Uredba o urbanističko-tehničkim uvjetima, prostornim standardima i normativima za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica koja koriste tehnička i ortopedska pomagala
Na osnovu člana 92. stav 2. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 13/99 i 19/99), čl. 24. i 26. stav 1. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 7/96, 10/96 i 20/98), Vlada Kantona Sarajevo, na 63. sjednici održanoj 6. aprila 2000. godine, donijela je
UREDBU
O URBANISTIČKO-TEHNIČKIM UVJETIMA, PROSTORNIM STANDARDIMA I NORMATIVIMA ZA OTKLANJANJE I SPRJEČAVANJE STVARANJA ARHITEKTONSKO-URBANISTIČKIH BARIJERA ZA KRETANJE INVALIDNIH LICA KOJA KORISTE TEHNIČKA I ORTOPEDSKA POMAGALA
Član 1.
Ovom uredbom utvrđuju se urbanističko-tehnički uvjeti, prostorni standardi i normativi za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera prilikom planiranja, projektovanja, izgradnje i izvođenja drugih zahvata na zgradama visokogradnje i svim otvorenim i pristupnim površinama za kretanje invalidnih lica na području Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton).
Član 2.
Urbanističko-tehnički uvjeti, prostorni standardi i normativi za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica (u daljem tekstu: urbanističko-tehnički uvjeti) sadržani su u posebnom prilogu i čine sastavni dio ove uredbe.
Sastavni dio ove uredbe su i grafički prilozi.
Član 3.
Ova uredba stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Broj 02-05-284/2000
6. aprila 2000. godine
Sarajevo
Premijer
Beriz Belkić, s. r.
URBANISTIČKO-TEHNIČKI UVJETI ZA OTKLANJANJE I SPRJEČAVANJE STVARANJA ARHITEKTONSKO-URBANISTIČKIH BARIJERA ZA KRETANJE INVALIDNIH LICA
- 1.Elementi za urbanističko i arhitektonsko planiranje, projektovanje, izgradnju i izvođenje drugih zahvata u prostoru
1.1. Osnovni elementi za urbanističko i arhitektonsko pla- niranje i projektovanje, izgradnju i izvođenje drugih zahvata u prostoru, a u cilju sprječavanja stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica su: veličina invalidskih kolica i prostor potreban za njihovo korišćenje, prostor potreban za korišćenje štapa i štaka, rampa, stepenice malog nagiba, univerzalni lift, javni invalidski WC, univerzalna telefonska govornica, univerzalna električna instalacija i signalizacija, te univerzalna radna ploha za šaltere i pultove.
1.2. Urbanističko-tehnički uvjeti za korišćenje invalidskih ko- lica zasnivaju se na standardnim dimenzijama (širina 66 cm, dužina 110 cm, visina 90 cm), zoni dohvata lica koje se služi invalidskim kolicima (dohvatna zona mjerena od osovine do bočne strane iznosi (85 x 85 x 170 cm), te mogućnostima nesmetanog kretanja kolica. Gabaritne mjere kolica su 116 x 135 x 77 cm (slika 1. i 2.).
1.3. Za potrebe savladavanja manjih visinskih razlika in- validskim kolicima, izgrađuju se rampe.
1.3.1. Rampom se smatra čvrsta, izravnana, hrapava površina koja povezuje dva nivoa čiji je poželjni nagib 1:20 (5%), a najveći dopušteni nagib 1:12 (8,3%), čija je najmanja dopuštena širina 130 cm i čije su nezaštićene strane ograđene u visini od 100 cm. Na dugim rampama na svakih 900 cm (minimum 400 cm) treba predvidjeti ravno odmorište dužine minimum 150 cm (slika 3). Rampa ne smije imati nagib u poprečnom pravcu.
1.4. Urbanističko-tehnički uvjeti za upotrebu štapa zasnivaju se na širini zauzete trake kretanja od minimalno 70 cm, a za upotrebu štaka na širini od minimalno 80 cm (slika 4).
1.4.1. Zbog savladavanja visinskih razlika za lica koja koriste pomagala, te za druga stara i bolesna lica, izgrađuju se stepenice malog nagiba (slika 5).
1.4.2. Stepenicama malog nagiba, u smislu ove uredbe, smat- raju se stepenice slijedećih karakteristika:
- -visina stepenice od 13 do 15 cm;
- -najmanje širina nastupne plohe 30 cm;
- -nastupna ploha da nije izbačena preko čelne plohe stepenice;
- -nastupna ploha treba da bude na rubu obrađena na način koji sprječava klizanje;
- -vidljivo treba da su naglašene razlike između nastupne i čelne plohe stepenica;
- -najmanja širina stepenišnog kraka 120 cm;
- -zaštitna ograda visine 90 cm.
1.4.3. Površina poda u neposrednoj blizini početka silaznog stubišnog kraka mora se izvesti drugačijom povr- šinskom obradom.
1.5. Uz stepenice malog nagiba i rampe, na visini od 90 cm, treba postaviti čvrsto izvedeni rukohvat, izrađen od drveta ili od metala presvučenog plastikom koji se može obuhvatiti dlanom.
1.5.1. Uz stepenice malog nagiba treba izvesti i dodatni ru- kohvat za malu djecu na visini od 60 cm.
1.5.2. Rukohvat se mora produžavati u smjeru kretanja na početku i kraju stubišnog kraka u dužini od najmanje 30 cm sa zaobljenim završetkom.
1.6. Za potrebe savladavanja visinskih razlika invalidskim kolicima, te za stara, bolesna lica i lica koja koriste štap ili štake može se koristiti univerzalni lift. Univerzalnim liftom, u smislu ove uredbe, smatra se lift:
- -čija su vrata automatska (pomična) ili se otvaraju prema van u odnosu na lift;
- -čija je širina vrata jednaka ili veća od 80 cm;
- -čija je tabla za upravljanje liftom na visini od 120 cm;
- -čija je kontrolna tabla kraj ulaza u lift na visini od 120 cm;
- -čije obje table imaju tipke s reljefnim oznakama;
- -u kojem se nalazi jedno preklopno sjedalo i obostrano rukohvat na visini od 90 cm (slika 6).
1.7. Za fiziološke potrebe invalidnih lica izvodi se javni invalidski WC. Javnim invalidskim WC-om, u smislu ove uredbe, smatra se WC koji je izveden jednim od tri standar- dizirana tipa: Tip "A" tlocrtne površine 225 x 225 cm (slika 7), Tip "B" tlocrtne površine 155 x 225 cm (slika 8), Tip "C" tlocrtne površine 190 x 190 cm (slika 9). Sva tri tipa WC-a obavezno imaju:
- -vrata širine 90 cm, koja se otvaraju prema van;
- -WC-školjku visine 50 cm s preklopnim dvostrukim naslonom za ruke;
- -u desnom naslonu vješalicu za kolut papira;
- -umivaonik 30 x 50 cm na visini od 80 cm, dobro učvršćen;
- -nagnuto ogledalo iznad umivaonika, čije se središte nalazi na visini od 125 cm;
- -vješalice za odjeću na visini od 120 cm;
- -klizne hvataljke (trokut) za izvlačenje, na prečki, koja je na visini 195 cm;
- -alarmni uređaj s prekidačem na pritisak i vrpcom za povlačenje na visini od 60 cm;
- -visoki vodokotlić iznad WC-školjke s poteznim lančićem na lijevoj strani vodokotlića, koji seže do visine od 70 cm iznad poda;
- -reljefni znak za invalide na ulaznim vratima;
- -reljefni znak standardiziranog tipa (A, B ili C) WC-a na ulaznim vratima na visini 140 cm.
1.8. Univerzalna telefonska govornica služi za zajedničke potrebe invalidnih i ostalih lica. Univerzalnom telefonskom govornicom, u smislu ove uredbe, smatra se:
- -u javnoj prostoriji o zid ovješeni telefonski aparat na visini od 120 cm, uz koji je ugrađeno preklopno sjedalo na visini 50 cm;
- -telefonska kabina minimalne veličine 90 x 140 cm s ulaznim vratima minimalne širine 80 cm, koja se otvaraju prema van, a ostalo kao u alineji 1. ove tačke.
1.9. Univerzalna električna instalacija i signalizacija služi za zajedničke potrebe invalidnih i ostalih lica. Pod univerzalnom električnom instalacijom i signalizacijom, u smislu ove uredbe, smatra se:
- -tabla sa pozivnim dugmadima za zvona ili interfone na visini od 90 - 120 cm od poda;
- -prekidač za svjetlo i zvonce u visini od 90 cm;
- -utičnica za svjetiljku, televizor, telefon i dr. na visini od 40 cm;
- -utičnica u kuhinji iznad radne plohe na visini od 100 cm;
- -utičnica iznad kreveta na visini od 80 cm;
- -potezni alarm i potezni prekidač čija vrpca seže do visine od 70 cm.
1.10. Visina univerzalne radne plohe, šaltera i pulta iznosi maksimalno 90 cm (slika 11).
1.11. Donji rub poštanskog sandučića treba se postaviti na visini od 92 cm.
- 2.Prijevoz
2.1. Stajališta putnika (peroni) za sredstva javnog prometa moraju biti dovoljno velika, širine najmanje 200 cm i izvedena u visini prve ulazne stepenice prometnog sredstva (autobus, trolejbus, tramvaj, voz). Izuzetno, ukoliko postoje prostorne mogućnosti, širina stajališta može biti uža, ali ne uža od 140 cm.
2.1.1. Izuzetno, kada su u upotrebi prometna sredstva s viso- kom prvom stepenicom, nivo perona može biti niži od prve stepenice, ali ne niži od 18 cm ispod nivoa nastupne stepenice.
2.2. Prijevozna sredstva moraju imati najmanje jedna pomična vrata minimalne širine 90 cm, koja u nivou spajaju nas- tupnu plohu stajališta s platformom prijevoznog sredstva na kojoj nisu postavljena sjedala, u širini ne manjoj od 180 cm.
2.3. Parkirališno mjesto za invalidski automobil mora biti lako pristupno, vidljivo označeno i prošireno za minimum 120 cm za ulaz odnosno izlaz invalidnog lica. (slika 12).
2.3.1. Za parkirališno mjesto bira se ono mjesto koje je najbliže javnoj pješačkoj površini odnosno ulaznim vratima zgrade kojoj pripada i označava se posebnim znakom.
2.4. Na javnim parkiralištima treba izvesti, od ukupnog broja, najmanje 5% parkirališnih mjesta za invalidske automobile.
2.4.1. Na parkiralištima s manje od 20 mjesta koja se nalaze uz ambulantu, apoteku, prodavnicu proizvoda dnevne potrošnje, poštu, restoran i dječiji vrtić, treba biti osigurano najmanje jedno parkirališno mjesto za invalidski automobil.
2.4.2. Na parakiralištima uz domove zdravlja, bolnice, lje- čilišta, domove starih, te druge veće zdravstvene i socijalne ustanove, kao i druge zgrade koji pretežno služe invalidnim licima, potrebno je povećati broj parkirališnih mjesta za invalide najmanje 5% u skladu sa stvarnim potrebama tih zgrada.
2.5. Parkiralište s parkirališnim mjestima za invalidske automobile mora biti u neposrednoj blizini takvih parkirališnih mjesta, s ukošenim ivičnjakom (minimalne širine 100 cm) povezano sa sistemom javnih pješačkih površina, a ostala parkirališta koja nemaju parkirališna mjesta za invalidske automobile, također moraju biti povezana s javnom pješačkom površinom na navedeni način na bilo kojem dijelu parkirališta.
2.6. Benzinske pumpe, restorani i moteli vezani na auto-puteve, magistralne i regionalne ceste moraju na svom parkiralištu imati 3% parkirališnih mjesta za invalidske automobile, ali ne manje od jednog, koje je povezano u nivou skošenim ivičnjakom ili rampom s javnim prostorijama te zgrade.
2.7. Zgrade iz prethodne tačke moraju imati najmanje jedan javni invalidski WC.
2.8. Telefoni uz auto-cestu ili drugu prometnicu, koji služe putnicima da u slučaju nezgode zatraže pomoć, moraju biti postavljeni tako da im se može približiti invalidskim kolicima, te da je položaj mikrofona i zvučnika u dohvatu lica u invalidskim kolicima.
2.8.1. U slučaju da se telefon nalazi iza zaštitne ograde (odbojnika), potrebno je kraj telefona izvesti površinu za invalidska kolica, a u zaštitnoj ogradi izvesti otvor kroz koji se u nivou ili rampom povezuje kolnik i pomenuta površina, u širini ne manjoj od 100 cm.
- 3.Javne pješačke površine
3.1. Svi pješački trgovi, pješačke ulice, trotoari, druge javne pješačke površine, ulični prelazi u nivou, pothodnici i nathodnici, moraju se izvesti vodoravno ili u nagibu do 5% (1:20), a izuzetno do 8,3% (1:12).
3.1.1. Javne pješačke površine moraju biti međusobno povezane i ne mogu, ni na jednom dijelu biti uže od 120 cm obrađene protukliznom površinskom obradom i obavezno su izdignute u odnosu na kolnik.
3.1.2. U slučaju, kada su dijelovi javnih pješačkih površina različitih nivoa, obavezno se međusobo povezuju rampama.
3.1.3. Izuzetno od prethodne tačke, kada visinsku razliku nije moguće savladati rampom, ista se može savladati univerzalnim liftom ili drugim mehaničkim uređajem.
3.1.4. Drugim mehaničkim uređajem iz prethodne tačke smatraju se uspinjače i slični uređaji, čije je stajalište putnika povezano sa sistemom javnih pješačkih površina, te je izvedeno u nivou poda prijevoznog sredstva u koje je moguće ući invalidskim kolicima.
3.1.5. Dijelove javnih pješačkih površina, koji su međusobno povezani rampama, univerzalnim liftom ili drugim mehaničkim uređajem, poželjno je povezati stepenica- ma malog nagiba.
3.1.6. Izuzetno, od rješenja datih u tački 3.1., kod rekon- strukcije izgrađenih javnih pješačkih površina, kada to nije moguće drugačije riješiti, ove površine mogu se izvesti sa nagibom većim od 8,3% (1:12).
3.2. Na pješačkom trgu ili drugoj širokoj pješačkoj površini treba posebnom površinskom obradom ili bojom istaknuti dio hodne površine koja označava glavne smjerove kretanja.
3.2.1. Smjerovi kretanja treba da budu riješeni jednostavno, pod pravim uglom ili na drugi odgovarajući način.
3.3. Javne pješačke površine ne mogu se izvesti širine manje od 120 cm, odnosno ne manje širine od 180 cm kada potrebe prometa zahtijevaju mimoilaženje invalidskih kolica.
3.3.1. Javna pješačka površina čija širina iznosi više od 200 cm, mora se izvesti u širini od 200 cm drugačijom površinskom obradom, koja označava zonu koja se ne smije privremeno zauzimati parkiranjem automobila, ili na drugi način.
3.3.2. Na pješačkim prelazima u nivou ulice, ivičnjak mora biti skošen za širinu prolaza od najmanje 100 cm (slika 13).
3.3.3. Javna pješačka površina neposredno uz skošeni ivičnjak iz prethodne tačke, mora se izvesti u drugoj površinskoj obradi najmanje 100 cm od skošenog ivičnjaka.
3.3.4. Pješački otoci na dijelovima gdje ih presijecaju pješački prijelazi, moraju biti upušteni na nivo kolnika u širini od najmanje 150 cm.
3.3.5. Pješački prijelazi moraju biti u pravilu postavljeni okomito na smjer ulice i moraju biti označeni posebnom bojom ili površinskom obradom (slika 14).
3.3.6. Osim svjetlosnih signala, svi semafori na pješačkim prijelazima koji se nalaze na glavnim pješačkim koridorima koje koriste slijepa i slabovidna lica, moraju imati mogućnost davanja indikacija putem tastera ili na drugi način, za korišćenje pješačkog prolaza.
3.3.7. Na vrlo prometnim križanjima i na drugim opasnim mjestima, javna pješačka površina mora se ograditi zaštitnom ogradom visine 30 do 90 cm, osim na dijelovima gdje su uređeni prelazi preko kolnika.
3.3.8. Dijelovi zgrada i drugi uređaji (stubovi) koji se nalaze na javnoj pješačkoj površini ili s njom graniče, ne smiju imati istake (balkoni, prema van otvoreni prozori, reklame, tende, krovovi kioska i sl.) na visini manjoj od 250 cm, a za prometne znakove 220 cm od najniže ivice saobraćajnog znaka do asfalta.
3.3.9. Na dijelu javne pješačke površine, koji je namijenjen za usmjereno kretanje, ne smiju se postavljati stubovi, a kada to nije moguće izbjeći, javna pješačka površina mora se izvesti u drugoj površinskoj obradi na udaljenosti ne manjoj od 100 cm od takvog stuba.
- 4.Pristup zgradama
4.1. Sve javne zgrade, javne površine, zgrade kolektivnog stanovanja, te zgrade u kojima se mogu zapošljavati invalidna lica, moraju biti rampom ili u nivou povezani s javnom pješačkom površinom.
4.1.1. Javnim zgradama smatraju se i slobodno stojeći javni WC-i, telefonske govornice, kiosci i prilazi skloni- štima.
4.1.2. Osim rampom, zgrade se moraju povezati i stepenicama malog nagiba.
4.1.3. Krakovi stepenica iz prethodne tačke, izuzetno mogu biti zavojiti, ali pod uvjetom da širina nastupne plohe na najužem dijelu ne bude manja od 30 cm.
4.1.4. Krakovi stepenica iz tač. 4.1.2. i 4.1.3. moraju biti podzidani na svim dijelovima gdje je visina prolaza ispod stepenica manja od 220 cm.
4.1.5. Prva stepenica stepenišnog kraka mora biti uvučena u odnosu na površinu kojom se kreću pješaci.
4.2. Pred ulaznim vratima zgrada iz tačke 4.1. izvodi se podest potreban za okretanje invalidskih kolica pri otvaranju vrata, veličine 150 x 150 cm uvećan za površinu koja je potrebna za otvaranje krila vrata.
4.2.1. Ulazna vrata u zgradu iz tačke 4.1. ne smiju biti uža od 90 cm i moraju se otvarati na vanjsku stranu, treba da budu opremljena okruglim ručkama i kvakama koje se mogu obuhvatiti dlanom.
4.2.2. Površina metalne rešetke pred ulazom u zgradu mora biti u istoj ravni poda sa otvorima maksimalne širine 15 mm.
Površina brisača za obuću mora biti u istoj ravni sa podom.
4.3. Kod sportskih i rekreativnih zgrada treba izvesti pristup rampom do gledališta i do sportskih terena, a u gledalištima na svakih 500 sjedećih mjesta treba osigurati po jedno mjesto za invalidska kolica veličine 140 x 110 cm.
- 5.Javne zgrade
5.1. U javnim zgradama, položaj vrata, te minimalna veličina ulaza i prolaza moraju omogućiti korišćenje invalidskih kolica.
5.1.1. Širina hodnika ne može biti manja od 180 cm.
5.1.2. U zgradama koje imaju više od jedne etaže, mora se izvesti za javnu upotrebu najmanje jedan univerzalni lift, stepenice moraju biti malog nagiba i mogu se polagati samo učvršćeni tepisi.
5.1.3. Sve zgrade koje imaju javni telefon, moraju urediti najmanje jednu univerzalnu telefonsku govornicu.
5.1.4. Pultove i šaltere treba izvesti univerzalnom radnom plohom; U javnim prostorijama treba izvesti univerzalnu električnu instalaciju i signalizaciju.
5.2. U javnim zgradama, u kojima se ogradama usmjerava kretanje ljudi (samoposluge, kolodvori, aerodromi, kina i sl.), razmak između takvih ograda ne može biti manji od 90 cm.
5.3. Da bi se osigurao pristup u sve javne i zajedničke prostorije u javnim zgradama, ove prostorije moraju biti međusobno povezane hodnicima, rampama ili univerzalnim liftom, a vrata takvih prostorija ne mogu biti uža od 90 cm.
5.3.1. Hodne površine iz tačke 5.1. ove uredbe moraju biti protuklizno obrađene, pragovi moraju biti zaobljeni, a razlika u visinama ne smije biti veća od 2 cm.
5.4. U parteru kina, pozorišta, koncertnih dvorana i sličnih zgrada, treba izvesti na svakih 200 sjedala prostor za jedna invalidska kolica veličine 140 x 110 cm, na kojem su stolice pomične.
5.5. U WC-ima javnih zgrada umjesto pisoara obavezno se izvode preljevne stijene.
5.5.1. Najmanje jednu jedinicu javnog invalidskog WC-a moraju imati:
- -svi gradski javni WC-i;
- -hoteli;
- -restorani i kafane s više od 100 sjedećih mjesta;
- -domovi zdravlja;
- -škole;
- -fakulteti;
- -željezničke i autobusne stanice;
- -kao i druge zgrade gdje je obavezno izvođenje osam ili više WC jedinica.
5.6. U hotelima se mora izgraditi najmanje 5% soba koje svojom organizacijom omogućavaju korišćenje i invalidnim licima.
5.6.1. Sobe iz prethodne tačke moraju imati vrata minimalne širine 90 cm, bočni predprostor duž kreveta najmanje širine 150 cm sa slobodnim pristupom do tog prostora minimalne širine 90 cm.
5.6.2. Sanitarni čvor koji čini cjelinu sa sobom, mora biti izveden u skladu s normativima koji omogućuju korištenje tog sanitarnog čvora i invalidnim licima.
5.7. Oznake i brojeve soba i drugih prostorija treba označavati reljefnim simbolima, koji se postavljaju na visini od 150 cm.
- 6.Zgrade kolektivnog stanovanja
6.1. Vjetrobrani moraju imati minimalne dimenzije 152,4 x 213,4 cm.
6.2. Zgrade kolektivnog stanovanja za koje je obavezan lift, moraju imati najmanje jedan univerzalni lift kod kojeg je osiguran pristup invalidskim kolicima.
6.3. Unutar zgrade kolektivnog stanovanja za koju nije obavezan lift, izvode se stepenice malog nagiba.
6.4. U dijelu prizemlja zgrade iz prethodne tačke, izvode se stanovi s vratima širine 90 cm i kupaonicama s WC-om koji može zadovoljiti potrebe lica koje koristi invalidska kolica, te s univerzalnom električnom instalacijom i signalizacijom.
6.4.1. Najmanja širina hodnika u stanu bez mogućnosti mimoilaženja sa drugim licem iznosi 130 cm.
6.4.2. Najmanja širina slobodnog prostora u stanu sa mogućnošću kretanja kolica iznosi za 90o 120/120 cm, za 180o 130/130 cm.
6.5. Osnovna načela za projektovanje stanova koje koriste invalidna lica su:
- -sva vrata u stanu su bez pragova i vodilica;
- -prozori u stanu imaju parapete maksimalno 85 cm od poda i ne smiju se otvarati na vanjsku stranu. Mehanizam za otvaranje (ventusi, ručke, olive) su na visini od 90 do 100 cm od poda;
- -kada u kupatilu mora biti zaobljenih ivica dužine 160 cm i visine 50 cm sa klupicom za sjedenje. Na zidu pored kade ugraditi rukohvat na visini 60 cm, na visini 65 - 70 cm tuš sa pokretnim crijevom;
- -preklopni rukohvat za dizanje sa strane WC školjke su konzoli na visini 80 cm, širine 90 cm, Minimalna veličina WC-a 150 x 150 cm;
- -alarmno zvono obavezno ugraditi u kupatilu, WC-u i na otvorenim portalima (balkon, terasa, lođa), na visini 80 cm od poda;
- -balkoni, terase i lođe moraju imati širinu najmanje 150 cm sa perforiranom ogradom koja omogućava slobodan pogled prema ulici;
- -prelazi iz sobe na otvorene prostore rade se s montažnim rampama širine 90 cm i dužine 100 cm;
- -radne plohe u kuhinji su širine 60 cm, visine 80 cm.