Aktio

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

Uredba o kriterijima i načinu vođenja nadzora nad poslovanjem Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana 19. stav 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02 i 19/03), a u vezi sa članom 30. stav 2. Zakona o Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/08) na prijedlog Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 65. sjednici održanoj 6. augusta 2008. godine, donosi

UREDBU
O KRITERIJIMA I NAČINU VOĐENJA NADZORA NAD POSLOVANJEM RAZVOJNE BANKE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

Ovom Uredbom o kriterijima i načinu vođenja nadzora nad poslovanjem Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uredba) bliže se propisuju osnovni kriteriji i nadležnosti Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBA) u postupku nadzora nad poslovanjem Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Banka), te minimalni standardi za:

upravljanje kapitalom;

upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive Banke;

upravljanje koncentracijom kreditnog rizika;

poslovanje s osobama povezanim s Bankom;

upravljanje rizikom likvidnosti;

upravljanje deviznim rizikom;

upravljanje operativnim rizikom;

upravljanje tržišnim rizicima;

provođenje i održavanje sistema internih kontrola;

provođenje interne i eksterne revizije;

obim, oblik i sadržaj aktivnosti Banke za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma;

obavljanje platnog prometa i obračun i iskazivanja efektivne kamatne stope;

formu izvještavanja o poslovanju prema FBA.

Član 2.

Predmet i sadržaj nadzora kojeg provodi FBA obuhvata kontrolu zakonitosti rada, akata i primjenu propisa kojima se regulira rad Banke i poslovnih politika i procedura koje je donijela Banka.

Član 3.

Obavljanje nadzora nad primjenom principa zakonitosti i održavanja propisanih standarda, koji su primarno odgovornost organa nadzora i rukovođenja u Banci, i postupak pri poduzimanju odgovarajućih mjera za otklanjanje nepravilnosti i slabosti utvrđenih od strane FBA, ima za cilj osigurati stabilno poslovanje i ostvarivanje ciljeva Banke.

Pod nepravilnostima i slabostima, u smislu ove Uredbe, podrazumijeva se poslovanje mimo propisa i stanja i aktivnosti Banke koje predstavljaju nesolidno, nestabilno i suviše rizično poslovanje bez obzira na to da li su njima prekršeni propisi, politike i procedure.

Pomoću kvalitativnih i kvantitativnih tehnika FBA posebno nadzire i utvrđuje:

  • 1.
    usaglašenost akata sa zakonom, uspostavljanje i održavanje minimalnih uslova za poslovanje Banke;
  • 2.
    kapital: snagu i adekvatnost kapitala Banke;
  • 3.
    nadzor i rukovođenje: način, kvalitetu, adekvatnost nadzora i rukovođenja Bankom;
  • 4.
    profitabilnost: stabilnost poslovanja na principima rentabilnosti, likvidnosti i sigurnosti plasmana, u cilju očuvanja kapitala;
  • 5.
    likvidnost: način osiguranja i stepen održavanja likvidnosti u poslovanju Banke i održavanje rezervi u funkciji obavljanja platnog prometa;
  • 6.
    kvaliteta aktive: nivo rizičnosti i stepen naplativosti aktive i odgovarajućih vanbilansnih stavki, koncentracije rizika, prekoračenja propisanih ograničenja, poslovanje s povezanim licima i druge specifične kategorije;
  • 7.
    adekvatnost zaštite od kamatnih, deviznih, vanbilansnih i drugih rizika Banke;
  • 8.
    adekvatnost interne metodologije praćenja, kontrole i ocjene kvalitete i sigurnosti poslovanja Banke;
  • 9.
    adekvatnost primjene metodologije praćenja i kontrole platnog prometa;
  • 10.
    adekvatnost procedura i internih kontrola u cilju otkrivanja i sprečavanja transakcija koje uključuju kriminalne aktivnosti, pranje novca ili aktivnosti koje podržavaju finansiranje terorizma;
  • 11.
    adekvatnost načina izvještavanja FBA.

Član 4.

Organi nadzora i rukovođenja Bankom su dužni da, u skladu sa Zakonom o Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon), Zakonom o bankama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o bankama) i drugim propisima, pravovremeno donose i nadziru primjenu odgovarajućih mjera i aktivnosti za sprečavanje opadanja kvalitete poslovanja Banke, kao i mjera za prevladavanje već nastalih slabosti, a prije njihovih prerastanja u teža ili nerješiva stanja.

Član 5.

Nadzor iz člana 3. ove Uredbe, FBA obavlja na sljedeći način:

  • 1.
    praćenjem izvještaja, informacija i podataka koje Banka dostavlja FBA u formi propisanih izvještaja iz poglavlja 14. - Forma izvještaja za FBA;
  • 2.
    neposrednim pregledom poslovnih knjiga, knjigovodstvene kao i druge dokumentacije u Banci.

Nadzor iz stava 1. tačka 1. ovoga člana FBA obavlja kontinuirano, a nadzor iz stava 1. tačka 2. u skladu sa svojim planom.

Naknadu za nadzor FBA po ovoj Uredbi utvrđuje Upravni odbor FBA posebnom odlukom, uz konsultaciju sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 6.

Prilikom obavljanja nadzora nad poslovanjem Banke, FBA izdaje preporuke, pismena upozorenja i naloge za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i slabosti (u daljnjem tekstu: Akti).

Za odgovorno, oprezno, racionalno i uspješno obavljanje bankarskih aktivnosti koje vode ka stabilnom i djelotovrnom poslovanju Banke, ovom Uredbom se ulozi organa nadzora i rukovođenja u Banci daje primarni i odlučujući značaj.

Član 7.

O nalazima, nepravilnostima i slabostima utvrđenim u postupku nadzora, FBA sastavlja zapisnik koji dostavlja Banci najkasnije u roku od 20 dana, od okončanja kontrole u Banci odnosno od izvršene prezentacije nalaza Upravi Banke.

Direktor FBA može rješenjem odrediti i drugi rok za dostavljanje Banci zapisnika o izvršenom nadzoru.

Banka ima pravo prigovora na zapisnik iz stava 1. ovoga člana u roku od 8 dana od dana prijema istog.

Nakon isteka roka za prigovor ili nakon razmatranja prigovora Banke, FBA donosi rješenje o potrebnim aktivnostima Banke za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i slabosti u poslovanju, te određuje rokove za njihovo izvršenje.

Rješenje se dostavlja Upravi i Nadzornom odboru Banke.

Protiv rješenja iz stava 4. ovoga člana Banka ima pravo prigovora u roku od 8 dana od dana prijema istog.

Član 8.

Kada utvrdi slabosti i nedostatke u poslovanju Banke koje se odnose na kršenje odredaba zakona i uslova utvrđenih propisima i ovom Uredbom, FBA je ovlaštena da:

  • 1.
    postavi određena ograničenja, zahtjeve i naloži odgovarajuće aktivnosti za sprečavanje daljnjeg pogoršanja stanja i poboljšanje procedura Banke za unapređenje poslovanja i upravljanje rizikom;
  • 2.
    naloži Banci i odgovornim licima provođenje predloženih mjera i utvrdi rokove za primjenu.

Ukoliko Banka u predviđenom roku ne izvrši naložene mjere, FBA može, cijeneći težinu posljedica neizvršenja naloženih mjera, o neizvršenju i posljedicama neizvršenja obavijestiti Nadzorni odbor i/ili Skupštinu Banke, radi poduzimanja aktivnosti iz njihove nadležnosti.

Član 9.

Prilikom odlučivanja o mjerama i primjeni mjera iz svoje nadležnosti, FBA je dužna da uzme u obzir olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, odnosno razmotri štetu (običnu štetu i izmaklu korist, prouzrokovanu namjerno ili nepažnjom) i opasnost koju proizvodi učinjena nepravilnost ili nastalo stanje, stepen saradnje koju pokazuju odgovorna lica i njihova efikasnost i korektnost prije otkrića problema ili nastalog stanja, brzinu i cjelovitost eliminiranja stečene lične ili koristi trećih lica i pitanja nadoknade finansijske štete nanesene Banci ili trećim licima.

FBA je dužna uzeti u razmatranje i svaki finansijski dobitak ili drugu korist odgovornog lica, saznanja odgovornog lica o učinjenoj nepravilnosti, skrivanje ili namjeru da se činjenje ili nečinjenje odgovornog lica sakrije, tok nepravilnosti ili slične radnje, gubitak ili štetu za korisnike bankarskih i finansijskih usluga, eventualno prethodna upozorenja vezana za učinjenu nepravilnost ili stanje i nastavljanje štetnog ili neprimjerenog ponašanja i nakon upozorenja, učestalost i trajanje nepravilnosti, itd.

Član 10.

Akte iz člana 6. ove Uredbe FBA dostavlja licima na koje se odnose.

Akti FBA sadrže:

  • 1.
    sva obuhvaćena operativna ograničenja;
  • 2.
    pojedinačne naloge članovima organa i odgovornih lica u Banci;
  • 3.
    rokove trajanja ograničenja i zahtjeva;
  • 4.
    oblike i rokove dostave posebnih izvještaja koje će Banka dostavljati FBA i
  • 5.
    drugo.

Akti FBA, kao i zapisnik iz člana 7. ove Uredbe, predstavljaju službenu tajnu.

1. UPRAVLJANJE KAPITALOM

Član 11.

Utvrđene minimalne standarde kapitala i minimalne standarde za kreiranje i provođenje programa za upravljanje kapitalom Banka je dužna da osigura, kontinuirano održava i provodi.

Minimalni iznos vlasničkog kapitala u novcu, iznos i stopa neto kapitala od ukupne rizikom ponderirane aktive i drugih stavki, u skladu sa odredbama Zakona i Zakona o bankama, predstavljaju minimalne standarde za pristup i posredovanje na finansijskom tržištu, odnosno standarde koji pružaju punu sposobnost za apsorbiranje mogućih gubitaka kojima je, pri obavljanju svojih aktivnosti, Banka izložena.

Uplate u vlasnički kapital moraju biti u skladu sa Zakonom.

Banka ne može kreditirati, garantirati ili na drugi način finansirati ulaganja u svoj kapital.

Član 12.

Skupština Banke i Nadzorni odbor u skladu s njihovim nadležnostima utvrđenim Zakonom i statutom banke su odgovorni za kvantitativno i kvalitativno osiguranje i održavanje kapitala banke, najmanje na nivou minimalnih standarda iz Zakona o bankama i ove Uredbe.

Nadzorni odbor Banke u smislu ovog člana je, kao minimum, dužan:

  • 1.
    izvršavati nadležnosti i snositi odgovornosti iz zakona, drugih propisa i Statuta, donositi program za upravljanje kapitalom banke (u daljnjem tekstu: Program) s politikama vezanim za kvantitetu i kvalitetu kapitala kojeg je Banka dužna osigurati i održavati, kao i utvrditi procedure za kreiranje i razvoj metoda za praćenje tekućih i planiranje budućih potreba Banke za kapitalom;
  • 2.
    obavezati Upravu Banke da uredno i pravovremeno podnosi prijedloge za donošenje odluka vezanih za tačku 1. ovog stava;
  • 3.
    Upravi Banke odrediti sadržaj i rokove izvještavanja o adekvatnosti kapitala, ali najmanje tromjesečno, te osigurati usklađenost izvještajnih politika iz ove oblasti s odredbama ove Uredbe;
  • 4.
    osigurati sva potrebna sredstva za ostvarivanje Programa i politika Banke vezanih za pitanja kapitala Banke, u skladu sa svojim općim aktima i ovom Uredbom;
  • 5.
    odlučivati po prijedlozima i sagledavati izvještaje Uprave Banke;
  • 6.
    pratiti i razmatrati periodični plan kapitala Banke, najmanje jednom godišnje;
  • 7.
    razmatrati i odlučivati po izvještajima, prijedlozima i zahtjevima, odnosno aktima propisanim ovom Uredbom.

Član 13.

Uprava Banke je odgovorna za održavanje adekvatnog kapitala Banke u skladu sa statutom, Programom, politikama i procedurama koje je donio Nadzorni odbor i odredbama ove Uredbe.

Uprava Banke, kao minimum, je dužna:

  • 1.
    izvršavati nadležnosti iz Zakona, drugih propisa i Statuta, utvrđivati i Nadzornom odboru podnositi na usvajanje prijedloge Programa, politika i procedura vezanih za upravljanje kapitalom Banke;
  • 2.
    provoditi Program, politike i procedure vezane za upravljanje kapitalom Banke;
  • 3.
    kontinuirano pratiti da li stanje i struktura kapitala Banke osiguravaju zadovoljavanje minimalnih standarda iz Zakona i ove Uredbe;
  • 4.
    detaljno i u utvrđenim rokovima izvještavati Nadzorni odbor o adekvatnosti kapitala Banke, ali najmanje u skladu s izvještajnim zahtjevima utvrđenim ovom Uredbom;
  • 5.
    za Nadzorni odbor Banke najmanje dva puta godišnje pripremati prijedlog periodičnog plana kapitala Banke za ocjenu i usvajanje.

Član 14.

Upravljanje kapitalom Banke mora da predstavlja stalni proces za utvrđivanje i održavanje kvantitete i kvalitete (odnosno strukture) kapitala Banke najmanje na propisanom odnosno odgovarajućem nivou kao i jasno razumijevanje realnih potreba Banke za kapitalom. Zbog toga što kapital predstavlja rijedak ekonomski i strateški resurs, upravljanje kapitalom mora činiti jednu od najvažnijih komponenata opreznog, djelotvornog i strateškog planiranja i upravljanja Bankom. Kako se elementi opreznog programa upravljanja kapitalom, zavisno od prirode i složenosti pojedinačnih aktivnosti i preuzetog rizika banke razlikuju, Banka je dužna donijeti svoj posebni Program u pisanom obliku.

Program Banke mora sadržavati naročito:

  • 1.
    oprezne politike za osiguranje i održavanje kvantitete i kvalitete kapitala najmanje na nivou minimalnih standarda iz ove Uredbe i
  • 2.
    definirane jasne i efikasne procedure za stalno praćenje tekućeg stanja i potreba Banke za kapitalom na nivou standarda iz ove Uredbe i zadovoljenje njenih budućih potreba zavisno od složenosti i rizičnosti njenih sadašnjih i planiranih budućih aktivnosti.

Član 15.

Kapital Banci treba pružati potrebne izvore za redovne aktivnosti, pokriće preuzetog i potencijalnog rizika, upotpunjavanje ukupnog poslovanja, širenje obima Banke i finansiranje nekamatonosne aktive.

Kapitalom kao posebnim finansijskim izvorom Nadzorni odbor i Uprava Banke moraju oprezno upravljati i pri tome osigurati uspješan pristup neophodnom dodatnom kapitalu.

Nadzorni odbor je dužan usvojiti i u svakom trenutku osigurati provođenje politika za zadovoljenje kvantitativnih i kvalitativnih potreba Banke za kapitalom i time omogućiti njezine neometane aktivnosti i poslovanje. Politike Banke, u pisanom obliku, moraju sadržavati sveobuhvatne i detaljne funkcije upravljanja izvorima kapitala, zavisno od složenosti svake njezine operacije, i obuhvaćajući najmanje i pitanja:

  • 1.
    visine i dinamike povećanja vlasničkog kapitala;
  • 2.
    ograničavanja dopunskih oblika kapitala u skladu sa Zakonom o bankama i ovom Uredbom;
  • 3.
    prirode predviđenih ili očekivanih izvora za nove potrebe dodatnog kapitala;
  • 4.
    mogućih minimalnih stopa kapitala vezanih za procjene preuzetog rizika, a koje bi mogle biti i iznad minimalnih stopa propisanih ovom Uredbom.

Član 16.

Uprava Banke je dužna kreirati i razvijati odgovarajuće procedure neophodne za upravljanje stanjem i strukturom kapitala Banke. Te procedure, kao minimum, moraju uključivati:

  • 1.
    procedure za stalno praćenje stanja, usuglašenosti stanja kapitala sa standardima iz ove Uredbe i izvještavanja i
  • 2.
    proces planiranja kapitala koji treba osigurati predviđanje i ispunjavanje budućih potreba Banke za kapitalom i, ako je to potrebno, dostizanje posebnog nivoa adekvatnog kapitala koji u pojedinačnim slučajevima FBA može zahtijevati, kao i komunikaciju i informiranje nadležnih organa.

Plan za održavanje adekvatnog kapitala Banke (u daljnjem tekstu: Plan), uzimajući u obzir tekuće stanje i očekivane uticaje predviđenih promjena u poslovanju i okruženju te operativnom i finansijskom stanju Banke treba, kao minimum:

  • 1.
    sadržavati predviđanja potreba Banke za kapitalom i njegovo očekivano stanje tokom najmanje sljedeće tri godine, s posebnim i detaljnijim osvrtom za narednu godinu;
  • 2.
    identificirati i davati argumente za pretpostavke na kojima je predviđanje zasnovano;
  • 3.
    identificirati kvantitetu, kvalitetu i analizirati mogućnosti internih izvora za neophodni dodatni kapital;
  • 4.
    procijeniti mogućnost pristupa i raspoloživost potrebnih eksternih izvora dodatnog kapitala;
  • 5.
    procijeniti mogućnost pristupa i brzinu mogućeg pristupa različitim izvorima kapitala;
  • 6.
    procijeniti troškove rasta dodatnog kapitala.

Faktori koji mogu iziskivati dodatni kapital i koji u Planu moraju biti jasno razmotreni odnosno prikazani i analizirani uključuju: već nastale ili moguće buduće promjene u propisima, eventualne posebne zahtjeve FBA, rast aktive i pasive bilansa i vanbilansa, sticanja, osnivanje organizacijskih dijelova Banke, osnovne troškove kapitala i investicije, operativne i investicijske gubitke.

Član 17.

U skladu sa Zakonom o bankama, u smislu ove Uredbe, kapital Banke čini: a) osnovni kapital (Tier 1), definiran članom 18. ove Uredbe, b) dopunski kapital (Tier 2), definiran članom 19. ove Uredbe i c) dodatni kapital (Tier 3).

Dodatni kapital služi za pokriće tržišnih rizika. Za dodatni kapital Banka može koristiti isključivo višak osnovnog i dopunskog kapitala iznad potreba za pokriće kreditnog i operativnog rizika. U ovu svrhu korištenje dopunskog kapitala ne smije biti veće od 250 % korištenog osnovnog kapitala.

Uzimajući u obzir ova ograničenja, osnovni i dopunski kapital se koriste za pokriće prvo kreditnog rizika, zatim operativnog rizika i na kraju neiskorišteni dio za tržišni rizik. Kod izračuna stope neto-kapitala (adekvatnosti kapitala), Banka je dužna da iznosu rizika ponderirane aktive i kreditnih ekvivalenata i ponderiranom operativnom riziku (POR) doda i ponderirani tržišni rizik (PTR), koji se dobije kada se zbroj svih kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pomnoži sa 8,33 (recipročna vrijednost minimalne stope neto kapitala - 100% : 12% = 8,33).

Neto kapital čini iznos kapitala umanjen za odbitne stavke iz člana 20. ove Uredbe.

Član 18.

Osnovni kapital Banke predstavlja razliku između ukupnog iznosa:

  • 1.
    vlasničkog kapitala;
  • 2.
    općih zakonskih rezervi Banke;
  • 3.
    ostalih rezervi koje se ne odnose na procjenu kvalitete aktive i
  • 4.
    zadržane, odnosno neraspodijeljene dobiti Banke iz prethodnih godina,

umanjenog za ukupan iznos:

  • 1.
    nepokrivenih gubitaka prenesenih iz prethodnih godina;
  • 2.
    gubitka iz tekuće godine;
  • 3.
    nematerijalne imovine: patenti, licencije, koncesije, ulaganja u istraživanje tržišta, trgovačko ime, trgovački znak, goodwill i sl.

Član 19.

Dopunski kapital Banke sastoji se od:

  • 1.
    općih rezervi Banke za pokriće kreditnih gubitaka za aktivu Banke procijenjenu kao kategorija A - Dobra aktiva u skladu sa članom 57. ove Uredbe;
  • 2.
    obračunate dobiti u tekućoj godini revidirane i potvrđene od strane eksternog revizora;
  • 3.
    iznosa dobiti za koju je FBA izdala rješenje o privremenoj obustavi raspodjele;
  • 4.
    subordinisanih dugova (uzeti krediti, izdate obveznice), a najviše do 50 % iznosa osnovnog kapitala Banke, pod sljedećim uslovima:
    • a)
      da su sredstva od strane Banke u potpunosti iskorištena,
    • b)
      da Banka povjeritelju nije dala instrument za osiguranje naplate po toj osnovi i da isti nema status osiguranog duga,
    • c)
      da Banka s povjeriteljem nema aranžman sa suprotnom operacijom,
    • d)
      da je ugovorom utvrđen rok dospijeća duga od najmanje 5 (pet) godina i da se isti ne može otplatiti ni nakon isteka tog roka ako bi se tom operacijom kapital Banke smanjio ispod propisanog nivoa;
    • e)
      da Banka, u svrhu obračuna dopunskog kapitala, iznos subordinisanog duga uredno smanjuje - otplaćuje u skladu s ugovorenom dinamikom, ako je ista ugovorena;
  • 5.
    hibridnih odnosno konvertibilnih stavki - instrumenata kapitala do najviše 50% iznosa osnovnog kapitala Banke. U svrhu ove odredbe pod konvertibilnim stavkama - instrumentima kapitala podrazumijevaju se stavke - obaveze Banke s ugovorenom klauzulom o konverziji u instrumente (trajnog) kapitala koja se ima izvršiti najkasnije na dan ugovorenog roka dospijeća konvertibilne stavke-instrumenta;
  • 6.
    stavki - obaveza trajnog karaktera bez obaveze Banke za vraćanje (trajni namjenski ili nenamjenski depoziti i slične stavke), na čije se angažiranje u aktivnim poslovima primjenjuju politike i procedure Banke.

U svrhu obračuna adekvatnosti kapitala iznos dopunskog i dodatnog kapitala zajedno ne može biti veći od iznosa osnovnog kapitala Banke.

Član 20.

Neto-kapital (usklađeni kapital) Banke odnosno iznos koji služi za obračun stope adekvatnosti kapitala Banke, predstavlja razlika iznosa kapitala iz člana 17. ove Uredbe i odbitnih stavki koje čine:

  • 1.
    ulozi (investicije) Banke u kapital drugih pravnih lica koji prelaze 5% visine osnovnog kapitala Banke;
  • 2.
    sva potraživanja od vlasnika Banke, odobrena od Banke suprotno zakonima, propisima i poslovnim politikama Banke i
  • 3.
    sva velika izlaganja Banke kreditnom riziku (preko 15% iznosa osnovnog kapitala Banke) prema vlasniku kapitala.

Član 21.

Rizičnu aktivu Banke predstavljaju stavke aktive bilansa i vanbilansa Banke, koje su izložene riziku i koje se množe odgovarajućim ponderom standardnog rizika koji odgovara izloženosti pojedinačnih oblika aktive visini prirodnog rizika, u skladu sa članom 24. ove Uredbe.

Član 22.

U smislu ovog člana aktivu bilansa i vanbilansa Banke predstavlja ukupna knjigovodstvena neto vrijednost aktive bilansa i kreditnih ekvivalenata njenih vanbilansnih obaveza koje predstavljaju njenu potencijalnu bilansnu aktivu.

Knjigovodstvena neto vrijednost aktive predstavlja knjigovodstvenu vrijednost aktive umanjenu za bilo koja umanjenja odnosno odbitne stavke.

Kreditni ekvivalent vanbilansnih obaveza predstavlja iznos koji se dobije množenjem knjigovodstvene - nominalne vrijednosti vanbilansnih obaveza sa odgovarajućim koeficijentima konverzije iz člana 23. ove Uredbe.

Član 23.

Koeficijenti konverzije za obračun kreditnih ekvivalenata vanbilansnih obaveza Banke iznose kako slijedi:

Za druge slučajeve vanbilansnih obaveza Banke, zavisno od njihove specifične prirode, FBA može pojedinačno odrediti koeficijent konverzije.

VRSTA VANBILANSNE OBAVEZE

Koeficijent konverzije

Lice koje se cijeni - potencijalni dužnik

1.

Neopozive plative garancije izdate od banke

1,0

Korisnik

2.

Neopozive garancije (osim plativih) izdate od banke

0,5

Korisnik

3.

Neopozive kreditne obaveze s početkom do 1 godine

0,5

Korisnik

4.

Dokumentarni akreditivi otvoreni ili potvrđeni od banke

0,5

Korisnik

5.

Obaveze koje je banka prihvatila, proizašle iz ugovora o prodaji s pravom reotkupa

1,0

Korisnik, Otvarajuća banka

6.

Devize i KM kupljeni po ugovorima o deviznim svopovima, fjučerima i valutnim opcijama i obaveze komitenata koje je banka prihvatila i koje proizlaze iz deviznih kurseva po ugovorima o jednovalutnom kursnom svopu, kursnim terminskim poslovima i kupljenim kursnim opcijama

0,1

Druga ugovorna strana

Član 24.

Ukupan rizik aktive Banke predstavlja zbroj proizvoda (množenja) odgovarajućih stopa (pondera) rizika i stavki aktive odnosno kreditnih ekvivalenata vanbilansnih stavki izloženih riziku, u skladu sa pregledom kako slijedi:

Zemlje Zone A su zemlje članice OECD-a.

AKTIVA I VANBILANSNI KREDITNI EKVIVALENTI

STOPA (PONDER) RIZIKA

1.

novčana sredstva;

potraživanja od centralnih vlada zemalja zone A;

0 %

potraživanja od CB BiH i centralnih banaka zemalja zone A;

2.

potraživanja od banaka iz zemalja zone A, osim po osnovu subordinisanih dugova;

potraživanja od banaka sa sjedištem u zemljama zone B s tekućim dospijećem do 1 godine, osim po osnovu subordinisanih dugova;

20 %

potraživanja od međunarodnih banaka za razvoj;

potraživanja od Vlade F BiH, Vlade BiH i regionalnih vlada nižih od vlada zemalja zone A;

potraživanja od instituc. koje finansira budžet F BiH/BiH i centr.vlade zemalja zone A;

finansijski instrumenti u postupku naplate;

3.

potraživanja od svih banaka u BiH;

50 %

4.

sva preostala aktiva i kreditni ekvivalenti vanbilansnih obaveza iz člana 24. ove Uredbe;

100 %

Član 25.

Adekvatnost (stopa adekvatnosti) kapitala Banke predstavlja odnos neto-kapitala definiranog odredbom člana 17. stav 4. ove Uredbe i zbroja visine ukupnog rizika aktive definiranog članom 24. ove Uredbe, ponderiranog operativnog rizika (POR) i ponderiranog tržišnog rizika (PTR).

Član 26.

Banka je dužna kvartalno (kalendarski) izvještavati FBA o stanju i strukturi svog kapitala, na obrascu koji je propisan ovom Uredbom u poglavlju 14. - Forma izvještaja za FBA.

Pored obaveze iz stava 1. ovog člana, o nastalim promjenama u kapitalu i promjenama koje mogu značajno negativno utjecati na obračun adekvatnosti kapitala, Banka je dužna izvještaj iz stava 1. ovog člana, sa stanjem zadnjeg dana mjeseca u kom je bitna promjena nastala dostaviti FBA najkasnije 15 dana od zadnjeg dana tog mjeseca.

Član 27.

Izvještaj iz člana 26. za prethodnu godinu je predmetom pregleda i ocjene od strane eksternog revizora Banke i njegov izvještaj treba dati informaciju o sljedećem:

  • 1.
    pruža li izvještajni sistem Banke točne informacije o adekvatnosti kapitala Banke i
  • 2.
    jesu li podaci o adekvatnosti kapitala sadržani u izvještaju Banke sa stanjem na dan 31. prosinca izvještajne godine korektni i realni, uzimajući u obzir kvalitetu kreditnog portfelja Banke i drugih relevantnih rizičnih kategorija.

2. UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM

Član 28.

Ovim se definiraju minimalni standardi za upravljanje kreditnim rizikom Banke u smislu:

dokumentovanja kreditnih aktivnosti;

kreditni rizik, klasifikacija aktive i formiranje rezervi za kreditne gubitke;

dodjela kredita zaposlenicima;

upravljanje specijalnim kreditnim rizikom.

2.1. Dokumentovanje kreditnih aktivnosti

Član 29.

Banka može dati kredit, izvršiti drugi plasman ili ulaganje i preuzeti potencijalnu obavezu (u daljnjem tekstu: kredit) samo na osnovu odgovarajućeg ugovora u pisanoj formi.

Banka je dužna da od tražioca kredita, čiji zahtjev razmatra, zahtijeva i pribavi najmanje podatke, informacije i dokumentaciju u skladu s odredbama ove Uredbe.

Banka koja je odobrila kredit može prenijeti svoja prava potraživanja po osnovi istog samo na osnovu pismenog ugovora o prijenosu ili na drugi način predviđen zakonom.

Banka može izmijeniti rokove ili druge uslove kredita samo u pisanoj formi putem odgovarajućih izmjena i dopuna (aneksa) ugovora.

Član 30.

Banka je dužna za svaki odobreni kredit otvoriti kreditni dosje na dan odobrenja kredita i voditi ga sve dok kredit ne bude u potpunosti otplaćen ili likvidiran (reguliran) na drugi način, izuzev u slučajevima propisanim ovom Uredbom.

Vođenje i održavanje kreditnog dosjea je dužnost odgovornog kreditnog službenika čija je odgovornost osigurati potpunost i pouzdanost dokumenata u kreditnom dosjeu.

Član 31.

Kreditni dosje mora sadržavati sve dokumente vezane za odobreni kredit, a najmanje sljedeće:

  • 1.
    zahtjev za kredit potpisan od podnosioca zahtjeva u kojem je navedena svrha u koju će kredit biti korišten, sva prepiska i dokumentacija koja odražava kontakte između Banke i dužnika-korisnika nakon zaključenja ugovora o kreditu;
  • 2.
    osnivački dokumenti podnosioca zahtjeva, ukoliko je riječ o pravnom licu;
  • 3.
    dokumentacija kojom se potvrđuju ovlaštenje zastupnika, ukoliko je ugovor o kreditu potpisao zastupnik u ime podnosioca;
  • 4.
    originalni primjerak ugovora o kreditu;
  • 5.
    najnoviji finansijski izvještaji, uključujući bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o novčanim tokovima, itd., potpisani od strane podnosioca zahtjeva na dan podnošenja zahtjeva;
  • 6.
    potvrda o zaposlenju i plaći ili iznosu godišnjeg prihoda podnosioca zahtjeva, ukoliko je riječ o fizičkom licu;
  • 7.
    dokumentacija koja se odnosi na kontrolu i ocjenu dužnikovog-korisnikovog finansijskog stanja i njegove sposobnosti da izvrši otplatu kredita po ugovorenim uslovima sa analizom koju je obavio, odnosno ovjerio odgovorni službenik Banke kojom je potvrđeno da su novčani tokovi dužnika-korisnika odgovarajući za otplatu kredita;
  • 8.
    odluka odgovarajućeg organa Banke o odobravanju kredita, koja sadrži rokove, kamatu i druge uslove pod kojima je kredit odobren;
  • 9.
    dokumentacija koja potvrđuje namjenu kredita;
  • 10.
    ukoliko je podnosilac zahtjeva zastupnik drugog lica primjerak dokumenta kojim se to potvrđuje;
  • 11.
    za kredit osiguran kolateralom ili garancijom dokumenti navedeni u ovoj Uredbi;
  • 12.
    gdje je to primjenjivo dokumenti koji navode novčani iznos na koji je kreditirana imovina osigurana kod osiguravajuće institucije;
  • 13.
    za kredit odobren u svrhu izgradnje, obnove ili adaptacije nekretnina predračun radova, dokumente o stvarnom utrošku odobrenih sredstava, izvještaje o inspekcijama obavljenim od Banke ili dokumente o prijemu objekta kojim se potvrđuje završetak radova;
  • 14.
    u slučaju izmjena i dopuna ugovora o kreditu, nakon odobrenja kredita, dokumenti koji to potvrđuju i definiraju;
  • 15.
    dokumenti koji prate i potvrđuju otplatu kredita, u cijelosti ili djelomično, i prikazuju izvor (način) otplate kredita (uplate od strane dužnika-korisnika ili realizacija kolaterale);
  • 16.
    dokumenti koji odražavaju finansijsko stanje jamca za dati kredit;
  • 17.
    dokumenti koji prikazuju mjere koje je Banka poduzela prema neurednom dužniku-korisniku;
  • 18.
    dokumentacija iz gornjih tačaka 5. i 9. koja kvartalno, tijkom vijeka korištenja kredita, prikazuje finansijsko i ekonomsko stanje korisnika kredita, odnosno namjensku upotrebu kredita;
  • 19.
    dokumentacija o izvršenoj namjenskoj kontroli kredita na licu mjesta, kod korisnika kredita, od strane odgovornog službenika ili drugog ovlaštenog službenika Banke, u svim slučajevima izloženosti kreditnom riziku iz čl. 75. ove Uredbe, itd.

Član 32.

U slučaju kada je Banka stekla pravo potraživanja po osnovi kredita, u cijelosti ili djelomično, dužna je otvoriti kreditni dosje za takav kredit na dat potpisivanja ugovora o prijenosu prava potraživanja.

U kreditni dosje iz stava 1. ovog člana Banka je dužna uložiti kompletnu dokumentaciju (ili njene ovjerene kopije od strane prodavaoca, odnosno prethodnog vlasnika potraživanja - u daljnjem tekstu: prodavalac potraživanja) koja se ranije nalazila u kreditnom dosjeu prodavaoca i usklađenu sa zahtjevima iz ove Uredbe.

Dokumentacija iz stava 2. i vezana za pravo iz stava 1. ovog člana, mora uključivati najmanje i:

  • 1.
    informaciju - izjavu prodavaoca potraživanja o stepenu urednosti dužnika u reguliranju njegovih obaveza;
  • 2.
    ugovor o prijenosu prava potraživanja koji, pored ostalog, uključuje i odredbe o uslovima servisiranja kredita (ukoliko postoje) i o razmjeni podataka i dokumenata vezanih za otplate kredita između prodavaoca i banke kupca potraživanja;
  • 3.
    kopije dokumenata u kojima su utvrđeni kriteriji odobrenog kredita (prava potraživanja) od strane prodavaoca potraživanja;
  • 4.
    svi dokumenti vezani za kolateralu ili garanciju vezano za stečeno pravo potraživanja.

Član 33.

U slučaju kada Banka izvrši prodaju prava potraživanja (u daljnjem tekstu: banka prodavalac potraživanja) u kreditni dosje prodatog potraživanja dužna je uložiti zaključeni ugovor o prijenosu i dokumentaciju o svim obavezama povezanim s tim potraživanjem.

Ukoliko je ugovorom o prijenosu potraživanja predviđeno da banka prodavalac potraživanja garantira potpuno izvršenje obaveza od strane dužnika po prodatom potraživanju, banka prodavalac potraživanja ne može zaključiti kreditni dosje takvog potraživanja sve dok dužnik u potpunosti ne izvrši sve obaveze u skladu s ugovorom o prijenosu potraživanja.

Član 34.

Dužnik-korisnik kredita može biti promijenjen samo uz suglasnost Banke (banke kreditora).

Banka je dužna da o kreditu kod kojeg je došlo do promjene dužnika-korisnika u kreditnom dosjeu osigura osnovnu dokumentaciju koja obuhvaća najmanje sljedeće:

  • 1.
    dokumente koji se odnose na novog korisnika u skladu sa svim propisanim zahtjevima;
  • 2.
    saglasnost Banke za prijenos duga na novog dužnika-korisnika u pisanoj formi, kao i ugovor o prijenosu duga između prethodnog i novog dužnika-korisnika i s njim svu povezanu dokumentaciju;
  • 3.
    izmjene i dopune ugovora o kreditu, vezane za promjenu dužnika-korisnika, u pisanoj formi i potpisane od strane Banke i novog dužnika-korisnika;
  • 4.
    odgovarajući dodatni dokumenti sačinjeni za novog dužnika-korisnika u slučaju da novi dužnik - korisnik osigura dodatnu ili novu kolateralu umjesto ranije.

Član 35.

Za garancije koja je izdala, Banka je dužna otvoriti kreditni dosje sve do potpunog izvršenja obaveze od stranog lica za koje je Banka izdala garanciju.

2.2. Kreditni rizik, klasifikacija aktive i formiranje rezervi za kreditne gubitke

Član 36.

Utvrđene minimalne standarde i kriterije Banka je dužna osigurati i provoditi u ocjeni, preuzimanju, praćenju, kontroli i upravljanju kreditnim rizikom i klasifikaciji svoje aktive.

Nadzorni odbor i Odbor za reviziju Banke su dužni, u skladu s nadležnostima i odgovornostima iz Zakona, Zakona o bankama, Statuta i ove Uredbe, osigurati praćenje, obavljanje pregleda i klasifikaciju stavki aktive bilanse i određenih stavki vanbilanse (u daljnjem tekstu: aktiva) Banke, odnosno izlaganja Banke riziku naplate odnosno riziku mogućih gubitaka po datim kreditima, drugim plasmanima, izvršenim ulaganjima i potencijalnim vanbilansnim obavezama (u daljnjem tekstu: kreditni rizik) i izvještavanje FBA od strane Banke u skladu s ovom Uredbom.

Član 37.

Aktivu Banke izloženu kreditnom riziku u smislu odredaba člana 36. stav 2. ove Uredbe, čine sljedeće stavke:

  • 1.
    u bilansu Banke: krediti, pozajmice, avansi, ulaganja odnosno investicije, dužnički vrijednosni papiri, potraživanja po međubankarskim saldima i sve druge stavke kod kojih je Banka izložena riziku nemogućnosti naplate odnosno poslovnog neuspjeha i
  • 2.
    u vanbilansi Banke: izdate garancije koja nisu osigurane novčanom kolateralom, izdate ostale garancije, nepokriveni akreditivi, neopozivo odobreni još neiskorišteni krediti i sve druge stavke koje predstavljaju potencijalne obaveze Banke.

Član 38.

Nadzorni odbor Banke je odgovoran za potpunost, kontinuiranost i uspješnost funkcije upravljanja kreditnim rizikom Banke. Kako bi ispunio svoju odgovornost Nadzorni odbor je dužan, kao minimum:

  • 1.
    od članova Uprave s najvišim ovlaštenjima i odgovornostima vezanim za pitanja kreditnog rizika i klasifikaciju aktive, u skladu sa Statutom, zahtijevati pripremu prijedloga za donošenje, održavanje i razvoj sveobuhvatnog programa Banke za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: program) s odgovarajućim politikama i procedurama za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: politike i procedure) Banke;
  • 2.
    usvajati odnosno donositi program i razmatrati ga najmanje jedanput polugodišnje, odnosno pravovremeno ga prilagođavati ekonomskim i tržišnim uslovima (promjenama u okruženju);
  • 3.
    osigurati potpuno postupanje Banke po programu i upravljati održavanjem razumne strukture i kvalitete aktive, odnosno kreditnog portfelja Banke sa stajališta prihvatljivog nivoa kreditnog rizika za Banku i osigurava provođenje adekvatne kontrole i revizije u toj oblasti;
  • 4.
    osigurati da periodično, odnosno redovno dobiva kvalitetne i vjerodostojne izvještaje od Uprave, sistema interne kontrole odnosno interne i eksterne revizije Banke, a radi praćenja i provjere provodi li Uprava zakon, druge propise i politike Banke iz oblasti kreditnog rizika i klasifikacije aktive;
  • 5.
    osigurati izbor i imenovanje kvalificiranih članova Uprave i viših kreditnih službenika Banke te osigurati njihovu uspješnu daljnju obuku;
  • 6.
    osigurati uslove za organizaciju i funkcioniranje posebne specijalizirane službe u Banci za restrukturiranje kredita kao i za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika (dužnika) s ciljem da se kreditni gubici Banke svedu na najmanju moguću mjeru;
  • 7.
    osigurati uspostavljanje, održavanje i razvoj efikasnog sistema interne kontrole Banke i usvojiti adekvatan program interne revizije i eksterne revizije Banke i osigurati uslove za njegovo provođenje. Nadzorni odbor je također dužan uspostaviti funkciju nezavisne interne revizije u Banci, s odgovarajućim sposobnostima i potrebnim brojem izvršilaca, koja će po utvrđenoj proceduri i nezavisno, u odgovarajućim vremenskim intervalima obavljati pregled rizičnih aktivnosti Banke;
  • 8.
    osigurati redovnu informaciju i sagledavanje kredita datih licima povezanim sa Bankom ili od njih garantiranih, u skladu s ovom Uredbom;
  • 9.
    propiše sadržaj i rokove (vremensku dinamiku) izvanrednih i redovitih periodičnih izvještaja o upravljanju kreditnim rizikom koje je Uprava dužna podnositi Nadzornom odboru.

Član 39.

Uprava Banke je odgovorna, kao minimum:

  • 1.
    kreirati, razvijati i Nadzornom odboru pravovremeno podnositi prijedloge za donošenje programa i politika Banke, te osigurati procedure za njihovo provođenje:
  • 2.
    provoditi program i politike Banke, uspostavljati linije komunikacija koje osiguravaju pravovremeno informiranje nižih nivoa rukovodstva i izvršilaca Banke o politikama i procedurama za upravljanje kreditnim rizikom, nadzire, kontrolira i osigurava njihovu primjenu;
  • 3.
    osigurati razvoj i uspostavljanje odgovarajućih sistema izvještavanja vezanih za aktivu banke i kreditni rizik, koji omogućava djelotvorne analize, oprezno i uspješno upravljanje te kontrolu postojećih i potencijalnih izlaganja Banke kreditnom riziku;
  • 4.
    pratiti i kontrolirati strukturu i kvalitetu aktive i osigurati da se ista stručno, oprezno i strogo procjenjuje, da se za nenaplative stavke (djelomično ili u cjelini) formiraju adekvatne rezerve odnosno da se iste otpisuju;
  • 5.
    omogućiti da sistem interne kontrole i interna revizija Banke provode svoje nadležnosti i izvršavaju svoje odgovornosti;
  • 6.
    kalendarski kvartalno ili u kraćim vremenskim intervalima detaljno izvještavati Nadzorni odbor i FBA o značajnim kreditnim aktivnostima, strukturi i kvaliteti aktive odnosno kreditnog portfelja, kao i o uspješnosti u provođenju programa Banke.

Član 40.

Adekvatno i uspješno upravljanje kreditnim rizikom generalno predstavljaju aktivnosti planiranja i održavanja prihvatljivog odnosa između preuzetog rizika i realnog stepena naplativosti te aktivnosti kontrole i smanjenja na najmanju moguću mjeru svih oblika rizika vezanih za kvalitetu, koncentraciju, osiguranje naplate odnosno instrumente za osiguranje naplate (u daljnjem tekstu: kolaterala), dospjelost, valutu, itd.

Banka je dužna osigurati adekvatan program s minimumom formaliziranih standarda u pisanoj formi, koji, uzimajući u obzir činjenicu da se pojedini elementi tih standarda mogu razlikovati od drugih banaka zavisno od prirode i složenosti konkretnih rizičnih funkcija i uspostavljenog portfelja, kao minimum, mora sadržavati:

  • 1.
    definirane politike za identifikaciju kreditnog rizika i upravljanje tim rizikom;
  • 2.
    utvrđene procedure za ocjenu zahtjeva za kredit, zahtjeva odnosno prijedloga za drugi plasman odnosno za vršenje ulaganja i zahtjeva vezanog za izlaganje Banke potencijalnoj vanbilansnoj obavezi (u daljnjem tekstu: kreditni zahtjev);
  • 3.
    utvrđene procedure za odobravanje kredita, drugog plasmana, ulaganje i preuzimanje potencijalne vanbilansne obaveze (u daljnjem tekstu: kredit), potrebnu dokumentaciju, praćenje odnosno naknadnu kontrolu te izvještavanje i naplatu.

Član 41.

Program mora biti zasnovan na definiranom, odnosno utvrđenom shvaćanju (filozofiji) kreditnog rizika i uspostavi kontrolnih parametara, identifikaciji postojećeg i potencijalnog rizika vezanog za aktivu Banke te na razvoju i uspostavi jasnih i preciznih politika u pisanoj formi.

Zavisno od stepena složenosti i obima njenih aktivnosti Banka je dužna posjedovati razvijene politike, u pisanoj formi, kao osnovu za odobravanje kredita, drugih plasmana, ulaganje i preuzimanje vanbilansnih potencijalnih obaveza (u daljnjem tekstu: kreditne politike) koje, kao minimum, uključuju:

  • 1.
    pristup, odnosno filozofiju kreditnog rizika koja definira (upravlja) obimom rizika koji je Banka spremna preuzeti;
  • 2.
    opće oblasti kredita u koje je Banka spremna da se angažira ili da se ne angažira;
  • 3.
    jasno utvrđeni nivoi ovlaštenja za odobravanje kredita kao i organa Banke nadležne za donošenje odluka o formiranju rezervi i vršenje otpisa;
  • 4.
    adekvatne (razumne) i oprezne limite za koncentraciju ukupnog kreditnog portfelja Banke, najmanje u skladu sa Zakonom o bankama i limitima propisanim ovom Uredbom, a najmanje za: pojedinog komitenta, grupu povezanih komitenata, odnosno lica, pojedinu granu industrije, pojedinu geografsku regiju, pojedinu stranu zemlju ili klasu zemalja, pojedinu vrstu vrijednosnih papira, ročnost i oblik instrumenata, itd.

Član 42.

Kako bi rizik kreditnih promašaja svela na najmanju moguću mjeru, Banka je dužna provoditi sveobuhvatnu i kvalitetnu ocjenu kreditnih zahtjeva, te prije odobrenja sredstava tražiocu kredita, donositi kvalitetne i pouzdane ocjene i zaključke o svakom pojedinom zahtjevu odnosno prijedlogu. Ocjene i zaključci moraju obuhvatiti najmanje stručnu obradu kvalitete tražioca kredita, vrste kredita i nivoa kreditnog rizika koji sa sobom takav kredit nosi. Istovremeno, Banka je dužna osigurati da su svi odobreni krediti potpuno i ispravno dokumentovani, najmanje u skladu sa ovom Uredbom.

Procedure za procjenu i dokumentovanje svakog kreditnog zahtjeva moraju biti popraćene jasno definiranim procedurama za redovno praćenje toka, kontrolu i naplatu odobrenog kredita.

U ispunjavanju svojih odgovornosti Uprava je dužna predlagati, razvijati i primjenjivati zdrave kriterije Banke za procjenu kredita, uključivo i informacije o realnim potrebama tražioca kredita, potreban minimum finansijskih analiza, pokazatelja i standarda.

Član 43.

U analizi kreditnog zahtjeva odnosno pripremi prijedloga, Uprava je dužna osigurati da Banka, kao minimum, svoju pažnju usmjeri na:

  • 1.
    cilj, odnosno namjenu kredita i izvore tražioca kredita za otplatu kredita, pri čemu bitne faktore čine ocjena, odnosno procjena likvidnosti i solventnosti tražioca u ranijem, tekućem i narednom periodu, a posebno u vrijeme dospijevanja traženog kredita te procjena kreiranja novčanih tokova, odnosno prihoda i rashoda tražioca u istom periodu kao i perspektive njegovih otplatnih sposobnosti;
  • 2.
    karakter, poštenje i reputaciju tražioca kredita odnosno korektnost njegovih namjera i ponašanja u poslovnim aktivnostima i prema Banci, pri čemu bitne faktore čine dostupne informacije o urednosti u ispunjavanju ranijih kreditnih i drugih obaveza prema banci ili drugim subjektima, eventualnim kašnjenjima ili finansijskim prekršajima, ispunjavanju drugih ugovornih obaveza, itd.;
  • 3.
    kapital tražioca kredita, pri čemu bitne faktore čine njegov nivo u ukupnim izvorima, kvaliteta odnosno realna vrijednost i struktura aktive, nivo i ročnost obaveza tražioca, itd.
  • 4.
    adekvatnost kolaterale, pri čemu bitan faktor čini realnost i ocjena stabilnosti njegove finansijske vrijednosti, mogućnost osiguranja potpune pravne sigurnosti uzimanja i mogućnost potpune kontrole Banke nad uzetom kolateralom;
  • 5.
    stanje, trend i perspektive industrijske grane i relativnu poziciju tražioca kredita u toj grani i na tržištu te njegove izglede za opstanak i
  • 6.
    procjenu poslovnih i upravljačkih sposobnosti tražioca kredita, odnosno njegovih upravnih organa i rukovodstva.

Član 44.

Banka je dužna organizirati svoje kreditne aktivnosti (odobravanje kredita pravnim i fizičkim licima) tako da osigura: adekvatne nivoe specijalizacije poslova, strogu nezavisnost analize rizika od drugih segmenata te stalni program obuke za unapređenje stručnosti njenih kreditnih službenika.

Uprava je dužna osigurati da su uslovi svakog kredita adekvatno i tačno dokumentovani te da Banka za svaki kredit vodi i održava uredan i kompletan kreditni dosje, koji kronološki prati odobravanje i kvalitetu toka kredita sve do njegove konačne naplate odnosno likvidacije (reguliranja) na drugi način.

Kreditni dosje, kao minimum, mora sadržavati dokumente koji:

  • 1.
    identificiraju korisnika, dužnika ili drugog subjekta (u daljnjem tekstu: korisnik) i ako postoje s njim povezana lica, te njegovog garanta;
  • 2.
    pružaju dokaz o pravnoj sposobnosti korisnika da uzima kredite odnosno uzajmljuje finansijska sredstva;
  • 3.
    pružaju dokaz o njegovom finansijskom stanju i sposobnosti za vraćanje kredita, o dinamici i izvorima otplate kredita;
  • 4.
    opisuju uslove kreditne obaveze, svrhu datog kredita i upotrebu utrošenih sredstava;
  • 5.
    opisuju i daju procjenu vrijednosti kolaterala, prate kretanje njegove tržišne vrijednosti, njegovo stanje i lokaciju (mjesto pohrane);
  • 6.
    opisuju tok kretanja kvalitete kredita;
  • 7.
    identificiraju kreditna ovlaštenja, odobrenja, dokaze i preglede;
  • 8.
    proizlaze iz odredaba stava 4. ovog člana i odredaba poglavlja 2.1. Dokumentovanje kreditnih aktivnosti iz ove Uredbe.

Banka je dužna propisati i provoditi odgovarajuće interne procedure za proces naplate glavnice kredita, kamata i naknada (u daljnjem tekstu: procedure naplate), koje osiguravaju da naplata bude pravovremena i saglasna ugovorenim uslovima i da se o tome vode odgovarajuće evidencije. Procedure naplate moraju osigurati načine za brzo ispitivanje zakašnjenja otplate od strane dužnika, praćenje dužine vremena zakašnjenja u otplati i kvalificiranje realnim stepenom izloženosti Banke kreditnom riziku prema dužnicima (korisnicima) koji kasne u ispunjavanju svojih obaveza.

Pored ranog identificiranja pogoršanja kvalitete kredita, Uprava je dužna s posebnom pažnjom upravljati pogoršanim odnosno povećanim rizicima, predlagati i razvijati strategiju za njihovo što uspješnije rješavanje i organizirati poseban stručni tim ili specijaliziranu službu za ponovno ugovaranje odnosno restrukturiranje kredita, za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika, čiji je cilj da se potencijalni kreditni gubici odnosno gubici Banke svedu na najmanju moguću mjeru.

Član 45.

Kontrolne procedure Banke moraju obuhvatiti najmanje procese za:

  • 1.
    praćenje karakteristika stavki aktive Banke;
  • 2.
    klasifikaciju aktive Banke;
  • 3.
    pregled kredita i internu kreditnu kontrolu (kao poseban segment sistema interne kontrole banke) te internu reviziju (kao posebna vrsta kontrola koje osigurava Banka), s odgovarajućim minimumom obuhvatnosti i učestalosti.

Banka je dužna uspostaviti sistem (proces) koji omogućava grupiranje i praćenje stavki aktive, odnosno kreditnog portfelja prema pojedinim korisnicima ili grupama povezanih lica, prema vrsti kreditnih usluga, prema privrednoj grani i geografskom području korisnika, i to na takav način da koncentraciju rizika može uredno ispitivati, mjeriti i kontrolirati kao i da kreditni rizik prema grupama povezanih lica može pravovremeno uočiti, pratiti i ograničavati.

Član 46.

Banka je dužna uspostaviti sveobuhvatne procedure za uspješno praćenje i kontrolu karakteristika stavki svoje aktive odnosno kreditnog portfelja i načine izvještavanja o njima, najmanje u skladu s odredbama ove Uredbe i da posebno definira kriterije za identifikaciju, postupanje i izvještavanje o problematičnim stavkama uključivo češće kontrole popraćene brzim i efikasnim korektivnim mjerama kao što su: nepovoljnija/stroža klasifikacija, formiranje propisanih (adekvatnih) rezervi i otpis gdje je to potrebno, aktiviranje raspoloživih instrumenata, restrukturiranje stavki i dokumentacije, raspoloživih zakonskih akcija, itd.

Član 47.

Banka je dužna uspostaviti vlastiti sistem za klasifikaciju stavki aktive koji precizno i jasno definira kriterije preuzimanja novog i procjene već postojećeg kreditnog rizika. Minimum tih kriterija predstavljaju kriteriji utvrđeni ovom Uredbom.

Član 48.

Banka je dužna obavljati redovit pregled, pažljivu procjenu te klasifikaciju svakog pojedinačnog kredita.

Za klasifikaciju kredita datih vlasniku, Uprava je dužna osigurati primjenu i objektivnih i subjektivnih kriterija iz ove Uredbe, te preciznu kvantifikaciju i dokumentovanje argumenata koji pružaju podršku subjektivnim ocjenama.

Program Banke mora obuhvatiti procedure za obavljanje redovnih formalnih pregleda i klasifikacije aktive ali, kada je to potrebno, i za ponovnu, odnosno promjenu ranije izvršene klasifikacije pojedinih stavki aktive bez obzira na rokove redovne klasifikacije. Priroda, složenost i stepen analiza ponovne redovne periodične ili vanredne procjene i klasifikacije aktive trebaju se mijenjati zavisno od vrste stavki aktive i iskustva s pojedinim kreditima odnosno korisnicima.

Klasifikaciju stavki aktive Banka mora provoditi ažurno i tačno. Uz pregled (listu) o klasifikaciji aktive Banka je dužna sačiniti i voditi posebnu listu pojedinačne nekvalitetne aktive iz člana 49. stav 1. tačka 5. ove Uredbe (u daljnjem tekstu: nekvalitetna aktiva). Posebnu listu nekvalitetne aktive Banka je dužna kontinuirano dopunjavati i ažurirati i istovremeno usklađivati pregled klasifikacije aktive, odnosno u svakom trenutku kada takve stavke aktive identificira.

Kao minimum, Banka je dužna obavljati kontrolu, sastavljati pregled klasifikacije aktive i posebnu listu nekvalitetne aktive najmanje na zadnji dan svakog kalendarskog kvartala.

Član 49.

U svrhu jedinstvenog postupanja prema ovoj Uredbi Banka je dužna primjenjivati sljedeće kategorije po definicijama koje slijede:

  • 1.
    Kapitalizacija kamate predstavlja proces pripisivanja obračunate nenaplaćene kamate nenaplaćenoj glavnici kredita, proces refinansiranja, reprogramiranja ili proces konverzije obračunate nenaplaćene kamate u novi bankarski kredit, na dan dospijeća kamate ili na dan dospijeća kredita.

Banka može vršiti kapitalizaciju kamate po kreditima (potraživanjima) samo kad:

  • a)
    prethodno utvrdi da je korisnik sposoban otplatiti dug u normalnom procesu poslovanja iz svojih vlastitih interno-stvorenih operativnih novčanih tokova;
  • b)
    je kapitalizacija kamate predviđena inicijalnim ugovorom o kreditu i zasnovana na korisnikovom unaprijed planiranom mogućem privremenom neskladu operativnih novčanih tokova;
  • c)
    je potraživanje Banke osigurano prvoklasnom ili kvalitetnom kolateralom u smislu ove Uredbe;
  • d)
    je naplata kredita, uključujući i kapitaliziranu kamatu, zasnovana na budućem, čvrsto predviđenom poslovnom događaju korisnika;
  • e)
    korisnik dokaže da može osigurati potrebna sredstva iz drugih izvora pod sličnim uslovima;
  • f)
    je realna sumnja u konačnu naplatu cijele glavnice i kamate realno mala, što je dodatno potvrđeno i ocjenom interne kontrole i interne revizije Banke u pisanoj formi.

Kapitalizirana kamata u slučaju restrukturiranja i produženja kredita ne može se oprihodovati dok se ne izvrši njena stvarna naplata iz vlastitih sredstava dužnika-klijenta.

  • 2.
    Proces naplate predstavlja naplatu potraživanja:
    • a)
      na redovan način i pravovremeno;
    • b)
      kada je to moguće, putem ponovljenog (drugog) pokušaja od kojeg se očekuje sigurna i uspješna naplata potraživanja i njegovo vraćanje u ažurno stanje i to putem naplate dospjele glavnice i dospjele kamate (za što Banka mora raspolagati dokumentima i sigurnim dokazima), ali bez poduzimanja zakonskih aktivnosti.
    • c)
      putem zakonskih aktivnosti koje obuhvaćaju i primjenu sudskog postupka prema dužniku (korisniku) uključivo i tužbu za pokretanje stečajnog postupka dužnika;
  • 3.
    Suspendirana kamata predstavlja već obračunatu nenaplaćenu kamatu na aktivu koja se klasificira kao nekvalitetna aktiva. Ovakvu kamatu Banka je dužna u punom već obračunatom nenaplaćenom iznosu, istovremeno s klasifikacijom aktive, neutralizirati formiranjem "Posebne rezerve za kreditne gubitke - za suspendiranu kamatu" na teret "Troškova rezervi za kreditne gubitke - za suspendiranu kamatu", odnosno neutralizira se kao prihod u bilansu uspjeha Banke.
  • 4.
    Obustava obračuna kamate znači procjenu i knjigovodstveno vođenje nekvalitetne aktive po gotovinskom principu koji znači obavezu Banke da u službenim knjigama, tj. u bilansu Banke, obustavi daljnji obračun kamate na nekvalitetnu aktivu i daljnju kamatu ne unosi kao prihod u svoj bilans uspjeha sve do trenutka dok dužnik (korisnik) ne izvrši njenu stvarnu gotovinsku uplatu.

Banka je dužna suspendirati već obračunatu nenaplaćenu kamatu i obustaviti daljnji obračun kamate po nekvalitetnoj aktivi. Jedini izuzetak od ovog pravila može biti slučaj kada je nekvalitetna aktiva pokrivena prvoklasnom ili kvalitetnom kolateralom i istovremeno se već nalazi u postupku naplate, o čemu je Banka dužna osigurati čvrste argumente i dokumentaciju.

Kada Banka obustavi obračun kamate na nekvalitetnu aktivu u svojim službenim knjigama, dužna je da obračun kasnije dospjele kamate po istoj osnovi vodi u svojim vanbilansnim evidencijama. Sve naknadno ostvarene naplate po toj osnovi tj. po aktivi za koju je ranije obustavila obračun kamate, Banka je dužna prvo upotrijebiti za naplatu-pokriće glavnice potraživanja, a eventualno preostali iznos za naplatu kamate, izuzev u slučaju ponovno ugovorenog kredita i obaveze dužnika da izmiri dospjele kamate i naknade iz vlastitih sredstava u skladu sa tačkom 7. ovog člana.