Aktio

Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju

ZAKON
O VANJSKOTRGOVINSKOM POSLOVANJU

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se vanjskotrgovinsko poslovanje koje obuhvaća vanjskotrgovinski promet i obavljanje privrednih djelatnosti u inozemstvu.

Vanjskotrgovinski promet je promet robe i usluga između pravnih lica sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federaciji), odnosno u Republici Bosni i Hercegovini i lica sa sjedištem u inozemstvu koji se vrši na osnovu ugovora zaključenih u skladu sa federalnim propisima i međunarodnim ugovorima.

Vanjskotrgovinski promet, pored izvoza i uvoza robe i usluga, obuhvaća i privremeni izvoz i uvoz, posebne oblike vanjskotrgovinskog prometa predviđene ovim zakonom, pribavljanje i ustupanje intelektualne svojine i pružanje usluga u inozemstvu od strane domaćih pravnih lica.

Pod obavljanjem privrednih djelatnosti u inozemstvu, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se obavljanje proizvodnih, trgovinskih, uslužnih, naučnoistraživačkih i istraživačko-razvojnih djelatnosti, bankarskih i drugih finansijskih poslova i poslova osiguranja i reosiguranja, u skladu sa propisima zemlje u kojoj se te djelatnosti, odnosno poslovi obavljaju.

Privredne djelatnosti u inozemstvu obavljaju se preko preduzeća, predstavništava, poslovnih jedinica, poslovnica, banaka i drugih finansijskih organizacija, informativnih biroa banaka, osiguravajućih i reosiguravajućih organizacija i drugih oblika obavljanja privredne djelatnosti u inozemstvu, u skladu sa propisima zemlje u kojoj se te djelatnosti obavljaju, ulaganjem sredstava u strana preduzeća i povjeravanjem obavljanja privrednih poslova stranim licima.

Član 2.

Vanjskotrgovinski promet mogu vršiti preduzeća i druga pravna lica, osnovana u skladu sa zakonom o preduzećima, ako ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom.

Privredne djelatnosti iz člana 1. stav 4. ovog zakona mogu obavljati preduzeća i druga pravna lica, organizacije koje obavljaju društvenu djelatnost, banke i organizacije za osiguranje, ako ispunjavaju uvjete predviđene ovim zakonom.

Preduzeće i drugo pravno lice stiče pravo da obavlja vanjskotrgovinsko poslovanje danom upisa tog poslovanja u odgovarajući registar, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

Član 3.

Na vanjskotrgovinsko poslovanje u oblasti naoružanja i vojne opreme primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

II - UVJETI ZA VRŠENJE VANJSKOTRGOVINSKOG PROMETA

Član 4.

Za vršenje vanjskotrgovinskog prometa preduzeće mora da ispunjava slijedeće uvjete:

  • 1)
    da je općim aktom preduzeća utvrđeno da preduzeće obavlja vanjskotrgovinski promet kao jedinu djelatnost, ili da pored drugih privrednih djelatnosti, obavlja i vanjskotrgovinski promet;
  • 2)
    da su općim aktom preduzeća utvrđeni poslovi i zadaci vanjskotrgovinskog prometa, odnosno zastupanje i predstavljanje preduzeća i zaključivanje ugovora o vanjskotrgovinskom prometu, kao i granice tih ovlašćenja,
  • 3)
    da preduzeće općim aktom utvrđuje uslove koje moraju ispunjavati lica za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa.

Član 5.

Preduzeće može da zaključuje ugovore i da obavlja druge poslove prometa robe i usluga samo u okviru djelatnosti za koje je upisano u sudski registar.

Član 6.

Zahtjev za upis u sudski registar vanjskotrgovinskog prometa, podnosi se nadležnom sudu.

U sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa upisuje se preduzeće u okviru djelatnosti koju obavlja.

Član 7.

Sud, koji vodi registar iz člana 6. stav 1. ovog zakona, dužan je da primjerak rješenja o izvršenom upisu u sudski registar, odnosno rješenje o promjenama izvršenim u tom registru, u roku od 30 dana od dana izvršenog upisa, odnosno promjene u tom registru, dostavi federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom koji vodi jedinstvenu evidenciju o preduzećima upisanim u sudski registar za vršenje vanjskotrgovinskog prometa.

Rješenje o izvršenom upisu u sudski registar, rješenje o promjenama u tom registru i rješenje o brisanju iz sudskog registra prava za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa objavljuju se u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine na teret preduzeća čija se prava upisuju, odnosno brišu iz sudskog registra.

Član 8.

Preduzeće može bez upisa u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa pružati usluge stranim licima u Federaciji u okviru djelatnosti koju obavlja u Federaciji, a u inozemstvu može pružati usluge montaže opreme koju izvozi.

Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na preduzetnike.

Preduzeće registrirano za investicione radove u inozemstvu može bez upisa u sudski registar da:

  • 1)
    izvozi i kupuje u inozemstvu opremu, reprodukcioni i drugi materijal i pribor koji su potrebni za investicione radove koje izvodi u inozemstvu i robu namjenjenu ličnoj potrošnji radnika u pogonima u inozemstvu;
  • 2)
    uvozi robu u okviru odobrenog kompenzacionog posla s inozemstvom,
  • 3)
    izvrši posao posredovanja u vanjskotrgovinskom prometu koji će federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom odobriti, ako se time povećava izvoz.

III - OBLICI IZVOZA I UVOZA

Član 9.

Izvoz i uvoz robe su slobodni (LB).

Radi zaštite domaće proizvodnje i potrošnje, izvoz i uvoz robe može se regulirati određivanjem kontingenata (K).

Radi izvršavanja međunarodnih ugovora, reguliranja izvoza i uvoza naoružanja i vojne opreme, izvoza i uvoza historijskih i umjetničkih djela i pojedinih plemenitih metala, određena roba može se izvoziti na osnovu dozvole (D).

Uvoz rezervnih dijelova za održavanje uvezene opreme, odnosno dijelova uvezene opreme i za održavanje trajnih potrošnih dobara je slobodan.

Član 10.

Radi regionalnog usmjeravanja izvoza i uvoza ili provođenja mjera samoograničenja federalni organ uprave nadležan za ekonomske odnose sa inozemstvom može izvoz, odnosno uvoz uslovljavati izdavanjem prethodne saglasnosti čiji je cilj:

  • 1)
    uspostavljanje platnobilansne ravnoteže;
  • 2)
    efikasna naplata dugova, odnosno potraživanja iz odnosa sa inozemstvom,
  • 3)
    uredno ispunjavanje međunarodnih ugovora.

Član 11.

Roba se može uvoziti, ili privremeno uvoziti samo ako odgovara standardima, atestima i tehničkim normativima i normama kvaliteta propisanim za stavljanje u promet, odnosno za upotrebu te robe na tržištu Federacije.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada) će posebnim propisom utvrditi starosnu granicu za uvoz, odnosno unos motornih vozila u skladu sa ovim zakonom.

Roba za koju su obavezne zdravstvena, veterinarska ili fitopatološka kontrola ili kontrola kvaliteta ne može se uvoziti ili privremeno uvoziti ako ne ispunjava propisane uvjete.

Izuzetno od odredbe st. 1. i 2. ovog člana, roba se može privremeno uvoziti radi oplemenjivanja, ako se time ne ugrožava život i zdravlje ljudi i prirodna sredina.

Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na robu koja se uvozi ili privremeno uvozi u slobodne zone.

Radi sprečavanja ugrožavanja života i zdravlja ljudi i prirodne sredine, Vlada može zabraniti uvoz i tranzit određene robe preko teritorije Federacije, ili propisati uvjete pod kojima se takva roba može uvoziti, odnosno izvoziti.

Član 12.

Vlada, na prijedlog federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, razvrstava robu na pojedine oblike izvoza i uvoza i određuje vrste robe čiji se izvoz i uvoz regionalno usmjeravaju.

Član 13.

Dozvole iz člana 9. stav 3. ovog zakona i saglasnosti iz čl. 10. i 58. stav 2. ovog zakona izdaje federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom ako federalnim propisom nije drukčije određeno.

Član 14.

Vlada, na prijedlog federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, do 31. oktobra tekuće godine utvrđuje obim kontingenata za izvoz i uvoz robe, regionalnu strukturu uvoza i dinamiku izvoza i uvoza za narednu godinu. Pri utvrđivanju obima kontingenata uzimaju se u obzir kontingenti utvrđeni za robu koja se uvozi na kredit ili se uvozi, odnosno plaća duže od godinu dana, kao i posebni kontigenti za slobodne zone.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, pri formiranju prijedloga iz stava 1. ovog člana, pribavit će mišljenje kantonalnih organa uprave nadležnih za poslove privrede.

Kontingente sporazumno raspoređuju preduzeća i preduzetnici u Privrednoj komori Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Privredna komora) u roku od 30 dana od dana donošenja propisa iz stava 1. ovog člana, i to: za izvoz-proizvođači, a za uvoz potrošači i utvrđuju dinamiku izvoza, odnosno uvoza i druga međusobna prava i obaveze. U raspodjeli kontingenata mogu učestvovati i vanjskotrgovinska preduzeća ako izvoze, odnosno uvoze u svoje ime i za svoj račun robu široke potrošnje ili uvoze robu za račun Federacije, kantona i općina i njihovih organa i organizacija.

Ako se u roku iz stava 3. ovog člana kontingenti ne raspodjele ili ne iskoriste, kontingente će, u narednom roku od 30 dana, raspodjeliti na pojedina preduzeća federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom. Protiv tog rješenja može se voditi upravni spor koji ne zadržava njegovo izvršenje.

Privredna komora obavještava učesnike iz stava 3. ovog člana o mjestu i vremenu raspodjele kontingenata, najkasnije osam dana prije raspodjele.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom donosi opći akt kojim se uređuje način učestvovanja privrednih subjekata u raspodjeli kontingenata. Prije donošenja ovog općeg akta pribavljaju se mišljenja kantonalnih organa uprave nadležnih za poslove privrede.

Izvještaj o izvršenoj raspodjeli kontingenata, Privredna komora dostavlja bankama ovlašćenim za poslove sa inozemstvom koje vode evidenciju o korišćenju kontingenata i federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom. Preduzeće bira banku kod koje će se evidentirati korišćenje kontingenata i o tome obavještava Privrednu komoru.

Pri raspodjeli kontingenata u Privrednoj komori osigurat će se najmanje 1o% za naknadnu raspodjelu i to: za novu proizvodnju čije se potrebe nisu mogle predvidjeti pri raspodjeli kontingenata, za otkup sajamskih eksponata izloženih na međunarodnim sajamskim priredbama koje se održavaju u Federaciji.

Član 15.

Kontingentima se određuje obim izvoza, odnosno uvoza pojedine robe po količini ili po vrijednosti, po pravilu, za period od godinu dana. Ako se roba izvozi, odnosno uvozi na kredit ili se izvozi, odnosno uvozi duže od godinu dana, kontingent se utvrđuje za period korišćenja kredita, odnosno za period izvoza, odnosno uvoza odnosne robe.

Član 16.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom može utvrditi kontingent iznad utvrđenog kontingenta iz člana 14. ovog zakona i to: za uvoz robe radi zamjene robe koja je uništena djelovanjem više sile ili elementarnih nepogoda; za uvoz robe na osnovu odobrenog kredita Međunarodne banke za obnovu i razvoj i drugih međunarodnih finansijskih organizacija i provedene međunarodne licitacije za uvoz sirovina i reprodukcionog materijala radi proizvodnje za izvoz, uz preuzimanje obaveze izvoza najmanje u iznosu 5o% većem od vrijednosti uvoza u roku predviđenom odobrenjem i za izvoz robe ako se time ne stvaraju poremećaji u snabdjevenosti domaćeg tržišta.

Prije donošenja odluke o kontingentu iz stava 1. ovog člana, federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom pribavit će mišljenje kantonalnih organa uprave nadležnih za poslove privrede.

Uvoz aviona i brodova radi zamjene uvezenih aviona i brodova uništenih djelovanjem više sile ili u saobraćajnom udesu koji se nabavljaju po osnovu reosiguranja, jeste slobodan.

Član 17.

Uvoz sigurnosnih sredstava, rezervnih dijelova i usluga za potrebe organa uprave nadležnih za unutrašnje poslove i izvoz ove robe vrši se na osnovu dozvole koju izdaje federalni organ uprave nadležan za unutrašnje poslove i na taj uvoz ne primjenjuju se odredbe ovog zakona o oblicima uvoza.Federalni organ uprave nadležan za unutrašnje poslove obavještavat će Vladu o izvršenom izvozu i uvozu u tekućoj godini.

Uvoz reprodukcionog materijala koji je namijenjen za proizvodnju sigurnosnih sredstava iz stava 1. ovog člana vrši se na osnovu rješenja o razvrstavanju na oblike uvoza koje izdaje federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom.

Član 18.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom na osnovu podataka carinarnica prati ostvarivanje platnog bilansa Federacije po oblicima izvoza i uvoza robe, a za robe čiji je uvoz slobodan, po pojedinim vrstama, odnosno grupama robe.

Član 19.

Izvoz, odnosno uvoz izvršen je kad je roba ocarinjena i kad je prešla carinsku liniju, odnosno kad je usluga izvršena. Kao dan izvoza, odnosno uvoza robe smatra se dan kad je izvršeno carinjenje robe.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom može izdati odobrenje da se izvrši izvozno-uvozno carinjenje robe i bez prelaska robe preko carinske linije, ako je zaključen ugovor sa stranim licem i ako se smanjuju troškovi transporta robe. Pri izvozno-uvoznom carinjenju ove robe primjenjuju se propisi koji se odnose na izvoz i uvoz robe koja prelazi carinsku liniju.

Funkcioner koji rukovodi federalnim organom uprave nadležnim za poslove ekonomskih odnosa s inozemstvom propisuje koji se dan smatra danom izvršenja usluga.

IV - POSEBNI OBLICI VANJSKOTRGOVINSKOG PROMETA

Član 20.

Uvoz robe koja predstavlja ulog stranog lica ili povećanja tog uloga vrši se slobodno, u skladu sa pravnim poslom kojim se vrši ulaganje.

Član 21.

Preduzeće može sa stranim licem zaključiti ugovor o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji, sa rokom trajanja od najmanje tri godine. Vrijednost izvoza na osnovu ugovora iz stava 1. ovog člana mora biti najmanje jednaka vrijednosti uvoza izvršenog na osnovu tog ugovora.

Plaćanje i naplata sa stranim licem preko tekućeg računa na osnovu ugovora iz stava 1. ovog člana vršit će se u skladu sa važećim propisima o deviznom poslovanju.

Član 22.

Ako je roba koja se izvozi ili uvozi na osnovu ugovora o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji u vrijeme zaključenja, odnosno izmjena i dopuna tog ugovora, razvrstana na slobodan izvoz ili uvoz, izvozi se i uvozi slobodno do izvršenja tog ugovora.

Ako je izvoz, odnosno uvoz robe koji se vrši na osnovu ugovora o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji reguliran kontingentom ili dozvolom, preduzeće izvozi, odnosno uvozi tu robu na osnovu pribavljene saglasnosti federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, koji je dužan da odluči o zahtjevu u roku od 30 dana od dana donošenja zahtjeva za izdavanje saglasnosti. Ta saglasnost istovremeno predstavlja utvrđeno pravo na izvoz, odnosno uvoz po tom osnovu i važi dok važi ugovor.

Član 23.

Ugovor o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji mora biti zaključen u pismenom obliku.

Ugovor o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji mora da sadrži specifikaciju roba koje se uvoze odnosno izvoze. Specifikacija sadrži vrstu robe, godišnje količine, jedinične cijene, godišnje vrijednosti i ukupnu vrijednost isporuka u jednom pravcu.

Ugovor iz stava 1. ovog člana i njegove izmjene i dopune prijavljuju se federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom u roku od 30 dana od dana njegovog potpisivanja, odnosno njegove izmjene i dopune i postaje punovažan danom upisa u registar ugovora o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom dužan je da donese rješenje o upisu, odnosno o odbijanju upisa ugovora u registar ugovora o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za upis. Ako se rješenje o upisu, odnosno o odbijanju upisa u registar ne donese u tom roku, ugovor postaje punovažan istekom tog roka.

O rješenju iz stava 4. ovog člana federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom dužan je pismeno obavijestiti kantonalni organ uprave nadležan za poslove privrede u roku od osam dana od dana donošenja rješenja.

Član 24.

Preduzeće može, na osnovu odobrenja federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, zaključivati ugovore o izvozu robe i usluga koji se naplaćuju uvozom robe i usluga u istoj vrijednosti (kompenzacioni poslovi).

Uz zahtjev za izdavanjem odobrenja iz stava 1. ovog člana, preduzeće mora priložiti i mišljenje kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove privrede.

Ako se radi o uvozu opreme radi povećanja obima i tehničkog nivoa proizvodnje, odnosno pružanja usluga, mogu se, izuzetno, odobravati poslovi iz stava 1. ovog člana, pod uvjetom da se uvoz opreme i uvoz u zakup plaća izvozom robe proizvedene tom opremom, odnosno izvozom usluge pružene tom opremom.

Izvoz i uvoz robe u okviru posla iz stava 1. ovog člana vrši se u skladu sa propisanim oblicima izvoza i uvoza.

Funkcioner koji rukovodi federalnim organom uprave nadležnim za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom propisuje bliže uvjete, način i rokove pod kojima se poslovi iz st. 1. i 2. mogu zaključiti.

Izvoz i uvoz robe po međunarodnim sajamskim kompenzacionim poslovima može vršiti preduzeće koje je upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa, u okviru ukupne vrijednosti izvoza i uvoza koju za pojedine sajmove svake godine utvrđuje federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom i koji u okviru tog iznosa utvrđuje liste roba za izvoz i uvoz.

Izvoz i uvoz robe po međunarodnim sajamskim kompenzacionim poslovima vrši se u skladu sa propisanim oblicima izvoza i uvoza.

Član 25.

Preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa može slobodno kupovati robu u inozemstvu radi prodaje u inozemstvu.

Preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa može kupljenu i uvezenu, odnosno privremeno uvezenu robu ponovo izvoziti.

U slučaju kupovine robe u inozemstvu, uvoza te robe i izvoza iste količine robe iz istog tarifnog stava Carinske tarife, izvoz i uvoz je slobodan.

Plaćanje i naplata po poslovima iz stava 2. ovog člana mogu se odobriti i uvozom robe, pod uvjetima iz člana 24. ovog zakona, ili otkupom bosanskohercegovačkog duga na osnovu odobrenja datog u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuju kreditni odnosi s inozemstvom.

Poslove iz stava 2. ovog člana odobrava federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, a finansijske transakcije u vezi sa tim poslovima - federalni organ uprave nadležan za poslove finansija. O odobrenim poslovima obavještava se bez odlaganja kantonalni organ uprave nadležan za poslove privrede.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom odobrava poslove iz ovog člana, ako su ti poslovi u skladu sa zaključenim međunarodnim trgovinskim ugovorima ili ako se njima ne remeti redovan izvoz robe iz Federacije ili ako se osigurava zapošljavanje slobodnih proizvodnih kapaciteta u Federaciji ili izvršavanje obaveza preuzetih međunarodnim ugovorima, kao i ako se osigurava povećanje priliva deviza koje su predmet kupoprodaje na deviznom tržištu, smanjivanje dospjelog, a nenaplaćenog potraživanja Federacije sa određenim zemljama i uravnoteženje razmjene sa zemljama sa kojima su zaključeni sporazumi o uravnoteženoj razmjeni robe i usluga.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom utvrđuje bliže uvjete i način odobravanja poslova iz stava 2. ovog člana i način prijavljivanja, evidencije i kontrole tih poslova.

Član 26.

Malogranični promet vrši se u pograničnom i susjednom prekomorskom području, u skladu sa ovim zakonom, zaključenim međudržavnim ugovorima i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Pod pograničnim područjem i susjednim prekomorskim područjem, u smislu ovog zakona podrazumijeva se područje određeno međudržavnim ugovorom.

Ako međudržavnim ugovorom nije određeno područje iz stava 2. ovog člana, to područje na teritoriji Federacije određuje Vlada.

Poslove izvoza i uvoza robe i usluga u malograničnom prometu može vršiti preduzeće koje je upisano u sudski registar za tu vrstu poslova, ako međudržavnim ugovorom nije drukčije određeno.

Izvoz i uvoz robe u okviru malograničnog prometa obavlja se u skladu sa propisanim oblicima izvoza i uvoza.

V - USLUGE U VANJSKOTRGOVINSKOM PROMETU

Član 27.

Usluge u vanjskotrgovinskom prometu može vršiti preduzeće koje je upisano u sudski registar za vršenje tih usluga u vanjskotrgovinskom prometu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Pod uslugama u vanjskotrgovinskom prometu podrazumijevaju se naročito: izvođenje investicionih radova u inozemstvu i ustupanje investicionih radova stranom licu u Federaciji, usluge međunarodnog transporta robe i putnika, pomorsko-tehničke usluge na moru i podmorju i druge usluge koje su u vezi sa međunarodnim transportom (međunarodna špedicija, skladištenje, lučke i aerodromske usluge, agencijske usluge u transportu i sl.), ugostiteljske i turističke usluge, posredovanje i zastupanje u prometu robe i usluga, poštansko-telegrafske i druge telekomunikacione usluge, usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta u izvozu i uvozu robe, usluge istraživanja i pružanja i korišćenja informacija i znanja u privredi, nauci, usluge atestiranja, usluge faktoringa, finansijski inženjering i druge usluge.

1. Izvodjenje investicionih radova u inozemstvu i ustupanje investicionih radova stranom licu u Federaciji

Član 28.

Pod izvođenjem investicionih radova u smislu ovog zakona podrazumijeva se:

  • l)
    izrada ekspertiza i studija, investicionih programa, prostornih i urbanističkih planova i projekata, idejnih, glavnih i detaljnih projekata i investiciono-tehničke dokumentacije, licitacionih elaborata (tenderske dokumentacije) i druge investicione dokumentacije za objekte i radove;
    • 2)
      izvođenje geodetskih, geoloških i drugih istražnih radova, melioracionih radova i radova oplemenjivanja zemljišta, privodjenje zemljišta kulturi i komunalno uređivanje zemljišta;
    • 3)
      izvođenje gradjevinskih, gradjevinsko-zanatskih, rudarskih hidrotehničkih i drugih sličnih radova i radova unutrašnjeg uređenja i dekoracije;
    • 4)
      izvođenje instalacionih, montažnih i demontažnih radova i radova na održavanju, remontu i revitalizaciji industrijskih i drugih postrojenja;
    • 5)
      stavljanje u pogon postrojenja i opreme izgradjenih objekata, rukovođenje radovima, tehničko upravljanje pogonom ili proizvodnjom i održavanjem izgrađenih postrojenja, objekata i pogona;
    • 6)
      izgradnja kompletnih objekata i isporuka opreme, dijelova i materijala i tehnoloških linija i ostalih komponenti;
    • 7)
      organizacija izgradnje kompletnih objekata (inženjering), izvođački inženjering i savjetodavni (konsalting) inženjering;
    • 8)
      stručno-tehnički nadzor nad izvođenjem investicionih radova i izgradnjom investicionih objekata;
    • 9)
      pružanje stručne pomoći, odnosno konsultantskih usluga u toku izgradnje i u radovima na izgrađenim objektima;
    • 10)
      održavanje, remont i revitalizacija izgrađenih objekata i ispitivanje opreme;
    • 11)
      obuka radnika, prijenos znanja i iskustva i organizovanje proizvodnje u izgrađenim objektima,
    • 12)
      drugi poslovi izvođenja investicionih radova.

Član 29.

Ugovor o izvođenju investicionih radova u inozemstvu može sa stranim licem zaključiti preduzeće koje je upisano u sudski registar za izvođenje investicionih radova u inozemstvu.

Ugovor o izvođenju investicionih radova mora biti zaključen u pismenom obliku i sadržavati odredbe o osiguranju naplate.

Član 30.

Preduzeće koje izvozi opremu, odnosno izvodi investicione radove u inozemstvu može bez uvoza u Federaciju kupovati u inozemstvu opremu za izvođenje tih radova, dio opreme i materijala koji se ugradjuju u opremu koja se izvozi, odnosno objekat koji se gradi u inozemstvu.

Preduzeće koje izvodi investicione radove u inozemstvu može uvoziti dio opreme i materijala radi ugradnje u opremu koju u sklopu s izvođenjem investicionih radova izvozi u inozemstvo.

Na kupovinu opreme, dijela opreme i materijala iz st. 1. i 2. ovog člana ne primjenjuju se propisi koji se odnose na uvoz te opreme i materijala u Federaciju.

Član 31.

Preduzeće koje izvodi investicione radove u inozemstvu može po okončanju radova, odnosno po prestanku upotrebe, slobodno uvesti u Federaciju osnovna sredstva i rezervne dijelove za sredstva, koja je nabavilo i koristilo za izvršenje poslova iz ugovora o izvođenju investicionih radova u inozemstvu.

Na neamortizirani dio vrijednosti sredstava i rezervnih dijelova iz stava l. ovog člana plaća se carina i uvozne dažbine u skladu sa carinskim propisima.

Preduzeće je dužno da pri uvozu sredstava i rezervnih dijelova iz stava 1. ovog člana, pored dokaza o nabavci, podnese i izjavu poslovodnog organa da su ta sredstva korišćena u inozemstvu za izvođenje investicionih radova.

Član 32.

Izvodjenje investicionih radova, odnosno izvođenje pojedinih radova na investicionom objektu u Federaciji (u daljem tekstu: investicioni radovi u Federaciji) može se ustupiti stranom izvođaču, na osnovu prethodno održanog javnog nadmetanja ili izvršenog prikupljanja ponuda određenog najmanjeg broja ponudjača, u skladu sa propisima kojima se uređuje javno nadmetanje i prikupljanje ponuda.

Član 33.

Uvjete za ustupanje izvođenja investicionih radova u Federaciji stranom izvođaču utvrđuje preduzeće investitor, a naročito:

  • 1)
    obavezu davanja garancije kao uvjet za učešće na javnom nadmetanju i sadržaj garancije;
  • 2)
    obavezu stranog izvođača da uz ponudu podnese garanciju banke za naknadu štete koju bi investitor mogao pretrpjeti zbog neurednog ispunjenja ugovora od strane izvođača;
  • 3)
    primjenu važećih domaćih standarda, tehničkih normativa i normi kvaliteta (u daljem tekstu: standardi),
  • 4)
    način zaštite od tehnologija koje zagadjuju okoliš.

Ako domaći standardi ne postoje, o tome se mora pribaviti potvrda federalnog organa nadležnog za poslove standardizacije. Ova potvrda se mora izdati u roku od 3o dana od dana podnošenja zahtjeva. Inozemni ili međunarodni standardi mogu se zahtijevati, odnosno prihvatiti kao uvjet za ustupanje ugovora stranom izvođaču ukoliko domaći standardi ne postoje, ili ako su oni manje strogi od stranih ili međunarodnih standarda.

Član 34.

Ugovor o izvođenju investicionih radova u inozemstvu, odnosno ugovor o izvođenju investicionih radova u Federaciji upisuje se u posebne registre koji vodi federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa s inozemstvom.

Ugovori iz stava l. ovog člana neće se upisati u registar ako nisu u skladu sa odredbama ovog zakona i drugih federalnih propisa i ako su protivni interesima sigurnosti ili odbrane zemlje. Ako federalni organ uprave odbije da upiše ugovor u registar, dužan je da o tome donese rješenje u roku od l5 dana od dana dostavljanja ugovora i dokumentacije koja se prilaže uz taj ugovor radi upisa u registar. Protiv tog rješenja ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Uz zahtjev za upis u registar iz stava 1. ovog člana prilaže se mišljenje kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove privrede.

2. Zastupanje stranih lica

Član 35.

Preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjsko trgovinskog prometa može sa stranim licem zaključiti ugovor o zastupanju, ugovor o prodaji strane robe sa konsignacionog skladišta i ugovor o vršenju servisnih usluga za održavanje uvezene opreme i trajnih dobara za ličnu potrošnju.

Ugovori iz stava 1. ovog člana moraju biti zaključeni u pismenom obliku i evidentiraju se u federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, ako su ispunjeni uvjeti iz ovog zakona i propisa donijetih na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona.

O izvršenom evidentiranju obavještava se pismenim putem kantonalni organ uprave nadležan za poslove privrede na čijem području zastupnik ima sjedište. Obavještenje se mora poslati u roku od osam dana od dana evidentiranja.

Ugovori o zastupanju zaključuju se za zastupanje na cijeloj teritoriji Federacije.

Preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa koje je zaključilo ugovor o prodaji robe sa konsignacionog skladišta dužno je da osigura servis, potrošni materijal i pribor, rezervne dijelove za opremu i trajnu potrošnu robu koju prodaje sa konsignacionog skladišta. Preduzeće može pružanje određenih servisnih usluga povjeriti drugom preduzeću, odnosno fizičkim licima koja samostalno obavljaju evidentiranu ili registriranu privrednu djelatnost.

Vlada donosi propise kojima se bliže uređuju poslovi zastupanja stranih lica u Federaciji i poslovi prodaje sa konsignacionih skladišta.

Član 36.

Preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjsko trgovinskog prometa i druga pravna lica za koja je to predviđeno posebnim propisom može, pored prodaje robe sa konsignacionih skladišta strane robe prodavati robu stranog porijekla i robu domaće proizvodnje i iz slobodnih carinskih prodavnica. Roba iz slobodnih carinskih prodavnica može se prodavati stranim i domaćim fizičkim licima.

Robu iz slobodnih carinskih prodavnica može prodavati preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa koje sa stranim licem ima zaključen ugovor o prodaji robe u slobodnoj carinskoj prodavnici i preduzeće upisano u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa koje je sa preduzećem koje ima generalno zastupništvo stranog lica u Federaciji zaključilo ugovor o prodaji robe u slobodnim carinskim prodavnicama ako je roba predmet generalnog zastupanja.

Na smještaj robe u slobodne carinske prodavnice primjenjuju se propisi o privremenom uvozu robe. Vlada može propisati koja se roba ne može prodavati iz slobodne carinske prodavnice.

3. Obavljanje vanjskotrgovinskih poslova u slobodnim zonama

Član 37.

Preduzeće može, radi obavljanja privrednih djelatnosti u slobodnoj zoni, slobodno uvoziti i izvoziti ili privremeno uvoziti, odnosno izvoziti robu i usluge u zonu i snabdijevati prijevozna sredstva u međunarodnom saobraćaju.

Roba se, iz slobodne zone, radi njenog oplemenjivanja, ispitivanja, atestiranja, popravke ili predstavljanja na tržištu može privremeno uvoziti slobodno, uz poseban carinski nadzor do vraćanja robe u zonu, odnosno do njenog izvoza.

Roba proizvedena ili oplemenjena u slobodnoj zoni može se staviti u promet izvan slobodne zone na domaće tržište uz primjenu propisa o uvozu i nakon naplate carine i drugih dadžbina na uvozni sadržaj u toj robi.

4. Uvjeti za uvoz usluga, strana predstavništva i prodaja stranih eksponata

Član 38.

Uvoz privrednih usluga je slobodan, a Vlada može posebnim propisima izuzetno ograničiti korišćenje određenih usluga stranih lica radi sigurnosti Federacije, zaštite života i zdravlja ljudi i prirodne sredine, kao i radi zaštite određenih privrednih i društvenih djelatnosti čiji je razvoj posebno značajan za Federaciju.

Strana lica koja pružaju usluge u Federaciji, dužna su da se pridržavaju važećih propisa, međunarodnih konvencija i profesionalnih kodeksa.

Član 39.

Strano lice može otvoriti predstavništvo u Federaciji u oblasti proizvodnje, prometa robe i privrednih usluga, bankarstva i osiguranja.

Predstavništvo iz stava 1. ovog člana može preduzimati prethodne i pripremne radnje u vezi sa zaključivanjem ugovora, ali ne može zaključivati ugovor u vanjskotrgovinskom prometu.

Vlada propisuje bliže uvjete za otvaranje i rad predstavništava stranih lica u Federaciji.

Član 40.

Strani izlagači mogu na međunarodnim sajmovima u Federaciji prodavati svoje eksponate za valutu Federacije do vrijednosti koja je potrebna za plaćanje troškova izlaganja na sajmu, carina i drugih uvoznih dažbina.

Vlada propisuje vrstu troškova koji se mogu plaćati u skladu sa stavom 1. ovog člana, kao i način i kontrolu prodaje predmeta iz tog stava.

VI - PRIVREMENI IZVOZ I UVOZ

Član 41.

Radi pružanja usluga stranim licima i korišćenja usluga stranih lica, kao i u drugim slučajevima kad se roba izvozi, odnosno uvozi s obavezom vraćanja u određenom roku, u istom ili promjenjenom stanju, roba se može privremeno izvoziti, odnosno uvoziti.

Oprema, dijelovi opreme, sirovine i repromaterijali koji se uvoze radi proizvodnje za izvoz, uvoze se privremeno u smislu ovog zakona.

Carinarnica odobrava privremeni uvoz i izvoz robe iz stava l. ovog člana na način, po postupku propisanom posebnim zakonom i pod uvjetima i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

Privremeno izvezena roba mora se vratiti u Federaciju ili definitivno izvesti, a privremeno uvezena roba mora se vratiti u inozemstvo ili definitivno uvesti i ocariniti po propisima kojima se uređuje izvoz, uvoz, carinjenje te robe, kao i rokovi privremenog izvoza i uvoza.

Član 42.

Preduzeće može privremeno izvoziti, odnosno uvoziti, te uzimati u zakup opremu radi korišćenja u proizvodnji i radi pružanja usluga.

Ugovor o zakupu obavezno sadrži rok trajanja zakupa.

Ugovorom o zakupu može se predvidjeti da po isteku ugovorenog roka zakupac postane vlasnik privremeno izvezene, odnosno uvezene opreme.

Carinarnica odobrava privremeni izvoz, odnosno uvoz, odnosno uvoz opreme u zakup pod uvjetima propisanim posebnim zakonom i propisima donijetim na osnovu tog zakona. Ako je izvoz, odnosno uvoz reguliran kontingentom, odnosno dozvolom, carinarnica odobrava taj izvoz, odnosno uvoz, ako preduzeće raspolaže kontingentom, odnosno dozvolom.

Ako za taj uvoz nije pribavljen kontingent, odnosno dozvola, privremeni uvoz carinarnica može odobravati na osnovu pribavljene saglasnosti federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom koji je dužan da odluči o zahtjevu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje saglasnosti.

Saglasnost iz stava 5. ovog člana izdaje se, ako se tim izvozom, odnosno uvozom unapređuje proizvodnja ili pružanje usluga ili povećava izvoz.

Član 43.

Na robu koja se privremeno izvozi, odnosno uvozi ne primjenjuju se odredbe čl. 9, 10, 12, 14. i 48. ovog zakona.

Privremeno izvezena, odnosno uvezena roba može se upotrijebiti samo za namjene za koje je privremeno izvezena, odnosno uvezena.

Član 44.

Preduzeće može vršiti poslove oplemenjivanja robe (preradu, doradu i obradu) stranog lica ili preduzeća upisanog u sudski registar za poslove posredovanja u vanjskotrgovinskom prometu, odnosno može dati na oplemenjivanje robu stranom licu.

Preduzeće može usluge oplemenjivanja platiti, odnosno naplatiti u robi koja je data na oplemenjivanje, odnosno koja je oplemenjena na osnovu odobrenja federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom. Na izvoz i uvoz robe kojom se plaća, odnosno naplaćuje usluga oplemenjivanja primjenjuju se propisi kojima se uređuje izvoz, odnosno uvoz te robe.

Član 45.

Preduzeće može sa stranim licem, u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju strana ulaganja, zaključivati ugovor o davanju u zakup privrednog objekta. Tim ugovorom može se predvidjeti da preduzeće pruža i usluge organiziranja proizvodnje.

Član 46.

Vlada određuje vrstu i namjenu privremenog izvoza i uvoza , rokova privremenog izvoza i uvoza po namjenama, a može odrediti koja se roba ne može privremeno uvoziti.

Prijedlog za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana daje federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnih organa uprave nadležnih za poslove privrede.

Član 47.

Kantonalni organ uprave nadležan za poslove privrede treba dostaviti svoje mišljenje iz čl. 14, 16 i 46. federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom u roku od deset dana.

VII - OSTALE ODREDBE O IZVOZU I UVOZU

Član 48.

Preduzeće može uvoziti robu na osnovu neposredne pogodbe, na osnovu prethodno izvršenog prikupljanja ponuda određenog najmanjeg broja ponuđača ili na osnovu prethodno održanog javnog nadmetanja.

Ako domaći i strani ponuđači ponude jednake uvjete, prednost imaju domaći ponuđači.

Ako strani ponuđači ponude povoljnije uvjete od domaćih ponuđača prednost ima ponuda onog stranog ponuđača koji u većoj mjeri angažira domaće proizvođaće za proizvodnju robe koju isporučuje i koji u većoj mjeri kreditira domaćeg proizvođača u odnosnoj proizvodnji, ili kupuje u većoj vrijednosti proizvode domaćih proizvođača.

Član 49.

Ako je ugovorom sa stranim licem, međunarodnim ugovorom ili odlukama međunarodnih organizacija predviđeno da robu, koja se izvozi iz, uvozi u, ili tranzitira i kroz one oblasti Federacije koje su određene odlukama međunarodnih organizacija, treba da prate uvjerenja, dozvole ili ovjerene isprave, ta uvjerenja, dozvole i isprave izdaje, odnosno ovjerava Privredna komora, izuzev dokumenata koja na osnovu drugih propisa izdaju carinski i inspekcijski organi.

Ako propisi zemlje u kojoj će se upotrijebiti uvjerenje, odnosno druge isprave iz stava 1. ovog člana predviđaju ovjeru tih uvjerenja, odnosno isprave od strane državnih organa, tu ovjeru vrši federalni,odnosno republički organ uprave nadležan za inozemne poslove.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom propisuje:

  • 1)
    način izdavanja uvjerenja i dozvola;
  • 2)
    način ovjeravanja isprava koje prate robu pri izvozu, uvozu i tranzitu iz stava 1. ovog člana i
  • 3)
    šta se smatra robom bosanskohercegovačkog porijekla.

Tim propisom može se predvidjeti da pojedina uvjerenja izdaju carinski i drugi organi.

Propisom iz stava 3. ovog člana može se predvidjeti koja se roba proizvedena u slobodnoj zoni smatra robom domaćeg porijekla i u kojim slučajevima je potrebno pribaviti uvjerenja o porijeklu te robe.

Član 50.

Preduzeće može u okviru zaključenih ugovora o izvozu i uvozu slobodno izvoziti i uvoziti robu radi zamjene za ranije isporučenu robu za koju je komisijski utvrđeno da je neispravna ili da ne odgovara ugovorenim uvjetima do roka predviđenog ugovorom za otklanjanje nedostataka.

Član 51.

Preduzeće može, u vezi sa obavljanjem svoje privredne djelatnosti, izvoziti robu i usluge bez naplate protuvrijednosti i uvoziti robu i usluge bez plaćanja protuvrijednosti, ako je to potrebno za ispitivanje kvaliteta robe koja se izvozi, odnosno uvozi, ako to predstavlja višak po poslovima izvoza i uvoza robe, ako ta roba služi za reklamu u izvozu, odnosno uvozu ili se radi o uzorku, studiji, projektu i drugoj tehničkoj dokumentaciji koji prate izvezenu, odnosno uvezenu robu ili ako prethode učešću na međunarodnim javnim nadmetanjima, odnosno ako služe učešću na međunarodnom javnom nadmetanju, ako oprema svoja predstavništva u inozemstvu, ako šalje ili prima robu u humanitarne, naučno-prosvjetne, kulturne, zdravstvene i socijalne svrhe, ako šalje ili prima robu kao pomoć radi otklanjanja posljedica elementarnih nepogoda i drugih oblika više sile, ako pruža ili prima usluge opravki, montaže robe koje prate robu u izvozu, odnosno kao i u slučajevima kad postoji reciprocitet s odnosnom zemljom ili ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom.

Preduzeće upisano u sudski registar za zastupanje stranih lica može primati alate, mjerne instrumente i uređaje, servisna vozila i opremu, koje mu šalje strano lice sa kojim je zaključilo ugovor o zastupanju, držanju konsignacionog skladišta i vršenju servisnih usluga, radi pružanja usluga u okviru zaključenog ugovora.

Federacija, kantoni i općine i njihovi organi i organizacije, političke i druge organizacije i druga pravna lica mogu slati i primati robu i primati i pružati usluge u humanitarne, naučno-prosvjetne, kulturne, zdravstvene, socijalne, sportske, vjerske i druge nekomercijalne svrhe.

Predstavništva stranih lica i druge strane organizacije u Federaciji mogu uvoziti osnovna sredstva i potrošnu robu koji su prijeko potrebni za njihov rad.

Izvoz i uvoz, odnosno primanje i slanje robe i primanje i pružanje usluga iz st. l. do 4. ovog člana vrši se slobodno. Za izvoz robe bez naplate protuvrijednosti, preduzeće podnosi odluku poslovodnog organa.

Nadležnoj carinarnici, uz carinsku deklaraciju, podnosi se dokaz o izvozu bez naplate, odnosno uvozu bez plaćanja protuvrijednosti.

VIII - PRIBAVLJANJE I USTUPANJE PRAVA INDUSTRIJSKE SVOJINE I ZNANJA I ISKUSTVA (KNOW-HOW)

Član 52.

Preduzeće može pribavljati od stranog lica, odnosno ustupati stranom licu pravo industrijske svojine i znanje i iskustvo (know-how).

Član 53.

Pod pravom industrijske svojine, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se patent, model za iskorišćavanje, industrijski uzorak ili model, fabrički ili trgovački žig, uslužni žig, trgovačko ime i oznaka ili ime porijekla.

Pod znanjem i iskustvom (know-how), u smislu ovog zakona, podrazumijeva se posebno ekonomsko dobro sačinjeno od jednog ili više povezanih, prenosivih, tehničkih, tehnoloških, komercijalnih i finansijskih saznanja i vještina, koji su tajni ili teško dostupni, a mogu se primjeniti u proizvodnji i poslovanju.

Član 54.

Pribavljanje i ustupanje prava industrijske svojine i znanja i iskustva (know-how) između preduzeća i stranih lica obavlja se na osnovu ugovora, koji se zaključuje u pismenom obliku.

Prava industrijske svojine i znanje i iskustvo (know-how) mogu se ugovorom iz stava 1. ovog člana prenijeti u cjelini ili djelomično.

Ugovorom iz stava 1. ovog člana mogu se pribavljati sva prava industrijske svojine ili dio tih prava (pravo korišćenja).

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom cijeni uskladjenost ugovora iz stava 1. ovog člana sa ovim zakonom i ako utvrdi da ugovor nije u skladu sa ovim zakonom ili ako je protivan interesima odbrane i sigurnosti zemlje, donijet će rješenje kojim se prijava takvog ugovora, odnosno prijava njegove izmjene i dopune odbijaju.

Član 55.

Ugovorom o pribavljanju patenta i znanja i iskustava (know-how) mora se predvidjeti:

  • 1)
    garancija davaoca patenta i znanja i iskustava (know-how) da će se primjenom patenta, odnosno znanja i iskustava (know-how) proizvesti roba ugovorenog kvaliteta, kao i obaveze da se za vrijeme važenja ugovora primaocu stavljaju na raspolaganje poboljšanja na patentu i znanju i iskustvu (know-how);
  • 2)
    garancija davaoca patenta i znanja i iskustva (know-how) da njihovo korišćenje ne utiče štetno na život i zdravlje ljudi, odnosno stvari i prirodnu sredinu;
  • 3)
    da se stavljanjem u promet proizvoda proizvedenih po pribavljenom patentu i znanju i iskustvu (know-how) ne povrijedjuju prava trećih lica,
  • 4)
    obavezu stranog lica da će preduzeću i trećem licu nadoknaditi štetu nastalu zbog povrijedjivanja prava trećeg lica.

Ugovorom o pribavljanju modela, ili uzorka, ili žiga mora se predvidjeti da se stavljanjem u promet proizvoda proizvedenih po pribavljenom modelu ili uzorku i označenom žigu ne povrijedjuju prava trećih lica.

Član 56.

Ugovorom o pribavljanju patenta i znanja i iskustva (know-how) ne može se predvidjeti:

  • 1)
    ograničenje za preduzeće da primjenjuje, unapređuje, dopunjuje i dalje razvija pribavljeni patent i znanje i iskustvo (know-how) i da u svoje ime zaštićuje inovacije do kojih je došlo vlastitim istraživanjem;
  • 2)
    ograničenje za preduzeće da samostalno odlučuje o nabavci ili korišćenju sirovina, reprodukcionog materijala, rezervnih dijelova i opreme;
  • 3)
    zabrana ili ograničenje za preduzeće da izvozi proizvode i usluge u određene zemlje, osim u zemlje u kojima davalac patenta i znanja i iskustva (know-how) ima ili je dao isključivo pravo proizvodnje, odnosno vršenja usluga za iste proizvode i usluge,
  • 4)
    zabrana da se patent i znanje i iskustvo (know-how) koristi i poslije prestanka ugovora, odnosno obaveza preduzeća da plaća naknadu za korišćenje patenta i znanja i iskustva (know-how) poslije prestanka ugovora.

Član 57.

Ugovor o pribavljanju i ustupanju prava industrijske svojine i znanja i iskustva (know-how), kao i ugovor o njegovim izmjenama i dopunama prijavljuje se federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom u roku od 30 dana od dana njegovog potpisivanja. Ovi ugovori postaju punovažni danom upisa u registar.

Uz zahtjev za upis ugovora u registar podnosilac je dužan priložiti:

  • 1)
    mišljenje kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove privrede;
  • 2)
    mišljenje federalne organizacije za standardizaciju da standardi proizvoda koji će se proizvoditi po pribavljenom pravu na patent ili znanju i iskustvu (know-how), nisu suprotni važećim standardima, unifikacijom i tipizacijom, osim ako su proizvodi namijenjeni izvozu;
  • 3)
    potvrdu federalne organizacije za patente o tome da li je i na koji način odnosni patent zaštićen,
  • 4)
    rješenje federalnog organa uprave nadležnog za poslove zdravstva o puštanju u promet lijekova ili rješenje federalnog organa uprave za poslove poljoprivrede za sredstva za zaštitu bilja, ako je ugovorena prizvodnja tih sredstava.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom cijeni uskladjenost ugovora iz stava 1. ovog člana sa ovim zakonom. Ako utvrdi da ugovor nije u skladu sa ovim zakonom ili da je protivan interesima odbrane i sigurnosti zemlje, donijet će rješenje kojim se odbija registracija takvog ugovora. Ukoliko je ugovor saglasan sa ovim zakonom, interesima odbrane i sigurnosti, federalni organ nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom donijet će rješenje o upisu ugovora u registar.

Krajnji rok za donošenje rješenja iz stava 3. ovog člana je 30 dana od dana prijema zahtjeva za upis ugovora u registar.

IX - PRIVREMENE MJERE

Član 58.

Ako nastanu poremećaji u vanjskotrgovinskoj razmjeni i platnom bilansu Federacije, Vlada može preduzeti mjere kojima će se dodatno podsticati izvoz i devizni priliv, i to:

  • 1)
    dodatno prilagodjavanje tečaja valute Federacije,
  • 2)
    dodatne mjere iz člana 62. ovog zakona.

Radi otklanjanja poremećaja u vanjskotrgovinskoj razmjeni i platnom bilansu Federacije, Vlada može preduzeti privremene mjere za otklanjanje tih poremećaja, i to: l) odrediti robu čiji je uvoz uvjetno slobodan (LBO), odrediti da se određene usluge mogu uvoziti u okviru utvrđenog obima plaćanja ili odrediti da se plaćanje usluga u inozemstvu vrši u zavisnosti od ostvarenog deviznog priliva; 2) uvesti saglasnost iz člana 10. ovog zakona; 3) propisati uvjete pod kojima fizička lica mogu vršiti i uvoz, odnosno ograničiti uvoz od strane fizičkih lica ili uvesti posebnu taksu na uvoz predmeta od strane fizičkih lica, u skladu sa posebnim zakonom.

Pod poremećajima, u smislu st. 1. i 2. ovog člana, podrazumijevaju se ostvarivanje izvoza i deviznog priliva znatno ispod planiranog u platnom bilansu Federacije za period duži od 90 dana neprekidno i pad deviznih rezervi Federacije ispod dvoipomjesečne vrijednosti uvoza.

Mjere iz stava 2. ovog člana moraju biti vremenski ograničene i mogu trajati do šest meseci. Ako se poremećaji zbog kojih su mjere propisane ne otklone u tom roku, Vlada predlaže Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlamenat) mjere za otklanjanje tih poremećaja, s tim što se mjere Vlade mogu primjenjivati do odluke Parlamenta o predloženim mjerama.

Prilikom propisivanja mjera iz stava 2. ovog člana kojima se smanjuje obim uvoza, osigurat će se da preduzeća koja ostvaruju veći izvoz od uvoza zadrže onaj obim uvoza koji odgovara njihovim potrebama proizvodnje za izvoz.

Član 59.

Ako se uslijed nepredviđenih okolnosti u kratkom vremenskom periodu znatno poveća uvoz ili izvoz određene robe ili se oni vrše pod takvim uvjetima da dovode do poremećaja na domaćem tržištu, odnosno ugrožavaju snabdjevenosti domaćeg tržišta i nanose ili prijete da nanesu znatnu štetu proizvodnji ili prometu te robe u Federaciji, Vlada može privremeno da preduzme mjere za otklanjanje nastalih poremećaja i štete. Ove mjere primjenjivat će se dok traju poremećaji, odnosno dok se ne otkloni šteta.

Prijedlog za donošenje mjera iz stava 1. ovog člana mogu podnijeti: Vlada kantona, federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom zainteresirana preduzeća preko Privredne komore pri čemu daju podatke o stvarnoj šteti koja je nastala ili može nastati, ako se mjere ne donesu i o uzročno - posljedičnoj vezi između uvoza ili izvoza pod određenim okolnostima i štete.

Prije zavodjenja mjera iz stava 1. ovog člana, o njima će biti obaviještene strane ugovornice GATT-a, s tim što će se onoj zainteresiranoj za robu zbog čijeg se uvoza, odnosno izvoza preduzimju mjere pružiti mogućnost za konsultacije. U izuzetnim slučajevima, kada bi svako odlaganje primjene mjera dovelo do teško otklonjive štete, konsultacije će se obaviti u najkraćem roku poslije njihovog uvodjenja.

Vlada donosi i mjere zaštite shodno odgovarajućim multilateralnim sporazumima.

Vlada može propisati antidampinšku dažbinu, ako je u odgovarajuće provedenom postupku utvrđeno da damping postoji i da je uslijed toga nastala, ili može nastati znatna šteta za domaće proizvođače.

Smatra se da postoji damping kada se neka roba uvozi po cijeni koja je niža od tržišne cijene u zemlji porijekla, ili od cijene koja je niža od proizvodnih troškova, pri čemu izaziva ili prijeti da izazove ozbiljnu štetu privredi Federacije, ili ako bi takav uvoz usporio razvoj određene grane privrede.

Ako se utvrdi da ima uvjeta za uvođenje antidampinške dažbine, ona ne može biti veća od marže dampinga i ostaje na snazi za vrijeme i u visini potrebnim da se neutralizira damping koji prouzrokuje štetu.

Prijedlog za donošenje antidampinških dažbina mogu podnijeti zainteresirana preduzeća, preko Vlade kantona i Privredne komore, u kome moraju biti pruženi dokazi o postojanju dampinga, aktualnih ili potencijalnih štetnih poslijedica i uzročne veze između uvoza koji je predmet dampinga i nastale i moguće štete.

Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom razmatra prijedlog iz stava 8. ovog člana, provodi postupak u skladu sa odredbama posebnog propisa kojim je prihvaćen Kodeks o antidampingu i predlaže Vladi donošenje mjera iz stava 4. ovog člana.

Protiv odluke iz stava 5. ovog člana može se pokrenuti upravni spor.

Radi neutraliziranja djelovanja subvencija ili premija koje se direktno ili indirektno odobravaju u zemlji porijekla ili u zemlji izvoza određene robe, koja se uvozi u Federaciju, Vlada može propisati kompenzatornu carinu do iznosa subvencije ili premije.

Primjena mjera iz ovog člana vrši se po postupku propisanom posebnim zakonom i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

X - UNAPREĐENJE IZVOZA ROBE I USLUGA

Član 60.

Federalni organ nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom u saradnji sa Privrednom komorom do 31. oktobra priprema program za unapređenje izvoza. Ovaj program usvaja Vlada.

Vlada, u okviru razvojne politike, utvrđuje godišnjim aktom o deviznoj i kreditno-monetarnoj politici, mjere podsticanja izvoza i povećanja deviznog priliva, propisuje povrat carinskih, poreskih i drugih dažbina, vraćanje vozarine plaćene do granice Federacije pri uvozu i izvozu robe iz određenih zemalja, te visinu i način isplate dodatnih podsticaja izvoza. Prava iz stava 1. ovog člana ostvaruju se i na naplate potraživanja preko kontokorentnih ili deviznih računa u inozemstvu.

Prava iz stava 1. ovog člana ostvaruju se i na naplate potraživanja prekookeanskih kontokorentnih ili deviznih računa u inozemstvu.

Član 61.

Sredstva za povraćaj poreskih, carinskih i drugih uvoznih dažbina, za obuku kadrova i za opću privrednu propagandu i opću turističko-informativnu djelatnost prema inozemstvu i za primjenu drugih mjera iz člana 60. stava 1. ovog zakona, utvrđuju se u budžetu Federacije u okviru sredstava federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom. Iznos potrebnih sredstava utvrđuje se aktom o deviznoj politici za svaku kalendarsku godinu.

Član 62.

Osnovica za obračun povraćaja poreskih, carinskih i drugih dažbina određuje se primjenom važećih srednjih tečajeva stranih valuta koji važe na dan kada je naplata izvršena.

Povraćaj carinskih i drugih dažbina za robu koja se izvozi na kredit vrši se po izvršenom izvozu.

Osnovicu za obračun povraćaja carine i drugih dažbina od priliva ostvarenog od usluga pomorskog, zračnog i rječnog saobraćaja u inozemstvu predstavlja protuvrijednost u valuti Federacije definitivno unesenih deviza od naplaćenih usluga pomorskog, zračnog i rječnog transporta.

Osnovicu za obračun povraćaja carine i drugih dažbina od priliva ostvarenog izvođenjem investicionih radova u inozemstvu predstavlja protuvrijednost u valuti Federacije definitivno unesenih deviza od plaćenih radova u inozemstvu.

Vlada, na prijedlog Centralne banke Federacije, propisuje metodologiju za utvrđivanje iznosa valute Federacije koji potiču od zamjene deviza,a uračunavaju se u osnovicu za podsticaj izvoza usluga.

XI - OBAVLJANJE PRIVREDNIH DJELATNOSTI U INOZEMSTVU