Zakon o fondacijama i zakladama
ZAKON
O FONDACIJAMA I ZAKLADAMA
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se: osnivanje, djelatnost, uprav- ljanje, organizacija i prestanak fondacija i zaklada od značaja za Kanton Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton), kao i nadzor nad radom tih fondacija i zaklada.
Odredbe ovog zakona ne odnose se na vakufe, vjerske zadužbine i zaklade.
Član 2.
Fondacija, u smislu ovog zakona, je imovina namijenjena da, u određenom vremenskom razdoblju, služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe od značaja za Kanton.
Općekorisna svrha, u smislu ovog zakona, smatra se takva svrha čijim ispunjavanjem se postiže opće unapređenje kulturne, prosvjetne, naučne, duhovne, sportske, zdravstvene, ekološke ili druge društvene djelatnosti, kao i organizovanje radova i drugih aktivnosti u oblasti privrednog razvoja, obnove i rekonstrukcije Kantona.
Dobrotvorna svrha, u smislu ovog zakona, je takva svrha čijim se ispunjenjem pruža potpora licima kojima je potrebna pomoć.
Član 3.
Zaklada, u smislu ovog zakona, je imovina namijenjena da sama ili prihodima koje ostvaruje, trajno služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe.
Općekorisna i dobrotvorna svrha zaklade ostvaruje se u skladu sa odredbama st. 2. i 3. prethodnog člana ovog zakona.
Svrha zaklade je općekorisna, odnosno dobrotvorna i ako se tiče samo lica koja pripadaju određenom krugu lica koja žive na određenom području ili su obuhvaćena djelatnošću udruženja, ustanove ili drugog pravnog lica.
Član 4.
Fondacija i zaklada ima svojstvo pravnog lica.
II - OSNIVANJE, DJELATNOST, UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJA FONDACIJA
1. Osnivanje i sjedište fonacije
Član 5.
Fondaciju mogu osnovati domaća i strana pravna i fizička lica.
Saglasnost na osnivanje fondacije iz prethodnog stava daje Vlada Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Vlada).
Vlada ne može odbiti davanje saglasnosti ako su ispunjeni uslovi iz člana 2. ovog zakona.
Sjedište fondacije mora biti na teritoriji Kantona.
Član 6.
Fondacija se osniva odlukom osnivača, ako fondaciju osniva jedan osnivač, odnosno ugovorom koji zaključuju osnivači, ako fondaciju osnivaju dva ili više osnivača (u daljem tekstu: osnivački akt).
Osnivački akt obavezno sadrži:
- 1.ime osnivača,
- 2.naziv i sjedište fondacije,
- 3.opis općekorisne, odnosno dobrotvorne svrhe radi koje se osniva fondacija,
- 4.podatke o imovini (nepokretnostima, pravima i novčanim sredstvima) koja unosi, osniva, odnosno osnivači,
- 5.način sticanja prihoda koji služe za ostvarivanje ciljeva fondacije i način njihovog korištenja,
- 6.odredbe o upravljanju i rukovođenju fondacijom,
- 7.odredbe o trajanju fondacije i načinu prestanka fondacije.
2. Djelatnost fondacije
Član 7.
Fondacija može imati djelatnost kojom se postiže opće-korisna i dobrotvorna svrha od značaja za Kanton, utvrđena odredbama člana 2. ovog zakona.
3. Prihodi fondacije
Član 8.
Prihodi fondacije sastoje se od sredstava dobivenih iz multilateralnih ili bilateralnih programa pomoći, sredstava koja osigurava osnivač fondacije, domaćih i inostranih donacija i ostalih izvora finansiranja.
4. Statut fondacije
Član 9.
- 1.ime i sjedište fondacije,
- 2.podatke o osnivanju i osnovnoj imovini i svrsi fondacije,
- 3.način upotrebe njenih prihoda,
- 4.odredbe o organima upravljanja fondacije, postupak za njihovo postavljanje i razrješenje, kao i odgovornost za rad njihovih članova,
- 5.odredbe o nadležnostima organa fondacije i njihovom radu,
- 6.odredbe o podnošenju izvještaja o radu i finansijskom poslovanju fondacije,
- 7.odredbe o prenamjeni preostale imovine u slučaju prestanka fondacije,
- 8.odredbe o donošenju akata i njihovom objavljivanju i druge odredbe od značaja za organizaciju i način rada fondacije.
Član 10.
Organi fondacije su odbor povjerenika i direktor.
Odbor povjerenika je organ upravljanja i sastoji se od predsjednika i određenog broja članova.
Odbor povjerenika imenuje osnivač, koji određuje predsjednika odbora povjerenika, a kada je osnivač Kanton, odbor povjerenika imenuje Vlada, koja određuje predsjednika odbora povjerenika.
Član 11.
Odbor povjerenika vrši naročito slijedeće poslove: imenuje i razrješava direktora fondacije, donosi statut, planove poslovanja, utvrđuje poslovnu politiku, strategiju i program razvoja, odlučuje o raspodjeli i upotrebi sredstava, donosi godišnji obračun prihoda i vrši druge poslove utvrđene statutom fondacije.
Član 12.
Fondacija ima direktora koji rukovodi poslovima fondacije i odgovara za zakonitost njenog rada.
Direktora fondacije imenuje i razrješava Odbor povjerenika, uz saglasnost osnivača, odnosno Vlade, kada je osnivač Kanton.
Obaveze i odgovornosti direktora i postupak njegovog imenovanja i razrješenja, uređuju se osnivačkim aktom i statutom fondacije.
5. Registracija fondacije
Član 13.
Fondacija se upisuje u Registar fondacija.
Registar svih fondacija koje se osnivaju po ovome zakonu vodi kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravde i uprave (u daljem tekstu: Ministarstvo pravde).
Fondacija počinje sa radom danom upisa u registar fondacija.
Kantonalni ministar pravde propisuje sadržaj i način vođenja registra fondacije.
6. Prestanak fondacije
Član 14.
Fondacija prestaje sa radom kada prestane svrha njenog osnivanja, o čemu odlučuje osnivač fondacije, na prijedlog organa kojeg statutom odredi osnivač fondacije.
Odlukom o prestanku fondacije uređuje se način likvidacije preostale imovine fondacije, pri čemu se prvenstveno izmiruju sve preuzete obaveze, a preostala imovina se vraća osnivaču.
7. Nadzor
Član 15.
Nadzor nad radom fondacije vrše kantonalno ministarstvo nadležno za oblast u koju spadaju poslovi fondacije (u daljem tekstu: nadležno kantonalno ministarstvo) i kantonalno ministarstvo nadležno za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija), svako u pitanjima iz svoje nadležnosti.
Član 16.
Direktor i odbor povjerenika podnose osnivaču godišnji izvještaj o radu fondacije.
Osnivač može odlučiti da se godišnji izvještaj u cjelosti ili djelimično objavi u sredstvima javnog informisanja.
Kanton, kao osnivač fondacije, godišnji izvještaj o radu fondacije obavezno objavljuje u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
III - OSNIVANJE, DJELOVANJE I UPRAVLJANJE ZAKLADOM
1. Osnivanje zaklade
Član 17.
Zakladu može osnovati fizičko ili pravno lice iz Bosne i Hercegovine, ili strano fizičko ili pravno lice (u daljem tekstu: zakladnik).
Član 18.
Ako zakladu osniva jedan zakladnik, zaklada se osniva izjavom o osnivanju zaklade (odluka, izjava posljednje volje i sl.).
Ako zakladu osniva zajednički više lica, ta lica zaključuju ugovor o osnivanju zaklade.
Akt o osnivanju zaklade mora sadržavati:
- 1.očitovanje volje zakladnika da se određena imovina trajno namjenjuje za osnivanje zaklade,
- 2.podatke kojima se tačno određuje imovina namijenjena zakladnoj svrsi (osnovna imovina), s procjenom sudskog vještaka o njenoj vrijednosti i predvidivim prihodima koje bi ona mogla davati,
- 3.određenje općekorisne ili dobrotvorne svrhe zaklade,
- 4.ime privremenog, odnosno stalnog zakladnog upravnika, te način i postupak imenovanja zakladnog upravnika i drugih organa upravljanja zakladom.
Akt o osnivanju zaklade mora biti sastavljen u pismenom obliku.
Ako se zaklada osniva za života zakladnika, potpis zakladnika na takvoj izjavi mora biti ovjeren sudski ili od strane drugog nadležnog organa.
Ako se zaklada osniva za slučaj smrti zakladnika, izjava o njenom osnivanju mora biti u obliku izjave posljednje volje (oporuke, legata).
Član 19.
Osnivanje zaklade dopušteno je:
- 1.ako je akt o osnivanju zaklade donesen u skladu sa odredbama prethodnog člana ovog zakona;
- 2.ako je svrha zaklade općekorisna ili dobrotvorna i
- 3.ako je imovina zaklade dovoljna za trajno ispunjavanje svrhe zaklade.
Imovina zaklade nije dovoljna za trajno ispunjavanje svrhe zaklade ako bi njezini predvidivi prihodi trajno ili za duže vrijeme omogućavali samo očuvanje te imovine, naročito nekretnina, a ne i ostvarenje neposredne svrhe zaklade.
Osnivanje zaklade nije dopušteno:
- 1.ako je svrha zaklade nemoguća, pravno ili moralno ne- dopustiva,
- 2.ako za osnivanje zaklade ne postoji razborit razlog ili kad svrha zaklade očito ne bi bila ozbiljna.
Član 20.
Zakladnik može opozvati akt o osnivanju zaklade sve do trenutka dok mu ne bude dostavljeno rješenje kojim se dopušta osnivanje zaklade.
Nasljednici zakladnika mogu pobijati njegovu izjavu posljednje volje o osnivanju zaklade po pravilima o pobijanju oporuke. Izjavu o pobijanju nasljednici mogu dati najkasnije prilikom davanja svoje nasljedničke izjave, odnosno odmah nakon što su saznali za izjavu posljednje volje zakladnika o osnivanju zaklade.
Ako je akt o osnivanju donijelo više lica, pojedini zakladnik može taj akt pobijati tužbom iz razloga koji ga čine pobijajućim po općim pravilima obaveznog prava. Tužba se može podnijeti sudu do predaje akta o osnivanju zaklade Ministarstvu pravde.
Ako je akt o osnivanju zaklade blagovremeno opozvan, odnosno ako je blagovremeno pokrenut postupak za njegovo pobijanje, Ministarstvo pravde ne može donijeti rješenje kojim se dopušta osnivanje zaklade do okončanja toga postupka. Ako tužba za pobijanje akta o osnivanju bude pravosnažno odbijena, Ministarstvo pravde će donijeti rješenje o dopuštenju osnivanja zaklade.
Akt o osnivanju zaklade mogu pobijati i vjerovnici zakladnika po općim zakonskim propisima o pobijanju pravnih radnji. Pokretanje parnice za pobijanje ne spriječava osnivanje zaklade.
Radi zaštite prava zaklade, odnosno drugih suosnivača, sud može tokom parnice, po službenoj dužnosti ili na zahtjev Ministarstva pravde ili drugih suosnivača, odrediti privremene mjere osiguranja.
Član 21.
Ako je izjava o osnivanju zaklade data oporučno, ostavinski sud će o toj izjavi obavijestiti Ministarstvo pravde, koje će, ako ocijeni da su ispunjene pretpostavke za osnivanje zaklade, donijeti rješenje o davanju odobrenja za osnivanje zaklade na osnovu oporuke.
Ako Ministarstvo pravde odbije dati dopuštenje iz prethodnog stava, smatra se da zaklada nije ni osnovana.
Član 22.
Poslove u vezi s osnivanjem i druge poslove od značaja za rad zaklade, određene ovim zakonom, obavlja Ministarstvo pravde.
Član 23.
Rješenje o davanju odobrenja za osnivanje zaklade donosi se na osnovu pismenog zahtjeva zakladnika ili na osnovu obavještenja nadležnog suda o oporučnom osnivanju zaklade.
Ministar pravde propisuje uputstvo, obrazac zahtjeva i dokumente koje treba priložiti uz zahtjev o osnivanju zaklade.
Član 24.
Ministarstvo pravde je dužno donijeti rješenje o davanju odobrenja za osnivanje zaklade u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za osnivanje zaklade, odnosno obavještenja nadležnog suda o oporučnom osnivanju zaklade.
Rješenje iz prethodnog stava sadrži: ime i sjedište zaklade, svrhu zaklade s naznakom kruga lica prema kojima se svrha zaklade ostvaruje, ime i prezime lica, odnosno naziv zakladnog organa ovlaštenog za zastupanje zaklade, te druge podatke predviđene odredbama ovog zakona.
Rješenje iz prethodnog stava je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Ministarstvo pravde po službenoj dužnosti vrši upis zaklade u zakladni upisnik.
Član 25.
Ukoliko zakladnik oporukom nije odredio zakladnog upravnika, Ministarstvo pravde, bez odlaganja, postavlja lice koje će se starati o imovini nad kojom se zaklada osniva (u daljem tekstu: privremeni upravnik), do okončanja postupka osnivanja zaklade.
2. Ime zaklade
Član 26.
Ime zaklade određuje zakladnik u aktu o osnivanju.
Ime zaklade treba biti takvo da se jasno razlikuje od imena drugih već registrovanih zaklada.
U imenu zaklade treba biti navedena riječ "zaklada" i druga odgovarajuća riječ, koja upućuje na svrhu zaklade.
Ime zaklade može sadržavati i ime određenog fizičkog ili pravnog lica, te naznaku svrhe zaklade.
Ako zakladnik nije odredio ime zaklade, ime zaklade odredit će Ministarstvo pravde.
Ako fizičko ili pravno lice čije je ime sadržno u imenu zaklade nije zakladnik, njegovo ime može se unijeti u ime zaklade samo uz pristanak tog lica ili njegovog nasljednika, koji se daje pisanom i ovjerenom izjavom.
3. Sjedište zaklade
Član 27.
Sjedište zaklade mora biti u Kantonu.
U sjedištu zaklade je i sjedište njezinih organa upravljanja.
4. Imovina zaklade
Član 28.
Osnovnu imovinu zaklade čini imovina koju je zakladnik namijenio zakladi u aktu o osnivanju, čija se vrijednost ostvarivanjem zakladne svrhe, ne smije umanjivati ili gubiti.
Imovina iz prethodnog stava, upisom zaklade u zakladni upisnik, postaje imovinom zaklade.
Ministarstvo pravde može, neposredno ili putem privremenog upravnika, prije upisa zaklade u zakladni upisnik, preduzimati pred nadležnim organima radnje radi zaštite osnovne imovine.
Imovinu zaklade čini i imovina koju je zaklada stekla eko-nomskim iskorištavanjem svoje imovine (npr. zakupnina, najamnina, dobit, kamate, dividende, prihodi od autorskih prava, patenata, licenci i sl.; prihodi od poljoprivrednog, šumskog i drugog zemljišta), prilozi, donacije i sl.
Radi sticanja imovine, zaklada može organizovati određene aktivnosti (dobrotvorne priredbe, prigodnu lutriju, izradu i prodaju prigodne štampe, amblema, znački i sl.).
Novčana sredstva koja čine dio imovine zaklade, moraju se unijeti na teritoriju Kantona i položiti na račun zaklade koji je otvoren u Kantonu.
Nepokretna imovina, unijeta u zakladu kao njezina glavnica ili kupljena od kamata radi ostvarivanja svrhe zaklade i uvećanja njezine finansijske podloge, ne smije se otuđiti (prodati, zamijeniti) na štetu već ostvarne finansijske podloge i svrhe glavnice.
Član 29.
Kanton može biti osnivač ili suosnivač zaklade samo ako je, posebnim zakonom kojim se reguliše određena oblast, to utvrđeno.
5. Statut zaklade
Član 30.
Statut zaklade mora osobito sadržavati:
- 1.ime i sjedište zaklade,
- 2.podatke o osnivanju i osnovnoj imovini zaklade,
- 3.odredbe o svrsi zaklade, upotrebi njezinih prihoda, odnosno krugu lica koje se zakladom potpomažu, te o načinu na koji se odobrava potpora,
- 4.odredbe o organima upravljanja i zastupanja zakladom, te odredbe o postupku za njihovo imenovanje i razrješenje, načinu rada i odgovornosti,
- 5.odredbe o ovlaštenjima organa upravljanja i zastupanja zakladom,
- 6.odredbe o podnošenju izvještaja o radu i izvještaja, Ministarstvo pravde i Ministarstvu finansija, o imovinskom i finansijskom stanju zaklade,
- 7.odredbe o pravnim poslovima za čije je obavljanje potrebna saglasnost, odnosno naknadno odobrenje Ministarstva pravde,
- 8.odredbe o prenamjeni preostale imovine u slučaju prestanka zaklade,
- 9.odredbe o donošenju akata i njihovom objavljivanju i druge odredbe od značaja za organizaciju i način rada zaklade.
Statutom zaklade može se utvrditi obaveza obrazovanja stručnog i savjetodavnog organa zaklade, naziv, nadležnosti, sastav, način imenovanja tog organa kao i druga pitanja od značaja za njegov rad.
6. Upravljanje zakladom
a) Upravnik zaklade
Član 31.
Zaklada ima upravnika koji vodi poslove zaklade i odgovoran je za zakonitost rada zaklade.
Upravnika zaklade imenuje zakladnik, kao privremenog ili stalnog upravnika.
Ako je zakladnik imenovao privremenog upravnika, aktom o osnivanju uređuje postupak imenovanja stalnog zakladnog upravnika.
Član 32.
Upravnik zaklade preuzima, odnosno prikuplja zakladnu imovinu, upravlja zakladom i zastupa zakladu, ako preduzimanje određenih radnji ili pravnih poslova u vezi sa zakladom, ovim zakonom nije utvrđeno u nadležnosti Ministarstva pravde, do imenovanja zakladnog odbora.
b) Zakladni odbor
Član 33.
Organ upravljanja zakladom je zakladni odbor, kojeg imenuje zakladnik, na način i po postupku utvrđen aktom o osnivanju zaklade.
Ako se zaklada osniva oporučno, a zakladnik oporukom nije imenovao zakladni odbor, prvi zakladni odbor imenuje Ministarstvo pravde, između lica koje predloži upravnik zaklade, a kasnije imenovanje članova zakladnog odbora vrši se na način i po postupku utvrđenom statutom zaklade.
Lica predložena za članove zakladnog odbora moraju dati svoju prethodnu pismenu i ovjerenu saglasnost, biti poslovno sposobna i dostojna povjerenja, s obzirom na svoju stručnost, prethodni rad i vladanje i ne mogu pripadati licima kojima su namijenjene koristi zaklade, niti mogu biti službenici organa uprave.
Zakladni odbor:
- 1.donosi statut i druge opće akta zaklade,
- 2.utvrđuje prijedloge i smjernice za rad zaklade i upravnika zaklade,
- 3.vrši kontrolu poslovanja zaklade, utvrđuje planove zaklade i usvaja izvještaje o poslovanju i stanju zaklade,
- 4.vrši nadzor nad korištenjem imovine zaklade i stara se da se imovina zaklade održava, odnosno uvećava,
- 5.utvrđuje godišnji obračun i završni račun, u skladu sa zakonom, koji mora sadržavati, između ostalog, pregled prihoda i rashoda zaklada u proteklom obračunskom periodu i stanje imovine zaklade,
- 6.odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim statutom zaklade.
7. Zakladni upisnik
Član 34.
Zaklada se upisuje u zakladni upisnik.
Zakladni upisnik vodi Ministarstvo pravde.
Sadržaj i način vođenja zakladnog upisnika propisuje kantonalni ministar pravde.
Zakladni upisnik i spisi čuvaju se trajno.
8. Prestanak zaklade
Član 35.
Zaklada prestaje:
- 1.ako ostane bez imovine,
- 2.ako njena imovina prestane biti dovoljna za trajno ispunjavanje svrhe zaklade, a nema uslova za pretvorbu zaklade u fondaciju, ali se svrha zaklade može postići njenim prestankom i prenosom zakladne imovine u neku drugu zakladu, koja služi istoj ili sličnoj svrsi i
- 3.ako svrha zaklade prestane biti općekorisna ili dobrotvorna ili je njezino ostvarivanje postalo nemoguće, pravno ili moralno nedopušteno.
Član 36.
O prestanku zaklade odlučuje rješenjem Ministarstvo pravde, na prijedlog zakladnog odbora ili po službenoj dužnosti.
U postupku prestanka zaklade, stranke su zakladnik odnosno njegovi nasljednici i zastupnik zaklade.
U rješenju o prestanku zaklade Ministarstvo pravde postavlja povjerenika zaklade, koji će odmah preuzeti upravljanje i zastupanje zakladom.
Član 37.
Povjerenik zaklade ovlašten je da izvrši primopredaju zakladne imovine, knjiga i drugih isprava od dotadašnjih organa zaklade, o čemu se sastavlja poseban zapisnik.
Ako dotadašnji organi zaklade odbiju sudjelovati u primopredaji, odnosno ne odazovu se pozivu povjerenika, Ministarstvo pravde određuje stručnu komisiju koja, zajedno s povjerenikom, sastavlja zapisnik o preuzimanju zakladne imovine i arhiva.
Primjerak zapisnika o primopredaji, odnosno preuzimanju zakladne imovine dostavlja se Ministarstvu pravde.
Ministarstvo pravde, na prijedlog povjerenika ili po službenoj dužnosti, odlučuje treba li protiv članova dotadašnjih organa zaklade pokrenuti određeni sudski ili drugi postupak.
Član 38.
Rješenjem o prestanku zaklade utvrđuje se način i uslovi izmirenja preostalih obaveza zaklade prema korisnicima i trećim licima, kao i prenos preostale imovine na drugog korisnika.
Po prestanku zaklade, preostala zakladna imovina vraća se zakladniku ili drugim licima, u skladu s oporukom kojom je osnovana zaklada, ili nasljednicima zakladnika.
U slučaju da zakladnu imovinu nije moguće prenijeti na način iz prethodnog stava, ta imovina se prenosi nekoj drugoj zakladi ili korisi za druge općekorisne ili dobrotvorne svrhe koje su najbliže volji zakladnika.
Kod prenosa zakladne imovine, Ministarstvo pravde, rješenjem o prenosu imovine, utvrđuje obavezu primaoca te imovine da u korištenju imovine sačuva od zaborava osnivača zaklade koja je prestala.
Rješenje o prestanku zaklade je konačno, a protiv njega zakladni odbor i drugo pravno ili fizičko lice koje ima pravni interes može pokrenuti upravni spor.
Na osnovu pravosnažnog rješenja o prestanku zaklade, zaklada se briše iz zakladnog upisnika.
Rješenje o prestanku zaklade, s izvodom iz zakladnog upisnika o brisanju zaklade, je valjan osnov za upis promjene vlasnika u zemljišnim knjigama.
9. Nadzor
Član 39.
Nadzor nad radom zaklade vrši Ministarstvo pravde i Ministarstvo finansija.
Ministarstvo pravde vrši nadzor radi provjere da li se održava osnovna imovina zaklade, ispunjava li se njena svrha i da li se zakladom upravlja u skladu s propisima.
Ministarstvo finansija vrši nadzor nad finansijskim poslovanjem zaklade.
IV - PRETVARANJE ZAKLADE U FONDACIJU
Član 40.
Zaklada se pretvara u fondaciju kada njezini prihodi više nisu dovoljni za trajno ispunjavanje svrhe zaklade, čak i prema izmijenjenom statutu, ali je upotrebom osnovne imovine zaklade moguće predvidjeti ispunjavanje njezine svrhe za najmanje još deset godina, ukoliko se osnivač zaklade ne opredijeli za neko drugo rješenje.
Pretvaranje zaklade u fondaciju obavlja se promjenom statuta zaklade u skladu sa članom 9. ovog zakona, što se objavljuje u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
O pretvaranju zaklade u fondaciju odlučuje Vlada, na prijedlog nadležnog kantonalnog ministra.
Prilikom pretvaranja zaklade u fondaciju, novonastala fondacija mora se uskladiti s odredbama ovog zakona koje se odnose na fondacije, u roku koji odredi Vlada.
V - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 41.
Promjene imena, sjedišta, imovine, svrhe i statutarnih odredbi o organima upravljanja fondacijom i zakladom vrši se na način i po postupku koji je ovim zakonom predviđen za osnivanje fondacije i zaklade.
Član 42.
Ministar pravde donijet će propise za koje je ovlašten ovim zakonom, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 43.
Fondacije i zaklade koje su osnovane prije stupanja na snagu ovog zakona, u skladu sa propisima koji su se primjenjivali na teritoriji Kantona, a odluče da nastave djelovati u skladu s ovim zakonom, dužne su u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiti osnivački akt i druge akte s odredbama ovog zakona i Ministarstvu pravde, u tom roku, dostaviti zahtjev za upis u registar fondacija, odnosno upisnik zaklada.
Ministarstvo pravde izvršit će upis fondacije i zaklade iz stava 1. ovog člana u registar fondacije, odnosno zakladni upisnik, na način propisan u članu 13. stav 4. i članu 34. stav 3. ovog zakona.
Član 44.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo.
Broj 01-02-324/00
9. novembra 2000. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća
Skupštine Kantona Sarajevo
Dženana Zlatar, s. r.