Aktio

Federalno ministarstvo finansija/financija

Smjernice za upravljanje rizicima u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine

SMJERNICE
ZA UPRAVLJANJE RIZICIMA U JAVNOM SEKTORU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Sarajevo, maj 2022. godine Sadržaj

  • 1.
    UVOD

Svrha Smjernica

  • 2.
    VAŽNOST UPRAVLJANJA RIZICIMA

2.1. Šta su rizici i zašto je važno upravljati rizicima

2.2. Priroda rizika i faze u ciklusu upravljanja rizicima

2.3. Kategorije i potkategorije rizika

2.4 Vremenska dimenzija upravljanja rizikom

  • 3.
    PROVOĐENJE UPRAVLJANJA RIZICIMA U ORGANIZACIJI

3.1. Obaveza rukovodioca organizacije

3.1.1. Interni akt o provođenju upravljanja rizicima u organizaciji

3.1.2. Pristup elektronskom registru rizika

3.1.3. Izvještavanje o upravljanju rizicima

3.1.4. Imenovanje osobe zadužene za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima

3.2. Obaveza rukovodilaca organizacionih jedinica u organizaciji

3.3. Obaveze internih revizora

  • 4.
    KORACI U UPRAVLJANJU RIZICIMA U ORGANIZACIJI

4.1. Faza 1. Utvrđivanje rizika

4.2. Faza 2: Procjena rizika

4.3. Faza 3: Odgovori na rizik/mjere

  • 5.
    PREGLEDI/AŽURIRANJE RIZIKA
  • 6.
    ZAKLJUČAK

1. UVOD Svrha Smjernica

Prve Smjernice za upravljanje rizicima u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine koje je Federalno ministarstvo finansija objavilo 2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 65/18), poslužile su kao temelj za uspostavu sistemskog upravljanja rizicima u organizacijama javnog sektora u Federaciji BiH. Ovim Smjernicama je detaljno razrađena metodologija procjene i upravljanja rizicima i date upute korisnicima kako da upravljanje rizicima ugrade u svakodnevni rad i poslovanje, a Centralna harmonizacijska jedinica Federalnog ministarstva finansija (u daljem tekstu: CHJ FMF) je u periodu koji je slijedio pratila realizaciju navedenih Smjernica i prikupljala povratne informacije od korisnika kako bi procijenila adekvatnost metodološkog akta i potrebe prakse za ažuriranjem, u skladu sa stepenom provođenja i razvoja procesa upravljanja rizicima kod korisnika.

Ažurirane Smjernice za upravljanje rizicima u javnom sektoru u Federaciji BiH (u daljem tekstu Smjernice), nastale su u svrhu daljnjeg unapređenja kvalitete upravljanja rizicima u organizacijama javnog sektora u Federaciji BiH, a služe kao operativno uputstvo kako organizovati i provoditi upravljanje rizicima, te dokumentirati ovaj proces u organizaciji.

Smjernice su namijenjene rukovodiocima organizacija i rukovodiocima osnovnih organizacionih jedinica u organizaciji, koji imaju primarnu odgovornost i zadaću u upravljanju rizicima. Smjernice su također namijenjene osobama zaduženim za koordinaciju aktivnosti u uspostavljanju procesa upravljanja rizicima, te osobama zaduženim za prikupljanje informacija o rizicima po pojedinim organizacionim jedinicama, kao i koordinatorima za finansijsko upravljanje i kontrolu.

Rizici procijenjeni u skladu sa ovim Smjernicama bit će od pomoći i internim revizorima prilikom njihove procjene rizika za potrebe planiranja interne revizije. Naime, procjena rizika i planiranje interne revizije provodi se u skladu sa Priručnikom za procjenu rizika i planiranje interne revizije u javnom sektoru u Federaciji BiH, 1 međutim postojeće registre rizika na nivou organizacije koje sačinjava rukovodstvo interni revizori moraju uzeti u obzir jer predstavljaju temelj od kojeg se polazi prilikom identifikovanja rizičnih procesa.

Ove Smjernice detaljnije uređuju:

  • -
    kako organizovati i provoditi upravljanje rizicima u organizaciji;
  • -
    koje analize provoditi i na koji način kako bi se utvrdili uzroci rizika, donijele odluke o načinu postupanja po rizicima, utvrdili indikatori za praćenje rizika i
  • -
    kako dokumentirati i pratiti proces upravljanja rizicima.

Registar rizika, čija je struktura i metodologija popunjavanja sastavni dio ovih Smjernica je informatizovan u okviru softverskog rješenja za javne interne finansijske kontrole u javnom sektoru Federacije BiH (Aplikacija PIFC). Pored registra rizika i svi drugi propisani obrasci koji treba da olakšaju unapređenje sistema internih kontrola su objedinjeni u novom softverskom rješenju, što će umnogome olakšati proces upravljanja rizicima u organizacijama u Federaciji BiH.

Objavom ovih smjernica prestaje primjena Smjernica za upravljanje rizicima u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", broj: 65/18).

2. VAŽNOST UPRAVLJANJA RIZICIMA 2.1. Šta su rizici i zašto je važno upravljati rizicima

Važnost procesa upravljanja rizicima u organizacijama javnog sektora u Federaciji BiH proizlazi iz definicije finansijskog upravljanja i kontrole u Zakonu o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o FUK): "Finansijsko upravljanje i kontrola je sveobuhvatan sistem internih kontrola koji uspostavljaju i za koji su odgovorni rukovodioci korisnika javnih sredstava, a kojim se upravljajući rizicima osigurava razumno uvjeravanje da će se u ostvarivanju ciljeva budžetska i druga sredstva koristiti pravilno, ekonomično, efikasno i efektivno". 2

Zakon o FUK definira rizik kao "mogućnost da će se desiti neki događaj koji može utjecati na ostvarivanje ciljeva organizacije, a karakterizira ga vjerovatnoća dešavanja događaja i rezultirajući utjecaj ukoliko se on desi". 3

Rizici su konstantno prisutni u svakodnevnom obavljanju poslovnih aktivnosti i vršenju dodijeljenih zadataka. Vrlo često se bavimo rizicima i upravljamo njima, a da toga nismo ni svjesni. Kada razmišljamo o tome kako ostvariti neki od utvrđenih ciljeva organizacije, a prevladati ili izbjeći probleme koji predstavljaju prijetnju tome, mi ustvari upravljamo rizicima. Međutim, takav pristup upravljanju rizicima je ad hoc pristup, jer se ne odvija sistematično, po utvrđenoj metodologiji na nivou cijele organizacije. Naime, upravljanje rizicima je proces koji se odvija kontinuirano, zahtijeva angažovanje što većeg broja učesnika i njihovu profesionalnost i odgovornost, kao i primjenu propisane metodologije. Cilj ovog procesa je realizirati ciljeve organizacije, a rizike izbjeći, odnosno umanjiti njihov utjecaj, s obzirom da najveći broj rizika nije moguće u potpunosti ukloniti. Pored navedenog, upravljanje rizicima u javnom sektoru ima za cilj smanjenje/otklanjanje rizika i posljedica i za građane, kao korisnike usluga i za poslovanje organizacije u smislu izgubljenih resursa i ostalih nepovoljnih učinaka.

Rizike treba razmatrati isključivo kao buduće događaje koji su prijetnja ostvarenju ciljeva, programa ili pružanja kvalitetnih usluga građanima, međutim, rizici su također i propuštene prilike za poboljšanje poslovanja, prilagođavanje promijenjenim okolnostima i očekivanjima građana.

U praksi rizici često ostaju sekundarno pitanje sve dok organizacija ne propusti neke prilike ili dok se pod utjecajem unutrašnjih ili vanjskih faktora ne aktiviraju potencijalni rizici i na vidjelo izađu neriješene slabosti u radu i poslovanju.

Pravovremeno uočiti rizike i poduzeti odgovarajuće mjere znači izbjeći i sve one negativne finansijske učinke koji će se javiti za saniranje problema aktiviranih rizika. Rukovodstvo koje ne upravlja rizicima plaća cijenu njihovih posljedica, a u javnom sektoru krajnju cijenu plaćaju i građani, kao porezni obveznici.

Zbog toga je neophodno o rizicima razmišljati blagovremeno i na sistematičan način upravljati njima uz aktivno učešće svih zaposlenih. Pritom ne smijemo zaboraviti bitnu vezu između upravljanja rizicima i planiranja – kvalitetnije upravljanje rizicima podrazumijeva kvalitetnije planove, a time i efikasnije ostvarivanje ciljeva organizacije.

2.2. Priroda rizika i faze u ciklusu upravljanja rizicima

Svaki rizik obuhvata tri osnovna elementa: (1) događaj, (2) vjerovatnoću i (3) utjecaj.

Rizični događaji su budući događaji koji mogu ugroziti realizaciju ciljeva (strateških, operativnih, ciljeva programa, projekata, aktivnosti), dovesti do finansijskih gubitaka ili šteta, rezultirati zloupotrebom sredstava, neovlaštenim korištenjem ili otuđenjem imovine, dovesti do nezadovoljstva građana i drugih zainteresovanih strana (npr. partnerskih organizacija, kreditora) i slično.

Vjerovatnoća je vjerovatnoća nastanka ili procjena mogućnosti da se rizik dogodi. Može se iskazati kvalitativno (opisno) korištenjem skale (gotovo sigurno, vjerovatno, moguće, malo vjerovatno, gotovo sigurno se neće dogoditi) i kvantitativno (brojčano) korištenjem procenata ili drugog brojčanog izraza za iskazivanje mogućnosti pojave rizika (npr. vjerovatnoća je 50% da se rizik dogodi).

Utjecaj rizika su posljedice koje mogu nastati ako se rizik ostvari. Utjecaj se može iskazati kvalitativno (opisno) korištenjem skale (katastrofalan, velik, umjeren, mali, beznačajan) i kvantificirati (brojčano iskazati), na primjer: procjena finansijskih šteta, gubitaka, broj ljudskih žrtava i slično ako se rizik dogodi.

Upravljanje rizicima je cjelokupan proces koji se sastoji od četiri međusobno povezane faze: (1) utvrđivanje rizika, (2) procjena rizika, (3) postupanje po rizicima, (4) praćenje i izvještavanje o rizicima.

Dakle, kao što prethodna slika pokazuje, upravljanje rizicima treba posmatrati kao kontinuirani ciklični proces koji nikada u potpunosti ne završava iz razloga što su rizici dinamični po svojoj prirodi i podložni promjenama kroz vrijeme, a posljednja faza ponovno prethodi prvoj fazi, jer odgovorno rukovodstvo u kontinuitetu preispituje postojeće rizike i razmišlja o novima.

Proces upravljanja rizicima po svojoj prirodi nosi određeni nivo subjektivnosti zbog različitih pristupa pojedinaca prema rizicima. Upravo zbog toga, a u svrhu objektivnijeg pristupa, u tom je procesu potrebno učešće većeg broja zaposlenih i kvalitetni ulazni podaci sa pratećim analizama kako bi se utvrdili uzroci rizika, procijenila izloženost riziku, te odredile adekvatne mjere za postupanje po rizicima.

Analize raspoloživih podataka se provode putem brainstorminga ili nekog drugog vida razmjene informacija u organizaciji. Rezultati do kojih se dođe tokom navedene analize se mogu povezivati sa postojećim podacima ili npr. dokumentima u elektronskom obliku u Registru rizika. Analize podataka, raznih izvještaja, informacionih sistema, regulative i slično, na primjer izračuni za kvantifikaciju utjecaja rizika, mogu se raditi u Excel tabelama uz mogućnost povezivanja postojećih podataka ili dokumenata u elektronskom obliku.

Faze u procesu upravljanja rizicima, koraci i analize koje je potrebno provoditi, te dokumentiranje podataka u Registru rizika detaljno su objašnjeni u Poglavlju 4. ovih Smjernica.

2.3. Kategorije i potkategorije rizika

Postoje brojne kategorizacije rizika. Preporučena lista kategorija rizika koja je primjenjiva za sve organizacije u javnom sektoru u Federaciji BiH je sljedeća:

  • -
    Strateški rizici – rizici koji mogu značajno utjecati na ostvarivanje strateških ciljeva organizacije, odnosno dugoročnih i srednjoročnih ciljeva, strateških prioriteta organizacija, prioriteta pojedinih funkcija ili resora u skladu s odlukama vlada (npr. u području zdravstva, pravosuđa, stabilnosti javnih finansija i sl.). Strateški rizici usmjereni su na različite zainteresovane strane kao što su npr. kreditori, građani, poslovni subjekti i sl.
  • -
    Pravni rizici (rizici neusklađenosti) – rizici vezani uz usklađenost poslovanja sa zakonima i drugom regulativom, usklađenost regulative različitih nivoa vlasti, dosljednost u propisima, preciznost i jasnoću propisa, usklađenost domaćeg zakonodavstva sa međunarodnom pravnom praksom, poštivanje standarda (normi) u pružanju usluga i sl.
  • -
    Operativni rizici – rizici vezani za provođenje funkcija, procesa i aktivnosti u organizaciji, za kvalitetu pruženih usluga i zadovoljstvo krajnjih korisnika, administrativne postupke i njihovu funkcionalnost, adekvatnost procedura i rokova, funkcionalnost opreme koja se koristi u radu uključujući i IT sisteme, kvalitetu nabavljenih roba/radova/usluga; sposobnost i pouzdanost poslovnih partnera (dobavljača), profesionalizam, etičnost i kompetencije zaposlenih, zaštitu ljudi, imovine i drugih resursa od gubitaka, oštećenja, zloupotrebe i sl.
  • -
    Finansijski rizici – rizici vezani uz finansijsku stabilnost i likvidnost, te kvalitetu upravljanja prihodima i rashodima u budžetu/finansijskom planu organizacije.

Pobrojane kategorije se mogu podijeliti u potkategorije.

Ispod su prikazani primjeri nekih rizika potkategorija u okviru najvažnijih navedenih kategorija, koji se najčešće javljaju u upravljanju rizicima u javnom sektoru u Federaciji BiH.

Tabela 1. Najvažnije kategorije rizika s potkategorijama 4

Kategorije i potkategorije rizika

Opis nekih od primjera rizika koji se vežu uz kategoriju i potkategoriju rizika

Strateški rizici

Makroekonomski

Promjene ekonomskih uslova

Politički

Nemogućnost realizacije političkih ciljeva i/ili prioriteta vlada

Finansijska sredstva

Nedostatak sredstava za velike kapitalne projekte ili povećane potrebe određenih funkcija (transport, industrija i sl.)

Promjene prioriteta

Nemogućnost organizacija da pravovremeno odgovore na promjene u prioritetima poslovanja i određenim trendovima koji nisu na vrijeme prepoznati (demografske promjene, promjene u poreznom sistemu, klimatske promjene i elementarne nepogode -poplave, klizišta, suše; migrantska kriza, zdravstvena kriza i sl.)

Konkurentnost

Djelovanje konkurenata ili novih učesnika na tržištu, onemogućavanje razvoja konkurencije na domaćem tržištu i učešća privrednih subjekata na međunarodnom tržištu

Pravni rizici – rizici neusklađenosti

Regulatorna usklađenost

Zakoni koji se često mijenjaju, nejasni i neprecizni zakoni

Etika i integritet

Prevara, nezakonite ili neetičke radnje

Pravni sporovi

Nepridržavanje zakona, propisa i pravila

Kvaliteta proizvoda/usluge

Proizvodnja/isporuka proizvoda/usluga koji ne odgovaraju kvaliteti, ne poštuju se standardi (norme)

Javna nabavka

Nepoštivanje zakonskih odredbi i drugih propisa, komplikovanost procedura, kašnjenja postupaka, žalbe, povećanje troškova, nije ostvarena "vrijednost za novac"

Operativni rizici

Klijenti (građani)

Usluge građanima i drugim stranama loše kvalitete, administrativna opterećenja, kašnjenja u obradi zahtjeva, neuspjeh u zadovoljavanju potreba klijenata (građana)

Efikasnost

Neefikasna realizacija poslovnih procesa, propust da se traži maksimalni ishod s istim resursima, puno ručne obrade podataka i prijenosa podataka

Okoliš

Okolišni incidenti

Oprema

Kvar opreme ili loša kvaliteta opreme

Zdravlje i sigurnost

Zdravstveni i sigurnosni incidenti koji štete zaposlenicima

IT

Kvar IT sistema ili cyber-napad; gubitak podataka, greške i kašnjenja u obradi podataka

Zaposlenici

Nemogućnost zapošljavanja ili gubitak kvalificiranog osoblja

Sigurnost

Kršenja sigurnosti na radnom mjestu ili u cijelom poslovnom prostoru organizacije, ugrožavanje života i imovine

Dobavljači/vanjski partneri

Nedostatak pristupa ključnim materijalima, neuspjeh dobavljača da isporuče usluge/robu/ radove na vrijeme u odgovarajućoj količini, kvaliteti i cijeni; pad transportne i logističke mreže

Tehnologija

Razvoj/primjena novih tehnologija

Finansijski rizici

Kredit

Neuspjeh klijenata ili partnera da izvrše plaćanje

Kurs

Nestabilnost deviznih kurseva

Kamatna stopa

Promjenjivost kamatnih stopa

Ulaganja

Nestabilnost finansijskog tržišta i utjecaj na ulaganja

Prihodi

Smanjenje prognoziranih prihoda; neefektivno prikupljanje prihoda

Lista kategorija rizika bi trebala pomoći da se istaknu faktori rizika.

Faktori rizika ili pokretači rizika su oni elementi u poslovanju organizacije, okruženju, tehnologiji i slično koji uzrokuju pojavu rizičnih događaja.

Faktori ili uzroci rizika utvrđuju se postavljanjem pitanja: "Zašto može da se dogodi eventualni negativan događaj?".

Tabela 2. Primjeri faktora ili uzroka rizika

Rizik

Faktori /pokretači ili uzroci

Prihodi od taksi i naknada nisu u potpunosti naplaćeni (nije naplaćeno 20 % prihoda)

Takse i naknade plaćaju se nakon što se izda rješenje za licencu/dozvolu

Nema sankcija za neplaćanje

Pravilnik o uslovima za izdavanje licenci/dozvola ne uslovljava izdavanje rješenja prethodnom uplatom naknade i takse

Višestruko finansiranje iste osnove iz grantova (cca 10 % ukupno isplaćenih grantova)

Kasno se donose odluke vlade za dodjelu sredstava pa dio korisnika već realizira i finansira aktivnosti iz drugih izvora (vlastitih sredstava ili budžetskih sredstava sa drugih nivoa i sl.)

Ne prate se podaci o finansiranju korisnika iz budžeta drugih nivoa vlasti

2.4 Vremenska dimenzija upravljanja rizikom

Upravljanje rizikom može se posmatrati iz dvije vremenske dimenzije.

  • -
    Kratkoročno: Suočavanje s trenutnim aktivnostima i neposrednom budućnošću do 12 mjeseci;
  • -
    Dugoročno: Suočavanje s bilo čim dužim od 12 mjeseci.

Kratkoročna dimenzija upravljanja rizika odnosi na rizike koji se mogu javiti u kraćem vremenskom periodu, na primjer rizici kvarova dotrajale opreme (u zdravstvu, policiji i slično). Ova dimenzija rizika odnosi se i na poduzimanje kratkoročnih mjera (brzih reakcija) na ublažavanje posljedica rizika. Na primjer, kratkoročna mjera za rizik zaostataka u rješavanju drugostepenih predmeta može biti zapošljavanje osoba na određeno vrijeme da se ubrza rješavanje predmeta i izbjegnu dodatni troškovi sudskih postupaka i presuda na teret budžeta (pri čemu je trošak zapošljavanja na određeno vrijeme manji od troškova sudskih postupaka i presuda na teret budžeta.) Dugoročna dimenzija upravljanja ovim rizikom može uključiti izmjene i dopune zakona i druge regulative koja zbog nedorečenosti uzrokuje različita postupanja i neusklađenost zbog čega dolazi do žalbi i gomilanja drugostepenih predmeta.

Dugoročna dimenzija upravljanja rizicima može uključivati i utvrđivanje i procjenu rizika koji se mogu javiti u dužem vremenskom periodu i mjere za njihovo ublažavanje (na primjer rizici vezani uz finansijsku održivost velikih kapitalnih investicija u javnom sektoru – izgradnja cesta, autocesta, sportskih objekata; rizici vezani uz adekvatnost visine koncesijskih naknada u ugovorima o koncesijama sklopljenim na duži vremenski period i slično).

3. PROVOĐENJE UPRAVLJANJA RIZICIMA U ORGANIZACIJI 3.1. Obaveza rukovodioca organizacije

Rukovodilac organizacije odgovoran je za postavljanje i ostvarivanje ciljeva organizacije, kao i uspostavljanje efektivnog upravljanja rizicima koji će pomoći u ostvarivanju postavljenih ciljeva organizacije na čijem je čelu.

3.1.1. Interni akt o provođenju upravljanja rizicima u organizaciji

S obzirom na važnost upravljanja rizicima u organizaciji, bilo bi korisno da se u organizaciji donese interni akt o provođenju upravljanja rizicima kojim će se:

  • -
    zadužiti rukovodioci/zaposleni u organizacionim jedinicama u vezi s upravljanjem rizicima;
  • -
    zadužiti rukovodioci/zaposleni koji imaju pristup Registru rizika i obavezni su unositi podatke u Registar rizika;
  • -
    definirati rokovi za izvještavanje o statusu rizika;
  • -
    utvrditi pokazatelji učinka i prihvatljivi nivo rizika gdje je primjenjivo, te
  • -
    zadužiti osoba za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima u organizaciji, ako se procijeni potrebnim.

3.1.2. Pristup elektronskom registru rizika

Rukovodilac organizacije u kojoj postoji elektronski registar rizika, odredit će lice/lica u organizaciji koje će imati pristup elektronskom registru rizika i obavezu unošenja podataka. Broj zaduženih osoba zavisit će od veličine organizacije, broja zaposlenih, organizacione strukture u organizaciji i iznosa odobrenog budžeta. Pristup elektronskom registru rizika mogu imati:

  • -
    svi rukovodioci osnovnih organizacionih jedinica;
  • -
    rukovodioci unutrašnjih organizacionih jedinica (npr. odsjeka) gdje se procijeni primjerenim;
  • -
    voditelji programa/velikih kapitalnih investicijskih projekata;
  • -
    interni revizori iz jedinice za internu reviziju koji su nadležni za tu organizaciju (sa mogućnošću uvida).

Upravljanje rizicima se provodi u svim organizacionim jedinicama i odnosi se na sve programske aktivnosti.

Na nivou svakog programa treba upravljati rizicima koji mogu utjecati na ostvarenje ciljeva programa, prikupljati podatke o utvrđenim rizicima na nivou programa i takve podatke unijeti u registar rizika.

Ovo je posebno važno kada aktivnosti programa prelaze okvire organizacione jedinice (npr. kada je više organizacionih jedinica uključeno u realizaciju određenog programa).

3.1.3. Izvještavanje o upravljanju rizicima a) izvještavanje o upravljanju rizicima unutar organizacije

Rukovodilac organizacije treba biti blagovremeno obavještavan o upravljanju rizicima za rizike za koje je procijenjen najveći utjecaj na poslovanje organizacije (najznačajniji rizici), naročito kada nivo izloženosti takvim rizicima izlazi izvan prihvatljivog nivoa rizika.

Rukovodilac organizacije propisat će rokove izvještavanja. Minimalno, rukovodilac organizacije treba biti obaviješten najmanje jednom godišnje o upravljanju rizicima s najvećim utjecajem na poslovanje organizacije, a mogu se po potrebi odrediti i učestaliji intervali izvještavanja o upravljanju rizicima (mjesečno, kvartalno i sl.).

Izvještaj o najznačajnijim rizicima 6 za rukovodioca organizacije sadrži minimalno podatke o:

  • -
    rizicima koji su procijenjeni s najvećim utjecajem na poslovanje organizacije
  • -
    uzrocima najznačajnijih rizika
  • -
    statusu provođenja mjera za smanjivanje najznačajnijih rizika
  • -
    nivou izloženosti rizicima i odstupanja od prihvatljivih nivoa rizika, gdje je primjenjivo.

Iako se izvještavanje o rizicima za rukovodioca treba vršiti najmanje jednom godišnje, o najznačajnijim rizicima i mjerama za njihovo rješavanje treba redovno razgovarati na kolegiju najvišeg upravljačkog nivoa.

b) izvještavanje o upravljanju rizicima prema CHJ FMF

Organizacije javnog sektora će o upravljanju rizicima izvještavati CHJ FMF u okviru Godišnjeg izvještaja o funkcioniranju sistema finansijskog upravljanja i kontrole koji korisnici dostavljaju CHJ FMF u skladu sa članom 14. Zakona o FUK.

3.1.4. Imenovanje osobe zadužene za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima

Rukovodilac organizacije može imenovati osobu zaduženu za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima na nivou organizacije. Za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima može se imenovati koordinator za FUK ili osoba zadužena za koordinaciju izrade srednjoročnih i godišnjih planova rada u organizaciji ili neka druga osoba koja je kompetentna za obavljanje ovih poslova.

Zadaci osobe zadužene za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima su:

  • -
    koordinacija procesa upravljanja rizicima u organizaciji u skladu sa Smjernicama,
  • -
    poticanje kulture upravljanja rizicima i davanje podrške rukovodiocima/zaposlenim u organizaciji u procesu upravljanja rizicima na nivou njihove organizacione jedinice,
  • -
    pratiti da li se registar rizika sačinjava i ažurira u skladu s propisanom metodologijom i utvrđenim rokovima,
  • -
    priprema po potrebi izvještaj o statusu najznačajnijih rizika za sastanke/kolegij i/ili rukovodioca organizacije,
  • -
    priprema objedinjeni izvještaj o upravljanju rizicima na nivou organizacije za rukovodioca organizacije.

Ukoliko je osoba odgovorna za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima u organizaciji ujedno i rukovodilac neke organizacione jedinice, bit će odgovorna za upravljanje rizicima i u svojoj organizacionoj jedinici u skladu s tačkom 3.3. ovog Poglavlja.

3.2. Obaveza rukovodilaca organizacionih jedinica u organizaciji

Proces upravljanja rizicima (postavljanje ciljeva, utvrđivanje i procjena rizika, postupanje po rizicima, praćenje i izvještavanje o rizicima) je odgovornost rukovodilaca na svim nivoima upravljanja.

Rukovodioci na različitim nivoima upravljanja, u skladu sa Zakonom o FUK, te dodijeljenim ovlaštenjima i odgovornostima, odgovorni su za ispunjavanje ciljeva u okviru svojih nadležnosti, a time i za upravljanje rizicima koji mogu utjecati na ostvarivanje tih ciljeva.

Rukovodilac organizacije utvrđuje odgovornosti nižeg rukovodstva u procesu upravljanja rizicima. U tom smislu, rukovodioci organizacionih jedinica su odgovorni za:

  • -
    utvrđivanje rizika vezanih za ciljeve iz srednjoročnih planova, operativnih planova i poslovnih procesa koji su u nadležnosti organizacione jedinice kojom rukovode,
  • -
    analizu uzroka utvrđenih rizika i procjenu vjerovatnoće nastanka rizika i njihov utjecaj,
  • -
    utvrđivanje načina postupanja po rizicima i praćenje realizacije predloženih mjera,
  • -
    dokumentiranje podataka o rizicima u registar rizika,
  • -
    ažuriranje rizika,
  • -
    izvještavanje rukovodioca o statusu rizika u skladu s potrebama i rokovima za izvještavanje.

Rukovodioci organizacionih jedinica u kojima je interna revizija provela revizije i/ili pružila savjetodavne usluge, prilikom ažuriranja podataka u registru rizika, obavezni su uzeti u obzir:

  • -
    podatke o rizicima iz konačnih revizijskih izvještaja (utvrđeni rizici, uzroci rizika, nivo izloženosti rezidualnim rizicima, preporuke/mjere za smanjenje rizika, rokovi za provedbu) i
  • -
    podatke o provedenim revizorskim preporukama (provedene mjere/aktivnosti za smanjenje rizika, procjena izloženosti rizicima nakon provedenih mjera koja bi trebala biti manja).

3.3. Obaveze internih revizora

Po pitanju rizika, interna revizija ima ulogu da nezavisno i objektivno procjenjuje adekvatnost i efikasnost procesa upravljanja rizicima, kao i adekvatnost, efikasnost i efektivnost kontrolnih mehanizama kao odgovora na rizike.

Kada sačinjavaju strateške i godišnje planove rada interne revizije, interni revizori ih trebaju temeljiti na procjeni rizika rukovodstva. Međutim, treba napomenuti da, u odnosu na upravljanje rizicima koje ove Smjernice uređuju, interna revizija vrši vlastitu procjenu rizika za potrebe obavljanja internih revizija u organizaciji.

Interna revizija u organizacijama u kojima je uspostavljena ili u kojima vrši funkciju interne revizije, kod izrade strateških i godišnjih planova rada obavezna je uzeti u obzir podatke o rizicima iz registra rizika organizacije kako prilikom svoje dodatne, nezavisne procjene cjelokupnog procesa upravljanja rizicima u organizaciji, tako i kod vršenja pojedinačnih revizija i procjene funkcioniranja sistema internih kontrola, te davanje preporuka za uspostavljanje ili unapređenje postojećih kontrola, a u cilju smanjenja utvrđenih rizika.

Preporuke interne revizije sadržane u revizorskim izvještajima najčešće su usmjerene na jačanje postojećih kontrolnih mehanizama ili uvođenje novih kontrola, za čije je provođenje zadužena upravljačka struktura, zbog čega je veoma bitna saradnja interne revizije i rukovodstva radi određivanja sistema i procesa koji sa sobom nose najznačajnije rizike i koje je potrebno prioritetno revidirati. Zbog toga se preporučuje učešće predstavnika interne revizije na sastancima najvišeg upravljačkog nivoa u vezi sa upravljanjem rizicima, što omogućava da je interna revizija blagovremeno upoznata o rizicima i trendovima u poslovanju koji su od interesa rukovodstvu, te da usmjeri svoje resurse na prioritetna područja i pruži podršku rukovodstvu u procesu upravljanja rizicima.

Interna revizija na taj način pruža podršku rukovodstvu u uspostavljanju ili unapređenju procesa upravljanja rizicima, međutim uvijek treba imati u vidu da je rukovodstvo to koje je odgovorno za upravljanje rizicima na nivou organizacije. Iz tog razloga, kada pomažu rukovodstvu pri uspostavljanju ili unapređenju procesa upravljanja rizikom, interni revizori moraju se suzdržati od preuzimanja bilo kakve rukovodeće odgovornosti za upravljanje rizikom.

4. KORACI U UPRAVLJANJU RIZICIMA U ORGANIZACIJI 4.1. Faza 1. Utvrđivanje rizika

Utvrđivanje rizika

PROCES

CILJ

RIZIK

KATEGORIJA RIZIKA

UZROK RIZIKA

UTJECAJ/POSLJEDICA RIZIKA

Kratak opis faze

Utvrđivanje rizika uključuje utvrđivanje i opis rizičnog događaja, te analizu uzroka rizika. Rizične događaje treba razmatrati kao buduće događaje koji mogu:

  • -
    ugroziti ostvarenje strateških i/ili operativnih ciljeva, programa, projekata, aktivnosti;
  • -
    izazvati nezadovoljstvo građana i drugih zainteresovanih strana (partnerskih organizacija, kreditora, dobavljača i slično);
  • -
    dovesti do finansijskih gubitaka ili štete za organizaciju;
  • -
    rezultirati zloupotrebom sredstava, neovlaštenim korištenjem ili otuđenjem imovine;
  • -
    naštetiti ugledu organizacije i smanjiti povjerenje javnosti i slično.

Polazna osnova za utvrđivanje rizika su ciljevi sadržani u strategijama, srednjoročnim i godišnjim planovima rada/poslovanja, zatim budžetskim programima, programima kapitalnih investicija i slično. Za utvrđene rizike mora se provesti analiza njihovih uzroka (okolnosti, situacija, problema u poslovanju i okruženju koje mogu uzrokovati pojavu rizika).

Rizici su najčešće spoj više povezanih uzroka, često međusobno uslovljenih, a utvrđeni i dobro analizirani uzroci rizika omogućit će i bolju procjenu rizika i određivanje mjera za rješavanje rizika. Utvrđeni rizici, kratak opis uzroka i posljedica rizika evidentiraju se u Prilogu 1 ovih smjernica 5, a analize uzroka rizika provode se izvan registra rizika.

Koraci za provođenje:

Korak 1.1. Odaberite cilj/proces/aktivnost/projekt

Prvi korak utvrđivanja rizika je utvrđivanje ili odabiranje procesa, aktivnosti ili projekta za koji se utvrđuju rizici. Aktivnosti iz ovog koraka će inicirati rukovodioci organizacionih jedinica uz saradnju sa osobama zaduženim za koordinaciju aktivnosti na upravljanju rizicima. Za određivanje ciljeva, procesa, aktivnosti i projekta mogu se koristiti planski dokumenti i mape poslovnih procesa.

Korak 1.2. Identifikujte ciljeve

Ciljevi se preuzimaju iz već usvojenih planskih dokumenta kao što su usvojene strategije, srednjoročni i godišnji planovi rada. Ciljevi se utvrđuju i za nivo programa iz budžetskih zahtjeva, kao i programa kapitalnih investicija i slično.

Pored toga, ciljevi se utvrđuju i u odnosu na poslovne procese koji se odvijaju u organizaciji. Za utvrđivanje ciljeva na nivou procesa koriste se utvrđeni ciljevi iz opisa i popisa poslovnih procesa, odnosno iz mape poslovnih procesa. Za utvrđivanje rizika se mogu koristiti ciljevi iz operativnih planskih dokumenata kao što su planovi nabavki, planovi investicijskog održavanja, planovi zapošljavanja, planovi stručnog usavršavanja, programi utroška i slično.

Korak 1.3. Utvrdite rizični događaj

Nakon što se utvrde ciljevi pojedinih organizacionih jedinica ili organizacije u cjelini, potrebno je utvrditi rizične događaje koji mogu ugroziti realizaciju identifikovanih ciljeva. To su događaji koji mogu: dovesti do finansijskih gubitaka ili štete za organizaciju; rezultirati zloupotrebom sredstava, neovlaštenim korištenjem ili otuđenjem imovine organizacije; dovesti do nezadovoljstva građana i drugih korisnika javnih usluga ili zainteresovanih strana (partnerskih organizacija, kreditora, dobavljača i slično); naštetiti ugledu organizacije i sl.

Za utvrđivanje rizika najčešće se koriste dva pristupa:

  • a)
    pristup odozgo prema dolje, gdje se na najvišem rukovodećem nivou razmatraju strateški, pravni i finansijski rizici koji se onda spuštaju na rizike na nivou operativnih ciljeva.