Zakon o vodama Kantona Sarajevo
ZAKON
O VODAMA KANTONA SARAJEVO
I - OPĆE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se pitanja upravljanja vodama i vodoprivrednim objektima, koncesija na vodama i javnom vodoprivrednom dobru, vodoprivrednih sistema, ograničenja prava vlasnika odnosno korisnika zemljišta, vršenja i organizacije izvršavanja poslova i zadataka po ovom zakonu, finansiranja vodoprivrede, izgradnje, zaštite, korištenja, održavanja i upravljanja objektima za vodosnabdijevanje u seoskim naseljima i druga pitanja iz nadležnosti Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton) u oblasti voda.
Član 2.
Pod vodama, u smislu ovog zakona, smatraju se:
- 1.vodotoci, prirodna jezera i vode u vještačkim akumu- lacijama, retenzijama i jezerima;
- 2.podzemne vode;
- 3.termalne i mineralne vode.
Član 3.
Vode, kao opće dobro, na području Kantona Sarajevo u skla- du sa Zakonom o vodama ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/98 - u daljem tekstu: Osnovni zakon) i ovim zakonom su od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i Kanton i uživaju posebnu zaštitu Federacije i Kantona, a naročito u pogledu kvaliteta i kvantiteta voda i iskorištavanja voda za razne svrhe u skladu sa prioritetima utvrđenim Osnovnim zakonom, Vodoprivrednom osnovom za Glavno slivno područje Bosne, dugoročnim planovima razvoja vodoprivrede Kantona i posebnim planovima prostornog uređenja.
Član 4.
Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju slijedeće značenje:
- 1.neuređena obala vodotoka je pojas zemljišta uz korito vodotoka, širine najmanje 10 metara, van domašaja velike vode ranga pojave jednom u pedeset godina (u daljem tekstu: pedesetogodišnja voda), a služi za pristup i redovno održavanje korita vodotoka, kupanje i rekreaciju;
- 2.obala prirodnog jezera je pojas zemljišta uz korito jezera van domašaja pedesetogodišnje vode, širine najmanje 50 metara, a služi za pristup jezeru radi kupanja, rekreacije i ribolova;
- 3.obala vještačke akumulacije čija je isključiva namjena snabdijevanje stanovništva i privrede vodom za piše je pojas zemljišta van domašaja maksimalno projektovanog nivoa vode u akumulaciji (kota maksimalnog uspora), širine najmanje 100 metara, a služi za pristup vještačkoj akumulaciji radi održavanja voda u toj akumulaciji;
- 4.obala vještačke višenamjenske akumulacije koja se gradi za potrebe snabdijevanja vodom privrede, elektroprivrede, sport, rekreaciju i ribolov je pojas zemljišta van domašaja maksimalno projektovanog nivoa voda te akumulacije (kota maksimalnog uspora), širine najmanje 10 metara, a služi za pristup vještačkoj višenamjenskoj akumulaciji radi korištenja voda i održavanja voda te akumulacije u višenamjenske svrhe.
Korištenje obala iz stava 2. tač. 1. do 4. ovog člana vrši se u skladu sa ovim zakonom, aktima koji se donose za sprovođenje Osnovnog zakona i ovog zakona, planovima razvoja vodoprivrede Kantona, planovima zaštite prirodnih jezera, vještačkih akumulacija i uslovima propisanim odnosno određenim u vodoprivrednim saglasnostima i vodoprivrednim dozvolama.
Zabranjeno je ograđivanje neuređenih obala vodotoka, obala prirodnih jezera i obala vještačkih akumulacija iz stava 2. tač. 1., 2. i 4. ovog člana.
II - UPRAVLJANJE VODAMA I VODOPRIVREDNIM OBJEKTIMA
Član 5.
Upravljanje vodama na području Kantona vrši se jedinstveno u skladu sa planskim osnovama za upravljanje vodama.
1. Planske osnove za upravljanje vodama
Član 6.
Planske osnove za upravljanje vodama na području Kantona su:
- 1.vodoprivredne osnove pojedinih vodotoka;
- 2.planovi razvoja vodoprivrede Kantona.
a) Vodoprivredne osnove
Član 7.
Za manje slivove (vodotoke) koji su dio Glavnog slivnog područja Bosne mogu se donijeti odgovarajuće vodoprivredne osnove (Željeznica, Miljacka i sl.).
Ministarstvo privrede Kantona (u daljem tekstu: Ministarstvo) obezbjeđuje da su izrađene vodoprivredne osnove iz stava 1. ovog člana u skladu sa donesenim vodoprivrednim osnovama Federacije i glavnog slivnog područja Bosne.
Član 8.
Ministarstvo ugovara i prati izradu vodoprivredne osnove iz člana 7. stav 1. ovog zakona.
Član 9.
Vlada Kantona obrazuje Komisiju za praćenje i usklađivanje rada na izradi vodoprivrednih osnova iz člana 7. stav 1. ovog zakona i imenuje predsjednika i njene članove iz reda predstavnika općina, ministarstava kantona i eksperata sa područja vodoprivrede, prostornog uređenja, privrede i drugih oblasti, a na prijedlog Ministarstva.
Član 10.
Vlada Kantona utvrđuje nacrt vodoprivredne osnove iz člana 7. stav 1. ovog zakona.
Izvod iz nacrta vodoprivredne osnove iz stava 1. ovog člana Ministarstvo dostavlja na javnu raspravu i određuje rok trajanja javne rasprave.
Izvod iz nacrta vodoprivredne osnove iz stava 1. ovog člana dostavlja se na javnu raspravu svim općinama, zainteresovanim ministarstvima Kantona, Gradu Sarajevu, drugim odgovarajućim organima i ustanovama Kantona, Grada Sarajeva, federalnom organu uprave nadležnom za poslove vodoprivrede i Javnom preduzeću za "Vodno područje slivova rijeke Save" Sarajevo (u daljem tekstu: Javno vodoprivredno preduzeće).
U toku trajanja javne rasprave zainteresovane općine, ministarstva, Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo i drugi odgovarajući organi i ustanove Kantona i Grada Sarajeva i drugi učesnici u javnoj raspravi imaju pravo da stavljaju primjedbe na nacrt vodoprivredne osnove.
Ministarstvo je dužno da razmotri sve primljene primjedbe.
Pri utvrđivanju nacrta prijedloga vodoprivredne osnove iz člana 7. stav 1. ovog zakona Ministarstvo je dužno da obrazloži koje se primjedbe iz javne rasprave ne mogu prihvatiti i o razlozima njihovog neprihvatanja dati svoje stručno mišljenje.
Član 11.
Prijedlog vodoprivredne osnove iz člana 7. stav 1. ovog zakona utvrđuje Vlada Kantona.
Vodoprivrednu osnovu iz člana 7. stav 1. ovog zakona donosi Skupština Kantona.
Član 12.
Ministarstvo je dužno da organizuje sprovođenje vodoprivredne osnove iz člana 7. stav 1. ovog zakona i da o tome, najmanje jednom godišnje, informiše Vladu Kantona.
Član 13.
Donesena vodoprivredna osnova iz člana 7. stav 1. ovog zakona usklađuje se sa promjenama koje nastaju u vodoprivrednim sistemima, privrednom i društvenom razvoju Kantona i Grada Sarajeva, potrebama preraspodjele voda na području Kantona, obavezama koje je Kanton preuzeo prema drugim kantonima i koje je Federacija preuzela prema drugom entitetu odnosno Bosna i Hercegovina prema drugim državama.
Član 14.
Izmjene i dopune vodoprivredne osnove iz člana 7. stav 1. ovog zakona vrše se na način i po postupku predviđenim čl. 8. do 11. ovog zakona za donošenje vodoprivredne osnove.
Član 15.
Na pitanja vodoprivrednih osnova koja nisu uređena ovim zakonom shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe Osnovnog zakona i propisa donesenih za sprovođenje tog zakona.
b) Planovi razvoja vodoprivrede Kantona
Član 16.
Radi zadovoljavanja potreba stanovništva i privrede Kantona, a u cilju unapređivanja režima voda, obezbjeđenja bilansa voda i funkcionisanja vodoprivrednih sistema i rekonstrukcije i izgradnje vodoprivrednih objekata na području Kantona donose se i sprovode dugoročni i srednjoročni planovi razvoja vodoprivrede Kantona, u skladu sa Vodoprivrednom osnovom Glavnog slivnog područja Bosne i vodoprivrednim osnovama iz člana 7. stav 1. ovog zakona, kao i dugoročnim i srednjoročnim planovima razvoja Federacije na Vodnom području slivova rijeke Save.
Dugoročni i srednjoročni planovi razvoja vodoprivrede Kantona sadrže naročito: aktivnosti i mjere koje treba realizirati u planskom periodu, dinamiku realizacije planiranih aktivnosti i mjera, sredstva potrebna za njihovu realizaciju i efekte koji se postižu realizacijom planiranih aktivnosti i mjera.
Ministarstvo ugovora i prati izradu dugoročnih i srednjoročnih planova razvoja vodoprivrede Kantona.
Član 17.
Skupština Kantona donosi dugoročni i srednjoročni plan razvoja vodoprivrede Kantona na prijedlog Vlade Kantona.
Član 18.
Postavke srednjoročnog plana razvoja vodoprivrede Kantona razrađuju se u godišnjim planovima vodoprivrede Kantona koje izrađuje Ministarstvo.
Vlada Kantona donosi godišnji plan vodoprivrede Kantona na prijedlog Ministarstva.
Član 19.
Ministarstvo obezbjeđuje usklađivanje dugoročnih i srednjoročnih planova razvoja vodoprivrede Kantona i godišnjih planova vodoprivrede Kantona sa odgovarajućim planovima razvoja vodoprivrede Federacije na Vodnom području slivova rijeke Save.
Ministarstvo organizuje sprovođenje dugoročnih i srednjo- ročnih planova razvoja vodoprivrede Kantona i godišnjih planova vodoprivrede Kantona i o tome, najmanje jednom godišnje, podnosi izvještaje Skupštini Kantona i Vladi Kantona.
2. Vlasništvo i druga pitanja od značaja za vodoprivredne objekte
Član 20.
Upravljanje vodoprivrednim objektima iz člana 19. Osnovnog zakona, u smislu ovog zakona, čini skup odluka, aktivnosti i mjera čija je svrha da se izgrađeni vodoprivredni objekti održavaju u funkcionalnom stanju i koriste se u skladu sa njihovom prirodom i namjenom, da se čuvaju od slučajnog ili namjernog oštećenja ili uništenja, izmjenjuju, rekonstruišu i grade u skladu sa potrebama, planovima i mogućnostima Kantona, Grada Sarajeva, općina i drugih pravnih lica i građana.
Član 21.
Uređena korita i obale vodotoka na području Grada Sarajeva su u vlasništvu Grada Sarajeva.
Uređena korita i obale vodotoka u naseljenim mjestima na području Kantona, izuzev na području Grada Sarajeva, su u vlasništvu općina.
Grad Sarajevo odnosno općine iz stava 2. ovog člana su dužne da obezbijede sredstva za održavanje uređenih korita i obala vodotoka u naseljenim mjestima u funkcionalnom stanju i da se ona koriste u skladu sa njihovom prirodom i namjenom, kao i čuvanje uređenih korita i obala vodotoka od uništenja ili oštećenja odnosno nenamjenskog korišćenja (odlaganje otpada, ispaša stoke, korišćenje u poljoprivredne svrhe i sl.).
Gradsko vijeće, odnosno općinsko vijeće donosi odluke o korišćenju i drugim pitanjima od značaja za održavanje i čuvanje uređenih korita i obala vodotoka u naseljenim mjestima.
Član 22.
Pod vodoprivrednim objektima za vodosnabdijevanje, u smislu ovog zakona, smatraju se:
- 1.kantonalni vodoprivredni objekti za vodosnabdijevanje;
- 2.općinski vodoprivredni objekti za vodosnabdijevanje;
- 3.grupni vodoprivredni objekti za vodosnabdijevanje;
- 4.seoski vodoprivredni objekti za vodosnabdijevanje.
Član 23.
Vodoprivredni objekti za vodosnabdijevanje potrošača za područja Grada Sarajeva i drugih općina na području Kantona (u daljem tekstu: kantonalni vodovod) su u pretežnom vlasništvu Kantona, izuzev pojedinih dijelova tog sistema koji su u vlasništvu drugih pravnih lica.
Cijena vode koja se isporučuje potrošačima iz kantonalnog vodovoda ne može biti određena ispod iznosa koji obezbjeđuje troškove održavanja i funkcionisanja kantonalnog vodovoda, amortizacije i otplate anuiteta za kredite obezbijeđene za izgradnju, rekonstrukciju ili dogradnju kantonalnog vodovoda (u daljem tekstu: ekonomska cijena vode).
Ekonomske cijene vode iz kantonalnog vodovoda utvrđuje odlukom društvo koje upravlja objektima tog vodovoda u skladu sa dinamikom dostizanja ekonomske cijene vode, na koje saglasnost daje Vlada Kantona.
Član 24.
Vodoprivredni objekti za vodosnabdijevanje potrošača u općinskim centrima (u daljem tekstu: općinski vodovodi), a koji nisu priključeni na međukantonalni ili kantonalni vodovod, su u isključivom ili pretežnom vlasništvu općine.
Općina je dužna da obezbijedi da cijena vode iz općinskog vodovoda ne može biti određena ispod iznosa koji obezbjeđuje troškove održavanja i funkcionisanja objekata općinskog vodovoda, amortizacije i otplate anuiteta za kredite obezbijeđene za izgradnju i rekonstrukciju općinskog vodovoda (u daljem tekstu: ekonomska cijena vode).
Ekonomske cijene vode iz općinskog vodovoda utvrđuje odlukom društvo koje upravlja tim vodovodom u skladu sa dinamičkim planom dostizanja ekonomske cijene vode, na koje saglasnost daje Općinsko vijeće.
Član 25.
Pod grupnim vodoprivrednim objektom za vodosnabdijevanje (u daljem tekstu: grupni vodovod), u smislu ovog zakona, smatra se vodoprivredni objekat za vodosnabdijevanje jednog, dva ili više seoskih naselja koje ima zaštićeno i uređeno izvorište ili više izvorišta, kaptažu ili više kaptaža, rezervoar ili više rezervoara i razvodnu mrežu, a služi za snabdijevanje vodom za piće više od 500, a manje od 3.000 stanovnika.
Grupni vodovod je u vlasništvu građana koji su ga izgradili za svoje potrebe.
Član 26.
Radi očuvanja života i zdravlja korisnika grupnog vodovoda vlasnici grupnog vodovoda su dužni da upravljanje grupnim vodovodom povjere pravnom licu koje su osnovali za te potrebe odnosno drugom specijalizovanom pravnom licu koje je osposobljeno i registrovano za obavljanje tih poslova.
Građani (domaćinstva) korisnici grupnog vodovoda dužni su da mjesečno do 15-og u mjesecu za protekli mjesec plaćaju cijenu vode koja im je isporučena iz grupnog vodovoda na račun pravnog lica iz stava 1. ovog člana.
Cijena vode isporučene iz grupnog vodovoda ne može biti određena ispod iznosa koji obezbjeđuje troškove održavanja i funkcionisanja objekata grupnog vodovoda, u koji je uračunata i cijena uzimanja propisanog minimalnog broja uzoraka vode radi kontrole zdravstvene ispravnosti vode za piće i troškovi amortizacije.
Član 27.
Grupni vodovodi čiji broj korisnika pređe 3.000, saglasno članu 25. ovog zakona, postaju općinski vodovodi.
Član 28.
Seoskim vodoprivrednim objektom za vodosnabdijevanje (u daljem tekstu: seoski vodovod), u smislu ovog zakona, smatra se vodoprivredni objekat za vodosnadijevanje jednog, dva ili više seoskih naselja koje ima zaštićeno izvorište ili više izvorišta, kaptažu ili više kaptaža, rezervoar ili više rezervoara i razvodnu mrežu, a služi za snabdijevanje vodom za piće do 500 stanovnika.
Seoski vodovodi, seoske javne česme i seoski javni bunari u seoskim naseljima su u vlasništvu građana koje su te objekte izgradili za vlastite potrebe.
Investitori izgradnje seoskih vodovoda, seoskih javnih česmi i seoskih javnih bunara odnosno vlasnici odnosno korisnici ovih objekata imaju prava, dužnosti i odgovornosti utvrđene ovim zakonom.
Član 29.
Vodoprivredni objekti za zaštitu voda iz člana 19. stav 1. tačka 4. Osnovnog zakona (kolektori za prijem i transport otpadnih voda, uređaji za prečišćavanje otpadnih voda stanovništva i privrede, odlagališta za otpadne materije iz uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, ispusti u prijemnik, kao i objekti i oprema pripadajuća tim objektima) su od posebnog interesa za Kanton, Grad Sarajevo i ostale općine u Kantonu.
Član 30.
Kolektori za prijem i glavni kolektori za transport otpadnih voda stanovništva i privrede sa područja Grada Sarajeva i općina Ilidža, Vogošća i Hadžići do zajedničkog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda (u daljem tekstu: kantonalni kanalizacioni sistem) su u pretežnom vlasništvu Kantona izuzev pojedinih dijelova tog sistema koji su u vlasništvu drugih pravnih lica.
Društva i druga pravna lica korisnici kantonalnog kanalizacionog sistema koja u procesu proizvodnje ili rada produkuju opasne i štetne materije za vode dužni su da iste prečiste do nivoa propisanog aktom iz člana 124. stav 1. tačka 1. Osnovnog zakona (predtretman otpadnih voda i tako djelimično prečišćene otpadne vode ispuštaju u objekte kantonalnog kanalizacionog sistema).
Cijena korištenja kantonalnog kanalizacionog sistema ne može biti određena ispod iznosa koji obezbjeđuje troškove održavanja i funkcionisanja objekata kantonalnog kanalizacionog sistema, amortizacije i otplate anuiteta za kredite korištene za izgradnju i rekonstrukciju tog sistema (u daljem tekstu: ekonomska cijena kanalizacionog sistema).
Ekonomska cijena naknade za korištenje kantonalnog kanalizacionog sistema utvrđuje se odlukom društva koje upravlja objektima tog sistema u skladu sa dinamičkim planom dostizanja ekonomske cijene, na koje saglasnost daje Vlada Kantona.
Član 31.
Cijena korištenja kantonalnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda korisnika kantonalnog kanalizacionog sistema iz člana 30. stav 1. ovog zakona ne može biti određena ispod iznosa koji obezbjeđuje troškove održavanja i funkcionisanja objekata kantonalnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, amortizacije i otplate anuiteta za kredite korištene za rekonstrukciju i izgradnju tog uređaja (u daljem tekstu: ekonomska cijena naknade za korištenje kantonalnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda).
Ekonomska cijena naknade za korištenje kantonalnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda utvrđuje se odlukom društva koje upravlja objektima tog sistema u skladu sa dinamičkim planom dostizanja ekonomske cijene naknade za korištenje kantonalnog uređaja za prečišćavanje otpanih voda, na koje daje saglasnost Vlada Kantona.
Član 32.
Kolektori za prijem i glavni kolektor za transport otpadnih voda u koje stanovništvo i privreda u općinskim centrima ispušta otpadne vode (u daljem tekstu: općinski kanalizacioni sistem), izuzev onih iz čl. 30. i 31. ovog zakona, su u vlasništvu općina.
Društva i druga pravna lica korisnici općinskog kanalizacionog sistema koji u procesu proizvodnje ili rada produkuju opasne i štetne materije za vodu dužni su da iste prečiste do nivoa određenog u skladu sa zakonom (predtretman otpadnih voda) i tako djelimično prečišćene otpadne vode ispuštaju u objekte općinskog kanalizacionog sistema.
Cijena korištenja općinskog kanalizacionog sistema ne može biti određena ispod iznosa koji obezbjeđuje troškove održavanja i funkcionisanja objekata općinskog kanalizacionog sistema, amortizacije i otplate anuiteta za kredite korištene za izgradnju i rekonstrukciju tog sistema (u daljem tekstu: ekonomska cijena naknade za korištenje općinskog kanalizacionog sistema).
Ekonomska cijena naknade za korištenje općinskog kanalizacionog sistema utvrđuje se odlukom društva koje upravlja objektima tog sistema u skladu sa dinamičkim planom dosticanja ekonomske cijene naknade za korištenje općinskog kanalizacionog sistema, na koje saglasnost daje Općinsko vijeće.
Član 33.
Uređaj za zajedničko prečišćavanje otpadnih voda stanovništva i privrede u sjedištu općine (u daljem tekstu: općinski uređaj za prečišćavanje otpadnih voda) je u isključivom ili pretežnom vlasništvu općine, ako ugovorom o njegovoj izgradnji nije drukčije određeno.
Na općinske uređaje za prečišćavanje otpadnih voda shodno se primjenjuje odredba člana 31. st. 2. i 3. ovog zakona.
Član 34.
Objekti i uređaji koje su za potrebe prečišćavanja opasnih i štetnih materija izgradila industrijska i druga društva iz djelatnosti privrede (u daljem tekstu: industrijski uređaji za prečišćavanje otpadnih voda) su u vlasništvu tih društava.
Vlasnik vodoprivrednog objekta iz stava 1. ovog člana dužan je da taj objekat neprekidno održava u funkcionalnom stanju i koristi ga u skladu sa njegovom prirodom i namjenom.
Član 35.
Građani vlasnici vodoprivrednih objekata za zaštitu voda - objekata za prikupljanje i transport otpadnih voda u seoskim naseljima (u daljem tekstu: seoska kanalizacija) dužni su da obezbijede finansijske i organizacione uslove za održavanje i funkcionisanje objekata seoske kanalizacije čiji su oni vlasnici, u skladu sa zakonom.
Član 36.
Vlasnici odnosno korisnici stambenih i gospodarskih objekata, kao i vikend kuća, koje su podignute van naseljenih mjesta dužni su da svoje otpadne vode i druge materije ispuštaju u nepropusne septičke jame u skladu sa aktom iz člana 56. ovog zakona i da obezbjeđuju da se septičke jame, angažovanjem specijalizovanog preduzeća, prazne najmanje jednom godišnje.
Član 37.
Zabranjuje se pristup ljudima, prevoznim sredstvima i stoci obalama i vodama vještačkih akumulacija izgrađenih za potrebe snabdijevanja vodom za piće stanovništva i privrede.
Vode vještačkih akumulacija iz stava 1. ovog člana ne mogu se koristiti za kupanje, vožnju plovilima na pogon naftnim derivatima, za uzgoj ribe i za postavljanje plutajućih i drugih objekata u vodi i na obalama vještačke akumulacije, izuzev za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe akumulacije i sistema koji snabdijeva vodom ta akumulacija.
Član 38.
Voda višenamjenskih akumulacija čija je osnova namjena proizvodnja električne energije koriste se i za snabdijevanje vodom stanovništva i privrede, sport, rekreaciju i plovidbu bez pogona na naftne derivate i za uzgoj riba.
III - KONCESIJE NA VODAMA I JAVNOM VODNOM DOBRU
Član 39.
Vlada Kantona donosi odluku odnosno zaključak u postupku davanja koncesije za namjene iz člana 71. stav 1. tačka 4. Osnovnog zakona.
Član 40.
Skupština Kantona, Vlada Kantona i Ministarstvo u sprovođenju zakona vodit će politiku davanja koncesija za korištenje voda sadašnjim generacijama na kraći vremenski rok, kako bi se u određenim vremenskim periodima mogla obezbijediti preraspodjela voda u korist onih kojima je voda najpotrebnija i u namjene koje imaju prvenstvo (član111. Osnovnog zakona), kako bi se vode u dovoljnim količinama i u odgovarajućem kvalitetu sačuvale i za buduće generacije (održivi razvoj).
Član 41.
Korisnicima koncesije za koje se utvrdi da pri jedinici proizvoda koriste znatno veće količine voda od onih koje su uobičajene u Evropskoj zajednici ili za koje se utvrdi da neracionalno koriste vodu, a naročito društva za snabdijevanje potrošača vodom zbog velikih gubitaka vode u vodovodnoj mreži, oduzet će se pravo na dalje korištenje koncesije.
Odredba stava 1. ovog člana unijet će se ugovor o kocesiji kao jedan od razloga raskida ugovora o koncesiji prije isteka roka na koju je koncesija data.
Član 42.
U slučaju prestanka koncesije prije isteka vremena za koje je koncesija data, odnosno zbog proteka vremena na koje je koncesija data o kojoj je odlučivalo Ministarstvo pravo vlasništva na nekretninama (zemljište, objekti), postrojenjima i stvarima koje su neposredno služile za ostvarenje te koncesije prelazi na Kanton.
Odlukom Vlade Kantona nekretnina, postrojenja i stvari iz stava 1. ovog člana prenose se na upravljanje i korištenje specijalizovanom preduzeću.
Odlukom iz stava 2. ovog člana određuje se naročito daljnja namjena nekretnina, postrojenja i stvari za ostvarenje te namjene.
Odredbe st. 1. do 3. ovog člana neće se primjenjivati u slučajevima kada je imovina kojim se služio korisnik koncesije u isključivom ili pretežnom dijelu vlasništvo Federacije ili Kantona, Grada Sarajeva ili općine.
IV - VODOPRIVREDNI SISTEMI
Član 43.
Upravljanje vodoprivrednim sistemima koje, u smislu ovog zakona, čine zajedno vode, vodoprivredni objekti i javno vodno dobro, ostvaruje se primjenom skupa odluka, aktivnosti i mjera čija je svrha zaštita stanovništva i dobara od štetnog djelovanja voda, zaštita voda od zagađivanja i uređenja i korištenje voda.
1. Zaštita od štetnog djelovanja voda
Član 44.
Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvata mjere i aktivnosti za zaštitu stanovništva i dobara od poplava, zaštitu od erozija i bujica i odvodnjavanje suvišnih voda putem hidromelioracionih sistema za odvodnjavanje.
a) Zaštita i odbrana od poplava
Član 45.
Ministarstvo može, na prijedlog rukovodioca odbrane od poplava, zabraniti vršenje i drugih radova koji mogu uticati na stabilnost ili namjenu odbrambenog nasipa, kao i obustaviti željeznički i drumski saobraćaj u slučaju velikih voda.
b) Zaštita zemljišta od erozija i bujica
Član 46.
Vlada Kantona donosi odluku o poglašenju određenog područja erozivnim.
Padinski dijelovi grada Sarajeva odnosno druga područja Kantona na kojima je došlo do uništenja šuma odnosno vršena sječa šuma, voćka i grmlja usljed čega dolazi i sve više će dolaziti do pojave erozija i bujica proglašavaju se erozivnim, u smislu stava 1. ovog člana, na prijedlog Ministarstva.
Član 47.
Vlada Kantona donosi odluku o protiverozivnim mjerama i radovima koji se moraju sprovesti na erozivnom području koje je, u skladu sa članom 46. stav 1. ovog zakona, proglašeno erozivnim.
Član 48.
Ministarstvo izdaje vodoprivrednu saglasnost za kopanje kamena, šljunka, pijeska, gline i sličnih materijala na području koje je, u smislu člana 46. ovog zakona, proglašeno erozivnim.
Član 49.
Ako se na erozivnom području izvrše sve potrebne protiverozivne mjere i radovi i time otkloni ugroženost od erozije i bujičnih tokova, Vlada Kantona donosi odluku kojom se ranija odluka o proglašenju područja erozivnim (član 46.) stavlja van snage.
Član 50.
Vlada Kantona donosi odluku o predaji na upravljanje zemljišta specijalizovanom preduzeću odnosno drugom pravnom licu nakon preduzimanja propisanih mjera i radova.
2. Zaštita voda od zagađivanja
Član 51.
Zaštita voda od zagađivanja na području Kantona, u skladu sa Osnovnim zakonom i ovim zakonom, sprovodi se zabranom, ograničavanjem i spriječavanjem unošenja u površinske i podzemne vode, na javno vodno dobro, poljoprivredno, šumsko i građevinsko zemljište i u atmosferu opasnih i štetnih materija koje na direktan ili posredan način dospijevaju u površinske i podzemne vode i time ih zagađuju i stvaraju neupotrebljivim za razne namjene (za piće i sanitarne potrebe, za prehrambenu proizvodnju, farmaceutsku proizvodnju, navodnjavanje, ribolov, kupanje i slično), kao i propisivanjem i preduzimanjem drugih mjera za očuvanje i poboljšanje kvaliteta raspoloživih voda na području Kantona.
Član 52.
Zaštita voda od zagađivanja na području Kantona ostvaruje se stalnim i stručnim mjerenjima i ispitivanjima kvaliteta površinskih i podzemnih voda i koncentrisanih i rasutih izvora zagađenja voda, kontrolisanjem prikupljanja otpadnih voda i njihovim transportovanjem glavnim kolektorima na uređaje za prečišćavanje otpadnih voda odnosno ispuštanje u vodotoke i druge prijemnike uz obavezu kontrole mjerenja stepena i koncentracije zagađenih voda na svakom ispustu gdje se otpadne odnosno kanalizacione vode ispuštaju u vodotoke ili druge prijemnike, kontrolom rada uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, spriječavanjem, ograničavanjem i zabranjivanjem radova, radnji i ponašanja koja mogu uticati na zagađivanje voda i stanje okoliša u cjelini, kao i drugim djelovanjem usmjerenim na očuvanje i poboljšanje kvaliteta voda i namjenske upotrebljivosti voda.
Član 53.
U cilju očuvanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda na području Kantona:
- 1.zabranjuje se uvoz i ugradnja onih tehnologija u proiz- vodnju od strane preduzeća koje nemaju status odgova- rajuće tehnologije po standardima Evropske zajednice u pogledu zaštite voda od zagađivanja i čovjekove okoline, što uvoznik mora dokazati dokumentima koje izdaju federalni organi uprave nadležni za zaštitu okoliša i vodoprivrede;
- 2.zabranjuje se izgradnja ili rekonstrukcija proizvodnih ka- paciteta, stambenih i drugih privrednih i vodoprivrednih objekata na zemljištima u zoni uticaja na kvalitet podzemnih voda koje se mogu koristiti za piće i na pros- torima na kojima je planskim i drugim dokumentima predviđena izgradnja akumulacija za snabdijevanje vodom za piće stanovništva i privrede na području Kantona;
- 3.zabranjuje se izgradnja proizvodnih kapaciteta koji produkuju opasne i štetne materije za vode na području Kantona, a posebno na gornjim horizontima karsta na području Kantona bez istovremene izgradnje odgovara- jućih uređaja za prečišćavanje otpadnih voda odnosno ugradnje uređaja za smanjenje emisija opasnih i štetnih materija u atmosferu, kao i deponija za odlaganje mulja iz uređaja za prečišćavanje otpadnih voda odnosno deponija za odlaganje opasnih i štetnih materija iz uređaja za smanjenje emisija opasnih i štetnih materija u atmosferu, na poljoprivredno, šumsko i građevinsko zemljište;
- 4.zabranjuje se skladištenje opasnih i štetnih materija za kvalitet voda u zonama sanitarne zaštite izvorišta voda za piće.
Član 54.
Skupština Kantona, Vlada Kantona, ministarstva i drugi organi Kantona, organi Grada Sarajeva i općina koje nisu u sastavu Grada Sarajeva svojom aktivnošću i mjerama:
- 1.pružat će materijalnu i drugu pomoć preduzećima da svoje zastarjele tehnologije koje zagađuju vode zamjene savremenijim tehnologijama po standardima Evropske zajednice;
- 2.obezbijediti što bržu realizaciju projekata kojima se spriječava zagađenje podzemnih voda od deponija zaodlaganje krutih otpadaka u naseljenim mjestima na području Kantona;
- 3.obezbijediti sredstva i druge uslove za funkcionisanje uređaja za prečišćavanje otpadnih voda i njihovo održavanje u ispravnom stanju i izgradnju kolektora na dijelovima Grada Sarajeva i područjima općina koje nisu u sastavu Grada Sarajeva kojima bi se otpadne vode dovele na uređaj za prečišćavanje otpadnih voda.
Član 55.
Zaštita voda od zagađivanja na području Kantona sprovodi se u skladu sa Vodoprivrednom osnovom glavnog slivnog područja Bosne, planom zaštite voda od zagađivanja, vodoprivrednim osnovama iz člana 7. stav 1. ovog zakona, dugoročnim, srednjoročnim i godišnjim planovima razvoja vodoprivrede Federacije na Vodnom području slivova rijeke Save i dugoročnim, srednjoročnim i godišnjim planovima razvoja vodoprivrede Kantona.
Član 56.
Ministar propisuje granične vrijednosti opasnih i štetnih materija za otpadne vode i materije koje se ispuštaju u septičke i druge sabirne jame.
3. Iskorištavanje voda
Član 57.
Skupština Kantona, Vlada Kantona, Ministarstvo i drugi organi Kantona, organi Grada Sarajeva i organi općina na području Kantona, kao i pravna lica i građani, dužni su, svako u okviru svojih prava i obaveza, da čuvaju raspoložive količine i prirodna svojstva voda, da se vode koriste racionalno i u raznovrsne namjene zadovoljavajući pri tome prvenstveno širi javni interes i načelo održivog ravoja kojima se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo i mogućnost budućih generacija da to ostvare za sebe.
Član 58.
Društva koja u tehnološkim procesima koriste vodu dužna su da koriste vodu u skladu sa realno potrebnim količinama i, po pravilu, viškeratno.
Član 59.
Dio područja Kantona koji ima dovoljno vode nema pravo da ometa ili spriječava korisnike sa drugog područja Kantona koje te vode nemaju ili nemaju u dovoljnoj količini da se snabdijevaju vodom sa područja Kantona koje ima dovoljno vode.
a) Voda za piće
Član 60.
Zakonodavni i izvršni organi Kantona, organi Grada Sarajeva, općina, društava, i drugih pravnih lica, kao i građani Kantona, dužni su, svako, u okviru svojih prava i obaveza i realnih ekonomskih mogućnosti, da neprekidno donose odluke, sprovode mjere i aktivnosti kojima će se obezbijediti da svi građani Kantona i ostali korisnici voda za piće na području Kantona budu u jednakom položaju kada je u pitanju snabdijevanje vodom za piće, kako u pogledu količine, tako i kvalitetu voda, i da je voda za piće roba, kao i svaka druga roba na tržištu.
Član 61.
Područje Kantona (mjesna zajednica, općina, Grad Sarajevo) koje ima dovoljno vode za piće za sadašnje i buduće potrebe utvrđene Vodoprivrednom osnovom za Glavno slivno područje Bosne i vodoprivrednim osnovom iz člana 7. stav 1. ovog zakona ne može ometati ili spriječavati druga područja (mjesne zajednice, općine, Grad Sarajevo) da se u istoj mjeri snabdijevaju vodom za piće, a koja te vode nemaju ili nemaju dovoljno na svom području.
Član 62.
Rješavanje pitanja snabdijevanja vodom za piće, u smislu čl. 60. i 61. ovog zakona, kada lokalna izvorišta ne mogu da zadovolje potrebe za piće sadašnjih i budućih generacija vrši se prevođenjem voda sa područja mjesne zajednice na području druge ili više mjesnih zajednica odnosno sa područja jedne ili dvije općine na području jedne ili više općina odnosno Grada Sarajeva.
Član 63.
Prevođenje voda za piće, u smislu člana 62. ovog zakona, ne može biti osnov za postavljanje oštetnih zahtjeva od strane mjesnih zajednica odnosno općina sa čijeg se područja prevode vode za piće, jer je korištenje voda za piće kao opšteg dobra, jednako pravo svih građana i pravnih lica na području Kantona.
Član 64.
Prostori na području Kantona na kojima je vodoprivrednom osnovom Federacije, vodoprivrednom osnovom Glavnog slivnog područja Bosne, vodoprivrednom osnovom iz člana 7. stav 1. ovog zakona, strategijom prostornog uređenja Federacije i prostorno-razvojnim dokumentima Kantona predviđena izgradnja akumulacija, kao ključnih objekata za snabdijevanje vodom za piće i za upravljanje režimom voda, pod posebnom su zaštitom Kantona i ne mogu se koristiti za namjene kojima se spriječava ili otežava izgradnja planiranih akumulacija.
Član 65.
Obezbjeđenje dovoljnih količina voda za piće za sve građane i ostale korisnike voda na području Kantona sprovodi se i preduzimanjem mjera i aktivnosti kojima se spriječava ili smanjuje dalje zagađivanje podzemnih i površinskih voda od strane građana i drugih pravnih lica koja svoje otpadne vode ispuštaju u podzemne ili površinske vode odnosno koji opasne i štetne materije za kvalitet voda ispuštaju u atmosferu, na vodno, poljoprivredno, šumsko ili građevinsko zemljište.
Član 66.
Zaštita izvorišta voda koje se koriste za piće odnosno izvorišta koja su vodoprivrednom osnovom odnosno drugim planskim dokumentima određene da se koriste za piće i zaštita voda od zagađivanja na području Kantona su od posebnog dugoročnog značaja za Kanton, Grad Sarajevo, općine, pravna lica i građane Kantona.
Član 67.
Vlada Kantona utvrđuje zone sanitarne zaštite i zaštitne mjere za izvorišta voda kantonalnog vodovoda, općinskih vodovoda i vodovoda za snabdijevanje industrijskih i drugih društava vodom za piće, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom (član 37. stav 3.).
Izuzetno od odredba stava 1. ovog člana zone sanitarne zaštite i zaštitne mjere za grupne vodovode (član 25.) i seoske vodovode (član 28.) utvrđuju se ovim zakonom.
Veličine i granice zona sanitarne zaštite, u smislu stava 2. ovog člana, utvrđuju se istražnim radovima i stručnim elaboratom.
V - OGRANIČENJE PRAVA VLASNIKA ODNOSNO KORISNIKA ZEMLJIŠTA
Član 68.
Ako se pitanje odvođenja vode sa jednog zemljišta ili dovođenje voda na drugo zemljište ne može riješiti na drugi povoljniji i ekonomičniji način, može se, uz naknadu, u korist tog zemljišta ustanoviti pravo služnosti odvođenja odnosno dovođenja vode preko drugih zemljišta.
Služnost, u smislu stava 1. ovog člana, može se ustanoviti ugovorom ili rješenjem nadležnog organa po propisima o eksproprijaciji.
Član 69.
Ako se zbog nepostojanja općeg interesa, u smislu člana 68. ovog zakona, služnost ne može ustanoviti po propisima o eksproprijaciji, služnost odvođenja ili dovođenja vode preko drugih zemljišta isključivo u svrhu snabdijevanja vodom za piće i za sanitarne potrebe, rješenjem će utvrditi kantonalni organ nadležan za imovinsko-pravne poslove po prethodno pribav- ljenom mišljenju Ministarstva.
Naknada za ustanovljenje služnosti iz stava 1. ovog člana određuje se po propisima o eksproprijaciji.
Član 70.
Vlasnik odnosno korisnik zemljišta ne može na štetu susjednih zemljišta mijenjati pravac ili količinu vode koja prirodno otiče preko njegovog zemljišta ili kroz njegovo zemljište (podzemne vode).
VI - VRŠENJE I ORGANIZACIJA IZVRŠAVANJA POSLOVA I ZADATAKA PO OVOM ZAKONU
Član 71.
Radi potpunijeg i racionalnijeg izvršavanja poslova i zadataka Kantona na upravljanju vodama i vodoprivrednim objektima, kao i vršenju vodoprivredne djelatnosti, po Osnovnom zakonu i ovom zakonu na području Kantona dio stručnih poslova za Kanton vrši specijalizovano, osposobljeno i registrovano preduzeće za obavljanje tih poslova, uz naknadu.
Član 72.
Poslovi izuzetno značajni za upravljanje vodama iz člana 166. Osnovnog zakona za potrebe Kantona povjeravaju se na izvršavanje specijalizovanom preduzeću za obavljanje poslova izuzetno značajnih za upravljanje vodama, koje je za te poslove registrovano, osposobljeno i ima dugogodišnje iskustvo.
Član 73.
Ministarstvo obezbjeđuje trajno i potpuno izvršavanje poslova i zadataka Kantona utvrđenih Osnovnim zakonom i ovim zakonom u obimu utvrđenim godišnjim planovima vodoprivrede Kantona i u skladu sa sredstvima koja se na osnovu zakona obezbjeđuju za te namjene.
Član 74.
Ministarstvo je dužno da obezbjeđuje racionalno korištenje sredstava koja su mu obezbijeđena i stavljena na raspolaganje po zakonu za obavljanje poslova i zadataka utvrđenih ovim zakonom.
VII - FINANSIRANJE VODOPRIVREDE
Član 75.
Poslovi i zadaci Kantona iz Osnovnog zakona i ovog zakona finansiraju se iz sredstava određenih zakonom i drugih sredstava, a naročito:
- 1.dijela ostvarenih sredstava iz plaćanja opće vodne naknade i posebnih vodoprivrednih naknada koja po članu 210. stav 1. tačka 1. Osnovnog zakona pripadaju Kantonu;
- 2.sredstava budžeta Kantona namjenski obezbijeđena za finansiranje namjena iz člana 207. Osnovnog zakona;
- 3.sredstava obezbijeđenih po posebnom zakonu Kantona;
- 4.sredstava naknada za korištenje vještačkih akumulacija i retenzija;
- 5.sredstava koja udružuju Grad Sarajevo, općine, društva i građani za finansiranje određenih vodoprivrednih namjena;
- 6.sredstava donacija;
- 7.sredstava kredita;
- 8.iz ostalih izvora sredstava.
Član 76.
Naknada za korištenje vještačkih akumulacija i vještačkih retenzija obračunava se i plaća mjesečno do 30. u mjesecu za protekli mjesec.
Član 77.
Za neplaćanje ili neblagovremeno plaćanje naknade za korištenje vještačkih akumulacija i vještačkih retenzija obveznik plaćanja te naknade dužan je da plati zateznu kamatu u visini, na način i po postupku određenom federalnim zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga.
Član 78.
Ministar finansija Kantona, u sporazumu sa ministrom, propisuje način, postupak i rokove za obračunavanje i plaćanje naknade iz člana 76. ovog zakona, kontroli ostvarenih sredstava te naknade i njihovog trošenja u svrhe određene zakonom i druga pitanja od značaja za tu naknadu.
Član 79.
Od naplaćenih sredstava naknade iz člana 75. tačka 4. ovog zakona pripada:
- 1.općini - 50%;
- 2.Kantonu - 50%.
Ako je vještačka akumulacija odnosno vještačka retenzija izgrađena na području dvije ili više općina, od iznosa određenog u stavu 1. tačka 1. ovog člana svakoj općini pripada dio od tih prihoda srazmjerno površini zemljišta potopljenog vještačkom akumulacijom odnosno vještačkom retenzijom koja pripada svakoj općini.
Član 80.
Sredstva iz člana 79. ovog zakona koriste se isključivo za namjene iz člana 169. Osnovnog zakona za rješavanje vodoprivrednih problema na području Kantona, Grada Sarajeva i općina.
Član 81.
Izuzetno od odredbe stava 80. ovog zakona sredstva ostvarena od naplaćene naknade za korištenje vještačkih akumulacija odnosno vještačkih retenzija koje ostvari općina po članu 79. stav 1. tačka 1. ovog zakona mogu se koristiti i u druge (ne vodoprivredne) namjene, ako Vlada Kantona utvrdi da je općina:
- 1.na zadovoljavajući način riješila pitanje snabdijevanja vodom za piće stanovništva i drugih korisnika u sjedištu općine;
- 2.ako su pored uslova iz stava 2. tačka 1. ovog člana ispunjeni i uslovi iz člana 24. stav 3. i člana 32. stav 4. ovog zakona.
VIII - IZGRADNJA, ZAŠTITA, KORIŠTENJE, ODRŽAVANJE I UPRAVLJANJE OBJEKTIMA ZA VODOSNABDIJEVANJE U SEOSKIM NASELJIMA
Član 82.
Pod objektima za vodosnabdijevanje u seoskim naseljima, u smislu ovog zakona, smatraju se grupni vodovodi, seoski vodovodi, seoske javne česme, hair-česme, spomen-česme i seoski javni bunari.
Seoska javna česma, hair-česma i spomen-česma u smislu ovog zakona, je objekat sa odgovarajućom zaštitnom zonom i odgovarajućim uređajima za snabdijevanje vodom za piće građana seoskog naselja i prolaznika.
Seoski javni bunar, u smislu ovog zakona, je objekat sa odgovarajućom zaštitnom zonom i odgovarajućim uređajima koji služi za snabdijevanje vodom za piće najmanje dva domaćinstva u seoskom naselju.
Član 83.
Izvorišta voda koja se zahvataju radi snabdijevanja vodom za piće seoskog vodovoda moraju imati dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za piće, kako bi se u svako doba moglo obezbijediti neprekidno snabdijevanje vodom građana seoskog naselja.
Kaptaža i rezervoari koji su, u smislu ovog zakona, sastavni dio seoskog vodovoda, a koji služe za prihvatanje i akumuliranje voda za piće, moraju imati propisane izolacije i ostale potrebne uređaje. Kapacitet rezervoara seoskog vodovoda treba da obezbijedi dovoljnu količinu vode za dnevnu potrošnju korisnika i rezervu za gašenje požara.
Seoski vodovod mora imati ugrađen, ispravan i propisno baždaren uređaj za mjerenje količina iskorištene vode na odvodu iz rezervoara, a ako ima više odvoda iz rezervoara, na svakom odvodu.
Ako je kapacitet izvorišta vode veći od stvarnih potreba korisnika seoskog vodovoda (za piće, sanitarne potrebe, napajanje stoke) na ispustu iz rezervoara seoskog vodovoda ugrađuje se česma sa betonskim koritom za javnu upotrebu (seoska javna česma).
Član 84.
Investitor za izgradnju seoskog vodovoda može biti grupa građana odnosno mjesna zajednica odnosno građanin.
Investitor za izgradnju seoske javne česme, hair-česme, spomen-česme odnosno seoskog javnog bunara može biti grupa građana odnosno građanin.
Hair-česmama odnosno spomen-česmama upravlja općina.
Član 85.
Izgradnja odnosno rekonstrukcija seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme hair-česme, spomen-česme, odnosno seoskog javnog bunara vrši se na osnovu izdate urbanističke saglasnosti odnosno odobrenja za građenje po propisima o prostornom uređenju odnosno građenju.
Prije izdavanja odobrenja za građenje iz stava 1. ovog člana obavezno se pribavlja dokumentacija:
- 1.o izdašnosti izvorišta;
- 2.o sadašnjim i budućim potrebnim količinama vode za piće;
- 3.o zdravstvenoj ispravnosti voda za piće;
- 4.da objekat odgovara propisanim mjerama za obezbjeđenje zdravstvene ispravnosti vode za piće i za zaštitu izvorišta od zagađivanja;
- 5.o zaštitnim zonama;
- 6.projektna dokumentacija najmanje na nivou idejnog projekta ili elaborata.
Član 86.
Izgradnja ili rekonstrukcija seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, hair-česme, spomen-česme, odnosno seoskog javnog bunara vrši se na način i pod uslovima određenim u izdatoj vodoprivrednoj saglasnosti za taj objekat.
Član 87.
Po izvršenoj izgradnji ili rekonstrukciji seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, hair-česme, spomen-česme, odnosno seoskog javnog bunara, a prije izdavanja odobrenja za upotrebu po propisima o prostornom uređenju odnosno građenju, obavezno se pribavlja vodoprivredna dozvola.
Uz zahtjev za izdavanje vodoprivredne dozvole za seoski vodovod podnosi se i pismeni ugovor o održavanju i iskorištavanju seoskog vodovoda i regulisanju drugih pitanja od značaja za seoski vodovod. Pismeni ugovor potpisuju svi investitori seoskog vodovoda koji se ovjerava na sudu ili općini i čiji se jedan primjerak dostavlja na trajno korištenje Ministarstvu.
Član 88.
Licima koja nisu učestvovala u izgradnji seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara, može se odobriti priključak na seoski vodovod odnosno korištenje vode iz seoske javne česme odnosno seoskog javnog bunara na osnovu vodoprivredne dozvole koju donosi Ministarstvo.
Vodoprivrednom dozvolom odobrit će se priključak na seoski vodovod odnosno korištenje vode iz seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara, ako seoski vodovod odnosno seoska javna česma, odnosno seoski javni bunar, s obzirom na količinu vode za piće, može da zadovolji i potrebe interesenta i ako se njegovo snabdijevanje vodom za piće ne može izvršiti na drugi (ekonomičan i racionalan) način.
Lice kome je vodoprivrednom dozvolom odobreno priključenje na seoski vodovod odnosno korištenje voda seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara dužno je sa vlasnicima seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme odnosno seoskog javnog bunara zaključiti ugovor u kome će se utvrditi njegova finansijska obaveza da vlasnicima tog objekta plati srazmjeran dio troškova izgradnje seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara i obavezna snošenja srazmjernog dijela troškova održavanja i iskorišćavanja tog objekta. Uplata namjenskog dijela sredstava troškova izgradnje i troškova održavanja i iskorištavanja seoskog vodovoda vrši se na štednu knjižicu otvorenu za uplatu i utrošak sredstava za održavanje i iskorištavanje seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme odnosno seoskog javnog bunara.
Srazmjeran dio troškova koje lice kome je vodoprivrednom dozvolom odobreno priključenje na seoski vodovod odnosno korištenje seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara treba da snosi u smislu stava 3. ovog člana, ne može biti veći od učešća svakog pojedinog investitora u izgradnji ili rekonstrukciji seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara, odnosno od učešća svakog pojedinog vlasnika seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme odnosno seoskog javnog bunara u troškovima održavanja i iskorištavanja tog objekta.
Ako vlasnici seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara odbiju sa licem kome je izdata vodoprivredna dozvola da potpišu ugovor o snošenju srazmjenog dijela troškova izgradnje, održavanja ili korištenja seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme odnosno seoskog javnog bunara, ili lice kome je izdata vodoprivredna dozvola odbije da potpiše ugovor u smislu stava 3. ovog člana, spor će rješavati nadležan općinski sud.
Član 89.
Građani vlasnici seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme odnosno seoskog javnog bunara dužni su da trajno obezbjeđuju potrebna finansijska sredstva i druge uslove za tekuće i investiciono održavanje i funkcionisanje tih objekata u skladu sa njihovom prirodom i namjenom, za uspostavljanje i održavanje zona sanitarne zaštite izvorišta voda za seoske vodovode i za vršenje minimalnog broja propisanih pregleda zdravstvenih ispravnosti vode za piće iz tih objekata u ovlaštenoj laboratoriji.
Obaveza iz stava 1. ovog člana postoji i u slučaju kada su vlasnici seoskog vodovoda taj objekat predali na upravljanje nadležnom komunalnom društvu za snabdijevanje potrošača vodom (općinsko komunalno javno preduzeće), ili drugom društvu ako se iz cijene vode tog seoskog vodovoda ne mogu obezbijediti sva potrebna finansijska sredstva za nemjene propisane u stavu 1. ovog člana.
Član 90.
Ukoliko se ustanovi da vlasnici seoskog vodovoda odnosno seoske javne česme, odnosno seoskog javnog bunara ne izvršavaju svoju obavezu iz člana 89. ovog zakona, Ministarstvo će narediti izvršavanje tih obaveza i odrediti rok za njihovo izvršavanje odnosno postupanje u skladu sa uslovima utvrđenim u vodoprivrednoj dozvoli za taj objekat.
Ako se ustanovi da građani nisu izvršili svoje obaveze ili ih nisu izvršili u skladu sa rješenjem iz stava 1. ovog člana, Ministarstvo će izdati vodoprivredni nalog.
Član 91.
Zaštita izvorišta seoskih vodovoda vrši se uspostavljanjem i održavanjem zona sanitarne zaštite čije se veličine i granice utvrđuju u skladu sa istraživanjima i ocijenjenim potrebama.
Za seoske vodovode utvrđuju se zaštitne zone, i to:
- -uža zaštitna zona,
- -prva zaštitna zona,
- -druga zaštitna zona.
Veličine i granice zaštitnih zona iz stava 2. ovog člana utvrđuju se vodoprivrednom saglasnošću, a ako za seoski vodovod nije izdata vodoprivredna saglasnost onda vodoprivrednom dozvolom.
Izuzetno od stava 2. alineja 3. ovog člana vodoprivrednim aktom iz stava 3. ovog člana može se isključiti potreba uspostavljanja i održavanja druge zaštitne zone seoskog vodovoda.
Član 92.
Na zemljištu uže zaštitne zone seoskog vodovoda mogu uz primjenu propisanih zaštitnih mjera postojati objekti i uređaji neophodni za rad seoskog vodovoda, kao i unutrašnji putevi za pristup tim objektima.
Područje uže zaštitne zone seoskog vodovoda mora biti ograđeno pletenom žicom radi sprečavanja neovlaštenim licima pristup toj zoni.
Zemljište na području uže zaštitne zone koje se ne nalazi pod objektima mora biti zasijano travom i rastinjem plitkog korjena, pri čemu je zabranjena upotreba vještačkog ili prirodnog đubriva i hemijskih sredstava za zaštitu bilja.
Član 93.
Na području prve zaštitne zone zabranjeno je:
- 1.građenje objekata i izvođenje svih drugih radova, kao i korištenja zemljišta, na način kojim se ugrožavaju njegove prirodne vrijednosti i režim površinskih i podzemnih voda;
- 2.držanje stoke, pernate živine i kunića, kao i ispaša stoke;
- 3.ispuštanje i prosipanje ulja, kiselina i drugih opasnih i štetnih materija za kvalitet voda;
- 4.izgradnja ili polaganje vodopropusnih kanalizacionih cjevovoda za odvođenje otpadnih voda, izuzev vodo- nepropusnih kanalizacionih cjevovoda;
- 5.pranje motornih i drugih vozila;
- 6.deponovanje i istresanje tečnih i čvrstih otpadnih materija.
Na području prve zaštitne zone može se saditi ukrasno i šumsko drveće, vršiti uzgoj plantažnih voćaka i nasadi za pčelarstvo i obrađivati poljoprivredno zemljište, ali bez upotrebe vještačkog ili prirodnog đubriva i hemijskih sredstava za zaštitu bilja.
Član 94.
Na području druge zaštitne zone zabranjeno je izgrađivati odnosno izvoditi radove i druge zabranjene radnje iz člana 93. ovog zakona, izuzev kampovanja i kupanja u vodotocima i obrade poljoprivrednog zemljišta uz upotrebu dozvoljene (minimalne) koncentracije vještačkih đubriva.
Član 95.
Zabranjeno je neovlaštenim licima da vrše otvaranje i zatvaranje armatura, instalacija, hidranata i ostalih uređaja seoskog vodovoda, izuzev u slučajevima kada je to nužno u cilju spriječavanja većih šteta (pucanje cijevi, požar i slično).
Član 96.
Zabranjeno je na seoskim javnim česmama i seoskim javnim bunarima pranje rublja, kupanje, napajanje stoke, pranje motornih i drugih vozila i vršenje drugih radova ili radnji, što bi moglo uticati na zdravstvenu ispravnost vode za piće odnosno oštećenje instalacija i uređaja seoskih javnih česmi i seoskih javnih bunara.