Federalno ministarstvo zdravstva
Pravilnik o medicinskim kriterijima, načinu, postupku i vremenu utvrđivanja moždane smrti osoba čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja
Temeljem članka 151. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97) i članka 4. stavak 3. Zakona o uvjetima za uzimanje i presađivanje dijelova ljudskoga tijela ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), a u svezi s člankom IX 5.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, federalni ministar zdravstva donosi
PRAVILNIK
O MEDICINSKIM KRITERIJIMA, NAČINU, POSTUPKU I VREMENU UTVRĐIVANJA MOŽDANE SMRTI OSOBA ČIJI SE DIJELOVI TIJELA MOGU UZIMATI RADI PRESAĐIVANJA U SVRHU LIJEČENJA
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom utvrđuju medicinski kriteriji, način, postupak i vrijeme utvrđivanja moždane smrti osoba čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja, kao i sastav povjerenstva koje utvrđuje moždanu smrt.
Članak 2.
Moždana smrt je definitivni i nepovratni prestanak svih moždanih funkcija (moždanoga stabla i hemisfera mozga) koje ne moraju biti posljedica fizičke destrukcije mozga.
I - PREDUVJETI ZA UTVRĐIVANJE MOŽDANE SMRTI
Članak 3.
Postupak utvrđivanja moždane smrti, sukladno ovom pravilniku, može se započeti uz ispunjenje sljedećih uvjeta:
- 1.da osoba ima sliku apnoičke nereagirajuće kome, i na mehaničkoj je ventilaciji;
- 2.da je poznat točan uzrok koji je doveo do oštećenja mozga i
- 3.da je oštećenje mozga ireverzibilno-nepopravljivo.
Članak 4.
Apnoička nereagirajuća koma, sukladno ovom pravilniku, je stanje duboke nesvijesti kod osobe koja ne pokazuju spontane kretnje disanja i koja ima ugasle reflekse moždanoga stabla.
Članak 5.
Oštećenje mozga može biti primarno i sekundarno
Pod primarnim oštećenjem mozga, sukladno ovom Pravilniku, smatra se teško mehaničko oštećenje glave, intrakranijalno krvarenje, dekompenzirani intrakranijalni tumori, akutni hipertenzivni hidrocefalus.
Pod sekundarnim oštećenjem mozga, sukladno ovom Pravilniku, smatra se hipoksična ili ishemička stanja mozga, prije svega nakon zaustavljanja rada srca ili kod duljeg cirkulacijskoga šoka ili respiratorne insuficijencije.
Članak 6.
Prije pristupa kliničkom pregledu moraju se isključiti sljedeća stanja:
- -otrovanje lijekovima: sedativi, anestetici, narkotici, antiepileptici, antidepresivi;
- -znatno uvećan CO2
- -primarna hipotermija, tj. temperatura niža od 35oC;
- -trovanje alkoholom ili drugim neurosintetskim supstancama;
- -teška hipsoksija;
- -cirkulacijski šok, tlak sistolički niži od 80 mm Hg;
- -metabolički i endokrini poremećaji: nekontrolirani dijabetes, uremija, hiponatremija, Adisonova bolest, hepatička encefalopatija, tireotoksikoza, hiperosmolar- na koma, porfirija;
- -djelovanja lijekova ili otrova koji blokiraju neuro- mišićni prijenos, izvanredno teški Guilian-Barreovog sindrom, idiopatski polineuritis, cirkulatorni poreme- ćaji moždanoga stabla ili encefalitis moždanoga stabla.
U slučaju gore navedenih stanja, treba pričekati da uzrok kome prođe, odnosno treba ga pokušati aktivno uklanjati. U slučaju da se lijekovi antagoniziraju treba uporabiti specifične antagoniste. Ukoliko toksikološki testovi nisu mogući, važno je dopustiti da prođe razdoblje dovoljno dugo, kako bi se lijekovi mogli izlučiti iz organizma.
Ako usprkos svim poduzetim mjerama i dalje postoji opravdana sumnja ireverzibilnoga oštećenja mozga, može se započeti postupak utvrđivanja moždane smrti, pri čemu je u takvim slučajevima potreban dokaz odsutnosti intrakranijalne cirkulacije krvi.
Članak 7.
Dijagnostički postupci koji se moraju uraditi prije pristupa kliničkom pregledu za utvrđivanje moždane smrti su:
- -CT ili MRI mozga;
- -Rtg snimak pluća;
- -Rtg vratne kralježnice u osoba sa traumatskom ozljedom mozga;
- -EKG;
- -iz krvi odrediti: Na, K, Ca, GUK, bubrežne analize, jetrene analize, koagulogram, KKS i plinske analize.
II - KLINIČKI PREGLED
Članak 8.
Klinički pregled je temeljni i najvažniji pokazatelj moždane smrti.
Kliničkom pregledu se može pristupiti po ispunjenju uvjeta iz čl.3.do 7.ovoga pravilnika.
Članak 9.
Kliničkim pregledom za utvrđivanje moždane smrti utvrđuje se postojanje sljedećih kliničkih znakova:
- 1.pacijent je u apnoičkoj nereagirajućoj komi;
- 2.nema decerebracijske ukočenosti ( ekstenzijsko držanje gornjih i donjih udova) s ekstenzijskim grčevima na izazivanje boli u predjelu trigeminusa. Nema dekor- tikacijskoga držanja (savijanje gornjih i ekstenzije donjih udova sa ustanovljenim hipertonusom odgovarajućih mišića). Nema epileptičkih napadaja. Postojanje refleksa kičmene moždine ne isključuje dijagnozu moždane smrti;
- 3.odsutnost reakcije pupila na jaku svjetlost. Zjenice su raširene ili srednje velike, u srednjem položaju su, ne moraju biti simetrične. Fotomotorni refleks je odsutan, kao i okularne kretnje. Podražaj mora biti adekvatan, vrlo jako svjetlo (treba isključiti mogućnost djelovanja midrijatničkih lijekova ili antikolinergika, neuroloških bolesti, lokalnih oštećenja očne jabučice ili očnih nerava kod kraniofacijalne ozljede);
- 4.refleks rožnjače se ne može izazvati, podražaj mora biti jači nego kod osobe pri svijesti;
- 5.nema refleksnog odgovora na izazivanje boli u području trigeminusa (jak pritisak na infraorbitalni otvor ili na rub orbite);
- 6.nema cefalo-okularnog refleksa.Test se izvodi na sljedeći način: liječnik drži pacijentovu glavu između svojih ruku. Palčevima lagano podigne pacijentove gornje očne kapke. Glava se zatim okreće prvo na jednu stranu i zadržava u tom položaju 3-4 sekunde, zatim se glava okreće za 180 stupnjeva na drugu stranu. Kod mrtve osobe glava i oči će se pomjerati zajedno. Test se lakše izvodi ako se pritom bolesnik odvoji od respiratora u vremenu od 20 do 30 sekundi. Ovaj dio pregleda se ne obavlja ako postoji sumnja da je oštećena vratna kralježnica;
- 7.nema vestibulookularnog refleksa kod ispiranja sluhovoda hladnom vodom. Test se izvodi na sljedeći način: glava se podigne 30 stupnjeva, 50 ml hladne vode se injicira u vanjski slušni hodnik, a nakon prethodne vizualizacije zvukovoda, utvrđivanja da nema cerumena i da je slušna membrana intaktna. Podražaj ne smije izazvati pokret bilo kojeg oka;
- 8.nema refleksa ždrijela, grčenja faringealnih mišića na mehaničko draženje ždrijela. (špatulom se podraži korijen jezika i stražnji dio ždrijela);
- 9.nema refleksa kašljanja prilikom draženja sluznice dušnika aspiracijskim kateterom., (kroz tubus se uvede kateter i njime podraži traheja);
- 10.negativan atropinski test (pacijentu se intravenski ubrizga atropin u dozi od 0,04 mg po kg tjelesne težine, nakon čega porast srčane frekvence ne smije biti veći od 10% s obzirom na početnu frekvenciju).Test se kontrolira elektrokardiografski;
- 11.nema kretanja disanja pri apnea testu.
Preduvjeti za apnea test:
- -održavanje tjelesne temperature iznad ili na 36,5oC
- -održavanje sistoličkoga tlaka većeg ili 90 mmHg
- -uspostaviti euvolemiju, normalan volumen u pacijenta
- -uspostaviti eukapniju, PaCO2 40 - 45 mmHg
- -održavanje ili dosezanje normoksemije, PO2 veći ili jednak 150 mmHg u pacijenta.
Test se izvodi na sljedeći način:
- -pacijent se preoksigenira sa 100% O2 kroz najmanje 20 minuta, minutna ventilacija se adaptira tako da se početne vrijednosti PaCO2 dovedu između 40 i 45 mmHg;
- -uzima se prvi uzorak arterijske krvi kako bi se potvrdila bazalna vrijednost Pa CO2 i PaO2 veći od 150 mmHh;
- -postavlja se kanila za dovod kisika u endotrahealni tubus uz protok kisika od 6l u minuti;
- -uzimaju se uzorci arterijske krvi svake dvije minute, dok PaCO2 ne dostigne vrijednost od 60 mmHg, ili se pojavi bilo koji znak za prekid testa (pojava tranzitornih i ma kako slabih respiracija, arterijska saturacija kisikom manja od 80%, PaO2 manji od 65 mmHg, pad sisto- ličkog tlaka ispod 65 mm Hg, opasna srčana aritmija).
Prilikom apnea testa moguća je pojava spinalnih refleksa.
Članak 10.
Moždana se smrt utvrđuje sa dva uzastopna klinička pregleda, obavljena sukladno članku 9.ovoga pravilnika, koji potvrđuju ugašenost svih ispitanih funkcija mozga.Da se dokaže ireverzibilnost kliničke slike moždane smrti mora između prvog i drugog pregleda proteći najkraći propisani interval koji ovisi o starosti pacijenta.
Najkraći propisani interval između dva klinička pregleda, ako je morfološko oštećenje dokazano, je šest sati kod odrasloga pacijenta i mladih iznad 12 godina, a 12 sati kod djece stare od dvije do 12 godina. Kod djece stare od dva mjeseca do dvije godine to razdoblje je 24 sata, uključujući i EEG i 72 sata kod dojenčadi mlađe od dva mjeseca uključujući i EEG.
Ako morfološka oštećenja mozga nisu posve jasna, drugi neurološki pregled se obavlja 24 sata nakon prvog kod odraslih pacijenata i mladih starijih od 12 godina, i 72 sata kod djece stare od jednoga tjedna do 12 godina.
Izuzetno od stavka 1.ovoga članka apnea test se radi samo pri drugom kliničkom pregledu.
Članak 11.
Organi za presađivanje, sukladno ovom pravilniku, ne smiju biti uzeti unutar prva dva mjeseca života čak i kada su zadovoljenii kriteriji za moždanu smrt, koji se rabe kod odraslih pacijenata i starije djece.
III - POTVRDNI TESTOVI
Članak 12.
Nakon obavljenih kliničkih testova za utvrđivanje moždane smrti, sukladno ovom pravilniku mora se uraditi jedan od slijedećih potvrdnih testova iz tač. 1. ili 2. ovog članka:
- 1.ovisnih o neuralnoj funkciji
- -elektroencefalografija- EEG : za utvrđivanje moždane smrti potrebna su dva EEG snimka trajanja 30 minuta, bez znakova aktivnosti mozga, urađena sa jednakim najkraćim intervalima kao klinički pregledi
- -evocirani somatosenzorni potencijali
- -
ili
- 2.dokazu o zaustavljanju intrakranijalne cirkulacije krvi
- -konvecionalna cerebralna panangiografija
- -radioizotopska angiografija
- -digitalna suptrakciona angiografija i venografija
- -transkranijalni Doppler
- -mjerenje protoka u oftalmičkoj arteriji
- -spiralni CT
- -
Ako zbog oštećenja očiju ili prethodno postojećih neuroloških oštećenja nije moguće obaviti ispitivanje reakcije zjenica i refleksa rožnjače za utvrđivanje moždane smrti, sukladno ovom pravilniku, obvezan dokaz predstavlja odsustvo unutarlobanjske cirkulacije krvi.
IV - POVJERENSTVO
Članak 13.
Klinički pregled za utvrđivanje moždane smrti obavlja povjerenstvo.
Povjerenstvo za utvrđivanje moždane smrti imenuje ravnatelj zdravstvene ustanove na prijedlog stručnoga vijeća zdravstvene ustanove.
Povjerenstvo se sastoji od tri liječnika i to: specijalista anasteziologa, specijalista neurologa ili specijalista neurokirurga koji obavljaju klinički pregled i liječnika specijalista koji obavlja potvrdni test.
Ako je u pitanju utvrđivanje moždane smrti u djeteta, u povjerenstvo ulazi specijalisa pedijatar umjesto specijalista anasteziologa.
Liječnici iz st.3 i 4.ovoga članka moraju imati najmanje pet godina specijalističkoga staža.
Liječnici zaduženi za skrb o mogućim primateljima organa ili oni koji izravno sudjeluju u postupku uzimanja organa ili daljnjim postupcima presađivanja, ne smiju biti članovi povjerenstva.
Članak 14.
Dijagnostički postupci i konstatacije moraju biti zapisani na obrascu broj 1. "Zapisnik o utvrđivanju moždane smrti" koji se vodi u dva primjerka.
Kada se utvrdi moždana smrt potpisuje se potvrdnica o moždanoj smrti na obrascu broj 2. "Potvrdnica o moždanoj smrti" koji se vodi u tri primjerka.
Obrasci br. 1. i 2. su sastavni dio ovoga pravilnika.
Trenutkom moždane smrti smatra se vrijeme potpisivanja potvrdnice o moždanoj smrti.
Nakon utvrđivanja moždane smrti zaustavljaju se svi daljnji terapeutski postupci.
Izuzetno od prethodnoga stavka dozvoljeno je nastaviti medicinske postupke ukoliko je umrli mogući davatalj dijelova tijela u postupku transplantacije.
Eksplantacionom postupku ne smije se pristupiti prije nego što se dobije suglasnost obitelji za isti.
V - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 15.
Stupanjem na snagu ovoga pravilnika prestaje važiti Pravilnik o bližim medicinskim kriterijima i načinu utvrđivanja nastanka smrti osoba od kojih se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja u svrhe liječenja ("Službeni list R BiH", br. 2/92 i 13/94).
Članak 16.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u " Službenim novinama Federacije BiH".
Broj 01-37-6998/04
18. listopada 2004.godine
Sarajevo
Ministar
Tomo Lučić, v. r.