INSTRUKCIJA
414 Na osnovu člana 86. stav 2., a u vezi sa članom 77. tač. 4., 5. i 10. Zakona o zaštiti zdravlja bilja ("Službeni glasnik BiH", broj 23/03) i čl. 12. stav 2., 30. stav 1. tačka 3) i 68. stav 3. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) a u skladu sa Odlukom o usvajanju Programa posebnog nadzora (sistemske kontrole) karantinskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu ("Službeni glasnik BiH", broj 100/10), federalni ministar poqoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi INSTRUKCIJU ZA PROVOĐEWE PROGRAMA POSEBNOG NADZORA (SISTEMSKE KONTROLE) KARANTINSKIH ŠTETNIH ORGANIZAMA NA KROMPIRU U BOSNI I HERCEGOVINI ZA 2011. GODINU NA TERITORIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I Predmet Ovom Instrukcijom se institucijama sa javnim ovlašte- njem (u daqnjem tekstu: vršioci) daju uputstva za postupanje u vezi sa provođenjem poslova utvrđenih Programom posebnog nadzora (sistemske kontrole) karantinskih štetnih organi- zama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu (u daqnjem tekstu: Program posebnog nadzora) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Federacija) na biqu iz domaće proizvodnje i sa uzorcima bilja iz uvoza. II Ciq provođewa nadzora Nadzor (sistemska kontrola) je službeni postupak koji se provodi sa ciljem prikupljanja i bilježewa podataka o prisustvu štetnih organizama ili wihovom odsustvu, a na osnovu izvršenih pregleda, kontrola i istraživawa provedenih u određenom vremenskom periodu potrebnom za utvrđivanje vrsta štetnih organizama koje se pojavquju u nadziranom području ili za utvrđivanje karakteristika populacije štetnih organizama i wihove distribucije. III Mjesto i predmet posebnog nadzora U skladu sa Programom posebnog nadzora, nadzor karantinskih štetnih organizama na biqu iz domaće proizvodnje i drugim regulisanim objektima u Federaciji vršioci provode kod proizvođača na: –mjestima proizvodnje, –mjestima pakovawa, –mjestima čuvawa i skladištewa. Predmet nadzora su ciljani karantinski štetni organizmi:Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al., Clavibacter michiganensis (Smith) Davis et al. ssp. sepedonicus (Spieckermann et Kotthoff) Davis et al., Synchytrium endobio- ticum Schilb., Globodera rostochiensis Woll.iGlobodera pallida Stone, odnosno gajeno i samoniklo bilje domaćini štetnih organizama i drugi regulisani objekti koji ih mogu sadržavati ili omogućiti wihov razvoj i širenje. IV Metode provođewa posebnog nadzora Posebni nadzor, zavisno o vrsti karantinskih štetnih organizama, provodi se na mjestima nadzora iz tačke 3. stav 1. ove Instrukcije vizuelnim pregledom, uzimanjem uzoraka biljaka domaćina i drugih regulisanih objekata i labora- torijskim dijagnostičkim testiranjem uzoraka. Pregledi se zasnivaju na jasnim naučnim i statističkim principima i biologiji rasta i razvića svakog pojedinog organizma. U svrhu provođewa posebnog nadzora vrši se vizuelni pregled i uzorkovanje biljaka domaćina i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustva štetnih organi- zama koji su predmet nadzora i to: a) Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al.: –krompira (Solanum tuberosum L.), ukqučujući biqke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –paradajza (Lycopersicon lycopersicum L.), osim plodova i sjemena u botaničkom smislu, –korova iz porodiceSolanaceae (Solanum dulcamara), –pelargonija iz rodaPelargonium, –površinskih voda za navodwavanje i otpadnih voda iz prerađivačke industrije krompira. Pregled bilja se vrši u toku vegetacije, prvenstveno najmlađih listova i stabqike, a kod krompira i pregled gomolja, prvenstveno okaca na pojavu eksudata i presijecanjem. b) Clavibacter michiganensis (Smith) Davis et al. ssp. sepedonicus (Spieckermann et Kotthoff) Davis et al.: –krompira (Solanum tuberosum L.), ukqučujući biqke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu. Pregledaju se listovi i stabqike uIIdijelu vegetacije i gomoqi. c) Synchytrium endobioticum Schilb.: –krompira (Solanum tuberosum L.), ukqučujući biqke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –zemqišta sa mjesta proizvodnje. Pregled krompira se vrši prije sadnje sjemena na latentnu infekciju i u toku vegetacije svih biqnih dijelova osim korijena. Pregled zemqišta se vrši na prisustvo zimskih sporangija u tlu i pregled čestica zemlje koje se nalaze na sjemenu prije sadnje. Broj 19–Strana16 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. d) Globodera rostochiensis Woll. i Globodera pallida Stone: –krompira (Solanum tuberosum L.), ukqučujući biqke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –paradajza (Lycopersicon lycopersicum L.), osim plodova i sjemena u botaničkom smislu, –drugog bilja iz porodiceSolanaceae, ukqučujući plavi patlixan (Solanum melongena L.) i korove, –zemqišta sa mjesta proizvodnje, ukqučujući zemqu sa korijena biljaka i sa gomolja krompira. Pregled biljaka na prisustvo ženki ili cista vrši se u vrijeme cvatnje na način da se cijela biqka pažqivo izvadi, zemlja lagano protrese i lupom pregleda cijeli korijenov sistem i zemlja na korijenu. Pregled zemqišta se vrši prije ili odmah nakon sadnje sjemena/presadnica i nakon vađewa/ berbe. Uzorci zemqišta se uzimaju nematološkom sondom promjera 2 cm. Najmawa zapremina pojedinačnog (radnog) uzorka je 1500 ml tla/ha, a sastoji se od najmanje 100 poduzoraka-uboda/ha dubine do 5 cm uzetih sa različitih tačaka prohodom kroz parcelu u obliku slova "M" ili "W" ili oblika pravougaone mreže udaljenosti između uboda 5X20 m (širina x dužina). Cijeli uzeti uzorak se koristi za dalja ispitivawa (za ekstrakciju cisti, identifikaciju vrste i ako je moguće određivanje patotipa/virulentne grupe). V Područja provođewa posebnog nadzora (vizuelni pregledi i uzorkovanje) U Federaciji posebni nadzor obavlja se u vrijeme, po fazama, broju, dinamici i geografskom rasporedu vršewa vizuelnih pregleda i uzorkovawa i u skladu sa uputama utvrđenim Programom posebnognadzora. Nakon obavljenog vizuelnog pregleda, za laboratorijska dijagnostička testirawa uzimaju se uzorci sa sumwivim simptomima na prisustvo karantinskih štetnihorganizama (selektivno ili ciljano uzorkovanje) i uzorci kojima se provjerava moguće prisustvo latentnih infekcija (nasumično uzorkovanje). Način vršewa vizuelnog pregleda i veličina uzoraka utvrđeni su Programom posebnog nadzora. Neovisno o namjeni bilja, posebni nadzor se provodi na biqu iz domaće proizvodnje namijenjenom sadwi, konzumu, preradi i drugom gajenom i samoniklom biqu iz tačkeIVove Instrukcije, na mjestu proizvodnje i transporta te u objektima za pakovanje, čuvanje i skladištenje. VI Provođenje posebnog nadzora na sjemenskom krompiru i drugom biqu iz domaće proizvodnje Vizuelni pregledi i uzimanje uzoraka bilja, biqnih proizvoda i drugih regulisanih objekata na prisustvo karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora i na prisustvo latentnih infekcija obavljaju se na mjestima proizvodnje kod registrovanih proizvođača sjemenskog krompira u pet kantona u Federaciji (Kanton 10, Sredwo- bosanski, Unsko-sanski,Zeničko-dobojski i Bosansko- podriwski kanton). Za laboratorijska testirawa uzoraka bilja sa sumwivim simptomima na prisustvo karantinskih štetnih organizama, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 2. Programa posebnog nadzora, uzimaju se po 3 uzorka (1 za bakterioze, 1 za mikozu i 1 za nematode) kod registrovanih proizvođača sjemenskog krompira, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatqivije, ali tako da se uzme ukupno 36 uzoraka. Za laboratorijska testirawa uzoraka gomolja sjemenskog krompira na prisustvo latentnih infekcija saRalstonia solanacearum, Clavibacter michiganensis ssp. sepedonicusi Synchytrium endobioticum,uzimaju se po 2 uzorka (1 za bakterioze i 1 za mikozu) kod registrovanih proizvođača sjemenskog krompira, odnosno podrugačijem rasporedu ako je prihvatqivije, ali tako da se uzmu ukupno 24 uzorka. Za laboratorijska testirawa uzoraka paradajza i pelargonija sa sumwivim simptomima i uzorakaSolanum dulcamarai vode na prisustvo latentnih infekcija na prisustvoRalstonia solanacearum,ovisno od situacije na mjestimapregleda,auskladusarasporedom utvrđenom u tabeli 5. Programa posebnog nadzorauzima se ukupno 9 uzoraka. Podatke o obavljenim vizuelnim pregledima biljaka paradajza i pelargonija, o mjestima uzimawa uzoraka biljaka i vode i o kriterijima za uzorkovanje vršioci unose u zapisnik. Za laboratorijska testirawa uzoraka zemlje sa mjesta proizvodnje sjemenskog krompira na prisustvoGlobodera rostochiensisiGlobodera pallida,u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzimaju se po 2 uzorka kod registrovanih proizvođača u Kantonu 10 i u Sredwobosanskom kantonu i po 1 uzorak kod registrovanih proizvođača u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i Bosansko- podriwskom kantonu, odnosno podrugačijem rasporedu ako je prihvatqivije, ali tako da se uzme ukupno 20 uzoraka. Zbog sposobnosti cisti Globodera rostochiensis i Globodera pallida da u slučaju nepovoqnih uslova ili u odsustvu biqki domaćina mogu održati vitalnost i do 12 godina, uzorci zemlje uzimaju se iz rasadnika zasnovanih na parcelama na kojima je ranije (period od 12 godina unazad) gajen krompir, paradajz ili drugo bilje iz porodice Solanaceae (ukupno 4 uzorka). Za laboratorijska testirawa uzoraka zemqišnih supstrata, ostataka zemlje sa gomolja sjemenskog krompira ili drugog sumwivog materijala na prisustvoGlobodera rosto- chiensisiGlobodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 5 uzoraka iz objekata za pakovanje sjemenskog krompira. VII Provođenje posebnog nadzora na merkantilnom krompiru i drugom biqu iz domaće proizvodnje Vizuelni pregledi i uzimanje uzoraka bilja, biqnih proizvoda i drugih regulisanih objekata na prisustvo karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora i na prisustvo latentnih infekcija obavljaju se na mjestima proizvodnje i skladištewakod proizvođača merkantilnog krompira (ranog i ostalog) i paradajza i plavog patlixana u svježem stanju (za Ralstonia solanacearum) u svim kantonima u Federaciji. Za laboratorijska testirawa uzoraka bilja sa sumwivim simptomima na prisustvo karantinskih štetnih organizama, u skladu sa brojem utvrđenim u tabeli 2. i rasporedom utvrđenom u tabeli 4. Programa posebnog nadzora, kod proizvođača merkantilnog krompira (ranog i ostalog) i paradajza i plavog patlixana u svježem stanju (za Ralstonia solanacearum) uzima se sve ukupno 96 uzoraka. Za laboratorijska testirawa uzoraka gomolja merkantilnog krompira (ranog i ostalog) na prisustvo latentnih infekcija sa Ralstonia solanacearum, Clavibacter michiganensis ssp. sepedoni- cusiSynchytrium endobioticum, u skladu sa brojem utvrđenim u tabeli 3. i rasporedom utvrđenom u tabeli 4. Programa posebnog nadzora, kod proizvođača merkantilnog krompira uzima se sve ukupno 48 uzoraka. Za laboratorijska testirawa uzoraka drugog bilja iz porodiceSolanaceae(plavi patlixan i korovi) i paradajza iz wivskih usjeva i višegodišwih zasada sa sumwivim simpto- mima na prisustvoGlobodera rostochiensisiGlobodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 20 uzoraka. Za laboratorijska testirawa uzoraka zemlje sa mjesta proizvodnje merkantilnog krompira(ranog i ostalog) na prisustvo Globodera rostochiensis iGlobodera pallidakod proizvođača merkantilnog krompira, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 50 uzoraka. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana17 Za laboratorijska testirawa uzoraka za sistemska uzorkovawa uzima se po 10 uzoraka u Zapadno-hercegovačkom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu kod proizvođača merkan- tilnog krompira kod kojih su već pronađene cisteGlobodera sp. (ukupno 20 uzoraka). Za laboratorijska testirawa uzoraka zemqišnih supstra- ta, ostataka zemlje sa gomolja merkantilnog krompira ili drugog sumwivog materijala na prisustvoGlobodera rosto- chiensisiGlobodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 5 uzoraka iz objekata za pakovanje, čuvanje i skladištenje merkantilnog krompira. VIII Podaci o proizvodwi bilja Za potrebe vršewa posebnog nadzora, informaciju o proizvođačima sjemenskog krompira upisanim u Registar proizvođača poqoprivrednog sjemena, presadnica i micelija jestivih i ljekovitih gqiva, odnosno o dorađivačima upisanim u Registar dorađivača poqoprivrednog sjemena u Federaciji, izvršiteqima nadzora pruža Federalno ministarstvo poqoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daqnjem tekstu: Federalno ministarstvo) na osnovu podataka iz odgovarajućeg registra. Za potrebe vršewa posebnog nadzora, informaciju o mjestima proizvodnje merkantilnog krompira, paradajza, plavog patlixana i drugog bilja iz porodiceSolanaceaete pelargonija u Federaciji ili drugu potrebnu informaciju izvršiteqima nadzora pružaju organi uprave i upravne organizacije ukqučene u rad IPS FBiH u oblasti zaštite zdravlja poqoprivrednog bilja na osnovu podataka iz odgovarajućih evidencija oizvještajnim i prognoznim poslovima, kao i druga pravna lica i organizacije koje posjeduju takve evidencije. IX Izvršiteqi posebnog nadzora Izvršiteqi pojedinih poslova nadzora u BiH utvrđeni su tačkom 5. Programa posebnog nadzora. Ovisno o vrsti štetnih organizama i o namjeni bilja, pojedini poslovi nadzora u Federaciji obavljaju se u skladu sa javnim ovlaštenjem dodijeljenim od strane Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja (u daqnjem tekstu: Uprava BiH). Vizuelne preglede usjeva zaproizvodnju bilja namijenjenog sadwi, konzumu ili preradi i samoniklog bilja, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih regulisanih objekata sa sumwivim simptomima i na prisustvo latentnih infekcija i laboratorijska dijagnostičkatestirawa uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustvaRalstonia solanacearumiClavibacter michiganensisu Federaciji vrši Federalni poqoprivredni zavod Sarajevo. Vizuelne preglede usjeva zaproizvodnju bilja namijenjenog sadwi, konzumu ili preradi, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih regulisanih objekata sa sumwivim simptomima i na prisustvo latentnih infekcija i laboratorijska dijagnostička testi- rawa uzetih i primljenih uzorakabilja i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustvaSynchytrium endobio- ticumu Federaciji vrši Federalni agromediteranski zavod Mostar. Vizuelne preglede usjeva zaproizvodnju bilja namijenjenog sadwi, konzumu ili preradi i samoniklog bilja, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih regulisanih objekata sa sumwivim simptomima i laboratorijska dijagnostička testirawa uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustvaGlobodera rostochiensisi Globodera pallidau Federaciji vrše Federalni agromedi- teranski zavod Mostar i Agronomski i prehrambeno-tehno- loški fakultet iz Mostara. Federalni agromediteranski zavod poslove vizuelnih pregleda i uzimawa uzoraka vrši na području Kantona 10 i Posavskog kantona te poslove laboratorijskih dijagnostičkihtestirawa uzetih uzoraka i uzoraka bilja iz uvoza primljenih od graničnih inspektora. Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet poslove vizuelnih pregleda, uzimawa uzoraka i laboratorijskih dijagnostičkih testirawa bilja idrugih regulisanih objekata vrši na području ostalih 8 kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosansko-podriwski, Sredwobosanski, Hercegovačko-neretvanski, Zapadno-hercegovački i Kanton Sarajevo), u skladu sa međusobnim dogovorom navedenih izvršitelja sa javnim ovlaštenjem. Prije početka posebnog nadzora izvršiteqi izrađuju plan aktivnosti sa dinamikom izvršewa pojedinih radwi. X Pakovanje, označavanje i transportovanje uzoraka Nakon obavljenog pregleda uzimaju se uzorci za laborato- rijska dijagnostička testirawa. Uzeti uzorci pakuju se u odgovarajuću ambalažu (čvrste papirne vreće, vreće od PVC materijala) koja osigurava wihovu postojanost i prikladno zatvaraju (trake za vezanje, plastični zatvarači, ljepqiva traka i sl.) ali tako da se svako otvaranje prije postupka u laboratoriji može uočiti. Uzorci se označavaju (trakom, naljepnicom i sl.) na način koji osigurava čitqivost, postojanost i neprenosivost oznake. Oznaka sadrži najmanje slijedeće podatke: –broj i šifra uzorka –datum i mjesto uzorkovawa –vrsta uzorka (krompir, paradajz, zemlja i sl.; gomoq, listovi, stabqike i sl.) i količina –naziv parcele ili objekta, k.č. broj i GPS koordinate mjesta uzorkovawa –vrijeme uzorkovawa –naziv izvršitelja i ime i prezime uzorkovača –naziv proizvođača (naziv pravnog lica odnosno ime i prezime fizičkog lica). Ukoliko je uzorak uzet iz vreća koje su već prethodno bile zapakovane i označene, na pakovanje uzorka pričvrsti se i etiketa koja se nalazila na vreći prije njenog otvarawa za potrebe pregleda i uzorkovawa. Upakovani, zatvoreni i označeni uzorci transportuju se na laboratorijska dijagnostička testirawa na najbrži odgovarajući način koji osigurava wihovu nepovredivost i bezbjednost. Po završetku uzorkovawa, stručno lice koje uzima uzorak za laboratorijsko dijagnostičko testiranje sačiwava zapisnik u koji unosi podatke značajne za rezultate testirawa. Rezultate svih izvršenih dijagnostičkih testirawa iz Programa izvršiteqi čuvaju najmanje pet godina. XI Evidentiranje, izvještavanje i postupanje izvršitelja u slučaju utvrđivawa zaraze Službeni postupak provođewa posebnog nadzora obavlja se u skladu sa Programom posebnog nadzora. Radnje i aktivnosti poduzete tokom provođewa Programa posebnog nadzora bilježe se vođenjem Programom propisanih zapisnika i evidencija te izradom izvještaja. Ako u toku provođewa Programa posebnog nadzora izvrši- teqi utvrde prisustvo karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora, obavezni su o tome odmah pismeno obavijestiti Federalnu upravu za inspekcijske poslove - Poqoprivredni inspektorat, a po jednu kopiju obavijesti dostavljaju Upravi BiH i Federalnom ministarstvu. Uz obavijest prilažu kopiju rezultata izvršenog laborato- rijskog testirawa (pozitivnog nalaza). Broj 19–Strana18 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. XII Stupanje na snagu Ova Instrukcija stupa na snagu narednog dana od objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-24-498-1/11 31. marta 2011. godine Sarajevo Ministar Jerko Ivanković-Lijanović,s.r. Na osnovu člana 86. stav 2., a u vezi sa članom 77. tač. 4., 5. i 10. Zakona o zaštiti zdravlja bilja ("Službeni glasnik BiH", broj 23/03) i čl. 12. stav 2., 30. stav 1. tačka 3) i 68. stav 3. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) a u skladu sa Odlukom o usvajanju Programa posebnog nadzora (sistemske kontrole) karantinskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu ("Službeni glasnik BiH", broj 100/10), federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi INSTRUKCIJU ZA PROVOĐENJE PROGRAMA POSEBNOG NADZORA (SISTEMSKE KONTROLE) KARANTINSKIH ŠTETNIH ORGANIZAMA NA KROMPIRU U BOSNI I HERCEGOVINI ZA 2011. GODINU NA TERITORIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. Predmet Ovom Instrukcijom se institucijama sa javnim ovlaštenjem (u daljnjem tekstu: vršioci) daju uputstva za postupanje u vezi sa provođenjem poslova utvrđenih Programom posebnog nadzora (sistemske kontrole) karantinskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu (u daljnjem tekstu: Program posebnog nadzora) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) na bilju iz domaće proizvodnje i sa uzorcima bilja iz uvoza. II. Cilj provođenja nadzora Nadzor (sistemska kontrola) je službeni postupak koji se provodi sa ciljem prikupljanja i bilježenja podataka o prisustvu štetnih organizama ili njihovom odsustvu, a na osnovu izvršenih pregleda, kontrola i istraživanja provedenih u određenom vremenskom periodu potrebnom za utvrđivanje vrsta štetnih organizama koje se pojavljuju u nadziranom području ili za utvrđivanje karakteristika populacije štetnih organizama i njihove distribucije. III. Mjesto i predmet posebnog nadzora U skladu sa Programom posebnog nadzora, nadzor karantinskih štetnih organizama na bilju iz domaće proizvodnje i drugim regulisanim objektima u Federaciji vršioci provode kod proizvođača na: –mjestima proizvodnje, –mjestima pakovanja, –mjestima čuvanja i skladištenja. Predmet nadzora su ciljani karantinski štetni organizmi: Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al., Clavibacter michiganensis (Smith) Davis et al. ssp. sepedonicus (Spiecker- mann et Kotthoff) Davis et al., Synchytrium endobioticum Schilb., Globodera rostochiensis Woll. i Globodera pallida Stone, odnosno gajeno i samoniklo bilje domaćini štetnih organizama i drugi regulisani objekti koji ih mogu sadržavati ili omogućiti njihov razvoj i širenje. IV. Metode provođenja posebnog nadzora Posebni nadzor, zavisno o vrsti karantinskih štetnih organizama, provodi se na mjestima nadzora iz tačke 3. stav 1. ove Instrukcije vizuelnim pregledom, uzimanjem uzoraka biljaka domaćina i drugih regulisanih objekata i laboratorijskim dijagnostičkim testiranjem uzoraka. Pregledi se zasnivaju na jasnim naučnim i statističkim principima i biologiji rasta i razvića svakog pojedinog organizma. U svrhu provođenja posebnog nadzora vrši se vizuelni pregled i uzorkovanje biljaka domaćina i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustva štetnih organizama koji su predmet nadzora i to: a) Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al.: –krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –paradajza (Lycopersiconlycopersicum L.), osim plodova i sjemena u botaničkom smislu, –korova iz porodice Solanaceae (Solanum dulcamara), –pelargonija iz roda Pelargonium, –površinskih voda za navodnjavanje i otpadnih voda iz prerađivačke industrije krompira. Pregled bilja se vrši u toku vegetacije, prvenstveno najmlađih listova i stabljike, a kod krompira i pregled gomolja, prvenstveno okaca na pojavu eksudata i presijecanjem. b) Clavibacter michiganensis (Smith) Davis et al. ssp. sepedonicus (Spieckermann et Kotthoff) Davis et al.: – krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu. Pregledaju se listovi i stabljike u II dijelu vegetacije i gomolji. c) Synchytrium endobioticum Schilb.: – krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, – zemljišta sa mjesta proizvodnje. Pregled krompira se vrši prije sadnje sjemena na latentnu infekciju i u toku vegetacije svih biljnih dijelova osim korijena. Pregled zemljišta se vrši na prisustvo zimskih sporangija u tlu i pregled čestica zemlje koje se nalaze na sjemenu prije sadnje. d) Globodera rostochiensis Woll. i Globodera pallida Stone: –krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –paradajza (Lycopersiconlycopersicum L.), osim plodova i sjemena u botaničkom smislu, –drugog bilja iz porodice Solanaceae, uključujući plavi patlidžan (Solanum melongena L.) i korove, –zemljišta sa mjesta proizvodnje, uključujući zemlju sa korijena biljaka i sa gomolja krompira. Pregled biljaka na prisustvo ženki ili cista vrši se u vrijeme cvatnje na način da se cijela biljka pažljivo izvadi, zemlja lagano protrese i lupom pregleda cijeli korijenov sistem i zemlja na korijenu. Pregled zemljišta se vrši prije ili odmah nakon sadnje sjemena/presadnica i nakon vađenja/berbe. Uzorci zemljišta se uzimaju nematološkom sondom promjera 2 cm. Najmanja zapremina pojedinačnog (radnog) uzorka je 1500 ml tla/ha, a sastoji se od najmanje 100 poduzoraka-uboda/ha dubine do 5 cm uzetih sa različitih tačaka prohodom kroz parcelu u obliku slova "M" ili "W" ili oblika pravougaone mreže udaljenosti između uboda 5X20 m (širina x dužina). Cijeli uzeti uzorak se koristi za dalja ispitivanja (za ekstrakciju cisti, identifikaciju vrste i ako je moguće određivanje patotipa/virulentne grupe). V. Područja provođenja posebnog nadzora (vizuelni pregledi i uzorkovanje) U Federaciji posebni nadzor obavlja se u vrijeme, po fazama, broju, dinamici i geografskom rasporedu vršenja vizuelnih pregleda i uzorkovanja i u skladu sa uputama utvrđenim Programom posebnog nadzora. Nakon obavljenog vizuelnog pregleda, za laboratorijska dijagnostička testiranja uzimaju se uzorci sa sumnjivim simptomima na prisustvo karantinskih Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana19 štetnih organizama (selektivno ili ciljano uzorkovanje) i uzorci kojima se provjerava moguće prisustvo latentnih infekcija (nasumično uzorkovanje). Način vršenja vizuelnog pregleda i veličina uzoraka utvrđeni su Programom posebnog nadzora. Neovisno o namjeni bilja, posebni nadzor se provodi na bilju iz domaće proizvodnje namijenjenom sadnji, konzumu, preradi i drugom gajenom i samoniklom bilju iz tačke IV ove Instrukcije, na mjestu proizvodnje i transporta te u objektima za pakovanje, čuvanje i skladištenje. VI. Provođenje posebnog nadzora na sjemenskom krompiru i drugom bilju iz domaće proizvodnje Vizuelni pregledi i uzimanje uzoraka bilja, biljnih proizvoda i drugih regulisanih objekata na prisustvo karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora i na prisustvo latentnih infekcija obavljaju se na mjestima proizvodnje kod registrovanih proizvođača sjemenskog krompira u pet kantona u Federaciji (Kanton 10, Srednjobosanski, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski i Bosansko-podrinjski kanton). Za laboratorijska testiranja uzoraka bilja sa sumnjivim simptomima na prisustvo karantinskih štetnih organizama, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 2. Programa posebnog nadzora, uzimaju se po 3 uzorka (1 za bakterioze, 1 za mikozu i 1 za nematode) kod registrovanih proizvođača sjemenskog krompira, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatlji- vije, ali tako da se uzme ukupno 36 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka gomolja sjemenskog krompira na prisustvo latentnih infekcija sa Ralstonia solana- cearum, Clavibacter michiganensis ssp. sepedonicus i Synchytrium endobioticum, uzimaju se po 2 uzorka (1 za bakterioze i 1 za mikozu) kod registrovanih proizvođača sjemenskog krompira, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatljivije, ali tako da se uzmu ukupno 24 uzorka. Za laboratorijska testiranja uzoraka paradajza i pelargonija sa sumnjivim simptomima i uzoraka Solanum dulcamara i vode na prisustvo latentnih infekcija na prisustvo Ralstonia solanacea- rum, ovisno od situacije na mjestima pregleda, a u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 5. Programa posebnog nadzora uzima se ukupno 9 uzoraka. Podatke o obavljenim vizuelnim pregledima biljaka paradajza ipelargonija, o mjestima uzimanja uzoraka biljaka i vode i o kriterijima za uzorkovanje vršioci unose u zapisnik. Za laboratorijska testiranja uzoraka zemlje sa mjesta proizvodnje sjemenskog krompira na prisustvo Globodera rostochiensis i Globodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzimaju se po 2 uzorka kod registrovanih proizvođača u Kantonu 10 i u Srednjobosanskom kantonu i po 1 uzorak kod registrovanih proi- zvođača u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i Bosansko- podrinjskom kantonu, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatljivije, ali tako da se uzme ukupno 20 uzoraka. Zbog sposobnosti cisti Globodera rostochiensis i Globodera pallida da u slučaju nepovoljnih uslova ili u odsustvu biljki domaćina mogu održati vitalnost i do 12 godina, uzorci zemlje uzimaju se iz rasadnika zasnovanih na parcelama na kojima je ranije (period od 12 godina unazad) gajen krompir, paradajz ili drugo bilje iz porodice Solanaceae (ukupno 4 uzorka). Za laboratorijska testiranja uzoraka zemljišnih supstrata, ostataka zemlje sa gomolja sjemenskog krompira ili drugog sumnjivog materijala na prisustvo Globodera rostochiensis i Globodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 5 uzoraka iz objekata za pakovanje sjemenskog krompira. VII. Provođenje posebnog nadzora na merkantilnom krompiru i drugom bilju iz domaće proizvodnje Vizuelni pregledi i uzimanje uzoraka bilja, biljnih proizvoda i drugih regulisanih objekata na prisustvo karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora i na prisustvo latentnih infekcija obavljaju se na mjestima proizvodnje i skladištenja kod proizvođača merkantilnog krompira (ranog i ostalog) i paradajza i plavog patlidžana u svježem stanju (za Ralstonia solanacearum) u svim kantonima u Federaciji. Za laboratorijska testiranja uzoraka bilja sa sumnjivim simptomima na prisustvo karantinskih štetnih organizama, u skladu sa brojem utvrđenim u tabeli 2. i rasporedom utvrđenom u tabeli 4. Programa posebnog nadzora, kod proizvođača merkantilnog krompira (ranog i ostalog) i paradajza i plavog patlidžana u svježem stanju (za Ralstonia solanacearum) uzima se sve ukupno 96 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka gomolja merkantilnog krompira (ranog i ostalog) na prisustvo latentnih infekcija sa Ralstonia solanacearum, Clavibacter michiganensis ssp. sepedonicus i Synchytrium endobioticum, u skladu sa brojem utvrđenim u tabeli 3. i rasporedom utvrđenom u tabeli 4. Programa posebnog nadzora, kod proizvođača merkantilnog krompira uzima se sve ukupno 48 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka drugog bilja iz porodice Solanaceae (plavi patlidžan i korovi) i paradajza iz njivskih usjeva i višegodišnjih zasada sa sumnjivim simptomima na prisustvo Globodera rostochiensis i Globodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 20 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka zemlje sa mjesta proizvodnje merkantilnog krompira (ranog i ostalog) na prisustvo Globodera rostochiensis i Globodera pallida kod proizvođača merkantilnog krompira, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 50 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka za sistemska uzorko- vanja uzima se po 10 uzoraka u Zapadnohercegovačkom i Herce- govačko-neretvanskom kantonu kod proizvođača merkantilnog krompira kod kojih su već pronađene ciste Globodera sp. (ukupno 20 uzoraka). Za laboratorijska testiranja uzoraka zemljišnih supstrata, ostataka zemlje sa gomolja merkantilnog krompira ili drugog sumnjivog materijala na prisustvo Globodera rostochiensis i Globodera pallida, u skladu sa rasporedom utvrđenom u tabeli 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 5 uzoraka iz objekata za pakovanje, čuvanje i skladištenje merkantilnog krompira. VIII. Podaci o proizvodnji bilja Za potrebe vršenja posebnog nadzora, informaciju o proizvođačima sjemenskog krompira upisanim u Registar proizvođača poljoprivrednog sjemena, presadnica i micelija jestivih i ljekovitih gljiva, odnosno o dorađivačima upisanim u Registar dorađivača poljoprivrednog sjemena u Federaciji, izvršiteljima nadzora pruža Federalno ministarstvo poljopri- vrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) na osnovu podataka iz odgovarajućeg registra. Za potrebe vršenja posebnog nadzora, informaciju o mjestima proizvodnje merkantilnog krompira, paradajza, plavog patlidžana i drugog bilja iz porodice Solanaceae te pelargonija u Federaciji ili drugu potrebnu informaciju izvršiteljima nadzora pružaju organi uprave i upravne organizacije uključene u rad IPS FBiH u oblasti zaštite zdravlja poljoprivrednog bilja na osnovu podataka iz odgovarajućih evidencija o izvještajnim i prognoznim poslovima, kao i druga pravna lica i organizacije koje posjeduju takve evidencije. IX. Izvršitelji posebnog nadzora Izvršitelji pojedinih poslova nadzora u BiH utvrđeni su tačkom 5. Programa posebnog nadzora. Ovisno o vrsti štetnih organizama i o namjeni bilja, pojedini poslovi nadzora u Federaciji obavljaju se u skladu sa javnim ovlaštenjem dodijeljenim od strane Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja (u daljnjem tekstu: Uprava BiH). Broj 19–Strana20 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Vizuelne preglede usjeva za proizvodnju bilja namijenjenog sadnji, konzumu ili preradi i samoniklog bilja, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih regulisanih objekata sa sumnjivim simptomima i na prisustvo latentnih infekcija i laboratorijska dijagnostička testiranja uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustva Ralstonia solanacearum i Clavibacter michiganensis u Federaciji vrši Federalni poljoprivredni zavod Sarajevo. Vizuelne preglede usjeva za proizvodnju bilja namijenjenog sadnji, konzumu ili preradi, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih regulisanih objekata sa sumnjivim simptomima i na prisustvo latentnih infekcija i laboratorijska dijagnostička testiranja uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisustva/odsustva Synchytrium endobioticum u Federaciji vrši Federalni agromediteranski zavod Mostar. Vizuelne preglede usjeva za proizvodnju bilja namijenjenog sadnji, konzumu ili preradi i samoniklog bilja, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih regulisanih objekata sa sumnjivim simptomima i laboratorijska dijagnostička testiranja uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih regulisanih objekata za utvrđivanje prisu- stva/odsustva Globodera rostochiensis i Globodera pallida u Federaciji vrše Federalni agromediteranski zavod Mostar i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet iz Mostara. Federalni agromediteranski zavod poslove vizuelnih pregleda i uzimanja uzoraka vrši na području Kantona 10 i Posavskog kantona te poslove laboratorijskih dijagnostičkih testiranja uzetih uzoraka i uzoraka bilja iz uvoza primljenih od graničnih inspektora. Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet poslove vizuelnih pregleda, uzimanja uzoraka i laboratorijskih dijagnostičkih testiranja bilja i drugih regulisanih objekata vrši na području ostalih 8 kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeni- čko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski, Hercego- vačko-neretvanski, Zapadnohercegovački i Kanton Sarajevo), u skladu sa međusobnim dogovorom navedenih izvršitelja sa javnim ovlaštenjem. Prije početka posebnog nadzora izvršitelji izrađuju plan aktivnosti sa dinamikom izvršenja pojedinih radnji. X. Pakovanje, označavanje i transportovanje uzoraka Nakon obavljenog pregleda uzimaju se uzorci za laborato- rijska dijagnostička testiranja. Uzeti uzorci pakuju se u odgova- rajuću ambalažu (čvrste papirne vreće, vreće od PVC materijala) koja osigurava njihovu postojanost i prikladno zatvaraju (trake za vezanje, plastični zatvarači, ljepljiva traka i sl.) ali tako da se svako otvaranje prije postupka u laboratoriji može uočiti. Uzorci se označavaju (trakom, naljepnicom i sl.) na način koji osigurava čitljivost, postojanost i neprenosivost oznake. Oznaka sadrži najmanje slijedeće podatke: –broj i šifra uzorka –datum i mjesto uzorkovanja –vrsta uzorka (krompir, paradajz, zemlja i sl.; gomolj, listovi, stabljike i sl.) i količina –naziv parcele ili objekta, k.č. broj i GPS koordinate mjesta uzorkovanja –vrijeme uzorkovanja –naziv izvršitelja i ime i prezime uzorkovača –naziv proizvođača (naziv pravnog lica odnosno ime i prezime fizičkog lica). Ukoliko je uzorak uzet iz vreća koje su već prethodno bile zapakovane i označene, na pakovanje uzorka pričvrsti se i etiketa koja se nalazila na vreći prije njenog otvaranja za potrebe pregleda i uzorkovanja. Upakovani, zatvoreni i označeni uzorci transportuju se na laboratorijska dijagnostička testiranja na najbrži odgovarajući način koji osigurava njihovu nepovredivost i bezbjednost. Po završetku uzorkovanja, stručno lice koje uzima uzorak za laboratorijsko dijagnostičko testiranje sačinjava zapisnik u koji unosi podatke značajne za rezultate testiranja. Rezultate svih izvršenih dijagnostičkih testiranja iz Programa izvršitelji čuvaju najmanje pet godina. XI. Evidentiranje, izvještavanje i postupanje izvršitelja u slučaju utvrđivanja zaraze Službeni postupak provođenja posebnog nadzora obavlja se u skladu sa Programom posebnog nadzora. Radnje i aktivnosti poduzete tokom provođenja Programa posebnog nadzora bilježe se vođenjem Programom propisanih zapisnika i evidencija te izradom izvještaja. Ako u toku provođenja Programa posebnog nadzora izvršitelji utvrde prisustvo karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora, obavezni su o tome odmah pismeno obavijestiti Federalnu upravu za inspekcijske poslove - Poljoprivredni inspektorat, a po jednu kopiju obavijesti dostavljaju Upravi BiH i Federalnom ministarstvu. Uz obavijest prilažu kopiju rezultata izvršenog laboratorijskog testiranja (pozitivnog nalaza). XII. Stupanje na snagu Ova Instrukcija stupa na snagu narednog dana od objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-24-498-1/11 31. marta 2011. godine Sarajevo Ministar Jerko Ivanković-Lijanović,s.r. Na temelju članka 86. stavak 2., a u svezi sa člankom 77. toč. 4., 5. i 10. Zakona o zaštiti zdravlja bilja ("Službeni glasnik BiH", broj 23/03) i čl. 12. stavak 2., 30. stavak 1. točka 3) i 68. stavak 3. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) a sukladno Odluci o usvajanju Programa posebnog nadzora (sustavne kontrole) karantenskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu ("Službeni glasnik BiH", broj 100/10), federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi INSTRUKCIJU ZA PROVEDBU PROGRAMA POSEBNOG NADZORA (SUSTAVNE KONTROLE) KARANTENSKIH ŠTETNIH ORGANIZAMA NA KROMPIRU U BOSNI I HERCEGOVINI ZA 2011. GODINU NA TERITORIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. Predmet Ovom Instrukcijom se institucijama sa javnim ovlašćenjem (u daljnjem tekstu: vršioci) daju upute za postupanje u svezi sa provedbom poslova utvrđenih Programom posebnog nadzora (sustavne kontrole) karantenskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu (u daljnjem tekstu: Program posebnog nadzora) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) na bilju iz domaće proizvodnje i sa uzorcima bilja iz uvoza. II. Cilj provedbe nadzora Nadzor (sustavna kontrola) je službeni postupak koji se provodi s ciljem prikupljanja i bilježenja podataka o nazočnosti štetnih organizama ili njihovoj izočnosti, a na temelju izvršenih pregleda, kontrola i istraživanja provedenih u određenom vremenskom periodu potrebitom za utvrđivanje vrsta štetnih organizama koje se pojavljuju u nadziranom području ili za utvrđivanje karakteristika populacije štetnih organizama i njihovog distribuiranja. III. Mjesto i predmet posebnog nadzora Sukladno Programu posebnog nadzora, nadzor karantenskih štetnih organizama na bilju iz domaće proizvodnje i drugim Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana21 reguliranim objektima u Federaciji vršioci provode kod proizvođača na: –mjestima proizvodnje, –mjestima pakiranja, –mjestima čuvanja i skladištenja. Predmet nadzora su ciljani karantenski štetni organizmi: Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al., Clavibacter michiganensis (Smith) Davis et al. ssp. sepedonicus (Spiecker- mann et Kotthoff) Davis et al., Synchytrium endobioticum Schilb., Globodera rostochiensis Woll. i Globodera pallida Stone, odnosno gajeno i samoniklo bilje domaćini štetnih organizama i drugi regulisani objekti koji ih mogu sadržavati ili omogućiti njihov razvitak i širenje. IV. Metode provedbe posebnog nadzora Posebni nadzor, ovisno o vrsti karantenskih štetnih organizama, provodi se na mjestima nadzora iz točke 3. stavak 1. ove Instrukcije vizuelnim pregledom, uzimanjem uzoraka biljaka domaćina i drugih reguliranih objekata i laboratorijskim dijagnostičkim testiranjem uzoraka. Pregledi se zasnivaju na jasnim znanstvenim i statističkim principima i biologiji rasta i razvitka svakog pojedinog organizma. U svrhu provedbe posebnog nadzora vrši se vizuelni pregled i uzorkovanje biljaka domaćina i drugih reguliranih objekata za utvrđivanje nazočnosti/izočnosti štetnih organizama koji su predmet nadzora i to: a) Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al.: – krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, – paradajza (Lycopersicon lycopersicum L.), osim plodova i sjemena u botaničkom smislu, – korova iz porodice Solanaceae (Solanum dulcamara), – pelargonija iz roda Pelargonium, – površinskih voda za navodnjavanje i otpadnih voda iz prerađivačke industrije krompira. Pregled bilja se vrši tijekom vegetacije, prvenstveno najmlađih listova i stabljike, a kod krompira i pregled gomolja, prvenstveno okaca na pojavu eksudata i presijecanjem. b) Clavibacter michiganensis (Smith) Davis et al. ssp. sepedonicus (Spieckermann et Kotthoff) Davis et al.: –krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu. Pregledaju se listovi i stabljike u II dijelu vegetacije i gomolji. c) Synchytrium endobioticum Schilb.: –krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –zemljišta sa mjesta proizvodnje. Pregled krompira se vrši prije sadnje sjemena na latentnu infekciju i tijekom vegetacije svih biljnih dijelova osim korijena. Pregled zemljišta se vrši na nazočnost zimskih sporangija u tlu i pregled čestica zemlje koje se nalaze na sjemenu prije sadnje. d) Globodera rostochiensis Woll. i Globodera pallida Stone: –šta sa krompira (Solanum tuberosum L.), uključujući biljke i gomolje, osim sjemena u botaničkom smislu, –paradajza (Lycopersiconlycopersicum L.), osim plodova i sjemena u botaničkom smislu, –drugog bilja iz porodice Solanaceae, uključujući plavi patlidžan (Solanum melongena L.) i korove, –zemljimjesta proizvodnje, uključujući zemlju sa korijena biljaka i sa gomolja krompira. Pregled biljaka na nazučnost ženki ili cista vrši se u vrijeme cvatnje na način da se cijela biljka pažljivo izvadi, zemlja lagano protrese i lupom pregleda cijeli korijenov sustav i zemlja na korijenu. Pregled zemljišta se vrši prije ili odmah nakon sadnje sjemena/presadnica i nakon vađenja/berbe. Uzorci zemljišta se uzimaju nematološkom sondom promjera 2 cm. Najmanja zapremina pojedinačnog (radnog) uzorka je 1500 ml tla/ha, a sastoji se od najmanje 100 poduzoraka-uboda/ha dubine do 5 cm uzetih sa različitih točaka prohodom kroz parcelu u obliku slova "M" ili "W" ili oblika pravokutne mreže udaljenosti između uboda 5X20 m (širina x dužina). Cijeli uzeti uzorak se koristi za daljnja ispitivanja (za ekstrakciju cisti, identificiranje vrste i ako je moguće određivanje patotipa/virulentne grupe). V. Područja provedbe posebnog nadzora (vizuelni pregledi i uzorkovanje) U Federaciji posebni nadzor obavlja se u vrijeme, po fazama, broju, dinamici i zemljopisnom rasporedu vršenja vizuelnih pregleda i uzorkovanja i sukladno naputcima utvrđenim Programom posebnog nadzora. Nakon obavljenog vizuelnog pregleda, za laboratorijska dijagnostička testiranja uzimaju se uzorci sa sumnjivim simptomima na prisustvo karantenskih štetnih organizama (selektivno ili ciljano uzorkovanje) i uzorci kojima se provjerava moguća nazočnost latentnih infekcija (nasumično uzorkovanje). Način vršenja vizuelnog pregleda i veličina uzoraka utvrđeni su Programom posebnog nadzora. Neovisno o namjeni bilja, posebiti nadzor se provodi na bilju iz domaće proizvodnje namijenjenom sadnji, konzumu, preradi i drugom gajenom i samoniklom bilju iz točke IV ove Instrukcije, na mjestu proizvodnje i transporta te u objektima za pakiranje, čuvanje i skladištenje. VI. Provedba posebnog nadzora na sjemenskom krompiru i drugom bilju iz domaće proizvodnje Vizuelni pregledi i uzimanje uzoraka bilja, biljnih proizvoda i drugih reguliranih objekata na nazočnost karantenskih štetnih organizama koji su predmet nadzora i na nazočnost latentnih infekcija obavljaju se na mjestima proizvodnje kod registriranih proizvođača sjemenskog krompira u pet kantona u Federaciji (Kanton 10, Srednjobosanski, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski i Bosansko-podrinjski kanton). Za laboratorijska testiranja uzoraka bilja sa sumnjivim simptomima na nazočnost karantenskih štetnih organizama, sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 2. Programa posebnog nadzora, uzimaju se po 3 uzorka (1 za bakterioze, 1 za mikozu i 1 za nematode) kod registriranih proizvođača sjemenskog krompira, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatljivije, ali tako da se uzme ukupno 36 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka gomolja sjemenskog krompira na nazočnost latentnih infekcija sa Ralstonia solanacearum, Clavibacter michiganensis ssp. sepedonicus i Synchytrium endobioticum, uzimaju se po 2 uzorka (1 za bakterioze i 1 za mikozu) kod registriranih proizvođača sjemenskog krompira, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatljivije, ali tako da se uzmu ukupno 24 uzorka. Za laboratorijska testiranja uzoraka paradajza i pelargonija sa sumnjivim simptomima i uzoraka Solanum dulcamara i vode na nazočnost latentnih infekcija na nazočnost Ralstonia solanacea- rum, ovisno od situacije na mjestima pregleda sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 5. Programa posebnog nadzora uzima se ukupno 9 uzoraka. Podatke o obavljenim vizuelnim pregledima biljaka paradajza i pelargonija, o mjestima uzimanja uzoraka bilja- ka i vode i o kriterijima za uzorkovanje vršioci unose u zapisnik. Za laboratorijska testiranja uzoraka zemlje sa mjesta proizvodnje sjemenskog krompira na nazočnost Globodera rostochiensis i Globodera pallida, sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 6. Programa posebnog nadzora, uzimaju se po 2 uzorka kod registriranih proizvođača u Kantonu 10 i u Srednjobosanskom kantonu i po 1 uzorak kod registriranih proizvođača u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i Bosansko-podrinjskom kantonu, odnosno po drugačijem rasporedu ako je prihvatljivije, ali tako da se uzme ukupno 20 uzoraka. Zbog sposobnosti cisti Globodera rostochiensis i Globodera pallida da u slučaju nepovoljnih uvjeta ili u izočnosti biljki domaćina mogu održati vitalnost i do 12 godina, uzorci zemlje uzimaju se iz rasadnika zasnovanih na parcelama na kojima je ranije (period od 12 godina unazad) gajen krompir, paradajz ili drugo bilje iz porodice Solanaceae (ukupno 4 uzorka). Broj 19–Strana22 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Za laboratorijska testiranja uzoraka zemljišnih supstrata, ostataka zemlje sa gomolja sjemenskog krompira ili drugog sumnjivog materijala na nazočnost Globodera rostochiensis i Globodera pallida, sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 5 uzoraka iz objekata za pakiranje sjemenskog krompira. VII. Provedba posebnog nadzora na merkantilnom krompiru i drugom bilju iz domaće proizvodnje Vizuelni pregledi i uzimanje uzoraka bilja, biljnih proizvoda i drugih reguliranih objekata na nazočnost karantinskih štetnih organizama koji su predmet nadzora i na nazočnost latentnih infekcija obavljaju se na mjestima proizvodnje i skladištenja kod proizvođača merkantilnog krompira (ranog i ostalog) i paradajza i plavog patlidžana u svježem stanju (za Ralstonia solanacearum) u svim kantonima u Federaciji. Za laboratorijska testiranja uzoraka bilja sa sumnjivim simptomima na nazočnost karantenskih štetnih organizama, sukladno broju utvrđenom u tablici 2. i rasporedom utvrđenim u tablici 4. Programa posebnog nadzora, kod proizvođača merkantilnog krompira (ranog i ostalog) i paradajza i plavog patlidžana u svježem stanju (za Ralstonia solanacearum) uzima se sve ukupno 96 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka gomolja merkantilnog krompira (ranog i ostalog) na nazočnost latentnih infekcija sa Ralstonia solanacearum, Clavibacter michiganensis ssp. sepedo- nicus i Synchytrium endobioticum, sukladno broju utvrđenom u tablici 3. i rasporedu utvrđenom u tablici 4. Programa posebnog nadzora, kod proizvođača merkantilnog krompira uzima se sve ukupno 48 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka drugog bilja iz porodice Solanaceae (plavi patlidžan i korovi) i paradajza iz njivskih usjeva i višegodišnjih zasada sa sumnjivim simptomima na nazočnost Globodera rostochiensis i Globodera pallida, sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 20 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka zemlje sa mjesta proizvodnje merkantilnog krompira (ranog i ostalog) na nazočnost Globodera rostochiensis i Globodera pallida kod proizvođača merkantilnog krompira, sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 50 uzoraka. Za laboratorijska testiranja uzoraka za sustavna uzorkovanja uzima se po 10 uzoraka u Zapadnohercegovačkom i Hercego- vačko-neretvanskom kantonu kod proizvođača merkantilnog krompira kod kojih su već pronađene ciste Globodera sp. (ukupno 20 uzoraka). Za laboratorijska testiranja uzoraka zemljišnih supstrata, ostataka zemlje sa gomolja merkantilnog krompira ili drugog sumnjivog materijala na nazočnost Globodera rostochiensis i Globodera pallida, sukladno rasporedu utvrđenom u tablici 6. Programa posebnog nadzora, uzima se ukupno 5 uzoraka iz objekata za pakiranje, čuvanje i skladištenje merkantilnog krompira. VIII. Podaci o proizvodnji bilja Za potrebe vršenja posebnog nadzora, informaciju o proizvo- đačima sjemenskog krompira upisanim u Registar proizvođača poljoprivrednog sjemena, presadnica i micelija jestivih i ljekovitih gljiva, odnosno o dorađivačima upisanim u Registar dorađivača poljoprivrednog sjemena u Federaciji, izvršiteljima nadzora pruža Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodo- privrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) na temelju podataka iz odgovarajućeg registra. Za potrebe vršenja posebnog nadzora, informaciju o mjesti- ma proizvodnje merkantilnog krompira, paradajza, plavog patlidžana i drugog bilja iz porodice Solanaceae te pelargonija u Federaciji ili drugu potrebitu informaciju izvršiteljima nadzora pružaju organi uprave i upravne organizacije uključene u rad IPS FBiH u oblasti zaštite zdravlja poljoprivrednog bilja na temelju podataka iz odgovarajućih evidencija o izvještajnim i prognoznim poslovima, kao i druge pravne osobe i organizacije koje posjeduju takve evidencije. IX. Izvršitelji posebnog nadzora Izvršitelji pojedinih poslova nadzora u BiH utvrđeni su točkom 5. Programa posebnog nadzora. Ovisno o vrsti štetnih organizama i o namjeni bilja, pojedini poslovi nadzora u Federaciji obavljaju se sukladno javnim ovlašćenjem dodijeljenim od strane Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja (u daljnjem tekstu: Uprava BiH). Vizuelne preglede usjeva za proizvodnju bilja namijenjenog sadnji, konzumu ili preradi i samoniklog bilja, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih reguliranih objekata sa sumnjivim simptomima i na nazočnost latentnih infekcija i laboratorijska dijagnostička testiranja uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih reguliranih objekata za utvrđivanje nazočnosti/izočnosti Ralstonia solana- cearum i Clavibacter michiganensis u Federaciji vrši Federalni poljoprivredni zavod Sarajevo. Vizuelne preglede usjeva za proizvodnju bilja namijenjenog sadnji, konzumu ili preradi, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih reguliranih objekata sa sumnjivim simptomima i na nazočnost latentnih infekcija i laboratorijska dijagnostička testiranja uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih reguliranih objekata za utvrđivanje nazočnosti/izočnosti Synchytrium endobioticum u Federaciji vrši Federalni agromediteranski zavod Mostar. Vizuelne preglede usjeva za proizvodnju bilja namijenjenog sadnji, konzumu ili preradi i samoniklog bilja, uzimanje uzoraka tog bilja i drugih reguliranih objekata sa sumnjivim simptomima i laboratorijska dijagnostička testiranja uzetih i primljenih uzoraka bilja i drugih reguliranih objekata za utvrđivanje nazočnosti/izočnosti Globodera rostochiensis i Globodera pallida u Federaciji vrše Federalni agromediteranski zavod Mostar i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet iz Mostara. Federalni agromediteranski zavod poslove vizuelnih pregleda i uzimanja uzoraka vrši na području Kantona 10 i Posavskog kantona te poslove laboratorijskih dijagnostičkih testiranja uze- tih uzoraka i uzoraka bilja iz uvoza primljenih od graničnih inspektora. Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet poslove vizuelnih pregleda, uzimanja uzoraka i laboratorijskih dijagnostičkih testiranja bilja i drugih reguliranih objekata vrši na području ostalih 8 kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeničko- dobojski, Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski, Hercego- vačko-neretvanski, Zapadnohercegovački i Kanton Sarajevo), sukladno međusobnim dogovorom navedenih izvršitelja sa javnim ovlašćenjem. Prije početka posebnog nadzora izvršitelji izrađuju plan aktivnosti sa dinamikom izvršenja pojedinih radnji. X. Pakiranje, označavanje i transportovanje uzoraka Nakon obavljenog pregleda uzimaju se uzorci za laborato- rijska dijagnostička testiranja. Uzeti uzorci pakiraju se u odgova- rajuću ambalažu (čvrste papirne vreće, vreće od PVC materijala) koja osigurava njihovu postojanost i prikladno zatvaraju (trake za vezanje, plastični zatvarači, ljepljiva traka i sl.) ali tako da se svako otvaranje prije postupka u laboratoriji može uočiti. Uzorci se označavaju (trakom, naljepnicom i sl.) na način koji osigurava čitljivost, postojanost i neprenosivost oznake. Oznaka sadrži najmanje slijedeće podatke: –broj i šifra uzorka –datum i mjesto uzorkovanja –vrsta uzorka (krompir, paradajz, zemlja i sl.; gomolj, listovi, stabljike i sl.) i količina –naziv parcele ili objekta, k.č. broj i GPS koordinate mjesta uzorkovanja –vrijeme uzorkovanja –naziv izvršitelja i ime i prezime uzorkovača –naziv proizvođača (naziv pravne osobe odnosno ime i prezime fizičke osobe). Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana23 Ukoliko je uzorak uzet iz vreća koje su već prethodno bile zapakirane i označene, na pakiranje uzorka pričvrsti se i etiketa koja se nalazila na vreći prije njenog otvaranja za potrebe pregleda i uzorkovanja. Upakirani, zatvoreni i označeni uzorci transportuju se na laboratorijska dijagnostička testiranja na najbrži odgovarajući način koji osigurava njihovu nepovredivost i bezbjednost. Po završetku uzorkovanja, stručna osoba koja uzima uzorak za laboratorijsko dijagnostičko testiranje sačinjava zapisnik u koji unosi podatke značajne za rezultate testiranja. Rezultate svih izvršenih dijagnostičkih testiranja iz Programa izvršitelji čuvaju najmanje pet godina. XI. Evidentiranje, izvješćivanje i postupanje izvršitelja u slučaju utvrđivanja zaraze Službeni postupak provedbe posebnog nadzora obavlja se sukladno Programu posebnog nadzora. Radnje i aktivnosti poduzete tijekom provedbe Programa posebnog nadzora bilježe se vođenjem Programom propisanih zapisnika i evidencija te izradom izvješća. Ako tijekom provedbe Programa posebnog nadzora izvršitelji utvrde nazočnost karantenskih štetnih organizama koji su predmet nadzora, obvezni su o tome odmah pismeno obavijestiti Federalnu upravu za inspekcijske poslove - Poljoprivredni inspektorat, a po jednu kopiju obavijesti dostavljaju Upravi BiH i Federalnom ministarstvu. Uz obavijest prilažu kopiju rezultata izvršenog laboratorijskog testiranja (pozitivnog nalaza). XII. Stupanje na snagu Ova Instrukcija stupa na snagu narednog dana od objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-24-498-1/11 31. ožujka 2011. godine Sarajevo Ministar Jerko Ivanković-Lijanović,v.r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama br. 10-1-02-1-288-1/05 od 11.05.2005. godine, tačke III. Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 80/07, 84/07, 6/08 i 13/09), na osnovu Mišljenja Federalnog ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija br. 06-14-259/08 - A.H od 16.01.2008. godine i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA PROCES PROVOĐENJA PREGOVARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVLJIVANJA OBAVJEŠTENJA O NABAVCI Član 1. U Komisiju za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja onabavci/ zamjeni ECIT računara (EAD Client Interface Terminal) za potrebe Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, imenuju se: 1. VIOLETA MATANOVIĆ, predsjednik 2. JASNA KELEČEVIĆ, član 3. BOJANA RADIVOJEVIĆ, član Za sekretara Komisije imenuje se: ANA CVITANOVIĆ. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/ zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju -Federalne direkcije za civilno zrakoplov- stvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 13.05.2011. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog rješenja su: - direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika Komisije, - ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti, u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-466-3/11 6. aprila/travnja 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama br. 10-1-02-1-288-1/05 od 11.05.2005. godine, tačke III. Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 80/07, 84/07, 6/08 i 13/09), na osnovu Mišljenja Federalnog ministarstva finansija-Federalnog ministarstva financija br. 06-14-259/08 - A.H od 16.01.2008. godine i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA PROCES PROVOĐENJA PREGOVARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVLJIVANJA OBAVJEŠTENJA O NABAVCI Član 1. U Komisiju za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci usluge nadogradnje uređaja DVOR/DME za potrebe Centra kontrole zračnog prometa Sarajevo/Federalne direkcije za civilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, imenuju se: 1. MIRSAD HADŽIALIĆ, predsjednik 2. AMIR DŽEKO, član 3. BOJANA RADIVOJEVIĆ, član Za sekretara Komisije imenuje se: ANA CVITANOVIĆ. Broj 19–Strana24 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/ zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 13.05.2011. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog rješenja su: - direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika Komisije, - ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-277-3/11 6. aprila/travnja 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama br. 10-1-02-1-288-1/05 od 11.05.2005. godine, tačke III. Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 80/07, 84/07, 6/08 i 13/09), na osnovu Mišljenja Federalnog ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija br. 06-14-259/08 - A.H od 16.01.2008. godine i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA PROCES PROVOĐENJA PREGOVARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVLJIVANJA OBAVJEŠTENJA O NABAVCI Član 1. U Komisiju za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci usluge nadogradnje uređaja GLIDE PATH/DME za potrebe Centra kontrole zračnog prometa Sarajevo/Federalne direkcije za civilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, imenuju se: 1. MIRSAD HADŽIALIĆ, predsjednik 2. AMIR DŽEKO, član 3. BOJANA RADIVOJEVIĆ, član Za sekretara Komisije imenuje se: ANA CVITANOVIĆ. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/ zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 13.05.2011. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog rješenja su: - direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika Komisije, - ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-276-3/11 6. aprila/travnja 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. (Sl-364/11-F) Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama br. 10-1-02-1-288-1/05 od 11. 5. 2005. godine, tačke III. Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 80/07, 84/07, 6/08 i 13/09) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju- zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA JAVNE NABAVKE Član 1. Imenuje se Komisija za provođenje postupka konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda za nabavku usluge izrade idejnog i glavnog projekta građevinskih i elektro radova za svjetlosno obilježavanje brda Kvanj (južno od Mostara) za potrebe Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, u sljedećem sastavu: 1. VLADO JURIĆ, predsjednik Komisije 2. ARPAD SALAI, član 3. PETAR OBRADOVIĆ, član Za sekretara Komisije imenuje se ANA CVITANOVIĆ. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana25 Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da u skladu sa članom 34. stav 1. tačka b) Zakona o javnim nabavkama utvrdi najnižu cijenu tehnički zadovoljavajuće ponude, sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora direktoru Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnika sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 29. 04.2011. godine. Član 5. Predsjednik, članovi i sekretar Komisije iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 6. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-476-2/11 7. aprila/travnja 2011. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić,s.r. (Sl-374/11-F) INSTITUT ZA MEDICINSKO VJEŠTAČEWE ZDRAVSTVENOG STAWA SARAJEVO Na osnovu člana 23. Pravila Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ("Službene novine Federacije BiH", broj 55/06), uz saglasnost federalnog ministra rada i socijalne politike donose se ISPRAVKE UPUTSTVA - NAPUTKA ZA PRIMJENU LISTE INVALIDITETA BROJ U.O.16/10 OD 31.03.2010. GODINE Lista invaliditeta Član 1. Poslije člana 2. dodaje se novi član 3. koji glasi: Član 3. Inoperobilni karcinomi, metastaze, recidivi karcinoma ili dva ili više karcinoma cijeni se po ovom članu u visini 100%. Karcinomi kod djece se cijene u visini 100% sa obaveznom kontrolom u petnaestoj godini života, uz napomenu da se radi o djetetu u razvojnoj dobi. Član 2. Dosadašnji član 3. Uputstva-Naputka postaje član 4. Član 3. U Uputstvu-Naputku "Lista invaliditeta" vrše se ispravke kako slijedi: - U glavi II tački 6a umjesto 60-70% treba da stoji 50-70%. - U glavi II u tački 15. Dopuniti tekst te "pored šizofrenije i sumanutih poremećaja dodati" afektivne psihotične poremećaje". - U glavi III za tačku 21 prilaže se tabela za utvrđivanje oštrine vida tj. procentno invaliditeta kako slijedi: O Š T R I N A V I D A 1 , 2 0 , 8 0,63 0 , 5 0 , 40,32 0,25 0,2 0,16 0,1 0,08 0,05 0,02 0 LA 5/5 5/6 5/8 5/10 5/12 5/15 5/20 5/25 5/30 5/50 1/12 1/20 1/50 0 1,05/50005 5 10 20 1015202025 25 *25 0,85,60055 10 10 20 1520202530 30 30 0,63 5/8 0 5 10 10 10 10 15 20 20 25 30 30 30 40 0,5 5/10 5 5 10 10 10 15 20 20 25 30 30 35 40 40 0,4 5/12 5 10 10 10 20 20 25 25 30 30 35 40 50 50 0,32 5/15 10 10 10 15 20 30 30 30 40 40 40 50 50 50 0,25 5/20 10 10 15 20 25 30 40 40 40 50 50 50 60 60 0,2 5/25 10 15 20 20 25 30 40 50 50 50 60 60 70 70 0,16 5/30 15 20 20 25 30 40 40 50 60 60 60 70 80 80 0,1 5/50 20 20 25 30 30 40 50 50 60 70 70 80 90 90 0,08 1/12 20 25 30 30 35 40 50 60 60 70 80 90 90 90 0,05 1/20 25 30 30 35 40 50 50 60 70 80 90 90 90 90 0,02 1/50 25 30 30 40 50 50 60 70 80 90 90 90 100 100 0 0 *25 30 40 40 50 50 60 70 80 90 90 90 100 100 - U glavi III. pod tačkom 23. treba da stoji "ispad vidnog polja" pod a) potpuni ispad obje donje polovine vidnog polja 60% b) ispad polovine vidnog polja (lateralno) pri gubitku ili slijepilu drugog oka 60-70% . - U glavi III tačka 24 a umjesto 80% treba 70%. - Poslije tačke 32 staviti podnaslov GLAVA VI - BOLESTI PLUĆA - Postojeća glava VIII (SRCE I KRVOTOK) postaje glava VII (SRCE I KRVOTOK). - U glavi VII (SRCE I KRVOTOK) u tački 38. treba da stoji 40- 100%. - U glavi VII (SRCE I KRVOTOK) u tački 41. umjesto 50-100% treba da stoji 90-100% . - U glavi VII (SRCE I KRVOTOK) u tački 42. Umjesto 70-100% treba da stoji 70-80% . - U glavi VIII (PROBAVNI TRAKT) u tački 47. Dodati "i anus praeter". - U glavi IX u tački 52 a umjesto 60-70% treba da stoji 50-70%. - U glavi XII (IMUNI SISTEM) u tački 71. treba da stoji 70%. - U glavi XIV (Lokomotorni sistem) tačka 92. treba da glasi: "ankiloza ramena u povoljnom položaju". - U glavi XIV (LOKOMOTORNI SISTEM) tačka 93. treba da glasi "ankiloza ramena u nepovoljnom položaju". - U glavi XIV(LOKOMOTORNI SISTEM) tačka 155. ankiloza jednog kuka: a) povoljan položaj 40% b) nepovoljan položaj 50-60% - U glavi XIV (LOKOMOTORNI SISTEM) tačka 162. pod ankiloza oba koljena zgloba: a) u ekstenzionom položaju 60% b) u fleksionom položaju 90-100% Član 4. Sve ispravke Uputstva - Naputka stupaju na snagu danom donošenja, a primjenjivat će se od 01.05.2010. godine. Broj 19–Strana26 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Član 5. Sve ispravke Uputstva-Naputka objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-4/11 6. januara/siječnja 2011. godine Saglasnost na ispravku Uputstva-Naputka dao: Federalni ministar rada i socijalne politike Dr.Perica Jelečević,s.r. Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo Direktor Dr.Zijad Hadžiomerović,s.r. (Sl-363/11-F) USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu brojAP 1676/10, rješavajući apelacijuDruštva za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo -Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevo, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grenje, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 27. novembra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacijaDruštva za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo - "Bosinvest"Asset Menagment Ltd. Sarajevopodnesena protiv Rješewa Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Društvo za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo - "Bosinvest"Asset Menagment Ltd. Sarajevo (u daqnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koje zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnijelo je 11. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješewa Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio sprovođenje izvršewa prema Rješenju Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Komisija) broj 05/2-19-81/10 od 9. marta 2010. godine do okončawa upravnog spora koji se vodi u Kantonalnom sudu pod brojem 09 0 U 006568 10 U radi poništewa rješewa Komisije od 9. marta 2010. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Komisije zatraženo je 19. maja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. maja 2010. godine, a Komisija 31. maja 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Komisije dostavljeni su apelantu 16. septembra 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Rješenjem Komisije broj 05/2-19-81/10 od 9. marta 2010. godine apelantu je oduzeta dozvola za upravljanje imovinom Zatvorenog investicionog fonda. Apelantu je zabranjeno raspolaganje imovinom Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo. Određeno je da se nalozi za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, koje je apelant dao u ime i za račun Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo i na osnovu kojih nisu zakqučene transakcije do dana donošewa predmetnog rješewa, obustavljaju i na osnovu wih se nemogu zakqučiti transakcije niti se može izvršiti prenosu Registru vrijednosnih papira u Federaciji BiH. 7. Dalje je rješenjem naloženo Registru vrijednosnih papira u Federaciji BiH da danom prijema ovog rješewa uspostavi zabranu prenosa dionica koje su u svojini Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo. 8. Takođe je apelant obavezan da omogući, aRaiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, kao banka depozitar Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo, zadužuje se da preuzme dokumentaciju fonda i da čuva od svakog daqnjeg raspolagawa ukupnu imovinu fonda dok se poslovi upravljanja ne prenesu na drugo društvo za upravljanje. 9. Nadzorni odbor Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo je obavezan da sazove skupštinu fonda koja će donijeti odluku o prenosu poslova upravljanja na drugo društvo za upravljanje sa kojim će nadzorni odbor fonda zakqučiti ugovor. 10. Navedeno je da rješenje stupa na snagu danom donošewa i da će se objaviti u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine". Protiv navedenog rješewa žalba nije dozvoljena. 11. Apelant je 9. aprila 2010. godine protiv Komisije podnio tužbu radi poništewa rješewa Komisije od 9. marta 2010. godine. U tužbi je apelant podnio zahtjev za odlaganje izvršewa osporenog rješewa do okončawa upravnog spora. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 006568 10 U od 12. aprila 2010. godine navedeni zahtjev odbacio zbog neispunjenja procesnih pretpostavki, u smislu člana 17 Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" broj 9/05). 12. Podneskom od 15. aprila 2010. godine apelant je ponovo zatražio odlaganje izvršewa rješewa Komisije od 9. marta 2010. godine, koji je Kantonalni sud Rješenjem broj 09 0 U 00 6568 10 U od 19. aprila 2010. godine odbio. 13. U obrazloženju rješewa se navodi da je članom 17 st. 2 i 3 Zakona o upravnim sporovima propisano da će povodom apelantovog zahtjeva organ nadležan za sprovođenje izvršewa osporenog upravnog akta odložiti izvršenje do donošewa sudske odluke ako bi izvršenje apelantu nanijelo štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, a i zbog drugih razloga ako to javni interes dozvoljava. Stavom 4 navedenog člana propisano je da o odlaganju izvršewa upravnog akta, protiv kojeg je podnesena tužba, može da odluči nadležni sud kojem je tužba podnesena pod uslovima propisanim stavovima 2 i 3 ovog člana, ukoliko to apelant pismeno zatraži i samo ako prethodno apelant nije tražio odlaganje izvršewa rješewa u nadležnom upravnom organu. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana27 14. Utvrđeno je da je apelant 25. marta 2010. godine od Komisije zatražio uvjerenje da se nije obraćao Komisiji kao nadležnom organu za odlaganje izvršewa tužbom osporenog rješewa do okončawa predmetnog spora. Stoga, imajući u vidu da je 14. aprila 2010. godine apelant u Komisiji urgirao izdavanje takvog uvjerewa pozivajući se na prethodne telefonske urgencije kao i odgovor Komisije od 15. aprila 2010. godine na apelantov zahtjev, prema mišljenju Kantonalnog suda, ispunjena je procesnopravna pretpostavka iz člana 17 stav 4 Zakona o upravnim sporovima da sud odluči o zahtjevu za odlaganje izvršewa osporenog rješewa jer se takvim zahtjevom apelant nije prethodno obraćao tuženom kao nadležnom organu. 15. Ocjenjujući postojanje uslova propisanih stavovima 2 i 3 člana 17 Zakona o upravnim sporovima za odlaganje izvršewa osporenog rješewa do okončawa upravnog spora, Kantonalni sud je našao da takvi uslovi u ovom slučaju ne postoje. U tom pogledu, Kantonalni sud je naveo da Komisija donosi osporeni akt u vršenju nadzora, u smislu odredbe člana 12 tačke 1 i 10 Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine FBiH" br. 39/98, 36/99 i 33/04), prema kojoj Komisija u interesu investitora i javnosti nadzire primjenu zakona i drugih propisa o emisiji i prometu vrijednosnih papira i sprovodi nadzor i kontrolu upravljanja imovinom fondova i u slučaju da su tim aktivnostima ugroženi ovi interesi obustavlja emisiju i promet. Prema tome, kako je u skladu sa odredbom člana 17 stav 2 Zakona o upravnim sporovima uslov odlagawa izvršewa da to nije protivno javnom interesu, prema mišljenju suda, očigledno je da taj uslov za odlaganje nije ispunjen nego, upravo suprotno, da bi odlaganje bilo protivno javnom interesu. 16. Pri tome je navedeno da je u javnom interesu da se apelantovo poslovanje, upravljanje investicionim fondom, odvija u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama koje regulišu tu djelatnost, tim prije što i sam apelant navodi da je ogromna vrijednost imovine fonda, pa je zbog toga traženo odlaganje suprotno javnom interesu. Dalje, prema mišljenju suda, izvršenjem osporenog rješewa prije okončawa predmetnog upravnog spora za apelanta ne bi nastupila nenadoknadiva šteta. Apelant upravlja označenim fondom i po osnovu ugovora od 22. aprila 2009. godine ostvaruje upravljačku proviziju, planom poslovawa za 2010. godinu planiranu u iznosu od 100.000,00 KM mjesečno, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje, tako da je ta eventualna šteta mjerqiva i, prema ocjeni suda, nije teško nadoknadiva, odnosno nije nenadoknadiva. Prema ocjeni Kantonalnog suda, odlaganjem bi bila nanesena veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, odnosno samom fondu za koji apelant i sam konstatuje da ima imovinu ogromne vrijednosti. Stoga, kako nije ispunjen nijedan uslov za odlaganje izvršewa osporenog rješewa do okončawa predmetnog upravnog spora, Kantonalni sud je, primjenom čl. 17 i 36 stav 7 Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu rješewa. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo na život iz članaII/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je apelant društvo za upravljanje fondovima, koje je kao takvo registrovano u Opštinskom sudu u Sarajevu, sa jedinom šifrom djelatnosti 67.120 - posredovanje u poslovima sa vrijednosnim papirima. Samim tim, donošenje osporene odluke kojom se odbija zahtjev za odlaganje izvršewa, prema apelantovom mišljenju, znači njegovu nemogućnost da nastavi sa obavljanjem osnovne registrovane djelatnosti do konačnog rješewa upravnog spora. Imajući u vidu uobičajeno trajanje upravnih sporova, to bi značilo gašenje apelanta kao privrednog društva zbog toga što fond kojim apelant upravlja mora imati specijalizovano društvo koje wime upravlja, te bi kao posljedica upravnog akta Komisije bilo nužno da fond izabere novog upravitelja čime bi se izgubila svrha apelantovog postojawa. Prema apelantovom mišljenju, Kantonalni sud nije ocijenio konkretnu situaciju nego je pošao od pretpostavke nepogrešivosti Komisije. Smatra da se takvom odlukom suda postavlja pitanje šta je svrha upravnog spora i ko će pružiti zaštitu stranci u slučaju nezakonitog postupawa onoga ko je zadužen za sprovođenje zakona ako i sam sud odlučuje polazeći od pretpostavke nepogrešivosti takvih organa bez ocjene činjenica u svakom pojedinom slučaju. Dalje, apelant navodi da izvršenjem osporenog rješewa šteta za apelanta ne predstavlja samo gubitak dobiti, odnosno materijalnu štetu, nego i prestanak društva, ukidanje svih radnih mjesta i gubitak svega onoga što je uloženo u društvo. Ukoliko to za sud ne predstavlja nenadoknadivu štetu, postavlja se pitanje kada bi se moglo smatrati da šteta nastaje. Iako donošenje osporenog rješewa ne znači meritorno rješenje stvari, prema apelantovom mišljenju, jasno je da je ovakvim rješenjem predmetni postupak okončan budući da sprovođenjem osporenog rješewa apelant prestaje da postoji, te imajući u vidu činjenicu vremenskog trajawa upravnog spora. Takođe, apelant ukazuje na to da je potrebno imati u vidu da će Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo zakqučiti novi ugovor o prenosu poslova upravljanja na drugo društvo za upravljanje (a da nije definisan način njegovog povraćaja apelantu u slučaju uspjeha u upravnom sporu). 18. Kao razlog za donošenje privremene mjere Ustavnog suda apelant navodi da oduzimanjem dozvole za upravljanje apelantu prestaje pravo na obavljanje osnovne i jedine registrovane djelatnosti, što u krajnjem vodi ka apelantovoj likvidaciji sa svim posljedicama koje iz tog proističu. Dalje, oduzimanjem dozvole za upravljanje apelantu bi nastala direktna materijalna šteta i to kako za apelanta tako i za osnivače koji su uložili znatna materijalna sredstva. Ističe da se mjesečni iznos materijalne štete procjenjuje na iznos od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje, koliko je planirani prihod od upravljačke provizije za 2010. godinu, dok se indirektne štete ne mogu ni kvalifikovati. Apelant ostvaruje prihode iz osnovne djelatnosti po osnovu Ugovora o upravljanju broj 244/09, zakqučenim 22. aprila 2009. godine sa Zatvorenim investicionim fondom sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo i nema drugih prihoda. Ukoliko se ne odloži izvršenje rješewa od 9. marta 2010. godine i Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo zakquči ugovor o upravljanju sa drugim društvom za upravljanje fondovima, za apelanta će nastati nenadoknadiva šteta s obzirom na to da nije definisan način povraćaja fonda društvu kojem je oduzeta dozvola za upravljanje. Takođe, oduzimanjem dozvole i raskidanjem ugovora o upravljanju doći će do prestanka radnog odnosa za pet apelantovih zaposlenika. Uzimajući u obzir navedeno, prema apelantovom mišljenju, izvršenjem rješewa od 9. marta 2010. godine došlo bi do nemogućnosti nastavka apelantovog poslovawa i do potpunog prestanka, odnosno likvidacije i time do nenadoknadive štete koja bi se teško mogla popraviti. b) Odgovor na apelaciju 19. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da osporenim rješenjem nisu prekršena apelantova ustavna prava, te da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u tom rješenju. 20. U svom odgovoru na apelaciju Komisija smatra da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, te predlaže da se apelacija odbaci, te da se, ukoliko se utvrdi da je dozvoljena, apelacija odbije. Pri tome je Komisija, između ostalog, navela da apelant i društva slična njemu upravljaju zatvorenim investicionim fondovima koji Broj 19–Strana28 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. predstavljaju oblik kolektivnog investirawa i koji imaju hiljade ili desetine dioničara. Ti dioničari su apelantu povjerili upravljanje wihovom imovinom. Ukoliko to apelant ne radi u skladu sa propisima, ugrožen je javni interes koji predstavlja povjerenje u kolektivno investiranje i tržišnu ekonomiju uopšte a i pričiwava se šteta investicionom fondu. U konkretnom slučaju, apelant je nesumwivo pričinio štetu investicionom fondu a time i njegovim dioničarima. Upravo se u tome ogledaju i ovlašćewa Komisije iz članova 11 i 12 Zakona o Komisiji jer su joj ta ovlašćewa i data da štiti povjerenje u tržište, investitore i svu zainteresovanu javnost, što jeste javni interes. Sem navedenog, upravni akti Komisije su konačni, protiv wih se prema zakonskim odredbama ne može izjaviti žalba, što je istovjetna situacija sa rješewima kod kojih je žalba dozvoljena ali izjavqivanje žalbeneodlažeizvršenjerješewa,auovakvimslučajevima sudovi su iskazali stav da bi odlaganje izvršewa rješewa bilo protivno javnom interesu. Komisija je, takođe, navela da osporeno rješenje Komisijepredstavlja zaštitu imovine investicionog fonda od lošeg upravljanja, zbog čega je u predmetnoj stvari u pitanju imovina fonda a ne apelantova imovina. V. Relevantni propisi 21. UZakonu o upravnim sporovima("Službene novine FBiH" broj 9/05) relevantna odredba glasi: Član 17. Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kog je podnesena, ako zakonom nije drugačije određeno. Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za provođenje izvršewa osporenog upravnogakta odgodit će izvršenje do donošewa sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležniorgan mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odlaganje izvršewa. Nadležni organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odložiti izvršenje osporenog upravnog akta do donošewa sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana o odlaganju izvršewa upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to pisano zatraži tužilac. Ovaj zahtjev tužilac može postaviti samo ako prethodno nije tražio odlaganje izvršewa rješewa kod organa iz stava 2. ovog člana. VI. Dopustivost 22. U skladu sa članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U skladu sa članom 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno(prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršewa Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je predmet osporavawa apelacijom Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za odlaganje izvršewa rješewa Komisije od 9. marta 2010. godine. Osporena odluka je donesena u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo tužbom protiv Komisije, a radi poništewa rješewa od 9. marta 2010. godine. Dakle, u predmetnom postupku koji je pokrenut povodom apelantove tužbe nije donesena konačna odluka već je predmet apelacije rješenje kojim se rješavalo o zahtjevu za odlaganje izvršewa rješewa od 9. marta 2010. godine. Apelantov navedeni zahtjev prema domaćem pravu ima karakter zahtjeva za donošenje privremene mjere pa samim tim i odluka povodom tog zahtjeva ima karakter odluke o privremenoj mjeri. 26. U skladu sa svojom dosadašwom praksom i praksom Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je smatrao da apelacije podnesene protiv odluke kojom se rješava o privremenoj mjeri nisu dopustive zbog toga što suratione materiaeinkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 1918/05 od 13. oktobra 2005. godine, stav 13; AP 2087/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8; i AP 2944/09 od 22. oktobra 2009. godine, objavljene nawww.ustavnisud.ba). Ustavni sud je navedeno obrazlagao time da rješewima redovnih sudova kojima se odlučivalo o osnovanosti određivawa privremene mjere nisu utvrđivana nova ni posebna građanska prava apelanata. 27. Međutim, Ustavni sud nalazi da je Evropski sud u predmetuMicallefprotiv Malte,presuda od 15. oktobra 2009. godine, u pogledu primjewivosti garancija iz člana 6 Evropske konvencije na postupke koji se odnose na privremene mjere, promijenio svoju praksu. Objašwavajući potrebu za razvojem sudske prakse u pogledu primjewivosti garancija člana 6 Evropske konvencije na privremene mjere, Evropski sud je u navedenoj odluci naveo da Sud primjećuje da postoji široki konsenzus među zemljama članicama Vijeća Evrope koji, ili implicitno, ili eksplicitno, obezbjeđuje primjenu garancija iz člana 6 na privremene mjere, ukqučujući i postupak izdavawa naloga o sudskoj zabrani. Istaknuto je da i Evropski sud pravde smatra da privremene mjere moraju podlijegati garancijama pravičnog suđewa, a posebno pravu na saslušanje. Iskqučivanje privremenih mjera iz djelokruga člana 6 Evropske konvencije, prema mišljenju Evropskog suda, do sada je bilo opravdavano zbog činjenice da te mjere u principu ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Međutim, u situaciji kada se ugovorne strane suočavaju sa velikim brojem predmeta u wihovim preopterećenim pravosuđima, koji dovode do pretjerano dugih postupaka, odluka sudije o sudskoj zabrani će imati istu snagu kao i odluka o meritumu zahtjeva tokom dugog vremenskog perioda, pa čak i trajno u izuzetnim slučajevima. Slijedi da se, često, privremenim i glavnim postupcima odlučuje o istim "građanskim pravima ili obavezama" koji rezultiraju dalekosežnim i trajnim posljedicama. 28. Dalje je navedeno da, uzimajući u obzir istorijat konkretnog slučaja, Evropski sud više ne nalazi opravdanim da automatski kvalifikuje postupak donošewa sudske zabrane kao postupak u kojem se ne utvrđuju građanska prava ili obaveze. Istaknuto je da Evropski sud nije ubijeđen da se nedostaci takvog postupka mogu otkloniti kasnije, tj. u postupku o meritumu predmeta koji je regulisan članom 6 jer bilo kakvo narušavanje do tada može postati nepovratno sa malom šansom ispravljanja nanesene štete sem možda putem moguće novčane naknade. 29. Stoga je Evropski sud našao da je izmjena sudske prakse u pogledu primjewivosti člana 6 Evropske konvencije u ovim postupcima neophodna. S tim u vezi je dodao da je u interesu pravne izvjesnosti, predvidivosti postupka i jednakosti strana pred sudom da Sud ne treba, bez dobrog razloga, odstupiti od svoje ranijeprakse koja je uspostavljena u prethodnim slučajevima, ali da bi propust Suda da se drži jednog dinamičnog i evolutivnog pristupa mogao da dovede do kočewa reforme i napretka (vidi,mutatis mutandis, predmete MamatkuloviAskarovprotiv TurskeŠGCĆ, broj 46827/99 i broj Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana29 46951/99, stav 121, ESQP 2005-I;iVilho Eskelinen ŠGCĆ, gore citirani stav 56). Istaknuto je da treba imati u vidu da je Konvencija koncipirana tako da "garantujeprava koja su praktična i efikasna, ane teoretska ili iluzorna"(vidi, inter alia, predmeteFolgerøi ostali protiv NorveškeŠGCĆ, broj 15472/02, stav 100, ESQP 2007-...; iSalduzprotiv Turske ŠGCĆ, broj 36391/02, stav 51, od 27. novembra 2008. godine). 30. Dalje je Evropski sud podsjetio na to da se član 6 Evropske konvencije, odnosno njegov dio koji se odnosi na građanske stvari, primjenjuje samo u postupcima u kojima se utvrđuju građanska prava i obaveze. Pri tome je Evropski sud podsjetio na to da se takva prava i obaveze ne utvrđuju svim privremenim mjerama i primjewivost člana 6 zavisiće od toga da li su ispunjeni izvjesni uslovi. 31. U tom pogledu, Evropski sud je kao prvo naveo da, kada je riječ o ovom pravu, i u glavnom postupku i u postupku određivawa mjere zabrane ono treba biti "građansko" u smislu nezavisnog značewa tog termina prema članu 6 Konvencije (vidi,inter alia, predmeteStran Greek RefineriesiStratis Andreadisprotiv Grčke,9. decembar 1994. godine, stav 39, serija A, broj 301-B;Königprotiv Wemačke, 28. juni 1978. godine, stavovi 89-90, serija A, broj 27;Ferrazziniprotiv ItalijeŠGCĆ, broj 44759/98, stavovi 24-31, ESQP 2001-VII;i Rocheprotiv Ujedinjenog KraljevstvaŠGCĆ, broj 32555/96, stav 119, ESQP 2005-X). Drugo, treba kritički posmatrati samu prirodu privremene mjere, njen ciq i svrhu, kao i njene učinke na pravo koje je u pitanju. Kada se nekom privremenom mjerom djelotvorno utvrđuje neko građansko pravo ili obaveza, bez obzira na vremenski period njenog važewa, član 6 će biti primjenqiv. 32. Pri tome je navedeno da Evropski sud prihvata da u izuzetnim slučajevima u kojima, naprimjer, djelotvornost mjere koja se traži zavisi od brzine procesa donošewa odluke možda neće biti moguće odmah ispoštovati zahtjeve člana 6 Evropske konvencije. Stoga, u takvim posebnim slučajevima, iako su nezavisnost i neutralnost suda ili sudije nezamjewivi i predstavljaju apsolutnu zaštitu u takvom postupku, ostale zaštitne mjere se mogu primjewivati samo u onoj mjeri u kojoj su kompatibilne sa prirodom i ciljem postupka donošewa privremene mjere. U svakom sljedećem postupku pred sudom, kada je riječ o ciqu predmetnog postupka, Vlada će biti zadužena da utvrdi da se jedna ili više posebnih proceduralnih zaštitnih mjera ne može primijeniti bez prejudicirawa cilja koji se želi postići relevantnom privremenom mjerom. 33. Odlučujući o primjewivosti člana 6 Evropske konvencije u predmetnom slučaju, Evropski sud je našao da se suština prava u glavnom postupku odnosila na uživanje imovinskih prava u skladu sa malteškim zakonom i da je zato to pravo građansko, i prema domaćem zakonu, i prema praksi Evropskog suda. Ciq sudske zabrane je bio da utvrdi, iako za određeni vremenski period, isto pravo kao i ono koje je osporavano tokom glavnog postupka i koje se moglo odmah sprovesti. Stoga je zakqučeno da postupak određivawa sudske zabrane u ovom predmetu ispuwava kriterijume za primjenu člana 6 i da Vlada nije utvrdila nikakve razloge koji bi limitirali djelokrug njegove primjene u bilo kojem pogledu. 34. Primjenjujući navedene stavove Evropskog suda u konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je u glavnom postupku, odnosno upravnomsporu, apelant tužbom tražio zaštitu svojih imovinskih prava kroz zahtjev da se utvrdi da je nezakonito rješenje Komisije od 9. marta 2010. godine, a kojim se apelantu oduzima dozvola za upravljanje i zabranjuje raspolaganje imovinom Zatvorenog investicionog fonda. Pri tome, Ustavni sud nalazi da apelant upravlja fondom po osnovu ugovora od 22. aprila 2009. godine i ostvaruje upravljačku proviziju u mjesečnom iznosu od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje. Iz navedenog proizilazi da je svrha apelantove tužbe u upravnom sporu zaštita apelantovih imovinskih interesa u koje se apelantu dira rješenjem Komisije od 9. marta 2010. godine. Svrha i ciq apelantovog zahtjeva za odlaganje izvršewa rješewa Komisije od 9. marta 2010. godine takođe su bili da se zaštiti apelantov imovinski interes koji bi došao u pitanje izvršenjem rješewa Komisije od 9. marta 2010. godine, čiju zakonitost apelant osporava u glavnom postupku. Stoga, proizilazi da je postupak za donošenje osporenog rješewa bioodlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Prema tome, Ustavni sud, uzimajući u obzir kriterijume koje je uspostavio Evropski sud, smatra da se na postupak donošewa osporenog rješewa primjenjuju garancije člana 6 Evropske konvencije. 35. Na osnovu navedenog, te imajući u vidu ovakav novi pristup Evropskog suda u postupcima privremenih mjera, a koji Ustavni sud podržava, ovaj sud će odstupiti od svoje dosadašnje prakse u ovakvim predmetima i predmetnu apelaciju neće odbaciti kaoratione materiaeinkompatibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda. 36. Ustavni sud će, dalje, ispitati dopustivost apelacije u odnosu na član 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 26. januara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. 37. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji nekidrugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII. Meritum 38. Apelant opovrgava osporeno rješenje tvrdeći da su mu wime povrijeđeni pravo na život iz članaII/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 39. ČlanII/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i n epristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 40. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud je već u ovoj odluci utvrdio da je član 6 Evropske konvencije primjenqiv na konkretan slučaj. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu prirodu i ciq predmetnog postupka, ispitati da li su ispunjeni osnovni zahtjeviiz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 41. Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, koji se odnose na proizvoqnu primjenu materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog sudai Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud,Proninaprotiv Rusije, odluka o dopustivosti od Broj 19–Strana30 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 42. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, razmatrajući apelantov zahtjev za odlaganje izvršewa, imao u vidu relevantnu odredbu člana 17 Zakona o upravnim sporovima, našavši pri tome da bi odlaganje izvršewa bilo protivno javnom interesu, te da za apelanta izvršenjem ne bi nastupila nenadoknadiva šteta imajući u vidu mjesečni, odnosno godišwi iznos provizije koji apelant ostvaruje. Pri tome je Kantonalni sud našao da bi usvajanjem apelantovog zahtjeva mogla nastupiti veća šteta protivnoj strani, odnosno samom fondu kojim apelant upravlja, a čija imovina ima ogromnu vrijednost. Prema mišljenju Ustavnog suda, Kantonalni sud je u osporenom rješenju dao jasno i precizno obrazloženje iz kojeg se ne može zakqučiti proizvoqnost u primjeni materijalnog i procesnog prava kako to apelant navodi. Dalje, Ustavni sud smatra da obrazloženje Kantonalnog suda zadovoljava standarde postavljene članom 6 stav 1 Evropske konvencije naglašavajući da u navedenom postupku niti jedno procesno pravo apelantu nije bilo uskraćeno. Iz navoda apelacije kao i iz obrazložewa osporenih odluka proizilazi da apelantu nije bilo uskraćeno pravo na saslušanje (što je, u skladu sa novom praksom Evropskog suda u citiranom predmetu, osnovni uslov koji se zahtijeva da bi odluka suda o privremenoj mjeri bila u skladu sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije), apelanta je zastupalo stručno lice (advokat), a redovni sud je, na način koji nije bio proizvoljan, razmotrio apelantove dokazne prijedloge i navode, dok je odluku o privremenoj mjeri zasnovao na važećoj zakonskoj odredbi (član 17 Zakona o upravnim sporovima) iz koje se očigledno(prima facie)ne može zakqučiti da bilo kome nameće pretjeran teret. 43. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija neosnovana i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 44. S obzirom na zakqučak u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati apelantove navode u pogledu kršewa prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se radi o suštinski istim navodima kao u odnosu na član 6 stav 1 Evropske konvencije, o čemu je Ustavni sud već dao obrazloženje. Pravo na život 45. ČlanII/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: a) Pravo na život. Član 2 Evropske konvencije glasi: 1. Pravo na život svakog čovjeka je zaštićeno zakonom. Niko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršewa smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom. 2. Lišenje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizilazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: (a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; (b) prilikom zakonitog lišewa slobode ili sprječavawa bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode; (c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušewa nemira ili pobune. 46. Ustavni sud nalazi da član 2 Evropske konvencije nameće obavezu državnim vlastima da zaštite pravo svakoga na život, iz čega slijedi zabrana namjernog lišavawa života. Dakle, navedenim članom se u suštini štiti pravo na fizički integritet fizičkog lica. U konkretnom slučaju, nesporno je da je apelant pravno lice, te da, stoga, ne može uživati garancije predviđene članom 2 Evropske konvencije. 47. Stoga, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na život iz članaII/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije u predmetnom postupku neosnovani i da je apelacija u odnosu na ove navode neosnovana. VIII. Zakqučak 48. Ustavni sud zakqučuje da je član 6 Evropske konvencije primjenqiv na postupak donošewa osporenog rješewa, koji ima karakter privremene mjere, jer su ciq i karakter takve privremene mjere bili odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da u obrazložewima osporenih odluka Ustavni sud nije našao proizvoqnost u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, niti je u predmetnom postupku apelantu bilo uskraćeno bilo koje procesno pravo propisano članomII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na život iz članaII/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da se ovim pravom u suštini štiti fizički integritet lica a apelant je pravno lice. 49. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 50. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno da se posebno razmatra apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere. 51. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu brojAP 1676/10, rješavajući apelacijuDruštva za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo -"Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grenje, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija Mirsad Ćeman, sudija Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana31 na sjednici održanoj 27. novembra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacijaDruštva za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo - "Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Društvo za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo - "Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koje zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnijelo je 11. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio provođenje izvršenja prema Rješenju Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 05/2-19-81/10 od 9. marta 2010. godine do okončanja upravnog spora koji se vodi u Kantonalnom sudu pod brojem 09 0 U 006568 10 U radi poništenja rješenja Komisije od 9. marta 2010. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Komisije zatraženo je 19. maja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. maja 2010. godine, a Komisija 31. maja 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Komisije dostavljeni su apelantu 16. septembra 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Rješenjem Komisije broj 05/2-19-81/10 od 9. marta 2010. godine apelantu je oduzeta dozvola za upravljanje imovinom Zatvorenog investicionog fonda. Apelantu je zabranjeno raspolaganje imovinom Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo. Određeno je da se nalozi za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, koje je apelant dao u ime i za račun Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo i na osnovu kojih nisu zaključene transakcije do dana donošenja predmetnog rješenja, obustavljaju i na osnovu njih se ne mogu zaključiti transakcije niti se može izvršiti prijenos u Registru vrijednosnih papira u Federaciji BiH. 7. Dalje je rješenjem naloženo Registru vrijednosnih papira u Federaciji BiH da danom prijema ovog rješenja uspostavi zabranu prijenosa dionica koje su u vlasništvu Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo. 8. Također je apelant obavezan da omogući, a Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, kao banka depozitar Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo, zadužuje se da preuzme dokumentaciju fonda i da čuva od svakog daljnjeg raspolaganja ukupnu imovinu fonda dok se poslovi upravljanja ne prenesu na drugo društvo za upravljanje. 9. Nadzorni odbor Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo je obavezan da sazove skupštinu fonda koja će donijeti odluku o prijenosu poslova upravljanja na drugo društvo za upravljanje sa kojim će nadzorni odbor fonda zaključiti ugovor. 10. Navedeno je da rješenje stupa na snagu danom donošenja i da će se objaviti u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine". Protiv navedenog rješenja žalba nije dopuštena. 11. Apelant je 9. aprila 2010. godine protiv Komisije podnio tužbu radi poništenja rješenja Komisije od 9. marta 2010. godine. U tužbi je apelant podnio zahtjev za odlaganje izvršenja osporenog rješenja do okončanja upravnog spora. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 006568 10 U od 12. aprila 2010. godine navedeni zahtjev odbacio zbog neispunjenja procesnih pretpostavki, u smislu člana 17. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" broj 9/05). 12. Podneskom od 15. aprila 2010. godine apelant je ponovo zatražio odlaganje izvršenja rješenja Komisije od 9. marta 2010. godine, koji je Kantonalni sud Rješenjem broj 09 0 U 00 6568 10 U od 19. aprila 2010. godine odbio. 13. U obrazloženju rješenja se navodi da je članom 17. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima propisano da će povodom apelantovog zahtjeva organ nadležan za provođenje izvršenja osporenog upravnog akta odložiti izvršenje do donošenja sudske odluke ako bi izvršenje apelantu nanijelo štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, a i zbog drugih razloga ako to javni interes dopušta. Stavom 4. navedenog člana propisano je da o odlaganju izvršenja upravnog akta, protiv kojeg je podnesena tužba, može odlučiti nadležni sud kojem je tužba podnesena pod uvjetima propisanim stavovima 2. i 3. ovog člana, ukoliko to apelant pismeno zatraži i samo ako prethodno apelant nije tražio odlaganje izvršenja rješenja u nadležnom upravnom organu. 14. Utvrđeno je da je apelant 25. marta 2010. godine od Komisije zatražio uvjerenje da se nije obraćao Komisiji kao nadležnom organu za odlaganje izvršenja tužbom osporenog rješenja do okončanja predmetnog spora. Stoga, imajući u vidu da je 14. aprila 2010. godine apelant u Komisiji urgirao izdavanje takvog uvjerenja pozivajući se na prethodne telefonske urgencije kao i odgovor Komisije od 15. aprila 2010. godine na apelantov zahtjev, prema mišljenju Kantonalnog suda, ispunjena je procesnopravna pretpostavka iz člana 17. stav 4. Zakona o upravnim sporovima da sud odluči o zahtjevu za odlaganje izvršenja osporenog rješenja jer se takvim zahtjevom apelant nije prethodno obraćao tuženom kao nadležnom organu. 15. Ocjenjujući postojanje uvjeta propisanih stavovima 2. i 3. člana 17. Zakona o upravnim sporovima za odlaganje izvršenja osporenog rješenja do okončanja upravnog spora, Kantonalni sud je našao da takvi uvjeti u ovom slučaju ne postoje. U tom pogledu, Kantonalni sud je naveo da Komisija donosi osporeni akt u vršenju nadzora, u smislu odredbe člana 12. tačke 1. i 10. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine FBiH" br. 39/98, 36/99 i 33/04), prema kojoj Komisija u interesu investitora i javnosti nadzire primjenu zakona i drugih propisa o emisiji i prometu vrijednosnih papira i provodi nadzor i kontrolu upravljanja imovinom fondova i u slučaju da su tim aktivnostima ugroženi ovi interesi obustavlja emisiju i promet. Prema tome, kako je u skladu sa odredbom člana 17. stav 2. Zakona o upravnim sporovima uvjet odlaganja izvršenja da to nije protivno javnom interesu, prema mišljenju suda, očigledno je da taj uvjet za odlaganje nije ispunjen nego, upravo suprotno, da bi odlaganje bilo protivno javnom interesu. 16. Pri tome je navedeno da je u javnom interesu da se apelantovo poslovanje, upravljanje investicijskim fondom, odvija u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama koje reguliraju tu djelatnost, tim prije što i sam apelant navodi da je ogromna vrijednost imovine fonda, pa je zbog toga traženo odlaganje suprotno javnom interesu. Dalje, prema mišljenju suda, izvršenjem osporenog rješenja prije okončanja predmetnog upravnog spora za apelanta ne bi nastupila nenadoknadiva šteta. Apelant upravlja označenim fondom i po osnovu ugovora od 22. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana32 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. aprila 2009. godine ostvaruje upravljačku proviziju, planom poslovanja za 2010. godinu planiranu u iznosu od 100.000,00 KM mjesečno, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje, tako da je ta eventualna šteta mjerljiva i, prema ocjeni suda, nije teško nadoknadiva, odnosno nije nenadoknadiva. Prema ocjeni Kantonalnog suda, odlaganjem bi bila nanesena veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, odnosno samom fondu za koji apelant i sam konstatira da ima imovinu ogromne vrijednosti. Stoga, kako nije ispunjen nijedan uvjet za odlaganje izvršenja osporenog rješenja do okončanja predmetnog upravnog spora, Kantonalni sud je, primjenom čl. 17. i 36. stav 7. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu rješenja. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je apelant društvo za upravljanje fondovima, koje je kao takvo registrirano u Općinskom sudu u Sarajevu, sa jedinom šifrom djelatnosti 67.120 - posredovanje u poslovima sa vrijednosnim papirima. Samim tim, donošenje osporene odluke kojom se odbija zahtjev za odlaganje izvršenja, prema apelantovom mišljenju, znači njegovu nemogućnost da nastavi sa obavljanjem osnovne registrirane djelatnosti do konačnog rješenja upravnog spora. Imajući u vidu uobičajeno trajanje upravnih sporova, to bi značilo gašenje apelanta kao privrednog društva zbog toga što fond kojim apelant upravlja mora imati specijalizirano društvo koje njime upravlja, te bi kao posljedica upravnog akta Komisije bilo nužno da fond izabere novog upravitelja čime bi se izgubila svrha apelantovog postojanja. Prema apelantovom mišljenju, Kantonalni sud nije ocijenio konkretnu situaciju nego je pošao od pretpostavke nepogrešivosti Komisije. Smatra da se takvom odlukom suda postavlja pitanje šta je svrha upravnog spora i ko će pružiti zaštitu stranci u slučaju nezakonitog postupanja onoga ko je zadužen za provođenje zakona ako i sam sud odlučuje polazeći od pretpostavke nepogrešivosti takvih organa bez ocjene činjenica u svakom pojedinom slučaju. Dalje, apelant navodi da izvršenjem osporenog rješenja šteta za apelanta ne predstavlja samo gubitak dobiti, odnosno materijalnu štetu, nego i prestanak društva, ukidanje svih radnih mjesta i gubitak svega onoga što je uloženo u društvo. Ukoliko to za sud ne predstavlja nenadoknadivu štetu, postavlja se pitanje kada bi se moglo smatrati da šteta nastaje. Iako donošenje osporenog rješenja ne znači meritorno rješenje stvari, prema apelantovom mišljenju, jasno je da je ovakvim rješenjem predmetni postupak okončan budući da provođenjem osporenog rješenja apelant prestaje da postoji, te imajući u vidu činjenicu vremenskog trajanja upravnog spora. Također, apelant ukazuje na to da je potrebno imati u vidu da će Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo zaključiti novi ugovor o prijenosu poslova upravljanja na drugo društvo za upravljanje (a da nije definiran način njegovog povrata apelantu u slučaju uspjeha u upravnom sporu). 18. Kao razlog za donošenje privremene mjere Ustavnog suda apelant navodi da oduzimanjem dozvole za upravljanje apelantu prestaje pravo na obavljanje osnovne i jedine registrirane djelatnosti, što u krajnjem vodi ka apelantovoj likvidaciji sa svim posljedicama koje iz tog proističu. Dalje, oduzimanjem dozvole za upravljanje apelantu bi nastala direktna materijalna šteta i to kako za apelanta tako i za osnivače koji su uložili znatna materijalna sredstva. Ističe da se mjesečni iznos materijalne štete procjenjuje na iznos od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje, koliko je planirani prihod od upravljačke provizije za 2010. godinu, dok se indirektne štete ne mogu ni kvalificirati. Apelant ostvaruje prihode iz osnovne djelatnosti po osnovu Ugovora o upravljanju broj 244/09, zaključenim 22. aprila 2009. godine sa Zatvorenim investicionim fondom sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo i nema drugih prihoda. Ukoliko se ne odloži izvršenje rješenja od 9. marta 2010. godine i Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo zaključi ugovor o upravljanju sa drugim društvom za upravljanje fondovima, za apelanta će nastati nenadoknadiva šteta s obzirom na to da nije definiran način povrata fonda društvu kojem je oduzeta dozvola za upravljanje. Također, oduzimanjem dozvole i raskidanjem ugovora o upravljanju doći će do prestanka radnog odnosa za pet apelantovih zaposlenika. Uzimajući u obzir navedeno, prema apelantovom mišljenju, izvršenjem rješenja od 9. marta 2010. godine došlo bi do nemogućnosti nastavka apelantovog poslovanja i do potpunog prestanka, odnosno likvidacije i time do nenadoknadive štete koja bi se teško mogla popraviti. b) Odgovor na apelaciju 19. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da osporenim rješenjem nisu prekršena apelantova ustavna prava, te da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u tom rješenju. 20. U svom odgovoru na apelaciju Komisija smatra da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, te predlaže da se apelacija odbaci, te da se, ukoliko se utvrdi da je dopuštena, apelacija odbije. Pri tome je Komisija, između ostalog, navela da apelant i društva slična njemu upravljaju zatvorenim investicijskim fondovima koji predstavljaju oblik kolektivnog investiranja i koji imaju hiljade ili desetine dioničara. Ti dioničari su apelantu povjerili upravljanje njihovom imovinom. Ukoliko to apelant ne radi u skladu sa propisima, ugrožen je javni interes koji predstavlja povjerenje u kolektivno investiranje i tržišnu ekonomiju uopće a i pričinjava se šteta investicijskom fondu. U konkretnom slučaju, apelant je nesumnjivo pričinio štetu investicijskom fondu a time i njegovim dioničarima. Upravo se u tome ogledaju i ovlaštenja Komisije iz članova 11. i 12. Zakona o Komisiji jer su joj ta ovlaštenja i data da štiti povjerenje u tržište, investitore i svu zainteresiranu javnost, što jeste javni interes. Osim navedenog, upravni akti Komisije su konačni, protiv njih se prema zakonskim odredbama ne može izjaviti žalba, što je istovjetna situacija sa rješenjima kod kojih je žalba dopuštena ali izjavljivanje žalbe ne odlaže izvršenje rješenja, a u ovakvim slučajevima sudovi su iskazali stav da bi odlaganje izvršenja rješenja bilo protivno javnom interesu. Komisija je, također, navela da osporeno rješenje Komisije predstavlja zaštitu imovine investicijskog fonda od lošeg upravljanja, zbog čega je u predmetnoj stvari u pitanju imovina fonda a ne apelantova imovina. V. Relevantni propisi 21. UZakonu o upravnim sporovima("Službene novine FBiH" broj 9/05) relevantna odredba glasi: Član 17. Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kog je podnesena, ako zakonom nije drugačije određeno. Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za provođenje izvršenja osporenog upravnog akta odgodit će izvršenje do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odlaganje izvršenja. Nadležni organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odložiti izvršenje osporenog upravnog akta do donošenja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana o odlaganju izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to pisano zatraži tužilac. Ovaj zahtjev tužilac može postaviti samo ako prethodno Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana33 nije tražio odlaganje izvršenja rješenja kod organa iz stava 2. ovog člana. VI. Dopustivost 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U skladu sa članom 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno(prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je predmet osporavanja apelacijom Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja Komisije od 9. marta 2010. godine. Osporena odluka je donesena u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo tužbom protiv Komisije, a radi poništenja rješenja od 9. marta 2010. godine. Dakle, u predmetnom postupku koji je pokrenut povodom apelantove tužbe nije donesena konačna odluka već je predmet apelacije rješenje kojim se rješavalo o zahtjevu za odlaganje izvršenja rješenja od 9. marta 2010. godine. Apelantov navedeni zahtjev prema domaćem pravu ima karakter zahtjeva za donošenje privremene mjere pa samim tim i odluka povodom tog zahtjeva ima karakter odluke o privremenoj mjeri. 26. U skladu sa svojom dosadašnjom praksom i praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je smatrao da apelacije podnesene protiv odluke kojom se rješava o privremenoj mjeri nisu dopustive zbog toga što suratione materiaeinkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 1918/05 od 13. oktobra 2005. godine, stav 13; AP 2087/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8; i AP 2944/09 od 22. oktobra 2009. godine, objavljene na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je navedeno obrazlagao time da rješenjima redovnih sudova kojima se odlučivalo o osnovanosti određivanja privremene mjere nisu utvrđivana nova ni posebna građanska prava apelanata. 27. Međutim, Ustavni sud nalazi da je Evropski sud u predmetuMicallef protiv Malte,presuda od 15. oktobra 2009. godine, u pogledu primjenjivosti garancija iz člana 6. Evropske konvencije na postupke koji se odnose na privremene mjere, promijenio svoju praksu. Objašnjavajući potrebu za razvojem sudske prakse u pogledu primjenjivosti garancija člana 6. Evropske konvencije na privremene mjere, Evropski sud je u navedenoj odluci naveo da Sud primjećuje da postoji široki konsenzus među zemljama članicama Vijeća Evrope koji, ili implicitno, ili eksplicitno, osigurava primjenu garancija iz člana 6. na privremene mjere, uključujući i postupak izdavanja naloga o sudskoj zabrani. Istaknuto je da i Evropski sud pravde smatra da privremene mjere moraju podlijegati garancijama pravičnog suđenja, a posebno pravu na saslušanje. Isključivanje privremenih mjera iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije, prema mišljenju Evropskog suda, do sada je bilo opravdavano zbog činjenice da te mjere u principu ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Međutim, u situaciji kada se ugovorne strane suočavaju sa velikim brojem predmeta u njihovim preopterećenim pravosuđima, koji dovode do pretjerano dugih postupaka, odluka sudije o sudskoj zabrani će imati istu snagu kao i odluka o meritumu zahtjeva tokom dugog vremenskog perioda, pa čak i trajno u izuzetnim slučajevima. Slijedi da se, često, privremenim i glavnim postupcima odlučuje o istim "građanskim pravima ili obavezama" koji rezultiraju dalekosežnim i trajnim posljedicama. 28. Dalje je navedeno da, uzimajući u obzir historijat konkretnog slučaja, Evropski sud više ne nalazi opravdanim da automatski kvalificira postupak donošenja sudske zabrane kao postupak u kojem se ne utvrđuju građanska prava ili obaveze. Istaknuto je da Evropski sud nije uvjeren da se nedostaci takvog postupka mogu otkloniti kasnije, tj. u postupku o meritumu predmeta koji je reguliran članom 6. jer bilo kakvo narušavanje do tada može postati nepovratno sa malom šansom ispravljanja nanesene štete osim možda putem moguće novčane naknade. 29. Stoga je Evropski sud našao da je izmjena sudske prakse u pogledu primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije u ovim postupcima neophodna. S tim u vezi je dodao da je u interesu pravne izvjesnosti, predvidivosti postupka i jednakosti strana pred sudom da Sud ne treba, bez dobrog razloga, odstupiti od svoje ranije prakse koja je uspostavljena u prethodnim slučajevima, ali da bi propust Suda da se drži jednog dinamičnog i evolutivnog pristupa mogao dovesti do kočenja reforme i napretka (vidi,mutatis mutandis,predmeteMamatkulov i Askarov protiv TurskeŠGCĆ, broj 46827/99 i broj 46951/99, stav 121, ESLJP 2005-I; iVilho EskelinenŠGCĆ, gore citirani stav 56). Istaknuto je da treba imati u vidu da je Konvencija koncipirana tako da "garantujeprava koja supraktična i efikasna, ane teoretska ili iluzorna"(vidi,inter alia,predmete Folgerø i ostali protiv NorveškeŠGCĆ, broj 15472/02, stav 100, ESLJP 2007-...; iSalduz protiv TurskeŠGCĆ, broj 36391/02, stav 51, od 27. novembra 2008. godine). 30. Dalje je Evropski sud podsjetio na to da se član 6. Evropske konvencije, odnosno njegov dio koji se odnosi na građanske stvari, primjenjuje samo u postupcima u kojima se utvrđuju građanska prava i obaveze. Pri tome je Evropski sud podsjetio na to da se takva prava i obaveze ne utvrđuju svim privremenim mjerama i primjenjivost člana 6. zavisit će od toga da li su ispunjeni izvjesni uvjeti. 31. U tom pogledu, Evropski sud je kao prvo naveo da, kada je riječ o ovom pravu, i u glavnom postupku i u postupku određivanja mjere zabrane ono treba biti "građansko" u smislu nezavisnog značenja tog termina prema članu 6. Konvencije (vidi,inter alia,predmeteStran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke,9. decembar 1994. godine, stav 39, serija A, broj 301-B;König protiv Njemačke, 28. juni 1978. godine, stavovi 89-90, serija A, broj 27;Ferrazzini protiv ItalijeŠGCĆ, broj 44759/98, stavovi 24-31, ESLJP 2001-VII; iRoche protiv Ujedinjenog KraljevstvaŠGCĆ , broj 32555/96, stav 119, ESLJP 2005-X). Drugo, treba kritički posmatrati samu prirodu privremene mjere, njen cilj i svrhu, kao i njene učinke na pravo koje je u pitanju. Kada se nekom privremenom mjerom djelotvorno utvrđuje neko građansko pravo ili obaveza, bez obzira na vremenski period njenog važenja, član 6. će biti primjenjiv. 32. Pri tome je navedeno da Evropski sud prihvata da u izuzetnim slučajevima u kojima, naprimjer, djelotvornost mjere koja se traži zavisi od brzine procesa donošenja odluke možda neće biti moguće odmah ispoštovati zahtjeve člana 6. Evropske konvencije. Stoga, u takvim posebnim slučajevima, iako su nezavisnost i neutralnost suda ili sudije nezamjenjivi i predstavljaju apsolutnu zaštitu u takvom postupku, ostale zaštitne mjere se mogu primjenjivati samo u onoj mjeri u kojoj su kompatibilne sa prirodom i ciljem postupka donošenja privremene mjere. U svakom sljedećem postupku pred sudom, kada je riječ o cilju predmetnog postupka, Vlada će biti zadužena da utvrdi da se jedna ili više posebnih proceduralnih zaštitnih mjera ne može primijeniti bez prejudiciranja cilja koji se želi postići relevantnom privremenom mjerom. 33. Odlučujući o primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije u predmetnom slučaju, Evropski sud je našao da se suština prava u glavnom postupku odnosila na uživanje Broj 19–Strana34 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. imovinskih prava u skladu sa malteškim zakonom i da je zato to pravo građansko, i prema domaćem zakonu, i prema praksi Evropskog suda. Cilj sudske zabrane je bio da utvrdi, iako za određeni vremenski period, isto pravo kao i ono koje je osporavano tokom glavnog postupka i koje se moglo odmah provesti. Stoga je zaključeno da postupak određivanja sudske zabrane u ovom predmetu ispunjava kriterije za primjenu člana 6. i da Vlada nije utvrdila nikakve razloge koji bi limitirali djelokrug njegove primjene u bilo kojem pogledu. 34. Primjenjujući navedene stavove Evropskog suda u konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je u glavnom postupku, odnosno upravnom sporu, apelant tužbom tražio zaštitu svojih imovinskih prava kroz zahtjev da se utvrdi da je nezakonito rješenje Komisije od 9. marta 2010. godine, a kojim se apelantu oduzima dozvola za upravljanje i zabranjuje raspolaganje imovinom Zatvorenog investicionog fonda. Pri tome, Ustavni sud nalazi da apelant upravlja fondom po osnovu ugovora od 22. aprila 2009. godine i ostvaruje upravljačku proviziju u mjesečnom iznosu od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje. Iz navedenog proizlazi da je svrha apelantove tužbe u upravnom sporu zaštita apelantovih imovinskih interesa u koje se apelantu dira rješenjem Komisije od 9. marta 2010. godine. Svrha i cilj apelantovog zahtjeva za odlaganje izvršenja rješenja Komisije od 9. marta 2010. godine također su bili da se zaštiti apelantov imovinski interes koji bi došao u pitanje izvršenjem rješenja Komisije od 9. marta 2010. godine, čiju zakonitost apelant osporava u glavnom postupku. Stoga, proizlazi da je postupak za donošenje osporenog rješenja bio odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Prema tome, Ustavni sud, uzimajući u obzir kriterije koje je uspostavio Evropski sud, smatra da se na postupak donošenja osporenog rješenja primjenjuju garancije člana 6. Evropske konvencije. 35. Na osnovu navedenog, te imajući u vidu ovakav novi pristup Evropskog suda u postupcima privremenih mjera, a koji Ustavni sud podržava, ovaj sud će odstupiti od svoje dosadašnje prakse u ovakvim predmetima i predmetnu apelaciju neće odbaciti kaoratione materiaeinkompatibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. 36. Ustavni sud će, dalje, ispitati dopustivost apelacije u odnosu na član 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 006568 10 U od 19. aprila 2010. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 26. januara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. 37. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII. Meritum 38. Apelant opovrgava osporeno rješenje tvrdeći da su mu njime povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 40. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud je već u ovoj odluci utvrdio da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu prirodu i cilj predmetnog postupka, ispitati da li su ispunjeni osnovni zahtjevi iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 41. Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, koji se odnose na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 42. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, razmatrajući apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja, imao u vidu relevantnu odredbu člana 17. Zakona o upravnim sporovima, našavši pri tome da bi odlaganje izvršenja bilo protivno javnom interesu, te da za apelanta izvršenjem ne bi nastupila nenadoknadiva šteta imajući u vidu mjesečni, odnosno godišnji iznos provizije koji apelant ostvaruje. Pri tome je Kantonalni sud našao da bi usvajanjem apelantovog zahtjeva mogla nastupiti veća šteta protivnoj strani, odnosno samom fondu kojim apelant upravlja, a čija imovina ima ogromnu vrijednost. Prema mišljenju Ustavnog suda, Kantonalni sud je u osporenom rješenju dao jasno i precizno obrazloženje iz kojeg se ne može zaključiti proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava kako to apelant navodi. Dalje, Ustavni sud smatra da obrazloženje Kantonalnog suda zadovoljava standarde postavljene članom 6. stav 1. Evropske konvencije naglašavajući da u navedenom postupku niti jedno procesno pravo apelantu nije bilo uskraćeno. Iz navoda apelacije kao i iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da apelantu nije bilo uskraćeno pravo na saslušanje (što je, u skladu sa novom praksom Evropskog suda u citiranom predmetu, osnovni uvjet koji se zahtijeva da bi odluka suda o privremenoj mjeri bila u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije), apelanta je zastupalo stručno lice (advokat), a redovni sud je, na način koji nije bio proizvoljan, razmotrio apelantove dokazne prijedloge i navode, dok je odluku o privremenoj mjeri zasnovao na važećoj zakonskoj odredbi (član 17. Zakona o upravnim sporovima) iz koje se očigledno (prima facie)ne može zaključiti da bilo kome nameće pretjeran teret. 43. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija neosnovana i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana35 44. S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati apelantove navode u pogledu kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se radi o suštinski istim navodima kao u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije, o čemu je Ustavni sud već dao obrazloženje. Pravo na život 45. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: a) Pravo na život. Član 2. Evropske konvencije glasi: 1. Pravo na život svakog čovjeka je zaštićeno zakonom. Niko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom. 2. Lišenje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizlazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: (a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; (b) prilikom zakonitog lišenja slobode ili sprječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode; (c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune. 46. Ustavni sud nalazi da član 2. Evropske konvencije nameće obavezu državnim vlastima da zaštite pravo svakoga na život, iz čega slijedi zabrana namjernog lišavanja života. Dakle, navedenim članom se u suštini štiti pravo na fizički integritet fizičkog lica. U konkretnom slučaju, nesporno je da je apelant pravno lice, te da, stoga, ne može uživati garancije predviđene članom 2. Evropske konvencije. 47. Stoga, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije u predmetnom postupku neosnovani i da je apelacija u odnosu na ove navode neosnovana. VIII. Zaključak 48. Ustavni sud zaključuje da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv na postupak donošenja osporenog rješenja, koji ima karakter privremene mjere, jer su cilj i karakter takve privremene mjere bili odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud nije našao proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, niti je u predmetnom postupku apelantu bilo uskraćeno bilo koje procesno pravo propisano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da se ovim pravom u suštini štiti fizički integritet lica a apelant je pravno lice. 49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 50. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere. 51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu brojAP 1676/10, rješavajući apelacijuDruštva za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo -"Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevo, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Constance Grenje, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Tudor Pantiru, sudac Mato Tadić, sudac David Feldman, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 27. studenoga 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacijaDruštva za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo - "Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevopodnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 006568 10 U od 19. travnja 2010. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Društvo za upravljanje fondovima "Bosinvest" d.o.o. Sarajevo - "Bosinvest" Asset Menagment Ltd. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koje zastupa Branko Marić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijelo je 11. svibnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 006568 10 U od 19. travnja 2010. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio provođenje izvršenja prema Rješenju Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 05/2-19-81/10 od 9. ožujka 2010. godine do okončanja upravnog spora koji se vodi u Kantonalnom sudu pod brojem 09 0 U 006568 10 U radi poništenja rješenja Komisije od 9. ožujka 2010. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Komisije zatraženo je 19. svibnja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. svibnja 2010. godine, a Komisija 31. svibnja 2010. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Komisije dostavljeni su apelantu 16. rujna 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Rješenjem Komisije broj 05/2-19-81/10 od 9. ožujka 2010. godine apelantu je oduzeta dozvola za upravljanje imovinom Zatvorenog investicionog fonda. Apelantu je zabranjeno raspolaganje imovinom Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo. Određeno je da se nalozi za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, koje je apelant dao u ime i za račun Zatvorenog investicionog fonda sa 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana36 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo i na temelju kojih nisu zaključene transakcije do dana donošenja predmetnog rješenja, obustavljaju i na temelju njih se ne mogu zaključiti transakcije niti se može izvršiti prijenos u Registru vrijednosnih papira u Federaciji BiH. 7. Dalje je rješenjem naloženo Registru vrijednosnih papira u Federaciji BiH da danom prijema ovog rješenja uspostavi zabranu prijenosa dionica koje su u vlasništvu Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo. 8. Također je apelant obvezan da omogući, a Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, kao banka depozitar Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo, zadužuje se da preuzme dokumentaciju fonda i da čuva od svakog daljnjeg raspolaganja ukupnu imovinu fonda dok se poslovi upravljanja ne prenesu na drugo društvo za upravljanje. 9. Nadzorni odbor Zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo je obvezan da sazove skupštinu fonda koja će donijeti odluku o prijenosu poslova upravljanja na drugo društvo za upravljanje sa kojim će nadzorni odbor fonda zaključiti ugovor. 10. Navedeno je da rješenje stupa na snagu danom donošenja i da će se objaviti u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine". Protiv navedenog rješenja žalba nije dopuštena. 11. Apelant je 9. travnja 2010. godine protiv Komisije podnio tužbu radi poništenja rješenja Komisije od 9. ožujka 2010. godine. U tužbi je apelant podnio zahtjev za odlaganje izvršenja pobijanog rješenja do okončanja upravnog spora. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 006568 10 U od 12. travnja 2010. godine navedeni zahtjev odbacio zbog neispunjenja procesnih pretpostavki, u smislu članka 17. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" broj 9/05). 12. Podneskom od 15. travnja 2010. godine apelant je ponovno zatražio odlaganje izvršenja rješenja Komisije od 9. ožujka 2010. godine, koji je Kantonalni sud Rješenjem broj 09 0 U 00 6568 10 U od 19. travnja 2010. godine odbio. 13. U obrazloženju rješenja se navodi da je člankom 17. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima propisano da će povodom apelantovog zahtjeva tijelo nadležno za provođenje izvršenja pobijanog upravnog akta odložiti izvršenje do donošenja sudske odluke ako bi izvršenje apelantu nanijelo štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, a i zbog drugih razloga ako to javni interes dopušta. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da o odlaganju izvršenja upravnog akta, protiv kojeg je podnesena tužba, može odlučiti nadležni sud kojem je tužba podnesena pod uvjetima propisanim stavcima 2. i 3. ovog članka, ukoliko to apelant pismeno zatraži i samo ako prethodno apelant nije tražio odlaganje izvršenja rješenja u nadležnom upravnom tijelu. 14. Utvrđeno je da je apelant 25. ožujka 2010. godine od Komisije zatražio uvjerenje da se nije obraćao Komisiji kao nadležnom tijelu za odlaganje izvršenja tužbom pobijanog rješenja do okončanja predmetnog spora. Stoga, imajući u vidu da je 14. travnja 2010. godine apelant u Komisiji urgirao izdavanje takvog uvjerenja pozivajući se na prethodne telefonske urgencije kao i odgovor Komisije od 15. travnja 2010. godine na apelantov zahtjev, prema mišljenju Kantonalnog suda, ispunjena je procesnopravna pretpostavka iz članka 17. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima da sud odluči o zahtjevu za odlaganje izvršenja pobijanog rješenja jer se takvim zahtjevom apelant nije prethodno obraćao tuženom kao nadležnom tijelu. 15. Ocjenjujući postojanje uvjeta propisanih stavcima 2. i 3. članka 17. Zakona o upravnim sporovima za odlaganje izvršenja pobijanog rješenja do okončanja upravnog spora, Kantonalni sud je našao da takvi uvjeti u ovom slučaju ne postoje. U tom pogledu, Kantonalni sud je naveo da Komisija donosi pobijani akt u vršenju nadzora, u smislu odredbe članka 12. točke 1. i 10. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine FBiH" br. 39/98, 36/99 i 33/04), prema kojoj Komisija u interesu investitora i javnosti nadzire primjenu zakona i drugih propisa o emisiji i prometu vrijednosnih papira i provodi nadzor i kontrolu upravljanja imovinom fondova i u slučaju da su tim aktivnostima ugroženi ovi interesi obustavlja emisiju i promet. Prema tome, kako je sukladno odredbi članka 17. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima uvjet odlaganja izvršenja da to nije protivno javnom interesu, prema mišljenju suda, očito je da taj uvjet za odlaganje nije ispunjen nego, upravo suprotno, da bi odlaganje bilo protivno javnom interesu. 16. Pri tome je navedeno da je u javnom interesu da se apelantovo poslovanje, upravljanje investicijskim fondom, odvija u potpunosti sukladno zakonskim odredbama koje reguliraju tu djelatnost, tim prije što i sam apelant navodi da je ogromna vrijednost imovine fonda, pa je zbog toga traženo odlaganje suprotno javnom interesu. Dalje, prema mišljenju suda, izvršenjem pobijanog rješenja prije okončanja predmetnog upravnog spora za apelanta ne bi nastupila nenadoknadiva šteta. Apelant upravlja označenim fondom i po osnovi ugovora od 22. travnja 2009. godine ostvaruje upravljačku proviziju, planom poslovanja za 2010. godinu planiranu u iznosu od 100.000,00 KM mjesečno, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje, tako da je ta eventualna šteta mjerljiva i, prema ocjeni suda, nije teško nadoknadiva, odnosno nije nenadoknadiva. Prema ocjeni Kantonalnog suda, odlaganjem bi bila nanesena veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, odnosno samom fondu za koji apelant i sam konstatira da ima imovinu ogromne vrijednosti. Stoga, kako nije ispunjen nijedan uvjet za odlaganje izvršenja pobijanog rješenja do okončanja predmetnog upravnog spora, Kantonalni sud je, primjenom čl. 17. i 36. stavak 7. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu rješenja. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelant navodi da su mu pobijanom odlukom povrijeđeni pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Navodi da je apelant društvo za upravljanje fondovima, koje je kao takvo registrirano u Općinskom sudu u Sarajevu, sa jedinom šifrom djelatnosti 67.120 - posredovanje u poslovima sa vrijednosnim papirima. Samim tim, donošenje pobijane odluke kojom se odbija zahtjev za odlaganje izvršenja, prema apelantovom mišljenju, znači njegovu nemogućnost da nastavi sa obavljanjem osnovne registrirane djelatnosti do konačnog rješenja upravnog spora. Imajući u vidu uobičajeno trajanje upravnih sporova, to bi značilo gašenje apelanta kao privrednog društva zbog toga što fond kojim apelant upravlja mora imati specijalizirano društvo koje njime upravlja, te bi kao posljedica upravnog akta Komisije bilo nužno da fond izabere novog upravitelja čime bi se izgubila svrha apelantovog postojanja. Prema apelantovom mišljenju, Kantonalni sud nije ocijenio konkretnu situaciju nego je pošao od pretpostavke nepogrešivosti Komisije. Smatra da se takvom odlukom suda postavlja pitanje što je svrha upravnog spora i tko će pružiti zaštitu stranci u slučaju nezakonitog postupanja onoga tko je zadužen za provođenje zakona ako i sam sud odlučuje polazeći od pretpostavke nepogrešivosti takvih tijela bez ocjene činjenica u svakom pojedinom slučaju. Dalje, apelant navodi da izvršenjem pobijanog rješenja šteta za apelanta ne predstavlja samo gubitak dobiti, odnosno materijalnu štetu, nego i prestanak društva, ukidanje svih radnih mjesta i gubitak svega onoga što je uloženo u društvo. Ukoliko to za sud ne predstavlja nenadoknadivu štetu, postavlja se pitanje kada bi se moglo smatrati da šteta nastaje. Iako donošenje pobijanog rješenja ne znači meritorno rješenje stvari, prema apelantovom mišljenju, jasno je da je ovakvim rješenjem predmetni postupak okončan budući da provođenjem pobijanog rješenja apelant prestaje postojati, te imajući u vidu činjenicu vremenskog trajanja upravnog spora. Također, apelant ukazuje na to da je potrebno Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana37 imati u vidu da će Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo zaključiti novi ugovor o prijenosu poslova upravljanja na drugo društvo za upravljanje (a da nije definiran način njegovog povrata apelantu u slučaju uspjeha u upravnom sporu). 18. Kao razlog za donošenje privremene mjere Ustavnog suda apelant navodi da oduzimanjem dozvole za upravljanje apelantu prestaje pravo na obavljanje osnovne i jedine registrirane djelatnosti, što u krajnjem vodi ka apelantovoj likvidaciji sa svim posljedicama koje iz tog proističu. Dalje, oduzimanjem dozvole za upravljanje apelantu bi nastala direktna materijalna šteta i to kako za apelanta tako i za osnivače koji su uložili znatna materijalna sredstva. Ističe da se mjesečni iznos materijalne štete procjenjuje na iznos od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje, koliko je planirani prihod od upravljačke provizije za 2010. godinu, dok se indirektne štete ne mogu ni kvalificirati. Apelant ostvaruje prihode iz osnovne djelatnosti po osnovi Ugovora o upravljanju broj 244/09, zaključenim 22. travnja 2009. godine sa Zatvorenim investicionim fondom sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo i nema drugih prihoda. Ukoliko se ne odloži izvršenje rješenja od 9. ožujka 2010. godine i Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom "Bosfin" d.d. Sarajevo zaključi ugovor o upravljanju sa drugim društvom za upravljanje fondovima, za apelanta će nastati nenadoknadiva šteta s obzirom na to da nije definiran način povrata fonda društvu kojem je oduzeta dozvola za upravljanje. Također, oduzimanjem dozvole i raskidanjem ugovora o upravljanju doći će do prestanka radnog odnosa za pet apelantovih zaposlenika. Uzimajući u obzir navedeno, prema apelantovom mišljenju, izvršenjem rješenja od 9. ožujka 2010. godine došlo bi do nemogućnosti nastavka apelantovog poslovanja i do potpunog prestanka, odnosno likvidacije i time do nenadoknadive štete koja bi se teško mogla popraviti. b) Odgovor na apelaciju 19. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da pobijanim rješenjem nisu prekršena apelantova ustavna prava, te da u cijelosti ostaje pri razlozima danim u tom rješenju. 20. U svom odgovoru na apelaciju Komisija smatra da pobijanom odlukom nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, te predlaže da se apelacija odbaci, te da se, ukoliko se utvrdi da je dopuštena, apelacija odbije. Pri tome je Komisija, između ostalog, navela da apelant i društva slična njemu upravljaju zatvorenim investicijskim fondovima koji predstavljaju oblik kolektivnog investiranja i koji imaju tisuće ili desetine dioničara. Ti dioničari su apelantu povjerili upravljanje njihovom imovinom. Ukoliko to apelant ne radi sukladno propisima, ugrožen je javni interes koji predstavlja povjerenje u kolektivno investiranje i tržišnu ekonomiju uopće a i pričinjava se šteta investicijskom fondu. U konkretnom slučaju, apelant je nesumnjivo pričinio štetu investicijskom fondu a time i njegovim dioničarima. Upravo se u tome ogledaju i ovlaštenja Komisije iz članaka 11. i 12. Zakona o Komisiji jer su joj ta ovlaštenja i dana da štiti povjerenje u tržište, investitore i svu zainteresiranu javnost, što jeste javni interes. Osim navedenog, upravni akti Komisije su konačni, protiv njih se prema zakonskim odredbama ne može izjaviti žalba, što je istovjetna situacija sa rješenjima kod kojih je žalba dopuštena ali izjavljivanje žalbe ne odlaže izvršenje rješenja, a u ovakvim slučajevima sudovi su iskazali stav da bi odlaganje izvršenja rješenja bilo protivno javnom interesu. Komisija je, također, navela da pobijano rješenje Komisije predstavlja zaštitu imovine investicijskog fonda od lošeg upravljanja, zbog čega je u predmetnoj stvari u pitanju imovina fonda a ne apelantova imovina. V. Relevantni propisi 21. UZakonu o upravnim sporovima("Službene novine FBiH" broj 9/05) relevantna odredba glasi: Članak 17. Tužba, po pravilu, ne sprječava izvršenje upravnoga akta protiv koga je podnijeta, ako Zakonom nije drukčije određeno. Po zahtjevu tužitelja, tijelo nadležno za provedbu izvršenja osporenog upravnog akta odgodit će izvršenje do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnome interesu, niti bi se odgodom nanijela veća nenaknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odgodom mora se priložiti dokaz o podnijetoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležno tijelo mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od primitka zahtjeva za odgodom izvršenja. Nadležno tijelo iz stavka 2. ovoga članka može i iz drugih razloga odgoditi izvršenje osporenog upravnog akta do donošenja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovoga članka o odgodi izvršenja upravnoga akta protiv kojega je podnijeta tužba može odlučiti i nadležni sud kome je tužba podnijeta, ako to pisano zatraži tužitelj. Ovaj zahtjev tužitelj može podnijeti samo ako prethodno nije tražio odgodu izvršenja rješenja kod tijela iz stavka 2. ovoga članka. VI. Dopustivost 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. Sukladno članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito(prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je predmet pobijanja apelacijom Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 006568 10 U od 19. travnja 2010. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja Komisije od 9. ožujka 2010. godine. Pobijana odluka je donesena u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo tužbom protiv Komisije, a radi poništenja rješenja od 9. ožujka 2010. godine. Dakle, u predmetnom postupku koji je pokrenut povodom apelantove tužbe nije donesena konačna odluka već je predmet apelacije rješenje kojim se rješavalo o zahtjevu za odlaganje izvršenja rješenja od 9. ožujka 2010. godine. Apelantov navedeni zahtjev prema domaćem pravu ima karakter zahtjeva za donošenje privremene mjere pa samim tim i odluka povodom tog zahtjeva ima karakter odluke o privremenoj mjeri. 26. Sukladno svojoj dosadašnjoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), Ustavni sud je smatrao da apelacije podnesene protiv odluke kojom se rješava o privremenoj mjeri nisu dopustive zbog toga što su ratione materiaeinkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 1918/05 od 13. listopada 2005. godine, stavak 13; AP 2087/05 od 17. studenoga 2005. godine, stavak 8; i AP 2944/09 od 22. listopada 2009. godine, objavljene na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je navedeno obrazlagao time da rješenjima redovnih sudova kojima se odlučivalo o utemeljenosti određivanja privremene mjere nisu utvrđivana nova ni posebna građanska prava apelanata. 27. Međutim, Ustavni sud nalazi da je Europski sud u predmetuMicallef protiv Malte,presuda od 15. listopada 2009. godine, u pogledu primjenjivosti garancija iz članka 6. Europske konvencije na postupke koji se odnose na privremene mjere, promijenio svoju praksu. Objašnjavajući potrebu za razvojem Broj 19–Strana38 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. sudske prakse u pogledu primjenjivosti garancija članka 6. Europske konvencije na privremene mjere, Europski sud je u navedenoj odluci naveo da Sud primjećuje da postoji široki konsenzus među zemljama članicama Vijeća Europe koji, ili implicitno, ili eksplicitno, osigurava primjenu garancija iz članka 6. na privremene mjere, uključujući i postupak izdavanja naloga o sudskoj zabrani. Istaknuto je da i Europski sud pravde smatra da privremene mjere moraju podlijegati garancijama pravičnog suđenja, a posebno pravu na saslušanje. Isključivanje privremenih mjera iz djelokruga članka 6. Europske konvencije, prema mišljenju Europskog suda, do sada je bilo opravdavano zbog činjenice da te mjere u načelu ne utvrđuju građanska prava i obveze. Međutim, u situaciji kada se ugovorne strane suočavaju sa velikim brojem predmeta u njihovim preopterećenim pravosuđima, koji dovode do pretjerano dugih postupaka, odluka suca o sudskoj zabrani će imati istu snagu kao i odluka o meritumu zahtjeva tijekom dugog vremenskog razdoblja, pa čak i trajno u izuzetnim slučajevima. Slijedi da se, često, privremenim i glavnim postupcima odlučuje o istim "građanskim pravima ili obvezama" koji rezultiraju dalekosežnim i trajnim posljedicama. 28. Dalje je navedeno da, uzimajući u obzir povijest konkretnog slučaja, Europski sud više ne nalazi opravdanim da automatski kvalificira postupak donošenja sudske zabrane kao postupak u kojem se ne utvrđuju građanska prava ili obveze. Istaknuto je da Europski sud nije uvjeren da se nedostaci takvog postupka mogu otkloniti kasnije, tj. u postupku o meritumu predmeta koji je reguliran člankom 6. jer bilo kakvo narušavanje do tada može postati nepovratno sa malom šansom ispravljanja nanesene štete osim možda putem moguće novčane naknade. 29. Stoga je Europski sud našao da je izmjena sudske prakse u pogledu primjenjivosti članka 6. Europske konvencije u ovim postupcima nužna. S tim u vezi je dodao da je u interesu pravne izvjesnosti, predvidivosti postupka i jednakosti strana pred sudom da Sud ne treba, bez dobrog razloga, odstupiti od svoje ranije prakse koja je uspostavljena u prethodnim slučajevima, ali da bi propust Suda da se drži jednog dinamičnog i evolutivnog pristupa mogao dovesti do kočenja reforme i napretka (vidi,mu- tatis mutandis,predmeteMamatkulov i Askarov protiv Turske ŠGCĆ, broj 46827/99 i broj 46951/99, stavak 121, ESLJP 2005-I; i Vilho EskelinenŠGCĆ, gore citirani stavak 56). Istaknuto je da treba imati u vidu da je Konvencija koncipirana tako da "garantujeprava koja supraktična i efikasna, ane teoretska ili iluzorna"(vidi,inter alia,predmeteFolgerø i ostali protiv NorveškeŠGCĆ, broj 15472/02, stavak 100, ESLJP 2007-...; i Salduz protiv TurskeŠGCĆ, broj 36391/02, stavak 51, od 27. studenoga 2008. godine). 30. Dalje je Europski sud podsjetio na to da se članak 6. Europske konvencije, odnosno njegov dio koji se odnosi na građanske stvari, primjenjuje samo u postupcima u kojima se utvrđuju građanska prava i obveze. Pri tome je Europski sud podsjetio na to da se takva prava i obveze ne utvrđuju svim privremenim mjerama i primjenjivost članka 6. ovisit će o tome jesu li ispunjeni izvjesni uvjeti. 31. U tom pogledu, Europski sud je kao prvo naveo da, kada je riječ o ovom pravu, i u glavnom postupku i u postupku određivanja mjere zabrane ono treba biti "građansko" u smislu neovisnog značenja tog termina prema članku 6. Konvencije (vidi,inter alia,predmeteStran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke,9. prosinac 1994. godine, stavak 39, serija A, broj 301-B;König protiv Njemačke, 28. lipanj 1978. godine, stavci 89-90, serija A, broj 27;Ferrazzini protiv Italije ŠGCĆ, broj 44759/98, stavci 24-31, ESLJP 2001-VII; iRoche protiv Ujedinjenog KraljevstvaŠGCĆ, broj 32555/96, stavak 119, ESLJP 2005-X). Drugo, treba kritički promatrati samu prirodu privremene mjere, njezin cilj i svrhu, kao i njezine učinke na pravo koje je u pitanju. Kada se nekom privremenom mjerom djelotvorno utvrđuje neko građansko pravo ili obveza, bez obzira na vremensko razdoblje njezinog važenja, članak 6. će biti primjenjiv. 32. Pri tome je navedeno da Europski sud prihvaća da u izuzetnim slučajevima u kojima, naprimjer, djelotvornost mjere koja se traži ovisi o brzini procesa donošenja odluke možda neće biti moguće odmah ispoštovati zahtjeve članka 6. Europske konvencije. Stoga, u takvim posebnim slučajevima, iako su neovisnost i neutralnost suda ili suca nezamjenjivi i predstavljaju apsolutnu zaštitu u takvom postupku, ostale zaštitne mjere se mogu primjenjivati samo u onoj mjeri u kojoj su kompatibilne sa prirodom i ciljem postupka donošenja privremene mjere. U svakom sljedećem postupku pred sudom, kada je riječ o cilju predmetnog postupka, Vlada će biti zadužena da utvrdi da se jedna ili više posebnih proceduralnih zaštitnih mjera ne može primijeniti bez prejudiciranja cilja koji se želi postići relevantnom privremenom mjerom. 33. Odlučujući o primjenjivosti članka 6. Europske konvencije u predmetnom slučaju, Europski sud je našao da se suština prava u glavnom postupku odnosila na uživanje imovinskih prava sukladno malteškom zakonu i da je zato to pravo građansko, i prema domaćem zakonu, i prema praksi Europskog suda. Cilj sudske zabrane je bio da utvrdi, iako za određeno vremensko razdoblje, isto pravo kao i ono koje je pobijano tijekom glavnog postupka i koje se moglo odmah provesti. Stoga je zaključeno da postupak određivanja sudske zabrane u ovom predmetu ispunjava kriterije za primjenu članka 6. i da Vlada nije utvrdila nikakve razloge koji bi limitirali djelokrug njegove primjene u bilo kojem pogledu. 34. Primjenjujući navedene stavove Europskog suda u konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je u glavnom postupku, odnosno upravnom sporu, apelant tužbom tražio zaštitu svojih imovinskih prava kroz zahtjev da se utvrdi da je nezakonito rješenje Komisije od 9. ožujka 2010. godine, a kojim se apelantu oduzima dozvola za upravljanje i zabranjuje raspolaganje imovinom Zatvorenog investicionog fonda. Pri tome, Ustavni sud nalazi da apelant upravlja fondom po osnovi ugovora od 22. travnja 2009. godine i ostvaruje upravljačku proviziju u mjesečnom iznosu od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje. Iz navedenog proizlazi da je svrha apelantove tužbe u upravnom sporu zaštita apelantovih imovinskih interesa u koje se apelantu dira rješenjem Komisije od 9. ožujka 2010. godine. Svrha i cilj apelantovog zahtjeva za odlaganje izvršenja rješenja Komisije od 9. ožujka 2010. godine također su bili da se zaštiti apelantov imovinski interes koji bi došao u pitanje izvršenjem rješenja Komisije od 9. ožujka 2010. godine, čiju zakonitost apelant pobija u glavnom postupku. Stoga, proizlazi da je postupak za donošenje pobijanog rješenja bio odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Prema tome, Ustavni sud, uzimajući u obzir kriterije koje je uspostavio Europski sud, smatra da se na postupak donošenja pobijanog rješenja primjenjuju garancije članka 6. Europske konvencije. 35. Na temelju navedenog, te imajući u vidu ovakav novi pristup Europskog suda u postupcima privremenih mjera, a koji Ustavni sud podržava, ovaj sud će odstupiti od svoje dosadašnje prakse u ovakvim predmetima i predmetnu apelaciju neće odbaciti kaoratione materiaeinkompatibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. 36. Ustavni sud će, dalje, ispitati dopustivost apelacije u odnosu na članak 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 006568 10 U od 19. travnja 2010. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 26. siječnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. 37. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana39 VII. Meritum 38. Apelant opovrgava pobijano rješenje tvrdeći da su mu njime povrijeđeni pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 39. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 40. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Europskog suda, članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. Ustavni sud je već u ovoj odluci utvrdio da je članak 6. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu prirodu i cilj predmetnog postupka, ispitati jesu li ispunjeni temeljni zahtjevi iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 41. Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, koji se odnose na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 42. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, razmatrajući apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja, imao u vidu relevantnu odredbu članka 17. Zakona o upravnim sporovima, našavši pri tome da bi odlaganje izvršenja bilo protivno javnom interesu, te da za apelanta izvršenjem ne bi nastupila nenadoknadiva šteta imajući u vidu mjesečni, odnosno godišnji iznos provizije koji apelant ostvaruje. Pri tome je Kantonalni sud našao da bi usvajanjem apelantovog zahtjeva mogla nastupiti veća šteta protivnoj strani, odnosno samom fondu kojim apelant upravlja, a čija imovina ima ogromnu vrijednost. Prema mišljenju Ustavnog suda, Kantonalni sud je u pobijanom rješenju dao jasno i precizno obrazloženje iz kojeg se ne može zaključiti proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava kako to apelant navodi. Dalje, Ustavni sud smatra da obrazloženje Kantonalnog suda zadovoljava standarde postavljene člankom 6. stavak 1. Europske konvencije naglašavajući da u navedenom postupku niti jedno procesno pravo apelantu nije bilo uskraćeno. Iz navoda apelacije kao i iz obrazloženja pobijanih odluka proizlazi da apelantu nije bilo uskraćeno pravo na saslušanje (što je, sukladno novoj praksi Europskog suda u citiranom predmetu, temeljni uvjet koji se zahtijeva da bi odluka suda o privremenoj mjeri bila sukladna članku 6. stavak 1. Europske konvencije), apelanta je zastupala stručna osoba (odvjetnik), a redovni sud je, na način koji nije bio proizvoljan, razmotrio apelantove dokazne prijedloge i navode, dok je odluku o privremenoj mjeri zasnovao na važećoj zakonskoj odredbi (članak 17. Zakona o upravnim sporovima) iz kojeseočito(prima facie)ne može zaključiti da bilo kome nameće pretjeran teret. 43. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija neutemeljena i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 44. S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno ispitati apelantove navode u pogledu kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer se radi o suštinski istim navodima kao u odnosu na članak 6. stavak 1. Europske konvencije, o čemu je Ustavni sud već dao obrazloženje. Pravo na život 45. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: a) Pravo na život. Članak 2. Europske konvencije glasi: 1. Pravo na život svakog čovjeka je zaštićeno zakonom. Nitko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom. 2. Lišenje života nije u suprotnosti sa ovim člankom ako proizlazi iz uporabe sile koja je apsolutno neophodna: (a) u obrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; (b) prilikom zakonitog lišenja slobode ili sprječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode; (c) u akciji poduzetoj, sukladno zakonu, radi gušenja nemira ili pobune. 46. Ustavni sud nalazi da članak 2. Europske konvencije nameće obvezu državnim vlastima da zaštite pravo svakoga na život, iz čega slijedi zabrana namjernog lišavanja života. Dakle, navedenim člankom se u suštini štiti pravo na fizički integritet fizičke osobe. U konkretnom slučaju, nesporno je da je apelant pravna osoba, te da, stoga, ne može uživati garancije predviđene člankom 2. Europske konvencije. 47. Stoga, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije u predmetnom postupku neutemeljeni i da je apelacija u odnosu na ove navode neutemeljena. VIII. Zaključak 48. Ustavni sud zaključuje da je članak 6. Europske konvencije primjenjiv na postupak donošenja pobijanog rješenja, koji ima karakter privremene mjere, jer su cilj i karakter takve privremene mjere bili odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da pobijanim rješenjem nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da u obrazloženjima pobijanih odluka Ustavni sud nije našao proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, niti je u predmetnom postupku apelantu bilo uskraćeno bilo koje procesno pravo propisano člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na život iz članka II/3.(a) Broj 19–Strana40 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da se ovim pravom u suštini štiti fizički integritet osobe a apelant je pravna osoba. 49. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 50. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere. 51. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 1769/08, rješavajući apelacijuPere Novakovića, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaPere Novakovića. Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Okružnog suda u Bawoj Luci broj 011-0-Gž-08-000474 od 23. marta 2008. godine. Predmet se vraća Okružnom sudu u Bawoj Luci koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članomII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Okružnom sudu u Bawoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Pero Novaković (u daqnjem tekstu: apelant) iz Strigova - Knežica, podnio je 16. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. marta 2008. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i JPŠ "Šume Republike Srpske" AD Sokolac ŠG "Prijedor" sa sjedištem u Prijedoru (u daqnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 24. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. jula 2008. godine, a tuženi 11. jula 2008. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 30. jula 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Osnovni sud u Novom Gradu (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj P-329/91 od 10. decembra 2007. godine obavezao tuženog da tužiocima, među kojim je bio i apelant, preda u posjed i slobodno raspolaganje nepokretnosti označene u izreci presude (u daqnjem tekstu: sporne nepokretnosti), kao i da im nadoknadi troškove postupka. U obrazloženju presude je istaknuto da je na osnovu iskaza vještaka geometra utvrđeno da su apelant i ostali tužioci upisani kao suvlasnici na spornim nepokretnostima i to na osnovu Rješewa o nasljeđivanju broj O-147/88 od 23. jula 1990. godine, a kojim su apelant i tužioci naslijedili wihovog oca M. N. Dalje, vještak je na osnovu uvida u zk. uložak potvrdio da je apelantov otac sporne nepokretnosti kupio od wihovih ranijih vlasnika, koji su bili upisani kao prvi vlasnici spornih nepokretnosti, te se i ukwižio na osnovu ugovora o kupoprodaji, koji je s wima zakqučio 4. maja 1938. godine. Takođe, vještak je potvrdio da je tuženi upisan kao posjednik spornih nepokretnosti u katastarskom operatu, a na osnovu snimawa i javnog izlagawa nepokretnosti koje je vršeno 1957. godine, i to kao prvi posjednik. Dalje, na osnovu iskaza vještaka utvrđeno je da Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove PJ Novi Grad raspolaže sa kompletnim katastarskim operatom, kada je izlaganje stupilo na snagu, ali ne i sa dokumentima koji su mu prethodili, odnosno dokumentima o izlaganju, kao što je, npr., azbučni registar. Na pitanje da li je izlaganje moglo postati pravosnažno i da li se tuženi mogao upisati kao posjednik u slučaju da je prednik apelanta i ostalih tužilaca prilikom izlagawa izjavio da su sporne nepokretnosti wihova svojina, vještak je izjavio da, ukoliko bi bilo ko izjavio prigovor, on se slao komisiji, i nakon toga se niko nije mogao upisati dok se o prigovoru ne riješi. 7. Osnovni sud je konstatovao da je među strankama nesporno da tuženi drži u posjedu sporne nepokretnosti od 1957. godine, a što su potvrdili i apelant u svom iskazu i tri saslušana svjedoka. Dalje, istaknuto je da su apelant i ostali tužioci dokazali da su vlasnici spornih nepokretnosti s obzirom na to da je prvi vlasnik spornih nepokretnosti bio ukwižen po osnovu diobe imovine 1923. godine, a wihov otac ih je kupio od njega i ukwižio se na osnovu ugovora iz 1938. godine, a oni su svojinu na spornim nepokretnostima stekli na osnovu zakona, odnosno nasljeđivanjem. S obzirom na to da se radilo o vlasničkoj tužbi, Osnovni sud je zakqučio da se sporni odnos ima riješiti primjenom člana 37 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. Naime, apelant i tužioci su dokazali da su aktivno legitimisani za podnošenje vlasničke tužbe, a tuženi je pasivno legitimisan jer se sporne nepokretnosti nalaze u njegovom posjedu. Dalje, u toku postupka je dokazano da je tuženi upisan kao posjednik na spornim nepokretnostima na osnovu trenutnog činjeničnog stawa na terenu i bez bilo kakvog pravnog osnova, a apelant i ostali tužioci su imali valjan pravni osnov i valjan način sticawa prava svojine. Najzad, Osnovni sud je zakqučio da se ne može prihvatiti da je tuženi, odnosno država stekla pravo svojine na spornim nepokretnostima održajem, u smislu člana 28 Zakona o svojinskopravnim odnosima. 8. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. marta 2008. godine uvažio žalbu tuženog i presudu Osnovnog suda preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužilaca da im tuženi preda u posjed i slobodno raspolaganje sporne nepokretnosti, te da im naknadi troškove postupka. Tuženi je u žalbi tvrdio da je savjesnim posjedovanjem spornih nepokretnosti kao napuštenih od 1957. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana41 godine stekao pravo svojine, pri tom se pozivajući na član 226 Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj 11/88-prečišćeni tekst), član 47 Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poqoprivrednog zemqišta ("Službeni list SFRJ" broj 12/67), te član 46 st. 1 i 2 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. Okružni sud je istakao da je članom 226 stav 1 Zakona o udruženom radu propisano da, ako je nepokretnost postala društveno sredstvo bez pravnog osnova, njeno vraćanje se može zahtijevati u roku od pet godina od dana saznawa, a najkasnije u roku od 10 godina. S obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stawa, koje je prihvatio i ovaj sud, proizilazi da su sporne nepokretnosti postale društveno sredstvo bez pravnog osnova i da su u posjedu tuženog od 1957. godine, a da je wihovo vraćanje zatraženo podnošenjem tužbe od 2. avgusta 1991. godine, dakle protekom roka utvrđenog Zakonom o udruženom radu, računajući od dana njegovog stupawa na snagu, Okružni sud je zakqučio da je prestalo pravo apelanta i ostalih tužilaca kao vlasnika da traže predaju u posjed spornih nepokretnosti. Najzad, Okružni sud je, pozivajući se na član 207 stav 1 Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa novim činjenicama: "da su sporne nekretnine, kao napušteno zemqište na osnovu avio snimawa, ukwižene kao društvena svojina na SO Bosanski Novi, te da su rješenjem SO Bosanska Dubica, uz suglasnost SO Bosanski Novi, broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine sporne nekretnine prenijete na ŠIPAD "Sarajevo" OOUR "Kozara" Bosanska Dubica - pravnog prednika tuženog", te novim dokazima: "rješenje SO Bosanka Dubica broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine", koje je u žalbi istakao tuženi, zakqučio da ih nije mogaouzeti u obzir jer tuženi nije pružio dokaz da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zakqučewa glavne rasprave pred prvostepenim sudom. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant smatra da su mu osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je sa ostalim tužiocima, svi upisani kao suvlasnici sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom u zemqišnim kwigama u Novom Gradu, tužbom pokrenuo spor pred Osnovnim sudom jer je u katastarskom operatu kao posjednik bio upisan tuženi. Okružni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, preinačio prvostepenu presudu uz obrazloženje da nije sporno da su predmetne nepokretnosti postale društveno sredstvo bez pravnog osnova, ali da je protekao rok propisan Zakonom o udruženom radu u kojem su apelant i ostali tužioci mogli tražiti povraćaj spornih nepokretnosti. Apelant smatra da su mu osporenom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu jer je: "Š...Ću konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno ustavno pravo na imovinu", a odredba člana 226 Zakona o udruženom radu, koji više nije na snazi, sama po sebi je neustavna jer propisuje gubitak prava na imovinu bez ikakvog pravnog osnova. Najzad, apelant je posebno ukazao na Presudu Okružnog suda Gž-2290/01 od 19. oktobra 2004. godine, u kojoj je, prema njegovom mišljenju, Okružni sud, razmatrajući isto pitanje, iskazao drugačiji stav, tj. odbio tužbu tuženog. b) Odgovor na apelaciju 10. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da je na utvrđeno činjenično stanje, saglasno izvedenim dokazima, pravilno primijenjeno materijalno pravo, te da pri tome nije bilo proizvoqnosti, a o čemu su dati razlozi i obrazložewa u presudi koja se osporava. Na osnovu navedenog, Okružni sud je zakqučio da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom, te da ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak pred ovim sudom bio nepravičan, odnosno da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje. 11. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je savjestan držalac spornih nepokretnosti oko 50 godina i da je kao takav upisan i u katastarskom operatu p.l. broj 54 k.o. Dumbrave, a koje se nalaze unutar zelene linije i u šumskom su kompleksu kojim upravlja. Dalje, tuženi je ukazao na to da su sporne nepokretnosti bile napuštene i prije 1957. godine kada je vršeno avio-snimanje, s obzirom na to da su se apelantovi prednici odselili i nisu se vraćali da ih koriste, odnosno da u toku javnog izlagawa podataka nakon obavljenog snimawa nisu ulagali prigovor. Shodno navedenom, sporne nepokretnosti su upisane kao društvena svojina na Skupštinu opštine Bosanski Novi. Rješenjem broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine Skupština opštine Bosanska Dubica je, uz Saglasnost Skupštine opštine Bosanski Novi broj 01/1-VL-023-21 od 28. februara 1974. godine, sporne nepokretnosti prenijela na Šipad Sarajevo OOUR Šumarstvo Bosanska Dubica, odnosno pravnog prednika tuženog. Dalje, tuženi je istakao da su sporne nepokretnosti pošumljeneod šumskog gazdinstva prije 40 godina, a da apelant i ostali tužioci tome nisu prigovarali, a što se vidi i iz izjave samog apelanta na glavnoj raspravi da: "Š...Ćnije prigovarao na pošumljavanje iako je to vidio". Dalje, tuženi je ukazao i na, u to vrijeme važeći, Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o poqoprivrednom zemqištu ("Službeni list SFRJ" broj 12/67), koji je u članu 47 regulisao da: "Zemqište na kojem postoji pravo svojine, a koje sopstvenik nije obrađivao niti za to zemqište plaćao obaveze prema društvenoj zajednici 10 ili više godina do stupawa na snagu ovog zakona, nego je za to vrijeme zemqište koristila bez ugovora sa sopstvenikom radna organizacija ili društveno-politička zajednica, prelazi u društvenu svojinu, ako sopstvenik zemqišta za to vrijeme nije podnio tužbu za priznavanje svog prava svojine na to zemqište ili tužbu za naknadu za korištenje tog zemqišta". Dalje, tuženi je ukazao i na član 46 st. 1, 2 i 3 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80), a prema kojem pravo svojine prestaje napuštanjem stvari, te da napuštena nepokretnost u trenutku napuštawa postaje društvena svojina. S obzirom na citirane odredbe Zakona o svojinskopravnim odnosima, tuženi zakqučuje da je pravo svojine na spornim nepokretnostima stekaoex lege,bez potrebe upisa prava svojine u javnu kwigu. Tuženi je, takođe, istakao da je u prvostepenom postupku dokazao svoje pravo koje proizilazi iz člana 28 stav 4 Zakona o svojinskopravnim odnosima, a prema kojim savjestan posjednik nepokretnosti na kojoj drugi ima pravo svojine stiče pravo svojine na nepokretnosti održajem istekom 20 godina, te, u vezi s tim, ponovio da sporne nepokretnostikao savjestan posjednik koristi oko 50 godina. U prilog tvrdwi da je savjestan posjednik, tuženi je istakao da je sporne nepokretnosti pošumljavao, održavao i čuvao, te vršio sječu i realizaciju šume, odnosno da je zakonit posjednik s obzirom na naprijed navedena rješewa o prenosu. Tuženi je ukazao na to da je protiv jednog od tužilaca zbog bespravne sječe šume na spornim nepokretnostima vođen i krivični postupak 2001. godine, te mu je za krivično djelo šumske krađe izrečena uslovna osuda. Najzad, u pogledu apelantovog pozivawa na Presudu Okružnog suda broj Gž-2290/01 od 19. oktobra 2004. godine, tuženi je istakao da je u ovom slučaju tužilac bio vlasnik i korisnik nepokretnosti na kojim je nesmetano vršio i sječu šume, a da apelant i ostali tužioci nisu bili ni savjesni držaoci spornih nepokretnosti, te da ihnisu koristili, odnosno da je prvi pokušaj, i to bespravnog korišćewa jednog od tužilaca, uslijedio tek 2000. godine. Broj 19–Strana42 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. V. Relevantni propisi 12.Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik RS" broj 38/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 37. Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima prvo svojine, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva. 13.Zakon o udruženom radu("Službeni list SFRJ" broj 11/88 - prečišćeni tekst), GlavaVI, Odjeljak 2, Prava, obaveze i odgovornosti društvenih pravnih lica u pravnom prometu društvenim sredstvima, u relevantnom dijelu glasi: Član 226. Ako je nepokretnost postala društveno sredstvo bez pravnog osnova, njeno vraćanje može se zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznawa, a najdocnije u roku od deset godina. VI. Dopustivost 14. U skladu sa članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. marta 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 23. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 16. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 18. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu 19. ČlanII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Š...Ć k) Pravo na imovinu. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine sem u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi kontrolirala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 20. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je pravo na imovinu povrijeđeno zbog proizvoqne primjene materijalnog prava, iz čega može da se zakquči kako apelant smatra da uplitanje u njegovu imovinu nije izvršeno na osnovu zakona. 21. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu, Ustavni sud treba prvo utvrditi da li je apelant imao imovinu koja je zaštićena članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojoj "imovina", u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, može biti "postojeća imovina" ili "dobra", ukqučujući i potraživawa u odnosu na koja lice ima bar "legitimno očekivanje" da će ih realizovati (vidi Evropski sud,Jantnerprotiv Slovačke, presuda od 4. marta 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stav 27). Ustavni sud, takođe, podsjeća na to da pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne garantuje pravo na sticanje imovine (vidi Evropski sud,Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, stav 48), niti može da se tumači kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje uslova pod kojima određena lica mogu ostvarivati određena imovinska prava. 22. U konkretnom slučaju, apelant je, zajedno sa ostalim tužiocima, tražio da mu tuženi preda u posjed i na raspolaganje sporne nepokretnosti na kojim je, po osnovu rješewa o nasljeđivanju, ukwižen kao suvlasnik u zemqišnoj kwizi nadležnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqučuje da se u konkretnom slučaju radilo o "imovini" u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 23. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je osporenom odlukom odbijen apelantov zahtjev za predaju u posjed spornih nepokretnosti, te da je na taj način, nesumwivo, došlo do miješawa u njegovo pravo na imovinu. 24. S obzirom na to, Ustavni sud, kao sljedeće, mora ispitati da li je miješanje u apelantovu imovinu, na način kako je to rezultiralo osporenim odlukama, bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je miješanje: a) predviđeno zakonom, b) u javnom interesu i c) u skladu sa principom proporcionalnosti. 25. U konkretnom slučaju miješanje u apelantovu imovinu izvršeno je na osnovu odredbe člana 226 Zakona o udruženom radu. Prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da se Zakonom o udruženom radu propisuju: "Š...Ćprava, obaveze i odgovornosti društveno-pravnih lica u pravnom prometu društvenim sredstvima" što bi, prema shvatanju Ustavnog suda, značilo da se primjena odredbi ovog zakona (ukqučujući naravno i odredbe člana 226 kojima su propisani rokovi zastarjelosti u određenim slučajevima) odnosi iskqučivo na međusobne odnosedruštveno-pravnih lica u prometu društvenim sredstvima. U ovom slučaju Okružni sud je primijenio odredbe Zakona o udruženom radu, rješavajući o sporu između više fizičkih (građanskih) lica na jednoj strani i društveno-pravnog lica na drugoj strani. Pri tome Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje zbog čega smatra da se trebaju primijeniti odredbe baš ovog zakona, imajući u vidu da svi učesnici spornog odnosa nisu društveno-pravna lica. U takvoj situaciji Ustavni sud ne može ni pristupiti ispitivanju osporene presude s aspekta da li je miješanje u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom. Sem toga, Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje o bitnoj činjenici koja je utvrđena tokomprvostepenog postupka, tj. o tome da je nesporno da apelantov pravni prednik nije izjavio prigovor prilikom javnog izlagawa predmetnih nepokretnosti 1957. godine, kao i da je apelant izjavio da mu je Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana43 bilo poznato da tuženi drži u posjedu predmetne nepokretnosti niz godina. 26. Sve navedeno ukazuje na to da miješanje u apelanovu imovinu nije izvršeno u skladu sa zakonom, na osnovu čega Ustavni sud zakqučuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ostali navodi 27. S obzirom na utvrđenu povredu članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da se radi o sadržajno istim navodima. VIII. Zakqučak 28. Ustavni sud zakqučuje da je zbog odluke Okružnog suda da bez obrazložewa odbije apelantov tužbeni zahtjev primjenom odredbe člana 226 Zakona o udruženom radu, zbog čega se u konkretnom slučaju u kojem se radio odnosu fizičkih (građanskih) lica na jednoj strani i društveno-pravnog lica na drugoj stranitrebaju primijeniti odredbe tog zakona kojima se reguliše položajdruštveno-pravnih lica u prometu društvenim sredstvima,teimajućiuvidusadržaji ciq navedenog zakona, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer miješanje u njegovu imovinu nije izvršeno na osnovu zakona. 29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 1769/08, rješavajući apelacijuPere Novakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaPere Novakovića. Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-08-000474 od 23. marta 2008. godine. Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Pero Novaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Strigova - Knežica, podnio je 16. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. marta 2008. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i JPŠ "Šume Republike Srpske" AD Sokolac ŠG "Prijedor" sa sjedištem u Prijedoru (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 24. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. jula 2008. godine, a tuženi 11. jula 2008. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 30. jula 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Osnovni sud u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj P-329/91 od 10. decembra 2007. godine obavezao tuženog da tužiocima, među kojim je bio i apelant, preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine označene u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), kao i da im nadoknadi troškove postupka. U obrazloženju presude je istaknuto da je na osnovu iskaza vještaka geometra utvrđeno da su apelant i ostali tužioci upisani kao suvlasnici na spornim nekretninama i to na osnovu Rješenja o nasljeđivanju broj O-147/88 od 23. jula 1990. godine, a kojim su apelant i tužioci naslijedili njihovog oca M. N. Dalje, vještak je na osnovu uvida u zk. uložak potvrdio da je apelantov otac sporne nekretnine kupio od njihovih ranijih vlasnika, koji su bili upisani kao prvi vlasnici spornih nekretnina, te se i uknjižio na osnovu ugovora o kupoprodaji, koji je s njima zaključio 4. maja 1938. godine. Također, vještak je potvrdio da je tuženi upisan kao posjednik spornih nekretnina u katastarskom operatu, a na osnovu snimanja i javnog izlaganja nekretnina koje je vršeno 1957. godine, i to kao prvi posjednik. Dalje, na osnovu iskaza vještaka utvrđeno je da Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove PJ Novi Grad raspolaže sa kompletnim katastarskim operatom, kada je izlaganje stupilo na snagu, ali ne i sa dokumentima koji su mu prethodili, odnosno dokumentima o izlaganju, kao što je, npr., azbučni registar. Na pitanje da li je izlaganje moglo postati pravosnažno i da li se tuženi mogao upisati kao posjednik u slučaju da je prednik apelanta i ostalih tužilaca prilikom izlaganja izjavio da su sporne nekretnine njihovo vlasništvo, vještak je izjavio da, ukoliko bi bilo ko izjavio prigovor, on se slao komisiji, i nakon toga se niko nije mogao upisati dok se o prigovoru ne riješi. 7. Osnovni sud je konstatirao da je među strankama nesporno da tuženi drži u posjedu sporne nekretnine od 1957. godine, a što su potvrdili i apelant u svom iskazu i tri saslušana svjedoka. Dalje, istaknuto je da su apelant i ostali tužioci dokazali da su vlasnici spornih nekretnina s obzirom na to da je prvi vlasnik spornih nekretnina bio uknjižen po osnovu diobe imovine 1923. godine, a njihov otac ih je kupio od njega i uknjižio se na osnovu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana44 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. ugovora iz 1938. godine, a oni su vlasništvo na spornim nekretninama stekli na osnovu zakona, odnosno nasljeđivanjem. S obzirom na to da se radilo o vlasničkoj tužbi, Osnovni sud je zaključio da se sporni odnos ima riješiti primjenom člana 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Naime, apelant i tužioci su dokazali da su aktivno legitimirani za podnošenje vlasničke tužbe, a tuženi je pasivno legitimiran jer se sporne nekretnine nalaze u njegovom posjedu. Dalje, u toku postupka je dokazano da je tuženi upisan kao posjednik na spornim nekretninama na osnovu trenutnog činjeničnog stanja na terenu i bez bilo kakvog pravnog osnova, a apelant i ostali tužioci su imali valjan pravni osnov i valjan način stjecanja prava vlasništva. Najzad, Osnovni sud je zaključio da se ne može prihvatiti da je tuženi, odnosno država stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću, u smislu člana 28. Zakona o vlasničkopravnim odnosima. 8. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. marta 2008. godine uvažio žalbu tuženog i presudu Osnovnog suda preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužilaca da im tuženi preda u posjed i slobodno raspolaganje sporne nekretnine, te da im naknadi troškove postupka. Tuženi je u žalbi tvrdio da je savjesnim posjedovanjem spornih nekretnina kao napuštenih od 1957. godine stekao pravo vlasništva, pri tom se pozivajući na član 226. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj 11/88-prečišćeni tekst), član 47. Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 12/67), te član 46. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Okružni sud je istakao da je članom 226. stav 1. Zakona o udruženom radu propisano da, ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravnog osnova, njeno vraćanje se može zahtijevati u roku od pet godina od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina. S obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje je prihvatio i ovaj sud, proizlazi da su sporne nekretnine postale društveno sredstvo bez pravnog osnova i da su u posjedu tuženog od 1957. godine, a da je njihovo vraćanje zatraženo podnošenjem tužbe od 2. augusta 1991. godine, dakle protekom roka utvrđenog Zakonom o udruženom radu, računajući od dana njegovog stupanja na snagu, Okružni sud je zaključio da je prestalo pravo apelanta i ostalih tužilaca kao vlasnika da traže predaju u posjed spornih nekretnina. Najzad, Okružni sud je, pozivajući se na član 207. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa novim činjenicama: "da su sporne nekretnine, kao napušteno zemljište na osnovu avio snimanja, uknjižene kao društvena svojina na SO Bosanski Novi, te da su rješenjem SO Bosanska Dubica, uz suglasnost SO Bosanski Novi, broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine sporne nekretnine prenijete na ŠIPAD "Sarajevo" OOUR "Kozara" Bosanska Dubica - pravnog prednika tuženog", te novim dokazima: "rješenje SO Bosanka Dubica broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine", koje je u žalbi istakao tuženi, zaključio da ih nije mogao uzeti u obzir jer tuženi nije pružio dokaz da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant smatra da su mu osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je sa ostalim tužiocima, svi upisani kao suvlasnici sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom u zemljišnim knjigama u Novom Gradu, tužbom pokrenuo spor pred Osnovnim sudom jer je u katastarskom operatu kao posjednik bio upisan tuženi. Okružni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, preinačio prvostepenu presudu uz obrazloženje da nije sporno da su predmetne nekretnine postale društveno sredstvo bez pravnog osnova, ali da je protekao rok propisan Zakonom o udruženom radu u kojem su apelant i ostali tužioci mogli tražiti povrat spornih nekretnina. Apelant smatra da su mu osporenom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu jer je: "Š...Ću konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno ustavno pravo na imovinu", a odredba člana 226. Zakona o udruženom radu, koji više nije na snazi, sama po sebi je neustavna jer propisuje gubitak prava na imovinu bez ikakvog pravnog osnova. Najzad, apelant je posebno ukazao na Presudu Okružnog suda Gž-2290/01 od 19. oktobra 2004. godine, u kojoj je, prema njegovom mišljenju, Okružni sud, razmatrajući isto pitanje, iskazao drugačiji stav, tj. odbio tužbu tuženog. b) Odgovor na apelaciju 10. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da je na utvrđeno činjenično stanje, saglasno izvedenim dokazima, pravilno primijenjeno materijalno pravo, te da pri tome nije bilo proizvoljnosti, a o čemu su dati razlozi i obrazloženja u presudi koja se osporava. Na osnovu navedenog, Okružni sud je zaključio da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom, te da ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak pred ovim sudom bio nepravičan, odnosno da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje. 11. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je savjestan držalac spornih nekretnina oko 50 godina i da je kao takav upisan i u katastarskom operatu p.l. broj 54 k.o. Dumbrave, a koje se nalaze unutar zelene linije i u šumskom su kompleksu kojim upravlja. Dalje, tuženi je ukazao na to da su sporne nekretnine bile napuštene i prije 1957. godine kada je vršeno aviosnimanje, s obzirom na to da su se apelantovi prednici odselili i nisu se vraćali da ih koriste, odnosno da u toku javnog izlaganja podataka nakon obavljenog snimanja nisu ulagali prigovor. Shodno navedenom, sporne nekretnine su upisane kao društveno vlasništvo na Skupštinu općine Bosanski Novi. Rješenjem broj 02-07-107/76 od 2. augusta 1976. godine Skupština općine Bosanska Dubica je, uz Saglasnost Skupštine općine Bosanski Novi broj 01/1-VL-023-21 od 28. februara 1974. godine, sporne nekretnine prenijela na Šipad Sarajevo OOUR Šumarstvo Bosanska Dubica, odnosno pravnog prednika tuženog. Dalje, tuženi je istakao da su sporne nekretnine pošumljene od šumskog gazdinstva prije 40 godina, a da apelant i ostali tužioci tome nisu prigovarali, a što se vidi i iz izjave samog apelanta na glavnoj raspravi da: "Š...Ćnije prigovarao na pošumljavanje iako je to vidio". Dalje, tuženi je ukazao i na, u to vrijeme važeći, Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Službeni list SFRJ" broj 12/67), koji je u članu 47. regulirao da: "Zemljište na kojem postoji pravo svojine, a koje sopstvenik nije obrađivao niti za to zemljište plaćao obaveze prema društvenoj zajednici 10 ili više godina do stupanja na snagu ovog zakona, nego je za to vrijeme zemljište koristila bez ugovora sa sopstvenikom radna organizacija ili društveno-politička zajednica, prelazi u društvenu svojinu, ako sopstvenik zemljišta za to vrijeme nije podnio tužbu za priznavanje svog prava svojine na to zemljište ili tužbu za naknadu za korištenje tog zemljišta". Dalje, tuženi je ukazao i na član 46. st. 1, 2. i 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80), a prema kojem pravo vlasništva prestaje napuštanjem stvari, te da napuštena nekretnina u trenutku napuštanja postaje društveno vlasništvo. S obzirom na citirane odredbe Zakona o vlasničkopravnim odnosima, tuženi zaključuje da je pravo vlasništva na spornim nekretninama stekaoex lege,bez potrebe upisa prava vlasništva u javnu knjigu. Tuženi je, također, istakao da je u prvostepenom postupku dokazao svoje pravo koje proizlazi iz člana 28. stav 4. Zakona o vlasničkopravnim odnosima, a prema kojim savjestan posjednik nekretnine na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću istekom 20 godina, te, u vezi s tim, ponovio da sporne nekretnine kao savjestan posjednik koristi oko 50 godina. U prilog tvrdnji da je savjestan posjednik, tuženi je istakao da je Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana45 sporne nekretnine pošumljavao, održavao i čuvao, te vršio sječu i realizaciju šume, odnosno da je zakonit posjednik s obzirom na naprijed navedena rješenja o prijenosu. Tuženi je ukazao na to da je protiv jednog od tužilaca zbog bespravne sječe šume na spornim nekretninama vođen i krivični postupak 2001. godine, te mu je za krivično djelo šumske krađe izrečena uvjetna osuda. Najzad, u pogledu apelantovog pozivanja na Presudu Okružnog suda broj Gž-2290/01 od 19. oktobra 2004. godine, tuženi je istakao da je u ovom slučaju tužilac bio vlasnik i korisnik nekretnina na kojim je nesmetano vršio i sječu šume, a da apelant i ostali tužioci nisu bili ni savjesni držaoci spornih nekretnina, te da ih nisu koristili, odnosno da je prvi pokušaj, i to bespravnog korištenja jednog od tužilaca, uslijedio tek 2000. godine. V. Relevantni propisi 12.Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik RS" broj 38/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 37. Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima prvo svojine, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva. 13.Zakon o udruženom radu("Službeni list SFRJ" broj 11/88 - prečišćeni tekst), Glava VI, Odjeljak 2, Prava, obaveze i odgovornosti društvenih pravnih lica u pravnom prometu društvenim sredstvima, u relevantnom dijelu glasi: Član 226. Ako je nepokretnost postala društveno sredstvo bez pravnog osnova, njeno vraćanje može se zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najdocnije u roku od deset godina. VI. Dopustivost 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. marta 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 23. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 16. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 18. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu 19. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć k) Pravo na imovinu. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi kontrolirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 20. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je pravo na imovinu povrijeđeno zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, iz čega se može zaključiti kako apelant smatra da uplitanje u njegovu imovinu nije izvršeno na osnovu zakona. 21. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu, Ustavni sud treba prvo utvrditi da li je apelant imao imovinu koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj "imovina", u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, može biti "postojeća imovina" ili "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar "legitimno očekivanje" da će ih realizirati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke,presuda od 4. marta 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stav 27). Ustavni sud, također, podsjeća na to da pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne garantira pravo na stjecanje imovine (vidi Evropski sud,Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, stav 48), niti se može tumačiti kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje uvjeta pod kojima određena lica mogu ostvarivati određena imovinska prava. 22. U konkretnom slučaju, apelant je, zajedno sa ostalim tužiocima, tražio da mu tuženi preda u posjed i na raspolaganje sporne nekretnine na kojim je, po osnovu rješenja o nasljeđivanju, uknjižen kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi nadležnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o "imovini" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 23. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je osporenom odlukom odbijen apelantov zahtjev za predaju u posjed spornih nekretnina, te da je na taj način, nesumnjivo, došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu. 24. S obzirom na to, Ustavni sud, kao sljedeće, mora ispitati da li je miješanje u apelantovu imovinu, na način kako je to rezultiralo osporenim odlukama, bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je miješanje: a) predviđeno zakonom, b) u javnom interesu i c) u skladu sa principom proporcionalnosti. 25. U konkretnom slučaju miješanje u apelantovu imovinu izvršeno je na osnovu odredbe člana 226. Zakona o udruženom radu. Prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da se Zakonom o udruženom radu propisuju: "Š...Ćprava, obaveze i odgovornosti društveno-pravnih lica u pravnom prometu društvenim sredstvima" što bi, prema shvatanju Ustavnog suda, značilo da se primjena odredbi ovog zakona (uključujući naravno i odredbe člana 226. kojima su propisani rokovi zastarjelosti u određenim slučajevima) odnosi isključivo na međusobne odnose društveno-pravnih lica u prometu društvenim sredstvima.U ovom slučaju Okružni sud je primijenio odredbe Zakona o udruženom radu, rješavajući o sporu između više fizičkih (građanskih) lica na jednoj strani i društveno-pravnog lica na drugoj strani. Pri tome Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje zbog čega smatra da se trebaju primijeniti odredbe baš ovog zakona, imajući u vidu da svi učesnici spornog odnosa nisu društveno-pravna lica. U takvoj situaciji Ustavni sud ne može ni pristupiti ispitivanju osporene presude s aspekta da li je miješanje u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom. Osim toga, Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje o bitnoj činjenici koja je utvrđena tokom prvostepenog postupka, tj. o tome da je nesporno da apelantov pravni prednik nije izjavio Broj 19–Strana46 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. prigovor prilikom javnog izlaganja predmetnih nekretnina 1957. godine, kao i da je apelant izjavio da mu je bilo poznato da tuženi drži u posjedu predmetne nekretnine niz godina. 26. Sve navedeno ukazuje na to da miješanje u apelanovu imovinu nije izvršeno u skladu sa zakonom, na osnovu čega Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ostali navodi 27. S obzirom na utvrđenu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da se radi o sadržajno istim navodima. VIII. Zaključak 28. Ustavni sud zaključuje da je zbog odluke Okružnog suda da bez obrazloženja odbije apelantov tužbeni zahtjev primjenom odredbe člana 226. Zakona o udruženom radu, zbog čega se u konkretnom slučaju u kojem se radio odnosu fizičkih (građanskih) lica na jednoj strani i društveno-pravnog lica na drugoj stranitrebaju primijeniti odredbe tog zakona kojima se regulira položajdruštveno-pravnih lica u prometu društvenim sredstvima, te imajući u vidu sadržaj i cilj navedenog zakona, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer miješanje u njegovu imovinu nije izvršeno na osnovu zakona. 29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu brojAP 1769/08, rješavajući apelacijuPere Novakovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaPere Novakovića. Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-08-000474 od 23. ožujka 2008. godine. Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan, po hitnom postupku, donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Pero Novaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Strigova - Knežica, podnio je 16. lipnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. ožujka 2008. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i JPŠ "Šume Republike Srpske" AD Sokolac ŠG "Prijedor" sa sjedištem u Prijedoru (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 24. lipnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. srpnja 2008. godine, a tuženi 11. srpnja 2008. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 30. srpnja 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Osnovni sud u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj P-329/91 od 10. prosinca 2007. godine obvezao tuženog da tužiteljima, među kojim je bio i apelant, preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine označene u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), kao i da im nadoknadi troškove postupka. U obrazloženju presude je istaknuto da je na temelju iskaza vještaka geometra utvrđeno da su apelant i ostali tužitelji upisani kao suvlasnici na spornim nekretninama i to na temelju Rješenja o nasljeđivanju broj O-147/88 od 23. srpnja 1990. godine, a kojim su apelant i tužitelji naslijedili njihovog oca M. N. Dalje, vještak je na temelju uvida u zk. uložak potvrdio da je apelantov otac sporne nekretnine kupio od njihovih ranijih vlasnika, koji su bili upisani kao prvi vlasnici spornih nekretnina, te se i uknjižio na temelju ugovora o kupoprodaji, koji je s njima zaključio 4. svibnja 1938. godine. Također, vještak je potvrdio da je tuženi upisan kao posjednik spornih nekretnina u katastarskom operatu, a na temelju snimanja i javnog izlaganja nekretnina koje je vršeno 1957. godine, i to kao prvi posjednik. Dalje, na temelju iskaza vještaka utvrđeno je da Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove PJ Novi Grad raspolaže sa kompletnim katastarskim operatom, kada je izlaganje stupilo na snagu, ali ne i sa dokumentima koji su mu prethodili, odnosno dokumentima o izlaganju, kao što je, npr., azbučni registar. Na pitanje je li izlaganje moglo postati pravomoćno i je li se tuženi mogao upisati kao posjednik u slučaju da je prednik apelanta i ostalih tužitelja prilikom izlaganja izjavio da su sporne nekretnine njihovo vlasništvo, vještak je izjavio da, ukoliko bi bilo tko izjavio prigovor, on se slao komisiji, i nakon toga se nitko nije mogao upisati dok se o prigovoru ne riješi. 7. Osnovni sud je konstatirao da je među strankama nesporno da tuženi drži u posjedu sporne nekretnine od 1957. godine, a što su potvrdili i apelant u svom iskazu i tri saslušana svjedoka. Dalje, istaknuto je da su apelant i ostali tužitelji dokazali da su vlasnici spornih nekretnina s obzirom na to da je prvi vlasnik 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana47 spornih nekretnina bio uknjižen po osnovi diobe imovine 1923. godine, a njihov otac ih je kupio od njega i uknjižio se na temelju ugovora iz 1938. godine, a oni su vlasništvo na spornim nekretninama stekli na temelju zakona, odnosno nasljeđivanjem. S obzirom na to da se radilo o vlasničkoj tužbi, Osnovni sud je zaključio da se sporni odnos ima riješiti primjenom članka 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Naime, apelant i tužitelji su dokazali da su aktivno legitimirani za podnošenje vlasničke tužbe, a tuženi je pasivno legitimiran jer se sporne nekretnine nalaze u njegovom posjedu. Dalje, u tijeku postupka je dokazano da je tuženi upisan kao posjednik na spornim nekretninama na temelju trenutnog činjeničnog stanja na terenu i bez bilo kakve pravne osnove, a apelant i ostali tužitelji su imali valjanu pravnu osnovu i valjan način stjecanja prava vlasništva. Najzad, Osnovni sud je zaključio da se ne može prihvatiti da je tuženi, odnosno država stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću, u smislu članka 28. Zakona o vlasničkopravnim odnosima. 8. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. ožujka 2008. godine uvažio žalbu tuženog i presudu Osnovnog suda preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužitelja da im tuženi preda u posjed i slobodno raspolaganje sporne nekretnine, te da im naknadi troškove postupka. Tuženi je u žalbi tvrdio da je savjesnim posjedovanjem spornih nekretnina kao napuštenih od 1957. godine stekao pravo vlasništva, pri tom se pozivajući na članak 226. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj 11/88-prečišćeni tekst), članak 47. Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 12/67), te članak 46. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Okružni sud je istakao da je člankom 226. stavak 1. Zakona o udruženom radu propisano da, ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravne osnove, njezino vraćanje se može zahtijevati u roku od pet godina od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina. S obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje je prihvatio i ovaj sud, proizlazi da su sporne nekretnine postale društveno sredstvo bez pravne osnove i da su u posjedu tuženog od 1957. godine, a da je njihovo vraćanje zatraženo podnošenjem tužbe od 2. kolovoza 1991. godine, dakle protekom roka utvrđenog Zakonom o udruženom radu, računajući od dana njegovog stupanja na snagu, Okružni sud je zaključio da je prestalo pravo apelanta i ostalih tužitelja kao vlasnika da traže predaju u posjed spornih nekretnina. Najzad, Okružni sud je, pozivajući se na članak 207. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa novim činjenicama: "da su sporne nekretnine, kao napušteno zemljište na osnovu avio snimanja, uknjižene kao društvena svojina na SO Bosanski Novi, te da su rješenjem SO Bosanska Dubica, uz suglasnost SO Bosanski Novi, broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine sporne nekretnine prenijete na ŠIPAD "Sarajevo" OOUR "Kozara" Bosanska Dubica - pravnog prednika tuženog", te novim dokazima: "rješenje SO Bosanka Dubica broj 02-07-107/76 od 2. avgusta 1976. godine", koje je u žalbi istakao tuženi, zaključio da ih nije mogao uzeti u obzir jer tuženi nije pružio dokaz da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant smatra da su mu pobijanom presudom Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je sa ostalim tužiteljima, svi upisani kao suvlasnici sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom u zemljišnim knjigama u Novom Gradu, tužbom pokrenuo spor pred Osnovnim sudom jer je u katastarskom operatu kao posjednik bio upisan tuženi. Okružni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, preinačio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da nije sporno da su predmetne nekretnine postale društveno sredstvo bez pravne osnove, ali da je protekao rok propisan Zakonom o udruženom radu u kojem su apelant i ostali tužitelji mogli tražiti povrat spornih nekretnina. Apelant smatra da su mu pobijanom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu jer je: "Š...Ću konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno ustavno pravo na imovinu", a odredba članka 226. Zakona o udruženom radu, koji više nije na snazi, sama po sebi je neustavna jer propisuje gubitak prava na imovinu bez ikakve pravne osnove. Najzad, apelant je posebno ukazao na Presudu Okružnog suda Gž-2290/01 od 19. listopada 2004. godine, u kojoj je, prema njegovom mišljenju, Okružni sud, razmatrajući isto pitanje, iskazao drugačiji stav, tj. odbio tužbu tuženog. b) Odgovor na apelaciju 10. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da je na utvrđeno činjenično stanje, suglasno izvedenim dokazima, pravilno primijenjeno materijalno pravo, te da pri tome nije bilo proizvoljnosti, a o čemu su dati razlozi i obrazloženja u presudi koja se pobija. Na temelju navedenog, Okružni sud je zaključio da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo sukladno zakonu, te da ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak pred ovim sudom bio nepravičan, odnosno da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje. 11. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je savjestan držalac spornih nekretnina oko 50 godina i da je kao takav upisan i u katastarskom operatu p.l. broj 54 k.o. Dumbrave, a koje se nalaze unutar zelene linije i u šumskom su kompleksu kojim upravlja. Dalje, tuženi je ukazao na to da su sporne nekretnine bile napuštene i prije 1957. godine kada je vršeno aviosnimanje, s obzirom na to da su se apelantovi prednici odselili i nisu se vraćali da ih koriste, odnosno da u tijeku javnog izlaganja podataka nakon obavljenog snimanja nisu ulagali prigovor. Shodno navedenom, sporne nekretnine su upisane kao društveno vlasništvo na Skupštinu općine Bosanski Novi. Rješenjem broj 02-07-107/76 od 2. kolovoza 1976. godine Skupština općine Bosanska Dubica je, uz Suglasnost Skupštine općine Bosanski Novi broj 01/1-VL-023-21 od 28. veljače 1974. godine, sporne nekretnine prenijela na Šipad Sarajevo OOUR Šumarstvo Bosanska Dubica, odnosno pravnog prednika tuženog. Dalje, tuženi je istakao da su sporne nekretnine pošumljene od šumskog gazdinstva prije 40 godina, a da apelant i ostali tužitelji tome nisu prigovarali, a što se vidi i iz izjave samog apelanta na glavnoj raspravi da: "Š...Ćnije prigovarao na pošumljavanje iako je to vidio". Dalje, tuženi je ukazao i na, u to vrijeme važeći, Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Službeni list SFRJ" broj 12/67), koji je u članku 47. regulirao da: "Zemljište na kojem postoji pravo svojine, a koje sopstvenik nije obrađivao niti za to zemljište plaćao obaveze prema društvenoj zajednici 10 ili više godina do stupanja na snagu ovog zakona, nego je za to vrijeme zemljište koristila bez ugovora sa sopstvenikom radna organizacija ili društveno-politička zajednica, prelazi u društvenu svojinu, ako sopstvenik zemljišta za to vrijeme nije podnio tužbu za priznavanje svog prava svojine na to zemljište ili tužbu za naknadu za korištenje tog zemljišta". Dalje, tuženi je ukazao i na članak 46. st. 1, 2. i 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80), a prema kojem pravo vlasništva prestaje napuštanjem stvari, te da napuštena nekretnina u trenutku napuštanja postaje društveno vlasništvo. S obzirom na citirane odredbe Zakona o vlasničkopravnim odnosima, tuženi zaključuje da je pravo vlasništva na spornim nekretninama stekaoex lege,bez potrebe upisa prava vlasništva u javnu knjigu. Tuženi je, također, istakao da je u prvostupanjskom postupku dokazao svoje pravo koje proizlazi iz članka 28. stavak 4. Zakona o vlasničkopravnim odnosima, a prema kojim savjestan posjednik nekretnine na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću Broj 19–Strana48 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. istekom 20 godina, te, u vezi s tim, ponovio da sporne nekretnine kao savjestan posjednik koristi oko 50 godina. U prilog tvrdnji da je savjestan posjednik, tuženi je istakao da je sporne nekretnine pošumljavao, održavao i čuvao, te vršio sječu i realizaciju šume, odnosno da je zakonit posjednik s obzirom na naprijed navedena rješenja o prijenosu. Tuženi je ukazao na to da je protiv jednog od tužitelja zbog bespravne sječe šume na spornim nekretninama vođen i kazneni postupak 2001. godine, te mu je za kazneno djelo šumske krađe izrečena uvjetna osuda. Najzad, u pogledu apelantovog pozivanja na Presudu Okružnog suda broj Gž-2290/01 od 19. listopada 2004. godine, tuženi je istakao da je u ovom slučaju tužitelj bio vlasnik i korisnik nekretnina na kojim je nesmetano vršio i sječu šume, a da apelant i ostali tužitelji nisu bili ni savjesni držaoci spornih nekretnina, te da ih nisu koristili, odnosno da je prvi pokušaj, i to bespravnog korištenja jednog od tužitelja, uslijedio tek 2000. godine. V. Relevantni propisi 12.Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik RS" broj 38/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 37. Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima prvo svojine, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog članka ne zastarijeva. 13.Zakon o udruženom radu("Službeni list SFRJ" broj 11/88 - prečišćeni tekst), Glava VI, Odjeljak 2, Prava, obaveze i odgovornosti društvenih pravnih lica u pravnom prometu društvenim sredstvima, u relevantnom dijelu glasi: Član 226. Ako je nepokretnost postala društveno sredstvo bez pravnog osnova, njeno vraćanje može se zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najdocnije u roku od deset godina. VI. Dopustivost 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000474 od 28. ožujka 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 23. travnja 2008. godine, a apelacija je podnesena 16. lipnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 18. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na imovinu 19. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Š...Ć k) Pravo na imovinu. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi kontrolirala korištenje imovine sukladno općim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 20. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je pravo na imovinu povrijeđeno zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, iz čega se može zaključiti kako apelant smatra da uplitanje u njegovu imovinu nije izvršeno na temelju zakona. 21. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu, Ustavni sud treba prvo utvrditi je li apelant imao imovinu koja je zaštićena člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj "imovina", u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, može biti "postojeća imovina" ili "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar "legitimno očekivanje" da će ih realizirati (vidi Europski sud, Jantner protiv Slovačke,presuda od 4. ožujka 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stavak 27). Ustavni sud, također, podsjeća na to da pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ne garantira pravo na stjecanje imovine (vidi Europski sud,Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. studenoga 1983. godine, serija A, broj 70, stavak 48), niti se može tumačiti kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje uvjeta pod kojima određene osobe mogu ostvarivati određena imovinska prava. 22. U konkretnom slučaju, apelant je, zajedno sa ostalim tužiteljima, tražio da mu tuženi preda u posjed i na raspolaganje sporne nekretnine na kojim je, po osnovi rješenja o nasljeđivanju, uknjižen kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi nadležnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o "imovini" u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 23. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je pobijanom odlukom odbijen apelantov zahtjev za predaju u posjed spornih nekretnina, te da je na taj način, nesumnjivo, došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu. 24. S obzirom na to, Ustavni sud, kao sljedeće, mora ispitati je li miješanje u apelantovu imovinu, na način kako je to rezultiralo pobijanim odlukama, bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je miješanje: a) predviđeno zakonom, b) u javnom interesu i c) sukladno načelu proporcionalnosti. 25. U konkretnom slučaju miješanje u apelantovu imovinu izvršeno je na temelju odredbe članka 226. Zakona o udruženom radu. Prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da se Zakonom o udruženom radu propisuju: "Š...Ćprava, obaveze i odgovornosti društveno-pravnih lica u pravnom prometu društvenim sredstvima" što bi, prema shvaćanju Ustavnog suda, značilo da se primjena odredaba ovog zakona (uključujući naravno i odredbe članka 226. kojima su propisani rokovi zastarjelosti u određenim slučajevima) odnosi isključivo na međusobne odnosedruštveno-pravnih osoba u prometu društvenim sredstvima. U ovom slučaju Okružni sud je primijenio odredbe Zakona o udruženom radu, rješavajući o sporu između više fizičkih (građanskih) osoba na jednoj strani i društveno-pravne osobe na drugoj strani. Pri tome Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje zbog čega smatra da se trebaju primijeniti odredbe baš ovog zakona, imajući u vidu da svi učesnici spornog odnosa nisu društveno-pravne osobe. U takvoj situaciji Ustavni sud ne može ni pristupiti ispitivanju pobijane presude s aspekta je li miješanje u apelantovu imovinu bilo Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana49 sukladno zakonu. Osim toga, Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje o bitnoj činjenici koja je utvrđena tijekom prvostupanjskog postupka, tj. o tome da je nesporno da apelantov pravni prednik nije izjavio prigovor prilikom javnog izlaganja predmetnih nekretnina 1957. godine, kao i da je apelant izjavio da mu je bilo poznato da tuženi drži u posjedu predmetne nekretnine niz godina. 26. Sve navedeno ukazuje na to da miješanje u apelanovu imovinu nije izvršeno sukladno zakonu, na temelju čega Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ostali navodi 27. S obzirom na utvrđenu povredu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da se radi o sadržajno istim navodima. VIII. Zaključak 28. Ustavni sud zaključuje da je zbog odluke Okružnog suda da bez obrazloženja odbije apelantov tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 226. Zakona o udruženom radu, zbog čega se u konkretnom slučaju u kojem se radio odnosu fizičkih (građanskih) osoba na jednoj strani i društveno-pravne osobe na drugoj stranitrebaju primijeniti odredbe tog zakona kojima se regulira položajdruštveno-pravnih osoba u prometu društvenim sredstvima, te imajući u vidu sadržaj i cilj navedenog zakona, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer miješanje u njegovu imovinu nije izvršeno na temelju zakona. 29. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 1806/08, rješavajući apelacijuVlade SekulićaiMilinka Sekulića, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacijaVlade Sekulićai Milinka Sekulićapodnesena protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Vlado Sekulić i Milinko Sekulić (u daqnjem tekstu: apelanti) iz Kozarske Dubice, koje zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnijeli su 14. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine. Apelanti su 10. oktobra 2008. godine dopunili apelaciju osporavajući Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. septembra 2008. godine, koje je doneseno nakon podnošewa apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Qubomira i Slobodanke Sekulić (u daqnjem tekstu: tužioci), učesnika u postupku, zatraženo je 25. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula 2008. godine. Tužioci nisu dostavili odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda u Prijedoru zatražen je na uvid cio spis broj P-423/05, koji je Ustavnom sudu dostavljen 15. septembra 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 30. septembra 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Prednik tužilaca Mirko Sekulić je 7. avgusta 1987. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Bosanskoj Dubici podnio tužbu protiv prednika apelanata Slavka Sekulića radi priznawa prava svojine. Rješenjem iz 1989. godine postupak je prekinut zbog smrti Mirka Sekulića a rješenjem iz 1991. godine prekinut je zbog smrti prednika apelanata Slavka Sekulića. Postupak je, na prijedlog tužilaca, nastavljen u avgustu 1991. godine. 7. Rješenjem Osnovnog suda broj P-182/91 od 5. aprila 1993. godine postupak je usljed ratne situacije prekinut i određeno je da će se nastaviti po prestanku okolnosti zbog kojih je prekinut, na zahtjev jedne od parničnih stranaka. Tužiocima i apelantima je navedeno rješenje dostavljeno istog mjeseca. 8. Tužioci su podneskom od 17. aprila 2000. godine zatražili da se prekinuti postupak nastavi. Na glavnoj raspravi, koja je održana 22. juna 2000. godine, tužioci su apelantima ponudili dogovor u pogledu predmeta spora, koji su apelanti odbili. Punomoćnik apelanata je podneskom od 31. jula 2000. godine zatražio odgodu ročišta zakazanog za 1. avgust iste godine istakavši da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari jer iza prednika apelanata zvaničnim rješenjem nije utvrđeno ko su njegovi zakonski nasljednici. Na ročištu od 19. septembra 2000. godine je konstatovano da su otklonjene procesne pretpostavke za daqnje postupanje, nakon čega su apelanti istakli da je nepokretnost koja je obuhvaćena tužbenim zahtjevom u katastru upisana na ime Ane Sekulić čiji nasljednici nisu obuhvaćeni tužbom. Postupak je ponovo prekinut i apelantima naloženo da u roku od 30 dana pokrenu ostavinski postupak iza umrle Ane Sekulić. Na ročištu od 10. aprila 2001. godine Osnovni sud je konstatovao da je sproveden ostavinski postupak iza umrle Ane Sekulić, ali da tim rješenjem nisu obuhvaćene nepokretnosti koje su predmet tužbenog zahtjeva. Apelantima je ponovo naloženo da postupe prema ranijem rješenju suda, što su oni odbili zbog troškova koje bi u tom postupku imali. Osnovni sud je rješenjem ponovo prekinuo postupak i cio spis proslijedio ostavinskom 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana50 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. odjeljenju radi dopune rješewa o nasljeđivanju iza umrle Ane Sekulić. 9. Naredna ročišta su održana 6. decembra 2001. godine, 29. januara, 19. marta, 1. jula, 19. jula, 2. avgusta, 11. septembra i 15. oktobra 2002. godine, kada je glavna rasprava i zakqučena. 10. Osnovni sud je Presudom broj P-105/00 od 15. oktobra 2002. godine usvojio tužbeni zahtjev tužilaca i utvrdio da tužioci imaju jače pravo na½dijelova parcele pobliže opisane u izreci presude, što su apelanti dužni priznati u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. 11. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-168/03 od 13. maja 2005. godine uvažio žalbu apelanata, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj P-105/00 od 15. oktobra 2002. godine, zbog toga što je nerazumqiva i nejasna, te je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 12. U ponovnom postupku pred Osnovnim sudom je 29. juna 2006. godine održano pripremno ročište na kojem je određeno da će se dokaz uviđajem na licu mjesta održati 26. septembra 2006. godine uz učešće vještaka geodetske struke. Vještaku je naloženo da svoj nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta dostavi sudu najkasnije u roku od 15 dana. Pripremno ročište je nastavljeno 27. oktobra i 30. novembra 2006. godine. 13. Glavna rasprava na kojoj je sproveden obiman dokazni postupak sprovedena je 12. januara i 4. juna 2007. godine, kada je i zakqučena. 14. Presudom Osnovnog suda broj P-423/05 od 4. jula 2007. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužilaca uz obrazloženje da svojim tužbenim zahtjevom nisu tražili priznanje posjeda već pravo svojine. Tužioci su blagovremeno izjavili žalbu, a po dostavljanju spisa na rješavanje o žalbi Okružni sud je dopisom cio spis vratio Osnovnom sudu radi ispravke u pogledu jasnog označavawa podnosilaca žalbe. Nakon otklonjenih nedostataka, cio spis je 6. marta 2008. godine dostavljen Okružnom sudu na daqwi nadležni postupak. 15. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine uvažio žalbu tužilaca i prvostepenu presudu preinačio tako što je utvrdio da tužioci imaju jače pravo na posjed nepokretnosti bliže opisanih u izreci presude, što su apelanti dužni priznati i tužiocima predati u posjed. Okružni sud je ocijenio da žalba osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je na osnovu žalbenih prigovora i ovlašćewa iz odredbe člana 217 Zakona o parničnom postupku otvorena glavna rasprava pred drugostepenim sudom. Na navedenoj raspravi saslušane su parnične stranke i svjedoci koje su predložili tužioci, te su ponovo saslušani svjedoci koje su predložili apelanti. Drugostepeni sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, na koji parnične stranke nisu imale primjedbi, a navedenim nalazom je izvršena identifikacija predmetnih nepokretnosti. Iz svih sprovedenih dokaza, kako je dalje naveo Okružni sud, proizilazi da je dioba sporne nepokretnosti (dijela šume) izvršena 1956. godine između prednika (oca) tužilaca i prednika (oca) apelanata, koji su odmah stupili u faktički posjed podijeljenih nepokretnosti i te nepokretnosti su držali u posjedu sve do 1987. godine kada je prednik apelanata zabranio predniku tužilaca da koristi sporni dio šume. Okolnosti koje se tiču faktičkog posjeda na predmetnim nepokretnostima od izvršene diobe utvrđene su, kako je dalje navedeno, na osnovu iskaza ukupno sedam svjedoka. Diobom iz 1956. godine, kako je ocijenio Okružni sud, prednik tužilaca je postao vankwižni sopstvenik predmetnih nepokretnosti jer je imao valjan usmeni dogovor kao osnov sticawa i predaju u posjed kao način sticawa. Slijedom toga, kako je zakqučio Okružni sud, tužioci imaju jače pravo na posjed predmetnih nepokretnosti, te su im na osnovu tog prava apelanti sporne nepokretnosti dužni predati u posjed. 16. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. septembra 2008. godine revizija apelanata je odbačena jer vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude Okružnog suda ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelanti smatraju da su im presudom Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl.II/3 tačke e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje vide u činjenici što je drugostepeni sud u žalbenom postupku otvorio glavnu raspravu, ponovo sproveo dokaze i na osnovu tako sprovedenih dokaza utvrdio drugačije činjenično stanje, na koje oni nemaju pravo žalbe. Sem toga, u okviru ovog prava oni se žale na suđenje van razumnog roka budući da je tužba podnesena 1987. godine a postupak je okončan 2008. godine, tj. nakon 21 godinu. U okviru prava na imovinu, apelanti se žale na pogrešno utvrđene činjenice i pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega su izgubili pravo na posjed nepokretnosti. b) Odgovor na apelaciju 18. Okružni sud je u odgovoru istakao da su navodi apelacije neosnovani jer je za rješavanje o žalbi iskorišćeno ovlašćenje iz odredbe člana 217 Zakona o parničnom postupku, prema kojem drugostepeni sud može da otvori glavnu raspravu i provede dokaze. Takođe je navedeno da su neosnovani navodi apelacije koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stawa i pogrešne primjene materijalnog prava na štetu apelanata. V. Relevantni propisi 19. UZakonu o parničnom postupku("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačewa i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 20. UZakonu o parničnom postupku("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačewa i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. 1. i 2. Drugostepeni sud odlučujeo žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivawačinjeničnog stawa potrebno pred drugostepenim sudomutvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenompostupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. 21. UZakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03) relevantne odredbe glase: Član 41. stav 1. Lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom osnovu i na zakonit način, a nije znalo niti je moglo znati da nije postalo vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo da zahtijeva njen povraćaj i od savjesnog posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana51 VI. Dopustivost 22. U skladu sa članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine, protiv koje su apelanti, istovremeno sa podnošenjem apelacije, izjavili reviziju. Međutim, revizija apelanata je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. septembra 2008. godine odbačena, i takva odluka, donesena zbog neispunjenja formalnihzahtjeva pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br.AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine iAP 106/04od 18. januara 2005. godine). Zbog navedenih razloga, a imajući u vidu da odluka o reviziji, koja se dopunom apelacije takođe osporava, ne predstavlja meritornu odluku o "građanskim pravima i obavezama" apelanata (s obzirom na to da se Vrhovni sud ograničio samo na ispitivanječinjenice da li je u konkretnom slučaju ispunjen zakonski uslov u odnosu na novčanu visinu vrijednosti presude koja se osporava revizijom), Ustavni sud će se ograničiti na ispitivanje uslova dopustivosti u odnosu na presudu Okružnog suda od 14. aprila 2008. godine. 25. Budući da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Okružnog suda, koju su apelanti primili 15. maja 2008. godine, a apelaciju su podnijeli 14. juna 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, utvrđeno je da apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 26. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 27. Apelanti osporavaju presudu Okružnog suda tvrdeći da su im tom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Sem toga, apelanti ističu nerazumnu dužinu trajawa postupka pred redovnim sudovima budući da je konkretna pravna stvar rješavana 21 godinu, zbog čega su im povrijeđena prava iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. I. Pravo na pravično suđenje - razuman rok 28. ČlanII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i n epristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.Š...Ć a) Relevantni principi 30. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda,razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 31. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe prednika tužilaca započet 1987. godine. Međutim, period koji,ratione temporis,ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjewivanju razumnosti dužinepostupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit ., presudaMikulić,stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda pa do donošewa odluke Okružnog suda, dakle period od 12 godina. Postupak se na dan zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda nalazio u fazi prekida. c) Analiza razumnosti trajawa postupka 32. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđewa jačeg prava na posjed nepokretnosti pobliže označenih u izreci presude. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitawima koja je sud trebao razmotriti. 33. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud rješenjem iz 1993. godine postupak prekinuo zbog ratnog stawa i konstatovao da će se prekinuti postupak nastaviti na zahtjev jedne od parničnih stranaka. Tužioci su po proteku više od četiri godine od okončawa ratnog stawa zatražili nastavak postupka, koji je na prijedlog apelanata ponovo prekinut. Nakon ispunjenja procesnih pretpostavki za nastavak postupka povodom tužbe tužilaca, Osnovni sud je za manje od dvije godine održao osam ročišta i po okončanju dokaznog postupka i glavne rasprave donio presudu. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Okružnog suda 2005. godine zbog toga što je nejasna, nerazumqiva i neizvršiva. Uponovnom postupku, Osnovni sud je, kako zapaža Ustavni sud, bio aktivan budući da je u periodu od dvije godine, na prijedloge parničnih stranaka, sproveden obiman dokazni postupak i presuda donesena u julu 2007. godine. Okružni sud je u narednom periodu od osam mjeseci donio odluku o žalbi i u tom postupku otvorio glavnu raspravu, sproveo već sprovedene dokaze, te ocjenom tih dokaza utvrdio drugačije činjenično stanje. Ustavni sud iz stawa dostavljenog spisa zapaža da su, nakon vraćawa na ponovni postupak, prvostepeni i drugostepeni postupak trajali relativno kratko. 34. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali mogućnost da zatraže nastavak postupka nakon prestanka ratnog stawa, odnosno od zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine. Međutim, iz stawa spisa proizilazi da apelanti to nisu učinili niti su pokazali bilo kakav interes za postupak koji su prihvatili od svog prednika. Nisu prihvatili ni ponudu tužilaca iz 2000. godine da spor riješe mirnim putem, nakon čega su predložili da se postupak ponovo prekine zbog nepostojawa procesnih pretpostavki za nastavak, a nakon toga su, zbog troškova koje bi imali, odbili pokretanje postupka zbog kojeg su tražili prekid. Ustavni sud smatra da ovakvo ponašanje apelanata, takođe, predstavlja Broj 19–Strana52 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. značajan doprinos ukupnoj dužini trajawa postupka i da je to period wihove potpune neaktivnosti i nezainteresovanosti za stanje predmeta. 35. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su navedeni u ovoj odluci, ukqučujući zakqučak o složenosti predmeta, njegov status na 14. decembar 1995. godine, dužinu ovog postupka u trajanju od 12 godina u relevantnom periodu, kao i ponašanje apelanata i redovnih sudova, Ustavni sud smatra da su apelanti u pretežnom dijelu doprinijeli dužini trajawa postupka iako odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snose i redovni sudovi. Zbog toga, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje prava apelanata na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje 36. Apelanti, takođe, smatraju da im je Okružni sud donoseći osporenu presudu povrijedio pravo na pravično suđenje jer je otvaranjem glavne rasprave pred tim sudom pogrešno utvrdio činjenice a zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo. 37. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava, sem u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminaciona, ukoliko su povrijeđena procesna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud,Proninaprotiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01; Ustavni sud, Odluka brojU 62/01od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan, odnosno da li je povrijeđeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. maja 2005. godine). 38. U vezi sa ovim navodima apelanata, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene presude dao jasne razloge održavawa rasprave i izvođewa dokaza pred tim sudom, kao i jasne i precizne razloge upogledu zakqučka da je zahtjev tužilaca osnovan kao i razloge zbog kojih je ocijenjeno da apelanti nisu dokazali da je wihovom predniku prema diobi iz 1956. godine pripala cijela nepokretnost koja je bila predmet postavljenog tužbenog zahtjeva. Ustavni sud smatra da se stav Okružnog suda koji je zasnovan na Zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, akoji se zasniva na relevantnim propisima o pravnom osnovu sticawa i načinu sticawa posjeda, ne može smatrati proizvoqnim budući da je citiranim zakonom propisano da kvalifikovani posjednik stvari, ukoliko je njegov izgubljeni posjed bio zakonit, istinit i savjestan, ima pravo zahtijevati povraćaj stvari u slučaju da ima valjan pravni osnov sticawa i da je način sticawa zakonit. Okružni sud je u konkretnom slučaju nakon sprovedenog dokaznog postupka, ocjene dokaza pojedinačno, u vezi sa drugim dokazima kao i wihovoj ukupnosti, utvrdio da je dioba koja je izvršena između prednika tužilaca i prednika apelanata valjan osnov sticawa a faktičko korišćenje kao način sticawa proizvelo je situaciju prema kojoj tužioci imaju jače pravo na spornim nepokretnostima od prava apelanata. Predmetne nepokretnosti se u zemqišnim kwigama vode, kako je jasno obrazložio Okružni sud, kao suvlasništvo parničnih stranaka i trećih lica, a sporazum o diobi koji su zakqučili prednici parničnih stranaka (tužilaca i apelanata) tiče se samo faktičkog posjeda u odnosu na wih kao pravne sljednike, a ne na eventualna druga prava trećih lica koja su upisana u zemqišnimkwigamaaudiobi nisu učestvovala. 39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede u vezi sa ostalim aspektima prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi 40. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na identičnim navodima koji se odnose na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na članII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zakqučak 41. Ustavni sud zakqučuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak povodom tužbe tužilaca radi utvrđewa jačeg prava na posjed trajao u relevantnom periodu 12 godina, te kada su takvoj dužini postupka u pretežnom dijelu doprinijeli apelanti. 42. Ustavni sud smatra da nema povrede ni u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada se apelanti pozivaju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a Okružni sud je detaqno i jasno obrazložio svoj zakqučak u pogledu osnovanosti tužbenogzahtjeva tužilaca, a Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoqno i na štetu apelanata. 43. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP1806/08, rješavajući apelacijuVlade Sekulića iMilinka Sekulića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacijaVlade Sekulićai Milinka Sekulićapodnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana53 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Vlado Sekulić i Milinko Sekulić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kozarske Dubice, koje zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnijeli su 14. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine. Apelanti su 10. oktobra 2008. godine dopunili apelaciju osporavajući Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. septembra 2008. godine, koje je doneseno nakon podnošenja apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Ljubomira i Slobodanke Sekulić (u daljnjem tekstu: tužioci), učesnika u postupku, zatraženo je 25. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula 2008. godine. Tužioci nisu dostavili odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda u Prijedoru zatražen je na uvid cio spis broj P-423/05, koji je Ustavnom sudu dostavljen 15. septembra 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 30. septembra 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Prednik tužilaca Mirko Sekulić je 7. augusta 1987. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Bosanskoj Dubici podnio tužbu protiv prednika apelanata Slavka Sekulića radi priznanja prava vlasništva. Rješenjem iz 1989. godine postupak je prekinut zbog smrti Mirka Sekulića a rješenjem iz 1991. godine prekinut je zbog smrti prednika apelanata Slavka Sekulića. Postupak je, na prijedlog tužilaca, nastavljen u augustu 1991. godine. 7. Rješenjem Osnovnog suda broj P-182/91 od 5. aprila 1993. godine postupak je usljed ratne situacije prekinut i određeno je da će se nastaviti po prestanku okolnosti zbog kojih je prekinut, na zahtjev jedne od parničnih stranaka. Tužiocima i apelantima je navedeno rješenje dostavljeno istog mjeseca. 8. Tužioci su podneskom od 17. aprila 2000. godine zatražili da se prekinuti postupak nastavi. Na glavnoj raspravi, koja je održana 22. juna 2000. godine, tužioci su apelantima ponudili dogovor u pogledu predmeta spora, koji su apelanti odbili. Punomoćnik apelanata je podneskom od 31. jula 2000. godine zatražio odgodu ročišta zakazanog za 1. august iste godine istakavši da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari jer iza prednika apelanata zvaničnim rješenjem nije utvrđeno ko su njegovi zakonski nasljednici. Na ročištu od 19. septembra 2000. godine je konstatirano da su otklonjene procesne pretpostavke za daljnje postupanje, nakon čega su apelanti istakli da je nekretnina koja je obuhvaćena tužbenim zahtjevom u katastru upisana na ime Ane Sekulić čiji nasljednici nisu obuhvaćeni tužbom. Postupak je ponovo prekinut i apelantima naloženo da u roku od 30 dana pokrenu ostavinski postupak iza umrle Ane Sekulić. Na ročištu od 10. aprila 2001. godine Osnovni sud je konstatirao da je proveden ostavinski postupak iza umrle Ane Sekulić, ali da tim rješenjem nisu obuhvaćene nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva. Apelantima je ponovo naloženo da postupe prema ranijem rješenju suda, što su oni odbili zbog troškova koje bi u tom postupku imali. Osnovni sud je rješenjem ponovo prekinuo postupak i cio spis proslijedio ostavinskom odjeljenju radi dopune rješenja o nasljeđivanju iza umrle Ane Sekulić. 9. Naredna ročišta su održana 6. decembra 2001. godine, 29. januara, 19. marta, 1. jula, 19. jula, 2. augusta, 11. septembra i 15. oktobra 2002. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. 10. Osnovni sud je Presudom broj P-105/00 od 15. oktobra 2002. godine usvojio tužbeni zahtjev tužilaca i utvrdio da tužioci imaju jače pravo na½dijelova parcele pobliže opisane u izreci presude, što su apelanti dužni priznati u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. 11. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-168/03 od 13. maja 2005. godine uvažio žalbu apelanata, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj P-105/00 od 15. oktobra 2002. godine, zbog toga što je nerazumljiva i nejasna, te je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 12. U ponovnom postupku pred Osnovnim sudom je 29. juna 2006. godine održano pripremno ročište na kojem je određeno da će se dokaz uviđajem na licu mjesta održati 26. septembra 2006. godine uz učešće vještaka geodetske struke. Vještaku je naloženo da svoj nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta dostavi sudu najkasnije u roku od 15 dana. Pripremno ročište je nastavljeno 27. oktobra i 30. novembra 2006. godine. 13. Glavna rasprava na kojoj je proveden obiman dokazni postupak provedena je 12. januara i 4. juna 2007. godine, kada je i zaključena. 14. Presudom Osnovnog suda broj P-423/05 od 4. jula 2007. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužilaca uz obrazloženje da svojim tužbenim zahtjevom nisu tražili priznanje posjeda već pravo vlasništva. Tužioci su blagovremeno izjavili žalbu, a po dostavljanju spisa na rješavanje o žalbi Okružni sud je dopisom cio spis vratio Osnovnom sudu radi ispravke u pogledu jasnog označavanja podnosilaca žalbe. Nakon otklonjenih nedostataka, cio spis je 6. marta 2008. godine dostavljen Okružnom sudu na daljnji nadležni postupak. 15. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine uvažio žalbu tužilaca i prvostepenu presudu preinačio tako što je utvrdio da tužioci imaju jače pravo na posjed nekretnina bliže opisanih u izreci presude, što su apelanti dužni priznati i tužiocima predati u posjed. Okružni sud je ocijenio da žalba osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je temeljem žalbenih prigovora i ovlaštenja iz odredbe člana 217. Zakona o parničnom postupku otvorena glavna rasprava pred drugostepenim sudom. Na navedenoj raspravi saslušane su parnične stranke i svjedoci koje su predložili tužioci, te su ponovo saslušani svjedoci koje su predložili apelanti. Drugostepeni sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, na koji parnične stranke nisu imale primjedbi, a navedenim nalazom je izvršena identifikacija predmetnih nekretnina. Iz svih provedenih dokaza, kako je dalje naveo Okružni sud, proizlazi da je dioba sporne nekretnine (dijela šume) izvršena 1956. godine između prednika (oca) tužilaca i prednika (oca) apelanata, koji su odmah stupili u faktički posjed podijeljenih nekretnina i te nekretnine su držali u posjedu sve do 1987. godine kada je prednik apelanata zabranio predniku tužilaca da koristi sporni dio šume. Okolnosti koje se tiču faktičkog posjeda na predmetnim nekretninama od izvršene diobe utvrđene su, kako je dalje navedeno, na osnovu iskaza ukupno sedam svjedoka. Diobom iz 1956. godine, kako je ocijenio Okružni sud, prednik tužilaca je postao vanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina jer je imao valjan usmeni dogovor kao osnov stjecanja i predaju u posjed kao način stjecanja. Slijedom toga, kako je zaključio Okružni sud, tužioci imaju jače pravo na posjed predmetnih nekretnina, te su im na osnovu tog prava apelanti sporne nekretnine dužni predati u posjed. 16. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. septembra 2008. godine revizija apelanata je odbačena jer vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude Okružnog suda ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Broj 19–Strana54 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelanti smatraju da su im presudom Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. tačke e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje vide u činjenici što je drugostepeni sud u žalbenom postupku otvorio glavnu raspravu, ponovo proveo dokaze i na osnovu tako provedenih dokaza utvrdio drugačije činjenično stanje, na koje oni nemaju pravo žalbe. Osim toga, u okviru ovog prava oni se žale na suđenje van razumnog roka budući da je tužba podnesena 1987. godine a postupak je okončan 2008. godine, tj. nakon 21 godinu. U okviru prava na imovinu, apelanti se žale na pogrešno utvrđene činjenice i pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega su izgubili pravo na posjed nekretnina. b) Odgovor na apelaciju 18. Okružni sud je u odgovoru istakao da su navodi apelacije neosnovani jer je za rješavanje o žalbi iskorišteno ovlaštenje iz odredbe člana 217. Zakona o parničnom postupku, prema kojem drugostepeni sud može otvoriti glavnu raspravu i provesti dokaze. Također je navedeno da su neosnovani navodi apelacije koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava na štetu apelanata. V. Relevantni propisi 19. UZakonu o parničnom postupku("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 20. UZakonu o parničnom postupku("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. 1. i 2. Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. 21. UZakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03) relevantne odredbe glase: Član 41. stav 1. Lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom osnovu i na zakonit način, a nije znalo niti je moglo znati da nije postalo vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo da zahtijeva njen povraćaj i od savjesnog posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. VI. Dopustivost 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. aprila 2008. godine, protiv koje su apelanti, istovremeno sa podnošenjem apelacije, izjavili reviziju. Međutim, revizija apelanata je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. septembra 2008. godine odbačena, i takva odluka, donesena zbog neispunjenja formalnih zahtjeva pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br.AP 283/03od 14. oktobra 2004. godine iAP 106/04od 18. januara 2005. godine). Zbog navedenih razloga, a imajući u vidu da odluka o reviziji, koja se dopunom apelacije također osporava, ne predstavlja meritornu odluku o "građanskim pravima i obavezama" apelanata (s obzirom na to da se Vrhovni sud ograničio samo na ispitivanje činjenice da li je u konkretnom slučaju ispunjen zakonski uvjet u odnosu na novčanu visinu vrijednosti presude koja se osporava revizijom), Ustavni sud će se ograničiti na ispitivanje uvjeta dopustivosti u odnosu na presudu Okružnog suda od 14. aprila 2008. godine. 25. Budući da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Okružnog suda, koju su apelanti primili 15. maja 2008. godine, a apelaciju su podnijeli 14. juna 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, utvrđeno je da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 27. Apelanti osporavaju presudu Okružnog suda tvrdeći da su im tom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Osim toga, apelanti ističu nerazumnu dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima budući da je konkretna pravna stvar rješavana 21 godinu, zbog čega su im povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. I. Pravo na pravično suđenje - razuman rok 28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć a) Relevantni principi 30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana55 vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 31. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe prednika tužilaca započet 1987. godine. Međutim, period koji, ratione temporis,ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presudaMikulić,stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke Okružnog suda, dakle period od 12 godina. Postupak se na dan zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda nalazio u fazi prekida. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 32. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđenja jačeg prava na posjed nekretnina pobliže označenih u izreci presude. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 33. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud rješenjem iz 1993. godine postupak prekinuo zbog ratnog stanja i konstatirao da će se prekinuti postupak nastaviti na zahtjev jedne od parničnih stranaka. Tužioci su po proteku više od četiri godine od okončanja ratnog stanja zatražili nastavak postupka, koji je na prijedlog apelanata ponovo prekinut. Nakon ispunjenja procesnih pretpostavki za nastavak postupka povodom tužbe tužilaca, Osnovni sud je za manje od dvije godine održao osam ročišta i po okončanju dokaznog postupka i glavne rasprave donio presudu. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Okružnog suda 2005. godine zbog toga što je nejasna, nerazumljiva i neizvršiva. U ponovnom postupku, Osnovni sud je, kako zapaža Ustavni sud, bio aktivan budući da je u periodu od dvije godine, na prijedloge parničnih stranaka, proveden obiman dokazni postupak i presuda donesena u julu 2007. godine. Okružni sud je u narednom periodu od osam mjeseci donio odluku o žalbi i u tom postupku otvorio glavnu raspravu, proveo već provedene dokaze, te ocjenom tih dokaza utvrdio drugačije činjenično stanje. Ustavni sud iz stanja dostavljenog spisa zapaža da su, nakon vraćanja na ponovni postupak, prvostepeni i drugostepeni postupak trajali relativno kratko. 34. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali mogućnost zatražiti nastavak postupka nakon prestanka ratnog stanja, odnosno od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da apelanti to nisu učinili niti su pokazali bilo kakav interes za postupak koji su prihvatili od svog prednika. Nisu prihvatili ni ponudu tužilaca iz 2000. godine da spor riješe mirnim putem, nakon čega su predložili da se postupak ponovo prekine zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za nastavak, a nakon toga su, zbog troškova koje bi imali, odbili pokretanje postupka zbog kojeg su tražili prekid. Ustavni sud smatra da ovakvo ponašanje apelanata, također, predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka i da je to period njihove potpune neaktivnosti i nezainteresiranosti za stanje predmeta. 35. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status na 14. decembar 1995. godine, dužinu ovog postupka u trajanju od 12 godina u relevantnom periodu, kao i ponašanje apelanata i redovnih sudova, Ustavni sud smatra da su apelanti u pretežnom dijelu doprinijeli dužini trajanja postupka iako odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snose i redovni sudovi. Zbog toga, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje prava apelanata na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje 36. Apelanti, također, smatraju da im je Okružni sud donoseći osporenu presudu povrijedio pravo na pravično suđenje jer je otvaranjem glavne rasprave pred tim sudom pogrešno utvrdio činjenice a zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo. 37. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01; Ustavni sud, Odluka brojU 62/01od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan, odnosno da li je povrijeđeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. maja 2005. godine). 38. U vezi sa ovim navodima apelanata, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene presude dao jasne razloge održavanja rasprave i izvođenja dokaza pred tim sudom, kao i jasne i precizne razloge u pogledu zaključka da je zahtjev tužilaca osnovan kao i razloge zbog kojih je ocijenjeno da apelanti nisu dokazali da je njihovom predniku prema diobi iz 1956. godine pripala cijela nekretnina koja je bila predmet postavljenog tužbenog zahtjeva. Ustavni sud smatra da se stav Okružnog suda koji je zasnovan na Zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, a koji se zasniva na relevantnim propisima o pravnom osnovu stjecanja i načinu stjecanja posjeda, ne može smatrati proizvoljnim budući da je citiranim zakonom propisano da kvalificirani posjednik stvari, ukoliko je njegov izgubljeni posjed bio zakonit, istinit i savjestan, ima pravo zahtijevati povrat stvari u slučaju da ima valjan pravni osnov stjecanja i da je način stjecanja zakonit. Okružni sud je u konkretnom slučaju nakon provedenog dokaznog postupka, ocjene dokaza pojedinačno, u vezi sa drugim dokazima kao i njihovoj ukupnosti, utvrdio da je dioba koja je izvršena između prednika tužilaca i prednika apelanata valjan osnov stjecanja a faktičko korištenje kao način stjecanja proizvelo je situaciju prema kojoj tužioci imaju jače pravo na spornim nekretninama od prava apelanata. Predmetne nekretnine se u zemljišnim knjigama vode, kako je jasno obrazložio Okružni sud, kao suvlasništvo parničnih stranaka i trećih lica, a sporazum o diobi koji su zaključili prednici parničnih stranaka (tužilaca i apelanata) tiče se samo faktičkog posjeda u odnosu na njih kao pravne sljednike, a ne na eventualna druga prava trećih lica koja su upisana u zemljišnim knjigama a u diobi nisu učestvovala. 39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede u vezi sa ostalim aspektima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi 40. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na identičnim navodima koji se odnose na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na član II/3.k) Ustava Broj 19–Strana56 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zaključak 41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak povodom tužbe tužilaca radi utvrđenja jačeg prava na posjed trajao u relevantnom periodu 12 godina, te kada su takvoj dužini postupka u pretežnom dijelu doprinijeli apelanti. 42. Ustavni sud smatra da nema povrede ni u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se apelanti pozivaju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a Okružni sud je detaljno i jasno obrazložio svoj zaključak u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužilaca, a Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoljno i na štetu apelanata. 43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu brojAP1806/08, rješavajući apelacijuVlade Sekulića iMilinka Sekulića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 10. studenoga 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacijaVlade Sekulićai Milinka Sekulićapodnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. travnja 2008. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Vlado Sekulić i Milinko Sekulić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kozarske Dubice, koje zastupa Savan Zec, odvjetnik iz Kozarske Dubice, podnijeli su 14. lipnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. travnja 2008. godine. Apelanti su 10. listopada 2008. godine dopunili apelaciju pobijajući Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. rujna 2008. godine, koje je doneseno nakon podnošenja apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Ljubomira i Slobodanke Sekulić (u daljnjem tekstu: tužitelji), sudionika u postupku, zatraženo je 25. lipnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. srpnja 2008. godine. Tužitelji nisu dostavili odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda u Prijedoru zatražen je na uvid cio spis broj P-423/05, koji je Ustavnom sudu dostavljen 15. rujna 2010. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 30. rujna 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Prednik tužitelja Mirko Sekulić je 7. kolovoza 1987. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Bosanskoj Dubici podnio tužbu protiv prednika apelanata Slavka Sekulića radi priznanja prava vlasništva. Rješenjem iz 1989. godine postupak je prekinut zbog smrti Mirka Sekulića a rješenjem iz 1991. godine prekinut je zbog smrti prednika apelanata Slavka Sekulića. Postupak je, na prijedlog tužitelja, nastavljen u kolovozu 1991. godine. 7. Rješenjem Osnovnog suda broj P-182/91 od 5. travnja 1993. godine postupak je uslijed ratne situacije prekinut i određeno je da će se nastaviti po prestanku okolnosti zbog kojih je prekinut, na zahtjev jedne od parničnih stranaka. Tužiteljima i apelantima je navedeno rješenje dostavljeno istog mjeseca. 8. Tužitelji su podneskom od 17. travnja 2000. godine zatražili da se prekinuti postupak nastavi. Na glavnoj raspravi, koja je održana 22. lipnja 2000. godine, tužitelji su apelantima ponudili dogovor u pogledu predmeta spora, koji su apelanti odbili. Punomoćnik apelanata je podneskom od 31. srpnja 2000. godine zatražio odgodu ročišta zakazanog za 1. kolovoz iste godine istakavši da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari jer iza prednika apelanata zvaničnim rješenjem nije utvrđeno tko su njegovi zakonski nasljednici. Na ročištu od 19. rujna 2000. godine je konstatirano da su otklonjene procesne pretpostavke za daljnje postupanje, nakon čega su apelanti istakli da je nekretnina koja je obuhvaćena tužbenim zahtjevom u katastru upisana na ime Ane Sekulić čiji nasljednici nisu obuhvaćeni tužbom. Postupak je ponovno prekinut i apelantima naloženo da u roku od 30 dana pokrenu ostavinski postupak iza umrle Ane Sekulić. Na ročištu od 10. travnja 2001. godine Osnovni sud je konstatirao da je proveden ostavinski postupak iza umrle Ane Sekulić, ali da tim rješenjem nisu obuhvaćene nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva. Apelantima je ponovno naloženo da postupe prema ranijem rješenju suda, što su oni odbili zbog troškova koje bi u tom postupku imali. Osnovni sud je rješenjem ponovno prekinuo postupak i cio spis proslijedio ostavinskom odjeljenju radi dopune rješenja o nasljeđivanju iza umrle Ane Sekulić. 9. Naredna ročišta su održana 6. prosinca 2001. godine, 29. siječnja, 19. ožujka, 1. srpnja, 19. srpnja, 2. kolovoza, 11. rujna i 15. listopada 2002. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. 10. Osnovni sud je Presudom broj P-105/00 od 15. listopada 2002. godine usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da tužitelji imaju jače pravo na½dijelova parcele pobliže opisane u izreci presude, što su apelanti dužni priznati u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. 11. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-168/03 od 13. svibnja 2005. godine uvažio žalbu apelanata, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj P-105/00 od 15. listopada 2002. godine, zbog toga što je nerazumljiva i nejasna, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 12. U ponovnom postupku pred Osnovnim sudom je 29. lipnja 2006. godine održano pripremno ročište na kojem je određeno da će se dokaz uviđajem na licu mjesta održati 26. rujna 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana57 2006. godine uz učešće vještaka geodetske struke. Vještaku je naloženo da svoj nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta dostavi sudu najkasnije u roku od 15 dana. Pripremno ročište je nastavljeno 27. listopada i 30. studenoga 2006. godine. 13. Glavna rasprava na kojoj je proveden obiman dokazni postupak provedena je 12. siječnja i 4. lipnja 2007. godine, kada je i zaključena. 14. Presudom Osnovnog suda broj P-423/05 od 4. srpnja 2007. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da svojim tužbenim zahtjevom nisu tražili priznanje posjeda već pravo vlasništva. Tužitelji su pravodobno izjavili žalbu, a po dostavljanju spisa na rješavanje o žalbi Okružni sud je dopisom cio spis vratio Osnovnom sudu radi ispravke u pogledu jasnog označavanja podnositelja žalbe. Nakon otklonjenih nedostataka, cio spis je 6. ožujka 2008. godine dostavljen Okružnom sudu na daljnji nadležni postupak. 15. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. travnja 2008. godine uvažio žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu preinačio tako što je utvrdio da tužitelji imaju jače pravo na posjed nekretnina bliže opisanih u izreci presude, što su apelanti dužni priznati i tužiteljima predati u posjed. Okružni sud je ocijenio da žalba utemeljeno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je temeljem žalbenih prigovora i ovlaštenja iz odredbe članka 217. Zakona o parničnom postupku otvorena glavna rasprava pred drugostupanjskim sudom. Na navedenoj raspravi saslušane su parnične stranke i svjedoci koje su predložili tužitelji, te su ponovno saslušani svjedoci koje su predložili apelanti. Drugostupanjski sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, na koji parnične stranke nisu imale primjedbi, a navedenim nalazom je izvršena identifikacija predmetnih nekretnina. Iz svih provedenih dokaza, kako je dalje naveo Okružni sud, proizlazi da je dioba sporne nekretnine (dijela šume) izvršena 1956. godine između prednika (oca) tužitelja i prednika (oca) apelanata, koji su odmah stupili u faktički posjed podijeljenih nekretnina i te nekretnine su držali u posjedu sve do 1987. godine kada je prednik apelanata zabranio predniku tužitelja da koristi sporni dio šume. Okolnosti koje se tiču faktičkog posjeda na predmetnim nekretninama od izvršene diobe utvrđene su, kako je dalje navedeno, na temelju iskaza ukupno sedam svjedoka. Diobom iz 1956. godine, kako je ocijenio Okružni sud, prednik tužitelja je postao izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina jer je imao valjan usmeni dogovor kao osnovu stjecanja i predaju u posjed kao način stjecanja. Slijedom toga, kako je zaključio Okružni sud, tužitelji imaju jače pravo na posjed predmetnih nekretnina, te su im na temelju tog prava apelanti sporne nekretnine dužni predati u posjed. 16. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. rujna 2008. godine revizija apelanata je odbačena jer vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude Okružnog suda ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 17. Apelanti smatraju da su im presudom Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. točke (e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje vide u činjenici što je drugostupanjski sud u žalbenom postupku otvorio glavnu raspravu, ponovno proveo dokaze i na temelju tako provedenih dokaza utvrdio drugačije činjenično stanje, na koje oni nemaju pravo žalbe. Osim toga, u okviru ovog prava oni se žale na suđenje izvan razumnog roka budući da je tužba podnesena 1987. godine a postupak je okončan 2008. godine, tj. nakon 21 godinu. U okviru prava na imovinu, apelanti se žale na pogrešno utvrđene činjenice i pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega su izgubili pravo na posjed nekretnina. b) Odgovor na apelaciju 18. Okružni sud je u odgovoru istakao da su navodi apelacije neutemeljeni jer je za rješavanje o žalbi iskorišteno ovlaštenje iz odredbe članka 217. Zakona o parničnom postupku, prema kojem drugostupanjski sud može otvoriti glavnu raspravu i provesti dokaze. Također je navedeno da su neutemeljeni navodi apelacije koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava na štetu apelanata. V. Relevantni propisi 19. UZakonu o parničnom postupku("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 20. UZakonu o parničnom postupku("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. 1. i 2. Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. 21. UZakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03) relevantne odredbe glase: Član 41. stav 1. Lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom osnovu i na zakonit način, a nije znalo niti je moglo znati da nije postalo vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo da zahtijeva njen povraćaj i od savjesnog posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. VI. Dopustivost 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001734 od 14. travnja 2008. godine, protiv koje su apelanti, istodobno sa podnošenjem apelacije, izjavili reviziju. Međutim, revizija apelanata je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 672 od 15. rujna 2008. godine odbačena, i takva odluka, donesena zbog neispunjenja formalnih zahtjeva pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br.AP 283/03od 14. listopada Broj 19–Strana58 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. 2004. godine iAP 106/04od 18. siječnja 2005. godine). Zbog navedenih razloga, a imajući u vidu da odluka o reviziji, koja se dopunom apelacije također pobija, ne predstavlja meritornu odluku o "građanskim pravima i obavezama" apelanata (s obzirom na to da se Vrhovni sud ograničio samo na ispitivanje činjenice je li u konkretnom slučaju ispunjen zakonski uvjet u odnosu na novčanu visinu vrijednosti presude koja se pobija revizijom), Ustavni sud će se ograničiti na ispitivanje uvjeta dopustivosti u odnosu na presudu Okružnog suda od 14. travnja 2008. godine. 25. Budući da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Okružnog suda, koju su apelanti primili 15. svibnja 2008. godine, a apelaciju su podnijeli 14. lipnja 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, utvrđeno je da apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 27. Apelanti pobijaju presudu Okružnog suda tvrdeći da su im tom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Osim toga, apelanti ističu nerazumnu dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima budući da je konkretna pravna stvar rješavana 21 godinu, zbog čega su im povrijeđena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. I. Pravo na pravično suđenje - razuman rok 28. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom. 29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Š...Ć a) Relevantna načela 30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 31. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe prednika tužitelja započet 1987. godine. Međutim, razdoblje koje,ratione temporis,ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. prosinca 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (loc. cit., presudaMikulić,stavak 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke Okružnog suda, dakle razdoblje od 12 godina. Postupak se na dan zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda nalazio u fazi prekida. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 32. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđenja jačeg prava na posjed nekretnina pobliže označenih u izreci presude. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 33. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud rješenjem iz 1993. godine postupak prekinuo zbog ratnog stanja i konstatirao da će se prekinuti postupak nastaviti na zahtjev jedne od parničnih stranaka. Tužitelji su po proteku više od četiri godine od okončanja ratnog stanja zatražili nastavak postupka, koji je na prijedlog apelanata ponovno prekinut. Nakon ispunjenja procesnih pretpostavki za nastavak postupka povodom tužbe tužitelja, Osnovni sud je za manje od dvije godine održao osam ročišta i po okončanju dokaznog postupka i glavne rasprave donio presudu. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Okružnog suda 2005. godine zbog toga što je nejasna, nerazumljiva i neizvršiva. U ponovnom postupku, Osnovni sud je, kako zapaža Ustavni sud, bio aktivan budući da je u razdoblju od dvije godine, na prijedloge parničnih stranaka, proveden obiman dokazni postupak i presuda donesena u srpnju 2007. godine. Okružni sud je u narednom razdoblju od osam mjeseci donio odluku o žalbi i u tom postupku otvorio glavnu raspravu, proveo već provedene dokaze, te ocjenom tih dokaza utvrdio drugačije činjenično stanje. Ustavni sud iz stanja dostavljenog spisa zapaža da su, nakon vraćanja na ponovni postupak, prvostupanjski i drugostupanjski postupak trajali relativno kratko. 34. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali mogućnost zatražiti nastavak postupka nakon prestanka ratnog stanja, odnosno od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. prosinca 1995. godine. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da apelanti to nisu učinili niti su pokazali bilo kakav interes za postupak koji su prihvatili od svog prednika. Nisu prihvatili ni ponudu tužitelja iz 2000. godine da spor riješe mirnim putem, nakon čega su predložili da se postupak ponovno prekine zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za nastavak, a nakon toga su, zbog troškova koje bi imali, odbili pokretanje postupka zbog kojeg su tražili prekid. Ustavni sud smatra da ovakvo ponašanje apelanata, također, predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka i da je to razdoblje njihove potpune neaktivnosti i nezainteresiranosti za stanje predmeta. 35. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status na 14. prosinac 1995. godine, dužinu ovog postupka u trajanju od 12 godina u relevantnom razdoblju, kao i ponašanje apelanata i redovnih sudova, Ustavni sud smatra da su apelanti u pretežnom dijelu doprinijeli dužini trajanja postupka iako odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snose i redovni sudovi. Zbog toga, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje prava apelanata na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje 36. Apelanti, također, smatraju da im je Okružni sud donoseći pobijanu presudu povrijedio pravo na pravično suđenje jer je otvaranjem glavne rasprave pred tim sudom pogrešno utvrdio činjenice a zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo. 37. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana59 pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Europski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01; Ustavni sud, Odluka brojU 62/01od 5. travnja 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li postupak u cjelini bio pravičan, odnosno je li povrijeđeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. svibnja 2005. godine). 38. U vezi sa ovim navodima apelanata, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne razloge održavanja rasprave i izvođenja dokaza pred tim sudom, kao i jasne i precizne razloge u pogledu zaključka da je zahtjev tužitelja utemeljen kao i razloge zbog kojih je ocijenjeno da apelanti nisu dokazali da je njihovom predniku prema diobi iz 1956. godine pripala cijela nekretnina koja je bila predmet postavljenog tužbenog zahtjeva. Ustavni sud smatra da se stav Okružnog suda koji je utemeljen na Zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, a koji se temelji na relevantnim propisima o pravnoj osnovi stjecanja i načinu stjecanja posjeda, ne može smatrati proizvoljnim budući da je citiranim zakonom propisano da kvalificirani posjednik stvari, ukoliko je njegov izgubljeni posjed bio zakonit, istinit i savjestan, ima pravo zahtijevati povrat stvari u slučaju da ima valjanu pravnu osnovu stjecanja i da je način stjecanja zakonit. Okružni sud je u konkretnom slučaju nakon provedenog dokaznog postupka, ocjene dokaza pojedinačno, u vezi sa drugim dokazima kao i njihovoj ukupnosti, utvrdio da je dioba koja je izvršena između prednika tužitelja i prednika apelanata valjana osnova stjecanja a faktičko korištenje kao način stjecanja proizvelo je situaciju prema kojoj tužitelji imaju jače pravo na spornim nekretninama od prava apelanata. Predmetne nekretnine se u zemljišnim knjigama vode, kako je jasno obrazložio Okružni sud, kao suvlasništvo parničnih stranaka i trećih osoba, a sporazum o diobi koji su zaključili prednici parničnih stranaka (tužitelja i apelanata) tiče se samo faktičkog posjeda u odnosu na njih kao pravne sljednike, a ne na eventualna druga prava trećih osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama a u diobi nisu sudjelovale. 39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede u vezi sa ostalim aspektima prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi 40. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu temelje na identičnim navodima koji se odnose na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII. Zaključak 41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je postupak povodom tužbe tužitelja radi utvrđenja jačeg prava na posjed trajao u relevantnom razdoblju 12 godina, te kada su takvoj dužini postupka u pretežnom dijelu doprinijeli apelanti. 42. Ustavni sud smatra da nema povrede ni u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada se apelanti pozivaju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a Okružni sud je detaljno i jasno obrazložio svoj zaključak u pogledu utemeljenosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoljno i na štetu apelanata. 43. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu brojAP 1880/08, rješavajući apelacijuGordane Brkljač i Marka Brkljača,na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Djelimično se usvaja apelacijaGordane Brkljač i Marka Brkljača. Utvrđuje se kršenje članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine. U skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Kantona Sarajevo daGordani Brkljač i Marku Brkljaču, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po1.200,00KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda. Odbija se kao neosnovana apelacijaGordane Brkljač i Marka Brkljačapodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-243/03 od 2. oktobra 2003. godine, Rješewa Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5069/02 od 7. aprila 2003. godine i Rješewa Uprave za stambena pitawa Kantona Sarajevo broj 23/1-372-1198/99 od 29. jula 2002. godine u odnosu na ostale aspekte članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na članII/f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda, kao i u odnosu na članII/3k) Ustava Bosne i Hercegovina i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana60 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Gordana Brkljač i Marko Brkljač (u daqnjem tekstu: apelanti) iz Novog Beograda, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 23. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-243/03 od 2. oktobra 2003. godine, Rješewa Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: drugostepeni or- gan uprave) broj 27/02-23-5069/02 od 7. aprila 2003. godine i Rješewa Uprave za stambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj 23/1-372-1198/99 od 29. jula 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, drugostepenog organa uprave i prvostepenog organa uprave zatraženo je 27. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od prvostepenog organa uprave zatraženo je 7. oktobra 2010. godine da dostavi predmetni spis na uvid. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. jula 2008. godine, Kantonalni sud 30. jula 2008. godine, drugostepeni or- gan uprave 7. jula 2008. godine, a prvostepeni organ uprave nije dostavio odgovor na apelaciju. Prvostepeni organ uprave je 15. novembra 2010. godine dostavio spis na uvid. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni opunomoćeniku apelanata 2. decembra 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Prvostepeni organ uprave je, rješavajući apelantkiwin zahtjev od 3. juna 1999. godine u predmetu vraćawa stana u posjed u ulici Dalmatinska broj 11 u Sarajevu (u daqnjem tekstu: predmetni stan), donio Rješenje broj 23/1-372-1198/99 od 29. jula 2002. godine kojim je zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao neosnovan. Prvostepeniorgan uprave je u obrazloženju rješewa naveo da je uvidom u dokumentaciju utvrdio da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bio Miloš Kecman prema Ugovoru o korišćenju stana broj 05-VZ-1-3342/81 od 28. septembra 1981. godine (u daqnjem tekstu: NSP), koji je umro 3. oktobra 1986. godine što je evidentno iz Matične kwige umrlih broj 4673/86 od 11. oktobra 1986. godine. Dalje, prvostepeni organ je naveo da je uvidom u Potvrdu JSP "Sarajevostan" broj 03/1-2-1771-3/02 od 2. aprila 2002. godine utvrdio da je od 4. oktobra 1987. godine Milja Kecman evidentirana kao korisnik predmetnog stana bez rješewa o dodjeli stana i bez zakqučenog ugovora o korišćenju stana. Takođe, uvidom u Ugovor o korišćenju stana broj MB-05-5-1004/90 od 24. decembra 1990. godine utvrđeno je da je Milja Kecman nosilac stanarskog prava na stanu u ul. M. Bušatlije br. 11/II, s korisnom stambenom površinom 69m²,a kao članovi njenog porodičnog domaćinstva upisani su Gordana Brkljač (apelantkiwa-kći), Đuro Brkljač (zet), i unuci Marko i Gordan. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stawa prvostepeni organ je utvrdio da apelanti nemaju svojstvo članova porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, te da im u smislu člana 3 stav 1 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daqnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) i člana 6 stav 2 Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (u daqnjem tekstu: ZOS) ne pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana. 7. Rješavajući apelantkiwinu žalbu, drugostepeni organ uprave je donio Rješenje broj 27/02-23- 5069/02 od 7. aprila 2003. godine kojim je žalbu odbio. Drugostepeni organ uprave je, potvrđujući pravilnost prvostepenog rješewa, naveo da apelanti nisu dokazali status članova porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu prema odredbama člana 6 stav 2 ZOS-a, pa je ocjenjujući da su žalbeni navodi neosnovani žalbu odbio pozivajući se pretežno na razloge iz obrazložewa odluke prvostepenog organa uprave. 8. Rješavajući o tužbi apelanata podnesenoj protiv Rješewa drugostepenog organa uprave broj 27/02-23-5069/02 od 7. aprila 2003. godine Kantonalni sud je donio Presudu broj U-243/03 od 2. oktobra 2003. godine, kojom je tužbu odbio. Nesporno je, kako je u obrazloženju naveo Kantonalni sud, da apelanti nisu dokazali da su članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, a posebno ne u vrijeme njegove smrti 1986. godine, što je relevantna činjenica u ovom slučaju. Kantonalni sud je dalje naveo da činjenica da je apelantkiwin suprug Đuro Brkljač bio prijavljen na adresi predmetnog stana 1990. godine, ne može da utiče na sticanje statusa članova porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, a što se odnosi na apelante kao zainteresovana lica u ovoj pravnoj stvari. Kantonalni sud je zakqučio da predmetni stan nije mogao da bude dom apelantima, te da nije prekršeno wihovo pravo na dom zaštićeno Evropskom konvencijom za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), na koje se pozivaju u svojoj tužbi. 9. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Presudom broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine, odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, žalbu odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je u obrazloženju presude istakao da je, s obzirom na činjenično utvrđenje da apelanti nisu živjeli sa NSP u predmetnom stanu, prvostepeni sud pravilno ocijenio da apelanti nisu bili članovi porodičnog domaćinstva NSP, jer nisu trajno živjeli i stanovali s wim do njegove smrti, kao ni kasnije. Vrhovni sud je ocijenio da su neosnovani prigovori iz žalbe apelanata da ih je majka, odnosno baka Milja Kecman, koja je vlasnica stana u ul. Dalmatinska broj 15 (ranije M. Bušatlije br. 11/II)bez wihovog znawa navela kao članove svog porodičnog domaćinstva. Vrhovni sud je dalje naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanata da je u konkretnom slučaju trebalo da se primijeni član 21 stav 2 i član 22 preuzetog ZOS-a, koji se odnose na pravo trajnog i nesmetanog korišćewa stana, jer je 3. juna 1999. godine apelantkiwa podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed na kom postoji stanarsko pravo, kao član porodičnog domaćinstva svog umrlog oca, koji je pravilno riješen primjenom člana 3 stav 1 i 2 Zakona o prestanku primjene. Vrhovni sud je, ocjenjujući da osporenom presudom prvostepenog suda nije povrijeđen zakon na štetu apelanata, žalbu odbio kao neosnovanu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelanti smatraju da im je u upravnom postupku po zahtjevu za povraćaj stana u posjed i u upravnom sporu pred Vrhovnim i Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz članaII/3e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu kršewa prava na pravično suđenje, apelanti su istakli da su organi uprave i sudovi proizvoqno ocijenili dokaze,zanemarujući pri tome materijalni dokaz - ovjerene pismene izjave komšija Zorke Savić i Katarine Morait, kojima se potvrđuje da je apelantkiwa stanovala u relevantnom periodu u predmetnom stanu, te potvrdu Osnovne škole "Silvije Strahimir Krawčević" Opštine Centar, Sarajevo od 7. oktobra 2002. godine u kojoj je navedeno da je apelant 1990. i 1991. godine pohađao tu osnovnu školu i da se u službenoj evidenciji vodi na adresi predmetnog stana. Takođe, navode da Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana61 su upravni i sudski organi proizvoqno primijenili materijalno pravo jer nisu primijenili Aneks 7 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3 i 5 Zakona o prestanku primjene, te član 8 Evropske konvencije kojim je zaštićeno pravo na dom. Na istim razlozima, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnojprimjeni materijalnog prava, apelantkiwa je istakla kršenje prava na imovinu. Istakla je da se o njenom zahtjevu za povraćaj predmetnog stana u posjed organi uprave i sudovi neopravdano dugo vodili postupak i na taj način odlučivali van razumnog roka, budući da je zahtjev podnijela 3. juna 1999. godine, a konačna sudska odluka je doneseno 13. februara 2008. godine. Stoga, traži da se osporene odluke upravnih organa i redovnih sudova ponište i donese odluka o vraćanju stana u posjed. Apelanti su zatražili i naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka. Apelanti su zatražili na ime zakupnine iznos 36.800,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 1. jula 1999. godine do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 3.867,00 KM nastale u predmetnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnoj pravnoj situaciji nije došlo do kršewa ustavnih prava apelanata i prava zagarantovanih Evropskom konvencijom i njenim protokolima, a posebno istaknutih u Preporukama Savjeta Evrope iz 2006. godine (Izvještaj o primjeni i razlozima primjene člana 6 stav 1 Evropske konvencije). Predložio je da se apelacija odbije. 12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje kod razloga koji su navedeni u obrazloženju svoje presude koje je zasnovano na važećim zakonskim propisima i međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine. 13. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo je u odgovoru na apelaciju istaklo da odlukom ovog organa nisu povrijeđena prava apelanata na koja se poziva u apelaciji, jer je u konkretnom predmetu utvrđeno da apelanti nisu ispunili usloveizčlana6stav2ZOS-a,dabimoglidasesmatraju članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Takođe je istaknuto da zahtjevu za povraćaj stana u posjed nije moglo da se udovoqi jer su, prema činjeničnom utvrđenju, apelanti kao članovi porodičnog domaćinstva navedeni u Ugovoru o korišćenju stana broj MB/05-5-1004/90 od 24. decembra 1990. godine apelantkiwine majke, odnosno bake na sasvim drugom stanu. Po mišljenju ovog ministarstva apelanti ne ispuwavaju uslove prema kojima bi predmetni stan mogao da se smatra wihovim domom u smislu člana 8 Evropske konvencije. V. Relevantni propisi 14. UZakonu o upravnom postupku("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Član 6. Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštewa rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava, ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. Š...Ć Član 14. Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stawa i za donošenje zakonitog i pravilnog rješewa. Š...Ć 15. UZakonu o upravnim sporovima("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase: Član 34. stav 1. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tom je vezan razlozima tužbe. 16. UZakonu o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima ("Službene novine FBiH" br. 11/98, 38/98 i 19/99) relevantne odredbe glase: Član 6. stav 2. Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni drug, djeca (rođena u braku ili izvan braka, usvojena, pastorčad), bračni drugovi djece, roditeqi bračnih drugova (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac), braća ilisestre, unučad, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava dužan po zakonu izdržavati ili su ta lica dužna po zakonu izdržavati nosioca stanarskog prava, a koja zajedno s wim trajno stanuju i žive, kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju nosioca stanarskog prava. 17. UZakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima("Službene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) relevantne odredbe glase: Član 3. st. 1. i 2. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima pravo na povraćaja u skladu sa AneksomVIIOpćeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. AneksaVIIOpćeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Lica koja su napustila svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema AneksuVIIOpćeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. VI. Dopustivost 18. U skladu s članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 15. maja 2008. godine, a apelacija je podnesena 23. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno(prima facie)neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 21. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b),tečlana16st.1,2i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelanti osporavaju presude Vrhovnog i Kantonalnog suda i rješewa organa uprave, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz članaII/3e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se u okviru Broj 19–Strana62 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. prava na pravično suđenje žale na nerazumno dugo trajanje postupka pred organima uprave i sudovima budući da je zahtjev podnesen u junu 1999. godine, a konačna odluka u upravnom postupku donesena 13. februara 2008. godine, dakle, nakon osam godina, osam mjeseci i 10 dana. Pravo na pravičan postupak-suđenje u razumnom roku 23. ČlanII/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivičneoptužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantni principi 24. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog sudaili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b) Analiza dužine trajawa postupka 25. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povraćaj stana u kom je trebalo da se utvrdi da li su apelanti bili članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, te da li im u zavisnosti od te odlučne činjenice pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. Iako su radi utvrđivawa ovih činjenica izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. 26. Analizirajući dužinu predmetnog postupka Ustavni sud zapaža da je ovaj postupak zaista dugo trajao. Ustavni sud primjećuje da su upravni organi donijeli dvije odluke, te da je prvostepenom organu uprave trebalo više od tri godine da donese odluku povodom zahtjeva za povraćaj u posjed predmetnog stana apelantima. U daqnjem toku postupka, drugostepeni or- gan uprave je u roku od sedam mjeseci odlučio o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepenogrješewa. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je postupak u upravnom sporu o tužbi apelanata pred Kantonalnim sudom trajao tri mjeseca, a pred Vrhovnim sudom preko četiri godine. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje prvostepenog upravnog organa i Vrhovnog suda, a imajući u vidu relativno jednostavna činjenična i pravna pitawa koja proizilaze iz tužbe apelanata. Dalje, ni prvostepeni upravni organ ni Vrhovni sud nisu ponudili nikakve opravdane i razumne razloge za ovako dugo trajanje postupka. Osim toga, Ustavni sud iz stawa predmeta nije mogao da utvrdi eventualni doprinos apelanata ukupnoj dužini postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zakqučuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose prvostepeni upravni organ i Vrhovni sud. 27. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, ukqučujući složenost predmeta, ukupnudužinu postupka pred upravnim organima te uzimajući u obzir i postupak pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zakqučuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u "razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 28. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršewa prava na pravično suđenje u razumnom roku. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 29. Prilikom odlučivawa o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađawa da se donese odluka trebalo da se isplati iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom zahtjeva apelanata trajao osam godina, osam mjeseci i 10 dana, apelantima se utvrđuje naknada u iznosu od po 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. 30. U vezi sa zahtjevom apelanata da im se nadoknade troškovi postupka, Ustavni sud ističe da Pravilima Ustavnog suda nije predviđena mogućnost ostvarivawa prava na ovu vrstu naknade, te stoga proizilazi da je ovaj zahtjev neosnovan. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje 31. Apelanti navode da im je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stawa i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelanti smatraju da su organi uprave i sudovi u svojoj konačnoj presudi pogrešno ocijenili dokaze i, stoga, zahtjev za povraćaj predmetnog stana u posjed odbili kao neosnovan. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud,Proninaprotiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su organi uprave i sudovi iz provedenih dokaza utvrdili da apelanti nisu imali svojstvo člana porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu jer nisu stanovali s wim do njegove smrti a ni poslije. Po ocjeni upravnih organa i sudova apelanti nisu predočili relevantne dokaze u prilog tvrdwi da su zaista bili u faktičkom posjedu predmetnog stana i koristili ga. Stoga su, pozivajući se na relevantne odredbe člana 3 st. 1 i 2 Zakona o prestanku primjene i člana 6 stav 2 ZOS-a, upravni organi i sudovi zakqučili da apelantima ne pripada pravo na vraćanje u Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana63 posjed predmetnog stana. Po mišljenju Ustavnog suda, navedeno obrazloženje nije proizvoqno. Zakonska je obaveza da apelanti dokažu da su, u konkretnom slučaju, bili članovi porodičnog domaćinstva NSP predmetnog stana da bi mogli da uspiju sa svojim zahtjevom za povraćaj tog stana u posjed. Apelanti navedenu činjenicu nisu uspjeli da dokažu, te je wihov zahtjev odbijen na osnovu relevantnih zakonskih odredbi. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su apelanti, tokom predmetnog postupka, uživali sve ostale proceduralne garancije iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je neosnovan zahtjev apelanata kojim se tražilo utvrđivanje povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje. 33. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelacioni navodi o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na poštovanje doma 34. ČlanII/3f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: Š...Ć f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. Član 8 Evropske konvencije glasi: Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavawa nereda ili sprečavawa zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih. 35. Ustavni sud podsjeća na to da je bitna svrha člana 8 Evropske konvencije zaštita pojedinca od proizvoqnog miješawa vlasti u njegova prava garantovana ovim članom (vidi Evropski sud,Kroonprotiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C). 36. Pri određivanju da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana 8 Evropske konvencije, prvenstveno mora da se utvrdi da li predmetni stan predstavlja "dom" apelanata u smislu značewa stava 1 člana 8 Evropske konvencije i da li osporene odluke predstavljaju "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano mora da bude "u skladu sa zakonom". Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji od više elemenata: (a) miješanje mora da bude zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kom je riječ mora da bude primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje mogu da se primijene na dati predmet i (c) zakon, takođe, mora da bude formulisan s odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud,Sunday Timesprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49). 37. Shodno sudskoj praksi Evropskog suda, pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi Evropski sud,Gillowprotiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A, broj 109, stav 46f; iKroonprotiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). U skladu s ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8 Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka brojU8/99od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99 i Odluka brojAP 1070/05od 9. februara 2006. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 45/06). 38. U odgovoru na pitanje da li predmetni stan može da se smatra "domom" apelanata, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Kantonalni sud na osnovu ocjene dokaza pribavljenih po službenoj dužnosti i dokaza provedenih na prijedlog apelanata utvrdili da apelanti nisu bili članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, jer nisu stanovali sa NSPdonjegovesmrti,aniposlijenjegovesmrti,auupravnom postupku nisu uspjeli da dokažu da su predmetni stan zaista faktički i koristili i u njemu boravili i obavljali svakodnevne aktivnosti. Dakle, prema utvrđenju upravnih organa i Kantonalnog suda, čije stavove i zakqučke je potvrdio i Vrhovni sud, predmetni stan nije bio dom apelanata. Po mišljenju Ustavnog suda, nijeproizvoljan način na koji su organi uprave i redovni sudovi utvrdili da predmetni stan nije bio dom apelanata, niti su u tom pravcu izvedeni dokazi proizvoqno ocijenjeni, a apelanti navedeno nisu doveli u sumnju ni navodima iz wihove apelacije. 39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zakqučuje da nije bilo kršewa prava na dom iz članaII/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Ostali navodi iz apelacije 40. Imajući u vidu zakqučke u pogledu kršewa prava iz članaII/3e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 i člana 8 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi iz apelacije u vezi s kršenjem prava na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da su identični navodima o kršenju prava na pravično suđenje i dom o čemu je Ustavni sud već dao obrazloženje. VIII. Zakqučak 41. Ustavni sud zakqučuje da je prekršeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak o zahtjevu za povraćaj predmetnoga stana u posjed okončan nakon više od osam godina od dana pokretawa postupka, a takvo neopravdano trajanje postupka može, u pretežnom dijelu, da se pripiše ponašanju prvostepenog upravnog organa iVrhovnog suda, koji nisu dali razloge koji bi mogli da se smatraju objektivnim i razumnim za ovakvo dugo trajanje postupka. 42. Međutim, nema kršewa prava na pravično suđenje u dijelu u kom se apelanti žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada su organi uprave i redovni sudovi ispunili svoju dužnost i iznijeli razloge na kojima su wihove odluke zasnovane, a Ustavni sud nije mogao da utvrdi da je postupak prekršen na štetu apelanata. 43. Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa prava na dom iz članaII/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, jer apelanti nisu dokazali da su bili članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu za koji je podnesen zahtjev za vraćanje u posjed, zbog čega predmetni stan ne može da se smatra wihovim domom. Takođe, s obzirom da apelanti nisu dostavili relevantne dokaze, Ustavni sud smatra da nema ni kršewa prava na imovinu apelanata iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 44. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Shodno članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Broj 19–Strana64 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu brojAP 1880/08, rješavajući apelacijuGordane Brkljač i Marka Brkljača,na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Djelomično se usvaja apelacijaGordane Brkljač i Marka Brkljača. Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine. U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Kantona Sarajevo daGordani Brkljač i Marku Brkljaču, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po1.200,00KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda. Odbija se kao neosnovana apelacijaGordane Brkljač i Marka Brkljačapodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-243/03 od 2. oktobra 2003. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5069/02 od 7. aprila 2003. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/1-372-1198/99 od 29. jula 2002. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na član II/.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Gordana Brkljač i Marko Brkljač (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Beograda, koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijeli su 23. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-243/03 od 2. oktobra 2003. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) broj 27/02-23-5069/02 od 7. aprila 2003. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj 23/1-372-1198/99 od 29. jula 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, drugostepenog organa uprave i prvostepenog organa uprave zatraženo je 27. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od prvostepenog organa uprave zatraženo je 7. oktobra 2010. godine da dostavi predmetni spis na uvid. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. jula 2008. godine, Kantonalni sud 30. jula 2008. godine, drugostepeni or- gan uprave 7. jula 2008. godine, a prvostepeni organ uprave nije dostavio odgovor na apelaciju. Prvostepeni organ uprave je 15. novembra 2010. godine dostavio spis na uvid. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni opunomoćeniku apelanata 2. decembra 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Prvostepeni organ uprave je, rješavajući apelanticin zahtjev od 3. juna 1999. godine u predmetu vraćanja stana u posjed u ulici Dalmatinska broj 11 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan), donio Rješenje broj 23/1-372-1198/99 od 29. jula 2002. godine kojim je zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao neosnovan. Prvostepeni organ uprave je u obrazloženju rješenja naveo da je uvidom u dokumentaciju utvrdio da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bio Miloš Kecman prema Ugovoru o korištenju stana broj 05-VZ-1-3342/81 od 28. septembra 1981. godine (u daljnjem tekstu: NSP), koji je umro 3. oktobra 1986. godine što je evidentno iz Matične knjige umrlih broj 4673/86 od 11. oktobra 1986. godine. Dalje, prvostepeni organ je naveo da je uvidom u Potvrdu JSP "Sarajevostan" broj 03/1-2-1771-3/02 od 2. aprila 2002. godine utvrdio da je od 4. oktobra 1987. godine Milja Kecman evidentirana kao korisnik predmetnog stana bez rješenja o dodjeli stana i bez zaključenog ugovora o korištenju stana. Također, uvidom u Ugovor o korištenju stana broj MB-05-5-1004/90 od 24. decembra 1990. godine utvrđeno je da je Milja Kecman nosilac stanarskog prava na stanu u ul. M. Bušatlije br. 11/II, s korisnom stambenom površinom 69m²,akao članovi njenog porodičnog domaćinstva su upisani Gordana Brkljač (apelantica-kći), Đuro Brkljač (zet), i unuci Marko i Gordan. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni organ je utvrdio da apelanti nemaju svojstvo članova porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, te da im u smislu člana 3. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) i člana 6. stav 2. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOS) ne pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana. 7. Rješavajući apelanticinu žalbu, drugostepeni organ uprave je donio Rješenje broj 27/02-23- 5069/02 od 7. aprila 2003. godine kojim je žalbu odbio. Drugostepeni organ uprave je, potvrđujući pravilnost prvostepenog rješenja, naveo da apelanti nisu dokazali status članova porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu prema odredbama člana 6. stav 2. ZOS-a, pa je ocjenjujući da su žalbeni navodi neosnovani žalbu odbio pozivajući se pretežno na razloge iz obrazloženja odluke prvostepenog organa uprave. 8. Rješavajući o tužbi apelanata podnesenoj protiv Rješenja drugostepenog organa uprave broj 27/02-23-5069/02 od 7. aprila 2003. godine Kantonalni sud je donio Presudu broj U-243/03 od 2. oktobra 2003. godine, kojom je tužbu odbio. Nesporno je, kako je u obrazloženju naveo Kantonalni sud, da apelanti nisu dokazali da su članovi porodičnog domaćinstva NSP na 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana65 predmetnom stanu, a posebno ne u vrijeme njegove smrti 1986. godine, što je relevantna činjenica u ovom slučaju. Kantonalni sud je dalje naveo da činjenica da je apelanticin suprug Đuro Brkljač bio prijavljen na adresi predmetnog stana 1990. godine, ne može uticati na sticanje statusa članova porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, a što se odnosi na apelante kao zainteresirane osobe u ovoj pravnoj stvari. Kantonalni sud je zaključio da predmetni stan nije mogao biti dom apelantima, te da nije prekršeno njihovo pravo na dom zaštićeno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), na koje se pozivaju u svojoj tužbi. 9. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Presudom broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine, odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, žalbu odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je u obrazloženju presude istakao da je, s obzirom na činjenično utvrđenje da apelanti nisu živjeli sa NSP u predmetnom stanu, prvostepeni sud pravilno ocijenio da apelanti nisu bili članovi porodičnog domaćinstva NSP, jer nisu trajno živjeli i stanovali s njim do njegove smrti, kao ni kasnije. Vrhovni sud je ocijenio da su neosnovani prigovori iz žalbe apelanata da ih je majka, odnosno baka Milja Kecman, koja je vlasnica stana u ul. Dalmatinska broj 15 (ranije M. Bušatlije br. 11/II) bez njihovog znanja navela kao članove svog porodičnog domaćinstva. Vrhovni sud je dalje naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanata da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti član 21. stav 2. i član 22. preuzetog ZOS-a, koji se odnose na pravo trajnog i nesmetanog korištenja stana, jer je 3. juna 1999. godine apelantica podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed na kojem postoji stanarsko pravo, kao član porodičnog domaćinstva svog umrlog oca, koji je pravilno riješen primjenom člana 3. stav 1. i 2. Zakona o prestanku primjene. Vrhovni sud je, ocjenjujući da osporenom presudom prvostepenog suda nije povrijeđen zakon na štetu apelanata, žalbu odbio kao neosnovanu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelanti smatraju da im je u upravnom postupku po zahtjevu za povrat stana u posjed i u upravnom sporu pred Vrhovnim i Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu kršenja prava na pravično suđenje, apelanti su istakli da su organi uprave i sudovi proizvoljno ocijenili dokaze, zanemarujući pri tome materijalni dokaz - ovjerene pismene izjave komšija Zorke Savić i Katarine Morait, kojima se potvrđuje da je apelantica stanovala u relevantnom periodu u predmetnom stanu, te potvrdu Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" Općine Centar, Sarajevo od 7. oktobra 2002. godine u kojoj je navedeno da je apelant 1990. i 1991. godine pohađao tu osnovnu školu i da se u službenoj evidenciji vodi na adresi predmetnog stana. Također, navode da su upravni i sudski organi proizvoljno primijenili materijalno pravo jer nisu primijenili Aneks 7 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 5. Zakona o prestanku primjene, te član 8. Evropske konvencije kojim je zaštićeno pravo na dom. Na istim razlozima, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, apelantica je istakla kršenje prava na imovinu. Istakla je da se o njenom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed organi uprave i sudovi neopravdano dugo vodili postupak i na taj način odlučivali van razumnog roka, budući da je zahtjev podnijela 3. juna 1999. godine, a konačna sudska odluka je doneseno 13. februara 2008. godine. Stoga, traži da se osporene odluke upravnih organa i redovnih sudova ponište i donese odluka o vraćanju stana u posjed. Apelanti su zatražili i naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka. Apelanti su zatražili na ime zakupnine iznos 36.800,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 1. jula 1999. godine do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 3.867,00 KM nastale u predmetnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnoj pravnoj situaciji nije došlo do kršenja ustavnih prava apelanata i prava zagarantovanih Evropskom konvencijom i njenim protokolima, a posebno istaknutih u Preporukama Vijeća Evrope iz 2006. godine (Izvještaj o primjeni i razlozima primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije). Predložio je da se apelacija odbije. 12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju svoje presude koje je utemeljeno na važećim zakonskim propisima i međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine. 13. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo je u odgovoru na apelaciju istaklo da odlukom ovog organa nisu povrijeđena prava apelanata na koja se poziva u apelaciji, jer je u konkretnom predmetu utvrđeno da apelanti nisu ispunili uvjete iz člana 6. stav 2. ZOS-a, da bi se mogli smatrati članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Također je istaknuto da se zahtjevu za povrat stana u posjed nije moglo udovoljiti jer su, prema činjeničnom utvrđenju, apelanti kao članovi porodičnog domaćinstva navedeni u Ugovoru o korištenju stana broj MB/05-5-1004/90 od 24. decembra 1990. godine apelanticine majke, odnosno bake na sasvim drugom stanu. Po mišljenju ovog Ministarstva apelanti ne ispunjavaju uvjete prema kojima bi se predmetni stan mogao smatrati njihovim domom u smislu člana 8. Evropske konvencije. V. Relevantni propisi 14. UZakonu o upravnom postupku("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Član 6. Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava, ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. Š...Ć Član 14. Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Š...Ć 15. UZakonu o upravnim sporovima("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase: Član 34. stav 1. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. 16. UZakonu o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima("Službene novine FBiH" br. 11/98, 38/98 i 19/99) relevantne odredbe glase: Član 6. stav 2. Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni drug, djeca (rođena u braku ili izvan braka, usvojena, pastorčad), bračni drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac), braća ili sestre, unučad, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava dužan po zakonu izdržavati ili su ta lica dužna po zakonu izdržavati nosioca stanarskog prava, a koja zajedno s njim trajno stanuju i žive, kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na Broj 19–Strana66 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju nosioca stanarskog prava. 17. UZakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima("Službene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) relevantne odredbe glase: Član 3. st. 1. i 2. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Lica koja su napustila svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. VI. Dopustivost 18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Už-6/04 od 13. februara 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 15. maja 2008. godine, a apelacija je podnesena 23. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno(prima facie)neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelanti osporavaju presude Vrhovnog i Kantonalnog suda i rješenja organa uprave, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se u okviru prava na pravično suđenje žale na nerazumno dugo trajanje postupka pred organima uprave i sudovima budući da je zahtjev podnesen u junu 1999. godine, a konačna odluka u upravnom postupku donesena 13. februara 2008. godine, dakle, nakon osam godina, osam mjeseci i 10 dana. Pravo na pravičan postupak-suđenje u razumnom roku 23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantni principi 24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b) Analiza dužine trajanja postupka 25. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat stana u kojem je trebalo utvrditi da li su apelanti bili članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, te da li im u zavisnosti od te odlučne činjenice pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. Iako su radi utvrđivanja ovih činjenica izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. 26. Analizirajući dužinu predmetnog postupka Ustavni sud zapaža da je ovaj postupak zaista dugo trajao. Ustavni sud primjećuje da su upravni organi donijeli dvije odluke, te da je prvostepenom organu uprave trebalo više od tri godine da donese odluku povodom zahtjeva za povrat u posjed predmetnog stana apelantima. U daljnjem toku postupka, drugostepeni organ uprave je u roku od sedam mjeseci odlučio o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je postupak u upravnom sporu o tužbi apelanata pred Kantonalnim sudom trajao tri mjeseca, a pred Vrhovnim sudom preko četiri godine. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje prvostepenog upravnog organa i Vrhovnog suda, a imajući u vidu relativno jednostavna činjenična i pravna pitanja koja proizlaze iz tužbe apelanata. Dalje, ni prvostepeni upravni organ ni Vrhovni sud nisu ponudili nikakve opravdane i razumne razloge za ovako dugo trajanje postupka. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualni doprinos apelanata ukupnoj dužini postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose prvostepeni upravni organ i Vrhovni sud. 27. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred upravnim organima te uzimajući u obzir i postupak pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u "razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 28. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04,"Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom zahtjeva apelanata trajao osam godina, osam mjeseci i 10 dana, apelantima se utvrđuje naknada u iznosu od po 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana67 30. U vezi sa zahtjevom apelanata da im se nadoknade troškovi postupka Ustavni sud ističe da Pravilima Ustavnog suda nije predviđena mogućnost ostvarivanja prava na ovu vrstu naknade, te stoga proizlazi da je ovaj zahtjev neosnovan. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje 31. Apelanti navode da im je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelanti smatraju da su organi uprave i sudovi u svojoj konačnoj presudi pogrešno ocijenili dokaze i, stoga, zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed odbili kao neosnovan. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su organi uprave i sudovi iz provedenih dokaza utvrdili da apelanti nisu imali svojstvo člana porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu jer nisu stanovali s njim do njegove smrti a ni poslije. Po ocjeni upravnih organa i sudova apelanti nisu predočili relevantne dokaze u prilog tvrdnji da su zaista bili u faktičkom posjedu predmetnog stana i koristili ga. Stoga su, pozivajući se na relevantne odredbe člana 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene i člana 6. stav 2. ZOS-a, upravni organi i sudovi zaključili da apelantima ne pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana. Po mišljenju Ustavnog suda, navedeno obrazloženje nije proizvoljno. Zakonska je obaveza da apelanti dokažu da su, u konkretnom slučaju, bili članovi porodičnog domaćinstva NSP predmetnog stana da bi mogli uspjeti sa svojim zahtjevom za povrat tog stana u posjed. Apelanti navedenu činjenicu nisu uspjeli dokazati, te je njihov zahtjev odbijen na temelju relevantnih zakonskih odredbi. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su apelanti, tokom predmetnog postupka, uživali sve ostale proceduralne garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je neosnovan zahtjev apelanata kojim se tražilo utvrđivanje povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje. 33. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelacioni navodi o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na poštivanje doma 34. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. Član 8. Evropske konvencije glasi: Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih. 35. Ustavni sud podsjeća na to da je bitna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinca od proizvoljnog miješanja vlasti u njegova prava garantirana ovim članom (vidi Evropski sud,Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C). 36. Pri određivanju da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvenstveno se mora utvrditi da li predmetni stan predstavlja "dom" apelanata u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i da li osporene odluke predstavljaju "miješanje" javnih vlasti u poštivanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji od više elemenata: (a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon, također, mora biti formuliran s odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud,Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49). 37. Prema sudskoj praksi Evropskog suda, pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi Evropski sud,Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A, broj 109, stav 46.f; iKroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). U skladu s ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka brojU8/99od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99 i Odluka brojAP 1070/05od 9. februara 2006. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 45/06). 38. U odgovoru na pitanje da li se predmetni stan može smatrati "domom" apelanata, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Kantonalni sud na osnovu ocjene dokaza pribavljenih po službenoj dužnosti i dokaza provedenih na prijedlog apelanata utvrdili da apelanti nisu bili članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu, jer nisu stanovali sa NSP do njegove smrti, a ni poslije njegove smrti, a u upravnom postupku nisu uspjeli dokazati da su predmetni stan zaista faktički i koristili i u njemu boravili i obavljali svakodnevne aktivnosti. Dakle, prema utvrđenju upravnih organa i Kantonalnog suda, čije stavove i zaključke je potvrdio i Vrhovni sud, predmetni stan nije bio dom apelanata. Po mišljenju Ustavnog suda, nije proizvoljan način na koji su organi uprave i redovni sudovi utvrdili da predmetni stan nije bio dom apelanata, niti su u tom pravcu izvedeni dokazi proizvoljno ocijenjeni, a apelanti navedeno nisu doveli u sumnju ni navodima iz njihove apelacije. 39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije bilo kršenja prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Ostali navodi iz apelacije 40. Imajući u vidu zaključke u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi iz apelacije u vezi s kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da su identični navodima o kršenju prava na pravično suđenje i dom o čemu je Ustavni sud već dao obrazloženje. Broj 19–Strana68 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. VIII. Zaključak 41. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak o zahtjevu za povrat predmetnoga stana u posjed okončan nakon više od osam godina od dana pokretanja postupka, a takvo neopravdano trajanje postupka se može, u pretežnom dijelu, pripisati ponašanju prvostepenog upravnog organa i Vrhovnog suda, koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati objektivnim i razumnim za ovakvo dugo trajanje postupka. 42. Međutim, nema kršenja prava na pravično suđenje u dijelu u kojem se apelanti žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada su organi uprave i redovni sudovi ispunili svoju dužnost i iznijeli razloge na kojima su njihove odluke zasnovane, a Ustavni sud nije mogao utvrditi da je postupak prekršen na štetu apelanata. 43. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, jer apelanti nisu dokazali da su bili članovi porodičnog domaćinstva NSP na predmetnom stanu za koji je podnesen zahtjev za vraćanje u posjed, zbog čega se predmetni stan ne može smatrati njihovim domom. Također, s obzirom da apelanti nisu dostavili relevantne dokaze, Ustavni sud smatra da nema ni kršenja prava na imovinu apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 44. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca u predmetu brojAP 1880/08, rješavajući apelacijuGordane Brkljač i Marka Brkljača,na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 10. studenoga 2010. godine donio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Djelomično se usvaja apelacijaGordane Brkljač i Marka Brkljača. Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-6/04 od 13. veljače 2008. godine. Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Kantona Sarajevo daGordani Brkljač i Marku Brkljaču, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po1.200,00KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda. Odbija se kao neutemeljena apelacijaGordane Brkljač i Marka Brkljačapodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-6/04 od 13. veljače 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-243/03 od 2. listopada 2003. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5069/02 od 7. travnja 2003. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/1-372-1198/99 od 29. srpnja 2002. godine u odnosu na ostale aspekte članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na članak II/.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i u odnosu na članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovina i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Gordana Brkljač i Marko Brkljač (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Beograda, koje zastupa Senija Poropat, odvjetnica iz Vogošće, podnijeli su 23. lipnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-6/04 od 13. veljače 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-243/03 od 2. listopada 2003. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ uprave) broj 27/02-23-5069/02 od 7. travnja 2003. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ uprave) broj 23/1-372-1198/99 od 29. srpnja 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, drugostupanjskog organa uprave i prvostupanjskog organa uprave je 27. lipnja 2008. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Od prvostupanjskog organa uprave je 7. listopada 2010. godine zatraženo da dostavi predmetni spis na uvid. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. srpnja 2008. godine, Kantonalni sud 30. srpnja 2008. godine, drugostupanjski organ uprave 7. srpnja 2008. godine, a prvostupanjski organ uprave nije dostavio odgovor na apelaciju. Prvostupanjski organ uprave je 15. studenoga 2010. godine dostavio spis na uvid. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni opunomoćeniku apelanata 2. prosinca 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Prvostupanjski organ uprave je, rješavajući apelantičin zahtjev od 3. lipnja 1999. godine u predmetu vraćanja stana u posjed u ulici Dalmatinska broj 11 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan), donio Rješenje broj 23/1-372-1198/99 od 29. srpnja 2002. godine kojim je zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao neutemeljen. Prvostupanjski organ uprave je u obrazloženju rješenja naveo kako je uvidom u dokumentaciju utvrdio da je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu bio Miloš Kecman prema Ugovoru o korištenju stana broj 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana69 05-VZ-1-3342/81 od 28. rujna 1981. godine (u daljnjem tekstu: NSP), koji je umro 3. listopada 1986. godine što je evidentno iz Matične knjige umrlih broj 4673/86 od 11. listopada 1986. godine. Dalje, prvostupanjski organ je naveo kako je uvidom u Potvrdu JSP "Sarajevostan" broj 03/1-2-1771-3/02 od 2. travnja 2002. godine utvrdio da je od 4. listopada 1987. godine Milja Kecman evidentirana kao korisnik predmetnoga stana bez rješenja o dodjeli stana i bez zaključenog ugovora o korištenju stana. Također, uvidom u Ugovor o korištenju stana broj MB-05-5-1004/90 od 24. prosinca 1990. godine utvrđeno je da je Milja Kecman nositeljica stanarskog prava na stanu u ul. M. Bušatlije br. 11/II, s korisnom stambenom površinom 69m²,akao članovi njezinoga obiteljskog kućanstva su upisani Gordana Brkljač (apelantica-kći), Đuro Brkljač (zet), i unuci Marko i Gordan. Polazeći od ovako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski organ je utvrdio kako apelanti nemaju svojstvo članova obiteljskoga kućanstva NSP na predmetnom stanu, te da im u smislu članka 3. stavak 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) i članka 6. stavak 2. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOS) ne pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnoga stana. 7. Rješavajući apelantičin priziv, drugostupanjski organ uprave je donio Rješenje broj 27/02-23- 5069/02 od 7. travnja 2003. godine kojim je priziv odbio. Drugostupanjski organ uprave je, potvrđujući pravilnost prvostupanjskog rješenja, naveo da apelanti nisu dokazali status članova obiteljskoga kućanstva NSPna predmetnom stanu prema odredbama članka 6. stavak 2. ZOS-a, pa je ocjenjujući da su prizivni navodi neutemeljeni priziv odbio pozivajući se pretežno na razloge iz obrazloženja odluke prvostupanjskog organa uprave. 8. Rješavajući o tužbi apelanata podnesenoj protiv Rješenja drugostupanjskog organa uprave broj 27/02-23-5069/02 od 7. travnja 2003. godine Kantonalni sud je donio Presudu broj U-243/03 od 2. listopada 2003. godine, kojom je tužbu odbio. Neprijeporno je, kako je u obrazloženju naveo Kantonalni sud, da apelanti nisu dokazali da su članovi obiteljskoga kućanstva NSP na predmetnome stanu, a posebice ne u vrijeme njegove smrti 1986. godine, što je relevantna činjenica u ovom slučaju. Kantonalni sud je dalje naveo kako činjenica da je apelantičin suprug Đuro Brkljač bio prijavljen na adresi predmetnoga stana 1990. godine, ne može uticati na stjecanje statusa članova obiteljskoga kućanstva NSP na predmetnom stanu, a što se odnosi na apelante kao zainteresirane osobe u ovoj pravnoj stvari. Kantonalni sud je zaključio da predmetni stan nije mogao biti dom apelantima, te da nije prekršeno njihovo pravo na dom zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), na koje se pozivaju u svojoj tužbi. 9. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Presudom broj Už-6/04 od 13. veljače 2008. godine, odlučujući o prizivu apelanata izjavljenom protiv presude Kantonalnog suda, priziv odbio kao neutemeljen. Vrhovni sud je u obrazloženju presude istaknuo kako je, s obzirom na činjenično utvrđenje da apelanti nisu živjeli sa NSP u predmetnom stanu, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da apelanti nisu bili članovi obiteljskog kućanstva NSP, jer nisu trajno živjeli i stanovali s njim do njegove smrti, kao ni kasnije. Vrhovni sud je ocijenio kako su neutemeljeni prigovori iz priziva apelanata da ih je majka, odnosno baka Milja Kecman, koja je vlasnica stana u ul. Dalmatinska broj 15 (ranije M. Bušatlije br. 11/II) bez njihovog znanja navela kao članove svoga obiteljskog kućanstva. Vrhovni sud je dalje naveo kako su neutemeljeni prizivni navodi apelanata da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti članak 21. stavak 2. i članak 22. preuzetog ZOS-a, koji se odnose na pravo trajnog i nesmetanog korištenja stana, jer je 3. lipnja 1999. godine apelantica podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed na kojem postoji stanarsko pravo, kao član obiteljskog kućanstva svog umrlog oca, koji je pravilno riješen primjenom članka 3. stavak 1. i 2. Zakona o prestanku primjene. Vrhovni sud je, ocjenjujući da pobijanom presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu apelanata, priziv odbio kao neutemeljen. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelanti smatraju da im je u upravnom postupku po zahtjevu za povrat stana u posjed i u upravnom sporu pred Vrhovnim i Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz članka II/3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Glede kršenja prava na pravično suđenje, apelanti su istaknuli da su organi uprave i sudovi proizvoljno ocijenili dokaze, zanemarujući pri tome materijalni dokaz - ovjerene pismene izjave susjeda Zorke Savić i Katarine Morait, kojima se potvrđuje da je apelantica stanovala u relevantnom razdoblju u predmetnom stanu, te potvrdu Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" Općine Centar, Sarajevo od 7. listopada 2002. godine u kojoj je navedeno da je apelant 1990. i 1991. godine pohađao tu osnovnu školu i da se u službenoj evidenciji vodi na adresi predmetnoga stana. Također, navode da su upravni i sudski organi proizvoljno primijenili materijalno pravo jer nisu primijenili Aneks 7 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 5. Zakona o prestanku primjene, te članak 8. Europske konvencije kojim je zaštićeno pravo na dom. Na istim razlozima, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, apelantica je istaknula kršenje prava na imovinu. Istaknula je da se o njezinome zahtjevu za povrat predmetnoga stana u posjed organi uprave i sudovi neopravdano dugo vodili postupak i na taj način odlučivali van razumnoga roka, budući da je zahtjev podnijela 3. lipnja 1999. godine, a konačna sudska odluka je doneseno 13. veljače 2008. godine. Stoga, traži da se pobijane odluke upravnih organa i redovitih sudova ponište i donese odluka o vraćanju stana u posjed. Apelanti su zatražili i naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka. Apelanti su zatražili na ime zakupnine iznos 36.800,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 1999. godine do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 3.867,00 KM nastale u predmetnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnoj pravnoj situaciji nije došlo do kršenja ustavnih prava apelanata i prava zagarantiranih Europskom konvencijom i njezinim protokolima, a posebice istaknutih u Preporukama Vijeća Europe iz 2006. godine (Izvješće o primjeni i razlozima primjene članka 6. stavak 1. Europske konvencije). Predložio je da se apelacija odbije. 12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju svoje presude koje je utemeljeno na važećim zakonskim propisima i međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio pravnog sustava Bosne i Hercegovine. 13. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo je u odgovoru na apelaciju istaknulo kako odlukom ovoga organa nisu povrijeđena prava apelanata na koja se poziva u apelaciji, jer je u konkretnom predmetu utvrđeno da apelanti nisu ispunili uvjete iz članka 6. stavak 2. ZOS-a, da bi se mogli smatrati članovima obiteljskoga kućanstva nositelja stanarskog prava na predmetnome stanu. Također je istaknuto da se zahtjevu za povrat stana u posjed nije moglo udovoljiti jer su, prema činjeničnom utvrđenju, apelanti kao članovi obiteljskoga kućanstva navedeni u Ugovoru o korištenju stana broj MB/05-5-1004/90 od 24. prosinca 1990. godine apelantičine majke, odnosno bake na sasvim drugom stanu. Po mišljenju ovoga Ministarstva apelanti ne ispunjavaju uvjete prema kojima bi se predmetni stan mogao smatrati njihovim domom u smislu članka 8. Europske konvencije. Broj 19–Strana70 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. V. Relevantni propisi 14. UZakonu o upravnom postupku("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Članak 6. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. Š...Ć Članak 14. Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Š...Ć 15. UZakonu o upravnim sporovima("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase: Članak 34. stavak 1. Zakonitost osporenog upravnoga akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. 16. UZakonu o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima("Službene novine FBiH" br. 11/98, 38/98 i 19/99) relevantne odredbe glase: Član 6. stav 2. Članovima obiteljskog kućanstva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni drug, djeca (rođena u braku ili izvan braka, usvojena, pastorčad), bračni drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac), braća ili sestre, unučad, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava dužan po zakonu izdržavati ili su ta lica dužna po zakonu izdržavati nosioca stanarskog prava, a koja zajedno s njim trajno stanuju i žive, kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju nosioca stanarskog prava. 17. UZakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima("Službene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) relevantne odredbe glase: Članak 3. st. 1. i 2. Nositelj stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog obiteljskog domaćinstva kao što je utvrđeno člankom 6. ZOSO (u daljnjem tekstu: nositelj stanarskog prava) ima pravo na povratak sukladno Aneksu VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Stavak 1. ovog članka primjenjuje se samo na nositelje stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članku 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanove nakon 30. travnja 1991. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu VII, osim ako se dokaže da su stanove napustili iz razloga koji su potpuno nevezani za sukob. VI. Dopustivost 18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 19. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Už-6/04 od 13. veljače 2008. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu su presudu apelanti primili 15. svibnja 2008. godine, a apelacija je podnesena 23. lipnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno(prima facie)neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelanti pobijaju presude Vrhovnog i Kantonalnog suda i rješenja organa uprave, tvrdeći kako im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz članka II/3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije, članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti se u okviru prava na pravično suđenje žale na nerazumno dugo trajanje postupka pred organima uprave i sudovima budući da je zahtjev podnesen u lipnju 1999. godine, a konačna odluka u upravnom postupku donesena 13. veljače 2008. godine, dakle, nakon osam godina, osam mjeseci i 10 dana. Pravo na pravičan postupak-suđenje u razumnom roku 23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: Š...Ć (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantna načela 24. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). b) Analiza duljine trajanja postupka 25. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat stana u kojemu je trebalo utvrditi jesu li apelanti bili članovi obiteljskog kućanstva NSP na predmetnome stanu, te pripada li im u ovisnosti o toj odlučnoj činjenici pravo na vraćanje predmetnoga stana u posjed. Iako su radi utvrđivanja ovih činjenica izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra kako se ne radi o osobito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. 26. Analizirajući duljinu predmetnoga postupka Ustavni sud opaža kako je ovaj postupak doista dugo trajao. Ustavni sud primjećuje da su upravni organi donijeli dvije odluke, te da je prvostupanjskom organu uprave trebalo više od tri godine da donese odluku povodom zahtjeva za povrat u posjed predmetnog stana apelantima. U daljnjem tijeku postupka, drugostupanjski organ uprave je u roku od sedam mjeseci odlučio o prizivu apelanata izjavljenom protiv prvostupanjskoga rješenja. Dalje, Ustavni sud primjećuje kako je postupak u upravnom sporu o tužbi apelanata pred Kantonalnim sudom trajao tri mjeseca, a pred Vrhovnim sudom preko četiri godine. Promatrajući Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana71 predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra kako ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje prvostupanjskoga upravnog organa i Vrhovnog suda, a imajući u vidu relativno jednostavna činjenična i pravna pitanja koja proizlaze iz tužbe apelanata. Dalje, ni prvostupanjski upravni organ ni Vrhovni sud nisu ponudili nikakve opravdane i razumne razloge za ovako dugo trajanje postupka. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualni doprinos apelanata ukupnoj duljini postupka. S tim u svezi, Ustavni sud zaključuje kako odgovornost za ukupnu duljinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose prvostupanjski upravni organ i Vrhovni sud. 27. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavcima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu duljinu postupka pred upravnim organima te uzimajući u obzir i postupak pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u "razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 28. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04,"Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom zahtjeva apelanata trajao osam godina, osam mjeseci i 10 dana, apelantima se utvrđuje naknada u iznosu od po 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. 30. U svezi sa zahtjevom apelanata da im se nadoknade troškovi postupka Ustavni sud ističe da Pravilima Ustavnog suda nije predviđena mogućnost ostvarivanja prava na ovu vrstu naknade, te stoga proizlazi da je ovaj zahtjev neutemeljen. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje 31. Apelanti navode kako im je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelanti smatraju da su organi uprave i sudovi u svojoj konačnoj presudi pogrešno ocijenili dokaze i, stoga, zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed odbili kao neutemeljen. U svezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnoga prava (vidi Europski sud,Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadaća redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 32. U konkretnom slučaju Ustavni sud opaža kako su organi uprave i sudovi iz provedenih dokaza utvrdili da apelanti nisu imali svojstvo člana obiteljskoga kućanstva NSP na predmetnom stanu jer nisu stanovali s njim do njegove smrti a ni poslije. Po ocjeni upravnih organa i sudova apelanti nisu podastrli relevantne dokaze u prilog tvrdnji da su doista bili u faktičkom posjedu predmetnoga stana i koristili ga. Stoga su, pozivajući se na relevantne odredbe članka 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene i članka 6. stavak 2. ZOS-a, upravni organi i sudovi zaključili kako apelantima ne pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnoga stana. Po mišljenju Ustavnog suda, navedeno obrazloženje nije proizvoljno. Zakonska je obveza apelanata dokazati da su, u konkretnom slučaju, bili članovi obiteljskoga kućanstva NSP predmetnoga stana da bi mogli uspjeti sa svojim zahtjevom za povrat toga stana u posjed. Apelanti navedenu činjenicu nisu uspjeli dokazati, te je njihov zahtjev odbijen na temelju relevantnih zakonskih odredbi. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su apelanti, tijekom predmetnoga postupka, uživali sve ostale proceduralne garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da je neutemeljen zahtjev apelanata kojim se tražilo utvrđivanje povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje. 33. Stoga, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelacioni navodi o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na poštivanje doma 34. Članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: Š...Ć (f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje. Članak 8. Europske konvencije glasi: Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih. 35. Ustavni sud podsjeća na to da je bitna svrha članka 8. Europske konvencije zaštita pojedinca od proizvoljnog miješanja vlasti u njegova prava garantirana ovim člankom (vidi Europski sud,Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A, broj 297-C). 36. Pri određivanju radi li se u konkretnom slučaju o povredi članka 8. Europske konvencije, prvenstveno se mora utvrditi predstavlja li predmetni stan "dom" apelanata u smislu značenja stavka 1. članka 8. Europske konvencije i predstavljaju li pobijane odluke "miješanje" javnih vlasti u poštivanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, sukladno značenju termina Europske konvencije, sastoji od više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojemu je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon, također, mora biti formuliran s odgovarajućom točnošću i jasnoćom kako bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Europski sud,Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. travnja 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49). Broj 19–Strana72 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. 37. Prema sudskoj praksi Europskog suda, pojam "dom" obuhvaća kako iznajmljen dom tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi Europski sud,Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. studenoga 1986. godine, serija A, broj 109, stavak 46.f; iKroon protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A, broj 297-C, stavak 31). Sukladno ovoj interpretaciji, Ustavni sud je proširio domenu članka 8. Europske konvencije na stanove u kojima se stanuje na temelju stanarskoga prava (vidi Ustavni sud, Odluka brojU8/99od 11. svibnja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99 i Odluka brojAP 1070/05od 9. veljače 2006. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 45/06). 38. U odgovoru na pitanje može li se predmetni stan smatrati "domom" apelanata, Ustavni sud opaža da su organi uprave i Kantonalni sud na temelju ocjene dokaza pribavljenih po službenoj dužnosti i dokaza provedenih na prijedlog apelanata utvrdili da apelanti nisu bili članovi obiteljskoga kućanstva NSP na predmetnome stanu, jer nisu stanovali sa NSP do njegove smrti, a ni poslije njegove smrti, a u upravnom postupku nisu uspjeli dokazati kako su predmetni stan doista faktički i koristili i u njemu boravili i obavljali svakodnevne aktivnosti. Dakle, prema utvrđenju upravnih organa i Kantonalnog suda, čije stavove i zaključke je potvrdio i Vrhovni sud, predmetni stan nije bio dom apelanata. Po mišljenju Ustavnog suda, nije proizvoljan način na koji su organi uprave i redoviti sudovi utvrdili da predmetni stan nije bio dom apelanata, niti su u tom pravcu izvedeni dokazi proizvoljno ocijenjeni, a apelanti navedeno nisu doveli u sumnju ni navodima iz njihove apelacije. 39. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da nije bilo kršenja prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Ostali navodi iz apelacije 40. Imajući u vidu zaključke glede kršenja prava iz članka II/3.(e) i (f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. i članka 8. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni i navodi iz apelacije u svezi s kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, s obzirom da su identični navodima o kršenju prava na pravično suđenje i dom o čemu je Ustavni sud već dao obrazloženje. VIII. Zaključak 41. Ustavni sud zaključuje kako je prekršeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je postupak o zahtjevu za povrat predmetnoga stana u posjed okončan nakon više od osam godina od dana pokretanja postupka, a takvo neopravdano trajanje postupka se može, u pretežnom dijelu, pripisati ponašanju prvostupanjskoga upravnog organa i Vrhovnog suda, koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati objektivnim i razumnim za ovakvo dugo trajanje postupka. 42. Međutim, nema kršenja prava na pravično suđenje u dijelu u kojemu se apelanti žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada su organi uprave i redoviti sudovi ispunili svoju dužnost i iznijeli razloge na kojima su njihove odluke utemeljene, a Ustavni sud nije mogao utvrditi da je postupak prekršen na štetu apelanata. 43. Ustavni sud zaključuje kako nema kršenja prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, jer apelanti nisu dokazali da su bili članovi obiteljskoga kućanstva NSP na predmetnome stanu za koji je podnesen zahtjev za vraćanje u posjed, zbog čega se predmetni stan ne može smatrati njihovim domom. Također, s obzirom da apelanti nisu dostavili relevantne dokaze, Ustavni sud smatra da nema ni kršenja prava na imovinu apelanata iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 44. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 2135/08, rješavajući apelacijuRajka Ćužića i Stipe Ćužića, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaRajka Ćužića i Stipe Ćužića. Utvrđuje se kršenje članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Opštinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu broj R.151/88, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine. U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Rajku Ćužiću i Stipi Ćužiću iznos od po 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršewa prava na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Rajko Ćužić iz Mostara i Stipe Ćužić iz Širokog Brijega (u daqnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 16. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku pred Opštinskim sudom u Širokom Brijegu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) u predmetu broj R.151/88. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 6. avgusta 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor je dostavljen 1. septembra 2008. godine. 3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantima 2. septembra 2008. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana73 4. Ustavni sud je 6. oktobra 2009. godine zatražio na uvid spis Opštinskog suda broj R.151/88, koji je Opštinski sud dostavio 19. oktobra 2009. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Žarko Ćužić (u daqnjem tekstu: predlagač) podnio je 16. septembra 1988. godine prijedlog tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) protiv apelanata i Anice Lovrić-Ćužić, radi diobe zajedničke nepokretnosti. Predlagač je sudu predložio da sprovede postupak i donese rješenje kojim bi se suvlasnička zajednica između njega, apelanata i ostalih raskinula fizičkom diobom zajedničke nepokretnosti upisane u zk. ul. broj 49. k.o. Mokro i to parcele broj 617 (Čairi). 7. Od dana podnošewa tužbe (16. septembar 1988. godine) pa do potpisivawa Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca. 8. Uvidom u spis Opštinskog suda u Širokom Brijegu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj R.151/88 proizilazi da je sud 14. novembra 2007. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je predlagaču naložio da se u roku od osam dana izjasni da li i dalje ostaje pri prijedlogu za diobu nepokretnosti od 16. septembra 1988. godine, povodom kojeg se vodi postupak pred tim sudom, i ukoliko ostaje pri tom prijedlogu, da je dužan u roku od osam dana urediti svoj prijedlog u skladu sa članom 162 Zakona o vanparničnom postupku, na način da wime obuhvati sve suvlasnike nepokretnosti koje su predmet diobe, tačne adrese ostalih suvlasnika nepokretnosti, da dostavi sve podatke o predmetu diobe, veličini udjela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika, zemqišnokwižne i katastarske podatke u dovoqnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, te druge podatke, u skladu sa članom 334 Zakona o parničnom postupku (u daqnjem tekstu: ZPP), uz napomenu da će se, ako prijedlog dopuni i preda sudu u određenom roku, smatrati da je prijedlog podnesen sudu onog dana kad je prvi put podnesen, u suprotnom, ako prijedlog bude vraćen bez dopune, bit će odbačen, u skladu sa članom 336 stav 3 ZPP. 9. Rješenje Opštinskog suda od 14. novembra 2007. godine, upućeno predlagaču, vraćeno je sudu 26. novembra 2007. godine sa naznakom dostavljača da dostava nije izvršena jer je predlagač umro. Opštinski sud je 10. januara 2008. godine, Rješenjem broj R.151/88, predmetni postupak prekinuo budući da je predlagač umro a nije imao punomoćnika u postupku. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici ili staraoci ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine. 10. Apelanti su podneskom od 20. februara 2008. godine zatražili da sud nastavi sa predmetnim postupkom, u skladu sa članom 381 ZPP, da pozove sve predlagačeve nasljednike ili privremenog skrbnika ostavine radipreuzimawa postupka, a 8. maja 2008. godine su urgirali nastavak postupka. Sem toga, apelanti su predložili da sud naloži predlagačevim nasljednicima da urede prijedlog na način da obuhvate sve nepokretnosti i sve suvlasnikezajedničke nepokretnosti, u skladu sa odredbom člana 162 Zakona o vanparničnom postupku. 11. Nakon uvida u spis ovog suda broj O.351/06, na osnovu kojeg je utvrđeno da su za predlagačeve zakonske nasljednike proglašeni njegovi sinovi Branko i Borislav Ćužić (u daqnjem tekstu: predlagačevi nasljednici) i da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravosnažno, Opštinski sud je 7. oktobra 2008. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je pozvao predlagačeve nasljednike da preuzmu predmetni postupak koji je prekinut zbog smrti wihovog oca, a naredbom o zakazivanju ročišta od 23. oktobra 2008. godine Opštinski sud je raspravu u ovom predmetu zakazao za 24. novembar 2008. godine. 12. Opštinski sud je ročište zakazano za 24. novembar 2008. godine odložio za 29. decembar 2008. godine jer su učesnici ovog postupka iskazali voqu za pokušajem mirnog rješavawa predmetne stvari. 13. Na ročištu održanom 29. decembra 2008. godine Opštinski sud je konstatovao da se stranke nisu uspjele dogovoriti, i da nisu mirnim putem riješile predmetnu diobu, pa je donio rješenje kojim je predlagačevim nasljednicima naložio da u roku od petnaest dana urede prijedlog na način da obuhvate sve nasljednike, odnosno suvlasnike nepokretnosti koje su predmet diobe, da dostavespisak cjelokupne imovine - nepokretnosti za koju se traži dioba, sa tačnim adresama eventualno novih stranaka u ovom postupku, i zemqišnokwižne i katastarske podatke o predmetnim nepokretnostima, pa je ovo ročište odloženo za 20. januar 2009. godine. 14. Opštinski sud je Rješenjem broj R.151/88 od 20. januara 2009. godine odbacio prijedlog za diobu nepokretnosti, a odbacio je i protivprijedlog apelanata za diobu predmetne nepokretnosti, te utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju rješewa Opštinskog suda je navedeno da, kako predlagačevi nasljednici nisu postupili u skladu sa rješenjem suda od 29. decembra 2008. godine, taj sud je, na osnovu odredbe člana 336 stav 3 ZPP, odbacio prijedlog za diobu nepokretnosti. Na istom ročištu (održanom 20. januara 2009. godine) apelanti su istakli protivprijedlog za diobu predmetnih nepokretnosti, koji je Opštinski sud, na osnovu člana 12 Zakona o vanparničnom postupku, odbacio budući da, u konkretnom slučaju, prijedlog za diobu nepokretnosti nije povučen, u kojem slučaju bi apelanti, u skladu sa navedenom odredbom zakona, imali pravo da predlože nastavak postupka. 15. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine žalbe apelanata su odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje je u cijelosti potvrđeno. U obrazloženju rješewa Kantonalnog suda je navedeno da su apelanti izjavili žalbu protiv rješewa Opštinskog suda od 20. januara 2009. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe člana 12 Zakona o vanparničnom postupku. Zatim, navedeno je da su protivprijedlog za diobu predmetnih nepokretnosti istakli radi ekonomičnosti postupka s obzirom na to da je prvostepeni sud odbacio prijedlog predlagačevih nasljednika za diobu nepokretnosti, u smislu člana 336 stav 3 ZPP, jer nisu postupili u skladu sa rješenjem (nalogom) ovog suda od 29. decembra 2008. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zakqučio da su žalbeni navodi apelanata neosnovani s obzirom na to da su apelanti, prema odredbi člana 12 stav 6 Zakona o vanparničnom postupku, mogli podnijeti protivprijedlog sudu i predložiti nastavak postupka samo u slučaju da je prijedlog za diobu nepokretnosti bio povučen, a ne odbačen kao što je nesporno bilo u konkretnom slučaju. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 16. Apelanti navode da im je zbog nedonošewa odluke u postupku pred prvostepenim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se žale i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Apelanti ističu da postupak pred prvostepenim sudom traje preko 20 godina, pa traže od Ustavnog suda da usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Opštinskom sudu donošenje odluke, te da im se dosudi naknada nematerijalne štete - kompenzacija u iznosu od po 200,00 KM, počevši od 1996. godine pa do donošewa odluke. Broj 19–Strana74 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. b) Odgovor na apelaciju 17. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupawa u predmetnom postupku, i istakao da su tačni navodi apelanata da je predmetni postupak iniciran 1988. godine. Sem toga, naveo je da nakon ročišta održanog 3. septembra 1991. godine u konkretnoj pravnoj stvari nije postupao zbog ratnih dešavawa sve do 2007. godine, nakon čega je 14. novembra 2007. godine donio rješenje kojim je predlagaču naložio da svoj prijedlog, podnesen sudu 16. septembra 1988. godine, uredi u skladu sa članom 162 Zakona o vanparničnom postupku, što predlagač nije uradio. Na osnovu svega navedenog, smatra da su navodi apelanata neosnovani. V. Relevantni propisi 18.Zakon o parničnom postupku("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 10. Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 336. (1) Ako je podnesak nerazumqiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. (2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. (3) Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako budevraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. (4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoqnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti. 19.Zakon o vanparničnom postupku("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi: Član 12. Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošewa prvostepenog rješewa. Prijedlog podnesen od više lica povlači se wihovom saglasnom izjavom, sem ako zakonom nije drugačije određeno. Prijedlog se može povući i nakon donošewa prvostepenog rješewa sve dok postupak nije pravosnažno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih sudionika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu. Ako je prijedlog povučen poslije donošewa prvostepenog rješewa, prvostepeni sud će rješenje ukinuti i postupak obustaviti. Smatraće se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno pozvan, a ne postoje opštepoznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašwavawa ostalih sudionika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju prijedloga. U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog člana, ostali sudionici koji su zakonom ovlaštenida pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rješewa o povlačenju prijedloga. VI. Dopustivost 20. U skladu sa članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 21. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 22. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku koji je za vrijeme trajawa postupka pred Ustavnim sudom okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine, kojim su žalbe apelanata protiv Rješewa Opštinskog suda broj R.151/88 od 20. januara 2009. godine odbijene kao neosnovane. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošewa jer Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 23. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelanti se prvenstveno žale da su im zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku pred Opštinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. ČlanII/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i n epristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Suđenje u razumnom roku a) Relevantni principi 26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se vodi računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog sudaili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 27. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,Zanghiprotiv Italije,presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana75 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka brojAP 1070/05od 9. februara 2006. godine, stav 34). b) Period koji se uzima u obzir 28. Ustavni sud zapaža da je predlagač 16. septembra 1988. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog radi diobe zajedničke nepokretnosti. Međutim, period koji,ratione temporis,ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U vezi sa navedenim, u ocjewivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) pa do donošewa rješewa Kantonalnog suda od 8. juna 2009. godine, dakle period od 13 godina i šest mjeseci. c) Analiza dužine trajawa postupka 29. Ustavni sud uočava da je predlagač pokrenuo postupak protiv apelanata i ostalih radi diobe zajedničke nepokretnosti. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi u prvostepenom postupku odnosili uglavnom na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje vanparničnih stranaka. Stoga, Ustavni sud smatra da predmetni postupak prema svojoj suštini ne može da se smatra složenim. 30. Na dan zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda predmetni postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca. 31. Ispitujući period od zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), Ustavni sud zapaža da je, računajući od navedenog datuma, Opštinski sud rad na konkretnom predmetu nastavio 14. novembra 2007. godine, dakle nakon 12 godina, u kojem periodu nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem države od temeqne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog perioda, jer svako nepotrebno odugovlačenje postupka često dovodi do,de facto, lišavawa pojedinca njegovog prava i gubitka povjerewa u pravni sistem. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne vidi niti jedan argument (a to u odgovoru na apelaciju nije naveo ni Opštinski sud) da bi se mogao opravdati period neaktivnosti Opštinskog suda od 12 godina. Prvostepeni sud je odluku o zahtjevu apelanata donio 20. januara 2009. godine, dok je Kantonalni sud riješio o wihovoj žalbi 8. juna 2009. godine. Dakle, predmetni postupak je u relevantnom periodu trajao 13 godina i šest mjeseci. 32. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te njegovo sveukupno trajanje, period od 13 godina i šest mjeseci, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati "razumnim rokom" za donošenje meritorne odluke o prijedlogu radi diobe zajedničke nepokretnosti. Za nedonošenje odluke u ovako dugom roku odgovornost snosi prvenstveno Opštinski sud, iako je bilo određenog doprinosa apelanata (dva puta su tražili odgodu ročišta radi postizawa nagodbe), ali je wihov doprinos u konkretnom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, zanemariv. 33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da je zbog nedonošewa odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 34. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i osnovnih sloboda. 35. Prilikom odlučivawa o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađawa donošewa odluke trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po samom zakonu nije propisan kao postupak hitne prirode, te da je postupak u relevantnom periodu trajao 13 godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajawa postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle iznos od po 2.100,00 KM, što ukupno iznosi 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zakqučak 36. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka od 13 godina i šest mjeseci, radi odlučivawa o prijedlogu za diobu zajedničke nepokretnosti, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Opštinskom sudu koji nijedao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u konkretnom slučaju. 37. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 2135/08, rješavajući apelacijuRajkaĆužićai Stipe Ćužića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaRajka Ćužića i Stipe Ćužića. Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu broj R.151/88, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Rajku Ćužiću i Stipi Ćužiću iznos od po 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana76 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Rajko Ćužić iz Mostara i Stipe Ćužić iz Širokog Brijega (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 16. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj R.151/88. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. augusta 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor je dostavljen 1. septembra 2008. godine. 3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 2. septembra 2008. godine. 4. Ustavni sud je 6. oktobra 2009. godine zatražio na uvid spis Općinskog suda broj R.151/88, koji je Općinski sud dostavio 19. oktobra 2009. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Žarko Ćužić (u daljnjem tekstu: predlagatelj) podnio je 16. septembra 1988. godine prijedlog tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv apelanata i Anice Lovrić-Ćužić, radi diobe zajedničke nekretnine. Predlagatelj je sudu predložio da provede postupak i donese rješenje kojim bi se suvlasnička zajednica između njega, apelanata i ostalih raskinula fizičkom diobom zajedničke nekretnine upisane u zk. ul. broj 49. k.o. Mokro i to parcele broj 617 (Čairi). 7. Od dana podnošenja tužbe (16. septembar 1988. godine) pa do potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca. 8. Uvidom u spis Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R.151/88 proizlazi da je sud 14. novembra 2007. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je predlagatelju naložio da se u roku od osam dana izjasni da li i dalje ostaje pri prijedlogu za diobu nekretnine od 16. septembra 1988. godine, povodom kojeg se vodi postupak pred tim sudom, i ukoliko ostaje pri tom prijedlogu, da je dužan u roku od osam dana urediti svoj prijedlog u skladu sa članom 162. Zakona o vanparničnom postupku, na način da njime obuhvati sve suvlasnike nekretnina koje su predmet diobe, tačne adrese ostalih suvlasnika nekretnina, da dostavi sve podatke o predmetu diobe, veličini udjela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika, zemljišnoknjižne i katastarske podatke u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, te druge podatke, u skladu sa članom 334. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), uz napomenu da će se, ako prijedlog dopuni i preda sudu u određenom roku, smatrati da je prijedlog podnesen sudu onog dana kad je prvi put podnesen, u suprotnom, ako prijedlog bude vraćen bez dopune, bit će odbačen, u skladu sa članom 336. stav 3. ZPP. 9. Rješenje Općinskog suda od 14. novembra 2007. godine, upućeno predlagatelju, vraćeno je sudu 26. novembra 2007. godine sa naznakom dostavljača da dostava nije izvršena jer je predlagatelj umro. Općinski sud je 10. januara 2008. godine, Rješenjem broj R.151/88, predmetni postupak prekinuo budući da je predlagatelj umro a nije imao punomoćnika u postupku. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici ili staraoci ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine. 10. Apelanti su podneskom od 20. februara 2008. godine zatražili da sud nastavi sa predmetnim postupkom, u skladu sa članom 381. ZPP, da pozove sve predlagateljeve nasljednike ili privremenog skrbnika ostavine radi preuzimanja postupka, a 8. maja 2008. godine su urgirali nastavak postupka. Osim toga, apelanti su predložili da sud naloži predlagateljevim nasljednicima da urede prijedlog na način da obuhvate sve nekretnine i sve suvlasnike zajedničke nekretnine, u skladu sa odredbom člana 162. Zakona o vanparničnom postupku. 11. Nakon uvida u spis ovog suda broj O.351/06, na osnovu kojeg je utvrđeno da su za predlagateljeve zakonske nasljednike proglašeni njegovi sinovi Branko i Borislav Ćužić (u daljnjem tekstu: predlagateljevi nasljednici) i da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravosnažno, Općinski sud je 7. oktobra 2008. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je pozvao predlagateljeve nasljednike da preuzmu predmetni postupak koji je prekinut zbog smrti njihovog oca, a naredbom o zakazivanju ročišta od 23. oktobra 2008. godine Općinski sud je raspravu u ovom predmetu zakazao za 24. novembar 2008. godine. 12. Općinski sud je ročište zakazano za 24. novembar 2008. godine odložio za 29. decembar 2008. godine jer su učesnici ovog postupka iskazali volju za pokušajem mirnog rješavanja predmetne stvari. 13. Na ročištu održanom 29. decembra 2008. godine Općinski sud je konstatirao da se stranke nisu uspjele dogovoriti, i da nisu mirnim putem riješile predmetnu diobu, pa je donio rješenje kojim je predlagateljevim nasljednicima naložio da u roku od petnaest dana urede prijedlog na način da obuhvate sve nasljednike, odnosno suvlasnike nekretnina koje su predmet diobe, da dostave spisak cjelokupne imovine - nekretnine za koju se traži dioba, sa tačnim adresama eventualno novih stranaka u ovom postupku, i zemljišnoknjižne i katastarske podatke o predmetnim nekretninama, pa je ovo ročište odloženo za 20. januar 2009. godine. 14. Općinski sud je Rješenjem broj R.151/88 od 20. januara 2009. godine odbacio prijedlog za diobu nekretnina, a odbacio je i protivprijedlog apelanata za diobu predmetne nekretnine, te utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da, kako predlagateljevi nasljednici nisu postupili u skladu sa rješenjem suda od 29. decembra 2008. godine, taj sud je, na osnovu odredbe člana 336. stav 3. ZPP, odbacio prijedlog za diobu nekretnina. Na istom ročištu (održanom 20. januara 2009. godine) apelanti su istakli protivprijedlog za diobu predmetnih nekretnina, koji je Općinski sud, na osnovu člana 12. Zakona o vanparničnom postupku, odbacio budući da, u konkretnom slučaju, prijedlog za diobu nekretnina nije povučen, u kojem slučaju bi apelanti, u skladu sa navedenom odredbom zakona, imali pravo predložiti nastavak postupka. 15. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine žalbe apelanata su odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje je u cijelosti potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da su apelanti izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 20. januara 2009. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe člana 12. Zakona o vanparničnom postupku. Zatim, navedeno je da su protivprijedlog za diobu predmetnih nekretnina istakli radi ekonomičnosti postupka s obzirom na to da je prvostepeni sud odbacio prijedlog predlagateljevih nasljednika za diobu nekretnina, u smislu člana 336. stav 3. ZPP, jer nisu postupili u skladu sa rješenjem (nalogom) ovog suda od 29. decembra 2008. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zaključio da su žalbeni navodi apelanata neosnovani s obzirom na to da su apelanti, prema odredbi člana 12. stav 6. Zakona o vanparničnom postupku, mogli podnijeti protivprijedlog sudu i predložiti nastavak postupka samo u slučaju da je prijedlog za diobu Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana77 nekretnina bio povučen, a ne odbačen kao što je nesporno bilo u konkretnom slučaju. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 16. Apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u postupku pred prvostepenim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se žale i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Apelanti ističu da postupak pred prvostepenim sudom traje preko 20 godina, pa traže od Ustavnog suda da usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu donošenje odluke, te da im se dosudi naknada nematerijalne štete - kompenzacija u iznosu od po 200,00 KM, počevši od 1996. godine pa do donošenja odluke. b) Odgovor na apelaciju 17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, i istakao da su tačni navodi apelanata da je predmetni postupak iniciran 1988. godine. Osim toga, naveo je da nakon ročišta održanog 3. septembra 1991. godine u konkretnoj pravnoj stvari nije postupao zbog ratnih dešavanja sve do 2007. godine, nakon čega je 14. novembra 2007. godine donio rješenje kojim je predlagatelju naložio da svoj prijedlog, podnesen sudu 16. septembra 1988. godine, uredi u skladu sa članom 162. Zakona o vanparničnom postupku, što predlagatelj nije uradio. Na osnovu svega navedenog, smatra da su navodi apelanata neosnovani. V. Relevantni propisi 18.Zakon o parničnom postupku("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 336. (1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. (2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. (3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. (4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti. 19.Zakon o vanparničnom postupku("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi: Član 12. Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostepenog rješenja. Prijedlog podnesen od više lica povlači se njihovom saglasnom izjavom, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije pravosnažno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih sudionika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu. Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će rješenje ukinuti i postupak obustaviti. Smatrat će se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno pozvan, a ne postoje općepoznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju prijedloga. U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog člana, ostali sudionici koji su zakonom ovlašteni da pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga. VI. Dopustivost 20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 22. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine, kojim su žalbe apelanata protiv Rješenja Općinskog suda broj R.151/88 od 20. januara 2009. godine odbijene kao neosnovane. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelanti se prvenstveno žale da su im zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Broj 19–Strana78 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Suđenje u razumnom roku a) Relevantni principi 26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 27. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,Zanghi protiv Italije,presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka brojAP 1070/05od 9. februara 2006. godine, stav 34). b) Period koji se uzima u obzir 28. Ustavni sud zapaža da je predlagatelj 16. septembra 1988. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog radi diobe zajedničke nekretnine. Međutim, period koji,ratione temporis,ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U vezi sa navedenim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 8. juna 2009. godine, dakle period od 13 godina i šest mjeseci. c) Analiza dužine trajanja postupka 29. Ustavni sud uočava da je predlagatelj pokrenuo postupak protiv apelanata i ostalih radi diobe zajedničke nekretnine. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi u prvostepenom postupku odnosili uglavnom na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje vanparničnih stranaka. Stoga, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim. 30. Na dan zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda predmetni postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca. 31. Ispitujući period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), Ustavni sud zapaža da je, računajući od navedenog datuma, Općinski sud rad na konkretnom predmetu nastavio 14. novembra 2007. godine, dakle nakon 12 godina, u kojem periodu nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem države od temeljne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog perioda, jer svako nepotrebno odugovlačenje postupka često dovodi do,de facto, lišavanja pojedinca njegovog prava i gubitka povjerenja u pravni sistem. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne vidi niti jedan argument (a to u odgovoru na apelaciju nije naveo ni Općinski sud) da bi se mogao opravdati period neaktivnosti Općinskog suda od 12 godina. Prvostepeni sud je odluku o zahtjevu apelanata donio 20. januara 2009. godine, dok je Kantonalni sud riješio o njihovoj žalbi 8. juna 2009. godine. Dakle, predmetni postupak je u relevantnom periodu trajao 13 godina i šest mjeseci. 32. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te njegovo sveukupno trajanje, period od 13 godina i šest mjeseci, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati "razumnim rokom" za donošenje meritorne odluke o prijedlogu radi diobe zajedničke nekretnine. Za nedonošenje odluke u ovako dugom roku odgovornost snosi prvenstveno Općinski sud, iako je bilo određenog doprinosa apelanata (dva puta su tražili odgodu ročišta radi postizanja nagodbe), ali je njihov doprinos u konkretnom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, zanemariv. 33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 34. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. 35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04,objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po samom zakonu nije propisan kao postupak hitne prirode, te da je postupak u relevantnom periodu trajao 13 godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle iznos od po 2.100,00 KM, što ukupno iznosi 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegova- čkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaključak 36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka od 13 godina i šest mjeseci, radi odlučivanja o prijedlogu za diobu zajedničke nekretnine, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u konkretnom slučaju. 37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu brojAP 2135/08, rješavajući apelacijuRajkaĆužićai Stipe Ćužića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaRajka Ćužića i Stipe Ćužića. Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana79 ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu broj R.151/88, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. lipnja 2009. godine. Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati Rajku Ćužiću i Stipi Ćužiću iznos od po 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Rajko Ćužić iz Mostara i Stipe Ćužić iz Širokog Brijega (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 16. srpnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj R.151/88. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. kolovoza 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor je dostavljen 1. rujna 2008. godine. 3. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 2. rujna 2008. godine. 4. Ustavni sud je 6. listopada 2009. godine zatražio na uvid spis Općinskog suda broj R.151/88, koji je Općinski sud dostavio 19. listopada 2009. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Žarko Ćužić (u daljnjem tekstu: predlagatelj) podnio je 16. rujna 1988. godine prijedlog tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv apelanata i Anice Lovrić-Ćužić, radi diobe zajedničke nekretnine. Predlagatelj je sudu predložio da provede postupak i donese rješenje kojim bi se suvlasnička zajednica između njega, apelanata i ostalih raskinula fizičkom diobom zajedničke nekretnine upisane u zk. ul. broj 49. k.o. Mokro i to parcele broj 617 (Čairi). 7. Od dana podnošenja tužbe (16. rujan 1988. godine) pa do potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. prosinac 1995. godine) postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca. 8. Uvidom u spis Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R.151/88 proizlazi da je sud 14. studenoga 2007. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je predlagatelju naložio da se u roku od osam dana izjasni ostaje li i dalje pri prijedlogu za diobu nekretnine od 16. rujna 1988. godine, povodom kojeg se vodi postupak pred tim sudom, i ukoliko ostaje pri tom prijedlogu, da je dužan u roku od osam dana urediti svoj prijedlog sukladno članku 162. Zakona o vanparničnom postupku, na način da njime obuhvati sve suvlasnike nekretnina koje su predmet diobe, točne adrese ostalih suvlasnika nekretnina, da dostavi sve podatke o predmetu diobe, veličini udjela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika, zemljišnoknjižne i katastarske podatke u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, te druge podatke, sukladno članku 334. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), uz napomenu da će se, ako prijedlog dopuni i preda sudu u određenom roku, smatrati da je prijedlog podnesen sudu onog dana kad je prvi put podnesen, u suprotnom, ako prijedlog bude vraćen bez dopune, bit će odbačen, sukladno članku 336. stavak 3. ZPP. 9. Rješenje Općinskog suda od 14. studenoga 2007. godine, upućeno predlagatelju, vraćeno je sudu 26. studenoga 2007. godine sa naznakom dostavljača da dostava nije izvršena jer je predlagatelj umro. Općinski sud je 10. siječnja 2008. godine, Rješenjem broj R.151/88, predmetni postupak prekinuo budući da je predlagatelj umro a nije imao punomoćnika u postupku. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici ili staratelji ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine. 10. Apelanti su podneskom od 20. veljače 2008. godine zatražili da sud nastavi sa predmetnim postupkom, sukladno članku 381. ZPP, da pozove sve predlagateljeve nasljednike ili privremenog skrbnika ostavine radi preuzimanja postupka, a 8. svibnja 2008. godine su urgirali nastavak postupka. Osim toga, apelanti su predložili da sud naloži predlagateljevim nasljednicima da urede prijedlog na način da obuhvate sve nekretnine i sve suvlasnike zajedničke nekretnine, sukladno odredbi članka 162. Zakona o vanparničnom postupku. 11. Nakon uvida u spis ovog suda broj O.351/06, na temelju kojeg je utvrđeno da su za predlagateljeve zakonske nasljednike proglašeni njegovi sinovi Branko i Borislav Ćužić (u daljnjem tekstu: predlagateljevi nasljednici) i da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, Općinski sud je 7. listopada 2008. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je pozvao predlagateljeve nasljednike da preuzmu predmetni postupak koji je prekinut zbog smrti njihovog oca, a naredbom o zakazivanju ročišta od 23. listopada 2008. godine Općinski sud je raspravu u ovom predmetu zakazao za 24. studeni 2008. godine. 12. Općinski sud je ročište zakazano za 24. studeni 2008. godine odložio za 29. prosinac 2008. godine jer su sudionici ovog postupka iskazali volju za pokušajem mirnog rješavanja predmetne stvari. 13. Na ročištu održanom 29. prosinca 2008. godine Općinski sud je konstatirao da se stranke nisu uspjele dogovoriti, i da nisu mirnim putem riješile predmetnu diobu, pa je donio rješenje kojim je predlagateljevim nasljednicima naložio da u roku od petnaest dana urede prijedlog na način da obuhvate sve nasljednike, odnosno suvlasnike nekretnina koje su predmet diobe, da dostave spisak cjelokupne imovine - nekretnine za koju se traži dioba, sa točnim adresama eventualno novih stranaka u ovom postupku, i zemljišnoknjižne i katastarske podatke o predmetnim nekretninama, pa je ovo ročište odloženo za 20. siječanj 2009. godine. 14. Općinski sud je Rješenjem broj R.151/88 od 20. siječnja 2009. godine odbacio prijedlog za diobu nekretnina, a odbacio je i protuprijedlog apelanata za diobu predmetne nekretnine, te utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da, kako predlagateljevi nasljednici nisu postupili sukladno rješenju suda od 29. prosinca 2008. godine, taj sud je, na temelju odredbe članka 336. stavak 3. ZPP, odbacio prijedlog za diobu nekretnina. Na istom ročištu (održanom 20. siječnja 2009. godine) apelanti su istakli protuprijedlog za diobu predmetnih nekretnina, koji je Općinski sud, na temelju članka 12. Zakona o vanparničnom postupku, odbacio budući da, u konkretnom slučaju, prijedlog za diobu nekretnina nije povučen, u kojem slučaju bi apelanti, sukladno navedenoj odredbi zakona, imali pravo predložiti nastavak postupka. 15. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. lipnja 2009. godine žalbe apelanata su odbijene kao neutemeljene i prvostupanjsko rješenje je u cijelosti potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da su Broj 19–Strana80 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. apelanti izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 20. siječnja 2009. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe članka 12. Zakona o vanparničnom postupku. Zatim, navedeno je da su protuprijedlog za diobu predmetnih nekretnina istakli radi ekonomičnosti postupka s obzirom na to da je prvostupanjski sud odbacio prijedlog predlagateljevih nasljednika za diobu nekretnina, u smislu članka 336. stavak 3. ZPP, jer nisu postupili sukladno rješenju (nalogu) ovog suda od 29. prosinca 2008. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključio da su žalbeni navodi apelanata neutemeljeni s obzirom na to da su apelanti, prema odredbi članka 12. stavak 6. Zakona o vanparničnom postupku, mogli podnijeti protuprijedlog sudu i predložiti nastavak postupka samo u slučaju da je prijedlog za diobu nekretnina bio povučen, a ne odbačen kao što je nesporno bilo u konkretnom slučaju. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 16. Apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti se žale i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Apelanti ističu da postupak pred prvostupanjskim sudom traje preko 20 godina, pa traže od Ustavnog suda da usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu donošenje odluke, te da im se dosudi naknada nematerijalne štete - kompenzacija u iznosu od po 200,00 KM, počevši od 1996. godine pa do donošenja odluke. b) Odgovor na apelaciju 17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kronologiju postupanja u predmetnom postupku, i istakao da su točni navodi apelanata da je predmetni postupak iniciran 1988. godine. Osim toga, naveo je da nakon ročišta održanog 3. rujna 1991. godine u konkretnoj pravnoj stvari nije postupao zbog ratnih dešavanja sve do 2007. godine, nakon čega je 14. studenoga 2007. godine donio rješenje kojim je predlagatelju naložio da svoj prijedlog, podnesen sudu 16. rujna 1988. godine, uredi sukladno članku 162. Zakona o vanparničnom postupku, što predlagatelj nije uradio. Na temelju svega navedenog, smatra da su navodi apelanata neutemeljeni. V. Relevantni propisi 18.Zakon o parničnom postupku("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi: Članak 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Članak 336. (1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebito da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode što treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. (2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. (3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. (4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnositelj ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti. 19.Zakon o vanparničnom postupku("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi: Članak 12. Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostupanjskog rješenja. Prijedlog podnesen od više osoba povlači se njihovom suglasnom izjavom, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostupanjskog rješenja sve dok postupak nije pravomoćno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih sudionika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu. Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostupanjskog rješenja, prvostupanjski sud će rješenje ukinuti i postupak obustaviti. Smatrat će se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno pozvan, a ne postoje općepoznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju prijedloga. U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog članka, ostali sudionici koji su zakonom ovlašteni da pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga. VI. Dopustivost 20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 21. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 22. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. lipnja 2009. godine, kojim su žalbe apelanata protiv Rješenja Općinskog suda broj R.151/88 od 20. siječnja 2009. godine odbijene kao neutemeljene. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravomoćno okončan, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljenih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelanti se prvenstveno žale da su im zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana81 Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Suđenje u razumnom roku a) Relevantna načela 26. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). 27. Ustavni sud podsjeća i na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud,Zanghi protiv Italije,presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21; i Ustavni sud, Odluka brojAP 1070/05od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 28. Ustavni sud zapaža da je predlagatelj 16. rujna 1988. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog radi diobe zajedničke nekretnine. Međutim, razdoblje koje,ratione temporis,ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. prosinca 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U vezi sa navedenim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. prosinac 1995. godine) pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 8. lipnja 2009. godine, dakle razdoblje od 13 godina i šest mjeseci. c) Analiza dužine trajanja postupka 29. Ustavni sud uočava da je predlagatelj pokrenuo postupak protiv apelanata i ostalih radi diobe zajedničke nekretnine. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi u prvostupanjskom postupku odnosili uglavnom na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje vanparničnih stranaka. Stoga, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim. 30. Na dan zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda predmetni postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca. 31. Ispitujući razdoblje od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. prosinac 1995. godine), Ustavni sud zapaža da je, računajući od navedenog datuma, Općinski sud rad na konkretnom predmetu nastavio 14. studenoga 2007. godine, dakle nakon 12 godina, u kojem razdoblju nije poduzeo niti jednu procesnu radnju. Ustavni sud naglašava da je za pravni sustav države od temeljne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog razdoblja, jer svako nepotrebno odugovlačenje postupka često dovodi do,de facto, lišavanja pojedinca njegovog prava i gubitka povjerenja u pravni sustav. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne vidi niti jedan argument (a to u odgovoru na apelaciju nije naveo ni Općinski sud) da bi se moglo opravdati razdoblje neaktivnosti Općinskog suda od 12 godina. Prvostupanjski sud je odluku o zahtjevu apelanata donio 20. siječnja 2009. godine, dok je Kantonalni sud riješio o njihovoj žalbi 8. lipnja 2009. godine. Dakle, predmetni postupak je u relevantnom razdoblju trajao 13 godina i šest mjeseci. 32. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te njegovo sveukupno trajanje, razdoblje od 13 godina i šest mjeseci, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati "razumnim rokom" za donošenje meritorne odluke o prijedlogu radi diobe zajedničke nekretnine. Za nedonošenje odluke u ovako dugom roku odgovornost snosi prvenstveno Općinski sud, iako je bilo određenog doprinosa apelanata (dva puta su tražili odgodu ročišta radi postizanja nagodbe), ali je njihov doprinos u konkretnom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, zanemariv. 33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 34. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda. 35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04,objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po samom zakonu nije propisan kao postupak hitne prirode, te da je postupak u relevantnom razdoblju trajao 13 godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle iznos od po 2.100,00 KM, što ukupno iznosi 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. VIII. Zaključak 36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka od 13 godina i šest mjeseci, radi odlučivanja o prijedlogu za diobu zajedničke nekretnine, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u konkretnom slučaju. 37. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 2660/08, rješavajući apelacijuKemala Zulejhića, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Broj 19–Strana82 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaKemala Zulejhića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Kemalu Zulejhićuiznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Kemal Zulejhić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je 2. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupkuisplate ugovorene kamate po osnovu ugovora o zajmu. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda u Bihaću (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) i Kantonalnog suda u Bihaću (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 4. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Opštinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore 25. septembra 2008. godine. Kantonalni sud je 19. januara 2009. godine dostavio i informaciju da je postupak povodom žalbe tuženog pred tim sudom okončan Rješenjem broj GŽ-649/04 od 18. decembra 2008. godine. Opštinski sud je 6. septembra 2010. godine dostavio informaciju da je ponovljeni postupak u navedenom predmetu pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Opštinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 24. novembra 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Apelant je 11. januara 2002. godine podnio tužbu Opštinskom sudu protiv Hazima Saračevića (u daqnjem tekstu: tuženi) radi isplate ugovorenih kamata po osnovu ugovora o zajmu od 30.000 KM, koji je apelant zakqučio sa tuženim 15. oktobra 1997. godine. Opštinski sud je zakazao pet ročišta od kojih je jedno ročište odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika zbog korišćewa godišnjeg odmora. Opštinski sud je 2. aprila 2004. godine donio Presudu broj P-45/02 kojom je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos kamate pobliže naveden u presudi. 7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž--649/04 od 18. decembra 2008. godine, kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka jer je odbio prijedlog tuženog da se na glavnu raspravu pozove vještak ekonomske struke na čijem je nalazu presuda zasnovana. 8. U ponovljenom postupku Opštinski sud je donio Presudu broj 17 0 P 006917 09 P od 16. oktobra 2009. godine. Navedenom presudom Opštinski sud je obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 3.655,75 KM po osnovu ugovorene kamate iz ugovora o zajmu sa zateznom kamatom od 11. januara 2002. godine do isplate i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.692 KM. Navedenom presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog. 9. Protiv navedene presude i apelant i tuženi su izjavili žalbe Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine žalbu tuženog odbio i u usvajajućem dijelu potvrdio prvostepenu presudu, a apelantovu žalbu je, u odnosu na odbijajući dio presude, odbacio kao neosnovanu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je zbog nedonošewa konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je postupak pred prvostepenim sudom trajao duže od dvije godine, te da je on samo tražio odgađanje prvog ročišta za svega 10 dana i to zbog opravdanihrazloga. Sem toga, u vrijeme podnošewa apelacije apelant je naveo da i postupak pred Kantonalnim sudom povodom žalbe tuženog traje neopravdano dugo jer ni nakon četiri godine od dana kada je tuženi izjavio žalbu nije donesena odluka. Apelant navodi da će se Kantonalni sud: "Š...Ćvjerovatno pozvati na veliki broj predmeta u radu", što, prema njegovom mišljenju, ne predstavlja opravdan razlog za ovako dugo trajanje postupka. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošewa odluke u razumnom roku. b) Odgovor na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana budući da taj sud predmete rješava hronološki, prema vremenu prijema, te da, s obzirom na to da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 2002. godine, predmet još uvijek nije došao na red. Sem toga, u odgovoru dostavljenom 19. januara 2009. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je postupak povodom žalbe tuženog u ovom predmetu okončan i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. 12. Opštinski sud je u odgovoru naveo da je apelacija neosnovana, zatim da je taj sud donio odluku u razumnom roku, te da je apelant uticao na dužinu trajawa postupka jer je tražio odgađanje prvog ročišta. V. Relevantni propisi 13. UZakonu o parničnom postupku("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI. Dopustivost 14. U skladu sa članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana83 koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. Dalje, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošewa apelacije predmetni postupak bio u toku, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII. Meritum 18. Apelant smatra da mu je zbog nedonošewa odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 19. ČlanII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosnei Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i n epristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantni principi 21. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda,razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se vodi računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 22. Sem toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeierprotiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). b) Period koji se uzima u obzir 23. Predmetni postupak započeo je 11. januara 2002. godine kada je apelant podnio tužbu Opštinskom sudu, a okončan je presudom Kantonalnog suda od 17. februara 2010. godine. Dakle, od podnošewa tužbe pa do donošewa ove odluke Ustavnog suda proteklo je osam godina i jedan mjesec, što je pe- riod koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju. c) Analiza razumnosti trajawa postupka 24. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje da li je apelant imao zakqučen ugovor o zajmu sa tuženim i koliki je iznos ugovorene kamate koji pripada apelantu. Dakle, predmetni spor ne može da se okarakteriše kao naročito složen. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred prvostepenim sudom okončan relativno brzo, ali da je Kantonalnom sudu u žalbenom postupku trebalo više od četiri godine da donese rješenje kojim je presudu Opštinskog suda poništio i predmet vratio tom sudu zbog utvrđenih procesnih grešaka. Ustavni sud primjećuje da, iako je ponovljeni postupak okončan 17. februara 2010. godine, dakle za godinu i dva mjeseca, taj relativno kratak period koji je bio potreban za donošenje konačne odluke ne može umawiti odgovornost nadležnih sudova s obzirom na to da ni Kantonalni sud ni Opštinski sud nisu ponudili nikakve opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka, koji ne može da se okarakteriše kao naročito složen. Sem toga, Ustavni sud iz stawa predmeta nije mogao da utvrdi apelantov eventualni doprinos ukupnoj dužini postupka, a navodi Opštinskog suda o tome da je apelant doprinio dužini postupka zato što je tražio odgodu prvog ročišta su neosnovani, naročito u situaciji kad je nadležnim sudovima bilo potrebno više od osam godina za donošenje konačne odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zakqučuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose Opštinski sud i Kantonalni sud. 26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. d) Kompenzacija 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajawa predmetnog postupka. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 28. Prilikom odlučivawa o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađawa da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je navedeni postupak trajao osam godina i jedan mjesec, apelantu se određuje naknada u visini od 1.200 KM. S obzirom na sjedište nadležnih sudova, ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zakqučak 29. Ustavni sud je zakqučio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se tiče isplate kamate ugovorene uz zakqučeni ugovor o zajmu i koji nije naročito složen trajao osam godina i jedan mjesec, a ta dužina postupka u cijelosti može da se stavi na teret nadležnom Opštinskom sudu i Kantonalnom sudu koji nisu pružili nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka. Broj 19–Strana84 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. 30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 2660/08, rješavajući apelacijuKemala Zulejhića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaKemala Zulejhića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Kemalu Zulejhićuiznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Kemal Zulejhić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je 2. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku isplate ugovorene kamate po osnovu ugovora o zajmu. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 4. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore 25. septembra 2008. godine. Kantonalni sud je 19. januara 2009. godine dostavio i informaciju da je postupak povodom žalbe tuženog pred tim sudom okončan Rješenjem broj GŽ-649/04 od 18. decembra 2008. godine. Općinski sud je 6. septembra 2010. godine dostavio informaciju da je ponovljeni postupak u navedenom predmetu pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 24. novembra 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 11. januara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Hazima Saračevića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate ugovorenih kamata po osnovu ugovora o zajmu od 30.000 KM, koji je apelant zaključio sa tuženim 15. oktobra 1997. godine. Općinski sud je zakazao pet ročišta od kojih je jedno ročište odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika zbog korištenja godišnjeg odmora. Općinski sud je 2. aprila 2004. godine donio Presudu broj P-45/02 kojom je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos kamate pobliže naveden u presudi. 7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž--649/04 od 18. decembra 2008. godine, kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je odbio prijedlog tuženog da se na glavnu raspravu pozove vještak ekonomske struke na čijem je nalazu presuda zasnovana. 8. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 P006917 09 Pod 16. oktobra 2009. godine. Navedenom presudom Općinski sud je obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 3.655,75 KM po osnovu ugovorene kamate iz ugovora o zajmu sa zateznom kamatom od 11. januara 2002. godine do isplate i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.692 KM. Navedenom presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog. 9. Protiv navedene presude i apelant i tuženi su izjavili žalbe Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine žalbu tuženog odbio i u usvajajućem dijelu potvrdio prvostepenu presudu, a apelantovu žalbu je, u odnosu na odbijajući dio presude, odbacio kao neosnovanu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je postupak pred prvostepenim sudom trajao duže od dvije godine, te da je on samo tražio odgađanje prvog ročišta za svega 10 dana i to zbog opravdanih razloga. Osim toga, u vrijeme podnošenja apelacije apelant je naveo da i postupak pred Kantonalnim sudom povodom žalbe tuženog traje neopravdano dugo jer ni nakon četiri godine od dana kada je tuženi izjavio žalbu nije donesena odluka. Apelant navodi da će se Kantonalni sud: "Š...Ć vjerovatno pozvati na veliki broj predmeta u radu", što, prema njegovom mišljenju, ne predstavlja opravdan razlog za ovako dugo trajanje postupka. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. b) Odgovor na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana budući da taj sud predmete rješava hronološki, prema vremenu prijema, te da, s obzirom na to da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 2002. godine, predmet još uvijek nije došao na red. Osim toga, u odgovoru dostavljenom 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana85 19. januara 2009. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je postupak povodom žalbe tuženog u ovom predmetu okončan i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. 12. Općinski sud je u odgovoru naveo da je apelacija neosnovana, zatim da je taj sud donio odluku u razumnom roku, te da je apelant utjecao na dužinu trajanja postupka jer je tražio odgađanje prvog ročišta. V. Relevantni propisi 13. UZakonu o parničnom postupku("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI. Dopustivost 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII. Meritum 18. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantni principi 21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud,Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). b) Period koji se uzima u obzir 23. Predmetni postupak započeo je 11. januara 2002. godine kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu, a okončan je presudom Kantonalnog suda od 17. februara 2010. godine. Dakle, od podnošenja tužbe pa do donošenja ove odluke Ustavnog suda proteklo je osam godina i jedan mjesec, što je pe- riod koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 24. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje da li je apelant imao zaključen ugovor o zajmu sa tuženim i koliki je iznos ugovorene kamate koji pripada apelantu. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterizirati kao naročito složen. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred prvostepenim sudom okončan relativno brzo, ali da je Kantonalnom sudu u žalbenom postupku trebalo više od četiri godine da donese rješenje kojim je presudu Općinskog suda poništio i predmet vratio tom sudu zbog utvrđenih procesnih grešaka. Ustavni sud primjećuje da, iako je ponovljeni postupak okončan 17. februara 2010. godine, dakle za godinu i dva mjeseca, taj relativno kratak period koji je bio potreban za donošenje konačne odluke ne može umanjiti odgovornost nadležnih sudova s obzirom na to da ni Kantonalni sud ni Općinski sud nisu ponudili nikakve opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka, koji se ne može okarakterizirati kao naročito složen. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi apelantov eventualni doprinos ukupnoj dužini postupka, a navodi Općinskog suda o tome da je apelant doprinio dužini postupka zato što je tražio odgodu prvog ročišta su neosnovani, naročito u situaciji kad je nadležnim sudovima bilo potrebno više od osam godina za donošenje konačne odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose Općinski sud i Kantonalni sud. 26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. d) Kompenzacija 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04,objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je navedeni postupak trajao osam godina i jedan mjesec, apelantu se određuje naknada u visini od 1.200 KM. S obzirom na sjedište nadležnih sudova, ovaj Broj 19–Strana86 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaključak 29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se tiče isplate kamate ugovorene uz zaključeni ugovor o zajmu i koji nije naročito složen trajao osam godina i jedan mjesec, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu i Kantonalnom sudu koji nisu pružili nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka. 30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu brojAP 2660/08, rješavajući apelacijuKemala Zulejhića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaKemala Zulejhića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. veljače 2010. godine. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplatiKemalu Zulejhićuiznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Kemal Zulejhić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, odvjetnica iz Bihaća, podnio je 2. rujna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku isplate ugovorene kamate po osnovi ugovora o zajmu. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 4. rujna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore 25. rujna 2008. godine. Kantonalni sud je 19. siječnja 2009. godine dostavio i informaciju da je postupak povodom žalbe tuženog pred tim sudom okončan Rješenjem broj GŽ-649/04 od 18. prosinca 2008. godine. Općinski sud je 6. rujna 2010. godine dostavio informaciju da je ponovljeni postupak u navedenom predmetu pravomoćno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. veljače 2010. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 24. studenoga 2008. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 11. siječnja 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Hazima Saračevića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate ugovorenih kamata po osnovi ugovora o zajmu od 30.000 KM, koji je apelant zaključio sa tuženim 15. listopada 1997. godine. Općinski sud je zakazao pet ročišta od kojih je jedno ročište odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika zbog korištenja godišnjeg odmora. Općinski sud je 2. travnja 2004. godine donio Presudu broj P-45/02 kojom je tuženi obvezan apelantu isplatiti iznos kamate pobliže naveden u presudi. 7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž--649/04 od 18. prosinca 2008. godine, kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje. U obrazloženju je navedeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je odbio prijedlog tuženog da se na glavnu raspravu pozove vještak ekonomske struke na čijem je nalazu presuda utemeljena. 8. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 P 006917 09 P od 16. listopada 2009. godine. Navedenom presudom Općinski sud je obvezao tuženog da apelantu isplati iznos od 3.655,75 KM po osnovi ugovorene kamate iz ugovora o zajmu sa zateznom kamatom od 11. siječnja 2002. godine do isplate i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.692 KM. Navedenom presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog. 9. Protiv navedene presude i apelant i tuženi su izjavili žalbe Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. veljače 2010. godine žalbu tuženog odbio i u usvajajućem dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, a apelantovu žalbu je, u odnosu na odbijajući dio presude, odbacio kao neutemeljenu. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da je postupak pred prvostupanjskim sudom trajao duže od dvije godine, te da je on samo tražio odgađanje prvog ročišta za svega 10 dana i to zbog opravdanih razloga. Osim toga, u vrijeme podnošenja apelacije apelant je naveo da i postupak pred Kantonalnim sudom povodom žalbe tuženog traje neopravdano dugo jer ni nakon četiri godine od dana kada je tuženi izjavio 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana87 žalbu nije donesena odluka. Apelant navodi da će se Kantonalni sud "Š...Ćvjerovatno pozvati na veliki broj predmeta u radu", što, prema njegovom mišljenju, ne predstavlja opravdan razlog za ovako dugo trajanje postupka. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. b) Odgovor na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neutemeljena budući da taj sud predmete rješava kronološki, prema vremenu prijema, te da, s obzirom na to da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 2002. godine, predmet još uvijek nije došao na red. Osim toga, u odgovoru dostavljenom 19. siječnja 2009. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je postupak povodom žalbe tuženog u ovom predmetu okončan i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 12. Općinski sud je u odgovoru naveo da je apelacija neutemeljena, zatim da je taj sud donio odluku u razumnom roku, te da je apelant utjecao na dužinu trajanja postupka jer je tražio odgađanje prvog ročišta. V. Relevantni propisi 13. UZakonu o parničnom postupku("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: Članak 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI. Dopustivost 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16. Dalje, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u tijeku, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. veljače 2010. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VII. Meritum 18. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 19. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom. 20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantna načela 21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud,Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). 22. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud,Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 23. Predmetni postupak započeo je 11. siječnja 2002. godine kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu, a okončan je presudom Kantonalnog suda od 17. veljače 2010. godine. Dakle, od podnošenja tužbe pa do donošenja ove odluke Ustavnog suda proteklo je osam godina i jedan mjesec, što je razdoblje koje će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 24. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje je li apelant imao zaključen ugovor o zajmu sa tuženim i koliki je iznos ugovorene kamate koji pripada apelantu. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterizirati kao naročito složen. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan relativno brzo, ali da je Kantonalnom sudu u žalbenom postupku trebalo više od četiri godine da donese rješenje kojim je presudu Općinskog suda poništio i predmet vratio tom sudu zbog utvrđenih procesnih grešaka. Ustavni sud primjećuje da, iako je ponovljeni postupak okončan 17. veljače 2010. godine, dakle za godinu i dva mjeseca, to relativno kratko razdoblje koje je bilo potrebno za donošenje konačne odluke ne može umanjiti odgovornost nadležnih sudova s obzirom na to da ni Kantonalni sud ni Općinski sud nisu ponudili nikakve opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka, koji se ne može okarakterizirati kao naročito složen. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi apelantov eventualni doprinos ukupnoj dužini postupka, a navodi Općinskog suda o tome da je apelant doprinio dužini postupka zato što je tražio odgodu prvog ročišta su neutemeljeni, naročito u situaciji kad je nadležnim sudovima bilo potrebno više od osam godina za donošenje konačne odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose Općinski sud i Kantonalni sud. 26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. d) Kompenzacija 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Broj 19–Strana88 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka brojAP 938/04,objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je navedeni postupak trajao osam godina i jedan mjesec, apelantu se određuje naknada u visini od 1.200 KM. S obzirom na sjedište nadležnih sudova, ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. VIII. Zaključak 29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je postupak u predmetu koji se tiče isplate kamate ugovorene uz zaključeni ugovor o zajmu i koji nije naročito složen trajao osam godina i jedan mjesec, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu i Kantonalnom sudu koji nisu pružili nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka. 30. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 3181/07, rješavajući apelacijuMehe Padala, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaMehe Padala. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda zbog nemogućnosti izvršewa pravosnažne Presude Opštinskog suda u Sarajevu broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i obezbijedila poštovanje qudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret buxetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživawa u što kraćem roku. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Meho Padalo (u daqnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 23. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršewa pravosnažne Presude Opštinskog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda i Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 10. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. decembra 2007. godine. Federalno pravobranilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantu 27. avgusta 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Presudom Opštinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2094/04 od 21. februara 2005. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo (u daqnjem tekstu: Ministarstvo), da apelantu naknadi materijalnu štetu u iznosu od 17.632,07 KM na ime izuzetog motornog vozila, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.828,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetwom prinudnog izvršewa. 7. Na apelantov prijedlog od 28. marta 2005. godine, Opštinski sud je Rješenjem o izvršenju brojI-1782/05-B od 8. septembra 2005. godine odredio izvršenje pravosnažne Presude Opštinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. 8. Protiv rješewa o izvršenju Ministarstvo je kao izvršenik podnijelo prigovor koji je Opštinski sud Rješenjem brojI-1782/05-B od 9. decembra 2005. godine odbio. U obrazloženju rješewa je navedeno da je Ministarstvo u prigovoru istaknulo da sud prilikom rješavawa o prigovoru ima u vidu odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirewa unutrašwih obaveza FBiH, kao i odredbu člana 7 stav 2 Zakona o izvršnom postupku koja propisuje da predmet izvršewa ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije kao ni novčana sredstva obezbijeđena za te namjene. 9. Opštinski sud je, međutim, podsjetio na to da su članom 47 Zakona o izvršnom postupku utvrđeni razlozi koji sprečavaju izvršenje, a razlozi izneseni u prigovoru ne predstavljaju ni jedan od razloga iz navedene zakonske odredbe. Istaknuto je da bi nesprovođenjem pravosnažne sudske odluke bio povrijeđen član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe je navedeno da bi drugačije postupanje suda bilo suprotno principu vladavine prava iz članaI/2 Ustava Bosne i Hercegovine i prava na pravično suđenje. Istaknuto je da Evropska konvencija ima prednost pred zakonima koji nisu u skladu sa wom. 10. Dopisima od 28. novembra i 5. decembra 2005. godine, 13. septembra 2006. godine, 13. marta, 7. maja i 13. juna 2007. godine apelant je u Opštinskom sudu, Federalnom ministarstvu finansija i UPI banci d.d. Sarajevo urgirao sprovođenje izvršewa pravosnažne Presude Opštinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. Izvršenje nije sprovedeno. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana89 IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U suštini, apelant navodi da predmetni izvršni postupak traje neprimjereno dugo, zbog čega on još uvijek ne može da naplati svoju tražbinu iz pravosnažne presude Opštinskog suda. Ističe da mu je time povrijeđeno pravo na pristup sudu. b) Odgovor na apelaciju 12. U svome odgovoru Opštinski sud je naveo da su tačni apelantovi navodi iz apelacije o tome da pravosnažna sudska odluka nije izvršena ali da do nesprovođewa izvršewa nije došlo zbog propusta suda, odnosno onemogućavawa apelantu pristupa sudu. Sud je naveo da u ovakvim i sličnim slučajevima nema instrumenata kojima bi se ubrzao postupak sprovođewa izvršewa niti primorala banka da sprovede izvršenje mimo utvrđenog redoslijeda isplate koji sačiwava Federalno ministarstvo finansija. V. Relevantni propisi 13.Zakon o izvršnom postupku("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 65. Izvršenje radi ostvarewa novčanog potraživawa određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživawa. Član 66. Više tražilaca izvršewa koji ostvaruju svoja potraživawa prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršewa namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, akozakonom nije drukčije određeno. Član 138. st. 3. i 5. Ograničenje izvršewa (3) Izvršenje na teret sredstava buxeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provešće se u visini predviđenoj na određenoj poziciji buxeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju buxeta. (5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživawa iz buxeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz buxeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirewa potraživawa iz sudske odluke. Član 167. (Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješewa o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješewa o izvršenju po danu i vremenudostavljanja i izdaje tražiocu izvršewa, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživawa u tom redoslijedu. (3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživawa utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (4) S rješenjem o izvršenju izjednačen je dokument za koji je to predviđeno posebnim zakonom. Član 169. Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu naznačenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji naznači tražilac izvršewa. (2) Ukoliko banka ne uspije u potpunosti da naplati izvršno potraživanje zbog nedostatka sredstava na računu, držaće rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlagawa. Uz to obavještenje banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona. 14.Buxet Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu ("Službene novine FBiH" broj 97/07) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješewa o izvršenju 12.000.000 KM 614800 Odluke Doma za qudska prava 2.000.000 KM 823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 11.000.000 KM 823400 Otplate unutrašnjeg duga - obaveze prema dobavljačima 5.000.000 KM 823400 Otplate unutrašnjeg duga - obaveze za staru deviznu štednju 45.000.000 KM 15.Buxet Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu ("Službene novine FBiH" broj 87/08) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješewa o izvršenju 10.800.000 KM 614800 Odluke Doma za qudska prava 500.000 KM 823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 2.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveza prema dobavljačima 1.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveze za staru deviznu štednju 10.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - sudske presude - glavnica 18.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - glavnica 50.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - kamata 11.000.000 KM 823400 Razne tražbine (obveznice-kamate) 5.500.000 KM VI. Dopustivost 16. U skladu sa članomVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 17. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 18. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo ukqučivati sve vrste odluka i rješewa, već i nedostatak donošewa odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članomII/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju obezbijediti najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članomII/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 19. Ustavni sud napominje da je u ranijoj praksi odbacivao ovakve apelacije kao očigledno(prima facie)neosnovane, odnosno zbog izmijenjenih pravnih okolnosti (vidi Ustavni sud, odluke br.AP 552/04od 28. juna 2005. godine iAP 1777/07, dostupne nawww.ustavnisud.ba). Međutim, nakon donošewa presude Evropskog suda za qudska prava u predmetuČolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine(vidi presudu Evropskog suda za Broj 19–Strana90 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. qudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ustavni sud je zakqučio da mora preispitati svoju raniju praksu. 20. Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, a koje sadrži pravo na pristup sudu. 21. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za qudska prava na području iscrpqivawa pravnih lijekova, ističe da se, prilikom primjene odredbi iz člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjewivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za qudska prava,Cardotprotiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti može da se primjenjuje automatski, te je prilikom ispitivawa da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za qudska prava,Van Osterwijekprotiv Belgije,presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike. 22. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršewa pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavawa rješewa o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 Evropske konvencije. 23. Ustavni sud ističe da na pojedinca ne može da se stavi pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarewa njegovih prava. Takođe, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumqiva, te da propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može da se pripiše pojedincu. Sem toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za qudska prava,Zanghiprotiv Italije,presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). 24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o neizvršenju pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. 25. Imajući u vidu odredbe članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant smatra da mu je neizvršenjem pravosnažne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu brojAP 1307/08od 9. jula 2010. godine (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazložewa ove odluke u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Ustavni sud je u pomenutoj odluci utvrdio povredu apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje jer je, prema mišljenju Ustavnog suda, neprihvatqivo da povjerioci koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživawa iz ratnog perioda, koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od wih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopšte doživjeti da naplate svoja potraživawa, koja su, prema shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, prema mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku. 27. Razlozi dati u citiranoj odluci se u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke. 28. Ustavni sud je u citiranoj odluci naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštovanje qudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret buxetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživawa u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem. VIII. Zakqučak 29. Ustavni sud se poziva na svoj zakqučak u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 u kojoj je utvrđeno da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moćinaplatiti svoja potraživawa od Federacije BiH. 30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu brojAP 3181/07, rješavajući apelacijuMehe Padala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaMehe Padala. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana91 poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Meho Padalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 23. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 10. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. decembra 2007. godine. Federalno pravobranilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 27. augusta 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Presudom Općinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2094/04 od 21. februara 2005. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), da apelantu naknadi materijalnu štetu u iznosu od 17.632,07 KM na ime izuzetog motornog vozila, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.828,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 7. Na apelantov prijedlog od 28. marta 2005. godine, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1782/05-B od 8. septembra 2005. godine odredio izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. 8. Protiv rješenja o izvršenju Ministarstvo je kao izvršenik podnijelo prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj I-1782/05-B od 9. decembra 2005. godine odbio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Ministarstvo u prigovoru istaklo da sud prilikom rješavanja o prigovoru ima u vidu odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, kao i odredbu člana 7. stav 2. Zakona o izvršnom postupku koja propisuje da predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene. 9. Općinski sud je, međutim, podsjetio na to da su članom 47. Zakona o izvršnom postupku utvrđeni razlozi koji sprječavaju izvršenje, a razlozi izneseni u prigovoru ne predstavljaju ni jedan od razloga iz navedene zakonske odredbe. Istaknuto je da bi neprovođenjem pravosnažne sudske odluke bio povrijeđen član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također je navedeno da bi drugačije postupanje suda bilo suprotno principu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i prava na pravično suđenje. Istaknuto je da Evropska konvencija ima prednost pred zakonima koji nisu u skladu sa njom. 10. Dopisima od 28. novembra i 5. decembra 2005. godine, 13. septembra 2006. godine, 13. marta, 7. maja i 13. juna 2007. godine apelant je u Općinskom sudu, Federalnom ministarstvu finansija i UPI banci d.d. Sarajevo urgirao provođenje izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. Izvršenje nije provedeno. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U suštini, apelant navodi da predmetni izvršni postupak traje neprimjereno dugo, zbog čega on još uvijek ne može da naplati svoju tražbinu iz pravosnažne presude Općinskog suda. Ističe da mu je time povrijeđeno pravo na pristup sudu. b) Odgovor na apelaciju 12. U svome odgovoru Općinski sud je naveo da su tačni apelantovi navodi iz apelacije o tome da pravosnažna sudska odluka nije izvršena ali da do neprovođenja izvršenja nije došlo zbog propusta suda, odnosno onemogućavanja apelantu pristupa sudu. Sud je naveo da u ovakvim i sličnim slučajevima nema instrumenata kojima bi se ubrzao postupak provođenja izvršenja niti primorala banka da provede izvršenje mimo utvrđenog redoslijeda isplate koji sačinjava Federalno ministarstvo finansija. V. Relevantni propisi 13.Zakon o izvršnom postupku("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 65. Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja. Član 66. Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno. Član 138. st. 3. i 5. Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta. (5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. Član 167. (Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu. (3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom. Član 169. Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu naznačenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji naznači tražilac izvršenja. (2) Ukoliko banka ne uspije u potpunosti da naplati izvršno potraživanje zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti Broj 19–Strana92 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz to obavještenje banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona. 14.Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu("Službene novine FBiH" broj 97/07) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 12.000.000 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 2.000.000 KM 823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 11.000.000 KM 823400 Otplate unutrašnjeg duga - obaveze prema dobavljačima 5.000.000 KM 823400 Otplate unutrašnjeg duga - obaveze za staru deviznu štednju 45.000.000 KM 15.Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu("Službene novine FBiH" broj 87/08) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 10.800.000 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 500.000 KM 823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 2.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveza prema dobavljačima 1.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveze za staru deviznu štednju 10.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - sudske presude - glavnica 18.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - glavnica 50.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - kamata 11.000.000 KM 823400 Razne tražbine (obveznice-kamate) 5.500.000 KM VI. Dopustivost 16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 18. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 19. Ustavni sud napominje da je u ranijoj praksi odbacivao ovakve apelacije kao očigledno(prima facie)neosnovane, odnosno zbog izmijenjenih pravnih okolnosti (vidi Ustavni sud, odluke br.AP 552/04od 28. juna 2005. godine iAP 1777/07, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetuČolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine(vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ustavni sud je zaključio da mora preispitati svoju raniju praksu. 20. Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a koje sadrži pravo na pristup sudu. 21. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se, prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava,Cardot protiv Francuske,presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava,Van Osterwijek protiv Belgije,presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike. 22. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije. 23. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava,Zanghi protiv Italije,presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). 24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o neizvršenju pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant smatra da mu je neizvršenjem pravosnažne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu brojAP 1307/08od 9. jula 2010. godine (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Ustavni sud je u spomenutoj odluci utvrdio povredu apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje jer je, prema mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo da povjerioci koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda, koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana93 za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja, koja su, prema shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, prema mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku. 27. Razlozi dati u citiranoj odluci se u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke. 28. Ustavni sud je u citiranoj odluci naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem. VIII. Zaključak 29. Ustavni sud se poziva na svoj zaključak u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 u kojoj je utvrđeno da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije BiH. 30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu brojAP 3181/07, rješavajući apelacijuMehe Padala, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Usvaja se apelacijaMehe Padala. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nemogućnosti izvršenja pravomoćne Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-999/03 od 28. svibnja 2004. godine. Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Meho Padalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 23. studenoga 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravomoćne Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-999/03 od 28. svibnja 2004. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Federalnog pravobraniteljstva zatraženo je 10. prosinca 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. prosinca 2007. godine. Federalno pravobraniteljstvo nije dostavilo odgovor na apelaciju. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 27. kolovoza 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Presudom Općinskog suda broj P-999/03 od 28. svibnja 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2094/04 od 21. veljače 2005. godine, obvezana je Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo obrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), da apelantu naknadi materijalnu štetu u iznosu od 17.632,07 KM na ime izuzetog motornog vozila, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.828,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 7. Na apelantov prijedlog od 28. ožujka 2005. godine, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1782/05-B od 8. rujna 2005. godine odredio izvršenje pravomoćne Presude Općinskog suda broj P-999/03 od 28. svibnja 2004. godine. 8. Protiv rješenja o izvršenju Ministarstvo je kao ovršenik podnijelo prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj I-1782/05-B od 9. prosinca 2005. godine odbio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Ministarstvo u prigovoru istaklo da sud prilikom rješavanja o prigovoru ima u vidu odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, kao i odredbu članka 7. stavak 2. Zakona o ovršnom postupku koja propisuje da predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene. 9. Općinski sud je, međutim, podsjetio na to da su člankom 47. Zakona o îvršnom postupku utvrđeni razlozi koji sprječavaju izvršenje, a razlozi izneseni u prigovoru ne predstavljaju ni jedan od razloga iz navedene zakonske odredbe. Istaknuto je da bi neprovođenjem pravomoćne sudske odluke bio povrijeđen članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također je navedeno da bi drugačije postupanje suda bilo suprotno načelu vladavine prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i prava na pravično suđenje. Istaknuto je da Europska konvencija ima prednost pred zakonima koji nisu sukladni njoj. 10. Dopisima od 28. studenoga i 5. prosinca 2005. godine, 13. rujna 2006. godine, 13. ožujka, 7. svibnja i 13. lipnja 2007. godine apelant je u Općinskom sudu, Federalnom ministarstvu financija i UPI banci d.d. Sarajevo urgirao provođenje izvršenja pravomoćne Presude Općinskog suda broj P-999/03 od 28. svibnja 2004. godine. Izvršenje nije provedeno. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana94 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U biti, apelant navodi da predmetni izvršni postupak traje neprimjereno dugo, zbog čega on još uvijek ne može naplatiti svoju tražbinu iz pravomoćne presude Općinskog suda. Ističe da mu je time povrijeđeno pravo na pristup sudu. b) Odgovor na apelaciju 12. U svome odgovoru Općinski sud je naveo da su točni apelantovi navodi iz apelacije o tome da pravomoćna sudska odluka nije izvršena ali da do neprovođenja izvršenja nije došlo zbog propusta suda, odnosno onemogućavanja apelantu pristupa sudu. Sud je naveo da u ovakvim i sličnim slučajevima nema instrumenata kojima bi se ubrzao postupak provođenja izvršenja niti primorala banka da provede izvršenje mimo utvrđenog redoslijeda isplate koji sačinjava Federalno ministarstvo financija. V. Relevantni propisi 13.Zakon o ovršnom postupku("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi: Članak 65. Ovrha radi ostvarenja novčanih tražbina određuje se i provodi u opsegu koji je potreban za namiru te tražbine. Članak 66. Više tražitelja ovrhe koji ostvaruju svoje tražbine prema istome ovršeniku na istom predmetu ovrhe, namiruju se onim slijedom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno. Članak 138. st. 3. i 5. Ograničenje izvršenja (3) Ovrha na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna. (5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo namirivanja iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja tražbine iz sudske odluke. Članak 167. (Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja slijedom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tome redoslijedu. (3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. (4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom. Članak 169. Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o ovrsi nema sredstava, banka će u korist toga računa obaviti prijenos ovršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu s drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražitelj ovrhe. (2) Ukoliko banka ne uspije u cijelosti naplatiti ovršnu tražbinu uslijed nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o ovrsi u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o ovrsi nije drugačije određeno. (3) O tomu da nema sredstava na računu, banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovoga zakona. 14.Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu("Službene novine FBiH" broj 97/07) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 12.000.000 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 2.000.000 KM 823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 11.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveze prema dobavljačima 5.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveze za staru deviznu štednju 45.000.000 KM 15.Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu("Službene novine FBiH" broj 87/08) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 10.800.000 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 500.000 KM 823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 2.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveza prema dobavljačima 1.000.000 KM 823400 Otplate unutarnjeg duga - obveze za staru deviznu štednju 10.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - sudske presude - glavnica 18.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - glavnica 50.000.000 KM 823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - kamata 11.000.000 KM 823400 Razne tražbine (obveznice-kamate) 5.500.000 KM VI. Dopustivost 16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 17. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 18. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 19. Ustavni sud napominje da je u ranijoj praksi odbacivao ovakve apelacije kao očito(prima facie)neutemeljene, odnosno zbog izmijenjenih pravnih okolnosti (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 552/04od 28. lipnja 2005. godine iAP 1777/07, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, nakon donošenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetuČolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine(vidi presudu Europskog suda za ljudska prava od 10. studenoga 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ustavni sud je zaključio da mora preispitati svoju raniju praksu. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana95 20. Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, a koje sadrži pravo na pristup sudu. 21. Ustavni sud, polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se, prilikom primjene odredaba iz članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Europski sud za ljudska prava,Cardot protiv Francuske,presuda od 19. ožujka 1991. godine, serija A, broj 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Europski suda za ljudska prava,Van Osterwijek protiv Belgije,presuda od 6. prosinca 1980. godine, serija A, broj 40, stavak 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove osobne prilike. 22. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije. 23. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od temeljnih postulata Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava,Zanghi protiv Italije,presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21). 24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o neizvršenju pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. 25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelant smatra da mu je neizvršenjem pravomoćne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu brojAP 1307/08od 9. srpnja 2010. godine (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Ustavni sud je u spomenutoj odluci utvrdio povredu apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje jer je, prema mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo da povjeritelji koji su, u načelu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog razdoblja, koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodanu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje hoće li uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja, koja su, prema shvaćanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjeritelje. Na ovakav način se, prema mišljenju Ustavnog suda, povjeriteljima nameće "pretjeran teret" koji nije sukladan zahtjevu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije da se pravomoćne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku. 27. Razlozi dani u citiranoj odluci se u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke. 28. Ustavni sud je u citiranoj odluci naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem. VIII. Zaključak 29. Ustavni sud se poziva na svoj zaključak u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 u kojoj je utvrđeno da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije BiH. 30. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu brojAP 3197/07, rješavajući apelacijuSulejmana Avdića, na osnovu članaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 40 stav 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grenje, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. jula 2010. godine donio je ODLUKU 1 Smatra se odbijenom apelacijaSulejmana Avdića podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine i P-50/04 od 10. aprila 2006. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Sulejman Avdić (u daqnjem tekstu: apelant), kog zastupaju Sabina i Veqko Nikolić, advokati iz Sarajeva, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana96 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. podnio je 27. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine i broj Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine i P-50/04 od 10. aprila 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Uprave za indirektno oporezivanje Bawa Luka (u daqnjem tekstu: tužena) zatraženo je 10. decembra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 18. decembra 2007. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 2. juna 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Rješenjem Carinske uprave, Carinarnice Sarajevo, broj D-5124/99 od 6. decembra 1999. godine apelantu je prestao radni odnos sa 6. decembrom 1999. godine. U obrazloženju rješewa navodi se da je apelant raspoređen na zadatke samostalnog referenta. Aktom Carinske uprave broj D-10445/99 od 23. novembra 1999. godine naloženo je Carinarnici Sarajevo da izda rješenje o prestanku radnog odnosa službenicima Carinarnice u skladu s članom 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave FBiH ("Službene novine FBiH" broj 13/98). Istaknuto je da su pismenim nalogom Carinske uprave od 1. decembra 1999. godine, kako stoji u nalogu, obrazloženi i dati detaqni podaci o službenicima čiji članovi uže porodice (roditeq, bračni drug ili djeca) u mjestu življewa tog lica obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, imaju sopstveniobrt ili sopstveno preduzeće, odnosno čija djelatnost je usko vezana za djelokrug rada Carinarnice Sarajevo. Kako je utvrđeno da je apelantov sin vlasnik špediterskog preduzeća " Cemal-Šped" d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu, u ulici Trg heroja broj 12, doneseno je rješenje kojim apelantu prestaje radni odnos. 7. Apelant je protiv rješewa o prestanku radnog odnosa podnio prigovor koji je Rješenjem Carinske uprave broj D-11018/2/99 od 23. decembra 1999. godine u cijelosti odbijen. U obrazloženju rješewa se navodi da je članom 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u FBiH propisano da ne može da bude primljen u radni odnos niti da bude u radnom odnosu lice koje samo, ili čiji član uže porodice (roditeq, bračni drug ili djeca) u mjestu življewa tog lica obavlja samostalnoprofesionalnu djelatnost, odnosno koje obavlja sopstveni obrt ili ima sopstveno preduzeće, ako se prima na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog preduzeća. Kada se steknu okolnosti iz stava 1 navedenog člana u toku službe službenik je dužan da se u roku od 15 dana od dana kad su nastale te okolnosti izjasni da li će otkloniti razloge zapreke ili napustiti inspekcijsku službu. U suprotnom mu prestaje radni odnos po sili zakona. 8. Istaknuto je da su aktom Carinske uprave od 19. maja 1998. godine obaviještene sve carinarnice da preduzmu potrebne mjere u smislu člana 10 predmetnog zakona, tako da su svi službenici bili upoznati da je potrebno da otklone zapreke koje su navedene u predmetnom članu. U skladu s navedenim apelant je bio upoznat da treba da otkloni zapreku koju predviđa član 10 predmetnog zakona ili da napusti carinsku službu s obzirom da je ocijenjeno da apelant može, radeći redovne poslove na svom radnom mjestu, da utiče na poslovanje špediterskog preduzeća "Cemal-Šped", tj. da zloupotrebi položaj. Takođe je ocijenjeno da bi navedeno moglo da ima negativne posljedice na rad Carinarnice Sarajevo i rad carinske službe uopšte. 9. Istaknuto je da je apelantov sin vlasnik i direktor špediterskog preduzeća "Cemal-Šped" d.o.o., Trg heroja broj 12, Sarajevo. Stoga, kako apelant nije u predviđenom roku otklonio zapreku koja je predviđena članom 10 predmetnog zakona, zamjenik direktora carinske uprave FBiH je izdao nalog upravniku Carinarnice Sarajevo da postupi u skladu sa zakonom, tj. da izda rješenje o prekidu radnog odnosa. Utvrđeno je da je nalog dat u skladu s članom 122 stav 1 tačka 5 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave FBiH koji predviđa da službeniku prestaje radni odnos po sili zakona kada se steknu uslovi koji predstavljaju zapreku za prijem radnika u radni odnos (analogno i kada se steknu uslovi u toku radnog odnosa) iz člana 10 stav 1 navedenog zakona na dan isteka roka koji mu je ostao za izjašnjenje. 10. Presudom prvostepenog parničnog vijeća Suda BiH broj P-50/04 od 10. aprila 2006. godine, koja je potvrđena Presudom drugostepenog građanskog vijeće Suda BiH broj Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješewa Carinske uprave kao prednika Uprave za indirektno oporezivanje Bawa Luka (u daqnjem tekstu: tuženi) broj D-5124/99 od 6. decembra 1999. godine i broj D-11019/99 od 23. decembra 1999. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos kod tužene 6. decembra 1999. godine, te da se tuženom naloži da apelanta vrati na rad u roku od 15 dana pod prijetwom prinudnog izvršewa. Apelant je dalje tražio da se tuženi obaveže da apelantu na ime neisplaćenih neto plata i drugih naknada iz radnog odnosa za period od 7. januara 1999. godine do 12. januara 2004. godine isplati iznos od 43.622,70 KM, a na ime kamata na neisplaćena potraživawa za period od 7. januara 1999. godine do 31. marta 2006. godine iznos od 30,001,92 KM, odnosno ukupno 73.622,19 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 31. marta 2006. godine do konačne isplate, te da mu za isti period od 7. januara 1999. godine do 12. januara 2004. godine uplati doprinose iz radnog odnosa u korist Fonda PIO FBiH u iznosu od 11.192,54 KM i nadoknadi mu troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetwom izvršewa. 11. U obrazloženju prvostepene presude navodi se da je u postupku utvrđeno da je apelant pored poslova decidno opisanih pod tačkom 27 člana 35 Pravilnika o unutrašwoj organizaciji i sistematizaciji Carinske uprave FBiH, zavisno od potrebe posla, u svakom momentu mogao da bude zadužen da obavlja i druge poslove koje mu naredi šef ispostave, te da bude upućen-preraspoređen, u smislu člana 40 Pravilnika, i na druge poslovevan carinske ispostave. Radi se o poslovima za koje je apelantosposobljen i ispuwava uslove. Imajući u vidu navedeno, kao i iskaz svjedoka Safete Šemdin kojoj sud nije imao posebnog razloga da ne povjeruje, a koja naglašava ulogu carinika u postupku carinjenja što proizilazi i iz zakona i podzakonskih propisa u oblasti ca- rine, sud je utvrdio da su apelantovi poslovi na koje je raspoređen, kao i oni koji mogu da mu budu stavljeni u zadatak, takve prirode da ukqučuju i poslove nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojuobavlja preduzeće njegovog sina. Djelatnost preduzeća apelantovog sina je špediterska djelatnost koja u suštini predstavlja zastupanje subjekata- fizičkih i pravnih lica koja vrše uvoz uvezene robe u postupku carinjenja koje obavljaju ovlašćeni radnici Carinske uprave, među kojima značajnu ulogu imaju i carinici-samostalni referenti koju je dužnost apelant obavljao. 12. Istaknuto je da je carinski postupak propisan zakonom i da moraju da ga se pridržavaju svi, ukqučujući i firme koje obavljaju špeditersku djelatnost a koje u carinskom postupku nastupaju umjesto uvoznika. Carinici su ti koji vrše nadzor i kontrolu onoga što su špediteri do tada uradili-napisali u deklaraciji, odnosno da li su postupili po zakonu i podzakonskim aktima. Carinici su ti koji kontrolišu da li je roba pravilno kategorisana i prijavljena po vrsti, količini, kvalitetu onako kako je zakonom utvrđeno ili ne, što je kqučno i za krajwi rezultat koji interesuje uvoznika (visinu Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana97 obaveze), te da li je prateća dokumentacija koju dostavlja špediter u skladu s carinskim propisima i sl. Uz to cariniku-samostalnom referentu su u opis poslova u Pravilniku o sistematizaciji navedeni i poslovi eventualne kontrole i preduzimawa posebnih mjera, proračun carinskih dažbina i dr., sve u skladu sa zakonom. Pored toga, kao što je već navedeno, carinik iz jedne organizacione jedinice može da bude raspoređen u drugu, kao i na druge poslove u okviru carinske službe, među kojima je većina tipično kontrolne, nadzorne prirode. Carinici, dakle, nisu ti koji vrše poslove inspekcijskog nadzora (što tužena nikada nije ni tvrdila), ali su oni ti koji kontrolišu i špeditere, odnosno vrše nadzor nad onim što su špediteri uradili u ime uvoznika u toku carinskog postupka i dajuocjenu da li su postupili po zakonu i drugim propisima ili ne. 13. Pri tome, po mišljenju suda, bez posebnog značaja je činjenica da apelant vjerovatno ne bi bio zadužen da radi bilo šta tamo gdje nastupa preduzeće njegovog sina, ali ocjena rada drugih špeditera i odnos prema wima u toku postupka carinjenja može indirektno značajno da utiče i na poziciju preduzeća apelantovog sina među špediterima i uvoznicima. Stoga, po ocjeni suda, za ishod spora je bitno da ono što apelant radi ili ono što može da mu se stavi u zadatak može da se smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi preduzeće njegovog sina kako je to ocijenjeno i u osporavanom drugostepenom rješenju od 23. decembra 1999. godine. 14. Po mišljenju suda, apelantove tvrdnje o neustavnosti člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji BiH predstavljaju samo apelantovo mišljenje, dok validnu ocjenu u tome može dati samo Ustavni sud, što do sada nije učinjeno. Po ocjeni suda ne mogu da se prihvate ni apelantove tvrdnje o direktnoj suprotnosti navedene odredbe s Evropskom konvencijom za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), jer ni Evropska konvencija ne stavlja lične interese prije javnih interesa društva u cjelini niti sprečava državu da, s ciljem da ostvari javni interes, zakonom ograniči prava pojedinca. Po mišljenju suda, navedenom odredbom nije iskqučeno apelantovo pravo na rad, ali je ono s ciljem da se zaštite javni interesi društva ograničeno kada je riječ o poslovima koje apelant može da obavlja u ovoj specifičnoj, i za državu posebno značajnoj oblasti javnog života. Istaknuto je da su takva ograničewa regulisana zakonima i prisutna ne samo kod carinika nego i kod radnika državnih organa i agencija u cjelini, a i u mnogim drugim sferama (čak i u osiguranju, bankarstvu i dr.) ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u drugimzemljama potpisnicama Evropske konvencije. Stoga je sud ocijenio da je neosnovan apelantov zahtjev da se ponište rješewa Carinske uprave od 6. decembra 1999. godine i 23. decembra 1999. godine. Pri tom je navedeno da apelant tokom postupka nije dokazao da postoji neki drugi pravni osnov za povratak na posao i isplatu plata. Kao neosnovani su ocijenjeni i apelantovi zahtjevi da se vrati na posao, te da mu se isplate plate i druge naknada za period od 7. januara 1999. godine do 12. januara 2004. godine, ukqučujući i doprinose PIO koje je apelant tražio u predmetnoj pravnoj stvari, a koji se takođe vežu za postojanje radnog odnosa. 15. U obrazloženju drugostepene presude navedeno je da je pravilan zakqučak prvostepenog suda da je apelant kao carinik radio u službi koja podrazumijeva poslove inspekcijskog nadzora, odnosnonadzora nad zakonitošću rada, i da to radno mjesto ne dozvoljava koliziju odnosno sukob interesa, da zakon navedeni sukob interesa izričito, jasno i precizno propisuje i zabranjuje, te predviđa izricanje sankcije kako je procijenila tužena donošenjem osporenih rješewa. 16. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je reviziono vijeće Suda BiH, Presudom broj Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine, odbilo. 17. U obrazloženju revizione presude sud se pozvao na odredbe člana 10 stav 1 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave FBiH koja je bila osnov za donošenje rješewa o prestanku apelantovog radnog odnosa. 18. Revizioni sud je našao da je drugostepeno vijeće pravilno zakqučilo da ono što apelant radi i ono što može da mu se stavi u radni zadatak smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (špediterska djelatnost), te da je zato pravilno primijenjena odredba člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji BiH. Po mišljenju revizionog vijeća, pravilan je stav i nižestepenih vijeća koji se revizijom osporava o tome da mišljenje Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu odredbe člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave FBiH nema obavezujući karakter jer se radi samo o mišljenju tog Ministarstva, a autentično tumačenje daje Parlament FBiH. 19. Takođe, reviziono vijeće nije uvažilo ni apelantove prigovore koji se odnose na parnične troškove o kojim je, po mišljenju revizionog vijeća,pravilno odlučeno na osnovu odredbi člana 323 Zakona o parničnom postupku (u daqnjem tekstu: ZPP) pred Sudom BiH. Suprotno apelantovim navodima, po mišljenju revizionog suda tužena je u troškovniku od 29. marta 2006. godine dostavila popis svih troškova koje je imala i koji ukupno iznose 2.959,25 KM, a čija je visina obračunata u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Advokatske tarife FBiH, tj. u visini iznosa prosječne neto plate u Federaciji BiH za mjesec januar 2006. godine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 20. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je član 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave FBiH neustavan i u suprotnosti s Evropskom konvencijom. Navodi da iz formulacije navedenog člana proizilazi da je norma neprecizna i da može da se tumači i primjenjuje na različite načine, odnosno apelantu nije jasno i nedvosmisleno stavljeno do znawa da su i njegovi poslovi u rangu inspekcijskog nadzora i nadzora nad zakonitošću rada učesnika u carinskom postupku. Navodi potrebu da, ukoliko Ustavni sud zauzme stanovište da je član 10 Zakona bio u skladu s Ustavom BiH, Ustavni sud utvrdi da su sudovi na utvrđeno činjenično stanje očigledno proizvoqno primijenili navedenu odredbu ne dovodeći je u vezu s čl. 46 i 47 istog zakona kojim je propisano da poslove inspekcijskognadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove iz nadležnostiorgana uprave koji se odnose na neposredno izvršavanje i obezbjeđenje izvršavawa zakona i drugih propisa vrše službenici sposebnim ovlašćewima koje postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave, i to na period od četiri godine. Ističe da je apelant kao samostalni referent bio skoro na najnižoj ljestviciu unutrašwoj organizaciji bivše Carinske uprave FBiH, odnosno Carinarnice Sarajevo, i njegove poslove je određivao i svakodnevno kontrolisao ne samo šef Carinske ispostave nego i zaposleni višeg ranga od apelantovog. Takođe, po apelantovom mišljenju, sud je proizvoqno primijenio zakon i u dijelu u kom je tuženom dosudio troškove parničnog postupka prema Advokatskoj tarifi FBiH pozivajući se samo na odredbu člana 176 ZPP-a, iako je odredbom člana 320 stav 2 istog zakona jasno propisano da parnični troškovi obuhvataju i nagrade za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu. b) Odgovor na apelaciju 21. U svom odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo da sudovi nisu ovlašćeni da cijene ustavnost zakona nego da ih primjenjuju onako kako glase, te da eventualno mišljenje Ministarstva pravde BiH u vezi s članom 10 Zakona o radnim Broj 19–Strana98 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. odnosima i platama službenika FBiH dato apelantu, a na koje se poziva u apelaciji, nema obavezujući karakter jer se radi o mišljenju tog Ministarstva, a autentično tumačenje daje samo tijelo propisano zakqučkom Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Po mišljenju Suda BiH u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava. V. Relevantni propisi 22. UZakonu o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine("Službene novine FBiH" broj 13/98) relevantna odredba glasi: Član 10. Ne može se primiti u radni odnos niti biti u radnom odnosu lice koje samo ili član njegove uže porodice (roditeq, bračni drug ili djeca) u mjestu življewa tog lica obavljaju samostalno profesionalnu djelatnost, odnosno koje obavlja vlastiti obrt ili ima vlastito preduzeće, ako se prima na radno mjesto za obavljanjeinspekcijskog nadzora nad zakonitošću rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog preduzeća. O okolnostima iz stava 1. ovog člana, lice koje se prima u radni odnos daje pismenu izjavu prilikom prijema u radni odnos. Kad se okolnosti iz stava 1. ovog člana, steknu u toku službe, službenik je dužan u roku od 15 dana od dana nastanka tih okolnosti izjasniti se o tome hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti inspekcijsku službu. Član 46. Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove iz nadležnosti organa uprave i službe za upravu koji se odnose na neposredno izvršavanje i obezbjeđenje izvršavawa zakona i drugih propisa, vrše službenici s posebnim ovlaštewima. Pravilnikom o unutrašwoj organizaciji organa uprave i službe za upravu određuju se radna mjesta službenika s posebnim ovlaštewima i utvrđuju poslovi koje vrše ti službenici. Član 47. st. 1. i 2. Službenike s posebnim ovlaštewima postavlja i smjenjuje rukovoditeq organa uprave odnosno službe za upravu, ako zakonom nije drukčije određeno. Službenici s posebnim ovlaštewima postavljaju se na pe- riod od četiri godine i mogu, poisteku vremena na koje su postavljeni, biti ponovo postavljeni na isto radno mjesto. VI. Pravni argumenti izneseni na sjednici a) Argumenti prema kojima osporene presude Suda BiH nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom 23. U pogledu navoda o kršenju prava na pravično suđenje naglašeno je da su članom 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u FBiH propisana ograničewa u obavljanju poslova inspekcijskog nadzora. Dalje, čl. 46 i 47 spomenutog zakona jasno je propisano da poslove inspekcijskog nadzora vrše službenici s posebnim ovlašćewima koje postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. 24. Uzimajući u obzir navedene odredbe konstatovano je da je apelant prije prestanka radnog odnosa bio raspoređen na poslove i radne zadatke samostalnog referenta u carinskoj ispostavi Pošta Sarajevo koja je bila organizaciona jedinica Carinarnice Sarajevo. Dakle, proizilazi da apelant nesporno nije bio odlukom rukovodioca organa uprave postavljen na poslove službenika s posebnim ovlašćewima koji obavljaju poslove inspekcijskog nadzora, već je bio raspoređen na poslove samostalnog referenta. Dalje iz obrazložewa osporenih odluka ne može da se zakquči da je apelant, obavljajući poslove samostalnog referenta, obavljao i poslove inspekcijskog nadzora u smislu člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u FBiH. Iz obrazložewa osporenih odluka jedino može da se zakquči da bi apelant eventualno odlukom šefa carinske ispostave mogao da bude zadužen da obavlja i druge poslove. Dakle, odluke redovnog suda zasnivaju se na eventualnim mogućnostima i indicijama da apelantu budu povjereni i poslovi inspekcijskog nadzora nad radom špediterskih preduzeća bez jasnih naznaka da je apelant i obavljao te poslove. 25. Na osnovu navedenog naglašeno je da na apelanta, koji je bio raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta, nije mogla da se primijeni odredba člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u FBiH, a po osnovu koje je apelantu prestao radni odnos kod tuženog. Shodno tome, predmetni postupak nije bio pravičan onako kako to zahtjeva član 6 stav 1 Evropske konvencije, jer iz obrazložewa osporenih presuda proizilazi da je u konkretnom slučaju došlo do proizvoqne primjene materijalnog prava na apelantovu štetu. b) Argumenti prema kojima su osporene presude Suda BiH u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom 26. U vezi s tim da nije prekršeno pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije naglašeno je da su redovni sudovi dali jasno i precizno obrazloženje u pogledu primjene odredbe člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u FBiH na apelantov slučaj. Navedeno obrazloženje se ne smatra proizvoqnim i zadovoljava kriterijume iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naglašeno je da u konkretnom slučaju postoji sukob interesa između poslova koje je apelant obavljao u Carinskoj upravi i javnog interesa. Stoga je naglašeno da je pravilan zakqučak redovnih sudova da ono što apelant radi i ono što može da mu se stavi u radni zadatak smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (špediterska djelatnost), te da zato nema proizvoqnosti u primjeni odredbe člana 10 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji BiH. Shodno tome, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. s) Donošenje odluke 27. Imajući u vidu da ni za jedan prijedlog odluke nije identično glasalo najmanje pet sudija, primijenjen je član 40 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda koji glasi: 3. Izuzetno, kada u plenarnoj sjednici u donošenju odluke učestvuje manje od ukupnog broja od devet sudija, i to zbog razloga navedenih u članu 93 stav 1 ili članu 90 stav 6 ovih pravila, kao i kada nisu izabrane sve sudije, ili kada je sudija/sudije u dužem periodu, zbog bolesti, spriječen da vrši svoju funkciju, ukoliko najmanje pet sudija ne glasa identično o prijedlogu odluke o zahtjevu/apelaciji, smatra se da je donesena odluka kojom se zahtjev/apelacija odbija. 4. Obrazloženje odluke iz stava 3 ovog člana sadrži navode o svim pravnim stavovima koji su izneseni na sjednici. 28. U skladu s članom 40 stav 3 Pravila Ustavnog suda, smatra se da je apelacija odbijena. Shodno članu 40 stav 4 Pravila Ustavnog suda, obrazloženje ove odluke sadrži sve pravne stavove koji su izneseni na sjednici. VII. Zakqučak 29. Smatra se da je odbijena apelacija koju je apelant podnio protiv presuda Suda BiH br. Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine, Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine i P-50/04 od 10. aprila 2006. godine, zbog toga što ni za jedan prijedlog odluke nije identično glasalo najmanje pet sudija. 30. Na osnovu člana 40 stav 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana99 31. Shodno članuVI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. drMiodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu brojAP 3197/07, rješavajući apelacijuSulejmana Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 40. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grenje, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. jula 2010. godine donio je ODLUKU 1 Smatra se odbijenom apelacijaSulejmana Avdića podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine i P-50/04 od 10. aprila 2006. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Sulejman Avdić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Sabina i Veljko Nikolić, advokati iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine i broj Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine i P-50/04 od 10. aprila 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 10. decembra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 18. decembra 2007. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 2. juna 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Rješenjem Carinske uprave, Carinarnice Sarajevo, broj D-5124/99 od 6. decembra 1999. godine apelantu je prestao radni odnos sa 6. decembrom 1999. godine. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant raspoređen na zadatke samostalnog referenta. Aktom Carinske uprave broj D-10445/99 od 23. novembra 1999. godine naloženo je Carinarnici Sarajevo da izda rješenje o prestanku radnog odnosa službenicima Carinarnice u skladu s članom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH ("Službene novine FBiH" broj 13/98). Istaknuto je da su pismenim nalogom Carinske uprave od 1. decembra 1999. godine, kako stoji u nalogu, obrazloženi i dati detaljni podaci o službenicima čiji članovi uže porodice (roditelj, bračni drug ili djeca) u mjestu življenja tog lica obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, imaju vlastiti obrt ili vlastito preduzeće, odnosno čija djelatnost je usko vezana za djelokrug rada Carinarnice Sarajevo. Kako je utvrđeno da je apelantov sin vlasnik špediterskog preduzeća "Cemal-Šped" d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu, u ulici Trg heroja broj 12, doneseno je rješenje kojim apelantu prestaje radni odnos. 7. Apelant je protiv rješenja o prestanku radnog odnosa podnio prigovor koji je Rješenjem Carinske uprave broj D-11018/2/99 od 23. decembra 1999. godine u cijelosti odbijen. U obrazloženju rješenja se navodi da je članom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH propisano da se ne može primiti u radni odnos niti biti u radnom odnosu lice koje samo, ili čiji član uže porodice (roditelj, bračni drug ili djeca) u mjestu življenja tog lica obavlja samostalno profesionalnu djelatnost, odnosno koje obavlja vlastiti obrt ili ima vlastito preduzeće, ako se prima na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog preduzeća. Kada se steknu okolnosti iz stava 1. navedenog člana u toku službe službenik je dužan da se u roku od 15 dana od dana nastanka tih okolnosti izjasni hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti inspekcijsku službu. U suprotnom mu prestaje radni odnos po sili zakona. 8. Istaknuto je da su aktom Carinske uprave od 19. maja 1998. godine obaviještene sve carinarnice da preduzmu potrebne mjere u smislu člana 10. predmetnog zakona, tako da su svi službenici bili upoznati da je potrebno otkloniti zapreke navedene u predmetnom članu. U skladu s navedenim apelant je bio upoznat da treba otkloniti zapreku koju predviđa član 10. predmetnog zakona ili napustiti carinsku službu s obzirom da je ocijenjeno da apelant može, radeći redovne poslove na svom radnom mjestu, uticati na poslovanje špediterskog preduzeća "Cemal-Šped", tj. zloupotrijebiti položaj. Također je ocijenjeno da bi navedeno moglo imati negativne posljedice na rad Carinarnice Sarajevo i rad carinske službe uopće. 9. Istaknuto je da je apelantov sin vlasnik i direktor špediterskog preduzeća "Cemal-Šped" d.o.o., Trg heroja broj 12, Sarajevo. Stoga, kako apelant nije u predviđenom roku otklonio zapreku predviđenu članom 10. predmetnog zakona, zamjenik direktora carinske uprave FBiH je izdao nalog upravniku Carinarnice Sarajevo da postupi u skladu sa zakonom, tj. da izda rješenje o prekidu radnog odnosa. Utvrđeno je da je nalog dat u skladu s članom 122. stav 1. tačka 5. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH koji predviđa da službeniku prestaje radni odnos po sili zakona kada se steknu uvjeti koji predstavljaju zapreku za prijem radnika u radni odnos (analogno i kada se steknu uvjeti u toku radnog odnosa) iz člana 10. stav 1. navedenog zakona na dan isteka roka koji mu je ostao za izjašnjenje. 10. Presudom prvostepenog parničnog vijeća Suda BiH broj P-50/04 od 10. aprila 2006. godine, koja je potvrđena Presudom drugostepenog građanskog vijeće Suda BiH broj Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja Carinske uprave kao prednika Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) broj D-5124/99 od 6. decembra 1999. godine i broj D-11019/99 od 23. decembra 1999. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos kod tužene 6. decembra 1999. godine, te da se tuženom naloži da apelanta vrati na rad u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je dalje tražio da se tuženi obaveže da apelantu na ime neisplaćenih neto plaća i drugih naknada iz radnog odnosa za period od 7. januara 1999. godine do 12. januara 2004. godine isplati iznos od 43.622,70 KM, a na ime kamata na neisplaćena potraživanja za period od 7. januara 1999. godine do 31. marta 2006. godine iznos od 30,001,92 KM, odnosno ukupno 73.622,19 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 31. marta 2006. godine do konačne isplate, te da mu za isti period od 7. januara 1999. godine do 12. januara 2004. godine uplati doprinose iz 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Broj 19–Strana100 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. radnog odnosa u korist Fonda PIO FBiH u iznosu od 11.192,54 KM i nadoknadi mu troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. 11. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je u postupku utvrđeno da je apelant pored poslova decidno opisanih pod tačkom 27. člana 35. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Carinske uprave FBiH, zavisno od potrebe posla, u svakom momentu mogao biti zadužen da obavlja i druge poslove koje mu naredi šef ispostave, te biti upućen-preraspoređen, u smislu člana 40. Pravilnika, i na druge poslove van carinske ispostave. Radi se o poslovima za koje je apelant osposobljen i ispunjava uvjete. Imajući u vidu navedeno, kao i iskaz svjedoka Safete Šemdin kojoj sud nije imao posebnog razloga da ne povjeruje, a koja naglašava ulogu carinika u postupku carinjenja što proizlazi i iz zakona i podzakonskih propisa u oblasti carine, sud je utvrdio da su apelantovi poslovi na koje je raspoređen, kao i oni koji mu mogu biti stavljeni u zadatak, takve prirode da uključuju i poslove nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti koju obavlja preduzeće njegovog sina. Djelatnost preduzeća apelantovog sina je špediterska djelatnost koja u suštini predstavlja zastupanje subjekata-fizičkih i pravnih lica koja vrše uvoz uvezene robe u postupku carinjenja koje obavljaju ovlašteni radnici Carinske uprave, među kojima značajnu ulogu imaju i carinici-samostalni referenti koju je dužnost apelant obavljao. 12. Istaknuto je da je carinski postupak propisan zakonom i da ga se moraju pridržavati svi, uključujući i firme koje obavljaju špeditersku djelatnost a koje u carinskom postupku nastupaju umjesto uvoznika. Carinici su ti koji vrše nadzor i kontrolu onoga što su špediteri do tada uradili-napisali u deklaraciji, odnosno da li su postupili po zakonu i podzakonskim aktima. Carinici su ti koji kontrolišu da li je roba pravilno kategorisana i prijavljena po vrsti, količini, kvaliteti onako kako je zakonom utvrđeno ili ne, što je ključno i za konačan rezultat koji interesuje uvoznika (visinu obaveze), te da li je prateća dokumentacija koju dostavlja špediter u skladu s carinskim propisima i sl. Uz to cariniku-samostalnom referentu su u opis poslova u Pravilniku o sistematizaciji navedeni i poslovi eventualne kontrole i preduzimanja posebnih mjera, proračun carinskih dadžbina i dr., sve u skladu sa zakonom. Pored toga, kao što je već navedeno, carinik iz jedne organizacione jedinice može biti raspoređen u drugu, kao i na druge poslove u okviru carinske službe, među kojima je većina tipično kontrolne, nadzorne prirode. Carinici, dakle, nisu ti koji vrše poslove inspekcijskog nadzora (što tužena nikada nije ni tvrdila), ali su oni ti koji kontrolišu i špeditere, odnosno vrše nadzor nad onim što su špediteri uradili u ime uvoznika u toku carinskog postupka i daju ocjenu da li su postupili po zakonu i drugim propisima ili ne. 13. Pri tome, po mišljenju suda, bez posebnog je značaja činjenica da apelant vjerovatno ne bi bio zadužen da radi bilo šta tamo gdje nastupa preduzeće njegovog sina, ali ocjena rada drugih špeditera i odnos prema njima u toku postupka carinjenja može indirektno značajno uticati i na poziciju preduzeća apelantovog sina među špediterima i uvoznicima. Stoga, po ocjeni suda, za ishod spora je bitno da se ono što apelant radi ili ono što mu se može staviti u zadatak može smatrati poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi preduzeće njegovog sina kako je to ocijenjeno i u pobijanom drugostepenom rješenju od 23. decembra 1999. godine. 14. Po mišljenju suda, apelantove tvrdnje o neustavnosti člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH predstavljaju samo apelantovo mišljenje, dok validnu ocjenu u tome može dati samo Ustavni sud, što do sada nije učinjeno. Po ocjeni suda ne mogu se prihvatiti ni apelantove tvrdnje o direktnoj suprotnosti navedene odredbe s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer ni Evropska konvencija ne stavlja lične interese prije javnih interesa društva u cjelini niti sprečava državu da, s ciljem da ostvari javni interes, zakonom ograniči prava pojedinca. Po mišljenju suda, navedenom odredbom nije isključeno apelantovo pravo na rad, ali je ono s ciljem da se zaštite javni interesi društva ograničeno kada je riječ o poslovima koje apelant može obavljati u ovoj specifičnoj, i za državu posebno značajnoj oblasti javnog života. Istaknuto je da su takva ograničenja regulisana zakonima i prisutna ne samo kod carinika nego i kod radnika državnih organa i agencija u cjelini, a i u mnogim drugim sferama (čak i u osiguranju, bankarstvu i dr.) ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u drugim zemljama potpisnicama Evropske konvencije. Stoga je sud ocijenio da je neosnovan apelantov zahtjev za poništenjem rješenja Carinske uprave od 6. decembra 1999. godine i 23. decembra 1999. godine. Pri tome je navedeno da apelant tokom postupka nije dokazao da postoji neki drugi pravni osnov za vraćanje na posao i isplatu plaća. Kao neosnovani su ocijenjeni i apelantovi zahtjevi za povratak na posao, te isplatu plaća i drugih naknada za period od 7. januara 1999. godine do 12. januara 2004. godine, uključujući i doprinose PIO koje je apelant tražio u predmetnoj pravnoj stvari, a koji se također vežu za postojanje radnog odnosa. 15. U obrazloženju drugostepene presude je navedeno da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelant kao carinik radio u službi koja podrazumijeva poslove inspekcijskog nadzora, odnosno nadzora nad zakonitošću rada, i da to radno mjesto ne dozvoljava koliziju odnosno sukob interesa, da zakon navedeni sukob interesa izričito, jasno i precizno propisuje i zabranjuje, te predviđa izricanje sankcije kako je procijenila tužena donošenjem osporenih rješenja. 16. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je revizijsko vijeće Suda BiH, Presudom broj Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine, odbilo. 17. U obrazloženju revizijske presude sud se pozvao na odredbe člana 10. stav 1. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH koja je bila osnov za donošenje rješenja o prestanku apelantovog radnog odnosa. 18. Revizijski sud je našao da je drugostepeno vijeće pravilno zaključilo da ono što apelant radi i ono što mu se može staviti u radni zadatak smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (špediterska djelatnost), te da je zato pravilno primijenjena odredba člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH. Po mišljenju revizijskog vijeća, pravilan je stav i nižestepenih vijeća koji se revizijom pobija o tome da mišljenje Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu odredbe člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH nema obavezujući karakter jer se radi samo o mišljenju tog Ministarstva, a autentično tumačenje daje Parlament FBiH. 19. Također, revizijsko vijeće nije uvažilo ni apelantove prigovore koji se odnose na parnične troškove o kojim je, po mišljenju revizijskog vijeća, pravilno odlučeno na osnovu odredbi člana 323. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) pred Sudom BiH. Suprotno apelantovim navodima, po mišljenju revizijskog suda tužena je u troškovniku od 29. marta 2006. godine dostavila popis svih troškova koje je imala i koji ukupno iznose 2.959,25 KM, a čija je visina obračunata u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Advokatske tarife FBiH, tj. u visini iznosa prosječne neto plaće u Federaciji BiH za mjesec januar 2006. godine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 20. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je član 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH neustavan i u suprotnosti s Evropskom konvencijom. Navodi da iz formulacije navedenog člana proizlazi da je norma neprecizna i da se može tumačiti i primjenjivati na različite načine, odnosno apelantu nije jasno i nedvosmisleno stavljeno do znanja da su i njegovi poslovi u rangu inspekcijskog nadzora i Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana101 nadzora nad zakonitošću rada učesnika u carinskom postupku. Navodi potrebu da, ukoliko Ustavni sud zauzme stajalište da je član 10. Zakona bio u skladu s Ustavom BiH, Ustavni sud utvrdi da su sudovi na utvrđeno činjenično stanje očigledno proizvoljno primijenili navedenu odredbu ne dovodeći je u vezu s čl. 46. i 47. istog zakona kojim je propisano da poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove iz nadležnosti organa uprave koji se odnose na neposredno izvršavanje i obezbjeđenje izvršavanja zakona i drugih propisa vrše službenici s posebnim ovlaštenjima koje postavlja i smjenjuje rukovoditelj organa uprave, i to na period od četiri godine. Ističe da je apelant kao samostalni referent bio skoro na najnižoj ljestvici u unutrašnjoj organizaciji bivše Carinske uprave FBiH, odnosno Carinarnice Sarajevo, i njegove poslove je određivao i svakodnevno kontrolisao ne samo šef Carinske ispostave nego i uposlenici višeg ranga od apelantovog. Također, po apelantovom mišljenju, sud je proizvoljno primijenio zakon i u dijelu u kojem je tuženom dosudio troškove parničnog postupka prema Advokatskoj tarifi FBiH pozivajući se samo na odredbu člana 176. ZPP-a, iako je odredbom člana 320. stav 2. istog zakona jasno propisano da parnični troškovi obuhvataju i nagrade za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu. b) Odgovor na apelaciju 21. U svom odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo da sudovi nisu ovlašteni da cijene ustavnost zakona nego da ih primjenjuju onako kako glase, te da eventualno mišljenje Ministarstva pravde BiH u vezi s članom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika FBiH dato apelantu, a na koje se poziva u apelaciji, nema obavezujući karakter jer se radi o mišljenju tog Ministarstva, a autentično tumačenje daje samo tijelo propisano zaključkom Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Po mišljenju Suda BiH u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava. V. Relevantni propisi 22. UZakonu o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine("Službene novine FBiH" broj 13/98) relevantna odredba glasi: Član 10. Ne može se primiti u radni odnos niti biti u radnom odnosu lice koje samo ili član njegove uže porodice (roditelj, bračni drug ili djeca) u mjestu življenja tog lica obavljaju samostalno profesionalnu djelatnost, odnosno koje obavlja vlastiti obrt ili ima vlastito preduzeće, ako se prima na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora nad zakonitošću rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog preduzeća. O okolnostima iz stava 1. ovog člana, lice koje se prima u radni odnos daje pismenu izjavu prilikom prijema u radni odnos. Kad se okolnosti iz stava 1. ovog člana, steknu u toku službe, službenik je dužan u roku od 15 dana od dana nastanka tih okolnosti izjasniti se o tome hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti inspekcijsku službu. Član 46. Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove iz nadležnosti organa uprave i službe za upravu koji se odnose na neposredno izvršavanje i obezbjeđenje izvršavanja zakona i drugih propisa, vrše službenici s posebnim ovlaštenjima. Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa uprave i službe za upravu određuju se radna mjesta službenika s posebnim ovlaštenjima i utvrđuju poslovi koje vrše ti službenici. Član 47. st. 1. i 2. Službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovoditelj organa uprave odnosno službe za upravu, ako zakonom nije drukčije određeno. Službenici s posebnim ovlaštenjima postavljaju se na period od četiri godine i mogu, po isteku vremena na koje su postavljeni, biti ponovo postavljeni na isto radno mjesto. VI. Pravni argumenti izneseni na sjednici a) Argumenti prema kojima osporene presude Suda BiH nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom 23. U pogledu navoda o kršenju prava na pravično suđenje naglašeno je da su članom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH propisana ograničenja u obavljanju poslova inspekcijskog nadzora. Dalje, čl. 46. i 47. spomenutog zakona jasno je propisano da poslove inspekcijskog nadzora vrše službenici s posebnim ovlaštenjima koje postavlja i smjenjuje rukovoditelj organa uprave. 24. Uzimajući u obzir navedene odredbe konstatirano je da je apelant prije prestanka radnog odnosa bio raspoređen na poslove i radne zadatke samostalnog referenta u carinskoj ispostavi Pošta Sarajevo koja je bila organizaciona jedinica Carinarnice Sarajevo. Dakle, proizlazi da apelant nesporno nije bio odlukom rukovoditelja organa uprave postavljen na poslove službenika s posebnim ovlaštenjima koji obavljaju poslove inspekcijskog nadzora, već je bio raspoređen na poslove samostalnog referenta. Dalje iz obrazloženja osporenih odluka se ne može zaključiti da je apelant, obavljajući poslove samostalnog referenta, obavljao i poslove inspekcijskog nadzora u smislu člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH. Iz obrazloženja osporenih odluka može se jedino zaključiti da bi apelant eventualno odlukom šefa carinske ispostave mogao biti zadužen da obavlja i druge poslove. Dakle, odluke redovnog suda se zasnivaju na eventualnim mogućnostima i indicijama da apelantu budu povjereni i poslovi inspekcijskog nadzora nad radom špediterskih preduzeća bez jasnih naznaka da je apelant i obavljao te poslove. 25. Na osnovu navedenog naglašeno je da se na apelanta, koji je bio raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta, nije mogla primijeniti odredba člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH, a po osnovu koje je apelantu prestao radni odnos kod tuženog. Prema tome, predmetni postupak nije bio pravičan onako kako to zahtjeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, jer iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava na apelantovu štetu. b) Argumenti prema kojima su osporene presude Suda BiH u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom 26. U vezi s tim da nije prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije naglašeno je da su redovni sudovi dali jasno i precizno obrazloženje u pogledu primjene odredbe člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH na apelantov slučaj. Navedeno obrazloženje se ne smatra proizvoljnim i zadovoljava kriterije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naglašeno je da u konkretnom slučaju postoji sukob interesa između poslova koje je apelant obavljao u Carinskoj upravi i javnog interesa. Stoga je naglašeno da je pravilan zaključak redovnih sudova da se ono što apelant radi i ono što mu se može staviti u radni zadatak smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (špediterska djelatnost), te da zato nema proizvoljnosti u primjeni odredbe člana 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH. Prema tome, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. c) Donošenje odluke 27. Imajući u vidu da ni za jedan prijedlog odluke nije identično glasalo najmanje pet sudija, primijenjen je član 40. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda koji glasi: 3. Izuzetno, kada u plenarnoj sjednici u donošenju odluke učestvuje manje od ukupnog broja od devet sudija, i to zbog razloga navedenih u članu 93. stav 1. ili članu 90. stav 6. ovih pravila, kao i kada nisu izabrane sve sudije, ili kada je Broj 19–Strana102 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. sudija/sudije u dužem periodu, zbog bolesti, spriječen da vrši svoju funkciju, ukoliko najmanje pet sudija ne glasa identično o prijedlogu odluke o zahtjevu/apelaciji, smatra se da je donesena odluka kojom se zahtjev/apelacija odbija. 4. Obrazloženje odluke iz stava 3. ovog člana sadrži navode o svim pravnim stavovima koji su izneseni na sjednici. 28. U skladu s članom 40. stav 3. Pravila Ustavnog suda, smatra se da je apelacija odbijena. Prema članu 40. stav 4. Pravila Ustavnog suda, obrazloženje ove odluke sadrži sve pravne stavove koji su izneseni na sjednici. VII. Zaključak 29. Smatra se odbijenom apelacija koju je apelant podnio protiv presuda Suda BiH br. Rev-9/07 od 1. oktobra 2007. godine, Gž-38/06 od 27. februara 2007. godine i P-50/04 od 10. aprila 2006. godine, zbog toga što ni za jedan prijedlog odluke nije identično glasalo najmanje pet sudija. 30. Na osnovu člana 40. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,s.r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u plenarnom sazivu u predmetu brojAP 3197/07, rješavajući apelacijuSulejmana Avdića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 40. stavak 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Constance Grenje, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Tudor Pantiru, sudac Mato Tadić, sudac David Feldman, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 9. srpnja 2010. godine donio ODLUKU 1 Smatra se odbijenom apelacijaSulejmana Avdića podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Rev-9/07 od 1. listopada 2007. godine Gž-38/06 od 27. veljače 2007. godine i P-50/04 od 10. travnja 2006. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Sulejman Avdić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Sabina i Veljko Nikolić, odvjetnici iz Sarajeva, podnio je 27. studenoga 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-9/07 od 1. listopada 2007. godine i broj Gž-38/06 od 27. veljače 2007. godine i P-50/04 od 10. travnja 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Uprave za neizravno oporezivanje Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 10. prosinca 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 18. prosinca 2007. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 2. lipnja 2010. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Rješenjem Carinske uprave, Carinarnice Sarajevo, broj D-5124/99 od 6. prosinca 1999. godine apelantu je prestao radni odnos sa 6. prosincem 1999. godine. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant raspoređen na zadaće samostalnog referenta. Aktom Carinske uprave broj D-10445/99 od 23. studenoga 1999. godine naloženo je Carinarnici Sarajevo da izda rješenje o prestanku radnog odnosa službenicima Carinarnice sukladno članku 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH ("Službene novine FBiH" broj 13/98). Istaknuto je da su pismenim nalogom Carinske uprave od 1. prosinca 1999. godine, kako stoji u nalogu, obrazloženi i dati detaljni podaci o službenicima čiji članovi uže obitelji (roditelj, bračni drug ili djeca) u mjestu življenja te osobe obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, imaju vlastiti obrt ili vlastito poduzeće, odnosno čija je djelatnost usko vezana za djelokrug rada Carinarnice Sarajevo. Kako je utvrđeno da je apelantov sin vlasnik špediterskog poduzeća "Cemal-Šped" d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu, u ulici Trg heroja broj 12, doneseno je rješenje kojim apelantu prestaje radni odnos. 7. Apelant je protiv rješenja o prestanku radnog odnosa podnio prigovor koji je Rješenjem Carinske uprave broj D-11018/2/99 od 23. prosinca 1999. godine u cijelosti odbijen. U obrazloženju rješenja se navodi da je člankom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH propisano da se ne može primiti u radni odnos niti biti u radnom odnosu osoba koja sama, ili čiji član uže obitelji (roditelj, bračni drug ili djeca) u mjestu življenja te osobe obavlja samostalno profesionalnu djelatnost, odnosno koja obavlja vlastiti obrt ili ima vlastito poduzeće, ako se prima na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog poduzeća. Kada se steknu okolnosti iz stavka 1. navedenog članka u tijeku službe službenik je dužan u roku od 15 dana od dana nastanka tih okolnosti izjasniti se hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti inspekcijsku službu. U oprečnom mu prestaje radni odnos po sili zakona. 8. Istaknuto je da su aktom Carinske uprave od 19. svibnja 1998. godine obaviještene sve carinarnice da poduzmu potrebne mjere u smislu članka 10. predmetnoga zakona, tako da su svi službenici bili upoznati kako je potrebno otkloniti zapreke navedene u predmetnom članku. Sukladno navedenome apelant je bio upoznat kako treba otkloniti zapreku koju predviđa članak 10. predmetnoga zakona ili napustiti carinsku službu s obzirom da je ocijenjeno kako apelant može, radeći redovite poslove na svome radnom mjestu, uticati na poslovanje špediterskog poduzeća "Cemal-Šped", tj. zlouporabiti položaj. Također je ocijenjeno kako bi navedeno moglo imati negativne posljedice na rad Carinarnice Sarajevo i rad carinske službe uopće. 9. Istaknuto je kako je apelantov sin vlasnik i ravnatelj špediterskog poduzeća "Cemal-Šped" d.o.o., Trg heroja broj 12, Sarajevo. Stoga, kako apelant nije u predviđenom roku otklonio zapreku predviđenu člankom 10. predmetnoga zakona, zamjenik ravnatelja carinske uprave FBiH je izdao nalog upravniku Carinarnice Sarajevo da postupi sukladno zakonu, tj. da izda rješenje o prekidu radnog odnosa. Utvrđeno je kako je nalog dat sukladno članku 122. stavak 1. točka 5. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH koji predviđa da službeniku prestaje radni odnos po sili zakona kada se steknu uvjeti koji predstavljaju zapreku za prijem djelatnika u radni odnos (analogno i kada se steknu uvjeti u tijeku radnog 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/11 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana103 odnosa) iz članka 10. stavak 1. navedenoga zakona na dan isteka roka koji mu je ostao za izjašnjenje. 10. Presudom prvostupanjskog parničnog vijeća Suda BiH broj P-50/04 od 10. travnja 2006. godine, koja je potvrđena Presudom drugostupanjskog građanskog vijeće Suda BiH broj Gž-38/06 od 27. veljače 2007. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje kao nezakonitih rješenja Carinske uprave kao prednika Uprave za neizravno oporezivanje Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) broj D-5124/99 od 6. prosinca 1999. godine i broj D-11019/99 od 23. prosinca 1999. godine, kojima je apelantu prestao radni odnos kod tužene 6. prosinca 1999. godine, te da se tuženom naloži da apelanta vrati na rad u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je dalje tražio da se tuženi obveže isplatiti mu na ime neisplaćenih neto plaća i drugih naknada iz radnog odnosa za razdoblje od 7. siječnja 1999. godine do 12. siječnja 2004. godine iznos od 43.622,70 KM, a na ime kamata na neisplaćena potraživanja za razdoblje od 7. siječnja 1999. godine do 31. ožujka 2006. godine iznos od 30,001,92 KM, odnosno ukupno 73.622,19 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 31. ožujka 2006. godine do konačne isplate, te mu za isto razdoblje od 7. siječnja 1999. godine do 12. siječnja 2004. godine uplatiti doprinose iz radnog odnosa u korist Fonda MIO FBiH u iznosu od 11.192,54 KM i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. 11. U obrazloženju prvostupanjske presude se navodi kako je u postupku utvrđeno da je apelant pored poslova decidno opisanih pod točkom 27. članka 35. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji Carinske uprave FBiH, ovisno o potrebi posla, u svakom momentu mogao biti zadužen da obavlja i druge poslove koje mu naredi šef ispostave, te biti upućen-preraspoređen, u smislu članka 40. Pravilnika, i na druge poslove izvan carinske ispostave. Radi se o poslovima za koje je apelant osposobljen i ispunjava uvjete. Imajući u vidu navedeno, kao i iskaz svjedoka Safete Šemdin kojoj sud nije imao posebnog razloga ne povjerovati, a koja naglašava ulogu carinika u postupku carinjenja što proizlazi i iz zakona i podzakonskih propisa u oblasti carine, sud je utvrdio kako su apelantovi poslovi na koje je raspoređen, kao i oni koji mu mogu biti stavljeni u zadatak, takve naravi da uključuju i poslove nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti koju obavlja poduzeće njegovoga sina. Djelatnost poduzeća apelantovoga sina je špediterska djelatnost koja u suštini predstavlja zastupanje subjekata-fizičkih i pravnih osoba koje vrše uvoz uvezene robe u postupku carinjenja koje obavljaju ovlašteni djelatnici Carinske uprave, među kojima značajnu ulogu imaju i carinici-samostalni referenti koju je dužnost apelant obavljao. 12. Istaknuto je kako je carinski postupak propisan zakonom i kako ga se moraju pridržavati svi, uključujući i tvrtke koje obavljaju špeditersku djelatnost a koje u carinskom postupku nastupaju umjesto uvoznika. Carinici su ti koji vrše nadzor i kontrolu onoga što su špediteri do tada uradili-napisali u deklaraciji, odnosno jesu li postupili po zakonu i podzakonskim aktima. Carinici su ti koji kontroliraju je li roba pravilno kategorizirana i prijavljena po vrsti, količini, kvalitetu onako kako je zakonom utvrđeno ili ne, što je ključno i za konačan rezultat koji interesira uvoznika (visinu obveze), te je li prateća dokumentacija koju dostavlja špediter sukladna carinskim propisima i sl. Uz to su cariniku-samostalnom referentu u opis poslova u Pravilniku o sistematizaciji navedeni i poslovi eventualne kontrole i poduzimanja posebnih mjera, proračun carinskih dadžbina i dr., sve sukladno zakonu. Pored toga, kao što je već navedeno, carinik iz jedne organizacijske jedinice može biti raspoređen u drugu, kao i na druge poslove u okviru carinske službe, među kojima je većina tipično kontrolne, nadzorne naravi. Carinici, dakle, nisu ti koji vrše poslove inspekcijskog nadzora (što tužena nikada nije ni tvrdila), ali su oni ti koji kontroliraju i špeditere, odnosno vrše nadzor nad onim što su špediteri uradili u ime uvoznika tijekom carinskoga postupka i daju ocjenu jesu li postupili po zakonu i drugim propisima ili ne. 13. Pri tome, po mišljenju suda, bez posebnog je značaja činjenica kako apelant vjerojatno ne bi bio zadužen da radi bilo šta tamo gdje nastupa poduzeće njegovoga sina, ali ocjena rada drugih špeditera i odnos prema njima tijekom postupka carinjenja može neizravno značajno uticati i na poziciju poduzeća apelantovoga sina među špediterima i uvoznicima. Stoga, po ocjeni suda, za ishod spora je bitno da se ono što apelant radi ili ono što mu se može staviti u zadatak može smatrati poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi poduzeće njegovoga sina kako je to ocijenjeno i u pobijanom drugostupanjskom rješenju od 23. prosinca 1999. godine. 14. Po mišljenju suda, apelantove tvrdnje o neustavnosti članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH predstavljaju samo apelantovo mišljenje, dok validnu ocjenu u tome može dati samo Ustavni sud, što do sada nije učinjeno. Po ocjeni suda ne mogu se prihvatiti ni apelantove tvrdnje o izravnoj opreci navedene odredbe s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), jer ni Europska konvencija ne stavlja osobne interese prije javnih interesa društva u cjelini niti sprečava državu da, u svrhu ostvarivanja javnog interesa, zakonom ograniči prava pojedinca. Po mišljenju suda, navedenom odredbom nije isključeno apelantovo pravo na rad, ali je ono u svrhu zaštite javnog interesa društva ograničeno kada je riječ o poslovima koje apelant može obavljati u ovoj specifičnoj, i za državu posebno značajnoj oblasti javnoga života. Istaknuto je kako su takva ograničenja regulirana zakonima i prisutna ne samo kod carinika nego i kod djelatnika državnih organa i agencija u cjelini, a i u mnogim drugim sferama (čak i u osiguranju, bankarstvu i dr.) ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u drugim zemljama potpisnicama Europske konvencije. Stoga je sud ocijenio kako je neutemeljen apelantov zahtjev za poništenjem rješenja Carinske uprave od 6. prosinca 1999. godine i 23. prosinca 1999. godine. Pri tome je navedeno kako apelant tijekom postupka nije dokazao postojanje nekog drugog pravnog osnova za vraćanje na posao i isplatu plaća. Kao neutemeljeni su ocijenjeni i apelantovi zahtjevi za povratak na posao, te isplatu plaća i drugih naknada za razdoblje od 7. siječnja 1999. godine do 12. siječnja 2004. godine, uključujući i doprinose MIO koje je apelant tražio u predmetnoj pravnoj stvari, a koji se također vežu za postojanje radnog odnosa. 15. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno kako je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da je apelant kao carinik radio u službi koja podrazumijeva poslove inspekcijskoga nadzora, odnosno nadzora nad zakonitošću rada, i da to radno mjesto ne dopušta koliziju odnosno sukob interesa, da zakon navedeni sukob interesa izričito, razvidno i precizno propisuje i zabranjuje, te predviđa izricanje sankcije kako je procijenila tužena donošenjem pobijanih rješenja. 16. Protiv drugostupanjske presude apelant je izjavio reviziju koju je revizijsko vijeće Suda BiH, Presudom broj Rev-9/07 od 1. listopada 2007. godine, odbilo. 17. U obrazloženju revizijske presude sud se pozvao na odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH koja je bila osnova za donošenje rješenja o prestanku apelantovog radnog odnosa. 18. Revizijski sud je našao kako je drugostupanjsko vijeće pravilno zaključilo da ono što apelant radi i ono što mu se može staviti u radni zadatak smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (špediterska djelatnost), te da je zato pravilno primijenjena odredba članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH. Po mišljenju revizijskog vijeća, pravilan je stav i nižestupanjskih vijeća koji se revizijom pobija o tome da mišljenje Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine glede odredbe članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH nema obvezujući karakter jer se radi samo o mišljenju tog Ministarstva, a autentično tumačenje daje Parlament FBiH. Broj 19–Strana104 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. 19. Također, revizijsko vijeće nije uvažilo ni apelantove prigovore koji se odnose na parnične troškove o kojim je, po mišljenju revizijskog vijeća, pravilno odlučeno na temelju odredbi članka 323. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) pred Sudom BiH. Oprečno apelantovim navodima, po mišljenju revizijskog suda tužena je u troškovniku od 29. ožujka 2006. godine dostavila popis svih troškova koje je imala i koji ukupno iznose 2.959,25 KM, a čija je visina obračunata sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Odvjetničke tarife FBiH, tj. u visini iznosa prosječne neto plaće u Federaciji BiH za mjesec siječanj 2006. godine. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 20. Apelant smatra kako je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ističe kako je članak 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave FBiH neustavan i oprečan Europskoj konvenciji. Navodi kako iz formulacije navedenoga članka proizlazi kako je norma neprecizna i može se tumačiti i primjenjivati na različite načine, odnosno apelantu nije razvidno i nedvosmisleno stavljeno do znanja da su i njegovi poslovi u rangu inspekcijskog nadzora i nadzora nad zakonitošću rada sudionika u carinskom postupku. Navodi potrebu da, ukoliko Ustavni sud zauzme stajalište da je članak 10. Zakona bio sukladan Ustavu BiH, Ustavni sud utvrdi kako su sudovi na utvrđeno činjenično stanje očevidno proizvoljno primijenili navedenu odredbu ne dovodeći je u vezu s čl. 46. i 47. istog zakona kojim je propisano da poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove iz nadležnosti organa uprave koji se odnose na neposredno izvršavanje i osiguravanje provedbe zakona i drugih propisa vrše službenici s posebnim ovlastima koje postavlja i smjenjuje rukovoditelj organa uprave, i to na razdoblje od četiri godine. Ističe kako je apelant kao samostalni referent bio skoro na najnižoj ljestvici u unutarnjem ustroju bivše Carinske uprave FBiH, odnosno Carinarnice Sarajevo, i njegove poslove je određivao i svakodnevno kontrolirao ne samo šef Carinske ispostave nego i uposlenici višeg ranga od apelantovoga. Također, po apelantovome mišljenju, sud je proizvoljno primijenio zakon i u dijelu u kojemu je tuženome dosudio troškove parničnoga postupka prema Odvjetničkoj tarifi FBiH pozivajući se samo na odredbu članka 176. ZPP-a, iako je odredbom članka 320. stavak 2. istog zakona razvidno propisano kako parnični troškovi obuhvaćaju i nagrade za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu. b) Odgovor na apelaciju 21. U svome odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo kako sudovi nisu ovlašteni cijeniti ustavnost zakona nego ih primjenjivati onako kako glase, te da eventualno mišljenje Ministarstva pravde BiH u svezi s člankom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika FBiH dato apelantu, a na koje se poziva u apelaciji, nema obvezujući karakter jer se radi o mišljenju tog Ministarstva, a autentično tumačenje daje samo tijelo propisano zaključkom Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Po mišljenju Suda BiH u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava. V. Relevantni propisi 22. UZakonu o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine("Službene novine FBiH" broj 13/98) relevantna odredba glasi: Članak 10. Ne može se primiti u radni odnos niti biti u radnom odnosu osoba koja sama ili njen član uže obitelji (roditelji, bračni drug ili djeca)u mjestu življenja te osobe obavljaju samostalno profesionalnu djelatnost, odnosno koja obavlja vlastiti obrt ili ima vlastito poduzeće, ako se prima na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog poduzeća. O okolnostima iz stavka 1. ovog članka, osoba koja se prima u radni odnos daje pismenu izjavu prilikom prijema u radni odnos. Kad se okolnosti iz stavka 1. ovog članka, steknu u tijeku službe, službenik je dužan u roku od 15 dana od dana nastanka tih okolnosti izjasniti se o tome hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti inspekcijsku službu. Članak 46. Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove iz nadležnosti organa uprave i službe za upravu koji se odnose na neposredno izvršavanje i osiguranje izvršavanja zakona i drugih propisa, vrše službenici s posebnim ovlastima. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu organa uprave i službe za upravu određuju se radna mjesta službenika s posebnim ovlastima i utvrđuju poslovi koje vrše ti službenici. Članak 47. st. 1. i 2. Službenike s posebnim ovlastima postavlja i smjenjuje, rukovoditelj organa uprave odnosno službe za upravu, ako zakonom nije drukčije određeno. Službenici s posebnim ovlastima postavljaju se na vrijeme od četiri godine i mogu, po isteku vremena na koje su postavljeni, biti ponovno postavljeni na isto radno mjesto. VI. Pravni argumenti izneseni na sjednici a) Argumenti prema kojima pobijane presude Suda BiH nisu sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine i Europskoj konvenciji 23. Glede navoda o kršenju prava na pravično suđenje naglašeno je kako su člankom 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH propisana ograničenja u obavljanju poslova inspekcijskog nadzora. Dalje, čl. 46. i 47. spomenutog zakona razvidno je propisano kako poslove inspekcijskog nadzora vrše službenici s posebnim ovlastima koje postavlja i smjenjuje rukovoditelj organa uprave. 24. Uzimajući u obzir navedene odredbe konstatirano je kako je apelant prije prestanka radnog odnosa bio raspoređen na poslove i radne zadaće samostalnog referenta u carinskoj ispostavi Pošta Sarajevo koja je bila organizacijska jedinica Carinarnice Sarajevo. Dakle, proizlazi kako apelant neprijeporno nije bio odlukom rukovoditelja organa uprave postavljen na poslove službenika s posebnim ovlastima koji obavljaju poslove inspekcijskog nadzora, već je bio raspoređen na poslove samostalnog referenta. Dalje, iz obrazloženja pobijanih odluka se ne može zaključiti kako je apelant, obavljajući poslove samostalnog referenta, obavljao i poslove inspekcijskog nadzora u smislu članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH. Iz obrazloženja pobijanih odluka može se jedino zaključiti kako bi apelant eventualno odlukom šefa carinske ispostave mogao biti zadužen da obavlja i druge poslove. Dakle, odluke redovitog suda se temelje na eventualnim mogućnostima i indicijama da apelantu budu povjereni i poslovi inspekcijskog nadzora nad radom špediterskih poduzeća bez jasnih naznaka da je apelant i obavljao te poslove. 25. Na temelju navedenoga naglašeno je kako se na apelanta, koji je bio raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta, nije mogla primijeniti odredba članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH, a temeljem koje je apelantu prestao radni odnos kod tuženoga. Prema tome, predmetni postupak nije bio pravičan onako kako to zahtjeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije, jer iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava na apelantovu štetu. b) Argumenti prema kojima su pobijane presude Suda BiH sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine i Europskoj konvenciji 26. U svezi s tim kako nije prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana105 stavak 1. Europske konvencije naglašeno je da su redoviti sudovi dali razvidno i precizno obrazloženje glede primjene odredbe članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH na apelantov slučaj. Navedeno obrazloženje se ne smatra proizvoljnim i zadovoljava kriterije iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naglašeno je kako u konkretnom slučaju postoji sukob interesa između poslova koje je apelant obavljao u Carinskoj upravi i javnog interesa. Stoga je naglašeno kako je pravilan zaključak redovitih sudova da se ono što apelant radi i ono što mu se može staviti u radni zadatak smatra poslovima nadzora nad zakonitošću rada u oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (špediterska djelatnost), te da zato nema proizvoljnosti u primjeni odredbe članka 10. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH. Prema tome, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. c) Donošenje odluke 27. Imajući u vidu kako ni za jedan prijedlog odluke nije identično glasovalo najmanje pet sudaca, primijenjen je članak 40. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda koji glasi: 3. Izuzetno, kada u plenarnoj sjednici u donošenju odluke sudjeluje manje od ukupnog broja od devet sudaca, i to zbog razloga navedenih u članku 93. stavak 1. ili članku 90. stavak 6. ovih pravila, kao i kada nisu izabrani svi suci, ili kada je sudac/suci u duljem razdoblju, zbog bolesti, spriječen obnašati svoju funkciju, ukoliko najmanje pet sudaca ne glasuje identično o prijedlogu odluke o zahtjevu/apelaciji, smatra se da je donesena odluka kojom se zahtjev/apelacija odbija. 4. Obrazloženje odluke iz stavka 3. ovoga članka sadrži navode o svim pravnim stavovima koji su izneseni na sjednici. 28. Sukladno članku 40. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, smatra se da je apelacija odbijena. Prema članku 40. stavak 4. Pravila Ustavnog suda, obrazloženje ove odluke sadrži sve pravne stavove koji su izneseni na sjednici. VII. Zaključak 29. Smatra se odbijenom apelacija koju je apelant podnio protiv presuda Suda BiH br. Rev-9/07 od 1. listopada 2007. godine, Gž-38/06 od 27. veljače 2007. godine i P-50/04 od 10. travnja 2006. godine, zbog toga što ni za jedan prijedlog odluke nije identično glasovalo najmanje pet sudaca. 30. Na temelju članka 40. stavak 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr.Miodrag Simović,v.r. Broj 19–Strana106 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. SADRŽAJ PREDSTAVNIČKI/ZASTUPNIČKI DOM PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 396 Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje postupaka javnih nabavki u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH 1 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 397 Uredba o procesu strateškog planiranja, godišnjeg planiranja i izvještavanja u federalnim ministarstvima 1 398 Odluka o raspisivanju Javnog konkursa za postavljenje direktora Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine 9 399 Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar na Odluku o izmjenama i dopunama Statuta JP Autoceste Federacije Bosne i Hercegovine društvo sa ograničenom odgovornošću Mostar 9 400 Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar na Odluku o privremenom imenovanju vršioca dužnosti direktora Uprave JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar 9 401 Odluka o davanju suglasnosti za imenovanje člana Uprave-ravnatelja J.P. Nacionalni park "Una" d.o.o. Bihać 9 402Odluka o obustavljanju izvršavawa pojedinih rashoda i izdataka u Buxetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu (srpski jezik) 10 Odluka o obustavljanju izvršavanja pojedinih rashoda i izdataka u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu (bosanski jezik) 10 Odluka o obustavljanju izvršavanja pojedinih rashoda i izdataka u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu (hrvatski jezik) 10 403Odluka o davanju na korišćenje bicikala kantonalnim ministarstvima unutrašwih poslova i Policiji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (srpski jezik)10 Odluka o davanju na korištenje bicikala kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova i Policiji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 11 Odluka o davanju na korištenje bicikala kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova i Policiji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 11 404 Odluka o odobravanju prijenosa prava vlasništva na putničkom motornom vozilu 11 405 Odluka o kriterijima za izbor i imenovanje direktora Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine 11 406 Rješenje o imenovanju članova Nadzornog odbora Projekta podrške mrežama socijalne sigurnosti i zapošlja- vanja (SSNESP) u Federaciji Bosni i Hercegovini 12 407 Rješenje V. broj 313/11 12 408 Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Radne grupe za utvrđivanje stepena realizacije plana razvojnih projekata u Federaciji Bosne i Hercegovine 2011.-2013. godine i izradu prijedloga mjera za povećanje stepena realizacije 12 409 Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Radne grupe za utvrđivanje mjera štednje u federalnim organima uprave i federalnim upravnim organizacijama 13 FEDERALNO MINISTARSTVO FINANSIJA/ FINANCIJA 410Pravilnik o izmjenama Pravilnika o dinamici fiskalizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 13 Pravilnik o izmjenama Pravilnika o dinamici fiskaliza- cije u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 14 Pravilnik o izmjenama Pravilnika o dinamici fiskaliza- cije u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 14 411 Uvjerenje o ispunjenosti tehničkih i funkcionalnih karakteristika dijelova fiskalnog sistema 14 412 Uvjerenje o ispunjenosti tehničkih i funkcionalnih karakteristika dijelova fiskalnog sistema 14 413 Uvjerenje o ispunjenosti tehničkih i funkcionalnih karakteristika dijelova fiskalnog sistema 14 FEDERALNO MINISTARSTVO POQOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA 414Instrukcija za provođenje programa posebnog nadzora (sistemske kontrole) karantinskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 15 Instrukcija za provođenje programa posebnog nadzora (sistemske kontrole) karantinskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 18 Instrukcija za provedbu programa posebnog nadzora (sustavne kontrole) karantenskih štetnih organizama na krompiru u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik)20 FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ ZRAKOPLOVSTVO Rješenje o imenovanju Komisije za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci 23 Rješenje o imenovanju Komisije za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci 23 Rješenje o imenovanju Komisije za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci 24 Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke 24 INSTITUT ZA MEDICINSKO VJEŠTAČEWE ZDRAVSTVENOG STAWA SARAJEVO Ispravke Uputstva - Naputka za primjenu liste invaliditeta broj U.O.16/10 od 31.03.2010. godine 25 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 1676/10 (srpski jezik) 26 Odluka broj AP 1676/10 (bosanski jezik) 30 Odluka broj AP 1676/10 (hrvatski jezik) 35 Odluka broj AP 1769/08 (srpski jezik) 40 Odluka broj AP 1769/08 (bosanski jezik) 43 Odluka broj AP 1769/08 (hrvatski jezik) 46 Odluka broj AP 1806/08 (srpski jezik) 49 Odluka broj AP 1806/08 (bosanski jezik) 52 Odluka broj AP 1806/08 (hrvatski jezik) 56 Odluka broj AP 1880/08 (srpski jezik) 59 Odluka broj AP 1880/08 (bosanski jezik) 64 Odluka broj AP 1880/08 (hrvatski jezik) 68 Odluka broj AP 2135/08 (srpski jezik) 72 Odluka broj AP 2135/08 (bosanski jezik) 75 Odluka broj AP 2135/08 (hrvatski jezik) 78 Odluka broj AP 2660/08 (srpski jezik) 81 Odluka broj AP 2660/08 (bosanski jezik) 84 Odluka broj AP 2660/08 (hrvatski jezik) 86 Odluka broj AP 3181/07 (srpski jezik) 88 Odluka broj AP 3181/07 (bosanski jezik) 90 Odluka broj AP 3181/07 (hrvatski jezik) 93 Odluka broj AP 3197/07 (srpski jezik) 95 Odluka broj AP 3197/07 (bosanski jezik) 99 Odluka broj AP 3197/07 (hrvatski jezik) 102 Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana107 Broj 19–Strana108 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana109 Broj 19–Strana110 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Srijeda,13. 4. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 19–Strana111 Broj 19–Strana112 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 13. 4. 2011. Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefoni: Centrala: 722-030 - Direktor: 722-061 - Pretplata: 722-054, faks: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050, faks: 722-074 - Služba za pravne i opšte poslove: 722-051 - Računovodsto: 722-04, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa:UNICREDITBANKDD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 -HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 -RAIFFEISEN BANKd.d. BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: GIK "OKO" d. d. Sarajevo - Za štampariju: Mevludin Hamzić - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavawa poreske fakture. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata zaIpolugodište 2011. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata zaIpolugodište 2011. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Webizdanje:http: //www.sluzbenenovine.bagodišwa pretplata 200,00 KM po korisniku