Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Program razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2007- 2011. godina

Na osnovu člana 23. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/03 i 22/06), Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je, na sjednici Predstavničkog doma od 2. oktobra 2007. godine i sjednici Doma naroda od 8. novembra 2007. godine, donio

PROGRAM RAZVOJA
ZAŠTITE I SPAŠAVANJA LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ZA PERIOD 2007- 2011. GODINA

I.

Program predstavlja okvirni i osnovni dokument kojim će se, u procesu razvoja i izgradnje sistema zaštite i spašavanja, unaprijediti provedba Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti i spašavanju), provedbeni i drugi akti proistekli iz tog Zakona, odrediti smjerovi razvoja kroz provedbu konkretnih akcijskih planova i prioriteta, uskladiti i funkcionalno objediniti rješenja nosilaca planiranja iz drugih sistemskih zakona koja se odnose na ostvarivanje sadržaja mjera zaštite i spašavanja naročito u ostvarivanju prevencije i postizanja spremnosti za odgovor na prirodne i druge nesreće na svim nivoima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH).

II.

Program razvoja sadrži sljedeća pitanja:

  • 1)
    politiku razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH,
  • 2)
    strateške pravce razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara sa akcijskim planovima njihove realizacije,
  • 3)
    posebne dokumente o sadašnjem stanju razvoja sistema zaštite i spašavanja i načinu realizacije zadataka iz Programa razvoja u pojedinim oblastima.

III.

POLITIKA RAZVOJA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Politikom razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Politika razvoja) utvrđuje se politika, vizija i ciljevi, kao i strateški pravci razvoja zaštite i spašavanja u Federaciji BiH.

Politika razvoja jeste okvirni i osnovni dokument kojim se omogućuje donošenje i provedba zakona, provedbenih i drugih akata, odlučuje o osnovnim principima i opredjeljenjima, područjima razvoja, akcijskim planovima i prioritetima na nivou Federacije BiH, kantona, kao i općina, odnosno gradova (u daljnjem tekstu: jedinice lokalne samouprave).

1. VIZIJA I CILJEVI

Kako je cilj strateškog razvojnog planiranja integralni razvoj pri čemu integralni razvoj ne treba shvaćati kao uporedno ostvarivanje političko-ekonomskih (privrednih), socijalno-sigurnosnih (društvenih) i ciljeva zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara, već kao ostvarenje jednog cilja koji integrira sve troje.

To ne znači integrisati tri problema u program, nego integrisati tri problema u jedinstvenu viziju razvoja i iz nje izvedenih ciljeva.

Program razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Program razvoja) treba krenuti od postojeće situacije i ključnih problema sistema zaštite i spašavanja, raspoznavajući buduće ciljeve razvoja zaštite i spašavanja, povezujući sadašnjost i budućnost kao ostvarivanje željenog cilja.

Osloncem na postojeću razvijenost upravnih i operativno-stručnih organa, službi i jedinica civilne zaštite u potpunosti funkcionalno integrisati postojeću nepovezanost značajnih elemenata sistema zaštite i spašavanja u ministarstvima i drugim organima uprave naročito u protupožarnoj zaštiti i vatrogastvu, zaštiti od poplava i spašavanju na vodi, higijensko-epidemioloških službi, zdravstvenih ekipa u okviru službi hitne pomoći, kapacitete oružanih snaga Bosne i Hercegovine, MUP-a i policije i drugih pravnih lica od značaja za zaštitu i spašavanje da se ozbiljnije zakorači ka suštinskim područjima zaštite i spašavanja u postizanju pripravnosti i spremnosti za uspješan odgovor na prijetnje od prirodnih i drugih nesreća.

1.1. Vizija razvoja

  • -
    Donošenjem Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03 i 22/06 - u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti i spašavanju) Federacija BiH, kantoni, jedinice lokalne samouprave, zakonodavna i izvršna vlast i pravna lica i građani stekli su pravo i obavezu izgradnje sistema zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih dobara i okoliša od prirodnih i drugih nesreća. Na osnovu toga postojeće strukture u Federaciji BiH, kantonima i jedinicama lokalne samouprave i drugim pravnim licima dužni su u okviru svoje redovne djelatnosti zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara i okoliša tretirati kao najvažnije pitanje održivog razvoja, u skladu sa ovim Zakonom i drugim zakonskim i provedbenim propisima.
  • -
    Općim zaključcima iz Procjene ugroženosti Federacije BiH od prirodnih i drugih nesreća (u daljnjem tekstu: Procjena ugroženosti), koju je 2005. godine donijela Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije BiH), ukazuje se na nužnost provođenja planskih preventivnih i operativno-stručnih mjera zaštite i spašavanja za postizanje spremnosti u odgovoru na prijetnje od prirodnih i drugih nesreća i ključnih opasnosti kod svih nosioca planiranja: zakonodavne i izvršne vlasti, pravnih lica i građana.
  • -
    Materijalno-tehničkim opremanjem operativnih snaga, edukacijom štabova civilne zaštite za rukovođenje u prirodnim i drugim nesrećama i osoba za vođenje akcija zaštite i spašavanja, uspostavom odgovarajućeg sistema obrazovanja za potrebe zaštite i spašavanja i razvijanjem svjesnosti o kulturi zaštite i spašavanja kod građana u mjestima gdje žive i rade, omogućiti smanjenje uticaja prirodnih i drugih nesreća, onemogućavanje gubitaka ljudskih života, kao i šteta u materijalnim dobrima i okolišu.
  • -
    Bosna i Hercegovina opredijeljena je za izgradnju mira i stabilnosti, demokratiju, poštovanje ljudskih prava i privredni prosperitet u zemlji i regiji, te ispunjenje uvjeta za otvaranje perspektive integriranja i dugoročnog članstva u Evropsku uniju i NATO-u. U tom kontekstu moraju se sagledati i aspekti izgradnje transparentnog i efikasnog sistema zaštite i spašavanja na nivou osnovnih razvojnih principa podudarnih principima EU/NATO/UN.

1.2.Ciljevi razvoja

Pored prethodno iznesenih elemenata vizije razvoja, a uvažavajući naučene lekcije, vlastite i drugih, a posebno iz iskustva proteklog teškog perioda, pojave, događaje i trendove koji imaju ili mogu imati uticaj na organizaciju i funkcioniranje sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara za budući period od 2007. do 2011. godine izvode se sljedeći ciljevi:

  • -
    Uspostavljanje sistema zaštite i spašavanja koji će biti u stanju djelovati i odgovoriti na sve potencijalne opasnosti na način da cjelovito, dugoročno i u najvećoj mjeri zadovolji potrebe države Bosne i Hercegovine i njenih građana na smanjenje uticaja prirodnih i drugih nesreća na život i zdravlje ljudi, materijalna dobra i okoliš i efikasno otklanjanje posljedica prirodnih i drugih nesreća, ako se dogode.
  • -
    Organiziranje službi zaštite i spašavanja iz pravnih lica čija je djelatnost podudarna ili slična potrebama u zaštiti i spašavanju i koja imaju odgovarajuće resurse na svim nivoima organiziranja sistema zaštite i spašavanja od jedinica lokalne samouprave do Federacije BiH. Tamo gdje ne postoje uvjeti za osnivanje službi zaštite i spašavanja od pravnih lica, osnovati jedinice civilne zaštite specijalizovane namjene od jedinica lokalne samouprave do Federacije BiH, zavisno od procjena ugroženosti.
  • -
    Povećati saradnju nosilaca planiranja, stručno usmjeravanje aktivnosti i resursa, usklađivanje i koordinacija u zaštiti i spašavanju u Federaciji BiH primjenom svih raspoloživih mehanizama ozakonjene upravne nadležnosti na taj način da je zaštita i spašavanje sastavni dio svih politika, planova i programa.
  • -
    Organizirati i izgraditi djelotvoran i prilagodljiv sistem zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara usmjeren na ostvarivanje vizije i ciljeva po svakom elementu, posebno na povećanju stepena prevencije u okviru koncepta održivog razvoja prilagođenog interesima i potrebama konkretnih sredina, u skladu sa karakterom političko-pravnog, administrativno-teritorijalnog državnog uređenja zaključcima iz Procjene ugroženosti.
  • -
    Defininirati i izgraditi podesnu strukturu snaga za zaštitu i spašavanje čija će okosnica biti pravna lica koja se u okviru redovne djelatnosti bave nekim od poslova zaštite i spašavanja i posjeduju visoki nivo spremnosti, a ostale parcijalne kapacitete legislativom harmonizirati (nevladin sektor, udruženja građana, vatrogastvo i protupožarna zaštita, radioamaterstvo, zaštita na vodi i pod vodom i sl.) i njihovu djelatnost u cijelosti integrisati u jedinstven sistem zaštite i spašavanja kako ne bi dolazilo do dupliranja poslova i rasipanja resursa.
  • -
    Osigurati održivost timova za deminiranje u civilnoj zaštiti Federacije BiH i oružanim snagama Bosne i Hercegovine objedinjavanjem svih resursa za deminiranje u Bosni i Hercegovini i osiguranjem funkcionalnosti svih kapaciteta osloncem na vlastite finansijske mogućnosti i upravljanje, realizacijom Strategije za protuminske akcije i u funkciji smanjenja rizičnih površina, te razvijanjem svih oblika prevencije minskih opasnosti u organima vlasti i svjesnosti kod građana od tih opasnosti.
  • -
    Dograditi postojeći sistem zaštite i spašavanja izazovima koje će pred njega staviti strukturalne reforme u oblasti odbrane (vojske) i policije (sigurnosni i obavještajni sistem) kako bi se kapitalizirali učinci civilno-vojne saradnje u tranziciji civilne odbrane ka zaštiti civila.
  • -
    Osposobiti kapacitete za pružanje i prihvat međunarodne pomoći kroz izgradnju sistema zaštite i spašavanja, naročito na državnom nivou putem Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i drugih državnih organa, kroz standarde i harmonizirani sistem planiranja civilnog sektora za djelovanje u prirodnim i drugim nesrećama i njihovu kompatibilnost upravljanjem u krizama sa drugim državama na državnom i širem strategijskom kontekstu Evrope/NATO/UN.

2. OSNOVNI PRINCIPI I OPREDJELJENJA

Svi oblici zaštite i spašavanja moraju se provoditi u skladu sa principima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi, životinja, kulturnih dobara i okoliša od opasnih uticaja prirodnih i drugih nesreća, te u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama (Ženevskom konvencijom o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba iz 1949. godine, kao i Dopunskim protokolom o Ženevskim konvencijama iz 1977. godine, Konvencijom o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanih sukoba iz 1954., Drugim protokolom o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanih sukoba iz 1999., Konvencijom o zabrani upotrebe sredstava za promjenu okoline u vojne i druge neprijateljske svrhe iz 1976., Dopunskim protokolom ženevskih konvencija i preporuka u svijetu prihvaćene Rezolucije 46/182 iz 1991. godine o jačanju i koordinaciji humanitarne pomoći UN koja uključuje glavne principe provođenja humanitarne pomoći UN i zemalja članica i preporuke u provođenju specifičnih mjera prevencije i pripravnosti za brz i koordiniran odgovor u prirodnim i drugim nesrećama, kao i neobavezujućih preporuka iz Osla, koje obuhvaćaju principe, mehanizme i procedure koje se odnose na djelovanje vojno-civilnih snaga u mirnodopskim prirodnim i drugim nesrećama) i principima proisteklim iz Zakona o zaštiti i spašavanju i drugim propisima iz ove oblasti.

Na osnovu navedenog, osnovna opredjeljenja u ovoj oblasti su:

  • -
    Svaki građanin ima pravo na zaštitu i spašavanje, ako je zbog prirodne i druge nesreće ugrožen njegov život, zdravlje i imovina.
  • -
    U slučaju prirodne i druge nesreće zaštita i spašavanje ljudskih života ima prednost pred svim drugim zaštitnim i spasilačkim djelatnostima.
  • -
    Svako fizičko i pravno lice ima pravo i obvezu samostalno i skupa sa drugima provoditi zaštitu od prirodnih i drugih nesreća.
  • -
    U slučaju prirodne i druge nesreće svako je dužan pomagati u okviru svojih mogućnosti i sposobnosti. Čovjeku koji je u životnoj opasnosti svako mora priteći u pomoć ukoliko na taj način ne ugrožava svoj život ili zdravlje. Ako ne može pomoći treba o tome hitno obavijestiti operativni centar civilne zaštite ili odgovarajuću upravu civilne zaštite u kantonu i službu civilne zaštite općine, ili za pomoć se pobrinuti na drugi način.
  • -
    Sve aktivnosti vezano za zaštitu i spašavanje su humanitarne i natpolitičke naravi.
  • -
    Federacija BiH, kantoni i jedinice lokalne samouprave organiziraju zaštitu od prirodnih i drugih nesreća kao jedinstven i cjelovit sistem.
  • -
    Kantoni i jedinice lokalne samouprave su direktno odgovorni za provođenje zaštite i spašavanja na svom području.
  • -
    Preventivne mjere moraju imati prednost nad svim oblicima planirane zaštite od prirodnih i drugih nesreća.
  • -
    Građanima moraju biti dostupne informacije o opasnostima, zaštiti i mogućnostima njihovog učestvovanja u odlučivanju o načinu ostvarivanja zaštite od prirodnih i drugih nesreća.
  • -
    Organizirane snage zaštite i spašavanja u ratu obavezne su pomoći u provođenju humanitarnih principa određenih Ženevskim konvencijama.
  • -
    Podaci o opasnostima, planovima, mjerama i aktivnostima za zaštitu i spašavanje su javni.
  • -
    Svaki punoljetni građanin mora obavijestiti najbliži operativni centar civilne zaštite, policiju, odgovarajuću službu ili upravu civilne zaštite o svakoj opasnosti ili prirodnoj i drugoj nesreći odmah kada je uoči ili za nju sazna.
  • -
    U skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju svako fizičko i pravno lice odgovorno je za provođenje zaštite i spašavanja u slučaju prirodnih i drugih nesreća.
  • -
    Jedinica lokalne samouprave putem operativnih centara civilne zaštite i sredstava javnog informiranja mora obavijestiti stanovništvo o opasnostima, načinu zaštite i upoznati ih sa planovima zaštite i spašavanja i pravilima ponašanja u slučaju prirodne i druge nesreće.
  • -
    Fizička i pravna lica dužna su pravovremeno izvršiti sve predviđene mjere zaštite svojih objekata i zaposlenika od eventualnog nastanka prirodne ili druge nesreće kroz provođenje mjera zaštite i spašavanja propisanih u odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju, kao i osiguranja imovine kod nadležnih osiguravajućih kuća. Eventualnu pomoć u saniranju nastalih šteta mogu tražiti od drugih fizičkih i pravnih lica tek ako su proveli prethodne aktivnosti.
  • -
    Priprema sistema zaštite i spašavanja zasniva se na prilagođavanju organizacije materijalnim i ljudskim mogućnostima posebno u jedinicama lokalne samouprave i kantonima, te razvijenosti kritične infrastrukture i stepenu osjetljivosti na pojedine vrste opasnosti.
  • -
    Jedinica lokalne samouprave, u slučaju prirodne ili druge nesreće, prvo upotrebljava svoje snage i sredstva za zaštitu i spašavanje. U slučaju kada zbog velikog obima nesreće snage i sredstva jedinice lokalne samouprave nisu dovoljne, ugrožena jedinica lokalne samouprave traži pomoć od susjednih jedinica lokalne samouprave. Ako i njihova pomoć nije dovoljna, ugroženoj jedinici lokalne samouprave pomoć dodjeljuje kanton, Federacija BiH i Bosna i Hercegovina u skladu sa mogućnostima.
  • -
    Oružane snage Bosne i Hercegovine i odbrambena sredstva mogu se upotrijebiti za zaštitu i spašavanje kada raspoloživi civilni resursi nisu dovoljni za brzo i efikasno izvođenje akcija zaštite i spašavanja i kada vojska nije prioritetno potrebna za izvršavanje odbrambenih zadataka na osnovu Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 88/05) i Vojne doktrine oružanih snaga (poglavlje III. Pružanje pomoći civilnim vlastima za vrijeme prirodnih i drugih nesreća).
  • -
    Upotreba snaga i sredstava u slučaju prirodne i druge nesreće mora biti dovoljna i ekonomična u razmjeru sa ugroženošću, odnosno posljedicama prirodne i druge nesreće.
  • -
    Izvođenje akcija zaštite i spašavanja zasniva se na obaveznom provođenju odluka nadležnih štabova civilne zaštite. Ako kojim slučajem bude razumno da odluka upućuje na vršenje kaznenog djela ili kršenje međunarodnog humanitarnog prava, niko nije obavezan i ne smije provoditi takvu odluku.
  • -
    Svaki ovlašteni pripadnik civilne zaštite, komandant, šef službe, odnosno vođa grupe i spasilac mora znati ko je njegov nadređeni.
  • -
    Da bi spriječili ili bar ublažili posljedice prirodnih i drugih nesreća treba brzo reagirati i efikasno raditi. Zbog toga snage za zaštitu i spašavanje moraju biti organizovane, opremljene i osposobljene tako da se u slučaju prirodne i druge nesreće mogu odazvati u što kraćem roku.
  • -
    Snage i sredstva za zaštitu i spašavanje organiziraju se zavisno od Procjene ugroženosti i usklađene potrebe na nivou lokalne samouprave, kantonalnom, federalnom i državnom nivou.
  • -
    Službe zaštite i spašavanja organiziraju se za obavljanje onih zadaća zaštite i spašavanja za koje nisu razvijeni kapaciteti u okviru redovne djelatnosti ministarstava i drugih organa uprave u službama jedinica lokalne samouprave, institucijama, zavodima, ustanovama, javnim preduzećima, postojećim dobrovoljnim ili profesionalnim spasilačkim službama.
  • -
    Jedinice civilne zaštite organiziraju se po prostornom i funkcionalnom principu, a mogu i u kombinaciji oba principa.
  • -
    Kod organiziranja i provođenja zaštite i spašavanja u principu se koriste postojeći konceptualni materijalni i drugi resursi, ali i prepoznati kapaciteti strukovnih organizacija, udruženja građana i organizacija civilnog društva.
  • -
    Provođenje djelatnosti zaštite i spašavanja u miru, u vanrednim uvjetima zahtijeva stabilnu organizacijsku strukturu, opremljenu i osposobljenu za obavljanje zadaća u svim uvjetima prirodne i druge nesreće.
  • -
    Pripadnici snaga za zaštitu i spašavanje imaju pravo na zaštitu pri radu za što su odgovorni njihovi osnivači. Za provođenje propisanih mjera za zaštitu i zdravlje na radu brinu organi koji direktno komanduju određenim jedinicama, službama i svim drugim snagama u operativnoj situaciji.
  • -
    Rješenja i postupci iz planova zaštite i spašavanja moraju biti jednostavni, jasni i razumljivi i prethodno simulirani kroz oblike obuke radi provjere valjanosti i hitnosti, s čime moraju biti upoznati svi činioci njihove izvedbe.
  • -
    Korištenje preventivnog pristupa podrazumijeva ostvarivanje priprema za provođenje zaštite i spašavanja koje imaju nezamjenjivu ulogu. Skupe, a efikasne mjere ne smiju biti izgovor niti razlog odlaganja njihove realizacije od nosilaca planiranja za slučajeve kada postoji opasnost od velike ili nepopravljive štete.
  • -
    Za svako fizičko ili pravno lice koje je namjerno ili nepažnjom uzrokovalo ugroženost zbog koje su nastali troškovi dodatnog provođenja mjera, odnosno koja su uzrokovala naknadnu štetu, primjenjuju se odredbe Zakona o obligacijama ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03).
  • -
    Od poznatih rizika, po pravilu, treba se zaštititi.
  • -
    Država i svi nivoi vlasti, po pravilu, brinu za pomoć, odnosno socijalnu zaštitu samo onim pojedincima koji je sami sebi ne mogu osigurati.
  • -
    Pomoć u slučaju prirodne ili druge nesreće je, po pravilu, besplatna.
  • -
    Bosna i Hercegovina i Federacija BiH osiguravaju učestvovanje snaga za zaštitu i spašavanje u međunarodnim humanitarnim spasilačkim akcijama što zahtijeva usvajanje jedinstvenih standarda i postupaka na području organiziranosti, provođenju, opremljenosti i osposobljenosti snaga, međunarodnoj razmjeni podataka, obavještavanjem drugih država o opasnostima od prirodnih i drugih nesreća, potpisivanjem odgovarajućih ugovora i sporazuma.

U postupcima proračunavanja potrebnih sposobnosti za nošenje sa procijenjenim opasnostima i mogućim posljedicama koristit će se dati principi.

3. PODRUČJA RAZVOJA SISTEMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Planiranje razvoja sistema zaštite i spašavanja za suprotstavljanje prirodnim i drugim nesrećama je izvodljiv i isplativ način da se osigura efikasno suočavanje sa posljedicama djelovanja tih nesreća. Brzo i efikasno djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja, uz dobro provedenu saradnju i koordinaciju, odnosno upravljanje u prirodnim i drugim nesrećama može spasiti mnoge živote, smanjiti socijalno-ekonomske, političke i sigurnosne poremećaje, spriječiti lanac naknadnih nesreća, koje mogu izazvati i veće posljedice od uticaja prirodne ili druge nesreće koja se već dogodila.

Programom razvoja uspostavlja se međuresorna saradnja nosilaca planiranja, veza između različitih stručnih profesionalnih i dobrovoljnih grupa i ukazuje na elemente njihovog zakonskog i funkcionalnog djelovanja u produkciji mogućnosti novog, prikladnog odgovora društvene zajednice na prirodne i druge nesreće. Razumijevanje logike koja stoji iza procesa izrade Programa razvoja, preduvjet je za prikladan slijed potrebnih koraka.

Od Programa razvoja ne očekuje se da će omogućiti upravljanje i operativni razvoj namjenskih kapaciteta zaštite i spašavanja u slučaju prirodnih i drugih nesreća, ali se očekuje smjer i pravac izgradnje i integrisanja elemenata u jedinstven sistem zaštite i spašavanja koji omogućuje vladama, organizacijama, zajednicama i ovlaštenim pojedincima i građanima da brzo i efikasno odgovore na prirodne i druge nesreće.

Uticaji prirodnih i drugih nesreća razlikuju se po načinu iskazivanja, nivoima i vrsti izazvanih oštećenja, geografskom obimu, rasporedu izazvanih šteta i stepenu upozorenja koji se može očekivati. Ali načini odgovora, uključeni nosioci planiranja (ministarstva i drugi organi uprave), sektori-oblasti, konceptualni resursi po vrsti i obimu, protok informacija, način ostvarivanja komunikacijsko-informacijske podrške upravljanju u prirodnim i drugim nesrećama i drugi dijelovi hitnog odgovora zajednice imaju jasne sličnosti.

Razvoj zaštite i spašavanja suštinski treba biti usmjeren postizanju uspješnog odgovora na prirodne i druge nesreće, spašavanju života, brizi za beskućnike, ostvarivanju mjera oporavka i održanju kontinuiteta umješnog upravljanja u prirodnoj i drugoj nesreći na pogođenom području.

Petogodišnjim Programom razvoja omogućuje se uobičajeno godišnje planiranje, izrada planova zaštite i spašavanja na osnovu važnih podataka iz Procjene ugroženosti, nadzor i odgovornost nad provođenjem i kontinuirane popravke postojećih rješenja u odnosu na promijenjene okolnosti, mjesto zbivanja, jačinu i tačne osobine hitnosti kojima će trebati upravljati.

Sa tog stajališta kreiranjem budućih politika ukupnog državnog napretka treba osigurati da državni razvoj ne uzrokuje probleme prirodnih i drugih nesreća, niti da pogoršava postojeće podložnosti riziku ili opasnostima od tih nesreća.

Odlučivanje o Programu razvoja u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine jeste čin postizanja "službenog vlasništva" nad Programom najvišeg organa zakonodavne vlasti, što je najbolja garancija značenja Programa razvoja i zahtjev za visokim nivom transparentne provedbe programskih obaveza.

Stoga će biti potrebno pravovremenim, racionalnim i timskim radom različitih struka i profila, na osnovu novih tehničko-tehnoloških standarda, uz upotrebu novijih dostignuća u zaštiti i spašavanju, uz angažiranje domaće pameti i znalaca u vrlo kratkom vremenu razviti/obnoviti novi efikasan sistem zaštite i spašavanja radi poboljšanja organiziranosti, upravljanja i materijalne pokrivenosti zaštite i spašavanja u uvjetima provođenja društvenih, sigurnosnih, odbrambenih, ekonomskih i tehničko-tehnoloških reformi u procesima tranzicije i globalizacije ka evropskim i evroatlantskim integracijama.

Multidisciplinarnost sadržaja mjera zaštite i spašavanja, prisutna fragmentacija nosilaca zaštite i spašavanja, podložnost, način, obim i vrste posljedica od prirodnih i drugih nesreća i sposobnost odgovora na izazove prirodnih i drugih nesreća upućuju određenje strateških područja razvoja sistema zaštite i spašavanja čiji je središnji stup razvoja u osiguranju kontinuiteta upravljanja u tim uvjetima.

Uključivanje područja razvoja u ciklus upravljanja u situacijama prirodnih i drugih nesreća je sa namjerom da se osigura društvena, stručna i naučna usmjerenost prema zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od višestrukih posljedica koje te nesreće sa sobom nose.

Koncept strateškog programiranja i planiranja razvoja sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara se stručno, metodski i logički podrazumijeva u okviru dvije faze i u četiri međusobno povezanih područja razvoja i to:

3.1. FAZA SMANJENJA RIZIKA KOJI PRETHODI PRIRODNOJ I DRUGOJ NESREĆI

3.1.1. Prevencija od prirodnih i drugih nesreća

3.1.1.1. Ublažavanje kao dio područja prevencije

3.1.2. Pripravnost/spremnost za odgovor na vanredne situacije

3.2. FAZA ODGOVORA I OPORAVKA NAKON PRIRODNE ILI DRUGE NESREĆE OBUHVAĆA:

3.2.1. Odgovor

3.2.2. Oporavak

3.1. Faza smanjenja rizika koji prethodi prirodnoj
ili drugoj nesreći obuhvaća:

3.1.1. Prevencija od prirodnih i drugih nesreća

Prevencija kao razvojno područje zaštite i spašavanja jeste centralna tačka aktivnosti nosilaca planiranja institucija javne vlasti, pravnih lica i građana u pripremama društvene zajednice za odgovor na izazove prirodnih i drugih nesreća.

Cilj prevencije od prirodnih i drugih nesreća u djelokrugu rada i odgovornosti svih nosilaca planiranja je sprečavanje, onemogućavanje i smanjenje rizika i izvora ugrožavanja, te sprečavanje i ublažavanje posljedica tih nesreća.

Na osnovu zakonskog djelokruga rada, nadležna ministarstava i drugi organi uprave u Federaciji BiH, kantonu i jedinici lokalne samouprave obavezni su planirati i provoditi prevenciju od prirodnih i drugih nesreća jednako kao i građani, strukovna udruženja građana, organizacije civilnog društva i druge organizacije u skladu sa njihovom djelatnosti.

Planiranje mjera prevencije ostvaruje se kroz programe i planove zaštite od prirodnih i drugih nesreća u okviru razvojnih ciklusa za pojedine djelatnosti u kontekstu sljedećih aspekata:

  • -
    planiranje održivog razvoja društvene zajednice na svim nivoima državne strukture;
  • -
    najprikladnija politika državnog upravljanja u prirodnim i drugim nesrećama;
  • -
    prikladno zakonodavstvo o zaštiti i spašavanju;
  • -
    planiranje u zaštiti i spašavanju (planovi zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća).

Provođenje mjera prevencije u zaštiti i spašavanju oslonjeno je na područja rada nosilaca planiranja i uređuje se područnim (sektorskim) zakonodavstvom.

Provođenje preventivnih mjera, u skladu sa zaključcima iz Procjene ugroženosti, naročito je važno:

  • -
    u oblasti zakonodavstva;
  • -
    u oblasti zaštite zdravlja ljudi (epidemije);
  • -
    u oblasti planiranja prostornog razvoja, građenja i urbanizma (zaštita od zemljotresa, rušenja, odrona, klizanja i sljeganja tla);
  • -
    u oblasti zaštite okoliša, šuma i voda, bilja i biljnih proizvoda (upravljanje otpadom, biljne bolesti i štetočine, požari, poplave, prelijevanje brana na akumulacijama, protivgradna zaštita, oluja i mraz);
  • -
    u oblasti energetike, rudarstva i industrije (rudarske nesreće, eksplozije plinova i opasnih materija);
  • -
    u oblasti protivpožarne zaštite i vatrogastva (šumski i drugi požari, eksplozije plinova i opasnih materija);
  • -
    u oblasti zaštite životinja i namirnica životinjskog porijekla (epizootije, zoonoze);
  • -
    u oblasti radijacione, hemijske i biološke zaštite (radijaciono i drugo onečišćenje zraka, vode i tla);
  • -
    u oblasti prometa i komunikacija u drumskom, željezničkom, zračnom i prometu na vodi);
  • -
    zbog rizika uslijed visokog snijega i velikih snježnih nanosa;
  • -
    zbog rizika od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava.

3.1.1.1. Ublažavanje

Učinci prirodne i druge nesreće proizvode direktne i indirektne posljedice po ljude i materijalna dobra (državu ili društvenu zajednicu), zaustavljanje jednih ne znači da druge neće nastaviti štetno djelovati.

Polazno stajalište za ovo prosuđivanje je da i pored toga što je moguće spriječiti neke učinke prirodne i druge nesreće, drugi učinci će očigledno nastaviti postojanje, ali se oni mogu izmijeniti ili smanjiti uz uvjet da se poduzme odgovarajuća akcija.

Razvojna orijentacija na ovom području uglavnom podrazumijeva stručne mjere usmjerene na smanjenje sila udara, rušilačkog djelovanja prirodne ili druge nesreće po državu, Federaciju BiH, kantone, jedinice lokalne samouprave, ljude i materijalna dobra.

Područje ublažavanja faktički je nastavak ojačanja prevencije primjenom konkretnih mjera i aktivnosti, koje se principijelno dijele na:

3.1.1.1.1. Administrativno-stručne mjere:

  • a)
    razvoj zakonskog okvira,
  • b)
    finansijski poticaji usmjereni na promoviranje strukturalnih mjera ili ublažavanja, tehničku pomoć, olakšice osiguranja, porezne olakšice itd.,
  • c)
    obuka i obrazovanje,
  • d)
    izgradnja i razvoj upravnih i stručnih institucija,
  • e)
    instaliranje sistema za operativne centre civilne zaštite,
  • f)
    svjesnost javnosti.

3.1.1.1.2. Građevinsko-tehničke stručne mjere

Uobičajene građevinsko-tehničke stručne mjere ublažavanja direktno su u funkciji efikasne zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara i razvijaju se na osnovu:

  • a)
    odgovarajućeg prostornog planiranja,
  • b)
    procjene fizičkih sila koje mogu nastati potencijalnim opasnostima od prirodnih nesreća,
  • c)
    planiranje i analiza mjera da bi se odoljelo takvim silama,
  • d)
    umješnost građenja sa odgovarajućom kontrolom i nadzorom.

Tim preventivnim mjerama doprinosi se kvalitetu izgradnje objekata koji će biti otporni na sile izazvane prirodnim nesrećama što će omogućiti:

  • -
    izgradnju građevina koje će biti otporne na fizičke sile izazvane prirodnim nesrećama (zemljotres, poplava, snježni nanosi, jaki vjetrovi, klizišta itd.),
  • -
    ojačavanje postojećih građevina da bi ih učinili još otpornijim na fizičke sile prirodnih nesreća.

3.1.2. Pripravnost/spremnost za odgovor na vanredne situacije

Područje razvoja pripravnosti/spremnosti države ili društvene zajednice međusobno je uvjetovano postizanjem stanja boljeg od prethodnog ili zatečenog u odnosu na probleme upravljanja prirodnim i drugim nesrećama u svim fazama. Faze upravljanja u prirodnim i drugim nesrećama u principu trebaju biti poistovjećene razvojnim područjima zaštite i spašavanja kako bi se osigurala efikasnost sistema zaštite i spašavanja.

Zahtjevom za postizanjem pripravnosti/spremnosti kao razvojnim područjem zaštite i spašavanja omogućuje se nosiocima planiranja u Federaciji BiH, kantonima, jedinicama lokalne samouprave, organizacijama civilnog društva, udruženjima građana i pojedincima brzo i efikasno djelovanje u odgovorima na izazove prirodnih i drugih nesreća.

Razvoj područja pripravnosti zasniva se na planskom pristupu kojim se povezuju svi aspekti zakonskih područja rada nosilaca planiranja naročito vlada, ministarstava i drugih organa uprave u postizanju pretpostavki za upravljanje u situacijama prirodnih i drugih nesreća.

Institucije pravnog sistema su zakonski, prema definiciji, odgovorne za očuvanje stabilnosti i vitalnosti državne vlasti i u uvjetima prirodnih i drugih nesreća, uspostavljanjem štabova civilne zaštite kao operativno-stručnih organa za dužnosti upravljanja u prirodnim i drugim nesrećama i stvaranjem potrebnih pretpostavki za njihov rad, što podrazumijeva ljudske i materijalno-tehničke resurse, namjenski izgrađene i opremljene prostorne kapacitete.

Prirodne i druge nesreće, bez obzira na stepen razvijenosti sistema zaštite i spašavanja, skoro redovno iznenade nosioce planiranja u državi i društvu i uvijek su komplikovanije nego što se to predvidi u procjenama ugroženosti.

Razvojno usmjerenje pripravnosti/spremnosti treba fokusirati na najosjetljivije komponente i to na:

  • a)
    organizaciju i planiranje, koji sadrže jasnu i sveobuhvatnu politiku u zaštiti i spašavanju, odgovarajuće, kvalitetne i održive propise o prirodnim i drugim nesrećama i kvalitetne doktrinarne dokumente po mjerama zaštite i spašavanja, obučavanje i osposobljavanje, jasnu i funkcionalnu organizacijsku strukturu snaga, strukturu upravljanja u situacijama prirodnih i drugih nesreća, pouzdane procjene za aktivnost i pripravnost u situacijama prirodnih i drugih nesreća, okvir za planiranje, posebno za hitni odgovor kao što je evakuacija stanovništva ili njegovo privremeno premještanje u sigurna područja;
  • b)
    resurse pod kojima podrazumjevamo objekte i sisteme za upozoravanje i operativno vođenje akcija zaštite i spašavanja, tačnu i ažurnu specifikaciju resursa koji će se koristiti, opremu, sredstva i rezerve, logističke centre;
  • c)
    koordinaciju kao proces uvećavanja stepena pripravnosti i napora u vođenju akcija zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća kroz upozorenje, opasnost i predostrožnost u upravljanju u prirodnim i drugim nesrećama;
  • d)
    spremnost i pripravnost operativnih centara civilne zaštite u situaciji prirodne ili druge nesreće;
  • e)
    obuku i svjesnost javnosti o rizicima, opasnostima i nesrećama, psihološke i druge kompenzacijske mjere učinaka pritiska prirodne i druge nesreće.

Pripravnost i spremnost su u praktičnom smislu jedinstveno razvojno područje sistema zaštite i spašavanja, međusobno zavisni i povezani od čijeg kvaliteta zavise operacije razvojnog područja odgovora na prirodne i druge nesreće.

Spremnost je praktično stanje trenutnih kapaciteta i sposobnost nosilaca planiranja, institucija, organa upravljanja u zaštiti i spašavanju, organizacija civilnog društva, udruženja građana i pojedinaca da brzo i efikasno odgovore na sve izazove prirodne i druge nesreće.

WHO - Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) je 1995. godine promovirala "spremnost" kao stanje koje povezuje efikasnu pripravnost sa efikasnom pomoći.

Na osnovu toga sasvim je prihvatljiva definicija WHO o stanju spremnosti kao "organiziranosti postojećih tehničkih kapaciteta pojedinog sektora, institucije ili organizacije", uzimajući u obzir da je pripravnost razvoj novih i dodatnih kapaciteta tako da bi sljedeći odgovor na izazove prirodne i druge nesreće trebao biti bolji od prethodnog.

Iako blisko povezani, logički gotovo istovjetni, leksički podudarni pojmovi, ipak se sistematski i izvedbeno razlikuju.

Zbog toga je vrlo važno da se za ostvarivanje sadržaja mjera zaštite i spašavanja zavisno od procijenjene potrebe pripreme potrebni resursi (planovi, snage, sredstva, oprema, veze i komunikacije i sl.), koji neće biti spremni za izvršenje zadataka ukoliko se ljudstvo ne obuči i osposobi u vršenju svoje konkretne službe i umješno rukuje sredstvima i opremom, a štabovi civilne zaštite u upravljanju akcijama zaštite i spašavanja.

U razvojnom pogledu posebnu pažnju treba posvetiti sljedećim elementima spremnosti, jer pripravnost nije samoj sebi svrha niti dovoljna bez spremnosti koja se postiže:

  • a)
    obukom za usavršavanje,
  • b)
    instaliranjem sistema ranog upozoravanja,
  • c)
    izgradnjom specijalizovanih komunikacijskih sistema za podršku upravljanja procesom u prijenosu govora i podataka,
  • d)
    uspostavom baze podataka značajnih za zaštitu i spašavanje,
  • e)
    osiguravanjem namjenskih rezervi u odnosu na potrebe faze smanjenja rizika koji prethodi prirodnoj ili drugoj nesreći,
  • f)
    rezervom za ublažavanje posljedica, faze oporavka nakon prirodne ili druge nesreće,
  • g)
    vježbom simulacije - provjere planova zaštite i spašavanja,
  • h)
    prosljeđivanjem ažurnih tehničkih informacija vezanih za pojedine opasnosti itd.

Navedeni elementi su aktivnosti spremnosti zbog toga što su oni praktično organizacija postojećih općih resursa ili informacija koje bi zadovoljile potrebe upravljanja u situacijama prirodnih i drugih nesreća (kontingentni planovi).

U normalnim uvjetima ovi resursi zadovoljavaju druge redovne potrebe. Programi pripravnosti definiraju prilagođavanje ili prečišćavanje ovih funkcija kako bi ih napravili odgovarajućim za korištenje u situacijama prirodnih i drugih nesreća.

3.2. Faza odgovora i oporavka nakon prirodne ili druge nesreće

3.2.1. Odgovor

Suština ukupnih priprema državne zajednice za zaštitu i spašavanje jeste postizanje sposobnosti odgovora (reakcije, intervencije) na izazove prirodnih i drugih nesreća. Zapravo to je centralno razvojno područje sistema zaštite i spašavanja koje je uvjetovano i određeno postizanjem kvaliteta razvoja područja prevencije sa ublažavanjem, a posebno pripravnosti/ spremnosti. Iz ovih razloga ovaj Program posebno obrađuje ovo područje.

Mjere odgovora (interventne mjere) su one koje se poduzimaju neposredno prije (nakon uzbunjivanja) ili poslije udara prirodne i druge nesreće one su usmjerene ka spašavanju života i zaštiti imovine i sagledavanju trenutnih šteta nastalih na početku te nesreće.

Operacije odgovora (interventne mjere) izvode se u krajnje teškim uvjetima nametnutim silom destrukcije, teško se realiziraju, zahtijevaju velika požrtvovanja ljudstva, osigurane resurse, prethodno planiranje i programiranje, organiziranost, obučenost i uvježbanost snaga i operativno stručnih organa za upravljanje procesom.

Efikasanim odgovorom na stanje prirodne i druge nesreće postiže se smanjenje broja nastradalih, olakšavaju teškoće i patnje, povrat osnovnih uvjeta potrebnih za život i funkcioniranje sistema državne zajednice.

Na osnovu navedenog glavni vidovi odgovora/interventnih mjera u situacijama prirodnih i drugih nesreća su:

  • a)
    pokretanje interventnog sistema;
  • b)
    analiza i procjena;
  • c)
    spašavanje života, vlasništva i okoliša;
  • d)
    spašavanje ljudi zarobljenih u ruševinama, na vodi, pod vodom;
  • e)
    trijaža, liječnička pomoć, hospitalizacija, medicinska evakuacija i briga za žrtve;
  • f)
    evakuacija lica sa pogođenog područja;
  • g)
    gašenje požara i zaustavljanje ispuštanja opasnih materija;
  • h)
    organizacija smještaja za nastradale (hitne popravke kuća, smještaj u šatore, škole, hotele, sportske dvorane i sl.);
  • i)
    organizacija ishrane žrtava prirodne ili druge nesreće i pripadnika spasilačkih jedinica i službi, distribucije artikala hrane, osnovnih životnih namirnica i odjeće, procjene rezervi i šteta na prehrambenom fondu;
  • j)
    osposobljavanje ulaznih i izlaznih puteva, raščišćavanje ključnih saobraćajnica, priprema helidroma i sl. (omogućiti kružni promet unutar pogođenog područja);
  • k)
    uspostavljanje komunikacija i veza (radio i TV, telefonske, mobilne i informacijske veze);
  • l)
    snabdijevanje pitkom vodom i strujom;
  • m)
    organizacija neprestanih zdravstvenih i higijensko-epidemioloških operacija;
  • n)
    informiranje javnosti i rad sa medijima (informacijsko upravljanje);
  • o)
    organizacija pojačanih mjera zaštite imovinske i lične sigurnosti, javnog reda i mira na ugroženom području;
  • p)
    građevinske operacije na uklanjanju nestabilnih elemenata oštećenih građevina koji predstavljaju opasnost po ljude ili druge građevine;
  • q)
    praćenje situacije kod stanovništva pogođenog prirodnom ili drugom nesrećom, pronalaženje nestalih lica i ponovno spajanje porodica;
  • r)
    održavanje morala stanovništva.

Navedeni vidovi efikasnog odgovora u vođenju akcija zaštite i spašavanja zahtijevaju:

  • a)
    sveobuhvatne informacije o pripravnosti/spremnosti (politička usmjerenja, nosioci planiranja, organizacija, resursi i obučenost),
  • b)
    pravovremeno i prikladno aktiviranje sistema odgovora (planovi, pripravnost, aktiviranje i dr.),
  • c)
    umješno koordiniranje operacija odgovora (vođenje akcija zaštite i spašavanja),
  • d)
    alternativne komunikacije i veze,
  • e)
    pregled stanja (mapiranje), analiza i procjena,
  • f)
    kvalitetno i odgovorno upravljanje informacijama,
  • g)
    plansku evakuaciju.

U operacijama odgovora (interventnim mjerama) redovno se u više sektora pojavljuju ozbiljni problemi na koje u periodu priprema za zaštitu i spašavanje u okviru područja prevencije, pripravnosti/spremnosti treba obratiti izrazitu pažnju i to na:

  • -
    nepostojanje ili neprikladnost kontingentnih planova ili konceptualnih resursa i logističkih centara,
  • -
    funkcionalno neizgrađenu pripravnost/spremnost,
  • -
    pravne, organizacijske i tehničke nedostatke kod upozoravanja na opasnosti,
  • -
    stepen organiziranosti, usklađenosti, razvijenosti i sposobnosti aktiviranja pojedinih elemenata ili cjeline sistema odgovora,
  • -
    fizički, psihološki, socijalno-sigurnosni, zatim ekonomske posljedice učinaka i pritiska udara prirodne ili druge nesreće,
  • -
    teškoće u procjenjivanju i evidenciji šteta i konceptualizaciji procjene o potrebama,
  • -
    netačne i/ili nekompletne informacije iz ankete o stanju stanovništva na pogođenom području,
  • -
    spajanje ljudi (u pogođenom području),
  • -
    slabo upravljanje informacijama,
  • -
    neodgovarajuće artikle koji se dostavljaju i računaju kao pomoć,
  • -
    slabu koordinaciju operacija odgovora (interventnih mjera),
  • -
    nedostajuću i nedovoljnu svjesnost javnosti,
  • -
    prihvat međunarodne pomoći.

3.2.2. Oporavak

Oporavak je postupak kojim se društvena i državna zajednica pomaže u postizanju odgovarajućih nivoa funkcioniranja nakon prirodne i druge nesreće na stanje prije nesreće ili u nekim slučajevima na stanje bolje od onog prije nesreće.

Sa stajališta razvoja ovog područja zaštite i spašavanja treba imati u vidu da se proces oporavka može otegnuti, vjerojatno na pet do 10 godina, pa čak i više, čemu se mora prilagoditi i planiranje i programiranje ukupne konsolidacije i stabilizacije.

Usmjerenost razvojnog područja oporavka jeste postizanje stabilizacije stanja na području pogođenom prirodnom ili drugom nesrećom koja je u odnosu na direktnu operativnu funkciju sistema zaštite i spašavanja života, zdravlja ljudi i materijalnih dobara najvažnija. Ostale faze oporavka - rehabilitacija i rekonstrukcija su takve aktivnosti koje se mogu izvršavati u okviru redovne djelatnosti, nakon faze saniranja stanja pa Program razvoja ih neće posebno obrađivati.

Oporavak, po pravilu, zavisi od uspješnosti odgovora na prirodne i druge nesreće jednako kao što efikasna prevencija, ublažavanje i pripravnost zavise od naučenih lekcija nakon odgovora i oporavka.

Posebnu pažnju u pogledu oporavka treba posvetiti analizi stanja nakon prirodne ili druge nesreće s ciljem:

  • -
    saniranja stanja,
  • -
    rehabilitacije lica pogođenih učinkom prirodne ili druge nesreće,
  • -
    prioritetne rekonstrukcije građevina.

Za saniranje stanja osigurati:

  • -
    analizu šteta i procjenu potreba, prioritete i potrebno vrijeme reakcije u pružanju pomoći ugroženim licima i materijalnim dobrima,
  • -
    sanaciju ključnih službi (zdravstvene, komunalne, epidemiološko-higijenske, građevinske, transportne, elektrodistributivne i dr.),
  • -
    hitnu popravku kuća, stambenih i drugih objekata koji se mogu popraviti,
  • -
    privremeni smještaj ugroženog stanovništva, dostavu artikala ishrane i osnovnih životnih potrepština,
  • -
    operaciju raščišćavanja.

4. PROVEDBA

Uvažavajući činjenicu da Politika razvoja proizilazi iz Procjene ugroženosti, te da su zaključci iz Procjene ugroženosti sastavni dio Programa razvoja, najvažniji dio Politike razvoja čini provedba zaključaka iz Procjene ugroženosti i utvrđene politike u ovoj oblasti.

4.1. Utvrđivanje Strategije razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara

Na osnovu zaključaka iz Procjene ugroženosti zatim osnovnih principa iz Politike razvoja, izrađena je Strategija razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Strategija razvoja) kao drugi dokument Programa razvoja. Strategija razvoja u sebi sadrži usaglašene strateške pravce sa akcijskim planovima njihovog osiguranja uvažavajući utvrđene faze i područja razvoja naznačene u Politici razvoja.

4.2. Razvojni programi i projekti

Strategija razvoja uključuje konkretne provedbene korake, razvojne programe i projekte, aktivnosti i inicijative sa odgovarajućim opisima, nosioce realizacije, rokove, procjenu potrebnih resursa i očekivane učinke realizacije.

Politika razvoja i Strategija razvoja sjedinjuju se s praksom, postaju platforma razvoja i integrisanja u jedinstven, efikasan i funkcionalan sistem zaštite i spašavanja u periodu od 2007. do 2011. godine.

Federacija BiH poticat će provedbu razvojnih programa i projekata kroz različite mjere i aktivnosti jer su isprepleteni i međusobno povezani trajni zahtjevi za zaštitom i spašavanjem socijalno sigurnosne situacije i ekonomskog razvoja.

To pruža najširu osnovicu za podizanje svjesnosti o potrebi unapređenja ove oblasti najširom podrškom u strukturi društva, ali i odlučnijim i privrženijim pristupom države u osiguravanju dodatnih sredstava i raznih olakšica u provedbi ovih programa i projekata, naučno-istraživačkom radu u zaštiti i spašavanju i dr.

4.3. Nosioci provedbe Politike razvoja

a) Federacija BiH

Za ostvarivanje Politike razvoja, u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju, odgovorni su: Parlament Federacije BiH, Vlada Federacije BiH, federalna ministarstva i drugi organi federalne uprave.

Federalna ministarstva i drugi organi federalne uprave u skladu sa definiranim nadležnostima i obavezama dužni su osigurati koordinaciju djelovanja i provedbu ciljeva postavljenih Politikom razvoja i Strategijom razvoja.

Odnosni nosioci će, također, identifikovati i ustanoviti organizacijske forme i nadležnosti za odlučivanje po pitanjima razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.

Federalna uprava civilne zaštite kao stručni organ ima ključnu ulogu u koordinaciji provedbe Politike razvoja i Strategije razvoja, odnosno ukupnog Programa razvoja.

Federalni štab civilne zaštite kao stručno-operativni organ Vlade Federacije BiH za vođenje akcija zaštite i spašavanja kapitalnim dokumentima Politike razvoja i Strategije razvoja stiče osnovne preduvjete za ostvarivanje svoje zakonske i stručne uloge i mogućnost direktnog uticaja na odluke o razvojnom procesu.

b) Kantoni i jedinice lokalne samouprave

U skladu sa Programom razvoja kantoni i jedinice lokalne samouprave u svojim programima razvoja utvrđuju Politiku razvoja i Strategiju razvoja u kojima su također sadržani strateški pravci razvoja sa akcijskim planovima, obuhvatajući i primjenjujući utvrđena strateška područja djelovanja od faze smanjenja rizika koji prethodi prirodnoj i drugoj nesreći do faze odgovora i oporavka nakon prirodne ili druge nesreće.

Sve te aktivnosti moraju imati oslonac na vlastitoj procjeni ugroženosti i utvrđen vlastiti nivo odgovornosti provedbe.

Za ostvarivanje Politike razvoja, u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju, odgovorni su: skupština kantona, vlada kantona, kantonalna ministarstva i drugi organi kantonalne uprave, vijeća jedinica lokalne samouprave, nosioci izvršne vlasti lokalne samouprave i njihove službe za upravu.

Kantonalna ministarstva i drugi organi kantonalne uprave, te službe za upravu u jedinicama lokalne samouprave u skladu sa definiranim nadležnostima i obavezama dužni su osigurati koordinaciju djelovanja i provedbu ciljeva postavljenih Politikom razvoja i Strategijom razvoja.

Ključna odgovornost navedenih nosilaca provedbe Politike razvoja ogleda se u osnovnoj zadaći osiguranja uvjeta razvoja sistema zaštite i spašavanja osiguranjem odgovarajuće organizacije, kadrova i materijalnih resursa. Naime, suštinski cilj razvoja sistema zaštite i spašavanja je osposobljenost i spremnost djelovanja na nivou jedinica lokalne samouprave gdje prirodne i druge nesreće nastaju.

Kantonalna uprava civilne zaštite i službe civilne zaštite općina kao stručni organi imaju ključnu ulogu u koordinaciji provedbe Politike razvoja i Strategije razvoja, odnosno Programa razvoja na nivou kantona i općine.

4.4. Finansiranje Programa razvoja

U Zakonu o zaštiti i spašavanju u poglavlju Finansiranje, a naročito u čl. od 179. do 184. tačno su predviđeni izvori sredstava kao i područja ulaganja sredstava iz posebnih naknada.

Na osnovu člana 180. Zakona o zaštiti i spašavanju sredstva potrebna za realizaciju programa i projekata iz odgovarajućih akcijskih planova osigurat će se iz:

  • -
    budžetskih sredstava svakog nosioca planiranja u okviru redovnog planiranja za potrebe redovne djelatnosti, kao dio preventivnih i strukturalnih mjera prije nastanka prirodne ili druge nesreće, kao i za otklanjanje posljedica prirodne ili druge nesreće;
  • -
    posebnih budžetskih sredstava koja izdvajaju Vlada Federacije BiH (0,1% od bruto društvenog proizvoda), vlade kantona i općine (minimum 0,5 % i 1% od godišnjeg budžeta) u skladu sa Procjenom ugroženosti;
  • -
    sredstava pravnih lica, iz osiguranja, dobrovoljnih priloga, međunarodne pomoći i drugih izvora utvrđenih Zakonom o zaštiti i spašavanju i drugim zakonima;
  • -
    osnova posebne naknade na netoplaće 0,5% iz sredstava koja pripadaju Federaciji BiH, kantonima i jedinicama lokalne samouprave, a na osnovu godišnjeg plana korištenja sredstava zaštite i spašavanja i zadataka utvrđenih u Programu razvoja, u principu naročito za osiguranje materijalnih resursa - opremanje, te osposobljenost za odgovor na prirodnu ili drugu nesreću.

Navedeni izvori sredstava i njihov planirani iznos utvrđeni su u posebnom elementu Programa razvoja pod nazivom "Pregled očekivanih troškova sa izvorima finansiranja".

Ukazujući na visok stepen opasnosti dosadašnji nivo razvoja sistema zaštite i spašavanja predviđajuća sredstva neće biti dovoljna u ovom razvoju za osiguranje zadovoljavajućeg nivoa osposobljenosti i spremnosti za odgovor na prirodne i druge nesreće. Iz tih razloga zavisno od ekonomskog razvoja i dodatnih mogućnosti, izvršna i zakonodavna vlast na svim nivoima nastojat će, u skladu sa Procjenom ugroženosti, osigurati fondacije za razvoj zaštite i spašavanja s ciljem integrisanja u jedinstven sistem sposoban za efikasan odgovor na izazove prirodnih i drugih nesreća u Bosni i Hercegovini i za učestvovanje u akcijama pružanja pomoći izvan zemlje.

5. ZAKLJUČCI

5.1. Politikom razvoja su na modernim osnovama izraženi ambiciozni ciljevi za izgradnju i razvoj svih pojedinačnih elemenata i sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara kao cjeline. Ostvarenje vizije takvog sistema zaštite i spašavanja zadaća je najvišeg stepena složenosti koja zahtijeva prije svega, opredjeljenje, koordiniran napor i podršku na svim nivoima organiziranja organa vlasti, političkih zajednica, svih političkih subjekata, ali i suštinsko prihvatanje navedenih principa i opredjeljenja od svih relevantnih učesnika ovog poduhvata.

5.2. Provedba Politike razvoja i donošenje Strategije razvoja ukazuju da je sistem zaštite i spašavanja interdisciplinaran i da zahtijeva visoku stručnost i primjenu svih dosadašnjih, ali i novih naučno-istraživačkih projekata iz oblasti zaštite i spašavanja.

5.3. Parlament Federacije BiH, Vlada Federacije BiH, federalna ministarstva i drugi organi federalne uprave, skupštine kantona, vlade kantona, načelnici općina, općinska vijeća i svi drugi zainteresirani subjekti će zajednički raditi na promociji izgradnje sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara. Važan oblik podrške Vladi Federacije BiH razvoju i izgradnji zaštite i spašavanja leži u uspostavi partnerskog odnosa sa drugim zemljama, nevladinim i privatnim sektorom, organizacijama i udruženjima građana.

IV.

STRATEŠKI PRAVCI RAZVOJA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA SA AKCIJSKIM PLANOVIMA NJIHOVE REALIZACIJE

I. UVOD

Strateški pravci razvoja zaštite i spašavanja i njihovi akcijski planovi realizacije su osnova ostvarivanje vizije razvoja sistema zaštite i spašavanja u Federaciji BiH za period 2007-2011. godina.

Strateški pravci razvoja zasnovani su na viziji i ciljevima proklamovanim u Politici razvoja, s tim da su obrađeni kroz utvrđene dvije faze sa četiri međusobno povezana područja razvoja, koja su data detaljno u Politici razvoja.

II. OPĆENITO O STRATEŠKIM PRAVCIMA

Ova Strategija, izražena kroz utvrđene strateške pravce i akcijske planove, izraz je nastojanja da se rastuća svijest o potrebi razvoja zaštite i spašavanja u Federaciji BiH pretvori u jasan, cjelovit i dugoročan koncept.

Tri su teme posebno važne i dugoročno će imati veliki uticaj na zaštitu i spašavanje u Federaciji BiH pa i na oblikovanje ove Strategije:

  • 1)
    prilagođavanje Federacije BiH konceptu održivog razvoja,
  • 2)
    približavanje i priključenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji (EU) i
  • 3)
    strukturalne reforme odbrane i druge reforme na fonu ispunjenja uvjeta za Partnerstvo za mir i NATO u svjetlu tranzicije civilne odbrane ka zaštiti civila.

Iako su sve tri teme znatno šire od zaštite i spašavanja i odnose se na više strateških reformi za transformaciju Bosne i Hercegovine u modernu evropsku državu u sve tri teme je zaštita i spašavanje ljudi, materijalnih dobara i okoliša važan dio.

Strategija razvoja potencira uvjetovanost održivog razvoja usklađivanjem ciljeva zaštite i spašavanja sa dugoročnim državnim socijalno-sigurnosnim i ekonomskim interesima i obrnuto, ostvarenje privrednog i socijalno-sigurnosnog napretka, ali uz dugoročno očuvanje života i zdravlja ljudi, materijalnih dobara i okoliša.

Polazeći od koncepta održivog razvoja Strategija razvoja zalaže se za uvođenje zaštite i spašavanja u sve druge strateške planove Federacije BiH i Bosne i Hercegovine i posljedično, za integraciju područja razvoja zaštite i spašavanja (prevencija sa ublažavanjem, pripravnost/spremnost, odgovor i oporavak) u sve sektorske segmente zakonskih nosilaca planiranja, a kasnije u cjelokupnu politiku, programe i sve razvojne planove i projekte, uvažavajući struku i naučna iskustva u svijetu i zemlji.

Trenutno Bosna i Hercegovina, zemlja kandidat u ispunjenju pretpostavki za priključenje Evropskoj uniji, razlogom objektivnih uvjetovanosti izgradnje državne strukture, fragmentirano sagledava potrebe za zaštitom i spašavanjem, sektorskim projekcijama, bez modela integracije elemenata sistema zaštite i spašavanja.

Međutim, značaj i interdisciplinarnost problematike nadasve zahtijeva velike promjene u sadašnjim institucionalnim odnosima, te angažman ljudskih i finansijskih resursa u onoj mjeri u kojoj ih može osigurati dugoročnim usmjeravanjem kroz strateške pravce i pažljivo planiranje.

Strategija razvoja usmjerava društvena nastojanja da se područja razvoja zaštite i spašavanja ostvare u skladu sa njihovom prirodom, ciljevima i logikom funkcioniranja, dok ih u okviru funkcionalnog sistema zaštite i spašavanja povezuju zajednički razlozi djelovanja - zaštita i spašavanje života i zdravlja ljudi, materijalnih dobara i okoliša te zajednički opći ciljevi. To podrazumijeva razlikovanje posebnih funkcionalnih (sektorskih) područja razvoja, odnosno namjenskih institucija (nosilaca planiranja) koje su specifično organizirane zbog ostvarivanja navedenih funkcija (upravni i stručni organi civilne zaštite) u odnosu na ostala područja, subjekte i nosioce planiranja, kojima je ostvarivanje uloga i zadaća u sklopu zaštite i spašavanja samo jedna od djelatnosti njihovog zakonskog djelokruga rada, izuzev područja prevencije.

Na kraju Strategija razvoja nudi razumijevanje načina ostvarenja opredjeljenja definiranih u Politici razvoja u kojoj je za svaki strateški cilj jedinstveno utvrđeno sljedeće:

  • -
    osvrt na sadašnje stanje;
  • -
    razvojna vizija kroz četiri područja djelovanja (prevencija sa ublažavanjem, pripravnost/spremnost, odgovor i oporavak);
  • -
    osnovni strateški pravci za ostvarenje vizije (provedba);
  • -
    akcijski plan kroz specifikaciju konkretnih akcija koje treba poduzeti prema strateškim pravcima.

Osvrt na sadašnje stanje sadržajno je obrađeno u Procjeni ugroženosti tako da se u strateškim pravcima ukratko ukazuje na razloge izbora strateškog pravca razvoja u toj oblasti u odnosu na one koje nisu prioritet ili čiji je stepen razvoja zadovoljavajući. Pored toga, nosioci realizacije ovih strateških pravaca do sada utvrđeni su u navedenoj procjeni ugroženosti i u Zakonu o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave, s tim da su u akcijskim planovima realizacije strateških pravaca naznačeni konkretni nosioci.

Razvojna vizija razrađena je kroz već navedena četiri područja u kojoj su pored sadašnje normativne uređenosti, koja trenutno osigurava provođenje preventivnih mjera, dodatne mjere koje treba poduzeti u oblasti zakonodavstva, određenih ulaganja u građevinske i druge objekte, objekte infrastrukture i opremanja koja bi mogla dovesti do ublažavanja posljedica ako nastane prirodna ili druga nesreća. Za potrebe osiguranja veće spremnosti specificirani su elementi koji će tu spremnost dići na veći nivo s osnovnim ciljem odgovarajućeg odgovora na nastanak prirodne ili druge nesreće radi smanjenja ili onemogućavanja nastanka ljudskih žrtava ili većih materijalnih šteta.

Provedba strateškog pravca definira programe, projekte ili inicijative za koje se smatra da su u tolikoj mjeri važni za razvoj sistema zaštite i spašavanja, uz izradu ili korištenje stručnih i naučnih radova u toj oblasti sa prijedlozima direktne finansijske podrške nadležnih organa vlasti.