Aktio

Federalno ministarstvo financija/finansija

Pravilnik o uvjetima i načinu utvrđivanja carinske osnovice

Na temelju članka 48. i članka 291. stavak 2. Carinskog zakona ("Službene novine Federacije BiH" broj 2/95), Federalni ministar financija, donosi

PRAVILNIK
O UVJETIMA I NAČINU UTVRĐIVANJA CARINSKE OSNOVICE

Članak 1.

Ovim pravilnikom se sukladno čl. 36. do 47. Carinskog zakona propisuju uvjeti i način utvrđivanja carinske osnovice.

Članak 2.

Suglasno članku 36. stavak 1. i 2. Carinskog zakona carinska osnovica je ugovorena cijena robe (transakcijska vrijednost), kojom se smatra stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Federaciju Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu Federacija).

Pod ugovorenom cijenom koja predstavlja carinsku osnovicu podrazumjeva se:

  • 1.
    da su uključeni svi troškovi i drugi izdaci u svezi sa prodajom i isporukom robe u mjestu ulaska robe u carinsko područje Carinske uprave Federacije,
  • 2.
    da su uključeni svi troškovi, pristojbe i takse koje se naplaćuju u carinskom području Carinske uprave Federacije,
  • 3.
    da nema ograničenja za kupce glede raspolaganja robom ili njezinom uporabom osim ograničenja koja se odnose na zabranu preprodaje u treće zemlje ili ograničenja koja ne utječu bitno na vrijednost robe,
  • 4.
    da ugovor o kupoprodaji ne sadrži uvjete ili obveze čija vrijednost ne može biti utvrđena u odnosu prema vrijednosti robe koja se carini,
  • 5.
    da nikakva korist od preprodaje robe ili drugog raspolaganja robom ili njezinom uporabom neće nastati izravno ili neizravno za prodavača,
  • 6.
    da kupac i prodavač nisu uzajamno povezani, a ako su povezani, da na ugovorenu cijenu nije utjecao trgovački, financijski ili drugi odnos između kupca i prodavača.

Stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu koja se uvozi u Federaciju obuhvaća sva plaćanja koja je kupac izvršio ili treba izvršiti prema prodavaču, izravno ili neizravno.

Plaćanja izvršena prema stavku 3. ovog članka mogu biti u obliku novčanih ili robnih transakcija.

Članak 3.

U carinsku osnovicu uračunavaju se novčani rabat i druga sniženja ugovorena prije obavljenog uvoza robe.

U carinsku osnovicu uračunavaju se i sve pristojbe i takse koje se plaćaju izvan područja Federacije, osim ako se prodavaču prema propisima zemlje na čijem su području odgovarajuće pristojbe ili takse plaćene, priznaje se pravo na povrat tih pristojbi i taksa.

Članak 4.

Ugovorena cijena robe koja se uvozi predstavlja carinsku osnovicu neovisno o vremenu u kojem je ugovor o kupoprodaji zaključen, odnosno neovisno o bilo kakvoj fluktuaciji nastaloj na tržištu poslije zaključenog ugovora.

Članak 5.

Suglasno članku 36. Carinskog zakona u carinsku osnovicu ne uračunavaju se troškovi i izdaci, ako su ugovorno razgraničeni od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti za uvezenu robu kao što su na primjer izdaci za izgradnju, postavljanje, sklapanje, održavanje ili tehničku pomoć, izvršenu poslije uvoza, u svezi s uvezenom robom.

Članak 6.

Kao ograničenje za kupce suglasno članku 36. stavak 3. točka 3. Carinskog zakona koje bitno ne utječe na vrijednost robe koja se uvozi, a odnosi se na pravo raspolaganja ili korištenja robom, smatra se ograničenje kupca da do određenog roka ne može obavljati reklamiranja, izlaganja ili prodaju robe.

Članak 7.

Smatra se da postoji uvjet ili obveza iz članka 36. stavak 3. Carinskog zakona zbog kojih se carinska osnovica ne može utvrditi na temelju ugovorene cijene:

  • -
    1. ako prodavac uvjetuje ugovorenu cijenu uvezene robe obvezom kupca da kupi i drugu robu u određenim količinama;
  • -
    2. ako cijena uvezene robe ovisi od cijene ili cijena po kojoj kupac prodaje drugu robu prodavaču uvezene robe;
  • -
    3. ako se cijena uvezene robe pod određenim uvjetima utvrđuje ovisno o drugim poslovnim odnosima između kupca i prodavača.

Članak 8.

Ugovorena cijena će se prihvatiti ako carinska osnovica i pored postojanja ograničenja iz članka 36. stavak 1. točka 5. Carinskog zakona ako se carinska osnovica poveća za odgovarajući dio svote ostavarene prodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se suglasno članku 41. stavak 1. točka 10. Carinskog zakona koja se izravno ili neizravno plaća prodavaču.

Članak 9.

Suglasno članku 36. stavak 3. točka 6. Carinskog zakona smatrat će se da su kupac i prodavač uzajamno povezani:

  • -
    1. ako jedan od njih pripada grupi poslovodnih djelatnika ili direktora drugog poduzeća i obrnuto;
  • -
    2. ako su zakonom priznati poslovni partneri;
  • -
    3. ako su u odnosu poslodavca i zaposlenog djelatnika;
  • -
    4. ako bilo koja osoba, izravno ili neizravno, posjeduje, kontrolira ili drži 5% ili više dionica ili glasova, jednog ili drugog;
  • -
    5. ako jedno od njih izravno ili neizravno kontrolira drugo;
  • -
    6. ako obje osobe, izravno ili neizravno, kontroliraju treću osobu;
  • -
    7. ako su članovi iste obitelji.
  • -
    8. ako su u srodstvu do četvrtog stepena.

Osobe koje su međusobno povezane poslovno tako što je jedna od njih isključivi zastupnik, distributer ili isključivi koncesionar drugog, smatrat će se uzajamno povezanim u svrhu primjene ovog članka.

Članak 10.

Iako je kupoprodaja zakjučena između uzajamno povezanih osoba prema članku 9. ovog Pravilnika, ugovorena cijena prihvatit će se kao carinska osnovica ako kupac dokaže da se takva cijena približava jednoj od slijedećih cijena, koje se javljaju u isto ili prilično isto vrijeme:

  • -
    1. ako odgovara ugovorenoj cijeni istovjetne ili slične robe između kupca i prodavača kod kojih nije postojala uzajamna povezanost;
  • -
    2. ako odgovara carinskoj osnovici istovjetne ili slične robe.

Prilikom usporedbe vrijednosti roba iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir oblik kupoprodaje i količina roba, kao i troškovi i izdaci koji se uračunavaju u carinsku osnovicu, a to su:

  • a)
    troškovi prijevoza,
  • b)
    troškovi osiguranja,
  • c)
    troškovi ambalaže,
  • d)
    troškovi utovara i pretovara,
  • e)
    provizije posrednika,
  • f)
    razmjerni dio vrijednosti sirovina, reprodukcijskog materijala i dijelova za ugradnju nabavljenih u inozemstvu koje je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, rabljeni su u proizvodnji uvezene robe,
  • g)
    razmjerni dio vrijednosti druge robe koju je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a utrošeno je u proizvodnju uvezene robe,
  • h)
    razmjerni dio vrijednosti alata, kalupa, matica i sličnih proizvoda, koje je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a korišteni su u proizvodnji uvezene robe,
  • i)
    naknada i troškovi u svezi s korištenjem prava na uporabu patenata, modela, znaka ili inozemene tvorničke ili trgovačke marke, ako je prodaja uvjetovana takvim plaćanjem,
  • j)
    dio iznosa ostvaren preprodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se izravno ili neizravno plaća prodavaču,
  • k)
    srazmjerni dio vrijednosti usluga obavljenih u inozemstvu koje kupac posebno plaća, a potrebne su za proizvodnju robe koja se uvozi. Vrijednost usluga ne sadrži troškove istraživanja obavljenih u inozemstvu.

Članak 11.

Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi, carinskom osnovicom smatrat će se ugovorena cijena iste ili slične robe kupljene radi uvoza u Federaciju, i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.

Kao istovjetna roba smatra se roba koja je u svakom pogledu, po svojim svojstvima, kvaliteti i trgovačkom ugledu istovjetna s robom koja je uvezena u isto ili približno isto vrijeme.

Neznatne razlike u izgledu neće utjecati da se roba koja odgovara toj definiciji smatra istovjetnom.

Kao slična roba, smatra se roba koja ima slična svojstva i sastav materijala koji omogućuje da se koristi za iste svrhe kao i roba koja se uvozi i da u komercijalnom smislu zamjeni tu robu u isto ili približno isto vrijeme.

Članak 12.

Prigodom utvrđivanja carinske osnovice istovjetne ili slične robe, uzet će se ugovorena cijena robe koju je proizveo isti proizvođač, a ako ta cijena ne postoji može se uzeti cijena robe koju je proizveo drugi proizvođač.

Ako se prilikom utvrđivanja carinske osnovice suglasno članku 38. stavak 3. Carinskog zakona ne raspolaže li se prigodom utvrđivanja carinske osnovice, ugovorenom cijenom istovjetne ili slične robe prodane u istom obliku kupoprodaje i u prilično istoj količini, kao i roba koja se uvozi, koristit će se ugovorena cijena istovjetne ili slične robe prodane u različitom obliku kupoprodaje ili različitim količinama i to:

  • -
    1. u istom obliku kupoprodaje, a u različitim količinama,
  • -
    2. u različitom obliku kupoprodaja, a približno istim količinama,
  • -
    3. u različitom obliku kupoprodaje, i različitim količinama.

Ugovorena cijena istovjetne ili slične robe usklađuje se s obzirom na različite oblike prodaje ili količine robe kao i različite troškove i druge izdatke.

Članak 13.

Kao cijena po mjernoj jedinici po kojoj se uvezena roba, odnosno istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Federaciji, u najvećoj ukupnoj količini, prema članku 39. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona, smatra se cijena po kojoj se najveći ukupan broj jedinica robe prodaje osobama uzajamno povezanim s osobama od kojih takvu robu kupuju, pri prvoj kupoprodaji poslije obavljenog uvoza.

Za utvrđivanje carinske osnovice, prema stavku 1. ovoga članka neće se uzeti u obzir cijena po mjernoj jedinici po kojoj je uvezena roba odnosno istovjetna ili slična roba ako kupac osigura prodavcu izravno ili neizravo besplatnu ili po sniženoj cijeni robu ili usluge, navedene u članku 41. toč. 6.., 7. , 8. i 11. Carinskog zakona.

Kao prodaja istovjetne ili slične robe u smislu stavka 1. ovog članka smatra se prodaja koja je obavljena u isto ili približno isto vrijeme kada se uvozi roba za koju se utvrđuje carinska osnovica.

Članak 14.

Prilikom utvrđivanja troškova prometa i dobiti (članak 39. stavak 1. točka 1.) Carinskog zakona koji se izuzimaju iz cijene robe koja se uvozi, uzimaju se prometni i drugi troškovi iskazani od strane carinskog obveznika, ako su iskazani u primjerenoj visini.

Kao prometni troškovi iz stavka 1. ovog članka ne smatraju se troškovi reklame i prodaja robe.

Članak 15.

Utvrđuje li se carinska osnovica na temelju obračunate vrijednosti prema članku 39. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona, podaci o elementima koji čine obračunatu vrijednost pribavit će se od proizvođača putem carinskog obveznika.

Članak 16.

Carinska osnovica iz članka 40. Carinskog zakona temelji se u najvećoj mogućoj mjeri na raspoloživim podacima o prethodno uvezenim i ocarinjenim robama.

Kod utvrđivanja carinske osnovice treba koristiti metode vrijednovanja čl.36. 38. i 39. Carinskog zakona s razumnim odstupanjima predviđenim tim člancima.

Članak 17.

Kod utvrđivanja carinske osnovice carinarnica utvrđuje jesu li iskazani svi troškovi i izdaci u svezi s prodajom i isporukom robe do granične crte ili drugom mjestu ulaska robe u carinsko područje Federacije.

Prevozi li se roba pomorskim ili zračnim putem, kao mjesto ulaska robe u carinsko područje Federacije smatra se mjesto iskrcaja u luci otvorenoj za međunarodni promet, a u slučaju korištenja drugih sredstava prijevoza - granični prijelaz otvoren za međunarodni promet.

Članak 18.

Ako su troškovi prijevoza u dokumentima za carinjenje robe obračunati do mjesta predaje robe unutar carinskog područja Federacije, troškovi prijevoza od mjesta ulaska u carinsko područje Federacije do mjesta predaje ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Ako su troškovi prijevoza do mjesta predaje obračunati na temelju posebne tarife prema kojoj troškovi prijevoza opadaju zavisno od dužine puta i težine robe, troškovi prijevoza od mjesta ulaska robe u carinsko područje Federacije do mjesta predaje obračunavaju se prema toj tarifi.

Ako su troškovi prijevoza ugovoreni do mjesta predaje robe i ako se visina tih troškova od mjesta ulaska u carinsko područje Federacije do ugovorenog mjesta predaje iz ugovora i drugih podnijetih isprava ne može utvrditi, u carinsku osnovicu uračunava se ukupna svota troškova prijevoza.

Članak 19.

Kada se za prijevoz robe koriste prometna sredstva koja nisu u javnom prometu (vlastita vozila i dr.), troškovi prijevoza obračunavaju se prema prijevoznim tarifama koje se koriste za tu vrstu robe u javnom prometu. Podnositelj deklaracije dužan je podnijeti dokaze o tako obračunatim troškovima.

Pri uvozu robe koju prodavatelj prodaje po jedinstvenim cijenama neovisno od udaljenosti mjesta predaje, za carinsku osnovicu uzet će se jedinstvena cijena bez odbitka troškova prijevoza od mjesta ulaska u carinsko područje Federacije do mjesta predaje.

Članak 20.

Pri uvozu robe koju su domaća poduzeća kupila u inozemstvu i koristila na gradilištima u inozemstvu, u troškove prijevoza koji se uračunavaju u carinsku osnovicu uzimaju se samo troškovi prijevoza od gradilišta u inozemstvu s kojeg se roba upućuje u Federaciju do mjesta ulaska robe u carinsko područje Federacije.

Prigodom uvoza brodova i zrakoplova u carinsku osnovicu uračunavaju se samo stvarni troškovi potrebni za dopremanje broda odnosno zrakoplova i to od luke preuzimanja do mjesta ulaska u carinsko područje Federacije.

Članak 21.

U carinsku osnovicu uračunavaju se troškovi osiguranja suglasno članku 41. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona.

Ako se iz ugovora o osiguranju ili iz drugih isprava ne može utvrditi svota troškova osiguranja do ulaska u carinsko područje Federacije u carinsku osnovicu se uračunava cijela svota troškova osiguranja.

Članak 22.

U carinsku osnovicu uračunavaju se sve posredničke i druge provizije koje nastanu u svezi s prodajom, osiguranjem i dopremanjem robe te sličnim uslugama koje se plaćaju posrednicima u inozemstvu, ako nisu uračunate u plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti.

Provizije koje kupac plaća za posredovanje pri kupovini robe ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Članak 23.

Troškovi za vanjsku i unutarnju ambalažu uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja se uvozi, pa i ako je ambalaža besplatna.

Troškovi za vanjsku i unutarnju ambalažu koje se šalje odvojeno i troškovi za ambalažu koja je izrađena od neuobičajnog, odnosno specijalno naručenog materijala (ambalaža od plemenitog i drugog specijalnog materijala, specijalne izrade i sl.), ne uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koje se prodaju u toj ambalaži već se ista carini prema ugovorenoj cijeni takve ambalaže.

Doprema li se roba u ambalaži koja nije prodana s robom koja se vraća u inozemstvo, troškovi prijevoza, osiguranje, amortizacije i drugi troškovi u svezi s vraćanjem ambalaže u inozemstvo uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja je isporučena u toj ambalaži.

Članak 24.

Troškovi nastali na ime kolske odnosno brodske dangube, ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Članak 25.

Osigura li kupac prodavaču proizvode besplatno, iz članka 41. stavka 1. točke 6. Carinskog zakona u carinsku osnovicu robe koja se uvozi uračunava se cijena po kojoj su ti proizvodi nabavljeni.

Ako kupac osigura prodavatelju proizvode po sniženoj cijeni, u carinsku osnovicu robe koja se uvozi uračunava se i svota koja čini razliku između cijene po kojoj su ti proizvodi nabavljeni ili cijene po kojoj su ti proizvodi ustupljeni prodavaču.

Ako kupac osigura prodavatelju proizvode iz članka 41. stavak 1. točka 7. Carinskog zakona u carinsku osnovicu robe koja se uvozi uračunava se i vrijednost proizvoda suglasno odredbama st. 1. i 2. ovog članka.

Srazmjerni dio vrijednosti proizvoda koji su korišteni u proizvodnji uvezene robe, a koji se uračunavaju u carinsku osnovicu robe koja se uvozi, prema članku 41. stavak 1. točka 8. Carinskog zakona predstavlja svota prenesene vrijednosti tih proizvoda na robu koja se uvozi.

Smatra se da je kupac osigurao proizvode iz članka 41. stavak 1. toč. 6. 7. i 8. Carinskog zakona, ako je roba nabavljena u bilo kojoj zemlji u inozemstvu, uključujući i zemlju prodavatelja ili ako su ti proizvodi konačno definitivno carinjeni.

Članak 26.

Naknade i troškovi iz članka 41. stavak. 1. točka 9. Carinskog zakona uračunavaju se u carinsku osnovicu uvezene robe, pod uvjetom da se odnose na robu koja se uvozi i da ih kupac plaća izravno ili neizravno kao uvjet za prodaju te robe.

Članak 27.

Isplata kupca za pravo distribucije, preprodaje uvezene robe, neće se uračunavati u carinsku osnovicu, ako takve isplate nisu uvjet za prodaju uvezene robe radi izvoza u zemlju uvoza - kupca.

Članak 28.

Kao srazmjerni dio vrijednosti usluga izvršenih u inozemstvu prema članku 41. stavak 1. točka 11. Carinskog zakona koje su potrebne za proizvodnju robe koja se uvozi, smatra se vrijednost usluge inžinjeringa, razvoja, umjetničkog oblikovanja, izrade planova, crteža i slično.

Članak 29.

Za robu koja se uvozi bez plaćanja protuvrijednosti, sukladno članku 47. stavak 1. Carinskog zakona, carinska osnovica utvrđuje se temeljem cijene istovrsne i slične robe sukladno s odredbama članka 36. 38. i 39. Carinskog zakona.

Članak 30.

Carinska osnovica rabljene robe u skladu s člankom 47. stavak 1. Carinskog zakona, stvarno plaćene cijene iskazane u računu, carinska osnovica takve robe utvrdit će se primjenom ostalih metoda članka 36. stavak 2. i 3. Carinskog zakona.

Ako se carinska osnovica rabljene robe ne može utvrditi sukladno stavku 2. ovoga članka, utvrdit će se na temelju cijene istovjetne ili slične nove robe umanjene za utvrđeni postotak istrošenosti.

Članak 31.

Ošteti li se roba za vrijeme prijevoza i dopreme, odnosno dok se nalazi pod carinskim nadzorom, vrijednost te robe utvrđuje se umanjenjem odgovarajuće ugovorene cijene za postotak oštećenja.

Postotak oštećenja robe iz stavka 1. ovog članka utvrđuje carinarnica prosudbom. Carinarnica može prihvatiti i postotak priznati u postupku za ostvarivanje naknade na temelju osiguranja.

Članak 32.

Ako se carinska osnovica, robe koja se privremeno uvozi po osnovu najma, ne može utvrditi putem računa ili vrijednosti istovjetne ili slične robe, carinska osnovica se utvrđuje na slijedeći način:

  • -
    1. ako je u ugovoru o najmu predviđena mogućnost kupnje robe koja je predmet najma, prihvatit će se ponuđena kupoprodajna cijena iz Ugovora;
  • -
    2. za robu koja se ne pojavljuje u prometu kao predmet kupoprodaje, carinsku osnovicu čini svota najamnine obračunata za petogodišnje razdoblje. Tako utvrđena svota umanjuje se za svotu stvarnih troškova, troškova kamata i troškova osiguranja novčanih sredstava, za koje se u postupku carinjenja utvrdi da se ne uračunavaju u carinsku osnovicu.

Članak 33.

Ovaj pravilnik stupa na snagu danom objave u "Službenim novinama Federacije BiH".

Broj 01-021-2358
2. travnja 1996. godine
Sarajevo

Ministar
Drago Bilandžija, v. r.