Aktio

Grad Sarajevo - Gradsko vijeće

Odluka o davanju saglasnosti na Program aktivnosti za Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. za 2027. godinu

Na osnovu člana 31. stav (1) tačka b) Statuta Grada Sarajeva ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 7/23), člana 3. stav (2) Odluke o Danu obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 25/19), Gradsko vijeće Grada Sarajeva, na 14. sjednici održanoj dana 28.10.2026. godine, donijelo je

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI NA PROGRAM AKTIVNOSTI ZA DAN OBILJEŽAVANJA OPSADE SARAJEVA 1992.-1995. ZA 2027. GODINU

Član 1.Davanje saglasnosti

Ovom odlukom daje se saglasnost na Program aktivnosti za Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. za 2027. godinu (u daljnjem tekstu: Program), utvrđen od strane gradonačelnika Grada Sarajeva.

Član 2.Davanje ovlaštenja

Ovlašćuje se gradonačelnik Grada Sarajeva da za potrebe realizacije Programa formira Organizacioni odbor, kao i da preduzima sve ostale aktivnosti potrebne za uspješnu realizaciju Programa.

Član 3.Sastavni dio Odluke

Sastavni dio ove odluke je Program aktivnosti za Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. za 2027. godinu.

Član 4.Stupanje na snagu

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Broj 01-GV-02-938/26
28. oktobra 2026. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Gradskog vijeća
Alen Girt, s. r.

Na osnovu člana 3. stav (2) Odluke o Danu obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 25/19) utvrđujem:

PROGRAM
AKTIVNOSTI ZA DAN OBILJEŽAVANJA OPSADE SARAJEVA 1992.-1995. ZA 2027. GODINU

I. UVOD

Odlukom o Danu obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 25/19) propisano je da konačni Program aktivnosti za Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. utvrđuje gradonačelnik Grada Sarajeva i predlaže Gradskom vijeću usvajanje Odluke o davanju saglasnosti na Program aktivnosti za Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. za narednu godinu. U izradi Programa aktivnosti za Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992.-1995. konsultovan je i Savjet gradonačelnika za Informativni centar o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: Informativni centar o MKSJ Sarajevo). Uzimajući u obzir nadležnost Savjeta, utvrđenu potpisanim Memorandumom o razumijevanju između Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Grada Sarajeva za razvoj Informativnog centra Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 50/16), kao i njegov sastav, u Programu su uvaženi prijedlozi Savjeta.

II RASPORED I OPIS AKTIVNOSTI ZA DAN OBILJEŽAVANJA OPSADE SARAJEVA 1992.-1995. ZA 2027. GODINU

Ia. Naziv aktivnost: dokumentarni film ,, Pa to je ljudi genocid" General Mladić, anatomija jednog mita" (radni naslov filma), autora Avda Huseinovića
Lokacija: aula sarajevske Vijećnice
Vremenski okvir: 04.04.2027. godine
Satnica: naknadno
Učesnici aktivnosti: delegacije Grada Sarajeva, strane delegacije, diplomatska predstavništva u BIH, delegacije, predstavnici različitih nivoa vlasti u BIH, predstavnici relevantnih udruženja, umjetnici, učenici i studenti.
Obrazloženje:
12. maja 1992. godine, na Skupštini Srpskog naroda u BiH u Banjo Luci, usvojen je Strateški program u kojemu je genocid ugrađen kao neophodnost. Rečenice, koje je ovjerila historija-glasile su: "Prema tome mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. Pa, to je ljudi genocid!" Uzviknuo je čovjek koji će nakon toga postati komandant izvršenja genocida, general Ratko Mladić. Srpski političari na čelu sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom nisu se obazirali na njegove riječi, nego su mu dali sve ovlasti i odobrenja za izvršenje tog plana.
Ko je zapravo bio Ratko Mladić?
Partizansko siroče, oficir Jugoslovenske narodne armije, general koji je sebe predstavljao kao nasljednika pobjedničke antifašističke vojske, ratni komandant, bjegunac i, na kraju, pravosnažno osuđeni ratni zločinac i počinilac genocida. Dokumentarni film prati život Ratka Mladića od njegovog rođenja u Božanovićima kod Kalinovika, preko porodične biografije opterećene kontradiktornim pričama o smrti njegovog oca, školovanja i uspona kroz sistem JNA, do trenutka kada se početkom devedesetih našao na jednom od ključnih komandnih položaja u ratovima nastalim raspadom Jugoslavije. Film istražuje njegovu vojnu karijeru bez naknadno izgrađenog mita. Otvara pitanja njegovog rada u PRETIS-u, školovanja na vojnoj akademiji, napredovanja i okolnosti pod kojima od pukovnika relativno brzo dolazi do generalskih činova i najvažnijih komandnih položaja. Godine 1991. Mladić dolazi u Knin i ulazi u rat u Hrvatskoj. Kao oficir 9. korpusa JNA učestvuje u operacijama u Dalmaciji, prostoru na kojem rat već ostavlja razorene gradove i sela, protjerano stanovništvo i mrtve civile. Bosna i Hercegovina postat će mjesto na kojem će njegovo ime dobiti historijsko značenje. U maju 1992. Ratko Mladić postaje komandant Glavnog štaba Vojske RS. Pod njegovom komandom nalazi se ogromna vojna sila, nastala transformacijom jedinica, ljudstva, naoružanja i infrastrukture nekadašnje JNA.
Slijede tri i po godine agresije na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Od doline Drine do doline Sane, preko opsade Sarajeva, dokumentacija, svjedočenja preživjelih, presretnuti razgovori, Mladićeve naredbe, ratni dnevnici, videosnimci i dokumenti međunarodnih sudova rekonstruiraju sistem zločina počinjenih tokom stvaranja teritorije pod kontrolom bosanskih Srba. Sarajevo je godinama izloženo artiljerijskoj i snajperskoj kampanji terora nad civilima. Zločini i progoni obilježavaju desetine bosanskohercegovačkih općina. Brčko, Vlasenica, Rogatica, Kotor-Varoš, Doboj i brojna druga mjesta postaju dijelovi iste ratne geografije. Film istovremeno otvara pitanje koje je decenijama ostajalo u sjeni zločina: Koliko je Ratko Mladić zaista bio uspješan vojskovođa? Nasuprot mitu o nepobjedivom generalu, film prati i kartu njegovih neostvarenih ciljeva i vojnih poraza. Sarajevo nije zauzeto. Goražde nije osvojeno. Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine nije uništen. Nisu slomljeni Maglaj, Tešanj, Olovo, Teočak, Gradačac i drugi džepovi otpora. A zatim se karta rata počinje okretati. Kupres. Vlašić. Donji Vakuf. Jajce. Vozuća i Ozren. Drvar. Bosansko Grahovo. Bosanska Krupa. Bosanski Petrovac. Ključ. Sanski Most. Teritorija kojom je komandovao počinje nestajati pred njegovim očima.
Do jeseni 1995. snage Armije Republike Bosne i Hercegovine dolaze nadomak Prijedora i Banje Luke, snage Armije Republike Bosne i Hercegovine su zaustavljene nadomak Mladićevog zavičaja. Film zato suprotstavlja dvije slike: generala kojeg propaganda pretvara u gotovo nepobjedivog stratega i komandanta čija vojska posljednje mjesece rata završava gubitkom velikih prostora koje je držala. Posebno poglavlje istražuje njegov odnos prema ratovima preko Drine. Dok 1995. hrvatske snage u operacijama Bljesak i Oluja ruše Republiku Srpsku Krajinu, Mladićeva vojska ne uspijeva promijeniti ishod. Time film otvara pitanje granica njegove stvarne vojne moći i razlike između ratovanja protiv slabo naoružanih lokalnih snaga početkom rata i sukoba s organiziranijem protivnikom u njegovoj završnici. Iza uniforme istovremeno postoji privatna tragedija. U martu 1994. njegova kćerka Ana izvršava samoubistvo. Nekoliko dana kasnije, Mladić komanduje velikom operacijom "Zvezda 94" prema Goraždu. Kulminacija njegove ratne biografije dolazi u julu 1995. godine.
Srebrenica. General nekadašnje JNA ulazi u grad koji je Ujedinjenim nacijama proglašen sigurnom zonom. Pred kamerama govori o osveti "Turcima". Slijede susreti u hotelu Fontana u Bratuncu, odvajanje muškaraca i dječaka, autobusi, zarobljenici, obećanja da će ljudi biti razmijenjeni – i sistematska pogubljenja. Hiljade muškaraca i dječaka biće ubijene.
Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu ,zločin će pravno utvrditi kao genocid, a Ratka Mladića pravosnažno osuditi na doživotni zatvor. Film posebno rekonstruira posljednje dane Srebrenice i Žepe, uključujući sudbinu komandanta odbrane Žepe Avde Palića, gdje do izražaja dolazi i oficirska nečast generala Mladića, koji pukovnika Palića otima na pregovorima i mjesec dana kasnije naređuje njegovo ubistvo. Rat se završava, ali Mladićeva priča ne završava. Počinje druga operacija – bijeg od pravde. Šesnaest godina nakon prve optužnice, 2011. godine, Ratko Mladić je uhapšen. Posljednje veliko poglavlje njegove biografije odvija se pred kamerama Haškog tribunala. Pred sudnicom prolaze preživjeli Srebrenice, Sarajeva i brojnih bosanskohercegovačkih mjesta. Kamera bilježi i njegove sukobe sa sudom, reakcije na svjedoke i pokušaje da se suprotstavi slici vlastite prošlosti koju pred njim slažu dokumenti i svjedočenja. Na kraju ostaje paradoks čitave njegove biografije. Oficir odgojen u tradiciji JNA, vojske nastale iz partizanskog pokreta, završio je kao čovjek pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Historija ponekad sačuva ironiju koju nitko nije mogao režirati. Kada 11. jula 1995. ulazi u Srebrenicu, Ratko Mladić, nekadašnji oficir JNA – vojske koja je svoje porijeklo i legitimitet gradila na partizanskoj pobjedi – naređuje da se ukloni tabla s imenom Reufa Selmanagića Crnog, Srebreničanina, partizana i narodnog heroja Jugoslavije. Istoga dana pred kamerama govori kako je došlo vrijeme da se, poslije "bune protiv dahija", na ovom prostoru "osvetimo Turcima". Čovjek koji je u Srebrenici pred kamerama govorio o osveti "Turcima" svoju životnu priču završava u beogradskom groblju, čije samo ime Topčider, podsjeća na osmansko nasljeđe Balkana. Topčider. Naziv nastao od tursko-osmanskih riječi topçu – artiljerac, odnosno tobdžija – i dere – dolina ili potok.
Shodno mandatu i okviru djelovanja Informativnog centra Sarajevo, program obilježavanja opsade Sarajeva, u potpunosti treba da odražava sjećanje na stradale žrtve rata te da na prigodan i dostojanstven način obilježava najdužu opsadu jednog glavnog grada u savremenoj historiji ratovanja, kao i patnju, hrabrost i herojski otpor stanovnika i branioca Sarajeva u opsadi, što će ovaj dokumentarni film u cijelosti pokušati da prikaže i približi javnosti. Nakon premijernog prikazivanja filma, i objavljivanja na društvene mreže, autorska prava prikazivanja se prenose na Informativni centar Sarajevo za daljnje korištenje filma u edukativne svrhe, kao i u cilju promoviranja rada izložbene komponente Informativnog centra Sarajevo. Film se realizira u organizaciji Grada Sarajeva putem Informativnog centra Sarajevo i nevladinog udruženja ,,Pravda", u partnerstvu Javnog poduzeća Sarajevo.
O autoru filma: Avdo Huseinović rodio se 25. novembra 1973. godine u Sarajevu. Autor je više od 20 dokumentarnih filmova među kojima su "Vanzemaljci iznad Sarajeva" (2008.), "Daleko je Tuzla" (2010.), "Bosna ili smrt" (2011.), "A bili su samo djeca" (2012.), "Na Drini krvavi Višegrad, prijedorska polja smrti, logori smrti" (2014.), "Herceg Bosna, zločin i kazna" (2015.), "Operacija Sana 95. – nedovršena pobjeda" (2015.), "Bošnjaci, genocid u kontinuitetu" (2016.), "Prvi mart – Put u nezavisnost" (2017.), "Usporeni genocid", "Ubijeni prirodnom smrću" (oba 2021.), "Postupi po naređenju – dželati u plavom" (2022.) i "Ovamo daleko: Atentat na Bosnu" (2022.). Njegovi dokumentarni filmovi korišteni su kao dokazi Tužilaštva BiH u procesuiranju ratnih zločina. Dobitnik je "Plakete Kantona Sarajevo" kao najviše javno priznanje ovog kantona, za izuzetan doprinos u skupljanju i publikovnju dokumentarističke građe vezane za svijetlu borbu bosanskohercegovačkih građana u toku odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine.
Objavljene knjige: Dželati naroda mog, Udruženje za zaštitu historijskih vrijednosti BiH "Haber", Sarajevo, 2009. Naser od Gazimestana do Haga i nazad, Udruženje za zaštitu historijskih vrijednosti BiH "Haber", Sarajevo, 2013. Stazama bosanskih vitezova, Udruženje "Pravda" – Kulturno udruženje Bošnjaka, Sarajevo – Ženeva, 2014. Bosanski dan "D" ili Slučaj Dobrovoljačka, Udruženje "Pravda", Sarajevo, 2017. godine.
IIb. Naziv aktivnost: Izložba: "Motivi opsade Sarajeva"
Lokacija: Galerija Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu (Obala Maka Dizdara 3)
Vremenski okvir: 05.04.2027. godine
Satnica: naknadno
Učesnici aktivnosti: delegacije Grada Sarajeva, strane delegacije, diplomatska predstavništva u BiH, predstavnici različitih nivoa vlasti u BIH, predstavnici relevantnih udruženja, umjetnici, učenici i studenti.
Obrazloženje: Izložbu potpisuje kipar i umjetnik Adis Lukač, a postavka tematski artikulira ključne elemente opsade Sarajeva kroz upotrebu kombinovanih tehnika. Izgrađena kao specifičan mikrokosmos haosa i užasa, izložba je satkana od potresnih ljudskih priča koje se nižu jedna za drugom, ostavljajući posjetiocu prostor da cjelokupni narativ doživi na autentičan, lični način.
Kroz pažljivo odabrane elemente koji materijaliziraju svakodnevicu građana pod opsadom, autor vjerno preslikava užas, strah, borbu za preživljavanje i patnju stanovnika Sarajeva. Izložba bez kompromisa progovara o gubitku ljudskih života i dehumanizaciji, ogoljavajući proces u kojem su živi ljudi svjesno posmatrani i tretirani isključivo kao mete.
Ovakav umjetnički koncept teži da šokira posjetioca i javnost. On posjeduje dubok edukativni karakter koji pruža empirijski doživljaj krhkosti ljudskog života i uči nas o stvarnim užasima rata. Likovni i skulpturalni motivi direktno se oslanjaju na sudski utvrđene činjenice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, gdje svaki motiv predstavlja jedan autentični dokazni predmet pretočen u vizualni krik, čime se sudska građa transformiše u trajno, živo tkivo kolektivnog pamćenja.
Skluptura˸ "Djevojčica Irma sa lutkicom u ruci"
Skulptura se radi od kombinovane tehnike gips, pijesak i emulzije i odavala bi efekt krhkosti i nevinosti dječjeg tijela.
Lutka kao čuvar: Djevojčica ne ispušta lutku drži je u ruci. Ona je drži privijenu uz sebe, u naručju. Taj gest zaštite i majčinskog instinkta unutar djeteta trenutno humanizira skulpturu – vidimo je kao biće koje voli i koje traži utjehu do zadnjeg trenutka.
Istinita ljudska priča. "Prije 21 godinu, 30. jula 1993., od neprijateljske granate koja je pala u naselju Otoka teško je stradala petogodišnja djevojčica, Sarajevska princeza - Irma Hadžimuratović. Od iste granate poginule su i njena majka te komšinica Vera, dok je sestra Medina preživjela." Transkript suđenja꞉ Morten Hvaal, fotoreporter Associated Press-a, izjavio je u svojstvu svjedoka pred Sudom da je ovu fotografiju snimio u jesen 1993. godine u Francuskoj (Vojnoj) bolnici. Na fotografiji je bila petogodišnja djevojčica Irma Hadžimuratović. Djevojčica je ležala na krevetu s lutkom u predjelu prstiju i cijevima koje su vodile do njenog tijela. Imala je višestruke traume od gelera granate i bila je u komi. Pozvao nas je njezin doktor da je dođemo vidjeti. Rekli su nam da je prognoza u ovakvim uslovima, bez tekuće vode, struje, grijanja i osnovne medicinske opreme, jako loša, te da će umrijeti u kratkom roku. Rečeno nam je i da u raznim bolnicama u Sarajevu ima mnogo djece u sličnom stanju. Doktor i ostali članovi bolničkog osoblja pozvali su nas da izvještavamo o ovoj situaciji, kako bi se na to privukla svjetska pažnja. Evakuirana je u Ujedinjeno Kraljevstvo - to je potaknulo Ujedinjene nacije da organiziraju veću evakuaciju za koliko mi je poznato nekoliko stotina ranjene djece iz Sarajeva, što se dogodilo nekoliko dana i sedmica, nakon što je ova priča postala svojevrsna glavna tema. Nažalost, nije preživjela. Transkript u predmetu Galić (IT-98-29) 24/01/2002
Crtež: "Nevidljiva linija" (Fotografije toplinskom kamerom)
Serija crno-bijelih crteža koja umjesto živih ljudi prikazuje samo hladne, plave siluete ljudskih tijela koja bježe sarajevskim ulicama.
Prolaznik vidi poznatu, modernu ulicu, ali toplinski kontrast stvara sablasnu atmosferu. Edukativni element je šok suočavanja s činjenicom da svaka stopa kojom danas opušteno hodamo nosi skriveni, hladni trag nečijeg straha za život.
Skulptura: "Breme-voda" (Cijena preživljavanja)
Predstavlja čovjeka koji nosi vodu koja ga poput sidra vuče ka dnu dok on u potpunom naporu teži ka životu.
Ova skulptura materijalizira samu vodu kao tešku grobnicu i medij patnje. Educira javnost o tome da je najosnovniji izvor života u opsadi bio najbrži put u smrt.
Skulptura: "Urbana amputacija" (Komad stana na ulici)
Oslikava stvarni, odrezani komad betonskog zida izrešetanog gelerima, iz kojeg još uvijek vire spaljene električne instalacije i tapete. Skulptura se postavlja naopako – strop je na podu, a na njemu stoji spaljena dječja igračka.
Postavka ne imitira ruševinu, ona jest destilirana ruševina. Šokira agresivnim zadiranjem u privatnost doma i educira o tome kako se u sekundi prostor sigurnosti pretvara u nelegitimnu vojnu metu.
Instalacija: "Ogledalo snajperista" (Zamjena perspektiva)
Mračna komora i snajperska optika, publika kroz otvor snajpera ugleda lice djeteta
Staviti promatrača u ulogu ubojice je duboko uznemirujuće. Fotografija educira o apsolutnoj ranjivosti i jezivoj lakoći s kojom je agresor, promatrajući grad kao u videoigri, odlučivao o životu i smrti.
Skulptura: "Kavez od zvuka" (Zid od čahura)
Transparentna skulptura-pregrada (zid) izgrađena od praznih čahura povezanih tankom žicom. Kada vjetar zapuše kroz strukturu, ili kada je posjetitelj dodirne, skulptura proizvodi jeziv, metalni zvuk zveckanja koji podsjeća na padanje granata.
Ovo je interaktivna skulptura koja koristi sluh. Šokira posjetitelja fizičkim zvukom rata usred mira oživljavajući zvuk granata koje su svakodnevno padale na grad, gdje je svaki zvuk značio potencijalnu smrt.
Crtež-slika: "Moda podruma" (Kontrast elegancije i pepela)
Model u raskošnoj, čistoj večernjoj haljini pozira usred potpunog pepela, gareži i srušenih betonskih stubova spaljene Vijećnice. Haljina je netaknuta, dok je sve oko nje uništeno.
Vizualni nesklad između ljepote i apsolutnog uništenja šokira posjetioca. Fotografija educira o konceptu "estetskog otpora" – odbijanju Sarajlija da postanu vizualne žrtve, koristeći dostojanstvo, modu i kulturu kao štit protiv barbarstva i glas stanovnika Sarajeva koji je artikulisan univerzalnim jezikom ljudskog dostojanstva u kome su se branile civilizacijske vrijednosti.
Skluptura˸ "Olga i Suada (Prve kapi opsade) – heroine"
Dvije ženske forme u vrlo plitkom reljefu dijelovima potonule u površinu u crvenoj boji kao da predstavljaju prvu ratnu Sarajevsku ružu, kao utonule u san i opomenu za sve što će doći poslije njih.
Humanizacija i šok: Skulptura ne prikazuje čin nasilja niti trenutak pada. Ona slavi njihovo zajedništvo, mladost i hrabrost da stanu u odbranu mira i slobode. Šok ne dolazi od prikaza krvi, već od spoznaje koliko je malo trebalo da se ugase dva mlada života.
Na pratećem panelu objašnjava se povijesni kontekst protesta za mir 1992. godine. Naglasak je na edukaciji javnosti o tome da su one bile građanke Sarajeva – Suada kao studentica medicine i Olga kao zaposlena majka – koje su duboko vjerovale u mir i ujedinjeno Sarajevo bez podjela i barikada.
Tog sudbonosnog 5. aprila 1992. godine, Suada Dilberović i Olga Sučić su zajedno s desetinama hiljada sugrađana izašle na ulice kako bi digle glas protiv nadolazećeg rata. Dok se kolona kretala gradom, s položaja agresorskih linija otvorena je vatra; Suada i Olga su smrtno pogođene snajperskim mecima na tadašnjem Vrbanja mostu, postavši tako prve civilne žrtve opsade Sarajeva. Ovaj rad vraća fokus na njihovu hrabrost, mladost i vjeru u suživot, čuvajući ih od zaborava i dehumanizacije.
"Sarajevske ruže (Ožiljci koji govore)"
Koncept skulpture / instalacije: Umjesto imitiranja ruže, umjetnik stvara horizontalnu instalaciju na podu galerije. Izrađuje se instalacija jedne stvarne sarajevske ruže s asfalta u obliku plitkog reljefa, ali se praznine (oštećenja od gelera) ne pune crvenom smolom, već se ostavljaju potpuno prazne. Iz tih praznina prema plafonu prodiru tanki, diskretni snopovi tople svjetlosti.
Humanizacija i šok: Posjetitelj ne vidi samo mjesto stradanja, već svjetlost koja dolazi iz dubine zemlje, pretvarajući ožiljak od granate u izvor sjećanja i topline. To eliminira dehumanizaciju i stvara prostor za tihu kontemplaciju.
Fotografski element: Umjetničke fotografije visoke rezolucije koje bilježe kontrast između grubog asfalta i meke svjetlosti koja izbija iz "ruže". Fotografije dokumentiraju teksturu grada kao živog organizma koji je preživio traumu, ali i dalje nosi svoje dostojanstvo.
Ovaj dio instalacije educira javnost o jedinstvenom urbanom fenomenu Sarajevskih ruža kao spontanih spomenika koje su građani sami stvorili kako nikada ne bi zaboravili mjesta na kojima su njihovi sugrađani gubili živote dok su kupovali hljeb ili čekali u redovima za vodu ili humanitarnu pomoć.
Fotografija˸ "Olimpijski muzej (Vatra protiv olimpijskog duha)"
Vizualna kompozicija fotografije: Slika je podijeljena na dva dijela kroz igru refleksije. U pozadini se vidi crna silueta izgorjele i devastirane fasade Vile Mandić pod teškim, sivim sarajevskim nebom. Međutim, u prvom planu fotografije nalazi se velika, bistra kišna barica na asfaltu. U toj barici, kao savršen odraz, zrcali se legendarni Vučko (ili autentični olimpijski krugovi) s plakata ZOI '84, ali napola prekriven palim, mokrim pepelom.
Umjetnik šokira promatrača suprotstavljanjem dva simbola: simbola apsolutne sreće i jedinstva (Olimpijada) i simbola čistog uništavanja kulture, sporta i identiteta mostova mira koji se povezuju generacijama kroz sport, kulturu i umjetnost (spaljeni muzej). Iznenađenje leži u tome što unatoč pepelu i uništenju, odraz u vodi ostaje jasan i prepoznatljiv – agresor je zapalio cigle, ali nije uspio spaliti sjećanje na to da je Sarajevo bilo i ostalo centar svijeta.
Humanizacija elemenata: Umjesto prikazivanja dokumentarnog užasa vatre i dima, ova kompozicija koristi poeziju refleksije. Fokus je na sačuvanom duhu. Time se odaje počast i radnicima muzeja koji su pod granatama spašavali eksponate, čime motiv postaje priča o ljudskoj hrabrosti i trijumfu kulture nad destrukcijom.
O autoru izložbe˸ Adis Lukač je istaknuti bosanskohercegovački akademski skulptor i slikar rođen u Sarajevu, poznat po spomenicima ključnih historijskih i kulturnih ličnosti Bosne i Hercegovine. Njegov umjetnički rad uspješno spaja klasični pristup kiparstvu s modernim interpretacijama u slikarstvu, crtežu i poeziji. Svoj likovni put započeo je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, gdje je pod utjecajem profesora Stijepe Gavrića i Adisa Fejzića razvio veliku ljubav prema obradi kamena. Nakon toga upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je diplomirao i magistrirao na Odsjeku za vajarstvo (kiparstvo). Lukač je autor nekoliko prepoznatljivih javnih spomenika širom Bosne i Hercegovine: Spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli.
• Spomenik Mirzi Delibašiću u Sarajevu: Skulptura posvećena legendarnom bosanskohercegovačkom košarkašu.
• Spomenik banu Kulinu u Sarajevu: Projekt izrade spomenika i maketa predstavljeni su u drugoj polovini 2026. godine, čime umjetnik nastavlja svoj rad na očuvanju bosanskohercegovačke kulturne baštine i historije.
• Spomenik Ivanu Goranu Kovačiću u Sarajevu: Bista posvećena narodnom heroju i pjesniku.
• Reljef "Hasanaginica": Postavljen u Narodnom pozorištu u Sarajevu, dok njegova verzija krasi i palatu predsjednika u turskom gradu Adani.
Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBiH) te Hrvatskog kulturnog društva "Napredak". Izlagao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu, uključujući Sjedinjene Američke Države, Grčku, Njemačku, Španiju i Italiju. Neke od njegovih najznačajnijih tematskih izložbi su "Mi karijatide i atlanti", "O ženi", "Šahid – Svjedok" (posvećena žrtvama genocida), te retrospektiva "Tragart".
IIIc. Naziv aktivnosti: Polaganje cvijeća na ključnim lokacijama stradanja civila u Sarajevu
Lokacija: Naknadno (utvrđuje Organizacioni odbor)
Vremenski okvir: 05.04.2027. godine
Satnica: Naknadno (utvrđuje Organizacioni odbor)
Učesnici aktivnosti: Delegacije Grada Sarajeva, strane delegacije, delegacije općina u sastavu Grada, Kantona Sarajevo i ostalih nivoa vlasti te predstavnici relevantnih udruženja
Napomena: Ovo je protokolarna aktivnost i nije izmijenjena.

III. REALIZACIJA PROGRAMA I LOGISTIKA

Za potrebe realizacije Programa formirat će se Organizacioni odbor koji će se potom podijeliti u timove koji će biti zaduženi za različite aktivnosti, uz obavezu koordiniranog djelovanja i održavanja zajedničkih sastanaka. Organizacioni odbor bit će zadužen, između ostalog, za: korespondenciju, organizaciju događaja, ishodovanje potrebnih dozvola, sačinjavanje listi učesnika, slanje poziva, protokolarne aktivnosti, provođenje potrebnih nabavki i sl.
Organizacioni odbor će biti ovlašten i da izvrši dodatno preciziranje lokacija, satnica, učesnika i zvanica.
Odsjek za informiranje (Press služba) Grada će komunicirati sa medijima i sačinjavati saopćenja i medijske najave.
Sve potrebne nabavke za realizaciju cjelokupnog Programa provodit će se u skladu sa važećim propisima.

IV. FINANSIJSKA SREDSTVA

Za potrebe realizacije Programa sredstva u iznosu od 60.000 KM bit će obezbijeđena u Budžetu Grada Sarajeva na poziciji 613 900 – ugovorene usluge – Dani opsade Grada Sarajeva po Odluci Gradskog vijeća. Grad će tražiti i dodatnu finansijsku podršku općina u sastavu Grada i ostalih nivoa vlasti u BiH.

Broj 01/08-04-5329/26
30. septembra 2026. godine
Sarajevo

Gradonačelnik
Samir Avdić, s. r.