Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o kontroli kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu

ZAKON
O KONTROLI KAKVOĆE ODREĐENIH PROIZVODA PRI UVOZU I IZVOZU

Članak 1.

Ovim zakonom ureduje se kontrola kakvoće odredenih proizvoda pri uvozu i izvozu, propisuju uvjeti i način na koji se ti proizvodi mogu uvoziti i stavljati u promet na tržištu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), odnosno izvoziti na inozemno tržište.

Proizvodi koji se privremeno uvoze radi oplemenjivanja, prerade, dorade i obrade ne podliježu kontroli kakvoće.

Kontrola kakvoće u smislu ovog zakona ne odnosi se na zdravstvenu, veterinarsko-sanitarnu i fito-sanitarnu ispravnost proizvoda iz stavka 1. ovog članka, koja se vrši u skladu sa posebnim propisima.

Članak 2.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) odlukom utvrduje koji proizvodi pri uvozu i izvozu podliježu kontroli kakvoće prema odredbama ovoga zakona, na prijedlog Federalnog ministarstva trgovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Odlukom se može odrediti da se kontrola kakvoće za pojedine proizvode obavlja samo povremeno.

Članak 3.

Kontrolom kakvoće prema ovom zakonu utvrduje se da li proizvodi koji se uvoze ispunjavaju uvjete za stavljanje u promet na tržište Federacije sukladno propisima kojima se ureduje kakvoća proizvoda u Federaciji.

Kontrolom kakvoće iz stavka 1 ovog članka utvrduje se da li proizvodi koji se uvoze:

  • 1.
    odgovaraju kakvoći i uvjetima koji su određeni posebnim propisima kojima se ureduje kakvoća odredenih proizvoda za koje je neposredno pri carinjenju potrebno izvršiti pregled ili ispitivanja;
  • 2.
    Imaju propisanu deklaraciju i da su propisno označeni i upakirani;
  • 3.
    imaju propisane isprave (jamčevni list, tehnička uputa, proizvodačka specifikacija, popis ovlaštenih servisa, osigurano servisno održavanje i sl.;
  • 4.
    imaju propisane isprave, oznake, podatke i znakove o njihovoj uskladenosti s propisima o kakvoći proizvoda kojima se ureduje atestiranje, homologiranje, certificiranje i sl.

Članak 4.

Proizvodi za koje je propisano da moraju biti deklarirani, moraju imati deklaraciju ispisanu latinicom na bosanskom i hrvatskom jeziku.

Proizvodi koji moraju biti opskrbljeni s jamčevnim listom, tehničkom uputom, uputom za uporabu, popisom ovlaštenih servisa, proizvodačkom specifikacijom i sl. moraju uz svaki proizvod imati ove isprave u propisanom sadržaju ispisane latinicom na bosanskom i hrvatskom jeziku.

Proizvodi za koje nije propisana obaveza deklariranja a podliježu kontroli kakvoće prema odredbama ovog zakona, moraju imati na svakom original pakiranju deklaraciju ispisanu latinicom na bosanskom i hrvatskom jeziku sa sljedećim podacima: naziv proizvoda; naziv, sjedište i zemlja proizvodača; naziv i adresa uvoznika; neto količinu kao i bitne karakteristike za kakvoću proizvoda; sastav, način uporabe, skladištenja, čuvanja u upozorenja važna za potrošača.

Članak 5.

Kontrolom kakvoće proizvoda koji su namijenjeni izvozu utvrduje se odgovaraju li ti proizvodi ugovorenoj kakvoći.

Ako sa stranim kupcem nije ugovorena kakvoća, proizvodi koji se izvoze moraju glede kakvoće odgovarati propisima za stavljanje u promet na tržište Federacije.

Članak 6.

Kontrola kakvoće proizvoda koji se uvoze obavlja se u mjestu carinjenja pri carinjenju proizvoda.

Kontrola kakvoće proizvoda koji se izvoze obavlja se na mjestu utovara tih proizvoda.

Iznimno od odredbi st. 1. i 2. ovog članka Federalni ministar trgovine (u daljnjem tekstu: ministar) može propisati da se kontrola kakvoće pojedinih proizvoda može obavljati i na drugom mjestu.

Članak 7.

Kontrolu kakvoće proizvoda obavlja Ministarstvo - federalni tržišni inspektori za kontrolu kakvoće pri uvozu i izvozu (u daljnjem tekstu: inspektori) sukladno Zakonu o tržišnoj inspekciji.

Prilikom obavljanja kotrole kakvoće inspektori nose službenu odoru.

Vlada donosi Pravilnik o službenim odorama inspektora za kontrolu kakvoće proizvoda pri uvozu i izvozu.

Ovlast za obavljanje kontrole kakvoće inspektor dokazuje posebnom legitimacijom.

Ministarstvo može ovlastiti pojedina poduzeća za obavljanje kontrole kakvoće.

Proizvode za koje kontrolu kakvoće mogu vršiti poduzeća kao i visinu i način plaćanja troškova te kontrole odredit će Vlada na prijedlog Ministarstva.

Kontrolu kakvoće u smislu stavka 4. ovog članka mogu obavljati poduzeća koja upošljavaju djelatnike sa odgovarajućom stručnom spremom i koja raspolažu odgovarajućom opremom, a registrirana su za obavljanje te djelatnosti.

Članak 8.

Poduzeće koje želi da obavlja kontrolu kakvoće u smislu članka 7. ovog zakona podnosi pismeni zahtjev Ministarstvu.

Ukoliko Ministarstvo utvrdi da poduzeće - podnositelj zahtjeva, ispunjava uvjete iz članka 7. stavak 7. ovog zakona, rješenjem će ga ovlastiti da obavlja kontrolu kakvoće i odrediti vrste proizvoda i područje na kome će obavljati kontrolu.

Ako Ministarstvo utvrdi da poduzeće ne ispunjava uvjete iz članka 7. stavak 7. ovoga zakona donijeti će rješenje o odbijanju zahtjeva.

Rješenje se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH".

Članak 9.

Ministarstvo vrši nadzor nad radom poduzeća u pogledu kontrole kakvoće koju ona vrši.

Ako se u vršenju nadzora iz stavka 1. ovog članka utvrdi da poduzeće ne ispunjava propisane uvjete ili da se u vršenju kontrole i izdavanja uvjerenja ne pridržava uvjeta, važećih propisa i drugih uputstava, tom poduzeću će se rješenjem utvrditi prestanak važenja datog ovlaštenja.

Članak 10.

Za proizvode koji u smislu odredbe čl. 3,4. i 5. ovog zakona odgovaraju kakvoći inspektor, odnosno poduzeće koje je obavilo kontrolu izdati će na zahtjev uvoznika odnosno izvoznika uvjerenje o kakvoći (u daljnjem tekstu: uvjerenje).

Članak 11.

Ako se utvrdi da proizvodi ne odgovaraju kakvoći sukladno čl. 3, 4. i 5. ovog zakona inspektor će, na temelju nalaza i stručnog mišljenja poduzeća koje je obavilo kontrolu, rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja.

Protiv rješenja iz stavka 1. ovog članka uvoznik, odnosno izvoznik može izjaviti žalbu Ministru u roku od pet dana od dana prijema rješenja.

Članak 12.

Ministarstvo može da obavi ponovnu kontrolu kakvoće proizvoda za koje je već izdalo uvjerenje.

Za proizvode namijenjene izvozu ponovna kontrola može se obaviti od mjesta utovara tih proizvoda do granice, a za proizvode koji se uvoze od granice do sjedišta kupca na veliko.

Ako se prilikom ponovne kontrole utvrdi da proizvod za koji je uvjerenje izdato ne odgovara uvjetima predvidenim za izdavanje uvjerenja, donijet će rješenje kojim se uvjerenje poništava. Primjerak rješenja kojim se uvjerenje poništava dostavlja se nadležnoj carinarnici, uvozniku odnosno izvozniku, poduzeću koje je izdalo certifikat i poduzeću koje treba da transportuje proizvod.

Rješenje iz stavka 3. ovog članka je konačno.

Protiv rješenja iz stavka 3. ovog članka može se pokrenuti upravni spor.

Članak 13.

Ako se prilikom ponovne kontrole utvrdi da stvarno stanje proizvoda glede kakvoće ili drugih svojstava ne odgovara podacima iskazanim u već izdatom uvjerenju, a proizvod ima izvozni karakter, izdat će se novo uvjerenje prema utvrdenom stvarnom stanju.

O izdavanju novog uvjerenja, odnosno zamjene ranije izdatog, Ministarstvo će obavijestiti nadležnu carinarnicu, uvoznika, izvoznika i poduzeće koje je izdalo uvjerenje.

Članak 14.

Ako se prilikom kontrole utvrdi da proizvod glede kakvoće ne odgovara propisanim uvjetima inspektor će donijeti rješenje kojim će narediti uvozniku vraćanje, odnosno uništenje kontroliranih proizvoda.

Protiv rješenja iz stavka 1. ovog članka može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od pet dana od dana prijema rješenja.

Žalba odlaže izvršenje rješenja.

Kada rješenje o vraćanju robe u inozemstvo postane izvršno uvoznik je dužan robu vratiti odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka rješenja.

Članak 15.

Prilikom vraćanja robe uvoznik je dužan nadležnom inspektoru dostaviti dokaz da je roba vraćena u inozemstvo.

Članak 16.

Troškove kontrole kakvoće snosi uvoznik odnosno izvoznik. Visinu i način plaćanja naknade za pokriće troškova kontrole kakvoće propisuje Vlada.

Naknada iz stavka 2. ovog članka prihod je Proračuna Federacije.

Ako je kontrolu izvršilo poduzeće kome je povjereno obavljanje kontrole - taj prihod je prihod poduzeća.

Za proizvode za koje se prema ovom zakonu uvjerenje može izdati samo na temelju prethodno obavljenog ispitivanja kakvoće kod stručne organizacije troškove tog ispitivanja snosi uvoznik odnosno izvoznik, a troškove ponovnog ispitivanja po zahtjevu stranke snosi uvoznik ili izvoznik samo ako su rezultati ponovnog ispitivanja nepovoljni za uvoznika ili izvoznika.

Članak 17.

Zabranjen je uvoz, izvoz i carinjenje proizvoda za koje nije izdato uvjerenje prema ovom zakonu.

Carinski organi neće dopustiti izvoz, odnosno uvoz, niti obaviti carinjenje a poduzeća koja vrše prevozničku djelatnost neće primiti na prijevoz proizvode iz stavka 1. ovog članka.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka carinarnica će dopustiti uvoz i obaviti carinjenje proizvoda bez uvjerenja na temelju potvrde inspektora, odnosno poduzeća ovlaštenog za obavljanje kontrole kakvoće.

Uvoznik proizvode iz stava 3. ovog članka ne smije stavljati u promet na tržište Federacije dok za te proizvode ne pribavi uvjerenje.

Dok se nalaze u karantenu proizvodi iz stavka 3. ovog članka moraju se čuvati pod uvjetima koji će omogućiti očuvanje kakvoće i onemogućiti mješanje ili zamjenu sa drugim proizvodima.

Uvoznik je dužan o mjestu uskladištenja proizvoda iz stavka 3. ovog članka pismeno obavijestiti izdavatelja potvrde odmah, a najkasnije o roku od tri dana od dana uskladištenja.

Članak 18.

Ministar će propisati način i postupak obavljanja kontrole kakvoće, obveze uvoznika i izvoznika u svezi sa obavljanjem kontrole kakvoće, sadržaj uvjerenja i potvrde, kao i način i postupak uništenja kontroliranih proizvoda koji ne odgovaraju propisanim uvjetima.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka odreduju se proizvodi za koje se može izdati uvjerenje samo na temelju prethodno izvršenog ispitivanja tih proizvoda kod stručne organizacije za ispitivanje kakvoće proizvoda.

Vlada na prijedlog Ministarstva odreduje ovlašćene organizacije za obavljanje analiza i superanaliza.

Spisak ovlašćenih organizacija objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH".

Članak 19.

Novčanom kaznom od 5.000 - 20.000 DEM kaznit će se za gospodarski prijestup pravna osoba:

  • 1.
    ako uveze ili izveze proizvod bez uvjerenja ili potvrde (član 17. st. 1 . i 3. );
  • 2.
    ako ne vrati, odnosno uništi proizvode koji ne odgovaraju (član 14. );
  • 3.
    ako stavi u promet proizvod bez uvjerenja (član 17. stav 4.);
  • 4.
    ako proizvode iz čl. 17. st. 3. ne drži u karantenu uz uvjete propisane;
  • 5.
    ako primi na prijevoz proizvode bez uvjerenja ili potvrde (član 17. stav 2. ).

Za prijestup iz toč. 1. i 2. stavak 1. ovog članka uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti uvoza i izvoza u trajanju do jedne godine i oduzimanje imovinske koristi ostvarene izvršenjem prijestupa.

Za prijestup iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 -2.000 DEM.

Članak 20.

Novčanom kaznom od 1.000 - 5.000 DEM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako pismeno ne obavijesti izdavaoca potvrde o mjestu uskladištenja (članak 17. st. 6.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 100 - 500 DEM.

Članak 21.

Novčanom kaznom od 1.000 - 5.000 DEM kaznit će se za prekršaj poduzeće, ako u zahtjevu podnesenom za dobijanje

uvterenja da netočne podatke o proizvodu koji uvozi odnosno izvozi (čl. 10. st. 1 . ).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorno lice u poduzeću novčanom kaznom od 100 - 500 DEM.

Članak 22.

Novčanom kaznom od 500 - 2.000 DEM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u carinskom organu ako dopusti izvoz odnosno uvoz proizvoda za koje nije obezbijeđeno uvjerenje, odnosno potvrda (čl. 17. st. 2.).

Članak 23.

Propisi na temelju ovlaštenja iz ovog zakona donijeti će se, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članak 24.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Enver Kreso, s. r.

Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Mariofil Ljubić, v. r.