Aktio

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

Odluka zakon o izmjenama i dopunama zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je priložen uz ovu odluku i čini njen sastavni dio, stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine na dan 3. augusta 2001. godine

Razmotrivši i imajući u vidu sve gore navedeno, ovim donosim sljedeću

ODLUKU
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDIJSKOJ I TUŽILAČKOJ FUNKCIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE, KOJI JE PRILOŽEN UZ OVU ODLUKU I ČINI NJEN SASTAVNI DIO, STUPA NA SNAGU KAO ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE NA DAN 3. AUGUSTA 2001. GODINE

Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem";

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o sprovođenju mira koja je održana u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno" u vezi određenih pitanja uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) "mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Pozivajući se dalje na stav I.2.a Zaključaka pomenute Konferencije u Bonu prema kojima je uočeno "da je nepristrasno i neovisno pravosuđe" od "suštinskog značaja za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini" da proces imenovanja sudija i tužilaca mora biti temeljen na profesionalnim sposobnostima, da je nužno uspostavljanje ustanova za edukaciju sudija i tužilaca, i da je kontrola pravosudnog sistema element od suštinskog značaja za pomenuti proces;

Imajući u vidu stav II.2 Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira (Madrid, 16. decembar 1998. godine) u kojem se "naglašava važnost pojačanih napora u sprovođenju pravosudne reforme, koje koordinira Visoki predstavnik, kako bi se pružila podrška naporima organa vlasti u Bosni i Hercegovini" i "apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija sveobuhvatni strateški plan reforme pravosuđa, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročniji prioriteti, u dogovoru sa tim organima, Vijećem Evrope, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama";

Rukovodeći se stavom 2. i stavom 3. moje Odluke o osnivanju Nezavisne pravosudne komisije od 14.marta 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01, "Službene novine Federacije BiH", broj 14/01, "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 17/01) u kojima se navodi da će "Mandat Nezavisne pravosudne komisije uključiti pitanja koja se odnose na unapređenje vladavine zakona i reformu pravosuđa. Odgovornosti Nezavisne pravosudne komisije će biti u skladu sa ovim mandatom i obuhvatiće: (...) - vođenje i koordiniranje reformi koje utiču na sudstvo, tužilaštva, stručna udruženja i srodne strukture, postupke ili institucije, uključujući pružanje pomoći ili potpore u procesu razvoja novih pravnih propisa" Dalje "u izvršavanju svog mandata i odgovornosti, Nezavisna pravosudna komisija će imati sljedeća ovlaštenja: (...) - da predlaže Visokom predstavniku da koristi svoja ovlaštenja prema Daytonskom mirovnom sporazumu ili uslovima za njegovo sprovođenje";

Shvatajući da je potpuno neovisan i nepristrasan sudski i tužilački sistem neophodan da bi se osigurala vladavina zakona u oblasti krivičnog, građanskog i privrednog prava i da bi se zagarantovao napredak u oblasti ljudskih prava i sloboda i pomirenja u Bosni i Hercegovini;

Razmatrajući Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine od 17. maja 2000. godine ("Službene novine Federacije BiH" br. 22/00 i 20/01);

Uočavajući da određeni organi izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine odbijaju da djeluju u okviru uspostavljenog pravnog sistema i ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze u skladu sa gore pomenutim zakonom i tako onemogućavaju napore pravosudne reforme i efikasno ostvarivanje pravde;

Uočavajući da se sudijsko i tužilačko imenovanje, disciplinski postupci i postupci smjenjivanja moraju vršiti u skladu sa objektivnim kriterijima koji su utemeljeni na stručnim kvalifikacijama i transparentnim postupcima kako bi se osiguralo pravosuđe koje je zaštitnik vladavine zakona u Federaciji Bosne i Hercegovine;

Imajući na umu da masovni, istovremeni prestanak mandata sudijama i tužiocima izaziva značajni poremećaj u ostvarivanju pravde na efikasan i ispravan način;

U cilju garantiranja stručnog, efikasnog i nepristrasnog odabira, imenovanja, disciplinskog postupka i postupka smjenjivanja sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine;

Član 1.

U članu 4., iza prve rečenice stava 2. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/00 i 20/01) (u daljem tekstu: Zakon) dodaje se sljedeća rečenica: "Izuzetno, profesori pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini iz oblasti ustavnog prava, krivičnog prava ili procesnog krivičnog prava, građanskog prava ili građanskog procesnog prava, upravnog prava, privrednog prava ili porodičnog prava mogu biti imenovani za sudije Ustavnog suda Federacije bez položenog pravosudnog ispita."

Član 2.

U članu 5. stav 4. iza riječi: "kantonalna komisija te preporuke dostavlja" brišu se riječi: "nadležnom kantonalnom ministarstvu pravde", a dodaju se riječi: "odgovarajućem tijelu utvrđenom u skladu sa ovim zakonom."

Član 3.

U članu 9. iza stava 2. dodaje se sljedeći stav 3. koji glasi:

"Komisije i tijela koja vrše imenovanje će osigurati da sva slobodna mjesta u komisijama budu popunjena prije isteka mandata svakog od članova komisije u skladu sa postupcima utvrđenim pravilnikom nadležne komisije."

Član 4.

U članu 16. stav 4. iza riječi: "potreba sudova i tužilaštava.", dodaju se sljedeće rečenice koje glase: "Nakon toga, sva nova slobodna mjesta moraju biti oglašena najmanje 160 (stotinušezdeset) dana prije datuma isteka mandata sudije ili tužioca koji vrši tu funkciju. U slučaju iznenadno ili neočekivano slobodnog mjesta sudije ili tužioca, oglas mora biti objavljen u roku od 30 (trideset) dana od dana upražnjenja tog mjesta."

Član 5.

U članu 17. stav 3. riječi: "30 dana" zamjenjuju se riječima: "60 dana."

Član 6.

Član 20. mijenja se i glasi:

"U slučaju imenovanja na federalnom nivou, Federalna komisija (za potrebe ovog člana 20. "Komisija") će pregledati sve primljene prijave po Pravilniku kojim se reguliše predlaganje sudija/tužilaca i kriterijima navedenim u čl. 4. i 18. ovog zakona. Pored toga, Komisija će obaviti pojedinačne usmene intervjue kandidata u skladu sa postupcima navedenim Pravilnikom kojim se reguliše predlaganje sudija/tužilaca.

Kada predlaže kandidate organu koji vrši imenovanje, Komisija je dužna da tom organu dostavi detaljan opis za svakog predloženog kandidata uz kopiju odgovarajućeg prijavnog materijala.

Komisija će predložiti kandidate organu koji vrši imenovanje u skladu sa sljedećim pravilima:

  • -
    Za 1 (jedno) slobodno mjesto za istu funkciju, Komisija će predložiti 2 (dva) kandidata;
  • -
    Za 2 (dva) ili 3 (tri) slobodna mjesta za istu funkciju, Komisija će predložiti broj kandidata jednak broju slobodnih mjesta plus 1 (jedan);
  • -
    Za 4 (četiri ) ili 5 (pet) slobodnih mjesta za istu funkciju, Komisija će predložiti broj kandidata jednak broju slobodnih mjesta plus 2 (dva);
  • -
    Za više od 5 (pet) ali ne više od 10 (deset) slobodnih mjesta za istu funkciju, Komisija će predložiti broj kandidata jednak broju slobodnih mjesta plus 3 (tri) kandidata;
  • -
    Za više od 10 (deset) ali ne više od 20 (dvadeset) slobodnih mjesta, Komisija će predložiti broj kandidata jednak broju slobodnih mjesta plus 4(četiri ) kandidata;
  • -
    Za više od 20 (dvadeset) slobodnih mjesta za istu funkciju, Komisija će predložiti broj kandidata jednak broju slobodnih mjesta plus 6 (šest) kandidata;

Komisija nije obavezna postupati po članu 20. stav 3. samo pod uslovima:

(i) ako ne postoji dovoljan broj prijavljenih kandidata da se zadovolje zahtjevi iz člana 20. stava 3. ili

(ii) ako Komisija, nakon što je razmotrila sve prijavljene kandidate za slobodno mjesto, utvrdi da postoji nedovoljan broj prijavljenih kandidata koji zadovoljavaju kriterije navedene u čl. 4. i 18. ovog zakona,

(iii) primjena tačke (i) ili tačke (ii) ovog stava od strane Komisije neće predstavljati razlog za organ koji vrši imenovanje da uspori ili prekine postupak imenovanja.

Ukoliko Komisija ne predloži broj kandidata kako je propisano stavom 3. ovog člana, dostavit će organu koji vrši imenovanje detaljne razloge u vezi s tim u pismenoj formi.

Organu koji vrši imenovanje će se predložiti kandidati po redoslijedu prvenstva pri izboru, tako da će se kao prvi kandidat predložiti prvi izbor Komisije, kao drugi kandidat će se predložiti drugi izbor Komisije i tim redom do kraja liste.

Za imenovanja sudija i tužilaca na kantonalnom i općinskom nivou, nadležna kantonalna komisija će primijeniti isti postupak, s tim da će kantonalna komisija prijedlog kandidata i njihov redoslijed utvrditi zajedno sa nadležnom Federalnom komisijom.

Komisija će preporučenom poštom poslati listu predloženih kandidata nadležnom organu koji vrši imenovanje."

Član 7.

Dodaje se novi član 20a. koji glasi:

"U slučaju predlaganja i imenovanja tužilaca, primijenjivat će se sljedeći postupak:

Organ koji vrši imenovanje će biti:

  • -
    Predsjednik Federacije uz saglasnost potpredsjednika Federacije, za imenovanja na federalnom nivou;
  • -
    Predsjednik kantona uz saglasnost potpredsjednika kantona, za imenovanja na kantonalnom i općinskom nivou za kantone sa specijalnim režimom (Srednjobosanski i Hercegovačko-neretvanski ), kao i za teritoriju grada Mostara;
  • -
    Predsjednik odgovarajućeg kantona, za ostala kantonalna i općinska imenovanja.

Nakon što od Komisije primi listu predloženih kandidata, organ koji vrši imenovanje treba da u roku od 20 (dvadeset) dana imenuje kandidate sa te liste.

Organ koji vrši imenovanje treba da imenuje kandidate po redoslijedu kako su poredani na listi predloženih kandidata. U slučaju da izmijeni redoslijed, organ koji vrši imenovanje će detaljno u pismenoj formi, obrazložiti Komisiji svoje razloge za svakog kandidata pojedinačno.

U slučaju da organ koji vrši imenovanje ne imenuje nikoga od predloženih kandidata sa liste koju je dostavila nadležna Komisija u roku od 20 (dvadeset) dana od dana prijema liste, smatraće se da su kandidati, čiji broj odgovara broju slobodnih mjesta, imenovani od strane organa nadležnog za imenovanje po redoslijedu sa liste Komisije.

U slučaju da organ koji vrši imenovanje imenuje manji broj predloženih kandidata od broja slobodnih mjesta u roku od 20 (dvadeset) dana od dana prijema te liste, broj predloženih kandidata jednak broju preostalih slobodnih mjesta će se smatrati imenovanim na tu funkciju prema listi kandidata od strane organa nadležnog da vrši imenovanje, uzimajući prvo-rangiranog preostalog kandidata sa liste i tako redom dok se ne popune slobodna mjesta.

Sva imenovanja iz člana 20a., bilo da su izvršena od strane organa koji vrši imenovanje ili da se u skladu sa ovim zakonom smatraju izvršenim od strane organa koji vrši imenovanje, stupiće na snagu odmah, a Komisija će, što je moguće prije, obezbijediti objavljivanje imenovanja u odgovarajućim službenim novinama.

Organ koji vrši imenovanje može odbiti da imenuje kandidata sa liste predloženih kandidata jedino u slučaju da taj kandidat ne ispunjava minimalne uslove propisane u članu 4. ovog zakona za mjesto za koje je on/ona predložen/a. U tom slučaju, organ koji vrši imenovanje će obavijestiti nadležnu Komisiju, ali ne kasnije od 10 (deset) dana od prijema liste predloženih kandidata, navodeći specifične kriterije koje kandidat nije ispunio.

Komisija će onda u periodu od 10 (deset) dana, organu koji vrši imenovanje predložiti drugog kandidata ili dokazati da kandidat ispunjava minimalne uslove propisane zakonom ili će pismenim putem obavijestiti organ koji vrši imenovanje da nema drugog kandidata koji bi mogao biti predložen, navodeći razloge. Organ koji vrši imenovanje će imati period od 20 (dvadeset) dana od prijema odgovora od strane Komisije u kojem treba da imenuje kandidate na upražnjena mjesta, a u skladu sa postupkom uređenim članom 20a. stav 3. do stava 7.

Odredba člana 20a. će se primjenjivati na sva predlaganja kandidata koja su u toku na dan stupanja na snagu ovog zakona. U slučaju da je nadležna Komisija već poslala listu predloženih kandidata nadležnom organu koji vrši imenovanje, rok naveden u članu 20a. stav 3. će početi teći od dana stupanja na snagu ovog zakona."

Član 8.

Dodaje se novi član 20b. koji glasi:

"U slučajevima koji se odnose na predlaganje i imenovanje sudija, primijenit će se sljedeći postupak:

Komisija će poslati listu predloženih kandidata organu koji vrši imenovanje sudija, a koji je određen Ustavom Federacije BiH. Organ za imenovanje treba da imenuje kandidate po redoslijedu kako su poredani na toj listi. U slučaju da ne prati redoslijed Komisije, organ koji vrši imenovanje će, u pismenoj formi i detaljno, dostaviti Komisiji konkretne razloge za svakog kandidata pojedinačno.

Organ koji vrši imenovanje može odbiti da imenuje kandidata sa liste predloženih kandidata jedino u slučaju da taj kandidat ne ispunjava minimalne uslove propisane u članu 4. ovog zakona, za mjesto za koje je on/ona predložen/a. U tom slučaju, organ koji vrši imenovanje će obavijestiti nadležnu Komisiju, ali ne kasnije od 10 (deset) dana od prijema liste predloženih kandidata, navodeći specifične kriterije koje kandidat nije ispunio.

Komisija će onda u periodu od 10 (deset) dana organu koji vrši imenovanje predložiti drugog kandidata ili će dokazati da kandidat ispunjava minimalne uslove propisane zakonom ili pismenim putem obavijestiti organ koji vrši imenovanje da nema drugog odgovarajućeg kandidata koji bi mogao biti predložen, navodeći razloge.

Odredbe člana 20b. će se primjenjivati na predlaganja kandidata koja su u toku na dan stupanja na snagu ovog zakona."

Član 9.

Dodaje se novi član 20c. koji glasi:

"Kandidat se ne može imenovati na funkciju sudije ili tužioca ukoliko ga Komisija nije predložila za tu funkciju.

Kandidat će biti obaviješten da li ga je Komisija predložila ili ne za imenovanje."

Član 10.

Član 21. se mijenja i glasi:

"U roku od 90 (devedeset) dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sve Federalne i kantonalne komisije će, u okviru svoje nadležnosti, izdati posebne potvrde svim sudijama i tužiocima na funkciji navodeći datum isteka mandata svakog pojedinog sudije ili tužioca, i navodeći na jasan i nedvosmislen način da obavljanje funkcije sudije, tužioca ili člana Komisije (gdje je to primjenjivo) nakon isteka njihovog mandata predstavlja povredu zakona.

Nakon toga, u vrijeme imenovanja bilo kojeg tužioca u skladu sa ovim Zakonom, nadležna Federalna ili kantonalna komisija koja je uključena u proces imenovanja mora dostaviti imenovanom posebnu potvrdu u kojoj je naveden datum kada mu ističe mandat."

Član 11.

Dodaje se član 21a. koji glasi:

"Nadležna Federalna ili kantonalna komisija će, u roku koji nije kraći od 180 (stotinu osamdeset) dana prije isteka mandata bilo kojeg sudije, tužioca ili člana komisije, izdati obavještenje tom sudiji, tužiocu ili članu komisije informišući ga o predstojećem isteku njegovog/njenog mandata i navodeći na jasan i nedvosmislen način da obavljanje funkcije sudije, tužioca ili člana komisije (gdje je to primjenjivo) nakon isteka mandata, predstavlja povredu zakona.

U isto vrijeme kada se izdaje obavještenje pomenuto u prethodnom stavu, Federalna ili kantonalna komisija će poslati kopiju obavještenja o isteku mandata, navedenog u prethodnom stavu, nadležnom Federalnom ili kantonalnom ministarstvu pravde, nadležnom sudu ili tužilaštvu i svakom drugom nadležnom organu koji vrši imenovanje u skladu sa ovim zakonom, kako bi oni mogli pravilno izvršiti svoje obaveze navedene u čl. 6., 7., 8., 9. i 16. ovog zakona.

U slučaju da mandat sudije, tužioca ili člana komisije ističe u roku od 180 (stotinu osamdeset) dana ili kraćem roku nakon što je izvršena provjera u skladu sa stavom 1. člana 21., nadležna Federalna ili kantonalna komisija mora takođe poslati "obavijest o isteku mandata u roku od 180 (stotinuosamdeset) dana" nadležnom Federalnom ili kantonalnom ministarstvu pravde, nadležnom sudu ili tužilaštvu i svakom drugom nadležnom organu koji vrši imenovanje u skladu sa ovim zakonom, kako bi oni mogli bez odlaganja izvršiti svoje dužnosti navedene u čl. 6., 7., 8., 9. i 16. ovog zakona."

Član 12.

Član 22. mijenja se i glasi:

"Prije pokretanja postupka za smjenjivanje sudije ili tužioca, organ ovlašten odgovarajućim zakonom za pokretanje toga postupka će zatražiti mišljenje od Federalne komisije.

Organ koji zahtijeva mišljenje po ovom članu, će dostaviti Federalnoj komisiji navod(e) koji čine osnovu postupka za smjenjivanje, te će priložiti sve dokaze, uključujući isprave i izjave svjedoka kojima se dokazuju ti navodi.

Nadležna kantonalna komisija će razmatrati i glasati sa Federalnom komisijom u slučajevima koji se odnose na postupke smjenjivanja sudija i tužilaca na općinskim i kantonalnim nivoima.

Niti jedan postupak smjenjivanja se neće pokrenuti protiv sudije ili tužioca ukoliko Federalna komisija prethodno ne da mišljenje u kojem će navesti da postoji dovoljna činjenična i pravna osnova za pokretanje postupka smjenjivanja sudije ili tužioca, a koji će se onda voditi u skladu sa odgovarajućim zakonom.

Mišljenje Federalne komisije neće biti predmetom preispitivanja u bilo kojem sudskom ili upravnom postupku."

Član 13.

Član 27. mijenja se i glasi:

"Organ koji je po zakonu ovlašten da udalji sudiju ili tužioca od vršenja funkcije tražiće mišljenje od Federalne komisije u pogledu postojanja dovoljnih činjeničnih i pravnih osnova za udaljenje u roku od 5 (pet) dana nakon udaljenja sudije ili tužioca od vršenja njegove funkcije.

Organ koji zahtijeva mišljenje u skladu sa ovim članom će dostaviti Federalnoj komisiji navod(e) koji čini(e) osnovu za udaljenje i priložiti sve dokaze uključujući isprave i izjave svjedoka kojima se dokazuju ti navodi.

Ukoliko se ne zatraži mišljenje i ne podnese dokumentacija kako se zahtijeva prema stavu 1. i stavu 2. ovog člana, to će imati za posljedicu da se udaljenje od vršenja funkcije automatski opoziva, i sudija ili tužilac koji su bili udaljeni odmah vraćaju na izvršenje svoje funkcije.

Ukoliko Federalna komisija zaključi da nema dovoljno činjeničnih i pravnih osnova za udaljenje sudije ili tužioca, sudija ili tužilac će odmah po nalogu Federalne Komisije biti vraćen da obavlja svoju funkciju.

Mišljenje Federalne komisije neće biti predmetom preispitivanja u bilo kojem sudskom ili upravnom postupku.

Sudija i tužilac neće biti udaljeni od vršenja funkcije za period duži od 180 (stotinuosamdeset) dana od dana udaljenja od vršenja funkcije, ako se u tom roku ne pokrene postupak smjenjivanja. Ukoliko udaljenje bude trajalo duže od 180 (stotinuosamdeset) dana bez pokretanja postupka za smjenjivanje, udaljenje će se po nalogu Federalne komisije poništiti.

Nadležna kantonalna komisija će razmotriti i glasati sa Federalnom komisijom u slučajevima postupaka udaljenja od vršenja funkcije koji se vode protiv sudija ili tužilaca na općinskim i kantonalnim nivoima.

U slučaju da je u toku udaljenje sudije ili tužioca od vršenja funkcije, organ koji je izvršio udaljenje, mora se pridržavati postupka koji je utvrđen u st. 1. do 7. ovog člana koji se odnosi na udaljenje tog sudije ili tužioca. Rokovi utvrđeni u stavu 1. ovog člana će početi da teku 5 (pet) dana od stupanja na snagu ovog zakona".

Član 14.

U članu 74., iza riječi: "odgovarajućom kantonalnom komisijom provodeći" brišu se riječi: "preliminarnu, naknadnu i konačnu provjeru", a dodaju se riječi: "konačnu provjeru."

Član 15.

Ovaj zakon stupa na snagu na dan potpisivanja i biće objavljen bez odlaganja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Broj 113/01
3. augusta 2001. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.