Aktio

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike

Pravilnik o minimalnim standardima za pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške u ustanovama socijalne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana 6. stav (5) Zakona o ustanovama socijalne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 64/22) federalni ministar rada i socijalne politike donosi:

PRAVILNIK
O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA PRUŽANJE USLUGA SOCIJALNOG ZBRINJAVANJA I SOCIJALNE PODRŠKE U USTANOVAMA SOCIJALNE ZAŠTITE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.Predmet Pravilnika

Ovim Pravilnikom bliže se utvrđuju minimalni standardi, odnosno opći i posebni uslovi u pogledu prostora, opreme i kadra za pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške u federalnim ustanovama socijalne zaštite kojima je, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama socijalne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 64/22 - u daljem tekstu: Zakon), osnivač Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 2.Rodno značenje izraza

Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvataju na jednak način muški i ženski rod.

Član 3.Obaveza primjene Pravilnika

Federalne ustanove socijalne zaštite koje imaju obavezu usklađivanja s propisanim minimalnim standardima, odnosno općim i posebnim uslovima u pogledu prostora, opreme i kadra za pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške su:

  • a)
    Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu – Bakovići;
  • b)
    Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu – Drin;
  • c)
    Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu – Ljubuški;
  • d)
    Ustanova za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje – Pazarić i
  • e)
    Ustanova za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje – Sarajevo.

Član 4.Obaveza primjene drugih propisanih standarda

Pored općih i posebnih minimalnih standarda propisanih ovim Pravilnikom, federalne ustanove socijalne zaštite dužne su, zavisno od svoje djelatnosti i kategorije smještenih korisnika, u svom radu ispunjavati i druge standarde koje, u skladu s odredbama Zakona, propisuju:

  • a)
    federalni ministar zdravstva u pogledu prostora, opreme i kadra za pružanje usluge zdravstvene njege, kao i za pružanje usluge dijagnostičko-opservacijskog tretmana;
  • b)
    federalni ministar pravde u pogledu prostora, opreme i kadra za provođenje zavodske mjere upućivanja u odgojnu ustanovu i
  • c)
    kantonalni ministar nadležan za odgoj i obrazovanje s područja na kojemu federalna ustanova socijalne zaštite ima sjedište u pogledu prostora, opreme i kadra za provođenje prilagođenih obrazovnih programa osposobljavanja.

Član 5.Obuhvat primjene propisanih standarda

(1) Standardi propisani ovim Pravilnikom primijenjuju se isključivo na usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(2) U skladu s odredbom člana 6. stav (1) Zakona, usluga socijalnog zbrinjavanja je institucionalno i organizovano zadovoljavanje osnovnih životnih potreba pojedinca u pogledu stanovanja, ishrane, održavanja lične higijene i slično uz osiguranje adekvatnih materijalno-tehničkih i prostornih uslova za njezino optimalno izvršenje.

(3) U skladu s odredbom člana 6. stav (2) Zakona, usluga socijalne podrške je stručni rad koji se realizuje kroz stručni socijalni rad, psihosocijalnu podršku, te organizovanje radnih aktivnosti i okupacionih terapija uz osiguranje adekvatnih stručnih kadrovskih kapaciteta za njezino optimalno izvršenje, a sve u cilju rehabilitacije, reintegracije i resocijalizacije smještenih korisnika, kao i njihovog osposobljavanja za što samostalniji život.

II. OPĆI MINIMALNI STANDARDI PROSTORA I OPREME

Član 6.Predmet primjene

Opći minimalni standardi prostora i opreme predstavljaju zahtjeve koje sve federalne ustanove socijalne zaštite moraju ispuniti u pogledu lokacije, građevinskih objekata, prostorija, opreme, smještajnih kapaciteta, dnevne i noćne smjene, kućnog reda, održavanja lične higijene, ishrane i slično nezavisno od kategorije korisnika koji se nalaze na smještaju.

Član 7.Objekti pružanja usluga

(1) Objektima u kojima federalne ustanove socijalne zaštite pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške smatraju se:

  • a)
    namjenski građeni objekti u čijim se prostorijama navedene usluge pružaju u potpunosti, odnosno u kojima korisnici borave u svrhu njihovog korištenja i
  • b)
    stambene jedinice u lokalnoj zajednici u kojima se navedene usluge pružaju u obliku organizovanog stanovanja u zajednici.

(2) Stambene jedinice iz tačke b) stava (1) ovoga člana su građevinski povezane cjeline namijenjene stanovanju koje se sastoje od jedne ili više soba s odgovarajućim pomoćnim prostorijama (kuhinja, trpezarija, ostava, predsoblje, kupaonica, zahod i slično) i koje imaju svoj poseban ulaz direktno s hodnika, stepeništa, dvorišta ili ulice.

(3) Stambene jedinice iz tačke b) stava (1) ovoga člana mogu biti u prostoru stambene namjene kao što su porodična kuća ili stan u porodičnoj kući ili zgradi u lokalnoj zajednici namijenjenoj stanovanju.

(4) U pravilu, s ciljem isključivanja prevelike koncentracije iste ili slične kategorije korisnika na jednoj lokaciji, stambene jedinice iz tačke b) stava (1) ovoga člana ne mogu se graditi na međusobnoj udaljenosti manjoj od jednog kilometra.

(5) Izuzetno od odredbe stava (4) ovoga člana, stambene jedinice u lokalnoj zajednici u kojima se usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške pružaju u obliku organizovanog stanovanja u zajednici mogu biti na međusobnoj udaljenosti manjoj od jednog kilometra ukoliko je riječ o ranije izgrađenim ili iznajmljenim objektima pod uslovom da je razmak između njih najmanje 25 metara.

(6) Svi objekti i stambene jedinice u kojima federalne ustanove socijalne zaštite pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju ispunjavati uslove u skladu s posebnim propisima iz oblasti građevinarstva, te moraju imati potrebne isprave za njihovu valjanu upotrebu i održavanje u skladu s posebnim propisima, uključujući i dokaz o njihovoj legalnosti.

(7) U pravilu, objekti federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima borave djeca ili odrasla lica s invaliditetom ili stara i nemoćna lica trebaju biti prizemnice.

(8) Izuzetno, ukoliko su objekti iz stava (7) ovoga člana višespratnice, tada su federalne ustanove socijalne zaštite dužne osigurati lift odgovarajućih dimenzija.

Član 8.Vlasništvo nad objektima i stambenim jedinicama

(1) Objekti ili stambene jedinice u kojima se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju biti u vlasništvu, suvlasništvu ili u zakupu federalne ustanove socijalne zaštite ili njezinog osnivača.

(2) Zakup iz stava (1) ovoga člana mora biti regulisan ugovorom u trajanju od najmanje pet godina.

(3) Izuzetno od odredbe stava (1) ovoga člana, federalna ustanova socijalne zaštite može pružati usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške i u objektima ili stambenim jedinicama datim na korištenje od strane drugih fizičkih ili pravnih lica pod uslovom da je pravo korištenja regulisano ugovorom u trajanju od najmanje tri godine.

(4) Objekti ili stambene jedinice u zakupu ili date na korištenje u kojima federalne ustanove socijalne zaštite pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške takođe moraju ispunjavati minimalne standarde propisane ovim Pravilnikom.

Član 9.Isticanje naziva

(1) Na svim objektima u kojima pruža usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške postavlja se ploča na kojoj je istaknut naziv federalne ustanove socijalne zaštite koja te usluge pruža.

(2) Izuzetno od stava (1) ovoga člana, na stambenim jedinicama u kojima se usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške pružaju kao organizovano stanovanje u zajednici ne ističe se naziv federalne ustanove socijalne zaštite koja te usluge pruža.

Član 10.Izgradnja novih objekata

Izgradnja i lociranje novih objekata federalnih ustanova socijalne zaštite vrši se u skladu s odredbama važećih propisa o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 11.Namjena objekata

(1) Svaki pojedini objekat federalnih ustanova socijalne zaštite u cjelini, kao i svaka pojedina prostorija unutar njega mora imati jasno utvrđenu namjenu.

(2) U pravilu, u objektima federalnih ustanova socijalne zaštite, odnosno u pojedinim njihovim dijelovima namijenjenim za smještaj ili boravak istovremeno se mogu pružati usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške samo jednoj korisničkoj grupi.

(3) Izuzetno od stava (2) ovoga člana, federalna ustanova socijalne zaštite može istovremeno pružati usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške za više različitih korisničkih grupa u istom objektu ili u jednom njegovom dijelu pod uslovom da to nije protivno najboljem interesu smještenih korisnika, te da ne utiče na kvalitet usluga koje im se pružaju o čemu stručno mišljenje daje stručni tim federalne ustanove socijalne zaštite.

Član 12.Lokacija objekata

(1) Objekti ili stambene jedinice u kojima federalne ustanove socijalne zaštite pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške trebaju biti locirani na području na kojemu postoje uslovi za pristup fiksnoj ili mobilnoj telefonskoj mreži i internetu, te priključenje na električnu, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, kao i za saobraćajnu povezanost s naseljem, te za pristup javnom prevozu i drugim vrstama prevoza.

(2) Izuzetno od stava (2) ovoga člana, ukoliko ne postoji mogućnost priključenja na električnu, telefonsku, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, federalne ustanove socijalne zaštite moraju osigurati priključak na vlastita postrojenja, uređaje i mrežu u skladu s propisima kojima je regulisana ova oblast.

(3) Objekti ili stambene jedinice federalnih ustanova socijalne zaštite moraju biti u naselju ili u njegovoj neposrednoj blizini kako bi se smještenim licima omogućilo efikasno korištenje usluga zdravstvene zaštite, odgoja i obrazovanja i drugih usluga u skladu s njihovim potrebama.

(4) Za potrebe pružanja usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške federalne ustanove socijalne zaštite mogu imati jedan ili više objekata ili stambenih jedinica smještenih na jednoj ili više lokacija.

Član 13.Pristup objektima

(1) S ciljem omogućavanja nesmetanog korištenja usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške objekti i stambene jedinice federalnih ustanova socijalne zaštite moraju biti smješteni na pristupačnom terenu s osiguranim nesmetanim prilazom prevoznim sredstvima.

(2) Pješački prilazni put objektima i stambenim jedinicama federalnih ustanova socijalne zaštite mora biti osvijetljen i udovoljavati propisima o sigurnosti u saobraćaju.

(3) Prilaz objektima i stambenim jedinicama federalnih ustanova socijalne zaštite, koje starim i nemoćnim licima, kao i djeci ili odraslim licima s invaliditetom pružaju uslugu socijalnog zbrinjavanja u bilo kojem obliku, mora omogućavati nesmetan dolazak vozila s bolesnim ili nepokretnim korisnicima i njihov prelazak u kolica.

(4) Prostor oko objekata federalnih ustanova socijalne zaštite, koje starim i nemoćnim licima, kao i djeci ili odraslim licima s invaliditetom pružaju uslugu socijalnog zbrinjavanja u bilo kojem obliku, mora omogućavati nesmetano kretanje lica u invalidskim kolicima i drugih teže pokretnih lica.

Član 14.Opći uslovi za lica s invaliditetom

(1) Objekti federalnih ustanova socijalne zaštite moraju ispunjavati uslove u pogledu prostora utvrđene važećim federalnim propisima o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uslovima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih prepreka za lica s umanjenim fizičkim mogućnostima i drugim propisima kojima se korisnicima s umanjenim fizičkim mogućnostima osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad.

(2) U pravilu, federalne ustanove socijalne zaštite dužne su uz svoje objekte osigurati mjesta za parkiranje s dovoljnim brojem mjesta za lica s invaliditetom.

(3) Federalne ustanove socijalne zaštite u kojima borave djeca, odrasla lica s invaliditetom ili stara i nemoćna lica obavezne su osigurati ulaz u objekte bez arhitektonskih barijera.

(4) Prostor oko objekata federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima borave djeca ili odrasla lica s invaliditetom ili stara i nemoćna lica mora omogućavati nesmetan dolazak vozila i nesmetano kretanje lica u invalidskim kolicima i drugim teže pokretnim licima.

Član 15.Okolni prostor objekata

(1) Federalna ustanova socijalne zaštite treba, u pravilu, osigurati najmanje tri m2 zelene površine po korisniku, osim ukoliko u blizini ne postoji mogućnost korištenja javne zelene površine.

(2) Oko objekata ili stambenih jedinica federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima se usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške pružaju u obliku organizovanog stanovanja u zajednici, odnosno cjelodnevnog ili poludnevnog boravka osigurava se dovoljna površina slobodnog zemljišta za prilaz objektu, parking, dvorište, park i igralište.

(3) U pravilu, hodne površine uz objekat u kojemu borave djeca s trajnim smetnjama u fizičkom razvoju ili odrasla lica s trajnim fizičkim oštećenjima moraju biti u istom nivou.

(4) Ukoliko hodne površine iz stava (3) ovoga člana nisu u istom nivou, tada iste moraju biti međusobno povezane elementima pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika.

Član 16.Sanitarno-tehnički uslovi i zaštita

(1) Sva električna instalacija u objektima i stambenim jedinicama federalnih ustanova socijalne zaštite mora biti adekvatno zaštićena i osigurana.

(2) Zaštita od požara u objektima i stambenim jedinicama federalnih ustanova socijalne zaštite provodi se u skladu s odredbama posebnih propisa kojima je regulisana ta materija.

(3) Objekti i stambene jedinice federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima borave korisnici moraju imati izveden sistem za dojavu požara.

(4) Svi objekti i stambene jedinice federalnih ustanova socijalne zaštite moraju biti adekvatno toplotno, zvučno i hidro izolovani.

(5) Sve instalacije, uređaji i oprema u federalnim ustanovama socijalne zaštite moraju imati važeće isprave o pregledu, ispitivanju i provjeri ispravnosti električne instalacije, gromobranske instalacije, sistema za grijanje i pripremu tople vode, sistema za dojavu požara, o zdravstvenoj ispravnosti vode, vodonepropusnosti sabirne jame ukoliko objekt nije spojen na gradsku kanalizaciju, te stručni nalaz dimnjačara i isprave o nepropusnosti plinskih instalacija, ukoliko je to primjenjivo.

(6) Objekti federalnih ustanova socijalne zaštite ili pojedini njihovi dijelovi u kojima se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju ispunjavati minimalne zahtjeve zaštite na radu za mjesta rada prema posebnim propisima za prostore u kojima se stalno ili povremeno obavlja rad, povremeno zadržavaju lica na radu i u koje dolaze druga lica po bilo kojem osnovu rada ili korištenja usluga.

Član 17.Opći uslovi za objekte s više spratova

(1) Ukoliko je objekat federalne ustanove socijalne zaštite izgrađen na dva ili više spratova, tada isti mora biti opremljen potrebnim brojem liftova za prevoz osoba.

(2) Liftovi iz stava (1) ovoga člana moraju ispunjavati sljedeće opće uslove:

  • a)
    imati zaštitu na prozorima i drugim otvorima;
  • b)
    na ulazu u kabinu lifta koji prevozi osobe moraju biti ugrađena vrata kabine;
  • c)
    u kabini lifta mora postojati potrebna rasvjeta i alarmni uređaj koji će djelovati i u slučaju prekida snabdijevanja električnom energijom;
  • d)
    u kabini lifta mora se nalaziti pokazivač ili druga oznaka položaja kabine;
  • e)
    imati upravljačke uređaje u kabini lifta i pozivne uređaje na prilazima vratima voznog okna koje će moći samostalno koristiti i lica s invaliditetom u skladu s posebnim propisima;
  • f)
    uređaji za zabravljivanje vrata voznog okna moraju zadovoljavati osnovne sigurnosne standarde;
  • g)
    nosiva sredstva (užad, lanci, trake i drugo), na kojima su ovješeni kabina i protuuteg, moraju se redovito pregledati i, po potrebi, mijenjati;
  • h)
    upravljanjem pogona lifta mora postići visoku preciznost zaustavljanja kabine u postajama;
  • i)
    obloge kočnica pogonske mašine ne smiju sadržavati azbest;
  • j)
    graničnici brzine moraju se redovito pregledati i, po potrebi, mijenjati;
  • k)
    prilazi strojarnici lifta moraju biti sigurni i lako pristupačni;
  • l)
    prozirni kontrolni otvori na vratima voznog okna moraju biti izrađeni od takvog materijala i takvih dimenzija da spriječe mogućnost nastajanja ozljeda.

(3) Liftovi u federalnim ustanovama socijalne zaštite koja se koriste za prevoz osoba moraju biti prilagođeni za prevoz lica u invalidskim kolicima.

(4) Dimenzije kabine lifta iz stava (3) ovoga člana moraju iznositi najmanje 100 cm širine, 125 cm dužine i 210 cm visine.

(5) Ukoliko u federalnoj ustanovi socijalne zaštite postoji potreba za teretnim liftom, tada dimenzije njegove kabine moraju iznositi najmanje 100 cm širine, 140 cm dužine i 230 cm visine.

(6) Izuzetno od odredbe stava (1) ovoga člana, ukoliko ne postoji mogućnost ugradnje lifta, tada je federalna ustanova socijalne zaštite dužna osigurati odgovarajući sistem za kretanje prilagođen nepokretnim licima.

Član 18.Prostor i prostorije objekata

(1) Zavisno od oblika u kojemu pruža uslugu socijalnog zbrinjavanja, objekti federalnih ustanova socijalne zaštite moraju imati potreban broj funkcionalno raspoređenih prostorija za optimalno pružanje ove usluge.

(2) Prostor i prostorije u objektima federalnih ustanova socijalne zaštite funkcionalno se raspoređuju na:

  • a)
    prostorije za skladištenje i čuvanje;
  • b)
    prostorije za radnike federalne ustanove socijalne zaštite;
  • c)
    prostorije za uslugu socijalnog zbrinjavanja;
  • d)
    prostorije za usluge stručnog rada i tretmana i
  • e)
    druge prostore i prostorije opće ili posebne namjene.

(3) Zavisno od aktivnosti koje se u njima organizuju i koje čine posebnu cjelinu, prostorije u kojima borave korisnici moraju se, u odnosu na drugu takvu cjelinu ili pojedine prostorije, radi lakše orijentacije, različito označiti bojom, slikom ili drugim odgovarajućim znakom.

(4) U skladu s odredbom člana 11. stav (1) ovoga Pravilnika, upravni odbor na prijedlog direktora utvrđuje jasnu namjenu svakog pojedinog objekta federalne ustanove socijalne zaštite, kao i svake pojedine prostorije unutar njega pri čemu iste razvrstava prema odredbi stava (2) ovoga člana.

Član 19.Prostorije za skladištenje i čuvanje

(1) Osnovna namjena prostorija za skladištenje i čuvanje je osiguranje adekvatnih uslova za privremeno pohranjivanje veće količine zaliha potrošne robe i materijala ili čuvanje sredstava koja se svakodnevno koriste za potrebe federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno korisnika i radnika koji se u njoj nalaze.

(2) U prostorije za skladištenje i čuvanje posebno spadaju:

  • a)
    prostorije za skladištenje i čuvanje hrane i namirnica;
  • b)
    prostorije za skladištenje i čuvanje lijekova i sanitetskog materijala;
  • c)
    prostorije za skladištenje i čuvanje sredstava za održavanje lične higijene i čistoće prostorija i okoliša;
  • d)
    prostorije za privremeno odlaganje otpada i drugih nepotrebnih stvari;
  • e)
    prostorije za skladištenje i čuvanje ogrjeva i drugih energenata;
  • f)
    posebni namjenski objekti i prostorije kao što su garaže, toplane, ložionice, alatnice i slično.

(3) U posebne namjenske objekte iz tačke f) stava (1) ovoga člana ubraja se i mrtvačnica koju federalna ustanova socijalne zaštite može imati samo pod uslovom da nema sklopljen ugovor s ovlaštenim pružateljem usluga za tu namjenu i da ispunjava uslove utvrđene propisima kojima je regulisana ta materija.

(4) Federalna ustanova socijalne zaštite dužna je imati vlastitu toplanu i ložionicu iz tačke f) stava (1) ovoga člana ukoliko nema mogućnost priključka na sistem javnog zagrijavanja.

(5) Sve prostorije i objekti iz stava (2) ovoga člana moraju biti međusobno fizički odvojeni uz strogo pridržavanje svih propisanih sanitarnih i drugih standarda.

(6) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su preduzeti sve neophodne radnje kako bi se osigurala zaštita i onemogućio neovlašten pristup objektima i prostorijama iz stava (2) ovoga člana.

Član 20.Prostorije za radnike federalne ustanove socijalne zaštite

(1) Osnovna namjena prostorija za radnike federalne ustanove socijalne zaštite je osiguranje adekvatnih uslova za nesmetano obavljanje stručnih, administrativnih i drugih poslova povezanih s djelatnošću federalne ustanove socijalne zaštite, odnosno s pružanjem usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške u federalnoj ustanovi socijalne zaštite.

(2) U prostorije za radnike federalne ustanove socijalne zaštite spadaju:

  • a)
    uredi i radne prostorije za stručne, administrativne i druge radnike;
  • b)
    čekaonice i svlačionice;
  • c)
    prostorije za odlaganje i čuvanje dokumentacije;
  • d)
    sanitarni čvor za stručne, administrativne i druge radnike.

(3) U pravilu, federalne ustanove socijalne zaštite dužne se osigurati poseban sanitarni čvor za žene, a poseban za muškarce.

(4) Izuzetno od odredbe stava (3) ovoga člana, sanitarni čvor koji zajednički koriste žene i muškarci mora imati jedan toalet s predprostorom za žene i jedan toalet s predprostorom za muškarce.

Član 21.Prostorije za uslugu socijalnog zbrinjavanja

(1) Osnovna namjena prostorija za uslugu socijalnog zbrinjavanja je osiguranje adekvatnih uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba smještenih korisnika u pogledu stanovanja, ishrane, održavanja lične higijene i slično.

(2) U prostorije za uslugu socijalnog zbrinjavanja spadaju:

  • a)
    spavaonice;
  • b)
    prostorije za održavanje lične higijene (kupaonice i toaleti);
  • c)
    dnevni boravak i čajna kuhinja;
  • d)
    prostorije za posjete;
  • e)
    prostor za odlaganje odjeće i obuće;
  • f)
    kuhinjski blok s trpezarijom i pratećim prostorijama za pripremu hrane;
  • g)
    praonice odjeće i posteljine s pratećim prostorijama za njihovo peglanje i odlaganje;
  • h)
    prostorije za pojačanu njegu korisnika i
  • i)
    prostorije za izolovanje korisnika koji boluju od zaraznih bolesti.

(3) Oprema i namještaj koji se nalaze i koriste u prostorijama iz stava (2) ovoga člana moraju:

  • a)
    biti funkcionalni;
  • b)
    napravljeni od materijala lakog za održavanje;
  • c)
    izrađeni i prilagođeni namjeni pojedinih prostorija;
  • d)
    odgovarati tehničkim, higijenskim i estetskim zahtjevima i
  • e)
    prilagođeni kategoriji korisnika koji u tim prostorijama borave.

(4) Praonice iz tačke g) stava (2) ovoga člana moraju imati opremu za pranje, sušenje i peglanje veša.

(5) Uz prostorije za pojačanu njegu korisnika iz tačke h) stava (2) ovoga člana neophodno je osigurati prostoriju za dežurnu medicinsku sestru.

(6) U prostorije za pojačanu njegu korisnika iz tačke h) stava (2) ovoga člana obavezno se ugrađuju dojavni uređaji povezani s prostorijom za dežurnu medicinsku sestru.

(7) Prostorije za izolovanje korisnika koji boluju od zaraznih bolesti iz tačke i) stava (2) ovoga člana moraju imati poseban sanitarni čvor i kupaonicu, te biti opremljene s ležajevima i odgovarajućim brojem noćnih ormarića.

Član 22.Prostorije za usluge stručnog rada i tretmana

(1) Osnovna namjena prostorija za usluge stručnog rada i tretmana je osiguranje adekvatnih uslova za stručni rad koje se realizuje kroz stručni socijalni rad, psihosocijalnu podršku, te organizovanje radnih aktivnosti i okupacionih terapija i tretmana smještenih korisnika s ciljem njihove rehabilitacije, reintegracije i resocijalizacije, kao i osposobljavanja za što samostalniji život.

(2) U prostorije za usluge stručnog rada i tretmana spadaju:

  • a)
    prostorije za prihvat, praćenje i adaptaciju korisnika;
  • b)
    posebne prostorije za individualne radne i terapijske aktivnosti i
  • c)
    posebne prostorije za grupne radne i terapijske aktivnosti.

(3) Unutar ili u neposrednoj blizini prostorija iz stava (2) ovoga člana u kojima se smještenim korisnicima neposredno pruža usluga socijalne podrške moraju biti osigurani sanitarni blokovi za korisnike odvojeni od sanitarnih blokova koje koriste radnici federalne ustanove socijalne zaštite.

(4) Zavisno od vrste i stepena oštećenja, prostorije u kojima se provode rehabilitacijski tretmani smještenih korisnika moraju biti opremljene osnovnom opremom potrebnom za individualni i grupni rehabilitacijski rad.

(5) Federalne ustanove socijalne zaštite koje pružaju uslugu zdravstvene njege dužne su osigurati prostorije za pružanje usluga iz domena zdravstvene zaštite, uključujući i prostoriju za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju minimalne površine 40 m2.

(6) Prostorije u federalnim ustanovama socijalne zaštite u kojima se provode okupacioni tretmani i fizikalna terapija moraju imati uslove za njihovo istovremeno korištenje za najmanje 20% ukupnog broja korisnika.

(7) Ukoliko federalna ustanova socijalne zaštite nema odgovarajući prostor ili prostorije za provođenje okupacionih tretmana, tada za ovu namjenu može koristiti prostor trpezarije ili dnevnog boravka u vremenu kada se on ne koristi za prvobitnu namjenu.

(8) Bez obzira na obliku u kojemu pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, federalne ustanove socijalne zaštite moraju osigurati adekvatne prostorije za realizaciju programa slobodnih aktivnosti i grupnog rada.

Član 23.Prostor i prostorije opće ili posebne namjene

(1) Prostor i prostorije opće ili posebne namjene služe za svakodnevno kretanje osoblja i smještenih korisnika, za provođenje određenih individualnih ili zajedničkih aktivnosti ili za zadovoljavanje povremenih potreba federalne ustanove socijalne zaštite koje nisu nužno povezane s pružanjem usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(2) U prostor i prostorije opće ili posebne namjene spadaju:

  • a)
    prostorije za zadovoljavanje vjerskih potreba smještenih korisnika;
  • b)
    prostorije za zadovoljavanje kulturnih potreba smještenih korisnika;
  • c)
    hodnici i stepeništa;
  • d)
    zatvorene ili otvorene terase i balkoni;
  • e)
    sportske dvorane, vježbaonice i teretane i
  • f)
    drugi prostori i prostorije specifične namjene za kojima federalna ustanova socijalne zaštite bude imala potrebu.

(3) Upravni odbor federalne ustanove socijalne zaštite na prijedlog direktora donosi odluku o namjeni drugih prostora i prostorija iz tačke f) stava (2) ovoga člana.

Član 24.Osvjetljenje u prostorijama

(1) Prostori i prostorije u građevinskim objektima federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima borave smješteni korisnici i radnici moraju danju biti osvijetljeni prirodnim izvorom svjetlosti, a noću vještačkim izvorom svjetlosti.

(2) Izuzetno od stava (1) ovoga člana, prostorije za skladištenje i čuvanje, kao i druge prostorije u kojima ne borave smješteni korisnici i radnici danju mogu biti osvijetljeni vještačkim izvorom svjetlosti.

(3) Prirodno osvjetljenje, odnosno opremljenost vještačkom rasvjetom u prostorima i prostorijama u građevinskim objektima federalnih ustanova socijalne zaštite mora biti usklađena s važećim normama i primjerena zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja smještenih korisnika i radnika.

(4) Otvori za dovod prirodnog svjetla moraju biti raspoređeni tako da osiguravaju ravnomjerno osvjetljavanje svih dijelova prostora ili prostorije pri čemu njihova ukupna površina mora iznositi najmanje 1/8 površine poda prostora ili prostorije koja se osvjetljava.

(5) U svim je prostorima i prostorijama u građevinskim objektima federalnih ustanova socijalne zaštite koji se osvjetljavaju prirodnim izvorom svjetlosti potrebno preduzeti mjere na ublažavanju:

  • a)
    pretjeranog odsjaja koji smještenim licima i radnicima otežava vid, te negativno utiče na uslove njihovog rada i boravka i
  • b)
    pretjerane topline koja rezultira neželjenim i skupim troškovima hlađenja u ljetnim danima.

(6) Otvori za prirodno osvjetljavanje trebaju biti raspoređeni tako da se sprečava direktni ulazak sunčeve svjetlosti u prostore i prostorije u građevinskim objektima federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima borave smješteni korisnici i radnici.

(7) Ukoliko u prostore i prostorije iz stava (6) ovoga člana nije moguće spriječiti direktni ulazak sunčeve svjetlosti, onda je potrebno primijeniti sredstva za zasjenjivanje kao što su: podesne vrste stakla, brisoleji, zastori, zavjese, premazivanje staklenih površina, nadstrešnice, itd.

(8) U pogledu vještačke rasvjete, njezino korištenje u federalnim ustanova socijalne zaštite mora ispunjavati sljedeće opće standarde:

  • a)
    količina vještačke rasvjete mora biti dovoljna kako bi se omogućilo ugodno okruženje i osiguralo odgovarajući nivo osvjetljenja za funkcionisanje osjeta vida;
  • b)
    korištenje vještačke rasvjete mora omogućiti što ravnomjerniju raspodjelu svjetlosti po cijelom prostoru koji osvjetljava;
  • c)
    vještačka se rasvjeta mora koristiti na siguran način kako bi se spriječilo nastajanje bilo kakvih ozljeda ili nesreća;
  • d)
    vještačka rasvjeta ne smije biti osjetljiva za čovjeka, te mora doprinositi njegovom adekvatnom psihičkom stanju i biti ravnomjerno raspoređena i dovoljna u bilo koje doba dana;
  • e)
    vještačka rasvjeta mora ispunjavati zahtjeve energetske efikasnosti;
  • f)
    vještačka rasvjeta mora imati svjetlost odgovarajuće boje koja će omogućiti da prostor izgleda što prirodnije;
  • g)
    pri korištenju vještačke rasvjete potrebno je preduzeti sve mjere kako bi se izbjegli odsjaji i sjene koje mogu uzrokovati nelagodu i umor u očima;
  • h)
    prilikom montiranja rasvjetnih tijela potrebno je osigurati njihov odgovarajući razmak i visinu, kao i odgovarajuću boju okolnih zidova kako bi se omogućilo ravnomjerno osvjetljenje cijelog prostora i održavanje viših nivoa svjetlosti;
  • i)
    vještačka rasvjeta u federalnim ustanova socijalne zaštite mora biti prikladno postavljena kako bi se mogla pravilno održavati i zamijeniti i
  • j)
    u federalnim ustanova socijalne zaštite potrebno je osigurati i rasvjetu u nuždi.

(9) Jačina vještačke rasvjete u prostorijama za rad mora iznositi najmanje 180 luksa.

(10) Za smještene korisnike s oštećenjima vida federalne ustanove socijalne zaštite dužne su osigurati neposredno osvjetljavanje njihovog radnog prostora.

(11) U prostorijama u kojima borave djeca uzrasta od tri do sedam godina, slabovidna djeca ili odrasla lica s invaliditetom, kao i djeca ili odrasla lica s fizičkim oštećenjima ugrađuju se luminiscentni prekidači.

Član 25.Zagrijavanje i prozračivanje prostorija

(1) U pogledu zagrijavanja i prozračivanja prostorija u kojima borave smješteni korisnici i radnici, kao i toplinske zaštite, federalne ustanove socijalne zaštite primjenjuju standarde utvrđene važećim propisima o minimalnim zahtjevima za energetskim obilježjima zgrada.

(2) Za potrebe zagrijavanja prostorija u kojima borave smješteni korisnici i radnici, federalne ustanove socijalne zaštite moraju imati trajno riješeno pitanje izvora zagrijavanja koji tehnički udovoljava važećim normama i standardima iz oblasti zaštite okoliša i energetske efikasnosti.

(3) Sistem zagrijavanja u prostorijama u kojima borave maloljetna lica i lica s invaliditetom mora biti tako postavljen i osiguran tako da postigne njihovu maksimalnu zaštitu.

(4) U spavaonicama i prostorijama u kojima borave korisnici i radnici temperatura prostora mora biti primjereno kontrolisana i održavana u rasponu od najmanje 20°C do najviše 28°C.

(5) Sve prostorije za rad i boravak u federalnim ustanovama socijalne zaštite moraju imati mogućnost prirodnog prozračivanja.

(6) Ukoliko u prostorijama iz stava (5) ovoga člana nije moguće osigurati prirodno prozračivanje, tada je potrebno osigurati vještačko prozračivanje ugradnjom adekvatnog sistema ventilisanja.

(7) Prozori u federalnim ustanovama socijalne zaštite moraju biti ugrađeni na način da se osigura mogućnost prirodnog prozračivanja prostorija.

Član 26.Vodosnabdijevanje i odvod otpadnih voda

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su osigurati adekvatno snabdijevanje zdravstveno ispravnom vodom za piće, kao i odvod otpadnih voda uz dosljednu primjenu propisanih sanitarno-higijenskih standarda iz predmetne oblasti.

(2) Federalne ustanove socijalne zaštite osiguravaju vodosnabdijevanje instalacijom vodovodne mreže s vodom za piće pod kojom se podrazumijeva voda namijenjena ljudskoj upotrebi i koja po kvaliteti odgovara posebnim propisima koje donosi ministarstvo nadležno za pitanja zdravstva.

(3) Sve instalacije koje služe za pranje moraju biti opremljene toplom i hladnom vodom s automatskim baterijama koje osiguravaju temperaturu vode do 35˚C.

(4) Otpadne se vode odvode kućnom kanalizacijom koja se priključuje na komunalnu kanalizaciju ili na drugi adekvatan način prema važećim propisima i standardima iz te oblasti.

Član 27.Akustika prostorija

(1) S ciljem osiguranja kvalitetne verbalne i zvučne komunikacije, u svim je prostorijama federalnih ustanova socijalne zaštite neophodno omogućiti uslove za dobru slušanost i razgovjetnost pri govoru.

(2) S ciljem otklanjanja ili ublažavanja vanjskih štetnih uticaja i stvaranja smirujućeg i ugodnog ambijenta u prostorijama u kojima borave smješteni korisnici, federalne ustanove socijalne zaštite preduzimaju sve neophodne mjere zaštite od buke pri čemu akustiku zidnih i stropnih konstrukcija osiguravaju prema važećim propisima o zaštiti od buke.

(3) Podovi u prostorijama federalnih ustanova socijalne zaštite u kojima borave korisnici oštećena sluha moraju biti odgovarajuće akustično izolovani.

Član 28.Dimenzije i površine prostorija

(1) Visina prostorija u federalnim ustanovama socijalne zaštite u kojima borave smješteni korisnici i radnici mora biti najmanje 240 cm.

(2) Zidovi i stropovi prostorija u kojima se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju imati ravne i glatke površine koje su otporne na upijanje tekućine.

(3) Podovi u prostorijama u kojima se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju biti izrađeni od toplih materijala koji nisu klizavi i upijajući, te koji se lako održavaju.

(4) Vrata na prostorijama u kojima se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju biti izrađena od odgovarajućeg materijala i ne smiju biti ostakljena bez zaštite.

(5) Vrata na prostorijama u kojima se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške moraju biti bez pragova i širine od najmanje 80 cm, odnosno dimenzija dovoljnih za nesmetan pristup lica koja koriste invalidska kolica ili medicinske krevete.

Član 29.Pomagala i oprema

Zavisno od njihovog zdravstvenog stanja, za korisnike smanjene pokretljivosti i nepokretne korisnike federalne ustanove socijalne zaštite moraju osigurati odgovarajuća pomagala i minimum opreme za njegu.

Član 30.Održavanje čistoće

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite obavezne su osigurati redovito održavanje čistoće prostora i opreme, te odjeće i obuće smještenih korisnika.

(2) Minimalni standardi za redovito održavanje čistoće iz stava (1) ovoga člana su:

  • a)
    zajedničke prostorije u kojima borave smješteni korisnici čiste se svakodnevno;
  • b)
    čistoća kupaonica i toaleta koje koriste smješteni korisnici održava se svakodnevno i
  • c)
    spavaonice koje koriste smješteni korisnici čiste se svakodnevno.

(3) Osim njihovog svakodnevnog čišćenja, spavaonice iz tačke c) stava (2) ovoga člana temeljito se čiste i pospremaju svakih 45 dana.

(4) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su redovito voditi evidenciju o svakodnevnom čišćenju prostorija iz stava (2) ovoga člana.

(5) Svaki smješteni korisnik mora imati lično intimno rublje, te poseban ležaj i čistu posteljinu.

(6) Smještenim se korisnicima osigurava redovito pranje i peglanje posteljine, a najmanje jedanput sedmično.

(7) Smješteni korisnici moraju imati potrebnu odjeću i obuću koja je primjerena njihovom uzrastu i okruženju.

(8) Pranje i peglanje ličnog rublja smještenih korisnika obavlja se redovito, a najmanje jedanput sedmično.

(9) Ukoliko to njihove sposobnosti dozvoljavaju, u poslovima iz stava (8) ovoga člana mogu sudjelovati i smješteni korisnici pod adekvatnim nadzorom radnika federalne ustanove socijalne zaštite.

Član 31.Ishrana smještenih korisnika

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite obavezne su osigurati primjerenu ishranu smještenim korisnicima u skladu s propisanim standardima ishrane, te zavisno od njihovog zdravstvenog stanja, specifičnih potreba i uvjerenja.

(2) Količina i kvalitet obroka, te način njihovog posluživanja moraju biti primjereni potrebama i zdravstvenom stanju smještenih korisnika u skladu s planom ishrane (jelovnik).

(3) U pravilu, dnevna ishrana smještenih korisnika organizuje se po unaprijed utvrđenom mjesečnom i sedmičnom planu ishrane (jelovniku) i to kroz tri glavna dnevna obroka: doručak, ručak i večeru.

(4) Izuzetno od odredbe stava (3) ovoga člana, ukupna dnevna ishrana može biti organizovana i u više dnevnih obroka zavisno od kategorije i zdravstvenog stanja smještenih korisnika.

(5) Sedmični jelovnik objavljuje se na oglasnoj ploči federalne ustanove socijalne zaštite.

(6) Kod korisnika čije zdravstveno stanje zahtijeva poseban način ishrane, jelovnik i broj dnevnih obroka će se utvrđivati u dogovoru s nadležnim ljekarom primarne zdravstvene zaštite ili u konsultacijama s logopedom kod korisnika s prisutnom disfagijom, pri čemu logoped, osim prilagođavanja jelovnika, daje i savjete za prilagođavanje položaja za hranjenje, odnosno jedenje.

(7) Ukoliko to njihove sposobnosti dozvoljavaju, u pripremi i posluživanju obroka mogu sudjelovati i smješteni korisnici pod adekvatnim nadzorom radnika federalne ustanove socijalne zaštite.

(8) Federalne ustanove socijalne zaštite će svojim posebnim aktima utvrditi bliže odredbe u pogledu ishrane smještenih korisnika, te količine, sastava i energetske vrijednosti namirnica.

Član 32.Kućni red

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite dužne su donijeti opći akt o kućnom redu.

(2) Općim aktom o kućnom redu iz stava (1) ovoga člana bliže se uređuju pravila pod kojima se organizuje način rada i postupanja radnika i život smještenih korisnika za vrijeme njihovog boravka u federalnoj ustanovi socijalne zaštite, a osobito:

  • a)
    radno vrijeme službi federalne ustanove socijalne zaštite;
  • b)
    raspored radnog i slobodnog vremena radnika;
  • c)
    način prijema i otpusta korisnika;
  • d)
    uslovi boravka, ishrane i odijevanja smještenih korisnika;
  • e)
    raspored dnevnih i mjesečnih radnih i terapijskih aktivnosti smještenih korisnika;
  • f)
    način korištenja slobodnog vremena smještenih korisnika;
  • g)
    način i dinamika održavanja lične higijene smještenih korisnika;
  • h)
    način i dinamika zdravstvenih pregleda i kontrola;
  • i)
    način i vrijeme za posjete smještenom korisniku;
  • j)
    način zaprimanja pošiljki za smještene korisnike;
  • k)
    način čuvanja novca i drugih materijalnih dobara za vrijeme boravka;
  • l)
    način raspolaganja novcem i drugim materijalnim dobrima;
  • m)
    način organizovanja posjeta smještenih korisnika njihovim porodicama;
  • n)
    pravila o poštivanju reda i discipline, te način njihovog održavanja;
  • o)
    pravila o korištenju komunikacionih usluga i tehnologija;
  • p)
    način zadovoljavanja vjerskih, kulturnih i drugih duhovnih ili intelektualnih potreba i
  • q)
    druga pitanja od značaja za adekvatno organizovanje vremena i aktivnosti koje se provode u federalnoj ustanovi socijalne zaštite.

(3) Primjerak općeg akta iz stava (1) ovoga člana obavezno se dostavlja Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo).

Član 33.Dnevna i noćna smjena

(1) Federalne ustanove socijalne zaštite u pravilu organizuju rad u dnevnoj i noćnoj smjeni pri čemu se:

  • a)
    dnevna smjena odvija od 07.00 do 19.00 h, a
  • b)
    noćna smjena odvija od 19.00 do 07.00 h.

(2) Noćni rad u federalnim ustanovama socijalne zaštite se računa od 22.00 do 06.00 h.

(3) Federalne ustanove socijalne zaštite će svojim internim aktima detaljnije urediti pitanje organizovanja radnog vremena radnika vodeći računa o najboljem interesu smještenih korisnika i efikasnom odvijanju radnih procesa.

Član 34.Video nadzor

(1) S ciljem zaštite života i zdravlja radnika i smještenih korisnika, te sprečavanja krađe, uništenja ili oštećenja opreme i imovine u njihovom vlasništvu, kao i onemogućavanja i, po potrebi, istraživanja sigurnosnih incidenata, uključujući i neprijavljene ulaske fizičkih lica na njihov posjed ili prostorije, federalne ustanove socijalne zaštite dužne su uspostaviti i redovito održavati sistem video nadzora.

(2) Osim namjene utvrđene stavom (1) ovoga člana, video nadzor se može koristiti i u svrhu snimanja rehabilitacijskog rada i tretmana s ciljem opservacije i praćenja napretka smještenih korisnika.

(3) U skladu s odredbama važećih propisa o zaštiti ličnih podataka, te uz puno poštivanje prava na privatnost smještenih korisnika, federalne ustanove socijalne zaštite će donijeti opći akt kojim će:

  • a)
    detaljnije definisati svrhu i opravdanost video nadzora;
  • b)
    utvrditi pravila prikupljanja, obrade, načina korištenja i davanja podataka prikupljenih putem video nadzora zajedno s načinom i rokovima čuvanja istih;
  • c)
    odrediti prostor i prostorije koje će biti pokrivene video nadzorom;
  • d)
    odrediti lica koja će biti ovlaštena za pristup i uvid u sistem video nadzora;
  • e)
    utvrditi način zaštite od neovlaštenog pristupa sistemu video nadzora i podacima koje on sadrži;
  • f)
    precizirati postupak ustupanja podataka prikupljenih putem video nadzora ovlaštenim licima i institucijama koje budu provodile mjere i postupke iz okvira svojih nadležnosti i
  • g)
    definisati i druga pitanja značajna za zakonito i pravilno funkcionisanje sistema video nadzora.

(4) Primjerak općeg akta federalne ustanove socijalne zaštite iz stava (1) ovoga člana dostavlja se na upoznavanje Federalnom ministarstvu.

Član 35.Prevoz smještenih korisnika

(1) Federalna ustanova socijalne zaštite koja u okviru svojih usluga osigurava prevoz smještenim korisnicima, mora imati najmanje jedno putničko kombi-vozilo za prevoz osam korisnika.

(2) Ukoliko u okviru usluga koje pruža federalna ustanova socijalne zaštite osigurava prevoz bolesnih ili povrijeđenih korisnika, tada za tu namjenu mora raspolagati odgovarajućim sanitetskim vozilom sa svom propisanom opremom.

Član 36.Obaveza izrade planova zaštite i spašavanja

(1) U skladu s važećim propisima o zaštiti i spašavanju, federalne ustanove socijalne zaštite dužne su izraditi interne akte i plansku dokumentaciju za pripravnost, odgovor i oporavak od vanrednih situacija izazvanim elementarnim nepogodama.

(2) S ciljem osiguranja adekvatne zaštite smještenih korisnika u vanrednim situacijama izazvanim elementarnim nepogodama, federalne ustanove socijalne zaštite sarađuju s lokalnom upravom civilne zaštite, te svojim radnicima osiguravaju kontinuirane obuke i stručna usavršavanja u oblasti zaštite i spašavanja.

III. POSEBNI MINIMALNI STANDARDI PROSTORA I OPREME

Član 37.Predmet primjene

(1) Posebni minimalni standardi prostora i opreme predstavljaju tehničke zahtjeve koje su federalne ustanove socijalne zaštite obavezne ispuniti u pogledu pružanja usluge socijalnog zbrinjavanja sljedećim kategorijama korisnika:

  • a)
    djeci s invaliditetom u koje spadaju djeca s trajnim fizičkim oštećenjima ili trajnim smetnjama u fizičkom razvoju, djeca sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena, te djeca s kombinovanim smetnjama;
  • b)
    djeci s problemima u ponašanju u koje spadaju djeca kojima je dijagnostikovan poremećaj u ponašanju i osjećajima koji se pojavljuju u djetinjstvu i u adolescenciji sa ili bez smetnji u intelektualnom razvoju lakog stepena, odgojno zanemarena i zapuštena djeca, te djeca i maloljetnici u sukobu sa zakonom koji su upućeni na smještaj na osnovu odluke suda ili organa starateljstva;
  • c)
    odraslim licima s invaliditetom u koje spadaju lica s trajnim fizičkim oštećenjima ili trajnim smetnjama u fizičkom razvoju, lica sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena, lica s duševnim smetnjama i lica s kombinovanim smetnjama;
  • d)
    starim i nemoćnim licima u koje spadaju lica preko 65 godina starosti, kao i lica starija od 55 godina starosti kojima je zbog teško narušenog zdravstvenog stanja potreban smještaj jer se ne mogu samostalno brinuti o sebi.

(2) Posebne minimalne standarde prostora i opreme federalne ustanove socijalne zaštite ispunjavaju u skladu s njihovim propisanim djelatnostima i oblicima u kojima pružaju uslugu socijalnog zbrinjavanja, te specifičnim potrebama i različitostima korisnika koji se nalaze na smještaju.

Član 38.Oblici pružanja usluge socijalnog zbrinjavanja

U skladu s odredbom člana 6. stav (2) Zakona, federalne ustanove socijalne zaštite pružaju uslugu socijalnog zbrinjavanja kao:

  • a)
    kontinuirani dugotrajni smještaj;
  • b)
    cjelodnevni ili poludnevni boravak;
  • c)
    povremeni smještaj ili
  • d)
    organizovano stanovanje u zajednici.

Član 39.Kontinuirani dugotrajni smještaj

(1) Kontinuirani dugotrajni smještaj predstavlja boravak u federalnoj ustanovi socijalne zaštite u periodu dužem od šest mjeseci tokom kojega se smještenom licu neprekidno i u potpunosti pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(2) Za vrijeme trajanja kontinuiranog dugotrajnog smještaja korisniku se osigurava stalna stručna podrška i pomoć u zadovoljavanju osnovnih i dodatnih životnih potreba u situacijama kada to nije moguće osigurati u porodici.

(3) Kontinuirani dugotrajni smještaj obuhvata i pripremu korisnika za povratak u vlastitu porodicu, hraniteljsku porodicu ili za samostalan život, te pripremu djeteta za usvajanje.

Član 40.Cjelodnevni ili poludnevni boravak

(1) Cjelodnevni boravak predstavlja boravak u federalnoj ustanovi socijalne zaštite u trajanju od najmanje puna četiri do najviše 12 sati dnevno tokom kojega se smještenom licu pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(2) Poludnevni boravak predstavlja boravak u federalnoj ustanovi socijalne zaštite u trajanju od najmanje jednog do najviše četiri sati dnevno tokom kojega se smještenom licu pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(3) Za vrijeme trajanja cjelodnevnog ili poludnevnog boravka, koji ne uključuje noćenje, korisniku se kroz određeni broj sati dnevno osigurava stručna podrška i pomoć u zadovoljavanju njegovih osnovnih i dodatnih životnih potreba u, za tu namjenu predviđenim, prostorijama federalne ustanove socijalne zaštite.

Član 41.Povremeni smještaj

(1) Povremeni smještaj predstavlja boravak u federalnoj ustanovi socijalne zaštite u periodu do najviše 60 dana tokom jedne kalendarske godine u okviru kojega se smještenom licu pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(2) Za vrijeme trajanja povremenog smještaja korisniku se u vremenski ograničenom periodu osigurava intenzivna stručna podrška i pomoć u zadovoljavanju osnovnih i dodatnih životnih potreba u situacijama kada to nije moguće osigurati u njegovoj porodici zbog iznenadnih kriznih događaja ili zbog očuvanja kapaciteta njegove porodice i sprečavanja nepovoljnih okolnosti koje bi mogle trajno ugroziti funkcionisanje i dobrobit njega ili ostalih članova njegove porodice.

(3) Najmanje 5% ukupnih smještajnih kapaciteta federalne ustanove socijalne zaštite mora biti u svakom trenutku na raspolaganju za pružanje usluge povremenog smještaja.

(4) Federalna ustanova socijalne zaštite dužna je prioritetno i bez odlaganja pružiti uslugu povremenog smještaja licu koje, zbog razloga navedenih u stavu (2) ovoga člana, uputi nadležni centar za socijalni rad, odnosno općinska služba socijalne zaštite.

Član 42.Organizovano stanovanje u zajednici

(1) Organizovano stanovanje u zajednici predstavlja poseban oblik smještaja u periodu dužem od 30 dana, koji organizuju federalne ustanove socijalne zaštite u posebnim stambenim jedinicama u lokalnoj zajednici i u okviru kojega se tokom 24 sata dnevno smještenom licu pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške.

(2) Za vrijeme trajanja organizovanog stanovanja u zajednici korisniku se osigurava stalna ili povremena stručna podrška i pomoć u zadovoljavanju njegovih osnovnih i dodatnih životnih potreba s ciljem uspostavljanja i održavanja njegovih socijalnih vještina, izjednačavanja mogućnosti, poboljšanja kvaliteta života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja, te njegovog socijalnog uključivanja.

Član 43.Stepen pružanja usluga

(1) U skladu s odredbom člana 6. stav (4) Zakona, bez obzira na oblik u kojemu one bile organizovane, usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške pružaju se prema sljedećim stepenima potrebne podrške korisniku:

  • a)
    podrška I stepena za korisnika koji nema sposobnosti samostalno se brinuti o sebi i uključiti se u aktivnosti svakodnevnog života zbog čega mu je potrebna kontinuirana podrška;
  • b)
    podrška II stepena za korisnika koji se može brinuti o sebi i uključiti se u aktivnosti svakodnevnog života uz fizičko prisustvo i podršku drugog lica;
  • c)
    podrška III stepena za korisnika koji se može brinuti o sebi i uključiti se u aktivnosti svakodnevnog života, ali mu je zbog nedovoljno razvijenih znanja i vještina potreban nadzor i podrška drugih lica i
  • d)
    podrška IV stepena za korisnika koji samostalno, odnosno uz poticaj i podsjećanje može obavljati sve životne aktivnosti.

(2) Podrška I stepena iz tačke a) stav (1) ovoga člana osigurava se intenzivno i neprekidno u trajanju od 24 sata dnevno.

(3) Podrška II stepena iz tačke b) stav (1) ovoga člana osigurava se intenzivno i kontinuirano u trajanju od osam do 16 sati dnevno, te uključuje noćno dežurstvo, odnosno fizičko prisustvo dežurnog radnika u prostorijama u kojima su smješteni korisnici.

(4) Podrška III stepena iz tačke c) stav (1) ovoga člana osigurava se djelimično u trajanju do najviše 12 sati dnevno, te ne uključuje noćnu podršku.

(5) Podrška IV stepena iz tačke d) stav (1) ovoga člana osigurava se povremeno u trajanju od nekoliko sati dnevno ili sedmično.

Član 44.Utvrđivanje oblika i stepena pružanja usluga

(1) U skladu s propisanom djelatnošću i kategorijama korisnika koje zakonski mogu imati na smještaju, oblik i stepen pružanja usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške utvrđuje, prati i, po potrebi, revidira stručni tim federalne ustanove socijalne zaštite.

(2) Oblik i stepen usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške koje se pružaju djeci i odraslim licima s invaliditetom zavisi od dobne grupe, vrste oštećenja i potreba korisnika, odnosno od njegove funkcionalne sposobnosti i zdravstvenog stanja.

(3) Oblik i stepen usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške koje se pružaju djeci i mlađim punoljetnim licima s problemima u ponašanju zavisi od svrhe, mjesta izvođenja i potrebne podrške.

(4) Oblik i stepen usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške koje se pružaju starim i nemoćnim licima zavisi od vrste usluge i potreba korisnika, odnosno od njihove funkcionalne sposobnosti i zdravstvenog stanja.

Član 45.Posebni uslovi u pogledu smještajnih kapaciteta

(1) Smještajni kapaciteti u objektima i stambenim jedinicama u kojima federalne ustanove socijalne zaštite pružaju uslugu smještaja utvrđuju se prema kategorijama smještenih korisnika, obliku usluga koje im se pružaju i stepenu potrebne podrške.

(2) Smještajne kapacitete iz stava (1) ovoga člana utvrđuje svojim aktima svaka federalna ustanova socijalne zaštite u granicama odredbi definiranih ovim Pravilnikom.

(3) Smještajni kapaciteti federalnih ustanova socijalne zaštite utvrđuju se posebno za svaku kategoriju smještenih korisnika i to procentualno u odnosu na ukupne smještajne kapacitete.

(4) Smještajni kapacitet federalne ustanove socijalne zaštite koja djeci s problemima u ponašanju pruža uslugu socijalnog zbrinjavanja kroz kontinuirani dugotrajni smještaj ne može biti veći od 50 mjesta.

(5) Najmanje 60% ukupnih smještajnih kapaciteta federalnih ustanova socijalne zaštite mora biti namijenjen pružanju usluga socijalnog zbrinjavanja kroz kontinuirani dugotrajni smještaj lica kojima je potreban I i II stepen podrške.

(6) Smještajni kapacitet stambene jedinice u kojoj se pruža usluga organizovanog stanovanja u zajednici zajedno ne može biti veći od pet mjesta.

(7) Izuzetno od odredbe stava (6) ovoga člana, ukoliko se usluga organizovanog stanovanja u zajednici pruža u porodičnoj kući s dvije stambene jedinice, tada smještajni kapacitet može biti osam mjesta, odnosno najviše četiri mjesta po jednoj stambenoj jedinici.

Član 46.Posebni uslovi u pogledu funkcionalnog organizovanja prostora

(1) Zavisno od oblika u kojemu se pruža usluga socijalnog zbrinjavanja, prostor u federalnim ustanovama socijalne zaštite organizuje se na sljedeće funkcionalne cjeline:

  • a)
    prostor u kojemu se usluga socijalnog zbrinjavanja pruža kroz kontinuirani dugotrajni ili povremeni smještaj;
  • b)
    prostor u kojemu se usluga socijalnog zbrinjavanja pruža kroz cjelodnevni ili poludnevni boravak i
  • c)
    prostor u kojemu se usluga socijalnog zbrinjavanja pruža kroz organizovano stanovanje u zajednici.

(2) Prostor iz tačke a) stava (1) ovoga člana u kojemu se usluga socijalnog zbrinjavanja pruža kroz kontinuirani dugotrajni ili povremeni smještaj sastoji se od:

  • a)
    spavaonica;
  • b)
    dnevnog boravka;
  • c)
    prostorija za održavanje lične higijene;
  • d)
    čajne kuhinje i
  • e)
    prostora za odlaganje odjeće i obuće.

(3) Prostor iz tačke b) stava (1) ovoga člana u kojemu se usluga socijalnog zbrinjavanja pruža kroz cjelodnevni ili poludnevni boravak sastoji se od:

  • a)
    prostora za aktivnosti i dnevni odmor;
  • b)
    kuhinje za pripremu obroka;
  • c)
    prostorije i priručnog prostora za čuvanje hrane i pića;
  • d)
    odgovarajućeg prostora za konzumaciju obroka;
  • e)
    kupaonice s tušem i toaletom prilagođenim potrebama korisnika ove usluge;
  • f)
    toaleta za radnike i posjetitelje;
  • g)
    prostora za odlaganje odjeće i obuće korisnika i
  • h)
    mjesta za čuvanje lijekova i sanitetskog materijala.

(4) Prostor iz tačke c) stava (1) ovoga člana u kojemu se usluga socijalnog zbrinjavanja pruža kroz organizovano stanovanje u zajednici sastoji se od:

  • a)
    spavaonica;
  • b)
    prostorija za dnevni odmor;
  • c)
    prostorija za pripremu i serviranje hrane te pranje posuđa;
  • d)
    kupaonica i toaleta;
  • e)
    prostora za održavanje čistoće veša i
  • f)
    drugih pomoćnih prostorija kao što su ostave, predsoblja, hodnici, stepeništa, terase i slično.