Aktio

Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavawu, minimalnim uslovima i kategorizaciji

1618 Na osnovu odredbi člana 42. stav 2. Zakona o ugostiteqskoj djelatnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/09), federalna ministrica okoliša i turizma donosi PRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O RAZVRSTAVAWU, MINIMALNIM USLOVIMA I KATEGORIZACIJI OBJEKATA U KOJIMA SE PRUŽAJU UGOSTITEQSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU Član 1. U Pravilniku o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteqske usluge u domaćinstvu ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/10 i 53/10) član 33. mijewa se i glasi: "Ministarstvo snosi troškove postupka iz člana 32. stav 5. ovog Pravilnika, koje čine: dnevnica, troškovi prijevoza, troškovi smještaja, koji pripadaju članovima Komisije." Član 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawau"SlužbenimnovinamaFederacije BiH". Broj 06/1-22-4-1117/10-2 3. novembra 2011. godine Sarajevo Ministrica Branka Đurić,s.r. Na osnovu odredbi člana 42. stav 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/09), federalna ministrica okoliša i turizma donosi PRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O RAZVRSTAVANJU, MINIMALNIM UVJETIMA I KATEGORIZACIJI OBJEKATA U KOJIMA SE PRUŽAJU UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU Član 1. U Pravilniku o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/10 i 53/10) član 33. mijenja se i glasi: "Ministarstvo snosi troškove postupka iz člana 32. stav 5. ovog Pravilnika, koje čine: dnevnica, troškovi prijevoza, troškovi smještaja, koji pripadaju članovima Komisije." Član 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 06/1-22-4-1117/10-2 3. novembra 2011. godine Sarajevo Ministrica Branka Đurić,s.r. Na temelju odredbi članka 42. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/09), federalna ministrica okoliša i turizma donosi PRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O RAZVRSTAVANJU, MINIMALNIM UVJETIMA I KATEGORIZACIJI OBJEKATA U KOJIMA SE PRUŽAJU UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU Članak 1. U Pravilniku o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/10 i 53/10) članak 33. mijenja se i glasi: "Ministarstvo snosi troškove postupka iz članka 32. stavka 5. ovog Pravilnika, koje čine: dnevnica, troškovi prijevoza, troškovi smještaja, koji pripadaju članovima Povjerenstva." Članak 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 06/1-22-4-1117/10-2 3. studenoga 2011. godine Sarajevo Ministrica Branka Đurić,v.r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/00/6413 i dr.,naosnovu nadležnosti u smislu čl.II/2,II/6,III/5a) iVI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na osnovu Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 3 i člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana47 i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je RJEŠEWE 1 Utvrđuje se da tužena strana Federacija Bosne i Hercego- vine nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine brojCH/00/6413,CH/01/6825,CH/02/9967 iCH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. juna 2007. godine. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE 1. Mlađen Šekerović (u daqnjem tekstu: podnosilac prijave) se u postupku pred Domom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daqnjem tekstu: Dom)/Komisijom za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Komisija)/Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) žalio na disparitet u iznosu penzija koje isplaćuje Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Fond PIORS) i Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daqnjem tekstu: Zavod za PIOFBiH), te na nemogućnost ostvarewa zdravstvene zaštite. 2. Podnosilac prijave je penzioner koji je živio u Tuzli prije izbijawa ratnih sukoba. Penzionisan je prije rata i primao penziju od Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Fond PIOBiH). Nakon izbijawa ratnih sukoba, podnosilac prijave je napustio Tuzlu i počeo da prima penziju od Fonda PIORS. 3. U međuvremenu, tačnije 27. marta 2000. godine, Zavod mirovinskog i invalidskog osigurawa Mostar, Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (koji su se nakon odluke Visokog predstavnika iz novembra 2000. godine spojili u Zavod za PIOFBiH) i Fond PIORS su zakqučili Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osigurawa (u daqnjem tekstu: Sporazum o penzijama), prema kojem je dogovoreno da će Fond, koji je do stupawa na snagu ovog sporazuma vršio isplatu penzija korisnicima penzija, nastaviti sa isplatama istih penzija bez obzira na privremeno ili stalno mjesto boravka korisnika penzija. Fond PIORS je jednostrano raskinuo Sporazum o penzijama u februaru 2002. godine. Međutim, prema određenim izvještajima, nastavio je da isplaćuje penzije onim korisnicima penzija koji su već bili priznati kao njegovi korisnici. S druge strane, Zavod za PIOFBiH je izjavio da će i dalje postupati u skladu sa Sporazumom o penzijama i isplaćivati svoje korisnike penzija koji žive u Republici Srpskoj. 4. U toku 2000. godine podnosilac prijave je podnio zahtjev za isplatu penzije od Zavoda za PIOFBiH, koji je odbio i prvostepeni i drugostepeni organ u upravnom postupku, a tužba podnosioca prijave u upravnom sporu je, takođe, odbijena. 5. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 27. juna 2007. godine donioOdluku o prihvatqivosti i meritumu br.CH/00/6413, CH/01/6825,CH/02/9967 iCH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u kojoj je utvrdio da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, diskriminisala podnosioce prijava u uživanju wihovih prava na socijalnu sigurnost prema članu 9 Međunarod- nog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. 6. Zakqučkom broj 8 predmetne odluke (tačka broj 94 Odluke) Ustavni sud je odlučio da naredi tuženoj strani Federaciji Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: tužena strana) da preduzme sve potrebne zakonske i administrativne korake u roku od 6 mjeseci od dana prijema te odluke, kako bi obezbijedila da podnosioci prijava više ne budu diskri- minisani u uživanju prava na penziju zagarantovanog članom 9 Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, posebno u poređenju sa penzionerima koji su ostali u Federaciji Bosne i Hercegovine u toku oružanog sukoba. 7. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 15. avgusta 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz Zakqučka broj 8 te odluke Ustavnog suda istekao 15. februara 2008. godine. 8. Podnosilac prijave je 23. januara i 10. marta 2008. godine dostavio dopise Ustavnom sudu žaleći se da tužena strana nije postupila u skladu sa Zakqučkom broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine. 9. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala Ustavnom sudu dopise sa informacijama o koracima koje je preduzela s ciljem izvršewa predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine. Posljedwi takav dopis tužena strana je dostavila 14. jula 2010. godine. 10. U dopisima koje je dostavila tužena strana istaknuto je da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daqnjem tekstu: Federalno ministarstvo rada), zajedno sa Zavodom za PIOFBiH, s ciljem implementacije Zakqučka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda iniciralo izmjenu Sporazuma o penzijama,auskladusamišljenjemUstavnog suda u Rješenju o nesprovođenju odluke u predmetu brojCH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.Dalje, navedeno je da bi se predmetnom izmjenom Sporazuma o penzijama postiglo da penzioneri povratnici u prijeratno mjesto življewa budu izjednačeni sa penzionerima kojima nosilac penzionog i invalidskog osigurawa tog entiteta isplaćuje penziju, ali da Republika Srpska nije prihvatila ponuđeno rješenje. Zatim, navedeno je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vlada FBiH), na sjednici održanoj 16. jula 2008. godine, donijela Akcioni plan za sprovođenje generalnih mjera radi prevencije povreda qudskih prava kao u slučaju Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za qudska prava, te da je na sjednici održanoj 15. novembra 2008. godine usvojila izmjene i dopune Akcionog plana. Naglašeno je i da je Vlada FBiH na sjednici od 8. jula 2009. godine utvrdila i po hitnom postupku uputila u parlamentarnu proceduru Nacrt Zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali da Predstavnički dom Parlamenta FBiH nije usvojio predloženi nacrt zakona, već je donio zakqučak da predmetni problem treba rješavati na državnom nivou na jedinstven način, uz preporuku da entitetski premijeri iznađuzakonska rješewa koja bi na reciprocitetan način regulisala predmetnu oblast. Takođe, navedeno je da je nakon toga Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pokrenulo proceduru donošewa Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, tako što je 26. maja 2010. godine tekst Prednacrta navedenog zakona dostavilo Kancelariji Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima Evropske unije, Federalnom ministarstvu finansija i Federalnom ministarstvu pravde. Istaknuto je da će po pribavljenom mišljenju navedenih institucija Prednacrt navedenog zakona biti dostavljen Vladi FBiH uz predlog za upućivanje u daqnju proceduru po hitnom postupku. 11. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Takođe, prema članu 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2 istog člana, svi organi vlasti su dužni u 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana48 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom sprovoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupawa, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 12. U odnosu na pitanje koji su to zakonski i administrativni koraci koje je tužena strana trebalo da preduzme s ciljem izvršewa Zakqučka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine, Ustavni sud podsjeća da je u Rješenju o nesprovođenju Odluke Doma u predmetubroj CH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 13. decembra 2007. godineUstavni sud zakqučio da su se "zakonski koraci koje je tužena strana trebalo da preduzme do 10. jula 2003. godine odnosili na izmjene Sporazuma o penzijama ili zakqučivanje novog sporazuma, te usvajanje određenih zakonskih rješewa (u smislu izmjene postojećih ili donošewa novih propisa iz oblasti penzijskogi invalidskog osigurawa) kojima bi se obezbijedilo da se stvori pravni osnov da podnosilac prijave, kao i lica u istoj ili sličnoj situaciji, ostvari svoje pravo na penziju u Federaciji Bosne i Hercegovine, a administrativni koraci sastojali bi se u donošenju konkretnog rješewa kojim bi podnosiocu prijave bilo priznato pravo da ostvaruje penziju kod Zavoda za PIOFBiH". Ustavni sud konstatuje da isto može da se zakquči i u predmetnom slučaju s obzirom na to da se radi o predmetu sličnog činjeničnog stawa i pravnog osnova. 13. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da su pokrenute određene aktivnosti koje se odnose na izmjenu Sporazuma o penzijama, te izmjenu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali da te aktivnosti nisu okončane, niti je doneseno konkretno rješenje kojim bi podnosiocu prijave bilo priznato pravo da ostvaruje penziju kod Zavoda za PIOFBiH. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je Zakqučak broj 8 Odluke jasan i precizan u pogledu roka do kojeg je tužena strana trebalo da ispuni svoje obaveze, odnosno u roku od 6 mjeseci od dana prijema te odluke, a koji je istekao 15. februara 2008. godine. 14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da tužena strana nije izvršila svoje obaveze iz Zakqučka broj 8 konačne i obavezujućeOdluke o prihvatqivosti i meritumu br.CH/00/6413,CH/01/6825,CH/02/9967 iCH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. juna 2007. godine. 15. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 16. Na osnovu člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješewa. 17. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/00/6413 i dr., na osnovu nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na osnovu Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je RJEŠENJE 1 Utvrđuje se da tužena strana Federacija Bosne i Hercegovine nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. juna 2007. godine. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Mlađen Šekerović (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave) se u postupku pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom)/Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija)/Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) žalio na disparitet u iznosu penzija koje isplaćuje Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republi- ke Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIORS) i Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod za PIOFBiH), te na nemogućnost ostvarenja zdravstvene zaštite. 2. Podnosilac prijave je penzioner koji je živio u Tuzli prije izbijanja ratnih sukoba. Penzioniran je prije rata i primao penziju od Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond PIOBiH). Nakon izbijanja ratnih sukoba, podnosilac prijave je napustio Tuzlu i počeo primati penziju od Fonda PIORS. 3. U međuvremenu, tačnije 27. marta 2000. godine, Zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar, Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (koji su se nakon odluke Visokog predstavnika iz novembra 2000. godine spojili u Zavod za PIOFBiH) i Fond PIORS su zaključili Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u provođenju penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Sporazum o penzijama), prema kojem je dogovoreno da će Fond, koji je do stupanja na snagu ovog sporazuma vršio isplatu penzija korisnicima penzija, nastaviti sa isplatama istih penzija bez obzira na privremeno ili stalno mjesto boravka korisnika penzija. Fond PIORS je jednostrano raskinuo Sporazum o penzijama u februaru 2002. godine. Međutim, prema određenim izvještajima, nastavio je da isplaćuje penzije onim korisnicima penzija koji su već bili priznati kao njegovi korisnici. S druge strane, Zavod za PIOFBiH je izjavio da će i dalje postupati u skladu sa Sporazumom o penzijama i isplaćivati svoje korisnike penzija koji žive u Republici Srpskoj. 4. U toku 2000. godine podnosilac prijave je podnio zahtjev za isplatu penzije od Zavoda za PIOFBiH, koji je odbio i prvostepeni i drugostepeni organ u upravnom postupku, a tužba podnosioca prijave u upravnom sporu je, također, odbijena. 5. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 27. juna 2007. godine donioOdluku o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne iHercegovine i Republike Srpske, u kojoj je utvrdio da je tužena strana, Federacija Bosne i Herceg0v- ine, diskriminirala podnosioce prijava u uživanju njihovih prava na socijalnu sigurnost prema članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana49 6. Zaključkom broj 8 predmetne odluke (tačka broj 94 Odluke) Ustavni sud je odlučio da naredi tuženoj strani Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana) da preduzme sve potrebne zakonske i administrativne korake u roku od 6 mjeseci od dana prijema te odluke, kako bi osigurala da podnosioci prijava više ne budu diskriminirani u uživanju prava na penziju zagarantiranog članom 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, posebno u poređenju sa penzionerima koji su ostali u Federaciji Bosne i Hercegovine u toku oružanog sukoba. 7. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 15. augusta 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz Zaključka broj 8 te odluke Ustavnog suda istekao 15. februara 2008. godine. 8. Podnosilac prijave je 23. januara i 10. marta 2008. godine dostavio dopise Ustavnom sudu žaleći se da tužena strana nije postupila u skladu sa Zaključkom broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine. 9. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala Ustavnom sudu dopise sa informacijama o koracima koje je preduzela s ciljem izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine. Posljednji takav dopis tužena strana je dostavila 14. jula 2010. godine. 10. U dopisima koje je dostavila tužena strana istaknuto je da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo rada), zajedno sa Zavodom za PIOFBiH, s ciljem implementacije Zaključka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda iniciralo izmjenu Sporazuma o penzijama, a u skladu sa mišljenjem Ustavnog suda u Rješenju o neprovođenju Odluke u predmetu brojCH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.Dalje, navedeno je da bi se predmetnom izmjenom Sporazuma o penzijama postiglo da penzioneri povratnici u prijeratno mjesto življenja buduizjednačeni sa penzionerima kojima nosilac penzionog i invalidskog osiguranja tog entiteta isplaćuje penziju, ali da Republika Srpska nije prihvatila ponuđeno rješenje. Zatim, navedeno je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), na sjednici održanoj 16. jula 2008. godine, donijela Akcioni plan za provođenje generalnih mjera radi prevencije povreda ljudskih prava kao u slučaju Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, te da je na sjednici održanoj 15. novembra 2008. godine usvojila izmjene i dopune Akcionog plana. Naglašeno je i da je Vlada FBiH na sjednici od 8. jula 2009. godine utvrdila i po hitnom postupku uputila u parlamentarnu proceduru Nacrt Zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali da Predstavnički dom Parlamenta FBiH nije usvojio predloženi nacrt zakona, već je donio zaključak da predmetni prob- lem treba rješavati na državnom nivou na jedinstven način, uz preporuku da entitetski premijeri iznađu zakonska rješenja koja bi na reciprocitetan način regulirala predmetnu oblast. Također, navedeno je da je nakon toga Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pokrenulo proceduru donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, tako što je 26. maja 2010. godine tekst Prednacrta navedenog zakona dostavilo Uredu Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima Evropske unije, Federalnom ministarstvu finansija i Federalnom ministarstvu pravde. Istaknuto je da će po pribavljenom mišljenju navedenih institucija Prednacrt navedenog zakona biti dostavljen Vladi FBiH uz prijedlog za upućivanje u daljnju proceduru po hitnom postupku. 11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 12. U odnosu na pitanje koji su to zakonski i administrativni koraci koje je tužena strana trebalo da preduzme s ciljem izvršenja Zaključka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine, Ustavni sud podsjeća da je u Rješenju o neprovođenju Odluke Doma u predmetubroj CH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 13. decembra 2007. godine Ustavni sud zaključio da su se "zakonski koraci koje je tužena strana trebalo da preduzme do 10. jula 2003. godine odnosili na izmjene Sporazuma o penzijama ili zaključivanje novog sporazuma, te usvajanje određenih zakonskih rješenja (u smislu izmjene postojećih ili donošenja novih propisa iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja) kojima bi se osiguralo da se stvori pravna osnova da podnosilac prijave, kao i lica u istoj ili sličnoj situaciji, ostvari svoje pravo na penziju u Federaciji Bosne i Hercegovine, a administrativni koraci sastojali bi se u donošenju konkretnog rješenja kojim bi podnosiocu prijave bilo priznato pravo da ostvaruje penziju kod Zavoda za PIOFBiH". Ustavni sud konstatira da se isto može zaključiti i u predmetnom slučaju s obzirom na to da se radi o predmetu sličnog činjeničnog stanja i pravnog osnova. 13. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da su pokrenute određene aktivnosti koje se odnose na izmjenu Sporazuma o penzijama, te izmjenu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali da te aktivnosti nisu okončane, niti je doneseno konkretno rješenje kojim bi podnosiocu prijave bilo priznato pravo da ostvaruje penziju kod Zavoda za PIOFBiH. Također, Ustavni sud podsjeća da je Zaključak broj 8 Odluke jasan i precizan u pogledu roka do kojeg je tužena strana trebalo da ispuni svoje obaveze, odnosno u roku od 6 mjeseci od dana prijema te odluke, a koji je istekao 15. februara 2008. godine. 14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoje obaveze iz Zaključka broj 8 konačne i obavezujućeOdluke o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. juna 2007. godine. 15. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 16. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/00/6413 i dr., na temelju nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.(a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na temelju Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine donio je Broj 76–Strana50 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. RJEŠENJE 1 Utvrđuje se da tužena strana Federacija Bosne i Hercegovine nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. lipnja 2007. godine. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Mlađen Šekerović (u daljnjem tekstu: podnositelj prijave) se u postupku pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom)/Povjerenstvom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo)/Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) žalio na disparitet u iznosu mirovina koje isplaćuje Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIORS) i Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod za MIOFBiH), te na nemogućnost ostvarenja zdravstvene zaštite. 2. Podnositelj prijave je umirovljenik koji je živio u Tuzli prije izbijanja ratnih sukoba. Umirovljen je prije rata i primao mirovinu od Društvenog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond MIOBiH). Nakon izbijanja ratnih sukoba, podnositelj prijave je napustio Tuzlu i počeo primati mirovinu od Fonda PIORS. 3. U međuvremenu, točnije 27. ožujka 2000. godine, Zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar, Društveni fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (koji su se nakon odluke Visokog predstavnika iz studenog 2000. godine spojili u Zavod za MIOFBiH) i Fond PIORS su zaključili Sporazum o međusobnim pravima i obvezama u provedbi mirovinskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Sporazum o mirovinama), prema kojem je dogovoreno da će Fond, koji je do stupanja na snagu ovog sporazuma vršio isplatu mirovina korisnicima mirovina, nastaviti sa isplatama istih mirovina bez obzira na privremeno ili stalno mjesto boravka korisnika mirovina. Fond PIORS je jednostrano raskinuo Sporazum o mirovinama u veljači 2002. godine. Međutim, prema određenim izvješćima, nastavio je isplaćivati mirovine onim korisnicima mirovina koji su već bili priznati kao njegovi korisnici. S druge strane, Zavod za MIOFBiH je izjavio da će i dalje postupati sukladno Sporazumu o mirovinama i isplaćivati svoje korisnike mirovina koji žive u Republici Srpskoj. 4. U tijeku 2000. godine podnositelj prijave je podnio zahtjev za isplatu mirovine od Zavoda za MIOFBiH, koji je odbilo i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku, a tužba podnositelja prijave u upravnom sporu je, također, odbijena. 5. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 27. lipnja 2007. godine donioOdluku o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u kojoj je utvrdio da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, diskriminirala podnositelje prijava u uživanju njihovih prava na socijalnu sigurnost prema članku 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. 6. Zaključkom broj 8 predmetne odluke (točka broj 94 Odluke) Ustavni sud je odlučio narediti tuženoj strani Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana) da poduzme sve potrebne zakonske i administrativne korake u roku od 6 mjeseci od dana primitka te odluke, kako bi osigurala da podnositelji prijava više ne budu diskriminirani u uživanju prava na mirovinu zagarantiranog člankom 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, posebno u usporedbi sa umirovljenicima koji su ostali u Federaciji Bosne i Hercegovine u tijeku oružanog sukoba. 7. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 15. kolovoza 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje obveze iz Zaključka broj 8 te odluke Ustavnog suda istekao 15. veljače 2008. godine. 8. Podnositelj prijave je 23. siječnja i 10. ožujka 2008. godine dostavio dopise Ustavnom sudu žaleći se da tužena strana nije postupila sukladno Zaključu broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. lipnja 2007. godine. 9. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala Ustavnom sudu dopise sa informacijama o koracima koje je poduzela s ciljem izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda od 27. lipnja 2007. godine. Posljednji takav dopis tužena strana je dostavila 14. srpnja 2010. godine. 10. U dopisima koje je dostavila tužena strana istaknuto je da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo rada), zajedno sa Zavodom za MIOFBiH, s ciljem implementacije Zaključka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda iniciralo izmjenu Sporazuma o mirovinama, a sukladno mišljenju Ustavnog suda u Rješenju o neprovedbi Odluke u predmetu brojCH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.Dalje, navedeno je da bi se predmetnom izmjenom Sporazuma o mirovinama postiglo da umirovljenici povratnici u prijeratno mjesto življenja budu izjednačeni sa umirovljenicima kojima nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja tog entiteta isplaćuje mirovinu, ali da Republika Srpska nije prihvatila ponuđeno rješenje. Potom, navedeno je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), na sjednici održanoj 16. srpnja 2008. godine, donijela Akcioni plan za provedbu generalnih mjera radi prevencije povreda ljudskih prava kao u slučaju Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava, te da je na sjednici održanoj 15. studenog 2008. godine usvojila izmjene i dopune Akcionog plana. Naglašeno je i da je Vlada FBiH na sjednici od 8. srpnja 2009. godine utvrdila i po žurnom postupku uputila u parlamentarnu proceduru Nacrt Zakona o dopuni Zakona o mirovinskom i invalidskom osigura- nju, ali da Zastupnički dom Parlamenta FBiH nije usvojio predloženi nacrt zakona, već je donio zaključak da predmetni problem treba rješavati na državnoj razini na jedinstven način, uz preporuku da entitetski premijeri iznađu zakonska rješenja koja bi na reciprocitetan način regulirala predmetnu oblast. Također, navedeno je da je nakon toga Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pokrenulo proceduru donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, tako što je 26. svibnja 2010. godine tekst Prednacrta navedenog zakona dostavilo Uredu Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima Europske unije, Federalnom ministarstvu financija i Federalnom ministarstvu pravde. Istaknuto je da će po pribavljenom mišljenju navedenih institucija Prednacrt navedenog zakona biti dostavljen Vladi FBiH uz prijedlog za upućivanje u daljnju proceduru po žurnom postupku. 11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka, sva tijela vlasti su dužna u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana51 poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 12. U odnosu na pitanje koji su to zakonski i administrativni koraci koje je tužena strana trebala poduzeti s ciljem izvršenja Zaključka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. lipnja 2007. godine, Ustavni sud podsjeća da je u Rješenju o neprovedbi Odluke Doma u predmetubroj CH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 13. prosinca 2007. godineUstavni sud zaključio da su se "zakonski koraci koje je tužena strana trebala poduzeti do 10. srpnja 2003. godine odnosili na izmjene Sporazuma o mirovinama ili zaključivanje novog sporazuma, te usvajanje određenih zakonskih rješenja (u smislu izmjene postojećih ili donošenja novih propisa iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja) kojima bi se osiguralo da se stvori pravna osnova da podnositelj prijave, kao i osobe u istoj ili sličnoj situaciji, ostvari svoje pravo na mirovinu u Federaciji Bosne i Hercegovine, a administrativni koraci sastojali bi se u donošenju konkretnog rješenja kojim bi podnositelju prijave bilo priznato pravo da ostvaruje mirovinu kod Zavoda za MIOFBiH". Ustavni sud konstatira da se isto može zaključiti i u predmetnom slučaju obzirom na to da se radi o predmetu sličnog činjeničnog stanja i pravne osnove. 13. U svezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da su pokrenute određene aktivnosti koje se odnose na izmjenu Sporazuma o mirovinama, te izmjenu Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, ali da te aktivnosti nisu okončane, niti je doneseno konkretno rješenje kojim bi podnositelju prijave bilo priznato pravo da ostvaruje mirovinu kod Zavoda za MIOFBiH. Također, Ustavni sud podsjeća da je Zaključak broj 8 Odluke jasan i precizan u pogledu roka do kojeg je tužena strana trebala ispuniti svoje obveze, odnosno u roku od 6 mjeseci od dana primitka te odluke, a koji je istekao 15. veljače 2008. godine. 14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoje obveze iz Zaključka broj 8 konačne i obvezujućeOdluke o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. lipnja 2007. godine. 15. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. 16. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/13699, na osnovu nadležnosti u smislu čl.II/2,II/6,III/5a) iVI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na osnovu Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 3 i člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je RJEŠEWE 1 Utvrđuje se da tužena strana Bosna i Hercegovina nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/03/13699 od 19. aprila 2007. godine. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE 1. Čedomir Radić (u daqnjem tekstu: podnosilac prijave), kao pripadnik bivše Jugoslovenske narodne armije, u postupku pred Domom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daqnjem tekstu: Dom)/Komisijom za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Komisija)tražiojedasevratiuposjedstananakojemjebio nosilac stanarskog prava, a koji se nalazi u Bawoj Luci, Aleja JNA broj S-56 (sadašwa adresa: Aleja svetog Save broj 18/4, u daqnjem tekstu: predmetni stan), te da bude priznat kao sopstvenik predmetnog stana. 2. Ustavni sud je 19. aprila 2007. godine usvojioOdluku o prihvatqivosti i meritumu brojCH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kojom je utvrdio da je tužena strana Bosna i Hercegovina (u daqnjem tekstu: tužena strana) povrijedila pravo podnosioca prijave na pristup sudu iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku odlučivawa o povratu predmetnog stana pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). 3. Zakqučkom broj 4 predmetne odluke (tačka 66 Odluke) Ustavni sud je odlučio da naredi tuženoj strani da: "od dana dostave te odluke, podnosiocu prijave omogući, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, pokretanje upravnog spora protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210- 286-299/06 od 10. novembra 2006. godine", a Zakqučkom broj 5 predmetne odluke odlučio je da"u slučaju da podnosilac prijave pokrene upravni spor, naredi Bosni i Hercegovini da pravosnažno okonča upravni spor u roku od 6 mjeseci od dana njegovog pokretawa u skladu sa Aneksom 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženjem iz ove odluke". 4. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 28. juna 2007. godine. 5. Podnosilac prijave je 6. novembra 2008. godine dostavio Ustavnom sudu dopis sa dokumentacijom u kojem je istakao da navedena odluka Ustavnog suda nije implementirana, odnosno da tužena strana nije postupila u skladu sa Odlukom Ustavnog suda od 19. aprila 2007. godine u pogledu zakqučaka br. 4 i 5. Ustavni sud je 9. marta 2009. godine dostavio dopis podnosioca prijave tuženoj strani, koja nije dostavila odgovor. 6. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je podnosilac prijave 24. jula 2007. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine, što znači da je krajwi rok za implementaciju Zakqučka broj 5 bio 24. februar 2008. godine. 7. Dalje, iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1036/07 od 11. novembra 2008. godine odbačena tužba podnosioca prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine broj R-702-4456-1/1-01-210- 286-299/06 od 10. novembra 2006. godine i broj R-702- 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana52 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. 4456-1/1-01-210-286/05 od 14. septembra 2006. godine zbog nepostojawa procesnopravnih uslova za meritorno rješavanje tužbe. U obrazloženju rješewa je navedeno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakonao upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 88/07, koji je stupio na snagu 28. novembra 2007. godine; u daqnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZUS-a) dopunjena odredba člana 4 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, tako što je propisano da se institucijom Bosne i Hercegovine smatra i Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine. Dalje je navedeno da se, u smislu člana 8 citiranog zakona, odluka Komisije smatra konačnim aktom protiv koje može da se pokrene upravni spor u roku od 60 dana od dana stupawa na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUP-a. Shodno tome, Sud BiH je zakqučio da do 28. novembra 2007. godine, odnosno do stupawa na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUS-a nije bilo dopušteno pokretanje upravnog spora protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve. Imajući u vidu da je podnosilac prijave tužbu podnio 20. jula 2007. godine, odnosno prije stupawa na snagu navedenog zakona, Sud BiH je tu tužbu odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je podnesena prije stupawa na snagu citiranog zakona. 8. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Takođe, prema članu 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je da poštuje svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2 istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom sprovoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupawa, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 9. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci brojCH/03/13699 od 19. aprila 2007. godine u "Pravnim lijekovima" (tačka 64 Odluke) navedeno:Ustavni sud smatra shodnim da naredi Bosni i Hercegovini da obezbijedipodnosiocu prijave postupak, koji će u potpunosti biti u saglasnosti sa standardima iz,inter alia, člana 6 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Da bi se toostvarilo, potrebno je da se podnosiocu prijave omogući obraćanje Sudu Bosne i Hercegovine, koji će, poštujući garantepravičnog postupka, preispitati Odluku Komisije za imovinske zahtjeve, kao upravnog organa i donijeti zakonitu odluku, u skladu sa Aneksom 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine iobrazloženjem iz ove odluke. Ovo iz razloga što se Komisija za imovinske zahtjeve može tretirati kao "institucija Bosne i Hercegovine" u smislu člana 1, a u vezi sa članom 4 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (nadležnost države na osnovu članaIII/5a) Ustava Bosne i Hercegovine). Povrat imovine, iako je građanske prirode, organizovan je kao upravni postupak. Član 6 Evropske konvencije nameće pozitivnu obavezu državi da obezbijedi sudsku zaštitu u svim postupcima u kojima se pobija odluka organa koji nema karakter "tribunala", a odlučuje o "građanskim zahtjevima". Pobijana odluka Komisije za imovinske zahtjeve, iz tačno navedenih razloga u obrazloženju ove odluke, može da se tretira kao "konačni upravni akt". Prema članu 2 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, građanin koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo konačnim upravnim aktom ima pravo na sudsku zaštitu. 10. Imajući u vidu navedeno, te da Sud BiH nije meritorno razmatrao tužbu podnosioca prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine, već je odbacio kao nedopuštenu, Ustavni sud zakqučuje da tužena strana nije izvršila svoju obavezu iz zakqučaka br. 4 i 5 konačne i obavezujućeOdluke o prihvatqivosti i meritumu brojCH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 19. aprila 2007. godine. 11. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 12. Na osnovu člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješewa. 13. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/13699, na osnovu nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na osnovu Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je RJEŠENJE 1 Utvrđuje se da tužena strana Bosna i Hercegovina nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/03/13699 od 19. aprila 2007. godine. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Čedomir Radić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), kao pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije, u postupku pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom)/Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) tražio je da se vrati u posjed stana na kojem je bio nosilac stanarskog prava, a koji se nalazi u Banjoj Luci, Aleja JNA broj S-56 (sadašnja adresa: Aleja svetog Save broj 18/4, u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da bude priznat kao vlasnik predmetnog stana. 2. Ustavni sud je 19. aprila 2007. godine usvojioOdluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kojom je utvrdio da je tužena strana Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tužena strana) povrijedila pravo podnosioca prijave na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku odlučivanja o povratu predmetnog stana pred Komisij- om za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). 3. Zaključkom broj 4 predmetne odluke (tačka 66. Odluke) Ustavni sud je odlučio da naredi tuženoj strani da: "od dana dostave te odluke, podnosiocu prijave omogući, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, pokretanje upravnog spora protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine",a Zaključkom broj 5 predmetne 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana53 odluke odlučio je da"u slučaju da podnosilac prijave pokrene upravni spor, naredi Bosni i Hercegovini da pravosnažno okonča upravni spor u roku od 6 mjeseci od dana njegovog pokretanja u skladu sa Aneksom 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženjem iz ove odluke". 4. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 28. juna 2007. godine. 5. Podnosilac prijave je 6. novembra 2008. godine dostavio Ustavnom sudu dopis sa dokumentacijom u kojem je istakao da navedena odluka Ustavnog suda nije implementirana, odnosno da tužena strana nije postupila u skladu sa Odlukom Ustavnog suda od 19. aprila 2007. godine u pogledu zaključaka br. 4 i 5. Ustavni sud je 9. marta 2009. godine dostavio dopis podnosioca prijave tuženoj strani, koja nije dostavila odgovor. 6. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je podnosilac prijave 24. jula 2007. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine, što znači da je krajnji rok za implementaciju Zaključka broj 5 bio 24. februar 2008. godine. 7. Dalje, iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1036/07 od 11. novembra 2008. godine odbačena tužba podnosioca prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine broj R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine i broj R-702-4456-1/1-01-210-286/05 od 14. septembra 2006. godine zbog nepostojanja procesnopravnih uvjeta za meritorno rješavanje tužbe. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 88/07, koji je stupio na snagu 28. novembra 2007. godine; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZUS-a) dopunjena odredba člana 4. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, tako što je propisano da se institucijom Bosne i Hercegovine smatra i Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine. Dalje je navedeno da se, u smislu člana 8. citiranog zakona, odluka Komisije smatra konačnim aktom protiv koje se može pokrenuti upravni spor u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUP-a. Shodno tome, Sud BiH je zaključio da do 28. novembra 2007. godine, odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUS-a nije bilo dopušteno pokretanje upravnog spora protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve. Imajući u vidu da je podnosilac prijave tužbu podnio 20. jula 2007. godine, odnosno prije stupanja na snagu navedenog zakona, Sud BiH je tu tužbu odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je podnesena prije stupanja na snagu citiranog zakona. 8. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 9. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj CH/03/13699 od 19. aprila 2007. godine u "Pravnim lijekovima" (tačka 64. Odluke) navedeno:Ustavni sud smatra shodnim da naredi Bosni i Hercegovini da osigura podnosiocu prijave postupak, koji će u potpunosti biti u saglasnosti sa standardima iz, inter alia, člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Da bi se to ostvarilo, potrebno je da se podnosiocu prijave omogući obraćanje Sudu Bosne i Hercegovine, koji će, poštujući garante pravičnog postupka, preispitati Odluku Komisije za imovinske zahtjeve, kao upravnog organa i donijeti zakonitu odluku, u skladu sa Aneksom 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženjem iz ove odluke. Ovo iz razloga što se Komisija za imovinske zahtjeve može tretirati kao "institucija Bosne i Hercegovine" u smislu člana 1, a u vezi sa članom 4. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (nadležnost države na osnovu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine). Povrat imovine, iako je građanske prirode, organiziran je kao upravni postupak. Član 6. Evropske konvencije nameće pozitivnu obavezu državi da osigura sudsku zaštitu u svim postupcima u kojima se pobija odluka organa koji nema karakter "tribunala", a odlučuje o "građanskim zahtjevima". Pobijana odluka Komisije za imovinske zahtjeve, iz tačno navedenih razloga u obrazloženju ove odluke, može se tretirati kao "konačni upravni akt". Prema članu 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, građanin koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo konačnim upravnim aktom ima pravo na sudsku zaštitu. 10. Imajući u vidu navedeno, te da Sud BiH nije meritorno razmatrao tužbu podnosioca prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine, već je odbacio kao nedopuštenu, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoju obavezu iz zaključaka br. 4 i 5 konačne i obavezujućeOdluke o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 19. aprila 2007. godine. 11. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 12. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/13699, na temelju nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na temelju Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine donio je RJEŠENJE 1 Utvrđuje se da tužena strana Bosna i Hercegovina nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/03/13699 od 19. travnja 2007. godine. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana54 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Čedomir Radić (u daljnjem tekstu: podnositelj prijave), kao pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije, u postupku pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom)/Povjerenstvom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) tražio je da se vrati u posjed stana na kojem je bio nositelj stanarskog prava, a koji se nalazi u Banjaluci, Aleja JNA broj S-56 (sadašnja adresa: Aleja svetog Save broj 18/4, u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da bude priznat vlasnikom predmetnog stana. 2. Ustavni sud je 19. travnja 2007. godine usvojioOdluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kojom je utvrdio da je tužena strana Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tužena strana) povrijedila pravo podnositelja prijave na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u postupku odlučivanja o povratu predmetnog stana pred Povjerenstvom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za imovinske zahtjeve). 3. Zaključkom broj 4 predmetne odluke (točka 66. Odluke) Ustavni sud je odlučio narediti tuženoj strani da: "od dana dostave te odluke, podnositelju prijave omogući, sukladno relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, pokretanje upravnog spora protiv Odluke Povjerenstva za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. studenog 2006. godine",a Zaključkom broj 5 predmetne odluke odlučio je da"u slučaju da podnositelj prijave pokrene upravni spor, naredi Bosni i Hercegovini da pravomoćno okonča upravni spor u roku od 6 mjeseci od dana njegovog pokretanja sukladno Aneksu 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženju iz ove odluke". 4. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 28. lipnja 2007. godine. 5. Podnositelj prijave je 6. studenog 2008. godine dostavio Ustavnom sudu dopis sa dokumentacijom u kojem je istaknuo da navedena odluka Ustavnog suda nije implementirana, odnosno da tužena strana nije postupila sukladno Odluci Ustavnog suda od 19. travnja 2007. godine u pogledu zaključaka br. 4 i 5. Ustavni sud je 9. ožujka 2009. godine dostavio dopis podnositelja prijave tuženoj strani, koja nije dostavila odgovor. 6. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je podnositelj prijave 24. srpnja 2007. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv Odluke Povjerenstva za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. studenog 2006. godine, što znači da je krajnji rok za implementaciju Zaključka broj 5 bila 24. veljača 2008. godine. 7. Dalje, iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1036/07 od 11. studenog 2008. godine odbačena tužba podnositelja prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica Bosne i Hercegovine broj R-702-4456-1/1-01-210- 286-299/06 od 10. studenog 2006. godine i broj R-702-4456-1/1- 1-210-286/05 od 14. rujna 2006. godine zbog nepostojanja procesnopravnih uvjeta za meritorno rješavanje tužbe. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 88/07, koji je stupio na snagu 28. studenog 2007. godine; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZUS-a) dopunjena odredba članka 4. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, tako što je propisano da se institucijom Bosne i Hercegovine smatra i Povjerenstvo za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica Bosne i Hercegovine. Dalje je navedeno da se, u smislu članka 8. citiranog zakona, odluka Povjerenstva smatra konačnim aktom protiv koje se može pokrenuti upravni spor u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUP-a. Sukladno tome, Sud BiH je zaključio da do 28. studenog 2007. godine, odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUS-a nije bilo dopušteno pokretanje upravnog spora protiv odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve. Imajući u vidu da je podnositelj prijave tužbu podnio 20. srpnja 2007. godine, odnosno prije stupanja na snagu navedenog zakona, Sud BiH je tu tužbu odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je podnesena prije stupanja na snagu citiranog zakona. 8. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka, sva tijela vlasti su dužna u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 9. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj CH/03/13699 od 19. travnja 2007. godine u "Pravnim lijekovima" (točka 64. Odluke) navedeno:Ustavni sud smatra sukladnim narediti Bosni i Hercegovini da osigura podnositelju prijave postupak, koji će u potpunosti biti u suglasnosti sa standardima iz, inter alia, članka 6. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Da bi se to ostvarilo, potrebno je da se podnositelju prijave omogući obraćanje Sudu Bosne i Hercegovine, koji će, poštujući garante pravičnog postupka, preispitati Odluku Povjerenstva za imovinske zahtjeve, kao upravnog tijela i donijeti zakonitu odluku, sukladno Aneksu 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženju iz ove odluke. Ovo iz razloga što se Povjerenstvo za imovinske zahtjeve može tretirati kao "institucija BosneiHercegovine"usmislučlanka1,ausvezisačlankom4. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (nadležnost države na osnovi članka III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine). Povrat imovine, iako je građanske naravi, organiziran je kao upravni postupak. Članak 6. Europske konvencije nameće pozitivnu obvezu državi da osigura sudsku zaštitu u svim postupcima u kojima se pobija odluka tijela koje nema karakter "tribunala", a odlučuje o "građanskim zahtjevima". Pobijana odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve, iz točno navedenih razloga u obrazloženju ove odluke, može se tretirati kao "konačni upravni akt". Prema članku 2. Zakona o upravnim sporovima Bos- ne i Hercegovine, građanin koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo konačnim upravnim aktom ima pravo na sudsku zaštitu. 10. Imajući u vidu navedeno, te da Sud BiH nije meritorno razmatrao tužbu podnositelja prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv Odluke Povjerenstva za imovinske zahtjeve broj R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. studenog 2006. godine, već je odbacio kao nedopuštenu, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoju obvezu iz zaključaka br. 4 i 5 konačne i obvezujućeOdluke o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 19. travnja 2007. godine. 11. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. 12. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana55 Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/14916,naosnovunadležnosti,u smislu čl.II/2,II/6,III/5a) iVI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 3 i člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je RJEŠEWE 1 Utvrđuje se da tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine brojCH/00/5152 i dr.od 6. jula 2005. godine u predmetu brojCH/03/14916. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE 1. Trivko Stanar (u daqnjem tekstu: podnosilac prijave), pripadnik bivše Jugoslovenske narodne armije (u daqnjem tekstu: JNA), podnio je prijavu Domu za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daqnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana u ulici Krawčevića 21/III, Sarajevo, te da bude priznat kao njegov vlasnik. 2. Komisija za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Komisija) usvojila je 6. jula 2005. godineOdluku o prihvatqivosti i meritumu br. CH/00/515 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercego- vine i Federacije Bosne i Hercegovine,kojom je obuhvaćen predmet broj CH/03/14916,Trivko Stanar protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: tužena strana), u postupcima vraćawa u posjed stanova prekršila pravo podnosilaca prijava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. 4. Zakqučkom broj 9 predmetne odluke (tačka 154 Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da svakom od podnosilaca prijava isplati iznos od po 1.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. Zakqučkom broj 10 predmetne odluke naređeno je tuženoj strani da podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuđen u prethodnom zakqučku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci. 5. Predmetna odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 8. avgusta 2005. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz zakqučka broj 9 te odluke istekao 8. novembra 2005. godine. 6. Tužena strana je 8. februara 2006. godine dostavila obavještenje o radwama koje je preduzela s ciljem izvršewa predmetne odluke Komisije. U obavještenju je, između ostalog, navedeno da su pribavljeni brojevi žiro računa i ostali relevantni podaci o podnosiocima prijava, koji su proslijeđeni Federalnom ministarstvu finansija (u daqnjem tekstu: Ministarstvo finansija), a koje će isplatu vršiti hronološkim redom. Takođe, navedeno je da će podnosiocima prijave biti isplaćena i kamata iz zakqučka broj 10 odluke. 7. Nakon toga, odnosno 11. jula 2007. godine, tužena strana je dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) obavještenje da je podnosiocu prijave isplaćena naknada iz zakqučka broj 9 predmetne odluke. 8. Podnosilac prijave je 27. jula 2007. godine i 8. aprila 2009. godine dostavio Ustavnom sudu dopise sa dokumentacijom u kojima se žalio na neizvršenje zakqučka broj 10 predmetne odluke Komisije. Naime, u dopisima je naveo da mu je isplaćena naknada nematerijalne štete iz zakqučka broj 9 predmetne odluke, ali da nije isplaćena u roku koji je predviđen tim zakqučkom, zbog čega su mu, u skladu sa zakqučkom broj 10 predmetne odluke, trebale biti isplaćene zatezne kamate, a što nije učinjeno. Iz dokumentacije koju je dostavio uz dopise proizilazi da se podnosilac prijave 9. novembra 2006. godine i 12. decembra 2006. godine obratio Ministarstvu finansija radi isplate nematerijalne štete, u skladu sa odlukom Komisije, te da ga je Ministarstvo finansija dopisom od 18. decembra 2006. godine pozvalo da dostavi broj računa na koji će mu se isplatiti naknada, što je podnosilac prijave i učinio 23. januara 2007. godine. Takođe, podnosilac prijave je na traženje Ministarstva finansija 23. maja 2007. godine dostavio tom ministarstvu i matični broj građana, a 14. juna 2007. godine podnio je navedenom ministarstvu urgenciju radi izvršewa obaveze iz zakqučka broj 9 predmetne odluke Komisije. 9. Ustavni sud je dopisom od 7. jula 2010. godine zatražio od tužene strane da dostavi obavještenje o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa zakqučaka br. 9 i 10 predmetne odluke Komisije u predmetu podnosioca prijave. Tužena strana je 16. jula 2010. godine dostavila traženo obavještenje. U predmetnom obavještenju je istaknuto da je u vezi sa navodima podnosioca prijave da mu nije isplaćena kamata prema zakqučku broj 10 predmetne odluke Komisije zatraženo od Ministarstva finansija da dostavi dokaz o isplati kamate podnosiocu prijave, odnosno, za slučaj da ona nije isplaćena, obavještenje o mjerama koje će to ministarstvo preduzeti s ciljem izvršewa navedenog zakqučka. Dalje, navedeno je da, prema informacijama koje je dostavilo Ministarstvo finansija, podnosiocu prijave nije isplaćena kamata prema zakqučku broj 10 predmetne odluke jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke, te na taj način značajno doprinio kašnjenju isplate dosuđene naknade prema zakqučku broj 9. Takođe, istaknuto je da će obavještenje o isplaćenoj kamati biti dostavljeno naknadno. 10. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Takođe, prema članu 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je da poštuje svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2 istog člana, svi organi vlasti su dužni da u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom sprovode odluke Ustavnog suda. 11. Komisija je u svojoj Odluci brojCH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,odredila način i rok za izvršavanje obaveze iz zakqučka broj 9 te odluke. Ustavni sud primjećuje da tužena strana nije postupila u skladu sa svojom obavezom iz zakqučka broj 9 predmetne odluke Komisije u roku koji je propisan tim zakqučkom, odnosno podnosiocu prijave nije isplatila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000 KM do 8. novembra 2005. godine, zbog čega je bila obavezna da postupi u skladu sa zakqučkom broj 10 predmetne odluke Komisije i da podnosiocu prijave isplati zateznu kamatu od 10 % (deset posto) na iznos dosuđen u zakqučku broj 9 po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci. 12. Tužena strana je potvrdila da nije izvršila obavezu iz zakqučka broj 10 predmetne odluke Komisije, te je istakla da ta obaveza nije izvršena zbog toga što je podnosilac prijave svojim postupanjem doprinio kašnjenju u isplati naknade iz 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana56 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. zakqučka broj 9, jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke. Međutim, Ustavni sud ne može da prihvati navedenu tvrdnju tužene strane s obzirom na to da nije potkrijepljena adekvatnim dokazima. Nasuprot tome, iz dopisa tužene strane od 8. februara 2006. godine proizilazi da je tužena strana prije tog datuma pribavila broj žiro računa i ostale relevantne podatke o podnosiocu prijave i proslijedila ih Ministarstvu finansija, koje nije preduzimalo nikakve aktivnosti s ciljem izvršewa zakqučka broj 9 predmetne odluke Komisije sve dok se podnosilac prijave nije 9. novembra i 12. decembra 2006. godine obratio sa zahtjevom za izvršenje navedenog zakqučka, nakon čega je od njega ponovo zatraženo da dostavi broj računa i matični broj građana. 13. Shodno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana u predmetu podnosioca prijave broj CH/03/14916 nije izvršila zakqučak broj 10Odluke Komisije CH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 6. jula 2005. godine. 14. Prema članu 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupawa, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 15. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 16. Na osnovu člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješewa. 17. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/14916, na osnovu nadležnosti, u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je RJEŠENJE 1 Utvrđujesedatuženastrana,FederacijaBosnei Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine brojCH/00/5152 i dr.od 6. jula 2005. godine u predmetu brojCH/03/14916. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Trivko Stanar (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA), podnio je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana u ulici Kranjčevića 21/III, Sarajevo, te da bude priznat kao njegov vlasnik. 2. Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) usvojila je 6. jula 2005. godineOdluku o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/515 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,kojom je obuhvaćen predmet broj CH/03/14916, Trivko Stanar protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana), u postupcima vraćanja u posjed stanova prekršila pravo podnosilaca prijava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 4. Zaključkom broj 9 predmetne odluke (tačka 154. Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da svakom od podnosilaca prijava isplati iznos od po 1.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. Zaključkom broj 10 predmetne odluke naređeno je tuženoj strani da podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10 % (deset posto) na iznos dosuđen u prethodnom zaključku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci. 5. Predmetna odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 8. augusta 2005. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz zaključka broj 9 te odluke istekao 8. novembra 2005. godine. 6. Tužena strana je 8. februara 2006. godine dostavila obavještenje o radnjama koje je preduzela s ciljem izvršenja predmetne odluke Komisije. U obavještenju je, između ostalog, navedeno da su pribavljeni brojevi žiroračuna i ostali relevantni podaci o podnosiocima prijava, koji su proslijeđeni Federalnom ministarstvu finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), a koje će isplatu vršiti hronološkim redom. Također, navedeno je da će podnosiocima prijave biti isplaćena i kamata iz zaključka broj 10 odluke. 7. Nakon toga, odnosno 11. jula 2007. godine, tužena strana je dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) obavještenje da je podnosiocu prijave isplaćena naknada iz zaključka broj 9 predmetne odluke. 8. Podnosilac prijave je 27. jula 2007. godine i 8. aprila 2009. godine dostavio Ustavnom sudu dopise sa dokumentacijom u kojima se žalio na neizvršenje zaključka broj 10 predmetne odluke Komisije. Naime, u dopisima je naveo da mu je isplaćena naknada nematerijalne štete iz zaključka broj 9 predmetne odluke, ali da nije isplaćena u roku koji je predviđen tim zaključkom, zbog čega su mu, u skladu sa zaključkom broj 10 predmetne odluke, trebale biti isplaćene zatezne kamate, a što nije učinjeno. Iz dokumentacije koju je dostavio uz dopise proizlazi da se podnosilac prijave 9. novembra 2006. godine i 12. decembra 2006. godine obratio Ministarstvu finansija radi isplate nematerijalne štete, u skladu sa odlukom Komisije, te da ga je Ministarstvo finansija dopisom od 18. decembra 2006. godine pozvalo da dostavi broj računa na koji će mu se isplatiti naknada, što je podnosilac prijave i učinio 23. januara 2007. godine. Također, podnosilac prijave je na traženje Ministarstva finansija 23. maja 2007. godine dostavio tom ministarstvu i matični broj građana, a 14. juna 2007. godine podnio je navedenom ministarstvu urgenciju radi izvršenja obaveze iz zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije. 9. Ustavni sud je dopisom od 7. jula 2010. godine zatražio od tužene strane da dostavi obavještenje o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja zaključaka br. 9 i 10 predmetne odluke Komisije u predmetu podnosioca prijave. Tužena strana je 16. jula 2010. godine dostavila traženo obavještenje. U predmetnom obavještenju je istaknuto da je u vezi sa navodima podnosioca prijave da mu nije isplaćena kamata prema zaključku broj 10 predmetne odluke Komisije zatraženo od Ministarstva finansija da dostavi dokaz o isplati kamate podnosiocu prijave, odnosno, za slučaj da ona nije 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana57 isplaćena, obavještenje o mjerama koje će to ministarstvo preduzeti s ciljem izvršenja navedenog zaključka. Dalje, navedeno je da, prema informacijama koje je dostavilo Ministarstvo finansija, podnosiocu prijave nije isplaćena kamata prema zaključku broj 10 predmetne odluke jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke, te na taj način značajno doprinio kašnjenju isplate dosuđene naknade prema zaključku broj 9. Također, istaknuto je da će obavještenje o isplaćenoj kamati biti dostavljeno naknadno. 10. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. 11. Komisija je u svojoj Odluci brojCH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,odredila način i rok za izvršavanje obaveze iz zaključka broj 9 te odluke. Ustavni sud primjećuje da tužena strana nije postupila u skladu sa svojom obavezom iz zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije u roku koji je propisan tim zaključkom, odnosno podnosiocu prijave nije isplatila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000 KM do 8. novembra 2005. godine, zbog čega je bila obavezna da postupi u skladu sa zaključkom broj 10 predmetne odluke Komisije i da podnosiocu prijave isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuđen u zaključku broj 9 po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci. 12. Tužena strana je potvrdila da nije izvršila obavezu iz zaključka broj 10 predmetne odluke Komisije, te je istakla da ta obaveza nije izvršena zbog toga što je podnosilac prijave svojim postupanjem doprinio kašnjenju u isplati naknade iz zaključka broj 9, jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke. Međutim, Ustavni sud ne može prihvatiti navedenu tvrdnju tužene strane s obzirom na to da nije potkrijepljena adekvatnim dokazima. Nasuprot tome, iz dopisa tužene strane od 8. februara 2006. godine proizlazi da je tužena strana prije tog datuma pribavila broj žiroračuna i ostale relevantne podatke o podnosiocu prijave i proslijedila ih Ministarstvu finansija, koje nije preduzimalo nikakve aktivnosti s ciljem izvršenja zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije sve dok se podnosilac prijave nije 9. novembra i 12. decembra 2006. godine obratio sa zahtjevom za izvršenje navedenog zaključka, nakon čega je od njega ponovo zatraženo da dostavi broj računa i matični broj građana. 13. Shodno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana u predmetu podnosioca prijave broj CH/03/14916 nije izvršila zaključak broj 10Odluke Komisije CH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 6. jula 2005. godine. 14. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 15. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 16. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/14916, na temelju nadležnosti, u smislu čl. II/2, II/6, III/5.(a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na temelju Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine, donio je RJEŠENJE 1 Utvrđujesedatuženastrana,FederacijaBosnei Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine brojCH/00/5152 i dr.od 6. srpnja 2005. godine u predmetu brojCH/03/14916. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Trivko Stanar (u daljnjem tekstu: podnositelj prijave), pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA), podnio je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana u ulici Kranjčevića 21/III, Sarajevo, te da bude priznat kao njegov vlasnik. 2. Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) usvojila je 6. srpnja 2005. godineOdluku o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/515 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,kojom je obuhvaćen predmet broj CH/03/14916,Trivko Stanar protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana), u postupcima vraćanja u posjed stanova prekršila pravo podnositelja prijava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 4. Zaključkom broj 9 predmetne odluke (točka 154. Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da svakom od podnositelja prijava isplati iznos od po 1.000 KM (tisuću konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. Zaključkom broj 10 predmetne odluke naređeno je tuženoj strani da podnositeljima prijava isplati zateznu kamatu od 10 % (deset posto) na iznos dosuđen u prethodnom zaključku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci. 5. Predmetna odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 8. kolovoza 2005. godine, što znači da je rok za izvršenje obveze iz zaključka broj 9 te odluke istekao 8. studenoga 2005. godine. 6. Tužena strana je 8. veljače 2006. godine dostavila obavješte- nje o radnjama koje je poduzela s ciljem izvršenja predmetne odluke Komisije. U obavještenju je, između ostalog, navedeno da su pribavljeni brojevi žiro-računa i ostali relevantni podaci o podnositeljima prijava, koji su proslijeđeni Federalnom ministar- stvu financija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija), a koje će isplatu vršiti kronološkim redom. Također, navedeno je da će podnositeljima prijave biti isplaćena i kamata iz zaključka broj 10 odluke. 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana58 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. 7. Nakon toga, odnosno 11. srpnja 2007. godine, tužena strana je dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) obavještenje da je podnositelju prijave isplaćena naknada iz zaključka broj 9 predmetne odluke. 8. Podnositelj prijave je 27. srpnja 2007. godine i 8. travnja 2009. godine dostavio Ustavnom sudu dopise sa dokumentacijom u kojima se žalio na neizvršenje zaključka broj 10 predmetne odluke Komisije. Naime, u dopisima je naveo da mu je isplaćena naknada nematerijalne štete iz zaključka broj 9 predmetne odluke, ali da nije isplaćena u roku koji je predviđen tim zaključkom, zbog čega su mu, sukladno zaključku broj 10 predmetne odluke, trebale biti isplaćene zatezne kamate, a što nije učinjeno. Iz dokumentacije koju je dostavio uz dopise proizlazi da se podnositelj prijave 9. studenoga 2006. godine i 12. prosinca 2006. godine obratio Ministarstvu financija radi isplate nematerijalne štete, sukladno odluci Komisije, te da ga je Ministarstvo financija dopisom od 18. prosinca 2006. godine pozvalo da dostavi broj računa na koji će mu se isplatiti naknada, što je podnositelj prijave i učinio 23. siječnja 2007. godine. Također, podnositelj prijave je na traženje Ministarstva financija 23. svibnja 2007. godine dostavio tom ministarstvu i matični broj građana, a 14. lipnja 2007. godine podnio je navedenom ministarstvu urgenciju radi izvršenja obveze iz zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije. 9. Ustavni sud je dopisom od 7. srpnja 2010. godine zatražio od tužene strane da dostavi obavještenje o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja zaključaka br. 9 i 10 predmetne odluke Komisije u predmetu podnositelja prijave. Tužena strana je 16. srpnja 2010. godine dostavila traženo obavještenje. U predmetnom obavještenju je istaknuto da je u vezi sa navodima podnositelja prijave da mu nije isplaćena kamata prema zaključku broj 10 predmetne odluke Komisije zatraženo od Ministarstva financija da dostavi dokaz o isplati kamate podnositelju prijave, odnosno, za slučaj da ona nije isplaćena, obavještenje o mjerama koje će to ministarstvo poduzeti s ciljem izvršenja navedenog zaključka. Dalje, navedeno je da, prema informacijama koje je dostavilo Ministarstvo financija, podnositelju prijave nije isplaćena kamata prema zaključku broj 10 predmetne odluke jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke, te na taj način značajno doprinio kašnjenju isplate dosuđene naknade prema zaključku broj 9. Također, istaknuto je da će obavještenje o isplaćenoj kamati biti dostavljeno naknadno. 10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. 11. Komisija je u svojoj Odluci brojCH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,odredila način i rok za izvršavanje obveze iz zaključka broj 9 te odluke. Ustavni sud primjećuje da tužena strana nije postupila sukladno svojoj obvezi iz zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije u roku koji je propisan tim zaključkom, odnosno podnositelju prijave nije isplatila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000 KM do 8. studenoga 2005. godine, zbog čega je bila obvezna postupiti sukladno zaključku broj 10 predmetne odluke Komisije i podnositelju prijave isplatiti zateznu kamatu od 10 % (deset posto) na iznos dosuđen u zaključku broj 9 po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci. 12. Tužena strana je potvrdila da nije izvršila obvezu iz zaključka broj 10 predmetne odluke Komisije, te je istakla da ta obveza nije izvršena zbog toga što je podnositelj prijave svojim postupanjem doprinio kašnjenju u isplati naknade iz zaključka broj 9, jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke. Međutim, Ustavni sud ne može prihvatiti navedenu tvrdnju tužene strane s obzirom na to da nije potkrijepljena adekvatnim dokazima. Nasuprot tome, iz dopisa tužene strane od 8. veljače 2006. godine proizlazi da je tužena strana prije tog datuma pribavila broj žiro-računa i ostale relevantne podatke o podnositelju prijave i proslijedila ih Ministarstvu financija, koje nije poduzimalo nikakve aktivnosti s ciljem izvršenja zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije sve dok se podnositelj prijave nije 9. studenoga i 12. prosinca 2006. godine obratio sa zahtjevom za izvršenje navedenog zaključka, nakon čega je od njega ponovno zatraženo da dostavi broj računa i matični broj građana. 13. Shodno navedenome, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana u predmetu podnositelja prijave broj CH/03/14916 nije izvršila zaključak broj 10Odluke Komisije CH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 6. srpnja 2005. godine. 14. Prema članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 15. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. 16. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/14934,naosnovunadležnosti,u smislu čl.II/2,II/6,III/5a) iVI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 3 i člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je RJEŠEWE 1 Utvrđuje se da tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/03/14934 od 5. jula 2006. godine. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE 1. Zdravko Papić (u daqnjem tekstu: podnosilac prijave) podnio je prijavu Domu za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daqnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana koji se nalazi u ulici Haxidamjanova broj 9 u Sarajevu (u daqnjem tekstu: predmetni stan). Takođe se žalio na dužinu postupaka povodom njegovih zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana i za prenos stanarskog prava na tom stanu. 2. Odlučujući o navedenoj prijavi, Komisija za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Komisija) usvojila je 5. jula 2006. godineOdluku o 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana59 prihvatqivosti i meritumu broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: tužena strana), u postupku povraćaja stana i postupku prenosa stanarskog prava prekršila pravo podnosioca prijave na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. 3. Zakqučkom broj 5 predmetne odluke (tačka 68 Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da preduzme neophodne korake i obezbijedi pravosnažno rješavanje zahtjeva za povraćaj stana podnosioca prijave, odnosno zahtjeva za prenos stanarskog prava, hitno, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. 4. U vrijeme donošewa predmetne odluke Komisije, postupak povodom zahtjeva podnosioca prijave za vraćanje u posjed predmetnog stana bio je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud), a postupak povodom zahtjeva za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud). 5. Odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 3. avgusta 2006. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveza iz zakqučka broj 5 te odluke istekao 3. novembra 2006. godine. 6. Podnosilac prijave je 18. januara 2010. godine dostavio dopis Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) u kojem se žalio na to da tužena strana nije izvršila obaveze iz zakqučka broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. 7. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala informacije o aktivnostima koje su preduzete s ciljem izvršewa predmetne odluke Komisije. Posljednje informacije tužena strana je dostavila 15. jula 2010. godine. 8. Iz informacija koje je dostavila tužena strana proizilazi da je Kantonalni sud 27. oktobra 2006. godine, u postupku povodom zahtjeva podnosioca prijave za vraćanje u posjed stana, donio presudukojom je uvažio tužbu podnosioca prijave, te poništio rješewa organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovni postupak. Dalje, proizilazi da su u ponovnom postupku organi uprave, odnosno Uprava za stambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: Uprava) i Ministarstvo za stambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: Ministarstvo) donijeli rješewa od 11. decembra 2007. godine, odnosno 6. februara 2008. godine, koja je Kantonalni sud poništio presudom od 1. aprila 2009. godine i predmet ponovo vratio Upravi na ponovni postupak. Takođe, proizilazi da je Uprava u tom ponovnom postupku donijela rješenje 18. avgusta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 23. oktobra 2009. godine. Podnosilac prijave je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješewa Ministarstva od 23. oktobra 2009. godine, a koji je, prema informacijama iz spisa predmeta, još u toku. 9. Takođe, tužena strana je obavijestila Ustavni sud da je Vrhovni sud u postupku povodom zahtjeva podnosioca prijave za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu, odnosno u postupku donošewa rješewa koje zamjenjuje ugovor o korišćenju stana, donio Presudu broj U-1382/03 od 14. jula 2006. godine, kojom je uvažio apelantovu tužbu, te poništio osporena rješewa Ministarstva od 25. marta 2003. godine i Uprave od 16. jula 2002. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dalje, proizilazi da je Uprava u ponovnom postupku donijela Zakqučak broj 23-04/I-23-139/00 od 18. decembra 2006. godine, kojim je prekinula predmetni postupak do pravosnažnog okončawa postupka povodom zahtjeva podnosioca prijave za povraćaj predmetnog stana. 10. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Takođe, prema članu 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je da poštuje svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2 istog člana, svi organi vlasti su dužni da u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom sprovode odluke Ustavnog suda. 11. Na osnovu navedenog proizilazi da tužena strana nije preduzela neophodne korake i obezbijedila pravosnažno rješavanje zahtjeva za povraćaj stana podnosioca prijave i zahtjeva za prenos stanarskogprava, odnosno nije postupila u skladu sa svojim obavezama iz zakqučka broj 5 Odluke Komisije brojCH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. Ustavni sud napominje da je u konkretnom slučaju predmetna prijava i usvojena zbog nedonošewa odluka u razumnom roku, što je zahtijevalo posebnu hitnost u postupanju tužene strane. Suprotno tome, iz dopisa tužene strane dostavljenih Ustavnom sudu jasno je vidqivo da se, umjesto hitnog postupawa, u tom predmetu odugovlači postupak. 12. Prema članu 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupawa, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana nije izvršila zakqučak broj 5 Odluke Komisije brojCH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. 14. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 15. Na osnovu člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješewa. 16. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/14934, na osnovu nadležnosti, u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je RJEŠENJE 1 Utvrđujesedatuženastrana,FederacijaBosnei Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/03/14934 od 5. jula 2006. godine. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana60 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Zdravko Papić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave) podnio je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana koji se nalazi u ulici Hadžidamjanova broj 9 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Također se žalio na dužinu postupaka povodom njegovih zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana i za prijenos stanarskog prava na tom stanu. 2. Odlučujući o navedenoj prijavi, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) usvojila je 5. jula 2006. godineOdluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana), u postupku povrata stana i postupku prijenosa stanarskog prava prekršila pravo podnosioca prijave na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 3. Zaključkom broj 5 predmetne odluke (tačka 68. Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da preduzme neophodne korake i osigura pravosnažno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnosioca prijave, odnosno zahtjeva za prijenos stanarskog prava, hitno, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. 4. U vrijeme donošenja predmetne odluke Komisije, postupak povodom zahtjeva podnosioca prijave za vraćanje u posjed predmetnog stana bio je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a postupak povodom zahtjeva za prijenos stanarskog prava na predmetnom stanu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). 5. Odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 3. augusta 2006. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveza iz zaključka broj 5 te odluke istekao 3. novembra 2006. godine. 6. Podnosilac prijave je 18. januara 2010. godine dostavio dopis Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojem se žalio na to da tužena strana nije izvršila obaveze iz zaključka broj 5 Odluke Komisije brojCH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. 7. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala informacije o aktivnostima koje su preduzete s ciljem izvršenja predmetne odluke Komisije. Posljednje informacije tužena strana je dostavila 15. jula 2010. godine. 8. Iz informacija koje je dostavila tužena strana proizlazi da je Kantonalni sud 27. oktobra 2006. godine, u postupku povodom zahtjeva podnosioca prijave za vraćanje u posjed stana, donio presudu kojom je uvažio tužbu podnosioca prijave, te poništio rješenja organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovni postupak. Dalje, proizlazi da su u ponovnom postupku organi uprave, odnosno Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i Ministarstvo za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijeli rješenja od 11. decembra 2007. godine, odnosno 6. februara 2008. godine, koja je Kantonalni sud poništio presudom od 1. aprila 2009. godine i predmet ponovo vratio Upravi na ponovni postupak. Također, proizlazi da je Uprava u tom ponovnom postupku donijela rješenje 18. augusta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 23. oktobra 2009. godine. Podnosilac prijave je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Ministarstva od 23. oktobra 2009. godine, a koji je, prema informacijama iz spisa predmeta, još u toku. 9. Također, tužena strana je obavijestila Ustavni sud da je Vrhovni sud u postupku povodom zahtjeva podnosioca prijave za prijenos stanarskog prava na predmetnom stanu, odnosno u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, donio Presudu broj U-1382/03 od 14. jula 2006. godine, kojom je uvažio apelantovu tužbu, te poništio osporena rješenja Ministarstva od 25. marta 2003. godine i Uprave od 16. jula 2002. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dalje, proizlazi da je Uprava u ponovnom postupku donijela Zaključak broj 23-04/I-23-139/00 od 18. decembra 2006. godine, kojim je prekinula predmetni postupak do pravosnažnog okončanja postupka povodom zahtjeva podnosioca prijave za povrat predmetnog stana. 10. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. 11. Na osnovu navedenog proizlazi da tužena strana nije preduzela neophodne korake i osigurala pravosnažno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnosioca prijave i zahtjeva za prijenos stanarskog prava, odnosno nije postupila u skladu sa svojim obavezama iz zaključka broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. Ustavni sud napominje da je u konkretnom slučaju predmetna prijava i usvojena zbog nedonošenja odluka u razumnom roku, što je zahtijevalo posebnu hitnost u postupanju tužene strane. Suprotno tome, iz dopisa tužene strane dostavljenih Ustavnom sudu jasno je vidljivo da se, umjesto hitnog postupanja, u tom predmetu odugovlači postupak. 12. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana nije izvršila zaključak broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. 14. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. 15. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 16. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu brojCH/03/14934, na temelju nadležnosti, u smislu čl. II/2, II/6, III/5.(a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na temelju Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine, donio je Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana61 RJEŠENJE 1 Utvrđuje se da tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/03/14934 od 5. srpnja 2006. godine. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE 1. Zdravko Papić (u daljnjem tekstu: podnositelj prijave) podnio je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana koji se nalazi u ulici Hadžidamjanova broj 9 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Također se žalio na dužinu postupaka povodom njegovih zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana i za prijenos stanarskog prava na tom stanu. 2. Odlučujući o navedenoj prijavi, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) usvojila je 5. srpnja 2006. godineOdluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana), u postupku povrata stana i postupku prijenosa stanarskog prava prekršila pravo podnositelja prijave na pravično suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 3. Zaključkom broj 5 predmetne odluke (točka 68. Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da poduzme neophodne korake i osigura pravomoćno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnositelja prijave, odnosno zahtjeva za prijenos stanarskog prava, hitno, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. 4. U vrijeme donošenja predmetne odluke Komisije, postupak povodom zahtjeva podnositelja prijave za vraćanje u posjed predmetnog stana bio je u tijeku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a postupak povodom zahtjeva za prijenos stanarskog prava na predmetnom stanu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). 5. Odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 3. kolovoza 2006. godine, što znači da je rok za izvršenje obveza iz zaključka broj 5 te odluke istekao 3. studenoga 2006. godine. 6. Podnositelj prijave je 18. siječnja 2010. godine dostavio dopis Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojem se žalio na to da tužena strana nije izvršila obveze iz zaključka broj 5 Odluke Komisije brojCH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. srpnja 2006. godine. 7. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala informacije o aktivnostima koje su poduzete s ciljem izvršenja predmetne odluke Komisije. Posljednje informacije tužena strana je dostavila 15. srpnja 2010. godine. 8. Iz informacija koje je dostavila tužena strana proizlazi da je Kantonalni sud 27. listopada 2006. godine, u postupku povodom zahtjeva podnositelja prijave za vraćanje u posjed stana, donio presudu kojom je uvažio tužbu podnositelja prijave, te poništio rješenja organa uprave i predmet vratio prvostupanjskom organu uprave na ponovni postupak. Dalje, proizlazi da su u ponovnom postupku organi uprave, odnosno Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i Ministarstvo za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijeli rješenja od 11. prosinca 2007. godine, odnosno 6. veljače 2008. godine, koja je Kantonalni sud poništio presudom od 1. travnja 2009. godine i predmet ponovno vratio Upravi na ponovni postupak. Također, proizlazi da je Uprava u tom ponovnom postupku donijela rješenje 18. kolovoza 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 23. listopada 2009. godine. Podnositelj prijave je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Ministarstva od 23. listopada 2009. godine, a koji je, prema informacijama iz spisa predmeta, još u tijeku. 9. Također, tužena strana je obavijestila Ustavni sud da je Vrhovni sud u postupku povodom zahtjeva podnositelja prijave za prijenos stanarskog prava na predmetnom stanu, odnosno u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, donio Presudu broj U-1382/03 od 14. srpnja 2006. godine, kojom je uvažio apelantovu tužbu, te poništio pobijana rješenja Ministarstva od 25. ožujka 2003. godine i Uprave od 16. srpnja 2002. godine i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje. Dalje, proizlazi da je Uprava u ponovnom postupku donijela Zaključak broj 23-04/I-23-139/00 od 18. prosinca 2006. godine, kojim je prekinula predmetni postupak do pravomoćnog okončanja postupka povodom zahtjeva podnositelja prijave za povrat predmetnog stana. 10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. 11. Na temelju navedenog proizlazi da tužena strana nije poduzela neophodne korake i osigurala pravomoćno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnositelja prijave i zahtjeva za prijenos stanarskog prava, odnosno nije postupila sukladno svojim obvezama iz zaključka broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. srpnja 2006. godine. Ustavni sud napominje da je u konkretnom slučaju predmetna prijava i usvojena zbog nedonošenja odluka u razumnom roku, što je zahtijevalo posebnu hitnost u postupanju tužene strane. Suprotno tome, iz dopisa tužene strane dostavljenih Ustavnom sudu jasno je vidljivo da se, umjesto hitnog postupanja, u tom predmetu odugovlači postupak. 12. Prema članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana nije izvršila zaključak broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. srpnja 2006. godine. 14. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. 15. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/11 Broj 76–Strana62 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. SADRŽAJ VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1603 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru d.d. "Sarajevoputevi" Sarajevo za imenovanje vršioca dužnosti direktora u d.d. "Sarajevoputevi" Sarajevo 1 1604Odluka o odobravanju izdvajawa sredstava iz "Tekuće rezerve Vlade Federacije" Buxeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta - Federalnom ministarstvu kulture i športa (srpski jezik) 1 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz "Tekuće rezerve Vlade Federacije" Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu kulture i sporta - Federalnom ministarstvu kulture i športa (bosanski jezik) 1 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz "Tekuće pričuve Vlade Federacije" iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Federalnom ministarstvu kulture i športa - Federalnom ministarstvu kulture i sporta (hrvatski jezik) 2 1605 Odluka o davanju saglasnosti na Odluku Uprave JP BH Telecom d.d. Sarajevo o odobravanju sredstava za nabavku promotivnih usluga tokom aktivnosti Rukometnog kluba "Bosna" Sarajevo 2 1606 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za finansijsko - računovodstvene poslove 2 1607 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za opskrbu električnom energijom 3 1608 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti generalnog direktora 3 1609 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za proizvodnju električne energije 3 1610 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za pravne, kadrovske i opće poslove 3 1611 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za distribuciju električne energije 4 FEDERALNO MINISTARSTVO PRAVDE 1612 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za polaganje stručnog ispita za stečajnog upravitelja 4 FEDERALNO MINISTARSTVO ENERGIJE, RUDARSTVA I INDUSTRIJE 1613Pravilnik o polaganju stručnog ispita za određene poslove u oblasti rudarstva (srpski jezik) 4 Pravilnik o polaganju stručnog ispita za određene poslove u oblasti rudarstva (bosanski jezik) 14 Pravilnik o polaganju stručnog ispita za određene poslove u oblasti rudarstva (hrvatski jezik)23 1614Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kvaliteta tečnih naftnih goriva (srpski jezik) 32 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kvaliteta tečnih naftnih goriva (bosanski jezik) 32 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kakvoće tečnih naftnih goriva (hrvatski jezik) 33 FEDERALNO MINISTARSTVO TRGOVINE 1615 Rješenje o razrješenju člana Komisije za polaganje stručnog ispita za radnike međunarodne špedicije - otpremništva u vezi sa carinjenjem robe 45 1616 Rješenje o imenovanju člana Komisije za polaganje stručnog ispita za radnike međunarodne špedicije - otpremništva u vezi sa carinjenjem robe 45 FEDERALNO MINISTARSTVO OKOLIŠA I TURIZMA 1617Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji ugostiteqskih objekata iz skupine Hoteli (srpski jezik) 45 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavanju, minima- lnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli (bosanski jezik) 45 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavanju, minima- lnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli (hrvatski jezik) 46 1618Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteqske usluge u domaćinstvu (srpski jezik) 46 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavanju, minima- lnim uvjetima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (bosanski jezik) 46 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o razvrstavanju, minima- lnim uvjetima i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (hrvatski jezik) 46 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje brojCH/00/6413(srpski jezik) 46 Rješenje brojCH/00/6413 (bosanski jezik) 48 Rješenje brojCH/00/6413 (hrvatski jezik) 49 Rješenje brojCH/03/13699(srpski jezik) 51 Rješenje brojCH/03/13699(bosanski jezik) 52 Rješenje brojCH/03/13699(hrvatski jezik) 53 Rješenje broj CH/03/14916 (srpski jezik) 54 Rješenje broj CH/03/14916 (bosanski jezik) 56 Rješenje broj CH/03/14916 (hrvatski jezik) 57 Rješenje broj CH/03/14934 (srpski jezik) 58 Rješenje broj CH/03/14934 (bosanski jezik) 59 Rješenje broj CH/03/14934 (hrvatski jezik) 60 U skladu sa Uputstvom o načinu objavljivanja obavještenja u postupcima javnih nabavki ("Službeni glasnik BiH", broj 43/11), dostavljanje obavještenja JPNIO Službenom listu BiH vršit će se putem Informacionog sistema za elektronsko objavljivanje obavještenja - sistema Go-Pro- cure počev od 01.09.2011. godine. Agencija za javne nabavke BiH i JP NIO Službeni list BiH pozivaju sve ugovorne organe u Bosni i Hercegovini da izvrše registraciju u sistem što je prije moguće, kako bi spremni dočekali početak primjene Uputstva i Informacionog sistema. Petak,11. 11. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 76–Strana63 Broj 76–Strana64 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 11. 11. 2011. Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Xemala Bijedića 39/III- Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefoni: Centrala: 722-030 - Direktor: 722-061 - Pretplata: 722-054, faks: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050, faks: 722-074 - Služba za pravne i opšte poslove: 722-051 - Računovodstvo: 722-04, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa:UNICREDITBANKDD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 -HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 -RAIFFEISEN BANKd.d. BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - štampa: GIK "OKO" d. d. Sarajevo - Za štampariju: Mevludin Hamzić - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavawa poreske fakture. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata zaIIpolugodište 2011. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata zaIIpolugodište 2011. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Webizdanje:http: //www.sluzbenenovine.bagodišwa pretplata 200,00 KM po korisniku