Aktio

SKUPŠTINA KANTONA SARAJEVO

Zakon o prekršajima (prečišćeni tekst)

Na osnovu člana 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 11/01) i člana 47. stav 4. alineja 3. Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo - prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 6/00, 14/00 i 11/01), Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Kantona Sarajevo, na sjednici od 29. juna 2001. godine, utvrdila je prečišćeni tekst Zakona o prekršajima. Prečišćeni tekst Zakona o prekršajima obuhvata: Zakon o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 14/00) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 11/01), u kojima je označen dan stupanja na snagu tih zakona.

Broj 01-05-225/01 29. juna 2001. godine Sarajevo Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije mr. Emir Hasić, s. r.

ZAKON
O PREKRŠAJIMA (Prečišćeni tekst)

DIO PRVI

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se opći uslovi odgovornosti i sankcije koje se propisuju za prekršaje određene propisom Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kantona), Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) i općine sa teritorije Kantona (u daljem tekstu: općina) i uređuje prekršajni postupak i organi za vođenje prekršajnog postupka.

Član 2.

Prekršaji su, zakonom ili drugim propisom, utvrđene povrede javnog poretka za koje su propisane prekršajne kazne, ukor i zaštitne mjere (u daljem tekstu: sankcije).

Sankciju učiniocu prekršaja može izreći samo nadležni prekršajni sud, u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakonu.

Član 3.

Niko ne može biti kažnjen za radnju koja, prije nego što je učinjena, nije bila zakonom ili drugim propisom određena kao prekršaj i za koju nije bilo propisano kako će se kazniti onaj koji je učini.

Ako je poslije učinjenog prekršaja izmijenjen zakon ili drugi propis o prekršaju, primijenit će se propis koji je blaži za učinioca.

Član 4.

Za prekršaj predviđen propisom Kantona, Grada i općine, učinilac će se kazniti ako je prekršaj učinjen na teritoriji Kantona, Grada, odnosno općine.

Pod teritorijom Kantona, Grada, odnosno općine, podrazumijeva se suhozemna teritorija, vodene površine unutar njenih granica, kao i vazdušni prostor nad njima.

U slučaju iz stava 1. ovog člana može se, pod uslovima uzajamnosti, ustupiti gonjenja za prekršaj drugom kantonu u kojem učinilac prekršaja ima prebivalište.

Član 5.

Prekršaji se mogu propisivati kantonalnim zakonom, i drugim propisom Skupštine i Vlade Kantona (u daljem tekstu: kantonalni propis) i odlukom Gradskog i općinskog vijeća.

Član 6.

Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem.

Prekršaj je izvršen nečinjenjem kad je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.

Član 7.

Prekršaj je izvršen u vrijeme kada je učinilac ra dio ili bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.

Član 8.

Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac ra dio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu u kome je posljedica nastupila, ako propisom o prekršaju nije drukčije određeno.

II - ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJE

Član 9.

Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje (činjena ili nečinjenja) ili nije mogao upravljati svojim postupcima, usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).

Učinilac prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svoje radnje ili propuštanja ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena, usljed stanja iz prethodnog stava, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).

Okolnost da je prekršaj učinjen pod uticajem alkohola ili opojnih droga ne isključuje odgovornost učinioca.

Član 10.

Za odgovornost je dovoljan nehat učinioca, ako propisom o prekršaju nije određeno da će se učinilac kazniti samo ako je prekršaj učinjen sa umišljajem.

Član 11.

Prekršaj je učinjen sa umišljajem kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje; ili kad je bio svjestan da, usljed njegovog činjenja ili nečinjenja, može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.

Član 12.

Prekršaj je učinjen iz nehata kad je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je, prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima , bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Član 13.

Nije odgovoran ko učini prekršaj pod uticajem sile, prijetnje ili prinude, ili ko je u vrijeme izvršenja prekršaja pogrešno shvatio da postoje okolnosti prema kojima bi, da su postojale, njegova radnja bila dozvoljena.

Član 14.

Nepoznavanje propisa kojima se predviđa prekršaj ne izvinjava.

Član 15.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u nužnoj odbrani.

Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.

Član 16.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u krajnjoj nuždi.

Krajnja nužda postoji ako je radnja učinjena radi toga da učinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti i ako pri tom učinjeno zlo nije veće od onog koje je prijetilo.

Član 17.

Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane, odnosno krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je to prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima, neće odgovarati za prekršaj.

Član 18.

Ko s umišljajem drugog podstrekne ili mu pomogne da učini prekršaj kaznit će se kao da ga je sam učinio.

S obzirom na prirodu prekršaja, kao i na način i okolnosti pod kojima je izvršeno podstrekavanje ili pomaganje i stepen odgovornosti podstrekača i pomagača, podstrekač i pomagač mogu se blaže kazniti.

Ako je podstrekavanje ili pomaganje izvršeno pod osobito olakšavajućim okolnostima ili ako do izvršenja prekršaja nije došlo, podstrekač i pomagač neće odgovarati za prekršaj.

Član 19.

Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo ako je to propisom Kantona, Grada, odnosno općine predviđeno.

Prekršaj je učinjen u pokušaju kad je učinilac započeo izvršavanje prekršaja ali ga nije dovršio.

Član 20.

Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti odgovorni za prekršaj samo ako je to propisom o prekršaju predviđeno.

Kanton, Grad i općina i njihovi organi i drugi državni organi ne mogu biti odgovorni za prekršaj.

Zakonom se može propisati da za prekršaj odgovara odgovorno lice u organu Kantona, Grada i općine i u drugom državnom organu.

Član 21.

Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je bio ovlašteno da postupa u ime pravnog lica.

Član 22.

Pravno lice koje se nalazi pod stečajem odgovorno je za prekršaj, bez obzira na to da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći novčana kazna nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.

Član 23.

Odgovornost odgovornog lica postoji ako je do izvršenja prekršaja došlo njegovom radnjom ili njegovim propuštanjem dužnog nadzora.

Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u preduzeću ili drugom pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces ra da, kao i lice koje u organu Kantona, Grada i općine ili drugom državnom organu obavlja određene dužnosti.

Član 24.

Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu ili organu Kantona, Grada i općine ili drugom državnom organu, niti zato što je nastala nemogućnost kažnjavanja pravnog lica usljed njegovog prestanka.

Član 25.

Odgovonost odgovornog lica za prekršaj ne postoji ako je ono postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja ili ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.

Član 26.

Ako drukčije nije određeno u propisu kojim je predviđen prekršaj, strano pravno lice i strano odgovorno lice kaznit će se za prekršaj ako je prekršaj učinjen na teritoriji Kantona i ako strano pravno lice ima sjedište, odnosno predstavništvo u Kantonu, odnosno Federaciji.

Član 27.

Lice koje je u krivičnom postupku ili u postupku za privredne prestupe pravosnažno oglašeno krivim, za djelo koje ima i obilježja prekršaja, neće se kazniti za prekršaj.

III - SANKCIJE

  • 1.
    Kazne

Član 28.

Za pekršaj se može propisati novčana kazna ili kazna zatvora.

Za jedan prekršaj se može alternativno propisati i novčana kazna i kazna zatvora, tako da se može izreći samo jedna od njih.

Za prekršaje učinjene radi sticanja materijalne koristi, zakonom se mogu propisati obadvije kazne, tako da se mogu izricati zajedno.

Za prekršaje pravnog lica, kao i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.

Član 29.

Zakonom se novčana kazna za pojedinca može propisati u iznosu od 10 do 500 KM, a ostalim propisima od 10 do 300 KM.

Zakonom se za prekršaje pravnih lica. kao i za prekršaje imalaca radnje, može propisati novčana kazna od 50 do 5.000 KM. a za odgovorno lice do 1.000 KM.

Ostalim propisima o prekršajima novčana kazna za prekršaje pravnih lica i imalaca radnje može se propisati u iznosu od 50 do 3.000 KM, a za odgovorno lice do 800 KM.

Zakonom se može, za prekršaje koji predstavljaju težu povredu zakona, propisati za pravno lice, kao i za imaoca radnje, novčana kazna do 10.000 KM, a za odgovorno lice do 2.000 KM i za pojedince do l.000 KM, a ostalim propisima o prekršajima za pravno lice, kao i za imaoca radnje do 8.000 KM, za odgovorno lice do 1.500 KM, a za pojedinca do 800 KM.

Za prekršaje iz prethodnog stava ovog člana može se, u srazmjeri sa visinom pričinjene štete ili neizvršene obaveze, zakonom i ostalim propisima propisati novčana kazna najviše do dvadesetostrukog iznosa pričinjene štete, neizvršene obaveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja.

Zakonom se može propisati novčana kazna koja se naplaćuje na licu mjesta u fiksnom iznosu (mandatna kazna) i to za pravno lice i imaoca radnje do 500 KM, a za odgovorno lice i pojedinca do 100 KM, a ostalim propisima o prekršajima za pravno lice i imaoca radnje do 300 KM, a za odgovorno lice i pojedinca do 80 KM.

Pod imaocem radnje, u smislu ovog zakona, smatra se fizičko lice koje obavlja neku od zakonom dozvoljenih djelatnosti.

Član 30.

U rješenju o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja.

U opravdanim slučajevima, prekršajni sud koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu može dozvoliti da se novčana kazna isplati u otplatama. U tom slučaju prekršajni sud će odrediti način isplaćivanja i rok isplate, koji ne može biti duži od šest mjeseci, ako propisom nije drukčije određeno.

Član 31.

Ako kažnjeni u određenom roku ne plati novčanu kaznu, naplata će se izvršiti prinudno, a u slučaju da se novčana kazna ne može ni prinudno naplatiti, zamijenit će se kaznom zatvora, računajući svakih započetih 50,00 KM za jedan dan zatvora, ali tako da kazna zatvora ne može biti duža od 60 dana.

O zamjeni novčane kazne u kaznu zatvora, donijet će se posebno rješenje protiv kojeg je dozvoljena žalba u roku od 3 dana.

Ako je za jedan prekršaj, pored novčane kazne, izrečena i kazna zatvora, zatvor kojim se zamjenjuje novčana kazna i izrečena kazna zatvora ne mogu ukupno trajati duže od 60 dana.

Ako je izrečena novčana kazna za prekršaj za koji je, pored te kazne, alternativno propisana i kazna zatvora, u slučaju zamjene novčane kazne u kaznu zatvora, kazna zatvora ne smije da pređe najveću mjeru kazne zatvora propisanu za taj prekršaj.

Novčana kazna ne može se zamijeniti kaznom zatvora odgovornom licu.

Ako je naplaćen jedan dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno zamijeniti kaznom zatvora, uz ograničenja predviđena u stavu 1. ovog člana.

Izvršenje kazne zatvora, kojom je zamijenjena novčana kazna, prekinut će se ako kažnjeni plati ostatak novčane kazne.

Član 32.

Iznosi naplaćenih novčanih kazni za prekršaje određene propisima Kantona unose se u budžet Kantona, a za prekršaje određene odlukom Grada, odnosno općine unose se u budžet Grada, odnosno općine.

Član 33.

Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.

Kazna zatvora ne može se propisali u trajanju kraćem od jednog dana, niti dužem od 60 dana.

Kazna zatvora može se propisati za prekršaj kojima se teže narušava javni red i mir ili kojima se ugrožava život ili zdravlje ljudi ili zbog kojih mogu nastupiti druge teže posljedice.

Kazna zatvora izriče se na pune dane.

Član 34.

Kazna se odmjerava u granicama određenim propisom u kome je prekršaj predviđen, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (otežavajuće i olakšavajuće okolnosti), a naročito težinu učinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, lične prilike učinioca i njegovo držanje poslije učinjenog prekršaja.

Pri odmjeravanju novčane kazne uzet će se u obzir i imovno stanje učinioca, odnosno ekonomsko stanje pravnog lica.

Ako zakonom o prekršaju nije drukčije predviđeno, kao otežavajuća okolnost za prekršaj ne može se uzeti novčana kazna ni zaštitna mjera ranije izrečena za prekršaj, ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju do izvršenja novog prekršaja, proteklo više od dvije godine.

Član 35.

Ako su novčana kazna i kazna zatvora alternativno propisane, kazna zatvora će se izreći za prekršaj kojim su prouzrokovane teže posljedice ili za prekršaj koji ukazuje na veći stepen odgovornosti učinioca.

Kazna zatvora ne može se izreći trudnoj ženi poslije navršena tri mjeseca trudnoće i majci do navršene jedne godine života djeteta, odnosno za vrijeme od 6 mjeseci poslije porođaja, ako je dijete mrtvo rođene ili u tom vremenu umrlo.

Ako prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice, a postoje takve olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da će se i sa blažom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana kazna može se ublažit, tako što će se:

  • -
    izreći kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne i ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne;
  • -
    umjesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna;
  • -
    umjesto propisane kazne zatvora i novčane kazne izreći samo jedna od tih kazni.

Član 36.

Neće se kazniti učinilac prekršaja ako je prekršaj, prema okolnostima pod kojima je učinjen, malog značaja i ako nije prouzrokovao posljedice ili su posljedice neznatne.

Neće se kazniti za prekršaj pravno lice ako je prekršaj otkrio i prijavio or gan tog pravnog lica ili radnici u tom pravnom licu.

Član 37.

Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja po kojima nije doneseno rješenje o prekršaju, a postupak se vodi pred istim prekršajnim sudom, prethodno se utvrđuje kazna za svaki prekršaj i izriče jedna ukupna kazna, koja je jednaka zbiru pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ukupna kazna ne može preći dvostruki iznos najveće kazne propisane ovim zakonom, a ukupna kazna zatvora ne može preći 60 dana.

Ako je u slučaju iz prethodnog stava za više prekršaja izrečena kazna zatvora preko 30 dana i novčana kazna, kazna zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ne može, zajedno sa izrečenom kaznom zatvora, preći 90 dana.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana postupit će se i kod izricanja zaštitnih mjera, s tim da ukupno trajanje zaštitne mjere ne može preći navjeću propisanu zakonsku mjeru te vrste zaštitne mjere.

Ako je za jedan od više prekršaja utvrđena novčana kazna iz člana 29. stav 5. ovog zakona, za taj iznos će se uvećati ukupna novčana kazna koja je za ostale prekršaje utvrđena prema stavu 1. ovog člana.

Protiv rješenja o spajanju postupka žalba nije dozvoljena.

Prekršajni sud može, iz razloga svrsishodnosti, odlučiti da se postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih učinilaca razdvoji i posebno dovrši ili ustupi drugom nadležnom prekršajnom sudu.

Protiv rješenja o razdvajanju postupka žalba nije dozvoljena.

Član 38.

Ako je protiv učinioca prekršaja u krivičnom postupku bio određen pritvor, a krivični postupak je pravosnažno okončan prije donošenja rješenja o prekršaju, obustavom krivičnog postupka ili oslobađajućom presudom, odnosno odbijajućom presudom, osim zbog stvarne nenadležnosti, vrijeme koje je učinilac prekršaja proveo u pritvoru, uračunava mu se u izrečenu kaznu za prekršaje.

Pritvor koji je trajao duže od 12, a kraće od 24 sata, računa se u jedan dan zatvora, odnosno u 59 KM novčane kazne.

  • 2.
    Ukor

Član 39.

Ako postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne, umjesto kazne može se izreći ukor.

Ukor se može izreči i ako se prekršaj sastoji u neispunjavanju propisane obaveze ili je prekršajem nanesena šteta, a učinilac je prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obavezu, odnosno otklonio ili nadoknadio nanesenu štetu.

  • 3.
    Zaštitne mjere

Član 40.

Zakonom o prekršaju mogu se, uz kaznu za prekršaj, propisati slijedeće zaštitne mjere:

  • 1.
    oduzimanje predmeta,
  • 2.
    zabrana obavljanja samostalne djelatnosti,
  • 3.
    zabrana upravljanja motornim vozilom,
  • 4.
    udaljenje stranaca sa teritorije Kantona,
  • 5.
    obavezno liječenje alkoholičara i narkomana.

Zaštitne mjere iz stava 1. tač. 1., 4. i 5. ovog člana mogu se, pod uslovima predviđenim ovim zakonom izreći i kada nisu propisane za prekršaj.

Zaštitne mjere mogu se izreći i ako kazna za prekršaj nije izrečena, samo ako je takva mogućnost predviđena u zakonu.

Zakonom se mogu propisati i druge zaštitne mjere, ako to zahtijeva posebna priroda prekršaja, ali se one mogu izricati samo uz kaznu za prekršaj.

Član 41.

Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni izvršenju prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja, mogu se oduzeti ako su svojina učinioca prekršaja, odnosno ako njima raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja.

Predmeti iz prethodnog stava mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaža pravno lice - učinilac prekršaja, ako to zahtijevaju interesi opće bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca.

Prekršajni sud koji je donio rješenje o prekršaju određuje da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresiranom organu, odnosno pravnom licu.

Novac dobijen prodajom predmeta koji je svojina učinioca prekršaja, odnosno prodajom predmeta kojim raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, unosi se u budžet Kantona.

Ako su prodati predmeti koji nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, novac se predaje licu čija su svojina ti predmeti, odnosno pravnom licu koje raspolaže tim predmetima. Akoje to lice nepoznato i ne javi se ni za jednu godinu od dana prodaje, novac dobijen od prodaje takvih predmeta unosi se u budžet Kantona.

Član 42.

Zabrana obavljanja samostalne djelatnosti sastoji se u privremenoj zabrani učiniocu prekršaja da obavlja zanatsku ili drugu djelatnost za koju se izdaje dozvola nadležnog organa.

Ako zakonom nisu posebno propisani uslovi za izricanje mjere iz prethodnog stava, ta mjera se može izreći učiniocu prekršaja čije bi dalje bavljenje samostalnom djelatnošću bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili koji je zloupotrebio samostalnu djelatnost za izvršenje prekršaja.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Član 43.

Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

Ako zakonom nisu propisani uslovi za izricanje mjere iz prethodnog stava, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbijednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da učinilac prekršaja upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

Pri odlučivanju da li će se izreći mjera iz prethodnog stava uzeće se u obzir to da li je učinilac vozač motornog vozila po zanimanju.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od 30 dana do jedne godine.

Ako zakonom nije drukčije određeno, vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju i upisuje se u vozačku dozvolu na osnovu pravosnažnog rješenja o prekršaju.

Vrijeme provedeno na izvršavanju kazne zatvora ne računa se u vrijeme trajanja ove zaštitne mjere.

Član 44.

Udaljenje stranaca sa teritorije Kantona može se izreći strancu koji je kažnjen za prekršaj zbog koga je nepoželjan njegov dalji boravak u Kantonu.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se propisati u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Član 45.

Obavezno liječenje alkoholičara i narkomana može se odrediti prema učiniocu prekršaja koji se odao uživanju alkohola ili opojnih droga i zbog toga je učinio prekršaj, a postoji opasnost da će ponovo vršiti prekršaje.

  • 4.
    Uslovna kazna i zaštitna mjera

Član 46.

Kad ocijeni da se može očekivati da će upozorenje, uz prijetnju kaznom, dovoljno uticati na učinioca prekršaja da više ne čini prekršaje (učinjeni prekršaj nije prouzrokovao teže posljedice, učinilac prekršaja do sada nije činio prekršaje, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, držanje učinioca prekršaja), prekršajni sud može učiniocu prekršaja izreći uslovnu kaznu.

Uslovnom kaznom prekršajni sud učiniocu prekršaja uvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako kažnjeno lice, za vrijeme određeno u rješenju, koje ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od dvije godine (vrijeme provjeravanja) ne učini novi prekršaj.

Prekršajni sud može u uslovnoj kazni odrediti da će se kazna izvršiti i ako kažnjeno lice u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu prekršajem, ne nadoknadi štetu koju je prouzrokovao prekršajem ili ne izvrši druge obaveze predviđene ovim zakonom.

Rok za ispunjenje obaveza iz prethodnog stava utvrđuje prekršajni sud, u okviru određenog vremena provjeravanja.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana odnose se i na izrečene zaštitne mjere iz člana 40. stav 1. tač. 2., 3. i 4. ovog zakona.

IV - ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE IZVRŠENJEM PREKRŠAJA

Član 47.

Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu prekršajem.

Imovinska korist oduzet će se rješenjem o prekršaju kojim je utvrđeno izvršenje prekršaja.

Imovinska korist unosi se u budžet Kantona, Grada, odnosno općine.

U pogledu načina oduzimanja imovinske koristi i zaštite oštećenog lica shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na području Kantona.

V - ZASTARJELOST

Član 48.

Prekršajni postupak ne može se voditi ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, zakonom se može propisati duži rok zastarjelosti gonjenja, ali ne duži od tri godine.

Član 49.

Izrečena kazna i zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju protekla jedna godina.

Član 50.

Zastarijevanje gonjenja i zastarijevanje izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere za prekršaje, ne teče za vrijeme za koje se gonjenje, odnosno izvršenje ne može preduzeti po zakonu, odnosno za vrijeme prekida prekršajnog postupka iz člana l42. ovog zakona.

Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog prekršajnog suda koja se preduzima radi gonjenja učinioca prekršaja ili radi izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere.

Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče, ali zastarjelost u svakom slučaju nastaje kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost gonjenja ili izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere.

VI - POSEBNE ODREDBE O ODGOVORNOSTI I KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA

Član 51.

Protiv maloljetnika koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 16 godina života (dijete i mlađi maloljetnik) ne može se pokrenuti prekršajni postupak.

Maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godina života (stariji maloljetnik), odgovoran je za prekršaj samo ako je u vrijeme izvršenja prekršaja. s obzirom na svoju duševnu razvijenost, mogao da shvati značaj svoje radnje i da upravlja svojim postupcima.

Starijem maloljetniku može se izreći ukor, novčana kazna i kazna zatvora, kao i zaštitne mjere iz člana 40. stav 1 . tač. 1. ,3. do 5. ovog zakona.

Ukor se izriče ako je dovoljno da se zbog učinjenog prekršaja maloljetnik samo ukori.

Pri izricanju ukora ukazat će se starijem maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočit će mu se da u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja može prema njemu biti izrečena kazna.

Starijem maloljetniku ne može se izreći novčana kazna u većem iznosu od polovine iznosa propisane novčane kazne za prekršaj, kao ni ukupna kazna za prekršaje u sticaju, u većem iznosu od najveće novčane kazne propisane ovim zakonom.

Starijem maloljetniku ne može se izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 15 dana.

Ograničenje iz prethodnog stava važi i za slučajeve odmjeravanja kazne u sticaju i zamjene novčane kazne u kaznu zatvora.

Član 52.

Zakonom i propisom Vlade Kantona može se odrediti da će se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika koji je učinio prekršaj, kazniti ako je učinjeni prekršaj posljedica njihovog propuštanja dužnog staranja o maloljetniku, a u mogućnosti su da takav nadzor obavljaju.

DIO DRUGI

VII - PREKRŠAJNI POSTUPAK - OSNOVNE ODREDBE

Član 53.

Prekršajni sud dužan je da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su važne za donošenje rješenja i sa jednakom brižljivošću ispita kako okolnosti koje terete okrivljenog tako i okolnosti koje mu idu u korist.

Član 54.

Prije donošenja rješenja o prekršaju, okrivljenom će se pružiti mogućnost da se izjasni o onome što mu se stavlja na teret, osim ako se donosi rješenje po skraćenom postupku.

Ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe na saslušanje i ne opravda izostanak, a njegovo saslušanje nije nužno za utvrđivanje pravog stanja stvari, rješenje o prekršaju može se donijeti i bez saslušanja okrivljenog.

Član 55.

Protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu sprovodi se jedinstven prekršajni postupak, osim ako postoje zakonski razlozi da se vodi postupak samo protiv jednog od njih.

Član 56.

U prekršajnom postupku prekršajni sud koji vodi postupak dužan je da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 57.

Prekršajni sud starat će se da neznanje i neukost okrivljenog i drugih lica koja učestvuju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju u postupku.

Član 58.

Prekršajni sud dužan je da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 59.

Prekršajni postupak vodi se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Kantonu.

Okrivljeni, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da pri izvođenju pojedinih radnji u prekršajnom postupku ili na usmenom pretresu upotrebljavaju svoj jezik.

Ako se prekršajni postupak, odnosno usmeni pretres, ne vodi na jeziku tog lica, obezbijedit će se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznese, kao i isprava i drugog pismenog dokaznog materijala.

O pravu na prevođenje poučit će se lice iz stava 2. ovog člana, koje se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak.

U zapisniku se unosi zabilješka, da je data pouka i izjava učesnika.

Prevođenje obavlja tumač, koga odredi sud koji vodi postupak.

U prekršajnom postupku službeno pismo je latinica.

Član 60.

Državni organi dužni su da ukazuju pravnu pomoć prekršajnom sudu.

Član 61.

Prekršajni postupak se ne vodi niti se izriće kazna za prekršaje protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet.

Član 62.

Ako primjenjivanje propisa o prekršaju zavisi od prethodnog rješenja nekog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan drugi or gan, prekršajni sud može sam riješiti to pitanje, a može odgoditi donošenje rješenja ako se po tom pitanju već vodi postupak pred drugim organom.

Rješenje prethodnog pitanja u prekršajnom postupku ima dejstvo samo za predmet o kome se u tom postupku rješavalo.

O pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, prekršajni sud vezan je pravosnažnom presudom krivičnog suda kojom je okrivljeni oglašen krivim za krivično djelo.

Član 63.

Protiv prvostepenog rješenja u prekršajnom postupku može se izjaviti žalba, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Rješenje o prekršajnom postupku pravosnažno je kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dozvoljena.

VIII - ORGANI ZA VOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Član 64.

Prekršajni postupak vode i rješenje o prekršaju donose samostalm kantonalni prekršajni organi (u daljem tekstu: prekršajni sud), i to: općinski sudovi za prekršaje i Kantonalni sud za prekršaje.

Član 65.

Prekršajni sud ima pečat.

Na zgradi u kojoj je smješten prekršajni sud mora biti istaknut naziv prekršajnog suda i grb Kantona.

Član 66.

Općinski sud za prekršaje osniva se za područje jedne općine na području Kantona. Kantonalni sud za prekršaje osniva se za područje Kantona.

  • 1.
    Općinski sud za prekršaje
    • a)
      Sjedište i područje

Član 67.

Općinski sudovi za prekršaje su:

  • 1.
    Općinski sud za prekršaje Centar Sarajevo
  • 2.
    Općinski sud za prekršaje Hadžići
  • 3.
    Općinski sud za prekršaje Ilidža
  • 4.
    Općinski sud za prekršaje Ilijaš
  • 5.
    Općinski sud za prekršaje Novi grad Sarajevo
  • 6.
    Opčinski sud za prekršaje Novo Sarajevo
  • 7.
    Općinski sud za prekršaje Stari grad Sarajevo
  • 8.
    Općinski sud za prekršaje Trnovo
  • 9.
    Općinski sud za prekršaje Vogošća Sjedište općinskog suda za prekršaje (u daljem tekstu: općinski sud) iz prethodnog stava je na području općine za koju je osnovan.
    • b)
      Nadležnost

Član 68.

Općinski sud je nadležan da:

  • 1.
    odlučuje o prvom stepenu o predmetima prekršaja,
  • 2.
    odlučuje o zahtjevu za ponavljanje postupka,
  • 3.
    sprovodi izvršenje odluka donesenih u prekršajnom postupku,
  • 4.
    pruža pravnu pomoć,
  • 5.
    vrši i druge poslove određene zakonom.

Član 69.

U općinskom sudu prekršajni postupak vodi i rješenje o prekršaju donosi sudija za prekršaje kao pojedinac.

Član 70.

Za vođenje prekršajnog postupka u prvom stepenu nadležan je općinski sud na čijem području je prekršaj učinjen.

Ako je prekršaj učinjen u domaćem vazduhoplovu mjesno je nadležan općinski sud na čijem se području nalazi vazduhoplovno pristanište u kojem se završava putovanje činioca prekršaja, a ako je on član posade općinski sud na čijem se području nalazi matično pristanište vahduhoplova.

Član 71.

Ako se nadležnost općinskog suda iz prethodnog člana ne može odrediti prema mjestu izvršenja prekršaja ili ako je prekršaj izvršen u inozemstvu, nadležnost se određuje prema prebivalištu, odnosno boravištu učinioca prekršaja, a ako je prekršaj učinilo pravno lice - prema sjedištu pravnog lica.

Član 72.

Općinski sud koji je nadležan za učinioca prekršaja nadležan je i za saučesnika. Protiv učinioca prekršaja i saučesnika provodi se jedinstven prekršajni postupak, a ako je to svrsishodno, nadležni općinski sud može odvojeno da vodi postupak protiv pojedinih saučesnika.

Član 73.

Općinski sud je dužan po službenoj dužnosti da pazi na stvarnu i mjesnu nadležnost.

Ako općinski sud utvrdi da je za vođenje prekršajnog postupka nadležan drugi općinski sud ili drugi or gan za prekršaje, ustupit će bez odgađanja predmet tom sudu, odnosno organu za prekršaje.

Član 74.

Općinski sud može, prije nego što donese rješenje o prekršaju, ustupiti predmet općinskom sudu, odnosno organu za prekršaje, na čijem području učinilac prekršaja ima prebivalište ili boravište, ako se tim olakšava postupak.

Općinski sud može, u roku od osam dana od dana prijema predmeta, zahtijevati da o opravdanosti ustupanja prema stavu 1. ovog člana odluči Kantonalni sud za prekršaje, čija je odluka konačna.

  • 2.
    Kantonalni sud za prekršaje
    • a)
      Sjedište i područje

Član 75.

Kantonalni sud za prekršaje osniva se za područje Kantona.

Član 76.

Kantonalni sud za prekršaje je nadležan da: l. odlučuje u drugom stepenu po žalbama,

  • 2.
    rješava o sukobu nadležnosti između općinskih sudova,
  • 3.
    pruža stručnu pomoć općinskim sudovima,
  • 4.
    vrši i druge poslove određene zakonom.

Član 77.

Kantonalni sud za prekršaje odlučuje o vijećima sastavljenim od tri člana.

Predsjednik vijeća iz prethodnog stava je predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje ili drugi sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje.

Član 78.

Kantonalni sud za prekršaje utvrđuje načelne stavove i načelna pravna shvatanja, radi jedinstvene primjene rokova i drugih propisa u Kantonalnom sudu za prekršaje i općinskom sudu.

Poslove iz prethodnog stava Kantonalni sud za prekršaje vrši u općoj sjednici.

Opću sjednicu sačinjavaju predsjednik i sve sudije za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje.

Opću sjednicu saziva i njenim radom rukovodi predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje.

Za punovažno odlučivanje u općoj sjednici potrebno je da sjednici prisustvuje najmanje dvije trećine sudija za prekršaje članova Kantonalnog suda za prekršaje, a zaključci se donose većinom glasova svih sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje.

Pravno shvatanje usvojeno u općoj sjednici obavezno je za sva vijeća Kantonalnog suda za prekršaje i općinskog suda.

Član 79.

Vijeće Kantonalnog suda za prekršaje može ukazati općinskom sudu na nedostatke u suđenju zapažene prilikom rješavanja o pravnom lijeku.

Ako se ovi nedostaci pojavljuju u većem broju ili ako su od većeg značaja, Kantonalni sud za prekršaje će općinskom sudu ukazati na ove nedostatke.

Član 80.

Kantonalni sud za prekršaje može tražiti od općinskog suda na svom području podatke koji su mu potrebni radi praćenja i proučavanja pojedinih pitanja koja se pojavljuju u ostvarivanju njihove funkcije.

Radi ostvarivanja funkcije iz prethodnog stava, Kantonalni sud za prekršaje može vršiti neposredan uvid u rad općinskog suda na svom području.

Član 81.

Prekršajni sudovi su dužni jedni drugim pružati pravnu pomoć.

Državni organi, organizacije, preduzeća i druge organizacije i zajednice dužni su pružati pomoć prekršajnim sudovima u vršenju službenih poslova.

Član 82.

Ako se stranoj državi, na osnovu međunarodnog ugovora, ustupa gonjenje i kažnjavanje za prekršaj iz nadležnosti prekršajnog suda, koji je na teritoriji Kantona izvršio strani državljanin čije je prebivalište u stranoj državi, odluku o ustupanju donosi Kantonalni sud za prekršaje.

Ako strana država predloži da se u Kantonu preduzme gonjenje i kažnjavanje za prekršaj koji je u stranoj državi izvršio državljanin Kantona sa prebivalištem u Kantonu, odluku o preuzimanju gonjenja donosi Kantonalni sud za prekršaje.

  • 3.
    Javnost rada sudova

Član 83.

Rad prekršajnih sudova je javan.

Javnost ra da obezbjeđuje se naročito: javnim raspravljanjem pred prekršajnim sudovima, davanjem obavještenja u toku postupka zainteresovanim licima pod uslovima predviđenim zakonom, omogućavanjem javnosti da se putem sredstava javnog informisanja upozna sa radom prekršajnog suda, obaviještavanjem Skupštine Kantona, odnosno općinskih vijeća i objavljivanjem važnijih odluka.

Prekršajni sudovi mogu, saglasno zakonu, isključiti javnost u raspravljanju radi čuvanja tajne, zaštite morala, interesa maloljetnika i radi zaštite drugih posebnih interesa društvene zajednice.

Član 84.

Prekršajni sudovi prate i proučavaju društvene odnose i pojave koje su zapazili na svom radu, a koji su od interesa za zaštitu javnog poretka i o zapaženim pojavama obavještavaju Skupštinu Kantona, odnosno općinska vijeća na njihov zahtjev ili po vlastitoj inicijativi.

Prekršajni sudovi mogu ukazati na potrebu donošenja ili izmjene propisa i preduzimanja mjera radi sprečavanja pojava koje ugrožavaju javni poredak.

Član 85.

Prekršajni sudovi podnose Skupštini Kantona i Vladi Kantona izvještaj o svom radu, po potrebi, a najmanje jednom godišnje.

Član 86.

Ministarstvo pravde:

  • -
    obezbjeđuje sprovođenje zakona i drugih propisa i mjera koje se odnose na organizaciju prekršajnog suda;
  • -
    prati i proučava rad prekršajnog suda i preduzima mjere u vezi sa unapređenjem njegove organizacije i poslovanja, kadrovskim pitanjima, stručnim usavršavanjem kadrova, obezbjeđenjem materijalnih i drugih uslova za rad prekršajnog suda, kao i o drugim pitanjima od značaja za pravilan rad prekršajnog suda;
  • -
    ispituje, neposredno ili preko predsjednika prekršajnog suda, pritužbe na rad prekršajnog suda zbog nepostupanja, odugovlačenja postupka ili drugih razloga;
  • -
    vrši i druge poslove utvrđene zakonom.

Ministarstvo pravde može tražiti od prekršajnog suda podatke i izvještaje koji su mu potrebni radi vršenja poslova iz prethodnog stava.

  • 4.
    Predsjednici sudova za prekršaje i sudije za prekršaje

Član 87.

Prekršajni sud ima predsjednika i određeni broj sudija za prekršaje.

Broj sudija za prekršaje u prekršajnom sudu i postupak za njihovo postavljenje i smjenjivanje utvrđuje Vlada Kantona.

Član 88.

Predsjednika općinskog suda postavlja i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra pravde Kantona, uz konsultacije s načelnikom općine na čijem je području općinski sud.

Sudije za prekršaje općinskog suda postavlja i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra pravde Kantona, uz konsultacije s načelnikom općine na čijem je području općinski sud.

Nacionalna struktura sudija za prekršaje općinskog suda odražava nacionalnu strukturu stanovništva općine za čije je područje općinski sud osnovan.

Član 89.

Za predsjednika općinskog suda i sudiju za prekršaje u općinskom sudu može biti postavljeno lice koje ispunjava opće uslove za zasnivanje radnog odnosa u organu uprave, koje je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit ili ispit za sudiju za prekršaje i najmanje dvije godine radnog staža na pravnim poslovima.

Član 90.

Predsjednik općinskog suda postavlja se na četiri godine i nakon isteka mandata može biti ponovo postavljen na istu funkciju, s tim da ne može biti postavljen više od dva puta uzastopno.

Po isteku mandata iz prethodnog stava, predsjednik općinskog suda postavlja se za sudiju za prekršaje općinskog suda ili Kantonalnog suda za prekršaje, bez raspisivanja konkursa, ukoliko postoji nepopunjeno mjesto sudije za prekršaje.

Član 91.

Predsjednika i sudije za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje postavlja i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra pravde Kantona.

Nacionalna struktura sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje odražava nacionalnu strukturu stanovništva Kantona.

Član 92.

Za predsjednika i sudiju za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje može biti postavljen diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom za sudiju za prekršaje i najmanje tri godine radnog staža na pravnim poslovima.

Član 93.

Predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje postavlja se na četiri godine i nakon isteka mandata može biti ponovo postavljen na istu funkciju, s tim da ne može biti postavljen više od dva puta uzastopno.

Po isteku mandata iz prethodnog stava, predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje postavlja se za sudiju za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje ili općinskog suda, bez raspisivanja konkursa, ako postoji nepopunjeno mjesto sudije za prekršaje.

Član 94.

Sudija za prekršaje općinskog suda ili sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje može se uputiti na privremeni rad u drugi prekršajni sud, najduže tri mjeseca, a po svom pristanku, najduže šest mjeseci u jednoj godini.

Upućivanje na privremeni rad u drugi prekršajni sud vrši se samo ako, zbog spriječenosti ili izuzeća sudije za prekršaje ili iz drugih opravdanih razloga, bude dovedeno u pitanje redovno vršenje poslova u tom sudu.

U općinski sud može se uputiti na privremeni rad sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje ili sudija općinskog suda.

Rješenje o upućivanju na privremeni rad u drugi prekršajni sud donosi predsjednik prekršajnog suda iz kojeg se sudija za prekršaje upućuje na privremeni rad, na zahtjev predsjednika prekršajnog suda u koji se sudija za prekršaje upućuje na privremeni rad, vodeći računa o ravnomjernom upućivanju sudija za prekršaje.

U slučaju iz stava 1. ovog člana, sudiji za prekršaje pripada plaća utvrđena u skladu sa zakonom, koja je za njega povoljnija.

IX - UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA I RADNI ODNOSI

Član 95.

Unutrašnja organizacija u Kantonalnom sudu za prekršaje i općinskom sudu utvrđuje se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Pravilnik iz prethodnog stava donosi predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje, odnosno općinskog suda, po prethodno pribavljenoj saglasnosti ministra pravde Kantona.

Član 96.

Za vršenje stručnih i administrativno-tehničkih poslova prekršajni sud ima potreban broj radnika sa odgovarajućom spremom.

Prekršajni sud može imati potreban broj stručnih saradnika i pripravnika -diplomiranih pravnika.

Član 97.

Predsjednik prekršajnog suda rukovodi prekršajnim sudom, odgovoran je za rad prekršajnog suda i, u skladu sa zakonom, odlučuje o pravima i obavezama sudija za prekršaje, službenika i namještenika u prekršajnom sudu, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.

Predsjednik prekršajnog suda predstavlja prekršajni sud prema drugim organima i organizacijama.

Predsjednik prekršajnog suda je naredbodavac za izvršenje finansijskog plana i predračuna sredstava prekršajnog suda.

Član 98.

Propisi o sredstvima za rad i radnim odnosima radnika, funkcionera, njihovih zamjenika i rukovodećih radnika u organima uprave, shodno se primjenjuju i na predsjednika, sudije za prekršaje, rukovodeće i druge radnike prekršajnog suda, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

X - IZUZEĆE

Član 99.

Sudija za prekršaje izuzeće se:

  • 1.
    ako je oštećen prekršajem;
  • 2.
    ako mu je okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni ili njegov zastupnik, bračni drug ili srodnik u pravoj liniji do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena;
  • 3.
    ako je u istom predmetu bio predstavmk pravnog lica, branilac okrivljenog, zastupnik ili punomoćnik oštećenog, svjedok ili vještak;
  • 4.
    ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Izuzeta su od donošenja rješenja u drugom stepenu lica koja su učestvovala u donošenju rješenja o prekršaju u prvom stepenu.

Član 100.

Sudija za prekrešaje koji učestvuje u prekršajnom postupku dužan je da sam traži svoje izuzeće čim sazna da za to postoji razlog.

Zahtjev za izuzeće može podnijeti i okrivljeni, odnosno predstavnik okrivljenog pravnog lica, do donošenja rješenja o prekršaju. Sudija za prekršaje, čije se izuzeće traži, može, do donošenja rješenja o izuzeću, preduzimati samo radnje koje ne trpe odlaganje.

O izuzeću sudije riješava predsjednik prekršajnog suda, o izuzeću predsjednika općinskog suda riješava predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje, a o izuzeću predsjednika Kantonalnog suda za prekršaje rješava ministar pravde Kantona.

Prije donošenja rješenja o izuzeću, uzeće se izjava od lica čije je izuzeće u pitanju.

Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dozvoljena žalba, a rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o prekršaju.

XI - OKRIVLJENI 1 OŠTEĆENI

Član 101.

Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.

Član 102.

Za okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku učestvuje njegov predstavnik, koji je ovlašten da preduzima sve radnje koje može da preduzima sam okrivljeni.

Član 103.

Predstavnik pravnog lica je lice koje je ovlašteno da predstavlja pravno lice na osnovu zakona ili drugog propisa, općeg akta ili drugog akta pravnog lica.

Predstavnik pravnog lica mora da ima pismeno ovlaštenje organa upravljanja.

Predstavnik pravnog lica može biti samo jedno lice.

Član 104.

Predstavnik stranog pravnog lica je lice koje upravlja pravnim licem ili predstavništvom tog pravnog lica u Kantonu, ako za predstavnika nije određeno drugo lice.

Član 105.

Predstavnik pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj stvari svjedok.

Predstavnik pravnog lica ne može biti ni odgovorno lice protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, a koje ističe da je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja.

Više okrivljenih pravnih lica mogu imati kao predstavnika isto lice samo ako to nije u suprotnosti sa interesima njihove odbrane.

U slučajevima iz st. l. do 3. ovog člana prekršajni sud dužan je da obavijesti pravno lice radi određivanja drugog predstavnika.

Prekršajni sud je dužan da uvijek upozori pravno lice ako je predstavnik pravnog lica u isto vrijeme i odgovorno lice protiv koga se vodi prekršajni postupak.

Za strano pravno lice obavještenje i upozorenje iz st. 4. i 5. ovog člana upučivat će se pravnom licu, odnosno predstavništvu stranog pravnog lica u Kantonu.

Član 106.

Ako pravno lice, na poziv prekršajnog suda, ne odredi svog predstavnika, kaznit će se rješenjem prekršajnog suda novčanom kaznom do 250 KM. Ako i poslije izricanja kazne pravno lice ne odredi svog predstavnika, kaznit će se za svako dalje neodazivanje pozivu novčanom kaznom od 500 KM.

Član 107.

Okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.

Član 108.

Oštećeni ima pravo da predlaže dokaze, da stavlja druge prijedloge, da ističe zahtjev za naknadu štete i da ostvaruje druga prava predviđena ovim zakonom.

Ako je učinjenim prekršajem šteta nanesena državnoj svojini, o tome će se uvijek obavijestiti nadležno pravobranilaštvo.

Zakonski zastupnik oštećenog vrši prava koja po ovom zakonu ima oštećeni.

Oštećeni može svoja prava vršiti i preko punomoćnika.

Član 109.

Okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni i zastupnik oštećenog imaju pravo da razmatraju spise predmeta. Ako je prekršajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dozvoljava prekršajni sud koji vodi postupak.

Razmatranje spisa može da se uskrati ako bi se time ometalo pravilno vođenje postupka. Poslije izvedenih dokaza, licima iz stava l. ovog člana, kao i svakom drugom licu koje ima opravdan interes, ne može se uskratiti razmatranje i prepisivanje spisa.

XII - DONOŠENJE 1 SAOPŠTAVANJE ODLUKA I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

Član 110.

Odluka u prekršajnom postupku donosi se u obliku rješenja, ako u ovom zakonu za pojedinu odluku nije predviđeno da se donosi u obliku naredbe.

U pogledu načina donošenja odluke, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Kantona.

Član 111.

Odluka se saopštava okrivljenom i drugim zainteresiranim licima usmeno ako su prisutna, a dostavljanjem ovjerenog prepisa ako su odsutna.

Ako je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku ili na spisu. Zainteresiranom licu dostavlja se ovjereni prepis usmeno saopštene odluke samo ako se protiv te odluke može izjaviti žalba.

Prepis odluke protiv koje je dozvoljena žalba dostavlja se sa uputstvom o pravu na žalbu.

Član 112.

Poziv za saslušanje i poziv za prisustvovanje na usmenom pretresu, kao i sve odluke od čijeg dostavljanja teće rok za žalbu, dostavljaju se okrivljenom licu.

Član 113.

U pogledu rokova i dostavljanja pismena primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Sudska praksa po ovom aktu

1 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (1)