Federalno ministarstvo zdravstva
Pravilnik o načinu provedbe obvezne imunizacije, imunoprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi
Na temelju članka 45. stavka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05), federalni ministar zdravstva donosi
PRAVILNIK
O NAČINU PROVEDBE OBVEZNE IMUNIZACIJE, IMUNOPROFILAKSE I KEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBVEZI
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom se uređuje način provedbe obvezne imunizacije, imunoprofilakse i kemoprofilakse protiv određenih zaraznih bolesti, utvrđenih čl. 40., 41.,42. i 43. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05) i utvrđuju osobe koje se podvgavaju toj obvezi.
Članak 2.
Za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, prema ovom Pravilniku, rabe se biološki preparati od mrtvih ili živih, dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti, njihovih proizvoda ili dijelova, koji se unose u ljudski organizam radi njegove aktivne imunizacije.
Sredstva za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvrđenim propisima o proizvodnji i prometu lijekova, biti odobrena za uporabu sukladno propisima o stavljanju lijekova u promet, te odgovarati zahtjevima Svjetske zdravstvene organizacije.
Članak 3.
Imunizacija protiv zaraznih bolesti može se obavljati:
- 1.pojedinačnim cijepljenjem protiv jedne zarazne bolesti davanjem monovalentnog cjepiva;
- 2.protiv više zaraznih bolesti odjednom, davanjem kombiniranog cjepiva;
- 3.istovremenim davanjem više cjepiva (istovremeno cijepljenje).
Članak 4.
Pod imunizacijom protiv određenih zaraznih bolesti u smislu ovoga Pravilnika, podrazumijeva se cijepljenje (vakcinacija) i docjepljivanje (revakcinacija) osoba koje podliježu imunizaciji, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno.
Članak 5.
Imunizacija kombiniranim cjepivima može se obavljati:
- 1.protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTP);
- 2.protiv difterije i tetanusa (DT);
- 3.protiv poliomijelitisa (sva 3 tipa);
- 4.protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP);
- 5.protiv difterije, tetanusa, pertusisa i bolesti izazvanih hemofilusom influence tip b (DTP-Hib);
- 6.protiv difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa i bolesti izazvanih Hemofilusom influence tip b (DTP- IPV-Hib).
Članak 6.
Istovremena imunizacija može se vršiti davanjem:
- -dva ili više mrtvih antigena;
- -dva ili više živih antigena;
- -više mrtvih i više živih antigena.
Istovremeno imunizacija se može obaviti:
- 1.protiv tuberkuloze i hepatitisa B;
- 2.protiv poliomijelitisa, difterije i tetanusa:
- 3.protiv poliomijelitisa, difterije, tetanusa i pertusisa;
- 4.protiv poliomijelitisa, difterije, tetanusa, pertusisa, Hemofilusa influence tip b, morbila, rubeole, parotitisa i virusnog hepatitisa B.
Pri istovremenoj imunizaciji, cjepiva davati (aplicirati) na različita mjesta. Cjepiva se ne smiju aplicirati intravenozno ni u glutealnu regiju.
U slučaju epidemiološke indikacije moguće su i posebne kombinacije cjepiva, o čemu mišljenje daje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni zavod).
Članak 7.
Imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se tijekom cijele godine (kontinuirano cijepljenje). Iznimno, u naseljima u kojima nije organizirana zdravstvena služba, imunizacija se može obavljati i u određenom razdoblju (kampanjsko cijepljenje). Kampanjsko cijepljenje može se obavljati i u školama.
Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.
Članak 8.
Epidemija zarazne bolesti protiv koje se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv te bolesti.
Članak 9.
Ukoliko se ne daju istovremeno, razmaci između pojedinačnih doza istih ili različitih cjepiva koja se daju po kalendaru cijepljenja, moraju biti najmanje 30 dana. Izuzetno, kod cijepljenja oralnim cjepivom protiv poliomijelitisa, razmak između doza mora biti 42 dana.
Ako se novorođenče ne cijepi istovremeno protiv tuberkuloze i hepatitisa B, cjepivo protiv tuberkuloze dati u prvom mogućem kontaktu sa zdravstvenom službom, bez obzira na vremenski razmak.
U slučaju epidemioloških indikacija, razmak između dva cijepljenja može biti i kraći, a mišljenje daje Federalni zavod.
Članak 10.
Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih doktor medicine utvrdi da postoje kontraindikacije propisane ovim Pravilnikom.
Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv zaraznih bolesti mogu biti opće i posebne, a po trajanju privremene ili trajne.
Članak 11.
Opće kontraindikacije su:
- 1.akutne bolesti;
- 2.febrilna stanja;
- 3.preosjetljivost na sastojke cjepiva;
- 4.anafilaktička reakcija na prethodnu dozu cjepiva
Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka, kontraindikacije za živa atenuirana virusna cjepiva su i:
- 1.stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija prirođena ili stečena u tijeku malignih bolesti, terapije antimeta- bolicima, kortikosteroidima-veće doze, alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja),
- 2.trudnoća.
Članak 12.
Posebne kontraindikacije su:
- 1.za cijepljenje protiv tuberkuloze: oštećenje staničnog imuniteta zbog HIV infekcije;
- 2.za pertusis: progresivne bolesti središnjeg živčanog sustava (nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi, progresivna encefalopatija), komplikacije na prethodnu dozu cjepiva (konvulzije, kolaps, stanje slično šoku u toku 48 sati od prethodne doze, encefalopatija u roku od 7 dana od prethodne doze), kontraindikacije su iste za celularno i acelularno pertusis cjepivo;
- 3.za cijepljenje novorođenčadi protiv hepatitisa B: vitalna ugroženost novorođenčeta i Apgar niži od 7.
Članak 13.
Kontraindikacije za imunizaciju protiv određene zarazne bolesti određuje doktor medicine koji vrši imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona vrši, pregledom osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju prije pristupanja imunizaciji.
Privremene kontraindikacije upisuju se u osnovnu dokumentaciju i odmah se određuje vrijeme i mjesto naknadne imunizacije.
Trajne kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, na osnovu nalaza doktora medicine koji vrši imunizaciju, procjenjuje i potvrđuje Komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije, sastavljena od eksperata iz oblasti pedijatrije, infektologije i epidemiologije, imenovanih od strane Federalnog ministarstva zdravstva, a na osnovu nalaza doktora medicine odgovarajuće specijalnosti odnosno uvida u osnovnu medicinsku dokumentaciju.
Utvrđena kontraindikacija se upisuje u osnovnu dokumentaciju i o tome izdaje potvrda. Komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije donosi i preporuke o liječenju postvakcinalnih reakcija i komplikacija.
Članak 14.
Ako doktor medicine utvrdi neuobičajenu reakciju na primljeno cjepivo, o tome izvješćuje Federalni zavod, na obrascu "Prijava postvakcinalnih komplikacija", koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.
II. IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI
1. Imunizacija protiv tuberkuloze
Članak 15.
Imunizaciji protiv tuberkuloze obvezno podliježu:
- 1.novorođenčad, unutar 12-24 sata po rođenju, odnosno
- 2.djeca do pet godina života - koja nisu iz bilo kojeg razloga do tada cijepljena.
Članak 16.
Imunizacija protiv tuberkuloze vrši se unutar 12-24.sata po rođenju, istovremeno s prvom dozom cjepiva protiv hepatitisa B.
Ako se cjepivo protiv tuberkuloze ne da istovremeno s hepatitis B cjepivom po rođenju, novorođenče će se cijepiti protiv tuberkuloze u prvom kontaktu sa zdravstvenom službom, bez obzira na vremenski razmak.
Dokaz da je dijete cijepljeno jest ožiljak na mjestu primjene cjepiva. Ožiljak se kontrolira tri do šest mjeseci nakon cijepljenja. Djeca bez ožiljka, ili je promjer ožiljka manji od 3 mm, ponovno se cijepe jednom dozom BCG cjepiva.
Članak 17.
Imunizacija protiv tuberkuloze se obavlja davanjem jedne doze odgovarajućeg BCG cjepiva intradermalno, u predio deltoidnog mišića lijeve nadlaktice
Cijepljenju protiv tuberkuloze, bez prethodnog tuberkulinskog testiranja, obvezno podliježu i sva djeca do pet godina, koja nisu iz bilo kojeg razloga cijepljena u navedenom terminu.
2. Imunizacija protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b
Članak 18.
Imunizaciji protiv bolesti koje uzrokuje Hemofilus influence tip b obvezno podliježu djeca u dobi od navršena 2 mjeseca do navršene 2 godine.
Imunizacija se vrši cijepljenjem i docjepljivanjem.
Cijepljenju protiv Hemofilusa influence tip b podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca života i mora se potpuno provesti do navršenih 12 mjeseci života. Cijepljenje se obavlja s dvije doze cjepiva protiv Hemofilus influence tip b, a s razmakom između pojedinačnih doza od 4 do 6 tjedana. Cjepivo se daje u dozi od 0,5 ml, intramuskularno, u anterolateralni dio srednje trećine bedra, odnosno u deltoidni mišić.
Docjepljivanje djece iz stavka 1. ovoga članka, obavlja se jednom dozom od 0,5 ml Hemofilus influence tip b cjepiva, 12 mjeseci nakon cijepljenja drugom dozom, a do navršene dvije godine života.
Djeci koja nisu cijepljena u prvoj godini, u drugoj godini daje se samo jedna doza cjepiva.
3. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa
Članak 19.
Imunizaciji protiv difterije obvezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 14 godina života.
Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku, imunizaciji protiv difterije podliježu i osobe u dobi iznad 14 godina koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze.
Imunizacija protiv difterije, djece starije od sedam godina obavlja se samo cjepivom koje je posebno pripravljeno u tu svrhu.
Članak 20.
Imunizaciji protiv tetanusa obvezno podliježu osobe u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 18 godina, a u slučaju ozljede i osobe iznad 18 godina.
Članak 21.
Imunizaciji protiv pertusisa obvezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih pet godina.
Članak 22.
Obvezna imunizacija protiv difterije, tetanusa i pertussisa obavlja se cijepljenjem i docjepljivanjem kombiniranim DTP (difterija, tetanus, pertussis) cjepivom.
Članak 23.
Cijepljenju protiv difterije, tetanusa i pertusisa podliježu djeca u dobi od navršena dva do navršenih 12 mjeseci.
Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stavka 1. ovoga članka ne obavi u utvrđenom roku, dijete će se cijepiti u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.
Cijepljenje se vrši davanjem tri doze, od po 0,5 ml celularnog DTP cjepiva (DTPw), s razmakom između pojedinačnih doza od najmanje 30 dana, odnosno 42 dana ukoliko se daje istovremeno s cjepivom protiv poliomijelitisa. Ukoliko razmak između pojedinačnih cijepljenja bude duži, cijepljenje ne treba ponavljati, već samo nastaviti cijepljenje do treće doze. Cjepivo se daje intramuskularno u deltoidni mišić.
Članak 24.
Cijepljenju protiv difterije i tetanusa podliježu djeca u dobi od navršenih dva mjeseca do navršenih pet godina života koja se zbog kontraindikacija ne mogu cijepiti protiv difterije, tetanusa i pertusisa. Cijepljenje se vrši davanjem tri doze odgovarajućeg cjepiva protiv difterije i tetanusa (DT pediatric), u razmaku od najmanje 30 dana, odnosno 42 dana ukoliko se daje istovremeno s cjepivom protiv poliomijelitisa.
Cijepljenju protiv difterije i tetanusa podliježu i djeca od navršenih pet do navršenih četrnaest godina života, ako do tada nisu cijepljena protiv tih bolesti ili, ako nema dokaza da su cijepljena. Cijepljenje se vrši davanjem dvije doze odgovarajućeg cjepiva protiv difterije i tetanusa (DT pediatric djeci od pet do sedam, a dT pro adultis djeci od sedam do četrnaest godina), u razmaku od najmanje 30 dana, odnosno 42 dana ukoliko se daje istovremeno s cjepivom protiv poliomijelitisa.
Članak 25.
Cijepljenju protiv tetanusa obvezno podliježu osobe u dobi od navršenih 14 do 18 godina života koje prethodno nisu cijepljene prema programu, a u slučaju ozljede i osobe starije od 18 godina, ako do tada nisu cijepljene protiv te bolesti ili nisu potpuno cijepljene, ako nema dokaza o cijepljenju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja.
Cijepljenje iz stavka 1. ovoga članka vrši se davanjem dvije doze cjepiva protiv tetanusa (TT) s razmakom od jednog do tri mjeseca.
Članak 26.
Docjepljivanju protiv difterije, tetanusa i pertusisa podliježu djeca u petoj godini života, koja su potpuno cijepljena, a od dana potpunog cijepljenja je prošla najmanje jedna godina.
Docjepljivanje protiv difterije, tetanusa i pertusisa vrši se davanjem jedne doze acelularnog cjepiva protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTPa), intramuskularno u deltoidni mišić.
Drugom docjepljivanju protiv difterije i tetanusa podliježu djeca u 14 godini života.
Docjepljivanje protiv difterije i tetanusa vrši se davanjem jedne doze dT pro adultis cjepiva.
Trećem docjepljivanju protiv tetanusa podliježu djeca u završnoj godini srednje škole odnosno u 18. godini života. Docjepljivanje se vrši davanjem jedne doze TT cjepiva.
Docjepljivanje protiv tetanusa osoba cjepljenih nakon ozljeđivanja, vrši se davanjem jedne doze cjepiva, šest do dvanaest mjeseci nakon cijepljenja.
4. Imunizacija protiv poliomijelitisa
Članak 27.
Imunizaciji protiv poliomijelitisa obvezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 14 godina.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka obveznoj imunizaciji protiv poliomijelitisa podliježu i djeca odmah poslije rođenja (nulta doza cjepiva) po epidemiološkim indikacijama.
Imunizacija protiv poliomijelitisa obavlja se cijepljenjem i docjepljivanjem, živim ili mrtvim cjepivom protiv poliomijelitisa.
Članak 28.
Cijepljenju protiv poliomijelitisa podliježu djeca s navršena dva do navršenih dvanaest mjeseci života.
Ako se iz bilo kojih razloga cjepljenje iz stavka 1. ovoga članka ne obavi u utvrđenom roku, poželjno je cijepljenje obaviti u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.
Cijepljenje živim cjepivom protiv poliomijelitisa se vrši davanjem tri doze oralnog tritipnog (OPV) cjepiva protiv poliomijelitisa, s razmacima između pojedinih doza od najmanja 42 dana. Cijepljenje se vrši ukapavanjem dvije kapi OPV cjepiva, u dozi od 0,1 ml, u usta djeteta.
Cijepljenje mrtvim cjepivom protiv poliomijelitisa (u indiciranim slučajevima imunodeficijencije) vrši se davanjem dvije doze mrtvog (IPV) cjepiva protiv poliomijelitisa, s razmakom između pojedinih doza od najmanje 30 dana. Cijepljenje se vrši intramuskularno u deltoidni mišić, u dozi od 0,5 ml.
Članak 29.
Prvom docjepljivanju protiv poliomijelitisa podliježu djeca iz stavka 1. članka 28. ovog Pravilnika. Od dana završetka potpunog cijepljenja do prvog docjepljivanja treba proći jedna godina.
Drugo docjepljivanje protiv poliomijelitisa obavlja se u petoj godini života. Ukoliko se ne obavi u navedenom roku, djete će se docijepiti pri upisu u školu ili u prvom razredu osnovne škole.
Treće docjepljivanje protiv poliomijelitisa obavlja se u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini.
5. Imunizacija protiv morbila, rubeole i parotitisa
Članak 30.
Imunizaciji protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP) podliježu obvezno djeca u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina i obavlja se cjepljenjem i docjepljivanjem.
Cijepljenje protiv morbila, rubeole i parotitisa započinje s navršenih 12 mjeseci i mora biti obavljeno do navršenih 18 mjeseci.
Djeca koja iz bilo kojeg razloga nisu cijepljena u tom roku, moraju se cijepiti u periodu od 18 mjeseci do navršenih 14 godina života.
Cijepljenje protiv morbila, rubeole i parotitisa se obavlja davanjem jedne doze kombiniranog cjepiva.
Docjepljivanju protiv morbila, rubeole i parotitisa, podliježu djeca u šestoj godini života.Ukoliko se docjepljivanje ne obavi u navedenom roku, dijete će se docijepiti pri upisu u školu ili u prvom razredu osnovne škole, odnosno do 14 godine.
Ako prema procjeni epidemiološke službe postoje epidemiološke indikacije, cijepljenje protiv morbila obvezno je i za djecu od šest do 12 mjeseci života, ali se moraju docijepiti od 15 mjeseci do 24 mjeseca života.
6. Imunizacija protiv hepatitisa B
Članak 31.
Imunizacija protiv hepatitisa B je indicirana za:
- 1.osobe u zdravstvenim i drugim ustanovama, kao i za zdravstvene djelatnike u privatnoj praksi, koji su pri obavljanju svog posla pojačano izloženi zarazi, odnosno pri obavljanju svoga posla dolaze u neposredan dodir sa zaraženim osobama i zaraženim materijalom (krv, ekskreti, sekreti);
- 2.novorođenčad;
- 3.spolne partnere HBsAg pozitivnih osoba;
- 4.obiteljske kontakte HBsAg pozitivnih osoba;
- 5.bolesnike na hemodijalizi;
- 6.osoblje i štičenike zavoda za duševno zaostale osobe;
- 7.intravenske narkomane;
- 8.oboljele od hemofilije i leukemije.
Članak 32.
Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se cjepivom dobivenim genetskim inženjeringom iz površinskog antigena virusa hepatitisa B.
Za imunizaciju se koristi odgovarajuća doza cjepiva za određenu dob, po preporuci proizvođača.
Za imunizaciju bolesnika na hemodijalizi i osoba s oštećenjem imunog sustava, daje se dvostruka doza cjepiva za tu dob.
Članak 33.
Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se s tri doze cjepiva protiv hepatitisa B, koje se daju intramuskularno po shemi prvi, trideseti i stoosamdeseti dan (0., 1., 6. mjesec).
Imunizacija novorođenčadi protiv hepatitisa B vrši se davanjem tri doze odgovarajućeg cjepiva po shemi 0., 1., 6. mjesec. Prva doza daje se po rođenju u prvih 12 odnosno 24 sata, druga za jedan mjesec i treća šest mjeseci nakon prve.
Imunizacija novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki i osoba koje su imale akcident sa zaraženim materijalom obavlja se s četiri doze ("brza" shema) i to: 0., 1., 2., 12. mjesec, a bolesnika na programu dijalize i osoba s oštećenjem imunog sustava po shemi 0., 1., 2., 6. mjeseci.
Imunizacija se vrši davanjem odgovarajuće doze cjepiva intramuskularno u deltoidnu regiju, izuzev I i II neonatalne doze koje se daju u anterolateralni dio bedra.
Članak 34.
Docjepljivanje nakon neonatalnog hepatitis B cijepljenja nije potrebno, dok se ostale kategorije iz članka 31. ovoga Pravilnika docjepljuju protiv hepatitisa B svakih pet godina, ukoliko proizvođač cjepiva ne navodi drukčije.
7. Imunizacija protiv rabijesa
Članak 35.
Imunizaciji protiv rabijesa podliježu obvezno sve osobe izložene zarazi virusom rabijesa i to:
- 1.osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna ili na rabijes sumnjiva divlja ili domaća životinja;
- 2.osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznata vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli;
- 3.osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku od 10 dana od dana ozljede pokažu znakove rabijesa, uginu, budu ubijeni ili odlutaju;
- 4.osoba koja se mogla zaraziti virusom rabijesa preko sluznice ili oštećene kože;
- 5.osoba ozlijeđena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom rabijesa.
Indikacije za imunizaciju određuje doktor medicine specijalist epidemiologije po prethodno obavljenom pregledu svake ozljeđene osobe, utvrđivanjem okolnosti pod kojim je došlo do ozljeđivanja i ovisno o epizootiološkoj situaciji terena na kojem je došlo do ozljeđivanja.
Članak 36.
Imunizacija protiv rabijesa obavlja se davanjem koncentri- ranih cjepiva protiv rabijesa s kulture stanica i to:
- 1.s pet doza cjepiva odmah nakon utvrđivanja indikacija u nultom, trećem, sedmom, četrnaestom i tridesetom danu ili
- 2.s četiri doze cjepiva nakon utvrđivanja indikacije u nultom s 2 doze, te u sedmom i dvadesetprvom danu s po jednom dozom cjepiva.
Osobama koje su imunizirane protiv rabijesa u slučaju ponovne ozljede daju se tri doze cjepiva protiv rabijesa u nultom, trećem i sedmom danu, ako je od imunizacije prošlo manje od tri godine, a ako je prošlo više od tri godine, mora se obaviti potpuna imunizacija uz imunoprofilaksu prema indikaciji.
Istovremeno s imunizacijom protiv rabijesa obavlja se imunizacija i protiv tetanusa, cijepljenjem, odnosno docjepljenjem, sukladno ovom Pravilniku.
Članak 37.
Preekspozicijska imunizacija protiv rabijesa obvezna je za osobe koje su po naravi svog posla izložene zarazi virusom rabijesa kao što su: laboratorijski djelatnici, veterinari, lovni čuvari, preparatori.
Imunizacija se obavlja tako da se daju tri doze cjepiva nulti, sedmi i 30. dan. Održavajuće (booster) doze se daju svake treće godine, ovisno od razine protutjela u serumu (ispod 5 IU/ml).
Članak 38.
Ukoliko postoji indikacija za imunizaciju protiv rabijesa, sukladno odredbama članka 35 ovog Pravilnika, kod imunizacije protiv rabijesa ne primjenjuju se odredbe čl. 11. i 12. ovoga Pravilnika.
8. Imunizacija protiv žute groznice, kolere i trbušnog tifusa
Članak 39.
Imunizaciji protiv žute groznice podliježu obvezno osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti, a obavIja se davanjem jedne doze cjepiva najkasnije 10 dana prije polaska na put. Docjepljivanje se obavlja nakon 10 godina.
Imunizaciji protiv kolere podliježu osobe koje putuju u državu u kojoj postoji povećan rizik od infekcije (epidemiološka indikacija) ili koja zahtijeva imunizaciju te bolesti a obavlja se davanjem dvije doze cjepiva u razmaku od najmanje osam dana. Docjepljivanje se obavlja nakon šest mjeseci.
Članak 40.
Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu obvezno:
- 1.sve osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa;
- 2.osobe uposlene na čišćenju kanalizacije i septičkih jama i uklanjanu smeća i drugog otpadnog materijala iz naselja.
Osim osoba iz stavka 1. ovoga članka imunizaciji podliježu obvezno i druge osobe prema epidemiološkim indikacijama.
Imunizacija protiv trbušnog tifusa provodi se cijepljenjem i docjepljivanjem, odgovarajućim cjepivom, pridržavajući se preporuka proizvođača.
Osim kontraindikacija predviđenih u članku 11. ovoga Pravilnika kontraindikacijama protiv trbušnog tifusa smatraju se:
- 1.trudnoća za sve vrijeme njenog trajanja;
- 2.period laktacije;
- 3.životna dob do treće godine i preko 60.godine.
9. Imunizacija protiv meningokoknog meningitisa
Članak 41.
Imunizaciji protiv meningokoknog meningitisa podliježu osobe koje putuju u države koje zahtijevaju imunizaciju protiv te bolesti.
Imunizacija se provodi davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva najkasnije deset dana prije polaska na endemsko područje.
10. Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumokokne bolesti i humanog papiloma virusa.
Članak 42.
Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumo- kokne bolesti i humanog papiloma virusa provodi se prema epidemiološkim i medicinskim indikacijama, odgovarajućim cjepivom, pridržavajući se uputa proizvođača.
III. IMUNOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI
1. Imunoprofilaksa protiv tetanusa
Članak 43.
Imunoprofilaksa protiv tetanusa obvezna je za sve ozlijeđene osobe koje nisu cijepljene protiv tetanusa, koje su nepotpuno cijepljene i za koje nema dokaza da su cijepljene te ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina.
Imunoprofilaksa protiv tetanusa daje se odmah nakon utvrđivanja indikacije.
Članak 44.
Imunoprofilaksa protiv tetanusa obavlja se tako što se ozlijeđenoj osobi daje odgovarajuća doza humanog antitetaničnog imunoglobulina.
2. Imunoprofilaksa protiv rabijesa
Članak 45.
Imunoprofilaksa protiv rabijesa daje se osobama iz članka 35. ovoga Pravilnika prema utvrđenim indikacijama.
Imunoprofilaksa protiv rabijesa obavlja se odmah nakon utvrđivanja indikacije uz istovremeno započinjanje aktivne imunizacije /davanje prve doze cjepiva protiv rabijesa u odvojena mjesta /.
Članak 46.
Imunoprofilaksa protiv rabijesa obavlja se davanjem ozlijeđenoj osobi 20 i.j. humanog antirabičnog imunoglobulina /HRIG/ na kilogram tjelesne težine.
3. Imunoprofilaksa protiv hepatitisa tipa B
Članak 47.
Imunoprofilaksa protiv hepatitisa B indicirana je za:
- 1.novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;
- 2.osobe koje su bile izložene izravnom dodiru sa zaraznim materijalom.
Imunoprofilaksa iz stavka 1. ovoga članka obavlja se davanjem odgovarajuće doze humanog hepatitis B imunoglobulina.
IV. KEMOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI
1. Kemoprofilaksa protiv kolere
Članak 48.
Zaštita lijekovima (kemoprofilaksa) protiv kolere obvezna je za sve osobe za koje se utvrdi da su bile u obiteljskom kontaktu, ili kontaktu koji odgovara obiteljskom, s oboljelim ili kliconošom.
Kemoprofilaksa protiv kolere obavlja se davanjem odgovarajuće doze tetraciklina.
2. Kemoprofilaksa protiv tuberkuloze
Članak 49.
Kemoprofilaksa protiv tuberkuloze obvezna je:
- 1.za djecu dobi do navršene treće godine koja žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom, a koja nisu bila cijepljena protiv tuberkuloze, a na tuberkulin reagiraju pozitivnom tuberkulinskom reakcijom u promjeru većem od 6 (odnosno 10) mm ovisno o vrsti tuberkulina (spontani tuberkulinski reaktor);
- 2.za osobe u dobi do 25 godina koje burno reagiraju na tuberkulin (induracija preko 20 mm), a žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom;
- 3.za osobe koje iz bilo kojih razloga primaju kortikosteroide duže od 30 dana, a imaju sekvele tuberkulozne bolesti;
- 4.za osobe zaražene HIV virusom.
Kemoprofilaksa tuberkuloze obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova u odgovarajućem trajanju.
3. Kemoprofilaksa protiv malarije
Članak 50.
Kemoprofilaksa protiv malarije obvezna je za sve osobe koje odlaze u države ili na područja u kojima postoji endemija malarije.
Kemoprofilaksa protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za kemoprofilaksu malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska osobe u državu, odnosno na područje gdje postoji endemija malarije, dok ona tamo boravi i 4 - 6 tjedana nakon njezina povratka.
4. Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti
Članak 51.
Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz 10 dana.
Kemoprofilaksa je obvezna za:
- 1.osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu;
- 2.djecu u obiteljskom kontaktu, kod pojave streptokokne bolesti u školama ili dječjim ustanovama i prema epidemiološkoj indikaciji po prethodnoj konzultaciji s epidemiologom.
U slučaju preosjetljivosti primjenjuje se drugi antibiotik.
Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz najmanje 5 godina.
5. Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b
Članak 52.
Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b obvezna je za:
- 1.sve članove obitelji osobe koja je oboljela od meningitisa ili sepse uzrokovane Hemofilusom influence tip b, ako u obitelji ima djece necijepljene protiv Hemofilus influence tip B, a mlađe od 5 godine;
- 2.necijepljenu djecu i osoblje ustanova predškolske dobi ako se unutar mjesec dana od inicijalnog slučaja pojavi novi slučaj meningitisa ili sepse uzrokovane Hemofilusom influence tip b.
Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b provodi se odgovarajućim dozama rifampicina kroz četiri dana. Za kemoprofilaksu kod odraslih osoba može se rabiti ciprofloksacin u jednokratnoj dozi.
6. Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti
Članak 53.
Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti obvezna je za osobe iz bliskog kontakta s oboljelim od meningokokne bolesti.
Indikaciju iz stavka 1. ovoga članka određuje epidemiolog.
Kemoprofilaksa se provodi primjenom odgovarajućeg antimikrobnog preparata (rifampicin, ciprofloksacin ili cephtriaxon), u odgovarajućoj dozi i trajanju, ovisno o dobi osobe kojoj se propisuje kemoprofilaksa.
7. Kemoprofilaksa protiv HIV infekcije
Članak 54.
Postekspozicijska profilaksa preporučuje se kod perkutanog izlaganja potencijalno infektivnoj krvi ili tkivnim tekućinama ili eventualno kod izlaganja preko konjuktiva (akcidenti u zdravstvenim ustanovama).
Preporučuju se adekvatne kombinacije antiretroviralnih lijekova najidealnije unutar jednog sata nakon izlaganja, najkasnije unutar 72 sata, a u trajanju najmanje 4 tjedna.
V. PROVEDBA IMUNIZACIJE, IMUNOPROFILAKSE I KEMOPROFILAKSE
Članak 55.
Obvezna imunizacija, imunoprofilaksa i kemoprofilaksa protiv određenih zaraznih bolesti provodi se po programu imunizacije koji za svaku godinu donosi federalni ministar zdravstva, na prijedlog Federalnog zavoda.
U programu imunizacije iz stavka 1. ovoga članka određuju se grupe pučanstva i osobe koje podliježu obveznoj imunizaciji.
Zdravstvene ustanove obavljaju obveznu imunizaciju na temelju godišnjih planova imunizacije.
Obrazac "Godišnji plan imunizacije"sastavni je dio ovoga Pravilnika.
Članak 56.
Zdravstvene ustanove, obvezne su odrediti mjesto i vrijeme obavljanja imunizacije i pojedinačnim pozivima pozvati sve obveznike na imunizaciju.
Za maloljetnike poziv se upućuje roditelju ili staratelju uz naznaku prezimena i imena maloljetnika koji podliježe imunizaciji.
Iznimno, pozivi se neće dostavljati učenicima osnovnih i srednjih škola.
Zdravstvena ustanova-cijepni centar obvezna je pisanim putem izvijestiti školu o polaznicima određenih razreda koji podliježu imunizaciji te o mjestu i vremenu obavljanja imunizacije te održati prethodni sastanak s roditeljima cjepljenika.
Imunizacija učenika pojedinih razreda obavlja se u pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove ili u prikladnim prostorijama škole.
Škole su obvezne na temelju primljene obavijesti dovesti na imunizaciju sve učenike koji podliježu imunizaciji od određenih zaraznih bolesti.
Članak 57.
Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je dostaviti zdravstvenoj ustanovi koja obavlja imunizaciju svaka dva mjeseca popis osoba upisanih u matične knjige rođenih i umrlih za sve osobe do navršene 18. godine.
Članak 58.
Zdravstvena ustanova koja obavlja obveznu imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, mora imati rashladne uređaje za čuvanje i transport cjepiva, odgovarajuće mjerne indikatore temperatura, potrebnu opremu, odgovarajuće stručno osoblje i propisane sanitarno-tehničke i druge uvjete predviđene ovim Pravilnikom i drugim propisima.
Proizvođači, distributeri cjepiva i zdravstvene ustanove koje koriste cjepivo obvezne su transportirati cjepivo pod odgovarajućim režimom hladnog lanca.
Proizvođač je dužan da prilikom isporuke cjepiva osigura i monitoring-kartice koje će omogućiti nadzor nad provođenjem hladnog lanca u transportu od proizvođača do korisnika.
VI. EVIDENCIJE I IZVJEŠTAVANJE O OBAVLJENOJ IMUNIZACIJI
Članak 59.
Zdravstvene ustanove, koje obavljaju obveznu imunizaciju obvezne su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji za svaku osobu koja podliježe toj imunizaciji.
Svi podatci o izvršenoj imunizaciji unose se u osnovnu dokumentaciju obveznika cijepljenja- "Karton cijepljenja" koji se nalazi u kartoteci cijepnog punkta kojem gravitira cjepljenik. Isti podatci unose se u "Iskaznicu cijepljenja" koja predstavlja osobnu dokumentaciju i koju cijepljena osoba zadržava kod sebe.
"Karton cijepljenja" i"Iskaznica cijepljenja" sastavni su dio ovoga Pravilnika.
Članak 60.
Zdravstvena ustanova koja obavlja imunizaciju dužna je napraviti godišnji plan imunizacije i dostaviti ga nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo a ovaj Federalnom zavodu najkasnije do 1.veljače za tekuću godinu.
Zdravstvene ustanove koje obavljaju obveznu imunizaciju obvezne su dostaviti mjesečne izvještaje o izvršenim imunizacijama i potrošnji cjepiva nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo i to najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec, a godišnje izvještaje najkasnije do 1. veljače za proteklu kalendarsku godinu.
Nadležni kantonalni zavod za javno zdravstvo sastavlja zbirni mjesečni izvještaj o provedenom cijepljenju i potrošnji cjepiva na svom području, i dostavlja ga Federalnom zavodu i to najkasnije do 20. u mjesecu, za prethodni mjesec, a godišnji izvještaj dostavlja najkasnije do 15. ožujka za proteklu kalendarsku godinu.
Obrasci "Izvještaj o obveznim imunizacijama protiv zaraznih bolesti", "Izvještaj o potrošnji cjepiva" i "Godišnji izvještaj o provedenim imunizacijama po općinama" sastavni su dio ovoga Pravilnika.
VII. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 61.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja obavezne imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje podliježu toj obavezi ("Službeni list R BiH", br. 2/92 i 13/94) i ("Službene novine Federacije BiH", br. 67/02, 16/04 i 10/05).
Članak 62.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH".
Broj 01-37-1802/07
21. ožujka 2007. godine
Sarajevo
Ministar
prim. dr. Vjekoslav Mandić, v. r.