Aktio

VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Odluka razlozi za smjenu

Iz razloga navedenih u daljnjem tekstu ovim donosim sljedeću

ODLUKU
RAZLOZI ZA SMJENU

Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim "donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim", o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) mjere kojim se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta koje "mogu uključiti poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javnu funkciju ili zvaničnika" za koje Visoki predstavnik ustanovi da krše zakonske obaveze preuzete u skladu sa Mirovnim sporazumom ili uslove za implementaciju istog";

Konstatirajući da je u stavu X:4 Aneksa Deklaracije koju je Vijeće za implementaciju mira donijelo 16. decembra 1998.god. u Madridu navedeno da je Vijeće potvrdilo da se vođama kojima Visoki predstavnik zabrani da vrše zvaničnu funkciju "također može zabraniti do daljnjeg da se kandiduju na izborima ili da obavljaju bilo koju drugu izabranu ili imenovanu javnu funkciju ili funkciju unutar političkih stranaka."

Smjenjuje se gospodin Ante Jelavić sa funkcije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zabranjuje mu se da obavlja bilo koju zvaničnu, izabranu ili imenovanu javnu funkciju te da se kandiduje na izborima kao i da obavlja funkciju unutar političkih stranaka, osim u slučaju ako mu ja lično ili sve do onog trenutka kada mu ja lično, donošenjem nove Odluke, eksplicitno dozvolim da obavlja ili da se kandiduje za iste.

Ova odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati bilo kakve daljnje proceduralne mjere. Gospodin Jelavić mora odmah napustiti svoj ured koji je koristio kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine a isto tako prestaje odmah i sa vršenjem funkcije predsjednika HDZ BiH.

Kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i kao predsjednik značajne političke stranke u Bosni i Hercegovini, HDZ BiH, gospodin Jelavić je obavezan i bio je obavezan da vrši suštinsku dužnost davanja aktivne podrške ustavnom poretku zemlje. Nadalje, gospodin Jelavić je imao eksplicitnu dužnost da bude u službi građana i konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, naročito hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine, putem zakonskih institucija zemlje na svim nivoima.

Umjesto toga, gosp. Jelavić je direktno narušio ustavni poredak Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Narušavanje ustavnog poretka je kulminiralo u subotu, 3. marta 2001. godine u Mostaru, provođenjem neustavne inicijative koju je predvodio gosp. Jelavić, na podrivanju ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine i osnivanju nezakonith paralelnih struktura.

Općenito gledajući, gosp. Jelavić je svojim ponašanjem jasno pokazao kako je njegov cilj onemogućavanje rada institucija uspostavljenih Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, te je, prema tome, vršio ozbiljnu opstrukciju implementacije navedenoga Sporazuma, i to slijedećim aktivnostima:

Prilikom registriranja za opće izbore u novembru 2000. godine, HDZ BiH se zvanično obavezao da će se pridržavati Mirovnog sporazuma i provoditi izborne rezultate. Gosp. Jelavić nije ispoštovao ovu obavezu.

Dana 11. novembra 2000. godine, uprkos veoma jasnim upozorenjima, upućenih i javno i privatno, da bi takve radnje predstavljale kršenje Pravila i propisa Privremene izborne komisije, gosp. Jelavić je na sami dan održavanja izbora organizirao i provomovirao političku manifestaciju, čiji je cilj bio ometanje normalnog demokratskog procesa. Ova manifestacija, kojoj se pogrešno pripisivao naziv "referendum", predstavljala je flagrantno kršenje osnovnog demokratskog principa da se na dan održavanja izbora ne vrše nikakve političke aktivnosti. Izborna apelaciona potkomisija je bila primorana da poduzme odgovarajuće mjere, čime je i sama potvrdila da je ovaj osnovni demokratski princip prekršen.

Dana 3. februara 2001. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, nakon postupka koji je pokrenuo HDZ BiH, donio odluku da Pravila i propisi Privremene izborne komisije, odnosno pitanje procedure biranja delegata u Dom naroda Federacije, nije u njegovoj nadležnosti, budući da su ova Pravila i propisi doneseni u skladu sa međunarodnim mandatom povjerenim OSCE-u u ovome dijelu. Efekat ove odluke Suda je bio da je izbor delegata izvršen legitimno na osnovu ovih Pravila i propisa. Uprkos činjenici da je gosp. Jelavić ranije prihvatio obavezu da će ispoštovati odluku Ustavnog suda, on je odlučio da ignorira obaveze koje je prihvatila njegova stranka, tj. da provede izborne rezultate, i umjesto toga je ustvari, pokušao da građane ove zemlje, uključujući i one koji su glasali za HDZ BiH, drži kao taoce. Ovakvo ponašanje se može smatrati sračunatim pokušajima gosp. Jelavića na prekidanju svakodnevnih državotvornih aktivnosti ove zemlje, narušavanju ustavnog poretka uspostavljenog na osnovu gore pomenutog Općeg okvirnog sporazuma, te, prema tome, i kršenju vladavine zakona.

Gosp. Jelavić je stalno ignorirao svoje ustavne obaveze i jasno je pokazao da će ignorirati ukazane mu mogućnosti da nastavi provoditi političku aktivnost unutar, a ne van, ustavnog okvira ove zemlje. On je jasno pokazao da nema namjeru iskoristiti normalne demokratske mehanizme koji postoje u Bosni i Hercegovini za provođenje promjena. Neustavno ponašanje gosp. Jelavića je kulminiralo njegovim učešćem u nečemu što se može nazvati stranačkim skupom održanim u Mostaru 3. marta 2001. godine, kojom prilikom su njegovi učesnici podstaknuti da donesu svojevrsnu "odluku" o osnivanju neustavnih i nezakonitih paralelnih struktura. Gosp. Jelavić je morao u potpunosti biti svjestan da ovaj "skup" pod imenom "Hrvatski narodni sabor" nije imao nadležnost da donosi zakonite odluke.

U petak, 2. marta 2001. godine, dan prije održavanja stranačkog skupa u obliku "mitinga" u Mostaru, Visoki predstavnik je uputio javni apel u kojemu je jasno naveo da će "svako za koga se utvrdi da je uključen u nezakonite ili antidejtonske aktivnosti, uključujući osnivanje i održavanje paralelnih struktura, biti podložan sankcijama u skladu sa mojim mandatom. Aktivnosti koje imaju za cilj podrivanje legitimnih institucija Federacije i Države neće se tolerirati."

Predvodeći "miting", gospodin Jelavić je otišao toliko daleko da je zanemario čast i ugled najviše funkcije u državi na koju je izabran u septembru 1998. godine. Gospodin Jelavić je bez ikakve sumnje pokazao da je izgubio sposobnost poštivanja ustavnog poretka ove zemlje i istovremeno potvrdio svoju spremnost na kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na nepoštivanje vladavine prava.

Obraćanja gospodina Jelavića, osobito u proteklih nekoliko mjeseci, koja su kulminirala govorom u Busovači 28. februara 2001. godine su obečastila cjelokupno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a naročito funkciju člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. U svojstvu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Jelavić je imao zakonsku i moralnu obavezu da promovira stabilnost i pomirenje. Međutim, izbor gospodina Jelavića je bio podrivanje postignutog napretka u mirovnoj implementaciji sijanjem mržnje i straha. U jednom pristojnom društvu nema mjesta za neodgovornu retoriku gospodina Jelavića, koja predstavlja izdaju najboljih interesa onih koji su, na žalost, bili navedeni da mu ukažu svoje povjerenje.

Zaključak

S obzirom na gore navedeni vid ponašanja, nema potrebe u ovom dokumentu navoditi sveukupne aktivnosti i ponašanje koje je dovelo do neizbježne smjene sa dužnosti gospodina Jelavića koji je svojim djelovanjem nanio ljagu i podrivao visoku funkciju koju je obavljao. Takvo ponašanje je kulminiralo "mitingom" u Mostaru i nezakonitoj inicijativi koja predstavlja njegov ključni dio, a to je zahtjev za uspostavom neustavnih paralelnih institucija koje bitno i direktno idu u pravcu narušavanja ustavnog poretka i u Federaciji i u Bosni i Hercegovini.

Ono što je naročito žalosno i što je potrebno imati na umu prilikom sagledavanja toka djelovanja i poteza koje je gospodin Ante Jelavić namjerno poduzimao jeste činjenica da je gospodinu Jelaviću moralo biti izuzetno dobro poznato da se sva pitanja koja smatra problematičnim mogu rješavati uobičajenim ustavnim sredstvima. Sasvim je jasno da gospodin Ante Jelavić nije uočio da neophodan dio demokratskog procesa u javnom životu predstavlja poređenje zahtjeva bilo koje stranke, osobe ili grupe osoba sa onim na šta drugi imaju pravo.

Gotovo da i nema sumnje da bi nasljednik gospodina Jelavića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine trebao bolje služiti hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Pod uvjetom da je takav nasljednik spreman na rad unutar države, Federacije i kantona, postoji velika nada da se može graditi prosperitetna i mirna budućnost za hrvatski narod, druge konstitutivne narode i sve građane Bosne i Hercegovine.

Broj 93/01
7. marta 2001. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.