Odluka o dopustiv osti i meritumu
946 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4640/14, rješavajući apelaciju Zorke Ćavar i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. lipnja 2017. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Zorke Ćavar, Ljilje Slišković, Ankice Naletelić, Branke Zlomislić, Jelenke Jelić, Marice Grubešić, Zdravke Zeljko, Ivice Čolaka, Mire Bašić, Zdenka Cvitanovića, Zore Zovko, Marine Sesar, Sandre Galić, Vinka Skoke, Zdenka Kopilaša, Nikole Sliškovića, Marije Mikulić, Mire Šušak, Tonke Banović-Gilja, Stojana Šuška, Mila Mikulića, Anke Crnjac, Stjepana Šuška, Smilje Bubalo, Janje Petrušić, Jadranke Bilać, Miljenka Zelenike, Gordana Neletilića, Karoline Zovko, Anice Lasić, Vinke Gagro, Dijane Čerkez, Anite Zovko, Vesne Kožul, Ružice Kolobarić, Luce Brekalo, Gordane Topić, Stipice Jelića, Roksande Bokšić, Jelice Lasić, Anice Udovičić, Bojke Bošnjak, Mladenke Vukoja, Drage Solde, Pava Ćavara, Ive Jelića, Mirjane Matijević, Blagice Rezić, Darka Mikulića, Zdravka Gilje, Marije Đolo, Zore Bubalo, Mare Brekalo, Ančice Vukoja, Anđelke Marušić, Vinke Sabljić, Vinke Šušak, Dijane Barbarić, Mile Ivanković, Miljenka Bošnjaka, Mirele Kožul, Zdenka Jelića, Marinka Mandića, Mile Slišković , Zorice Čolak, Ivana Martinovića, Ankice Miličević, Bore Marušića, Ivice Kvesića, Ive Sesar, Ljubice Šušak, Ivana Perke i Gojka Šakote podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. kolovoza 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. ožujka 2014. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Zorka Ćavar, Ljilja Slišković, Ankica Naletelić, Branka Zlomislić, Jelenka Jelić, Marica Grubešić, Zdravka Zeljko, Ivica Čolak, Mira Bašić, Zdenko Cvitanović, Zora Zovko, Marina Sesar, Sandra Galić, Vinko Skoko, Zdenko Kopilaš, Nikola Slišković, Marija Mikulić, Mira Šušak, Tonka Banović-Gilja, Stojan Šušak, Mile Mikulić, Anka Crnjac, Stjepan Šušak, Smilja Bubalo, Janja Petrušić, Jadranka Bilać, Miljenko Zelenika, Gordan Neletilić, Karolina Zovko, Anica Lasić, Vinka Gagro, Dijana Čerkez, Anita Zovko, Vesna Kožul, Ružica Kolobarić, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/17 Luca Brekalo, Gordana Topić, Stipica Jelić, Roksanda Bokšić, Jelica Lasić, Anica Udovičić, Bojka Bošnjak, Mladenka Vukoja, Drago Soldo, Pave Ćavar, Ivo Jelić, Mirjana Matijević, Blagica Rezić, Darko Mikulić, Zdravko Gilja, Marija Đolo, Zora Bubalo, Mara Brekalo, Ančica Vukoja, Anđelka Marušić, Vinka Sabljić, Vinka Šušak, Dijana Barbarić, Mila Ivanković, Miljenko Bošnjak, Mirela Kožul, Zdenko Jelić, Marinko Mandić, Mila Slišković, Zorica Čolak, Ivan Martinović, Ankica Miličević, Boro Marušić, Ivica Kvesić, Iva Sesar, Ljubica Šušak, Ivan Perko i Gojko Šakota (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju odvjetnici iz ZOU iz Mostara Josip Muselimović i Ana Primorac, podnijeli su 29. listopada 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. kolovoza 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. ožujka 2014. godine. 2. Budući da uz apelaciju nije bila priložena punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom, od punomoćnika apelanata je 15. veljače 2017. godine zatraženo da preciziraju koga zastupaju u postupku (jer su u apelaciji kao apelanti naznačeni samo Zorka i Pave Ćavar, te "ostali navedeni u zaglavlju osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. kolovoza 2014. godine") i da shodno tome dostave punomoć. Podneskom od 22. veljače 2017. godine dostavljena je tražena punomo ć za zastupanje, koja je prihvaćena u odnosu na sudionike u postupku (apelante) koji su osobno potpisali punomoć. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika u postupku OTP "Lištica" p.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 23. veljače 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. 4. Kantonalni sud, Općinski sud i punomoćnik izvršenika dostavili su odgovor na apelaciju u razdoblju od 2. do 14. ožujka 2017. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: Uvodne napomene 6. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 005945 07 P od 14. travnja 2009. godine izvršenik odnosno tuženi u tom postupku obvezan je apelantima/tužiteljima (njih 89) na ime naknade plaće isplatiti iznos od po 1.289,16 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 1.285,26 KM na ime otpremnine nekim tužiteljima. 7. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su apelanti, kao tražitelji izvršenja, odvojeno, svaki za sebe, podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja kojim su zahtijevali da se izvršenje pravomoćne presude provede zapljenom i prodajom izvršenikovog osnivačkog udjela koji ima u firmi "Diona" d.o.o. Široki Brijeg. Na istom predmetu (osnivački udio izvršenika) izvršenje su zatražili Vinko i Ivan Šakota, koje je u izvršnom predmetu zastupao odvjetnik Dinko Nenadić, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar. 8. Kako je o prijedlogu apelantice Zorke Ćavar Općinski sud prvo odlučio, taj sud je svojim rješenjima broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. veljače 2013. i 20. veljače 2013. godine odlučio da predmetu apelantice Zorke Ćavar pristupe i ostali tražitelji izvršenja, uključujuć i i apelante, nakon čega je u registru privrednih društava evidentirana činjenica izvršenja kojim je zatražena prodaja osnivačkog udjela izvršenika u privrednom društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg. 9. Općinski sud je nakon toga zakazao i 16. svibnja 2013. godine održao prvu dražbu radi prodaje izvršenikovog udjela u privrednom društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg, koja nije bila uspješna jer se na njoj nije postigla cijena koja bi dostizala barem polovicu utvrđene cijene udjela, pa je zakazana druga dražba. 10. Na drugoj dražbi, koja je održana 19. prosinca 2013. godine, odvjetnica apelanata Ana Primorac, kao i odvjetnik Oliver Papac (koji je zastupao tražitelja izvršenja JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) zatražili su da se predmetno izvršenje odgodi na rok od godinu dana, čemu su se usprotivili tražitelji izvršenja Vinko i Ivan Šakota tražeći da se u odnosu na njih izvršenje nastavi, što je Općinski sud prihvatio. 11. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. prosinca 2013. godine, točkom 1., odlučeno je da se izvršenje tražitelja izvršenja koje zastupa odvjetnica Ana Primorac i odvjetnik Oliver Papac odlaže za razdoblje od jedne godine, odnosno do 19. prosinca 2014. godine, potom je točkom 2. istog rješenja precizirano da će se na prijedlog tražitelja izvršenja izvršenje nastaviti i prije isteka roka za koje je odloženo, dok je točkom 3. precizirano da ako tražitelji izvršenja koje zastupaju odvjetnici Ana Primorac i Oliver Papac ne predlože nastavak izvršenja ni po isteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će postupak obustaviti, te je točkom 4. precizirano da se u odnosu na tražitelje izvršenja Vinka i Ivana Šakotu izvršni postupak nastavlja. 12. Zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. prosinca 2013. godine predmet izvršenja prodan je tražitelju izvršenja Vinku Šakoti za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 KM. 13. Odlučujući o prizivu apelanata podnesenom protiv Rješenja broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. prosinca 2013. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 005945 14 Gži od 5. veljače 2014. godine priziv odbio (stavak 1. dispozitiva rješenja). Ispitujući osporeno rješenje u dijelu koji su apelanti osporili (točka 4. dispozitiva prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno da se izvršenje nastavi u odnosu na Vinka i Ivana Šakotu), Kantonalni sud je naveo da nema mjesta prigovoru priziva apelanata da je u odnosu na tražitelje izvršenja Vinka i Ivana Šakotu također trebalo odložiti izvršenje. Navedeno stoga, kako je naveo Kantonalni sud, što odredba članka 60. ZIP-a propisuje da će se za slučaj da u izvršenju sudjeluje više tražitelja izvršenja, pa samo neki od njih traže odgađanje izvršenja, izvršenje odložiti samo u odnosu na tog tražitelja izvršenja jer su tražitelji izvršenja koji konkuriraju na jednom predmetu izvršenja samostalne stranke č iji je položaj analogan položaju suparničara, gdje odgađanje, prekid, zastoj ili sl. prema jednom tražitelju izvršenja ne povlači iste posljedice prema drugom tražitelju izvršenja. Osporene odluke 14. Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. ožujka 2014. godine u izvršnim predmetima apelanata proglašeno je da su 19. prosinca 2013. godine na drugoj javnoj dražbi pokretnine izvršenika, koje su označene kao osnivački udio izvršenika u društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg s procijenjenom visinom udjela od 1.634.825,06 KM, dosadašnje vlasništvo izvršenika, prodane kupcu Vinku Šakoti za iznos od 50.000,00 KM, a sve shodno odredbi članka 90. st. 6. i 7. ZIP-a, u svezi sa čl. od 187. do 192. u svezi sa člankom 135. ZIP-a. 15. Odlučujući o prizivima apelanata podnesenim protiv rješenja o dosudi Općinskog suda od 31. ožujka 2014. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. kolovoza 2014. godine prizive odbio. Apelanti su priziv izjavili zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava, odnosno odredaba ZIP-a, predlažući da se uvažavanjem priziva pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se preinači tako da se u cijelosti odgodi provedba izvršenja na razdoblje od jedne godine i odbije prijedlog tražitelja izvršenja Vinka Šakote o nastavku izvršnog postupka. Nakon ispitivanja pobijane odluke u granicama navoda priziva shodno odredbi članka 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Kantonalni sud je naveo da prizivni prigovori ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je na drugom ročištu za javnu dražbu pokretnine izvršenika prodao tražitelju izvršenja kao najboljem ponuđaču. Prema ocjeni Kantonalnog suda, nije bilo mjesta da se izvršenje odgodi i za tražitelje izvršenja Vinka i Ivana Šakotu jer su oni u odnosu na ostale tražitelje izvršenja, svaki za sebe, samostalne stranke, pa je stoga izvršenje odloženo samo u odnosu na tražitelje izvršenja koji su odlaganje tražili, ali ne i u odnosu na ostale tražitelje izvršenja koji to nisu zahtijevali. 16. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Općinski sud 4. travnja 2014. godine donosio i pojedinačna rješenja o dosudi u odnosu na apelante identičnog sadržaja kao rješenje o dosudi od 31. ožujka 2014. godine, precizirano u točki 14. ove odluke, koja su apelanti osporili u redovnom postupku, a podnesene prizive Kantonalni sud je odbio rješenjima od 20. kolovoza 2014. godine. Neka od tih rješenja Kantonalni sud je dostavio u prilogu odgovora na apelaciju. Naime, radi se o rješenjima identič nog sadržaja kao rješenja o dosudi koja su navedena u prethodnim točkama ove odluke (st. 15. i 16.), koja se odnose na sve apelante. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama o dosudi povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem teksta: Europska konvencije), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europske konvencije i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Povreda prava na pravično suđenje se, prema ocjeni apelanata, ogleda u tome što su redovni sudovi osporena rješenja o dosudi donijeli suprotno odredbama ZIP-a, ZPP i Zakona o privrednim društvima. Prema ocjeni apelanata, iako nisu bili ispunjeni svi formalno-pravni uvjeti za upis, Općinski sud je dozvolio neutemeljenu i nezakonitu prodaju udjela izvršenika u firmi "Diona" d.o.o. Široki Brijeg i na taj način onemogućio apelante u provedbi dozvoljenog i predloženog izvršenja. Ukazuju i da obrazloženje redovnih sudova iz osporenih rješenja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Povredu prava na učinkovit pravni lijek vide u činjenici što Kantonalni sud uopće nije ispitao osporeno rješenje ni u granicama prizivnih razloga, niti je po službenoj dužnosti pazio na primjenu materijalnog prava, čime je učinio povredu članka 221. ZPP. Smatraju da im je pravo na imovinu prekršeno tako što su lišeni svoje imovine jer im nije pružena odgovarajuća naknada po tržišnoj vrijednosti udjela. Ukazuju na niz propusta redovnih sudova prilikom održavanja javne prodaje, posebno ukazuju da se druga javna prodaja nije ni mogla provesti zbog nepostojanja procesnih uvjeta za njezino održavanje. Usprkos tome, Općinski sud je održao drugu javnu prodaju pokretnina na kojoj je prihvaćen prijedlog apelanata da se postupak izvršenja odloži na razdoblje od godinu dana, ali je nezakonito dopustio nastavak izvršenja u odnosu na tražitelje izvršenja koji su se protivili odlaganju izvršenja, pa je u nastavku ročišta osnivački udio prodan za minoran iznos od 50.000 KM čija je vrijednost 1.634.825,06 KM. 18. Dakle, nezakonitim postupanjem redovnih sudova izvršenje je odloženo u odnosu na apelante, a u odnosu na Vinka i Ivana Šakotu izvršenje je nastavljeno, pa su na taj način apelanti onemogućeni u provedbi izvršenja. Navode da su redovni sudovi prilikom odlaganja izvršenja postupili suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. Također ukazuju da je osporenim odlukama povrijeđeno temeljno pravo apelantice Zorke Ćavar koja je prva pokrenula predmetni izvršni postupak, a naknadno su joj se priključili svi ostali tražitelji izvršenja, a sve navedeno posebno što se u konkretnom izvršnom postupku radi o jedinstvenom predmetu i sredstvu izvršenja, pa su radnje jednog tražitelja izvršenja na štetu drugog tražitelja izvršenja nezakonite i nedopustive. Budući da su apelanti dokaze uz apelaciju dostavili selektivno, apelanti su predložili da se dokazi koji nedostaju pribave od redovnih sudova kako bi se činjenična situacija dodatno pojasnila. b) Odgovor na apelaciju 19. Kantonalni sud je kronološki opisao tijek izvršnog postupka, te je dostavio akte redovnih sudova kojima je navode potkrijepio (koje apelanti nisu dostavili), te je zaključio da je taj sud u osporenim odlukama dao jasne i argumentirane razloge za svoje stajalište, koje i dalje podržava, predloživši da se apelacija odbije kao neutemeljena. 20. Općinski sud je sve apelacijske prigovore ocijenio netočnim jer je taj sud donio rješenje o dosudi pokretnina koje je u cijelosti potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 20. kolovoza 2014. godine. Općinski sud se osvrnuo i na prigovore u svezi sa odgodom ročišta, nalazeći prigovore neutemeljenim jer je taj sud u svemu postupio shodno odredbi članka 60. ZIP-a. Uz to je navedeno da se sud ne može upuštati u ocjenu je li neka kupoprodajna cijena minorna sve dok odredbe ZIP-a dopuštaju mogućnost prodaje stvari bez ograničenja minimalne cijene. Ocijenjeno je da Općinski sud ni na koji način nije povrijedio prava apelanata na koja su se u apelaciji neutemeljeno pozvali. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena. 21. Punomoćnik izvršenika se u odgovoru na apelaciju složio s navodima iz apelacije jer je, prema njegovoj ocjeni, cijeli postupak vođen suprotno ZIP-u, te je predložio da se apelacija usvoji zbog nezakonitosti izvršnog postupka. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o ovršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), u tekstu koji je važio u relevantnom razdoblju, bitne odredbe glase: Članak 21. stavak (1) Primjena odredaba drugih zakona (1) U ovršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određ eno. VIII - ODLAGANJE, OBUSTAVA I OKONČANJE OVRHE Članak 60. Odlaganje ovrhe na prijedlog tražitelja ovrhe (1) Ako zakonom nije drugačije određeno, ovrha se može odložiti u cijelosti ili djelomice samo na prijedlog tražitelja ovrhe ako sprovedba rješenja nije otpočela. Ako više tražitelja ovrhe sudjeluje u ovršnom postupku, pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražitelja ovrhe odložiti ovrhu. (2) Ako je sprovedba ovrhe otpočela, a ovršenik se u roku koji mu je sud odredio očitovao protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje. (3) Ako je zakonom predviđeno da se ovrha mora tražiti u određenom roku, tražitelj ovrhe može podnijeti prijedlog za odlaganje u tomu roku. Članak 61. Vrijeme za koje se ovrha odlaže (1) Sud će odložiti ovrhu za vrijeme koje je tražitelj ovrhe odredio ili za vrijeme koje po okolnostima slučaja smatra opravdanim. (2) Ako je tražitelj ovrhe podnio prijedlog za odlaganje ovrhe u slučaju u kojemu je zakonom predviđeno da se ovrha ima tražiti u određenom roku, ovrha se ne može odložiti za vrijeme dulje od toga roka. Članak 62. Nastavak odloženog postupka Odložena ovrha se nastavlja na prijedlog tražitelja ovrhe i prije istjeka roka za koji je odloženo. Ako tražitelj ovrhe ne predloži nastavak ovršnog postupka ni po istjeku 30 dana od istjeka vremena za koje je ovrha odložena, sud će obustaviti postupak. Članak 89. st. (1) i (2) Prodajna cijena (1) Bez pristanka osoba koje se u ovršnom postupku po slijedu prvenstva namiruju prije tražitelja ovrhe, nekretnina se na javnoj dražbi ne može prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelomice iznos tražbine tražitelja ovrhe. (2) Na prvome se ročištu za javnu dražbu ne može nepokretnost prodati ispod polovice utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovice utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane. Članak 90. st. (5), (6) i (7) Ročište za nadmetanje i prodaja (5) Nakon zaključenja dražbe utvrđ uje se popis ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma i kako je nepokretnost prodana najpovoljnijem ponuđaču, ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti. (6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponuđaču sud donosi pisani zaključak koji se objavljuje na sudskoj ploči. (7) Smatrat će se da je zaključak iz stavka 6. ovoga članka dostavljen svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim sudionicima u dražbi istjekom trećega dana od dana njegova isticanja na oglasnoj ploči. Članak 131. Ročište za javnu prodaju (1) Pri prodaji pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe članka 89. st. 1. i 2. i članka 90. stavak 5. ovoga zakona. Primjena odredaba o ovrsi nad nepokretnostima Članak 135. Odredbe ovoga zakona o ovrsi nad nepokretnostima, izuzev članka 71. ovoga zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku ovrhe nad pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovoga zakona nije drugačije određeno. OVRHA NAD DIONICOM I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOJ OSOBI Članak 188. Ovršne radnje (1) Nad dionicom ovrha se sprovodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirom tražitelja ovrhe. Iznimno, dionica se, na prijedlog tražitelja ovrhe, a uz suglasnost ovršenika, može prenijeti na tražitelja ovrhe u nominalnoj vrijednosti, umjesto isplate. (2) Nad udjelom u pravnoj osobi ovrha se sprovodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirom tražitelja ovrhe. (3) Ovršne radnje iz ovoga članka sprovode se i kada je ugovorom ili pravilima pravne osobe ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima. Članak 191. Ovrha nad osnivačkom ili drugom udjelu u pravnoj osobi (1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela obavlja se dostavom rješenja o ovrsi registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom organu radi ubilježbe založnoga prava. (2) Odredbe poglavlja XIV i odredbe ovoga zakona o ovrsi nad pokretnostima na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu nad osnivačkom ili drugom udjelu u pravnoj osobi. 23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u relevantnom razdoblju, bitne odredbe glase: Članak 2. stavak (1) (1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. VI. Dopustivost 24. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 25. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. kolovoza 2014. godine, protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje punomoćnik apelanata je primio 1. rujna 2014. godine, a apelacija je podnesena 29. listopada 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena. 27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 28. Apelanti pobijaju navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njihova prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo iz članka 13. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje 29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. 30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. 31. U svezi s primjenjivošću prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to kako, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti promatrano kao integralni dio suđenja u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, stavak 28., objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. veljače 2005. godine, stavak 27., objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). 32. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama uskraćeno pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, a sve zbog nezakonitog postupanja redovnih sudova koji su osporene odluke donijeli suprotno relevantnim odredbama ZIP-a, posebno čl. 60. i 61. ZIP-a. 33. U svezi sa apelacijskim prigovorima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. 34. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26.). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24.). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati je li prilikom odlučenja došlo do proizvoljnosti na koju apelanti ukazuju. 35. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je iz odgovora Kantonalnog suda činjenična situacija dodatno pojašnjena dostavljanjem relevantnih dokumenata koje apelanti nisu bili dostavili uz apelaciju. Dakle, iz raspoloživih dokumenata proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji su apelanti, te ostali tražitelji izvršenja (Vinko i Ivan Šakota, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) pokrenuli radi namirenja svojih potraživanja prema izvršeniku (apelanti su svoja prava u predmetnom izvršnom postupku utemeljili na pravomoćnoj presudi Općinskog suda). Ustavni sud, također, zapaža da su apelanti izvršni postupak pokrenuli svaki ponaosob, da je shodno tome Općinski sud donosio pojedinačna rješenja o izvršenju, koji je naknadno izvršnom predmetu, koji je pokrenula apelantica Zorka Ćavar, pridružio i ostale izvršne predmete. Ustavni sud, također, zapaža da su svi tražitelji izvršenja (apelanti, Vinko i Ivan Šakota, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) kao predmet izvršenja predložili prodaju osnivačkog udjela izvršenika u društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg, što je Općinski sud prihvatio naloživši da se činjenica izvršenja zabilježi u sudskom registru privrednih društava. Ustavni sud, također, zapaža da su tražitelji izvršenja (apelanti i JP Elektroprivreda), koje je u izvršnom postupku zastupala odvjetnica Ana Primorac, odnosno odvjetnik Oliver Papac, u smislu odredbe članka 60. ZIP-a, zatražili odgodu izvršenja na razdoblje od jedne godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud udovoljio tom prijedlogu donoseći Rješenje broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. prosinca 2013. godine kojim je izvršenje u odnosu na te tražitelje izvršenja (apelante i JP Elektroprivreda) odgođeno na godinu dana, što apelantima zapravo i nije sporno. Naime, apelantima je sporno što je izvršni postupak nastavljen u odnosu na tražitelje izvršenja koji su se usprotivili odgodi izvršenja, smatrajući da je takvo stajalište redovnih sudova suprotno odredbi članka 60. ZIP-a. 36. U tom pravcu Ustavni sud zapaža da su apelanti u redovnom postupku osporili točku 4. navedenog rješenja od 19. prosinca 2013. godine kojom je odlučeno da se predloženo izvršenje nastavi u odnosu na one tražitelje izvršenja (Vinko i Ivan Šakota) koji su se usprotivili odlaganju izvršenja. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalni sud rješenjem od 5. veljače 2014. godine, ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja od 19. prosinca 2013. godine, utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u primjeni odredbe članka 60. stavak 1. ZIP-a, pojasnivši, između ostalog, da su tražitelji izvršenja koji vode jedan izvršni postupak i koji pretendiraju da se namire iz istog predmeta izvršenja zapravo samostalne stranke, čiji je položaj analogan položaju suparničara u parnici, pa odgađanje postupka prema jednom tražitelju izvršenja ne povlači iste posljedice prema drugom tražitelju izvršenja. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odlaganje izvršenja na prijedlog tražitelja izvršenja isključivo u dispoziciji tražitelja izvršenja, pa polazeći od toga da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku (članak 2. stavak (1) Zakona o parničnom postupku koji se analogno primjenjuje i na izvršni postupak, shodno članku 21. stavak (1) ZIP-a), u slučaju da više tražitelja izvršenja sudjeluje u istom izvršnom postupku, pa samo neki od njih traže odgađanje, sud će suglasno odredbi članka 60. stavak 1. ZIP-a samo u odnosu na tog tražitelja izvršenja odložiti izvršenje, što znači da se izvršni postupak u takvoj pravnoj situaciji provodi dalje, do potpunog namirenja u odnosu na tražitelje izvršenja koji nisu tražili odgađanje izvršenja. 37. Prema ocjeni Ustavnog suda, navedena okolnost je punomoćniku apelanata trebala biti poznata prije nego što je zatražena odgoda izvršenja, posebno jer apelanti u tom postupku nisu bili jedini tražitelji izvršenja pa, imajući u vidu sadržaj odredbe članka 60. stavak 1. ZIP-a, Ustavni sud ne uočava na čemu apelanti temelje svoje tvrdnje. Uz to, Ustavni sud zapaža da apelanti odluke kojima je udovoljeno njihovom prijedlogu za odgodu izvršenja ne osporavaju predmetnom apelacijom (niti su iskoristili mogućnost da u smislu članka 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda protiv tih rješenja podnesu apelaciju Ustavnom sudu) jer predmetnom apelacijom osporavaju isključivo odluke o dosudi, pri čemu se apelacijski navodi uglavnom odnose na proizvoljnu primjenu odredbe članka 60. stavak 1. ZIP-a na temelju koje je izvršenje nastavljeno u odnosu na one tražitelje izvršenja koji nisu tražili odgodu izvršenja. 38. Shodno navedenom, imajući u vidu činjenicu da su apelanti, slobodno disponirajući zahtjevom, izričito tražili odgodu izvršenja, kojem su redovni sudovi udovoljili u smislu članka 60. stavak 1. ZIP-a, te na taj način sami utjecali na svoj procesni položaj u izvršnom postupku, pri čemu ta rješenja nisu pravodobno osporili Ustavnom sudu u smislu članka 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u takvim okolnostima smatra da apelanti takve prigovore ne mogu uspješno isticati u ovoj fazi postupka. Stoga se ne čine proizvoljnim ni osporena rješenja o dosudi koja su naknadno donesena kao posljedica odluke redovnih sudova da se postupak nastavi u odnosu na tražitelje izvršenja koji su se usprotivili odgodi izvršenja, pri čemu Ustavni sud ne uočava ni da su osporene odluke o dosudi, koje apelanti osporavaju predmetnom apelacijom, donesene suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. 39. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni sud iz osporenih odluka u okolnostima konkretnog predmeta, kada su apelanti tražili odlaganje izvršenja, a redovni sudovi tom zahtjevu udovoljili primjenom odredbe članka 60. ZIP-a, pri čemu je postupak u odnosu na ostale tražitelje izvršenja koji su se usprotivili odlaganju nastavljen do njihovog konačnog namirenja, ne uočava proizvoljnost redovnih sudova koja bi posljedično dovela do kršenja njihovog prava na pravično suđenje, te stoga zaklju čuje da osporenim odlukama nije došlo do kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali prigovori 40. U svezi s pozivanjem apelanata i na kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelanti pozivanje na kršenje navedenog prava nisu posebno obrazložili, već ga temelje na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a, o čemu se Ustavni sud već izjasnio u prethodnim točkama ove odluke ispitujući utemeljenost prigovora u svezi s kršenjem prava na pravično suđenje, pa stoga Ustavni sud smatra da je pozivanje na kršenje prava na imovinu iz istih razloga neutemeljeno. 41. U svezi s pozivanjem apelanata na kršenje prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu eksplicitno naveli u svezi s kojim pravima smatraju da postoji kršenje prava iz članka 13. Europske konvencije, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali i koristili zakonom propisane pravne lijekove u izvršnom postupku. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali njihovim uspjehom u izvršnom postupku ne može voditi zaključku o nepostojanju ili neučinkovitosti pravnih lijekova. Uz to, Ustavni sud zapaža da apelanti rješenje o odgodi izvršenja, kojim je zapravo procesni položaj apelanata i određen u predmetnom izvršnom postupku, nisu osporili Ustavnom sudu u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda kako bi se to rješenje dodatno ispitalo u apelacijskom postupku pred Ustavnim sudom, pa Ustavni sud zaključuje da je u takvim okolnostima pozivanje apelanata na kršenje prava iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje neutemeljeno. VIII. Zaključak 42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u izvršnom postupku u kojem je udovoljeno zahtjevu apelanata da se predloženo izvršenje odgodi na razdoblje od godinu dana, odnosno kada je izvršenje nastavljeno u odnosu na one tražitelje izvršenje koji su se usprotivili odlaganju izvršenja, čime su apelanti svoj procesni položaj u izvršnom postupku sami odredili, a Ustavni sud iz osporenih rješenja o dosudi ne uočava da su donesena suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. 43. Nema ni kršenja prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje kada apelantima ni na koji način nije bilo uskraćeno pravo koristiti zakonom predviđene pravne lijekove u izvršnom postupku, pri čemu nezadovoljstvo odlukama koje su donesene povodom iskorištenih pravnih lijekova, samo po sebi, ne pokreće pitanje kršenja tog prava. 44. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4640/14, rješavajući apelaciju Zorke Ćavar i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu : Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija Zorke Ćavar, Ljilje Slišković, Ankice Naletelić, Branke Zlomislić, Jelenke Jelić, Marice Grubešić, Zdravke Zeljko, Ivice Čolaka, Mire Bašić, Zdenka Cvitanovića, Zore Zovko, Marine Sesar, Sandre Galić, Vinka Skoke, Zdenka Kopilaša, Nikole Sliškovića, Marije Mikulić, Mire Šušak, Tonke Banović Gilja, Stojana Šuška, Mila Mikulića, Anke Crnjac, Stjepana Šuška, Smilje Bubalo, Janje Petrušić, Jadranke Bilać, Miljenka Zelenike, Gordana Neletilića, Karoline Zovko, Anice Lasić, Vinke Gagro, Dijane Čerkez, Anite Zovko, Vesne Kožul, Ružice Kolobarić, Luce Brekalo, Gordane Topić, Stipice Jelića, Roksande Bokšić, Jelice Lasić, Anice Udovičić, Bojke Bošnjak, Mladenke Vukoja, Drage Solde, Pava Ćavara, Ive Jelića, Mirjane Matijević, Blagice Rezić, Darka Mikulića, Zdravka Gilje, Marije Đolo, Zore Bubalo, Mare Brekalo, Ančice Vukoja, Anđelke Marušić, Vinke Sabljić, Vinke Šušak, Dijane Barbarić, Mile Ivanković, Miljenka Bošnjaka, Mirele Kožul, Zdenka Jelića, Marinka Mandića, Mile Slišković, Zorice Čolak, Ivana Martinovića, Ankice Miličević, Bore Marušića, Ivice Kvesića, Ive Sesar, Ljubice Šušak, Ivana Perke i Gojka Šakote podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. avgusta 2014. godine i Rješenja Opštinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. marta 2014. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENjE I. Uvod 1. Zorka Ćavar, Ljilja Slišković, Ankica Naletelić, Branka Zlomislić, Jelenka Jelić, Marica Grubešić, Zdravka Zeljko, Ivica Čolak, Mira Bašić, Zdenko Cvitanović, Zora Zovko, Marina Sesar, Sandra Galić, Vinko Skoko, Zdenko Kopilaš, Nikola Slišković, Marija 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/17 Mikulić, Mira Šušak, Tonka Banović Gilja, Stojan Šušak, Mile Mikulić, Anka Crnjac, Stjepan Šušak, Smilja Bubalo, Janja Petrušić, Jadranka Bilać, Miljenko Zelenika, Gordan Neletilić, Karolina Zovko, Anica Lasić, Vinka Gagro, Dijana Čerkez, Anita Zovko, Vesna Kožul, Ružica Kolobarić, Luca Brekalo, Gordana Topić, Stipica Jelić, Roksanda Bokšić, Jelica Lasić, Anica Udovičić, Bojka Bošnjak, Mladenka Vukoja, Drago Soldo, Pave Ćavar, Ivo Jelić, Mirjana Matijević, Blagica Rezić, Darko Mikulić, Zdravko Gilja, Marija Đolo, Zora Bubalo, Mara Brekalo, Ančica Vukoja, Anđelka Marušić, Vinka Sabljić, Vinka Šušak, Dijana Barbarić, Mila Ivanković, Miljenko Bošnjak, Mirela Kožul, Zdenko Jelić, Marinko Mandić, Mila Slišković, Zorica Čolak, Ivan Martinović, Ankica Miličević, Boro Marušić, Ivica Kvesić, Iva Sesar, Ljubica Šušak, Ivan Perko i Gojko Šakota (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju advokati iz ZAK iz Mostara Josip Muselimović i Ana Primorac, podnijeli su 29. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. avgusta 2014. godine i Rješenja Opštinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. marta 2014. godine. 2. Budući da uz apelaciju nije bila priložena punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom, od punomoćnika apelanata je 15. februara 2017. godine zatraženo da preciziraju koga zastupaju u postupku (jer su u apelaciji kao apelanti naznačeni samo Zorka i Pave Ćavar, te "ostali navedeni u zaglavlju osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. avgusta 2014. godine") i da shodno tome dostave punomoć. Podneskom od 22. februara 2017. godine dostavljena je tražena punomoć za zastupanje, koja je prihvaćena u odnosu na učesnike u postupku (apelante) koji su lično potpisali punomoć. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i izvršenika u postupku OTP "Lištica" p.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 23. februara 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. 4. Kantonalni sud, Opštinski sud i punomoćnik izvršenika dostavili su odgovor na apelaciju u periodu od 2. do 14. marta 2017. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: Uvodne napomene 6. Pravosnažnom Presudom Opštinskog suda broj 64 0 P 005945 07 P od 14. aprila 2009. godine izvršenik odnosno tuženi u tom postupku obavezan je da apelantima/tužiocima (njih 89) na ime naknade plate isplati iznos od po 1.289,16 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 1.285,26 KM na ime otpremnine nekim tužiocima. 7. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su apelanti, kao tražioci izvršenja, odvojeno, svaki za sebe, podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja kojim su zahtijevali da se izvršenje pravosnažne presude sprovede zapljenom i prodajom izvršenikovog osnivačkog udjela koji ima u firmi "Diona" d.o.o. Široki Brijeg. Na istom predmetu (osnivački udio izvršenika) izvršenje su zatražili Vinko i Ivan Šakota, koje je u izvršnom predmetu zastupao advokat Dinko Nenadić, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar. 8. Kako je o prijedlogu apelantkinje Zorke Ćavar Opštinski sud prvo odlučio, taj sud je svojim rješenjima broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. februara 2013. i 20. februara 2013. godine odlučio da predmetu apelantkinje Zorke Ćavar pristupe i ostali tražioci izvršenja, uključujući i apelante, nakon čega je u registru privrednih društava evidentirana činjenica izvršenja kojim je zatražena prodaja osnivačkog udjela izvršenika u privrednom društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg. 9. Opštinski sud je nakon toga zakazao i 16. maja 2013. godine održao prvu dražbu radi prodaje izvršenikovog udjela u privrednom društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg, koja nije bila uspješna jer se na njoj nije postigla cijena koja bi dostizala barem polovinu utvrđene cijene udjela, pa je zakazana druga dražba. 10. Na drugoj dražbi, koja je održana 19. decembra 2013. godine, advokat apelanata Ana Primorac, kao i advokat Oliver Papac (koji je zastupao tražioca izvršenja JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) zatražili su da se predmetno izvršenje odgodi na rok od godinu dana, čemu su se usprotivili tražioci izvršenja Vinko i Ivan Šakota tražeći da se u odnosu na njih izvršenje nastavi, što je Opštinski sud prihvatio. 11. Rješenjem Opštinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine, tačkom 1, odlučeno je da se izvršenje tražilaca izvršenja koje zastupa advokat Ana Primorac i advokat Oliver Papac odlaže za period od jedne godine, odnosno do 19. decembra 2014. godine, zatim je tačkom 2 istog rješenja precizirano da će se na prijedlog tražioca izvršenja izvršenje nastaviti i prije isteka roka za koje je odloženo, dok je tačkom 3 precizirano da ukoliko tražioci izvršenja koje zastupaju advokati Ana Primorac i Oliver Papac ne predlože nastavak izvršenja ni po isteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će postupak obustaviti, te je tačkom 4 precizirano da se u odnosu na tražioce izvršenja Vinka i Ivana Šakotu izvršni postupak nastavlja. 12. Zaključkom o prodaji Opštinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine predmet izvršenja prodat je tražiocu izvršenja Vinku Šakoti za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 KM. 13. Odlučujući o žalbi apelanata podnesenoj protiv Rješenja broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 005945 14 Gži od 5. februara 2014. godine žalbu odbio (stav 1 dispozitiva rješenja). Ispitujući osporeno rješenje u dijelu koji su apelanti osporili (tačka 4 dispozitiva prvostepenog rješenja kojim je odlučeno da se izvršenje nastavi u odnosu na Vinka i Ivana Šakotu), Kantonalni sud je naveo da nema mjesta prigovoru žalbe apelanata da je u odnosu na tražioce izvršenja Vinka i Ivana Šakotu takođe trebalo odložiti izvršenje. Navedeno stoga, kako je naveo Kantonalni sud, što odredba člana 60 ZIP-a propisuje da će se za slučaj da u izvršenju učestvuje više tražilaca izvršenja, pa samo neki od njih traže odgađanje izvršenja, izvršenje odložiti samo u odnosu na tog tražioca izvršenja jer su tražioci izvršenja koji konkurišu na jednom predmetu izvršenja samostalne stranke čiji je položaj analogan položaju suparničara, gdje odgađanje, prekid, zastoj ili sl. prema jednom tražiocu izvršenja ne povlači iste posljedice prema drugom tražiocu izvršenja. Osporene odluke 14. Rješenjem o dosudi Opštinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. marta 2014. godine u izvršnim predmetima apelanata proglašeno je da su 19. decembra 2013. godine na drugoj javnoj dražbi pokretnine izvršenika, koje su označene kao osnivački udio izvršenika u društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg s procijenjenom visinom udjela od 1.634.825,06 KM, dosadašnja svojina izvršenika, prodate kupcu Vinku Šakoti za iznos od 50.000,00 KM, a sve shodno odredbi člana 90 st. 6 i 7 ZIP-a, u vezi sa čl. od 187 do 192 u vezi sa članom 135 ZIP-a. 15. Odlučujući o žalbama apelanata podnesenim protiv rješenja o dosudi Opštinskog suda od 31. marta 2014. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. avgusta 2014. godine žalbe odbio. Apelanti su žalbu izjavili zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava, odnosno odredaba ZIP-a, predlažući da se uvažavanjem žalbe pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se preinači tako da se u cijelosti odgodi sprovođenje izvršenja na period od jedne godine i odbije prijedlog tražioca izvršenja Vinka Šakote o nastavku izvršnog postupka. Nakon ispitivanja pobijane odluke u granicama navoda žalbe shodno odredbi člana 221 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Kantonalni sud je naveo da žalbeni prigovori ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je prvostepeni sud pravilno postupio kada je na drugom ročištu za javnu dražbu pokretnine izvršenika prodao tražiocu izvršenja kao najboljem ponuđaču. Prema ocjeni Kantonalnog suda, nije bilo mjesta da se izvršenje odgodi i za tražioce izvršenja Vinka i Ivana Šakotu jer su oni u odnosu na ostale tražioce izvršenja, svaki za sebe, samostalne stranke, pa je stoga izvršenje odloženo samo u odnosu na tražioce izvršenja koji su odlaganje tražili, ali ne i u odnosu na ostale tražioce izvršenja koji to nisu zahtijevali. 16. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Opštinski sud 4. aprila 2014. godine donosio i pojedinačna rješenja o dosudi u odnosu na apelante identičnog sadržaja kao rješenje o dosudi od 31. marta 2014. godine, precizirano u tački 14 ove odluke, koja su apelanti osporili u redovnom postupku, a podnesene žalbe Kantonalni sud je odbio rješenjima od 20. avgusta 2014. godine. Neka od tih rješenja Kantonalni sud je dostavio u prilogu odgovora na apelaciju. Naime, radi se o rješenjima identičnog sadržaja kao rješenja o dosudi koja su navedena u prethodnim tačkama ove odluke (st. 15 i 16), koja se odnose na sve apelante. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama o dosudi povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem teksta: Evropska konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Povreda prava na pravično suđenje se, prema ocjeni apelanata, ogleda u tome što su redovni sudovi osporena rješenja o dosudi donijeli suprotno odredbama ZIP-a, ZPP i Zakona o privrednim društvima. Prema ocjeni apelanata, iako nisu bili ispunjeni svi formalno-pravni uslovi za upis, Opštinski sud je dozvolio neosnovanu i nezakonitu prodaju udjela izvršenika u firmi "Diona" d.o.o. Široki Brijeg i na taj način onemogućio apelante u sprovođenju dozvoljenog i predloženog izvršenja. Ukazuju i da obrazloženje redovnih sudova iz osporenih rješenja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek vide u činjenici što Kantonalni sud uopšte nije ispitao osporeno rješenje ni u granicama žalbenih razloga, niti je po službenoj dužnosti pazio na primjenu materijalnog prava, čime je učinio povredu člana 221 ZPP. Smatraju da im je pravo na imovinu prekršeno tako što su lišeni svoje imovine jer im nije pružena odgovarajuća naknada po tržišnoj vrijednosti udjela. Ukazuju na niz propusta redovnih sudova prilikom održavanja javne prodaje, posebno ukazuju da se druga javna prodaja nije ni mogla sprovesti zbog nepostojanja procesnih uslova za njeno održavanje. Uprkos tome, Opštinski sud je održao drugu javnu prodaju pokretnina na kojoj je prihvaćen prijedlog apelanata da se postupak izvršenja odloži na period od godinu dana, ali je nezakonito dopustio nastavak izvršenja u odnosu na tražioce izvršenja koji su se protivili odlaganju izvršenja, pa je u nastavku ročišta osnivački udio prodat za minoran iznos od 50.000 KM čija je vrijednost 1.634.825,06 KM. 18. Dakle, nezakonitim postupanjem redovnih sudova izvršenje je odloženo u odnosu na apelante, a u odnosu na Vinka i Ivana Šakotu izvršenje je nastavljeno, pa su na taj način apelanti onemogućeni u sprovođenju izvršenja. Navode da su redovni sudovi prilikom odlaganja izvršenja postupili suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. Takođe ukazuju da je osporenim odlukama povrijeđeno osnovno pravo apelantkinje Zorke Ćavar koja je prva pokrenula predmetni izvršni postupak, a naknadno su joj se priključili svi ostali tražioci izvršenja, a sve navedeno posebno što se u konkretnom izvršnom postupku radi o jedinstvenom predmetu i sredstvu izvršenja, pa su radnje jednog tražioca izvršenja na štetu drugog tražioca izvršenja nezakonite i nedopustive. Budući da su apelanti dokaze uz apelaciju dostavili selektivno, apelanti su predložili da se dokazi koji nedostaju pribave od redovnih sudova kako bi se činjenična situacija dodatno pojasnila. b) Odgovor na apelaciju 19. Kantonalni sud je hronološki opisao tok izvršnog postupka, te je dostavio akte redovnih sudova kojima je navode potkrijepio (koje apelanti nisu dostavili), te je zaključio da je taj sud u osporenim odlukama dao jasne i argumentovane razloge za svoj stav, koje i dalje podržava, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana. 20. Opštinski sud je sve apelacione prigovore ocijenio netačnim jer je taj sud donio rješenje o dosudi pokretnina koje je u cijelosti potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 20. avgusta 2014. godine. Opštinski sud se osvrnuo i na prigovore u vezi sa odgodom ročišta, nalazeći prigovore neosnovanim jer je taj sud u svemu postupio shodno odredbi člana 60 ZIP-a. Uz to je navedeno da se sud ne može upuštati u ocjenu da li je neka kupoprodajna cijena minorna sve dok odredbe ZIP-a dopuštaju mogućnost prodaje stvari bez ograničenja minimalne cijene. Ocijenjeno je da Opštinski sud ni na koji način nije povrijedio prava apelanata na koja su se u apelaciji neosnovano pozvali. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. 21. Punomoćnik izvršenika se u odgovoru na apelaciju složio s navodima iz apelacije jer je, prema njegovoj ocjeni, cijeli postupak vođen suprotno ZIP-u, te je predložio da se apelacija usvoji zbog nezakonitosti izvršnog postupka. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase: Član 21. stav (1) Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. VIII - ODLAGANjE, OBUSTAVA I OKONČANjE IZVRŠENjA Član 60. Odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja (1) Ako zakonom nije drukčije određeno, izvršenje se može odložiti potpuno ili djelimično samo na prijedlog tražioca izvršenja ako provođenje rješenja nije otpočelo. Ako više tražilaca izvršenja učestvuje u izvršnom postupku, pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje. (2) Ako je provođenje izvršenja otpočelo, a izvršenik se u roku koji mu je sud odredio izjasnio protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje. (3) Ako je zakonom predviđeno da se izvršenje mora tražiti u određenom roku tražilac izvršenja može da podnese prijedlog za odlaganje u tom roku. Član 61. Vrijeme za koje se izvršenje odlaže (1) Sud će odložiti izvršenje za vrijeme koje je tražilac izvršenja odredio ili na vrijeme koje, prema okolnostima slučaja, smatra opravdanim. (2) Ako je tražilac izvršenja podnio prijedlog za odlaganje izvršenja u slučaju u kome je zakonom predviđeno da se izvršenje ima tražiti u određenom roku, izvršenje se ne može odložiti za vrijeme duže od tog roka. Član 62. Nastavljanje odloženog postupka Odloženo izvršenje nastavlja se na prijedlog tražioca izvršenja i prije isteka roka za koji je odloženo. Ako tražilac izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti postupak. Član 89. st. (1) i (2) Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nekretnina se na javnom nadmetanju ne može prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja. (2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nekretnina prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane. Član 90. st. (5), (6) i (7) Ročište za nadmetanje i prodaja (5) Nakon zaključenja nadmetanja utvrđuje se lista ponudilaca koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nekretnina prodata najpovoljnijem ponudiocu ukoliko su ispunjeni ostali uslovi. (6) O prodaji nekretnine najpovoljnijem ponudiocu sud donosi pismeni zaključak koji se objavljuje na sudskoj tabli. (7) Smatraće se da je zaključak iz stava 6. ovog člana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju istekom trećeg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli. Član 131. Ročište za javnu prodaju (1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe člana 89. st. 1. i 2. i člana 90. stav 5. ovog zakona. Primjena odredaba o izvršenju nad nekretninama Član 135. Odredbe ovog zakona o izvršenju nad nekretninama, izuzev člana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku izvršenja nad pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije drukčije određeno. IZVRŠENjE NAD DIONICOM I OSTALIM REGISTROVANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA , TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU Član 188. Izvršne radnje (1) Nad dionicom izvršenje se provodi zapljenom dionice, njenom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. Izuzetno, dionica se, na prijedlog tražioca izvršenja, a uz saglasnost izvršenika, može prenijeti na tražioca izvršenja u nominalnoj vrijednosti umjesto isplate. (2) Na udjelom u pravnom licu izvršenje se provodi zapljenom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. (3) Izvršne radnje iz ovog člana provode se i kad je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima. Član 191. Izvršenje nad osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu (1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom tijelu radi ubilježavanja založnog prava. (2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju nad pokretnim stvarima na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu. 23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase: Član 2. stav (1) (1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. VI. Dopustivost 24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 25. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. avgusta 2014. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje punomoćnik apelanata je primio 1. septembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 29. oktobra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 28. Apelanti pobijaju navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana 13 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje 29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. 30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. 31. U vezi s primjenjivošću prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to kako, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda , "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). 32. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama uskraćeno pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, a sve zbog nezakonitog postupanja redovnih sudova koji su osporene odluke donijeli suprotno relevantnim odredbama ZIP-a, posebno čl. 60 i 61 ZIP-a. 33. U vezi sa apelacionim prigovorima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. 34. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljnosti na koju apelanti ukazuju. 35. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je iz odgovora Kantonalnog suda činjenična situacija dodatno pojašnjena dostavljanjem relevantnih dokumenata koje apelanti nisu bili dostavili uz apelaciju. Dakle, iz raspoloživih dokumenata proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji su apelanti, te ostali tražioci izvršenja (Vinko i Ivan Šakota, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) pokrenuli radi namirenja svojih potraživanja prema izvršeniku (apelanti su svoja prava u predmetnom izvršnom postupku zasnovali na pravosnažnoj presudi Opštinskog suda). Ustavni sud, takođe, zapaža da su apelanti izvršni postupak pokrenuli svaki ponaosob, da je shodno tome Opštinski sud donosio pojedinačna rješenja o izvršenju, koji je naknadno izvršnom predmetu, koji je pokrenula apelantkinja Zorka Ćavar, pridružio i ostale izvršne predmete. Ustavni sud, takođe, zapaža da su svi tražioci izvršenja (apelanti, Vinko i Ivan Šakota, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) kao predmet izvršenja predložili prodaju osnivačkog udjela izvršenika u društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg, što je Opštinski sud prihvatio naloživši da se činjenica izvršenja zabilježi u sudskom registru privrednih društava. Ustavni sud, takođe, zapaža da su tražioci izvršenja (apelanti i JP Elektroprivreda), koje je u izvršnom postupku zastupala advokat Ana Primorac, odnosno advokat Oliver Papac, u smislu odredbe člana 60 ZIP-a, zatražili odgodu izvršenja na period od jedne godine. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud udovoljio tom prijedlogu donoseći Rješenje broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine kojim je izvršenje u odnosu na te tražioce izvršenja (apelante i JP Elektroprivreda ) odgođeno na godinu dana, što apelantima zapravo i nije sporno. Naime, apelantima je sporno što je izvršni postupak nastavljen u odnosu na tražioce izvršenja koji su se usprotivili odgodi izvršenja, smatrajući da je takav stav redovnih sudova suprotan odredbi člana 60 ZIP-a. 36. U tom pravcu Ustavni sud zapaža da su apelanti u redovnom postupku osporili tačku 4 navedenog rješenja od 19. decembra 2013. godine kojom je odlučeno da se predloženo izvršenje nastavi u odnosu na one tražioce izvršenja (Vinko i Ivan Šakota) koji su se usprotivili odlaganju izvršenja. Ustavni sud, takođe, zapaža da je Kantonalni sud rješenjem od 5. februara 2014. godine, ispitujući zakonitost prvostepenog rješenja od 19. decembra 2013. godine, utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u primjeni odredbe člana 60 stav 1 ZIP-a, pojasnivši, između ostalog, da su tražioci izvršenja koji vode jedan izvršni postupak i koji pretenduju da se namire iz istog predmeta izvršenja zapravo samostalne stranke, čiji je položaj analogan položaju suparničara u parnici, pa odgađanje postupka prema jednom tražiocu izvršenja ne povlači iste posljedice prema drugom tražiocu izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja isključivo u dispoziciji tražioca izvršenja, pa polazeći od toga da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku (član 2 stav (1) Zakona o parničnom postupku koji se analogno primjenjuje i na izvršni postupak, shodno članu 21 stav (1) ZIP-a), u slučaju da više tražilaca izvršenja učestvuje u istom izvršnom postupku, pa samo neki od njih traže odgađanje, sud će saglasno odredbi člana 60 stav 1 ZIP-a samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje, što znači da se izvršni postupak u takvoj pravnoj situaciji sprovodi dalje, do potpunog namirenja u odnosu na tražioce izvršenja koji nisu tražili odgađanje izvršenja. 37. Prema ocjeni Ustavnog suda, navedena okolnost je punomoćniku apelanata trebala biti poznata prije nego što je zatražena odgoda izvršenja, posebno jer apelanti u tom postupku nisu bili jedini tražioci izvršenja pa, imajući u vidu sadržaj odredbe člana 60 stav 1 ZIP-a, Ustavni sud ne uočava na čemu apelanti zasnivaju svoje tvrdnje. Uz to, Ustavni sud zapaža da apelanti odluke kojima je udovoljeno njihovom prijedlogu za odgodu izvršenja ne osporavaju predmetnom apelacijom (niti su iskoristili mogućnost da u smislu člana 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda protiv tih rješenja podnesu apelaciju Ustavnom sudu) jer predmetnom apelacijom osporavaju isključivo odluke o dosudi, pri čemu se apelacioni navodi uglavnom odnose na proizvoljnu primjenu odredbe člana 60 stav 1 ZIP-a na osnovu koje je izvršenje nastavljeno u odnosu na one tražioce izvršenja koji nisu tražili odgodu izvršenja. 38. Shodno navedenom, imajući u vidu činjenicu da su apelanti, slobodno disponirajući zahtjevom, izričito tražili odgodu izvršenja, kojem su redovni sudovi udovoljili u smislu člana 60 stav 1 ZIP-a, te na taj način sami uticali na svoj procesni položaj u izvršnom postupku, pri čemu ta rješenja nisu blagovremeno osporili Ustavnom sudu u smislu člana 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u takvim okolnostima smatra da apelanti takve prigovore ne mogu uspješno isticati u ovoj fazi postupka. Stoga se ne čine proizvoljnim ni osporena rješenja o dosudi koja su naknadno donesena kao posljedica odluke redovnih sudova da se postupak nastavi u odnosu na tražioce izvršenja koji su se usprotivili odgodi izvršenja, pri čemu Ustavni sud ne uočava ni da su osporene odluke o dosudi, koje apelanti osporavaju predmetnom apelacijom, donesene suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. 39. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni sud iz osporenih odluka u okolnostima konkretnog predmeta, kada su apelanti tražili odlaganje izvršenja, a redovni sudovi tom zahtjevu udovoljili primjenom odredbe člana 60 ZIP-a, pri čemu je postupak u odnosu na ostale tražioce izvršenja koji su se usprotivili odlaganju nastavljen do njihovog konačnog namirenja, ne uočava proizvoljnost redovnih sudova koja bi posljedično dovela do kršenja njihovog prava na pravično suđenje, te stoga zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali prigovori 40. U vezi s pozivanjem apelanata i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelanti pozivanje na kršenje navedenog prava nisu posebno obrazložili, već ga zasnivaju na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a, o čemu se Ustavni sud već izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke ispitujući osnovanost prigovora u vezi s kršenjem prava na pravično suđenje, pa stoga Ustavni sud smatra da je pozivanje na kršenje prava na imovinu iz istih razloga neosnovano. 41. U vezi s pozivanjem apelanata na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu eksplicitno naveli u vezi s kojim pravima smatraju da postoji kršenje prava iz člana 13 Evropske konvencije, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali i koristili zakonom propisane pravne lijekove u izvršnom postupku. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali njihovim uspjehom u izvršnom postupku ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova. Uz to, Ustavni sud zapaža da apelanti rješenje o odgodi izvršenja, kojim je zapravo procesni položaj apelanata i određen u predmetnom izvršnom postupku, nisu osporili Ustavnom sudu u smislu člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda kako bi se to rješenje dodatno ispitalo u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom, pa Ustavni sud zaključuje da je u takvim okolnostima pozivanje apelanata na kršenje prava iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovano. VIII. Zaključak 42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u izvršnom postupku u kojem je udovoljeno zahtjevu apelanata da se predloženo izvršenje odgodi na period od godinu dana, odnosno kada je izvršenje nastavljeno u odnosu na one tražioce izvršenje koji su se usprotivili odlaganju izvršenja, čime su apelanti svoj procesni položaj u izvršnom postupku sami odredili, a Ustavni sud iz osporenih rješenja o dosudi ne uočava da su donesena suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. 43. Nema ni kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje kada apelantima ni na koji način nije bilo uskraćeno pravo da koriste zakonom predviđene pravne lijekove u izvršnom postupku, pri čemu nezadovoljstvo odlukama koje su donesene povodom iskorišćenih pravnih lijekova, samo po sebi, ne pokreće pitanje kršenja tog prava. 44. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mi rsad Ćeman, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4640/14, rješavajući apelaciju Zorke Ćavar i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija Zorke Ćavar, Ljilje Slišković, Ankice Naletelić, Branke Zlomislić, Jelenke Jelić, Marice Grubešić, Zdravke Zeljko, Ivice Čolaka, Mire Bašić, Zdenka Cvitanovića, Zore Zovko, Marine Sesar, Sandre Galić, Vinka Skoke, Zdenka Kopilaša, Nikole Sliškovića, Marije Mikulić, Mire Šušak, Tonke Banović-Gilja, Stojana Šuška, Mila Mikulića, Anke Crnjac, Stjepana Šuška, Smilje Bubalo, Janje Petrušić, Jadranke Bilać, Miljenka Zelenike, Gordana Neletilića, Karoline Zovko, Anice Lasić, Vinke Gagro, Dijane Čerkez, Anite Zovko, Vesne Kožul, Ružice Kolobarić, Luce Brekalo, Gordane Topić, Stipice Jelića, Roksande Bokšić, Jelice Lasić, Anice Udovičić, Bojke Bošnjak, Mladenke Vukoja, Drage Solde, Pava Ćavara, Ive Jelića, Mirjane Matijević, Blagice Rezić, Darka Mikulića, Zdravka Gilje, Marije Đolo, Zore Bubalo, Mare Brekalo, Ančice Vukoja, Anđelke Marušić, Vinke Sabljić, Vinke Šušak, Dijane Barbarić, Mile Ivanković, Miljenka Bošnjaka, Mirele Kožul, Zdenka Jelića, Marinka Mandića, Mile Slišković , Zorice Čolak, Ivana Martinovića, Ankice Miličević, Bore Marušića, Ivice Kvesića, Ive Sesar, Ljubice Šušak, Ivana Perke i Gojka Šakote podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. augusta 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. marta 2014. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Zorka Ćavar, Ljilja Slišković, Ankica Naletelić, Branka Zlomislić, Jelenka Jelić, Marica Grubešić, Zdravka Zeljko, Ivica Čolak, Mira Bašić, Zdenko Cvitanović, Zora Zovko, Marina Sesar, Sandra Galić, Vinko Skoko, Zdenko Kopilaš, Nikola Slišković, Marija Mikulić, Mira Šušak, Tonka Banović-Gilja, Stojan Šušak, Mile Mikulić, Anka Crnjac, Stjepan Šušak, Smilja Bubalo, Janja Petrušić, Jadranka Bilać, Miljenko Zelenika, Gordan Neletilić, Karolina Zovko, Anica Lasić, Vinka Gagro, Dijana Čerkez, Anita Zovko, Vesna Kožul, Ružica Kolobarić, Luca Brekalo, Gordana Topić, Stipica Jelić, Roksanda Bokšić, Jelica Lasić, Anica Udovičić, Bojka Bošnjak, Mladenka Vukoja, Drago Soldo, Pave Ćavar, Ivo Jelić, Mirjana Matijević, Blagica Rezić , Darko Mikulić, Zdravko Gilja, Marija Đolo, Zora Bubalo, Mara Brekalo, Ančica Vukoja, Anđelka Marušić, Vinka Sabljić, Vinka Šušak, Dijana Barbarić, Mila Ivanković, Miljenko Bošnjak, Mirela Kožul, Zdenko Jelić, Marinko Mandić, Mila Slišković, Zorica Čolak, Ivan Martinović, Ankica Miličević, Boro Marušić, Ivica Kvesić, Iva Sesar, Ljubica Šušak, Ivan Perko i Gojko Šakota (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/17 advokati iz ZAK iz Mostara Josip Muselimović i Ana Primorac, podnijeli su 29. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. augusta 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. marta 2014. godine. 2. Budući da uz apelaciju nije bila priložena punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom, od punomoćnika apelanata je 15. februara 2017. godine zatraženo da preciziraju koga zastupaju u postupku (jer su u apelaciji kao apelanti naznačeni samo Zorka i Pave Ćavar, te "ostali navedeni u zaglavlju osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. augusta 2014. godine") i da shodno tome dostave punomoć. Podneskom od 22. februara 2017. godine dostavljena je tražena punomoć za zastupanje, koja je prihvaćena u odnosu na učesnike u postupku (apelante) koji su lično potpisali punomoć. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika u postupku OTP "Lištica" p.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 23. februara 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. 4. Kantonalni sud, Općinski sud i punomoćnik izvršenika dostavili su odgovor na apelaciju u periodu od 2. do 14. marta 2017. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: Uvodne napomene 6. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 005945 07 P od 14. aprila 2009. godine izvršenik odnosno tuženi u tom postupku obavezan je da apelantima/tužiocima (njih 89) na ime naknade plaće isplati iznos od po 1.289,16 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 1.285,26 KM na ime otpremnine nekim tužiocima. 7. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su apelanti, kao tražioci izvršenja, odvojeno, svaki za sebe, podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja kojim su zahtijevali da se izvršenje pravomo ćne presude provede zapljenom i prodajom izvršenikovog osnivačkog udjela koji ima u firmi "Diona" d.o.o. Široki Brijeg. Na istom predmetu (osnivački udio izvršenika) izvršenje su zatražili Vinko i Ivan Šakota, koje je u izvršnom predmetu zastupao advokat Dinko Nenadić, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar. 8. Kako je o prijedlogu apelantice Zorke Ćavar Općinski sud prvo odlučio, taj sud je svojim rješenjima broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. februara 2013. i 20. februara 2013. godine odlučio da predmetu apelantice Zorke Ćavar pristupe i ostali tražioci izvršenja, uključujući i apelante, nakon čega je u registru privrednih društava evidentirana činjenica izvršenja kojim je zatražena prodaja osnivačkog udjela izvršenika u privrednom društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg. 9. Općinski sud je nakon toga zakazao i 16. maja 2013. godine održao prvu dražbu radi prodaje izvršenikovog udjela u privrednom društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg, koja nije bila uspješna jer se na njoj nije postigla cijena koja bi dostizala barem polovinu utvrđene cijene udjela, pa je zakazana druga dražba. 10. Na drugoj dražbi, koja je održana 19. decembra 2013. godine, advokat apelanata Ana Primorac, kao i advokat Oliver Papac (koji je zastupao tražioca izvršenja JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) zatražili su da se predmetno izvršenje odgodi na rok od godinu dana, čemu su se usprotivili tražioci izvršenja Vinko i Ivan Šakota tražeći da se u odnosu na njih izvršenje nastavi, što je Općinski sud prihvatio. 11. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine, tačkom 1, odlučeno je da se izvršenje tražilaca izvršenja koje zastupa advokat Ana Primorac i advokat Oliver Papac odlaže za period od jedne godine, odnosno do 19. decembra 2014. godine, zatim je tačkom 2. istog rješenja precizirano da će se na prijedlog tražioca izvršenja izvršenje nastaviti i prije isteka roka za koje je odloženo, dok je tačkom 3. precizirano da ukoliko tražioci izvršenja koje zastupaju advokati Ana Primorac i Oliver Papac ne predlože nastavak izvršenja ni po isteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će postupak obustaviti, te je tačkom 4. precizirano da se u odnosu na tražioce izvršenja Vinka i Ivana Šakotu izvršni postupak nastavlja. 12. Zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine predmet izvršenja prodat je tražiocu izvršenja Vinku Šakoti za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 KM. 13. Odlu čujući o žalbi apelanata podnesenoj protiv Rješenja broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 005945 14 Gži od 5. februara 2014. godine žalbu odbio (stav 1. dispozitiva rješenja). Ispitujući osporeno rješenje u dijelu koji su apelanti osporili (tačka 4. dispozitiva prvostepenog rješenja kojim je odlučeno da se izvršenje nastavi u odnosu na Vinka i Ivana Šakotu), Kantonalni sud je naveo da nema mjesta prigovoru žalbe apelanata da je u odnosu na tražioce izvršenja Vinka i Ivana Šakotu također trebalo odložiti izvršenje. Navedeno stoga, kako je naveo Kantonalni sud, što odredba člana 60. ZIP-a propisuje da će se za slučaj da u izvršenju učestvuje više tražilaca izvršenja, pa samo neki od njih traže odgađanje izvršenja, izvršenje odložiti samo u odnosu na tog tražioca izvršenja jer su tražioci izvršenja koji konkuriraju na jednom predmetu izvršenja samostalne stranke čiji je položaj analogan položaju suparničara, gdje odgađanje, prekid, zastoj ili sl. prema jednom tražiocu izvršenja ne povlači iste posljedice prema drugom tražiocu izvršenja. Osporene odluke 14. Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 31. marta 2014. godine u izvršnim predmetima apelanata proglašeno je da su 19. decembra 2013. godine na drugoj javnoj dražbi pokretnine izvršenika, koje su označene kao osnivački udio izvršenika u društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg s procijenjenom visinom udjela od 1.634.825,06 KM, dosadašnje vlasništvo izvršenika, prodate kupcu Vinku Šakoti za iznos od 50.000,00 KM, a sve shodno odredbi člana 90. st. 6. i 7. ZIP-a, u vezi sa čl. od 187. do 192. u vezi sa članom 135. ZIP-a. 15. Odlučujući o žalbama apelanata podnesenim protiv rješenja o dosudi Općinskog suda od 31. marta 2014. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. augusta 2014. godine žalbe odbio. Apelanti su žalbu izjavili zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava, odnosno odredaba ZIP-a, predlažući da se uvažavanjem žalbe pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se preinači tako da se u cijelosti odgodi provođenje izvršenja na period od jedne godine i odbije prijedlog tražioca izvršenja Vinka Šakote o nastavku izvršnog postupka. Nakon ispitivanja pobijane odluke u granicama navoda žalbe shodno odredbi člana 221. Zakona o parnič nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Kantonalni sud je naveo da žalbeni prigovori ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je prvostepeni sud pravilno postupio kada je na drugom ročištu za javnu dražbu pokretnine izvršenika prodao tražiocu izvršenja kao najboljem ponuđaču. Prema ocjeni Kantonalnog suda, nije bilo mjesta da se izvršenje odgodi i za tražioce izvršenja Vinka i Ivana Šakotu jer su oni u odnosu na ostale tražioce izvršenja, svaki za sebe, samostalne stranke, pa je stoga izvršenje odloženo samo u odnosu na tražioce izvršenja koji su odlaganje tražili, ali ne i u odnosu na ostale tražioce izvršenja koji to nisu zahtijevali. 16. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Općinski sud 4. aprila 2014. godine donosio i pojedinačna rješenja o dosudi u odnosu na apelante identičnog sadržaja kao rješenje o dosudi od 31. marta 2014. godine, precizirano u tački 14. ove odluke, koja su apelanti osporili u redovnom postupku, a podnesene žalbe Kantonalni sud je odbio rješenjima od 20. augusta 2014. godine. Neka od tih rješenja Kantonalni sud je dostavio u prilogu odgovora na apelaciju. Naime, radi se o rješenjima identičnog sadržaja kao rješenja o dosudi koja su navedena u prethodnim tačkama ove odluke (st. 15. i 16), koja se odnose na sve apelante. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama o dosudi povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem teksta: Evropska konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povreda prava na pravično suđenje se, prema ocjeni apelanata, ogleda u tome što su redovni sudovi osporena rješenja o dosudi donijeli suprotno odredbama ZIP-a, ZPP i Zakona o privrednim društvima. Prema ocjeni apelanata, iako nisu bili ispunjeni svi formalno-pravni uvjeti za upis, Općinski sud je dozvolio neosnovanu i nezakonitu prodaju udjela izvršenika u firmi "Diona" d.o.o. Široki Brijeg i na taj način onemogućio apelante u provođenju dozvoljenog i predloženog izvršenja. Ukazuju i da obrazloženje redovnih sudova iz osporenih rješenja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek vide u činjenici što Kantonalni sud uopće nije ispitao osporeno rješenje ni u granicama žalbenih razloga, niti je po službenoj dužnosti pazio na primjenu materijalnog prava, čime je učinio povredu člana 221. ZPP. Smatraju da im je pravo na imovinu prekršeno tako što su lišeni svoje imovine jer im nije pružena odgovarajuća naknada po tržišnoj vrijednosti udjela. Ukazuju na niz propusta redovnih sudova prilikom održavanja javne prodaje, posebno ukazuju da se druga javna prodaja nije ni mogla provesti zbog nepostojanja procesnih uvjeta za njeno održavanje. Uprkos tome, Općinski sud je održao drugu javnu prodaju pokretnina na kojoj je prihvaćen prijedlog apelanata da se postupak izvršenja odloži na period od godinu dana, ali je nezakonito dopustio nastavak izvršenja u odnosu na tražioce izvršenja koji su se protivili odlaganju izvršenja, pa je u nastavku ročišta osnivački udio prodat za minoran iznos od 50.000 KM čija je vrijednost 1.634.825,06 KM. 18. Dakle, nezakonitim postupanjem redovnih sudova izvršenje je odloženo u odnosu na apelante, a u odnosu na Vinka i Ivana Šakotu izvršenje je nastavljeno, pa su na taj način apelanti onemogućeni u provođenju izvršenja. Navode da su redovni sudovi prilikom odlaganja izvršenja postupili suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. Također ukazuju da je osporenim odlukama povrijeđeno osnovno pravo apelantice Zorke Ćavar koja je prva pokrenula predmetni izvršni postupak, a naknadno su joj se priključili svi ostali tražioci izvršenja, a sve navedeno posebno što se u konkretnom izvršnom postupku radi o jedinstvenom predmetu i sredstvu izvršenja, pa su radnje jednog tražioca izvršenja na štetu drugog tražioca izvršenja nezakonite i nedopustive. Budući da su apelanti dokaze uz apelaciju dostavili selektivno, apelanti su predložili da se dokazi koji nedostaju pribave od redovnih sudova kako bi se činjenična situacija dodatno pojasnila. b) Odgovor na apelaciju 19. Kantonalni sud je hronološki opisao tok izvršnog postupka, te je dostavio akte redovnih sudova kojima je navode potkrijepio (koje apelanti nisu dostavili), te je zaključio da je taj sud u osporenim odlukama dao jasne i argumentirane razloge za svoj stav, koje i dalje podržava, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana. 20. Općinski sud je sve apelacione prigovore ocijenio netačnim jer je taj sud donio rješenje o dosudi pokretnina koje je u cijelosti potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 20. augusta 2014. godine. Općinski sud se osvrnuo i na prigovore u vezi sa odgodom ročišta, nalazeći prigovore neosnovanim jer je taj sud u svemu postupio shodno odredbi člana 60. ZIP-a. Uz to je navedeno da se sud ne može upuštati u ocjenu da li je neka kupoprodajna cijena minorna sve dok odredbe ZIP-a dopuštaju mogućnost prodaje stvari bez ograničenja minimalne cijene. Ocijenjeno je da Općinski sud ni na koji način nije povrijedio prava apelanata na koja su se u apelaciji neosnovano pozvali. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. 21. Punomoćnik izvršenika se u odgovoru na apelaciju složio s navodima iz apelacije jer je, prema njegovoj ocjeni, cijeli postupak vođen suprotno ZIP-u, te je predložio da se apelacija usvoji zbog nezakonitosti izvršnog postupka. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase: Član 21. stav (1) Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. VIII - ODLAGANJE, OBUSTAVA I OKONČANJE IZVRŠENJA Član 60. Odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja (1) Ako zakonom nije drukčije određeno, izvršenje se može odložiti potpuno ili djelimično samo na prijedlog tražioca izvršenja ako provođenje rješenja nije otpočelo. Ako više tražilaca izvršenja učestvuje u izvršnom postupku, pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje. (2) Ako je provođenje izvršenja otpočelo, a izvršenik se u roku koji mu je sud odredio izjasnio protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje. (3) Ako je zakonom predviđeno da se izvršenje mora tražiti u određenom roku tražilac izvršenja može podnijeti prijedlog za odlaganje u tom roku. Član 61. Vrijeme za koje se izvršenje odlaže (1) Sud će odložiti izvršenje za vrijeme koje je tražilac izvršenja odredio ili na vrijeme koje, prema okolnostima slučaja, smatra opravdanim. (2) Ako je tražilac izvršenja podnio prijedlog za odlaganje izvršenja u slučaju u kome je zakonom predviđeno da se izvršenje ima tražiti u određ enom roku, izvršenje se ne može odložiti za vrijeme duže od tog roka. Član 62. Nastavljanje odloženog postupka Odloženo izvršenje nastavlja se na prijedlog tražioca izvršenja i prije isteka roka za koji je odloženo. Ako tražilac izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti postupak. Član 89. st. (1) i (2) Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne može prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja. (2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane. Član 90. st. (5), (6) i (7) Ročište za nadmetanje i prodaja (5) Nakon zaključenja nadmetanja utvrđuje se lista ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponuđaču ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti. (6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponuđaču sud donosi pisani zaključak koji se objavljuje na sudskoj tabli. (7) Smatrat će se da je zaključak iz stava 6. ovog člana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju istekom trećeg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli. Član 131. Ročište za javnu prodaju (1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe člana 89. st. 1. i 2. i člana 90. stav 5. ovog zakona. Primjena odredaba o izvršenju na nepokretnosti Član 135. Odredbe ovog zakona o izvršenju nad nepokretnostima, izuzev člana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku izvršenja nad pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije drukčije određeno. IZVRŠENJE NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA, TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU Član 188. Izvršne radnje (1) Na dionici izvršenje se provodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. Izuzetno, dionica se, na prijedlog tražioca izvršenja, a uz saglasnost izvršenika, može prenijeti na tražioca izvršenja u nominalnoj vrijednosti umjesto isplate. (2) Na udjelu u pravnom licu izvršenje se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. (3) Izvršne radnje iz ovog člana provode se i kada je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima. Član 191. Izvršenje na osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu (1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom tijelu radi zabilježbe založnog prava. (2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju nad pokretnim stvarima na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu. 23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase: Član 2. stav (1) (1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. VI. Dopustivost 24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 25. U skladu sa č lanom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 64 0 P 005945 14 Gži 2 od 20. augusta 2014. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje punomoćnik apelanata je primio 1. septembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 29. oktobra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 28. Apelanti pobijaju navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje 29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. 31. U vezi s primjenjivošću prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to kako, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). 32. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama uskraćeno pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, a sve zbog nezakonitog postupanja redovnih sudova koji su osporene odluke donijeli suprotno relevantnim odredbama ZIP-a, posebno čl. 60. i 61. ZIP-a. 33. U vezi sa apelacionim prigovorima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. 34. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelkovi ć protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljnosti na koju apelanti ukazuju. 35. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je iz odgovora Kantonalnog suda činjenična situacija dodatno pojašnjena dostavljanjem relevantnih dokumenata koje apelanti nisu bili dostavili uz apelaciju. Dakle, iz raspoloživih dokumenata proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji su apelanti, te ostali tražioci izvršenja (Vinko i Ivan Šakota, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) pokrenuli radi namirenja svojih potraživanja prema izvršeniku (apelanti su svoja prava u predmetnom izvršnom postupku zasnovali na pravomoćnoj presudi Općinskog suda). Ustavni sud, također, zapaža da su apelanti izvršni postupak pokrenuli svaki ponaosob, da je shodno tome Općinski sud donosio pojedinačna rješenja o izvršenju, koji je naknadno izvršnom predmetu, koji je pokrenula apelantica Zorka Ćavar, pridružio i ostale izvršne predmete. Ustavni sud, također, zapaža da su svi tražioci izvršenja (apelanti, Vinko i Ivan Šakota, te JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar) kao predmet izvršenja predložili prodaju osnivačkog udjela izvršenika u društvu "Diona" d.o.o. Široki Brijeg, što je Općinski sud prihvatio naloživši da se činjenica izvršenja zabilježi u sudskom registru privrednih društava. Ustavni sud, također, zapaža da su tražioci izvršenja (apelanti i JP Elektroprivreda), koje je u izvršnom postupku zastupala advokat Ana Primorac, odnosno advokat Oliver Papac, u smislu odredbe člana 60. ZIP-a, zatražili odgodu izvršenja na period od jedne godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud udovoljio tom prijedlogu donoseći Rješenje broj 64 0 P 005945 13 I 2 od 19. decembra 2013. godine kojim je izvršenje u odnosu na te tražioce izvršenja (apelante i JP Elektroprivreda) odgođeno na godinu dana, što apelantima zapravo i nije sporno. Naime, apelantima je sporno što je izvršni postupak nastavljen u odnosu na tražioce izvršenja koji su se usprotivili odgodi izvršenja, smatrajući da je takav stav redovnih sudova suprotan odredbi člana 60. ZIP-a. 36. U tom pravcu Ustavni sud zapaža da su apelanti u redovnom postupku osporili tačku 4. navedenog rješenja od 19. decembra 2013. godine kojom je odlučeno da se predloženo izvršenje nastavi u odnosu na one tražioce izvršenja (Vinko i Ivan Šakota) koji su se usprotivili odlaganju izvršenja. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalni sud rješenjem od 5. februara 2014. godine, ispitujući zakonitost prvostepenog rješenja od 19. decembra 2013. godine, utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u primjeni odredbe člana 60. stav 1. ZIP-a, pojasnivši, između ostalog, da su tražioci izvršenja koji vode jedan izvršni postupak i koji pretendiraju da se namire iz istog predmeta izvršenja zapravo samostalne stranke, čiji je položaj analogan položaju suparničara u parnici, pa odgađanje postupka prema jednom tražiocu izvršenja ne povlači iste posljedice prema drugom tražiocu izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja isključivo u dispoziciji tražioca izvršenja, pa polazeći od toga da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku (član 2. stav (1) Zakona o parničnom postupku koji se analogno primjenjuje i na izvršni postupak, shodno članu 21. stav (1) ZIP-a), u slučaju da više tražilaca izvršenja učestvuje u istom izvršnom postupku, pa samo neki od njih traže odgađanje, sud će saglasno odredbi člana 60. stav 1. ZIP-a samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje, što znači da se izvršni postupak u takvoj pravnoj situaciji provodi dalje, do potpunog namirenja u odnosu na tražioce izvršenja koji nisu tražili odgađanje izvršenja. 37. Prema ocjeni Ustavnog suda, navedena okolnost je punomoćniku apelanata trebala biti poznata prije nego što je zatražena odgoda izvršenja, posebno jer apelanti u tom postupku nisu bili jedini tražioci izvršenja pa, imajući u vidu sadržaj odredbe člana 60. stav 1. ZIP-a, Ustavni sud ne uočava na čemu apelanti zasnivaju svoje tvrdnje. Uz to, Ustavni sud zapaža da apelanti odluke kojima je udovoljeno njihovom prijedlogu za odgodu izvršenja ne osporavaju predmetnom apelacijom (niti su iskoristili mogućnost da u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda protiv tih rješenja podnesu apelaciju Ustavnom sudu) jer predmetnom apelacijom osporavaju isključivo odluke o dosudi, pri čemu se apelacioni navodi uglavnom odnose na proizvoljnu primjenu odredbe člana 60. stav 1. ZIP-a na osnovu koje je izvršenje nastavljeno u odnosu na one tražioce izvršenja koji nisu tražili odgodu izvršenja. 38. Shodno navedenom, imajući u vidu činjenicu da su apelanti, slobodno disponirajuć i zahtjevom, izričito tražili odgodu izvršenja, kojem su redovni sudovi udovoljili u smislu člana 60. stav 1. ZIP-a, te na taj način sami utjecali na svoj procesni položaj u izvršnom postupku, pri čemu ta rješenja nisu blagovremeno osporili Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u takvim okolnostima smatra da apelanti takve prigovore ne mogu uspješno isticati u ovoj fazi postupka. Stoga se ne čine proizvoljnim ni osporena rješenja o dosudi koja su naknadno donesena kao posljedica odluke redovnih sudova da se postupak nastavi u odnosu na tražioce izvršenja koji su se usprotivili odgodi izvršenja, pri čemu Ustavni sud ne uočava ni da su osporene odluke o dosudi, koje apelanti osporavaju predmetnom apelacijom, donesene suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. 39. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni sud iz osporenih odluka u okolnostima konkretnog predmeta, kada su apelanti tražili odlaganje izvršenja, a redovni sudovi tom zahtjevu udovoljili primjenom odredbe člana 60. ZIP-a, pri čemu je postupak u odnosu na ostale tražioce izvršenja koji su se usprotivili odlaganju nastavljen do njihovog konačnog namirenja, ne uočava proizvoljnost redovnih sudova koja bi posljedično dovela do kršenja njihovog prava na pravično suđenje, te stoga zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali prigovori 40. U vezi s pozivanjem apelanata i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelanti pozivanje na kršenje navedenog prava nisu posebno obrazložili, već ga zasnivaju na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a, o čemu se Ustavni sud već izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke ispitujući osnovanost prigovora u vezi s kršenjem prava na pravično suđenje, pa stoga Ustavni sud smatra da je pozivanje na kršenje prava na imovinu iz istih razloga neosnovano. 41. U vezi s pozivanjem apelanata na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu eksplicitno naveli u vezi s kojim pravima smatraju da postoji kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali i koristili zakonom propisane pravne lijekove u izvršnom postupku. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali njihovim uspjehom u izvršnom postupku ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova. Uz to, Ustavni sud zapaža da apelanti rješenje o odgodi izvršenja, kojim je zapravo procesni položaj apelanata i određen u predmetnom izvršnom postupku, nisu osporili Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda kako bi se to rješenje dodatno ispitalo u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom, pa Ustavni sud zaključuje da je u takvim okolnostima pozivanje apelanata na kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovano. VIII. Zaključak 42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u izvršnom postupku u kojem je udovoljeno zahtjevu apelanata da se predloženo izvršenje odgodi na period od godinu dana, odnosno kada je izvršenje nastavljeno u odnosu na one tražioce izvršenje koji su se usprotivili odlaganju izvršenja, čime su apelanti svoj procesni položaj u izvršnom postupku sami odredili, a Ustavni sud iz osporenih rješenja o dosudi ne uočava da su donesena suprotno relevantnim odredbama ZIP-a. 43. Nema ni kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje kada apelantima ni na koji način nije bilo uskraćeno pravo da koriste zakonom predviđene pravne lijekove u izvršnom postupku, pri čemu nezadovoljstvo odlukama koje su donesene povodom iskorištenih pravnih lijekova, samo po sebi, ne pokreće pitanje kršenja tog prava. 44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjedni k Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, s. r.