Aktio

DOM ZA LJUDSKA PRAVA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Odluka o prihvatljivosti i meritumu

ODLUKA
O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

(uručena 7. studenog 2003. godine)

Predmet broj CH/02/12470

Nedjeljko OBRADOVIĆ

protiv

BOSNE I HERCEGOVINE

i

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, na plenarnom zasjedanju od 10. listopada 2003. godine, sa sljedećim prisutnim članovima:

Gđa Mich�le PICARD, predsjednica

Gosp. Mato TADIĆ, potpredsjednik

Gosp. Dietrich RAUSCHNING

Gosp. Hasan BALIĆ

Gosp. Rona AYBAY

Gosp. Želimir JUKA

Gosp. Jakob M�LLER

Gosp. Mehmed DEKOVIĆ

Gosp. Giovanni GRASSO

Gosp. Miodrag PAJIĆ

Gosp. Manfred NOWAK

Gosp. Vitomir POPOVIĆ

Gosp. Viktor MASENKO-MAVI

Gosp. Andrew GROTRIAN

Gosp. Ulrich GARMS, arhivar

Gđa Olga KAPIĆ, zamjenica arhivara

Gđa Antonia DE MEO, zamjenica arhivara

Razmotrivši gore navedenu prijavu podnesenu sukladno članku VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanog u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;

Usvaja sljedeću odluku sukladno člancima VIII(2) i XI Sporazuma i pravilima 52, 57 i 58 Pravila procedure Doma:

I - UVOD

  • 1.
    Predmet se odnosi na podnositelja prijave koji je bio razriješen dužnosti kao visoki vojni časnik Vojske Federacije BiH. Podnositelj prijave se žali da nikada nije primio odluku u svezi s tim te da nije mogao učestvovati u postupku. Podnositelj prijave se dalje žali da mu je zbog razrješenja Izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborno povjerenstvo) zabranilo da se kandidira na općim izborima u Bosni i Hercegovini u listopadu 2002. godine.
  • 2.
    Predmet pokreće pitanja prvenstveno prema članku 3. Protokola br. 1 uz Evropsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija), tj. pravo na slobodne izbore.

II - POSTUPAK PRED DOMOM

  • 3.
    Prijava je podnesena Domu 28. studenog 2002. godine.
  • 4.
    Dom je 17. prosinca 2002. godine zatražio određene informacije od Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je 31. prosinca dostavila svoj odgovor.
  • 5.
    Prijava je 14. siječnja 2003. godine proslijeđena Bosni i Hercegovini prema čl. 6. i 13. Konvencije, članku 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju i članku 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: ICCPR) u svezi s člankom II(2)(b) Sporazuma, te Federaciji BiH prema čl. 6. i 13. Konvencije.
  • 6.
    Bosna i Hercegovina je 31. studenog 2002. godine i 31. siječnja 2003. godine zatražila od Doma da dopise Izbornog povjerenstva od 30. prosinca 2002. godine i 24. siječnja 2003. godine smatra njenim pismenim zapažanjima o prihvatljivosti i meritumu.
  • 7.
    Dom je 14. ožujka 2003. godine primio zapažanja Federacije BiH o prihvatljivosti i meritumu.
  • 8.
    Podnositelj prijave je 24. veljače 2003. godine i 15. travnja 2003. godine dostavio svoje odgovore.
  • 9.
    Dom je pozvao Ured Visokog predstavnika (u daljnjem tekstu: OHR) i Organizaciju za sigurnost i suradnju u Europi (u daljnjem tekstu: OSCE) da u postupku učestvuju kao amici curiae. OHR je 18. lipnja 2003. godine informirao Dom da će u postupku učestvovati kao amicus curiae, ali da će učešće biti ograničeno na to da OHR prezentira svoje tumačenje relevantnih odredbi Izbornog zakona. OHR je 4. srpnja 2003. godine dostavio svoje pismeno mišljenje amicus curiae. OSCE je 19. lipnja 2003. godine odbio poziv.
  • 10.
    Dom je 19. lipnja 2003. godine primio dodatne informacije od Federacije BiH.
  • 11.
    U odgovoru na dopis Doma, Stabilizacijske snage (u daljnjem tekstu: SFOR) su 26. lipnja 2003. godine dostavile svoj dopis obrazlažući neka ključna pitanja.
  • 12.
    Vijeće II Doma je 3. srpnja 2003. godine, sukladno pravilu 29(4) Pravila procedure Doma, prepustilo plenarnom Domu svoju nadležnost nad prijavom. Plenarni Dom je 4. srpnja 2003. godine raspravljao o prijavi te odlučio da održi javnu raspravu.
  • 13.
    Dom je pozvao OHR, OSCE i SFOR da učestvuju u javnoj raspravi kao amici curiae. OHR je 30. srpnja 2003. godine informirao Dom da neće učestvovati u javnoj raspravi. OSCE je 31. srpnja 2003. godine informirao Dom da će u javnoj raspravi učestvovati kao amicus curiae, a svoj podnesak je dostavio 20. kolovoza 2003. godine. SFOR je 11. kolovoza 2003. godine odbio poziv Doma da u javnoj raspravi učestvuje kao amicus curiae.
  • 14.
    Dom je 11. srpnja 2003. godine ponovo proslijedio predmet objema tuženim Stranama u odnosu na aspekt kaznene sankcije članka 6. Konvencije. Federacija BiH je 8. kolovoza 2003. godine dostavila svoja dodatna zapažanja u tom pogledu. Bosna i Hercegovine je 1. rujna 2003. godine dostavila svoja pismena zapažanja u svezi s tim.
  • 15.
    Podnositelj prijave je 11. kolovoza 2003. godine obavijestio Dom da će ga zastupati gosp. Petar Puljić, odvjetnik iz Čapljine, Federacija BiH.
  • 16.
    Dom je 3. rujna 2003. godine na Kantonalnom sudu u Sarajevu održao javnu raspravu o prihvatljivosti i meritumu prijave. Podnositelj prijave je bio prisutan osobno, a zastupao ga je njegov odvjetnik, gosp. Petar Puljić. Tuženu Stranu Bosnu i Hercegovinu zastupali su gđa Gordana Milovanović i gosp. Jusuf Halilagić, njeni zastupnici. Gđa Lidija Korać je prisustvovala u svojstvu vještaka ispred Izbornog povjerenstva. Tuženu Stranu, Federaciju BiH su zastupali gđa Safija Kulovac, vršilac dužnosti zastupnika Ureda za zastupanje i suradnju pred Komisijom za ljudska prava, gosp. Mirsad Gačanin, savjetnik zastupnika, te gđa Marija Ćelam, viši stručni suradnik Federalnog ministra obrane FBiH. OSCE je zastupao gosp. Paul Prettitore, pravni savjetnik u Odjelu za ljudska prava.
  • 17.
    Podnositelj prijave je 10. i 18. rujna 2003. godine poslao dodatne informacije u odgovoru na zahtjeve postavljene na javnoj raspravi. Dodatne informacije od Federacije BiH primljene su 16. rujna 2003. godine. Dom je 11. rujna 2003. godine tražio dodatne informacije od Bosne i Hercegovine, međutim, Bosna i Hercegovina je odbijala prihvatiti isporuku dopisa Doma do 1. listopada 2003. godine, a na zahtjev Doma odgovorila je 13. listopada 2003. godine.
  • 18.
    Dom je 10. siječnja, 5. lipnja, 3. i 4. srpnja, 3. rujna. 9 i 10. listopada 2003. godine raspravljao o prihvatljivosti i meritumu prijave i usvojio ovu odluku posljednjeg datuma.

III - ČINJENICE

  • 19.
    Podnositelj prijave je bio pomoćnik ministra obrane, glavni inspektor za obranu i general potpukovnik Vojske Federacije BiH.
  • 20.
    Vlada Federacije BiH je 12. travnja 2001. godine razriješila podnositelja prijave dužnosti pomoćnika ministra obrane. Ovo rješenje je objavljeno u Službenim novinama 13. travnja 2001. godine. Podnositelj prijave navodi da nije znao da je rješenje doneseno, niti da je objavljeno u Službenim novinama.
  • 21.
    U svom dopisu od 25. travnja 2001. godine, ministar obrane Federacije BiH je obavijestio komandanta Stabilizacijskih snaga (u daljnjem tekstu: COMSFOR)U većem dijelu teksta ove odluke, Dom usvaja ovu terminologiju. Međutim, u dijelovima u kojima se Dom poziva na druge izvore, COMSFOR se još naziva i "Komandant SFOR-a".> da namjerava ex officio smijeniti sa dužnosti nekoliko pripadnika Vojske Federacije BiH, među njima i podnositelja prijave, te zatražio odobrenje COMSFOR-a u tom pogledu. Ministar obrane je izričito napomenuo da su navedene osobe, uključujući i podnositelja prijave, napustile svoja radna mjesta, te da nisu dolazile na posao, bez ikakvog razumnog obrazloženja. Uz to, ministar je naglasio da su navedene osobe povrijedile članak 41. Zakona o obrani, kojim se svim pripadnicima vojske zabranjuje političko angažiranje, te odjeljke 2e - zabrana svim pripadnicima vojske da se uključuju u političke aktivnosti stranaka - i 2f - obvezu vojnih dužnosnika da podrže sprovedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir (u daljnjem tekstu: Opći okvirni sporazum)U većem dijelu teksta ove odluke, Dom usvaja ovu terminologiju. Međutim, u dijelovima u kojima se Dom poziva na druge izvore, Opći okvirni sporazum se naziva i "GFAP".> - Poglavlja 14 Uputstava Stranama (u daljnjem tekstu: US) (vidi točke 41-45 dolje). Dom zapaža da su, u biti, sve uključene strane izbjegle obrazložiti razloge razrješenja podnositelja prijave. Dom je mišljenja da je razlog za razrješenje podnositelja prijave kao vojnog časnika bilo njegovo učešće u hrvatskom pokretu u ožujku 2001. godine, u kojem su vođe Hrvatske demokratske zajednice (u daljnjem tekstu: HDZ) u Bosni i Hercegovini objavile da se izdvajaju iz državnih i federalnih vladinih institucija. Bosanskim Hrvatima u Vojsci Federacije i policijskim snagama je bilo naređeno da se prestanu javljati na dužnost, te je posljedica toga bila da je više od 7.000 pripadnika jedinica bosanskih Hrvata napustilo svoja djelatna mjesta radi podrške pozivu za samoupravu.
  • 22.
    U dopisu COMSFOR-a bez naznačenog datuma, general major Michael L. Dodson je dao svoje odobrenje za "razrješenje položaja i dužnosti" nekoliko časnika "VF-H"VF-H se odnosi na Vojsku Federacije-Hrvatska strana.>, uključujući i podnositelja prijave. Ministarstvo obrane Federacije BiH je, prema SFOR-u, dopis dobilo 20. lipnja 2001. godine.
  • 23.
    Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine je 20. svibnja 2001. godine donio odluku o prestanku aktivne službe podnositelja prijave kao časnika Vojske Federacije BiH radi njegovog umirovljenja. Podnositelj prijave navodi da ovu odluku nije nikada primio, te da Federacija BiH nije dokazala da je odluka uručena podnositelju prijave.
  • 24.
    Federalno ministrastvo obrane je 20. svibnja 2001. godine donijelo rješenje u svezi s umirovljenjem podnositelja prijave. Podnositelj prijave navodi da nije nikada dobio ovo rješenje, te da Federacija BiH nije dokazala da je rješenje uručeno podnositelju prijave.
  • 25.
    U kolovozu 2001. godine, stupio je na snagu Izborni zakon Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), kojim je utvrđeno da će domaći organi vlasti održavati izbore u Bosni i Hercegovini.
  • 26.
    Ministar obrane Federacije BiH je 3. rujna 2001. godine poslao dopis COMSFOR-u tražeći njegovo odobrenje za umirovljenje nekoliko vojnih časnika, uključujući i podnositelja prijave. COMSFOR je dao svoje odobrenje.
  • 27.
    Izborno povjerenstvo je 22. travnja 2002. godine poslalo dopis SFOR-u tražeći spisak vojnih časnika koji su razriješeni dužnosti sukladno odredbama članka 18.9A stavak 4. Izbornog zakonaČlanak 19. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona, objavljen 3. kolovoza 2002. godine u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02, određuje da će raniji članak 18.9A postati članak 19.9A.> (vidi toč. 36-39 dolje).
  • 28.
    Generalmajor John B. Sylvester je 13. svibnja 2002. godine poslao svoj odgovor Izbornom povjerenstvu navodeći imena "vojnih lica koja su suspendirana ili razriješena dužnosti naredbom COMSFOR-a". U informaciji iz dopisa se navodi da je podnositelj prijave razriješen 19. lipnja 2001. godine.
  • 29.
    Podnositelj prijave je 18. svibnja 2002. godine podnio Izbornom povjerenstvu svoju prijavu za učešće na općim izborima u listopadu 2002. godine kao neovisni kandidat. Podnositelj prijave navodi da se namjeravao kandidirati za Zastupnički dom Federacije.
  • 30.
    Izborno povjerenstvo je 23. svibnja 2002. godine zatražilo dodatne informacije od SFOR-a u svezi s podnositeljem prijave, jer u dopisu od 13. svibnja 2002. godine nisu bile sadržane sve potrebne informacije, naime broj osobne iskaznice i datum rođenja. Izborno povjerenstvo je 29. svibnja 2002. godine dobilo od SFOR-a traženu dodatnu informaciju.
  • 31.
    Izborno povjerenstvo je 6. lipnja 2002. godine donijelo odluku kojom se odbija prijava neovisnog kandidata Nedjeljka Obradovića, "jer je razriješen dužnosti Odlukom Komandanta SFOR-a od 19.06.2001. godine". Izborno povjerenstvo je odlučilo da podnositelj prijave ne može biti kandidat niti može obavljati bilo koju izabranu ili imenovanu funkciju sukladno članku 18.9A stavak 4. Izbornog zakona. U odluci se napominje da se zahtjev za preispitivanje može podnijeti istom Izbornom povjerenstvu.
  • 32.
    Podnositelj prijave je Izbornom povjerenstvu podnio zahtjev za preispitivanje, u kojem podnositelj prijave navodi da ga dužnosti nije razriješio SFOR nego Ministarstvo obrane Federacije BiH. Izborno povjerenstvo je 12. lipnja 2002. godine potvrdilo svoju odluku od 6. lipnja 2002. godine. U odluci se navodi da podnositelj prijave nije podnio nijedan dokument kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju da ga je smijenilo Ministarstvo obrane Federacije BiH, a ne SFOR.
  • 33.
    Podnositelj prijave je neodređenog datuma uložio žalbu Apelacionom odjelu Suda Bosne i Hercegovine protiv odluke Izbornog povjerenstva od 12. lipnja 2002. godine. Sud Bosne i Hercegovine je 5. srpnja 2002. godine odbio njegovu žalbu i potvrdio odluku Izbornog povjerenstva od 12. lipnja 2002. godine. Sud Bosne i Hercegovine je u svom obrazloženju naveo da je Izborno povjerenstvo pravilno primjenilo članak 18.9A Izbornog zakona zato što je podnositelja prijave razriješio Komandant SFOR-a odlukom od 19. lipnja 2001. godine. Sud Bosne i Hercegovine je žalbu podnositelja prijave, da mu odluka COMSFOR-a nije nikada bila uručena, odbio kao neutemeljenu. Prvo, Sud Bosne i Hercegovine je napomenuo da se ove odluke nikada ne uručuju časnicima razriješenim dužnosti, zato što ne postoji pravni lijek protiv ovih odluka. Drugo, podnositelj prijave ne osporava da je za odluku saznao 5. lipnja 2002. godine niti da je odluka bila objavljenja u zvaničnim izvorima i javnim medijima. Sud Bosne i Hercegovine je radi toga zaključio da žalbeni navod podnositelja prijave nema djejstva na pravnu stvar pred Sudom. Sud Bosne i Hercegovine je žalbeni navod podnositelja prijave, da je bio razriješen kao civilni, a ne kao vojni časnik, također odbio kao neutemeljen. Sud Bosne i Hercegovine je naveo da "je iz navedene odluke COMSFOR-a jasno da je Nedjeljko Obradović razriješen kao vojni časnik, a ne kao civilna osoba". Sud Bosne i Hercegovine je naveo da podnositelj prijave u svojoj žalbi nije dostavio nijedan dokaz kojim bi je potkrijepio, nego je samo dao izjavu u tom pogledu. Dom je tražio od tužene Strane da razjasni da li je Sud Bosne i Hercegovine imao u spisu predmeta odluku COMSFOR-a prilikom donošenja odluke po žalbi podnositelja prijave. Tužena Strana nije u mogućnosti to učiniti, te Dom zaključuje da Sud Bosne i Hercegovine nije imao takvu odluku.
  • 34.
    Tri dopisa, koja je SFOR dostavio Domu, pokazuju da je SFOR priznao prijem dopisa koje je podnositelj prijave poslao, te da SFOR nije utvrdio nijedan razlog za izmjenu svoje prvobitne odluke o razrješenju i udaljavanju iz službe podnositelja prijave. Datumi na dopisima SFOR-a su 12. lipanj 2002. godine, 5. listopad 2002. godine i 16. prosinac 2002. godine.
  • 35.
    SFOR u svojim zapažanjima od 26. lipnja 2003. tvrdi da je ministar obrane 3. rujna 2001. godine zatražio "da se otpust podnositelja prijave smatra smjenom sa dužnosti i umirovljenjem koje je odobrio komandant SFOR-a, a ne da ga je komandant SFOR-a otpustio iz službe". Federacija BiH je, u svom odgovoru, dostavila Domu kopiju dopisa od 3. rujna 2001. godine radi dokaza da u dopisu nema takvog zahtjeva, jer je u dopisu samo navedeno da je prestala aktivna služba nekoliko časnika, uključujući i podnositelja prijave, te da je odluku o umirovljenju donio član Predsjedništva BiH u svezi istih vojnih časnika (vidi točku 26. gore).

IV - RELEVANTNI ZAKONSKI OKVIR

A. Zakonski okvir koji se odnosi na pravo kandidiranja na izborima

  • 1.
    Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" - u daljnjem tekstu: SGBiH br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02)
  • 36.
    Parlamentarna skupština je usvojila Izborni zakon u kolovozu 2001. godine, a Službene novine objavile 19. listopada 2001. godine. Člankom 1.13. se određuje da jedna prijava za učešće na izborima uključuje izjavu koju potpisuje predsjednik političke stranke, koalicije, ili neovisni kandidat u kojoj se navodi da će aktivnosti političke partije, koalicije ili neovisnog kandidata biti sukladne s Općim okvirnim sporazumom. Člankom 2.9. se određuje da je Izborno povjerenstvo neovisno tijelo čije ovlasti proizilaze iz Parlamentarne skupštine i koje je direktno odgovorno Parlamentarnoj skupštini. Između ostalog, Izborno povjerenstvo je odgovorno za ovjeru učešća političkih stranaka, koalicija, spiskova neovisnih kandidata i neovisnih kandidata na svim izbornim nivoima u Bosni i Hercegovini. Članak 4.1. propisuje da će Izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine potvrđivati pravo političkih partija, neovisnih kandidata, koalicija i spiskova neovisnih kandidata na učešće na izborima.
  • 37.
    Člankom 4.10. Izbornog zakona određuje se da Izborno povjerenstvo ovjerava prijavu neovisnog kandidata za učešće na izborima ako prijava ispunjava zakonski utvrđene uslove. Izborno povjerenstvo će u roku od dva dana ispitati da li je prijava podnesena sukladno ovom zakonu, te ovjeriti, odbiti ili zatražiti od kandidata da ispravi svoju prijavu. Ako Izborno povjerenstvo odbije prijavu, podnositelj prijave ima pravo tražiti od Izbornog povjerenstva da odluku preispita u roku od dva dana. Izborno povjerenstvo će donijeti odluku u roku od 3 dana.
  • 38.
    Visok predstavnik je 28. ožujka 2002. godine nametnuo izmjene i dopune Izbornog zakona, članak 18.9A, koji je postao članak 19.9A U preambuli izmjena od 28. ožujka 2002. godine, Visoki predstavnik navodi:

"Imajući u vidu da se u članku 1.13. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine utvrđuje da prijava za ovjeru učešća na izborima uključuje izjavu potpisanu od strane predsjednika političke stranke u kojoj se kaže da će se ta politička stranka u svojim aktivnostima pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; nadalje, imajući u vidu značaj i neophodnost poboljšanja navedenih odredbi s ciljem da se preduprijedi pojava daljnjih smetnji kod provedbi Općeg okvirnog sporazuma za mir; cijeneći odredbe koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u Izbornom zakonu;..."

  • 39.
    Članak 19. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona je objavljen 3. kolovoza 2002. godine u Službenom glasniku BiH" broj 20/02, čime je raniji članak 18.9A postao članak 19.9A. Izmijenjeni članak 19.9A Izbornog zakona određuje sljedeće:

"Do okončanja mandata Visokoga predstavnika odnosno sve dotle dok Visoki predstavnik drukčije ne odluči, na snazi će biti isključenja navedena u sljedeća četiri stavka:

Nijedna se osoba koju je Privremeno izborno povjerenstvo ili Izborno prizivno potpovjerenstvo smijenilo zbog toga što je osobno ometala provedbu Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ili djelovala u suprotnosti s Pravilima i propisima Privremenoga izbornog povjerenstva ne može kandidirati na izborima, obnašati mandat na koji je izabrana niti obnašati imenovanu dužnost.

Nijedna se osoba koju je Visoki predstavnik razriješio javne dužnosti ne može kandidirati na izborima, obnašati mandat na koji je izabrana niti obnašati imenovanu dužnost.

Nijedan se bivši ili sadašnji vojni dužnosnik koji je smijenjen temeljem odredbi Poglave 14. Uputa stranama, koje je donio COMSFOR sukladno članku VI. stavak 5. Aneksa 1.A Općega okvirnog sporazuma za mir ne može kandidirati na izborima, obnašati mandat na koji je izabran niti obnašati imenovanu dužnost.

Nijedna se osoba koju je komesar IPTF-a isključio ili smijenio zbog ometanja provedbe Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ne može kandidirati na izborima, obnašati mandat na koji je izabrana niti obnašati imenovanu dužnost."

2. Zakon o sudu BiH (SG BiH br. 29/00, 16/02, 24/02 i 13/03)

  • 40.
    Članak 15. stavak 2. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine pod nazivom "Apelaciona jurisdikcija", određuje da Sud Bosne i Hercegovine ima nadležnost nad:

"a) žalbama koje se odnose na povrede izbornog zakona i dodatnih propisa i direktiva koje donese Stalna Izborna komisija;

  • b)
    svakim drugim predmetom za koji su nadležni zakoni Bosne i Hercegovine."

3. Poglavlje 14 Uputa stranama

  • 41.
    U Poglavlju 14, pod nazivom "Oružane snage Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OsuBiH) u demokratskom društvu: Etika, razvoj i suradnjaOSuBiH se odnosi na Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine.>", u dijelu pod nazivom "Opće" se navodi da građani Bosne i Hercegovine moraju imati povjerenje u dužnosnike OSuBiH, te da će sprovedbu mirovnog procesa omogućiti pripadnici OSuBiH čija je podrška tom procesu neupitna i koji se uzdržavaju od neprikladnog učešća u političkom životu u Bosni i Hercegovini i njenih entiteta.

U dijelu 1.c se napominje da se ova Uputa odnosi na:

"... sve oficire sa činom generala u OsuBiH, neovisno od njihovog statusa (aktivni, neaktivni, rezervni, ili neki drugi) koji služe u činu koji odgovara NATO oznaci OF-6 ili iznad ili čije se unapređenje u taj čin razmatra. U ovom tekstu za te oficire se koristi termin "oficiri s činom generala". Odnose se na sva predložena unapređenja, premještaje u istom činu, naimenovanja, otpust iz službe (u općem značenju, trajnog i kaznenog izbacivanja iz oružanih snaga) suspenzije, vraćanja na niži čin ili penzionisanje bilo kojeg oficira s činom generala Osu-BiH."

  • 42.
    Dio 2.e Poglavlja 14 razmatra zabranu učešća generalima u političkim stvarima, sa izuzetkom glasovanja. Zabranjene aktivnosti naznačene u pododjeljku 2 su:

(a) Profesionalnim pripadnicima vojske nije dozvoljeno biti u članstvu bilo koje političke stranke.

(b) Oficiri bilo kojeg čina ne smiju koristiti svoj službeni položaj da bi se uplitali odnosno uticali na tok ili rezultate izbora, ili navoditi glasače da glasaju za određenog kandidata ili opciju.

(c) Dok su u aktivnoj službi, oficiri ne smiju vršiti javnu funkciju na koju su direktno izabrani ili naimenovani niti će pokušati izvršiti uticaj na neku osobu na javnoj funkciji radi ostvarenja ličnog interesa.

(d) Oficiri ne smiju pomagati ili voditi političku kampanju, ili tražiti, prihvatati ili primati priloge u političke svrhe.

(e) Oficiri ne smiju ni na koji način učestvovati u političkim kampanjama ili događajima kao što su mitinzi, večere, parade, sastanci, aktivnosti za prikupljanje novčanih sredstava ili držanje govora, bilo u uniformi ili ne.

(f) Oficiri ne smiju dozvoliti da se njihova titula ili položaj koriste u političke svrhe.

(g) Oficiri ne smiju tražiti od podređenih da dobrovoljno rade ili daju doprinos za političke ciljeve, mitinge ili da učestvuju u aktivnostima prikupljanja novčanih sredstava.

(h) Oficiri ne mogu biti kandidati ili predloženi za naimenovanje na funkciju u ime bilo koje političke opcije ili za bilo koju funkciju.

(i) Oficiri ne smiju navoditi, podsticati ili odvraćati druge od učešća u političkim aktivnostima, osim što im je dozvoljeno da potiču druge na glasanje.

(j) Oficiri ne smiju objaviti ili doprinijeti objavljivanju bilo kakvog politički pristrasnog članka za ili protiv bilo kog političkog pitanja, stranke ili kandidata.

(k) Oficiri ne mogu vršiti bilo koju zvaničnu dužnost, biti sponzori ili promovirati bilo koju političku stranku ili politički klub ili organizaciju.

(l) Oficiri ne smiju učestvovati na bilo kom radio, televizijskom, internet ili drugom programu ili u grupnim diskusijama kao zastupnici ili sljedbenici bilo koje stranačke političke opcije, stranke ili kandidata.

(m) Oficiri ne smiju koristiti prezirne riječi protiv onih koji su na javnim funkcijama ili su kandidati za te funkcije.

(n) Oficiri ne smiju isticati političke znakove, transparente ili plakate na državnim ili privatnim vozilima ili imovini.

(o) Oficiri ne smiju omogućiti ili urediti korištenje privatnih ili državnih vozila za prevoz osoba na političke mitinge, sastanke ili glasanje.

  • 43.
    Dio 2f Poglavlja 14 zahtijeva od svih vojnih oficira da daju podršku Dejtonskom mirovnom sporazumu te se određuje sljedeće:

"Od oficira se očekuje da podržavaju provedbu Općeg okvirnog mirovnog sporazuma na način kako je objašnjeno i dopunjeno u Uputstvima Stranama. Aktivnosti ili opstrukcije usmjereni protiv Dejtonskog sporazuma nisu dozvoljeni i predstavljaju osnov za otpust iz službe. "

  • 44.
    Dio 3. Poglavlja 14 - "Procedure" - stavak 3.c pod nazivom "Unapređenja, premještaji, penzionisanje, suspenzija i otpust iz službe oficira sa činom generala" određuje da "Svi postupci u...vraćanju u niži čin, otpuštanju iz službe, suspenziji ili penzionisanju bilo kojeg generala u aktivnoj službi zahtijevaju prethodno pismeno odobrenje COMSFOR-a."
  • 45.
    Dio 5. Poglavlja 14, pod nazivom "Nepoštivanje odredbi Uputstava Stranama" određuje u stavku b kako slijedi:

"Ako bilo koja od Strana ili bilo koji vojni predstavnik ne budu poštivali standarde utvrđene ovim Uputstvima Stranama, ta Strana ili oficir podliježu mjerama komandanta SFOR-a. Te mjere uključuju, ali nisu ograničene na: neodobrenje za predloženo unapređenje, suspenziju ili otpust iz službe oficira koji ne poštuje odredbe, bez obzira na njegov čin, restrikcije ili zabranu obuke i korištenja opreme, te raspuštanje jedinice ili organizacije."

B. Pravni okvir koji se odnosi na Federaciju Bosne i Hercegovine

1. Zakon o obrani Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" - u daljnjem tekstu: SNFBiH, br. 15/96, 23/02 i 28/03)

  • 46.
    Federacija BiH navodi da je odluka kojom prestaje aktivna služba podnositelja prijave radi njegovog umirovljenja donesena sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o obrani. Ovaj članak određuje sljedeće:

" Ovaj zakon priznaje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine dogovorene u Daytonu koje kažu da: "Svaki član Predsjedništva će, po prirodi svoje funkcije, imati ovlasti civilnog zapovjedanja nad oružanim snagama...Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini će djelovati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine."

  • 47.
    Ministar obrane Federacije BiH je u svom dopisu od 25. travnja 2001. godine naveo da je podnositelj prijave povrijedio članak 41. Zakona o obrani, te da je iz tog razloga ministar tražio od COMSFOR-a da poduzme odgovarajuću radnju. članak 41. Zakona o odbrani određuje sljedeće:

"Svaka politička aktivnost, osnivanje stranaka, održavanje političkih skupova i političkih demonstracija ili bilo kakva diskriminacija na osnovu političke pripadnosti, je zabranjena unutar Vojske Federacije. Vojnim časnicima u aktivnoj službi je zabranjeno da sudjeluju u političkim aktivnostima osim u glasovanju. Štrajk je zabranjen vojnom osoblju i osobama u službi Vojske Federacije."

2. Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave (SNFBiH, br. 8/95, 2/96, 3/96 i 9/96)Ovaj zakon je prestao da važi donošenjem Zakona o ministarstvima Federacije i drugim tijelima federalne uprave, koji je objavljen u "Službene novine Federacije BiH", br. 58/02.>

  • 48.
    Federacija Bosne i Hercegovine navodi da je podnositelj prijave bio imenovan sukladno članku 21. stav 1. Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave. Članak 21. stavak 1. određuje kako slijedi:

"Tajnika ministarstva, pomoćnike ministra, glavnog federalnog inspektora i direktore uprava i upravnih organizacija u sastavu ministarstava postavlja Vlada Federacije na prijedlog ministra."

3. Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije BiH (u daljnjem tekstu Uredba)(SNFBiH, br. 2/00)Ova uredba je prestala da važi donošenjem Uredbe o prestanku važenja Uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije, koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", br.21/01.>

  • 49.
    Federacija BiH navodi da su rješenja od 20. svibnja 2001. godine u svezi s umirovljenjem podnositelja prijave i prestankom djelatnog odnosa podnositelja prijave bila donesena sukladno čl. 2.,3. i 7. Uredbe.
  • 50.
    Članak 2. određuje kako slijedi:

"Vojnim osiguranikom u smislu ove Uredbe smatra se profesionalno vojno lice koje to svojstvo ima prema propisima koji regulišu vojnu službu."

  • 51.
    Članak 3. određuje kako slijedi :

"Zbog racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Vojske Federacije BiH, vojni osiguranici iz članka 2. ove uredbe koji imaju najmanje 50 godina života i 20 godina penzijskog staža stiču pravo na starosnu penziju po prijedlogu Federalnog ministarstva odbrane."

Izuzetno vojni osiguranik stiče uvjete za starosnu penziju po Odluci Vrhovnog komandanta Oružanih snaga Federacije BiH ako ima najmanje 20 godina penzijskog staža i čin brigadira, odnosno viši."

  • 52.
    Članak 7. određuje sljedeće:

"Vojni osiguranik ostvaruje starosnu penziju pod uvjetima utvrđenim u ovoj uredbi ako ima neprekidno najmanje deset godina staža kao vojni osiguranik i ako ima status vojnog osiguranika u vrijeme sticanja prava na starosnu penziju."

4. Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (SNFBiH broj 13/98)

  • 53.
    Federacija BiH tvrdi da je rješenje od 20. svibnja 2001. godine, kojim prestaje djelatni odnos podnositelja prijave, doneseno sukladno čl. 125. i 168. stavak 4. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.
  • 54.
    Članak 125. određuje sljedeće:

"O prestanku radnog odnosa donosi se rješenje.

Rješenje iz stava 1. ovog člana mora se donijeti u roku od sedam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak radnog odnosa.

Rješenje o prestanku radnog odnosa iz razloga utvrđenih ovim zakonom, donosi rukovoditelj organa uprave, odnosno u gradu-gradonačelnik, a u općini općinski načelnik."

  • 55.
    Članak 168. stavak 4 određuje kako slijedi:

"Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na pripadnike oružanih snaga Federacije, ako federalnim zakonom i drugim federalnim propisima nije drugačije određeno."

5. Zakon o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (SNFBiH, br. 1/94, 8/95 i 58/02)

  • 56.
    Federacija BiH se poziva na čl. 18. i 19. Zakona o Vladi Federacije BiH da bi pokazala da je podnositelj prijave smijenjen sukladno zakonskoj proceduri.
  • 57.
    Članak 18. određuje kako slijedi:

"Vlada Federacije, u ostvarivanju svojih ovlašćenja, utvrđenih Ustavom Federacije, donosi uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zaključke. Vlada Federacije donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije."

  • 58.
    Članak 19. određuje sljedeće:

" Uredbama se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade Federacije, bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona, osnivaju stručne i druge službe Vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave. Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, daje saglasnost ili potvrđuju akti drugih organa ili organizacija, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima, kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike, uređuju unutarnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade."

V - ŽALBENI NAVODI

  • 59.
    Podnositelj prijave se žali da nije mogao učestvovati u postupku razrješenja svojih dužnosti. Posebno da nije imao mogućnosti navesti argumente protiv razrješenja niti podnijeti žalbu protiv odluka. Podnositelj prijave se dalje žali da mu je Izborno povjerenstvo zabranilo kandidiranje na općim izborima u Bosni i Hercegovini 2002. godine. Podnositelj prijave se radi toga žali na povredu čl. 6. i 13. Konvencije, te članka 25(b) ICCPR-a u svezi s diskriminacijom.
  • 60.
    Uz to, Dom je mišljenja da prijava pokreće očigledna pitanja u pogledu aspekta kaznene optužbe članka 6 Konvencije, te članka 3 Protokola br. 1 uz Konvenciju.

VI - PODNESCI STRANA

A. Bosna i Hercegovina

1. U pogledu činjenica

  • 61.
    Bosna i Hercegovina je 31. prosinca 2002. godine dostavila dopis Izbornog povjerenstva sa datumom od 30. prosinca 2002. godine kao svoja pismena zapažanja. Izborno povjerenstvo navodi da ono ne pravi nikakvu razliku između kandidata koji su razriješeni dužnosti odlukom COMSFOR-a i kandidata čije je razrješenje COMSFOR samo odobrio na prijedlog Ministarstva obrane Federacije BiH.
  • 62.
    Bosna i Hercegovina je 30. siječnja 2003. godine ponovo prezentirala dopis Izbornog povjerenstva od 24. siječnja 2003. godine kao svoja pismena zapažanja o prihvatljivosti i meritumu. Izborno povjerenstvo navodi u dopisu, da se prema članku 18.9A stavak 4. Izbornog zakona, osoba razriješena dužnosti odlukom komandanta SFOR-a, ne može kandidirati za učešće na izborima. Zbog toga je Izborno povjerenstvo tražilo od SFOR-a spisak sa navedenim imenima razriješenih osoba. Dobilo je spisak vojnih osoba suspendiranih ili razriješenih odlukom komandanta SFOR-a, a na toj listi, na kojoj je jasno navedeno da je podnositelj prijave također razriješen dužnosti, Izborno je povjerenstvo temeljilo svoju odluku. Na javnoj raspravi je Bosna i Hercegovina tvrdila da Izborno povjerenstvo nije ni tražilo niti dobilo odluku o razrješenju dužnosti podnositelja prijave, nego je temelj bio dopis COMSFOR-a u kojem je navedeno da je podnositelja prijave razriješio dužnosti i službe.
  • 63.
    Izborno povjerenstvo osporava činjenice koje je podnositelj prijave prezentirao u svojoj prijavi Domu, posebno navod da je, kada je novi politički režim došao na vlast, tj. nakon izbora 2000. godine, novi ministar obrane zatražio da se razriješe mnogi vojni časnici, a među njima i podnositelj prijave. Izborno povjerenstvo se ne slaže s ovom izjavom zato što mu je SFOR poslao dopis u kojem se navode imena oficira razriješenih dužnosti odlukom komandanta SFOR-a, a ne Ministarstvo obrane. Izborno povjerenstvo također naglašava da spisak ne sadrži samo imena časnika Vojske Federacije BiH, nego i časnika Vojske Republike Srpske.
  • 64.
    Izborno povjerenstvo navodi da, pošto je odluka donesena sukladno članku 18.9A Izbornog zakona, ono nije smatralo potrebnim da se ispituju razlozi zbog kojih je podnositelj prijave bio razriješen dužnosti, jer Izborno povjerenstvo smatra Visokog predstavnika krajnjim autoritetom, te je u pogledu tumačenja i sprovedbe Općeg okvirnog sporazuma, njegova odluka konačna i obvezujuća. Ne interesira ga ni da li je podnositelj prijave ikada dobio odluku kojom se on razrješava dužnosti. Izbornom povjerenstvu je bio potreban samo spisak razriješenih lica kako bi moglo odlučiti da li podnositelj prijave može učestvovati na izborima ili ne.

2. U pogledu prihvatljivosti i merituma

  • 65.
    Bosna i Hercegovina smatra prijavu prihvatljivom zato što je podnositelj prijave iscrpio sve domaće pravne lijekove. U svom podnesku, koji je primljen 1. rujna 2003. godine, Bosna i Hercegovina navodi da članak 19.9A Izbornog zakona ne može imati isti učinak kao kaznena optužba prema članku 6. Konvencije, zato što podnositelj prijave nije imao mogućnost upotrijebiti pravni lijek protiv odluka. Prema kaznenom zakonu, okrivljenom su dostupni pravni lijekovi i radi toga Bosna i Hercegovina smatra da sankcije nametnute podnositelju prijave ne mogu biti posljedica utvrđene kaznene optužbe u okviru značenja članka 6. Konvencije. Prema tome, Bosna i Hercegovina smatra prijavu neprihvatljivom u tom pogledu.
  • 66.
    Bosna i Hercegovina nije imala dodatnih podnesaka o prihvatljivosti i meritumu prijave.

B. Federacija Bosne i Hercegovine

1. U pogledu činjenica

  • 67.
    Federacija BiH navodi da je podnositelj prijave bio imenovan sukladno članku 21. stavak 1. Zakona o Federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave, te da je sve dužnosti obavljao do 12. travnja 2001. godine, datuma kada ga je Vlada Federacije razriješila svih dužnosti, kako je objavljeno u Službenim novinama. SFOR je svojim dopisom bez naznačenog datuma odobrio razrješenje dužnosti i službe podnositelja prijave, kao časnika visokog vojnog čina (vidi točku 44 gore).
  • 68.
    Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine je 20. svibnja 2001. godine donio odluku o prestanku djelatne službe i umirovljenju podnositelja prijave; odluka je donesena sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o obrani Federacije BiH te članku 3. stavak 2.(vidi toč. 46. i 51. gore).
  • 69.
    Federalno ministarstvo obrane je 20. svibnja 2001. godine donijelo rješenje, sukladno čl. 125. i 168. stavak 4. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te čl. 2., 3. i 7. Uredbe, kojim je podnositelju prijave prestao djelatni odnos (vidi toč. 50-52 i 54 i 55 gore). Podnositelj prijave nije uložio žalbu protiv ovih rješenja.

2. U pogledu prihvatljivosti

  • 70.
    Federacija BiH smatra da je prijava neprihvatljiva na temelju toga da podnositelj prijave nije iscrpio sve domaće pravne lijekove. Među domaće pravne lijekove koje je podnositelj prijave mogao iscrpiti, ali nije, spadaju sljedeći pravni lijekovi. Prvo, člankom 222. stavak 6 Zakona o upravnom postupku dozvoljava se da se pokrene upravni spor pred nadležnim sudom. To znači da je podnositelj prijave mogao pokrenuti upravni spor protiv rješenja donesenog 12. travnja 2001. godine, kojim je razriješen dužnosti pomoćnika ministra obrane. Drugo, podnositelj prijave je mogao izjaviti žalbu protiv rješenja koje je donijelo Ministarstvo obrane Federacije BiH od 20. svibnja 2001. godine, u roku od 8 dana nakon što je dobio rješenje.
  • 71.
    Federacija BiH smatra predmet neprihvatljivim ne samo zato što nisu iscrpljeni domaći pravni lijekovi, nego i zato što prijava nije podnesena u roku od 6 mjeseci od datuma donošenja konačne odluke. Tužena Strana zapaža da je odluka Vlade Federacije BiH donesena 12. travnja 2001. godine, a odluka Federalnog ministarstva obrane 20. svibnja 2001. godine, a da podnositelj prijave nije podnio prijavu Domu do 28. studenog 2002. godine. To znači da nije ispoštovano pravilo šest mjeseci, kako se zahtijeva člankom VIII(2)(a) Sporazuma.

3. U pogledu merituma

a. Članak 6. Konvencije

  • 72.
    Federacija BiH se poziva na čl. 18. i 19. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (vidi toč. 57. i 58.) da pokaže da je podnositelj prijave razriješen dužnosti pomoćnika ministra obrane sukladno zakonski propisanoj proceduri. Kako je gore već navedeno, podnositelj prijave je mogao pokrenuti upravni spor protiv rješenja od 12. travnja 2001. godine, te mu je radi toga pravičan postupak bio dostupan. SFOR je kasnije dao svoje odobrenje da se podnositelj prijave razriješi kao vojni časnik. Federacija BiH zapaža da je to odobrenje dato sukladno Općem okvirnom sporazumu.
  • 73.
    Odluka od 20. svibnja 2001. godine, kojom prestaje aktivna služba podnositelja prijave zbog umirovljenja je donesena sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o obrani Federacije BiH, te članku 3. stavak 2. Uredbe i čl. 125. i 168. stavak 4. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji BiH (vidi toč. 46., 51., 54. i 55.). Radi toga Federacija BiH smatra da su njeni organi djelovali sukladno članku 6 Konvencije.
  • 74.
    Federacija BiH navodi u svojim dodatnim zapažanjima da ne razumije na koji kazneni postupak se Dom poziva kada pokreće pitanje moguće povrede članka 6. Konvencije. Nadalje, Federacija BiH smatra da sankcija izrečena protiv podnositelja prijave prema članku 18.9A Izbornog zakona nema isti efekat kao kaznene sankcije u kaznenom postupku, zato što Izborno povjerenstvo nije sud i njegove se odluke temelje na odredbama Izbornog zakona, a ne na odredbama Kaznenog zakona.

b. Članak 13. Konvencije

  • 75.
    Federacija BiH tvrdi da nema povrede članka 13. Konvencije zato što su djelotvorni pravni lijekovi bili dostupni, ali ih podnositelj prijave nije upotrijebio.

C. Podnositelj prijave

1. U pogledu Bosne i Hercegovine

  • 76.
    U svojoj prijavi, podnositelj prijave tvrdi da je Bosna i Hercegovina povrijedila njegovo pravo da bude izabran, kako je to utvrđeno člankom 25. stavak 1(b) ICCPR-a. Podnositelj prijave navodi da Izborni zakon nije sukladan ICCPR-u.
  • 77.
    Podnositelj prijave je odgovorio na podneske Bosne i Hercegovine dopisom koji je Dom primio 24. veljače 2003. godine. Podnositelj prijave navodi da je prije podnošenja svoje prijave za kandidiranje na izborima poduzeo određene neformalne korake da bi utvrdio da li bi bilo prigovora protiv njegove kandidature. Podnositelj prijave navodi neke od ovih koraka. Jedan primjer je sastanak koji je organizirao tadašnji savjetnik za vojna pitanja hrvatskog člana Predsjedništva, na kojem su bili nazočni OSCE i SFOR. Podnositelj prijave navodi da se, iako nije osobno bio nazočan, na sastanku raspravljalo o tome da li bi njegovo razrješenje moglo biti razlog prigovoru za kandidranje na izborima, a svi oni su ga obavijestili da njegovom razrješenju ne bi bilo prigovoreno. Drugi nezvanični korak kojeg je podnositelj prijave naveo u svom dopisu jeste razgovor koji je vodio sa predstavnikom Ministarstva obrane Federacije BiH, koji je kazao da su dobili odobrenje za njegovo razrješenje, ali to nije smjena nego samo dopuštenje. Podnositelj prijave nije dostavio nijedan dokument kojim bio potkrijepio ove izjave.

2. U pogledu Federacije Bosne i Hercegovine

  • 78.
    Podnositelj prijave navodi povredu čl. 6. i 13. Konvencije zato što nikada nije dobio nijednu odluku u svezi s njegovim razrješenjem, te da radi toga nije mogao iscrpiti nijedan domaći pravni lijek. Podnositelj prijave naglašava da Federacija BiH ne navodi nijedan razlog zbog kojeg mu nisu poslali niti jednu odluku. Podnositelj prijave tvrdi da je za odluke saznao od jednog prijatelja nepoznatog datuma, te da je tada preko dnevnih novina poslao svoju prijavu da kao kandidat učestvuje u općim izborima 2002. godine.
  • 79.
    Podnositelj prijave se slaže sa podneskom Federacije BiH da je COMSFOR dao svoje dopuštenje za razrješenje podnositelja prijave. Podnositelj prijave naglašava da ovo potkrepljuje njegovi tvrdnju te da postoji velika kontradikcija u podnescima tuženih Strana. Izborno povjerenstvo tvrdi da je podnositelja prijave smijenio SFOR, dok Federacija tvrdi da je SFOR dao dopuštenje za njegovu smjenu.

D. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE)

  • 80.
    U svom podnesku amicus curiae, OSCE razmatra dva pitanja. Prvo, da li su sprovedbom članka 19.9A Izbornog zakona ispunjeni zahtjevi članka 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju, kao i članka 25. ICCPR-a u svezi s člankom II(2)b Sporazuma. Drugo, OSCE daje komentar o tome da li je u svrhu članka 19.9A Izbornog zakona značajno da li je COMSFOR razriješio podnositelja prijave njegovog položaja, a ne samo da li je COMSFOR dao dopuštenje.
  • 81.
    U pogledu prvog pitanja, OSCE navodi da pravo glasovanja i pravo kandidiranja na izborima nisu apsolutna prava, te da Strane imaju široka ovlaštenja sve dok "ne postoji disproporcionalno ograničenje koje bi ugrozilo slobodno izražavanje mišljenja ljudi u izboru zakonodavstva". Još važnije, da bi se odredila proporcionalnost, mora se uzeti u obzir politička evolucija predmetne države, te činjenica da je ovo ovlašćenje veće u sistemima koji su nepotpuni ili privremeni. U ispitivanju moguće povrede članka 3 Protokola br. 1 uz Konvenciju, OSCE ocjenjuje uslov da ograničenja moraju težiti legitimnom cilju i da upotrijebljena sredstva ne budu disproporcionalna. OSCE priznaje ozbiljnost mogućih opstrukcija sprovedbe Općeg okvirnog sporazuma i zapaža da "zabrana kandidiranja na izborima licima, za koja je utvrđeno da su opstruisala Opći okvirni sporazum, jeste legitiman cilj Vlade BiH". U pogledu uvjeta proporcionalnosti, OSCE navodi da "pošto se članak 19.9A odnosi samo na lica za koja je već utvrđeno da su opstruisala Opći okvirni sporazum, te da je njegovo djejstvo privremene prirode, to se ne može smatrati disproporcionalnim sredstvom ostvarivanja legitimnog cilja". OSCE smatra neprihvatljivim dio žalbenog navoda koji se odnosi na članak 25. ICCPR-a, zato što žalbeni navod o diskriminaciji nije potkrijepljen.
  • 82.
    U pogledu drugog pitanja, OSCE navodi da predmet podnositelja prijave ne spada pod članak 19.9A Izbornog zakona zato što je COMSFOR samo dopustio smjenu. OSCE je mišljenja da se članak 19.9A primjenjuje samo kada je osoba razriješena sukladno Poglavlju 14 US-a, te da je jedino COMSFOR ovlašćen da djeluje prema ovom članku.
  • 83.
    Međutim, OSCE je na javnoj raspravi izrazio svoje mišljenje da, iako US-a i ne određuju najjasnije smjernice za proceduru kojom COMSFOR razrješava časnike, uzevši u obzir ukupne okolnosti, može se pretpostaviti da je razrješenje podnositelja prijave bilo sukladno US, te radi toga i obuhvaćeno člankom 19.9A Izbornog zakona.

E. Ured Visokog predstavnika (OHR)

  • 84.
    U svom podnesku amicus curiae od 4. srpnja 2003. godine, OHR zapaža u uvodniku da "su odluke svih institucija nabrojanih u članku 19.9A Izbornog zakona, obzirom na njihove mandate, konačne i obvezujuće za vlasti BiH".
  • 85.
    OHR prvo daje svoje mišljenje o stupnju do kojeg je provedba odredbi članka 19.9A Izbornog zakona ispunila uvjete iz članka 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), OHR navodi da prava glasovanja i kandiranja na izborima jesu važna prava, ali nisu apsolutna, te članak dozvoljava implicirana ograničenja. OHR navodi da članak 19.9A Izbornog zakona teži legitimnom cilju, jer je "cilj članka zabraniti licima koja su osobno opstruirala sprovedbu GFAP-a i ugrozila uspostavu demokratskog društva". U pogledu proporcionalnosti upotrijebljene mjere, OHR navodi da

"se ne može smatrati da sve odluke koje donesu međunarodna tijela nabrojana u članku 19.9A spadaju u odgovornost tužene Strane. OHR zapaža da je članak 19.9A ograničen na dva načina. Prvo, kada se okonča mandat Visokog predstavnika, isključenje iz članka će prestati po sili ovog Zakona, i drugo, Visoki predstavnik, u svom mandatu i korištenjem ovlaštenja koja su mu data u Bonu ima pravo da ukine ovu zabranu."

  • 86.
    Prema OHR-u, slijedi da se ne može utvrditi da je Bosna i Hercegovina prekršila članak 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
  • 87.
    U pogledu navodne povrede u svezi sa člankom 25 ICCPR-a, OHR navodi da podnositelj prijave nije pokazao temelj na osnovu kojeg je bio diskriminiran, te da nije prezentirao niti jedan dokaz u tom cilju.
  • 88.
    U pogledu pitanja da li se može smatrati da sankcija određena člankom 19.9A Izbornog zakona uključuje "utvrđivanje kaznene optužbe", OHR navodi da je zabrana iz tog članka političke prirode, te da joj je cilj da licima, koja su osobno opstruirala sprovedbu Općeg okvirnog sporazuma i ugrozila uspostavu demokratskog društva, zabrani kandidiranje na izborima. OHR podvlači svrhu zabrane i zaključuje da ona ne može uključiti "utvrđivanje kaznene optužbe".

F. Stabilizacijske snage (SFOR)

  • 89.
    U svom dopisu od 24. lipnja 2003. godine, SFOR je odgovorio na dopis Doma da bi pomogao Domu, ali ne u svojstvu amicus curiae. Kao prvo, SFOR pojašnjava da izraz "otpušten iz službe" znači "trajno i kazneno izbacivanje" sukladno članku 1.c Poglavlja 14 US-a.
  • 90.
    Uz to, SFOR je odgovorio na upit Doma o temelju na kojem je COMSFOR dao odobrenje za razrješenje dužnosti i otpuštanje podnositelja prijave. "COMSFOR je konačni autoritet za tumačenje vojnih aspekata GFAP-a i zato COMSFOR može smijeniti svakog oficira VFBiH koji se uključi u aktivnosti koje ugrožavaju mirovni proces." Oslanjajući se na dopis od 25. travnja 2001. godine, kojeg je ministar obrane Federacije BiH poslao COMSFOR-u, COMSFOR je dao svoje dopuštenje da se podnositelj prijave razriješi dužnosti i otpusti iz službe.
  • 91.
    U pogledu pitanja zašto je COMSFOR dopustio razrješenje dužnosti i otpuštanje iz službe kada se čini da je 20. svibnja 2001. godine podnositelj prijave već bio umirovljen, SFOR napominje da je kronologija u svezi s pitanjem njegovog umirovljenja prilično komplicirana. Ministar obrane je 3. rujna 2001. godine poslao drugi dopis (novom) COMSFOR-u, tražeći njegovo dopuštenje da se razrješenje dužnosti podnositelja prijave tretira kao smjena sa dužnosti i umirovljenje, a ne kao otpust iz službe, što je COMSFOR i dopustio. Ministar je priložio kopiju rješenja u svezi s umirovljenjem podnositelja prijave od 20. svibnja 2001. godine, u kojem se navodi da prestaje vojna služba podnositelja prijave, te da se od 20. svibnja 2001. godine podnositelj prijave prebacuje u rezervni sastav. U odgovoru na dopis ministra, COMSFOR je dopustio umirovljenje. COMSFOR je to učinio znajući da je dopuštenje bilo potrebno da bi podnositelj prijave dobio mirovinu. Međutim, SFOR u svom dopisu napominje da su prvobitno razrješenje dužnosti i otpust iz službe ostali na snazi.

VII - MIŠLJENJE DOMA

A. Prihvatljivost

  • 92.
    Prije razmatranja merituma prijave Dom mora odlučiti da li da je prihvati, uzimajući u obzir kriterije prihvatljivosti određene člankom VIII(2) Sporazuma. Prema članku VIII(2)(a), Dom će razmotriti da li postoje djelotvorni pravni lijekovi, te ako postoje, da li su iscrpljeni. Nadalje, sukladno članku VIII(2)(c), Dom će odbiti svaku prijavu koju smatra nespojivom sa Sporazumom (ratione materiae ili ratione personae) ili očigledno neutemeljenom.

1. Žalbeni navod u svezi s člankom 6. Konvencije

  • 93.
    Članak 6. Konvencije, u relevantnom dijelu određuje:

"1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske narave ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj..."

"2. Svako optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.

  • 3.
    Svako optužen za kazneno djelo ima najmanje slijedeća prava:
    • a)
      da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega;
    • b)
      da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane;
    • c)
      da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelju, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde;
    • d)
      da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigure prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao svjedoka optužbe..."
  • 94.
    Prema tomu, da bi se primjenio članak 6. Konvencije, postupak na koji se žali se mora odnositi ili na utvrđivanje građanskog prava i obveze, ili na utvrđivanje kaznene optužbe.

(a) Postojanje "građanskog prava"

  • 95.
    Dom zapaža da je Europski sud bio mišljenja da se članak 6. Konvencije ne može primijeniti na postupak koji se odnosi na zaposlenje, karijere i otpuštanje sa djelatnog mjesta tamo gdje podnositelj prijave "vrši ovlaštenja određena zakonom i dužnostima čija je svrha očuvanje općih interesa Države ili drugih javnih organa" (Europski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. prosinca 1999., Izvještaji o presudama i odlukama 1999.-VIII, točka 66). U odluci Pellegrin se jasno navodi da vojni časnici spadaju u ovu kategoriju:

"Sud radi toga odlučuje da su jedini sporovi koji ne spadaju u domen članka 6(1) Konvencije oni sporovi koje pokrenu javni dužnosnici čije dužnosti tipično predstavljaju specifične aktivnosti javne službe u tome da ona djeluje kao mjesto javne vlasti odgovorne za zaštitu općih interesa Države ili drugih javnih organa. Očigledan primjer takve aktivnosti su oružane snage i policija."

(Pellegrin, točka 66, naglasak je naš)

  • 96.
    U ovom predmetu, podnositelj prijave je bio smijenjen kao pomoćnik ministra obrane i razriješen dužnosti visokog vojnog časnika. Iako Dom ne prihvata u potpunosti pristup koji je Europski sud usvojio u odluci Pellegrin, Dom, bar u ovom predmetu, zaključuje da sporovi u vezi s razrješenjem viših vojnih časnika i smjenom jednog pomoćnika ministra, kao što je podnositelj prijave, ne spada u domen članka 6(1) Konvencije. Dom radi toga nalazi da se spor u ovom predmetu ne odnosi na utvrđivanje "građanskog prava" u smislu članka 6. Konvencije.

(b) Postojanje "kaznene optužbe"

  • 97.
    Umjesto toga, članak 6. Konvencije se još može primijeniti ako razrješenje podnositelja prijave dužnosti i njegovo isključenje iz izbora predstavlja sankcije koje su nametnute kao posljedica "kaznene optužbe". Federacija BiH tvrdi da se ovaj dio članka 6. Konvencije ne može primijeniti na predmet podnositelja prijave zbog toga što nije pokrenut kazneni postupak protiv podnositelja prijave. Uistinu, nema sumnje da podnositelj prijave nije bio podvrgnut nikakvom kaznenom postupku, kako se on klasificira prema zakonima Bosne i Hercegovine ili Federacije BiH. Međutim, Dom zapaža da pojam "kaznene optužbe" nema autonomno značenje prema Konvenciji, što može uključiti disciplinski postupak (Europski sud za ljudska prava, Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. lipnja 1984., Serija A br. 80). Iako se disciplinski postupak kao takav općenito ne može okarakterizirati kao "kazneni", Europski sud je naveo da se ovo opće pravilo ne može primijeniti u izvjesnim specifičnim predmetima (vidi Europski sud za ljudska prava, Engel i drugi protiv Nizozemske, presuda od 8. lipnja 1976., Serija A br. 22, strane 33-36, točke 80-85).
  • 98.
    U ovom predmetu, Dom razmatra da li su razrješenje podnositelja prijave dužnosti, otpuštanje kao pripadnika Vojske Federacije i sankcija predviđeni člankom 19.9A Izbornog zakona, tj. zabrana kandidiranja na izborima nakon razrješenja dužnosti sukladni Poglavlju 14 US-a, čisto disciplinske mjere ili mjere koje mogu pozvati na zaštitu zagarantovanu člankom 6. Konvencije. U nastojanju da se utvrdi da li se data "optužba", iako disciplinske prirode, ipak smatra "kaznenom" u smislu članka 6, Europski sud uzima u obzir "način na koji je ona opisana u domaćem zakonu, njenu prirodu, stupanj težine kazne i njenu svrhu" (Engel i drugi, točke 80-83).
  • 99.
    Dom zapaža da su "optužbe" navedene protiv podnositelja prijave da je povrijedio članak 41. Zakona o obrani, kojim se svim pripadnicima vojske zabranjuje politički angažman, te odjeljke 2 e - zabranu svim pripadnicima vojske obavljanje političkih funkcija - 2 f - obvezu vojnih časnika da podržavaju sprovedbu Općeg mirovnog sporazuma - Poglavlje 14 US-a (vidi toč. 42., 43. i 47.). Sankcije koje su mu nametnute su "trajno i kazneno izbacivanje" iz vojne službe, iako kasnije pretvorene u prijevremeno umirovljenje i sine die oduzimanje prava kandidiranja na izborima.
  • 100.
    Europski sud prvo razmatra kako se djelo klasificira prema domaćem zakonu. Ako se djelo klasificira kao kazneno prema domaćem zakonu, primjenjuje se članak 6. Konvencije. Ako se djelo klasificira kao disciplinsko/upravno, Europski sud je utvrdio druga dva kriterija, naime prirodu djela, te prirodu i težinu kazne.
  • 101.
    U raspravi o prirodi djela, Europski sud uzima u obzir opseg povrijeđenog pravila i svrhu sankcije.
  • 102.
    Opseg povrijeđenog pravila znači, da - da bi bila kaznena sankcija, sankcija ne mora biti usmjerena na određenu grupu, ali mora imati opće obvezujući karakter. "Disciplinske sankcije su", prema Europskom sudu, "utvrđene da osiguraju da se pripadnici određenih grupa pridržavaju posebnih pravila koja reguliraju njihovo ponašanje". Nasuprot tomu, pravilo koje definira kaznenu optužbu, će uticati na opće interese društva, koji su inače zaštićeni kaznenim zakonom (vidi predmet Eggs, Izvještaj Europske komisije za ljudska prava, 4. ožujak 1978, Odluke i izvještaji 15 i predmet Weber, Izvještaj Europske komisije za ljudska prava, 22. svibanj 1990.).
  • 103.
    Primjenom ovog testa na pravila, za koja je utvrđeno da ih je povrijedio podnositelj prijave, Dom zapaža da su to pravila koja posebno reguliraju vojsku kao profesionalnu kategoriju. Ona su utvrđena u zakonskim tijelima koja su primjenjiva samo na vojsku, Zakon o obrani i US. Štaviše, zabrana političke aktivnosti je pravilo koje je u suprotnosti sa općim principom slobode izražavanja i ona ne bi bila prihvatljiva ako je ne bi opravdali posebni uvjeti vojske kao profesionalne kategorije. Prema tomu, prema testu "opsega povrijeđenog pravila", čini se da je podnositelj prijave proglašen krivim za povredu disciplinskih pravila vojske, a ne općih kaznenih pravila.
  • 104.
    Slijedeći korak u raspravi o prirodi djela jeste svrha sankcije, jer će svrha kaznene sankcije općenito biti "zaplašivanje i kazna" (Europski sud za ljudska prava, predmet "zt�rk protiv Njemačke, presuda od 21. veljače 1984., Serija A br.73). U predmetu podnositelja prijave, kazneni karakter razrješenja je naknadno znatno ublažen njegovom izmjenom u umirovljenje. Po mišljenju Doma, sankcija koju određuje članak 19.9A Izbornog zakona je prikladnije opisana kao preventivna mjera za zaštitu političkog sustava BiH od prijetnji koje nameću osobe u javnoj službi koje ne podržavaju ustavna načela, nego kao kazna izrečena podnositelju prijave za ranije ponašanje. Također, u ovom pogledu, ne čini se da su sankcije izrečene podnositelju prijave posljedica utvrđene kaznene optužbe.
  • 105.
    Treći kriterij koji Europski sud primjenjuje jeste priroda i težina kazne. Iako Europski sud nema jasne uslove na temelju kojih bi sankciju smatrao kaznenom prema članku 6. Konvencije, sudska praksa pokazuje da ovo što slijedi ukazuje na to da je disciplinska kazna dovoljno teška da bi se članak mogao primijeniti: lišavanje slobode i upis novčane kazne u policijski dosje, uz mogućnost da se novčana kazna promijeni u lišavanje slobode ako ne bude plaćena (predmet Ravnsborg protiv Švedske, presuda od 23. ožujka 1994., A283-B). Podnositelj prijave pred Domom nije bio lišen slobode zbog tog "djela", niti kažnjen novčanom kaznom, niti je nešto upisano u njegov kazneni dosje.