Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
Uredba o provođenju zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
Na osnovu člana 2. stav 3. alineja prva Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 21/98 i 34/00), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Federalnog ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija, donosi
UREDBU
O PROVOĐENJU ZAKONA O CARINSKOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE
DIO I
OSNOVNA ODREDBA
Ovom uredbom razrađuje se primjena odredbi Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 21/98 i 34/00), (u daljem tekstu: Zakon), koje se odnose na carinsku vrijednost, ulazak robe u carinsko područje, carinske prijave, pregled robe, nalaze carinarnice i druge mjere koje preduzima carinarnica, carinski odobreni postupak ili namjenu, stavljanje robe u slobodan promet, proceduru provoza, carinske postupke s ekonomskim učinkom, carinsko skladištenje, unutrašnju obradu, obradu pod carinskom kontrolom, privremeni uvoz, vanjsku obradu, izvoz i slobodne zone.
Sastavni dio ove uredbe su Prilozi od broja 1 do broja 28.
NASLOV I CARINSKA VRIJEDNOST
POGLAVLJE I
Opšte odredbe
Član 1.
- 1.Prilikom primjene odredbi čl. 24. do 32. Zakona, i odredbi čl. 8. do 27. ove uredbe, primjenjuju se odredbe precizirane u Prilogu 1.
- 2.Ukoliko je prilikom određivanja carinske vrijednosti potrebno pozvati se na opšteprihvaćene principe, primjenjuju se odredbe Priloga 2.
Član 2.
U smislu ovog naslova:
- a)pod pojmom "sporazum" podrazumijeva se Sporazum o provedbi člana VII Opšteg sporazuma o tarifama i trgovini koji je sklopljen u okviru multilateralnih pregovora o trgovini iz 1973. do 1979., a na koje se poziva u članu 27. stav 1. prva alineja Zakona;
- b)pod pojmom "proizvedene robe" podrazumijevaju se proizvodi koji su dobijeni uzgajanjem, proizvodnjom ili iskopavanjem;
- c)pod pojmom "identične robe" podrazumijevaju se robe koje su proizvedene u istoj zemlji i koje su u svakom pogledu identične, uključujući i fizičke karakteristike, kvalitet i ugled. Manje razlike u izgledu ne sprečavaju da se robe, koje inače odgovaraju ovoj definiciji, smatraju identičnom.
- d)pod pojmom "slične robe" podrazumijevaju se robe koje su proizvedene u istoj zemlji i koje, iako nisu slične u svakom pogledu, imaju slične karakteristike i slične materijale od kojih su izrađene što im omogućuje da vrše iste funkcije i da budu komercijalno izmjenjive. Kvalitet roba, njihov ugled i postojanje zaštitnog znaka su neki od faktora koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja da li su robe slične;
- e)pod pojmom "robe iste klase ili vrste" podrazumijevaju se robe koje spadaju u istu grupu ili isti spektar proizvoda koje je proizvela određena industrija ili industrijski sektor, a što uključuje identične i slične robe.
- f)Identične robe" i "slične robe", kao što već može biti slučaj, ne obuhvataju robe koje uključuju ili predstavljaju inženjering, razvoj, umjetnički rad, dizajn i planove i šeme koje nisu prilagođene po članu 28. stav 1. (b) i (iv) Zakona, jer su takvi elementi urađeni u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH).
Član 3.
- 1.Osobama u smislu člana 25. stav 1. (d) i člana 26. stav 2. (c) Zakona, smatraju se:
- a)službenici ili direktori koji su uključeni u međusobne poslove;
- b)pravno priznati partneri u poslovnim odnosima;
- c)poslodavac i uposlenik;
- d)svaka osoba koja direktno ili indirektno posjeduje, kontrolira ili drži 5% ili više preostalih glasačkih dionica i jedne i druge osobe;
- e)jedna od njih direktno ili indirektno kontrolira drugu;
- f)obje te osobe direktno ili indirektno kontrolira treća osoba;
- g)one zajedno direktno ili indirektno kontroliraju treću osobu; ili
- h)su članovi iste obitelji. Osobe se smatraju članovim iste obitelji samo ukoliko su u jednom od dolje navedenih odnosa:
- a)
suprug i supruga,
roditelj i dijete,
brat i sestra (bilo da su od istih roditelja ili da se radi o polubratu ili polusestri),
roditelji roditelja i unuci,
braća/sestre roditelja i nećaci,
roditelji muža/supruge i zetovi ili snahe,
supružnici braće i sestara.
- 2.U smislu ovog naslova, osobe koje su poslovno povezane jedna s drugom tako što je jedna od njih isključivi agent, isključivi distributer ili isključivi koncesionar, smatra se da je povezana samo ukoliko potpada pod kriterije iz stava 1. ovog člana.
Član 4.
U svrhu određivanja carinske vrijednosti prema članu 25. Zakona, roba za koju cijena nije stvarno plaćena u vrijeme predviđeno za određivanje vrijednosti u carinske svrhe, cijena koja se treba platiti za izmirenje obaveza u navedeno vrijeme po pravilu se uzima kao osnovica za carinsku vrijednost.
Član 5.
- 1.U slučajevima kada je roba koja je prijavljena za stavljanje u slobodni promet dio veće količine iste robe kupljene prilikom jedne transakcije, cijena koja se stvarno plaća ili se treba platiti u smislu člana 25. stav 1. Zakona, je ona cijena koja je predstavljena kao proporcija između ukupne cijene koju tako prijavljena roba ima i ukupne količine kupljene robe.
- 2.Srazmjerna podjela cijene koja je stvarno plaćena ili se treba platiti također primjenjuje se u slučaju gubitka dijela pošiljke ili kada se roba kojoj se određuje vrijednost, ošteti prije stavljanja u slobodni promet.
Član 6.
U slučajevima kada cijena koja se stvarno plaća ili se treba platiti u smislu člana 25. stava 1. Zakona, uključuje i neki iznos u smislu bilo kakvog unutrašnjeg poreza koji se primjenjuje unutar zemlje porijekla ili zemlje izvoznice u vezi predmetne robe, navedeni iznos ne ulazi u carinsku vrijednost pod uvjetom da se nadležnom carinskom organu može dokazati da je predmetna roba oslobođena ili će biti oslobođena od toga u korist kupca.
Član 7.
U slučajevima kada se, prilikom primjene člana 25. stav 1. (b) Zakona, utvrdi da prodaja ili cijena uvozne robe podliježe nekom uvjetu ili razlogu za koji se ne može odrediti vrijednost robe za koju se procjenjuje odnosno razmatranju, a čija se vrijednost može utvrditi u odnosu na robu čija se vrijednost određuje, takva vrijednost se smatra indirektnim plaćanjem kupca prodavcu i dijelom cijene koja je stvarno plaćena ili se plaća ako se uvjet ili razmatranje ne odnose na:
- a)aktivnost na koju se primjenjuje član 25. stav 3. (b) Zakona; ili
- b)faktor u pogledu kojeg se na cijenu koja se plaća ili se treba platiti treba dodati iznos prema odredbama člana 28. Zakona.
Član 8.
- 1.U smislu člana 25. stav 3. (b) Zakona, pod pojmom "marketinške aktivnosti" podrazumijevaju se sve aktivnosti koje se odnose na reklamiranje ili promoviranje prodaje predmetne robe i sve aktivnosti koje se odnose na davanje jemstva ili garancije za tu robu.
- 2.Ako takve aktivnosti poduzme kupac, smatra se da ih je poduzeo za svoj račun čak i ako ih izvrši u sklopu ispunjavanja obaveza koje leže na kupcu nakon sklapanja ugovora s prodavcem.
Član 9.
- 1.Prilikom primjene člana 26. stav 2. (a) Zakona (transakcijska vrijednost identične robe), carinska vrijednost se određuje pozivanjem na transakcijsku vrijednost identične robe u prodaji na istom komercijalnom nivou i u osnovi u istoj količini kao i roba čija se vrijednost određuje. U slučajevima kada se ne nađe takva prodaja, transakcijska vrijednost identične robe prodane na različitim komercijalnim nivoima i/ili u različitim količinama i usklađena tako da u obzir uzme razlike koje se pripisuju komercijalnom nivou i/ili količini, koristi se, ali pod uvjetom da se takva usklađivanja mogu izvršiti na osnovu predočenog dokaza koji nedvosmisleno određuje opravdanost i ispravnost usklađivanja, bilo da to dovodi do povećanja ili smanjenja vrijednosti.
- 2.U slučajevima gdje su troškovi i naknade iz člana 28. stav 1. (e) Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, usklađivanje se vrši tako da se u obzir uzmu značajne razlike u takvim troškovima i naknadama između predmetne uvezene i identične robe koje nastaju kao rezultat razlika u udaljenosti i načinu transporta.
- 3.Ukoliko se, prilikom primjene ovog člana, ustanovi da postoji više za određivanje carinske vrijednosti uvezene robe transakcijskih vrijednosti identične robe, koristi se najmanja takva vrijednost.
- 4.Prilikom primjene ovog člana, transakcijska vrijednost za robu koja je proizvedena od strane druge osobe, uzima se u obzir samo kada se ne može ustanoviti nikakva transakcijska vrijednost prema stavu 1. ovog člana za identičnu robu koju je proizvela ista osoba koja je proizvela i robu čija se vrijednost određuje.
- 5.U smislu ovog člana, pod pojmom transakcijska vrijed- nost identične uvezene robe podrazumijeva se carinska vrijednost koja je prethodno određena prema članu 25. Zakona, i usklađena kao što je propisano u st. 1. (b) i 2. istog člana.
Član 10.
- 1.Prilikom primjene člana 26. stav 2. (b) Zakona (transakcijska vrijednost slične robe), carinska vrijednost se određuje pozivanjem na transakcijsku vrijednost slične robe u prodaji na istom komercijalnom nivou i u osnovi u istoj količini kao i roba čija se vrijednost određuje. U slučajevima kada se ne nađe takva prodaja, transakcijska vrijednost slične robe prodate na različitim komercijalnim nivoima i/ili u različitim količinama i usklađena tako da se u obzir uzmu razlike koje se pripisuju komercijalnom nivou i/ili količini, koristi se, ali pod uvjetom da se takva usklađivanja mogu izvršiti na osnovu predočenog dokaza koji nedvosmisleno određuje opravdanost i ispravnost usklađivanja, bilo da to dovodi do povećanja ili smanjenja vrijednosti.
- 2.U slučajevima gdje su troškovi i naknade iz člana 28. stav 1. (e) Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, usklađivanje se vrši tako da se u obzir uzmu značajne razlike u takvim troškovima i naknadama između predmetne uvezene i slične robe koje nastaju kao rezultat razlika u udaljenosti i načinu transporta.
- 3.Ukoliko se, prilikom primjene ovog člana, ustanovi da postoji više transakcijskih vrijednosti slične robe, za određivanje carinske vrijednosti isto kao u članu 9. uvezene robe koristi se najmanja takva vrijednost za određivanje carinske vrijednosti izvezene robe.
- 4.Prilikom primjene ovog člana, transakcijska vrijednost za robu koja je proizvedena od strane drugih osoba, uzima se u obzir samo kada se ne može ustanoviti nikakva transakcijska vrijednost prema stavu 1. ovog člana za sličnu robu koju je proizvela ista osoba koja je proizvela i robu čija se vrijednost određuje.
- 5.U smislu ovog člana, pod pojmom transakcijska vrijednost slične uvezene robe podrazumijeva se carinska vrijednost koja je prethodno određena prema članu 25. Zakona i usklađena u smislu kako je propisano u stavovima 1. (b) i stav 2. istog člana.
Član 11.
- 1.(a) Ukoliko se uvezena roba, ili identična ili slična uvezena roba prodaje u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu BiH) u stanju u kakvom je uvezena, carinska vrijednost uvezene robe, određena u skladu s članom 26. stav 2. (c) Zakona, temelji se na jediničnoj cijeni po kojoj je uvezena roba, ili identična ili slična uvezena roba prodata u najvećoj ukupnoj količini u isto ili približno isto vrijeme kao i robe čija se vrijednost određuje osobama koje nisu povezane s osobama od kojih su kupili takvu robu, s tim da podliježu odbicima za sljedeće:
(i) provizije koje se obično plaćaju ili čije se plaćanje dogovori, odnosno dodatni iznosi na profit ili opće troškove (uključujući direktne i indirektne troškove za marketing te robe) u vezi s prodajom u BiH uvezene robe iste klase ili vrste;
(ii) uobičajene troškove transporta i osiguranja i drugi troškovi koji nastaju unutar BiH;
(iii) uvoznu carinu i druge dažbine koje treba platiti u BiH za uvoz ili prodaju robe.
(b) Ukoliko se uvezena roba, ili identična ili slična uvezena roba ne prodaje u isto ili približno isto vrijeme kada se uvozi roba čija se vrijednost određuje, carinska vrijednost uvezene robe određene prema ovom članu, a koja inače podliježu odredbama stava 1. (a) ovog člana, temelji se na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba, identična ili slična uvezena roba prodaje u BiH u stanju u kojem je uvezena najranijeg datuma nakon uvoza robe čija se vrijednost određuje, ali prije isteka 90 dana od takvog uvoza.
- 2.Ukoliko se ni uvezena roba, ni identična ili slična roba ne prodaju u BiH u stanju u kojem je uvezena, tada se, ukoliko to uvoznik zahtijeva, carinska vrijednost temelji na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba, nakon daljnje obrade, prodaje u najvećoj ukupnoj količini osobama u BiH koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju takvu robu, s tim da se umanji za odgovarajući iznos dodane vrijednosti koja je nastala kao rezultat obrade, te za izdatke propisane u stavu 1. (a) ovog člana.
- 3.U smislu ovog člana, pod pojmom jedinična cijena po kojoj se uvezena roba prodaje u najvećoj ukupnoj količini, podrazumijeva se cijena po kojoj je najveći broj jedinica prodat prilikom prodaja osobama koje nisu povezane s osobama od kojih su kupile takvu robu na prvom komercijalnom nivou nakon uvoza na kojem se vrše takve prodaje.
- 4.Prilikom svake prodaje u BiH osobi koja vrši snabdijevanje bilo direktno ili indirektno, besplatno ili po sniženoj cijeni za upotrebu u vezi proizvodnje ili prodaje za izvoz uvezene robe, nijedan od elemenata naveden u članu 28. stav 1. (b) Zakona, neće se uzimati u obzir prilikom određivanja jedinične cijene u smislu ovog člana.
- 5.U smislu stava 1. (b) ovog člana, pod pojmom "najranijeg datuma" podrazumijeva se datum do kojeg je izvršena prodaja uvezene robe, ili identične ili slične uvezene robe u dovoljnoj količini da bi se utvrdila jednaka cijena.
Član 12.
- 1.Prilikom primjene člana 26. stav 2. (d) Zakona, carinski organi ne mogu zahtijevati od osobe koja nema stalno mjesto boravka u BiH da preda na uvid ili dozvoli pristup bilo kakvom računu ili drugim evidencijama u svrhu određivanja ove vrijednosti. Iznimno, informaciju koju pruži proizvođač robe u svrhu određivanja carinske vrijednosti prema ovom članu carinski organi mogu provjeriti u nekoj drugoj zemlji uz suglasnost proizvođača i pod uvjetom da se vlasti odnosne zemlje ne protivi i da ona nema ništa protiv istrage.
- 2.Cijena ili vrijednost materijala i proizvodnje pomenute u članu 26. stav 2. u prvoj alineji (d) Zakona uključuje cijenu elemenata navedenih u članu 28. stav 1. (a), (ii) i (iii) Zakona i vrijednost, srazmjerno raspodijeljenu, svakog proizvoda ili usluge navedene u članu 28. stav 1. (b) Zakona kojeg kupac daje ili obavi direktno ili indirektno za upotrebu u vezi s proizvodnjom uvezene robe.
Vrijednost elemenata navedenih u članu 28. stav 1. (b) i (iv) Zakona, koji su urađeni u BiH, će se uključiti samo u onoj mjeri u kojoj se ti elementi naplaćuju od proizvođača.
- 3.U slučajevima kada se informacija razlikuje od one koju je dao proizvođač ili koja je data u njegovo ime, u svrhe određivanja obračunate vrijednosti, carinski organi obavještavaju podnosioca, ukoliko to podnosilac zahtijeva, o izvoru takve informacije, o podacima koji su korišteni i obračunima zasnovanim na takvim podacima u skladu sa članom 15. Zakona.
- 4."Opšti izdaci" iz člana 26. stav 2. (d) druge alineje Zakona, obuhvataju direktne i indirektne troškove proizvodnje i prodaje robe za izvoz koji nisu uključeni u članu 26. stav 2. (d) pod prvu alineju Zakona.
Član 13.
U slučajevima kada kontejneri iz člana 28. stav 1. (a) i (ii) Zakona, podliježu ponovnom uvozu, cijena se, na zahtjev podnosioca, na odgovarajući način srazmjerno raspoređuje u skladu s opštepriznatim principima obračunavanja.
Član 14.
U smislu člana 28. stav 1. (b) i (iv) Zakona, cijena istra- živačkih i preliminarnih nacrta se ne uključuju u carinsku vrijednost.
Član 15.
U slučajevima kada se carinska vrijednost određuje primjenom nekog drugog metoda a ne transakcijske vrijednosti, primjenjuje se član 29. (c) Zakona.
POGLAVLJE 2.
Odredbe koje se odnose na naknade za korištenje autorskog prava i licence
Član 16.
- 1.U smislu člana 28. stav 1. (c) Zakona, za naknade za korištenje autorskog prava i licence uzima se da one posebno znače plaćanje za korištenje prava koja se odnose:
na proizvođača uvezene robe (naročito patenata, dizajna, modela i proizvođačkog know-how), ili
na prodaju za izvoz uvezene robe (naročito zaštitni znaci, patentirani modeli), ili
na upotrebu ili preprodaju uvezene robe (naročito, autorska prava, proizvodni procesi koji su neodvojivo ugrađeni u uvezenu robu).
- 2.Kada se carinska vrijednost uvezene robe određuje prema odredbama člana 25. Zakona, naknade za korištenje autorskog prava ili licence se dodaje na cijenu koja se stvarno plaća ili se treba platiti kada je ovo plaćanje:
vezano za robu čija se vrijednost određuje, i
predstavlja uslov za prodaju ove robe.
Član 17.
- 1.Kada je uvezena roba isključivo sastavni dio ili komponenta robe koja se proizvodi u BiH, usklađivanje prema cijeni koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za uvezenu robu, vrši se samo onda kada se naknada za korištenje autorskog prava ili za licencu odnosi na tu robu.
- 2.U slučajevima kada je roba uvezena u rastavljenom stanju, odnosno kada mora proći kroz manju obradu prije dalje prodaje, (na pr. razblaživanje ili pakiranje), to neće spriječiti da se naknade za korištenje autorskog prava ili licence smatraju povezanim s uvezenom robom.
- 3.Ukoliko se naknade za korištenje autorskog prava i licence djelomično odnose na uvezenu robu, a djelomično i na sastojke i sastavne dijelove dodatih uvezenim proizvodima nakon njihovog uvoza, ili aktivnostima ili uslugama koje se obave nakon uvoza, odgovarajuće raspoređivanje će se vršiti samo na osnovu objektivnih i kvantitativno mjerljivih podataka u skladu s komentarom člana 28. stav 2. Zakona koji je dat u Prilogu 1.
Član 18.
Naknade za korištenje autorskog prava ili licence u vezi prava korištenja zaštitnog znaka, dodaju se na cijenu koja je plaćena ili se treba platiti na uvezenu robu samo u slučajevima kada:
se naknada za korištenje autorskog prava ili licencu odnosi na proizvode koji se dalje prodaju u istom stanju ili koji su predmet samo manjih obrada nakon uvoza,
se proizvodi prodaju na tržištu pod zaštitnim znakom koji je stavljen na njih prije ili poslije uvoza, a za koje se plaćaju naknade za korištenje autorskog prava ili licencu, i
kupac ne može slobodno nabaviti takve proizvode od drugih snabdjevača koji nisu u vezi s prodavcem.
Član 19.
Kada kupac plaća naknade za korištenje autorskog prava ili licence trećoj strani, ne smatra se da su ispunjeni uvjeti predviđeni u članu 16. stav 2. ove uredbe, izuzev ukoliko prodavac ili osoba koja je povezana s njim zahtijeva od kupca da izvrši to plaćanje.
Član 20.
- 1.U slučajevima kada se način obračuna iznosa naknade za korištenje autorskog prava ili za licencu izvodi iz cijene uvezene robe, u nedostatku dokaza smatraće se da je plaćanje te naknade za korištenje autorskog prava ili za licencu izvršeno u vezi robe čija se vrijednost treba odrediti.
- 2.Iznimno, u slučajevima kada se iznos naknade za korištenje autorskog prava ili za licencu obračunava bez obzira na cijenu uvezene robe, plaćanje te naknade za licencu ili za korištenje autorskog prava se može vezati za robu čija se vrijednost treba odrediti.
Član 21.
Prilikom primjene člana 28. stava 1. (c) Zakona, država u kojoj primalac naknade za korištenje autorskog prava ili licencu ima stalni boravak, nije od bitne važnosti.
POGLAVLJE 3.
Odredbe koje se odnose na mjesto ulaska u BiH
Član 22.
U smislu člana 28. stav 1. (e) i člana 29. (a) Zakona, mjesto ulaska na carinsko područje BiH je:
- a)za robu koja se doprema morem, luka istovara; za robu koja se doprema u željezničkom prometu ili unutrašnjim vodenim putevima, ili u cestovnom prometu to je mjesto gdje se nalazi prva carinarnica;
- b)za robu koja se doprema u zračnom prometu, aerodrom istovara;
- c)za robu koja se doprema drugim sredstvima, mjesto gdje se prelazi kopnena granica carinskog područja BiH.
POGLAVLJE 4.
Odredbe koje se odnose na troškove prevoza
Član 23.
Prilikom primjene člana 28. stav 1. e) i člana 29. (a) Zakona:
- a)u slučajevima kada se roba doprema istim načinom prevoza do odredišta unutar carinskog područja BiH, troškovi prevoza se procjenjuju proporcionalno pređenoj udaljenosti izvan i unutar carinskog područja BiH, izuzev ukoliko se nadležnom carinskom organu ne predoče dokazi koji pokazuju da su se troškovi mogli snositi prema uobičajenim tarifama za jednaki način prevoza robe do mjesta ulaska u carinsko područje BiH;
- b)U slučajevima kada je roba fakturisana po cijeni na paritetu "franko odredište u carinskom području BiH" koja odgovara cijeni na mjestu ulaska u carinsko područje BiH, troškovi prevoza unutar BiH se ne oduzimaju od te cijene. Takvo oduzimanje se dozvoljava ukoliko se carinskom organu predoči dokaz da bi cijena franko mjesto ulaska u carinsko područje BiH bila niža od cijene na paritetu "franko odredište u carinskom području BiH";
- c)U slučajevima kada je prevoz besplatan ili kada ga osigurava kupac, troškovi prevoza do mjesta ulaska u carinsko područje BiH, obračunati u skladu s uobičajenom tarifom koja se primjenjuje na iste metode prevoza, uključuju se u carinsku vrijednost.
Član 24.
- 1.Svi poštanski troškovi koji su naplaćeni do odredišta u vezi robe koja se šalje poštom, uključuje se u carinsku vrijednost te robe, izuzev dodatnih poštanskih troškova koji se naplaćuju u zemlji uvoznici.
- 2.Iznimno, usklađivanje prijavljene vrijednosti se ne vrši, ukoliko se radi o naknadama koje se koriste prilikom određivanja vrijednosti pošiljki nekomercijalnog karaktera.
POGLAVLJE 5.
Prijava carinske vrijednosti i dokumenti koji se prilažu
Član 25.
- 1.U slučajevima kada je potrebno odrediti carinsku vrijednost u smislu čl. 24. do 32. Zakona, prijava pojedinosti koje se odnose na carinsku vrijednost (prijava vrijednosti) prati carinsku prijavu te uvezene robe. Prijava vrijednosti sačinjava se na obrascu DV-1 iz Priloga 3. kojeg, tamo gdje je to potrebno, nadopunjava jedan ili više obrazaca DV-1 bis iz Priloga 4.
- 2.Poseban zahtjev za prijavu vrijednosti predviđenu u stavu 1. ovog člana, sačinjava isključivo osoba iz člana 4. stav 1.tačka 19. Zakona, koja ima stalno mjesto boravka, odnosno koja vodi poslovne operacije u carinskom području BiH i koja posjeduje sve relevantne činjenice.
- 3.Carinski organi mogu odustati od traženja prijavljivanja na obrascu koji je naznačen u stavu 1. ovog člana u slučajevima kada se carinska vrijednost predmetne robe ne može odrediti prema odredbama člana 25. Zakona. U takvim slučajevima, osoba iz stava 2. ovog člana podnosi ili osigurava podnošenja drugih podataka, kakvi se mogu tražiti u svrhu određivanja carinske vrijednosti prema drugom odgovarajućem članu Zakona. Takvi podaci se dostavljaju na način i u formi koji odrede carinski organi.
- 4.Odgovornost osobe koje podnsi carinarnici carinske prijave u smislu stava 1. ovog člana, uz moguću primjenu kaznenih odredbi, je jednaka odgovornosti osobe iz stava 2. ovog člana u pogledu:
tačnosti i potpunosti podataka navedenih u carinskoj prijavi,
vjerodostojnosti dokumenata koji su podneseni u prilog tim pojedinostima, i
pružanja bilo kakve dodatne informacije ili dokumenta koji je potreban za određivanje carinske vrijednosti robe.
Član 26.
- 1.Izuzev u slučajevima gdje je to neophodno radi pravilne primjene propisa o uvoznim dažbinama, carinski organ neće tražiti popunjavanje cijele prijave ili dijela prijave koja je precizirana u članu 25. stav 1. ove uredbe u sljedećim slučajevima:
- a)kada carinska vrijednost uvezene robe u jednoj pošiljci ne premašuje iznos od 3.000 KM, pod uvjetom da se ne radi o djelomičnim ili višestrukim pošiljkama od istog pošiljaoca istom primaocu, ili
- b)kada su predmetni uvozi nekomercijalnog karaktera, ili
- c)kada podnošenje predmetnih pojedinosti nije neophodno za primjenu Zakona o carinskoj tarifi BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 1/98) ili kada se carinske dažbine predviđene u Tarifi ne mogu naplatiti zbog posebnih carinskih odredbi.
- a)
- 2.Odustajanje predviđeno ovim članom, može se povući i tražiti podnošenje prijave o vrijednosti u slučajevima kada se utvrdi da uslov neophodan za kvalificiranje za ovo odustajanje, nije bio ispunjen ili se više ne ispunjava.
Član 27.
- 1.Osoba iz člana 25.,stav 2. ove uredbe obezbjeđuje carinskim organima kopiju fakture na osnovu koje se prijavljuje vrijednost uvezene robe. U slučajevima kada se carinska vrijednost prijavljuje u pismenom obliku, carinski organi zadržavaju takvu kopiju.
- 2.Carinski organ neće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe na osnovu metoda transakcijske vrijenosti ukoliko, u skladu sa postupkom navedenim u stavu 3. ovog člana, osnovano sumnja da prijavljena vrijednost predstavlja ukupan iznos plaćen ili plativ u smislu člana 25. Zakona.
- 3.Kada kod carinskog organa postoji osnovana sumnja u smislu stava 2. ovog člana, carinski organ može tražiti dodatne podatke u skladu sa članom 25. stav 4. ove uredbe. Ukoliko sumnja i dalje postoji, carinski organ mora, prije nego što donese konačnu odluku, obavijestiti datu osobu, pismenim putem ukoliko se tako zahtijeva, o osnovama za sumnju i dati joj adekvatnu mogućnost za odgovor. Konačna odluka sa obrazloženjem datoj osobi dostavlja se u pismenoj formi.
NASLOV II
ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE
POGLAVLJE 1.
Pregled robe i uzimanje uzoraka od strane predmetnog lica
Član 28.
- 1.Dozvola za prethodni pregled robe prema članu 59. Zakona se izdaje licu ovlaštenom da robi odredi carinski postupak ili namjenu, po njegovom usmenom zahtjevu, osim ukoliko carinski organi smatraju, u datim okolnostima, da je potreban pismeni zahtjev.
Uzimanje uzoraka može se odobriti samo po pismenom zahtjevu predmetnog lica.
- 2.Pismeni zahtjev iz stava 1. ovog člana predmetno lice potpisuje i podnosi carinskim organima. Zahtjev treba sadržavati sljedeće podatke:
ime i adresa podnosioca zahtjeva,
mjesto gdje se roba nalazi,
broj zbirne prijave, gdje je već bila predočena, osim ako carinski organi ne unose takvu informaciju, ili naznaka ranijeg carinskog postupka, i/ili podaci o transportnom sredstvu na kojem se roba nalazi,
svi ostali podaci neophodni za identifikaciju robe.
Carinski organi daju odobrenje zabilješkom na zahtjevu koji je podnijelo predmetno lice. Kada se zahtjev odnosi na uzimanje uzoraka, carinski organi će naznačiti i količinu robe koju treba uzeti kao uzorak.
- 3.Prethodni pregled robe i uzimanje uzoraka vrši se pod nadzorom carinskih organa, koji određuju postupak u svakom pojedinačnom slučaju.
Podnosilac zahtjeva snosi rizik i troškove otpakivanja, vaganja, prepakivanja i svih ostalih postupaka s robom, kao i sve troškove vezane za analizu.
- 4.Uzeti uzorci se ubrajaju u količinu robe za koju se određuje carinski odobreni postupak ili namjena. Kada ispitivanje uzoraka rezultira njihovim uništenjem ili nepovratnim gubitkom, smatraće se da nije nasto gubitak i u tom slučaju primjenjuje se član 160. stav 5. Zakona koji se odnosi na postupak sa otpacima i ostacima.
POGLAVLJE 2.
Zbirna prijava
Član 29.
- 1.Zbirnu prijavu carinski organi odobravaju i zadržavaju u svrhu potvrde da je robi na koju se prijava odnosi, određen carinski odobreni postupak ili namjena u periodu koji je propisan u članu 66. stav 1. Zakona, ili u izuzetnim slučajevima, kako je propisano Odlukom o slučajevima kada se odobrava produžetak roka za određivanje carinski odobrenog postupka ili namjene ("Službeni glasnik BiH", broj 3/99), broj 3/99).>.
- 2.U skladu sa članom 61. Zakona, zbirna prijava mora da sadrži podatke koji su potrebni za identifikaciju robe. Dokumenti koji se koriste kao zbirna prijava su:
- a)za cestovni saobraćaj Jedinstvena carinska isprava (JCI), popunjena u određenim rubrikama u skladu sa Propisom o sadržaju i načinu popunjavanja i podnošenja dokumenata u carinskom postupku,
- b)za vazdušni saobraćaj - avionski manifest,
- c)za željeznički saobraćaj - CIM tovarni list,
- d)za poštanski saobraćaj - dokumenti dogovoreni Međunarodnom poštanskom konvencijom,
- e)za pomorski i riječni saobraćaj brodski manifest ili drugi dokumenti koji sadrže podatke propisane za manifest.
- a)
- 3.Zbirna prijava za robu koja je bila u provozu prije nego se predoči carini, u obliku je JCI, ili drugog dokumenta u skladu sa članom 109. stav 2. Zakona.
- 4.Zbirna prijava može se kompjuterski sačiniti na način kako odrede carinski organi.
- 5.Za robu prijavljenu zbirnom prijavom carinski organi će tražiti garanciju za pokriće carinskog duga u skladu sa članom 68. stav 2. Zakona.
- 6.U smislu stava 2. b), c), d) i e) ovog člana, garancija iz prethodnog stava može biti u obliku sveobuhvatne garancije koju daje vozar za pokriće carinskog duga koji može nastati dok se roba nalazi pod njegovom kontrolom.
Član 30.
- 1.Robu prijavljenu zbirnom prijavom, koja nije istovarena sa transportnog sredstva, netaknutu će pokazati lice navedeno u članu 61. stav 3. Zakona, kada to carinski organi zatraže, dok takvoj robi ne bude određen carinski odobreni postupak ili namjena.
- 2.Svako lice koje drži robu nakon istovara radi premještanja ili skladištenja odgovorno je u smislu obaveze da robu netaknutu pokaže na zahtjev carinskih organa.
POGLAVLJE 3.
Privremeno skladištenje
Član 31.
- 1.Mjesta navedena u članu 68. Zakona odobrena od carinskih organa kao stalna mjesta za privremeno skladištenje, nazivaju se "prostor za privremeno skladištenje".
- 2.U cilju osiguranja poštivanje carinskih propisa, u slučaju kada carinski organi ne upravljaju prostorom za privremeno skladištenje, mogu zahtijevati da:
- a)prostor za privremeno skladištenje bude zaključan sa dvije brave s tim da jedan ključ je u posjedu carinskih organa;
- b)lice koje upravlja prostorom za privremeno skladištenje vodi evidenciju zaliha koja omogućava praćenje kretanja robe.
- a)
Član 32.
Roba se smješta u prostor za privremeno skladištenje na osnovu zbirne prijave. Po potrebi, carinski organi mogu zahtijevati podnošenje posebne prijave u propisanom obliku.
Član 33.
Lice koje je podnijelo zbirnu prijavu ili lica navedena u članu 61. stav 2. Zakona, kada takva prijava još nije podnesena, odgovorna su za primjenu mjera koje carinski organi poduzmu u smislu člana 70. Zakona i snose troškove takvih mjera, osim u slučajevima iz člana 73. Zakona, ili odredbi koje carinski organi Federacije primjenjuju kod prodaje robe.
Član 34.
Prodaja robe u smislu člana 70. Zakona, vrši se u skladu sa važećim propisima u BiH, za svaku od pojedine oblasti.
NASLOV III
CARINSKA PRIJAVA
POGLAVLJE 1.
Carinska prijava u pisanoj formi
Odjeljak 1.
Opšte odredbe
Član 35.
- 1.Kada carinska prijava obuhvata robu koja sadrži dva ili više proizvoda, podaci za svaki proizvod predstavljaju posebnu prijavu za carinjenje.
- 2.Sastavni dijelovi mašina i opreme za proizvodnju, svrstavaju se u isti tarifni stav i smatraju se jednom robom.
Član 36.
- 1.Podnošenje prijave carinskim organima koju potpiše podnosilac prijave - deklarant ili njegov predstavnik, čini tu osobu odgovornom za:
tačnost podataka datih u prijavi,
vjerodostojnost priloženih dokumenata, i
preuzimanje svih obaveza vezanih za ulazak predmetne robe u traženu proceduru.
- 2.Kada deklarant koristi sistem za obradu podataka da bi podnio carinsku prijavu, carinski organi mogu propisati da svojeručni potpis bude zamijenjen drugom tehnikom identifikacije koja se može zasnivati na korištenju kodova. Ova mogućnost se dozvoljava samo ako su ispunjeni tehnički i administrativni uslovi koje propišu carinski organi. Carinski organi mogu propisati da carinske prijave podnesene putem sistema za obradu podataka mogu biti direktno ovjerene takvim sistemom, umjesto ručne ili mehaničke upotrebe carinskog pečata i potpisa nadležnog službenika.
- 3.Na način i pod uslovima koje oni odrede, carinski organi mogu dozvoliti da neki podaci iz pisane prijave budu zamijenjeni putem slanja tih podataka elektronskim sredstvima carinarnici određenoj za tu svrhu, kada je moguće, u kodiranom obliku.
Član 37.
Carinski organi zadržavaju dokumente koji su priloženi uz carinsku prijavu, ako ne odluče drugačije ili ako podnosiocu prijave oni nisu potrebni za druge svrhe. Carinski organi će preduzeti sve neophodne mjere da se dokumenti vraćeni podnosiocu prijave ne mogu naknadno koristiti izuzev kod utvrđivanja količine ili vrijednosti robe.
Član 38.
Datum prihvatanja prijave se upisuje na prijavi.
Član 39.
- 1.Carinski organi mogu dozvoliti ili zahtijevati izmjenu i dopunu prijave u smislu člana 84. Zakona, podnošenjem nove prijave koja će zamijeniti prvobitnu prijavu. U tom slučaju datum prihvatanja prijave koji je mjerodavan za utvrđivanje carinskog duga i primjenu drugih propisa u konkretnom carinskom postupku smatra se datumom prihvatanja prve prijave.
- 2.Carinska prijava se može poništiti u slučajevima koji su propisani Odlukom o slučajevima u kojima se prijava poništava nakon što se roba stavi u promet ("Službeni glasnik BiH, broj 21/01).
Odjeljak 2.
Dokumenti koji prate carinsku prijavu
Član 40.
- 1.Sljedeći dokumenti prate carinsku prijavu za puštanje u slobodan promet:
- a)faktura i/ili drugi trgovački dokumenti na osnovu kojih je prijavljena carinska vrijednost robe;
- b)prijava o carinskoj vrijednosti (DV1), sačinjena u skladu i na način propisano u čl. 1. do 27. ove uredbe,
- c)dokumenti potrebni za primjenu tarifnih povlastica ili drugih mjera koje odstupaju od važećih propisa koji se primjenjuju na prijavljenu robu;
- d)svi ostali dokumenti potrebni za provođenje propisa kojima se uređuje puštanje prijavljene robe u slobodan promet.
- a)
- 2.Carinski organi mogu zahtijevati da se kod podnošenja prijave prezentiraju transportni dokumenti ili dokumenti koji se odnose na prethodnu carinsku proceduru.
Kada se jedna roba prijavljuje u dva ili više paketa, carinski organi mogu zahtijevati da se prezentira spisak ili neki drugi dokument iz kog se vidi sadržaj svakog paketa.
- 3.Kada su za robu ispunjeni uslovi za obračun dažbina prema članu 99. Zakona, dokumenti iz stava 1. (b) i (c) ovog člana, nisu potrebni.
Kada roba ispunjava uslove za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, dokumenti iz stava 1. (b) i (c) ovog člana nisu potrebni, izuzev ako carinski organi to ne smatraju neophodnim u svrhu primjene odredbi koje uređuju stavljanje predmetne robe u slobodan promet.
Član 41.
- 1.Prijavu za provoz prati trgovačka faktura i transportni dokument. Polazna carinarnica može da ne traži transportni dokument u trenutku prijave robe za provoz. Transportni dokument se tokom transporta pokazuje na zahtjev carinskih organa ili drugog ovlaštenog organa.
- 2.Bez obzira na pojednostavljeni postupak, carinska prijava za izvoz ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja BiH, ili drugi dokument sa jednakim učinkom, podnosi se polaznoj carinarnici uz prijavu za provoz.
- 3.Carinski organi mogu, ukoliko to je potrebno, tražiti podnošenje dokumenta koji se odnosi na prethodnu carinsku proceduru.
Član 42.
- 1.Uz prijavu o ulazu robe u carinski postupak, obavezno se podnose slijedeći dokumenti:
- a)za postupak carinskog skladištenja: dokumenti iz člana 40. stav 1." ove uredbe;
- b)za postupak unutrašnje obrade:
- a)
sistem povrata carine; dokumenti iz člana 40. stav1. ove uredbe,
sistem odložnog plaćanja; dokumenti iz člana 40. stav 1. (a) i (b) ove uredbe.
i, prema potrebi, pismeno odobrenje za određenu carinsku proceduru.
- c)za obradu pod carinskom kontrolom dokumenti iz člana 40. stav 1 (a) i (b) ove uredbe, te, gdje je potrebno, pismeno odobrenje za predmetnu carinsku proceduru;
- d)za postupak privremenog uvoza
sa djelomičnim oslobađanjem od plaćanja uvoznih dažbina, dokumenti iz člana 40. stav 1 ove uredbe;
sa potpunim oslobađanjem od plaćanja uvoznih dažbina, dokumenti iz člana 40. stav 1 (a) i (b) ove uredbe i
gdje je potrebno, pismeno odobrenje za određenu carinsku proceduru.
- e)Za postupak vanjske obrade, dokumenti iz člana 43. stav 1., ove uredbe i
gdje je potrebno, pismeno odobrenje za predmetnu carinsku proceduru.
- 2.Član 40. stav 2 ove uredbe primjenjuje se na prijave za ulaz u svaki carinski postupak sa ekonomskim učinkom.
- 3.Za svoje potrebe carinski organi mogu odlučiti da zadrže pismena odobrenja za postupak, umjesto da ova dokumenta prate prijavu.
Član 43.
- 1.Uz prijavu za izvoz i ponovni izvoz, podnose se sva dokumenta potrebna za tačnu primjenu propisa o izvoznim dažbinama i izvozu predmetne robe.
- 2.Član 40. stav 2. ove uredbe primjenjuje se na prijave za izvoz i ponovni izvoz.
POGLAVLJE 2.
Podnošenje carinske prijave putem elektronske obrade podataka
Član 44.
- 1.Kada se carinska prijava podnosi putem elektronske obrade podataka, podaci iz pisane prijave se zamjenjuju slanjem kodiranih podataka ili podataka u drugom obliku kako odrede carinski organi, carinarnici koja je određena za tu svrhu s obzirom na mogućnost elektronske obrade, a koji odgovaraju podacima koji se traže kod pisane prijave.
- 2.Carinska prijava putem elektronske razmjene podataka (EDI Electronic Data Interchange)se smatra da je podnesena kada carinski organi prime EDI poruku.
O prihvatanju carinske prijave putem EDI, deklarant se obavještava putem povratne poruke koja sadrži identifikacione podatke o primljenoj poruci i/ili registarski broj carinske prijave i datum prihvatanja.
- 3.Kada se carinska prijava podnosi putem EDI, carinski organi propisuju pravila za primjenu odredbi iz člana 69. ove uredbe
- 4.Kada se carinska prijava podnosi putem EDI, podnosilac prijave - deklarant se obavještava o puštanju robe, navodeći minimum propisanih identifikacionih podataka o carinskoj prijavi i datum puštanja.
- 5.Kada se podaci iz carinske prijave unose u carinski sistem elektronske obrade podataka, st. 2., 3. i 4. ovog člana, shodno se primjenjuju.
Član 45.
Kada je pisani primjerak carinske prijave potreban za drugi postupak, na zahtjev deklaranta, isti će obezbijediti i ovjeriti, nadležna carinarnica, ili će postupiti u skladu sa članom 36. stav 2. ove uredbe.
Član 46.
Carinski organi mogu odobriti da se dokumenti potrebni za stavljanje robe u carinski postupak sačinjavaju i šalju elektronskim sredstvima, na način i pod uslovima koje sami utvrde.
POGLAVLJE 3.
Carinske prijave podnesene usmenim putem ili na neki drugi način
Odjeljak 1.
Carinske prijave podnesene usmenim putem
Član 47.
Carinske prijave mogu se podnijeti usmenim putem, a u skladu sa Odlukom o podnošenju carinskih prijava usmenim putem ili na neki drugi način ("Službeni glasnik BiH", broj 21/01) Odluka koju donesi Vijeće ministara BiH, na osnovu člana 78.(c) Zakona>, kod stavljanja u slobodan promet sljedeće robe:
- a)robe nekomercijalne prirode:
sadržane u prtljagu putnika, ili
poslane fizičkim licima, ili
u drugim slučajevima do određene vrijednosti, kada je to odobreno od strane nadležnog organa;
- b)robe komercijalne prirode uz uslov da:
ukupna vrijednost po pošiljci i po podnosiocu prijave ne prelazi statističko organičenje vrijednosti predviđeno važećim propisom, i
pošiljka nije dio redovnog niza sličnih pošiljki, i
robu ne prevozi samostalni prevoznik kao dio većeg transporta robe.
U ovim slučajevima roba se može cariniti po najvišoj stopi koja pripada jednoj robi, a u skladu sa članom 99. Zakona.
Član 48.
Carinske prijave se mogu podnijeti usmenim putem za izvoz:
- a)robe nekomercijalne prirode:
sadržane u prtljagu putnika, ili
koju šalju fizička lica;
- b)robe iz člana 47. (b) ove uredbe;
- c)robe iz člana 53. (b) ove uredbe;
- d)robe neznatne vrijednosti, kada je to odobreno od strane carinskih organa.
Član 49.
- 1.Član 47. ove uredbe se ne primjenjuje kada lice koje carini robu djeluje u ime drugog lica u svojstvu carinskog posrednika.
- 2.Kada carinski organi ne mogu utvrditi da su prijavljeni podaci tačni ili potpuni, oni će zahtijevati podnošenje pismene prijave.
Član 50.
Kada roba prijavljena usmenim putem, u skladu sa čl. 47. i 48. ove uredbe, podliježe plaćanju uvoznih dažbina, carinski organi izdaju potvrdu o uplaćenim dažbinama licu koje je u pitanju.
Član 51.
- 1.Carinska prijava se može podnijeti usmenim putem prilikom privremenog uvoza sljedećih roba, u skladu sa uslovima propisanim u članu 225.ove uredbe:
- a)roba nabrojana u Prilogu 23;
- b)roba iz člana 54. ove uredbe;
- c)druga roba, kada to odobre carinski organi.
- a)
- 2.Roba navedena u stavu 1. ovog člana može se prijaviti i usmenim putem za ponovni izvoz kojim se razdužuje procedura privremenog uvoza.
Odjeljak 2.
Carinska prijava podnesena na drugi način
Član 52.
Kada se ne izvrši usmena ili pismena prijava robe, smatra se da je ista prijavljena za stavljanje u slobodan promet na način naveden u članu 55. ove uredbe, kada:
- a)je roba nekomercijalne prirode koja se nalazi u ličnom prtljagu putnika, oslobođena od plaćanja carine u skladu sa članom 162. stav 4. Zakona (član 2. Priloga 4. istog Zakona).
- b)su proizvodi koje poljoprivrednici iz BiH dobiju na posjedima smještenim u stranoj zemlji, sjemena, đubrivo i proizvodi za poboljšanje kvaliteta zemljišta koje poljoprivrednici iz stranih zemalja uvezu za korištenje na posjedima koji graniče s tim zemljama koji su oslobođeni plaćanja dažbina u skladu sa članom 162. stav 4. Zakona, kako je navedeno u čl. 7. i 8., Priloga 4. istog Zakona;
- c)su to transportna sredstva iz BiH, oslobođena plaćanja carine kao vraćena roba;
- d)je roba neznatne vrijednosti, bez obaveze pokazivanja carinskim organima i da ne podliježe uvoznim dažbinama uvezena saobraćajem u skladu sa članom 34. stav 3. Zakona.
Član 53.
Sljedeća roba, kada nije izričito prijavljena carini, smatra se da je prijavljena za izvoz samim činom prelaska granice u smislu člana 55.(b) ove uredbe:
- a)roba nekomercijalnog karaktera sadržana u ličnom prtljagu putnika;
- b)prevozna sredstva registrovana u carinskom području BiH, a namijenjena ponovnom uvozu i
- c)ostala roba neznatne vrijednosti, ako su to odobrili carinski organi.
Član 54.
- 1.Sljedeća vrsta robe, kada nije prijavljena carini pismeno ili usmeno, se smatra kao da je prijavljena za privremeni uvoz putem radnje navedene u članu 55. ove uredbe, a u skladu sa čl. 227. i 243. ove uredbe:
- a)lične stvari putnika i roba uvezena za sportske namjene pobrojana u Prilogu 3. Zakona;
- a)
(b) (transportna sredstva pobrojana u Prilogu 5. Zakona.
- 2.Kada nije prijavljena carini pismeno ili usmeno, roba iz stava 1. ovog člana smatra se da je prijavljena za ponovni izvoz kojim se razdužuje procedura privremenog uvoza na način naveden u članu 55. ove uredbe.
Član 55.
- 1.U smislu čl. 52. do 54. ove uredbe, sljedeće se radnje smatraju prijavom robe:
- a)u slučaju kada je roba dopremljena do carinarnice ili drugog mjesta koje su odobrili carinski organi a u skladu sa članom 34. stav 1. (a) Zakona;
- a)
prolazak robe kroz zelenu ili traku "ništa za carinjenje" u carinarnicama sa sistemom rada u dvije trake;
prolazak robe kroz carinarnicu bez sistema rada sa dvije trake, bez istovremenog carinskog prijavljivanja;
stavljanjem naljepnice "ništa za carinjenje" ili oznake carinske prijave na staklo putničkog vozila, gdje je to moguće.
- b)U slučaju oslobađanja od obaveze da se roba dopremi do carinarnice u skladu sa odredbama člana 34. stav 3. Zakona, te u slučaju izvoza u skladu sa članom 53. ove uredbe i slučaju ponovnog izvoza u skladu sa članom 54. stav 2. ove uredbe:
sam čin prelaska granice carinskog područja BiH.
- 2.Kada se roba iz člana 52. (a), člana 54. stav 1. (a), ili stav 2. ove uredbe, koja se nalazi u putničkom prtljagu, prevozi željeznicom bez pratnje putnika i prijavljuje carini bez ličnog prisustva putnika, koristi se dokument koji odobre carinski organi.
Član 56.
- 1.Kada su ispunjeni uslovi iz čl. 52. do 54. ove uredbe, smatraće se kao da je roba pokazana carini u smislu člana 80., stav 1. Zakona, da je prijava prihvaćena i roba puštena, u momentu kada se izvrši radnja navedena u članu 55. ove uredbe.
- 2.Kada se provjerom otkrije da je radnja navedena u članu 55. ove uredbe izvršena, ali da uvezena ili izvezena roba ne ispunjava uslove iz čl. 52. do 54. ove uredbe, smatra se da je navedena roba nezakonito uvezena ili izvezena.
Odjeljak 3.
Zajedničke odredbe za Odjeljke 1. i 2.
Član 57.
Na robu za koju se traži povrat carine ili drugih dažbina, ili koja je pod zabranom, ograničenjem ili nekim drugim posebnim režimom, ne primjenjuju se odredbe čl. 47. do 54. ove uredbe.
Član 58.
Za potrebe ovog poglavlja, pod pojmom "putnik" podrazu- mijeva se:
A. kod uvoza:
- 1.svaka fizička osoba koja privremeno ulazi u carinsko područje BiH, koja nije stalno nastanjena u BiH, i
- 2.svaka fizička osoba koja se vraća u carinsko područje BiH gdje je stalno nastanjena, nakon privremenog boravka u drugoj zemlji.
B. kod izvoza:
- 1.svaka fizička osoba koja privremeno napušta carinsko područje BiH gdje je stalno nastanjena, i
- 2.svaka fizička osoba koja nakon privremenog boravka napušta carinsko područje BiH u kojem nije stalno nastanjena.
Odjeljak 4.
Poštanski saobraćaj
Član 59.
- 1.Sljedeće poštanske pošiljke smatraju se da su prijavljene carini:
A. za stavljanje u slobodan promet:
- a)u momentu ulaska u carinsko područje BiH:
dopisnice i pisma koja sadrže samo poruke lične prirode,
brajeva pisma,
štampani materijal koji ne podliježe uvoznim dažbinama, i
sve druge pošiljke prispjele pismima ili poštanskim paketima izuzete od obaveze prolaska kroz carinsku kontrolu u skladu sa odredbama člana 34. stav 3. Zakona,
- b)u momentu predaje carini:
pošiljke prispjele pismom ili poštanskim paketom osim onih navedenih pod a), uz uslov da su praćene prijavom propisanom u skladu sa Međunarodnom konvencijom o poštanskom saobraćaju;
B. za izvoz:
u slučaju pošiljki koje se šalju pismom ili poštanskim paketom a koje podliježu plaćanju izvoznih dažbina pod uslovom da ih prati prijava u skladu sa Međunarodnom konvencijom o poštanskom saobraćaju, u slučaju njihovog predočenja carini.
- 2.Primalac pošiljke, u slučajevima iz stava 1. (A) ovog člana, ili pošiljalac pošiljke u slučajevima iz stava 1. (B) ovog člana smatra se deklarantom, a gdje je to moguće, i dužnikom. Carinski organi mogu propisati da se poštanska uprava smatra deklarantom, a gdje je to moguće, i dužnikom.
- 3.U smislu stava 1.ovog člana, smatra se da je roba koja ne podliježe plaćanju dažbina prezentirana carini u smislu člana 80. Zakona, te da je carinska prijava prihvaćena i dozvoljeno stavljanje u slobodan promet:
(a) (u slučaju uvoza, kada je roba isporučena primaocu,
(b) (u slučaju izvoza, kada robu prihvate poštanski organi.
- 4.Ako se poštanska pošiljka, koja je pod obavezom prijavljivanja carinskim organima, otprema pismom ili poštanskim paketom, i uz nju nije priložena propisana prijava, ili ako ta prijava nije potpuna, carinski organi određuju način na koji tu prijavu treba podnijeti ili dopuniti.
Član 60.
Odredbe člana 59. ove uredbe ne primjenjuju se:
na pošiljke koje sadrže robu komercijalne prirode čija je vrijednost veća od iznosa propisanog Odlukom o vrijednosti poštanske pošiljke koja podliježe obavezi prijavljivanja radi obavljanja carinske procedure ("Službeni glasnik BiH", broj 3/99) Odluka o vrijednosti poštanske pošiljke koja podliježe obavezi prijavljivanja radi obavljanja carinske procedure ("Službeni glasnik BiH", broj 3/99). 1>
na pošiljke koje sadrže robu komercijalne prirode koja čini dio redovnog niza takvih pošiljki,
kada je carinska prijava sačinjena u pisanoj formi, usmenim putem ili korištenjem elektronske obrade podataka,
za pošiljke koje sadrže robu pomenutu u članu 57. ove uredbe.
NASLOV IV
PREGLED ROBE, NALAZI CARINARNICE I DRUGE MJERE KOJE PODUZIMA CARINARNICA
Član 61.
- 1.Roba se pregleda na mjestima i u vrijeme koje propišu carinski organi.
- 2.U opravdanim slučajevima, carinski organi mogu, po zahtjevu deklaranta, odobriti da se pregled robe obavi na mjestu i/ili u vrijeme drugačije od onog navedenog u stavu 1. ovog člana. Deklarant snosi sve troškove nastale takvim pregledom.
- 3.Carinski organi propisuju iznos troškova pregleda robe iz stava 2. ovog člana.
Član 62.
- 1.Kada carinski organi odluče da pregledaju određenu robu, o tome obavještavaju deklaranta ili njegovog zastupnika.
- 2.Kada carinski organi odluče da pregledaju samo dio određene robe, obavještavaju deklaranta ili njegovog zastupnika koje artikle te robe žele pregledati. Odluka carinskih organa u pogledu načina i obima pregleda je konačna.
- 3.Pregled robe se vrši u rokovima koje odrede carinski organi.
Član 63.
- 1.Deklarant ili lice koje on odredi da prisustvuje pregledu robe mora pružiti carinskim organima svu potrebnu pomoć u lakšem obavljanju njihovog posla. Ako carinski organi smatraju da je takva pomoć nezadovoljavajuća, oni zahtijevaju od deklaranta da odredi drugo lice koje će biti u stanju da pruži neophodnu pomoć.
- 2.Kada deklarant odbija da prisustvuje pregledu robe ili da odredi lice koje je u stanju da pruži pomoć koju carinski organi smatraju neophodnom, carinski organi će odrediti rok za ispunjenje njihovog zahtjeva, izuzev ako ne smatraju da takav pregled može biti obavljen i bez te pomoći.
Ukoliko, po isteku roka, deklarant nije postupio po zahtjevu carinskog organa, isti će, u smislu člana 94. (a) Zakona, nastaviti s pregledom robe, na rizik i trošak deklaranta, tražeći ukoliko je potrebno usluge stručnjaka ili drugog lica određenog za to prema važećim propisima.
- 3.Nalazi koje carinski organi utvrde tokom pregleda izvršenog pod uslovima navedenim u prethodnom stavu imaće istu važnost kao da je pregled bio izvršen u prisustvu deklaranta.
- 4.Carinski organi mogu proglasiti prijavu nevažećom kada je jasno da odbijanje deklaranta da prisustvuje pregledu robe ili da odredi lice koje je u stanju da pruži neophodnu pomoć, ne spriječava, niti može spriječiti te organe da utvrde da su propisi kojim se uređuje podvrgavanje robe datoj carinskoj proceduri bili prekršeni, i ne izbjegava niti može izbjeći primjena odredbi čl. 85. ili 98. Zakona.
Član 64.
- 1.Kada carinski organi odluče da uzmu uzorke, o tome će obavijestiti deklaranta ili njegovog zastupnika.
- 2.Uzorke uzimaju carinski organi, ili deklarant ili lice koje on ovlasti, pod nadzorom carinskih organa.
Uzorci se uzimaju na način i u svrhu predviđenu važećim propisima.
- 3.Količine koje se uzmu kao uzorci ne smiju prelaziti količine potrebne za analizu ili detaljniji pregled, uključujući i moguću kontrolnu analizu.