Federalno ministarstvo zdravstva
Pravilnik o ispitivanju bioraspoloživosti i bioekvivalenciji lijekova
Temeljem članka 30. stavak 2. Zakona o lijekovima ("Službene novine Federacije BiH", broj 51/01), federalni ministar zdravstva donosi
PRAVILNIK
O ISPITIVANJU BIORASPOLOŽIVOSTI I BIOEKVIVALENCIJI LIJEKOVA
I - TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim pravilnikom uređuju se postupci i metode utvrđivanja biološke raspoloživosti odnosno provjere bioekvivalencije pripravaka koji sadrže istu djelatnu tvar ili prolijek na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Članak 2.
U ovom pravilniku u uporabi su pojmovi sa sljedećim značenjem:
Bioraspoloživost jest brzina i stupanj apsorpcije ljekovite tvari iz farmaceutskog oblika definirana krivuljom odnosa koncentracije i vremena u sistemskoj cirkulaciji ili izlučivanjem u urinu.
Bioekvivalencija lijekova postoji u slučajevima u kojima su dva lijeka farmaceutski ekvivalentni i njihova bioraspoloživost (stupanj i širina apsorpcije) nakon primjene u istom molarnom iznosu su slični do tog stupnja da njihov učinak, uzimajući u obzir djelotvornost i neškodljivost će biti isti.
Farmaceutske alternative jesu gotovi lijekovi koji sadržavaju istu ljekovitu tvar ali u različitom kemijskom obliku (npr.soli, ester itd.) ili su iste ljekovite tvari u različitim oblicima ili dozama.
Farmaceutski ekvivalenti ili farmaceutska alternativa jest terapijski ekvivalentna drugom lijeku kad ima istu djelotvornost i neškodljivost kao drugi lijek kojem je djelotvornost i neškodljivost utvrđena.
Farmaceutski ekvivalenti jesu gotovi lijekovi koji sadrže isti iznos iste djelatne tvari u istom farmaceutskom obliku koji odgovaraju istim ili usporedivim standardima i namijenjeni su za isti put primjene. Farmaceutska ekvivalencija ne znači nužno bioekvivalenciju budući da razlike u pomoćnim tvarima mogu voditi bržem ili sporijem oslobađanju odnosno bržoj ili sporijoj apsorpciji djelatnih tvari.
Generički lijek jest farmaceutski proizvod, u pravilu, namijenjen kao zamjenski proizvod umjesto prvog originalnog lijeka, koji se obično proizvodi bez dozvole proizvođača prvog originalnog lijeka i stavlja se u promet nakon isteka patentnih prava. Generički proizvod može biti stavljen u promet pod nezaštićenim imenom ili pod novim zaštićenim imenom. Generički proizvod može ponekad biti stavljen u promet i pod drugim oblicima odnosno jačinama različitim od prvog originalnog lijeka.
Istovrstan lijek je lijek koji ima isti kvalitativan i kvantitativan sastav djelatnih tvari kao drugi lijek originalnog proizvođača koji ima odobrenje za stavljanje u promet u Federaciji ili nekoj od država s istovjetnim zakonodavstvom o lijekovima, jednak farmaceutski oblik i jednakovrijednu bioraspoloživost odnosno bioekvivalenciju, provjerenu u skladu s ovim pravilnikom. Istovrsnim se smatra i lijek koji ima različit farmaceutski oblik od drugog lijeka istog sastava (kapsule/tablete) namijenjen za oralnu uporabu, osim lijeka s kontroliranim oslobađanjem djelatne tvari.
Prolijek podrazumijeva tvar iz koje nastaje djelatna tvar u organizmu.
Referentni lijek jest gotov lijek prvog originalnog proizvođača u svijetu koji je registriran u Federaciji po cjelovitom postupku ili u nekoj drugoj zemlji s istovjetnim zakonodavstvom o lijekovima. Referentni lijek može biti i neki drugi gotov lijek tog sastava djelatne tvari i istog farmaceutskog oblika registriran u Federaciji.
Terapijski ekvivalenti jesu farmaceutski ekvivalenti ili alternative koji imaju istu djelotvornost i neškodljivost.
Vrijeme do vršne koncentracije lijeka (Tv) jest vrijeme od primjene lijeka do najviše izmjerene koncentracije u razdoblju uzorkovanja.
Vršna koncentracija (Cv) jest najviša izmjerena koncentracija u razdoblju uzorkovanja.
Vrijeme polueliminacije (T 1/2) jest vrijeme mjereno u razdoblju nakon što je posve završena apsorpcija lijeka u kojem koncentracija padne na polovicu od sata promatranja.
Članak 3.
Svrha ispitivanja bioraspoloživosti je da se za nove lijekove utvrdi u kojem opsegu i kojom brzinom bivaju apsorbirani kada nisu primijenjeni intramuskularno.
Svrha zahtjev za bioekvivalencijom generika je osiguranje mogućnosti zamjene u terapiji inovatorskog lijeka generičkim lijekom, ili već ispitanog generičkog lijeka nekim drugim generičkim lijekom.
Članak 4.
Ispitivanje bioraspoloživosti vrši se na zdravim dobrovoljcima, nakon jedne doze lijeka ili u stanju ravnoteže.
Izuzetno, ako se radi o lijekovima za koje je neetično vršiti ispitivanja na zdravim dobrovoljcima, ispitivanja bioraspoloživosti mogu se provesti na pacijentima koji primaju ispitivani lijek, u stanju ravnoteže.
Članak 5.
Ispitivanja bioraspoloživostiivode se izvodi metodologijom mjerenja krvnih koncentracija nakon primjene lijeka, uporabom odgovarajućih bioanalitičkih metoda.
Izuzetno, ako ne postoji mogućnost mjerenja krvnih koncentracija, a utemeljena je korelacija s mjerljivim farmakološkim odgovorom (krvni tlak, glikemija, neki od mjerljivih surogat markera odgovornosti, kao napr. koagulaciono vrijeme za antikoagulanse), bioraspoloživost se može i direktno verificirati temeljem farmakološkog efekta.
Ako se lijek i njegovi aktivni metaboliti u značajnoj količini izlučuju putem bubrega, mjerenje krvnih koncentracija može biti zamijenjeno ispitivanjem kumulativne urinarne ekskrecije.
Članak 6.
Rezultati ispitivanja bioekvivalencije i bioraspoloživosti prikazuju se grafički.
Površina ispod krivulje, označena kraticom PIK, jest čimbenik kojim se izražava količina djelatne tvari koja je sa mjesta apsorpcije ušla u sustavnu cirkulaciju.
Površina ispod krivulje u vremenu mjerenja (PIK 0-T) jest površina ispod krivulje izmjerenih koncentracija lijeka u biološkom materijalu kroz vremensko razdoblje uzorkovanja.
Ukupna površina ispod koncentracijske krivulje (PIK 0-T ili T-inf) je površina ispod krivulje koncentracija od trenutka uzorkovanja do vremena pada koncentracije lijeka na ništicu.
II - POSTUPAK ISPITIVANJA BIORASPOLOŽIVOSTI I BIOEKVIVALENCIJE LIJEKOVA
Članak 7.
Dokumentacija o referentnom lijeku i ispitivanom proizvodu, koja se prilaže Federalnom ministarstvu zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a za potrebe Povjerenstva za lijekove Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za lijekove), treba sadržavati podatke o:
- 1.nazivu proizvoda;
- 2.imenu proizvođača i uvoznika;
- 3.statusu u zemlji proizvođača;
- 4.djelatnim sastojcima, uključuući podatke o izvoru i opisu proizvodnog postupka;
- 5.vrsti farmceutskog oblika;
- 6.putu primjene;
- 7.kvantitativnom sastavu i opisu proizvodnje;
- 8.postupku ispitivanja kakvoće djelatne tvari, međuproiz- voda, gotovog lijeka, rezultatima ispitivanja serije;
- 9.broju serije i datumu proizvodnje;
- 10.stabilnosti i roku isteka valjanosti;
- 11.spremniku, ambalaži, označavanju;
- 12.načinu raspodjele na tržištu; droga, psihotropna tvar, način izdavanja;
- 13.načinu na koji je pripavak nabavljen (izravno od proizvođača, preko ljekarničke mreže ili drugi način);
- 14.ostale podatke (indikacije, način uporabe, kontrain- dikacije i druga upozorenja, nuspojave, predoziranje, literaturni podaci o ispitivanju biološke raspoloživosti odnosno bioekvivalencije).
Članak 8.
Pokusi utvrđivanja biološke raspoloživosti odnosno provjere biološke ekvivalencije u odnosu na referentni pripravak, mogu se obavljati:
- 1.praćenjem koncentracija djelatne tvari u krvi, krvnim tekućinama ili u mokraći na skupini zdravih dobrovoljaca ili bolesnika;
- 2.praćenjem koncentracija djelatne tvari u krvi, krvnim tekućinama ili u mokraći na skupini pokusnih životinja;
- 3.praćenjem farmakodinamskog djelovanja lijeka u skupini zdravih dobrovoljaca odnosno bolesnika;
- 4.u kliničkom pokusu na skupini bolesnika;
- 5.pokusom brzine oslobađanja djelatne tvari iz pripravka u in vitro uvjetima.
Rezultati pokusa iz točaka 1. do 5. stavka 1. ovog članka nemaju jednaku vrijednost.
Provjera biološke ekvivalencije načinom sukladno toč. 2. i 5. stavka 1. ovog članka, može se obavljati u slučajevima kada postoji dokaz o dobroj korelaciji s rezultatima koji se dobiju pokusom iz točke 1. stavka 1. ovog članka i po odobrenju Povjerenstvo za lijekove.
Izuzetno, provjera biološke ekvivalencije, bez odobrenja Povjerenstva iz stavka 3. ovoga članka, može se obavljati kada je bioraspoloživost i farmakokinetika sa dobrim rezultatima završena na animalnom modelu, uz odvojeno verificirane studije kliničkih modela na eksperimentalnim životinjama i to za svaku indikaciju zasebno.
Studije kliničkih modela iz stavka 4. ovoga članka mora biti verificirane od strane ovlaštenih stručnih institucija iz članka 13. st. 2. i 3. ovoga pravilnika i iz njih nedvojbeno i jasno utvrđene najučinkovitije terapijske doze u statističkoj obradi koja jamči evaluaciju krivulje efikasnosti.
Članak 9.
Provjera biološke ekvivalencije nije potrebna u slučajevima kada je:
- 1.pripravak vodena otopina namijenjena parentaralnoj primjeni i sadrži istu djelatnu tvar odnosno pomoćne tvari u istim koncentracijama kao referentni pripravak;
- 2.pripravak otopina djelatne tvari u potpuno jednakom otapalu namijenjen primjeni preko probavnog sustava, sadrži djelatnu tvar u istoj koncentraciji i istom kemijskom sastavu kao referentni pripravak, a ne sadrži pomoćne tvari koje bi mogle utjecati na vrijeme zadržavanja u probavnom sustavu ili na apsorpciju djelatne tvari;
- 3.djelatna tvar plin;
- 4.djelatna tvar u obliku praška za pripravu otopina i kada otopina ispunjava uvjete iz toč. 1. i 2. ovog članka;
- 5.pripravak vodena otopina namijenjena za lokalnu primjenu na koži, u oku ili uhu i sadržava istu djelatnu tvar u istoj koncentraciji i u osnovi iste pomoćne tvari u koncentraciji kao i referentni pripravak;
- 6.vodena otopina namijenjena za inhalaciju ili nazalnu primjenu koja sadrži istu djelatnu tvar i iste pomoćne tvari u sličnim (u osnovi istim) koncentracijama kao referentni lijek;
- 7.kada je tijekom razvoja lijeka dokazana koleracija između stupnja apsorpcije in vivo i brzine otapanja in vitro (iv/iv koleracija), vitro test ispitivanja brzine otapanja ili profila oslobađanja postaje instrument koji jamči in vivo performanse formulacije lijeka, te se može prihvatiti kao zamjena.
Članak 10.
Provjera in vivo ekvivalencije odnosno ispitivanje bioekvivalencije, poredbenim kliničkim farmakodinamskim ispitivanjem lijeka ili poredbenim kliničkim pokusima potrebna je u slučajevima:
- a)Farmaceutskih preparata sa sustavnim djelovanjem namijenjenim za oralnu primjenu koji se trenutno oslobađaju, i to:
- -kada su indicirani za teška stanja gdje se traži pouzdani terapijski odgovor,
- -ako imaju malu terapijsku širinu,
- -kada je apsorpcija djelatne tvari nepotpuna (
- -kada je dokazana nelinearne kinetika apsorpcije,
- -kada je presustavna eliminacija visoka (>70%),
- -ako djelatna tvar ima nepovoljna fizikalno kemijska svojstva kao npr. slaba topivost, nestabilnost djelatne tvari, razlike u apsorpciji kod različitih kristalnih modifikacija, slaba permeabilnost i sl.,
- -ako postoje evidentni problemi bioraspoloživosti uvjetovani kemijskom strukturom ili formulacijom,
- -
- b)farmaceutskih preparata s trenutačnim oslobađanjem sustavnog djelovanja koji nisu namijenjeni za oralnu i parenteralnu primjenu,
- c)pripravaka s odloženim djelovanjem ili na drugi način reguliranim otpuštanjem, a sa sustavnim djelovanjem,
- d)pripravaka koji sadrže fiksne kombinacije djelatnih tvari,
- e)lijekova koji nemaju sustavno djelovanje (oralna, nazalna, okularna, dermalna, rektalna, vaginalna i sl. primjena).
U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka komparativna klinička i farmakodinamska ispitivanja potrebna su da se dokaže terapijska ekvivalencija, ali ne isključuju potrebna mjerenja neželjene apsorpcije lijeka.
Članak 11.
Provjera biološke ekvivalencije se može obavljati testovima ispitivanja brzine oslobađanja djelatne tvari u in vitro uvjetima, u slučaju:
- 1.da lijek nije naveden u članku 10. ovog pravilnika,
- 2.lijekova velikog terapijskog indeksa,
- 3.pripravaka istog proizvođača različitih po dozi, istog oblika i sastava, proizvedenih istim tehnološkim postupkom, kada djelatna tvar ima linearnu kinetiku i biološka ekvivalencija je ispitana s jednom od doza,
- 4.ako postoji pouzdan dokaz o korelaciji s rezultatima ispitivanja biološke ekvivalencije na zdravim dobrovoljcima ili bolesnicima.
Članak 12.
Provjera biološke ekvivalencije na životinji probavnog sustava sličnog ljudskom (svinja, pas, majmun) se može obavljati u slučajevima kada postoji pouzdan dokaz o korelaciji rezultata istraživanja na ljudskom i životinjskom modelu te kada nisu u pitanju lijekovi naznačeni u alinejama od jedan do pet stavka 1. članka 10. ovoga pravilnika.
Članak 13.
Utvrđivanje biološke raspoloživosti odnosno provjera biološke ekvivalencije može se obavljati samo uz odobrenje Ministarstva, i to u ovlaštenim stručnim institucijama.
Utvrđivanje biološke raspoloživosti odnosno provjera biološke ekvivalencije može se obavljati u stručnim institucijama koje ispunjavaju uvjete utvrđene posebnim propisom i koje imaju odobrenje za obavljanje ovih ispitivanja izdato od federalnog ministra zdravstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar).
Članak 14.
Prije svakog ispitivanja biološke raspoloživosti odnosno provjere biološke ekvivalencije, glavni istraživač dužan je izraditi plan pokusa sukladno posebnom propisu o dobroj kliničkoj praksi i predati ga na ocjenu Federalnom etičkom povjerenstvu, čija je suglasnost temelj za izdavanje odobrenja za početak ispitivanja, u smislu članka 28. stavak 3. Zakona o lijekovima.
Rezultate ispitivanja plana iz stavka 1. ovoga članka, dužno je verificirati Povjerenstvo za lijekove.
Tijekom ispitivanja iz stavka 1. ovog članka nisu dopuštena odstupanja od odobrenog plana pokusa koji spadaju u oblast zdravstvene etike.
Članak 15.
Plan pokusa iz članka 14. ovog pravilnika mora sadržavati sljedeća poglavlja:
- 1."Cilj istraživanja" u kojem se detaljno opisuje što se namjerava ispitivati odnosno provjeravati, te osnovne smjernice iz literature kojima se potvrđuje ispravnost postavljenog cilja.
- 2."Opis pripravaka" u kojem su podaci o djelatnoj tvari, obliku pripravka, primijenjenoj dozi, nazivu pripravaka i njihovom proizvođaču, porijeklu pripravaka (način nabave), razlozima primjene, zabilježenim nuspojavama i opasnostima kojima se izlažu ispitanici uzimanjem pripravaka.
- 3."Izbor i karakterizacija ispitanika" gdje moraju biti navedeni podaci o vrsti ispitanika u pokusu (zdravi dobrovoljci ili bolesnici), mjerilima izbora ispitanika (prema spolu, dobi, stanju, bolesti i drugim čimbenicima) sa jasno određenim čimbenicima isključivanja iz pokusa.
- 4."Opis tijeka pokusa" u kojem se daje točan algoritam izvođenja pokusa što uključuje podatak o tipu pokusa (križani, slijepi, randomizirani), način primjene pripravaka, točan slijed uzorkovanja i postupanja s uzorkom, ograničenja koja se postavljaju ispitanicima (kretanje, prehrana, itd.), način nadzora pokusa (vrste test lista i način pokusa prije i za vrijeme pokusa), postupci u slučajevima narušavanja tijeka pokusa odnosno ispadanja ispitanika iz pokusa, način opažanja i bilježenja nuspojava, itd.
- 5."Analitičke metode" u kojem se daje detaljan opis analitičke metode sa svim podacima o njezinoj karakterizaciji (osjetljivost, precinost, točnost, selektivnost) ograničenjima i popis instrumenata na kojima se analize obavljaju.
- 6."Statistička provjera" u kojem se daje opis statističkih metoda za provjeru nulte hipoteze i popis čimbenika koji će biti statistički uspoređivani.
- 7."Popis istraživača" u kojem se daje popis svih istraživača i osoba koje će sudjelovati u pokusu sa jasnim zaduženjima.
- 8.ostalo sukladno odredbama Pravilnika o dobroj kliničkoj praksi i kliničkim ispitivanjima lijeka.
U prilogu pokusa moraju se dati primjerci test lista za uključivanje ispitanika u pokus, za praćenje tijeka pokusa i praćenje ispitanika u pokusu.
U slučaju kada se obavlja pokus praćenja brzine oslobađanja djelatne tvari in vitro, plan pokusa ne sadrži točku 3. iz stavka 1. ovog članka.
Članak 16.
Broj ispitanika u pokusu utvrđivanja biološke raspoloživosti i provjeri biološke ekvivalencije određuje se na temelju statističkih zahtjeva (raspon rezultata određenih standardnom pogreškom) prema tipu pokusa i homogenosti skupine koja sudjeluje u ispitivanju.
U križanom randomiziranom pokusu na homogenoj skupini zdravih dobrovoljaca i u slučaju kada raspon rezultata prema literaturnim podacima ili iskustvima iz ranijih ispitivanja nije velik (standardna pogreška je mala), mora pokus završiti minimalno 12 ispitanika po pripravku.
Članak 17.
Pokus utvrđivanja biološke raspoloživosti ili provjere biološke ekvivalencije uz mjerenje koncentracije djelatne tvari u biološkom materijalu ili uz mjerenje farmakodinamskog učinka, obavlja se u pravilu na zdravim dobrovoljcima.
Pokusi iz stavka 1. ovog članka obavljaju se na bolesnicima u slučajevima ako:
- 1.je primjena lijeka opasna za zdravlje ispitanika i može ga se uzimati samo u bolničkim uvjetima,
- 2.su koncentracije lijeka (npr. dugog vremena polueliminacije) vrlo niske u biološkom materijalu nakon jedne doze pa se mjerenja moraju obavljati u stanju dinamičke ravnoteže,
- 3.se zbog tehničkih ili drugih razloga opravdano očekuju bolji uvjeti obavljanja pokusa na bolesnicima il kada iz etičkih razloga nije moguće pokus obavljati na zdravim osobama (npr. kod djece).
Pokusi iz stavka 1. ovog članka ne mogu se obavljati na trudnicama, zdravoj djeci, zatvorenicima, vojnicima ili osobama kod kojih bi prisila mogla utjecati na sudjelovanje u pokusu.
U slučaju kada se pokus obavlja na bolesnicima, u dokumentaciji pokusa moraju biti priloženi dokazi o dijagnosticiranoj bolesti i potrebi primjene ispitivanog lijeka na bolesniku radi njegova dobra.
Članak 18.
Pokusi utvrđivanja biološke raspoloživosti ili provjere biološke ekvivalencije u kliničkom pokusu, obavljau se na populaciji bolesnika kojima je ispitivan lijek određen za terapiju na temelju objektivnih mjerila.
Članak 19.
Pokusi na bolesnoj djeci mogu se obavljati samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
- 1.ako se prema literaturnim podacima očekuje drugačija farmakokinetika u djece nego u odraslih,
- 2.ako postoje valjano dobro dokazane prednosti za dijete kod primjene ispitivanog lijeka u odnosu na paralelne lijekove koji imaju odobrenje za stavljanje u promet u Federaciji Bosne i Hercegovine,
- 3.djetetu je normalno u terapiji propisan lijek koji treba ispitati,
- 4.roditelji odnosno skrbnik dali su pisani pristanak za sudjelovanje djeteta u pokusu,
- 5.ako neće biti primijenjene invazivne odnosno rizične metode uzorkovanja biološkog materijala odnosno mjerenja farmakodinamskog učinka lijeka.
Članak 20.
Ispitanicima u pokusima utvrđivanja biološke raspoloživosti odnosno njihovim skrbnicima moraju se prije stupanja u pokus dati jasna objašnjenja o:
- 1.razlozima obavljanja pokusa i njegovom tijeku,
- 2.svim eventualnim opasnostima odnosno poteškoćama (npr. nuspojave) odnosno koristima koje se mogu očekivati tijekom sudjelovanja u pokusu,
- 3.njegovim pravima (npr. mogućnost istupanja iz pokusa bez objašnjenja) i svim obvezama (npr. ustezanje od alkohola, obveza javljanja nuspojava, itd.) tijekom sudjelovanja u pokusu.
Prije započinjanja pokusa, ispitanici moraju potpisati informirani pristanak, koji je dio dokumentacije pokusa, o dragovoljnom sudjelovanju u pokusu, a sukladno odredbama Helsinške deklaracije o zaštiti prava pacijenta, kao i članku 29. stavak 1. Zakona o lijekovima.
Članak 21.
Prije stupanja ispitanika u pokus, utvrđuje se zdravstveno stanje organa važnih za farmakokinetiku i opće stanje organizma na sljedeći način:
- 1.uzimanje općih podataka (dob, tjelesna težina, spol, tlak, stanje, ovisnost, itd.) uz nastojanje da rasap po bilo kojem čimbeniku bude što manji,
- 2.uzimanje anamnestičkih podataka kojima se otkrivaju podaci o bolestima s eventualnim utjecajem na farmakokinetiku ispitivanog lijeka,
- 3.detaljnim internističkim a po potrebi i drugim specijalističkim pregledima, ovisno o ispitivanom lijeku i tipu pokusa,
- 4.mjerenjem biokemijskih, hermatoloških i drugih čimbenika kojima se provjerava funkcionalno stanje organa važnih za farmakokinetiku ili farmakodinamiku lijeka koji se ispituje,
- 5.utvrđivanjem drugih čimbenika prikladnim dijagnostičkim postupkom ako su oni važni za obavljanje pokusa odnosno zaštitu ispitanika (npr. fenotip, psihički testovi, test trudnoće kod isključivanja trudnica iz pokusa, itd.).
Dijagnostički postupci iz stavka 1. ovog članka obvezno se obavljaju i tijekom odnosno na kraju pokusa ako je u literaturnim podacima navedeno da bi ih lijek mogao promijeniti tijekom primjene u pokusu.
Svi postupci iz stavka 1. ovoga članka mogu se obavljati u stručnim institucijama koje ispunjavaju uvjete utvrđene posebnim propisom i koje imaju odobrenje za obavljanje ovih ispitivanja izdato od federalnog ministra.
Rezultati svih ispitivanja iz st. 1. i 2. ovog članka su sastavni dio izvješća o pokusu, a nalazi se moraju čuvati u dokumentaciji stručne institucije ispitivača najmanje 5 godina nakon završetka pokusa.
Članak 22.
Kod obavljanja ispitivanja na životinjskom modelu, potrebno je obaviti odabir životinja i dijagnostičkih postupaka približno istih koji su propisani u stavku 1. članka 21.ovoga pravlnika, kako bi se dobila što homogenija skupina, sukladno dobroj laboratorijskoj praksi.
Pokus ispitivanja biološke ekvivalencije na čovjeku ili pokusnoj životinji ne isključuje obvezu ispitivanja brzine, oslobađanja djelatne tvari in vitro za svaku seriju.
Članak 23.
Pokusi uređeni ovim pravilnikom mogu se obavljati ispitivanjem:
- 1.nakon jedne doze lijeka,
- 2.u dinamičkoj ravnoteži,
- 3.prije uspostavljanja dinamičke ravnoteže u slučaju kada je vrijeme do uspostavljanja dinamičke ravnoteže toliko dugo da postoji mogućnost promjene stanja ispitanika ili uvjeta u kojima se pokus obavlja.
Pokusi iz stavka 1. ovog članka moraju biti križani i randomizirani osim u kliničkom pokusu kada to zbog tipa pokusa ili etičkih razloga nije moguće, sukladno Pravilniku o dobroj kliničkoj praksi.
Kod mjerenja farmakodinamskog učinka lijeka odnosno u kliničkom pokusu, pokus treba biti u pravilu dvostruko slijep, križan i randomiziran.
Članak 24.
Kod obavljanja radnomiziranog pokusa ispitivanja nakon jedne doze lijeka, razmak između primjene provjeravanih pripravaka mora iznositi najmanje sedam vremena polueliminacije tog lijeka.
Ako se obavlja ispitivanje iz točke 3. stavka 1. članka 23. ovog pravilnika iznimno se može odstupiti od odredbe stavka 1. ovog članka.
Članak 25.
Ispitivanje u dinamičkoj ravnoteži je potrebno:
- 1.kod lijekova s nelinearnom farmakokinetikom,
- 2.kada je osjetljivost analitičke metode preniska u pokusu nakon jedne doze,
- 3.kod lijekova sa kontroliranim otpuštanjem djelatne tvari,
- 4.kod kombiniranih lijekova gdje je važan odnos između djelatnih tvari za dinamičke ravnoteže,
- 5.u slučajevima kada se pokus obavlja na bolesnicima.
U slučaju kada se ispitivanje obavlja u dinamičkoj ravnoteži vrijeme primjene svakog od pripravaka od dana ispitivanja mora iznositi barem sedam vremena polueliminacije tog lijeka.
Ako se ispitivanje obavlja sukladno točki 3. stavka 1. članka 23., razmak među danima ispitivanja mora biti dovoljno dug da se ispitanik ne podvrgne prevelikom naporu izazvanom uzorkovanjem.
Članak 26.
Uvjeti primjene lijeka tijekom ispitivanja moraju biti slični glede ustezanja od određenih namirnica i napitaka, sredstava za uživanje, drugih lijekova, način prehrane i drugih čimbenika koji bi mogli utjecati na farmakokinetiku ispitivanih pripravaka.
Na dan ispitivanja, ispitanici se moraju pridržavati jednakih obveza glede uzimanja hrane i napitaka (npr. dolazak ili nedolazak na pokus natašte, vrijeme uzimanja standardnih obroka i njihov sadržaj, način primjene pripravaka).
Članak 27.
Kod planiranja pokusa ispitivanja biološke ekvivalencije mjerenjem brzine oslobađanja djelatne tvari in vitro, potrebno je uzeti najmanje šest jedinačnih oblika svake od ispitivanje serije pripravaka.
Kod ispitivanja biološke ekvivalencije u svrhu izdavanja odobrenja za stavljanje u promet lijeka moraju se uzeti najmanje dvije serije preparata.
U pokusu iz stavka 1. ovog članka mora se tijekom vremena ispitivanja obaviti najmanje tri uzorkovanja materijala analize za svaki od ispitivanih pripravaka.
Članak 28.
Nadzor nad pokusom obavlja ovlašteni istraživač koji tijekom obavljanja pokusa mora biti stalno nazočan u prostorijama gdje se pokus obavlja i u odgovarajuće test liste upisuje sva događanja odnosno odstupanja od plana, a sukladno Pravilniku o dobroj kliničkoj praksi i Pravilniku o dobroj laboratorijskoj praksi.
Članak 29.
Optimalni uzorci biološkog materijala u pokusima koje regulira ovaj pravilnik su plazma, serum ili puna krv.
Mokraća se kao uzorak analize može primijeniti, uz objašenjenje temeljeno na podacima iz literature u slučajevima ako:
- 1.se pokus obavlja na djeci kada je mokraća uzorak izbora,
- 2.ne postoji prikladna analitička metoda za njegovo mjerenje u krvi, a izlučivanje lijeka odnosno njegovih metabolita se odvija pretežno (70%) preko bubrega.
Članak 30.
U pokusima koji se uređuju ovim pravilnikom potrebno je na dan ispitivanja uzeti uzorke krvi neposredno prije doze lijeka te tako da minimalno po tri uzorka budu u:
- 1.fazi brzog rasta koncentracija,
- 2.fazi brzog pada koncentracija,
- 3.beta fazi gdje zadnji uzorak mora biti uzet u vremenu od barem dva vremena polueliminacije nakon vršne koncentracije lijeka u krvi.
Iznimno od odredbi točke 3. stavka 1. ovog članka, uzorkovanje za beta fazu se obavlja unutar intervala doziranja na dan pokusa tako da zadnje uzorkovanje bude neposredno prije sljedeće doze kada se ispitivanje obavlja u dinamičkoj ravnoteži ili nakon višekratne primjene lijeka.
Veći broj uzoraka od navedena tri u stavku 1. ovog članka, bit će potreban u slučajevima:
- 1.lijekova s veoma dugim vremenom polueliminacije kada se povećava broj uzoraka u beta fazi,
- 2.lijekova za koje je važan ulazak u sistemsku cirkulaciju (npr. visoka presistemska biotransformacija, kontrolirana ili nekontrolirana spora apsorpcija, itd.) kada treba uzeti veći broj uzoraka za trajanja faze apsorpcije,
- 3.lijekova kod kojih su izrazito visoke oscilacije koncentracija unutar jednog intervala doziranja kada se povećava broj uzorkovanja u vremenu očekivane vršne koncentracije.
Članak 31.
U slučaju kada se obavlja ispitivanje lijeka čija se djelatna tvar normalno pojavljuje u organizmu, mora se prilikom izbora ispitanika odrediti koncentracija te tvari u biološkom materijalu, a u slučaju kada se njezine koncentracije mijenjaju tijekom dana i dnevni profil.
Doza lijeka u slučajevima iz stavka 1. ovog članka mora biti takva da analitička metoda može sa statistički visokom pouzdanošću zabilježiti promjene koncentracija uzorkovane primijenjenom dozom te da se pouzdano mogu izračunati svi farmakokinetski čimbenici.
Članak 32.
Bioanalitičke metode koriste se za određivanje aktivnog sastojka i/ili njegovih produkata biotransformacije u plazmi, serumu, krvi ili urinu ili bilo kojoj drugoj biološkoj tečnosti.
Bioanalitičke metode moraju biti dobro karakterizirane, u potpunosti validirane i dokumentirane, te da daju pouzdane rezultate koji mogu biti interpretirani na zadovoljavajući način.
Glavni cilj validacije je da se pokaže pouzdanost određene metode za kvantitativno određivanje koncentracije jednog ili više analita u specifičnom biološkom matriksu.
Suštinske karakteristike jedne bioanalitičke metode koje osiguravaju prihvatljivost njene učinkovitosti i pouzdanost rezultata su:
- -stabilnost ispitivanih analita u otopini pod uvjetima obrade u cjelokupnom periodu skladištenja,
- -specifičnost,
- -točnost,
- -preciznost,
- -limit kvantifikacije,
- -faktor odgovora.
Za svaki analit se u svrhu kvantifikacije mora uraditi kalibraciona kriva, što osigurava linearnost.
Ako se radi o aktivnoj supstanci koja predstavlja smjesu steričkih izomera, onda je kod utvrđivanja bioekvivalencije esencijalno sličnih lijekova sa hiralnom aktivnom supstancom vrlo bitno da bioanalitička metoda može napraviti diskriminaciju u kvantificiranju enenitomera istog lijeka
Članak 33.
Ako analiza koncentracija lijeka u biološkom materijalu nije obavljena u jednom laboratoriju, u svim laboratorijama ispitivanja karakterizacije metode moraju biti obavljene na isti način i sukladne odredbama članka 31. ovog pravilnika.
U slučajevima iz stavka 1. ovog članka, mora biti obavljeno ispitivanje komparabilnosti rezultata svih laboratorija koji sudjeluju u mjerenju koncentracija lijekova te dokazano da se rezultati statistički značajno ne razlikuju.
Kada se uspoređuju različita istraživanja i ako trebaju biti ispitani uzorci iz različitih istraživanja različitim metodama, a metode pokrivaju približno isto koncentracijsko područje u istom materijalu analize, tada metode moraju biti križno vrednovane.
Članak 34.
Laboratorij koji je obavio mjerenje koncentracija lijeka odnosno njegovih metabolita u biološkom materijalu mora sačuvati sve sirove rezultate analiza kroz najmanje pet godina nakon što je obavljena registracija lijekova u čijem je ispitivanju sudjelovao.
Članak 35.
Farmakodinamski učinak koji se mjeri umjesto koncentracije lijeka može dobiti:
- 1.mjerenje aktivnosti nekog enzima na čiju aktivnost djeluje lijek,
- 2.praćenje koncentracije nekog čimbenika na koji utječe primjena ispitivanog lijeka,
- 3.izravno instrumentalno mjerenje nekog učinka lijeka,
- 4.kvalitativno zapažanje na bazi promatranja ispitanika.
Izbor čimbenika iz stavka 1. ovog članka mora biti napravljen tako da niti uz jedan od ispitivanih pripravaka nije moguće polučiti maksimalni učinak pri primijenjenoj dozi i načinu doziranja.
Članak 36.
Metodologija iz toč. 1. i 2. stavka 1. članka 35. mora odgovarati odredbama posebnog propisa o dobroj laboratorijskoj praksi, jednako kao što je propisano za praćenje lijekova, a stručna institucija mora imati odobrenje za rad izdato od strane federalnog ministra, sukladno članku 22. stavak 3. Zakona o lijekovima.
Stručna institucija koja obavlja ispitivanja iz točke 3. stavka 1. članka 35. ovog pravilnika, mora udovoljavati odredbama posebnog propisa o dobroj kliničkoj praksi i imati dijagnostičku metodu glede osjetljivosti, točnosti, preciznosti i selektivnosti sukladno posebnom propisu o dobroj laboratorijskoj praksi, te imati odobrenje federalnog ministra za dijagnostički postupak koji je korišten u ispitivanju.
U slučaju ispitivanja iz točke 4. stavka 1. članka 35. stručna institucija odnosno ispitivač mora ispunjavati uvjete posebnog propisa o dobroj kliničkoj praksi, te imati odobrenje federalnog ministra za dijagnostičko i terapijsko područje na kojem je lijek ispitivan.
Članak 37.
Farmakodinamski učinak iz članka 35. ovog pravilnika treba biti mjeren na instrumentu koji daje zapis o obavljenom mjerenju i koji je dio arhive instrumenata.
U slučajevima kada ne postoji mogućnost dobivanja pisanog zapisa iz instrumenta nego se podaci očitavaju vizualno ili samo kliničkim opažanjem promjene, ispitivač mora zapisati očitani podatak u test listu ili odgovarajući protokol te potpisom jamčiti svako mjerenje.
Članak 38.
Ako je u pokusu iz članka 33. ovog pravilnika moguće očekivati znatniji placebo učinak, pokus se mora tako organizirati da bude izmjeren kod svakog ispitanika, dodavanjem još jedne faze pokusa u kojoj će biti primijenjen placebo.
Članak 39.
U slučaju kada se biološka ekvivalencija obavlja ispitivanjem brzine oslobađanja djelatne tvari in vitro uvjetima, analitička metoda mora biti provedena prema pravilima dobre laboratorijske prakse.
Instrumenti na kojima se obavljaju mjerenja iz stavka 1. ovog članka, moraju davati ispis sirovih rezultata a ako to nije moguće, svi rezultati očitavanja moraju biti zapisani u odgovarajući protokol i ovjereni potpisom operatora.
Stručna institucija koja obavlja ispitivanja iz stavka 1. ovog članka mora pohraniti i čuvati sve sirove ispise ili zapise mjerenja kroz rok od najmanje 5 godina po obavljenom pokusu.
Članak 40.
Statističke metode koje se koriste pri provjeri zaliha među ispitivanim pripravcima moraju biti temeljene na prethodnom statističkom ispitivanju uspoređivanih skupina tj. tipu raspodjele podataka unutar skupina.
Ako podaci unutar uspoređivanih skupina ne podliježu normalnoj raspodjeli (npr. za PIK) potrebno je prije usporedbe podatke logaritmirati.
Svaka ispitivana skupina treba biti karakterizirana deskriptivnom statistikom (aritmetička ili geometrijska sredina, tip raspodjele, varijanca).
Članak 41.
Za usporedbu razlika među pripravcima, koriste se testovi bazirani na izračunavanju analize varijance dvofaktorijalno.
Interval povjerenja korišten u testovima iz stavka 1. ovog članka treba biti u području 80-125% osim za lijekove male terapijske širine kada interval povjerenja mora biti u području 85-120%.
Pripravci se smatraju bioekvivalentnima ukoliko su zadovoljeni za sve provjeravane čimbenike, uvjeti postavljeni u st. 1. i 2. ovog članka.
Članak 42.
Pri statističkoj usporedbi iz čl. 40. i 41. ovog pravilnika obvezno se procjenjuju sljedeći farmakokinetski čimbenici:
- 1.Površina ispod koncentracijske krivulje kroz interval ispitivanja (PIK 0-T);
- 2.Površina ispod koncentracijske krivulje do beskonačnosti (PIK T-inf);
- 3.Vrijednost vršni koncentracija (Cv);
- 4.Vrijeme do vršnih koncentracija (TV).
Zavisno o ispitivanom lijeku (npr. lijekovi male terapijske širine, lijekovi sa saturacionom kinetikom, lijekovi s visokim iznosom presistemske biotransformacije, itd.) može se zatražiti statistička provjera drugih farmakokinetskih čimbenika kao što su:
- 1.sve izmjerene koncentracije u periodu promatranja;
- 2.vrijeme polueliminacije (t 1/2) i srednje vrijeme zadržavanja (MRT);
- 3.drugi farmakokinetski čimbenici.
Članak 43.
Završetkom ispitivanja, ovlaštena stručna institucija koja ga je obavila, dužna je podnijeti izvješće o obavljenom tijeku i rezultatu ispitivanja Ministarstvu.
Izvješće o ispitivanju biološke ekvivalencije izrađuje ovlaštena stručna institucija i potpisuje ovlašteni ispitivač u broju primjeraka utvrđenom s naručiteljem ispitivanja.
Izvješće mora biti napisano na jednom od službenih jezika koji su u uporabi u Federaciji, a pojedini njegovi dijelovi mogu uz to biti napisani istodobno i na engleskom jeziku.
Članak 44.
Sve stranice izvješća iz članka 43. ovog pravilnika moraju biti numerirane i ovjerene potpisom glavnog ispitivača.
Na kraju izvješća moraju biti potpisi svih istraživača koji su sudjelovali u ispitivanju.
Izvješće se uvezuje tako da nije moguće izvaditi bilo koju stranicu i dodati novu, a od neovlaštenog rastavljanja se osigurava pečaćenjem.
Članak 45.
Izvješće o obavljenom ispitivanju, u pravilu, sadrži naslovnu stranicu, sažetak ispitivanja, poglavlje s opisom materijala i metoda, poglavlje rezultata i zaključak te priloge.
Uz dijelove naznačene u stavku 1. ovog članka, izvješće u posebnim slučajevima može imati druge dijelove (npr. popis kratica i pojmova, uvodni dio, raspravu) ako ispitivač ili Povjerenstvo za lijekove to ocijene potrebnim.
Članak 46.
Naslovna stranica izvješća iz članka 43. ovog pravilnika sadržava oznaku tajnosti, naslov istraživanja, naziv naručitelja istraživanja i stručne institucije koja je obavila ispitivanje, imena svih istraživača koji su sudjelovali u ispitivanju, naznaku o broju tiskanih primjeraka izvješća, datum završetka izvješća, potpis glavnog istraživača i žig stručne institucije koja je obavila ispitivanje.
U posebnim slučajevima izvješće može imati na naslovnoj stranici broj bibliotekarske klasifikacije, naznaku o vlasništvu nad rezultatima i druge podatke koje dogovore ispitivač i naručitelj, a odobri Povjerenstvo za lijekove.
Članak 47.
Sažetak izvješća iz članka 43. mora sadržavati ključne podatke o cilju ispitivanja, primijenjene materijale i metode, rezultate i zaključak ispitivanja.
Članak 48.
Poglavlje koje daje opis materijala i metoda mora sadržavati sljedeće:
- 1.detaljnu karakterizaciju ispitivanih pripravaka sa podacima o načinu pribavljanja, njegovu nazivu, proizvođaču, broju serije pripravaka, rokom trajanja, opisom sastava i drugim podacima koji karakteriziraju pripravak,
- 2.detaljan opis primijenjenih metoda i postupaka ispitivanja, uporabljenih instrumenata i potrepština,
- 3.karakterizaciju ispitanika iz pokusa ako su pripravci bili ispitivani na bolesnicima ili zdravim dobrovoljcima,
- 4.opis primijenjenih statističkih metoda za provjeru hipoteza.
Članak 49.
Poglavlje o rezultatima treba sadržavati sve pojedinačne rezultate ispitivanja koji moraju biti obrađeni adekvatnim statističkim metodama.
Pojedinačni rezultati moraju biti navedeni tako da svatko može provjeriti ispravnost primjene statističkih testova.
Članak 50.
U poglavlju zaključak, ispitivač mora dati jasno mišljenje o ispitivanom pripravku i prijedlog Povjerenstvo za lijekove, da li ga i pod kojim uvjetima treba registrirati u Federaciji.
Članak 51.
Prilozi izvješća moraju sadržavati sljedeće:
- 1.Plan ispitivanja;
- 2.Odluku ovlaštenog povjerenstva o prihvaćanju plana pokusa sa stručnog i etičkog stajališta;
- 3.Odobrenje Ministarstva;
- 4.Sve pojedinačne test liste, ako je ispitivanje rađeno na bolesnicima ili zdravim dobrovoljcima;
- 5.Po potrebi i druge dokumente sukladno dobroj kliničkoj praksi i dobroj laboratorijskoj praksi (npr. liste randomizacije u pokusu, primjerak informiranog pristanka i dr.).
Članak 52.
Ako se za bilo koji ispitivani čimbenik iz st. 1. i 2. članka 42. odnosno u posebnim slučajevima iz stavka 2. članka 42. dokaže kako ne zadovoljava kriterije postavljene člankom 41. ovog pravilnika, smatra se kako pripravci nisu bioekvivalentni.
Temeljem kliničko-farmakološke prosudbe može se unatoč izostanku bioekvivalencije prihvatiti ispitivani pripravak za registraciju ako:
- 1.je vršna koncentrfacija ispitivanog pripravka statistički znatno niža nego kod referentnog pripravka a povećane vršne koncentracije se mogu dovesti u vezi s nuspojavama kada se daje prednost pripravku s nižim vršnim koncentracijama,
- 2.se sa kliničkog stanovišta smatra da je ispitivani pripravak prikladniji npr. zbog dužih intervala doziranja odnosno potrebe za rjeđim doziranjem, zbog manjih oscilacija u koncentracijama tijekom dinamičke ravnoteže ili drugih razloa koji daju kliničku prednost ispitivanom pripravku,
- 3.ispitivani pripravak ima veću biološku raspoloživost (on je superbioraspoloživ) nego referentni a to nema znatne kliničke posljedice,
- 4.referentni i ispitivani pripravak nisu bili u istom farmaceutskom obliku zbog činjenice što na tržištu nema referentnog pripravka u istom obliku kakav je ispitivani a nije bilo moguće primijeniti lijek intravenski kada se samo treba dokazati da je ispitivani pripravak prihvatljiv s kliničkog stanovišta.
U slučaju točke 3. stavka 2. ovog članka treba u kliničkom pokusu dokazati prednost ispitivanog pripravka i ako se dokaže njegova prednost, proglašava ga se referentnim pripravkom.
III - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 53.
Stručne institucije koje su otpočele ispitivanje lijekova po propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog pravilnika, dužne su uskladiti postupke ispitivanja s odredbama ovog pravilnika, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog pravilnika.
Izuzetno, ukoliko nije moguće izvršiti usklađivanje iz stavka 1. ovoga članka, zbog mogućeg tehničkog i tehnološkog gubitka u dinamičkom tijeku ispitivanja koje je u tijeku i mogućnosti nastanka ozbiljne štete, federalni ministar, na zahtjev stručne institucije, izdaje suglasnost za nastavak započetih ispitivanja, do njegovog okončanja, po propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog pravilnika, a na temelju mišljenja Federalnog etičkog povjerenstva.
Članak 54.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH".
Broj 01-37-7312/04
21. listopada 2004. godine
Sarajevo
Ministar
Tomo Lučić, v. r.