Aktio

SKUPŠTINA KANTONA SARAJEVO

Zakon o socijalnoj zaštiti

Na osnovu člana V.2.6. e), člana III.2. e), člana III.4. j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94) i člana 18.b) u vezi sa članom 13. e) Ustava - ispravka 3/96 - ispravka Kantona Sarajevo, ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96 i 2/96), Skupština Kantona Sarajevo, na sjednici održanoj 24. jula 1997. godine, donijela je

ZAKON
O SOCIJALNOJ ZAŠTITI

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom bliže se uređuju prava iz socijalne zaštite obitelji i njenih članova i građana pojedinaca, korisnika prava iz socijalne zaštite, osnivanje ustanova i invalidskih udruženja, posebni postupci u ostvarivanju prava iz socijalne zaštite, fmansiranje socijalne zaštite iz kantonalne nadležnosti, vršenje nadzora o ostvarivanju djelatnosti socijalne zaštite, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton).

Član 2.

Djelatnost socijalne zaštite u Kantonu obavljaju ustanove socijalne zaštite.

Djelatnost socijalne zaštite mogu obavljati i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice, odnosno njihove organizacije koje one osnivaju, preduzeća i njihove asocijacije i građanin pojedinac u skladu sa ovim zakonom i uz prethodnu pismenu saglanost Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice (u daljem tekstu: Kantonalno ministarstvo).

Strana fizička i pravna lica, pod istim uvjetima kao i domaća pravna i fizička lica, mogu vršiti djelatnost socijalne zaštite ukoliko ovim zakonom i drugim zakonima nije drugačije propisano.

II - KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 3.

Korisnici socijalne zaštite u smislu ovog zakona, su osobe koje se nalaze u stanju socijalne potrebe i to:

  • 1.
    djeca bez roditeljskog staranja;
  • 2.
    vaspitno zanemarena i zapuštena djeca;
  • 3.
    djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama;
  • 4.
    osobe sa invaliditetom i druge osobe ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju;
  • 5.
    materijalno neobezbijeđene i za rad nesposobne osobe;
  • 6.
    stare osobe bez porodičnog staranja;
  • 7.
    osobe sa društveno negativnim ponašanjem;
  • 8.
    korisnici subvencioniranja troškova stanarine, grijanja, sahrane-dženaze-pokopa;
  • 9.
    ostale osobe u stanju socijalne potrebe.

III - USLOVI ZA STICANJE PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

1. Uslovi za sticanje prava na materijalnu pomoć

Član 4.

Materijalna pomoć sastoji se od:

  • 1.
    stalne novčane pomoći;
  • 2.
    novčane naknade za pomoć i njegu;
  • 3.
    jednokratne novčane pomoći;
  • 4.
    izuzetne novčane pomoći;
  • 5.
    subvencioniranja troškova stanarine, grijanja i sahrane-dženaze-pokopa.

1.1. Stalna novčana pomoć

Član 5.

Pravo na stalnu novčanu pomoć ostvaruju osobe i obitelji na način i pod uslovima propisanim federalnim i ovim zakonom (da imaju prebivalište odnosno boravište na području Kantona ili da su ostvarili status raseljenog lica i boravak duži od 6 mjeseci na području Kantona, da su nesposobni za rad, da nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje, da nemaju srodnike koji su po odredbama Porodičnog zakona obavezni da ih izdržavaju ili ako ih imaju da nisu u mogućnosti izvršavati obaveze izdržavanja).

Član 6.

Nesposobnim za rad u smislu ovog zakona smatraju se osobe predviđene federalnim zakonom.

Član 7.

Nesposobnost za rad razmatra u prvom stepenu Komisija za utvrđivanje nesposobnosti za rad koju imenuje Kantonalni centar za socijalni rad (u daljem tekstu: Kantonalni centar) na prijedlog opštinskih službi socijalne zaštite, a u drugom stepenu Komisija za utvrđivanje nesposobnosti za rad koju imenuje Kantonalno ministarstvo.

Član 8.

Domaćinstvo nema dovoljno sredstava za izdržavanje ako prihod po jednom članu domaćinstva ne prelazi 40% najniže plaće u Kantonu objavljene od nadležnog organa Kantona (u daljem tekstu: najniže plaće).

Član 9.

Ukupan prihod domaćinstva čine prihodi koje članovi domaćinstva ostvaruju po osnovu:

l. plaća i drugih primanja iz radnog odnosa;

  • 2.
    starosne, invalidske, porodične penzije i zaštitnog dodatka uz penziju;
  • 3.
    poljoprivredne djelatnosti;
  • 4.
    primanja po propisima boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata;
  • 5.
    prihoda ostvarenih po osnovu imovinskog prava;
  • 6.
    dopunskog rada.

Prihodom od poljoprivredne djelatnosti u smislu tačke 3. prethodnog stava smatra se katastarski prihod iz prethodne godine koji se djeli na dvanaest (12) mjeseci i sa brojem članova domaćinstva.

Prihodom u smislu stava 1. ovog člana ne smatra se: invalidnina za tjelesno oštećenje, novčana naknada za pomoć i njegu, dječiji dodatak, nagrade, otpremnine, alimentacije, stipendije i jednokratne pomoći.

Član 10.

Obaveze izdržavanja između srodnika utvrđuju se u skladu sa odredbama Porodičnog zakona.

Smatra se da srodnik nije u mogućnosti da izvršava obavezu izdržavanja ako prihodi po članu njegovog porodičnog domaćinstva ne prelaze iznos 80% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Član 11.

Visina stalne novčane pomoći utvrđuje se u procentu od najniže plaće i ovisno o broju članova domaćinstva ne može biti manja od:

  • -
    za jednočlano domaćinstvo 40%;
  • -
    za dvočlano domaćinstvo 45%;
  • -
    za tročlano domaćinstvo 50%;
  • -
    za četvoročlano domaćinstvo 55%;
  • -
    za petočlano i višečlano domaćinstvo 60% .

l.2. Novčana naknada za pomoć i njegu od strane
druge osobe

Član 12.

Pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe (u daljem tekstu: naknada za pomoć i njegu) ostvaruju osobe na način i pod uslovima predviđenim federalnim zakonom.

Član 13.

Potrebu za njegom i pomoći od strane druge osobe za odrasle osobe utvrđuju komisije iz člana 7. ovog zakona.

Potrebu za njegu i pomoći od strane druge osobe za djecu utvrđuju komisije za utvrđivanje sposobnosti i razvrstavanje djece ometene u psihičkom i fizičkom razvoju.

Komisiju za utvrđivanje sposobnosti i razvrstavanju djece ometene u psiho-fizičkom razvoju obrazuje u prvom stepenu Kantonalni centar na prijedlog općinskih službi socijalne zaštite, a u drugom stepenu istu obrazuje Kantonalno ministarstvo.

Član 14.

Naknadu za pomoć i njegu ostvaruju osobe čiji ukupan prihod po članu domaćinstva ne prelazi iznos 60% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Ukupne prihode domaćinstva čine prihodi utvrđeni u članu 9. ovog zakona.

Član 15.

Djeca i osobe sa težim i teškim stepenom invaliditeta ostvaruju pravo na naknadu za pomoć i njegu bez obzira na visinu primanja.

Član 16.

Naknada za pomoć i njegu utvrđuje se u visini 30% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Visina dodatka za njegu i pomoć za djecu i osobe sa težim i teškim stepenom invaliditeta utvrđuje se u visini 40% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Potpuno slijepoj osobi i osobi sa teškim invaliditetom koja je u radnom odnosu i ne može da dolazi na posao bez pomoći druge osobe dodatak za njegu i pomoć određuje se u visini 70% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

1.3. Jednokratne novčane pomoći

Član 17.

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć ostvaruje se u skladu sa federalnim zakonom, kao i u drugim opravdanim okolnostima kada to utvrdi Kantonalni centar.

Član 18.

Jednokratna novčana pomoć iznosi 50% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Član 19.

Jednokratna novčana pomoć može se dodijeliti istom korisniku najviše tri puta u toku kalendarske godine.

Član 20.

Jednokratna novčana pomoć može se dodijeliti u novcu ili naturi ukoliko postoji bojazan da bi se novčana sredstva nenamjenski utrošila o čemu odlučuje Kantonalni centar.

1.4. Izuzetna novčana pomoć

Član 21.

Osobi koja se nađe u stanju izuzetne socijalne potrebe može se dodijeliti izuzetna novčana pomoć.

Izuzetna socijalna potreba je potreba koja se ne može zadovoljiti jednokratnom novčanom pomoći pa je za otklanjanje nastale socijalne potrebe neophodno izdvojiti iznos utvrđen članom 22. stav 1.

Član 22.

Visina izuzetne novčane pomoći utvrđuje se u iznosu tri najniže plaće i može se dodijeliti istom korisniku samo jedanput u toku kalendarske godine.

Odluku o dodjeli pomoći iz stava 1. ovog člana donosi Kantonalni centar.

1.5. Subvencioniranje troškova: stanarine, grijanja,
sahrane-dženaze-pokopa

Član 23.

Pravo na subvencioniranje troškova: stanarine, grijanja i sahrane-dženaze-pokopa imaju korisnici prava i socijalne zaštite predviđeni ovim zakonom kao i civilne žrtve rata i penzioneri.

Visinu participacije, nadležnost, postupak, finansiranje i druga pitanja od značaja za realizaciju prava na subvencioniranje utvrđuje se odlukama o subvencioniranju troškova: stanarine, grijanja i sahrane-dženaze-pokopa koje donosi Vlada Kantona.

2. Uslovi za sticanje prava na osposobljavanje za život i rad

Član 24.

Pravo za osposobljavanje za život i rad ostvaruju djeca sa umanjenim psiho-fizičkim sposobnostima do navršenih 15 godina života kroz osnovno specijalno školovanje internatskog tipa.

Izuzetno od stava 1. ovog člana pravo na osposobljavanje za život i rad ostvaruju djeca do navršenih 18 godina života ukoliko zbog psiho-fizičkih sposobnosti nisu bila u stanju završiti osposobljavanje za život i rad u predviđenom roku.

Član 25.

Djeca sa umanjenim psiho-fizičkim sposobnostima sa navršenih 15 odnosno 18 godina života ostvaruju pravo na osposobljavanje za samostalni život i rad kroz srednje specijalno školovanje internatskog tipa ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

  • -
    da postoji vjerovatnost da se dijete s obzirom na prirodu uzroka i stepen njegove nesposobnosti za rad može, primjenom ovog prava, osposobiti za samostalan život i rad;
  • -
    da je dijete završilo osnovno obrazovanje i odgoj u specijalnim ustanovama namjenjenim djeci i odraslim osobama sa smetnjama u psiho-fizičkom razvoju ili u posebnim odgojnim grupama u odgovarajućim ustanovama za osnovno obrazovanje i odgoj;
  • -
    da postoji vjerovatnoća da se osposobljavanje djeteta, s obzirom na psihičku razvijenost i druga lična svojstva, može postići u trajanju od četiri godine.

Pravo na osposobljavanje za život i rad obezbjeđuje se djetetu do navršenih 26 godina života, odnosno i poslije navršenih 26 godina života, ukoliko je to pravo uspostavljeno do navršenih 26 godina života.

Član 26.

Utvrđivanje postojanja osnova za ostvarivanje prava na osposobljavanje za život i rad vrši Stručna komisija za utvrđiva-nje sposobnosti i razvrstanje djece ometene u psiho-fizičkom razvoju.

Postupak za utvrđivanje činjenica iz stava 1. ovog člana, način rada Stručne komisije, način ostvarivanja saradnje sa drugim učesnicima u postupku ocjenjivanja radne sposobnosti, medicinska i druga dokumentacija potrebna za ocjenjivanje radne sposobnosti, sadržaj nalaza ocjene i mišljenja, obrasci koji se upotrebljavaju i druga pitanja od značaja, za ostvarivanje ovih prava regulisat će se posebnim pravilnikom koji donosi ministar Kantonalnog ministarstva.

Član 27.

Troškove smještaja, ishrane i putne troškove (ukoliko je dijete smješteno na području drugog kantona) snosi Kantonalni centar samo ukoliko se djeca nalaze na intematskom smještaju u osnovnoj i srednjoj školi.

Izuzetno u troškovima osposobljavanja za rad učestvuju roditelji, staratelji i usvojitelji ukoliko prihodi po članu domaćinstva prelaze visinu najniže plaće utvrđene zakonom. Prihodima domaćinstva smatraju se prihodi ostvareni u članu l0. ovog zakona.

Član 28.

Visinu učešća u snošenju troškova osposobljavanja za život i rad roditelja, staratelja i usvojitelja, utvrđuje Kantonalni centar.

Član 29.

Djeci odnosno odraslim osobama osposobljenim za rad iz člana 25. ovog zakona pripada pravo na novčanu naknadu za vrijeme čekanja na zaposlenje. Novčana naknada se utvrđuje u visini 50% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Član 30.

Sredstva za novčanu naknadu za vrijeme čekanja na zaposlenje djeci i osobama iz član 29. ovog zakona obezbjeđuju se iz budžeta Kantona, a isplaćuju putem Kantonalnog zavoda za zapošljavanje

3. Smještaj u drugu obitelj

Član 31.

Pravo na smještaj u drugu obitelj imaju pored federalnim zakonom predviđenih korisnika i djeca privremeno oduzeta od roditelja zbog zlostavljanja, zanemarivanja i drugih opravdanih okolnosti koje utvrdi Kantonalni centar.

Za smještaj u drugu obitelj nije potrebna saglasnost roditelja kojima su djeca privremeno oduzeta.

Član 32.

O smještaju djece ili odraslih osoba u drugu porodicu Kantonalni centar donosi rješenje.

Rješenje se donosi na osnovu zaključka stručnog tima.

Rješenje o smještaju djece ili odraslih osoba u drugu obitelj mora da sadrži:

  • -
    ime i prezime bračnih drugova kod kojih se dijete smješta kao i njihovu adresu;
  • -
    početak i po potrebi trajanje smještaja;
  • -
    obaveze obitelji u koju se dijete smješta, u pogledu njegovog odgoja, školovanja i uopšte osposobljavanja za samostalan život kao i u pogledu ishrane i smještaja;
  • -
    visinu i način plaćanja naknade za smještaj;
  • -
    vrijeme i način obavještavanja Kantonalnog centra o svim okolnostima koje su od značaja za razvoj djeteta, odgoj i školovanje i okolnostima od značaja za život u obitelji odrasle osobe;
  • -
    otkazni rok

Član 33.

Na osnovu rješenja iz prethodnog člana Kantonalni centar sklapa ugovor sa bračnim drugovima u čiju se obitelj dijete ili odrasla osoba smješta.

Član 34.

Smještaj u drugu obitelj prestaje:

  • -
    sporazumom ugovorenih strana;
  • -
    istekom ugovorenog roka;
  • -
    otkazom ugovora;
  • -
    raskidom ugovora;
  • -
    punoljetstvom djeteta;
  • -
    usvojenjem djeteta;
  • -
    smrću osobe koja je zaključila ugovor;
  • -
    smrću osobe na smještaju.

Član 35.

Visina cijene smještaja u drugu obitelj utvrđuje se u visini 80% od cijene smještaja u ustanovu socijalne zaštite.

Član 36.

Troškove smještaja snosi korisnik, roditelj, usvojitelj, staratelj ili srodnik iz svojih sredstava: ličnih primanja, pokretne i nepokretne imovine i srodnici korisnika koji imaju obavezu izdržavanja po zakonu, srazmjerno materijalnim mogućnostima.

Ukoliko sredstva iz stava 1. ovog člana nisu dovoljna za izmirenje troškova smještaja, razliku do punog iznosa cijene smještaja snosi Kantonalni centar.

Kantonalni centar u svakom pojedinačnom slučaju odlučuje o visini učešća korisnika, roditelja, usvojitelja, staratelja ili njegovih srodnika.

Ukoliko osobe iz prethodnog stava ne raspolažu sredstvima troškove će u cjelosti snositi Kantonalni centar.

4. Uslovi za sticanje prava na smještaj u ustanove socijalne zaštite

Član 37.

Pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite ostvaruju djeca, odrasle i stare osobe u skladu sa odredbama federalnog zakona i ovog zakona ako se nađu u stanju potrebe za ovim oblikom zaštite.

Član 38.

Korisniku penzije smještenom u ustanovu socijalne zaštite daje se mjesečno u novcu na ime ličnih potreba 6% od cijene troškova smještaja.

Korisniku bez primanja daje se mjesečno u novcu na ime ličnih potreba 3% od cijene troškova smještaja.

5. Uslovi za sticanje prava na kućnu njegu i pomoć u kući

Član 39.

Pravo na kućnu njegu i pomoć u kući ostvaruju osobe predviđene federalnim zakonom.

Usluge kućne njege i pomoći u kući pruža Dom za zaštitu starih osoba putem Službe kućne njege i pomoći u kući.

Član 40.

Troškove kućne njege i pomoći u kući snose pravna i fizička lica na način i pod uslovima predviđenim članom 36. ovog zakona.

Član 41.

Ugovor o vršenju usluga kućne njege i pomoći u kući, te visini naknade za usluge zaključuje se između:

  • -
    korisnika ili njihovih srodnika i Doma za zaštitu starih osoba i
  • -
    Kantonalnog centra i Doma za zaštitu starih osoba.

Član 42.

Bliže odredbe u vezi sa pružanjem i korištenjem usluga kućne njege i pomoći u kući regulisat će se aktom Doma za zaštitu starih osoba.

6. Uslovi za ostvarivanje prava na usluge socijalnog i drugog stručnog rada

Član 43.

Pod uslugama socijalnog i drugog stručnog rada podrazumijevaju se, pored usluga predviđenih federalnim zakonom, sljedeće usluge: pružanje pomoći pri zapošljavanju i rješavanju stambenih pitanja, uključivanje u škole i predškolske ustanove, pomoć u psiho-socijalnoj rehabilitaciji obitelji, te preduzimanje mjera i akcija na sprečavanju i suzbijanju ovisnosti o alkoholu i drugim opojnim sredstvima i drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja.

Pravo iz prethodnog stava ostvaruje se putem Kantonalnog centra kroz savjetovališni i savjetodavni rad, pismena mišljenja i preporuke.

IV - POSTUPAK NADLEŽNOSTI ZA OSTVARIVANJE PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 44.

Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite pokreće se na zahtjev lica u stanju socijalne potrebe ili člana domaćinstva u smislu ovog zakona.

Član 45.

Postupak iz prethodnog člana pokrenut će Kantonalni centar po službenoj dužnosti, nakon saznanja ili obavještenja od strane srodnika, građana, organa, organizacija ili zajednica.

Član 46.

O zahtjevu za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, na osnovu ovog zakona, rješava u prvom stepenu Kantonalni centar.

Član 47.

U postupku za ostvarivanje prava utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 48.

Licu koje se nađe u stanju izuzetne socijalne potrebe sa područja drugog kantona, pružit će se potreban oblik socijalne zaštite od strane Kantonalnog centra i omogućiti povratak u mjesto prebivališta.

Član 49.

Lice kome se ne može utvrditi prebivalište ostvaruje potrebne oblike socijalne zaštite u Kantonalnom centru.

Član 50.

Po žalbi na rješenje Kantonalnog centra u vezi s ostvarivanjem prava iz socijalne zaštite rješava Kantonalno ministarstvo.

Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 51.

Pravo na socijalnu zaštitu pripada korisniku od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva, odnosno pokretanju postupka po službenoj dužnosti.

Pravo na socijalnu zaštitu traje dok traju uslovi za korištenje tog prava.

Član 52.

Korisnik socijalne zaštite dužan je, u roku od 15 dana, prijaviti Kantonalnom centru svaku promjenu koja je od uticaja na ostvarivanje određenog prava.

V - KANTONALNE USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 53.

Kantonalne ustanove socijalne zaštite (u daljem tekstu: ustanove) osniva Skupština Kantona Sarajevo, kao javne ustanove, a na prijedlog Vlade.

Član 54.

Ustanove se osnivaju radi:

  • -
    obavljanja stručnih i drugih poslova socijalne zaštite;
  • -
    zbrinjavanja određenih kategorija korisnika socijalne zaštite;
  • -
    proučavanja pojava i problema u oblasti socijalne zaštite.

Član 55.

Ustanove na nivou Kantona su:

l. Kantonalni centar za socijalni rad;

  • 2.
    Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba;
  • 3.
    Dom za zaštitu starih lica;
  • 4.
    Dom za djecu bez roditeljskog staranja.

Član 56.

Skupština Kantona može osnovati i druge ustanove socijalne zaštite, proširiti i promijeniti djelatnost postojećeih ustanova po potrebi, a na prijedlog Vlade, prema uslovima predviđenim ovim zakonom i Zakonom o ustanovama.

UVJETI ZA OSNIVANJE USTANOVA

Član 57.

Ustanova se može osnovati ako su, pored opštih uvjeta propisanih za osnivanje ustanova, ispunjeni i sljedeći uvjeti:

  • -
    da postoji trajna potreba za obavljanje određene djelatnosti socijalne zaštite;
  • -
    da su utvrđeni osnovni zadaci, dugoročni ciljevi, plan i program rada ustanove;
  • -
    da je osiguran odgovarajući prostor i oprema za uspješan rad ustanove;
  • -
    da su osigurani potrebni stručni i drugi radnici;
  • -
    da je utvrđeno finansiranje i materijalna sredstva potrebna za rad ustanove;
  • -
    i drugi uvjeti.

Član 58.

Kantonalno ministarstvo donosi rješenja o ispunjavanju uvjeta za osnivanje ustanove.

Član 59.

Ustanova prestaje sa radom prema uvjetima utvrđenim Zakonom o ustanovama.

Član 60.

Kad utvrdi da ustanova ne udovoljava zakonom propisane uvjete za obavljanje djelatnosti, Ministarstvo će odrediti rok u kome je ustanova dužna otkloniti nedostatke.

Ukoliko ustanova ne otkloni nedostatke u utvrđenom roku Skupština Kantona na prijedlog Vlade može donijeti odluku o ukidanju ustanove.

Član 61.

Ustanovu, izuzev Kantonalnog centra, može osnovati: građanin, građansko-pravno lice, humanitarna organizacija ili vjerska zajednica, strani državljanin ili strana humanitarna organizacija pod uslovima određenim ovim zakonom i Zakonom o ustanovama.

Prenošenje javnih ovlaštenja iz socijalne zaštite na ustanove iz stava l. ovog člana može vršiti samo Skupština Kantona, a na prijedlog Vlade.

Član 62.

Ustanove su dužne, na propisan način voditi evidenciju o korisnicima i pruženim uslugama, i o tom dostavljati izvještaje Kantonalnom ministarstvu.

Ministar Kantonalnog ministarstva propisuje uputstvo iz stava 1. ovog člana.

Član 63.

Kantonalno ministarstvo vodi evidenciju ustanova i drugih organizacija i udruženja, koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite.

Ministar Kantonalnog ministarstva propisuje uputstvo iz stava 1. ovog člana.

1. Kantonalni centar za socijalni rad

Član 64.

Skupština Kantona osniva Kantonalni centar za socijalni rad, a prema Zakonu o ustanovama.

Radi efikasnosti u radu, Kantonalni centar vrši neposrednu socijalnu zaštitu putem općinskih službi socijalne zaštite (u daljem tekstu: službe).

Član 65.

Kantonalni centar neposredno obavlja poslove koje je federalni zakon predvidio da obavljaju općinski centri za socijalni rad putem službi socijalne zaštite.

Osim poslova iz stava 1. ovog člana Kantonalni centar obavlja i slijedeće poslove:

  • -
    objedinjava rad službi i odjeljenja za socijalni rad;
  • -
    usaglašava metode i kriterije rada;
  • -
    neposredno organizuje socijalnu zaštitu;
  • -
    primjenjuje mjere i propise iz oblasti socijalne zaštite;
  • -
    radi jedinstveni program i izvještaj rada za potrebe Kantona;
  • -
    stara se o obezbjeđenju neophodnih uslova za rad u službama i odjeljenjima za socijalni rad;
  • -
    upravlja i rukovodi poslovanjem službi i odjeljenja;
  • -
    porodičnog savjetovališta i savjetovališta za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu.

Član 66.

Služba obavlja stručne poslove i to:

  • -
    otkriva uzroke i stanje socijalne potrebe;
  • -
    organizuje aktivnosti od preventivnog značaja iz oblasti socijalne zaštite;
  • -
    primjenjuje i provodi oblike socijalne zaštite;
  • -
    neposredno pruža usluge socijalnog rada;
  • -
    rješava u prvom stepenu zahtjeve za ostvarivanje prava u okviru nadležnosti;
  • -
    obavlja poslove iz oblasti porodične zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i članova njihovih obitelji, zaštite odgojno zanemarene djece, te učestvuje u izvršenju odgojnih mjera i mjera zaštitnog nadzora;
  • -
    služba obavlja poslove i ima ovlaštenja organa starateljstva utvrđena Porodičnim zakonom, drugim zakonima i propisima;
  • -
    obavlja savjetodavni i savjetovališni socijalni rad;
  • -
    služba u radu sarađuje sa građanima, mjesnim zajednicama, društvenim i radnim organima i organizacijama, udruženjima građana, pravosudnim organima i drugim organima koji mogu doprinijeti unapređenju kvaliteta socijalnog rada i socijalne zaštite;
  • -
    služba vodi propisanu evidenciju i prikuplja dokumentaciju o korisnicima socijalne zaštite, oblicima i uslugama socijalne zaštite i dostavlja podatke Kantonalnom centru.

Član 67.

Kantonalni centar ima svojstvo pravnog lica.

Član 68.

Kantonalni centar organizuje i provodi stručni rad, u pravilu multidisciplinarno u timskom radu u kojem sudjeluju: socijalni radnik, psiholog, pedagog, pravnik i drugi po potrebi.

Član 69.

Kantonalni centar, kao organ starateljstva, u pripremanju, provođenju i donošenju svojih rješenja, odnosno pojedinih mjera koristi: metode socijalnog i drugog stručnog rada, usluge drugih socijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i odgojnih ustanova.

2. Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba

Član 70.

Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba obavlja poslove predviđene federalnim zakonom.

2.1. Centar za rehabilitaciju

Član 71.

Centar za rehabilitaciju kao organizaciona jedinica obavlja poslove predviđene federalnim zakonom i druge poslove u skladu sa pravilima ustanove.

2.2. Centar za radno-proizvodne aktivnosti

Član 72.

Centar za radno-proizvodne aktivnosti vrši poslove i pruža usluge predviđene federalnim zakonom i obavlja druge poslove u skladu sa pravilima ustanove.

2.3. Dnevni centar

Član 73.

Dnevni centar obavlja poslove u skladu sa federalnim zakonom i druge poslove predviđene pravilima ustanove.

Član 74.

Dom za zaštitu starih lica (u daljem tekstu: Dom) pruža usluge predviđene federalnim zakonom i vrši druge poslove predviđene pravilima ustanove.

Član 75.

U okviru svog rada Dom može, uz prethodnu saglasnost Ministarstva, organizovati centar za poludnevni i cjelodnevni boravak štićenika, službu kućne njege i pomoći u kući, savjetovalište za stara lica i prihvatilište za odrasla lica.

3. Centar za dnevni boravak

Član 76.

Centar za dnevni boravak starim i iznemoglim licima pruža usluge predviđene federalnim zakonom i druge usluge u skladu sa pravilima ustanove.

3.1. Služba kućne njege i pomoći u kući

Član 77.

Služba kućne njege i pomoći u kući, pruža pomoć korisnicima prava na kućnu njegu i pomoć u kući u skladu sa federalnim i ovim zakonom i vrši druge poslove u skladu sa pravilima ustanove.

3.2. Savjetovalište za stara lica

Član 78.

Savjetovalište za stara lica, namijenjeno štićenicima smještenim u domu i ostalim starim licima s područja Kantona, putem individualnog i grupnog tretmana vrši usluge u skladu s pravilima ustanove.

3.3. Prihvatilište za odrasle i stare osobe

Član 79.

Prihvatilište za odrasle i stare osobe vrši poslove predviđene federalnim zakonom i pravilima ustanove.

Član 80.

Službe iz člana 75. ovog zakona mogu se organizovati kao posebne ustanove socijalne zaštite, ukoliko se ukaže opravdana potreba za njima, na nivou Kantona.

4. Dom za djecu bez roditeljskog staranja

Član 81.

Dom za djecu bez roditeljskog staranja (u daljem tekstu: dom za djecu) pruža usluge cjelokupnog zbrinjavanja, odgoja, školovanja, zdravstvene zaštite djece bez roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

Dom za djecu prima na smještaj i zaštitu djecu iz stava 1. ovog člana od 0 do 18 godina.

Izuzetno od stava 2. ovog člana dom na smještaj i zaštitu prima i djecu kojoj je potrebno obezbijediti završetak započetog školovanja, na prijedlog Kantonalnog centra.

Dom za djecu je dužan pružiti organizovanu individualnu stručnu pomoć za uspješno savladavanje programa, odgoja i obrazovanja štićenika.

Dom za djecu može koristiti usluge dječijih vrtića i drugih ustanova, u cilju bolje socijalizacije svojih štićenika.

Član 82.

U okviru svoga rada dom za djecu može, uz prethodnu saglasnost Kantonalnog ministarstva, organizovati prihvatilište za trudnice i smohrane majke sa djecom do 6 mjeseci starosti.

Član 83.

Ustanove su dužne svojim aktom utvrditi organizaciju, raspored i sistematizaciju rada u ustanovama i radnim jedinicama, način prijema i otpusta korisnika, kao i norme stručnog kadra u odnosu na broj štićenika i druga pitanja organizovanja rada u skladu sa Zakonom o ustanovama i ovim zakonom i propisanim normativima.

VI - INVALIDSKA UDRUŽENJA

Član 84.

U cilju obezbjeđenja odgovarajućeg nivoa zaštite osoba sa invaliditetom, osiguranja uvjeta života istih ili približno istim uvjetima života zdrave osobe, te zadovoljavanja specifičnih potreba osoba sa invaliditetom, mogu se osnivati u skladu sa odredbama federalnog zakona i Zakona o udruženjima građana kantonalna invalidska udruženja.

VII - FINANSIRANJE

Član 85.

Sredstva za finansiranje socijalne zaštite Kantona ostvaruju se iz:

  • -
    budžeta Kantona;
  • -
    budžeta Federacije;
  • -
    ulaganja osnivača;
  • -
    privredne i uslužne djelatnosti ustanova;
  • -
    učešća korisnika i njihovih srodnika;
  • -
    legata, poklona, zavještanja i
  • -
    drugih izvora u skladu sa propisima.

Član 86.

Iz budžeta Federacije BiH finansirat će se oblici socijalne zaštite koji se ne mogu finansirati sredstvima budžeta Kantona, a prema dogovoru između vlada Federacije i Kantona BiH.

Način obezbjeđivanju sredstava za podmirivanje troškova zaštite lica iz stava l. ovog člana, utvrdit će se kao dio dogovora o ostvarivanju socijalne zaštite koji zaključuje Vlada Kantona sa Federacijom BiH.

Član 87.

Iz budžeta Kantona obezbijedit će se sredstva za redovnu djelatnost (plaće i materijalni troškovi) Kantonalnog centra, a prema programu rada i broju zaposlenih radnika, te sredstva za posebne namjene (neposrednu socijalnu zaštitu).

Iz budžeta Kantona fmansirat će se rad drugih ustanova socijalne zaštite, kroz utvrđenu cijenu usluga za svakog korisnika, pod uslovima predviđenim ovim zakonom.

Iz budžeta Kantona djelom će se fmansirati subvencioniranje troškova sahrane-dženaze-pokopa, zdravstvene zaštite, grijanja i stanarine.

VIII - NADZOR NAD SPROVOĐENJEM ZAKONA

Član 88.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, drugih propisa i općih akata Kantona donesenih u skladu sa ovim zakonom, nadzor nad zakonitošću rada ustanova i stručni nadzor vrši Kantonalno ministarstvo.

Član 89.

Stručni nadzor se obavlja radi sagledavanja, praćenja, kontrole i unapređivanja načina i kvaliteta stručnog rada, preduzimanja odgovarajućih mjera potrebnih za sprečavanje i otklanjanje štetnih posljedica, radi pružanja odgovarajuće stručne pomoći kadrovima kao i utvrđivanja uslova rada ustanove.

Član 90.

Ustanova je dužna da omogući nesmetano vršenje stručnog nadzora te uvid u dokumentaciju i evidenciju.

Član 91.

Nadzor nad stručnim radom vrši se najmanje jedanput godišnje, po rješenju ministra Kantonalnog ministarstva.

Nadzor se može obaviti i mimo roka iz stava 1. ovog člana, na zahtjev korisnika usluga Kantonalnog centra.

Član 92.

Kantonalno ministarstvo osniva Komisiju stručnjaka za obavljanje nadzora nad stručnim radom (u daljem tekstu: Komisija).

Kantonalno ministarstvo može povjeriti obavljanje stručnog nadzora u pojedinim slučajevima nadležnoj ustanovi.

Član 93.

Komisija je, nakon obavljenog nadzora, dužna podnijeti izvještaj Kantonalnom ministarstvu, u roku od 8 dana od dana izvršenja nadzora.

Izvještaj iz prethodnog stava ovog člana mora sadržavati:

l. prikaz utvrđenog stanja;

  • 2.
    prijedlog mjera i rokova koje bi trebalo preduzeti za otklanjanje utvrđenih nedostataka;
  • 3.
    prijedlog drugih mjera koje Komisija smatra neophodnim.

Član 94.

Kantonalno ministarstvo je dužno razmotriti izvještaj Komisije i u roku od 15 dana od dana prijema izvještaja, utvrditi mjere za otklanjanje nedostataka i rokove za njihovo izvršenje, te o tome obavijestiti ustanovu u kojoj je nadzor izvršen.

Član 95.

Ustanova je dužna u roku od 30 dana otkloniti utvrđene nedostatke.

Ukoliko ustanova ne otkloni nedostatke u roku iz prethodnog stava, Kantonalno ministarstvo će preduzeti mjere u skladu sa Zakonom o ustanovama.

IX - KAZNENE ODREDBE

Član 96.

Novačnom kaznom u iznosu od 1000 do 2000 DEM kaznit će se za prekršaj:

l. Ustanova iz člana 55. tačka 2. 3. i 4. koja iako ispunjava uslove, ne primi korisnika kojeg uputi Kantonalni centar, ne ispunjava propisanu obavezu smještaja, njege, ishrane, zdravstvene zaštite korisnika, ne vodi ili neuredno vodi propisanu evidenciju i dokumentaciju.

  • 2.
    Ustanova iz člana 55. tačka 4. koja ne ispunjava propisanu obavezu nadzora nad odgojem štićenika.

Član 97.

Novčanom kaznom u iznosu od 500 do 1000 DEM, odnosno u protivvrijednosti u BH dinarima, kaznit će se odgovorno lice - direktor za prekršaj iz prethodnog člana.

X - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 98.

Skupština Kantona će u skladu sa ovim zakonom preuzeti pravo osnivača postojećih ustanova socijalne zaštite od značaja za Kanton u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 99.

Ministar Kantonalnog ministarstva će u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akta iz svoje nadležnosti predviđene ovim zakonom.

Do donošenja novih propisa iz stava 1. ovoga člana primjenjivaće se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 100.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje se primjenjivati Odluka o socijalnoj zaštiti ("Službene novine grada Sarajeva" br. 12/89).

Član 101.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Član 102.

Odredbe ovog zakona uskladiće se sa odredbama federalnog zakona u roku od 30 dana od stupanja na snagu.

Broj 01-02-42/97
24. jula 1997. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Skupštine Kantona Sarajevo
Mirsad Kebo, s. r.