FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA
Pravilnik o prestanku primjene Pravilnika o
1777 Na osnovu člana 85. stav 2. Zakona o lijekovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 51/01 i 29/05), federalni ministar zdravstva donosi PRAVILNIK O PRESTANKU PRIMJENE PRAVILNIKA O USLOVIMA, NAČINU I POSTUPKU JAVNOG NADMETAWA ZA JAVNE NABAVKE LIJEKOVA Član 1. Ovim pravilnikom prestaje primjena Pravilnika o uslo- vima, načinu i postupku javnog nadmetawa za javne nabavke lijekova ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/07). Član 2. Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 8694/11 6. decembra 2011. godine Sarajevo Ministar Prof. drRusmir Mesihović,s.r. Na osnovu člana 85. stav 2. Zakona o lijekovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 51/01 i 29/05), federalni ministar zdravstva donosi PRAVILNIK O PRESTANKU PRIMJENE PRAVILNIKA O UVJETIMA, NAČINU I POSTUPKU JAVNOG NADMETANJA ZA JAVNE NABAVKE LIJEKOVA Član 1. Ovim pravilnikom prestaje primjena Pravilnika o uvjetima, načinu i postupku javnog nadmetanja za javne nabavke lijekova ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/07). Član 2. Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 8694/11 6. decembra 2011. godine Sarajevo Ministar Prof. dr.Rusmir Mesihović,s.r. Temeljem članka 85. stavak 2. Zakona o lijekovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 51/01 i 29/05), federalni ministar zdravstva donosi PRAVILNIK O PRESTANKU PRIMJENE PRAVILNIKA O UVJETIMA, NAČINU I POSTUPKU JAVNOG NADMETANJA ZA JAVNE NABAVKE LIJEKOVA Članak 1. Ovim pravilnikom prestaje primjena Pravilnika o uvjetima, načinu i postupku javnog nadmetanja za javne nabavke lijekova ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/07). Članak 2. Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 8694/11 6. prosinca 2011. godine Sarajevo Ministar Prof. dr.Rusmir Mesihović,v.r. AGENCIJA ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 9. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06 i 48/08) i i člana 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federa- cije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 5. decembra 2011. godine, donosi ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM I KLASIFIKACIJU AKTIVE BANAKA Član 1. U Odluci o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03, 54/04 i 68/05, 86/10, 6/11 i 70/11), u članu 14. mijenjaju se tačke 3. i 4. i glase: Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana15 "3. Postupanje sa obračunatom kamatom na nekvalitetnu aktivu.Ako prilikom klasifikacije stavka aktive prelazi u nekvali- tetnu aktivu, za obračunatu a nenaplaćenu kamatu, banka provodi ispravku vrijednosti nenaplaćenog potraživanja u skladu sa MRS/MSFI. Takvo potraživanje po kamati ostaje iskazano kao bilansna pozicija sve dok se ne naplati ili dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obaveze dužnika, u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, te u skladu sa njima donesenim internim politikama i procedurama banke. 4. Kamatni prihod po nekvalitetnoj aktivi.Kamatni prihod koji se obračunava na nekvalitetnu aktivu priznaje se u skladu sa MRS/MSFI. Član 2. Briše se član 23., stav 4. Član 3. Brišesečlan26. Član 4. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a primjenjuje se počevši od 31.12.2011. godine. Broj U.O.-35-5/11 5. decembra 2011. godine Sarajevo Zamjenik predsjednika Upravnog odbora Mr.Ljerka Marić,s.r. Na temelju članka 9. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06 i 48/08) i članka 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Herce- govine, na sjednici održanoj 5. prosinca 2011. godine, donosi ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM I KLASIFIKACIJU AKTIVE BANAKA Članak 1. U Odluci o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03, 54/04 i 68/05, 86/10, 6/11 i 70/11) u članku 14. mijenjaju se točke 3. i 4. i glase: "3. Postupanje s obračunatom kamatom na nekvalitetnu aktivu.Ako prilikom klasifikacije stavka aktive prelazi u nekvalitetnu aktivu, za obračunatu a nenaplaćenu kamatu, banka provodi ispravku vrijednosti nenaplaćenog potraživanja sukladno MRS/MSFI. Takvo potraživanje po kamati ostaje iskazano kao bilančna pozicija sve dok se ne naplati ili dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, te u skladu s njima donesenim internim politikama i procedurama banke. 4. Kamatni prihod po nekvalitetnoj aktivi.Kamatni prihod koji se obračunava na nekvalitetnu aktivu priznaje se u skladu sa MRS/MSFI. Članak 2. Briše se članak 23., stavak 4. Članak 3. Briše se članak 26. Članak 4. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a primjenjuje se počevši od 31. prosinca 2011. Broj U.O.-35-5/11 5. prosinca 2011. godine Sarajevo Zamjenik predsjednika Upravnog odbora Mr.Ljerka Marić,v.r. Na osnovu člana 9. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06 i 48/08) i člana 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federa- cije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 5. decembra 2011. godine, donosi ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O MINIMUMU OBIMA, OBLIKA I SADRŽAJA PROGRAMA I IZVJEŠTAJA O EKONOMSKO-FINANSIJSKOJ REVIZIJI BANAKA Član 1. U Odluci o minimumu obimu, oblika i sadržaja programa i izvještaa o ekonomsko-finansijskoj reviziji banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03 i 64/03), u članu 9. mijenja se stav 2. i glasi: "Iskazi u "izvještaju revizora u skraćenom obliku iz člana 8. stav 1. tačka 2. pod c) i d) ove Odluke sastavljaju se u tabelarnoj formi, koju u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH propisuje ministar finansija/financija Federacije BiH." Član 2. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj U.O.-35-7/11 5. decembra 2011. godine Sarajevo Zamjenik predsjednika Upravnog odbora Mr.Ljerka Marić,s.r. Na temelju članka 9. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06 i 48/08) i članka 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercego- vine, na sjednici održanoj 5. prosinca 2011. godine, donosi ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O MINIMUMU OPSEGA, OBLIKA I SADRŽAJA PROGRAMA I IZVJEŠĆA O EKONOMSKO-FINANCIJSKOJ REVIZIJI BANAKA Članak 1. U Odluci o minimumu opsegu, oblika i sadržaja programa i izvješća o ekonomsko-financijskoj reviziji banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03 i 64/03), u članku 9. mijenja se stavak 2. i glasi: "Iskazi u "izvješću revizora u skraćenom obliku iz članka 8. stavak 1. točka 2. pod c) i d) ove Odluke sastavljaju se u tabelarnoj formi, koju sukladno Zakonu o računovodstvu i reviziji u FBiH propisuje ministar financija/finansija Federacije BiH." Broj 85–Strana16 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. Članak 2. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj U.O.-35-7/11 5. prosinca 2011. godine Sarajevo Zamjenik predsjednika Upravnog odbora Mr.Ljerka Marić,v.r. Na osnovu člana 9. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06 i 48/08) i člana 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federa- cije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 5. decembra 2011. godine, utvrdio je Prečišćeni tekst Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka, kako slijedi ODLUKA O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM I KLASIFIKACIJU AKTIVE BANAKA (Prečišćeni tekst) Član 1. (1) Ovom odlukom se bliže propisuju minimalni standardi i kriteriji koje je banka dužna da osigura i provodi u ocjeni, preuzimanju, praćenju, kontroli i upravljanju kreditnim rizikom i klasifikaciji svoje aktive. (2) Nadzorni odbor i odbor za reviziju banke su dužni, u skladu sa nadležnostima i odgovornostima iz Zakona o bankama (u daljnjem tekstu: Zakon), statuta banke i odgovarajućih propisa Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBA), da osiguraju praćenje, obavljanje pregleda i klasifikaciju stavki aktive bilansa i određenih stavki vanbilansa (u daljnjem tekstu: aktiva) banke odnosno izlaga- nja banke riziku naplate odnosno riziku mogućih gubitaka po datim kreditima, drugim plasmanima, izvršenim ulaganjima i potencijalnim vanbilansnim obavezama (u daljnjem tekstu: kreditni rizik) i izvještavanje FBA od strane banke u skladu s ovom odlukom. (3) Nadležni organi banke dužni su da, u vezi s primjenom Međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS) i Međuna- rodnih standarda finansijskog izvještavanja (MSFI), kao i propisa iz oblasti računovodstva i revizije u Federaciji Bosne i Hercegovine, donesu i primjenjuju adekvatne interne metodo- logije za mjerenje umanjenja vrijednosti kredita i ostale finan- sijske imovine. Minimalni zahtjevi u pogledu interne metodo- logije banaka utvrđeni su Uputstvom o izmijenjenom načinu formiranja, evidentiranja i izvještajnog iskazivanja rezervi za kreditne gubitke (u daljnjem tekstu: Uputstvo), koje donosi direktor FBA. Član 2. (1) Stavke aktive banke koje se klasifikuju u smislu ove Odluke čine: 1. u bilansu banke: krediti, depoziti kod banaka, kamate i naknade, vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, vrijednosni papiri koji su raspoloživi za prodaju, učešće banke u kapitalu drugih pravnih lica, stečena financijska i materijalna aktiva u procesu naplate potraživanja i druga bilansna aktiva, osim bilansne aktive iz stava 2. ovog člana, i 2. u vanbilansu banke: izdane garancije, avali, akcepti mjenica i drugi oblici jamstva, nepokriveni akreditivi, neopozivi odobreni a neiskorišteni krediti i sve druge stavke koje predstavljaju potencijalne obaveze banke. (2) Stavke bilansne aktive banke koje se ne klasifikuju čine: 1. gotovina u blagajni i trezoru, novčana sredstva na računu rezervi kod Centralne banke BiH, zlato i drugi plemeniti metali; 2. sredstva po viđenju i oročena sredstva do mjesec dana na računima banaka koje su prema posljednjem rangiranju koje su izvršili Standard&Poor's ili Fitch-IBCA, rangirani s najmanje BBB- ili koje je izvršio Moody's s najmanje Baa3; 3. materijalna i nematerijalna imovina; 4. stečena finansijska i materijalna aktiva u procesu naplate potraživanja u toku godinu dana od dana stjecanja; 5. vlastite (trezorske) dionice; 6. potraživanja za više uplaćene porezne obaveze: 7. vrijednosni papiri namijenjeni trgovanju; 8. potraživanja od Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade RS, vrijednosni papiri emitovani od strane Vlade BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske i potraživanja osigurana njihovim bezuslovnim garancijama plativim na prvi poziv. Član 3. Nadzorni odbor banke je odgovoran za potpunost, kontinui- ranost i uspješnost funkcije upravljanja kreditnim rizikom banke. Da bi ispunio svoju odgovornost nadzorni odbor je dužan, kao minimum, da: 1. od članova uprave banke sa najvišim ovlaštenjima i odgovornostima vezanim za pitanja kreditnog rizika i klasifikaciju aktive, u skladu sa statutom banke, zahtijeva pripremu prijedloga za donošenje, održavanje i razvoj sveobuhvatnog programa banke za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: program) sa odgovarajućim politikama za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: politike) banke; 2. usvaja odnosno donosi program i razmatra ga najmanje jedanput polugodišnje, odnosno pravovremeno vrši njegovo prilagođavanje ekonomskim i tržišnim uslovima (promjenama u okruženju); 3. osigura potpuno postupanje banke po programu i upravlja održavanjem razumne strukture i kvaliteta aktive odnosno kreditnog portfelja banke sa stajališta prihvatljivog nivoa kreditnog rizika za banku i osigurava provođenje adekvatne kontrole i revizije u toj oblasti; 4. osigura da periodično odnosno redovno dobiva kvalitetne i vjerodostojne izvještaje od uprave banke, sistema interne kontrole odnosno interne i eksterne revizije banke, a radi praćenja i provjere da li uprava banke provodi zakon, druge propise i politike banke iz oblasti kreditnog rizika i klasifikacije aktive; 5. osigura izbor i imenovanje kvalifikovanih članova uprave banke i viših kreditnih službenika banke te osigura njihovu uspješnu daljnju obuku; 6. osigura uslove za organizaciju i funkcionisanje posebne specijalizovane službe u banci za restrukturiranje kredita kao i za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika (dužnika) sa ciljem da se kreditni gubici banke svedu na najmanju moguću mjeru; 7. osigura uspostavu, održavanje i razvoj efikasnog sistema interne kontrole banke i usvoji adekvatan program interne revizije i eksterne revizije banke i osigura uslove za njegovo provođenje. Nadzorni odbor je također dužan da uspostavi funkciju nezavisne interne revizije u banci, sa odgovarajućim sposobnostima i potrebnim izvršilaca, koja će po utvrđenoj proceduri i nezavisno, u odgovarajućim intervalima obavljati pregled rizičnih aktivnosti banke; 8. osigura redovnu informaciju i sagledavanje kredita datih licima iz Odluke o minimalnim standardima za poslovanje banaka s licima povezanim sa bankom ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03) ili od njih garantovane; 9. propiše sadržaj i rokove (vremensku dinamiku) vanrednih i redovnih periodičnih izvještaja o upravljanju kreditnim rizikom koje je uprava banke dužna podnositi nadzornom odboru. Član 4. Uprava banke je odgovorna, kao minimum, da: Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana17 1. kreira, razvija i nadzornom odboru pravovremeno podnosi prijedloge za donošenje programa i politika banke, te osigura procedure za njihovo provođenje; 2. provodi program i politike banke, uspostavlja linije komu- nikacija koje osiguravaju pravovremeno informisanje nižih nivoa rukovodstva i izvršilaca banke o politikama i proce- durama za upravljanje kreditnim rizikom, nadzire, kontrolira i osigurava njihovu primjenu; 3. osigura razvoj i uspostavljanje odgovarajućih sistema izvještavanja vezanih za aktivu banke i kreditni rizik, koji omogućava efikasne analize, oprezno i uspješno upravljanje te kontrolu postojećih i potencijalnih izlaganja banke kreditnom riziku; 4. prati i kontrolira strukturu i kvalitet aktive i osigura da se ista stručno, oprezno i strogo procjenjuje, da se za nenaplative stavke (djelimično ili u cjelini) formiraju adekvatne rezerve odnosno da se iste otpisuju; 5. omogući da sistem interne kontrole i interna revizija banke provode svoje nadležnosti i izvršavaju svoje odgovornosti; 6. kalendarski kvartalno ili u kraćim vremenskim intervalima detaljno izvještava nadzorni odbor i FBA o značajnim kreditnim aktivnostima, strukturi i kvalitetu aktive odnosno kreditnog portfelja, kao i o uspješnosti u provođenju programa banke. Član 5. (1) Adekvatno i uspješno upravljanje kreditnim rizikom generalno predstavljaju aktivnosti planiranja i održavanja prihvatljivog odnosa između preuzetog rizika i realnog stepena naplativosti te aktivnosti kontrole i smanjenja na najmanju moguću mjeru svih oblika rizika vezanih za kvalitet, koncentraciju, osiguranje naplate odnosno instru- mente za osiguranje naplate (u daljnjem tekstu: kolateral), dospjelost, valutu, itd. (2) Banka je dužna da osigura adekvatan program sa minimu- mom formalizovanih standarda u pisanoj formi, koji, uzi- majući u obzir činjenicu da se pojedini elementi tih standar- da mogu razlikovati od drugih banaka zavisno od prirode i složenosti konkretnih rizičnih funkcija i uspostavljenog portfelja, kao minimum, mora da sadrži: 1. definirane politike za identifikaciju kreditnog rizika i upravljanje tim rizikom; 2. utvrđene procedure za ocjenu zahtjeva za kredit, zahtjeva odnosno prijedloga za drugi plasman odnosno za vršenje ulaganja i zahtjeva vezanog za izlaganje banke potencijalnoj vanbilansnoj obavezi (u daljnjem tekstu: kreditni zahtjev); i 3. utvrđene procedure za odobravanje kredita, drugog plasmana, vršenje ulaganja i preuzimanje potencijalne vanbilansne obaveze (u daljnjem tekstu: kredit), potrebnu dokumentaciju, praćenje odnosno naknadnu kontrolu te izvještavanje i naplatu. Član 6. (1) Program mora biti zasnovan na definiranom odnosno utvrđenom shvaćanju (filozofiji) kreditnog rizika i uspostavi kontrolnih parametara, identifikaciji postojećeg i potencijal- nog rizika vezanog za aktivu banke te na razvoju i uspostavi jasnih i preciznih politika u pisanoj formi. (2) Zavisno od stepena složenosti i obima njenih aktivnosti banka je dužna da posjeduje razvijene politike, u pisanoj formi, kao osnovu za odobravanje kredita, drugih plasmana, vršenje ulaganja i preuzimanje vanbilansnih potencijalnih obaveza (u daljnjem tekstu: kreditne politike) koje, kao mini- mum, uključuju: 1. pristup odnosno filozofiju kreditnog rizika koja definira (upravlja) obimom rizika koji je banka spremna preuzeti; 2. opće oblasti kredita u koje je banka spremna da se angažuje ili da se ne angažuje; 3. jasno utvrđene nivoe ovlaštenja za odobravanje kredita kao i organa banke nadležne za donošenje odluka o formiranju rezervi i vršenje otpisa; i 4. adekvatne (razumne) i oprezne limite za koncentraciju ukupnog kreditnog portfelja banke, najmanje u skladu sa zakonom i limitima propisanim od strane FBA, a najmanje za: pojedinog komitenta, grupu povezanih komitenata, odnosno lica, pojedinu granu industrije, pojedini geo- grafski region, pojedinu stranu zemlju ili klasu zemalja, pojedinu vrstu vrijednosnih papira, ročnost i oblik instrumenata, itd. Član 7. (1) Da bi rizik kreditnih promašaja svela na najmanju moguću mjeru banka je dužna da provodi sveobuhvatnu i kvalitetnu ocjenu kreditnih zahtjeva, te prije odobrenja sredstava tražiocu kredita, da donosi kvalitetne i pouzdane ocjene i zaključke o svakom pojedinom zahtjevu odnosno prijedlogu. Ocjene i zaključci moraju da obuhvate najmanje stručnu obradu kvaliteta tražioca kredita, vrste kredita i nivoa kreditnog rizika koji sa sobom takav kredit nosi. Istovremeno, banka je dužna da osigura da su svi odobreni krediti potpuno i ispravno dokumentovani, najmanje u skladu s Odlukom o minimalnim standardima za dokumentovanje kreditnih aktivnosti banaka i ovom odlukom. (2) Procedure za procjenu i dokumentovanje svakog kreditnog zahtjeva moraju biti popraćene jasno definiranim procedu- rama za redovno praćenje toka, kontrolu i naplatu odobrenog kredita. (3) U ispunjavanju svojih odgovornosti uprava banke je dužna da predlaže, razvija i primjenjuje zdrave kriterije banke za procjenu kredita, uključivo i informacije o realnim potrebama tražioca kredita, potreban minimum finansijskih analiza, pokazatelja i standarda. Član 8. U analizi kreditnog zahtjeva odnosno pripremi prijedloga, uprava banke je dužna da osigura da banka, kao minimum, svoju pažnju usmjeri na: 1. cilj odnosno namjenu kredita i izvore tražioca kredita za otplatu kredita, pri čemu bitne faktore čine ocjena odnosno procjena likvidnosti i solventnosti tražioca u ranijem, tekućem i narednom periodu, a posebno u vrijeme dospijevanja traženog kredita, te procjena kreiranja novčanih tokova odnosno prihoda i rashoda tražioca u istom periodu kao i perspektive njegovih otplatnih sposobnosti; 2. karakter, poštenje i reputaciju tražioca kredita odnosno korektnost njegovih namjera i ponašanja u poslovnim aktivnostima i prema banci, pri čemu bitne faktore čine dostupne informacije o urednosti u ispunjavanju ranijih kreditnih i drugih obaveza prema banci ili drugim subjekti- ma, eventualnim kašnjenjimaili finansijskim prekršajima, ispunjavanju drugih ugovornih obaveza, itd.; 3. kapital tražioca kredita pri čemu bitne faktore čine njegov nivo u ukupnim izvorima, kvalitet odnosno realna vrijednost i struktura aktive, nivo i ročnost obaveza tražioca; itd. 4. adekvatnost kolaterala, pri čemu bitan faktor čini realnost i ocjena stabilnosti njegove finansijske vrijednosti, mogućnost osiguranja potpune pravne sigurnosti uzimanja i mogućnost potpunekontrole banke nad uzetim kolateralom; 5. stanje, trend i perspektive industrijske grane i relativnu poziciju tražioca kredita u toj grani i na tržištu, te njegove izglede za opstanak; i 6. procjenu poslovnih i upravljačkih sposobnosti tražioca kredita odnosno njegovih upravnih organa i rukovodstva. Član 9. (1) Banka je dužna da organizira svoje komercijalne kreditne aktivnosti (odobravanje kredita pravnim licima) tako da osigura: adekvatne nivoe specijalizacije poslova, strogu nezavisnost analize rizika od drugih segmenata, te stalni program obuke za unapređenje stručnosti njenih kreditnih službenika. Broj 85–Strana18 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. (2) Uprava banke je dužna da osigura da su uslovi svakog kredita adekvatno i tačno dokumentovani, te da banka za svaki kredit vodi i održava uredan i kompletan kreditni dosje, koji hronološki prati odobravanje i kvalitet toka kredita sve do njegove konačne naplate, odnosno likvidacije (reguliranja) na drugi način. (3) Kreditni dosje, kao minimum, mora da sadrži dokumente koji: 1. identifikuju korisnika, dužnika ili drugog subjekta (u daljnjem tekstu: korisnik) i ako postoje sa njim povezana lica, te njegovog garanta; 2. pružaju dokaz o pravnoj sposobnosti korisnika da uzima kredite odnosno uzajmljuje finansijska sredstva; 3. pružaju dokaz o njegovom finansijskom stanju i sposob- nosti za vraćanje kredita, o dinamici i izvorima otplate kredita; 4. opisuju uslove kreditne obaveze, svrhu datog kredita i upotrebu utrošenih sredstava; 5. opisuju i daju procjenu vrijednosti kolaterala, prate kretanje njegove tržišne vrijednosti, njegovo stanje i lokaciju (mjesto pohrane); 6. opisuju tok kretanja kvaliteta kredita; 7. identifikuju kreditna ovlaštenja, odobrenja, dokaze i preglede; 8. proizlaze iz odredaba stava 4. ovog člana i Odluke o minimalnim standardima za dokumentovanje kreditnih aktivnosti banaka. (4) Banka je dužna da propiše i provodi odgovarajuće interne procedure za proces naplate glavnice kredita, kamata i naknada (u daljnjem tekstu: procedure naplate), koje osigu- ravaju da naplata bude pravovremena i saglasna ugovorenim uslovima i da se o tome vode odgovarajuće evidencije. Proce- dure naplate moraju osigurati načine za brzo ispitivanje zakašnjenja otplate od strane dužnika, praćenje dužine vremena (toka starenja) zakašnjenja u otplati i kvalifikovanje realnim stepenom izloženosti banke kreditnom riziku prema dužnicima (korisnicima) koji kasne u ispunjavanju svojih obaveza. (5) Pored ranog identifikovanja pogoršanja kvaliteta kredita uprava banke je dužna da sa posebnom pažnjom upravlja pogoršanim odnosno povećanim rizicima, da predlaže i razvija strategiju za njihovo što uspješnije rješavanje i da organizira poseban stručni tim ili specijalizovanu službu za ponovno ugovaranje odnosno restrukturiranje kredita, za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika, čiji je cilj da se potencijalni kreditni gubici, odnosno gubici banke svedu na najmanju moguću mjeru. Član 10. (1) Kontrolne procedure banke moraju obuhvatiti najmanje procese za: 1. praćenje karakteristika stavki aktive banke; 2. klasifikaciju aktive banke; i 3. pregled kredita i internu kreditnu kontrolu (kao poseban segment sistema interne kontrole banke) te internu reviziju (kao posebna vrsta kontrola koje osigurava banka) sa odgovarajućim minimumom obuhvatnosti i učestalosti. (2) Banka je dužna da uspostavi sistem (proces) koji omogućava grupisanje i praćenje stavki aktive odnosno kreditnog portfelja prema pojedinim korisnicima ili grupama povez- anih lica, prema vrsti kreditnih usluga, prema privrednoj grani i geografskom području korisnika, i to na takav način da koncentraciju rizika može uredno ispitivati, mjeriti i kontrolirati kao i da kreditni rizik prema grupama povezanih lica može pravovremeno uočiti, pratiti i ograničavati. Član 11. Banka je dužna da uspostavi sveobuhvatne procedure za uspješno praćenje i kontrolu karakteristika stavki svoje aktive, odnosno kreditnog portfelja i načine izvještavanja o njima, najmanje u skladu sa odredbama ove odluke i da posebno definira kriterije za identifikaciju, postupanje i izvještavanje o proble- matičnim stavkama uključivo češće kontrole popraćene brzim i efikasnim korektivnim mjerama, kao što su: nepovoljnija/stroža klasifikacija, formiranje propisanih (adekvatnih) rezervi i otpis, gdje je to potrebno, aktiviranje raspoloživih instrumenata, restruktu- riranje stavki i dokumentacije, raspoloživih zakonskih akcija, itd. Član 12. Banka je dužna da uspostavi vlastiti sistem za klasifikaciju stavki aktive koji precizno i jasno definira kriterije preuzimanja novog i procjene već postojećeg kreditnog rizika. Minimum tih kriterija predstavljaju kriteriji utvrđeni ovom odlukom. Član 13. (1) Banka je dužna da obavlja redovan pregled, pažljivu procjenu, te klasifikaciju svakog pojedinačnog kredita. (2) Izuzetak od odredbe stava 1. ovog člana čine potraživanja koja predstavljaju "portfelj malih kredita," tj. kredita ispod 10.000 KM datih pojedincima, odnosno stanovništvu, sa istim ili sličnim karakteristikama (hipotekarni krediti, potrošački krediti, potraživanja po kreditnim karticama, lični krediti na otplatu i sl.) pod uslovom da je banka, uz prethodno odobrenje FBA u pisanoj formi, utvrdila posebne (izuzetne) interne procedure koje daju generalnu ocjenu svih takvih kredita kao kategorija A - Dobra aktiva isključujući one za koje postoje konkretne indikacije, dokumenti ili informacije da su postali ili će postati problematični. (3) Za problematične stavke u "portfelju malih kredita" uprava banke je dužna da osigura ažuran i efikasan sistem internog izvještavanja koji mora biti detaljno opisan i obrađen u posebnim internim procedurama i koji omogućava praćenje: dužine vremena kašnjenja u otplati u skladu sa ovom odlukom i svakog pojedinačnog odobrenog reprogramiranja ili refinansiranja od strane banke, odnosno svakog mogućeg načina konačne likvidacije (reguliranja) kredita. (4) Za klasifikaciju kredita datih dioničarima koji imaju značajan vlasnički interes u banci uprava banke je dužna da osigura primjenu i objektivnih i subjektivnih kriterija iz ove odluke, te preciznu kvantifikaciju i dokumentovanje argumenata koji pružaju podršku subjektivnim ocjenama. (5) Program banke mora obuhvatti procedure za obavljanje redovnih formalnih pregleda i klasifikacije aktive, ali kada je to potrebno, i za ponovnu, odnosno promjenu ranije izvršene klasifikacije pojedinih stavki aktive bez obzira na rokove redovne klasifikacije. Priroda, složenost i stepen analiza ponovne redovne periodične ili vanredne procjene i klasifi- kacije aktive treba da se mijenjaju zavisno od vrste stavki aktive i iskustva sa pojedinim kreditima, odnosno korisnicima. (6) Klasifikaciju stavki aktive banka mora provoditi ažurno i tačno. Uz pregled (listu) o klasifikaciji aktive banka je dužna da sačini i vodi posebnu listu pojedinačne nekvalitetne aktive iz člana 14. stav 1. tačka 5. ove odluke (u daljnjem tekstu: nekvalitetna aktiva). Posebnu listu nekvalitetne aktive banka je dužna da kontinuirano dopunjava i ažurira i istovremeno usklađuje pregled klasifikacije aktive, odnosno u svakom trenutku kada takve stavke aktive identifikuje. (7) Kao minimum, banka je dužna da obavlja kontrolu, sastavlja pregled klasifikacije aktive i posebnu listu nekvalitetne aktive najmanje na zadnji dan svakog kalendarskog kvartala. Član 14. U svrhu jedinstvenog postupanja prema ovoj odluci banka je dužna da primjenjuje slijedeće kategorije po definicijama koje slijede: 1.Kapitalizacija kamatepredstavlja proces pripisivanja obračunate nenaplaćene kamate nenaplaćenoj glavnici kredita, proces refinansiranja, reprogramiranja ili proces konverzije obračunate nenaplaćene kamate u novi bankarski kredit, na dan dospijeća kamate ili na dan dospijeća kredita. Banka ne može vršiti kapitalizaciju kamate po kreditima (potraživanjima) samo kad: Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana19 a) prethodno utvrdi da je korisnik sposoban da otplati dug u normalnom procesu poslovanja iz svojih vlastitih interno stvorenih operativnih novčanih tokova; b) je kapitalizacija kamate predviđena inicijalnim ugovorom o kreditu i zasnovana na korisnikovom unaprijed planiranom mogućem privremenom neskladu operativnih novčanih tokova; c) je potraživanje banke osigurano prvoklasnim ili kvalitetnim kolateralom u smislu ove odluke; d) je naplata kredita, uključujući i kapitaliziranu kamatu, zasnovana na budućem, čvrsto predviđenom poslovnom događaju korisnika; i e) korisnik dokaže da može osigurati potrebna sredstva iz drugih izvora pod sličnim uslovima; f) je realna sumnja u konačnu naplatu cijele glavnice i kamate realno mala, što je dodatno potvrđeno i ocjenom interne kontrole i interne revizije banke u pisanoj formi. Kapitalizirana kamata u slučaju restrukturiranja i produženja kredita ne može se oprihodovati dok se ne izvrši njena stvarna naplata iz vlastitih sredstava dužnika-klijenta. 2. Proces naplatepredstavlja naplatu potraživanja: a) na redovan način i pravovremeno; b) kada je to moguće, putem ponovljenog (drugog) pokušaja od kojeg se očekuje sigurna i uspješna naplata potraživanja i njegovo vraćanje u ažurno stanje i to putem naplate dospjele glavnice i dospjele kamate (za što banka mora raspolagati dokumentima i sigurnim dokazima), ali bez poduzimanja zakonskih aktivnosti; c) putem zakonskih aktivnosti koje obuhvaćaju i primjenu sudskog postupka prema dužniku (korisniku) uključivo i tužbu za pokretanje stečajnog postupka dužnika. 3.Postupanje sa obračunatom kamatom na nekvalitetnu aktivu.Ako prilikom klasifikacije stavka aktive prelazi u nekvalitetnu aktivu, za obračunatu, a nenaplaćenu kamatu, banka provodi ispravku vrijednosti nenaplaće- nog potraživanja u skladu sa MRS/MSFI. Takvo potraživanje po kamati ostaje iskazano kao bilansna pozicija sve dok se ne naplati ili dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obaveze dužnika, u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, te u skladu sa njima donesenim internim politikama i procedurama banke. 4.Kamatni prihod po nekvalitetnoj aktivi.Kamatni prihod koji se obračunava na nekvalitetnu aktivu priznaje seuskladusaMRS/MSFI. 5.Nekvalitetna aktivapredstavlja aktivu koja, u pravilu, ne donosi prihod. Banka je dužna da nekvalitetnom aktivom tretira stavke aktive kada: a) su glavnica i/ili kamata dospjele i nisu naplaćene duže od 90 dana od dana njihovog inicijalno ugovorenog dospijeća, odnosno kada su u skladu sa odredbama čl. 15. i 16. ove odluke klasifikovane u kategorije C, D i E; ili b) su obaveze korisnika po kamati, za koje je dužnik (korisnik) zakasnio sa plaćanjem duže od 90 dana od njihovog inicijalno ugovorenog dospijeća, kapitalizirane. 6.Dospjelu aktivupredstavlja aktiva kada: a) su glavnica i/ili kamata dospjele, a nisu naplaćene na dan dospijeća ili duže; ili b) su dospjele obaveze po kamati kapitalizirane u smislu stava 1. tačka 1. ovog člana. 7.Ponovo ugovoreni kreditpredstavlja kredit koji je refinansiran, reprogramiran ili na neki drugi način konvertovan tj. kredit kod kojeg su, zbog korisnikovih promijenjenih uslova i otplatnih sposobnosti, odnosno zbog njegove nemogućnosti otplate prema inicijalno ugovorenom planu ili zbog izmijenjene (na niže) tekuće tržišne stope, ranije ugovoreni rokovi (rok ili otplatni plan) i/ili drugi uslovi naknadno promijenjeni da bi banka dužniku (korisniku) omogućila lakše (a za sebe sigurnije) servisiranje duga. U ovakvom slučaju banka je dužna osigurati da korisnik prije ponovnog ugovaranja (reugovaranja) plati svu dospjelu obračunatu kamatu i sve dospjele naknade isključivo iz svojih vlastitih sredstava, jer u suprotnom FBA je dužna da ponovo ugovoreni kredit smatra problematičnim restrukturiranjem duga i da postupi u skladu sa odredbama čl. 17. i 23. ove odluke. 8.Rezerve za kreditne gubitke(u daljnjem tekstu: RKG) predstavljaju rezerve koje je banka prilikom procjene kvaliteta aktive, odnosno klasifikacije stavki aktive, dužna formirati najmanje u skladu s kriterijima iz ove odluke, uvažavajući već formirane ispravke vrijednosti bilansne aktive i rezervi za gubitke po vanbilansnim stavkama U skladu sa ovom odlukom, RKG formirane za stavke aktive klasifikovane kao kategorija A - Dobra aktiva čine "Opće rezerve za kreditne gubitke" (u daljnjem tekstu: ORKG), a RKG formirane za stavke aktive klasifikovane kao: kategorija B - Aktiva sa posebnom napomenom, kategorija C - Podstandardna aktiva, kategorija D - Sumnjiva aktiva i kategorija E - Gubitak, čine "Posebne rezerve za kreditne gubitke" (u daljnjem tekstu: PRKG). 9.Prvoklasno osigurana aktivapredstavlja stavku aktive za čiju naplatu banka raspolaže osiguranjem u obliku kvalitetnog utrživog (koji imaju poznato-aktivno tržište i stabilne cijene) zaloga čija vrijednost, utvrđena pouzdanim i stabilnim cijenama, prelazi iznos potraži- vanja banke i koji je dovoljan da potpuno zaštiti banku od mogućeg gubitka glavnice, kamate, naknade i troškova naplate, odnosno kod kojeg je, u mogućem prinudnom programu likvidacije potraživanja banke, odnosno likvi- dacije korisnika, osigurano njeno nesumnjivo zakonsko i fizičko raspolaganje (u daljnjem tekstu: prvoklasni kolateral). Prvoklasnim kolateralom, u smislu ove odluke, smatraju se: a) novčani depoziti založeni kao kolateral, pri čemu je osigurano da: –novčani depozit deponovan kod te banke, kod druge banke u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH), Republike Srpske ili u zemlji zone A; –je zaključen ugovor o zalogu depozita kojim je predviđeno da je banka jedino privilegovano lice koje ima osiguran interes po odnosnom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduslov za primjenu prava banke na zalog da korisnik propusti da ispuni svoju obavezu prema banci i da je zalog dat na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; –zalog može biti iskorišten na način da ni zalogodavac (dužnik-korisnik) niti bilo koje drugo lice ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu. b) vrijednosni papiri izdati od strane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), Federacije BiH, Republike Srpske, centralnih vlada zemalja zone A ili institucija koje one finansiraju (budže- tiraju), međunarodnih razvojnih banaka, Centralne banke Bosne i Hercegovine i centralnih banaka država zone A, prvoklasnih banaka i kompanija zemalja zone A i Federacije BiH i Republike Srpske, za koje banka raspolaže sa dokumento- vanim dokazima da je izvršila sve potrebne finansijske odnosno druge analize i utvrdila da je izdavalac vrijednosnog papira finansijski zdrav, dobro kapitaliziran (gdje je to primjenljivo) i sposoban da izvrši obaveze po vrijednosnom papiru, pri čemu je osigurano da: Broj 85–Strana20 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. –su deponovani kod te banke; –nema sumnje da je dužnik-korisnik njihov zakoniti vlasnik; –je zaključen ugovor o zalogu odnosnog vrijednosnog papira iz kojeg se vidi da je banka jedino privilegovano lice koje ima osiguran interes po tom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduslov za primjenu prava banke po zalogu da korisnik propusti da ispuni svoju obavezu prema banci i da je zalog dat na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; –zalog može biti iskorišten na način da ni zalogodavac (korisnik) niti bilo koje drugo lice ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu; –je vrijednost zaloga za najmanje 20% veća od iznosa zalogom osiguranog potraživanja banke. c) neopozive garancije izdate od strane BiH, Federacije BiH, Republike Srpske, centralnih vlada zemalja zone A ili institucija koje one finansiraju (budžetiraju), međunarodnih razvojnih banaka, Centralne banke Bosne i Hercegovine i centralnih banaka država zone A, prvoklasnih banaka i kompanija zemalja zone A, Federacije BiH i Republike Srpske za koje banka raspolaže sa doku- mentovanim dokazima da je izvršila sve potrebne finansijske, odnosno druge analize i utvrdila da je izdavalac garancije finansijski zdrav, dobro kapitaliziran (gdje je to primjenljivo) i sposoban da na poziv izvrši plaćanje po garanciji, pod uslovom da je garancija uredno ovjerena od strane izdavaoca, neuslovljena i plativa u slučaju kada korisnik ne izvrši svoju obavezu, odnosno plaćanje. d) plemeniti metali pod uslovom da: – je zalog deponovan kod te banke; – je zaključen ugovor o zalogu iz kojeg se vidi da je banka jedino privilegovano lice koje ima osiguran interes po tom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduslov za primjenu prava banke po zalogu da korisnik propusti da ispuni svoju obavezu prema banci i da je zalog dat na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; –nema sumnje da je dužnik-korisnik njihov zakoniti vlasnik; –zalog može biti iskorišten na takav način da ni zalogodavac (dužnik-korisnik) niti bilo koje drugo lice ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu; –je zalog u obliku koji može da zadovolji uslov kvaliteta, stabilnosti cijena i lake utrživosti; –je vrijednost zaloga procijenjenog od strane sudskog vještaka za najmanje 20% veća od iznosa zalogom osiguranog potraživanja banke. 10.Kvalitetnim kolateralomu smislu ove odluke smatraju se sve druge vrste kvalitetnih i utrživih (koji imaju poznato aktivno tržište i stabilne cijene) zaloga, osim vrsta navedenih u tački 9. stav 2. podtačke a), b), c) i d) ovog člana, i koji ispunjavaju sljedeće uslove: a) da je zalog deponovan kod te banke; b) je zaključen ugovor o zalogu kojim je predviđeno da je banka jedini privilegovani povjerilac koji ima osiguran interes po odnosnom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduslov za primjenu prava banke na zalog da korisnik propusti da ispuni svoju obavezu prema banci i da je zalog dat na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; c) da zalog može biti iskorišten na takav način da ni zalogodavac (korisnik) niti bilo koje drugo lice ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu. d) je vrijednost zaloga za najmanje 50% veća od iznosa potraživanja banke. Član 15. (1) Banka je dužna da stavke aktive, izložene kreditnom riziku i navedene u članu 2. ove odluke, periodično odnosno najmanje kalendarski kvartalno klasifikuje u sljedeće kategorije: 1. Kategorija A - Dobra aktiva 2. Kategorija B - Aktiva sa posebnom napomenom 3. Kategorija C - Podstandardna aktiva 4. Kategorija D - Sumnjiva aktiva 5. Kategorija E - Gubitak (2) Nadzorni odbor je dužan da osigura i kontinuirano nadzire da banka, odnosno uprava banke provodi kontinuiran postupak praćenja i periodičnog pregleda visine kreditnog rizika koji je banka preuzela, da vrši klasifikaciju stavki aktive i ažurno provodi formiranje i održavanje procijenjenih ORKG i PRKG, a najmanje u skladu sa odredbama ove odluke. Član 16. (1) Banka je dužna da klasifikaciju aktive obavlja po pravilima i kriterijima navedenim u ovom članu, bez obzira da li su stavke dospjele ili nedospjele, pri čemu predmet razmatranja moraju biti: 1. objektivni kriteriji tj. poštovanje rokova u izvršavanju obaveza i starost već dospjelih obaveza korisnika banke; i 2. subjektivni kriteriji tj. kriteriji vezani za finansijsko i ekonomsko stanje kao i uočene poslovne i moralne osobine korisnika. (2) Banka je dužna da klasifikaciju aktive obavlja uzimanjem u razmatranje svih faktora vezanih za korisnikove osobine i njegovu sposobnost plaćanja. Ranije stečeno iskustvo banke po pitanju rokova izvršavanja obaveza od strane korisnika je samo jedan od pokazatelja za njegovu tekuću i buduću sposobnost plaćanja, pa je banka dužna da, prilikom klasifikacije aktive, u razmatranje i ocjenu uzme kriterije navedene u članu 8. ove odluke, odnosno slijedećih kriterija: 1. Kategorija A - Dobra aktiva:U ovu kategoriju banka može klasifikovati stavke aktive koje nisu predmet kritike ito: a) stavke aktive, odnosno kredite koji su potpuno osigurani Prvoklasnim kolateralom iz člana 14. tačka 9. ove odluke i to bez obzira na ostale neotplaćene dugove, dijelove dugova ili druge nepovoljne kreditne faktore korisnika; b) stavke aktive kod kojih nema otkrivenih problema i prepreka koji bi ometali, odnosno spriječili naplatu glavnice i kamate na dan dospijeća i kod kojih se ne očekuje da će banka umjesto korisnika isplatiti bilo kakve eventualne obaveze, odnosno ako: –u vrijeme njihove klasifikacije postoje čvrsti dokumentovani argumenti za pretpostavku da će biti naplaćene u skladu sa njihovim ugovorenim uslovima i da banka ne treba da očekuje gubitke; –su adekvatno strukturirane prema potrebama i sposobnostima korisnika za otplatu; –se ranije odvijale kako je to inicijalno planirano, odnosno ugovoreno i ako se u tekućem periodu odvijaju na isti način; –su i one i za njih uzeti kolaterali dobro doku- mentovani, registrovani i usklađeni sa zakonom i ovom odlukom; –dužnik, ni zvanično ni nezvanično, nije obustavio potpuno uredno izvršavanje obaveza prema banci ili drugim licima; i –ako je korisnikova sposobnost otplate dugova podržana njegovim dobrim i stabilnim finansijskim stanjem i izgledima za vitalnost, odnosno održivost njegove aktivnosti. 2. Kategorija B - Aktiva sa posebnom napomenom:U ovu kategoriju banka je dužna klasifikovati stavke aktive čija je naplata osigurana kvalitetnim kolateralom iz člana 14. tačka 10. ove odluke, a istovremeno imaju potencijalne slabosti koje, ako se ne prate, ne provjeravaju i pravovremeno ne koriguju, mogu pogoršati i oslabiti Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana21 kreditnu sposobnost i solventnost banke u budućnosti i uključuju: i. stavke koje nisu dovoljno obrađene, praćene, kontrolirane i korigovane od strane kreditnih službenika banke, tj. koje nemaju kompletne i kvalitetne kreditne dosjee sa svim potrebnim dokazima o opravdanosti i kvalitetu datog kredita; i ii. stavke koje nisu adekvatno i stručno strukturirane po rokovima, dokumentaciji ili drugim uslovima. Aktiva koja se uključuje u ovu kategoriju može u datom trenutku izgledati solidna, ali se mogu uočiti nepovoljni trendovi ili znakovi vezani za korisnikove obaveze ili za ekonomske i tržišne uslove u okruženju koji u budućnosti mogu nepovoljno uticati i na korisnika. Pri tome njegovi, dokazima podržani, operativni novčani tokovi još uvijek mogu izgledati zadovoljavajući (dovoljni) za servisiranje njegovih obaveza, ali postoji opasnost da se njihov nivo i kvalitet pogoršaju tako da postanu nedovoljni za vlastito pokriće korisnikovih potreba za samo-finansiranje i reinvestiranje. U ovu kategoriju banka je dužna da uključi sve stavke za koje dužnik-korisnik kasni sa plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili nezavisno od banke prema drugim licima, zvanično ili nezvanično, ali ne duže od 90 dana od dana inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova. 3. Kategorija C - Podstandardna aktiva:U ovu kategoriju banka je dužna klasifikovati stavke aktive koje nisu podržane uspješnim tekućim poslovanjem, odnosno solidnom sposobnošću plaćanja od strane korisnika i obuhvaćaju slijedeće: i. potraživanja od dužnika-korisnika, čiji tekući novčani tokovi nisu dovoljni za pokrivanje dospjelih dugova (obaveza); ii. potraživanja od dužnika kod kojih je ciklus pretvaranja aktive (imovine) u gotovinu duži od rokova za otplatu duga; i c) potraživanja od korisnika koji su nesolventni, odnosno potkapitalizirani. Ova kategorija obuhvata potraživanja od korisnika koji su u situaciji da njihovi primarni izvori otplate nisu adekvatni za uredno servisiranje duga i da postoji opasnost, ili se to već dogodilo, odnosno već događa, da banka mora posegnuti za realizacijom korisnikovih sekundarnih izvora za naplatu svojih dospjelih potraživanja. Pod sekundarnim izvorima, u smislu ove odluke, smatraju se: a) realizacija kolaterala za naplatu potraživanja banke; b) refinansiranje, reprogramiranje i konverzija kredita na bilo koji drugi način; i c) pribavljanje svježeg dopunskog kapitala od strane korisnika. Ovu kategoriju aktive čine i stavke za koje banka nema potpune tekuće finansijske izvještaje i informacije o korisniku, adekvatnu i kompletnu dokumentaciju o kreditu, dužniku-korisniku i uzetom kolateralu kao i stavke za koje raspolaže lošim tj. nezadovoljavajućim finansijskim informacijama o dužniku-korisniku. Istovremeno, banka je dužna da u ovu kategoriju uključi sve stavke za koje korisnik kasni sa plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili nezavisno od banke prema drugim licima, zvanično ili nezvanično, duže od 90, a kraće od 180 dana od dana inicijalno ugovorenog roka odnosno ugovorenih rokova. 4. Kategorija D - Sumnjiva aktiva:U ovu kategoriju banka je dužna klasifikovati stavke aktive koje imaju sve slabosti koje sadrži aktiva klasifikovana kao kategorija C-Podstandardna aktiva, s tim da za osiguranje naplate banka ne raspolaže kolateralom. Ove slabosti čine punu naplatu potraživanja veoma problematičnom, velikim pitanjem i visokom mogućnosti gubitka za banku, ali zbog određenih posebnih faktora koji bi ipak mogli dovesti do podizanja kvaliteta ovakve aktive njena klasifikacija u kategoriju E-Gubitak može da se odloži sve dok se objektivnije ne utvrdi njen definitivni status. Istovremeno, banka je dužna da u ovu kategoriju uključi sve stavke za koje korisnik kasni sa plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili nezavisno od banke prema drugim licima, zvanično ili nezvanično, duže od 180, a kraće od 270 dana od dana inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova, osim u slučaju da je banka već pokrenula zakonsku aktivnost za realizaciju kolaterala i da već raspolaže sigurnim argumentima odnosno dokumentovanim dokazima da osnovano očekuje urednu, pravovremenu i potpunu realizaciju kolaterala (u daljnjem tekstu: dokazana realizacija kolaterala u toku). 5. Kategorija E gubitak- U ovu kategoriju banka je dužna klasifikovati stavke aktive koje se smatraju nenaplativim. Klasificiranje u ovu kategoriju ne znači da se ovoj aktivi ne može eventualno naknadno poboljšati kvalitet ili da ne može biti eventualno spašena makar djelimično. Ovakve stavke u osnovi predstavljaju vrlo vjerojatno bezvrijednu (nenaplativu) aktivu, čak ako je njen djelimičan oporavak u budućnosti i moguć. Stavke aktive klasifikovane u ovu kategoriju za koje je provedena ispravka vrijednosti u cjelokupnom iznosu, banka iskazuje u bilansu stanja sve dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obaveze dužnika, a u skladu sa zakonskim propisima koji uređuju obligacione odnose i internim politikama i procedurama banke. Istovremeno, banka je dužna da u ovu kategoriju uključi sve stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili neovisno od banke prema drugim licama, zvanično ili nezvanično, duže od 270 dana od dana inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova, osim u slučaju da banka raspolaže dokazanom realizacijom kolaterala u toku. Član 17. (1) Kada se izlaganje banke jednom konkretnom kreditnom riziku ne može decidno odrediti, odnosno kada je moguća njegova različita klasifikacija, banka je dužna da izvrši izbor strože kategorije, osim u slučaju kada raspolaže uredno dokumentovanim i čvrstim dokazom za suprotno. (2) Ponovo ugovoreni kredit po kojem je korisnik, a prije ponovnog ugovaranja, banci uredno platio obračunatu dospjelu kamatu iz svojih vlastitih sredstava, banka je dužna da klasifikuje u kategoriju C-Podstandardna aktiva, osim ako je osigurala uslove i sigurne dokaze za njegovu moguću klasifikaciju u kategoriju B-Aktiva sa posebnom napomenom. Član 18. Ni jedan od kriterija iz ove odluke ne može da spriječi kontrolore (supervizore) FBAda izvrše i banci nalože klasifikaciju stavki aktive banke u strožu kategoriju, ako to smatraju opravdanim. U slučaju kada su kontrolori FBA saglasni da je banka izvršila klasifikaciju određene stavke aktive u odgovarajuću kategoriju, ali da nije pravilno odnosno korektno odredila procent potencijalnog kreditnog gubitka u okviru te iste kategorije, primjenjuje se procent koji se dobije sabiranjem procenta kojeg je odredila banka i 50% iznosa razlike između procenta kojeg je odredila banka i procenta kojeg su odredili kontrolori FBA. Kada kontrolori FBA uoče da banka, prilikom klasifikacije aktive, u svojim ocjenama pretežno neosnovano primjenjuje najniži ili približno najniži mogući nivo procenta potencijalnih kreditnih gubitaka, u svim slučajevima neslaganja sa takvom ocjenom, su dužni da odrede procent isključivo na osnovu vlastite procjene. Član 19. (1) Kada je banka izložena kreditnom riziku (rizicima) prema grupi povezanih lica, definiranoj članom 6. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje koncentracijom rizika banaka, dužna je da svoja potraživanja od svih članova te grupe klasifikuje u jednu (istu) kategoriju, tj. u kategoriju Broj 85–Strana22 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. u koju je klasifikovala potraživanje od najlošije klasifiko- vanog korisnika. Od ovog pravila banka može odstupiti samo izuzetno kada kreditni dosje nekog od tih korisnika sadrži dokumentaciju i izvještaj odgovornog kreditnog službenika banke koji podržava odvojenu klasifikaciju i potvrđuje svoje razloge jednim od prvoklasnih kolaterala i pripremljenom analizom koja jasno ide u prilog takvom zaključku. U ovakvom slučaju izuzetak mora biti unesen u izvještaj koji se redovno mjesečno podnosi nadzornom odboru na uvid. (2) Period kašnjenja u naplati potraživanja banke, a koji je utvrđen članom 16. ove odluke, se ne može smatrati prekinutim samim ponovnim ugovaranjem, ako korisnici prije ponovnog ugovaranja nisu u potpunosti platili dospjelu obračunatu kamatu i dospjele naknade isključivo iz svojih vlastitih sredstava, niti kada nisu ispunjeni uslovi utvrđeni odredbama člana 14. tačka 1. ove odluke niti uslovi izuzetka iz ovog stava. U slučajevima iz ovog stava isti moraju biti uneseni u izvještaje koji se redovno mjesečno podnose nadzornom odboru. (3) Nadzorni odbor je dužan da osigura da uprava banke uspostavi i provodi internu kontrolu i omogući da interni revizor banke nadzire provođenje politika koje osiguravaju primjenu odredaba ovog člana. Član 20. Nadzorni odbor je dužan donijeti posebnu sveobuhvatnu odluku o definiranju, procjeni i tretmanu kolaterala za osiguranje naplate potraživanja banke koja, kao minimum, mora da sadrži slijedeće elemente: 1. identifikaciju za banku prihvatljivih i neprihvatljivih vrsta kolaterala; 2. definiranje lica koja mogu obavljati procjenu za račun banke, a zavisno od vrste, relativne važnosti i složenosti kolaterala; 3. za banku prihvatljivu, odnosno validnu proceduru i metodologiju procjene; 4. uslove za pribavljanje, odnosno osiguranje ponovne procjene kolaterala, kada je to potrebno; 5. definiranje razumnih, odnosno prihvatljivih kriterija za usklađivanje i tretman različitih oblika vrijednosti npr. knjigovodstvene, tržišne, itd.; i 6. definiranje opreznih ograničenja za procjenu realne, odnosno tržišne vrijednosti kolaterala, tako da se osigura maksimalno realna procjena za banku ostvarljive vrijednosti, u datom trenutku i u datoj situaciji. Član 21. Banka je dužna da i sve stavke vanbilansa, koje su izložene kreditnom riziku, odnosno potencijalnim obavezama banke u smislu ove odluke, klasifikuje prema kriterijima definiranim odredbama člana 16. ove odluke. Član 22. (1) Nadzorni odbor je dužan osigurati da uprava banke formira potrebne rezerve, zavisno od ocjene kvaliteta stavki aktive i stavki vanbilansa odnosno njihove klasifikacije u skladu sa odredbama ove odluke. (2) Istovremeno, pri identifikaciji, odnosno utvrđivanju mogućeg nivoa kreditnih gubitaka (u daljnjem tekstu: KG), tj. općeg kreditnog rizika (u daljnjem tekstu: OKR) i potencijalnih kreditnih gubitaka (u daljnjem tekstu: PKG) po stavkama aktive banke u smislu odredaba ovog člana. Uprava banke dužna je da uloži maksimalne napore da na vrijeme osigura procjenu, kvantifikaciju i klasifikaciju njihove naplativosti ili mogućnosti dobivanja zahtjeva za isplatu po preuzetim potencijalnim obavezama banke (obaveze po određenim stavkama vanbilansa banke) u skladu sa odredbama ove odluke. (3) Banka je dužna da procjenu i formiranje rezervi za stavke aktive i stavke vanbilansa obavlja pojedinačno po svakom korisniku, odnosno grupi povezanih lica, a najmanje u skladu sa ovom odlukom. (4) Rezerve koje je banka dužna formirati za pokriće OKR predstavljaju ORKG. (5) Rezerve koje je banka dužna formirati za pokriće PKG predstavljaju PRKG. (6) Banka je dužna da u svojim internim evidencijama KG i obje vrste rezervi iz ovog člana (ORKG i PRKG) identifikuje i vodi pojedinačno po: svakom pojedinom korisniku, svakoj njihovoj pojedinačnoj stavci aktive i svakoj grupi povezanih lica. (7) Banka je dužna da ORKG i PRKG pravovremeno i uredno u smislu odredaba ove odluke formira i kontinuirano održava po kategorijama klasifikovane aktive, a najmanje u procentima kako slijedi: Kategorija A Dobra aktiva: 2% ORKG za ORG Kategorija BAktiva sa posebno napomenom: 5 -15% PRKG za PKG Kategorija C Podstandardna aktiva: 16 - 40% PRKG za PKG Kategorija D Sumnjiva aktiva: 41- 60% PRKG za PKG Kategorija E Gubitak: 100% PRKG za PKG (8) Obaveza banke da formira i održava ORKG za OKR u postotku 2% za aktivu klasifikovanu u Kategoriju A - Dobra aktiva ne odnosi se na plasmane ili dio plasmana i potencijalnih obaveza banke, koji su osigurani kolateralom u obliku novčanog depozita kod te iste banke, uz uslov da je ugovorom regulirano da je sve do naplate potraživanja banke ili prestanka potencijalne obaveze banke novčani depozit kao kolateral vezan za konkretan kreditni ili garancijski posao. Član 23. (1) Banka je dužna da redovno obračunava RKG za procijenjene gubitke koji mogu nastati po osnovu stavki aktive iz člana 2. ove oduke. Osnovicu za obračun RKG predstavlja bruto knjigovodstvena vrijednost potraživanja. (2) Ispravke vrijednosti bilansne aktive i rezerviranja za gubitke po vanbilansnim stavkama, obračunate primjenom interne metodologije za mjerenje umanjenja vrijednosti kredita i ostale finansijske imovine koja se drži do dospijeća, knjiže se na teret troškova. (3) Ako je iznos RKG obračunat u skladu sa ovom odlukom veći od zbira iznosa ispravke vrijednosti bilansne aktive i rezerviranja za gubitke po vanbilansnim stavkama i već formiranih RKG, ovu utvrđenu razliku banka je obavezna da tretira kao nedostajuće RKG u skladu sa ovom odlukom i/ili zahtjevu FBA (u daljnjem tekstu: regulatorni zahtjev). Navedeni iznos nedostajućih RKG po regulatornom zahtjevu predstavlja odbitnu stavku od kapitala banke, a u skladu sa članom 10. stav 1. tačka 5. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka. (4) Ako je iznos ispravki vrijednosti i rezerviranja za gubitke po vanbilansnim stavkama veći od obračunatog iznosa RKG, banka nema obavezu da formira rezerve za kreditne gubitke. (5) Nadležni organi banke dužni su prilikom usvajanja godišnjeg obračuna donijeti odluku o raspodjeli dobiti za pokriće nedostajućih rezervi po regulatornom zahtjevu, odnosno na teret dobiti, neraspoređene dobiti iz ranijih godina, zadržane dobiti i ostalih rezervi formiranih iz dobiti. U slučaju da navedene pozicije nisu dovoljne za pokriće nedostajućih RKG po regulatornom zahtjevu, nepokriveni iznos nedostajućih RKG iskazuje se kao odbitna stavka od kapitala banke, a u skladu sa članom 10. stav 1. tačka 5. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka. (6) Sve dok banka ne osigura pokriće nedostajućih RKG po regulatornom zahtjevu, ne može vršiti raspodjelu dobiti u druge svrhe, niti isplatu dividende (osim na prioritetne dionice), ni bilo koje druge isplate iz dobiti, kao ni nagrade ili bonuse članovima organa banke. Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana23 Član 24. (1) U smislu ove odluke banka je restrukturirala svoje potraživanje od korisnika kada mu je dala jednu ili više olakšica ili ustupaka, ali samo u slučajevima potraživanja kod kojih dužnik banke ima ekonomske, odnosno finansijske teškoće i iz tih razloga banka ima (ili bi mogla imati) probleme u naplati (u daljnjem tekstu: Restrukturiranje problematičnih potraživanja, skraćeni naziv: RPP). Pod olakšicama i ustupcima pri RPP se smatraju: 1. uzimanje druge aktive, odnosno imovine korisnika kao potpunu ili djelimičnu naplatu potraživanja banke; 2. produžavanje rokova otplate za glavnicu potraživanja i/ili kamatu; 3. smanjenje kamatne stope na potraživanje; 4. smanjenje iznosa duga, dospjele glavnice i/ili kamate; i 5. drugi slični ustupci korisniku. (2)Knjigovodstvena pravila:U slučajevima koji su navedeni u stavu 1. ovog člana, uprava banke je dužna da primijeni oprezna knjigovodstvena pravila i osigura adekvatne informacije o rezultatima RPP, odnosno da: 1. definira i utvrdi vrijednost po kojoj će banka knjigovodstveno evidentirati materijalnu i finansijsku aktivu stečenu u procesu RPP i obavezno utvrdi gubitak koji je povezan sa svakom takvom transakcijom, ako ga ima; i 2. osigura uredno knjigovodstveno evidentiranje svih elemenata transakcija koje su obavljene u procesu pretvaranja ranijeg oblika aktive u novi. (3)Stečena materijalna aktiva:Za procjenu stečene materijalne aktive, primljene kao potpunu ili djelimičnu otplatu dugova od strane korisnika, banka je dužna da primijeni koncept fer vrijednosti tj. realne vrijednosti (u daljnjem tekstu: RV). Za materijalnu aktivu za koju postoji stabilno aktivno tržište RV predstavlja ekvivalent vrijednosti takve aktive po tržišnim cijenama. U nedostatku takvog tržišta RV se mora utvrditi putem nezavisne, formalizovane i profesionalne ocjene. Nadzorni odbor je dužan da osigura primjenu profesionalnih i strogih standarda za procjenu takve aktive, da ih precizno specificira u pisanim kreditnim procedurama banke i da osigura da ih eksperti procjenitelji, kada su angažirani, u potpunosti primjenjuju. Za stečenu materijalnu aktivu za koju ne može dokazati RV, odnosno nepobitnu i stabilnu vrijednost, banka, u svrhu knjigovodstvenog evidentiranja može koristiti samo tehničku vrijednost od 1 KM (skraćeni naziv: TV). (4)Stečena finansijska aktiva:Stečenu finansijsku aktivu tj. aktivu koju banka može primiti u procesu naplate svojih potraživanja čine vlasnički i dužnički vrijednosni papiri, kreditna i druga slična potraživanja. Pri procjeni vrijednosti takve aktive banka je dužna da se pridržava slijedećih principa: 1. kada stiče dionice i udjele u kapitalu (u daljnjem tekstu: dionica) pri potpunom reguliranju inicijalnog dugovanja korisnika ili kao dio u procesu RPP, dužna je da takve dionice knjigovodstveno evidentira po najnižoj opreznoj vrijednosti; 2. najniža oprezna vrijednost ne može biti niža od iznosa potraživanja (glavnica i kamata) banke (koje se u potpunosti naplaćuje primljenom dionicom), a ako je dionica primljena samo kao dio u procesu RPP najniža oprezna vrijednost ne može biti niža od iznosa potraživanja (glavnice i kamate) umanjenog za uknjiženu vrijednost novog, odnosno restrukturiranog kredita i eventualno uzete materijalne aktive; 3. najniža oprezna vrijednost može biti: a) kotirana vrijednost za dionice koje se aktivno prodaju na organizovanom tržištu; ili b) najviše do 75 % nominalne vrijednosti dionica koje ne ispunjavaju uslov iz podtačke a) ove tačke. 4. u slučaju u kojem banka prezentira materijalne dokaze da je neko treće lice, koje nije povezano ni sa korisnikom ni sa bankom, najmanje tri mjeseca ranije kupilo više od 25% udjela u kapitalu korisnika, FBA može u pisanoj formi odobriti knjigovodstveno evidentiranje najniže oprezne vrijednosti stečenih dionica po cijeni koju je to treće lice platilo gotovinom kao izuzetak od principa pod 1, 2. i 3. ovog stava. (5)Promjena uslova potraživanja:Banka je dužna, u procesu RPP koji je zasnovan na procjeni sadašnje vrijednosti budućih novčanih tokova korisnika i kod kojeg je visina novog ili restrukturiranog potraživanja niža od vrijednosti inicijalnog zaduženja koje je podvrgnuto RPP, da formira PRKG i izvrši otpis identifikovanog PKG. (6)Kombinacija materijalne i finansijske aktive:Generalno, u svim slučajevima kada banka stiče materijalnu ili finansijsku aktivu kao djelimičnu naplatu inicijalnog potraživanja i zatim vrši daljnje restrukturiranje preostalog problematičnog potraživanja, knjigovodstvenu vrijednost inicijalnog problematičnog potraživanja dužna je da prethodno umanji za RV ili TV stečene materijalne i/ili finansijske aktive. (7)Finansijska aktiva-potraživanje od trećeg lica:Kada banka, kao potpunu ili djelimičnu naplatu svojih potraživanja, stiče potraživanje koje dužnik banke ima prema trećem licu, dužna je da primijeni principe i pravila iz ovog člana i istovremeno izvrši ocjenu kreditne sposobnosti tog trećeg lica isključivo na osnovu njegovih tekućih finansijskih i ekonomskih informacija, te na takav način spriječi precjenjivanje realne vrijednosti korisnikovih potraživanja. (8)Ažurnost ponovnih procjena:Odbor banke je dužan da osigura da više rukovodstvo banke uspostavi politike i pro- cedure za najmanje kvartalnu procjenu, odnosno ponovnu procjenu i adekvatno knjigovodstveno reevidentiranje sve stečene materijalne i finansijske aktive. Ova obaveza se prvenstveno odnosi na stečenu materijalnu aktivu koju banka ne koristi u svom redovnom bankarskom poslovanju. (9)Rezerve za restrukturirane stavke aktive:Nova potraži- vanja koja su rezultat procesa RPP banka je dužna da podvrgne istoj vrsti pregleda i istom postupku klasifikacije koji važe za sve ostale redovne stavke aktive i da formira adekvatne nove PRKG, koje, bez posebnog prethodnog odobrenja FBA u pisanoj formi ili prethodne efektivne naplate potraživanja, ne može ni na koji način ukinuti. Član 25. (1) Banka je dužna da, u skladu sa odredbama ove odluke, o izvršenoj klasifikaciji svoje aktive FBA dostavlja kvartalne (kalendarski) izvještaje kao i posebnu listu nekvalitetne aktive. (2) Kvartalne izvještaje iz stava 1. ovog člana banka je dužna da dostavlja FBA na obrascu kojeg posebnom odlukom propisuje FBA, u roku 30 kalendarskih dana nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala. (3) Izvještaj za zadnji kvartal prethodne godine, pripremljen na osnovu preliminarnih podataka, banka je dužna da FBA dostavi najkasnije jedan mjesec nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala. (4) Izvještaj iz stava 3. ovog člana, pripremljen na osnovu konačnih podataka, banka je dužna da FBA dostavi najkasnije 5. marta tekuće godine. (5) Izvještaji banke moraju biti potpisani od dva lica ovlaštena i odgovorna za predstavljanje banke. (6) Propisani izvještaj banke treba da bude usvojen od strane nadzornog odbora banke i dostavljen FBA u skladu sa Odlukom o formi izvještaja koji banke dostavljaju Agenciji za bankarstvo Federacije BiH. Broj 85–Strana24 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. Član 26. Nadzorni odbor je odgovoran da osigura da uprava banke uspostavi i održava informacioni sistem koji je adekvatan za praćenje i upravljanje kreditnim rizikom i za klasifikaciju aktive banke, u skladu sa ovom odlukom, i da o tome redovno izvještava nadzorni odbor. Član 27. (1) Banka je dužna uskladiti se s odredbama ove odluke najkasnije do 31. 12. 2011. godine. (2) U provedbi ove odluke banke primjenjuju Uputstvo o načinu formiranja, evidentiranja i izvještajnog iskazivanja rezervi za kreditne gubitke propisano od strane Agencije. Član 28. Prečišćeni tekst Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka sadrži: Odluku o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 54/04), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 68/05), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 86/10), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 06/11) Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/11) i Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 85/11), u kojima je naznačen dan stupanja na snagu tih odluka. Član 29. Prečišćeni tekst ove Odluke objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj U.O.-35-6/11 5. decembra 2011. godine Sarajevo Zamjenik predsjednika Upravnog odbora Mr.Ljerka Marić,s.r. Na temelju članka 9. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06 i 48/08) i članka 18. Statuta Agencije za bankarstvo Fede- racije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 5. prosinca 2011., utvrdio je Prečišćeni tekst Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka, kako slijedi ODLUKA O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM I KLASIFIKACIJU AKTIVE BANAKA (Prečišćeni tekst) Članak 1. (1) Ovom Odlukom se bliže propisuju minimalni standardi i kriteriji koje je banka dužna osigurati i provoditi u ocjeni, preuzimanju, praćenju, kontroli i upravljanju kreditnim rizikom i klasifikaciji svoje aktive. (2) Nadzorni odbor i odbor za reviziju banke su dužni, sukladno nadležnostima i odgovornostima iz Zakona o bankama (u daljnjem tekstu: Zakon), statuta banke i odgovarajućih propisa Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercego- vine (u daljnjem tekstu: FBA), da osiguraju praćenje, obavljanje pregleda i klasifikaciju stavki aktive bilance i određenih stavki izvanbilance (u daljnjem tekstu: aktiva) banke odnosno izlaganja banke riziku naplate odnosno riziku mogućih gubitaka po danim kreditima, drugim plasmanima, izvršenim ulaganjima i potencijalnim izvanbilančnim obvezama (u daljnjem tekstu: kreditni rizik) i izvješćivanje FBA od strane banke sukladno ovoj Odluci. (3) Nadležni organi banke dužni su da, u vezi s primjenom Međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS) i Među- narodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI), kao i propisa iz oblasti računovodstva i revizije u Federaciji Bosne i Hercegovine, donesu i primjenjuju adekvatne interne metodologije za mjerenje umanjenja vrijednosti kredita i ostale financijske imovine. Minimalni zahtjevi u pogledu interne metodologije banaka utvrđeni su Uputom o izmije- njenom načinu formiranja, evidentiranja i izvještajnog iskazivanja rezervi za kreditne gubitke (u daljnjem tekstu: Uputa), koje donosi direktor FBA. Članak 2. (1) Stavke aktive banke koje se klasificiraju u smislu ove Odluke čine: 1. u bilanci banke: krediti, depoziti kod banaka, kamate i naknade, vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, vrijednosni papiri koji su raspoloživi za prodaju, učešće banke u kapitalu drugih pravnih osoba, stečena financijska i materijalna aktiva u procesu naplate potraživanja i druga bilančna aktiva, osim bilančne aktive iz stavka 2. ovoga članka; 2. u izvanbilanci banke: izdane garancije, avali, akcepti mjenica i drugi oblici jamstva, nepokriveni akreditivi, neopozivi odobreni a neiskorišteni krediti i sve druge stavke koje predstavljaju potencijalne obveze banke. (2) Stavke bilančne aktive banke koje se ne klasificiraju čine: 1. gotovina u blagajni i trezoru, novčana sredstva na računu rezervi kod Centralne banke BiH, zlato i drugi plemeniti metali; 2. sredstva po viđenju i oročena sredstva do mjesec dana na računima banaka koje su prema posljednjem rangiranju koje su izvršili Standard&Poor's ili Fitch-IBCA, rangirani s najmanje BBB- ili koje je izvršio Moody's s najmanje Baa3; 3. materijalna i nematerijalna imovina; 4. stečena financijska i materijalna aktiva u procesu naplate potraživanja u toku godinu dana od dana stjecanja; 5. vlastite (trezorske) dionice; 6. potraživanja za više uplaćene porezne obveze; 7. vrijednosni papiri namijenjeni trgovanju; 8. potraživanja od Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade RS, vrijednosni papiri emitirani od strane Vlade BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske i potraživanja osigurana njihovim bezuvjetnim garancijama plativim na prvi poziv. Članak 3. Nadzorni odbor banke je odgovoran za potpunost, kontinuiranost i uspješnost funkcije upravljanja kreditnim rizikom banke. Da bi ispunio svoju odgovornost nadzorni odbor je dužan, kao minimum, da: 1. od članova uprave banke s najvišim ovlastima i odgovornostima vezanim za pitanja kreditnog rizika i klasifikaciju aktive sukladno statutu banke, zahtijeva pripremu prijedloga za donošenje, održavanje i razvoj sveobuhvatnog programa banke za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: program) s odgovarajućim politikama za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: politike) banke; 2. usvaja, odnosno donosi program i razmatra ga najmanje jedanput polugodišnje, odnosno pravodobno vrši njegovo Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana25 prilagođavanje ekonomskim i tržišnim uvjetima (promjenama u okruženju); 3. osigura potpuno postupanje banke po programu i upravlja održavanjem razumne strukture i kvalitete aktive odnosno kreditnog portfelja banke sa stajališta prihvatljivog nivoa kreditnog rizika za banku i osigurava provođenje adekvatne kontrole i revizije u toj oblasti; 4. osigura da periodično odnosno redovito dobiva kvalitetna i vjerodostojna izvješća od uprave banke, sustava interne kontrole odnosno interne i eksterne revizije banke, a radi praćenja i provjere da li uprava banke provodi zakon, druge propise i politike banke iz oblasti kreditnog rizika i klasifikacije aktive; 5. osigura izbor i imenovanje kvalificiranih članova uprave banke i viših kreditnih službenika banke te osigura njihovu uspješnu daljnju obuku; 6. osigura uvjete za organizaciju i funkcioniranje posebne specijalizirane službe u banci za restrukturiranje kredita kao i za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika (dužnika) s ciljem da se kreditni gubici banke svedu na najmanju moguću mjeru; 7. osigura uspostavu, održavanje i razvoj efikasnog sustava interne kontrole banke i usvoji adekvatan program interne revizije i eksterne revizije banke i osigura uvjete za njegovo provođenje. Nadzorni odbor je također dužan da uspostavi funkciju nezavisne interne revizije u banci, s odgovarajućim sposobnostima i potrebnim izvršiocima, koja će po utvrđenoj proceduri i neovisno, u odgovarajućim intervalima obavljati pregled rizičnih aktivnosti banke; 8. osigura redovnu informaciju i sagledavanje kredita danih osobama iz Odluke o minimalnim standardima za poslovanje banaka s osobama povezanim s bankom ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03) ili od njih garantirane; 9. propiše sadržaj i rokove (vremensku dinamiku) izvanrednih i redovitih periodičnih izvješća o upravljanju kreditnim rizikom koje je uprava banke dužna podnositi nadzornom odboru. Članak 4. Uprava banke je odgovorna, kao minimum, da: 1. kreira, razvija i nadzornom odboru pravodobno podnosi prijedloge za donošenje programa i politika banke, te osigura procedure za njihovo provođenje; 2. provodi program i politike banke, uspostavlja linije komunikacija koje osiguravaju pravovremeno informira- nje nižih razina uprave i izvršilaca banke o politikama i procedurama za upravljanje kreditnim rizikom, nadzire, kontrolira i osigurava njihovu primjenu; 3. osigura razvoj i uspostavljanje odgovarajućih sustava izvješćivanja vezanih za aktivu banke i kreditni rizik, koji omogućava efikasne analize, oprezno i uspješno upravlja- nje te kontrolu postojećih i potencijalnih izlaganja banke kreditnom riziku; 4. prati i kontrolira strukturu i kvalitetu aktive i osigura da se ista stručno, oprezno i strogo procjenjuje, da se za nenaplative stavke (djelomično ili u cjelini) formiraju adekvatne rezerve odnosno da se iste otpisuju; 5. omogući da sustav interne kontrole i interna revizija banke provode svoje nadležnosti i izvršavaju svoje odgovornosti; 6. kalendarski kvartalno ili u kraćim vremenskim interva- lima detaljno izvješćuje nadzorni odbor i FBA o značajnim kreditnim aktivnostima, strukturi i kvaliteti aktive odnosno kreditnog portfelja, kao i o uspješnosti u provođenju programa banke. Članak 5. (1) Adekvatno i uspješno upravljanje kreditnim rizikom general- no predstavljaju aktivnosti planiranja i održavanja prihva- tljivog odnosa između preuzetog rizika i realnog stupnja naplativosti te aktivnosti kontrole i smanjenja na najmanju moguću mjeru svih oblika rizika vezanih za kvalitetu, koncentraciju, osiguranje naplate odnosno instrumente za osiguranje naplate (u daljnjem tekstu: kolaterala), dospjelost, valutu, itd. (2) Banka je dužna osigurati adekvatan program s minimumom formaliziranih standarda u pisanoj formi, koji, uzimajući u obzir činjenicu da se pojedini elementi tih standarda mogu razlikovati od drugih banaka ovisno o prirodi i složenosti konkretnih rizičnih funkcija i uspostavljenog portfelja, kao minimum, mora sadržavati: 1. definirane politike za identifikaciju kreditnog rizika i upravljanje tim rizikom; 2. utvrđene procedure za ocjenu zahtjeva za kredit, zahtjeva odnosno prijedloga za drugi plasman odnosno za vršenje ulaganja i zahtjeva vezanog za izlaganje banke potencijalnoj izvanbilančnoj obvezi (u daljnjem tekstu: kreditni zahtjev); 3. utvrđene procedure za odobravanje kredita, drugog plasmana, vršenje ulaganja i preuzimanje potencijalne izvanbilančne obveze (u daljnjem tekstu: kredit), potrebnu dokumentaciju, praćenje odnosno naknadnu kontrolu te izvješćivanje i naplatu. Članak 6. (1) Program mora biti zasnovan na definiranom odnosno utvrđenom shvaćanju (filozofiji) kreditnog rizika i uspostavi kontrolnih parametara, identifikaciji postojećeg i potencijal- nog rizika vezanog za aktivu banke te na razvoju i uspostavi jasnih i preciznih politika u pisanoj formi. (2) Ovisno o stupnju složenosti i opsegu njezinih aktivnosti banka je dužna da posjeduje razvijene politike, u pisanoj formi, kao osnovu za odobravanje kredita, drugih plasmana, vršenje ulaganja i preuzimanje izvanbilančnih potencijalnih obveza (u daljnjem tekstu: kreditne politike) koje, kao mini- mum, uključuju: 1. pristup odnosno filozofiju kreditnog rizika koja definira (upravlja) opsegom rizika koji je banka spremna preuzeti; 2. opće oblasti kredita u koje se banka spremna angažirati ili ne angažirati; 3. jasno utvrđene razine ovlasti za odobravanje kredita kao i organa banke nadležne za donošenje odluka o formiranju rezervi i vršenje otpisa; 4. adekvatne (razumne) i oprezne limite za koncentraciju ukupnog kreditnog portfelja banke, najmanje sukladno zakonu i limitima propisanim od strane FBA, a najmanje za: pojedinog komitenta, grupu povezanih komitenata, odnosno osoba, pojedinu granu industrije, pojedinu geografsku regiju, pojedinu stranu zemlju ili klasu zemalja, pojedinu vrstu vrijednosnih papira, ročnost i oblik instrumenata, itd. Članak 7. (1) Kako bi rizik kreditnih promašaja svela na najmanju moguću mjeru banka je dužna da provodi sveobuhvatnu i kvalitetnu ocjenu kreditnih zahtjeva, te prije odobrenja sredstava tražitelju kredita, da donosi kvalitetne i pouzdane ocjene i zaključke o svakom pojedinom zahtjevu odnosno prijedlogu. Ocjene i zaključci moraju obuhvatiti najmanje stručnu obradu kvalitete tražitelja kredita, vrste kredita i razine kreditnog rizika koji sa sobom takav kredit nosi. Istodobno, banka je dužna osigurati da su svi odobreni krediti potpuno i ispravno dokumentirani, najmanje sukladno Odluci o minimalnim standardima za dokumentiranje kreditnih aktivnosti banaka i ovoj Odluci. (2) Procedure za procjenu i dokumentiranje svakog kreditnog zahtjeva moraju biti popraćene jasno definiranim procedu- rama za redovno praćenje toka, kontrolu i naplatu odobrenog kredita. (3) U ispunjavanju svojih odgovornosti uprava banke je dužna predlagati, razvijati i primjenjivati zdrave kriterije banke za procjenu kredita, uključivo i informacije o realnim Broj 85–Strana26 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. potrebama tražitelja kredita, potreban minimum financijskih analiza, pokazatelja i standarda. Članak 8. U analizi kreditnog zahtjeva odnosno pripremi prijedloga, uprava banke je dužna osigurati da banka, kao minimum, svoju pažnju usmjeri na: 1. cilj odnosno namjenu kredita i izvore tražitelja kredita za otplatu kredita, pri čemu bitne faktore čine ocjena odnosno procjena likvidnosti i solventnosti tražitelja u ranijem, tekućem i narednom razdoblju, a posebno u vrijeme dospijevanja traženog kredita, te procjena kreiranja novčanih tokova odnosno prihoda i rashoda tražitelja u istom razdoblju kao i perspektive njegovih otplatnih sposobnosti; 2. karakter, poštenje i reputaciju tražitelja kredita odnosno korektnost njegovih namjera i ponašanja u poslovnim aktivnostima i prema banci, pri čemu bitne faktore čine dostupne informacije o urednosti u ispunjavanju ranijih kreditnih i drugih obveza prema banci ili drugim subjektima, eventualnim kašnjenjima ili financijskim prekršajima, ispunjavanju drugih ugovornih obveza, itd.; 3. kapital tražitelja kredita pri čemu bitne faktore čine njegovu razinu u ukupnim izvorima, kvalitetu odnosno realna vrijednost i struktura aktive, razinu i ročnost obveza tražitelja, itd.; 4. adekvatnost kolaterale, pri čemu bitan faktor čini realnost i ocjena stabilnosti njegove financijske vrijednosti, mogućnost osiguranja potpune pravne sigurnosti uzimanja i mogućnost potpune kontrole banke nad uzetom kolateralom; 5. stanje, trend i perspektive industrijske grane i relativnu poziciju tražitelja kredita u toj grani i na tržištu, te njegove izglede za opstanak; 6. procjenu poslovnih i upravljačkih sposobnosti tražitelja kredita odnosno njegovih upravnih organa i uprave. Članak 9. (1) Banka je dužna da organizira svoje komercijalne kreditne aktivnosti (odobravanje kredita pravnim osobama) tako da osigura: adekvatne nivoe specijalizacije poslova, strogu nezavisnost analize rizika od drugih segmenata, te stalni pro- gram obuke za unapređenje stručnosti njezinih kreditnih službenika. (2) Uprava banke je dužna da osigura da su uvjeti svakog kredita adekvatno i točno dokumentirani, te da banka za svaki kredit vodi i održava uredan i kompletan kreditni dosje, koji kronološki prati odobravanje i kvalitetu toka kredita sve do njegove konačne naplate, odnosno likvidacije (reguliranja) na drugi način. (3) Kreditni dosje, kao minimum, mora sadržavati dokumente koji: 1. identificiraju korisnika, dužnika ili drugog subjekta (u daljnjem tekstu: korisnik) i ako postoje s njim povezane osobe, te njegovog garanta; 2. pružaju dokaz o pravnoj sposobnosti korisnika da uzima kredite odnosno uzajmljuje financijska sredstva; 3. pružaju dokaz o njegovom financijskom stanju i sposobnosti za vraćanje kredita, o dinamici i izvorima otplate kredita; 4. opisuju uvjete kreditne obveze, svrhu danog kredita i upotrebu utrošenih sredstava; 5. opisuju i daju procjenu vrijednosti kolaterale, prate kretanje njezine tržišne vrijednosti, njezino stanje i lokaciju (mjesto pohrane); 6. opisuju tok kretanja kvaliteta kredita; 7. identificiraju kreditne ovlasti, odobrenja, dokaze i preglede; 8. proizlaze iz odredaba stavka 4. ovoga članka i Odluke o minimalnim standardima za dokumentiranje kreditnih aktivnosti banaka. (4) Banka je dužna da propiše i provodi odgovarajuće interne procedure za proces naplate glavnice kredita, kamata i naknada (u daljnjem tekstu: procedure naplate), koje osiguravaju da naplata bude pravodobna i suglasna ugovorenim uvjetima i da se o tome vode odgovarajuće evidencije. Procedure naplate moraju osigurati načine za brzo ispitivanje zakašnjenja otplate od strane dužnika, praćenje dužine vremena (toka starenja) zakašnjenja u otplati i kvalificiranje realnim stupnjem izloženosti banke kredit- nom riziku prema dužnicima (korisnicima) koji kasne u ispunjavanju svojih obveza. (5) Pored ranog identificiranja pogoršanja kvalitete kredita uprava banke je dužna da s posebnom pažnjom upravlja pogoršanim odnosno povećanim rizicima, da predlaže i razvija strategiju za njihovo što uspješnije rješavanje i da organizira poseban stručni tim ili specijaliziranu službu za ponovno ugovaranje odnosno restrukturiranje kredita, za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika, čiji je cilj da se potencijalni kreditni gubici, odnosno gubici banke svedu na najmanju moguću mjeru. Članak 10. (1) Kontrolne procedure banke moraju obuhvatiti najmanje procese za: 1. praćenje karakteristika stavki aktive banke; 2. klasifikaciju aktive banke; 3. pregled kredita i internu kreditnu kontrolu (kao poseban segment sustava interne kontrole banke) te internu reviziju (kao posebna vrsta kontrola koje osigurava banka) s odgovarajućim minimumom obuhvatnosti i učestalosti. (2) Banka je dužna uspostaviti sustav (proces) koji omogućava grupiranje i praćenje stavki aktive odnosno kreditnog portfelja prema pojedinim korisnicima ili grupama poveza- nih osoba, prema vrsti kreditnih usluga, prema gospodarskoj grani i geografskom području korisnika, i to na takav način da koncentraciju rizika može uredno ispitivati, mjeriti i kontrolirati kao i da kreditni rizik prema grupama povezanih osoba može pravodobno uočiti, pratiti i ograničavati. Članak 11. Banka je dužna uspostaviti sveobuhvatne procedure za uspješno praćenje i kontrolu karakteristika stavki svoje aktive, odnosno kreditnog portfelja i načine izvješćivanja o njima, najmanje sukladno odredbama ove Odluke i da posebno definira kriterije za identifikaciju, postupanje i izvješćivanje o problema- tičnim stavkama uključivo češće kontrole popraćene brzim i efikasnim korektivnim mjerama, kao što su: nepovoljnija/stroža klasifikacija, formiranje propisanih (adekvatnih) rezervi i otpis, gdje je to potrebno, aktiviranje raspoloživih instrumenata, restrukturiranje stavki i dokumentacije, raspoloživih zakonskih akcija, itd. Članak 12. Banka je dužna uspostaviti vlastiti sustav za klasifikaciju stavki aktive koji precizno i jasno definira kriterije preuzimanja novog i procjene već postojećeg kreditnog rizika. Minimum tih kriterija predstavljaju kriteriji utvrđeni ovom Odlukom. Članak 13. (1) Banka je dužna da obavlja redovan pregled, pažljivu procjenu, te klasifikaciju svakog pojedinačnog kredita. (2) Iznimka od odredbe stavka 1. ovoga članka čine potraživanja koja predstavljaju "portfelj malih kredita," tj. kredita ispod 10.000 KM danih pojedincima, odnosno stanovništvu, s istim ili sličnim karakteristikama (hipotekarni krediti, potrošački krediti, potraživanja po kreditnim karticama, osobni krediti na otplatu i sl.) pod uvjetom da je banka, uz prethodno odobrenje FBA u pisanoj formi, utvrdila posebne (izuzetne) interne procedure koje daju generalnu ocjenu svih takvih kredita kao kategorija A - Dobra aktiva isključujući Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana27 one za koje postoje konkretne indikacije, dokumenti ili informacije da su postali ili će postati problematični. (3) Za problematične stavke u "portfelju malih kredita" uprava banke je dužna osigurati ažuran i efikasan sustav internog izvješćivanja koji mora biti detaljno opisan i obrađen u posebnim internim procedurama i koji omogućava praćenje: duljine vremena kašnjenja u otplati sukladno ovoj Odluci i svakom pojedinačnom odobrenom reprogramiranju ili refinanciranju od strane banke, odnosno svakog mogućeg načina konačne likvidacije (reguliranja) kredita. (4) Za klasifikaciju kredita danih dioničarima koji imaju značajan vlasnički interes u banci uprava banke je dužna da osigura primjenu i objektivnih i subjektivnih kriterija iz ove Odluke, te preciznu kvantifikaciju i dokumentiranje argumenata koji pružaju podršku subjektivnim ocjenama. (5) Program banke mora obuhvatiti procedure za obavljanje redovnih formalnih pregleda i klasifikacije aktive, ali kada je to potrebno, i za ponovnu, odnosno promjenu ranije izvršene klasifikacije pojedinih stavki aktive bez obzira na rokove redovne klasifikacije. Priroda, složenost i stupanj analiza ponovne redovne periodične ili izvanredne procjene i klasifikacije aktive treba se mijenjati ovisno o vrsti stavki aktive i iskustva s pojedinim kreditima, odnosno korisnicima. (6) Klasifikaciju stavki aktive banka mora provoditi ažurno i točno. Uz pregled (listu) o klasifikaciji aktive banka je dužna sačiniti i voditi posebnu listu pojedinačne nekvalitetne aktive iz članka 14. stavak 1. točka 5. ove Odluke (u daljnjem tekstu: nekvalitetna aktiva). Posebnu listu nekvalitetne aktive banka je dužna kontinuirano dopunjavati i ažurirati i istodobno usklađivati pregled klasifikacije aktive, odnosno u svakom trenutku kada takve stavke aktive identificira. (7) Kao minimum, banka je dužna obavljati kontrolu, sastavljati pregled klasifikacije aktive i posebnu listu nekvalitetne aktive najmanje na zadnji dan svakog kalendarskog kvartala. Članak 14. U svrhu jedinstvenog postupanja prema ovoj Odluci banka je dužna da primjenjuje sljedeće kategorije po definicijama koje slijede: 1.Kapitalizacija kamatepredstavlja proces pripisivanja obračunate nenaplaćene kamate nenaplaćenoj glavnici kredita, proces refinanciranja, reprogramiranja ili proces konverzije obračunate nenaplaćene kamate u novi bankarski kredit, na dan dospijeća kamate ili na dan dospijeća kredita. Banka ne može vršiti kapitalizaciju kamate po kreditima (potraživanjima) samo kad: a) prethodno utvrdi da je korisnik sposoban da otplati dug u normalnom procesu poslovanja iz svojih vlastitih interno stvorenih operativnih novčanih tokova; b) je kapitalizacija kamate predviđena inicijalnim ugovorom o kreditu i zasnovana na korisnikovom unaprijed planiranom mogućem privremenom neskladu operativnih novčanih tokova; c) je potraživanje banke osigurano prvoklasnom ili kvalitetnom kolateralom u smislu ove Odluke; d) je naplata kredita, uključujući i kapitaliziranu kamatu, utemeljena na budućem, čvrsto predviđe- nom poslovnom događaju korisnika; e) korisnik dokaže da može osigurati potrebna sredstva iz drugih izvora pod sličnim uvjetima; f) je realna sumnja u konačnu naplatu cijele glavnice i kamate realno mala, što je dodatno potvrđeno i ocjenom interne kontrole i interne revizije banke u pisanoj formi. Kapitalizirana kamata u slučaju restrukturiranja i produljenja kredita ne može se oprihodovati dok se ne izvrši njezina stvarna naplata iz vlastitih sredstava dužnika-klijenta. 2.Proces naplatepredstavlja naplatu potraživanja: a) na redovan način i pravodobno; b) kada je to moguće, putem ponovljenog (drugog) pokušaja od kojeg se očekuje sigurna i uspješna naplata potraživanja i njegovo vraćanje u ažurno stanje i to putem naplate dospjele glavnice i dospjele kamate (za što banka mora raspolagati dokumentima i sigurnim dokazima), ali bez poduzimanja zakonskih aktivnosti; c) putem zakonskih aktivnosti koje obuhvaćaju i primjenu sudskog postupka prema dužniku (korisniku) uključivo i tužbu za pokretanje stečajnog postupka dužnika. 3.Postupanje s obračunatom kamatom na nekvalitetnu aktivu.Ako prilikom klasifikacije stavka aktive prelazi u nekvalitetnu aktivu, za obračunatu, a nenaplaćenu kamatu, banka provodi ispravku vrijednosti nenapla- ćenog potraživanja u skladu sa MRS/MSFI. Takvo potraživanje po kamati ostaje iskazano kao bilančna pozicija sve dok se ne naplati ili dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, te u skladu s njima donesenim internim politikama i procedurama banke. 4.Kamatni prihod po nekvalitetnoj aktivi.Kamatni prihod koji se obračunava na nekvalitetnu aktivu priznaje seuskladusaMRS/MSFI. 5.Nekvalitetna aktivapredstavlja aktivu koja, u pravilu, ne donosi prihod. Banka je dužna da nekvalitetnom aktivom tretira stavke aktive kada: a) su glavnica i/ili kamata dospjele i nisu naplaćene dulje od 90 dana od dana njihovog inicijalno ugovorenog dospijeća, odnosno kada su sukladno odredbama čl. 15. i 16. ove odluke klasificirane u kategorije C, D i E; ili b) su obveze korisnika po kamati, za koje je dužnik (korisnik) zakasnio s plaćanjem dulje od 90 dana od njihovog inicijalno ugovorenog dospijeća, kapitalizi- rane. 6.Dospjelu aktivupredstavlja aktiva kada: a) su glavnica i/ili kamata dospjele, a nisu naplaćene na dan dospijeća ili dulje; ili b) su dospjele obveze po kamati kapitalizirane u smislu stavka 1. točka 1. ovoga članka. 7.Ponovno ugovoreni kreditpredstavlja kredit koji je refinanciran, reprogramiran ili na neki drugi način konvertiran tj. kredit kod kojeg su, zbog korisnikovih promijenjenih uvjeta i otplatnih sposobnosti, odnosno zbog njegove nemogućnosti otplate prema inicijalno ugovorenom planu ili zbog izmijenjene (na niže) tekuće tržišne stope, ranije ugovoreni rokovi (rok ili otplatni plan) i/ili drugi uvjeti naknadno promijenjeni da bi banka dužniku (korisniku) omogućila lakše (a za sebe sigurnije) servisiranje duga. U ovakvom slučaju banka je dužna osigurati da korisnik prije ponovnog ugovaranja (reugovaranja) plati svu dospjelu obračunatu kamatu i sve dospjele naknade isključivo iz svojih vlastitih sredstava, jer u suprotnom FBA je dužna da ponovno ugovoreni kredit smatra problematičnim restrukturiranjem duga i da postupi sukladno odredbama čl. 17. i 23. ove Odluke. 8.Rezerve za kreditne gubitke(u daljnjem tekstu: RKG) predstavljaju rezerve koje je banka prilikom procjene kvalitete aktive, odnosno klasifikacije stavki aktive, dužna formirati najmanje u skladu s kriterijima iz ove Odluke, uvažavajući već formirane ispravke vrijednosti bilančne aktive i rezervi za gubitke po izvanbilančnim stavkama Sukladno ovoj Odluci, RKG formirane za stavke aktive klasificirane kao kategorija A - Dobra aktiva čine "Opće rezerve za kreditne gubitke" (u daljnjem tekstu: ORKG), a RKG formirane za stavke aktive klasificirane kao: kategorija B - Aktiva s posebnom napomenom, kategorija Broj 85–Strana28 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. C - Podstandardna aktiva, kategorija D - Sumnjiva aktiva i kategorija E - Gubitak, čine "Posebne rezerve za kreditne gubitke" (u daljnjem tekstu: PRKG). 9.Prvoklasno osigurana aktivapredstavlja stavku aktive za čiju naplatu banka raspolaže osiguranjem u obliku kvalitetnog utrživog (koji imaju poznato-aktivno tržište i stabilne cijene) zaloga čija vrijednost, utvrđena pouzdanim i stabilnim cijenama, prelazi iznos potraživanja banke i koji je dovoljan da potpuno zaštiti banku od mogućeg gubitka glavnice, kamate, naknade i troškova naplate, odnosno kod kojeg je, u mogućem prinudnom programu likvidacije potraživanja banke, odnosno likvidacije korisnika, osigurano njezino nesumnjivo zakonsko i fizičko raspolaganje (u daljnjem tekstu: prvoklasna kolaterala). Prvoklasnom kolateralom, u smislu ove Odluke, smatraju se: a) novčani depoziti založeni kao kolaterala, pri čemu je osigurano da: –novčani depozit deponiran kod te banke, kod druge banke u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH), Republike Srpske ili u zemlji zone A; –je zaključen ugovor o zalogu depozita kojim je predviđeno da je banka jedina privilegirana osoba koja ima osiguran interes po odnosnom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava banke na zalog da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema banci i da je zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; – zalog može biti iskorišten na način da ni zalogodavac (dužnik-korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu. b) vrijednosni papiri izdani od strane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), Federacije BiH, Republike Srpske, središnjih vlada zemalja zone A ili institucija koje one financiraju (budže- tiraju), međunarodnih razvojnih banaka, Centralne banke Bosne i Hercegovine i centralnih banaka država zone A, prvoklasnih banaka i kompanija zemalja zone A i Federacije BiH i Republike Srpske, za koje banka raspolaže s dokumentiranim dokazima da je izvršila sve potrebne financijske odnosno druge analize i utvrdila da je izdavalac vrijednosnog papira financijski zdrav, dobro kapitaliziran (gdje je to primjenljivo) i sposoban da izvrši obveze po vrijednosnom papiru, pri čemu je osigurano da: –su deponirani kod te banke; –nema sumnje da je dužnik-korisnik njihov zakoniti vlasnik; –je zaključen ugovor o zalogu odnosnog vrijednos- nog papira iz kojeg se vidi da je banka jedina privilegirana osoba koja ima osiguran interes po tom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava banke po zalogu da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema banci i da je zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; –zalog može biti iskorišten na način da ni zalogodavac (korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu; –je vrijednost zaloga za najmanje 20% veća od iznosa zalogom osiguranog potraživanja banke. c) neopozive garancije izdane od strane BiH, Federacije BiH, Republike Srpske, središnjih vlada zemalja zone A ili institucija koje one financiraju (budžetiraju), međunarodnih razvojnih banaka, Centralne banke Bosne i Hercegovine i centralnih banaka država zone A, prvoklasnih banaka i kompanija zemalja zone A, Federacije BiH i Republike Srpske za koje banka raspolaže s doku- mentiranim dokazima da je izvršila sve potrebne financijske, odnosno druge analize i utvrdila da je izdavalac garancije financijski zdrav, dobro kapitali- ziran (gdje je to primjenljivo) i sposoban da na poziv izvrši plaćanje po garanciji, pod uvjetom da je garancija uredno ovjerena od strane izdavaoca, neuvjetovana i plativa u slučaju kada korisnik ne izvrši svoju obvezu, odnosno plaćanje. d) plemeniti metali pod uvjetom da: –je zalog deponiran kod te banke; –je zaključen ugovor o zalogu iz kojeg se vidi da je banka jedina privilegirana osoba koja ima osiguran interes po tom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava banke po zalogu da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema banci i da je zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; –nema sumnje da je dužnik-korisnik njihov zakoniti vlasnik; –zalog može biti iskorišten na takav način da ni zalogodavac (dužnik-korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu; –je zalog u obliku koji može da zadovolji uvjet kvalitete, stabilnosti cijena i lake utrživosti; –je vrijednost zaloga procijenjenog od strane sudskog vještaka za najmanje 20% veća od iznosa zalogom osiguranog potraživanja banke. 10. Kvalitetnom kolateralomu smislu ove Odluke smatraju se sve druge vrste kvalitetnih i utrživih (koji imaju poznato aktivno tržište i stabilne cijene) zaloga, osim vrsta navedenih u točki 9. stavak 2. podtočke a), b), c) i d) ovoga članka, i koji ispunjavaju sljedeće uvjete: a) da je zalog deponiran kod te banke; b) je zaključen ugovor o zalogu kojim je predviđeno da je banka jedini privilegirani povjerilac koji ima osiguran interes po odnosnom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava banke na zalog da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema banci i da je zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi; c) da zalog može biti iskorišten na takav način da ni zalogodavac (korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu. d) je vrijednost zaloga za najmanje 50% veća od iznosa potraživanja banke. Članak 15. (1) Banka je dužna da stavke aktive, izložene kreditnom riziku i navedene u članku 2. ove Odluke, periodično odnosno najmanje kalendarski kvartalno klasificira u sljedeće kategorije: 1. Kategorija A - Dobra aktiva 2. Kategorija B - Aktiva sa posebnom napomenom 3. Kategorija C - Podstandardna aktiva 4. Kategorija D - Sumnjiva aktiva 5. Kategorija E - Gubitak (2) Nadzorni odbor je dužan da osigura i kontinuirano nadzire da banka, odnosno uprava banke provodi kontinuiran postupak praćenja i periodičnog pregleda visine kreditnog rizika koji je banka preuzela, da klasificira stavke aktive i ažurno provodi formiranje i održavanje procijenjenih ORKG i PRKG, a najmanje sukladno odredbama ove Odluke. Članak 16. (1) Banka je dužna da klasifikaciju aktive obavlja po pravilima i kriterijima navedenim u ovom članku, bez obzira jesu li stavke dospjele ili nedospjele, pri čemu predmetom razmatranja moraju biti: Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana29 1. objektivni kriteriji tj. poštovanje rokova u izvršavanju obveza i starost već dospjelih obveza korisnika banke; 2. subjektivni kriteriji tj. kriteriji vezani za financijsko i ekonomsko stanje kao i uočene poslovne i moralne osobine korisnika. (2) Banka je dužna da klasifikaciju aktive obavlja uzimanjem u razmatranje svih faktora vezanih za korisnikove osobine i njegovu sposobnost plaćanja. Ranije stečeno iskustvo banke po pitanju rokova izvršavanja obveza od strane korisnika je samo jedan od pokazatelja za njegovu tekuću i buduću sposobnost plaćanja, pa je banka dužna da, prilikom klasifikacije aktive, u razmatranje i ocjenu uzme kriterije navedene u članku 8. ove Odluke, odnosno sljedećih kriterija: 1. Kategorija A - Dobra aktiva:U ovu kategoriju banka može klasificirati stavke aktive koje nisu predmetom kritike i to: a) stavke aktive, odnosno kredite koji su potpuno osigurani Prvoklasnom kolateralom iz članka 14. točka 9. ove Odluke i to bez obzira na ostale neotplaćene dugove, dijelove dugova ili druge nepovoljne kreditne faktore korisnika; b) stavke aktive kod kojih nema otkrivenih problema i prepreka koji bi ometali, odnosno spriječili naplatu glavnice i kamate na dan dospijeća i kod kojih se ne očekuje da će banka umjesto korisnika isplatiti bilo kakve eventualne obveze, odnosno ako: – u vrijeme njihove klasifikacije postoje čvrsti dokumentirani argumenti za pretpostavku da će biti naplaćene sukladno njihovim ugovorenim uvjetima i da banka ne treba očekivati gubitke; – su adekvatno strukturirane prema potrebama i sposobnostima korisnika za otplatu; – se ranije odvijale kako je to inicijalno planirano, odnosno ugovoreno i ako se u tekućem klasificirati odvijaju na isti način; – su i one i za njih uzete kolaterale dobro dokumentirane, registrirane i usklađene sa zakonom i ovom Odlukom; – dužnik, ni službeno ni neslužbeno, nije obustavio potpuno uredno izvršavanje obveza prema banci ili drugim osobama; –ako je korisnikova sposobnost otplate dugova podržana njegovim dobrim i stabilnim financijskim stanjem i izgledima za vitalnost, odnosno održivost njegove aktivnosti. 2.Kategorija B - Aktiva s posebnom napomenom:U ovu kategoriju banka je dužna klasificirati stavke aktive čija je naplata osigurana kvalitetnom kolateralom iz članka 14. točka 10. ove Odluke, a istodobno imaju potencijalne slabosti koje, ako se ne prate, ne provjeravaju i pravodobno ne korigiraju, mogu pogoršati i oslabiti kreditnu sposobnost i solventnost banke u budućnosti i uključuju: i. stavke koje nisu dovoljno obrađene, praćene, kontrolirane i korigirane od strane kreditnih službenika banke, tj. koje nemaju kompletne i kvalitetne kreditne dosjee sa svim potrebnim dokazima o opravdanosti i kvaliteti danog kredita; ii. stavke koje nisu adekvatno i stručno strukturirane po rokovima, dokumentaciji ili drugim uvjetima. Aktiva koja se uključuje u ovu kategoriju može u danom trenutku izgledati solidna, ali se mogu uočiti nepovoljni trendovi ili znakovi vezani za korisnikove obveze ili za ekonomske i tržišne uvjete u okruženju koji u budućnosti mogu nepovoljno utjecati i na korisnika. Pri tome njegovi, dokazima podržani, operativni novčani tokovi još uvijek mogu izgledati zadovoljavajući (dovoljni) za servisiranje njegovih obveza, ali postoji opasnost da se njihova razina i kvaliteta pogoršaju tako da postanu nedovoljni za vlastito pokriće korisnikovih potreba za samo-financiranje i reinvestiranje. U ovu kategoriju banka je dužna uključiti sve stavke za koje dužnik-korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili neovisno o banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, ali ne dulje od 90 dana od dana inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova. 3. Kategorija C - Podstandardna aktiva:U ovu kategoriju banka je dužna klasificirati stavke aktive koje nisu podržane uspješnim tekućim poslovanjem, odnosno solidnom sposobnošću plaćanja od strane korisnika i obuhvaćaju sljedeće: i. potraživanja od dužnika-korisnika, čiji tekući novčani tokovi nisu dovoljni za pokrivanje dospjelih dugova (obveza); ii. potraživanja od dužnika kod kojih je ciklus pretvaranja aktive (imovine) u gotovinu dulji od rokova za otplatu duga; c) potraživanja od korisnika koji su nesolventni, odnosno potkapitalizirani. Ova kategorija obuhvaća potraživanja od korisnika koji su u situaciji da njihovi primarni izvori otplate nisu adekvatni za uredno servisiranje duga i da postoji opasnost, ili se to već dogodilo, odnosno već događa, da banka mora posegnuti za realizacijom korisnikovih sekundarnih izvora za naplatu svojih dospjelih potraživanja. Pod sekundarnim izvorima, u smislu ove Odluke, smatraju se: a) realizacija kolaterale za naplatu potraživanja banke; b) refinanciranje, reprogramiranje i konverzija kredita na bilo koji drugi način; c) pribavljanje svježeg dopunskog kapitala od strane korisnika. Ovu kategoriju aktive čine i stavke za koje banka nema potpuna tekuća financijska izvješća i informacije o korisniku, adekvatnu i kompletnu dokumentaciju o kreditu, dužniku-korisniku i uzetoj kolaterali kao i stavke za koje raspolaže lošim tj. nezadovoljavajućim financijskim informacijama o dužniku-korisniku. Istodobno, banka je dužna u ovu kategoriju uključiti sve stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili neovisno o banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, dulje od 90, a kraće od 180 dana od dana inicijalno ugovorenog roka odnosno ugovorenih rokova. 4.Kategorija D - Sumnjiva aktiva:U ovu kategoriju banka je dužna klasificirati stavke aktive koje imaju sve slabosti koje sadrži aktiva klasificirana kao kategorija C-Podstandardna aktiva, s tim da za osiguranje naplate banka ne raspolaže kolateralom. Ove slabosti čine punu naplatu potraživanja veoma problematičnom, velikim pitanjem i visokom mogućnosti gubitka za banku, ali zbog određenih posebnih faktora koji bi ipak mogli dovesti do podizanja kvalitete ovakve aktive njezina klasifikacija u kategoriju E-Gubitak može da se odloži sve dok se objektivnije ne utvrdi njezin definitivni status. Istodobno, banka je dužna u ovu kategoriju uključiti sve stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili neovisno o banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, dulje od 180, a kraće od 270 dana od dana inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova, osim u slučaju da je banka već pokrenula zakonsku aktivnost za realizaciju kolaterala i da već raspolaže sigurnim argumentima odnosno dokumentira- nim dokazima da osnovano očekuje urednu, pravodobnu i potpunu realizaciju kolaterale (u daljnjem tekstu: dokazana realizacija kolaterale u tijeku). 5. Kategorija E gubitak- U ovu kategoriju banka je dužna klasificirati stavke aktive koje se smatraju nenaplativim. Klasificiranje u ovu kategoriju ne znači da se ovoj aktivi ne može eventualno naknadno poboljšati kvaliteta ili da ne može biti eventualno spašena makar djelomično. Ovakve stavke u osnovi predstavljaju vrlo vjerojatno Broj 85–Strana30 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. bezvrijednu (nenaplativu) aktivu, čak ako je njezin djelomičan oporavak u budućnosti i moguć. Stavke aktive klasificirane u ovu kategoriju za koje je provedena ispravka vrijednosti u cjelokupnom iznosu, banka iskazuje u bilanci stanja sve dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, a sukladno zakonskim propisima koji uređuju obvezne odnose i internim politikama i procedurama banke. Istodobno, banka je dužna da u ovu kategoriju uključi sve stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema banci ili neovisno o banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, dulje od 270 dana od dana inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova, osim u slučaju da banka raspolaže dokazanom realizacijom kolaterale u tijeku. Članak 17. (1) Kada se izlaganje banke jednom konkretnom kreditnom riziku ne može decidno odrediti, odnosno kada je moguća njegova različita klasifikacija, banka je dužna izvršiti izbor strože kategorije, osim u slučaju kada raspolaže uredno dokumentiranim i čvrstim dokazom za suprotno. (2) Ponovno ugovoreni kredit po kojem je korisnik, a prije ponovnog ugovaranja, banci uredno platio obračunatu dospjelu kamatu iz svojih vlastitih sredstava, banka je dužna da klasificira u kategoriju C-Podstandardna aktiva, osim ako je osigurala uvjete i sigurne dokaze za njegovu moguću klasifikaciju u kategoriju B-Aktiva s posebnom napomenom. Članak 18. Ni jedan od kriterija iz ove Odluke ne može spriječiti kontrolore (supervizore) FBA da izvrše i banci nalože klasifikaciju stavki aktive banke u strožu kategoriju, ako to smatraju opravdanim. U slučaju kada su kontrolori FBA suglasni da je banka izvršila klasifikaciju određene stavke aktive u odgovarajuću kategoriju, ali da nije pravilno odnosno korektno odredila postotak potencijalnog kreditnog gubitka u okviru te iste kategorije, primjenjuje se postotak koji se dobije zbrajanjem postotka kojeg je odredila banka i 50% iznosa razlike između postotka kojeg je odredila banka i postotka kojeg su odredili kontrolori FBA. Kada kontrolori FBA uoče da banka, prilikom klasifikacije aktive, u svojim ocjenama pretežno neosnovano primjenjuje najnižu ili približno najnižu moguću razinu postotka potencijalnih kreditnih gubitaka, u svim slučajevima neslaganja s takvom ocjenom, su dužni da odrede postotak isključivo na temelju vlastite procjene. Članak 19. (1) Kada je banka izložena kreditnom riziku (rizicima) prema grupi povezanih osoba, definiranoj člankom 6. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje koncentracijom rizika banaka, dužna je da svoja potraživanja od svih članova te grupe klasificira u jednu (istu) kategoriju, tj. u kategoriju u koju je klasificirala potraživanje od najlošije klasificiranog korisnika. Od ovog pravila banka može odstupiti samo iznimno kada kreditni dosje nekog od tih korisnika sadrži dokumentaciju i izvješće odgovornog kreditnog službenika banke koji podržava odvojenu klasifikaciju i potvrđuje svoje razloge jednom od prvoklasnih kolaterala i pripremljenom analizom koja jasno ide u prilog takvom zaključku. U ovakvom slučaju iznimka mora biti unesena u izvješće koje se redovno mjesečno podnosi nadzornom odboru na uvid. (2) Razdoblje kašnjenja u naplati potraživanja banke, a koje je utvrđeno člankom 16. ove Odluke, se ne može smatrati prekinutim samim ponovnim ugovaranjem, ako korisnici prije ponovnog ugovaranja nisu u potpunosti platili dospjelu obračunatu kamatu i dospjele naknade isključivo iz svojih vlastitih sredstava, niti kada nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni odredbama članka 14. točka 1. ove Odluke niti uvjeti iznimke iz ovoga stavka. U slučajevima iz ovoga stavka isti moraju biti uneseni u izvješća koja se redovno mjesečno podnose nadzornom odboru. (3) Nadzorni odbor je dužan osigurati da uprava banke uspostavi i provodi internu kontrolu i omogući da interni revizor banke nadzire provođenje politika koje osiguravaju primjenu odredaba ovoga članka. Članak 20. Nadzorni odbor je dužan donijeti posebnu sveobuhvatnu odluku o definiranju, procjeni i tretmanu kolaterala za osiguranje naplate potraživanja banke koja, kao minimum, mora sadržavati sljedeće elemente: 1. identifikaciju za banku prihvatljivih i neprihvatljivih vrsta kolaterala; 2. definiranje osoba koje mogu obavljati procjenu za račun banke, a ovisno o vrsti, relativnoj važnosti i složenosti kolaterale; 3. za banku prihvatljivu, odnosno validnu proceduru i metodologiju procjene; 4. uvjete za pribavljanje, odnosno osiguranje ponovne procjene kolaterale, kada je to potrebno; 5. definiranje razumnih, odnosno prihvatljivih kriterija za usklađivanje i tretman različitih oblika vrijednosti npr. knjigovodstvene, tržišne, itd; 6. definiranje opreznih ograničenja za procjenu realne, odnosno tržišne vrijednosti kolaterale, tako da se osigura maksimalno realna procjena za banku ostvarljive vrijednosti, u danom trenutku i u danoj situaciji. Članak 21. Banka je dužna da i sve stavke izvanbilance, koje su izložene kreditnom riziku, odnosno potencijalnim obvezama banke u smislu ove Odluke, klasificira prema kriterijima definiranim odredbama članka 16. ove Odluke. Članak 22. (1) Nadzorni odbor je dužan osigurati da uprava banke formira potrebne rezerve, ovisno o ocjeni kvalitete stavki aktive i stavki izvanbilance odnosno njihove klasifikacije sukladno odredbama ove Odluke. (2) Istodobno, pri identifikaciji, odnosno utvrđivanju moguće razine kreditnih gubitaka (u daljnjem tekstu: KG), tj. općeg kreditnog rizika (u daljnjem tekstu: OKR) i potencijalnih kreditnih gubitaka (u daljnjem tekstu: PKG) po stavkama aktive banke u smislu odredaba ovoga članka. Uprava banke dužna je uložiti maksimalne napore da na vrijeme osigura procjenu, kvantifikaciju i klasifikaciju njihove naplativosti ili mogućnosti dobivanja zahtjeva za isplatu po preuzetim potencijalnim obvezama banke (obveze po određenim stav- kama izvanbilance banke) sukladno odredbama ove Odluke. (3) Banka je dužna da procjenu i formiranje rezervi za stavke aktive i stavke izvanbilance obavlja pojedinačno po svakom korisniku, odnosno grupi povezanih osoba, a najmanje sukladno ovoj Odluci. (4) Rezerve koje je banka dužna formirati za pokriće OKR predstavljaju ORKG. (5) Rezerve koje je banka dužna formirati za pokriće PKG predstavljaju PRKG. (6) Banka je dužna da u svojim internim evidencijama KG i obje vrste rezervi iz ovoga članka (ORKG i PRKG) identificira i vodi pojedinačno po: svakom pojedinom korisniku, svakoj njihovoj pojedinačnoj stavci aktive i svakoj grupi povezanih osoba. (7) Banka je dužna da ORKG i PRKG pravodobno i uredno u smislu odredaba ove Odluke formira i kontinuirano održava po kategorijama klasificirane aktive, a najmanje u postotcima kako slijedi: Kategorija A Dobra aktiva: 2% ORKG za ORG Kategorija BAktiva sa posebno napomenom: 5 -15% PRKG za PKG Kategorija C Podstandardna aktiva: 16 - 40% PRKG za PKG Kategorija D Sumnjiva aktiva: 41- 60% PRKG za PKG Kategorija E Gubitak: 100% PRKG za PKG Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana31 (8) Obveza banke da formira i održava OEKG za OKR u postotku 2% za aktivu klasificiranu u Kategoriju A - Dobra aktiva ne odnosi se na plasmane ili dio plasmana i potencijalnih obveza banke, koji su osigurani kolateralom u obliku novčanog depozita kod te iste banke, uz uvjet da je ugovorom regulirano da je sve do naplate potraživanja banke ili prestanka potencijalne obveze banke novčani depozit kao kolaterala vezan za konkretan kreditni ili garancijski posao. Članak 23. (1) Banka je dužna da redovito obračunava RKG za procijenjene gubitke koji mogu nastati po osnovi stavki aktive iz članka 2. ove Oduke. Osnovicu za obračun RKG predstavlja bruto knjigovodstvena vrijednost potraživanja. (2) Ispravke vrijednosti bilančne aktive i rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim stavkama, obračunate primjenom interne metodologije za mjerenje umanjenja vrijednosti kredita i ostale financijske imovine koja se drži do dospijeća, knjiže se na teret troškova. (3) Ako je iznos RKG obračunat sukladno ovoj Odluci veći od zbroja iznosa ispravke vrijednosti bilančne aktive i rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim stavkama i već formiranih RKG, ovu utvrđenu razliku banka je obvezna tretirati kao nedostajuće RKG sukladno ovoj odluci i/ili zahtjevu FBA (u daljnjem tekstu: regulatorni zahtjev). Navedeni iznos nedostajućih RKG po regulatornom zahtjevu predstavlja odbitnu stavku od kapitala banke, a u skladu s člankom 10. stavak 1. točka 5. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka. (4) Ako je iznos ispravaka vrijednosti i rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim stavkama veći od obračunatog iznosa RKG, banka nema obvezu da formira rezerve za kreditne gubitke. (5) Nadležni organi banke dužni su prilikom usvajanja godišnjeg obračuna donijeti odluku o raspodjeli dobiti za pokriće nedostajućih rezervi po regulatornom zahtjevu, odnosno na teret dobiti, neraspoređene dobiti iz ranijih godina, zadržane dobiti i ostalih rezervi formiranih iz dobiti. U slučaju da navedene pozicije nisu dovoljne za pokriće nedostajućih RKG po regulatornom zahtjevu, nepokriveni iznos nedostajućih RKG iskazuje se kao odbitna stavka od kapitala banke, a sukladno članku 10. stavak 1. točka 5. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka. (6) Sve dok banka ne osigura pokriće nedostajućih RKG po regulatornom zahtjevu, ne može vršiti raspodjelu dobiti u druge svrhe, niti isplatu dividende (osim na prioritetne dionice), ni bilo koje druge isplate iz dobiti, kao ni nagrade ili bonuse članovima organa banke. Članak 24. (1) U smislu ove Odluke banka je restrukturirala svoje potraživanje od korisnika kada mu je dala jednu ili više olakšica ili ustupaka, ali samo u slučajevima potraživanja kod kojih dužnik banke ima ekonomske, odnosno financij- ske teškoće i iz tih razloga banka ima (ili bi mogla imati) probleme u naplati (u daljnjem tekstu: Restrukturiranje problematičnih potraživanja, skraćeni naziv: RPP). Pod olakšicama i ustupcima pri RPP se smatraju: 1. uzimanje druge aktive, odnosno imovine korisnika kao potpunu ili djelomičnu naplatu potraživanja banke; 2. produljivanje rokova otplate za glavnicu potraživanja i/ili kamatu; 3. smanjenje kamatne stope na potraživanje; 4. smanjenje iznosa duga, dospjele glavnice i/ili kamate; 5. drugi slični ustupci korisniku. (2)Knjigovodstvena pravila:U slučajevima koji su navedeni u stavku 1. ovoga članka, uprava banke je dužna da primijeni oprezna knjigovodstvena pravila i osigura adekvatne informacije o rezultatima RPP, odnosno da: 1. definira i utvrdi vrijednost po kojoj će banka knjigo- vodstveno evidentirati materijalnu i financijsku aktivu stečenu u procesu RPP i obvezno utvrdi gubitak koji je povezan sa svakom takvom transakcijom, ako ga ima; 2. osigura uredno knjigovodstveno evidentiranje svih elemenata transakcija koje su obavljene u procesu pretvaranja ranijeg oblika aktive u novi. (3)Stečena materijalna aktiva:Za procjenu stečene materijalne aktive, primljene kao potpunu ili djelomičnu otplatu dugova od strane korisnika, banka je dužna primijeniti koncept fer vrijednosti tj. realne vrijednosti (u daljnjem tekstu: RV). Za materijalnu aktivu za koju postoji stabilno aktivno tržište RV predstavlja ekvivalent vrijednosti takve aktive po tržišnim cijenama. U nedostatku takvog tržišta RV se mora utvrditi putem neovisne, formalizirane i profesionalne ocjene. Nadzorni odbor je dužan da osigura primjenu profesionalnih i strogih standarda za procjenu takve aktive, da ih precizno specificira u pisanim kreditnim procedurama banke i da osigura da ih eksperti procjenitelji, kada su angažirani, u potpunosti primjenjuju. Za stečenu materijalnu aktivu za koju ne može dokazati RV, odnosno nepobitnu i stabilnu vrijednost, banka, u svrhu knjigovodstvenog evidentiranja može koristiti samo tehničku vrijednost od 1 KM (skraćeni naziv: TV). (4)Stečena financijska aktiva:Stečenu financijsku aktivu tj. aktivu koju banka može primiti u procesu naplate svojih potraživanja čine vlasnički i dužnički vrijednosni papiri, kreditna i druga slična potraživanja. Pri procjeni vrijednosti takve aktive banka je dužna da se pridržava sljedećih načela: 1. kada stječe dionice i udjele u kapitalu (u daljnjem tekstu: dionica) pri potpunom reguliranju inicijalnog dugovanja korisnika ili kao dio u procesu RPP, dužna je da takve dionice knjigovodstveno evidentira po najnižoj opreznoj vrijednosti; 2. najniža oprezna vrijednost ne može biti niža od iznosa potraživanja (glavnica i kamata) banke (koje se u potpunosti naplaćuje primljenom dionicom), a ako je dionica primljena samo kao dio u procesu RPP najniža oprezna vrijednost ne može biti niža od iznosa potraživanja (glavnice i kamate) umanjenog za uknjiženu vrijednost novog, odnosno restrukturiranog kredita i eventualno uzete materijalne aktive; 3. najniža oprezna vrijednost može biti: a) kotirana vrijednost za dionice koje se aktivno prodaju na organiziranom tržištu; ili b) najviše do 75 % nominalne vrijednosti dionica koje ne ispunjavaju uvjet iz podtočke a) ove točke. 4. u slučaju u kojem banka prezentira materijalne dokaze da je neka treća osoba, koja nije povezana ni sa korisnikom ni sa bankom, najmanje tri mjeseca ranije kupila više od 25% udjela u kapitalu korisnika, FBA može u pisanoj formi odobriti knjigovodstveno evidentiranje najniže oprezne vrijednosti stečenih dionica po cijeni koju je ta treća osoba platila gotovinom kao iznimka od načela pod 1, 2. i 3. ovoga stavka. (5)Promjena uvjeta potraživanja:Banka je dužna, u procesu RPP koji je zasnovan na procjeni sadašnje vrijednosti budućih novčanih tokova korisnika i kod kojeg je visina novog ili restrukturiranog potraživanja niža od vrijednosti inicijalnog zaduženja koje je podvrgnuto RPP, formirati PRKG i izvršiti otpis identificiranog PKG. (6)Kombinacija materijalne i financijske aktive:Generalno, u svim slučajevima kada banka stječe materijalnu ili financijsku aktivu kao djelomičnu naplatu inicijalnog potraživanja i zatim vrši daljnje restrukturiranje preostalog problematičnog potraživanja, knjigovodstvenu vrijednost inicijalnog problematičnog potraživanja dužna je prethodno umanjiti za RV ili TV stečene materijalne i/ili financijske aktive. Broj 85–Strana32 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. (7)Financijska aktiva-potraživanje od treće osobe:Kada banka, kao potpunu ili djelomičnu naplatu svojih potraži- vanja, stječe potraživanje koje dužnik banke ima prema trećoj osobi, dužna je primijeniti načela i pravila iz ovoga članka i istodobno izvršiti ocjenu kreditne sposobnosti te treće osobe isključivo na temelju njezinih tekućih financij- skih i ekonomskih informacija, te na takav način spriječiti precjenjivanje realne vrijednosti korisnikovih potraži- vanja. (8)Ažurnost ponovnih procjena:Odbor banke je dužan osigurati da viša uprava banke uspostavi politike i procedure za najmanje kvartalnu procjenu, odnosno ponovnu procjenu i adekvatno knjigovodstveno reevidentiranje sve stečene materijalne i financijske aktive. Ova obveza se prvenstveno odnosi na stečenu materijalnu aktivu koju banka ne koristi u svom redovitom bankarskom poslovanju. (9)Rezerve za restrukturirane stavke aktive:Nova potraži- vanja koja su rezultat procesa RPP banka je dužna da podvrgne istoj vrsti pregleda i istom postupku klasifikacije koji važe za sve ostale redovne stavke aktive i da formira adekvatne nove PRKG, koje, bez posebnog prethodnog odobrenja FBA u pisanoj formi ili prethodne efektivne naplate potraživanja, ne može ni na koji način ukinuti. Članak 25. (1) Banka je dužna, sukladno odredbama ove Odluke, o izvršenoj klasifikaciji svoje aktive FBA dostavljati kvartalna (kalendarski) izvješća kao i posebnu listu nekvalitetne aktive. (2) Kvartalna izvješća iz stavka 1. ovoga članka banka je dužna dostavljati FBA na obrascu kojeg posebnom odlukom propisuje FBA, u roku 30 kalendarskih dana nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala. (3) Izvješće za zadnji kvartal prethodne godine, pripremljeno na temelju preliminarnih podataka, banka je dužna dostaviti FBA najkasnije jedan mjesec nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala. (4) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka, pripremljeno na temelju konačnih podataka, banka je dužna dostaviti FBA najkasnije 5. ožujka tekuće godine. (5) Izvješća banke moraju biti potpisana od dvije osobe ovlaštene i odgovorne za predstavljanje banke. (6) Propisano izvješće banke treba biti usvojeno od strane nadzornog odbora banke i dostavljeno FBA sukladno Odluci o formi izvješća koje banke dostavljaju Agenciji za bankarstvo Federacije BiH. Članak 26. Nadzorni odbor je odgovoran osigurati da uprava banke uspostavi i održava informacijski sustav koji je adekvatan za praćenje i upravljanje kreditnim rizikom i za klasifikaciju aktive banke, sukladno ovoj Odluci, i da o tome redovito izvješćuje nadzorni odbor. Članak 27. (1) Banka je dužna uskladiti se s odredbama ove Odluke najkasnije do 31. prosinca 2011. (2) U provedbi ove Odluke banke primjenjuju Uputu o načinu formiranja, evidentiranja i izvještajnog iskazivanja rezervi za kreditne gubitke propisanu od strane Agencije. Članak 28. Prečišćeni tekst Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka sadrži: Odluku o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/03), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 54/04), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 68/05), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 86/10), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 06/11) Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/11) i Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 85/11), u kojima je naznačen dan stupanja na snagu tih odluka. Članak 29. Prečišćeni tekst ove Odluke objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj U.O.-35-6/11 5. prosinca 2011. godine Sarajevo Zamjenik predsjednika Upravnog odbora Mr.Ljerka Marić,v.r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69,70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja i obveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1-02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 14/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za popis novčanih sredstava, obveza i potraživanja, kako slijedi: 1. NEDA ZELENIKA, predsjednik 2. BOJANA RADIVOJEVIĆ, član 3. SANELA GOLOŠ, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna sačiniti izvještaj popisa sa specifikacijom neizmirenih obveza i potraživanja na dan 31.12.2011. godine. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 09.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-7/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana33 Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69, 70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja iobveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1-02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 14/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za popis stalnih sredstava i sitnog inventara u Odsjeku za zrakoplovne informacije (AIS) Mostar, kako slijedi: 1. SANELA ZEKIĆ, predsjednik 2. DAVORIN PRIMORAC, član 3. SANJIN HADŽIOMEROVIĆ, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna izvršiti fizički-materijalni popis stalnih sredstava i sitnog inventara i sačiniti izvještaj sa prijedlozima manjkova, viškova i rashodovanih stalnih sredstava i izvršiti usaglašavanje stvarnog stanja sa knjigovodstvenim. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 09.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-6/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69,70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja i obveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1 -02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. l4/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za popis stalnih sredstava i sitnog inventara u Centru kontrole zračnog prometa Mostar, kako slijedi: 1. PETAR OBRADOVIĆ, predsjednik 2. EDIN TURIĆ, član 3. SEMIR TIKVEŠA, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna izvršiti fizički-materijalni popis stalnih sredstava i sitnog inventara i sačiniti izvještaj sa prijedlozima manjkova, viškova i rashodovanih stalnih sredstava i izvršiti usaglašavanje stvarnog stanja sa knjigovodstvenim. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 09.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-5/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69,70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja i obveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1-02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 14/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za popis stalnih sredstava i sitnog inventara u sjedištu FED CAD u Mostaru i prostorijama koje FED CAD koristi u regionalnom uredu BHDCA u Sarajevu: 1. NEDA ZELENIKA, predsjednik 2. ANA ČOVIĆ, član 3. MANJANA PALIĆ, član 4. ANA CVITANOVIĆ, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna izvršiti fizički-materijalni popis stalnih sredstava i sitnog inventara i sačiniti izvještaj sa prijedlozima manjkova, viškova i rashodovanih stalnih sredstava i izvršiti usaglašavanje stvarnog stanja sa knjigovodstvenim. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 09.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-4/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69, 70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federacji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o Broj 85–Strana34 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. popisu imovine, potraživanja i obveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1 -02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. l4/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za popis stalnih sredstava i sitnog inventara u Centru kontrole zračnog prometa Tuzla, kako slijedi: 1. ŠERIF SALKIĆ, predsjednik 2. ADNAN BEČIĆ, član 3. HUSEIN HUSIĆ, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna izvršiti fizički-materijalni popis stalnih sredstava i sitnog inventara i sačiniti izvještaj sa prijedlozima manjkova, viškova i rashodovanih stalnih sredstava i izvršiti usaglašavanje stvarnog stanja sa knjigovodstvenim. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 09.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-2/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69,70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja iobveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1-02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 14/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Komisija za popis stalnih sredstava i sitnog inventara u Centru kontrole zračnog prometa Sarajevo, kako slijedi: 1. MIRSAD HADŽIALIĆ, predsjednik 2. ZARFA MURTIĆ, član 3. JASNA KELEČEVIĆ, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna izvršiti fizički-materijalni popis stalnih sredstava i sitnog inventara i sačiniti izvještaj sa prijedlozima manjkova, viškova i rashodovanih stalnih sredstava i izvršiti usaglašavanje stvarnog stanja sa knjigovodstvenim. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 09.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-3/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69,70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja i obveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br.10-1-02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe (Službene novine Federacije BiH", br. 14/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 6. aprila 2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE I. Imenuje se Centralna popisna komisija za popis stalnih sredstava, sitnog inventara, novčanih sredstava, potraživanja i obveza, kako slijedi: 1. VLADO JURIĆ, predsjednik 2. SNJEŽANA GALIĆ, član 3. MARINA IVANKOVIĆ, član 4. DRAŽEN HRKAĆ, član 5. JADRANKA ĆURIĆ, član II. Komisija iz tačke I ovog Rješenja je dužna, po prispijeću izvještaja Komisija iz drugih organizacionih jedinica FED CAD, iste objediniti i izvršiti odgovarajuća usklađivanja sa knjigo- vodstvenim stanjem. Komisija će izvršiti navedene poslove u vremenskom periodu od 15.12.2011. godine do 16.01.2012. godine. III. Posebnim rješenjem će se utvrditi visina naknade za rad predsjednika i članova Komisije. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366-1/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BIH", br. 35/05), člana 25, 26, 27 i 28. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09), člana 69,70 i 71. Pravilnika o knjigovodstvu proračuna u Federacjiji BiH ("Službene novine Federacije BiH"), Pravilnika o popisu imovine, potraživanja i obveza Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo br. 10-1-02-1-1393/09 od 08.09.2009. godine, tačke III Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe (Službene novine Federacije Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana35 BiH", br. 14/11) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-49-560/11 od 06.04.2011. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O PROVEDBI REDOVNOG POPISA IMOVINE I OBAVEZA ZA 2011. GODINU I. Provedba redovnog popisa imovine i obaveza za 2011. godinu u Federalnoj direkciji za civilnu avijaciju-Federalnoj direkciji za civilno zrakoplovstvo će se vršiti u periodu od 15.12.2011. godine do 16.01. 2012. godine. II. Za provedbu redovnog popisa formiraju se komisije i to: 1. Centralna popisna Komisija 2. Komisije za popis stalnih sredstava i sitnog inventara za: –Sjedište FED CAD u Mostaru i prostorijama koji FED CAD koristi u regionalnom uredu BHDCA u Sarajevu –CKZP Sarajevo –CKZP Mostar –CKZP Tuzla 3. Komisija za popis novčanih sredstava, potraživanja i obaveza. III. Posebnim rješenjem imenovat će se predsjednici i članovi komisija, te odrediti rokovi provedbe redovnog popisa. IV. Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-14-1-1366/11 6. decembra/prosinca 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. (Sl-1295/11-F) FEDERALNI ZAVOD ZA PENZIJSKO/MIROVINSKO I INVALIDSKO OSIGURAWE Na temelju članka 6. Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/01 i 18/05) i članka 6. Statuta Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje ("Službene novine Federacije BiH", broj 38/03), Upravni odbor Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje, na 2. sjednici, održanoj 28. studenoga 2011. godine u Sarajevu, donosi ODLUKU O IZMJENAMA FINANCIJSKOG PLANA FEDERALNOG ZAVODA ZA MIROVINSKO/PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE ZA 2011. GODINU I. –Ukupni prihodi............. 1. 799.815.880 –Ukupni rashodi............. 1. 748.407.555 –Višak prihoda............... 51. 408.325 II. U Financijskom planu Federalnog zavoda za mirovinsko/ penzijsko i invalidsko osiguranje za 2011. godinu, mijenjaju se iznosi na slijedećim pozicijama, tako da glase: RASHODI Konto OPIS Plan 2011. Korigirani plan 2011. godine 611 223 Naknade učenicima, studentima i pripravn. 715.000 785.490 613 113 Troškovi putovanja vlastitim vozilom u zemlji 15.000 17.000 613 125 Troškovi dnevnica u inozemstvu 15.271 20.000 613 213 Izdaci za lož ulje 52.000 70.000 613 411 613 412 Izdaci za obrasce, papir i komp. materijal 650.000 565.261 613 712 Materijal za opravku i održavanje opreme 48.000 55.000 613 713 Materijal za opravku i održavanje vozila 45.360 55.000 613 811 Osiguranje imovine 22.000 25.000 613 814 Ostale premije osiguranja 48.000 85.000 613 8211 Izdaci bankarskih usluga za isplatu mirovina u inozemstvo 320.000 200.000 613 911 Usluge medija 0 6.000 613 993 Usluge Institutu za medicinsko vještačenje 894.200 650.000 613 976 613 9832 613 9837 613 9862 613 9872 613 9882 Ostali Izdaci za druge samostalne djelatnosti 56.000 90.000 613 9931 Troškovi ocjene radne sposobnosti (inozem.) 15.000 45.000 614 2111 Isplata naknada za tjelesno oštećenje 1.964.970 2.192.050 II. Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana donošenja, a primjenjivat će se od 1. siječnja 2011. godine. III. Ova odluka objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj UOFZ-25/11 28. studenoga/novembra 2011. godine Sarajevo Predsjedavajući Mr. sci.Drago Udovčić,v.r. (Sl-1296/11-F) FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU KOEFICIJENTI RASTA CIJENA U FEDERACIJI BiH U NOVEMBRU/STUDENOM 2011. GODINE 1. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda u mjesecu novembru/studenom 2011. godine u odnosu na prethodni mjesec je 0,003. 2. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda od početka godine do kraja novembra/studenog je 0,028. 3. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda od početka godine do kraja novembra/studenog je 0,003. 4. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda u mjesecu novembru/studenom 2011. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine je 0,034. 5. Koeficijent rasta potrošačkih cijena u mjesecu novembru/ studenom 2011. godine u odnosu na prethodni mjesec je 0,004. 6. Koeficijent rasta potrošačkih cijena od početka godine do kraja novembra/studenog je 0,028. Broj 85–Strana36 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. 7. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta potrošačkih cijena od početka godine do kraja novembra/studenog je 0,003. 8. Koeficijent rasta potrošačkih cijena u novembru/studenom 2011. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine je 0,035. Broj 49 12. decembra/prosinca 2011. godine Direktor Derviš Đurđević,s.r. SAOPĆENJE O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ NETO PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ZA OKTOBAR/LISTOPAD 2011. GODINE 1. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za oktobar/ listopad 2011. godine iznosi 817,67 KM. 2. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za period au- gust/kolovoz-oktobar/listopad 2011. godine iznosi 821,41 KM. Broj 50 12. decembra/prosinca 2011. godine Direktor Derviš Đurđević,s.r. SAOPĆENJE O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ BRUTO PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ZA OKTOBAR/ LISTOPAD 2011. GODINE 1. Prosječna isplaćena mjesečna bruto plaća po zaposlenom ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za oktobar/ listopad 2011. godine iznosi 1246,04 KM. Broj 51 12. decembra/prosinca 2011. godine Direktor Derviš Đurđević,s.r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosnei HercegovineuVijećuodpetsudija,u predmetu brojAP 1327/10, rješavajući apelacijuAsmine Mehinović, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaAsmine Mehinović. Utvrđuje se povreda članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Asmina Mehinović (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz Maglaja koju zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnijela je 14. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine i Presude Opštinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj 042-1-P-08-000 157 od 24. aprila 2009. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i DD "Mapeks" Maglaj (u daqnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 12. januara 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je 10. februara 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju. Opštinski sud je 24. januara 2011. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti da odgovori na apelaciju, uz obrazloženje da je predmetni spis pripojen drugom spisu koji se nalazi kod Kantonalnog suda. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantkiwi 7. aprila 2011. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Presudom Opštinskog suda broj 042-1-P-08-000 157 od 24. aprila 2009. godine odbijen je apelantkiwin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi kao nezakonito Rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa broj 178/94 od 29. decembra 1993. godine, te da se obaveže tuženi da u radnu kwižicu upiše apelantkiwi radni staž za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, dok je stavom 2 izreke presude tuženi obavezan da na ime apelantkinje nadležnoj Službiza penzijsko-invalidsko osiguranje uplati doprinosekoje duguje za period od 10. decembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine, u toku od 15 dana, a stavom 3 da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 7. U obrazloženju presude Opštinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je apelantkiwa pokrenula radni spor pred tim sudom, te da je rješenjem tog suda prekinut postupak u predmetnoj pravnoj stvari i apelantkiwin zahtjev upućen na nadležno postupanje Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143 Zakona o radu (u daqnjem tekstu: Kantonalna komisija). Zatim, Opštinski sud je naveo da je utvrđeno da je Rješenjem Kantonalne komisije broj 11-34-7661/00 od 29. decembra 2003. godine naloženo tuženom da apelantkiwi uspostavi radno-pravni status zaposlenika na čekanju posla počev od 10. decembra 1999. godine, kao dana podnošewa zahtjeva, do 5. maja 2000. godine, kada apelantkiwi prestaje radni odnos po sili 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 91/11 Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana37 zakona, uz pravo na otpremninu. Takođe, Opštinski sud je naveo da je utvrđeno da je predmetno rješenje Kantonalne komisije potvrđeno Rješenjem Federalne komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu (u daqnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-36/04 od 27. juna 2005. godine. 8. Opštinski sud je, između ostalog, obrazložio da je 15. jula 2008. godine donio rješenje o nastavku postupka, te da je u nastavku postupka apelantkiwa tražila da sud odluči o tužbenom zahtjevu i to tako da poništi kao nezakonito Rješenje tuženog o prestankuradnog odnosa apelantkiwi, broj 178/94 od 29. decembra 1993. godine, i obaveže tuženog da apelantkiwi prizna i upiše u radnu kwižicu radni staž počev od 1. septembra 1992. godine pa do 9. decembra 1999. godine, te da se tuženi obaveže da na ime apelantkinje nadležnoj Službi za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati doprinosekoje duguje za period od 1. septembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine, sve u roku od 15 dana, uz naknadu troškova postupka. 9. Opštinski sud je, između ostalog, naveo da je odredbama člana 143c. stav 2 tačka 1 Zakona o radu (u daqnjem tekstu: ZOR) propisano da konačne odluke Federalne odnosno Kantonalne komisije podliježu sudskom preispitivanju. U vezi s tim, Opštinski sud je naveo da apelantkiwa nije tražila preispitivanje rješewa Federalne i Kantonalne komisije, odnosno nije postavila tužbeni zahtjev u skladu s odredbama člana 143c. stav 2 tačka 1 ZOR-a. Takođe, Opštinski sud je naveo da prema pravilima radnog i penzijskog zakonodavstva nije moguće da se u radnu kwižicu upiše radni staž za period od 1. septembra 1992. godine (kada je apelantkiwa prestala da radi) do 9. decembra 1999. godine (kada je apelantkiwa predala zahtjev za uspostavljanje radno-pravnog statusa), jer je utvrđeno da apelantkiwa u tom periodu nije bila u radnom odnosu kod tuženog. S obzirom na to, Opštinski sud je naveo da nije moguće da izvrši ni uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period. 10. Apelantkiwa je protiv navedene presude izjavila žalbu Kantonalnom sudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u predmetnoj žalbi apelantkiwa je navela da smatra da joj, pravilnim tumačenjem odredaba člana 143 stav 2 ZOR-a, pripada pravo na uspostavljanje radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine. Apelantkiwa je navela da je u tom smislu i podnijela prijedlog da se nastavi parnični postupak, tražeći da sud odluči o zahtjevu za uspostavljanje radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine o kojem nisu odlučile Federalna i Kantonalna komisija. 11. Odlučujući o apelantkiwinoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je Kantonalna komisija, postupajući po apelantkiwinom zahtjevu, donijela Rješenje broj 11-34-7661/00 od 29. decembra 2003. godine kojim je naloženo tuženom da apelantkiwi uspostavi radno-pravni status zaposlenika na čekanju posla počev od 10. decembra 1999. godine, kao dana podnošewa zahtjeva, do 5. maja 2000. godine, kada apelantkiwi prestaje radni odnos po sili zakona, uz pravo na otpremninu. Takođe, Kantonalni sud je istakao da je Rješenjem Federalne komisije broj 03-34-36/04 od 27. juna 2005. godine odbijena apelantkiwina žalba i da je navedeno rješenje Kantonalne komisije potvrđeno. U vezi s tim, Kantonalni sud je ponovio stav prvostepenog suda da konačne odluke Federalne odnosno Kantonalne komisije podliježu sudskom preispitivanju u smislu odredaba člana 143c. stav 2 tačka 1 ZOR-a, te ponovio i stav prvostepenog suda da apelantkiwa u predmetnom sudskom postupku nije tražila da se preispitaju navedena rješewa Federalne i Kantonalne komisije. Pri tom, Kantonalni sud je naveo da u slučaju da je apelantkiwa i postavila tužbeni zahtjev u skladu s odredbama člana 143c. stav 2 tačka 1 ZOR-a, ni tada joj ne bi pripadalo pravo na uspostavljanje radno-pravnog statusa od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, budući da apelantkiwa nema status zaposlenika na čekanju posla u smislu odredaba člana 143 stav 1 ZOR-a. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zakqučio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u navedenom dijelu odbio apelantkiwin tužbeni zahtjev, te da je stoga odlučio kao u izreci presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelantkiwa se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkiwa smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoqno primijenili materijalno pravo, te da za svoje odlučenje nisu dali jasne i prihvatqive razloge. Naime, apelantkiwa smatra da joj pravilnim tumačenjem odredaba člana 143 stav 2 ZOR-a pripada pravo na uspostavljanje radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine. Apelantkiwa navodi da je u tom smislu i podnijela prijedlog da se nastavi parnični postupak, budući da Federalna i Kantonalna komisija nisu ucijelosti odlučile o njenom zahtjevu za uspostavljanje radno-pravnog statusa. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su navodi iz apelacije osnovani. Kantonalni sud je istakao da je pri donošenju svoje odluke slijedio dotadašnje stanovište sudske prakse u pogledu primjene odredaba člana 143 ZOR-a, koje se kasnije pokazalo kao pogrešno. Stoga, Kantonalni sud predlaže da Ustavni sud povodom predmetne apelacije odluči kao u predmetima broj AP 1981/07 i AP 2270/07. V. Relevantni propisi 14. UZakonu o radu("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: Član 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa,auovomvremenskomrazdobqu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, također, zaposlenikom na čekanju posla. (3) Za vrijeme čekawa posla zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog člana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvrđuje na osnovu prosječne mjesečneplate isplaćene na nivou Federacije, na dan stupawa na snagu ovog zakona, koju objavquje Federalni zavod za statistiku. Š...Ć Član 143a. (1) Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članu 143. st. 1. i 2. može, u Broj 85–Strana38 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. roku od 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona, podnijeti žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daqnjem tekstu: kantonalna komisija), koju formira kantonalni ministar nadležan za poslove rada (u daqnjem tekstu: kantonalni ministar). (2) O žalbama izjavljenimprotiv rješewa kantonalne komisije rješava Federalna komisija za implementaciju člana 143. (u daqnjem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni ministar. (3) U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju radi koje je formirana, Federalna komisija preuzet će nadležnosti kantonalne komisije. (4) Ako je pred nadležnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava zaposlenika iz člana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud će ustupiti zahtjev na nadležno postupanje kantonalnoj komisiji idonijeti odluku o prekidu postupka. Član 143c. Š...Ć (2) Odluke Federalne, odnosno kantonalne komisije su: 1. konačne i podliježu sudskompreispitivanju u skladu sa zakonomŠ...Ć VI. Dopustivost 15. U skladu s članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je primila 26. februara 2010. godine, a apelacija je podnesena 14. aprila 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno(prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 18. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelantkiwa smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 20. ČlanII/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Š...Ć 22. U konkretnom slučaju, apelantkiwa smatra da su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoqno primijenili odredbe člana 143 ZOR-a. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, shodno praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud,Proninaprotiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 23. Takođe, shodno ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6 stav 1 Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može da bude shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detaqi i daju odgovori na sva postavljena pitawa i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za qudska prava,Ruiz Torijaprotiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29), a sudovi imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasneirazumqiverazlogenakojimasutuodlukuzasnovali (vidi Evropski sud za qudska prava,Suominenprotiv Finske,presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis,Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). 24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odbili apelantkiwin tužbeni zahtjev uz obrazloženje da apelantkiwa u nastavku postupka nije tražila sudsko preispitivanje rješewa Federalne komisije i Kantonalne komisije, tj. da nije postavila tužbeni zahtjev u skladu s odredbama člana 143c. stav 2 tačka 1 ZOR-a. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je apelantkiwa, nakon donošewa rješewa Kantonalne i Federalne komisije, podnijela prijedlog Opštinskom sudu da se nastavi parnični postupak. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelantkiwa u nastavku postupka tražila uspostavljanje radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, budući da Federalna i Kantonalna komisija nisu odlučile o apelantkiwinom zahtjevu za uspostavljanje radno-pravnog statusa u navedenom periodu. 25. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je slična pravna pitawa - status zaposlenika na čekanju posla razmatrao u više svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1981/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/09 i AP 2270/07 od 14. aprila 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 67/10, dostupne nanjeb Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana39 stranici Ustavnog sudawww.ustavnisud.ba). U tim odlukama Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi povrijedili prava apelanata iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer su prilikom odlučivawa o zahtjevima apelanata za uspostavljanje radno-pravnog statusa, te o ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u vezi s tim, očigledno proizvoqno primijenili odredbe člana 143 ZOR-a. Budući da apelantkiwa ukazuje na primjenu člana 143 stav 2 ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku broj AP 1981/07 tačka 28 u kojoj je naveo:Ustavni sud naglašava da član 143 stav 1 i 2 Zakona o radu sadrži odredbe kojim je regulisano pitanje "zaposlenika na čekanju", i to onih (stav 1 člana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupawa na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo da bude priznato to svojstvo, pod uslovima tačno utvrđenim u stavu 2 člana 143 Zakona o radu. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je u stavu 2 člana 143 navedeno da će se zaposlenik koji ispuwava uslove i koji to zatraži od poslodavca, "smatrati" zaposlenikom na čekanju. Ustavni sud primjećuje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvrđeno od kog momenta se zaposlenik iz stava 2 člana 143 koji to traži smatra zaposlenikom na čekanju. Međutim, Ustavni sud primjećuje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u članu 143 koja bi ukazivala na to da se na bilo koji način pravi razlika između zaposlenika na čekanju koji to jesu, i onih koji će se smatrati da jesu. S tim u vezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije našao jasno obrazloženje redovnih sudova zašto smatraju da po osnovu člana 143 stav 1 i člana 143 stav 2 Zakona o radu treba da se pravi razlika između radnika koji su se zatekli na čekanju i onih koji "će se smatrati zaposlenikom na čekanju", te zašto je zauzeo stav samo se pozivajući da je "u skladu s članom 143 stav 2" da taj status zaposlenik stiče od dana podnošewa zahtjeva. 26. Dalje, Ustavni sud je u Odluci AP 2270/07 tačka 25 naveo da pored činjenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara različitu praksu u istim činjeničnim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazložewa svoga postupawa, koje je uz sve i različito, Ustavni sud ukazuje da iz obrazložewa presude Vrhovnog suda ne može da se zakquči da se Vrhovni sud prilikom tumačewa i primjene odredbe člana 143 ZOR-a bavio pitanjem šta jeratio legisčlana 143 ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlučivawaočigledno zanemario da obrazloži zašto bi ciq zakonodavca, kada je usvajao odredbu člana 143 ZOR-a, bio rješavanje radno-pravnog statusa radnika na čekanju i onih radnika koji nisu imali uređen radno-pravni status samo za period od obraćawa poslodavcu pa do 5. maja 2000. godine kada jeex legeprestao radni odnos svim radnicima na čekanju, i onima koji se smatraju radnicima na čekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Takođe, Vrhovni sud nije obrazložio iz kojeg razloga je, u slučaju da je njegovo tumačenje odredbe člana 143 ZOR-a valjano, uopšte relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio da obrazloži značaj člana 143 ZOR-a za radnike koji su posao de factoizgubili nakon 31. decembra 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodređen u oba slučaja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazložio niti na koji bi način, u slučaju kada bi član 143 ZOR-a mogao da se tumači na način na koji ga je Vrhovni sud tumačio u konkretnom slučaju tim radnicima, zbog kojih je član 143 ZOR-a i uspostavljen, radni staž bio povezan kako bi mogli da ostvare barem pravo na penziju i kako u slučaju da nastave da rade ne bi imali prekid staža osigurawa od sedam ili osam godina. 27. Dovodeći u vezu navedene odluke s apelacionim navodima, te okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantkiwa u nastavku postupka kao kqučni argumenat isticala da nadležne komisije nisu odlučile o njenom zahtjevu za uspostavljanje radno-pravnog statusu u periodu od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, te je ukazivala da su u njenom slučaju redovni sudovi propustili da primijene odredbu člana 143 stav 2 ZOR-a. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su i u apelantkiwinom slučaju redovni sudovi očigledno proizvoqno primijenili odredbu člana 143 Zakona o radu, pri čemu u obrazloženju odluka za zakqučak o neosnovanosti apelantkiwinog tužbenog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde pravičnog suđewa. Stoga, Ustavni sud smatra da ovakva obrazložewa redovnih sudova, u situaciji kad je apelantkiwa prijedlog za nastavak postupka podnijela iskqučivo zbog propusta komisija da odluče o njenom zahtjevu za uspostavljanje radno-pravnog statusa u periodu 1992. do 1999. godine, koja su praktično sublimirana u osporenim rješewima tužene i postavljenom tužbenom zahtjevu, ne zadovoljavaju minimalne standarde prava na obrazloženu odluku koje je sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, što vodi proizvoqnosti nespojivojs ciljem i suštinom navedenog prava. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi povrijedili apelantkiwino pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII. Zakqučak 28. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada su redovni sudovi prilikom odlučivawa od kada apelantkiwa ima status zaposlenika na čekanju, te o ostalim pravima u vezi s tim, propustili da razmotre navode apelantkinje koje je isticala u toku postupka, u vezi s uspostavljanjem radno-pravnog statusa u smislu člana 143 ZOR-a na kom je apelantkiwa praktično zasnivala svoj zahtjev za nastavak prekinutog postupka. 29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Shodno članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 1327/10, rješavajući apelacijuAsmine Mehinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaAsmine Mehinović. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 91/11 Broj 85–Strana40 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Asmina Mehinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja koju zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnijela je 14. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Zavido- vićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-P-08-000 157 od 24. aprila 2009. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i DD "Mapex" Maglaj (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 12. januara 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je 10. februara 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju. Općinski sud je 24. januara 2011. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dati odgovor na apelaciju, uz obrazloženje da je predmetni spis pripojen drugom spisu koji se nalazi kod Kantonalnog suda. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantici 7. aprila 2011. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Presudom Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 157 od 24. aprila 2009. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi kao nezakonito Rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa broj 178/94 od 29. decembra 1993. godine, te da se obaveže tuženi da u radnu knjižicu upiše apelantici radni staž za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, dok je stavom 2. izreke presude tuženi obavezan da na ime apelantice nadležnoj Službi za penzijsko-invalidsko osiguranje uplati doprinose koje duguje za period od 10. decembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine, u toku od 15 dana, a stavom 3. da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je apelantica pokrenula radni spor pred tim sudom, te da je rješenjem tog suda prekinut postupak u predmetnoj pravnoj stvari i apelantičin zahtjev upućen na nadležno postupanje Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija). Zatim, Općinski sud je naveo da je utvrđeno da je Rješenjem Kantonalne komisije broj 11-34-7661/00 od 29. decembra 2003. godine naloženo tuženom da apelantici uspostavi radno-pravni status zaposlenika na čekanju posla počevši od 10. decembra 1999. godine, kao dana podnošenja zahtjeva, do 5. maja 2000. godine, kada apelantici prestaje radni odnos po sili zakona, uz pravo na otpremninu. Također, Općinski sud je naveo da je utvrđeno da je predmetno rješenje Kantonalne komisije potvrđeno Rješenjem Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-36/04 od 27. juna 2005. godine. 8. Općinski sud je, između ostalog, obrazložio da je 15. jula 2008. godine donio rješenje o nastavku postupka, te da je u nastavku postupka apelantica tražila da sud odluči o tužbenom zahtjevu i to tako da poništi kao nezakonito Rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa apelantici, broj 178/94 od 29. decembra 1993. godine, i obaveže tuženog da apelantici prizna i upiše u radnu knjižicu radni staž počevši od 1. septembra 1992. godine pa do 9. decembra 1999. godine, te da se tuženi obaveže da na ime apelantice nadležnoj Službi za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati doprinose koje duguje za period od 1. septembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine, sve u roku od 15 dana, uz naknadu troškova postupka. 9. Općinski sud je, između ostalog, naveo da je odredbama člana 143c. stav 2. tačka 1. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) propisano da konačne odluke Federalne odnosno Kantonalne komisije podliježu sudskom preispitivanju. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da apelantica nije tražila preispitivanje rješenja Federalne i Kantonalne komisije, odnosno nije postavila tužbeni zahtjev u skladu s odredbama člana 143c. stav 2. tačka 1. ZOR-a. Također, Općinski sud je naveo da prema pravilima radnog i penzijskog zakonodavstva nije moguće u radnu knjižicu upisati radni staž za period od 1. septembra 1992. godine (kada je apelantica prestala raditi) do 9. decembra 1999. godine (kada je apelantica predala zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa), jer je utvrđeno da apelantica u tom periodu nije bila u radnom odnosu kod tuženog. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da nije moguće izvršiti ni uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period. 10. Apelantica je protiv navedene presude izjavila žalbu Kantonalnom sudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u predmetnoj žalbi apelantica je navela da smatra da joj, pravilnim tumačenjem odredaba člana 143. stav 2. ZOR-a, pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine. Apelantica je navela da je u tom smislu i podnijela prijedlog za nastavak parničnog postupka, tražeći da sud odluči o zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine o kojem nisu odlučile Federalna i Kantonalna komisija. 11. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je Kantonalna komisija, postupajući po apelantičinom zahtjevu, donijela Rješenje broj 11-34-7661/00 od 29. decembra 2003. godine kojim je naloženo tuženom da apelantici uspostavi radno-pravni sta- tus zaposlenika na čekanju posla počevši od 10. decembra 1999. godine, kao dana podnošenja zahtjeva, do 5. maja 2000. godine, kada apelantici prestaje radni odnos po sili zakona, uz pravo na otpremninu. Također, Kantonalni sud je istakao da je Rješenjem Federalne komisije broj 03-34-36/04 od 27. juna 2005. godine odbijena apelantičina žalba i da je navedeno rješenje Kantonalne komisije potvrđeno. U vezi s tim, Kantonalni sud je ponovio stav prvostepenog suda da konačne odluke Federalne odnosno Kantonalne komisije podliježu sudskom preispitivanju u smislu odredaba člana 143c. stav 2. tačka 1. ZOR-a, te ponovio i stav prvostepenog Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana41 suda da apelantica u predmetnom sudskom postupku nije tražila preispitivanje navedenih rješenja Federalne i Kantonalne komisije. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da u slučaju da je apelantica i postavila tužbeni zahtjev u skladu s odredbama člana 143c. stav 2. tačka 1. ZOR-a, ni tada joj ne bi pripadalo pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, budući da apelantica nema status zaposlenika na čekanju posla u smislu odredaba člana 143. stav 1. ZOR-a. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u navedenom dijelu odbio apelantičin tužbeni zahtjev, te da je stoga odlučio kao u izreci presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili materijalno pravo, te da za svoje odlučenje nisu dali jasne i prihvatljive razloge. Naime, apelantica smatra da joj pravilnim tumačenjem odredaba člana 143. stav 2. ZOR-a pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine. Apelantica navodi da je u tom smislu i podnijela prijedlog za nastavak parničnog postupka, budući da Federalna i Kantonalna komisija nisu u cijelosti odlučile o njenom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su navodi iz apelacije osnovani. Kantonalni sud je istakao da je pri donošenju svoje odluke slijedio dotadašnje stanovište sudske prakse u pogledu primjene odredaba člana 143. ZOR-a, koje se kasnije pokazalo kao pogrešno. Stoga, Kantonalni sud predlaže da Ustavni sud povodom predmetne apelacije odluči kao u predmetima broj AP 1981/07 i AP 2270/07. V. Relevantni propisi 14. UZakonu o radu("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: Član 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, također, zaposlenikom na čekanju posla. (3) Za vrijeme čekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog člana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvrđuje na osnovu prosječne mjesečne plate isplaćene na nivou Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. Š...Ć Član 143a. (1) Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članu 143. st. 1. i 2. može, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: kantonalna komisija), koju formira kantonalni ministar nadležan za poslove rada (u daljnjem tekstu: kantonalni ministar). (2) O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalne komisije rješava Federalna komisija za implementaciju člana 143. (u daljnjem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni ministar. (3) U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju radi koje je formirana, Federalna komisija preuzet će nadležnosti kantonalne komisije. (4) Ako je pred nadležnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava zaposlenika iz člana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud će ustupiti zahtjev na nadležno postupanje kantonalnoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka. Član 143c. Š...Ć (2) Odluke Federalne, odnosno kantonalne komisije su: 1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju u skladu sa zakonomŠ...Ć VI. Dopustivost 15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. februara 2010. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 26. februara 2010. godine, a apelacija je podnesena 14. aprila 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Š...Ć 22. U konkretnom slučaju, apelantica smatra da su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno primijenili odredbe člana 143. ZOR-a. U vezi s tim, Ustavni sud Broj 85–Strana42 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 23. Također, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava,Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29), a sudovi imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za ljudska prava,Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i,mutatis mutan- dis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). 24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odbili apelantičin tužbeni zahtjev uz obrazloženje da apelantica u nastavku postupka nije tražila sudsko preispitivanje rješenja Federalne komisije i Kantonalne komisije, tj. da nije postavila tužbeni zahtjev u skladu sa odredbama člana 143c. stav 2. tačka 1. ZOR-a. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je apelantica, nakon donošenja rješenja Kantonalne i Federalne komisije, podnijela prijedlog Općinskom sudu za nastavak parničnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelantica u nastavku postupka tražila uspostavu radno-pravnog statusa za period od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, budući da Federalna i Kantonalna komisija nisu odlučile o apelantičinom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa u navedenom periodu. 25. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je slična pravna pitanja - status zaposlenika na čekanju posla razmatrao u više svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1981/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/09 i AP 2270/07 od 14. aprila 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 67/10, dostupne na njeb stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim odlukama Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi povrijedili prava apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su prilikom odlučivanja o zahtjevima apelanata za uspostavu radno-pravnog statusa, te o ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u vezi s tim, očigledno proizvoljno primijenili odredbe člana 143. ZOR-a. Budući da apelantica ukazuje na primjenu člana 143. stav 2. ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku broj AP 1981/07 tačka 28. u kojoj je naveo:Ustavni sud naglašava da član 143. stav 1. i 2. Zakona o radu sadrži odredbe kojim je regulirano pitanje "zaposlenika na čekanju", i to onih (stav 1. člana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima tačno utvrđenim u stavu 2. člana 143. Zakona o radu. Također, Ustavni sud primjećuje da je u stavu 2. člana 143. navedeno da će se zaposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatraži od poslodavca, "smatrati" zaposlenikom na čekanju. Ustavni sud primjećuje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvrđeno od kojeg momenta se zaposlenik iz stava 2. člana 143. koji to traži smatra zaposlenikom na čekanju. Međutim, Ustavni sud primjećuje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u članu 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji način pravi razlika između zaposlenika na čekanju koji to jesu, i onih koji će se smatrati da jesu. S tim u vezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije našao jasno obrazloženje redovnih sudova zašto smatraju da po osnovu člana 143. stav 1. i člana 143. stav 2. Zakona o radu treba praviti razlika između radnika koji su se zatekli na čekanju i onih koji "će se smatrati zaposlenikom na čekanju", te zašto je zauzeo stav samo se pozivajući da je "u skladu sa članom 143. stav 2." da taj status zaposlenik stiče od dana podnošenja zahtjeva. 26. Dalje, Ustavni sud je u Odluci AP 2270/07 tačka 25. naveo dapored činjenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara različitu praksu u istim činjeničnim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazloženja svoga postupanja, koje je uz sve i različito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazloženja presude Vrhovnog suda ne može zaključiti da se Vrhovni sud prilikom tumačenja i primjene odredbe člana 143. ZOR-a bavio pitanjem šta jeratio legisčlana 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlučivanja očigledno zanemario da obrazloži zašto bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu člana 143. ZOR-a, bio rješavanje radno-pravnog statusa radnika na čekanju i onih radnika koji nisu imali uređen radno-pravni status samo za period od obraćanja poslodavcu pa do 5. maja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim radnicima na čekanju, i onima koji se smatraju radnicima na čekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Također, Vrhovni sud nije obrazložio iz kojeg razloga je, u slučaju da je njegovo tumačenje odredbe člana 143. ZOR-a valjano, uopće relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio da obrazloži značaj člana 143. ZOR-a za radnike koji su posao de factoizgubili nakon 31. decembra 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodređen u oba slučaja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazložio niti na koji bi način, u slučaju kada bi se član 143. ZOR-a mogao tumačiti na način na koji ga je Vrhovni sud tumačio u konkretnom slučaju tim radnicima, zbog kojih je član 143. ZOR-a i uspostavljen, radni staž bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na penziju i kako u slučaju da nastave da rade ne bi imali prekid staža osiguranja od sedam ili osam godina. 27. Dovodeći u vezu navedene odluke s apelacionim navodima, te okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica u nastavku postupka kao ključni argument isticala da nadležne komisije nisu odlučile o njenom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusu u periodu od 1. septembra 1992. do 9. decembra 1999. godine, te je ukazivala da su u njenom slučaju redovni sudovi propustili primijeniti odredbu člana 143. stav 2. ZOR-a. S obzirom na Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana43 navedeno, Ustavni sud smatra da su i u apelantičinom slučaju redovni sudovi očigledno proizvoljno primijenili odredbu člana 143. Zakona o radu, pri čemu u obrazloženju odluka za zaključak o neosnovanosti apelantičinog tužbenog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde pravičnog suđenja. Stoga, Ustavni sud smatra da ovakva obrazloženja redovnih sudova, u situaciji kad je apelantica prijedlog za nastavak postupka podnijela isključivo zbog propusta komisija da odluče o njenom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa u periodu 1992. do 1999. godine, koja su praktično sublimirana u osporenim rješenjima tužene i postavljenom tužbenom zahtjevu, ne zadovoljavaju minimalne standarde prava na obrazloženu odluku koje je sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, što vodi proizvoljnosti nespojivoj s ciljem i suštinom navedenog prava. Prema navedenom, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi povrijedili apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII. Zaključak 28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada su redovni sudovi prilikom odlučivanja od kada apelantica ima status zaposlenika na čekanju, te o ostalim pravima u vezi s tim, propustili da razmotre navode apelantice koje je isticala u toku postupka, u vezi s uspostavljanjem radno-pravnog statusa u smislu člana 143. ZOR-a na kojem je apelantica praktično zasnivala svoj zahtjev za nastavak prekinutog postupka. 29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu brojAP 1327/10, rješavajući apelacijuAsmine Mehinović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 21. srpnja 2011. godine donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaAsmine Mehinović. Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. veljače 2010. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Asmina Mehinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja koju zastupa Milenko Petković, odvjetnik iz Maglaja, podnijela je 14. travnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. veljače 2010. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-P-08-000 157 od 24. travnja 2009. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i DD "Mapex" Maglaj (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 12. siječnja 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je 10. veljače 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju. Općinski sud je 24. siječnja 2011. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dati odgovor na apelaciju, uz obrazloženje da je predmetni spis pripojen drugom spisu koji se nalazi kod Kantonalnog suda. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantici 7. travnja 2011. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Presudom Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 157 od 24. travnja 2009. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila poništenje kao nezakonitog Rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa broj 178/94 od 29. prosinca 1993. godine, te obvezivanje tuženoga da u radnu knjižicu upiše apelantici radni staž za razdoblje od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine, dok je stavkom 2. izreke presude tuženi obvezan na ime apelantice nadležnoj Službi za mirovinsko-invalidsko osiguranje uplatiti doprinose koje duguje za razdoblje od 10. prosinca 1999. godine do 5. svibnja 2000. godine, tijekom 15 dana, a stavkom 3. da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je tijekom postupka utvrđeno da je apelantica pokrenula radni spor pred tim sudom, te da je rješenjem toga suda prekinut postupak u predmetnoj pravnoj stvari i apelantičin zahtjev upućen na nadležno postupanje Kantonalnom povjerenstvu za implementaciju članka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalno povjerenstvo). Potom, Općinski sud je naveo da je utvrđeno da je Rješenjem Kantonalnog povjerenstva broj 11-34-7661/00 od 29. prosinca 2003. godine naloženo tuženome da apelantici uspostavi radno-pravni status uposlenice na čekanju posla počevši od 10. prosinca 1999. godine, kao dana podnošenja zahtjeva, do 5. svibnja 2000. godine, kada apelantici prestaje radni odnos po sili zakona, uz pravo na otpremninu. Također, Općinski sud je naveo da je utvrđeno da je predmetno rješenje Kantonalnog povjerenstva potvrđeno Rješenjem Federalnog 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 91/11 Broj 85–Strana44 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. povjerenstva za implementaciju članka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna povjerenstava) broj 03-34-36/04 od 27. lipnja 2005. godine. 8. Općinski sud je, između ostalog, obrazložio da je 15. srpnja 2008. godine donio rješenje o nastavku postupka, te da je u nastavku postupka apelantica tražila da sud odluči o tužbenom zahtjevu i to tako da poništi kao nezakonito Rješenje tuženoga o prestanku radnog odnosa apelantici, broj 178/94 od 29. prosinca 1993. godine, i obaveže tuženog da apelantici prizna i upiše u radnu knjižicu radni staž počevši od 1. rujna 1992. godine pa do 9. prosinca 1999. godine, te da se tuženi obveže na ime apelantice nadležnoj Službi za mirovinsko i invalidsko osiguranje uplatiti doprinose koje duguje za razdoblje od 1. rujna 1999. godine do 5. svibnja 2000. godine, sve u roku od 15 dana, uz naknadu troškova postupka. 9. Općinski sud je, između ostaloga, naveo da je odredbama članka 143c. stavak 2. točka 1. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) propisano da konačne odluke Federalnog odnosno Kantonalnog povjerenstva podliježu sudskom preispitivanju. U svezi s tim, Općinski sud je naveo da apelantica nije tražila preispitivanje rješenja Federalnog i Kantonalnog povjerenstva, odnosno nije postavila tužbeni zahtjev sukladno odredbama članka 143c. stavak 2. točka 1. ZOR-a. Također, Općinski sud je naveo da prema pravilima radnog i mirovinskog zakonodavstva nije moguće u radnu knjižicu upisati radni staž za razdoblje od 1. rujna 1992. godine (kada je apelantica prestala raditi) do 9. prosinca 1999. godine (kada je apelantica predala zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa), jer je utvrđeno da apelantica u tome razdoblju nije bila u radnome odnosu kod tuženoga. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da nije moguće izvršiti ni uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za navedeno razdoblje. 10. Apelantica je protiv navedene presude izjavila priziv Kantonalnom sudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u predmetnom prizivu apelantica je navela da smatra da joj, pravilnim tumačenjem odredaba članka 143. stavak 2. ZOR-a, pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za razdoblje od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine. Apelantica je navela da je u tom smislu i podnijela prijedlog za nastavak parničnoga postupka, tražeći da sud odluči o zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa za razdoblje od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine o kojemu nisu odlučili Federalno i Kantonalno povjerenstvo. 11. Odlučujući o apelantičinom prizivu protiv prvostupanjske presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. veljače 2010. godine, kojom je priziv odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istaknuo kako je Kantonalno povjerenstvo, postupajući po apelantičinom zahtjevu, donijelo Rješenje broj 11-34-7661/00 od 29. prosinca 2003. godine kojim je naloženo tuženome da apelantici uspostavi radno-pravni status uposlenice na čekanju posla počevši od 10. prosinca 1999. godine, kao dana podnošenja zahtjeva, do 5. svibnja 2000. godine, kada apelantici prestaje radni odnos po sili zakona, uz pravo na otpremninu. Također, Kantonalni sud je istaknuo kako je Rješenjem Federalnog povjerenstva broj 03-34-36/04 od 27. lipnja 2005. godine odbijen apelantičin priziv i navedeno rješenje Kantonalnog povjerenstva potvrđeno. U svezi s tim, Kantonalni sud je ponovio stav prvostupanjskog suda da konačne odluke Federalnog odnosno Kantonalnog povjerenstva podliježu sudskom preispitivanju u smislu odredaba članka 143c. stavak 2. točka 1. ZOR-a, te ponovio i stav prvostupanjskog suda da apelantica u predmetnom sudskom postupku nije tražila preispitivanje navedenih rješenja Federalnog i Kantonalnog povjerenstva. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da u slučaju da je apelantica i postavila tužbeni zahtjev sukladno odredbama članka 143c. stavak 2. točka 1. ZOR-a, ni tada joj ne bi pripadalo pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine, budući da apelantica nema status uposlenice na čekanju posla u smislu odredaba članka 143. stavak 1. ZOR-a. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u navedenome dijelu odbio apelantičin tužbeni zahtjev, te da je stoga odlučio kao u izreci presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelantica se žali kako joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju pobijanih odluka, proizvoljno primijenili materijalno pravo, te da za svoje odlučenje nisu dali jasne i prihvatljive razloge. Naime, apelantica smatra da joj pravilnim tumačenjem odredaba članka 143. stavak 2. ZOR-a pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za razdoblje od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine. Apelantica navodi da je u tom smislu i podnijela prijedlog za nastavak parničnog postupka, budući da Federalno i Kantonalno povjerenstvo nisu u cijelosti odlučili o njezinome zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su navodi iz apelacije utemeljeni. Kantonalni sud je istaknuo kako je pri donošenju svoje odluke slijedio dotadašnje stajalište sudske prakse glede primjene odredaba članka 143. ZOR-a, koje se kasnije pokazalo kao pogrešno. Stoga, Kantonalni sud predlaže da Ustavni sud povodom predmetne apelacije odluči kao u predmetima broj AP 1981/07 i AP 2270/07. V. Relevantni propisi 14. UZakonu o radu("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: Članak 143. (1) Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona zatekao na čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci, od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako poslodavac, prije isteka ovog roka, uposlenika ne pozove na rad. (2) Uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupa- nja na snagu ovoga zakona pisano ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa,a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, također, uposlenikom na čekanju posla. (3) Za vrijeme čekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako uposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog članka ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga članka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosječne plaće isplaćene na razini Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navršenih pet godina staža osiguranja, a za svaku narednu godinu staža osiguranja, još najmanje jednu polovicu prosječne plaće. Š...Ć Članak 143a. (1) Uposlenik koji smatra da je poslodavatelj povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članku 143. st. 1. i 2. može u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona podnijeti žalbu županijskoj komisiji za provedbu članka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: županijska komisija), koju Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana45 obrazuje županijski ministar mjerodavan za poslove rada (u daljnjem tekstu: županijski ministar). (2) O žalbama izjavljenim protiv rješenja županijske komisije, rješava Federalna komisija za provedbu članka 143. (u daljnjem tekstu: Federalna komisija), koju obrazuje federalni ministar. (3) U slučaju da županijska komisija ne izvršava funkciju radi koje je obrazovana, Federalna komisija preuzet će nadležnosti županijske komisije. (4) Ako je pred mjerodavnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava uposlenika iz članka 143. st. 1. i 2. ovoga zakona, sud će ustupiti zahtjev na mjerodavno postupanje županijskoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka. Članak 143c. Š...Ć (2) Odluke federalne odnosno županijske komisije su: 1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju sukladno zakonu; Š...Ć VI. Dopustivost 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003 442 od 17. veljače 2010. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelantica je primila 26. veljače 2010. godine, a apelacija je podnesena 14. travnja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke. 21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Š...Ć 22. U konkretnom slučaju, apelantica smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno primijenili odredbe članka 143. ZOR-a. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadaća redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 23. Također, prema ustaljenoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, članak 6. stavak 1. Europske konvencije obvezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke U 62/01 od 5. travnja 2002. godine i AP 352/04 od 23. ožujka 2005. godine). Mjera u kojoj ova obveza postoji ovisi o prirodi odluke (vidi Europski sud za ljudska prava,Ruiz Torija protiv Španjolske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija A, broj 303-A, stavak 29), a sudovi imaju obvezu obrazložiti svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku utemeljili (vidi Europski sud za ljudska prava,Suominen protiv Finske, presuda od 1. srpnja 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stavak 36, i,mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. ožujka 2006. godine). 24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud opaža kako su redoviti sudovi odbili apelantičin tužbeni zahtjev uz obrazloženje da apelantica u nastavku postupka nije tražila sudsko preispitivanje rješenja Federalnog i Kantonalnog povjerenstva, tj. nije postavila tužbeni zahtjev sukladno odredbama članka 143c. stavak 2. točka 1. ZOR-a. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je apelantica, nakon donošenja rješenja Kantonalnog i Federalnog povjerenstva, podnijela prijedlog Općinskom sudu za nastavak parničnog postupka. Naime, Ustavni sud opaža da je apelantica u nastavku postupka tražila uspostavu radno-pravnog statusa za razdoblje od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine, budući da Federalno i Kantonalno povjerenstvo nisu odlučili o apelantičinom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa u navedenome razdoblju. 25. U svezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je slična pravna pitanja - status uposlenice na čekanju posla razmatrao u više svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1981/07 od 14. listopada 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/09 i AP 2270/07 od 14. travnja 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 67/10, dostupne na njeb stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim odlukama Ustavni sud je utvrdio da su redoviti sudovi povrijedili prava apelanata iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer su prilikom odlučivanja o zahtjevima apelanata za uspostavu radno-pravnog statusa, te o ostalim pravima iz Broj 85–Strana46 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. radno-pravnog odnosa u svezi s tim, očevidno proizvoljno primijenili odredbe članka 143. ZOR-a. Budući da apelantica ukazuje na primjenu članka 143. stavak 2. ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku broj AP 1981/07 točka 28. u kojoj je naveo:Ustavni sud naglašava da članak 143. stavak 1. i 2. Zakona o radu sadrži odredbe kojim je regulirano pitanje "uposlenice na čekanju", i to onih (stavak 1. članka 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima točno utvrđenim u stavku 2. članka 143. Zakona o radu. Također, Ustavni sud primjećuje da je u stavku 2. članka 143. navedeno da će se zaposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatraži od poslodavca, "smatrati" zaposlenikom na čekanju. Ustavni sud primjećuje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvrđeno od kojeg momenta se zaposlenik iz stavka 2. članka 143. koji to traži smatra zaposlenikom na čekanju. Međutim, Ustavni sud primjećuje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u članku 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji način pravi razlika između zaposlenika na čekanju koji to jesu, i onih koji će se smatrati da jesu. S tim u svezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije našao jasno obrazloženje redovitih sudova zašto smatraju da temeljem članka 143. stavak 1. i članka 143. stavak 2. Zakona o radu treba praviti razlika između radnika koji su se zatekli na čekanju i onih koji "će se smatrati zaposlenikom na čekanju", te zašto je zauzeo stav samo se pozivajući da je "sukladno članku 143. stavak 2." da taj status zaposlenik stiče od dana podnošenja zahtjeva. 26. Dalje, Ustavni sud je u Odluci AP 2270/07 točka 25. naveo dapored činjenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara različitu praksu u istim činjeničnim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazloženja svoga postupanja, koje je uz sve i različito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazloženja presude Vrhovnog suda ne može zaključiti da se Vrhovni sud prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 143. ZOR-a bavio pitanjem šta jeratio legisčlanka 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlučivanja očevidno zanemario da obrazloži zašto bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu članka 143. ZOR-a, bio rješavanje radno-pravnog statusa radnika na čekanju i onih radnika koji nisu imali uređen radno-pravni status samo za razdoblje od obraćanja poslodavcu pa do 5. svibnja 2000. godine kada jeex lege prestao radni odnos svim radnicima na čekanju, i onima koji se smatraju radnicima na čekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Također, Vrhovni sud nije obrazložio iz kojeg razloga je, u slučaju da je njegovo tumačenje odredbe članka 143. ZOR-a valjano, uopće relevantan datum 31. prosinac 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio obrazložiti značaj članka 143. ZOR-a za radnike koji su posaode factoizgubili nakon 31. prosinca 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodređen u oba slučaja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazložio niti na koji bi način, u slučaju kada bi se članak 143. ZOR-a mogao tumačiti na način na koji ga je Vrhovni sud tumačio u konkretnom slučaju tim radnicima, zbog kojih je članak 143. ZOR-a i uspostavljen, radni staž bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na mirovinu i kako u slučaju da nastave raditi ne bi imali prekid staža osiguranja od sedam ili osam godina. 27. Dovodeći u vezu navedene odluke s prizivnim navodima, te okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud opaža kako je apelantica u nastavku postupka kao ključni argument isticala da nadležna povjerenstva nisu odlučila o njezinome zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusu u razdoblju od 1. rujna 1992. do 9. prosinca 1999. godine, te je ukazivala da su u njezinome slučaju redoviti sudovi propustili primijeniti odredbu članka 143. stavak 2. ZOR-a. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su i u apelantičinom slučaju redoviti sudovi očevidno proizvoljno primijenili odredbu članka 143. Zakona o radu, pri čemu u obrazloženju odluka za zaključak o neutemeljenosti apelantičinog tužbenog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde pravičnog suđenja. Stoga, Ustavni sud smatra kako ovakva obrazloženja redovitih sudova, u situaciji kada je apelantica prijedlog za nastavak postupka podnijela isključivo zbog propusta povjerenstava da odluče o njezinome zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa u razdoblju 1992. do 1999. godine, koja su praktično sublimirana u pobijanim rješenjima tužene i postavljenom tužbenom zahtjevu, ne zadovoljavaju minimalne standarde prava na obrazloženu odluku koje je sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, što vodi proizvoljnosti nespojivoj s ciljem i suštinom navedenoga prava. Prema navedenome, Ustavni sud smatra kako su redoviti sudovi povrijedili apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII. Zaključak 28. Ustavni sud zaključuje kako postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada su redoviti sudovi prilikom odlučivanja od kada apelantica ima status uposlenice na čekanju, te o ostalim pravima u svezi s tim, propustili razmotriti navode apelantice koje je isticala tijekom postupka, u svezi s uspostavom radno-pravnog statusa u smislu članka 143. ZOR-a na kojemu je apelantica praktično temeljila svoj zahtjev za nastavak prekinutog postupka. 29. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Petak,16. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 85–Strana47 SADRŽAJ VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1760Odluka o poništenju i prestanku važewa odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o razrješenju i postavljenju direktora i zamjenika direktora Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik)1 Odluka o poništenju i prestanku važenja odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o razrješenju i postavljenju direktora i zamjenika direktora Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik)1 Odluka o poništenju i prestanku važenja odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o razrješenju i postavljenju direktora i zamjenika direktora Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik)2 1761 Odluka o usvajanju Programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava "Transfer za sufinansi- ranje Fondacije za održivi razvoj OdRaz" utvrđenim Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu 2 1762 Odluka o davanju saglasnosti Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta za dodjelu sredstava općini Vukosavlje 3 1763Odluka o izmjenama Odluke o usvajanju Programa utroška sredstava s kriterijima raspodjele sredstava tekućih transfera utvrđenih Buxetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike (srpski jezik)3 Odluka o izmjenama Odluke o usvajanju Programa utroška sredstava s kriterijima raspodjele sredstava tekućih transfera utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike (bosanski jezik) 4 Odluka o izmjenama Odluke o usvajanju Programa utroška sredstava s kriterijima raspodjele sredstava tekućih transfera utvrđenih Proračunom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike (hrvatski jezik)4 1764Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva Tehnički remontni zavod Haxići d.d. za imenovanje direktora društva (srpski jezik) 4 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. za imenovanje direktora društva (bosanski jezik) 4 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru gospodarskog društva Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. za imenovanje ravnatelja društva (hrvatski jezik) 5 1765Odluka o odobravanju izdvajawa sredstava iz "Tekuće rezerve Vlade Federacije" Buxeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (srpski jezik) 5 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz "Tekuće rezerve Vlade Federacije" Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (bosanski jezik) 5 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz "Tekuće pričuve Vlade Federacije" Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (hrvatski jezik) 5 1766 Odluka o izmjenama Odluke o usvajanju Programa utroška dijela sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava Tekućeg transfera utvrđenog Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta 6 1767Odluka odobravanju izdvajawa sredstava iz "Tekuće rezerve Vlade Federacije" Buxeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta - Federalnom ministarstvu kulture i športa (srpski jezik) 6 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz "Tekuće rezerve Vlade Federacije" Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta - Federalnom ministarstvu kulture i športa (bosanski jezik) 6 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz "Tekuće pričuve Vlade Federacije" Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu kulture i športa - Federalnom ministarstvu kulture i sporta (hrvatski jezik) 7 1768Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva Tehnički remontni zavod Haxići d.d. za imenovanje izvršnog direktora tehničkog sektora društva (srpski jezik) 7 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru Privrednog društva Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. za imenovanje izvršnog direktora tehničkog sektora društva (bosanski jezik) 7 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru Gospodarskog društva Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. za imenovanje izvršnog ravnatelja tehničkog sektora društva (hrvatski jezik) 7 1769Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva Tehnički remontni zavod Haxići d.d. za imenovanje izvršnog direktora zajedničkih službi društva (srpski jezik) 8 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. za imenovanje izvršnog direktora zajedničkih službi društva (bosanski jezik) 8 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru gospodarskog društva Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. za imenovanje izvršnog ravnatelja zajedničkih službi društva (hrvatski jezik) 8 1770Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva "Terminali Federacije" d.o.o. Sarajevo za imenovanje generalnog direktora društva (srpski jezik) 8 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru privrednog društva "Terminali Federacije" d.o.o. Sarajevo za imenovanje generalnog direktora društva (bosanski jezik) 9 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru gospodarskog društva "Terminali Federacije" d.o.o. Sarajevo za imenovanje generalnog ravnatelja društva (hrvatski jezik) 9 1771 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o usvajanju programa utroška dijela sredstava sa kriterijima raspo- djele sredstava Tekućeg transfera utvrđenog Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta 9 1772 Odluka o davanju saglasnosti Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta za dodjelu sredstava korisnicima iz "Interventnih sredstava rezerve" 9 1773Odluka o sufinansiranju najnižih penzija ostvarenih pod povoqnijim uvjetima, čiji je iznos u isplati za novembar 2011. godine mawi od iznosa najniže penzije po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine (srpski jezik)10 Odluka o sufinansiranju najnižih penzija ostvarenih pod povoljnijim uvjetima, čiji je iznos u isplati za novembar 2011. godine manji od iznosa najniže penzije po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 10 Odluka o sufinanciranju najnižih mirovina ostvarenih pod povoljnijim uvjetima, čiji je iznos u isplati za studeni 2011. godine manji od iznosa najniže mirovine po Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik)11 1774Rješenje o imenovanju v.d. direktora Ustanove iz djelokruga socijalne zaštite - Qubuški (srpski jezik)11 Rješenje o imenovanju v.d. direktora Ustanove iz djelokruga socijalne zaštite - Ljubuški (bosanski jezik)11 Rješenje o imenovanju v.d. direktora Ustanove iz djelokruga socijalne zaštite - Ljubuški (hrvatski jezik)12 Broj 85–Strana48 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 16. 12. 2011. 1775Rješenje o imenovanju predstavnika Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Koordinacioni odbor Memoranduma o razumijevanju potpisanog između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine sa jedne strane iShell Exploration Company B.V.- preduzeća osnovanog u Kraljevini Holandiji sa registrovanim sjedištem na adresiCerel van Bylandtlaan30, 2596Hr, Hag, Kraljevina Holandija, sa druge strane (srpski jezik)12 Rješenje o imenovanju predstavnika Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Koordinacioni odbor Memoranduma o razumijevanju potpisanog između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine sa jedne strane i Shell Exploration Company B.V. - preduzeća osnovanog u Kraljevini Holandiji sa registrovanim sjedištem na adresi Carel van Bylandtlaan 30, 2596 Hr, Hag, Kraljevina Holandija, sa druge strane (bosanski jezik)12 Rješenje o imenovanju predstavnika Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Koordinacioni odbor Memoranduma o razumijevanju potpisanog između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine sa jedne strane i Shell Exploration Company B.V. - poduzeća osnovanog u Kraljevini Holandiji sa registriranim sjedištem na adresi Carel van Bylandtlaan 30, 2596 Hr, Hag, Kraljevina Holandija, sa druge strane (hrvatski jezik)12 FEDERALNO MINISTARSTVO ENERGIJE, RUDARSTVA I INDUSTRIJE 1776Rješenje o imenovanju Komisije u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije za provođenje popisa stalnih sredstava, sitnog inventara, materijala, obaveza, potraživawa i novčanih sredstava u 2011. godini (srpski jezik)13 Rješenje o imenovanju Komisije u Federalnom ministar- stvu energije, rudarstva i industrije za provođenje popisa stalnih sredstava, sitnog inventara, materijala, obaveza, potraživanja i novčanih sredstava u 2011. godini (bosanski jezik) 13 Rješenje o imenovanju Povjerenstva u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije za provođenje popisa stalnih sredstava, sitnog inventara, materijala, obveza, potraživanja i novčanih sredstava u 2011. godini (hrvatski jezik) 13 FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA 1777Pravilnik o prestanku primjene Pravilnika o uslovima, načinu i postupku javnog nadmetawa za javne nabavke lijekova (srpski jezik) 14 Pravilnik o prestanku primjene Pravilnika o uvjetima, načinu i postupku javnog nadmetanja za javne nabavke lijekova (bosanski jezik) 14 Pravilnik o prestanku primjene Pravilnika o uvjetima, načinu i postupku javnog nadmetanja za javne nabavke lijekova (hrvatski jezik) 14 AGENCIJA ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka (bosanski jezik) 14 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka (hrvatski jezik)15 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o minimumu obima, oblika i sadržaja programa i izvještaja o ekonomsko-finansijskoj reviziji banaka (bosanski jezik)15 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o minimumu opsega, oblika i sadržaja programa i izvješća o ekonomsko-financijskoj reviziji banaka (hrvatski jezik)15 Odluka o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka (bosanski jezik) 16 Odluka o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka (hrvatski jezik) 24 FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Rješenje broj 10-1-14-1-1366-7/11 32 Rješenje broj 10-1-14-1-1366-6/11 33 Rješenje broj 10-1-14-1-1366-5/11 33 Rješenje broj 10-1-14-1-1366-4/11 33 Rješenje broj 10-1-14-1-1366-2/11 33 Rješenje broj 10-1-14-1-1366-3/11 34 Rješenje broj 10-1-14-1-1366-1/11 34 Rješenje o provedbi redovnog popisa imovine i obaveza za 2011. godinu 34 FEDERALNI ZAVOD ZA PENZIJSKO/MIROVINSKO I INVALIDSKO OSIGURAWE Odluka o izmjenama Financijskog plana Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje za 2011. godinu 35 FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU Koeficijenti rasta cijena u Federaciji BiH u novembru/studenom 2011. godine 35 Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj neto plaći zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za oktobar/listopad 2011. godine 36 Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj bruto plaći zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za oktobar/ listopad 2011. godine 36 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 1327/10 (srpski jezik) 36 Odluka broj AP 1327/10 (bosanski jezik) 39 Odluka broj AP 1327/10 (hrvatski jezik) 43 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Xemala Bijedića 39/III- Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefoni: Centrala: 722-030 - Direktor: 722-061 - Pretplata: 722-054, faks: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050, faks: 722-074 - Služba za pravne i opšte poslove: 722-051 - Računovodstvo: 722-04, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa:UNICREDITBANKDD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 -HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 -RAIFFEISEN BANKd.d. BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - štampa: GIK "OKO" d. d. Sarajevo - Za štampariju: Mevludin Hamzić - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavawa poreske fakture. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata zaIIpolugodište 2011. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata zaIIpolugodište 2011. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Webizdanje:http: //www.sluzbenenovine.bagodišwa pretplata 200,00 KM po korisniku