Prostorni plan područja posebnih obilježja zaštićeni pejsaž "Bijambare"
PROSTORNI PLAN
PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA ZAŠTIĆENI PEJSAŽ "BIJAMBARE"
1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA
1.1. OPĆI CILJEVI
- -Maksimalno afirmirati kategoriju zaštite objekta prirodnog nasljeđa kategorije "zaštićeni pejsaž";
- -U skladu sa novom korigovanom granicom obuhvata ovog zaštićenog objekta prirodnog nasljeđa izvršiti usklađivanje iste u razvojno-palnskom dokumentu Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine kao i u Zakonu o proglašenju Zaštićenog pejsaža "Bijambare";
- -Cjelovitu zaštitu provoditi na ukupnom prostoru predmetnog obuhvata a u cilju održavanja diverziteta pejsaža i staništa;
- -Zaštita raznolikosti područja na način da se mogući pritisci na postojeće sisteme preduhitre u pogledu promjena i fragmentacije staništa, onečišćenja vode i zraka, iskorištavanja prirodnih izvora, unošenja alohtonih sorti sl.;
- -Težiti održivom razvoju koji će biti koncipiran na postulatima brige o okolišu, tehnički podoban, privredno provodiv i društveno prihvatljiv;
- -Integrisanje zaštićenog pejzaža Bijambara u šire okruženje u cilju stvaranja jedinstvene turističke ponude i razvoja komplementarnih djelatnosti;
- -Uvjete korištenja prostora, kao i urbanističko- tehničke uslove za postojeće i planirane sadržaje definisati u skladu sa uvjetima zaštite kvaliteta i kvantiteta vodnih resursa;
- -Uvjete korištenja prostora i programe posjećivanja odrediti na temelju stepena zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti a određene graditeljske intervencije u prostoru precizirati u skladu sa utvrđenim ograničenjima i mjerama zaštite;
- -Uspostaviti primjerenu turističku koncepciju i tome odgovarajuće upravljanje u skladu sa uvjetima zaštite i kapacitetima prostora, utemeljenu na cjelovitom prostomo-funkcionalnom programu;
- -Podsticati naučne i obrazovne aktivnosti koje će doprinijeti razumijevanju i jačanju podrške stanovništva o značaju zaštićenih područja.
1.2. POSEBNI CILJEVI
- -Obezbijediti očuvanje i zaštitu postojećih valoriziranih vrijednosti prirodnog nasljeđa u skladu sa mjerama zaštite preciziranim Zakonom o proglašenju Zaštićenog pejsaža "Bijambare";
- -Uspostaviti trajni monitoring prirodnih vrijednosti po svim segmentima kroz sistem trajnih ploha u ekosistemima sa najvećim biološko-ekološkim značenjem kao i ekosistema sa najvećim stepenom ugroženosti;
- -Dati prijedlog zona sanitarne zaštite za izvorišta Studenac, Banjevac i Junakovac, te potoka Brodić i Bjelila, koje treba u narednim fazama terenskim istraživanjima potvrditi i provesti proceduru usvajanja;
- -Definisati novu namjenu i dati uslove adaptacije građevina bivše kasarne u skadu sa utvrđenim mjerama zaštite pripadajućeg okruženja, te iskoristiti postojeće fizičke strukture za društveno koristan javni sadržaj;
- -Zadržati postojeće građevine (stambene) u sadašnjim kapacitetima, omogućiti rekonstrukciju i eventualno novu izgradnju, poštujući utvrđene mjere zaštite i prihvatajući uslove korišćenja i nadzora utvrđene aktom proglašenja pripadajućeg područja zaštićenim;
- -U skladu sa utvrđenim zoniranjem prostora omogućiti nadzor i uspostaviti kontinuitet kretanja posjetilaca uz glavni prilazni put do određenih ciljnih tačaka razgledanja ili površina i mjesta odmora;
- -Kretanje motornih vozila regulisati u skladu sa mjerama utvrđenim po zonama zaštite.
2. PROJEKCIJA PROSTORNOG RAZVOJA
2.1. PRIRODNI IZVORI I USLOVI
Geodetske podloge
Za potrebe izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja Zaštićeni pejsaž "Bijambare" korištene su geodetske podloge razmjera od R=1:1000 do 1:25.000 kao i podaci novog katastarskog premjera koji su dobiveni od općinske službe za katastar. Na osnovu tih podataka dobiven je uvid u evidenciju o razgraničenju posjeda privatnog i državnog sektora, i kao takav, korišten tokom izrade Plana. Gruntovnim stanjem posjednika Zavod ne raspolaže.
Geografski položaj
Prostor Bijambara se nalazi na sjevernom dijelu Kantona Sarajevo i Općine llijaš, neposredno uz magistralnu cestu Sarajevo-Tuzla. Zahvata površinu od 497 ha i sa ukupnom dužinom obuhvata od 10.178 m. Zaštićeni pejzaž Bijambara je smješten između 44o4'20,9" i 44o6'4" sjeverne geografske širine te između 18o29'26,3" i 18o31' 21,3" istočne geografske dužine sa centralnom tačkom čije su tačne geografske koordinate 44o5'13,4"N i 18o 30'23,8"E. Rastojanje između najsjevernije tačke prostora i najjužnije iznosi 3,2 km a između zapadne i istočne tačke dužina je 2,5 km. Bijambarska pećina pripada prostoru središnjih bosanskih Dinarida, smještena između planina Zvijezde na sjeveru i sjeveroistoku, Ozrena na jugu i jugoistoku i Čemerske planine na zapadu i jugozapadu. Nalazi se na oko 25 km zračne linije sjeverno od Sarajeva, na platou Nišićke visoravni i između sela Nišići i Krivajevići.
Granica obuhvata, sa južne strane, ide magistralnom cestom M18 Sarajevo-Tuzla, sa istočne strane prolazi kroz selo Motike idući prema sjeveru do granice Kantona Sarajevo koja je ujedno i sjeverna granica obuhvata. Od kote 1044 (Ačkerov grob) granica se spušta prema jugu i ide istočno od naselja Gajevi, Dautovići i Nanići dolazeći do rijeke Bjelila odakla se spušta kroz naselje Borak do magistralne ceste Sarajevo-Tuzla.
Karakteristike reljefa
Ovo područje predstavlja izrazitu planinsku oblast sa dijapazonom visina od 915-1044 m.n.v. - Ačkerov grob. Rijeka Bjelila protiče kroz središnji dio Nišićke visoravni i kroz kraću klisuru urezanu između brda Kopitovac (1013) i Bijambare (989), ulazi u dolinu Bijambare nazvanu po tome što je periodično plavljena, kada se u podnožju Kopitovca stvaraju bare sa dužim zadržavanjem. Otuda se dio doline u gornjem toku Bjelila naziva Barice.
Specifični geomorfološki fenomeni ovog kraja su raznovrsni karstni oblici: pećine, ponori, vrtače i škarpe. Oni su uglavnom očuvani u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu ovog područja gdje je teren izgrađen od krečnjaka i, podređeno, dolomita srednjeg trijasa.
U području Krivajevića i Motika vide se istaknuti grebeni izgrađeni od kartifikovanih krečnjaka. U takvom terenu se nailazi na vrtače i škarpe, zahvaćene okršavanjem i raspadanjem. Ovi procesi su inicirani tektonskim procesima i egzogenim erozionim agensima, koji su tu ispoljeni dugom vremenskom periodu. Sistem ponora i pećina je razvijen od ponora Bjelila do Bijambarskih pećina, ali je prisustvo raznovrsnih kraških oblika poznato i prema jugozapadu.
Značajan ograničavajući geomorfološki faktor pri prostornom planiranju predstavlja nagib terena. Zbog toga je urađena karta nagiba terena sa veličinom grida od 1 m. Nagibi terena izraženi u postotcima kreću se u slijedećim površinama i to:
|
nagibi terena u % |
0-5 |
5-10 |
10-15 |
15-20 |
20-30 |
30-40 |
40-50 |
>50 |
|
površina u ha |
84,5 |
75,6 |
73,9 |
72,8 |
100,5 |
49,3 |
21,7 |
18,7 |
Najbolju sliku terena područja sa svojim jako izraženim pravcima rasjedanja pokazuje analiza terena prema ekspoziciji i kardinalnoj orijentaciji. Ravni dijelovi zauzimaju 34,3 ha terena, na istočne ekspozicije otpada 69,9 ha, južne (JI, J, JZ) 181,8 ha, zapadane 60,2 ha i sjeverne (SZ, S, SI) otpada 149,8 ha teritorija.
|
orijen- tacija terena |
F ravan teren |
N sjever |
NE sjeveroistok |
E istok |
SE jugoistok |
S jug |
SW jugo zapad |
W zapad |
NW sjevero zapad |
N sjever |
|
površina u ha |
34,3 |
22,8 |
66,3 |
69,9 |
53,8 |
53 |
76 |
60,2 |
40,9 |
19,8 |
Geološke karakteristike
U geološkoj građi Zaštićenog pejsaža "Bijambare" i bliže okoline, učestvuju sedimenti donjeg i srednjeg trijasa. Nešto istočnije, u gornjem dijelu sliva potoka Studenac, donji trijas je navučen preko jursko-krednog fliša, koji, po svoj prilici, nije zastupljen oko pećinskog sistema Bijambara.
Najmlađi sedimenti pripadaju aluvijumu riječice Bjelila, nataloženom u proširenim dijelovima Bjelile i, znatno manje, u koritu Dubokog potoka i potoka Brodić. Debljina aluvijuma je 1-3 m. U nižim dijelovima preovlađuju šljunkovi, pretežno sitnozrni i srednjezrni, na kojima slijede gvožđevite i manganovite gline. U periodima visokih voda, kada ponori ne mogu da prime povećane količine vode, formira se plića vodna akumulacija.
Tektonska građa ovog prostora je dosta složena. U njoj učestvuju slijedeće strukture:
- -Kraljušt Bijambare zahvata teren na istočnoj strani obuhvata. Pruža se pravcem SSZ-JJI i ide od grebena Bijambara, kroz dolinu Bjelile, do zaseoka Duševine.
- -Rasjed Bijambare-Krivajevići se pruža od padina Kozlovca, pa ispod karbonatnog masiva Bijambarskih pećina, pravcem SSZ-JJI, ide do puta Sarajevo-Tuzla.
Na osnovu Studije "Karta mineralnih sirovina Kantona Sarajevo" ovaj prostor je izdvojen kao područje perspektivno za istraživanje metala.
Bijambarske pećine, kao i druge karstne pojave u okviru Zaštićenog pejsaža "Bijambare" predstavljaju jedinstvenu geološku pojavu u Dinaridima Bosne i Hercegovine, a rijetke su pojave i u Južnoj grani Alpa. Zbog toga je ovu prirodnu rijetkost potrebno uvrstiti u registar objekata od posebne geološke važnosti.
Graditeljsko naslijeđe
Unutar predmetnog obuhvata nisu registrovane građevine graditeljskog naslijeđa. Najbliži lokalitet, evidentiran Prostornim planom Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine, je nekropola stećaka Mramorje.
Prirodna baština - geomorfološki spomenici
Evidentirane vrijednosti prirodne baštine su geomorfološki spomenici - pećine.
Područje Bijamabara je svoj značaj i pravnu zaštitu dobilo prije svega po osnovu prisutnih geomorfoloških fenomena evidentiranih u sklopu kompleksa pećina i ponora na sjevernom dijelu obuhvata.
Srednja (Glavna) Bijambarska pećina je najduža, najatraktivnija i najviše istražena pećina na ovom prostoru. Prvi detaljan opis potiče od I. Baušića i V. Ržehaka iz 1959. godine a detaljno geološko- speleološko istraživanje izvšio je M. Malez 1968. koji je snimio i grafički prikazao cijeli objekat. Ulaz u pećinu leži na 945 m n/v i udaljen je oko 150 m uređenom strmom stazom od planinarskog doma. Dužina pećine je 420 m koliko ima uređenih osvijetljenih staza a koje prolaze kroz 4 povezane dvorane od kojih je posljednja i najveća, zbog odlične akustičnosti, nazvana "Muzička dvorana". Tlo je prekriveneo vlažnom glinom koja je mjestimično očvrsnuta kalcitnom korom sa brojnim kamenicama, mnoge ispunjene vodom. Na kalcitnoj kori se naročito u središnjem dijelu dvorane nalaze brojni stalaktiti. Po svojim ukrasima, najraznovrsnijim po veličini, obliku i boji, ova dvorana spada među najljepše ukrase našeg podzemlja. Temperatura zraka je slabo podložna vanjskim kolebanjima i unutar pećine se kreće u rasponu od 4-6oC, relativna vlažnost je vrlo visoka i rezultat je slabe cirkulacije između vanjskog prostora i unutrašnjosti pećine. Radovi na uređenju su započeli krajem 60-tih godina XX stoljeća i sa prekidima traju do danas. Tokom 2007. godine su uložena znatnija sredstva na poboljšanju rasvete, sanaciji i proširenje pješačkih staza pri čemu je ukupan prostor unaprijeđen za posjetu i razgledanje.
Gornja Bijambarska pećina se nalazi iznad i desno od Glavne pećine na udaljenosti cca 60 m. Ulaz na 973m n/v otkriva jedno veće pećinsko proširenje iza kojeg se nastavljaju 2 pojedinačna hodnika u pravcu S-Z i S-l. Široko predvorje orijentisano prema jugozapadu je suho i bogato osvijetljeno pa pogodno kao prahistorijsko sklonište.
Ova pećina je značajno arheološko nalazište i dobro je opisana u djelu Meleza (1968). Od tada, nisu provedena daljnja istraživanja, pa vjerujemo da su rezultati koji su predstavljeni u tom djelu još uvijek aktuelni. Stratigrafsko-paleontološki nalazi slojeva iz istraživačkih sondi su pokazala materijalne ostatke životinja iz ledenog doba i pećinskih ljudi iz doba paleolita.
Donja Bijambarska pećina je ustvari aktivni ponor potoka Brodić. Leži južno-jugozapadno od srednje pećine na udaljenosti oko100 m, na koti 915 n.v. Visinska razlika prema Srednjoj pećini je 30 m i ona je hipsometrijski niža od ponora Bjelila. Njeni oblici podsjećaju na tipičnu evoluciju u uvjetima otvorenog kanala. Osim ulaznog prostora ostatak pećine je vrlo uzak, dužina kanala je oko 60 m.
Đurićina pećina je locirana na oko 600 m od Srednje pećine u pravcu sjevero-istok. Od otvora se pruža oko 40 m dubok kanal, na čijem dnu se nalazi snijeg do kasno u ljeto. Vertikalni kanal se pri dnu proširuje u jednu prostoriju - dvoranu čije dno je djelimično prekriveno debelom kalcitnom korom. Do pećine se prolazi ispod kamenog svoda pred kojim je manja vrtača. Objekat je nenarušen, prolaz obrastao brojnim endemičnim i reliktnim biljnim vrstama, nedovoljno istražen i nije topografski snimljen, a ulaz je nepodesan za posjetioce.
Dimšina pećina se nalazi kod ponora Bjelila uz put za Bijambarske pećine. Ima širok kanal visine 2 m koji odmah nakon ulaza postaje vrlo strm. Položaj ove pećine pokazuje da je ona u nedavnoj geološkoj prošlosti imala ulogu ponora koji je drenirao vodu Bjelila i pritoka. Istu ulogu je preuzeo sadašnji ponor nakon što je snižen erozioni nivo rječice Bjelila. Iz mape ovog područja se vidi da se Đurićina i Dimšina pećina djelimično prepliću.
Novim speleološkim istraživanjima, tokom 2006. godine registrovane su još tri pećine (Ledenjača, Ledenica, Nova pećina), a ranije dati podaci su djelimično revidovani i dopunjeni za Katastar speleoloških objekata BiH.
Klimatske karakteristike
Šire područje Bijambara se nalazi u Centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Obuhvata oblast sjeverno od Sarajevske kotline, na Nišićkoj visoravni. Na ovu oblast ima uticaj umjereno kontinentalne klime iz panonske nizije sa sjevera i planinska klima sa juga, pa sa klimatološke tačke gledišta predstavlja dosta složeno područje. Zahvaljujući prosječnoj nadmorskoj visini od 950 metara može se reći da se nalazi u pojasu umjereno kontinentalne klime pretplaninskog tipa. Srednja godišnja temperatura ovog prostora kreće se oko 7,2oC; maksimalna temperatura u julu i augustu može ići i do 34oC, a minimalna u januaru i do -26oC. Najhladniji mjesec u godini je januar sa srednjom temperaturom oko -2,5oC, a najtopliji juli sa srednjom temperaturom oko 16o.
Raspored padavina po mjesecima je dosta ravnomjeran, a najkišovitiji mjeseci su maj, juni i novembar. Godišnja suma padavina za širi lokalitet Bijambara je oko 1000 l/m2 (T). U pogledu intenziteta padavina, ovo područje spada u pljuskovita područja, posebno u ljetnjem periodu.
Dominantni pravci vjetra su sjeverozapadni i sjeverni, a da sa velikim procentom zabilježeno je i prisustvo jugoistočnog vjetra. Jaki vjetrovi pušu najčešće zimi i u proljeće, dok su u ostalo doba godine mogući, ali rjeđi.
Pedološke karakteristike
Izražena heterogenost geološke podloge, hidrogeoloških karakteristika kao i klimatskih prilika uslovili su visoku diferenciranost tipova zemljišta. Zemljište, kao ekološki faktor, u uskoj je vezi sa biljnim zajednicama tako da se ta zakonitost iskazuje i na predmetnom području.
U zavisnosti od stepena razvijenosti i načina vlaženja u predmetnom obuhvatu diferenciraju se zemljišta iz grupe automorfnih i hidromorfnih zemljišta. Automorfna tla u potpunosti dominiraju i pokrivaju velike površine. Predmetnom području poseban značaj i obilježje daju zemljišta tipa tresetišta. Glavna genetska karakteristika ovih zemljišta je hidromorfizam. Jedna od posljedica tog procesa je usporeno razlaganje organske materije. Za predmetno područje vršena su istraživanja tresetnog zemljišta na dva lokaliteta koja su opisana i analizirana u materijalu "Valorizacija prirodnih vrijednosti turističko- rekreacionog kompleksa Bijamabare".
Površine su, u odnosu na bonitetnu vrijednost, razvrstane u 3 kategorije i to: IVb, V i VI kategorija, od kojih je V najmanje zastupljena dok se ostale iskazuju kao dominantne u odnosu na ukupnu površinu poljoprivrednog zemljišta.
Na nivou sadašnjeg stanja ovi prostori se koriste najvećim dijelom kao livade i pašnjaci, a neznatno kao obradive površine.
Izražen stepen heterogenosti prirodnih faktora (reljef, geološka podloga, tipovi zemljišta, klimatski parametri i sl.) uslovio je veliku biološku raznolikost posmatranog područja, a koja se iskazuje kroz singenetske specifičnosti šumskih i nešumskih ekosistema.
Vegetacijske karakteristike
U pogledu hidromorfoloških karakteristika, florističkih i faunističkih vrijednosti, vrijednosti ekosistema u cjelini, pejsažnih osobenosti područje karakteriše niz specifičnost, tako da cijeli obuhvat dobiva karakteristike složenog, senzitivnog sistema neprocjenljive vrijednosti.
Ukupnost interakcijskih osnosa biotičkih i abiotičkih faktora predmetnog područja rezultirala je visokim stepenom diverziteta živog svijeta i životnih zajednica. Na posmatranom području konstatovane su 133 različite životne zajednice nivoa asocijacije. Njihovu strukturu čini preko 800 vrsta viših biljaka. O broju algi, gljiva, životinja, posebno insekata, te nižih oblika i formi organizacije života gotovo da i nema potpuno egzaktnih podataka. Osnovano se prepostavlja da su vrijednosti veoma visoke. Javljaju se i brojni predstavnici faune-sisari, ptice, gmizavci, vodozemci, mekušci, insekti i druge grupe životinja na nižem stupnju razvoja.
Procjenjuje se da na ovom području egzistira značajan dio biljnog svijeta Bosne i Hercegovine. Biljni i životinjski oblici ovog prostora organizovani su u oko 133 ekološka sistema nivoa asocijacije, 51 nivoa vegetacijske sveze i podsveze, 35 vegetacijskih redova, 22 sistema nivoa vegetacijske klase. U vegetacijsko-ekološkom pogledu ovo područje spada u oblast sa najvišim stupnjom vegetacijske i ekološke raznolikosti. Konzumentska komponenta je također veoma raznovrsna. Izražen stepen diverziteta među vrstama faune generisan je općom visokom raznolikošću ekoloških uvjeta i životnih zajednica.
U granici posmatranja najzastupljenija namjena je "šume i šumska zemljišta". U strukturnom smislu iskazuju se kao visoke šume, izdanačke šume, goleti sposobne i nesposobne za pošumljavanje, a što potvrđuje i sintaksonomski pregled biljnih zajednica.
Područje karakteriše veliko bogatstvo vrsta koje po osnovu fiziološko-farmakološkog djelovanja spada u grupu medicinske flore. Ima dosta ljekovitih, jestivih, aromatičnih i vitaminskih biljaka, koje u prirodnom ambijentu obrazuju interesantne mozaike i samom području daju posebnu oblikovnu notu u periodu behara, cvijetanja i/ili plodonošenja. U granici posmatranja zastupljeno je i različito medonosno bilje.
Karakteristike faune
Područje zaštićeni pejsaž "Bijambare" odlikuje se i izuzetnom faunističkom raznovrsnošću, a što se naročito očituje u pojedinim skupinama organizama. Evidentna je veza populacije životinja i producentske komponente ekosistema. U ekosistemima tamnih četinarskih šuma, mezofilnih lišćarsko-listopadnih šuma, šibljaka i šikara, termofilnih lišćarsko-listopadnih zajednica, livadskim ekosistemima, vodenim ekosistemima brojne vrste sisara, ptica, gmizavaca, vodozemaca, raznih insekata i sl. nalaze svoje stanište. Mnoge vrste su endemične te i sa ovog aspekta prostor iskazuje niz specifičnosti.
Hidrološke karakteristike
Područjem Bijambara u hidrološkom smislu dominiraju dva vodotoka Bjelila i Brodić, kojim se vrši transport voda sa Nišića prema ponorskim zonama na lokalitetu Bijambarskih pećina. Ne postoje podaci o osmatranju i mjerenjima ovih vodotoka, te stoga nije poznat ni njihov režim. Formiranje retenzije na širem području Bijambara u direktnoj je vezi sa kapacitetom poniranja. Ponorska zona u donjoj Bijambarskoj pećini nesmetano evakuiše sve vode potoka Brodić, a ponorska zona u području Dimšine pećine bez problema prihvata male i srednje male vode, dok se u srednjim i velikim vodama na tom prostoru formira retenzija.
U dosadašnjem periodu ovo područje sa hidrološkog aspekta nije razmatrano. Ne postoje dostupni podaci o bilo kakvim mjerenjima na osnovu kojih bi bilo moguće kvantificirati količine voda koje se evakuišu putem ponorskih zona. Nije poznat ni mehanizam zagušenja poniranja, ni faktori koji na to utiču.
Od izvora unutar predmetnog zaštićenog obuhvata locirani su izvori Studenac, Banjevac, Junakovac, Babina voda, Dragina voda, Hadžino vrelo. Sva izvorišta su sa relativno malim izdašnostima.
Na zapadnoj granici tretiranog obuhvata locirano je vrelo Studenac koje je kaptirano za potrebe planinarskog doma na Bijambarama.
Najznačajnije izvorište u obuhvatu je Junakovac. Izvorište je kaptirano za potrebe seoskog stanovništva i vikend naselja Borak.
Unutar lokaliteta je kaptirano i vrelo Babina voda za potrebe lokaliteta koji je poslije rata gradila Armija BiH, a koji se sada praktično ne koristi.
2.2. STVORENI UVJETI
Postojeća izgrađenost
Postojeća izgradnja unutar obuhvaćenog prostora je zastupljena na više odvojenih lokaliteta u vidu različitih sadržaja koji zajedno sa pripadajućim uređenjem predstavljaju jedinstvenu namjenu građevinskog zemljišta. Prisutne su grupacije i pojedinačne građevine (stanovanje), planinarski dom, kompleks bivše kasarne i turistički kompleks u izgradnji na području Borka.
Nema cjelovitog naselja sa lokalnim ruralnim stanovništvom, odnosno za jednu manju grupaciju vikendica se može reći da pripadaju rubnoj zoni naselja Krivajevići.
Registrovane građevine su isključivo kuće za odmor, odnosno povremeni sezonski boravak korisnika koji žive u urbanim zonama llijaša ili drugih gradskih općina. Nekoliko raštrkanih starih kuća i posjeda domicilnog stanovništva je devastirano i napušteno. Sada je najveća grupacija vikend kuća evidentirana uz potok Junakovac gdje su ranije izgrađene i tokom rata destruirane kuće, većim dijelom, ponovo obnovljene.
Druga lokacija je grupacija vikend kuća uz istočnu granicu obuhvata u području Dolova gdje su sve registrovane građevine devastirane i napuštene.
Posebna namjena obuhvata je prostor unutar ograde kompleksa bivše kasarne "Zamo Dučić". Prostornim planom Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine je ova namjena prikazana na većoj površini koja obuhvata državnu šumu. Raspuštanjem Vojske Federacije je komleks izgrađenog zemljišta uz potok Bjelila ustupljen Kantonu za odgovarajuću javnu funkciju a šumsko zemljište preko potoka ostalo kao državno dobro. Sadašnje stanje na građevinskoj parceli obuhvata pet montažnih baraka BGP 2.200 m2, prečistač otpadnih voda, bunar, propust i zacjevljenje dijela povremenog potoka, te pripadajući okolni prilazni i manipulativni prostor. Mimo građevinske parcele evidentirani su još otvoreni hladnjak uz potok i ulazna kapija sa rampom i portirnicom. Prilaz objektima je kroz kapiju novom internom saobraćajnicom dok je evidentirani nekategorisani put van funkcije.
Registrovan je planinarski dom izgrađen 1971. za PD Zvijezda-llijaš koji je u funkciji, (Dom i je nakon ratnih djejstava obnovljen i uz stalnog domara otvoren za javnost). Kapacitet objekta je 30 ležaja u sobama sprata i potkrovlja, prizemlje sa boravkom i kuhinjom i mogućom uslugom na terasi ispred kuće.
Na lokalitetu Borka smještena je grupacija ruralnih objekata sa naglašenim ambijentalnim karakteristikama.
Prema uvidu na terenu i dostupnim podacima, unutar obuhvaćenog područja nema stalnih stanovnika. Tokom cijele godine otvoren je jedino planinarski dom sa prisutnim domarom i rendžerima koji su u službi Upravitelja. Vikend naselje kao i turističke građevine se koriste uglavnom sezonski, još su u fazi izgadnje i bez stalno prijavljenih stanovnika.
Infrastrukturni sistemi
Saobraćaj
Udaljenost Bijambara je oko 30 km od saobraćajne petlje na dionici autoputa na koridoru 5c u Jošanici (Vogošća) i oko 40 km od centra Sarajeva, te oko 50 km od Zenice.
Magistralni put M18 sa saobraćajno-tehničkim elementima primjerenim ovoj kategoriji, u dužini cca 1,4 km prolazi ivicom zaštićenog prostora i praktično predstavlja njegovu jugoistočnu granicu. U skladu sa zakonskom regulativom, u obuhvatu nema drugih kategorisanih puteva, odnosno, ostali putevi su nekategorisani sa funkcijom zadovoljenja potreba i pristupa postojećim objektima i prostorima.
Pristup je moguć sa istočne strane iz pravca Krivajevića, sa jugozapadne iz pravca Borka i zapadne iz pravca Crne rijeke ili Kamenice. To su završeci seoskih puteva rubnih dijelova naselja koji dotiču granicu područja i kroz zaštićeno područje se produžavaju kao šumske staze. Dionica puta prema planinarskom domu od magistralnog puta do raskršća ka domu u dužini od 1,9 km je sa asfaltnim kolovozom kao i manja dionica kroz kompleks bivše vojne kasarne dok su ostali putevi u obuhvatu sa makadamskim ili zemljanim kolovozom.
Telekomunikacije
Pretplatnički i optički kabl pokriva lokalitet Bijambarske pećine i područje Krivajevića sa ukupnim kapacitetom od 20 tf. priključaka.
Hidrotehnika
Unutar predmetnog obuhvata locirani su izvori Studenac, Banjevac, Junakovac, Babina voda, Dragina voda, Hadžino vrelo, te potoci Bjelila i Brodić. Sva izvorišta su sa relativno malim izdašnostima.
Na zapadnoj granici tretiranog obuhvata locirano je vrelo Studenac koje je kaptirano za potrebe planinarskog doma na Bijambarama.
Najznačajnije izvorište u obuhvatu je Junakovac. Izvorište je kaptirano za potrebe seoskog stanovništva i vikend naselja Borak. Prema podacima JKP ,,Vodostan"-a, raspoložive količine vode na tom izvorištu su nedovoljne za sadašnje potrebe, tako da se ubrzano iznalaze mogućnosti za uvođenje dodatnih količina vode u sistem.
Unutar lokaliteta je kaptirano i vrelo Babina voda za potrebe lokaliteta koji je poslije rata gradila Armija BiH, a koji se sada praktično ne koristi.
Prikupljanja i tretman otpadnih voda se rješava pojedinačno preko septičkih jama ili se ne vrši nikako. Pražnjenje septika nije organizovano, ni kontrolisano.
Na pomenutom lokalitetu vojske postoji manji lokalni uređaj koji je svoj efluent upuštao u potok Bjelila.
Energetika
Elektroenergetika
U okviru obuhvata postoje izgrađene tri TS i jedna u rubnom prostoru naselja Krivajevići (izvan granica zaštićenog područja). Sve transformatorske stanice su priključene nadzemnim vodom sa magistralnog dalekovoda Nišići-Krivajevići, osim TS Bijambare, koja je sa magistralnog dalekovoda priključena starim kablom na kojem su kraće dionice zamijenjene novim.
Postojeći elektroenergetski sistem zahtijeva rekonstrukciju u cilju poboljšanja sigurnosti i funkcionalnosti napajanja postojećih i planiranih objekata.
Termoenergetika
Na predmetnom obuhvatu nema izgrađenih sistema za kontinuirani dovod toplotne energije. Postojeći objekti se zagrijavaju individualnim sistemima, koristeći uglavnom čvrsta goriva ili električnu energiju.
Zaštita stanovništva i dobara
Odbrana i zaštita od ratnih djejstava
Lokalitet Bijambare je specifičan iz razloga proteklih ratnih dešavanja.
Kroz izvođenje generalnog izviđanja od strane izviđačkog tima Regionalnog ureda Sarajevo, a na osnovu informacija koje su prikupljene tokom izviđanja za područje Bijambara je bilo postavljanja mina kao i uklanjanja mina tokom ratnih dešavanja i to iza linija sukoba što u mnogome usložnjava minsku situaciju, budući da je područje prostorno veliko.
Za navedeno područje je urađeno 10 projekata tehničkog izviđanja (projekti iza linije sukoba) kojima se trebalo stručnim metodama potvrditi, odnosno ukloniti sumnja u miniranost na dijelu terena, a za koje je bilo indicija tj.određene naznake miniranosti (informatori).
Projekti tehničkog izviđanja su provedeni tokom 2005, 2006. i 2008. godine čime je deminirana površina od 488.000 m2.
Proširenjem obuhvata zaštićenog područja na sjever obuhvaćeno je rizično područje (područje ispred bivše linije VRS), površine 45,4795 ha od bivše linije konfrontacije, za koje je potrebno izvršiti generalno izviđanje, te odrediti protuminsku akciju. Površine su registrovane na području Druge zaštićene zone u rejonu šumskog zemljišta, iznad pećina.
2.3. OGRANIČENJA I UVJETI ZAŠTITE
Spektar vrijednosti područja istaknut pojedinačno po pojedinim segmentima sredine (npr. tresetište, pećine kao geomorfološki spomenik, poniranje vode i sl.), ali i sintezno (preklapanje vrijednosti), iskazuju se kao manja ili veća ograničenja koja, zbog opasnosti od njihovog ugrožavanja (voda, biološki sistemi i sl.), ograničavaju i preciziraju korištenje prostora i aktivnosti u njemu.
Nova saznanja, na osnovu urađenih ekspertiza, su upotpunila informacije o području u granici obuhvata, ali su ukazala i na vrijednosti njegovog neposrednog okruženja. Povezanost sistema, njihova djelimična narušenost nastala neusklađenim aktivnostima, neriješenim i nedimenzionisanim sistemima infrastrukturne opremljenosti (posebno dispozicija otpadnih i oborinskih voda) ukazuje na potrebu opreznog poduzimanja aktivnosti u pogledu namjene, sadržaja, kapaciteta i sl.
Rezultati ekspertiza, u najkraćem obliku sumirani, ukazuju da:
- -usmjerenja, zaključci i preporuke ekspertiza iz oblasti faune i zdravstvenog stanja šuma, u kvalitativnom smislu, upotpunjuju sliku područja i nemaju uticaja na granice obuhvata,
- -hidrološka i hidrogeološke ekspertize, u analitičko- planerskom smislu, upotpunjuju podatake o vrijednostima područja. U kvalitativno-kvantitativnom smislu ukazuju na osobenosti koje se istovremeno iskazuju i kao ograničenje koje se mora respektovati, na ovom nivou razvojne dokumentacije, kao zona sanitarne zaštite.
Ovim Planom preciznije određenje u pogledu urbanističko- tehničkih uslova za pojedine namjene i sadržaje ne može se definisati bez izrade detaljnije provedbene i projektne dokumentacije (područje Junakovac, kompleks bivše kasarne).
Donesenim Zakonom o proglašenju Zaštićenog pejsaža "Bijambare" ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 21/03) utvrđene su zone zaštite a koje su po osnovu novih saznanja korigovane i kao takve usvojene ovim Planom. Granice obuhvata i zaštićenih zona (I, II i III) utvrđene i opisane Odlukom o provođenju ovog Plana predstavljaju osnov za izmjene granica obuhvata i zaštićenih zona utvrđenih pomenutim Zakonom.
Prva zaštićena zona (nukleus) obuhvata centralni dio središta predmetnog obuhvata sa planinarskim domom, pećinama, potokom Bjelila od Junakovca do ponora. Istočna granica vodi duž granice šumskog odjela i privatnih parcela (granicom izgrađenih kasarni) djelimično prilaznom saobraćajnicom do raskrsnice za Dolove i dalje na sjever obuhvatajući širi pojas oko pećina. Zapadna granica se od prijelaza preko Brodića približno pravolinijski i ravnicom spaja sa ušćem Junakovca u potok Bjelila, skreće prema istoku i čini južnu granicu cca 150 m, ide duž potoka Bjelila do kompleksa bivše kasarne. Ovako omeđen prostor zauzima površinu 137,00 ha, što je oko 27,00 % ukupnog obuhvata.
Unutar datih granica nalaže se potpuno očuvanje prirodnog ambijenta uz slijedeće zabrane: narušavanje ambijentalnih vrijednosti, sječa šume, eksploatacije mineralnih sirovina, iskorištavanje fosilnih resursa, lova i ribolova, sakupljanje ljekovitog bilja, prikupljanje primjeraka divlje flore i faune, namjerno unošenje invazivnih vrsta, pašarenje, izgradnja u zonama postojećih vrela i slivnom području, isušivanje visokih i niskih tresetišta, mijenjanje mreže vodotoka, saobraćaja, upotreba otvorenog plamena, odlaganje čvrstog otpada.
Druga zaštićena zona (pufer) zauzima međuprostor od ovih granica do III zone zaštite ili vanjskih granica zaštićenog područja i obuhvata sa juga lokalitet vikendica ispod rezervoara Junakovac sa prilaznim putem do magistralne ceste, uzvisinu Kopitovac, prostor poligona bivše kasarne. Istočna granica vodi međama parcela cca 350,00 m desno od puta ka domu, do međa privatnih parcela područja Dolovi/Motike. Sa zapadne i sjeverne strane zona je proširena na prostor državne šume do granice naselja i privatnog zemljišta, odnosno karakterističnih topografskih znakova i granice Kantona.
Unutar ovih granica nalaže se takođe očuvanje izvornog stanja i zabrana: sječe drveta (osim sanitarne sječe), lova i ribolova, sakupljanje ljekovitog bilja, prikupljanje primjeraka divlje flore i faune, unošenje invazivnih vrsta, izgradnje u zonama postojećih vrela, slobodnog saobraćaja putničkim vozilima, kao i svih ostalih aktivnosti koje mogu remetiti vrijednost Prve i Druge zone i valorizovani pejsaž.
Treća zaštićena zona (tranzicijska zona) obuhvata prostor uz južnu i istočnu granicu obuhvata, pretežno privatno zemljište rubnih dijelova naselja Borak, naselja Krivajevići i magistralnu cestu. Mjere zaštite unutar ovih granica su usmjerene na očuvanje Prve i Druge zaštićene zone i održavanju izvornog stanja, a obuhvataju zabranu privrednih aktivnosti, intenzivne poljo- privrede i svake izgradnje u obimu koji će narušiti prirodne vrijednosti područja. Mogući su tradicionalni oblici stanovanja (postojeće građevine) i pratećih aktivnosti te ograničeni i kontrolisani razvoj turističke djelatnosti.
Površine zaštićenih zona i njihova zastupljenost u ukupnom obuhvatu
|
Zaštićene zone |
Površina |
|
|
ha |
l% |
|
|
1 (nukleus) |
137,00 |
27,50 |
|
II (tampon) |
308,00 |
62,00 |
|
III (tranzicijska) |
52,00 |
10,50 |
|
Ukupan obuhvat |
497,00 |
100,00 |
Pored ovih ograničenja na terenu su prisutna i stečena ograničenja koja se iskazuju kao prepreke za funkcionisanje postojećih namjena unutar obuhvata kao cjeline. To su ograničenja u kapacitetima infrastrukturne opremljenosti, kao i površine registrovane ugroženosti od mina.
2.4. PRIRODNI SISTEMI
U granici obuhvata vrijednosti bioloških sistema, iskazane kroz spektar šumskih i nešumskih ekosistema, u ukupnoj namjeni površina imaju dominantnu zastupljenost (369,35 ha). Definišu se kao namjena: "šume i šumska zemljišta-šumski ekosistemi" i "poljoprivredno zemljište-nešumski ekosistemi". Promjenom granice obuhvata ovog zaštićenog objekta prirodnog naslijeđa tj. korigovanjem južne granice, a proširenjem na sjever, sjeverozapad (do granice Kantona) i zapad, površine u namjeni "šume i šumska zemljišta" su povećane, tako da njihova površina u datim granicama iznosi 319,20 ha. Također je došlo i do promjene bilansa površina i u namjeni "poljoprivredno zemljište", te njihova površina inosi 50,15 ha.
Saznanja i usmjerenja iz oblasti hidroloških i hidrogeoloških istraživanja iskazuju se i kao vrijednost, a istovremeno i kao ograničenje, i na nivou ovog razvojno-planskog dokumenta moraju se respektovati utvrđivanjem namjene "zona sanitarne zaštite".
Voda u predmetnom obuhvatu javlja kao temeljni fenomen koji je osnov pojave spektra bioloških vrijednosti, te narušavanje uspostavljenih interakcijskih odnosa može da ugrozi očuvanje akvatičnih i semiakvatičnih ekosistema odnosno pejsaža koji ovom prostoru daju prepoznatljiv pečat.
S druge strane izgradnja područja, kako neposrednog okruženja tako i unutar predmetnog obuhvata, zbog moguće pojave zagađenja i/ili prekomjernog trošenja, dovodi u pitanje očuvanje tih sistema. Uspostavljanje ove namjene ima značaj kako sa aspekta zaštite vode, kao osnovnog elementa biološke raznolikosti, ali i kao primarnog uslova zadovoljenja potreba korisnika pitkom vodom prema raspoloživim potencijalima.
Kad je riječ o šumskim i nešumskim sistemima evidentirani su:
- -kao namjene:
- -"šume i šumska zemljišta-šumski ekosistemi" i
- -"poljoprivredno zemljište-nešumski ekosistemi"
- -unutar namjena:
- -"zona sanitarne zaštite" i
- -"sport i rekreacija".
U granici posmatranja vegetacijski pokrivač sa aspekta strukture, očuvanosti i potencijala zahtijeva određene aktivnosti na zaštiti, uređenju i unaprijeđenju a u skladu sa mjerama zaštite utvrđenim Zakonom o proglašenju Zaštićenog pejsaža "Bijambare".
Evidentiranje i valorizovanje vrijednosti područja bili su osnov za njegovu pravnu zaštitu. Međutim podaci se moraju aktualizirati u pogledu detaljnije identifikacije areala flornih elemenata, uspostave kontinuiranog praćenja stanja kako po osnovu pojedinačnih elemenata sredine tako i na nivou sistema kao cjeline, a s ciljem trajnog očuvanja biološke raznolikosti i vrijednosti zaštićenog područja, spriječavanje štetnih zahvata i poremećaja nastalih djelovanjem čovjeka, održive upotrebe prirodnih vrijednosti na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja uz što manje narušavanje ravnoteže njenih pojedinih dijelova.
Uspostavom stalnog monitoringa područja identifikovat će se faktori koji mogu uticati ili onemogućiti ostvarenje postavljenih ciljeva, a koji mogu biti:
- -unutrašnji prirodni faktori-variranje pojedinih elemenata prirodne sredine izvan valence koja im je inače, pojedinačno karakteristika (npr. promjene vodnog režima),
- -vanjski prirodni faktori-uticaji koji dolaze izvan granica područja (zagađenje, štetočine i sl.),
- -unutarnji antropogeni faktori-širenje alohtonih vrsta, uznemiravanje i sl.
- -vanjski antropogeni faktori-posljedice uticaja evidenti- ranih promjena u bližoj i široj okolini predmetnog obuhvata.
Rezultat stalnog praćenja je definisanje "granice prihvatljivih promjena" a koje treba da upozori na svako prekoračeno odstupanje.
Dosadašnje poimanje zaštite kao pasivnog pristupa očuvanju vrijednosti zamjenjuje pristup održivi razvoj. Uspostavljanje interaktivne veze između potreba za zaštitom sa jedne strane i kontrolisanog "korištenja"-upoznavanja, posmatranja, izučavanja sa druge strane uz efekte dobiti (u skladu sa ograničenjima) treba da prevaziđe dosadašnji nepomirljiv aspekt očuvanja prirode i razvoja. Ovdje se govori o efektima kvaliteta, a ne kvantiteta. Vrijednosti koje se iskazuju kao glavni atribut zaštićenog područja teško se mogu nekom metodom ekonomskog valorizovanja iskazati kao profit ovog područja, jer nedostatak objektivnih mjerila razlog je što se u društvenim bilansima još uvijek pojavljuje samo vrijednost proizvodnih funkcija (npr. šume), a ne i vrijednosti koje treba štititi i zaštititi (polivalentne funkcije šume).
Šume i šumska zemljišta - šumski ekosistemi
U granici posmatranja dominantni su šumski sistemi i zauzimaju površinu od 319,20 ha. Objedinjuju površine šuma i šumskog zemljišta državnog sektora i površine čiji su korisnici fizička i druga pravna lica. Površine državnog sektora su dominantne (308,70 ha) i iskazuju se kao kompaktna cjelina (zajedno sa površinma unutar druge namjene) čiji kontinuitet prekidaju veće ili manje čistine, koje imaju značaj u oblikovnom smislu. Kao vizurne tačke pružaju i osiguravaju pogled- panoramsku sliku na bliže i šire okruženje. Na njih se nastavljaju ili se fragmentarno javljaju površine šuma i šumskog zemljišta u svojini fizičkih i drugih pravnih lica. Površine su usitnjene i u ukupnom bilansu ove namjene se iskazuju sa znatno manjim učešćem (10,50 ha).
Obzirom na značaj šumskih sistema u očuvanju i regulisanju stabilnosti ekološke ravnoteže uopće (hidrologija, klima, diverzitet, fauna, i sl.), u ovako zaštićenom području šumske površine dobijaju karakter šuma i šumskog zemljišta posebne namjene. Kao dominantna namjena objedinjuju i dio ukupnih vrijednosti koje treba štititi-spektar vrijednosti biološkog i ekološkog diverziteta. Istovremeno svojim produktivnim kapacitetom (bonitetom) osiguravaju uslove života, opstanka i razmnožavanja određenih populacija faune-divljači bez kojih se područja ovakvog karaktera ne mogu ni zamisliti. Zato i aktivnosti moraju biti tog nivoa, obima i karaktera koji će osigurati očuvanje vrijednosti po osnovu kojih su utvrđene zone zaštite.
U granici posmatranja površine unutar ove namjene predstavljaju:
- -tri veće površine prostorno odvojene namjenom "zona sanitarne zaštite", rasprostranjene u sve tri zaštićene zone i
- -tri manje površine koje se u granici posmatranja nalaze u II i III zoni zaštite, između drugih namjena i predstavljaju nastavak tih površina koje se nalaze van predmetnog obuhvata.
Površine ove namjene, posmatrane u odnosu na zaštićene zone, nisu u kontinuitetu.
Za Prvu zaštićenu zonu (nukleus) odnosi se režim stroge zaštite. Sve površine unutar ove zone su površine državnog sektora. Zabranjuje se sječa šume kojom bi se mogla narušiti utvrđena stuktura šumskih sistema i vrijednosti u njima. Za slučaj utvrđenih, u dijelu zone, patoloških promjena mogu se poduzeti tzv. sanitarno-higijenske mjere zaštite (saniranje bolesnih stabala), kako bi se izbjegla opasnost proširenja evidentiranog obolenja (patološkog stanja). Također nije dopušteno sakupljanje šumskih plodova, ljekovitih i jestivih biljaka, gljiva. Cilj je da se sa kontrolisanim ali samo neophodnim intervencijama od strane čovjeka osigura ravnoteža sistema po prirodnim zakonitostima (kruženje materije, lanci ishrane, kompeticija među vrstama, odnos plijen-predator). Kao takav, prostor treba prije svega da pruži uslove za obavljanje aktivnosti naučnog, istraživačkog, obrazovnog, kulturnog značaja. Samo kontrolisan i organizovan pristup posjetilaca, u vidu manjih grupa sa kraćim boravkom, treba da učini prostor dostupnim, a istovremeno da se ne ugroze vrijednosti.
Druga zaštićena zona (pufer) uspostavlja se prevashodno sa ciljem zaštite vrijednosti prve zone. Po pitanju odnosa površina po sektoru korištenja i u ovoj zoni površine državnog sektora su dominantne, dok su površine u svojini fizičkih i drugih pravnih lica zastupljene s usitnjenim, u prostoru disperzno postavljenim površinama. Korigovanjem odnosno proširenjem obuhvata najviše su se povećale površine šuma i šumskog zemljišta unutar ove zaštićene zone. Ograničene su mogućnosti u smislu intervencija od strane čovjeka. To je također zona kontrolisanih aktivnosti: samo nužna sanitarno-higijenska sječa (sanitarna sječa), kontrolisan, ograničen i organizovan pristup posjetilaca na mjesta i do mjesta koje su ovim planskim dokumentom utvrđeni kao prostori (punkt posmatranja, osmatranja, sl.) koji mogu za određeno vrijeme podnijeti "opterećenje" prisustva posjetilaca. Da bi se mogle provesti tako kontrolisane mjere zaštite dozvoljene su i određene intervencije u prostoru, a koje se odnose prije svega na uspostavljanje osmišljenog sistema informisanosti posjetilaca koji će se po osnovu interesa, potreba i/ili obaveze markiranim stazama uputiti do svog odredišta. I u ovoj zoni se zabranjuje sakupljanje ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva osim za vlasnike privatnih posjeda (po zakonu dozvoljene količine).
Unutar površina ove dvije zaštićene zone Planom su postojeće staze kao i postavljeni mobilijar (drveni grad, staze, mobilijar i sl.) evidentirani kao površine sa rekreativnim sadržajima i predstavlja dio površina sa takvim sadržajima.
Površine unutar Treće zaštićene zone također se ne iskazuju kao površine u kontinuitetu. Čine je prostorno odvojene rubno postavljene, malo zastupljene površine državnog sektora i fizičkih i pravnih lica, na koje se ne odnosi potreba za strogim oblicima zaštite. Iako se iskazuju kao fragmenti u granici posmatranja (nastavak van granice posmatranja) treba, kroz aktivnosti konverzije-rekonstrukcije, postojeće stadije održavati i unaprijediti strukturu tih površuna. Održavanje stanja fonda površina šuma i šumskog zemljišta ove zone znači istovremeno i poduzimanje mjera na dodatnoj zaštiti i unapređenju površina prethodne dvije zone po pitanju svih elemenata prirodne sredine-pedoloških, hidroloških i ukupnih vegetacijskih vrijednosti. I na ovu zonu odnosi se potreba za ograničenim i kontrolisanim zahvatima u pogledu sječe. Postizanjem stanja koje po svim karakteristima odgovara stanišnim uslovima mogu se poduzeti mjere preborne sječe. Efekti koji se mogu ostvariti ovim putem ne mogu imati karakter tržišnog vrijednovanja, jer i ove površine bez obzira što se nalaze u trećoj zoni imaju, sa pozicije ukupnih ekoloških vrijednosti, veliki značaj za predmetno područje ali i za šire okruženje koje ima također atribute vrijednosti koje treba štititi.
Kad je riječ o šumskim sistemima unutar namjena "zona sanitarne zaštite" i "sport i rekreacija" treba istaći:
- -Unutar namjene "zona sanitarne zaštite" - zbog potrebe prioritetne zaštite vode kao prirodne vrijednosti-izvora i toka, ali i kao potencijala za ograničeno kvalitetno snabdijevanje stanovništva vodom, izdvojene su kao dvije odvojene površine (objedinjuje površine I i II zone sanitarne zaštite) i to:
- -veća koja se proteže centralno u granici posmatranja, uz potok Bjelila, Brodić i izvore Studenac i Banjevac i "proteže" se kroz I i II zaštićenu zonu objekta prirodnog naslijeđa.
- -manja, uz južnu granicu obuhvata, uz vrelo i potok Junakovac i nalazi se u III zaštićenoj zoni objekta prirodnog naslijeđa.
Unutar ovih granica površine šumskih sistema se zadržavaju u granicama u kojima su i u stanju evidentirane. Mjere zaštite koje se na njih odnose vrijede i za evidentirane biološke sisteme unutar ove namjene a koje su kompatibilne sa mjerama zaštite zona sanitarne zaštite. Na ovom nivou utvrđene zone sanitarne zaštite predstavljaju osnov da se kroz precizniji rad, a u skladu sa zakonskom usmjerenjima u ovoj oblasti, definiše-egzaktno dimenzioniše I odnosno II zona sanitarne zaštite. Svaka promjena u tom smislu mora biti praćena i evidentirana od strane upravitelja.
- -Unutar namjene "sport i rekreacija" - unutar ove namjene izdvajaju se površine sa sportsko-rekreativnim i rekreativnim sadržajima. U šumskim površinama (državni sektor) uz potok Bjelila i pješačku komunikaciju prema pećinama, koje se protežu kroz I i II zaštićenu zonu, postavljanjem određenog mobilijara doprinjet će se atraktivnosti glavne osi koja vodi svakog posjetioca do više markantnih tačaka. Šumske površine unutar površina sa sportsko-rekreativnim sadržajima (površine državnog sektora i fizičkih i drugih pravnih lica) koje se nalaze u II i III zaštićenoj zoni imaju karakter zaštitnih šuma i doprinose, u pejsažno-oblikovnom smislu, ukupnom ambijentu te namjene.
Po osnovu podataka zdravstvenog stanja šuma predmetnog područja mjere koje treba poduzeti ne mogu se iskazati po pojedinim zonama, ali se generalno mogu precizirati aktivnosti koje treba provoditi.
Na istraživanom području trenutno nema žarišta potkornjaka, ali zbog "hemijske klime" treba biti vrlo oprezan, jer suša, ili bilo koji drugi klimatski eksces mogu biti primarni faktor koji može dovesti do kalamiteta i neželjenih posljedica. Zbog toga se preporučuje stalan nadzor šuma tokom zime, evidencija napadnutih stabala (ubušeni otvori), njihovu eliminaciju iz zona u kojima je sječa dozvoljena.
Treba postaviti veći broj klopki sa agregacionim feromonima, pri čemu se zbog racionaliziranja troškova preporučuje u jednu klopku postavljanje feromonskih dispenzera za oba potkornjaka smrče. Treba postaviti jednu klopku na 10-15 m3 napadnute drvne mase smrče.
Isto tako treba postaviti klopke tipa "Theysohn" sa feromonom curviwit za kontrolu populacionog nivoa najvažnijih potkornjaka na jeli.
Kako se radi o zaštićenom području klopke sa feromonima trebaju da budu stalne i da se vodi računa o najmanjoj zaštitnoj udaljenosti od najbližih zdravih stabala jele i smrče. Upravitelj područja treba odrediti koordinate klopki, te iste obilježiti na karti.
Klopke za smrčine potkornjake treba postaviti najkasnije do polovine marta naredne godine, uz stalnu kontrolu dozirane aktivne materije (u normalnim uslovima djelovanje u trajanju 50 dana). Klopke treba postavljati na čistinama, u progalama, uz rubove sastojina, nikako u šumu, da bi se izbjeglo stvaranje vještačkih žarišta. Kontrolu (monitoring) klopki treba vršiti redovno i u vremenskim intervalima 7-10 dana. Prilikom kontrole klopki treba, također, pregledati i najbliža stabla smrče, koja su do 25 m udaljena od klopki. Mogućnost napada potkornjaka na tim smrčama može se utvrditi na osnovu ulaznih (ubušnih) otvora i na osnovu crvotočine koja se skuplja na ljuspama kore na stablu. Te znake treba tražiti na stablu u visini klopke. Napadnuta stabla treba odmah posjeći.
Ne smije se dozvoliti raspadanje insekata koji su se ulovili u klopke, jer miris koji se širi pri truljenju smanjuje efikasnost feromona.
Insekticide za suzbijanje potkornjaka ne treba koristiti radi zaštite evidentiranih vrijednosti.
S obzirom na nepostojanje feromona za kontrolu i suzbijanje svih potkornjaka jele u ugroženim sastojinama (u kojima su konstatovane sušike, bolesna, oštećena, stara stabla) treba postavljati kontrolno-lovna stabla radi kontrole gustine populacija najvažnijih potkornjaka na jeli. Polažu se u polusjeni, tako da su pola dana izložena suncu, a pola dana u sjeni. Broj položenih lovnih stabala treba da bude jednak broju sušika. Lovna stabla se izrađuju kada se primjete prve lutke u razvoju u hodnicima.
Lovna stabla za potkornjake jele treba postavljati 50 dana prije proljetnjeg rojenja i 30 dana prije ljetnjeg rojenja u tri serije (I serija do 30. marta, II serija 15. maja, III serija 10 jula).
Lovna stabla za redukciju potkornjaka iz roda Pityokteines treba postavljati tako da dio dana budu izložena suncu a dio dana da budu u sjeni. Lovna stabla za redukciju C. piceae i P. pityophthorus treba postavljati tako da uvijek budu u sjeni, ali ne na vlažnom mjestu. Za redukciju P. curvidens i P. spinidens treba birati krupnija stabla, a za redukciju ostalih potkornjaka jele treba koristiti stabla manjeg promjera (do 35 cm) sa granama.
Predlaže se i uvođenje monitoringa kako u granici posmatranja ali i praćenja stanja šireg okruženja. Redovnim praćenjem određenih pojava i simptoma mogu se spriječiti prenamnoženja štetnih insekata.
Imela se suzbija silvikulturnim metodama i stalnim održavanjem higijene pravovremenim sanitarnim mjerama. Za slučaj pojave imele manjeg obima, može se postepenim uklanjanjem jako zaraženih stabala poboljšati zdravstvena slika. Ukoliko podmladak nije razvijen, treba prethodno uzgojnim mjerama obezbijediti njegovu obnovu, odnosno podsijavanjem izvršiti podmlađivanje, a zatim suzbijati imelu. Važno je da se pri suzbijanju imele ima u vidu značaj jele u našim prirodnim šumskim ekosistemima. Nikakve mjere borbe protiv imele koje vode ka istrjebljivanju jele ne smiju biti prihvaćene. Preporučuje se, zbog toga, da se na jako zaraženim lokalitetima vrši uzgoj jele u smjesi sa drugim vrstama, po mogućnosti sa bukvom, i da se preferira preborna struktura bez naglog i jakog otvaranja sklopa.
Kako je higijena šuma na području "Bijambara" vrlo dobra, takav trend treba nastaviti i u budućnosti. Ovo podrazumijeva redovno nadziranje područja radi blagovremenog otkrivanja oboljelih i oštećenih stabala, štetnih insekata i drugih štetnika, vjetroloma i snjegoloma itd. Sva oštećena stabla za koja se ocijeni da mogu stvoriti žarišta bolesti ili štetočina treba iz šume pravovremeno ukloniti. Za sve sumnjive pojave treba zatražiti pomoć naučne institucije.
Sa aspekta zaštite šuma i prirode uopće poseban problem je privatni posjedi (površine u svojini fizičkih i drugih pravnih lica), u kojima je higijena vrlo loša i kojima se nalaze mnoga zaražena stabla koja također treba ukloniti.
Posebno treba naglasiti potrebu uspostave, od strane upravitelja područja, stalne kontrole zdravstvenog stanja šuma bez obzira na sektor vlasništva.
Fauna
Prioritetno mjesto u mjerama za unaprijeđenje stanja pripada mjerama zaštite staništa, ali i divljači u njemu, što se ostvaruje putem:
- -praćenja zdravstvenog stanja i razvoja divljači i intervencija u skladu kapacitetom staništa - bonitetna produktivnost površina, sa pravilima službe i važećih propisa,
- -organizovanja čuvarske službe koja treba da spriječi svaki oblik nezakonitog korištenja divljači i staništa.
Kad je riječ o ovom segmentu sredine obuhvat zaštićenog objekta je mala površina na koju bi se mogle odnositi konstatacije, zaključci i usmjerenja relevantna i od značaja za ovu temu. Područje se ne može posmatrati odvojeno od ostalog okruženja, i u kontekstu takvog stava treba precizirati i zadatke na obradi stanišnih prilika za pojedine vrste divljači iz kojih proizlaze:
- -utvrđivanje veličine staništa pojedinih vrsta divljači,
- -procjena boniteta, a sa njim i optimalnih kapaciteta staništa za svaku vrstu,
- -dinamika razvoja pojedinih populacija i
- -prosječne veličine godišnjeg prirasta.
Na osnovu ovih podataka tek se mogu precizirati intervencije u cilju zadovoljenja životnih potreba pojedinih vrsta u kriznim situacijama (hrana, voda, zaklon).
U svrhu zaštite divljači i njihovih staništa potrebno je:
- -postavljanje odgovarajućih oznaka sa upozorenjima,
- -postavljanje odgovarajućih osmatračnica, otvorene i zatvorene, na mjestima podesnim za praćenje kretanja ili posmatranje divljači - njihovog razvoja, zdravstvenog stanja i vrijednosti,
- -postaviti na svakih 40-50 ha po jedno solilo (8-10 solila), hranilišta i sl.
Poljoprivredna zemljišta - nešumski ekosistemi
U granicama predmetnog obuhvata površine nešumskih ekosistema koje se po osnovu vrijednosti flornih elemenata moraju štititi i površine, čije se korištenje usmjerava za neki od oblika poljoprivredne proizvodnje, teško se mogu razgraničiti bez dodatnih terenskih istraživanja i grafičkog prikazivanja vrijednosti koje nesporno doprinose i daju prostoru vrijednost objekta prirodnog nasljeđa.
Bogatstvo vrsta koje se po osnovu florističke diferencijacije moraju zaštititi, kao vrijednost od nacionalnog interesa, zahtjeva i opreznost kod planskog usmjerenja površina kao resursa za neki od oblika korištenja. U svakom slučaju prednost je na zaštiti spektra vrijednosti flornih elemenata jer predstavljaju veći potencijal i vrijednost prostora nego, na ovim prostorima, prinos ograničenog spektra kultura. Ovom pitanju Upravitelj područja treba obratiti posebnu pažnju. U granici posmatranja evidentirane biološko-ekološke vrijednosti uglavnom se nalaze na površinama livada, pašnjaka, pukotina stijena. Kako ti podaci nedostaju, sve površine zeljaste vegetacije su prezentirane u namjeni "poljoprivredno zemljište".
Površine u namjeni "poljoprivredno zemljište", u granici posmatranja, zastupljene su sa 50,15ha. Nalaze se u Drugoj i Trećoj zaštićenoj zoni ali sa različitom zastupljenošću i strukturom po zonama. U strukturi površina najviše su zastupljene livade i pašnjaci, a znatno manje ostale kulture (vrt, njiva, voćnjak).
Nalaze se uz istočnu i južnu granicu obuhvata, uglavnom, kao jedinstvena površina ispresjecana pješačkim komunika- cijama, a kao manje površine nalaze se u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu obuhvata. Katastarski podaci ukazuju da se radi o usitnjenim i rascjepkanim parcelama, izraženog do slabog nagiba, na nadmorskim visinama od 950 do 1000 m.n.v. i koje su isključivo u sektoru "fizičkih lica". Područje karakterišu specifične geološke karakteristike (kontakt vodopropusnih stijena i nepropusnih) što je uslovilo pojavu speleoloških objekta - pećina ali i drugih kraških oblika (vrtače, škarpe) nastalih djelovanjem vode. Naime, voda kao tzv, "temeljni fenomen" područja osim pomenutih geomorfoloških, a usljed složenih interakcijskih odnosa, uslovila je pedološke, vegetacijske i dr. vizuelno uočljive atraktivnosti prostora koji mu daju karakter dinamičnog visokorizičnog sistema. Voda, kao osjetljiv transportni medij, bilo kakvo zagađenje "proizvedeno" u slivovima vodotoka Bjelila i Brodić (posljedica površinskog oticaja) prenese u ova dva vodotoka a preko ponora (vode potoka Brodić poniru na lokalitetu Donja Bijambarska pećina, na lokalitetu ponorske zone ispod Dimšine pećine ponire potok Bjelila) i u podzemne vode. Vode koje poniru na području Bijambara ponovo se javljaju na izvoru rijeke Orlje (vrelo regionalnog karaktera) u slivu rijeke Krivaje. Sve ovo ukazuje na veliku osjetljivost prostora pa tako i velika ograničenja. Imajući na umu da se na oko 90% posmatranog obuhvata odnose stroge mjere zaštite (Prva i Druga zaštićena zona), da je važno očuvati i zaštititi ukupni ambijent koji osigurava opstanak specifičnosti okruženja a od kojih zavisi i očuvanje pećina kao geomorfoloških spomenika i živog "svijeta" u njima, da je u granici posmatranja malo površina u namjeni "poljoprivredno zemljište" onda i planska usmjerenja za neki od načina "korištenja" tih površina su jako ograničena. Planom utvrđene površine u ovoj namjeni najvećim dijelom su u neposrednom kontaktu sa površinama namjene "zona sanitarne zaštite" a nešto manje graniče sa površinama u namjeni "sport i rekreacija".