O imenovanju komi sije za izradu "Polazne osnove strategije sigurnosti drumsk og
787 Na osnovu člana 27. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/05) i ovlaštenja iz Odluke o izradi "Polazne osnove strategije sigurnosti drumskog saobraćaja" Vlade Federacije Bosne i Hercegovine V broj 575/07 od 28. au gusta 2007. godine, federalni ministar unutrašnjih poslova - federalni ministar unutarnjih poslova donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA IZRADU "POLAZNE OSNOVE STRATEGIJE SIGURNOSTI DRUMSK OG SAOBRAĆAJA" I. Imenuje se Komisija za izradu dokumenta pod nazivom "Polazne osnove strategije sigurnosti drumskog saobraćaja" u sljedećem sastavu: 1.TAIB SPAHIĆ, zaposlen na Policijskoj akademiji u sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova - Federalnog ministarstva unutarnjih poslova, predsjednik Komisije, 2.Prof. dr. DRAGAN ĐURANOVIC, zaposlen na Saob - rać ajno tehničkom fakultetu u Doboju, zamjenik predsjed - nika Komisije, 3.LJUBO PRAVDIĆ, zaposlen u Javnom preduzeću Direkcija cesta Federacije Bosne i Hercegovine, zamjenik predsjed - nika Komisije, 4.SENAD KAJDIĆ, zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Bihać, član Komisije, 5.IVICA GAŠPAR, zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Zapadno-hercegovačkog kantona Ljubuški, član Komisije, 6.KEMAL ADEMOVIĆ, zaposlen u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova - Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova, član Komisije, 7.ADMIR KATICA, zaposlen u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova - Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova, član Komisije, 8.SEMIR ŠUT, zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova - Ministarstvu unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, član Komisije, 9.Doc. dr. SAFET KAPO, zaposlen u Federalnoj upravi policije u sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova-Federalnog ministarstva unutarnjih poslova, član Komisije, 10.Prof. dr. OSMAN LINDOV, zaposlen na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu, član Komisije, 11.FAHRUDIN ABAZ, bivši uposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, član Komisije, 12.ŽELJKO KLISARA, zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, član Komisije, 13.PAVO BOBAN, zaposlen u Ministarstvu prometa i komunikacija Federacije Bosne i Hercegovine, član Komisije. za stručno lice Komisije: imenuje se NERMIN ŠEHOVIĆ, zaposlen u Federalnoj upravi policije u sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova - Federalnog ministarstva unutarnjih poslova. II. Zadatak Komisija je da izradi dokument "Polazne osnove strategije sigurnosti drumskog saobraćaja" i isti dostavi ministru Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova - Federalnog ministarstva unutarnjih poslova najkasnije do 31.01.2008. godine. III. Komisija je dužna o svom radu, do izrade navedenog dokumenta, sačinjavati redovne mjesečne izvještaje i dostavljati ih ministru Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova - Federalnog ministarstva unutarnjih poslova. IV. Zadaci stručnog lica Komisije su: stručni poslovi za Komisiju, te priprema zapisnika sa sastanka Komisije i izvještaja o radu Komisija, vođenje dokumentacije i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. V. Za učešće u radu Komisije, njenim članovima i stručnom licu Komisije pripada naknada u skladu sa tačkom IV i V Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/04 i 41/05), o čemu se donosi posebno rješenje. IV. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-07/2-02-2-75 17. septembra/rujna 2007. godine Sarajevo Ministar Muhidin Alić, s. r. FEDERALNO MINISTARSTVO FINANCIJA/FINANSIJA POREZNA UPRAVA - SREDIŠNJI URED SARAJEVO Na osnovu člana 4. stav 2. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/02 i 28/04) i člana 7. Zakona o javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06), a shodno Odluci, broj 10/04-3-14-1955/07 od 13. jula 2007. godine, direktor donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE I. Imenuje se Komisija za provođenje postupka javne nabavke za: LOT - 1 ODIJELA............... 250 kom. LOT - 2 KOŠULJE............... 250 kom. LOT - 3 KRA VA TE.............. 250 kom. u sastavu, i to: 1.AMIR CERIĆ, predsjednik Komisije 2.AIDA HAKALOVIĆ, član Komisije 3.SENADIN AVDUKIĆ, član Komisije II. Za sekretara Komisije imenuje se MUNEVERA ĐEDOVIĆ koja nema pravo glasa. III. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, otvori prispjele ponude, sačini zapisnik o otvaranju ponuda, ocijeni prispjele ponude i sačini obavještenja učesnicima o rezultatima izbora i izvještaj o radu sa preporukom o zaključivanju ugovora sa najpovoljnijim ponudiocem. IV. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnika sa sastanka Komisije i izrada izvještaja o radu Komisije. V. Komisija je dužna obaviti zadatak u zakonu utvrđenim rokom. VI. Po izvršenom zadatku članovima Komisije i sekretaru pripada naknada u visini propisanoj tačkom V. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05) i ista će se utvrditi posebnim rješenjem. VII. Rješenje stu pa na snagu danom dostavljanja svim članovima Komisije. Broj 10/04-3-14-1955/07-K.H. 13. septembra/rujna 2007. godine Sarajevo Direktor Midhat Arifović, s. r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNO ZRAKOPLOVSTVO/AVIJACIJU Na osnovu člana 30. Pravilnika o javnim nabavkama broj 10-1-02-1-288-1/05 od 11. maja 2005. godine i Rješenja federal - nog ministra prometa i komunikacija broj 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007.godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA PROCES PROVOĐENJA UBRZANOG PREGO VARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVLJIVANJ A OBAVJEŠTENJA O NABAVCI Član 1. U Komisiju za proces provođenja ubrzanog pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci rezervnih dijelova za radionavigacijski uređaj VOR/DME za potrebe Centra kontrole zračnog prometa Tuzla - Federalne direkcije za civilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, imenuju se: 1.ŠERIF SALKIĆ, predsjednik 2.MEHMED SMAJIĆ, član 3.BOJANA RADIVOJEVIĆ, član 4.SUZANA ŠIMUNOVIĆ-ZOVKO, sekretar Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog Rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 01.10.2007.godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog Rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru doku - menata potpisanih od strane predsjednika Komisije, –ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-1549-3/07 19. septembra/rujna 2007. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 30. Pravilnika o javnim nabavkama broj 10-1-02-1-288-1/05 od 11. maja 2005.godine i rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija broj 03/2-34-1- 104-1/07 od 5. aprila 2007.godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA PROCES PROVOĐENJA UBRZANOG PREGO VARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVLJIVANJ A OBAVJEŠTENJA O NABAVCI Član 1. U Komisiju za proces provođenja, ubrzanog pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci digitalnog magnetofona i MDF ormara za potrebe Centra kontrole zračnog prometa Tuzla za potrebe Federalne direkcije za civilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, imenuju se: 1.ŠERIF SALKIĆ, predsjednik 2.MEHMED SMAJIĆ, član 3.BOJANA RADIVOJEVIĆ, član 4.ANA CVITANOVIĆ, sekretar Komisije. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog Rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskrm aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/ zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan člnom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 01.10.2007. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog Rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika komisije, –ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati izjvu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovo Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-1489-3/07 11. septembra/rujna 2007. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. KOMISIJA ZA KONCESIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 70. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), i na osnovu člana 1. stav 2. alineja 2. Odluke o načinu obrazovanju i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05), a u vezi Poglavlja II stav 7. Smjernica za uspostavu i jačanje interne kontrole kod budžetskih korisnika ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/05), predsjednik Komisije za koncesije donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA IZRADU PRAVILNIKA O INTERNIM KONTROLAMA - KO NTROLNIM POSTUPCIMA KOMISIJE ZA KONCESIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVI NE I. Imenuje se Komisija za za izradu Pravilnika o internim kontrolama-kontrolnim postupcima Komisije za koncesije Federacije BiH u sastavu: 1.EKREM DURMO, predsjednik 2.GORDANA BRAČKOVIĆ, član 3.ALMA AVDIĆ, član II. Zadatak Komisije je da na osnovu uređenih i ovjerenih pisanih procedura i postupaka izradi Pravilnika o internim kontrolama-kontrolnim postupcima, u skladu sa Smjernica za uspostavu i jačanje interne kontrole kod budžetskih korisnika. III. Rok za izvršenje zadataka iz tačke II ovog Rješenja je 30 dana od dana donošenja ovog Rješenja. IV. Naknada članovima Komisije iz tačke I ovog Rješenja, sekretaru Komisije utvrdit će se posebnim rješenjima po provedenom postupku nabavke u skladu sa tačkom IV i V Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05). V. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-1-05-267/07 27. jula/srpnja 2007. godine Sarajevo Predsjednik Komisije dr. sc. Šefik Koričić, s. r. Na osnovu člana 70. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) i člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05), a u vezi sa Odlukom o nabavci kroz konkurentski postupak broj 01-1-14-4-216/07-1 od 4. jula 2007. godine, predsjednik Komisije za koncesije donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA JAVNE NABAVKE I. Imenuje se Komisija za javne nabavke roba u Komisiji za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) u sastavu: 1.MIRSAD HASANIĆ, predsjednik 2.EKREM DURMO, član 3.GORDANA BRAČKOVIĆ, član 4.ALMA AVDIĆ, sekretar II. U provođenju postupka javnih nabavki Komisija je dužna postupati u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, podzakonskim aktima, Pravilnikom o postupku nabavke roba, vršenju usluga i ustupanju radova Komisije za koncesije Federacije BiH i Odlukom o nabavci kroz konkurentski postupak. III. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada, izradi metodologiju za ocjenu ponuda, pripremi i osigura tendersku dokumentaciju, organizira i provede javno otvaranje blagovremeno prispjelih ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude, sačini zapisnik o otvaranju ponuda, sačini izvještaj o radu, da preporuku za dodjelu ugovora i pripremi nacrte ugovora u skladu sa zakonom i provedbenim propisima. IV. Sekretar Komisije nema pravo glasa. Zadatak sekretaru Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnika sa sastanka Komisije, izvještaja o radu Komisije i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. V. Rok za izvršenje zadataka iz tačke III ovog Rješenja je 60 dana od dana donošenja ovog Rješenja. VI. Ovlašćenje Komisije u vršenju zadatak iz tačke III ovog Rješenja su: 1.direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenje ponuda sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od predsjednika Komisije, 2.ovlašćenje za pregovore, 3.ovlašćenje da po potrebi angažuje stručna lica koja će učestvovati u radu Komisije, bez prava odlučivanja, kao pomoć u rješavanju određenih elemenata ponude. VII. Članovi Komisije iz tačke I ovog Rješenja, sekretar Komisije i stručna, osoba dužni su čuvati kao poslovnu tajnu sve podatke i saznanja koja steknu u radu Komisije o čemu su dužni potpisati izjavu o čuvanju poslovne tajne, kao i izjavu o nepristrasnosti i povjerenju u odnosu na ponuditelje, koji su sastavni dio ovog Rješenja. VIII. Naknada članovima Komisije iz tačke I ovog Rješenja, sekretaru Komisije utvrdit će se posebnim rješenjima po provedenom postupku nabavke u skladu sa tačkom IV i V Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05). IX. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama BiH". Broj 01-1-14-4-216/07-2 4. jula/srpnja 2007. godine Sarajevo Predsjednik Komisije dr. sc. Šefik Koričić, s. r. MINISTARSTVO KOMUNIKACIJA I PROMETA/TRANSPORTA BOSNE I HERCEGOVINE Na temelju članka 203. stavak 3., a u svezi članka 252. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Službeni glasnik BiH", broj 6/06), ministar komunikacija i prometa, u suradnji sa entitetskim ministarstvima unutarnjih poslova u Bosni i Hercegovini i Policijom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, donosi PRAVILNIK 1 O DIMENZIJAMA, UKUPNOJ MAS I I OSOVINSKOM OPTEREĆENJU VOZILA, O UREĐAJIMA I OP REMI KOJU MORAJU IMATI VOZILA I O OSNOVNIM UVJETIMA KOJE MORAJU IS PUNJAVATI UREĐAJI I OPREMA U PROMETU NA CESTAMA POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuju se dimenzije vozila, ukupne mase vozila, osovinska opterećenja vozila i osnovni uvjeti koje moraju da ispunjavaju uređaji i oprema na vozilima u prometu na cestama i koji na vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozila mogu sigurno učestvovati u prometu na cestama, kao i drugi tehnički uvjeti kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima koji su od značaja za sigurnost prometa. Članak 2. (1)Dimenzije vozila, u smislu ovog Pravilnika, su gabaritne dimenzije vozila i skupa vozila i dimenzije vozila koje su od posebnog značaja za sigurnost prometa na cestama. (2)Masa vozila, u smislu ovog Pravilnika, je najveća dozvoljena i sopstvena masa vozila, nosivost vozila i masa kojom vozilo pritiska na podlogu (osovinska opterećenja). (3)Ukoliko to nije ovim Pravilnikom drugačije određeno dimenzije vozila iz stava (1) ovog članka određuju se sukladno standardu BAS ISO 612 (Road ve hi cles - Di men - sions of mo tor ve hi cles and tonjed ve hi cles - Terms and def i - ni tions; Cestovna vozila - Dimenzije motornih i priključnih vozila - Pojmovi i definicije), u daljnjem tekstu: stan dard BAS ISO 612. (4)U smislu ovog Pravilnika, pojedini pojmovi koji se koriste kod vozila sa pogonom na gas imaju sljedeće značenje: a)gas, kao pogonsko gorivo za vozila, je ukapljeni naftni gas, smjesa propana i butana, (UN oznake 1965; međunarodne oznake LPG = liquefied petroleum gas), u daljnjem tekstu: LPG, ili komprimirani prirodni gas, čiji radni tlak ne prelazi 22 MPa, tj. 220 bara, (UN oznake 1971, međunarodne oznake CNG = compressed natural gas), u daljnjem tekstu: CNG; b)Vozilo pogonjeno gasom je motorno vozilo koje kao pogonsko gorivo koristi LPG ili CNG, samostalno ili kao alternativno gorivo benzinu ili kao gorivo u smjesi sa dizel gorivom; c)Servisna radionica za servisiranje i prepravku vozila pogonjenih gasom (u daljnjem tekstu: servisna radionica), je pravna osoba koja ispunjava propisane uvjete i koja je od ovlašćene institucije dobilo odobrenje da može servisirati motorna vozila pogonjena gasom i na motorna vozila može vršiti ugradnju uređaja i opreme za pogon gasom; d)Serviser za prepravku i servisiranje vozila pogonjenih gasom (u daljnjem tekstu: serviser), je uposlenik servisne radionice koji je osposobljen da vrši ugradnju i servisiranje uređaja za pogon motornih vozila gasom; e)Certifikat posude pod tlakom koja služi kao rezervoar gasa za pogon motornog vozila (u daljnjem tekstu: certifikat), je dokument koji propisuje ovlašćena institucija, a koji ovjerava inspekcija nadležna za posude pod tlakom; f)Uvjerenje za uređaj ugrađen u vozilo pogonjeno gasom (u daljnjem tekstu: uvjerenje), je dokument koji propisuje i izdaje ovlašćena institucija; g)Karton ovjere tehničke ispravnosti uređaja ugrađenog u vozilo pogonjeno je obrazac koji propisuje ovlašćena institucija, a koji ovjerava postaja tehničkog pregleda kada utvrdi da je urađaj za gas tehnički ispravan. Članak 3. Pod uređajima na motornim i priključnim vozilima u prometu na cestama, u smislu ovog Pravilnika, podra zumi jevaju se: a)uređaji za upravljanje, b)uređaji za zaustavljanje, c)uređaji za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova, d)uređaji koji omogućavaju normalnu vidljivost, e)uređaji za davanje zvučnih znakova, f)uređaji za kretanje vozila unatrag, g)uređaji za kontrolu i davanje znakova, h)uređaji za odvođenje i ispuštanje ispušnih gasova i)uređaji za spajanje vučnog i priključnog vozila j)uređaji za pogon vozila na alternativna goriva (gas) k)ostali uređaji od posebnog značaja za sigurnost prometa (karoserija/kabina za vozača i prostor za putnike, gume, blatobrani, branici, štitnici od podlijetanja sa zadnje strane 1 Pravilnik objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 23/07 vozila, štitnici od podlijetanja sa bočnih strana vozila, priključci za sigurnosne pojaseve, priključci za vuču, uređaji za osiguranje vozila od neovlašćene uporabe, za odmrzavanje i odmagljivanje, dječja sjedala, nasloni za glavu). Članak 4. Pod opremom vozila u prometu na cestama, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)rezervni kotač; b)aparat za gašenje požara; c)znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste; d)oprema za pružanje prve pomoći (kutija prve pomoći); e)klinasti podmetači; f)čekić za razbijanje stakla; g)rezervne žarulje i osigurači; h)prsluk za vozača sa svjetlosno reflektirajućim osobinama; i)sigurnosni pojasevi; j)uže ili poluga za vuču; k)zimska oprema; l)znak za označavanje sporih vozila; m)znak za označavanje dugih vozila; POGLAVLJE II. DIMENZIJE I MASE VOZILA Članak 5. (1)Dužina motornih i priključnih vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, ne smije prekoračiti slijedeće vrijednosti: a)motorna i priključna vozila - sa izuzetkom autobusa i poluprikolica 12,00 m b)dvoosovinski autobusi/trolejbusi - uključujući i pripadajuće dijelove koji se mogu skinuti 13,50 m c)autobusi/trolejbusi sa više od dvije osovine - uključujući i pripadajuće dijelove koji se mogu skinuti 15,00 m d)autobusi/trolejbusi koji su konstru ktivno izvedeni kao zglobni (motorna vo zila čija je korisna površina podi je ljena putem zgloba, ali kod kojih uprav ljani dio ne predstavlja samostalno vozilo) 18,75 m (2)Dužina kombinacija vozila (skupova vozila), uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, vodeći računa o stavku (1) točka a) ovog članka, ne smije prekoračiti slijedeće vrijednosti: a)tegljač sa poluprikolicom kao i kombinacija vozila (skupovi vozila) koji po vrsti odgovaraju ovom opisu, izuzev skupa vozila pod točkom b) ovog stavka 15,50 m b)tegljač sa poluprikolicom, pri čemu djelimične dužine ne smiju prekoračiti slijedeće vrijednosti: 1.razmak između vertikalne ose kraljevog čepa i stražnjeg dijela vozila ne veća od 12,00 m 2.radijus prednjeg prepusta ne veći od 2,04 m (svi dijelovi poluprikolice ispred kraljevog čepa treba da budu obuhvaćeni zamišljenom kružnicom opisanom sa datim radijusom sa centrom kružnice u vertikalnoj osi kraljevog čepa) 16,50 m c)skupovi vozila (motorna vozila sa jednom ili dvije prikolice) izuzev skupova vozila pod točkom 4. ovog stavka 18,00 m d)skupovi vozila koji se sastoje iz motornog vozila i jedne prikolice za prijevoz tereta, pri čemu djelimične dužine ne smiju prekoračiti slijedeće vrijednosti: 1.razmak između prednje najisturenije vanjske točke tovarnog prostora iza kabine motornog vozila i stražnje najisturenije vanjske točke tovarnog prostora prikolice skupa vozila, uz oduzimanje razmaka između stražnje najisturenije vanjske točke tovarnog prostora motornog vozila i prednje najisturenije vanjske točke prikolice skupa vozila ne veći od 15,65 m 2.razmak između prednje najisturenije vanjske točke tovarnog prostora iza kabine motornog vozila i stražnje najisturenije vanjske točke tovarnog prostora prikolice skupa vozila ne veći od 16,40 m 18,75 m (3)Kod vozila sa nadgradnjom, te teretnih vozila bez kabine vozača, djelimične dužine se odnose na nadgradnju. (4)Kod skupova vozila koji se sastoje od autobusa i prikolice najveća dopuštena dužina iznosi, uz poštivanje odredbi stavka (1) točka a), b) i c) ovog članka, 18,75 m. (5)Dužina ili djelimična dužina pojedinačnog vozila ili skupa vozila, sa izuzetkom vozila i skupa vozila navedenih u stavku (7) ovog članka, je dužina u koju se ubrajaju svi elementi koji se izvlače, preklapaju, rasklapaju ili na neki drugi način pričvršćuju za vozilo, naprijed ili nazad (do maksimalno mogućeg položaja), a koje služe za pridržavanje tereta, te oprema i uređaji koji se za vrijeme vožnje nalaze na vozilu. Pri tome se kod skupova vozila njihova dužina mjeri kada središnje uzdužne ose motornog vozila i priključnog vozila zajedno čine pravu crtu. Kod skupova vozila koji nemaju vučne elemente koji omogućavaju samostalnu promjenu dužine treba da zadovolje i odredbe stavka (8) ovog članka a da pri tome nema vršenja korekcija upravljanja od strane vozača ili drugih osoba. Ukoliko se koriste vučni elementi koji imaju mogućnost samostalne promjene dužine, mora konstrukcijski biti izvedeni tako da, nakon prolaza kroz zavoj, ovi ponovno zauzmu početnu dužinu prije ulaska u zavoj i to bez vremenskog kašnjenja. (6)Dužine i djelimične dužine pojedinačnih vozila i skupova vozila određuju se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.1. a)Pri mjerenju dužina ili djelimičnih dužina (odstupanja u odnosu na spomenuti standard) ne uzimaju se u obzir: 1.Brisači i elementi za pranje, 2.Prednje i zadnje registarske pločice, 3.Pričvršćenja i zaštitni elementi za carinske plombe, 4.Pristroji za osiguravanje cerade i njeni zaštitni elementi, 5.Svjetlosno-tehnički elementi, 6.Zrcala i drugi sustavi za neizravno ostvarivanje vidljivosti, 7.Vodovi za usisavanje zraka, 8.Uzdužni graničnici za izmjenjive nadgradnje, 9.Stepenice i ručke, 10.Hidraulične podizne rampe ili uređaji iste namjene u položaju za vožnju, 11.Uređaji za spajanje priključnog vozila kod motornih vozila, 12.Kod vozila, izuzev tegljača, sporedni agregati koji se nalaze ispred tovarnog prostora, 13.Kod električnih vozila elementi u obliku poluga i slično koji služe za preusmjeravanje električne energije prema vozilu, 14.Vanjski zaštitnici od sunca. b)Prethodno rečeno važi samo kada predmetni element ne produžava tovarni prostor, niti izravno niti neizravno. Uređaji ili elementi kod skupova vozila koji se postavljaju na zadnji dio priključnog vozila ili na prednji dio motornog vozila se, za razliku od prethodnih slučajeva, uračunavaju u ukupnu dužinu skupa vozila. (7)Za skupove vozila namijenjenih za prijevoz vozila s obzirom na njihovu dužinu važe odredbe stavka (2) točke d) ovog članka, kod kombinacije vozila tegljač poluprikolica namijenjenih za prijevoz vozila važe odredbe stavka (4) točka b) ovog članka. Prekoračenja propisanih dužina putem elemenata za dodatno osiguravanje i stabiliziranje dopuštenih prepusta tereta kod ovih skupova vozila i kod kombinacija tegljač poluprikolica ne uzimaju se u obzir pri određivanju dužine, ukoliko prevoženi teret prelazi preko predmetnih dodatnih elemenata. Pri određivanju djelimičnih dužina mostovi u pravcu vožnje, a koji služe za prijevoz vozila između motornog vozila i prikolice ne uzimaju se u obzir. (8)Motorna vozila i skupovi vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, moraju biti tako konstruirana i izvedena da prilikom vožnje u krugu od 360° prebrisana površina kruga, vanjskog radijusa 12,50 m, ne bude šira od 7,20 m. Pri tome prednja najisturenija točka motornog vozila, a kod vozila koji imaju zadnju upravljivu osovinu zadnja najisturenija točka, mora biti vođena po krugu radijusa 12,5 m. Pri ulasku u prethodno opisani krug u pravcu tangente na njega ne smije ni jedan dio motornog vozila ili skupa vozila prekoračiti ovaj pravac više od 0,80 m. Izuzetak od ove odredbe čine samohodni kombajni koji pri ulasku u prethodno opisani krug po tangenti, pravac tangente smiju prekoračiti do 1,6 m izvan kruga. Kod autobusa/trolejbusa se pri mirovanju vozila na podlozi iscrtava crta koja ide duž one vertikalne strane vozila koja je okrenuta izvan kruga, a koja tangira krug. Kod autobusa/trolejbusa koji su izvedeni kao zglobna vozila dva kruta dijela moraju biti postavljena paralelno prema ovoj površini. Ako vozilo iz pravolinijske vožnje ulazi u prethodno opisanu prebrisanu površinu, to nijedan dio ne smije datu vertikalnu ravan prekoračiti za više od 0,60 m. (9)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH (MUP, SIPA, DGS, OSA, i sl.) ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 6. (1)Širina motornih i priključnih vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, izuzimajući uređaje za čišćenje snijega i vozila namijenjenih za zimsko održavanje cesta, mogu imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Općenito 2,55 m b)kod vozila namijenjenih za poljo pri vredu i šumarstvo, kojima se obavlja određeni specifičan rad, kao i kod vučnih vozila ili specijalnih vozila koja su predviđena za prihvat oruđa za poljoprivredu ili šumarstvo, kao i vozila koja su opremljena oruđima i uređajima namijenjenih za održavanje ceste 3,00 m c)prikolice koje vuku motocikli, bicikli s motorom, i drugi dvotočkaši 1,00 m d)vozila sa stalnim ili izmjenjivim klimatiziranim nadgradnjama, koje su namijenjene i opremljene za prijevoz roba u temperiranom okruženju i čiji su bočni zidovi uključujući i toplotnu izolaciju minimalne debljine 45 mm 2,60 m e)putnička vozila 2,50 m (2)Najveća dopuštena širina motornih i priključnih vozila određuje se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.2. Mjerenje se provodi sa zatvorenim vratima i oknima i kotačima okrenutim u uzdužnom pravcu vozila. Pri mjerenju širine (odstupanja u odnosu na spomenuti stan dard) ne uzimaju se u obzir: a)Pričvršćenja i zaštitni elementi za carinske plombe, b)Pristroji za osiguravanje cerade i njeni zaštitni elementi, c)Istureni fleksibilni elementi sustava za zaštitu od prskanja (blatobrani) izvedenih sukladno direktivi 91/226/EEC od 27.03.1991. god. d)Svjetlosno-tehnički elementi, e)Zrcala i drugi sustavi za neizravno ostvarivanje vidljivosti, f)Stube koje se mogu izvlačiti ili preklopiti namještene u položaj pri vožnji, g)Hidraulične podizne rampe ili uređaji iste namjene u položaju za vožnju, ukoliko nisu više od 10 mm bočno istureni u odnosu na vozilo, te da su prednji odnosno zadnji uglovi ovih uređaja zaobljeni sa minimalnim radijusom od 5 mm, a prednji i stražnji rubovi zaobljeni sa minimalnim radijusom od 2,5 mm, h)Pokazivači defekta pneumatika, i)Pokazivači tlaka u pneumaticima, j)Deformiranje pneumatika u zoni nalijeganja. (3)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 7. (1)Visina motornih i priključnih vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, može imati maksimalnu vrijednost 4 m. (2)Visina vozila određuje se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.3. Pri mjerenju visine vozila (odstupanja u odnosu na spomenuti stan dard) ne uzimaju se u obzir: a)Savitljive antene, b)Kod električnih vozila elementi u obliku poluga i slično koji služe za preusmjeravanje električne energije prema vozilu, u podignutom položaju. (3)Kod vozila koji imaju mogućnost mijenjanja visine putem sustava koji se nalazi na osovinama vozila (npr. pneumatski sustav oslanjanja i sl.) njihov utjecaj na promjenu visine vozila treba uzeti u obzir. (4)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 8. Odredbe članaka 5., 6. i 7. ovog Pravilnika ne primjenjuju se na bicikle s motorom, lake motocikle, lake tricikle i četverocikle, motocikle s bočnom prikolicom, tricikle i četverocikle, a čije dimenzije mogu imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Širina 1.laki tricikli i četverocikli, motocikli s bočnom prikolicom, tricikli i četve - rocikli 2,00 m 2.bicikli s motorom, laki motocikli i motocikli 1,00 m b)Visina 2,50 m c)Dužina 4,00 m Članak 9. Za vrijednosti navedene u člancima 5., 6., 7. i 8. ovog Pravilnika, nema tolerantnih vrijednosti. Članak 10. (1)Prepust na motornim i priključnim vozilima može iznositi najviše 50% razmaka između osovina. (2)Izuzetno od odredbe stavka (1) ovog članka, na dvoosovinskim motornim vozilima sa kabinom iznad motora i na autobusima, prepust može iznositi najviše 60% razmaka između osovina, a na autobusima sa motorom između prednje i zadnje osovine najviše 63% razmaka između osovina. (3)Odredbe stavaka (1) i (2) ovog člank se ne primjenjuju na vozila sa ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radnji. (4)Za poluprikolice, umjesto razmaka između osovina, uzima se rastojanje između vertikalne ose obrtnog postolja i simetrale osovina, odnosno zadnje osovine poluprikolice. (5)Odredbe ovog člank ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 11. (1)Tehnički dopušteno osovinsko opterećenje je opterećenje koje se ne smije prekoračiti, uz poštivanje izdržljivosti materijala i navedenih odredbi u slijedećim člancima ovog Pravilnika: a)gume na vozilima: prema članku 120. ovog Pravilnika; b)uređaji za zaustavljanje vozila: prema člancima 17. do 22. ovog Pravilnika (2)Tehnički dopuštena ukupna masa vozila je masa koja se ne smije prekoračiti, uz poštivanje izdržljivosti materijala i navedenih odredbi u slijedećim člancima ovog Pravilnika: a)odnos bruto snaga motora prema ukupnoj masi vozila: prema članku 15. ovog Pravilnika b)uređaji za zaustavljanje vozila: prema člancima 17. do 22. ovog Pravilnika (3)Dozvoljeno osovinsko opterećenje je opterećenje koje se, uz poštivanje odredbi stavaka (1) i (4) ovog članka ne smije prekoračiti. Dopuštena ukupna masa je masa koja se, uz poštivanje odredbi stavaka (2), (5) i (6) ovog članka ne smije prekoračiti. Dopuštena osovinska opterećenja i dopuštena ukupna masa se pri uporabi vozila kao i skupa vozila moraju ispoštovati. (4)Kod motornih i priključnih vozila sa gumama sukladno članku 73. ovog Pravilnika, izuzev valjaka za popravku ceste, osovinsko opterećenje može imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Opterećenje od jedne osovine: 1.pojedinačne osovine 10,00 t 2.pojedinačne osovine (pogonske) 11,50 t b)Opterećenje od udvojenih osovine, uz poštivanje odredbi za opterećenje od jedne osovine: 1.za osovine sa međusobnim rastojanjem manjim od 1 m 11,50 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom od 1 m a manjem od 1,3 m 16,00 t 3.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m 18,00 t 4.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m, i ako je pogonska osovina opremljena sa udvojenim gumama i zračnim ogibljenjem ili nekim sus ta - vom ogibljenja koji se može smatrati ekvivalent prethodnom, sukladno odredbama članka 120. ovog Pravilnika, ili ako je svaka pogonska osovina opremljena sa udvojenim osovinama i pri tome maksimalno dozvoljeno osovinsko opterećenje po osovini ne prelazi 9,5 t 19,00 t c)Opterećenje od udvojenih osovina za priključna vozila, uz poštivanje odredbi za opterećenje jedne osovine; 1.za osovine sa međusobnim rastojanjem manjim od 1 m 11,00 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom od 1 m a manjem od 1,3 m 16,00 t 3.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m 18,00 t 4.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,8 m 20,00 t d)Opterećenje od tri osovine, uz poštivanje odredbi za opterećenje od udvojenih osovina: 1.za osovine na međusobnom rastojanju ne većem od 1,3 m 21,00 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem od 1.3 m a manjem od 1,4 m 24,00 t Ukoliko se na osovinama nalaze drugačiji kotači nego što je to opisano u stavku (1) ovog članka, najveće dozvoljeno osovinsko opterećenje iznosi 4 t. (5)Najveća ukupna masa motornih i priključnih vozila opremljenih sa kotačima sukladno odredbama članka 120. ovog Pravilnika, izuzev poluprikolica i prikolica sa rudom bez obrtnog postolja (uključujući i prikolice sa centralno postavljenom osovinom), te uz poštivanje odredbi za dozvoljena osovinska opterećenja, može imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Za vozila sa ne više od dvije osovine: Motorna vozila i prikolice po 18,00 t b)Za vozila sa više od dvije osovine - izuzev motorna vozila prema točkama c) i d) ovog stava: 1.motorna vozila 25,00 t 2.motorna vozila sa osovinskim opterećenjem udvojenih osovina prema stavku (4) točka b) alineja 4. ovog članka 26,00 t 3.prikolice 24,00 t 4.autobusi, koji su konstruktivno izvedeni kao zglobna vozila 28,00 t c)Za vozila sa više od tri osovine - izuzev motornih vozila prema točki d) ovog stavka: 1.motorna vozila sa parom udvojenih osovina, kod kojih je rastojanje između njihovih središta najmanje 4 m 32,00 t 2.motorna vozila sa dvije upravljive osovine i sa opterećenjem udvojenih osovina prema stavku (4), točka b) alineja 4. ovog članka i da njihovo najveće dozvoljeno opterećenje ne prelazi 5 t po svakom metru rastojanja između središta osovina koje su najbliže prednjem kraju odnosno zadnjem kraju vozila. 32,00 t d)motorna vozila sa više od četiri osovine uz poštivanje odredbi točke c) ovog stavka 32,00 t (6)Kod skupova vozila (uključujući kombinacije tegljač sa poluprikolicom), uz poštivanje odredbi za dozvoljena osovinska opterećenja, osovinska opterećenja kod prikolica i pojedinačnih vozila, najveća dozvoljena ukupna masa može imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Skup vozila sa manje od 4 osovine 28,00 t b)Skup vozila sa 4 osovine i to: 1.Motorno vozilo sa dvije osovine i prikolica sa dvije osovine 36,00 t 2.Tegljač sa dvije osovine i poluprikolica sa dvije osovine i to: 2.1)pri rastojanju između osovina kod poluprikolica većem ili jednakom 1,3 m 36,00 t 2.2)pri rastojanju između osovina kod poluprikolice većem ili jednakom 1,8 m, ukoliko je pogonska osovina tegljača osovina opremljena sa udvojenim gumama i zračnim ogibljenjem ili nekim sustavom ogibljenja koji se može smatrati ekvivalent prethodnom sukladno odredbama članka 120. ovog Pravilnika 38,00 t 3.Drugi skupovi vozila sa četiri osovine i to: 3.1)sa motornim vozilom prema stavku (5), točka b) alineja 1. ovog članka 35,00 t 3.2)sa motornim vozilom prema stavku (5), točka b) alineja 2. ovog članka 36,00 t c)Skupovi vozila sa više od četiri osovine40,00 t d)Skup vozila koji sačinjava troosovinski tegljač sa dvo ili troosovinskom poluprikolicom koji, u skladu sa direktivom vijeća 92/106/EU od 07.12.1992. god., prevoze 40-stopni ISO kontejner u svrhu posebnih, kombiniranih prijevoza između članica EU 44,00 t (7)Odredbe stavka (5) ovog članka se ne primjenjuju na troosovinske zglobne autobuse bicikle s motorom sa tri kotača, motocikle sa tri kotača, lake četverocikle i četverocikle, a čije najveće ukupne mase mogu imati slijedeće maksimalne vrijednost: a)Troosovinski zglobni autobusi 28,00 t b)Bicikli s motorom sa tri kotača 0,57 t c)Motocikli sa tri kotača za prijevoz putnika1,30 t d)Motocikli sa tri kotača za prijevoz tereta 2,50 t e)Laki četverocikli 0,35 t f)Četverocikli za prijevoz putnika 0,40 t g)Četverocikli za prijevoz tereta 0,55 t h)Ostala motorna i priključna vozila ili skup vozila koja nisu posebno napomenuta u ovom članku Pravilnika 4,00 t Članak 12. (1)Dozvoljena ukupna masa prema članku 11. stavka (6) ovog Pravilnika proračunava se na slijedeći način: a)Kod skupova vozila kao zbir dozvoljenih ukupnih masa vučnog vozila i prikolice, b)Kod skupova vozila sa prikolicama sa rudom bez obrtnog postolja (uključujući i prikolice sa centralno postavljenom osovinom) kao zbir dozvoljenih ukupnih masa vučnog vozila i prikolice sa rudom bez obrtnog postolja, umanjen za vrijednost koja je od slijedeće navedenih veća: 1.dozvoljeno vertikalno opterećenje na vučnom uređaju vučnog vozila, ili 2.dozvoljeno vertikalno opterećenje rude prikolice sa rudom bez obrtnog postolja na mjestu spoja sa vučnim vozilom, a za slučaj da su te vrijednosti jednake, za tu vrijednost. c)Kod skupa vozila koji čine tegljač i poluprikolica kao zbir dozvoljenih ukupnih masa tegljača i poluprikolice, umanjen za vrijednost koja je od slijedeće navedenih veća: 1.dozvoljeno opterećenje sedla tegljača, ili 2.dozvoljeno opterećenje poluprikolice na mjestu njenog oslanjanja na tegljač, a za slučaj da su te vrijednosti jednake, za tu vrijednost. (2)Ukoliko se pri prethodno opisanom načinu proračunavanja dobivaju vrijednosti veće od: 28,00 t; članak 11, stavak (6), točka a), 36,00 t; članak 11, stavak (6), točka b) alineje 1), 2.2) i 3.2) 38,00 t; članak 11, stavak (6), točka b) alineja 2.2) 35,00 t; članak 11, stavak (6), točka b) alineja 3.1) 40,00 t; članak 11, stavak (6), točka c), ili 44,00 t; članak 11, stavak (6), točka d) ovog Pravilnika, dozvoljene ukupne mase iznose 28,00 t, 36,00 t, 38,00 t, 35,00 t, 40,00 t, odnosno 44,00 t. Članak 13. Na pogonske kotače teretnih motornih vozila i skupova vozila, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na horizontalnoj ravni, mora otpadati najmanje jedna četvrtina najveće dozvoljene mase vozila odnosno skupa vozila. Članak 14. Rastojanje između središta zadnje osovine motornog vozila i središta prve osovine prikolice mora iznositi najmanje 3,0 m, a kod skupa vozila tegljač poluprikolica i kod skupa vozila namijenjenih za poljoprivredu i šumarstvo koji se sastoje iz vučnog vozila i prikolice sa nadgradnjom za obavljanje određenog rada, najmanje 2,5 m. Ovo ne važi za skup vozila kod kojih najveća dozvoljena masa vučnog vozila ne iznosi više od 7,5 t ili prikolice ne iznosi više od 3,5 t. Članak 15. (1)Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama mora biti: a)za putničke automobile, kombinirane automobile i motocikle najmanje 15 kW/t; b)za lake tricikle i četverocikle najmanje 6 kW/t; c)za tricikle i četverocikle: 1.za prijevoz osoba najmanje 15 kW/t; 2.za prijevoz tereta najmanje 16 kW/t: d)za autobuse, osim autobusa zglobnoga konstruktivnog sastava najmanje 9 kW/t; e)za teretna vozila najmanje 7 kW/t; f)za autobuse zglobnoga konstruktivnog sastava najmanje 6 kW/t; g)za radna i specijalna vozila namijenjena obavljanju komunalnih usluga, teretne automobile namijenjene za obavljanje prijevoza u poljoprivredi, šumarstvu, građevinarstvu i rudarstvu te za skupove motornih i priključnih vozila najmanje 4 kW/t; h)za vozila na električni pogon; 1.s napajanjem iz mreže primjenjuju se odredbe točke 2. do 4. ovog stavka, 2.s napajanjem iz vlastitog izvora električne energije: - za vozila namijenjena prijevozu osoba najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom, - za vozila namijenjena prijevozu tereta najmanje 2 kW/t. (2)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. POGLAVLJE III. UREĐAJI NA MOTORNIM I PRIKLJUČNIM VOZILIMA Odjeljak A. Uređaji za upravljanje vozilom Članak 16. (1)Uređaj za upravljanje vozilom mora biti pouzdan i izveden tako da vozač može lako, brzo i na siguran način mijenjati smjer kretanja vozila. Po ukazanoj potrebi neophodno je uređaj opremiti sa pomoćnim sustavom koji olakšava upravljanje vozilom. Pomoćni sustav mora konstruktivno biti izveden tako, da njegov eventualni kvar ne utječe na upravljivost vozilom. (2)Uređaj za upravljanje vozilom iz stavka (1) ovog članka mora biti takav da se prednji kotači vozila što se nalaze u položaju zakretanja, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađanja kotača upravljača, sami vraćaju u položaj za pravolinijsko kretanje. (3)Slobodan hod kotača upravljača na vozilu ne smije biti veći od 30°. Odjeljak B. Uređaji za zaustavljanje vozila Članak 17. (1)Uređaji za zaustavljanje (u daljnjem tekstu: kočni sustav) na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozač može vozilo na siguran, brz i efikasan način zaustaviti, bez obzira na stupanj opterećenja vozila i nagib ceste po kom se vozilo kreće, te osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom. (2)Pod kočnim sustavom iz stavka (1) ovog članka podrazumijevaju se: a)radna kočnica, b)pomoćna kočnica, c)parkirna kočnica. (3)Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo zaustavi na siguran, brz i efikasan način, bez obzira na brzinu kretanja vozila, opterećenje vozila i nagib ceste. Ta kočnica treba omogućiti reguliranje intenziteta kočenja s vozačkog mjesta, a da pritom vozač ne ispušta upravljač iz ruku, i ona treba da djejstvuje podjednako na kotače koji se nalaze na istoj osovini. (4)Pomoćna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo koči, odnosno zaustavi na odgovarajućem odstojanju, ako otkaže radna kočnica. Pomoćna kočnica mora biti postavljena tako da je vozač može lako i brzo upotrijebiti s vozačkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom. (5)Parkirna kočnica na motornim i priključnim vozilima, osim na biciklima s motorom i motociklima, mora biti takva da se pomoću nje parkirano vozilo može osigurati u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Parkirna kočnica mora biti postavljena u motornom vozilu tako da je vozač može aktivirati sa vozačkog mjesta, a u priključnom vozilu, tako da je može aktivirati vozač sa vozačkog mjesta ili osoba koja je izvan vozila. Parkirna kočnica na priključnim vozilima za prijevoz osoba mora biti postavljena tako da se može aktivirati iz vozila. (6)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 18. (1)Radna, pomoćna i parkirna kočnica na motornom i priključnom vozilu, moraju biti ugrađene i izvedene tako da na pouzdan i siguran način zaustave vozilo. (2)Radna, pomoćna i parkirna kočnica motornih vozila iz stavka (1) ovog članka, osim na motociklu mogu biti kombinirane tako: a)da postoje najmanje dvije komande neovisne jedna o drugoj i da komanda radne kočnice bude neovisna i odvojena od komande parkirne kočnice; b)da komanda pomoćne kočnice bude neovisna o komande parkirne kočnice, ako je parkirna kočnica takve konstrukcije da se ne može staviti u djejstvo pri kretanju vozila. (3)Radna kočnica motornih vozila iz stavka (1) ovog članka mora djelovati na sve kotače. (4)Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je sa kotačima stalno povezana dovoljno čvrstim dijelovima. (5)Ako otkaže kočnica na bilo kojoj osovini priključnog vozila spojenog s motornim vozilom iz stavka (1) ovog članka kao vučnim vozilom, mora biti osigurano nesmetano kočenje kočnicama postavljenim u tom vučnom vozilu. Ova odredba primjenjuje se za vozila prvi puta registrirana u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja 1971. godine. (6)Uređaji ili programi kod elektronski upravljanih kočnih sustava kojima se osigurava neprekidno podešavanje sile kočenja srazmjerno promjeni opterećenja na motornim i priključnim vozilima, osim na autobusima za gradski promet, kao i na priključnim vozilima najveće dozvoljene mase do 1,5 t i na priključnim vozilima s naletnom kočnicom, koja na bilo kojoj stražnjoj osovini imaju promjenu opterećenja "puno-prazno" veću od 40% od najvećega osovinskog opterećenja, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da osiguravaju neprekidno podešavanje sile kočenja srazmjerno promjeni opterećenja. Ova odredba primjenjuje se na teretna i priključna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dozvoljene mase koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 01. siječnja 1973. godine, te na sva teretna motorna, priključna vozila i autobuse koji su prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1980. godine. (7)Na motornim i priključnim vozilima koja imaju elastično vješanje osovina pomoću opruga čiji je progib opruga za stanje opterećenja "puno-prazno" manji od 25 mm, ne moraju biti ugrađeni uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje sile kočenja srazmjerno promjeni opterećenja. (8)Usporivač za dugotrajno usporavanje na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom kod koje dio najveće dozvoljene mase koji otpada na osovine prelazi 7 t, te na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 9 t, mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava dugotrajno usporavanje vozila. Odredba se odnosi na motorna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1. siječnja 1980. godine. (9)Struktura prijenosnog mehanizma radne kočnice na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dva međusobno neovisna izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogućnost nesmetanog kočenja na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti kočnog uređaja za radno kočenje može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radnu kočnicu iz ovog Pravilnika. Ova odredba primjenjuje se na teretna i priključna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dozvoljene mase koji su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1. siječnja 1973. godine, te na sva teretna, priključna vozila i autobuse koja su prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1978. godine. Sva motorna vozila prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1988. godine moraju imati dvokružni kočni sustav. (10)Struktura kočnog sustava za radno kočenje motornih vozila koja moraju ispunjavati uvjete iz stavka (9) ovog članka, a predviđena su za vuču priključnih vozila, mora biti takav da osigura mogućnost rada dvovodne kočne instalacije na priključnim vozilima. (11)Kod motornih i priključnih vozila, te kod skupa vozila djelovanje kočnica za pojedine osovine mora biti sinhronizirano. (12)Sa kočnim antiblokirajućim sustavom (ABS), koji je sukladan Pravilniku ECE-R 13, moraju biti opremljena slijedeća vozila: a)autobusi kojima najveća dozvoljena masa prelazi 12 t, osim autobusa za gradski promet (važi za vozila proizvedena nakon 1. siječnja 1994.). b)teretna vozila i tegljači kojima najveća dozvoljena masa prelazi 16 t, a koji su predviđeni za vuču prikolica kojima najveća dozvoljena masa prelazi 10 t ili poluprikolica kojima osovinsko opterećenje prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. siječnja 1998.). c)prikolice kojima najveća dozvoljena masa prelazi 10 t i poluprikolice kojima osovinsko opterećenje prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. siječnja 1998.). d)vozila namijenjena za prijevoz opasnih tvari u skladu sa Međunarodnim sporazumom o prijevozu opasnih tvari cestovnom prometu (u daljnjem tekstu: ADR sporazum) i to: teretna vozila i tegljači kojima najveća dozvoljena masa prelazi 16 t, te vučna vozila koja su predviđena za vuču priključnih vozila kod kojih zbir osovinskih opterećenja prelazi 10 t, kao i priključna vozila kod kojih zbir svih osovinskih opterećenja prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. siječnja 1994.). (13)Odredbe stavka (7) ovoga članka se ne primjenjuju na vozila opremljena pneumatskim sustavom elastičnog oslanjanja. (14)Odredbe ovog članka se ne primjenjuju za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 19. Kočni sustavi na biciklima s motorom, lakim motociklima, motociklima s bočnom prikolicom ili bez nje, lakim triciklima i četverociklima, triciklima i četverociklima moraju biti izvedeni i ugrađeni kao dva neovisna kočna sustava s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednju i stražnju osovinu, odnosno na prednju ili samo na stražnju osovinu. Članak 20. Kočni sustav na motociklima s bočnom prikolicom mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednji i stražnji, odnosno na prednji ili samo na stražnji kotač. Bočna prikolica mora biti dodatno kočena kao dio radne kočnice ako bez nje motocikl ne zadovoljava normativ efikasnosti kočnog sustava iz članka 159 stavak (2) ovog Pravilnika. Članak 21. (1)Kočni sustav na motornim vozilima s tri kotača čiji su kotači simetrično raspoređeni prema uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,2 t mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava, od kojih jedan djeluje na prednji kotač, odnosno na prednje kotače, a drugi na stražnji kotač odnosno na stražnje kotače. (2)Na motornom vozilu iz stavka (1) ovoga članka mora biti ugrađena i izvedena i parkirna kočnica tako da se pomoću nje osigura vozilo u zakočenom položaju. (3)Na motorna vozila iz stavka (1) ovog članka čija najveća dozvoljena masa prelazi 1,2 t, primjenjuju se odredbe članka 18. stavci od (1) do (4) ovog Pravilnika. Članak 22. (1)Kočni sustav na priključnim vozilima čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da zadovoljava odredbe iz članka 17. stavak (1) ovog Pravilnika. (2)Radna kočnica na priključnim vozilima čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,75 t, a koja su prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1972. god, mora biti ugrađena i izvedena tako da djeluje na sve kotače prikolice, odnosno poluprikolice, a parkirna kočnica tako da djeluje na odgovarajući broj kotača da bi se ostvario propisani koeficijent kočenja. (3)Radna kočnica priključnog vozila mora biti izvedena tako da je vozač može tijekom vožnje uporabiti s vozačkog mjesta pomoću komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vučnog vozila. Na priključnom vozilu čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 t radna kočnica može biti izvedena s inercionom komandom. (4)Kočni sustav radnog kočenja na priključnom vozilu čija je najveća dozvoljena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje priključnog vozila, ako se prekine uređaj za spajanje sa vučnim vozilom. (5)Radna kočnica na prikolici s jednostrukom osovinom i na jednoosovinskoj prikolici čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,5 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslanja istovremeno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, šine itd.), mora biti ugrađena i izvedena tako da osigura radno kočenje prikolice. Ako je najveća dozvoljena masa prikolice od 0,75 t do 1,5 t i ako je dva puta manja od mase vučnog vozila, ne mora imati uređaj kojim se osigurava radno kočenje. (6)Na prikolicama bez kočnice ili s inercionom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna unakrižna priključna sveza koja će, ako se glavna sveza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu. (7)Kočni sustav na prikolicama čija najveća dozvoljena masa prelazi 7 t, odnosno na poluprikolicama sa sedlom čija je najveća dozvoljena masa koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo veća od 7t moraju biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatski prijenosni mehanizam. Ova odredba se odnosi na priključna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja 1978. godine. Sva priključna vozila sa pneumatskom kočnom instalacijom prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1988. godine moraju imati dvovodni kočni sustav. (8)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Odjeljak C. Uređaji za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova Članak 23. (1)Pod uređajima za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova na motornim i priključnim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)uređaji za osvjetljavanje ceste; b)uređaji za označavanje vozila; c)uređaji za davanje svjetlosnih znakova. (2)Na vozilima ne smiju biti postavljeni nikakvi drugi uređaji za osvjetljavanje, označavanje i davanje svjetlosnih znakova, osim onih iz stavka (1) ovog članka. (3)Za sve uređaje za osvjetljavanje ceste, označavanje i davanje svjetlosnih znakova, koji su ugrađeni na motorno vozilo ili skup vozila, mora se osigurati takvo napajanje električnom energijom koje će omogućiti neometan rad ovih uređaja pod svim uobičajenim eksploatacionim uvjetima. (4)U uređajima za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i davanje svjetlosnih znakova smiju se upotrebljavati samo oni izvori svjetlosti koji su samom konstrukcijom ovih uređaja i predviđeni. Članak 24. (1)Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova postavljeni na prednjoj strani motornog i priključnog vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidljivu s prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektirajućih tvari postavljenih na stražnjoj strani vozila, odnosno vidljivih sa stražnje strane vozila. (2)Uređaji iz članka 23. stavak (1) ovog Pravilnika moraju biti tako ugrađeni i izvedeni da se međusobno ne ometaju u svojoj funkciji i djejstvu više nego što je to neizbježno, iako su izvedeni u jednom dijelu/uređaju. (3)Odredbe stavka (1) ovog članka ne odnose se na svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag, pokretno svjetlo za istraživanje (reflektor), svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice i registarsku pločicu prevučenu bijelim reflektirajućim tvarima, a ni na crveno trepćuće svjetlo na motornim vozila koja služe za potporu vozila pod pratnjom. Članak 25. (1)Istovjetni uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova koji se na motorno vozilo sa tri ili više kotača postavljaju u paru, moraju biti postavljeni u istoj horizontalnoj ravni i simetrični prema uzdužnoj vertikalnoj ravni vozila, iste veličine i boje i istovjetnog jednakog svjetlosnog intenziteta. (2)Uređaji za davanje svjetlosnih znakova za označivanje smjera kretanja vozila (pokazivač smjera) i parkirna svjetla ne moraju istovjetno djelovati. (3)Uređaji iz stavka (1) ovog članka, ako su kombinirano izvedeni, moraju ispunjavati uvjete propisane za svaki pojedini uređaj. 1.Uređaji za osvjetljavanje ceste Članak 26. (1)Pod uređajima za osvjetljavanje ceste na motornim i priključnim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila; b)svjetla za maglu; c)svjetla za vožnju unatrag; d)svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; e)pokretno svjetlo (reflektor). (2)Svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila svjetla mogu biti izvedena tako da imaju: a)dugo svjetlo; b)kratko svjetlo; c)dugo i kratko svjetlo. Članak 27. (1)Uređaji za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu uključiti dok se ne uključe stražnja poziciona svjetla i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice. Izuzeci su: a)parkirna svjetla; b)svjetla za davanje svjetlosnih znakova; c)svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; d)pokretno svjetlo (reflektor); e)specijalno ugrađena i izvedena svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila namijenjena za vožnju po danu. (2)Odredbe ovog članka se ne primjenjuju za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 28. (1)Svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima s tri kotača koja su šira od 1,3 m moraju biti izvedena kao dva ili četiri svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila, od toga dva za kratko svjetlo. Svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila na motornim vozilima sa dva kotača i motornim vozilima s tri kotača koja nisu šira od 1,3 m, te na invalidskim kolicima sa motorom svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila mogu biti ugrađena kao jedno ili dva kratka svjetla i jedno ili dva duga svjetla. (2)Svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila mogu konstruktivno biti ugrađena i izvedena tako da se prekrivaju ili uvlače, ukoliko time njihova funkcija nije narušena. (3)Svjetlost glavnih svjetala mora biti bijele boje. Iznimno za vozila koja su po prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini do 01. siječnja 1996. godine, svjetlost glavnih svjetala može biti i žute boje. (4)Svjetla za osvjetljavanje ceste na motornim vozilima koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla. (5)Unutarnji rubovi svjetlećih površina kratkog svjetla moraju biti jedna od druge udaljene najmanje 0,6 m, a vanjski rubovi najviše 0,4 m od bočno najisturenije točke vozila. (6)Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine kratkog svjetla ne smije biti veća od 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svjetleće površine ne smije biti manja od 0,5 m od površine ceste. (7)U svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila mogu biti ugrađena prednja poziciona svjetla. (8)Kad se uključe duga svjetla za osvjetljavanje ceste, automatski se mora upaliti pripadajuća kontrolna svjetiljka na kontrolnoj ploči u vozilu ili na kontrolnoj ploči bicikla s motorom. (9)Svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila moraju biti povezana tako da prijelaz sa svjetlosti dugog svjetla na svjetlost kratkog svjetla i obrnuto bude istodoban i preko iste komande. Članak 29. (1)Svjetla za vožnju unatrag su svjetla koja osvjetljavaju cestu iza, eventualno pored vozila, te time ostalim sudionicima u prometu daju do znanja da se predmetno vozilo kreće ili počinje da kreće unatrag. (2)Motorna vozila na svom stražnjem dijelu moraju biti opremljena sa jednim ili dva svjetla za vožnju unatrag bijele boje. Kod priključnih vozila dopuštena su jedan ili dva svjetla za vožnju unatrag. (3)Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svjetleće površine za takva svjetla može iznositi najmanje 0,25 m od površine ceste. (4)Kod vozila sa više od jednog traga kotača, sa najvećom dozvoljenom masom iznad 3,5 t dopušteno je postavljanje po jednog svjetla za vožnju unatrag sa svake uzdužne strane vozila. Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m od površine ceste. Svjetla za vožnju unatrag ne smiju bočno biti istureni više od 50 mm od obrisa vozila. (5)Svjetla za vožnju unatrag smiju biti upaljena samo u slučaju kada je ručica mjenjača u položaju za hod unatrag, i to samo onda kada se sistem za puštanje u rad ili gašenje motora nalazi u takvom položaju koji omogućava normalan rad motora. Ukoliko nije ispunjen jedan od prethodna dva uvjeta ovog stava tada svjetla za vožnju unatrag ne smiju se moći upaliti odnosno ostati upaljena. (6)Svjetla za vožnju unatrag treba da imaju takav nagib, izuzev kada je to posebnim dozvolama predviđeno, da ne osvjetljavaju cestu na dužini većoj od 10 m, mjereći od izvora svjetla. (7)Svjetla za vožnju unatrag ne trebaju imati: a)bicikli s motorom, laki motocikli, laki tricikli i četverocikli, motocikli, tricikli i četverocikli; b)specijalna vozila namijenjena za obavljanje rada u poljoprivredi i šumarstvu c)radne mašine i viljuškari; d)invalidska motorna kolica; (8)Ukoliko su svjetla za vožnju unatrag ugrađena na vozilo koje ih ne treba imati, shodno odredbama ovog članka, ona moraju odgovarati odredbama stavka (2), (3), (5) i (6) ovog članka. Članak 30. (1)Svjetla za maglu na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m, mogu biti ugrađena i izvedena kao dva svjetla za maglu, a na motociklima i motociklima sa bočnom prikolicom kao jedno svjetlo za maglu tako da daju svjetlost bijele ili svijetložute boje. (2)Svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka svjetla glavnog svjetla. (3)Vanjski rub svjetleće površine svjetla za maglu se ne smije nalazi na udaljenosti većoj od 0,4 m od bočno najisturenije točke obrisa vozila. (4)Svjetla za maglu moraju imati posebnu sklopku. Data svjetla moraju biti povezana tako da se mogu uključiti samo kad su uključena barem poziciona svjetla ili kratka svjetla glavnog svjetla. (5)Svjetla za maglu moraju biti tako izvedena da se omogućava njihovo podešavanje. Ugradnja treba biti izvedena na prikladnom dijelu vozila, tako da nije moguće da se njihova podešenost promijeni nenamjerno. (6)Svjetla za maglu trebaju biti tako podešena da je izbjegnuto zasljepljivanje ostalih sudionika u prometu. Ovo će se smatrati zadovoljenim ukoliko na rastojanju od 25 m od izvora svjetlosti u ravni vertikalnoj na cesti, a u visine sredine svjetla za maglu, intenzitet svjetlosti svakog pojedinačnog svjetla za maglu, sa nazivnim naponom napajanja na njegovim priključcima, ne prelazi 1 lx. Članak 31. (1)Jedno ili više svjetala za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi mogu biti ugrađena i izvedena na vozilima koji obavljaju određeni rad tako da daju svjetlost bijele boje. (2)Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi ne smiju se koristiti za vrijeme vožnje. (3)Izuzetno od odredaba stavka (2) ovog članka, svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi mogu biti upaljena na vozilima koja služe za održavanje i čišćenje ulica ili objekata koji pripadaju cesti ili odvoz smeća, ukoliko je kretanje vozila sastavni dio pro ce dure obavljanja rada. (4)Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radove se smiju koristi samo ako ne zasljepljuju ostale sudionike u prometu. Članak 32. (1)Pokretno svjetlo (reflektor) može se postaviti samo na vozilu Ministarstva unutarnjih poslova, vozilu na mije njenom za hitnu medicinsku pomoć, vozilu prometne inspekcije, vatrogasnom vozilu, vozilu namijenjenom za održavanje cesta i instalacija, te na vozilu namijenjenom za pružanje pomoći na cesti. (2)Pokretno svjetlo (reflektor) mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele ili žute boje te da se može uključiti samo ako su uključena poziciona svjetla i svjetla za osvjetljavanje registarske pločice. 2.Uređaji za označivanje vozila Članak 33. Pod uređajima za označivanje motornih i priključnih vozila, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)prednja poziciona svjetla; b)stražnja poziciona svjetla; c)stražnje svjetlo za maglu; d)parkirna svjetla; e)gabaritna svjetla; f)svjetla stražnje registarske pločice; g)rotacijska i treptava svjetla; h)katadiopteri. Članak 34. (1)Prednja poziciona svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača i motornom vozilu sa tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu širem od 1,6 m moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva prednja poziciona svjetla, a na motornom vozilu sa dva kotača, osim bicikla s motorom i motornom vozilu sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m kao jedno ili dva prednja poziciona svjetla tako da daju svjetlost bijele boje. (2)Ako su ugrađena dva prednja poziciona svjetla, udaljenost vanjskog ruba svjetleće površine od bočno najisturenije točke obrisa vozila ne smije biti veća od 0,4 m kod motornih vozila, odnosno 0,15 m kod priključnih vozila. (3)Udaljenost svjetleće površine prednjega pozicionog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m, a za poluprikolice ne smije biti veća od 1,8 m. (4)Prednja poziciona svjetla mogu biti ugrađena u svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila. Članak 35. (1)Stražnja poziciona svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača, motornom vozilu sa tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stražnja poziciona svjetla, a na motornom vozilu sa dva kotača i motornom vozilu sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m kao jedno ili dva stražnja poziciona svjetla tako da daju svjetlost crvene boje. (2)Ako je ugrađeno jedno stražnje poziciono svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila. (3)Ako su ugrađena dva stražnja poziciona svjetla, udaljenost vanjskog ruba svjetleće površine ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najisturenije točke obrisa vozila. (4)Udaljenost svjetleće površine stražnjeg pozicionog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Na specijalnim vozilima i vozilima koja obavljaju određeni rad najveća dopuštena udaljenost svjetleće površine stražnjeg pozicionog svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m. (5)Motorna vozila sa više tragova kotača i njihove prikolice smiju imati još dva dodatna stražnja poziciona svjetla. Propisana stražnja i dodatna poziciona svjetla ne smiju biti spojena na isti električni osigurač. Članak 36. (1)Stražnje svjetlo za maglu predstavlja svjetlo crvene boje koje pri gustoj magli treba omogućiti bolje uočavanje vozila sa stražnje strane. (2)Motorna vozila sa više tragova kotača, čija konstruktivna izvedba dozvoljava brzine kretanja veće od 60 km/h, i njihove prikolice moraju imati sa stražnje strane ugrađena i izvedena jedno ili dva, dok ostala vozila mogu imati jedno stražnje svjetlo za maglu. (3)Stavak (2) ovog članka odnosi se na predmetna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja 1999. godine. (4)Udaljenost svjetleće površine stražnjeg svjetla za maglu od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m ni veća od 1 m. U svim slučajevima rastojanje između svjetleće površine stražnjeg svjetla za maglu i stop - svjetla mora iznositi minimalno 0,1 m. Ako je postavljeno samo jedno stražnje svjetlo za maglu ono se mora nalaziti, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. (5)Stražnja svjetla za maglu moraju biti tako povezana da svijetle samo u slučajevima kada su upaljena kratka ili duga svjetla ili svjetla za maglu ili neka kombinacija ovih svjetala. Ukoliko su na vozilo ugrađena svjetla za maglu, stražnja svjetla za maglu se neovisno od njih moraju moći ugasiti. Ako su upaljena stražnja svjetla za maglu, aktiviranje prekidača za duga ili kratka svjetla ne smije ih ugasiti. (6)Kontrola uključenosti stražnjih svjetala (stražnjeg svjetla) za maglu mora biti osigurana pripadajućom kontrolnom svjetiljkom žute boje smještenom u vidnom polju vozača. (7)U skupu vozila neophodno je da gori samo stražnje svjetlo za maglu zadnjeg priključnog vozila. Isključivanje stražnjih svjetala za maglu na vučnom vozilu ili na prvom priključnom vozilu je dopušteno samo onda ako je isključivanje odnosno ponovno uključivanje izvedeno automatski putem ubacivanja odnosno izvlačenja utikača za napajanje električnom energijom svjetala priključnog vozila. Članak 37. (1)Parkirna svjetla na motornim i priključnim vozilima mogu biti postavljena i izvedena: a)na bočnoj strani vozila u obliku posebitog svjetla koja prema prednjoj strani vozila daju svjetlost bijele boje, a prema stražnjoj strani vozila svjetlost crvene boje; b)na prednjoj i stražnjoj strani vozila u obliku svjetla koja daju: prednja svjetla svjetlost bijele boje usmjerenu unaprijed, a stražnja svjetla svjetlost crvene boje usmjerenu unatrag, s tim da prednje svjetlo može biti ugrađeno zajedno s prednjim pozicionim svjetlom ili glavnim svjetlom, a stražnje svjetlo zajedno sa stražnjim pozicionim svjetlom i sa stop-svjetlom ili samo sa stražnjim pozicionim svjetlom. (2)Udaljenost svjetleće površine parkirnog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,9 m. Članak 38. (1)Motorna i priključna vozila koja su šira od 2,1 m moraju imati gabaritna svjetla. Gabaritna svjetla mogu biti postavljena i na vozilima širine od 1,8 do 2,1 m. (2)Na vozilima iz stavka (1) ovog članka postavljaju se dva gabaritna svjetla s prednje strane vozila i dva gabaritna svjetla sa stražnje strane vozila. (3)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 39. (1)Svjetlo stražnje registarske pločice, ovisno o propisanom tipu pločice na motornim i priključnim vozilima, mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele boje i da se po pločici rasprostire ujednačeno bez tamnih ili izrazito svijetlih mjesta, osim na lakim čeverociklima i četverociklima. (2)Svjetlost koja se odbija od registarske pločice ne smije blještati, a izvor svjetlosti ne smije biti neposredno vidljiv sudionicima u prometu što se kreću iza vozila. (3)Svjetlost koja osvjetljuje stražnju registarsku pločicu mora biti takva da je noću, pri dobroj vidljivosti, moguće čitati oznake i brojeve na pločici s udaljenosti najmanje od 20 m. (4)Svjetlo stražnje registarske pločice mora biti povezano na istu sklopku kojom se uključuju i poziciona svjetla. Članak 40. (1)Rotaciona i/ili treptava svjetla na vozilima mogu biti izvedena tako da daju svjetlost plave ili žutonarančaste boje. Rotacijska i/ili treptava svjetla moraju biti postavljena na najviše mjesto na vozilu i biti vidljiva sa svih strana ili može biti postavljeno više rotacijskih i/ili treptavih svjetala raspoređenih tako da se s bilo koje strane vozila vidi najmanje jedno svjetlo. (2)Plavo rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vozilima s pravom prednosti prolaska određenim Zakonom o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini. (3)Žutonarančasto rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na radnim vozilima i radnim strojevima. Žutonarančasto rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na osobnim, kombiniranim i teretnim automobilima koje upotrebljavaju službe pomoći i informacija na cesti, službe održavanja cesta, komunalne službe, komunalne policije, službe pratnje vozila za predimenzionirane terete, vozilima kojima se prevoze predimenzionirani tereti, službe pratnje vozila koja prevoze opasne materije, vozilima kojima se prevoze opasne materije i vozilima na kojima se ili pomoću kojih se obavlja ispitivanje na cesti. (4)Rotaciona i/ili treptava svjetla na vozilima koja se na osnovi. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Službeni glasnik BiH", broj 6/06), smatraju vozilima pod pratnjom (vozilima kojima pripadnici policije obavljaju pratnju a i vozila koja se prate) mogu biti crvene i plave boje postavljena tako da je crveno svjetlo postavljeno na desnoj strani vozila. Članak 41. (1)Katadiopteri na motornim vozilima s četiri ili više kotača i motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m, moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva stražnja katadioptera crvene boje, a na motornim vozilima sa dva kotača i motornim vozilima sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m kao jedan stražnji katadiopter crvene boje i ne smiju biti trokutastog oblika. (2)Dva prednja bijela katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena tako da ne smiju biti trokutastog oblika, a dva stražnja crvena katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena u obliku istostraničnog trokuta, s vrhom okrenutim gore i stranicom veličine najmanje 0,15 m. (3)Ako je na vozilu ugrađeno više od dva katadioptera, oni moraju biti u paru. (4)Katadiopter mora imati svjetleću površinu najmanje 20 cm². (5)Katadiopteri na vozilu moraju biti postavljeni približno vertikalno na površinu ceste. (6)Udaljenost svjetleće površine katadioptera od površine ceste ne smije biti veća od 0,9 m ni manja od 0,35 m, osim kod vozila sa dva ili tri kotača kod kojih najmanja udaljenost od površine ceste može iznositi 0,25 m. (7)Ako je ugrađen samo jedan prednji ili samo jedan stražnji katadiopter, on mora biti postavljen u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila. (8)Ako su ugrađena dva prednja ili dva stražnja katadioptera istog tipa, udaljenost vanjskih rubova svjetlećih površina tih katadioptera ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najisturenije točke obrisa vozila, a udaljenost između unutarnjih rubova mora iznositi najmanje 0,6 m. (9)Stražnji katadiopteri, trokutastog oblika ne smiju biti postavljeni na motornim vozilima. (10)Motorna vozila, izuzev osobnih vozila za prijevoz putnika, kao i prikolica dužine veće od 6 m moraju na bočnim stranama imati postavljene katadioptere žute boje koji nemaju trokutasti oblik. Barem jedan katadiopter mora biti postavljen na srednjoj trećini vozila. Katadiopter postavljen najbliže prednjem dijelu vozila ne smije biti na većoj udaljenosti od 3 m od tog dijela vozila. Katadiopter postavljen najbliže stražnjem dijelu vozila ne smije biti na većoj udaljenosti od 1 m od tog dijela vozila. Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine katadioptera ne smije biti veća od 0,9 m od površine ceste. Ukoliko to konstrukcija vozila ne dopušta, dozvoljava postavljanje katadioptera na veću visinu ali ne veću od 1,5 m. Invalidska kolica sa motorom sa svake bočne strane moraju imati barem jedan katadiopter žute boje koji je postavljen na visini od ceste ne većoj od 0,6 m, a po mogućnosti što niže. Ovi katadiopteri se smiju postaviti i u žice kotača. (11)Katadiopteri pod stavkom (10) ovog članka mogu biti sa mogućnošću skidanja kod: a)vozila kod kojih zbog konstrukcije nije moguće njihovo trajno pričvršćivanje; b)vozila namijenjenih za poljoprivredu i šumarstvo a namijenjeni su za obradu zemlje i predstavljaju priključna vozila; c)ramova vozila koji se u svrsi dovršavanja prevoze do nekog odredišta. (12)Ukoliko su postavljeni katadiopteri za bočno obilježavanje vozila, shodno odredbama ovog članka, oni moraju odgovarati odredbama stavka (10) ovog članka. Čak je dovoljno da takva vozila imaju jedan odgovarajući katadiopter u prednjoj trećini i jedan u zadnjoj trećini dužine vozila. (13)Reflektirajuće površine bijele boje prstenastog oblika dozvoljeno je postavljati na kotačima bicikla s motorom, motocikala i invalidskih kolica sa motorom. (14)Vozila čija dužina prelazi 6 m, izuzev vozila bez nadgradnje, vozila za obavljanje radova u poljoprivredi i šumarstvu i njihovih prikolica, radnih strojeva, te ona vozila koja se s obzirom na nadgradnju i konstrukciju ne mogu uvrstiti u kategoriju teretnih vozila i vučnih vozila, moraju na svojim uzdužnim/bočnim stranama imati ugrađena i izvedena svjetla žute boje. Za druga vozila sa više tragova kotača dozvoljeno je postavljanje bočnih svjetala. Ukoliko je bočno svjetlo integrirano u jedno kučište ili kombinirano sa gabaritnim svjetlom, pozicionim svjetlom, svjetlom za maglu ili stop - svjetlom ili čini dio zajedničke svjetleće površine sa zadnjim katadiopterom onda ono može biti i crvene boje. (15) Odredbe iz stavka (10) ovoga članka primjenjuju se na vozila koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini poslije 1. srpnja 1996. godine. (16)Odredbe iz stavka (14) ovog članka primjenjuju se na vozila koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini poslije 1. siječnja 2001. godine. (17)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 3.Uređaji za davanje svjetlosnih znakova Članak 42. Pod uređajima za davanje svjetlosnih znakova, prema ovom Pravilniku, podrazumijevaju se: a)stop-svjetla; b)pokazivači smjera; c)uređaji za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera. Članak 43. (1)Stop-svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača, osim na lakim čeverociklima i četverociklima, i motornom vozilu sa tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stop-svjetla na stražnjoj strani vozila, a na motornom vozilu sa dva kotača, motornom vozilu sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m i lakom triciklu i četverociklu, triciklu i četverociklu kao najmanje jedno stop-svjetlo na stražnjoj strani vozila tako da daju svjetlost crvene boje. (2)Vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 25 km/h ne moraju imati stop-svjetlo. (3)Ako je na vozilu ugrađeno samo jedno ili više stop-svjetala ona moraju biti postavljena simetrično u odnosu na uzdužnu središnju vertikalnu ravninu vozila. Ova odredba odnosi se i na ugradnju dodatnih stop-svjetala. (4)Ako su na vozilu, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog trickla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla ugrađena dva stop - svjetla, udaljenost između unutarnjih rubova svjetlećih površina ne smije biti manja od 0,6 m. (5)Udaljenost svjetleće površine stop svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju najveća dopuštena udaljenost svjetleće površine stop-svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m. (6)Stop svjetla mogu biti ugrađena u blizini ili zajedno s drugim stražnjim svjetlima. Ako je to slučaj, intenzitet svjetla stop svjetla mora biti veći od drugih svjetala. (7)Stop svjetla moraju biti povezana tako da se uključuju i svijetle kontinuirano pri uporabi radne kočnice vozila. Stop svjetla mogu zasvijetliti i u slučaju uporabe retardera ili nekog sličnog uređaja. Članak 44. (1)Pokazivači smjera na motornom vozilu s tri, četiri ili više kotača i na priključnom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni: a)na motornom vozilu koje nije duže od 6m; 1.dva prednja bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili 2.dva prednja, dva stražnja i dva bočna pokazivača smjera, ili 3.dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera; b)na motornom vozilu koje je duže od 6 m i na vučnome motornom vozilu: 1.dva prednja bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili 2.dva prednja, dva bočna i dva stražnja pokazivača smjera; c)na priključnom vozilu dva stražnja pokazivača smjera. Za sva motorna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini do 1. siječnja 1978. godine, bez obzira na dužinu vozila, primjenjuju se samo odredbe točke a) ovog stavka. (2)Pokazivači smjera na motornom vozilu s dva kotača osim bicikla s motorom na dva kotača moraju biti ugrađeni i izvedeni kao: a)dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera ili b)dva pokazivača smjera na upravljaču, vidljiva sprijeda i straga. (3)Svjetlost pokazivača smjera mora biti žute boje. (4)Učestalost žmiganja pokazivača smjera treba, u pravilu, iznositi 90 treptaja u minuti, pri čemu su dopuštena odstupanja tako da učestalost žmiganja iznosi najmanje 60, odnosno najviše 120 treptaja u minuti (90±30 treptaja u minuti). (5)Od trenutka uključivanja pokazivača smjera svjetlost se mora upaliti najkasnije za jednu sekundu, a prvi se put ugasiti najkasnije za 1,5 sekundu. (6)Udaljenost vanjskog ruba svjetleće površine pokazivača smjera od bočno najisturenije točke obrisa vozila ne smije biti veća od 0,4 m. (7)Na vozilima iz stavka (1) ovog članka udaljenost donjih rubova svjetlećih površina pokazivača smjera od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju, ako ih se iz konstruktivnih razloga ne može drukčije postaviti, najveća dopuštena udaljenost donjeg ruba svjetleće površine pokazivača smjera od površine ceste može iznositi 2,1 m. (8)Uključivanje pokazivača smjera mora biti neovisno o uključivanju bilo kojeg drugog svjetla na vozilu. (9)Svi pokazivači smjera postavljeni na istoj strani vozila moraju se uključivati i isključivati istom komandom. (10)Kontrola funkcioniranja pokazivača smjera mora biti osigurana optičkom i/ili zvučnom kontrolnom napravom. (11)Uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera na motornim vozilima iz stava (1) ovog članka mora biti ugrađen i izveden tako da se može uključiti posebnom sklopkom, a kontrola funkcioniranja mora se osigurati kontrolnom svjetiljkom koja je u vidnom polju vozača. (12)Pokazivači smjera kretanja vozila ne trebaju obavljati svoju funkciju ukoliko je aktiviran uređaj za istovjetno uključivanje svih pokazivača smjera 4.Uređaji koji omogućavaju normalnu vidljivost Članak 45. Pod uređajima na vozilima koji omogućavaju normalnu vidljivost u prometu na cesti, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)vjetrobran i vanjska prozorska okna kabine i karoserije; b)uređaj za brisanje vjetrobrana (u daljnjem tekstu: brisač vjetrobrana.); c)uređaj za kvašenje vanjske strane vjetrobrana (u daljnjem tekstu: perač vjetrobrana); d)ogledalo koje vozaču omogućava posmatranje ceste i prometa (u daljnjem tekstu: vozačko zrcalo). Članak 46. (1)Pod vjetrobranom, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijeva se staklo na čelnoj strani motornog vozila. (2)Vjetrobran i sva stakla na motornom ili priključnom vozilu, osim prednjeg vjetrobrana na motociklu i biciklu s motorom, lakom triciklu i četverociklu bez kabine vozača, trickilu i četverociklu koji nemaju kabinu vozača, trebaju: a)omogućiti potpunu prozirnost i preglednost bez bilo kakvih uočljivih krivljenja objekata koji se vide kroz vjetrobransko staklo, koja neće unositi zabunu u bojama koja se koriste za rad semafora (svjetlećih znakova) i ostalih znakova u prometu i koja će u slučaju eventualnog loma omogućiti vidljivost ceste i pružiti mogućnost sigurnog zaustavljanja. b)smanjiti moguće povrede vozača i putnika na što je moguće manju mjeru, te biti otporne na sve atmosferske i temperaturne uvjete, kemijska djelovanja, sagorijevanje i abraziju. (3)Stakla na vozilu ne smiju se na nikakav način dodatno zatamnjivati (postavljanjem folija ili dodatnim bojanjem stakla), izuzev zadnjeg stakla i bočnih stakala autobusa za postavljanje odobrene promidžbene folije. Članak 47. Brisači vjetrobrana na motornom vozilu, osim na biciklu s motorom, lakom triciklu i četverociklu bez kabine, lakom motociklu i motociklu, triciklu i četverociklu bez kabine koji imaju vjetrobran, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da budu pouzdani te da omoguće brisanje što veće površine vjetrobrana po svim vremenskim uvjetima i prijeko potrebnu vidljivost kroz vjetrobran. Članak 48. Vozila koja imaju ugrađene brisače vjetrobrana moraju imati i perače vjetrobrana. Članak 49. (1)Vozačko zrcalo na motornom vozilu mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje: a)jedno vozačko zrcalo: ako je motocikl prvi put registriran u Bosni i Hercegovini prije 01. siječnja 1998. godine; b)dva vozačka zrcala ako je motocikl, bicikl s motorom, laki četverocikl i četverocikl prvi put registriran u Bosni i Hercegovini nakon 1. siječnja 1998. godine; c)dva vozačka zrcala na osobnom automobilu s četiri ili više sjedala, od toga je jedno zrcalo smješteno unutar karoserije, a drugo izvan karoserije na lijevoj strani vozila; d)dva vozačka zrcala na autobusu, osobnom automobilu koji vuče kamp-prikolicu i trolejbusu s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila i jedno vozačko zrcalo unutar karoserije; e)dva vozačka zrcala na teretnim i kombiniranim vozilima s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila. (2)Vozačko zrcalo mora biti postavljeno tako da vozaču omogućuje posmatranje ceste i prometa iza vozila i kad se u vozilu nalazi najveći dopušteni broj osoba, odnosno kad je vozilo natovareno. Vozačko zrcalo mora biti zglobno spojeno za ležište svojeg nosača tako da se može postaviti u bilo koji položaj radi posmatranja ceste i prometa iza vozila i da u zauzetom položaju ostane i pri normalnim potresima za vrijeme kretanja vozila. Vozačko zrcalo postavljeno unutar karoserije osobnog automobila mora se nalaziti na mjestu na kojem ga vozač sa svojeg sjedala može podešavati rukom. (3)Površina vozačkog zrcala mora imati takve optičke osobine da ne uzrokuje znatnije iskrivljenje slike i boje predmeta te da nije podložna štetnom djelovanju atmosferskih prilika. (4)Površina vozačkog zrcala koja reflektira sliku može biti ravna ili blago ispupčena (konveksna) ili kombinirana. Poluprečnik ispupčenosti konveksne površine vozačkog zrcala ne smije biti manji od 80 cm. (5)Površina vozačkog zrcala mora iznositi: a)najmanje 60 cm² za zrcalo smješteno unutar karoserije i izvan karoserije osobnih automobila; b)najmanje 150 cm² ako im je površina ispupčena odnosno, najmanje 300 cm² ako im je površina ravna; za zrcala smještena izvan karoserije ostalih motornih vozila; c)najmanje 50 cm² za zrcala na biciklu s motorom, lakom motociklu, lakom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu. (6)Ako vozačko zrcalo koje je smješteno izvan karoserije vozila premašuje najveću dopuštenu širinu motornog vozila (2,55 m odnosno 2,60 m), ono mora biti postavljeno na nosač sa zglobom koji omogućuje da se pritiskom na nosač zrcala ono vrati u dopuštenu širinu vozila. 5.Uređaji za davanje zvučnih znakova Članak 50. (1)Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornom vozilu mora biti ugrađen i izveden kao najmanje jedan uređaj tako da daje jednolične zvukove nepromjenljiva intenziteta. (2)Osim uređaja za davanje zvučnih znakova iz stavka (1) ovog članka, na određena motorna vozila namijenjena službi hitne pomoći, vatrogasnoj službi, vozila Policijskih agencija, vozila oružanih snaga BiH, može biti ugrađen i izveden i poseban uređaj za davanje znakova od niza izmjenično proizvedenog zvuka dviju različitih frekvencija. (3)Komanda uređaja za davanje zvučnih znakova mora biti postavljena tako da je pristupačna vozaču s njegova sjedala. (4)Uređaj za davanje zvučnih znakova iz stavka (2) ovog članka mora bit konstruiran tako da se njegovim uključivanjem istovjetno uključuje rotaciona ili treptava svjetla na vozilima iz članka 40. ovog Pravilnika. 6.Uređaji za kretanje vozila unatrag Članak 51. (1)Uređaj koji omogućuju kretanje vozila unatrag mora imati ugrađeno svako motorno vozilo, osim motocikla i motornog vozila sa tri kotača, čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,6 t. Uređaj mora biti ugrađen i izveden tako, da omogućuje pouzdano i sigurno kretanje vozila unatrag. (2)Tricikl i četverocikli čija je masa praznog vozila bez baterije jednaka ili prelazi 0,4 t mora imati ugrađen uređaj koji omogućuje pouzdano i sigurno kretanje vozila unatrag. 7.Kontrolni uređaji i uređaji za davanje znakova Članak 52. (1)Pod kontrolnim uređajima i uređajima za davanje znakova na motornim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)na osobnim automobilima: 1.brzinomjer s putomjerom i žaruljom za osvjetljavanje, 2.kontrolna plava žarulja za dugo svjetlo, 3.svjetlosni i/ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, b)na autobusima: 1.brzinomjer s putomjerom i žaruljom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.tahograf koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. 3.kontrolna plava žarulja za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog tlaka pneumatskog sustava radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom; c)na autobusima za gradski promet: 1.svi uređaji predviđeni za autobuse u točki b) ovog stavka, osim tahografa, 2.svjetlosni znak za kontrolu zatvorenosti vrata koja nisu u vidnom polju vozača, 3.uređaj za davanje i primanje znakova od putnika za vozila registrirana po prvi put u BiH nakon 1.1.2000. godine, d)na trolejbusima za gradski promet: 1.svi uređaji predviđeni za autobuse u točki c) ovog stavka, 2.uređaj za kontrolu izolovanosti od električnog napona, e)na teretnim vozilima: 1.brzinomjer s putomjerom i žaruljom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.čija ukupna masa prelazi 3,5 t, tahograf koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. 3.kontrolna žarulja za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog tlaka pneumatskog sustava radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom, f)na specijalnim vozilima i radnim strojevima: 1.brzinomjer s cestomjerom i žaruljom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.tahograf koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. Tahograf ne moraju imati specijalna vozila i radni strojevi koji na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu veću od 30 km/h. 3.kontrolna žarulja za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog tlaka pneumatskog sustava radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom, 6.uređaj za kontrolu rada radnih sustava ugrađenih na vozilu. g)na motociklima, lakim četverociklima i četverociklima: 1.brzinomjer s cestomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, 2.kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, osim na motociklu i lakom četerociklu s motorom radne zapremine do 50 cm³; h)na svim vozilima koja imaju pneumatsku instalaciju za kočenje, a koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1984. godine standardiziran priključak za kontrolu tlaka zraka u instalaciji za kočenje, odnosno na rezervoaru energije, kočnim cilindrima kao i na svim uređajima na kojima se transformira energija za kočenje. (2)Tahograf shodno stavku (1) ovog članka podliježe redovitom ispitivanju svake godine gdje se utvrđuje usklađenost s tipskim odobrenjem i ispravnost. (3)Odredbe stavka (1) točka e) ovog članka ne odnose se na vozila civilne zaštite, vatrogasna vozila, komunalna vozila (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća, fekalija i dr.) i vozila za potrebe pčelara. (4)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policiskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 8.Tahograf i ograničivač brzine Članak 53. (1)Shodno članku 52. ovog Pravilnika, propisuju se slijedeći podaci koje tahograf mora vjerodostojno zapisivati i pokazivati: a)dužinu pređenog puta vozila, b)brzinu vozila, c)trajanje upravljanja vozilom, d)ostala trajanja rada i pripravnosti, e)prekide rada i trajanja dnevnih odmora, f)otvaranje kućišta u kojem je zapisni list (list prikladan za trajno bilježenje podataka) g)za elektronske tahografe: svaki prekid napona napajanja tahografa duži od 100 ms (osim osvjetljenja) te svaki prekid signalnog voda od davača dužine pređenog puta i brzine tahografa (2)Ako se upravljanju vozilom smjenjuju dva vozača tahograf mora na dva različita zapisna lista istodobno i odvojeno zapisivati vremenske podatke navedene u stavku (1) ovog Pravilnika. Članak 54. (1)Za tahograf su propisane slijedeće naprave: a)naprava za pokazivanje: dužine pređenog puta (brojač kilometara), brzine vozila (brzinomjer), vrijeme (sat) b)naprave za pisanje: dužine pređenog puta vozila, brzinu vozila, vremenske podatke iz članka 53, stavak (1) točke c), d) i e) c)naprave koje na zapisnim listovima odvojeno zapisuju: svako otvaranje kućišta u koji je uložen zapisni list, kod elektronskih tahografa, svaki prekid napona napajanja tahografa duži od 100ms (osim osvjetljenja) najkasnije do trenutka ponovnog uključenja napona napajanja, kod elektronskih tahografa - te svaki prekid signalnog voda od davača dužine pređenog puta i brzine tahografa. (2)Tahografu iz stavka (1) ovog članka se mogu se dodavati i druge naprave ali tako da ne smiju utjecati na njegov ispravan rad. (3)Svi sastavni dijelovi tahografa moraju biti od materijala zadovoljavajuće stabilnosti i mehaničke čvrstoće s dovoljnim električnim i magnetnim konstantama (4)Dužinu pređenog puta vozila može se pokazivati i zapisivati kod vožnje naprijed i unatrag ili samo kod vožnje naprijed. Svako zapisivanje dužine pređenog puta vozila kod vožnje unatrag ne smije utjecati na jasnoću i točnost ostalih zapisa. (5)Vlastita frekvenca i prigušenje mjernog mehanizma moraju biti tako izabrani da pokazivanje i zapis brzine vozila može unutar mjernog područja slijediti ubrzanje od 2 m/s². (6)Ako satni mehanizam pokreće zapisni list tada mora besprijekorno vrijeme rada sata biti najmanje 10% duže od maksimalnog trajanja zapisivanja na zapisnom listu. (7)Tahograf mora biti opremljen rasvjetom koja ne zasljepljuje. Pod normalnim radnim uvjetima moraju svi unutarnji dijelovi tahografa biti zaštićeni od vlage i prašine. (8)Svi unutarnji dijelovi tahografa imaju propisana mjesta za utiskivanje žiga servisa kao zaštita od neovlaštenih radnji (dodira, otvaranja, itd.). Članak 55. (1)Vrijednost najmanje mjerne skale brojača kilometara iznosi 0,1 km, a brojevi koji označavaju svakih 100 m pređenog puta moraju se jasno razlikovati od onih koji predstavljaju cijele kilo metre. Brojevi brojača kilometara moraju biti visine najmanje 4 mm i jasno čitljivi. Brojač kilometara mora omogućiti prikaz od najmanje 99.999,9 kilometara. (2)Unutar pokaznog mjernog područja brzinomjera skala mora imati linearnu podjelu od 1, 2, 5 ili 10 km/h. Vrijednost razmaka ucrtanih razdjelnih linija na skali brzine ne smije preći vrijednost 10% najveće vrijednosti brzine koju skala pokazuje. Područje prikaza koji se nalazi izvan pokaznog mjernog područja ne mora se označiti brojkama. Dužina razmaka razdjelnih crta koje odgovaraju promjeni brzine od 10 km/h ne smije biti manji od 10 mm. Razmak između kazaljke i skale brzinomjera s kazaljkom ne smije biti veće od 3 mm. Prikaz na satu mora biti vidljiv izvana, a očitavanje mora biti pouzdano, lako i nedvojbeno. Članak 56. (1)Svaki tahograf bez obzira na oblik zapisnog lista mora imati oznaku koja označava način pravilnog ulaganja zapisnog lista, i to tako da se vremenski prikaz na satu podudara sa oznakom vremena na zapisnom listu. Mehanizam za pomicanje zapisnog lista mora biti izveden tako da pomicanje zapisnog lista bude bez praznog hoda, te da se zapisni list može u svako vrijeme uložiti i izvaditi. (2)Okretanje zapisnog lista mora biti neprekidno i jednolično brzinom ne manjom od 7 mm/h, mjereno na unutarnjem rubu plohe za zapisivanje brzine vozila. (3)Svaki kilometar dužine pređenog puta mora biti prikazan na odgovarajućoj koordinati zapisom dužine od najmanje 1 mm. (4)Pisač brzine mora biti vođen ravno i okomito na smjer pomicanja zapisnog lista neovisno od oblika zapisnog lista. (5)Svaka promjena brzine od 10 km/h mora biti prikazana zapisom dužine od najmanje 1,5 mm na odgovarajućoj koordinati. Dužina pređenog puta vozila, brzina i svako otvaranje kućišta u koji je uložen zapisni list automatski se zapisuje. (6)Tahograf zapisuje vrijeme trajanja upravljanja vozilom i omogućuje prepoznatljivo i jasno zapisivanje ostalih radnih aktivnosti vozača kad se preklopnik automatski ili ručno prebaci u položaj: a)označen oznakom vremena upravljanja vozilom b)označen oznakom vremena ostalih vrsta rada c)označen oznakom vremena pripravnosti i to: 1.vrijeme čekanja 2.vrijeme tijekom vožnje provedeno uz vozača 3.vrijeme tijekom vožnje provedeno u kabini za spavanje d)označen oznakom vremena prekida rada i dnevnog odmora (7)Prema načinu upisa, njihovom poretku mora biti omogućeno besprijekorno prepoznavanje o kojoj se vremenskoj skupini radi. Pojedine vremenske skupine zapisuju se na zapisnom listu različitim širinama zapisa ili u svakom drugom obliku koji osigurava barem istu mogućnost očitavanja i korištenja. Članak 57. Kućište u koje je uložen zapisni list i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata mora biti opremljeno sigurnosnom napravom protiv otvaranja. Svako otvaranje kućišta u koje je uložen zapisni list i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata automatski se zapisuje na zapisnom listu. Članak 58. (1)Tahograf na prednjoj strani mora imati slijedeće oznake: a)mjernu jedinicu za dužinu pređenog puta s kraticom km neposredno do brojača kilometara b)mjernu jedinicu za brzinu kretanja vozila km/h u blizini ljestvice brzine c)mjerno područje brzinomjera u obliku V min......, V max..... ako se ovi podaci ne nalaze na tipskoj pločici tahografa (2)Tipska pločica, ugrađena u tahografu, mora sadržavati slijedeće podatke koji moraju biti jasno vidljivi i čitljivi i kad je tahograf ugrađen u vozilo: a)ime i naslov proizvođača tahografa b)tvornički broj i godinu proizvodnje c)službenu oznaku vrste tahografa-tip tahografa d)konstantu k tahografa u obliku k =..... okr/km ili k =.... imp/km e)moguće je imati i mjerno područje brzinomjera f)ako je tahograf osjetljiv na nagib tako da to utječe na prekoračenje dopuštenih grešaka tahografa mora se navesti ugao u obliku kao na slici, pri čemu je a ugao koji zatvara prednja ploča tahografa s vodoravnom ravninom i u kojem položaju je tahograf tipski ispitan, a uglovi b i g prikazuju najveći dopušteni otklon prema gore odnosno prema dolje od ugla a Članak 59. (1)Zapisni listovi moraju biti izrađeni na način da ne ometaju normalan rad tahografa, da zapisi budu neizbrisivi, čitljivi i prepoznatljivi, a dimenzije zapisnih listova i svi zapisi ne smiju se promijeniti tijekom rada u normalnim uvjetima vlage i tem per a ture. (2)Svaki vozač mora na zapisnom listu upisati, tako da ne ošteti list i ne umanji njegovu čitljivost, slijedeće podatke: a)na početku uporabe lista svoje ime i prezime b)na početku i kraju uporabe lista datum i mjesto c)registarsku oznaku vozila koje mu je dodijeljeno i to prije prve vožnje upisano na tom listu, i u slučaju promjene vozila tijekom uporabe lista d)stanje brojača kilometara i to na početku prve vožnje upisane na listu, na kraju zadnje vožnje upisane ne listu i u slučaju promjene vozila tokom radnog dana (brojčanik kilometara prethodnog vozila i brojač kilometar novog vozila) e)vrijeme svake promjene vozila (3)Zapisni listovi moraju u normalnim uvjetima skladištenja biti dobro čitljivi najmanje jednu punu godinu dana. (4)Trajanje zapisa zapisnog lista, bez obzira na njegov oblik, mora biti 24 sata. (5)Zapisni listovi moraju imati: a)plohu predviđenu isključivo za zapisivanje podataka brzine b)plohu predviđenu isključivo za zapisivanje podataka za dužinu pređenog puta vozila c)jednu ili više ploha za zapisivanje podataka koji se odnose na vrijeme upravljanja vozilom, druge vrste rada i pripravnosti te prekide rada i dnevnog odmora d)poleđina zapisnog lista s ucrtanom podjelom od 0 do 24 sata za ručno upisivanje podataka vremena upravljanja vozilom, vrste rada, pripravnosti, prekida rada i dnevni odmor (6)Na svakom zapisnom listu moraju biti slijedeći podaci: a)ime i naziv proizvođača b)službena oznaka tipa zapisnog lista c)službena oznaka tipa tahografa u kojima se zapisni list može upotrebljavati d)gornja granica mjernog područja brzine izražene u km/h. Članak 60. (1)Na autobusima i teretnim motornim vozilima koja se prvi put registriraju u BiH, na autobusima i teretnim motornim vozilima koja sudjeluju u međunarodnom cestovnom prometu sukladno Europskim smjernicama 92/6/EEZ i 2001/11/EC i na motornim vozilima za prijevoz opasnih tvari treba biti ugrađen ograničivač brzine. (2)Odredba iz stavka (1) ovog članka odnosi se i na teretna motorna vozila i autobuse proizvedene poslije 1.1.1988. godine, a koja su po prvi put registrirana u BiH nakon 1.1.1999. godine. (3)Odredba iz stavka (1) ovog članka odnosi se na teretna motorna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 12 t, odnosno na autobuse čija najveća dopuštena masa prelazi 10 t. (4)Brzina ograničena ograničivačem brzine ne smije biti veća od 90 km/h za teretna motorna vozila, odnosno 105 km/h za autobuse. (5)Ograničivačem brzine ne trebaju biti opremljeni teretna motorna vozila čija je maksimalna brzina jednaka ili manja od 90 km/h i autobusi čija je najveća brzina jednaka ili manja od 105 km/h. (6)Ograničivač brzine podliježe redovnoj provjeri ispravnosti svake godine gdje se utvrđuje usklađenost sa zahtjevima pravilnika ECE-R-89. (7)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 9.Uređaji za odvodnju i ispuštanje ispušnih gasova Članak 61. (1)Izlaz (izlazni otvor) ispušne cijevi uređaja za odvod i ispuštanje ispušnih gasova ne smije biti usmjeren u desnu stranu motornog vozila. (2)Na ispušnoj se cijevi iz stavka (1) ovog članka mora nalaziti uređaj za prigušivanje zvuka ispušnih gasova koji se ne može isključiti osim za potrebe čišćenja. (3)Izlaz ispušne cijevi na radnim strojevima i specijalnim vozilima, namijenjenim za trajnu uporabu u naseljenim mjestima, mora biti ugrađen i izveden na najvišoj točki vozila. 10.Uređaji za spajanje vučnog i priključnog vozila Članak 62. (1)Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila, osim kod motocikla s bočnom prikolicom, moraju biti postavljeni u uzdužnoj simetričnoj vertikalnoj ravnini vozila i izvedeni zglobno, tako da omogućuju pokretljivost uređaja u svim smjerovima u prostoru. (2)Osovinica uređaja za spajanje vučnoga i priključnog vozila pomoću koje se spaja vozilo mora imati osigurač koji onemogućuje, pri normalnoj uporabi, razdvajanje spojenih vozila. (3)Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila moraju biti pričvršćeni za pojačani dio vučnog vozila. (4)Vertikalna simetrala kugle uređaja za spajanje putničkog automobila i priključnog vozila najveće dozvoljene mase do 3,5 t mora biti udaljena od zadnjeg kraja vozila minimalno 70 mm. Nadalje, horizontalna simetrala kugle uređaja za spajanje putničkog vozila i priključnog vozila najveće dozvoljene mase do 3,5 t ne smije biti udaljena od podloge više od 350 mm u slučaju opterećenja vozila do svoje najveće dopuštene mase. (5)Kuka na putničkom vozilu u slučaju kad ne vuče priključno vozilo i kada se rastavi na pričvrsnom mjestu, ne smije da izlazi izvan gabarita vozila. (6)Odredba stavka (5) primjenjuje se od 1.1.2009. godine i to: a)za novoproizvedena putnička vozila i b)za putnička vozila kod kojih se uređaj (kuka) naknadno ugrađuje. 11.Uređaji za pogon vozila na alternativna goriva (gas) Članak 63. (1)Alternativna goriva koja se već koriste u BiH ili su u izgledu da se koriste u bliskoj budućnosti za pogon motornih vozila su: a)tečni naftni gas (propan butan) koji nosi skraćeni naziv LPG b)komprimirani prirodni gas sa uobičajenim skraćenim nazivom CNG (2)Uređajima i opremom za pogon motornih vozila gasom smatraju se: a)rezervoar gasa b)armatura rezervoara gasa c)pročišćavač gasa d)isparivač gasa (za LPG) e)regulator tlaka f)gasni ventil g)priključak za pražnjenje (samo za CNG) h)ventil tečnog goriva (benzina ili dizelskoga goriva) i)vodovi za gas visokog tlaka j)vodovi za gas niskog tlaka k)vodovi za sredstva za grijanje l)električni uređaji i instalacije, m)priključak za punjenje rezervoara gasom. Članak 64. Dijelovi uređaja i opreme iz članka 63. ovoga Pravilnika koji su u dodiru s gasom moraju biti izrađeni od materijala koji: a)ne stvara zapaljive smjese b)je otporan na djelovanje gasa c)ne mijenja kemijska svojstva gasa. Članak 65. (1)Uređaji i oprema iz članka 63. stavak (2) točke a) i b), osim onih navedenih u članku 69. stavak (1) točka c), te točke c), f), g), i), j), ovoga Pravilnika moraju biti konstruirani i izrađeni za radne tem per a ture od -20 °C do 80 °C, a oni iz točaka d) i e) za radne tem per a ture od -20 °C do 120 °C. (2)Uređaji i oprema iz stavka (1) ovog članka, osim onih iz članka 63. stavak (2) točka j) ovoga Pravilnika, ispituju se za LPG na ispitnom tlaku od 3 MPa (30 bar), odnosno uređaji i oprema za CNG na ispitnom tlaku od 30 MPa (300 bar). Rezervoar gasa ispituje se ispitnim tlakom hladnom vodom. (3)Uređaji i oprema iz stavka (1) ovog članka, osim onih iz članka 63. stavak (2) točka j) ovog Pravilnika, moraju biti tipski ispitani te imati važeće tipsko odobrenje. (4)Dokumentaciju o tipskom ispitivanju iz stavka (3) ovog članka dužna je pribaviti servisna radionica koja ugrađuje uređaje i opremu za pogon motornih vozila gasom. Članak 66. (1)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom iz članka 63. stavak (2) točka b), osim cijevi za prozračivanje navedenih u članku 69. stavak (1) točka c), te uređaji i oprema iz članka 63. stav (2) točke c), d), e), f) i g) moraju biti na vidljiv i trajan način označeni brojem tipskog odobrenja i nazivom firme - proizvođača. (2)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom iz članka 63. stavak (2) točke d) i e) ovog Pravilnika osim oznaka iz stavka (1) ovog članka moraju imati i trajno utisnut tvornički broj (serijski broj proizvoda) te moraju imati ispravu u koju je upisan serijski broj tog uređaja i kojom se potvrđuje da je taj uređaj ispitan (izjava o saobraznosti). (3)Rezervoar gasa iz članka 63. stavak (2) točka a) ovoga Pravilnika mora imati trajno upisane slijedeće podatke: a)naziv proizvođača b)tvornički broj c)godinu izrade d)naziv gasa kojim se puni (LPG ili CNG) e)zapreminu prazne posude u litrama (l) f)datum (mjesec i godina) posljednjeg obavljenoga pregleda i ispitivanja od strane inspekcije nadležne za posude pod tlakom g)žig inspekcije nadležne za posude pod tlakom kao dokaz o uspješno obavljenom pregledu i ispitivanju h)za LPG: najveću dopuštenu masu punjenja (kg) i)za CNG: najveći dopušteni tlak punjenja (MPa odnosno bar). (4)Ako je rezervoar gasa iz članka 63. stavak (2) točka a) ovog Pravilnika homologirani rezervoar mora imati trajno upisane podatke sukladne odredbama odgovarajućeg ECE pravilnika. 12.Temeljni zahtjevi za pojedine dijelove uređaja za gas Članak 67. (1)Rezervoar gasa, koji se ugrađuje u motorno vozilo na pogon gasom, se u smislu zakonskih odredbi i odredbi posebnih propisa smatra posudom pod tlakom. (2)Rezervoar gasa izrađen u Bosni i Hercegovini koji se prvi put ugrađuje u motorno vozilo na pogon s gasom mora imati pozitivan nalaz nadležne inspekcije za posude pod tlakom. Članak 68. (1)Rezervoar gasa izrađen u inozemstvu mora udovoljavati ovim uvjetima: a)da za rezervoar postoji dokumentacija o potvrđivanju s pripadajućim izvješćem o ispitivanju i tehničkim opisom (u daljnjem tekstu: potvrdna dokumentacija) ovjerena od nadležne službe zemlje proizvođača, b)da su na rezervoaru utisnuti propisani podaci i žig nadležne službe zemlje proizvođača, c)da je po potrebi učinjena provjera konstrukcije, proizvodnje i proračun čvrstoće prema važećim propisima; nadležna inspekcija za posude pod tlakom potvrdit će valjanost potvrdne dokumentacije iz točke 1. ovoga stavka, d)da nadležna inspekcija za posude pod tlakom potvrdi da je obavljeno uspješno ispitivanje rezervoara ispitnim tlakom hladnom vodom; o ispitivanju se izdaje nalaz, a na posudu se utiskuje žig te godina i mjesec ispitivanja. (2)Za nova ili rabljena motorna vozila pogonjena gasom koja se nabave u inozemstvu, potrebno je prije registriranja izvršiti identificiranje, pregled potvrdne dokumentacije iz stavka (1) točka a) ovoga članka te po potrebi rezervoar gasa izvaditi i ispitati ga na ispitni tlak hladnom vodom prema stavku (1) točka d) ovoga članka. (3)Rezervoar gasa koji nije stariji od sedam godina te koji nema potvrdnu dokumentaciju iz stavka (1) točka a) ovoga članka, ali ima propisane oznake, može se upotrebljavati uz uvjete: a)izrade tehničke dokumentacije prema uputama nadležne inspekcije za posude pod tlakom, b)obavljenog ispitivanja ispitnim tlakom prema stavku (1) točka d) ovoga članka. (4)Rezervoar gasa stariji od sedam godina, koji do tada nije pregledala i ispitala nadležna inspekcija za posude pod tlakom, ne može se upotrebljavati. (5)Rezervoar gasa koji je izrađen i odobren, to jest označen prema odgovarajućem ECE pravilniku može se ugraditi u vozilo bez prethodnog ispunjavanja uvjeta iz stavka (1) ovog članka ako od datuma proizvodnje do ugradnje u vozilo nije prošlo više od dvije godine. Članak 69. (1)Armatura rezervoara gasa iz članka 63. stavak (2) točka b) se sastoji od: a)ventila rezervoara gasa b)sigurnosnih uređaja c)zaštitnog kućišta armature rezervoara gasa odnosno zaštitnog kućišta rezervoara gasa s pripadnom armaturom rezervoara gasa (gasonepropusno kućište s cijevima za prozračivanje, koje može biti izvedeno i kao zaštita od mehaničkog oštećenja) d)nepovratnog ventila između priključka za punjenje i rezervoara gasa e)ventila između priključka za punjenje i rezervoara gasa, te ventila između priključka za pražnjenje i rezervoara gasa f)pokazivača količine gasa za LPG, odnosno mjerača tlaka za CNG. (2)Između rezervoara gasa i uređaja iz stavka (1) točke a) i b) ovoga članka, ne smije biti ugrađen nikakav uređaj koji može onemogućiti funkciju navedenih uređaja. (3)Uređaj iz stavka (1) točka f) mora djelovati za vrijeme punjenja rezervoara gasom. Članak 70. Ventil rezervoara gasa je uređaj koji se postavlja izravno na rezervoar gasa a služi za zatvaranje rezervoara u slučaju kad treba spriječiti neželjeno istjecanje gasa iz rezervoara. Članak 71. (1)Sigurnosni uređaji na armaturi rezervoara gasa moraju spriječiti stvaranje prekomjernog tlaka u rezervoaru kao i prekomjerno istjecanje gasa iz rezervoara pri otvorenom ventilu rezervoara. Ti uređaji su: a)za LPG: 1.ograničivač protoka, 2.uređaj za osiguranje protiv previsokog tlaka; b)za CNG: 1.ograničivač protoka, 2.uređaj za osiguranje protiv previsokog tlaka, 3.uređaj protiv prekoračenja tem per a ture u slučaju požara. (2)Ograničivač protoka je sigurnosni uređaj koji, pri lomu cijevi za odvod gasa, mora smanjiti količinu gasa koji će istjecati na najviše 10% od najvećega mogućeg protoka gasa. (3)Uređaj za osiguranje protiv previsokog tlaka u rezervoaru je sigurnosni uređaj koji mora u rezervoaru gasa spriječiti stvaranje tlaka većeg od 3 MPa (30 bar), odnosno 2,5 MPa (25 bar) ugrađenim na vozilima prije stupanja na snagu ovog Pravilnika kod LPG-a i tlaka većeg od 30 MPa (300 bar) kod CNG-a. (4)Uređaj protiv prekoračenja tem per a ture u slučaju požara je sigurnosni uređaj koji mora ispustiti gas iz rezervoara gasa u atmosferu ako temperatura sigurnosnih elemenata u ovom uređaju dostigne 100 °C ± 5 °C (kod potpuno čeličnih rezervoara 125 °C ± 5 °C). Ovaj uređaj treba izvesti tako da kad bude aktiviran ne dopusti da tlak u rezervoaru gasa poprimi vrijednosti veće za 10% od ispitnog tlaka rezervoara. (5)Sigurnosni uređaji na armaturi rezervoara gasa i ventil rezervoara gasa mogu biti konstruirani i izvedeni tako da čine jednu cjelinu. Članak 72. (1)Zaštitno kućište ar ma ture rezervoara gasa odnosno zaštitno kućište rezervoara gasa s pripadnom armaturom rezervoara gasa mora spriječiti moguće propuštanje gasa iz dijelova ar - ma ture rezervoara u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik. (2)Zaštitno kućište gasa iz stavka (1) ovoga članka je gasonepropusno kućište koje mora biti konstruirano, izvedeno te ispitano na nepropusnost pri tlaku od 10 kPa (0,1 bar). (3)Zaštitno kućište gasa iz stavka (1) ovoga članka, i dijelovi ar ma ture koje ono štiti, moraju biti dodatno zaštićeni ako postoji opasnost njihova mehaničkog oštećenja. Članak 73. Nepovratni ventil između priključka za punjenje i rezervoara gasa je uređaj koji mora spriječiti povratno strujanje gasa iz rezervoara gasa prema priključku za punjenje. Članak 74. (1)Ventil između priključka za punjenje i rezervoara gasa, te ventil između priključka za pražnjenje (ako je ugrađen) i rezervoara gasa moraju biti izvedeni tako da za vrijeme punjenja rezervoara gasom onemoguće dotok gasa u isparivač, odnosno reg u la tor tlaka te u priključak za pražnjenje gasa. Kad se rezervoar ne puni gasom ti ventili moraju omogućiti normalni dotok gasa u isparivač, odnosno reg u la tor tlaka. U slučaju potrebe, ti ventili moraju omogućiti pražnjenje gasa iz gasnih vodova i uređaja preko priključka za pražnjenje. (2)Ventili iz stavka (1) ovoga članka mogu biti izvedeni u zajedničkom kućištu kao višesmjerni ventil. Članak 75. (1)Pokazivač količine gasa za LPG u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji pokazuje količinu gasa u rezervoaru gasa. (2)Mjerač tlaka za CNG pokazuje tlak CNG u rezervoaru gasa. Članak 76. Pročišćavač gasa u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji sprječava prolaz nečistoće iz rezervoara gasa prema drugim uređajima. Članak 77. Isparivač gasa u smislu ovog Pravilnika je uređaj u kojem LPG isparava i prelazi iz tečnog u gasovito stanje pod utjecajem toplote. Članak 78. (1)Reg u la tor tlaka u smislu ovog Pravilnika je uređaj u kojem se smanjuje tlak gasa s tlaka u rezervoaru i podešava na radni tlak koji odgovara stvaranju smjese pogodne za rad motora. (2)Kao reg u la tor tlaka smije se upotrijebiti samo uređaj s membranama. (3)Ako je reg u la tor tlaka izveden kao višestupni, prvi stupanj se ispituje na tlak prema odredbi iz članka 65. stavak (2) ovoga Pravilnika, a ostali stupnji na dvaput veći tlak od radnog tlaka. (4)Reg u la tor tlaka mora biti izveden tako da gas ne istječe iz regulatora kad mo tor ne radi, odnosno kad se gas ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora. Članak 79. Ventil za gas u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji prekida dovod gasa iz rezervoara gasa u isparivač gasa i reg u la tor tlaka kad mo tor ne radi, odnosno kada se gas ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora. Članak 80. Priključak za pražnjenje, ako je ugrađen, je uređaj koji u slučaju potrebe služi za pražnjenje gasa iz vodova i uređaja koji se nalaze iza ventila rezervoara gasa. Članak 81. Ventil tečnog goriva je u smislu ovog Pravilnika uređaj koji, za vrijeme dok se mo tor opskrbljuje gasom kao pogonskim gorivom, zatvara dotok drugih vrsta goriva (benzina, dizelskoga goriva) u uređaj za opskrbljivanje motora gorivom. Članak 82. (1)Vodovi za gas visokoga tlaka u smislu ovog Pravilnika su svi cijevni vodovi od daljinskog priključka za punjenje rezervoara do rezervoara gasa te od rezervoara gasa do isparivača gasa, odnosno do regulatora tlaka. Cijevi te dijelovi za njihovo spajanje smiju se upotrebljavati kao vodovi za gas visokoga tlaka samo ako su konstruirani i izvedeni najmanje za ispitni tlak rezervoara gasa. (2)Materijal vodova za gas visokog tlaka je čelik ili bakar, a materijal dijelova za spajanje je čelik ili legure bakra. Članak 83. Vodovi za gas niskog tlaka u smislu ovog Pravilnika su svi vodovi od regulatora tlaka do motora. Članak 84. Vodovi za sredstva za grijanje u smislu ovog Pravilnika su svi vodovi koji povezuju isparivač gasa i reg u la tor tlaka s uređajem za hlađenje motora ili drugim odgovarajućim izvorom toplote. Članak 85. Električni uređaji i instalacije u smislu ovog Pravilnika su uređaji i dijelovi za spajanje koji električne i elektroničke dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom napajaju električnom energijom potrebnom za njihov ispravan rad. Članak 86. Priključak za punjenje je uređaj koji omogućuje punjenje rezervoara gasa samo određenom vrstom gasa i pod određenim tlakom prema izvedbi rezervoara gasa. 13.Osnovni zahtjevi pri ugradnji uređaja za gas Članak 87. (1)Ugradnju uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom te popravak i održavanje istih smije obavljati samo servisna radionica. (2)Servisna radionica koja ugrađuje uređaje i opremu za pogon motornog vozila gasom, neposredno po ugradnji izdaje izjavu o obavljenoj ugradnji, čiji sadržaj utvrđuje stručna institucija. Izjava o obavljenoj ugradnji se izdaje u četiri primjerka, od čega servisna radionica zadržava jedan primjerak, ovlaštenom ustrojstvu za certificiranje dostavlja jedan primjerak a vlasniku vozila dostavlja dva primjerka. Članak 88. (1)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju se ugraditi u vozilo tako da se nalaze u granicama gabarita vozila u koje su ugrađeni, osim po visini koja ne smije biti veća od najveće dopuštene visine vozila. (2)Izravno zagrijavanje ispušnim gasovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom nije dopušteno. (3)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju biti ugrađeni tako da najmanja udaljenost od ispušnog uređaja iznosi 150 mm. Ako je taj razmak manji, ali ne manji od 75 mm, između se mora postaviti odgovarajuća čvrsta i trajna toplotna zaštita. (4)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju biti ugrađeni u vozilo tako da su oznake odnosno podaci iz članka 66., koji su utisnuti na njima, dostupni i lako čitljivi pri tehničkom pregledu vozila. (5)Ako bi došlo do propuštanja na dijelovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom, tada ne smije postojati mogućnost da propušteni gas dođe u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, npr. vodovima zraka za grijanje ili vodovima zraka klima uređaja. (6)Progibi, uvijanja i vibracije vozila ne smiju imati nikakav nepovoljan utjecaj na dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom kao i na dijelove njihova pričvršćenja. (7)Pričvršćenja ne smiju biti izvedena s oštrim bridovima i ne smiju biti takva da mogu oštetiti dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom. U slučaju da pri neposrednom dodiru metalnih dijelova postoji mogućnost korozije treba upotrijebiti međuslojeve za sprječavanje korozije. (8)Rezervoar gasa i drugi uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju biti ugrađeni u vozilo tako da su zaštićeni od mehaničkih oštećenja, korozije i insolacije. Po potrebi treba postaviti zaštitu od udara kamenja i zaštitu da se ne gazi po njima, npr. u blizini vrata. Pristup rezervoaru gasa mora biti moguć samo vozaču tog vozila, punitelju i stručnim osobama koje obavljaju provjeru ili popravke na rezervoaru ili armaturi rezervoara. (9)Osim ugradnje, nikakvi drugi radovi na sigurnosnim uređajima ar ma ture rezervoara gasa nisu dopušteni. Članak 89. (1)Ugradnja rezervoara gasa ne smije poremetiti stabilnost vozila ni dopuštena osovinska opterećenja. (2)Ako su ugrađena dva ili više rezervoara gasa za LPG, ventilima se mora osigurati pojedinačno punjenje, odnosno pražnjenje rezervoara. (3)Rezervoar gasa i drugi uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom kod kojih postoji mogućnost propuštanja ne smiju se ugrađivati u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, ukoliko se ti uređaji ne smjeste u zaštitno gasonepropusno kućište koje sprječava mogući prodor gasa u prostor za vozača, putnike i prtljažnik, a koje je dostatno prozračivano i zaštićeno od mehaničkog oštećenja. (4)U zaštitnom gasonepropusnom kućištu ne smiju se nalaziti električni uređaji osim ako su izvedeni s protueksplozijskom zaštitom. Članak 90. Rezervoar gasa mora se ugraditi u motorno vozilo tako da je osigurano: a)da ispušni gasovi ni izravno ni neizravno ne budu usmjereni na rezervoar, b)da gas iz uređaja za osiguranje protiv previsokog tlaka ili iz spojeva, ni izravno ni neizravno ne bude usmjeren na ispušnu cijev, u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, u prostor za motor, odnosno u smjeru mogućeg izvora električnog iskrenja, c)da je rezervoar gasa odgovarajućim štitnikom zaštićen od izravnog djelovanja sunčevih zraka, d)da gas iz rezervoara gasa za LPG može izlaziti samo u tečnom stanju, e)da kad se rezervoar gasa postavlja u predjelu poda vozila, rezervoar mora imati mehaničku zaštitu s prednje i stražnje strane u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila. Ta zaštita se izrađuje od čeličnog lima debljine najmanje 1 mm ili drugoga materijala odgovarajućih svojstava a postavlja se na razmaku od najmanje 10 mm od rezervoara; najniža točka zaštite mora biti najmanje 10 mm niža od najniže točke rezervoara i ne manje od 150 mm udaljena od kolnika kad je vozilo pod punim opterećenjem, f)da se rezervoar gasa ne smije ugrađivati u predjelu motora niti ispred prednje osovine vozila, g)da rezervoar gasa bude udaljen od stražnje stijenke vozila odnosno vanjskoga ruba stražnjega branika vozila najmanje 200 mm, a ako je riječ o toroidalnom rezervoaru najmanje 100 mm koji, uz to, mora biti ugrađen vodoravno. Rezervoar gasa ne smije biti u dodiru s unutarnjom stranom stražnje stijenke vozila. Članak 91. (1)Rezervoar gasa mora biti pričvršćen s najmanje dva držača, koji se nazivaju elementima pričvršćenja - pri čemu se za svezu ne smije upotrijebiti uže, tako da izdrže opterećenje od punog rezervoara pri ubrzanju od 50 m/s² u smjeru vožnje te suprotno i okomito na smjer vožnje u vodoravnoj ravnini, a u svim ostalim smjerovima 25 m/s². (2)Elementi pričvršćenja iz stavka (1) ovog članka ne smiju rezervoar gasa oštećivati mehanički niti s njim u spoju korodirati; između rezervoara i elemenata pričvršćenja mora se postaviti elastičan materijal koji ne upija vlagu. Članak 92. (1)Kad je rezervoar gasa smješten u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, rezervoar odnosno uređaji iz članka 69. stavak (1) ovoga Pravilnika, koji se nalaze na rezervoaru, moraju se smjestiti u zaštitno gasonepropusno kućište koje pruža dostatnu zaštitu od mehaničkog oštećenja, pouzdano sprječava mogućnost propuštanja gasa u unutarnjost vozila i koje je pomoću odgovarajućih otvora dostatno prozračivano radi sprječavanja nakupljanja gasa i stvaranja eksplozivne smjese sa zrakom. (2)Zaštitno gasonepropusno kućište rezervoara gasa i uređaja na njemu, iz prethodnoga stavka, mora osigurati slobodan prostor između rezervoara i kućišta širine (visine) od najmanje 20 mm. (3)Pod štitnikom od izravnog djelovanja sunčevih zraka podrazumijeva se metalni ili njemu odgovarajući štitnik, koji pokriva barem gornju polovicu opsega rezervoara (luk od 180 °) na udaljenosti od najmanje 20 mm od rezervoara. (4)Kao dovoljno prozračivanje gasonepropusnog kućišta podrazumijeva se ulaz i izlaz zraka kroz cijevi za prozračivanje, iznutra glatke, promjera najmanje 25 mm. Instalacije koje se provode kroz cijevi za prozračivanje ne smiju smanjiti slobodni presjek tih cijevi za više od 20%. (5)Izlazni i ulazni otvori cijevi za prozračivanje iz stavka (4) ovoga članka moraju biti tako postavljeni da njihovo zatvaranje nečistoćom tokom vožnje nije moguće. (6)Otvori za prozračivanje iz stavka 5. ovoga članka moraju biti udaljeni od ispušnog uređaja najmanje 150 mm, a najmanje 75 mm ako je postavljen usmjerivač koji onemogućuje neposredno usmjerenje zraka za prozračivanje na ispušni uređaj, te se moraju nalaziti što dalje od svakog izvora iskrenja na vozilu. (7)Izlazni otvori za prozračivanje iz stavka (1) ovoga članka za LPG moraju se po visini postaviti što niže, a otvori za CNG što više. (8)Prostor u koji je smješten rezervoar gasa mora biti na odgovarajući način prozračivan tako da se spriječi eventualno nastajanje natpritiska u odnosu na okoliš. Članak 93. Sigurnosni uređaji na rezervoaru gasa moraju u potpunosti djelovati i kod zatvorenoga ventila rezervoara gasa. Članak 94. (1)Priključak za punjenje mora svojom konstrukcijom i izvedbom omogućiti da se rezervoar gasa može puniti samo određenim gasom i dopuštenim tlakom punjenja, koji odgovaraju konstrukciji rezervoara, te onemogućiti povratno strujanje gasa na nedopušten način. (2)Priključak za punjenje dio je voda za gas visokog tlaka i treba biti opremljen zaštitnom kapom. (3)Priključak za punjenje ne smije se nalaziti u prostoru za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik. (4)Priključak za punjenje LPG-om ne smije se nalaziti ni u motornom prostoru. (5)Prostor u kojem se nalazi priključak za punjenje mora biti dovoljno prozračivan. Članak 95. (1)Priključak za pražnjenje ugrađuje se iza ventila rezervoara gasa (CNG), u svrhu mogućnosti pražnjenja vodova i uređaja iza ventila rezervoara gasa. Ispuštanje gasa u atmosferu nije dopušteno. (2)Ugradnja priključka za pražnjenje gasa mora biti takva da ne može doći do zamjene toga priključka s priključkom za punjenje i na njemu mora biti zaštitna kapa. Članak 96. (1)Nepovratni ventili obvezno moraju biti ugrađeni između priključka za punjenje i rezervoara gasa. (2)Na mjesto navedeno u stavku (1) ovoga članka moraju se ugraditi dva međusobno neovisna nepovratna ventila ili jedan nepovratni ventil i jedan zaporni (ručni) ventil. Članak 97. (1)Višesmjerni ventil je ventil koji se postavlja između priključka za punjenje, odnosno priključka za pražnjenje i rezervoara gasa. (2)Višesmjerni ventil izvodi se kao pojedinačan ventil ili kao više ventila koji osiguravaju djelovanje iz članka 75. ovoga Pravilnika. Članak 98. (1)Mjerač tlaka za CNG mora se postaviti u blizini priključka za punjenje gasom i to tako da ga punitelj može lako očitati. (2)Mjerač tlaka za CNG, osim onoga iz prethodnoga stavka, treba ugraditi i u kabinu u vidnom polju vozača. Umjesto mjerača tlaka u kabinu se može ugraditi bilo koji in stru ment koji će vozača obavještavati o količini gasa u rezervoaru, odnosno o određenoj najmanjoj količini gasa (rezervna količina gasa) u rezervoaru. (3)Prijenos signala na mjerač tlaka, odnosno in stru ment iz stavka 2. ovoga članka mora biti takav da u slučaju njegova loma ne može doći do istjecanja gasa. (4)Pokazivač količine gasa za LPG treba pokazivati razinu LPG-a u rezervoaru gasa i mora spriječiti dalje punjenje ukapljenim gasom kad se napuni 80% zapremine rezervoara. (5)Ako se pokazivač količine (razinu) gasa za LPG nalazi na rezervoaru gasa, njegovo očitanje mora biti moguće bez skidanja zaštitnog kućišta Članak 99. Pročišćavač gasa postavlja se na vod između rezervoara gasa i gasnog ventila i učvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila. Članak 100. (1)Isparivač gasa za LPG pričvršćuje se na unutarnju stranu karoserije vozila izvan prostora za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik. (2)Isparivač gasa ne smije se pričvrstiti ni na jedan dio vozila koji je na povišenoj temperaturi kad je u radnom stanju. Članak 101. (1)Reg u la tor tlaka ugrađuje se u prostor u kojem je smješten mo tor, i to što bliže uređaju koji uvodi gas kao gorivo u mo - tor, a pričvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila. (2)Ako je reg u la tor tlaka izveden zajedno s isparivačem gasa, on se postavlja isto kao i reg u la tor tlaka bez isparivača. (3)Reg u la tor tlaka ne smije se pričvrstiti na mo tor vozila. Članak 102. (1)Ventil za gas se ugrađuje na vod gasa visokog tlaka između pročišćavača gasa i isparivača gasa odnosno regulatora tlaka, a ugrađuje se na karoseriju ili na okvir vozila. (2)Komanda za uključivanje i isključivanje gasa mora se nalaziti vozaču na dohvat ruke. (3)Gasni ventil može biti ugrađen u istom gasonepropusnom kućištu s pročišćavačem gasa. U tom slučaju ugrađuje se isto kao i ventil gasa bez pročišćavača. (4)Gasni ventil može biti ugrađen u istom gasonepropusnom kućištu s isparivačem gasa, odnosno regulatorom tlaka. U tom slučaju ugrađuje se isto kao i isparivač gasa, odnosno reg u la tor tlaka. Članak 103. (1)Vodovi za gas visokog tlaka izrađeni od bakrenih cijevi ne smiju se lemiti ni zavarivati već se mogu spajati dijelovima za spajanje izrađenim od legura bakra ili čelika. (2)Vodove za gas visokog tlaka izrađene od čeličnih cijevi treba spajati zavarivanjem ili rastavljivim cijevnim spojevima. Vijčani spojevi se dopuštaju samo ako proizvođač dokaže tlačnim ispitivanjima i garancijom kvaliteta da odgovaraju ovoj namjeni. (3)Vodovi za gas visokog tlaka moraju biti tako položeni (po mogućnosti u karoseriji ili zaštićeni okvirom vozila) da ne dolazi do vlastitih vibracija (npr. rezonancije) te da nema uzajamnog trljanja dijelova, posebno na mjestima provlačenja cijevi kroz otvore. Razmak između dva mjesta pričvršćenja smije biti najviše 600 mm; poluprečnici savijanja cijevnih vodova moraju biti prilagođeni materijalu i dimenzijama cijevi. (4)U prostoru za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, cijevni vodovi za gas ugrađuju se samo ako su posebno zaštićeni (cijev u cijevi i sl.), s tim što ta zaštita mora biti otporna na mehanička oštećenja a njeni otvori moraju biti na vanjskoj strani vozila. (5)Prije spoja s uređajem (gasnim ventilom, isparivačem, pročišćavačem i sl.) vod za gas mora imati kompenzacijsku zavojnicu koja omogućuje rastezanje. (6)Na vodovima za gas visokog tlaka ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećenja obvezno zamijeniti. Članak 104. (1)Vodovi za gas niskog tlaka koji spajaju isparivač, odnosno reg u la tor tlaka s uređajem u kojem se stvara smjesa goriva i zraka za pogon motora ne smiju biti u dodiru s ispušnim uređajem, odnosno motorom, osim s uređajem za napajanje motora gorivom. Izvode se savitljivi a izvana trebaju biti opleteni kovinom. (2)Vodovi za gas niskog tlaka spajaju se navojem ili obujmicama. Spojevi moraju biti nepropusni. Obujmice moraju biti samokočne da ne dođe do nekontroliranoga popuštanja. (3)Na vodovima za gas niskog tlaka ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećenja obvezno zamijeniti. Članak 105. (1)Vodovi za dovod sredstva za grijanje do isparivača gasa, odnosno regulatora tlaka izvode se kao savitljive cijevi koje moraju biti otporne na kemijske utjecaje radne tvari koja kroz njih protječe te moraju izdržati radni tlak i temperaturu radne tvari. (2)Ovi vodovi se postavljaju tako da najkraćim putem bez oštrih uglova spajaju izvor toplote s isparivačem, odnosno regulatorom tlaka. Spojevi tih vodova osiguravaju se obujmicama. (3)Na vodovima za dovod sredstva za grijanje ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećenja obvezno zamijeniti. Članak 106. (1)Ventil tečnog goriva ugrađuje se na vod goriva (benzina, dizelskoga goriva) ispred napojne crpke. (2)Ventil tečnog goriva iz prethodnog stavka neće se ugraditi ako se odabirom gasa kao pogonskoga goriva istodobno isključi iz pogona dobava tečnog goriva uređaju za opskrbljivanje motora gorivom. Članak 107. (1)Vodovi električne instalacije moraju biti odgovarajuće dimenzionirani i postavljeni tako da ne stvaraju trenje s podlogom na koju se polažu. Spojevi električnih vodiča moraju biti izvedeni tako da ne izazivaju iskrenje. (2)Električna instalacija mora biti osigurana taljivim osiguračem. Članak 108. (1)U vozilu pogonjenom gasom mora se nalaziti tehnički naputak koji sadrži ova upozorenja: a)da je punjenje rezervoara gasa dopušteno samo: 1.određenim gasom (LPG-om, odnosno CNG-om), 2.na mjestima posebno predviđenima za opskrbu vozila gasom i osoblju koje je za to ovlašćeno, 3.kad je mo tor isključen, 4.uz uvjet da se u vozilu ne nalaze osobe, 5.ako nije istekla valjanost redovnoga tehničkog pregleda vozila, b)da rezervoar gasa ne smije biti napunjen više od 80% njegove zapremine za LPG, odnosno više od 22 MPa (220 bar) za CNG, c)da nakon punjenja rezervoara gasom priključak za punjenje mora biti nepropusno zatvoren i zaštićen zaštitnim poklopcem, d)da ispravnost sigurnosnog ventila smiju provjeravati samo ovlašćene osobe, e)da vozilo na pogon gasom ne smije biti ostavljeno u prostoriji bez prozračivanja te da se u blizini tako ostavljenoga vozila ne smije upotrebljavati otvoreni plamen ili drugi izvori iskrenja. (2)Na vjetrobranu odnosno na stražnjem staklu kabine vozila s pogonom na gas mora se nalaziti naljepnica s oznakom upotrebljavanog gasa kao pogonskoga goriva. Sadržaj, oblik i dimenzije naljepnice prikazani su u Prilogu broj 1, koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Članak 109. (1)Prije uvođenja vozila u zatvoreni radionički prostor, kao i prije izvođenja radova na motornom vozilu s gasnim pogonom, serviser odnosno osposobljeni ispitivač treba provjeriti istječe li gas iz gasnog uređaja. (2)Ako se provjerom utvrdi istjecanje gasa iz uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom, zatvaranjem ili pražnjenjem rezervoara gasa mora se otkloniti opasnost prije započinjanja daljih radova. (3)Prije započinjanja radova na vozilu pogonjenom gasom serviser mora ispitati koncentraciju gasa u radionici i po potrebi uključiti ventilaciju. (4)Koncentracija gasa u prostoru radionice i prostoru vozila ne smije prelaziti opasnu koncentraciju prema članku 2. ovog Pravilnika. (5)Nikakvi radovi, npr. rezanja, zavarivanja i slično, na rezervoaru gasa nisu dopušteni bez odobrenja inspekcije nadležne za posude pod tlakom. Članak 110. Ministarstvo će definirati bliže odredbe koje se odnose na: a)Uvjete koje moraju zadovoljiti servisne radionice koje vrše ugradnju uređaja za gas u vozila ili održavanje i servisiranje vozila pogonjenih gasom, b)Stručnu spremu i načina dodatne obuke servisera koji vrše ugradnju uređaja za gas u vozila, c)Način izdavanja odobrenja servisnim radionicama da mogu ugrađivati, održavati i servisirati vozila pogonjena gasom, d)Uvjete koje moraju zadovoljiti uvoznici opreme za gas, e)Način izdavanja odobrenja uvoznicima opreme za gas, f)Način prometa dijelovima uređaja za gas, g)Slučajevi u kojima se mogu izgubiti dobivena odobrenja. 14.Ostali uređaji od posebnog značaja za sigurnost prometa Članak 111. (1)Karoserija motornog i priključnog vozila mora biti urađena i izvedena tako da po svojoj konstrukciji, kvaliteti i vrsti materijala, kao i opremljenosti, odgovara namjeni vozila i osigurava sigurnost vozača, putnika i robe za vrijeme vožnje. (2)Stražnja strana karoserije autobusa kojima se vrši prijevoz osoba u gradskom i prigradskom prometu, te trolejbusa i njihova pripadajuća oprema, moraju biti izvedene na taj način kako bi se spriječilo penjanje i držanje tijekom vožnje. (3)Prednja i stražnja strana autobusa u kom se vrši prijevoz djece mora biti označena oznakama datim u Prilogu broj 2., koji je sastavni dio ovog Pravilnika. (4)Stepenice na vozilima kojima se vrši prijevoz putnika moraju biti takve da osiguravaju siguran ulaz i izlaz putnika. (5)Rubovi izbočenih dijelova i ukrasnih predmeta na prednjem dijelu vozila ne smiju biti oštri. Ako postoji ukrasna figura na gornjoj površini prednjeg dijela vozila, ona mora biti elastično pričvršćena za vozilo. (6)Laki motocikl, laki tricikl i četverocikl, motocikl, tricikl i četverocikl mora imati ugrađene i izvedene oslonce za noge vozača s obiju strana, a motocikl sa sjedalom za putnika mora imati ugrađen držač i ugrađene oslonce za noge putnika s obje strane motocikla. Članak 112. (1)U autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima kojima se prevoze putnici u stojećem stavu, slobodna površina namijenjena za jedno mjesto za stajanje mora iznositi najmanje 0,15 m², a za gradske autobuse 0,125 m². (2)Unutarnji prostor kabine za vozača i prostor za putnike moraju biti opremljeni tako da pod normalnim uvjetima u vožnji ili za vrijeme mirovanja vozila vozač, odnosno putnici u vozilu ne mogu biti ozlijeđeni. Pribor, alat, uređaji i oprema moraju biti dobro pričvršćeni. (3)Prostor za vozača i putnike u motornim i priključnim vozilima mora imati unutarnju rasvjetu. (4)Otvor za punjenje rezervoara gorivom ne smije se nalaziti u prostoru za vozača ili u prostoru za putnike. Članak 113. (1)Vrata na autobusu, trolejbusu i priključnim vozilima za prijevoz više od 23 putnika moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dvoja vrata na desnoj strani tih vozila na taj način da se onemogući njihovo nenamjerno otvaranje za vrijeme vožnje i spriječi povreda putnika kao i mogućnost eventualnog ispadanja iz vozila. (2)Pomoćna vrata za izlaz putnika u slučaju opasnosti na autobusu, trolejbusu i priključnim vozilima moraju biti uređena i izvedena na lijevoj strani vozila, na mjestu koje je putnicima pristupačno u slučaju opasnosti, s tim da njihova širina ne smije iznositi manje od 0,6 m, a visina manje od 1,2 m. Konstrukcija pomoćnih vrata mora biti takva da se ne mogu nenamjerno otvoriti. (3)Na autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima za prijevoz putnika ne moraju biti izvedena pomoćna vrata, ako s obiju bočnih strana ovih vozila imaju najmanje po jedno okno dimenzija 0,8 m × 0,6 m i ako su ta okna prikladna za izlaz u slučaju opasnosti. Navedena okna moraju imati natpis da služe u slučaju opasnosti. (4)Ako bočna vrata na motornim vozilima prilikom otvaranja izlaze izvan gabarita vozila, moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarke vrata postavljene prema prednjem dijelu vozila. U slučaju dvostrukih vrata, vrata koja se prva otvaraju moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarku vrata postavljenu prema prednjem dijelu vozila. Članak 114. (1)Brave na vratima moraju biti dvostupne i ugrađene i izvedene tako da drugi stupanj brave sprječava otvaranje vrata, ako nisu potpuno zatvorena. Brave moraju imati napravu kojom se osiguravaju tako da se lako učvrsti sigurnosni položaj. Brave na vratima koja se nalaze pored vozača, kao i brave na vratima teretnih motornih vozila, ne moraju biti osigurane na ovakav način. (2)Vrata, poklopci i druge vrste zatvarača na otvorima zatvorenih karoserija, čiji su slobodni otvori veći od minimalnih dimenzija za ulaz jedne osobe, moraju biti izvedeni tako da se mogu otvoriti i s unutarnje strane. (3)Poklopci na svim vanjskim stranama motornih i priključnih vozila moraju biti izvedeni, odnosno osigurani tako da se ne mogu sami otvoriti za vrijeme vožnje, pa ni pri jačim potresima. Članak 115. (1)U autobusima i priključnim vozilima za prijevoz putnika mora postojati uređaj za prozračivanje. (2)Prostor zatvorenih karoserija namijenjen vozaču i putnicima mora biti izgrađen tako da je osiguran od prodora i gomilanja gasova štetnih za zdravlje ljudi. Članak 116. (1)Akumulator na vozilu mora biti dobro pričvršćen u svojem ležištu i mora imati odgovarajući vanjski odušak izvan prostora za vozača i putnike, osim akumulatora koji su izvedeni tako da ne isparavaju. (2)Autobusi i trolejbusi s više od 25 mjesta kojima se prevoze putnici moraju na glavnom kablu električne instalacije imati sklopku kojom se isključuju svi strujni krugovi u vozilu osim tahografa ili euro-tahografa koji se mora posebnim vodovima spajati na akumulatore. Ručica sklopke mora biti na dohvatu ruke vozača. Članak 117. Prednja sjedala i nasloni tih sjedala u putničkim automobilima koji su pokretni moraju imati osigurače za učvršćenje. Članak 118. Kabina za vozača na motornim vozilima mora udovoljavati slijedećim uvjetima: a)da u pogledu dimenzija, vidljivosti, stupnja vibracije, izolacije od buke, grijanja, zračenja i zabrtvljenosti mora udovoljavati uvjetima koji osiguravaju normalan rad vozaču i njegovim pomoćnicima; b)sjedalo vozača mora biti široko najmanje 0,45 m i po svojoj konstrukciji i materijalu od kojega je izrađeno omogućavati vozaču udobno sjedenje za upravljačem; c)zastakljene površine kabine vozača trebaju omogućiti potpunu prozirnost i preglednost bez bilo kakvih uočljivih krivljenja objekata koji se vide kroz vjetrobransko staklo, koja neće unositi zabunu u bojama koja se koriste za rad semafora (svjetlećih znakova) i ostalih znakova u prometu i koja će u slučaju eventualnog loma omogućiti vidljivost ceste i pružiti mogućnost sigurnog zaustavljanja. d)zastakljene površine trebaju smanjiti moguće povrede vozača i putnika na što je moguće manju mjeru, te biti otporne na sve atmosferske i temperaturne uvjete, kemijska djelovanja, sagorijevanje i abraziju. Članak 119. (1)Uređaji za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobrana i uređaji za grijanje i provjetravanje na motornom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se njihovom uporabom osigura i omogući potrebna vidljivost kroz vjetrobran te unutarnje grijanje i provjetravanje prostora za vozača i putnike. (2)Otvori za ulazak zraka u kabinu za vozača koji su u sastavu uređaja za grijanje i provjetravanje moraju biti izvedeni tako da se onemogući zagađivanje zraka ispušnim gasovima i prašinom što ih uzrokuje samo vozilo. (3)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 120. (1)Gume na vozilima moraju odgovarati dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, ovisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretanja vozila i najvećem dopuštenom opterećenju osovina na kojima su gume postavljene. (2)Gume na istoj osovini vozila moraju biti jednake po dimenzijama, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti (zimske, ljetne), konstrukciji (radijalne, dijagonalne, itd.) i marki (proizvođaču) i tipu. (3)Dubina utora na gaznoj površini mora biti viša od tvornički dopuštene dubine označene posebnim oznakama postavljenim u utoru gume koje definiraju istrošenost gume. U slučaju da pomenute oznake ne postoje najmanja dopuštena dubina je 1,6 mm za putnička vozila, odnosno 2 mm za autobuse i teretna vozila. (4)Na naplatku rezervnog kotača ne mora se nalaziti guma iste vrste, konstrukcije, marke i tipa. (5)Protektirane (obnovljene) gume koje se koriste na registriranim vozilima u BiH nakon 1.1.2008. godine na bočnoj strani gume moraju imati oznaku "RE TREAD" i šifru kad je izvršeno obnavljanje (na primjer "2506" što znači da se radi o 25 sedmici 2006. godine). Protektirane (obnovljene) gume moraju posjedovati homologacijsku dokumentaciju. (6)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 121. (1)Blatobrani na motornim i priključnim vozilima koja mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, osim na terenskim i teretnim vozilima koja se automatski istovaruju (samoistovarna kola), moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih kotača. (2)Kotači skupa vozila na prvoj osovini priključnog vozila ne moraju s prednje strane biti pokriveni blatobranima. Gornja četvrtina prečnika zadnjih kotača tegljača s poluprikolicom ne mora biti pokrivena blatobranima. Blatobrani višeosovinskih vozila mogu biti zajednički za skup kotača na istoj strani vozila. (3)Blatobrani moraju biti postavljeni tako da pokrivaju širinu kotača vozila. Blatobrani ne smiju imati oštre rubove. Položaj i veličina blatobrana moraju biti takvi da sprječavaju odbacivanje blata. Na opterećenom vozilu, osim kod bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla blatobran mora pokrivati najmanje gornju trećinu prečnika kotača s prednje strane kotača i najmanje polovinu prečnika kotača sa zadnje strane kotača. (4)Na motornim vozilima koja ostavljaju jedan trag prednji blatobran mora pokrivati kotač u luku najmanje od 15° ispred vertikale povučene kroz osovinu prednjeg kotača. Članak 122. (1)Branici na putničkim automobilima i kombiniranim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni na prednjoj i stražnjoj strani vozila, a na drugim motornim vozilima s četiri ili više kotača najmanje na prednjoj strani tih vozila. (2)Branici ne smiju imati oštre rubove i moraju biti postavljeni tako da čine najizbočenije dijelove vozila, osim ako vozilo ima ugrađenu nerastavljivu kuku (euro kuka) za vuču priključnih vozila. (3)Na teretnim vučnim i priključnim vozilima koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1985. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t mora biti ugrađen zaštitnik od podlijetanja sa zadnje strane vozila koji treba da zadovoljava slijedeći uvjete: a)odstojanje od kolnika do donjeg ruba zaštitnika po čitavoj dužini zaštitnika od podlijetanja ne smije biti veće od 550 mm, b)zaštitnik od podlijetanja mora biti postavljen što je moguće bliže zadnjem kraju vozila, ali ne više od 500 mm. c)širina zaštitnika od podlijetanja ne smije biti veća od širine zadnje osovine niti uža od 100 mm s jednog i drugog kraja vozila, d)bočni krajevi zaštitnika od podlijetanja ne smiju biti povijeni prema nazad, niti smiju imati oštre rubove, e)zaštitnik od podlijetanja treba da bude tako konstruiran da ima nekoliko mjesta na kojim je pričvršćen na vozilo. Pričvršćenja zaštitnika od podlijetanja moraju biti tako izvedena da osiguraju nepromijenjen položaj zaštitnika od podlijetanja i u slučaju nenamjernog nastojanja promjene njegovog položaja, (4)Na teretnim vučnim i priključnim vozilima koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1997. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t moraju biti ugrađeni zaštitnici od podlijetanja sa bočne strana vozila koji treba da zadovoljava slijedeće uvjete: a)mjesto postavljanja je prazan prostor ispod tovarnog prostora na dužini između kotača pojedinih osovina, izuzev poluprikolica kod kojih se dužina određuje kao rastojanje od stopa za oslanjanje do kotača prve osovine poluprikolice b)izrađuje se od neprekidne ravne površine iz jedne ili više horizontalnih ploča ili kombinacije ploča i površina koje treba da čine kontinualan zaštitni subjekt. c)ne smije povećati ukupnu širinu vozila, a vanjski dio ne smije biti uvučen više od 120 mm mjereno od najšireg dijela vozila. Njegov prednji kraj može biti povijen unutra, d)vanjski dio površine mora biti gladak i što je moguće više kontiunalno postavljen od prednjeg ka zadnjem dijelu vozila, e)svi dijelovi (vijci, zakovice i dr.) ne smiju stršiti više od 10 mm izvan površine zaštitnika, pri čemu se mora osigurati njihova glatkoća i zaobljenost, (5)Odredbe stavka (4) ovog članka se ne primjenjuju na vučna vozila namijenjena za obavljanje prometa u šumarstvu i poljoprivredi, tegljače i prikolice sa jednom osovinom namijenjene za prijevoz dugih tereta, kao i na vozila kod kojih postavljanje zaštitnika od podlijetanja sa zadnje strane onemogućava njegovu radnu funkciju (kiperi, itd.). (6)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 123. (1)U putničkim vozilima prvi put registriranim u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1977. godine, moraju postojati sigurnosni pojasevi i njihovi priključci najmanje u prvom redu sjedala. Bočna sjedala u prvom redu sjedala moraju imati sigurnosne pojaseve na tri točke vezivanja, a srednje sjedalo u prvom redu sjedala može imati sigurni pojas najmanje u dvije točke vezivanja. (2)Putnička i kombinirana vozila, kao i laki četverocikli s kabinom koji se prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1.1.1999. godine moraju imati ugrađene sigurnosne pojaseve i njihove priključke na svim sjedalima u vozilu. Sigurnosni pojasevi moraju biti u tri točke, dok srednje sjedalo može biti opremljeno sa sigurnosnim pojasom u dvije točke. Svi sigurnosni pojasevi i njihovi priključci moraju posjedovati homologacijski dokument. (3)Dječja sjedala koja se postavljaju u putničko i kombinirano vozilo moraju posjedovati homologacijski dokument i postavljaju se na zadnje sjedalo prema preporukama proizvođača dječjeg sjedala. (4)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Policijske agencije u Bosni i Hercegovini, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 124. (1)Nasloni za glavu u putničkim vozilima koja se registriraju po prvi put u BiH od 1.1.2008. godine moraju biti ugrađeni i izvedeni na svim sjedalima koja su opremljena sigurnosnim pojasom sa vezivanjem u tri točke. (2)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 125. Motorna vozila registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1991. godine moraju imati na svojoj prednjoj strani priključak za vuču. Članak 126. (1)Putnička i kombinirana vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1.1.1980. godine, moraju imati uređaj za osiguranje vozila od neovlaštene uporabe ugrađen i izveden tako da spriječi okretanje kotača upravljača ili pomicanje ručice mjenjača, ili da djeluje na sustav prijenosa snage i spriječi okretanje pogonskih kotača (osim sustava kočenja) ili da ima poseban sustav kojim se sprječava puštanje motora u rad. (2)Motocikli, tricikli i četverocikli moraju imati uređaj za osiguranje vozila od neovlašćene uporabe. (3)Uređaj iz stavka 1. ovog članka mora biti stalno ugrađen u vozilo i izveden tako, da se ne može uključiti kad je vozilo u pokretu. (4)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. POGLAVLJE IV. UREĐAJI NA TRAKTORIMA I NJIHOVIM PRIKOLICAMA Članak 127. (1)Odredbe o uređajima na traktorima odnose se samo na one vrste traktora koji na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h i koji imaju dvije osovine i kotače s gumama (u nastavku teksta: traktor). (2)Na traktore koji na ravnoj cesti razvijaju brzinu kretanja veću od 30 km/h odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka od 5. do 62., te od 111. do 126. ovog Pravilnika. Članak 128. (1)Radna i parkirna kočnica na traktoru moraju biti ugrađene i izvedene tako da ispunjavaju uvjete iz članka 17. stavak (1) ovog Pravilnika. (2)Radni kočni sustav na traktoru može biti ugrađen i izveden samo na jednoj osovini pod uvjetom da je sila kočenja podjednako raspoređena na oba kotača te osovine. Članak 129. (1)Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na traktorima, u smislu ovog Pravilnika su: a)svjetla za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila s kratkim svjetlom; b)poziciona svjetla; c)stop-svjetla; d)katadiopteri; e)pokazivači smjera; f)svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice. (2)Za kratka svjetla za osvjetljavanje ceste, poziciona svjetla, stop-svjetla, katadioptere, pokazivače smjera i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice iz stavka (1) ovog članka vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima ovog Pravilnika. (3)Ako su na traktoru ugrađena dodatna svjetla (dugo svjetlo, prednje i stražnje maglenke, svjetlo za vožnju unatrag itd.), za njih vrijede uvjeti predviđeni za takva svjetla u ovom Pravilniku. Članak 130. Na traktorima prvi put registriranim u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1983. godine mora biti ugrađena sigurnosna kabina ili takav okvir da štiti vozača od ozljede u slučaju prevrtanja traktora. Članak 131. Uređaji za kontrolu rada pokazivača smjera na traktorima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao svjetlosni ili kao zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera ako vozač ne može izravno vidjeti najmanje po jedan pokazivač smjera sa svake strane vozila. Članak 132. Uređaj za davanje zvučnih znakova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. Članak 133. Uređaj za odvod i ispuštanje ispušnih gasova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim za motorna vozila u ovom Pravilniku. Članak 134. (1)Vozačko zrcalo na traktoru koji ima zatvorenu kabinu, mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje jedno vozačko zrcalo postavljeno na lijevoj strani kabine. (2)Ako na traktoru postoje vjetrobran, vanjska okna i brisači vjetrobrana, tada za njih vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. Članak 135. Uređaj za kretanje traktora unatrag na traktoru čija masa premašuje 0,35 t mora biti ugrađen i izveden tako da s odgovarajućim stupnjem prijenosa omogući pouzdano i sigurno kretanje traktora unatrag. Članak 136. (1)Radna i parkirna kočnica na traktorskim prikolicama mora djelovati na dovoljan broj kotača kako bi se osigurao minimalni kočni koeficijent i zadržalo pravolinijsko kretanje za vrijeme kočenja. (2)Radna kočnica priključnog vozila kojeg vuče traktor mora se aktivirati istodobno i s istim uređajem kad i radna kočnica vučnog traktora. (3)Prikolica iz stavka (1) ovog članka može biti opremljena naletnom kočnicom ako joj najveća dopuštena masa ne prelazi 8 t, a brzina 30 km/h te: a)kad najveća dopuštena brzina ne prelazi 25 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice b)kad najveća brzina ne prelazi 40 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice uz uvjet da su na prikolicama kočeni svi kotači. (4)Prikolica iz stavka (1) ovog članka ne mora imati radnu kočnicu uz uvjet da joj najveća brzina ne prelazi 30 km/h, da joj najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 t i da je masa vučnog traktora dva puta veća. Članak 137. Na svjetla za označavanje prikolice, stop-svjetla, pokazivače smjera, katadioptere i svjetlo za osvjetljavanje registracijske pločice na prikolici koju vuče traktor odgovarajuće se primjenjuju odredbe propisane za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. POGLAVLJE V. UREĐAJI NA ZAPREŽNIM VOZILIMA Članak 138. (1)Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena kao najmanje jedno bijelo svijetlo postavljeno na prednjoj strani vozila tako da svjetlost koju daje vidljiva samo za sudionike u prometu koji se nalaze ispred zaprežnog vozila i kao najmanje jedno crveno svjetlo postavljeno na zadnjoj strani vozila tako da je svjetlost koju daje vidljiva samo za sudionike u prometu koji se nalaze iza zaprežnog vozila. (2)Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena tako da se svjetlost koju ona daju, noću pri dobroj vidljivosti, može vidjeti na udaljenosti od najmanje 150 m. Članak 139. (1)Katadiopteri na zaprežnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva katadioptera crvene boje, koja nisu trokutastog oblika, simetrično postavljena na zadnjoj strani vozila, tako da su noću pri dobroj vidljivosti, vidljiva sa udaljenosti od najmanje 100 m kad su osvijetljena dugim svjetlom motornog vozila. (2)Reflektirajuća površina katadioptera ne smije biti manje od 0,3 m niti više od 1 m udaljena od površine ceste. Međusobno rastojanje reflektirajućih površina katadioptera ne smije biti manje od 0,5 m. Reflektirajuća površina pojedinih katadioptera mora iznositi najmanje 20 cm². POGLAVLJE VI. UREĐAJI NA BICIKLIMA, BICIKLIMA S MOTOROM, LAKIM MOTOCIKLIMA, LAKIM TRICIKLIMA I ČETVEROCIKLIMA, MOTOCIKLIMA, TRICIKLIMA I ČETVEROCIKLIMA Članak 140. Na biciklima, biciklima s motorom, lakim motociklima, lakim triciklima i četverociklima, motociklima, triciklima i četverociklima mora biti ugrađena i izvedena za svaki kotač najmanje po jedna kočnica tako da su međusobno neovisne, s tim što kočnica na prednjem kotaču mora biti ručna. Članak 141. (1)Jedno ili dva simetrično postavljena svjetla za osvjetljavanje ceste na biciklima i biciklima s motorom moraju biti izvedena i pričvršćena na prednjoj strani bicikla, bicikla s motorom, lakog tricikla i četverocikla, čija širina ne prelazi 1,3 m. (2)Svjetlost koju daje svjetlo iz stavka (1) ovog članka mora biti bijele boje, a udaljenost svjetleće površine toga svjetla od površine ceste ne smije biti veća od 1,2 m ni manja od 0,4 m kod bicikla i bicikla s motorom ili 0,5 m kod lakih tricikala i četverocikla. (3)Jedno ili dva simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila postavljena zadnja poziciona svjetla crvene boje na biciklima i biciklima s motorom moraju biti izvedena i pričvršćena na zadnjoj strani vozila, čija širina ne prelazi 1,3 m. (4)Udaljenost svjetleće površine svjetla iz stavka (3) ovog članka od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m ni veća od 0,9 m. (5)Svjetla iz stavka (3) ovog članka mogu biti izvedena zajedno s katadiopterima. (6)Bicikli s motorom, laki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli mogu imati i duga svjetla koja tada moraju udovoljavati zahtjevima iz članka 28. stavak (4), (8) i (9) ovog Pravilnika. (7)Laki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli koji imaju kabinu vozača moraju imati i pokazivače smjera. (8)Bicikli s motorom prvi put registrirani u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1995. godine, kao i laki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli moraju imati stop svjetla sukladna članku 43. ovog Pravilnika. Članak 142. (1)Jedan ili dva simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila i netrokutasta katadioptera crvene boje moraju biti ugrađena i izvedena na stražnjoj strani bicikla, bicikla s motorom, lakog tricikla i četverocikla, a po jedan katadiopter žute ili narančaste boje na svakoj strani pedale (s prednje i zadnje strane) za bicikle i bicikle s motorom s pedalama. Laki tricikli i četverocikli širi od 1 m moraju imati dva netrokutasta katadioptera crvene boje, simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila, maksimalno udaljena od bočnog ruba vozila 0,4 m. (2)Udaljenost reflektirajuće površine stražnjega crvenog katadioptera od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m niti veća od 0,9 m. (3)Reflektirajuća površina stražnjega crvenog katadioptera mora iznositi najmanje 8 cm². (4)Na bočnim stranicama prednjega i zadnjeg kotača bicikla moraju biti izvedena reflektirajuća tijela koja reflektiraju svjetlost bijele ili žute boje. Članak 143. Na biciklu, biciklu s motorom, lakom motociklu, lakom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu mora postojati uređaj za davanje zvučnih znakova. Članak 144. Uređaj za davanje zvučnih znakova na biciklu, biciklu s motorom, lakom motociklu, lakom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim u članku 50. ovog Pravilnika. POGLAVLJE VII. OPREMA VOZILA Članak 145. (1)Motorna i priključna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, traktora, traktorskih prikolica, prikolica s jednom osovinom, autobusa za gradski promet i vozila namijenjenih za komunalne usluge (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća i fekalija i dr.), moraju imati rezervni kotač s pripadajućom opremom koji se po potrebi može upotrijebiti. (2)Rezervni kotač ne moraju imati motorna i priključna vozila ako su gume ili naplatci opremljeni nekim sigurnosnim sustavom za sigurnu vožnju s ispuhanom gumom. (3)Rezervni kotač ne moraju imati motorna i priključna vozila ukupne mase do 3,5 t ako vozilo posjeduje odgovarajuće sredstvo za privremeno osposobljavanje ispuhane gume (npr. sprej ili pjena u boci pod tlakom, itd.). Članak 146. (1)Putnička motorna vozila opremljena za korištenje alternativnih goriva (LPG, CNG,...), vozila za javni prijevoz, kao i teretna motorna i priključna vozila moraju imati aparat za gašenje požara postavljen na vidljivom mjestu, tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti. (2)Skup vozila (kamion i prikolica, tegljač i poluprikolica, itd) moraju biti opremljeni sa jednim protupožarnim apratom namijenjenim za gašenje eventualnog požara na motoru i kabini i minimalno jednim protupožarnim aparatom namijenjenim za gašenje eventualnog požara na robi koja se prijevozi. Broj protupožarnih aparata namijenjenih za gašenje eventualnog požara na robi ovisi od vrste i količine robe koja se prijevozi. Članak 147. (1)Motorna vozila osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla i priključna vozila, moraju imati, na vidljivom mjestu, poseban standardiziran znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste, tako da ga vozač po potrebi može koristiti. (2)Po dva znaka iz stavka (1) ovog članka moraju imati: a)teretna motorna vozila i autobusi ako vuku priključno vozilo; b)motorno vozilo koje se nalazi na začelju kolone ako se motorna vozila kreću u organiziranoj koloni. (3)Znak iz stavka (1) ovog članka ima oblik istostraničnog trokuta s rubom crvene boje čija dužina iznosi 40 cm, a širina najmanje 5 cm. Rubovi znaka moraju biti prevučeni reflektirajućom materijom ili crvenom katadiopterskom optikom širine najmanje 2 cm ili izrađeni tako da se mogu po čitavoj dužini osvijetliti vlastitim izvorom svjetlosti. Znak mora biti izrađen od čvrstog materijala i na način koji mu omogućuje da stabilno stoji u vertikalnom položaju. Članak 148. Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, moraju imati jednu kutiju prve pomoći, a autobusi sa više od 25 sjedećih mjesta dvije kutije. Članak 149. (1)Motorna i priključna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 5 t moraju imati dva klinasta podmetača za kotače, na vidljivom mjestu, koje vozač po potrebi može upotrijebiti. (2)U autobusima iz članka 113. stavak (3) ovog Pravilnika, na vidljivom mjestu mora biti čekić za razbijanje stakla tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti. Članak 150. (1)Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, traktora, autobusa u gradskom i prigradskom prometu moraju imati, na vidljivom mjestu, rezervne žarulje i osigurače najmanje za polovicu žaruljnih mjesta dvostrukih uređaja za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova i po jednu sijalicu za jednostruka žaruljnih mjesta kod kojih je moguće zamijeniti samo žarulju. (2)Vozila koja su opremljena svjetlosnim tijelima bez žarne niti (ksenon, neon, LED i sl.), ne moraju imati rezervne žarulje za ta rasvjetna tijela. Članak 151. Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, moraju imati reflektirajući prsluk, kojeg je vozač dužan koristiti-obući kada na cesti obavlja neke radnje uz vozilo (mijenja kotač, obavlja manje popravke na vozilu, nalijeva gorivo kada vozilo ostane bez goriva, traži pomoć zaustavljajući druga vozila i sl.). Članak 152. Broj šasije (okvira ili rama) vozila mora biti utisnut na samom okviru ili bilo na kojem dijelu vozila koji se teško ili nikako ne može skinuti. Članak 153. Vozila namijenjena za prijevoz opasnih tvari moraju imati opremu sukladnu ADR sporazumu. Članak 154. Putnička motorna vozila moraju imati uže, sajlu ili teleskopsku krutu vezu za vuču, dok vozila namijenjena za prijevoz opasnih tvari moraju imati polugu za vuču i pripadajući homologacijski dokument. Članak 155. (1)Pod zimskom opremom motornih i priključnih vozila, podrazumijevaju se: a)lanci za snijeg pripravni za postavljanje na pogonske kotače i b)gume minimalne dubine utora na gaznoj površini 4 mm, s tim da gume na pogonskim kotačima moraju biti zimske ili gume s oznakama MS, M+S ili M&S. (2)Na vozila se ne smiju postavljati gume s čavlima. (3)Dodatno za teretna vozila i autobuse u zimsku opremu ubraja se i lopata i vreća pijeska. (4)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 156. (1)Motorna vozila i priključna vozila koja se zbog konstrukcijskih razloga, na ravnoj cesti ne mogu kretati brzinom većom od 30 km/h, moraju biti obilježena znakom za označavanje sporih vozila. (2)Na vozilu može postojati najmanje jedan znak za obilježavanje sporih vozila, postavljen na zadnji kraj vozila. Ako je na vozilu samo jedan znak za obilježavanje sporih vozila onda on mora biti postavljen tako da se nalazi, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. Znak za obilježavanje sporih vozila. mora biti postavljen na visini ne manjoj od 250 mm (do donjeg ruba znaka) i ne višoj od 1500 mm (do gornjeg ruba znaka), mjereći od zemlje do ruba znaka. (3)Sva vozila iz stavka 1. ovog članka registrirana u Bosni i Hercegovini moraju biti označena znakom za označavanje sporih vozila od 1.1.2008. godine. (4)Izgled, osnovne boje i dimenzije znaka kojim se obilježavaju sporih vozila prikazan je u Prilogu broj 3. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Članak 157. (1)Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase veće od 12000 kg (osim tegljača namijenjenih za vuču poluprikolica) moraju biti obilježeni oznakama za teška motorna vozila. (2)Priključna vozila najveće dopuštene mase manje od ili jednake 10000 kg čija dužina (uključujući dužinu vučne rude) prelazi 8 m i priključna vozila najveće dopuštene mase veće od 10000 kg bez obzira na dužinu moraju biti obilježena oznakama za duga priključna vozila. (3)Oznake za teška motorna vozila širine 140 mm moraju biti izvedeni zebrasto s naizmjeničnim kosim žutim retroreflektirajućim i crvenim fluorescentnim pruga. Nagib crvenih fluorescentinih pruga je pod uglom 45° dok je širina pruge 100 mm. (4)Oznake za duga priključna vozila (prikolice i poluprikolice) širine 200 mm moraju biti izvedeni sa žutom retroreflektirajućom pozadinom i crvenim fluorescentnim okvirom. Širina crvenog fluorescentnog okvira treba da bude 40 mm. (5)Na vozilima može postojati jedna, dvije ili četiri oznake za obilježavanje dugih i teških vozila. Broj oznaka ovisi o mogućnosti montaže istih na stražnjem kraju vozila. (6)Ukupna minimalna dužina seta oznaka za teška i duga vozila je 1300 mm, a maksimalna 2300 mm. (7)Oznake za teška i duga vozila moraju biti postavljene na visini ne manjoj od 250 mm (do donjeg ruba oznake) i ne višoj od 2100 mm (do gornjeg ruba znaka) mjereći od zemlje. (8)Odredbe iz stavka (1) i (2) ovog članka odnose se na vozila koja se prvi put registriraju u Bosni i Hercegovini od 1.1.2008. godine. (9)Vozila iz stavka (1) i (2) ovog članka koja su već registrirana u Bosni i Hercegovini moraju biti označena znakom za označavanje dugih i teških vozila do 1.7.2008. godine. (10)Izgled, osnovne boje, dimenzije i mogući primjeri znakova prikazani su u Prilogu broj 4. i 5. koji su sastavni dijelovi ovoga Pravilnika. POGLAVLJE VIII. SASTAV I OBOJENOST ISPUŠNIH GASOVA NA MOTORNIM VOZILIMA Članak 158. (1)Sukladno Europskoj direktivi 2003/26/EC definiraju se slijedeće maksimalne vrijednosti pojedinih zagađujućih tvari u ispušnim gasovima u motorima izvedenim kao: a)Benzinski motori bez katalizatora i l sonde, odnosno benzinski motori s katalizatorom ali bez l sonde, koncentracija ugljen monoksida (CO), pri broju okretaja motora na praznom hodu, ne smije prijelaziti: 1.4,5% volumnih udjela za motorna vozila registrirana po prvi put prije 1.10.1986. pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C; 2.3,5% volumnih udjela za motorna vozila registrirana po prvi put poslije 1.10.1986. pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C. b)Benzinski motori s reguliranim trokomponentnim katalizatorom koncentracija ugljen monoksida (CO), nakon što je motor postigao radnu temperaturu, tj. minimalnu temperaturu ulja od najmanje 80 °C pri broju okretaja motora na praznom hodu, ne smije prijelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Radna temperatura i broj okretaja motora na praznom hodu trebaju biti propisane od strane proizvođača vozila. Koncentriranje ugljičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka l pri povećanom broju okretaja motora ne smiju prijelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Povećan broj okretaja motora mora biti propisana od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača nisu poznati, sadržaj ugljen monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka l ne smiju prijelaziti: 1.CO £ 0,5% volumnih udjela pri broju okretaja motora na praznom hodu; 2.CO £ 0,3% volumnih udjela pri broju okretaja motora ne manjim od 2000 min-1 3.Vrijednost faktora zraka l = 1,00 ± 0,03 (2)Dizel motori nakon što je postigao radnu tem per a ture propisanu od strane proizvođača vozila, tj. minimalnu temperaturu ulja od najmanje 80 °C, srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog gasa (k) nakon tri ili više slobodnih ubrzanja neopterećenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najveće brzine vrtnje ne smije prijelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača o srednjem koeficijentu zacrnjenja i radnoj temperaturi motora nisu poznati onda srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog gasa k ne smije prijelaziti vrijednost: a)k £ 2,5 m -1 za usisne motore b)k £ 3,0 m -1 za prehranjivane motore c)k £ 1,5 m -1 za Euro 4 i Euro 5 motore (3)Količine štetnih tvari navedene u prvom stavu ne odnose se na slijedeća vozila: a)vozila opremljena s benzinskim dvotaktnim motorima; b)vozila opremljena benzinskim motorima ako su proizvedena prije 1970. godine; c)vozila opremljena benzinskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 50 km/h; d)vozila opremljena dizelskim motorima ako su proizvedena prije 1980. godine; e)vozila opremljena dizelskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 30 km/h (4)Kod vozila pogonjenih alternativnim pogonskim gorivom (CNG, LPG) prilikom određivanja količine štetnih materija u ispušnim gasovima koristi se gorivo koje daje nepovoljniju emisiju. POGLAVLJE IX. TEHNIČKI UVJETI KOJIMA MORAJU ODGOVARATI POJEDINI UREĐAJI NA VOZILIMA Članak 159. (1)Pod tehničkim uvjetima kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se tehnički normativi što se propisuju za pojedine vrste tih uređaja. (2)Tehnički normativi za ocjenu efikasnosti sustava kočenja motornih i priključnih vozila iznose: KATEGORIJA VOZILA RADNO KOČENJE POMOĆNO KOČENJE Koefi - cijent kočenja Sila aktiviranjaKoefi - cijent kočenja Sila aktiviranja Nožno aktivi - ranje Ručno Aktivi - ranje Nožno aktivi - ranje Ručno Aktivi - ranje z ³ Š%Ć F £ ŠdaNĆ F £ ŠdaNĆ z ³ Š%Ć F £ ŠdaNĆ F £ ŠdaNĆ Bicikli s motorom (L1, L2, L6) 40 50 20 20 50 20 Motocikli (L3, L4, L5, L7)45 50 20 20 50 20 Putnička vozila (M1) 50 50 - 20 50 40 Autobusi (M2, M3) 50 70 - 20 70 60 Teretna vozila (N1, N2, N3) 45 70 - 20 70 60 Priključna vozila (O1, O2, O3, O4) 45 p M £ 6,5 bar - 20 - - Traktori 25 60 - 15 30 - Traktorske prikolice 25 - - 15 - - (3)Tehnički normativi iz stavka (2) ovog članka primjenjuju se na vozila pod slijedećim uvjetima: a)vozila se ispituju u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje sile kočenja; b)površina valjaka na kojima se ispituju kočnice mora biti dovoljnog koeficijenta trenja, minimalno m ³ 0,5; c)temperatura diska ili vanjske površine bubnja kočnice ne smije iznositi više od 100 °C; d)kod ispitivanja vozila s dvostrukom ili višestrukom osovinom mora biti osigurano da razine ispitivane osovine ne bude niža od ostalih osovina. (4)Normativi iz stavka (2) ovog članka primjenjuju se tako da se suma sila kočenja na obodu svih kotača koje nastaju neposredno prije blokiranja kotača (ili suma sila kočenja aktiviranih maksimalnim silama aktiviranja) podijeli s težinom vozila uvećanom za težinu tereta koji se trenutno nalazi u njemu i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobiveni rezultat mora biti veći ili jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočenja. (5)Razlika sila kočenja za radnu kočnicu na kotačima iste osovine ne smije biti veća od 25%, a za pomoćnu kočnicu 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočenja na istoj osovini uzimaju se sile kočenja koje nastaju neposredno prije blokiranja kotača ili sile kočenja aktivirane maksimalnim silama aktiviranja. Za osnovicu izračunavanja postotka razlike sile kočenja kotača na istoj osovini uzima se veća sila kočenja. (6)Nejednolikost sile kočenja na kotaču ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednolikosti sile kočenja izračunava se na približno polovici sile kočenja koja izaziva blokadu. Za osnovicu izračunavanja postotka nejednolikosti sile kočenja uzima se veća sila kočenja. (7)Kod vozila koja imaju dva kruga kočenja u slučaju otkaza jednog kruga preostali krug treba osigurati kočni koeficijent od 15%. Sustav kočenja radne kočnice treba biti takav da izdrži maksimalnu silu na papučicu kočnice od 100 daN. (8)Na svim vozilima koja imaju ugrađene uređaje ili programe za automatsku regulaciju sile kočenja proporcionalno promjeni opterećenja, moraju biti na vidljivom mjestu postavljeni svi tehnički podaci za podešavanje tog uređaja. (9)Vozila koja se ne mogu ispitati na statičkom ispitivanju kočnica (valjcima) ispituju se kočenjem u vožnji na ravnoj i suhoj asfaltnoj površini, korištenjem dekcelerometra - uređaja za mjerenje usporenja vozila. Ovako dobiveno usporenje mora biti veće ili jednako od apsolutne vrijednosti koeficijenta kočenja pomnoženog s 10. Minimalna početna brzina tijekom ovih ispitivanja iznosi 50 km/h za putnička vozila, 40 km/h za druga motorna vozila, a za motorna vozila koja ne mogu postići te brzine 80% od njihove maksimalne brzine. (10)Radna i specijalna vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu veću od 55 km/h mogu imati smanjeni koeficijent kočenja za 30% od propisanog za radno i pomoćno kočenje. (11)Temperatura isparavanja tekućine u kočionom sustavu ne smije biti niža od 155 °C. Član 160. (1)Parkirna kočnica motornog odnosno priključnog vozila kad je ono odvojeno od vučnog vozila, mora osigurati nepokretnost vozila opterećenog do najveće dopuštene mase na nagibu od 18%, a da pritom vozilo nije kočeno na drugi način. (2)Parkirna kočnica skupa vozila mora osigurati nepokretnost cijelog skupa vozila na nagibu od 12%, a da pritom skup vozila ne bude kočen na drugi način. (3)Sila kojom se djeluje na komandu parkirne kočnice, u koliko parkirna kočnica nije izvedena kao pomoćna kočnica, ne smije biti veća od 40 daN za putnička au to mo bile i traktore, odnosno 60 daN za ostala motorna vozila. Članak 161. (1)Usporivač za dugotrajno usporavanje motornog vozila iz članka 18. stavak 8. sa ili bez priključnog vozila a pri najvećoj dopuštenoj masi mora imati mogućnost (usporavanja) zadržavanja konstantne brzine od 30 km/h, u odgovarajućem stupnju prijenosa na spustu od 7% i duljini puta od 6 km. (2)Motorno vozilo koje ne zadovoljava uvjet iz stavka 1. ovog članka smije vući priključno vozilo samo ako: a)ima mogućnost aktiviranja radne kočnice priključnog vozila bez aktiviranja svoje radne, pomoćne i parkirne kočnice, b)priključno vozilo ima svoj usporivač i ako ga vozač vučnog vozila može za vrijeme vožnje aktivirati. (3)Nakon 1.7.1996. godine ne smiju se prvi put registrirati u Bosni i Hercegovini priključna vozila koja imaju vlastiti elektromagnetski usporivač, a koji djeluje na elemente radne kočnice. Članak 162. (1)Svjetlosni snop kratkog svjetla mora osvijetliti najmanje 40 m, a najviše 80 m ceste, a svjetlosni snop dugog svjetla najmanje 100 m ceste ispred vozila noću, pri normalnoj vidljivosti i to pri podjednakoj opterećenosti motornog vozila na vodoravnoj površini. (2)Svjetla za maglu na motornom vozilu moraju biti izvedena i podešena tako da osvijetljeni dio ravne ceste nije duži od 35 m. (3)Kratko svjetlo na biciklu ili biciklu s motorom mora biti izvedeno i podešeno tako da osvijetljeni dio ravne ceste nije dulji od 50 m ni kraći od 10 m. Članak 163. (1)Uređaj za davanje zvučnih znakova ugrađen na vozilu mora proizvoditi zvukove jačine: a)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozače dozvole A1, A, B1, B, najmanje 76 dB(A); b)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozače dozvole C1, C, najmanje 80 dB(A); c)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozače dozvole D1, D, najmanje 93 dB(A). (2)Jačina zvuka zvučnih znakova ugrađenih na vozilu utvrđuje se na otvorenome i ravnom prostoru promjera najmanje 20 m, pri čemu se mikrofon fonometra mora nalaziti na visini od 0,5 m do 1,5 m i na udaljenosti od 7 m ispred vozila, a mo tor ne smije raditi. (3)Uređaji za davanje zvučnih znakova, kao što su zvonce, truba ili sirena na biciklima ili biciklima s motorom, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da im jačina zvuka ne smije biti manja od 70 dB(A). (4)Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornim vozilima ne smije proizvoditi zvuk jačine veće od 104 dB(A). Članak 164. (1)Najviše granice dopuštene vanjske buke za pojedina vozila ne smiju prelaziti sljedeće vrijednosti sukladno ECE R 41, 53 i 63: a)za motorna vozila na dva kotača i to za: 1.bicikle s motorom koji razvijaju maksimalnu brzinu do 25 km/h - 66 dB(A); 2.bicikle s motorom koji razvijaju maksimalnu brzinu preko 25 km/h - 71 dB(A); 3.lake motocikle čija je radna zapremina do 80 cm³ - 75 dB(A); 4.motocikle čija je radna zapremina u dijapazonu 80-175 cm³ - 77 dB(A); 5.motocikle čija je radna zapremina 175 cm³ - 80 dB(A); b)za motorna vozila na tri kotača - 85 dB(A); c)za motorna vozila sa 4 i više kotača i to za: 1.putnička i kombinovana vozila - 74 dB(A); 2.autobuse čija je snaga motora do 150 kW - 78 dB(A) 3.autobuse čija je snaga motora preko 150 kW - 80 dB(A) 4.putnička i kombinirana vozila ukupne dozvoljene mase do 2 t - 76 dB(A) 5.putnička i kombinirana vozila ukupne dozvoljene mase u dijapazonu 2-3,5 t - 77 dB(A) 6.teretna vozila čija je snaga motora do 75 kW - 77 dB(A) 7.teretna vozila čija je snaga motora u dijapazonu 75-150 kW - 78 dB(A) 8.teretna vozila čija je snaga motora preko 150 kW - 80 dB(A) (2)Za vozila koja su u eksploataciji dulje od jedne godine, najviša granica dopuštene vanjske buke iznosi za 3 dB(A) više od najviše granice predviđene u stavku 1. ovog članka za tu vrstu vozila. Članak 165. (1)Uređaji i oprema koji se naknadno ugrađuju na vozilo (zamjena postojećih ili ugradnja dodatnih dijelova) moraju biti odobrenog tipa, sukladno Pravilniku o homologaciji vozila i Pravilnikom o certificiranju vozila i uvjetima koje ustrojstva za certificiranje moraju ispuniti. (2)Vozila koja se prvi put registriraju u Bosni i Hercegovini moraju biti opremljena dijelovima odobrenog tipa, sukladno Pravilniku o homologaciji vozila. (3)Vozila u vlasništvu diplomatskih i konzularnih predstavništva, misije stranih država i predstavništva međunarodnih ustrojstava u Bosni i Hercegovini i njihov osoblja (vozila obilježena diplomatskim pločicama) te vozila bosanskohercegovačkih građana povratnika iz inozemstva, ako su ta vozila koristili u državi iz koje iseljavaju, ne moraju imati uređaje i opremu na vozilu odobrenog tipa homologirano sukladno važećim ECE pravilnicima u Bosni i Hercegovini, na osnovi propisanog odobrenja. (4)Odobrenje iz stavka 3. ovog članka će po zahtjevu vlasnika vozila izdavati Ministarstvo. (5)Odredbe ovog članka ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Članak 166. Ministarstvo može na zahtjev vlasnika vozila koja se prvi put registriraju u Bosni i Hercegovini, ako su starija od 30 godina i ako njihovi vlasnici imaju potvrdu o pripadnosti oldtimer klubu, donijeti odluku o izuzeću primjene pojedinih određenih odredbi iz ovog Pravilnika. POGLAVLJE X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 167. Stupanjem na snagu ovog Pravilnika, prestaje primjena svih propisa koji su regulirali dimenzije, ukupnu masu i osovinsko opterećenje vozila, uređaje i opremu koju moraju imati vozila i osnovne uvjete koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u prometu na cestama u Bosni i Hecegovini. Članak 168. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Broj 01-02-2-328-20/07 22. ožujka 2007. godine Sarajevo Ministar dr. Božo Ljubić, v. r. Na osnovu člana 203. stav 3., a u vezi člana 252. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik BiH", broj 6/06), ministar komunikacija i transporta, u saradwi sa entitetskim ministarstvima unutrašwih poslova u Bosni i Hercegovini i Policijom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, donosi PRAVILNIK 1 O DIMENZIJAMA, UKUPNOJ MASI I OSOVINSKOM OPTEREĆEWU VOZILA, O UREĐAJIMA I OPREMI KOJU MORAJU DA IMAJU VOZILA I O OSNOVNIM USLOVIMA KOJE MORAJU DA IS PUWAVAJU UREĐAJI I OPREMA U SAOB RAĆAJU NA PUTEVIMA POGLAVQE I. OPŠTE ODREDBE Član 1. Ovim Pravilnikom propisuju se dimenzije vozila, ukupne mase vozila, osovinska opterećewa vozila i osnovni uslovi koje moraju da ispuwavaju uređaji i oprema na vozilima u saobraćaju na putevima i koji na vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozila mogu bezbjedno učestvovati u saobraćaju na putevima, kao i drugi tehnički uslovi kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima koji su od značaja za bezbjednost saobraćaja. Član 2. (1)Dimenzije vozila, u smislu ovog Pravilnika, su gabaritne dimenzije vozila i skupa vozila i dimenzije vozila koje su od posebnog značaja za bezbjednost saobraćaja na putevima. (2)Masa vozila, u smislu ovog Pravilnika, je najveća dozvoljena i sopstvena masa vozila, nosivost vozila i masa kojom vozilo pritiska na podlogu (osovinska opterećewa). (3)Ukoliko to nije ovim Pravilnikom drugačije određeno dimenzije vozila iz stava (1) ovog člana određuju se u skladu sa BAS ISO 612 (Road ve hi cles - Di men sions of mo - tor ve hi cles and tonjed ve hi cles - Terms and def i ni tions; Putna vozila - Dimenzije motornih i prikqučnih vozila - Pojmovi i definicije), u daqnjem tekstu stan dard BAS ISO 612. (4)U smislu ovog Pravilnika, pojedini pojmovi koji se koriste kod vozila sa pogonom na plin imaju sljedeće značenje: a)plin, kao pogonsko gorivo za vozila, je tečni naftni plin, smjesa propana i butana, (UN oznake 1965; međunarodne oznake LPG = liquefied petroleum gas), u daqnjem tekstu LPG, ili komprimirani prirodni plin, čiji radni pritisak ne prelazi 22 MPa, tj. 220 bara, (UN oznake 1971, međunarodne oznake CNG = compressed natural gas), u daqnjem tekstu CNG; b)Vozilo na plinski pogon je motorno vozilo koje kao pogonsko gorivo koristi LPG ili CNG, samostalno ili kao alternativno gorivo benzinu ili kao gorivo u smjesi sa dizel gorivom; c)Servisna radionica za servisiranje i prepravku vozila na plinski pogon (u daqnjem tekstu: servisna radionica), je pravno lice koje ispuwava propisane uslove i koje je od ovlaštene institucije dobilo odobrenje da može servisirati motorna vozila na plinski pogon i na motorna vozila može vršiti ugradnju uređaja i opreme za pogon plinom; d)Serviser za prepravku i servisiranje vozila na plinski pogon (u daqnjem tekstu: serviser), je zaposlenik servisne radionice koji je osposobljen da vrši ugradnju i servisiranje uređaja za pogon motornih vozila plinom; e)Sertifikat posude pod pritiskom koja služi kao rezervoar plina za pogon motornog vozila (u daqnjem tekstu: sertifikat), je dokument koji propisuje ovlaštena institucija, a koji ovjerava inspekcija nadležna za posude pod pritiskom; f)Uvjerenje za uređaj ugrađen u vozilo na plinski pogon (u daqnjem tekstu: uvjerenje), je dokument koji propisuje i izdaje ovlaštena institucija; g)Karton ovjere tehničke ispravnosti uređaja ugra đe nog u vozilo na plinski pogon je obrazac koji propisuje ovlaštena institucija, a koji ovjerava stanica tehničkog pregleda kada utvrdi da je urađaj za plin tehnički ispravan. Član 3. Pod uređajima na motornim i prikqučnim vozilima u saobraćaju na putevima, u smislu ovog Pravilnika, podrazu - mije vaju se: a)uređaji za upravljanje, b)uređaji za zaustavljanje, c)uređaji za osvjetljavanje puta, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova, d)uređaji koji omogućavaju normalnu vidqivost, e)uređaji za davanje zvučnih znakova, f)uređaji za kretanje vozila unazad, g)uređaji za kontrolu i davanje znakova, h)uređaji za odvođenje i ispuštanje izduvnih gasova, i)uređaji za spajanje vučnog i prikqučnog vozila, j)uređaji za pogon vozila na alternativna goriva (plin), k)ostali uređaji od posebnog značaja za bezbjednost saobraćaja (karoserija/kabina za vozača i prostor za putnike, gume, blatobrani, branici, zaštitnici od podletawa sa zadnje strane vozila, zaštitnici od podletawa sa bočnih strana vozila, prikqučci za sigurnosne pojaseve, prikqučci za vuču, uređaji za obezbjeđenje vozila od neovlaštene upotrebe, za odmrzavanje i odmagqivanje, dječja sjedišta, nasloni za glavu). Član 4. Pod opremom vozila u saobraćaju na putevima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)rezervni točak; b)aparat za gašenje požara; c)znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolovozu puta; d)oprema za pružanje prve pomoći (kutija prve pomoći); e)klinasti podmetači; f)čekić za razbijanje stakla; g)rezervne sijalice i osigurači; h)prsluk za vozača sa svjetlosno reflektujućim osobinama; i)sigurnosni pojasevi; j)uže ili poluga za vuču; k)zimska oprema; l)znak za označavanje sporih vozila; m)znak za označavanje dugih vozila. POGLAVQE II. DIMENZIJE I MASE VOZILA Član 5. (1)Dužina motornih i prikqučnih vozila, ukqučujući izmjewive nadgradnje za prihvatanje tereta kao i svih 1 Pravilnik objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 23/07 uređaja koji se pri vožwi nalaze na vozilu, ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti: a)motorna i prikqučna vozila - sa izuzetkom autobusa i poluprikolica 12,00 m b)dvoosovinski autobusi/trolejbusi - ukqučujući i pripadajuće dijelove koji se mogu skinuti 13,50 m c)autobusi/trolejbusi sa više od dvije osovine - ukqučujući i pripadajuće dijelove koji se mogu skinuti 15,00 m d)autobusi/trolejbusi koji s u konstruktivno izvedeni kao zglobni (motorna vozila čija je korisna površina podijeljena putem zgloba, ali kod kojih upravljani dio ne predstavlja samostalno vozilo) 18,75 m (2)Dužina kombinacija vozila (skupova vozila), ukqučujući izmjewive nadgradnje za prihvatanje tereta kao i svih uređaja koji se pri vožwi nalaze na vozilu, vodeći računa o stavu (1) tačka a) ovog člana, ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti: a)tegljač sa poluprikolicom kao i kombinacija vozila (skupovi vozila) koji po vrsti odgovaraju ovom opisu, izuzev skupa vozila pod tačkom b) ovog stava 15,50 m b)tegljač sa poluprikolicom, pri čemu djelimične dužine ne smiju prekoračiti sljedeće vrijednosti: 1.rastojanje između vertikalne ose kraljevog čepa i zadnjeg dijela vozila ne veća od 12,00 m 2.radijus prednjeg prepusta ne veći od 2,04 m (svi dijelovi poluprikolice ispred kraljevog čepa treba da budu obuhvaćeni zamišljenom kružnicom opisanom sa datim radijusom sa centrom kružnice u vertikalnoj osi kraljevog čepa) 16,50 m c)skupovi vozila (motorna vozila sa jednom ili dvije prikolice) izuzev skupova vozila pod tačkom 4. ovog stava 18,00 m d)skupovi vozila koji se sastoje iz motornog vozila i jedne prikolice za prevoz tereta, pri čemu djelimične dužine ne smiju prekoračiti sljedeće vrijednosti. 1.razmak između prednje najisturenije spowne tačke tovarnog prostora iza kabine motornog vozila i zadnje najisturenije spoqne tačke tovarnog prostora prikolice skupa vozila, uz oduzimanje razmaka između stražnje najisturenije spoqne tačke tovarnog prostora motornog vozila i prednje najisturenije spoqne tačke prikolice skupa vozila ne veći od 15,65 m 2.razmak između prednje najisturenije spoqne tačke tovarnog prostora iza kabine motornog vozila i stražnje najisturenije spoqne tačke tovarnog prostora prikolice skupa vozila ne veći od 16,40 m. 18,75 m (3)Kod vozila sa nadgradwom, te teretnih vozila bez kabine vozača, djelimične dužine se odnose na nadgradnju. (4)Kod skupova vozila koji se sastoje od autobusa i prikolice najveća dopuštena dužina iznosi, uz poštovanje odredbi stava (1) tačka a), b) i c) ovog člana, 18,75 m. (5)Dužina ili djelimična dužina pojedinačnog vozila ili skupa vozila, sa izuzetkom vozila i skupa vozila navedenih u stavu (7) ovog člana, je dužina u koju se ubrajaju svi elementi koji se izvlače, preklapaju, rasklapaju ili na neki drugi način pričvršćuju za vozilo, naprijed ili nazad (do maksimalno mogućeg položaja), a koje služe za pridržavanje tereta, te oprema i uređaji koji se za vrijeme vožnje nalaze na vozilu. Pri tome se kod skupova vozila wihova dužina mjeri kada središnje uzdužne ose motornog vozila i prikqučnog vozila zajedno čine pravu liniju. Kod skupova vozila koji nemaju vučne elemente koji omogućavaju samostalnu promjenu dužine treba da zadovolje i odredbe stava (8) ovog člana a da pri tome nema vršewa korekcija upravljanja od strane vozača ili drugih lica. Ukoliko se koriste vučni elementi koji imaju mogućnost samostalne promjene dužine, konstrukcija mora biti izvedena tako da, nakon prolaza kroz krivinu, ovi ponovo zauzmu početnu dužinu prije ulaska u krivinu i to bez vremenskog kašnjenja. (6)Dužine i djelimične dužine pojedinačnih vozila i skupova vozila određuju se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.1. a)Pri mjerenju dužina ili djelimičnih dužina (odstupawa u odnosu na spomenuti standard) ne uzimaju se u obzir: 1.Brisači i elementi za pranje, 2.Prednje i zadnje registarske tablice, 3.Pričvršćewa i zaštitni elementi za carinske plombe, 4.Elementi za obezbjeđivanje cerade i njeni zaštitni elementi, 5.Svjetlosno-tehnički elementi, 6.Ogledala i drugi sistemi za indirektno ostvarivanje vidqivosti, 7.Vodovi za usisavanje vazduha, 8.Uzdužni graničnici za promjenqive nadgradnje, 9.Stepenice i ručke, 10.Hidraulične podizne rampe ili uređaji iste namjene u položaju za vožnju, 11.Uređaji za spajanje prikqučnog vozila kod motornih vozila, 12.Kod vozila, izuzev tegljača, sporedni agregati koji se nalaze ispred tovarnog prostora, 13.Kod električnih vozila elementi u obliku poluga i slično koji služe za preusmjeravanje električne energije prema vozilu, 14.Spoqni zaštitnici od sunca. b)Prethodno rečeno važi samo kada predmetni element ne produžava tovarni prostor, niti direktno niti indirektno. Uređaji ili elementi kod skupova vozila koji se postavljaju na zadwi dio prikqučnog vozila ili na predwi dio motornog vozila se, za razliku od prethodnih slučajeva, uračunavaju u ukupnu dužinu skupa vozila. (7)Za skupove vozila namijenjenih za prevoz vozila s obzirom na wihovu dužinu važe odredbe stava (2) tačke d) ovog člana, kod kombinacije vozila tegljač poluprikolica namijenjenih za prevoz vozila važe odredbe stava (4) tačka b) ovog člana. Prekoračewa propisanih dužina putem elemenata za dodatno osiguravanje i stabilizaciju dopuštenih prepusta tereta kod ovih skupova vozila i kod kombinacija tegljač poluprikolica ne uzimaju se u obzir pri određivanju dužine, ukoliko prevoženi teret prelazi preko predmetnih dodatnih elemenata. Pri određivanju djelimičnih dužina mostovi u pravcu vožnje, a koji služe za prevoz vozila između motornog vozila i prikolice ne uzimaju se u obzir. (8)Motorna vozila i skupovi vozila, ukqučujući izmjewive nadgradnje za prihvatanje tereta kao i svih uređaja koji se pri vožwi nalaze na vozilu, moraju biti tako konstruisana i izvedena da prilikom vožnje u krugu od 360° prebrisana površina kruga, spoqnjeg radijusa 12,50 m, ne bude šira od 7,20 m. Pri tome predwa najisturenija tačka motornog vozila, a kod vozila koji imaju zadnju upravqivu osovinu zadwa najisturenija tačka, mora biti vođena po krugu radijusa 12,5 m. Pri ulasku u prethodno opisani krug u pravcu tangente na njega ne smije ni jedan dio motornog vozila ili skupa vozila prekoračiti ovaj pravac više od 0,80 m. Izuzetak od ove odredbe čine samohodni kombajni koji pri ulasku u prethodno opisani krug po tangenti, pravac tangente smiju prekoračiti do 1,6 m van kruga. Kod autobusa/trolejbusa se pri mirovanju vozila na podlozi iscrtava linija koja ide duž one vertikalne strane vozila koja je okrenuta van kruga, a koja tangira krug. Kod autobusa/trolejbusa koji su izvedeni kao zglobna vozila dva kruta dijela moraju biti postavljena paralelno prema ovoj površini. Ako vozilo iz pravolinijske vožnje ulazi u prethodno opisanu prebrisanu površinu, to nijedan dio ne smije datu vertikalnu ravan prekoračiti za više od 0,60 m. (9)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH (MUP, SIPA, DGS, OSA, i sl.) ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 6. (1)Širina motornih i prikqučnih vozila, ukqučujući izmjewive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožwi nalaze na vozilu, izuzimajući uređaje za čišćenje snijega i vozila namijenjenih za zimsko održavanje puteva, mogu imati sljedeće maksimalne vrijednosti: a)Uopšte.......................... 2,55 m b)kod vozila namijenjenih za poqoprivredu i šumarstvo, kojima se obavlja određeni specifičan rad, kao i kod vučnih vozila ili specijalnih vozila koja su predviđena za prihvatanje oruđa za poqoprivredu ili šumarstvo, kao i vozila koja su opremljena oruđima i uređajima namijenjenih za održavanje puteva...3,00 m c)prikolice koje vuku motocikli, bicikli s motorom, i drugi dvotočkaši.................... 1,00 m d)vozila sa stalnim ili izmjewivim klimatizovanim nadgradwama, koje su namijenjene i opremljene za prevoz roba u tempiranom okruženju i čiji su bočni zidovi ukqučujući i toplotnu izolaciju minimalne debqine 45 mm............................. 2,60 m e)putnička vozila..................... 2,50 m (2)Najveća dopuštena širina motornih i prikqučnih vozila određuje se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.2. Mjerenje se sprovodi sa zatvorenim vratima i prozorima i točkovima okrenutim u uzdužnom pravcu vozila. Pri mjerenju širine (odstupawa u odnosu na spomenuti stan - dard) ne uzimaju se u obzir: a)Pričvršćewa i zaštitni elementi za carinske plombe, b)Elementi za obezbjeđivanje cerade i njeni zaštitni elementi, c)Istureni fleksibilni elementi sistema za zaštitu od prskawa (blatobrani) izvedenih u skladu direktive 91/226/EES od 27.03.1991. god. d)Svjetlosno-tehnički elementi, e)Ogledala i drugi sistemi za indirektno ostvarivanje vidqivosti, f)Stepenice koje se mogu izvlačiti ili preklopiti namještene u položaj pri vožwi, g)Hidraulične podizne rampe ili uređaji iste namjene u položaju za vožnju, ukoliko nisu više od 10 mm bočno istureni u odnosu na vozilo, te da su predwi odnosno zadwi ćoškovi ovih uređaja zaobljeni sa minimalnim radijusom od 5 mm, a prednje i zadnje ivice zaobljene sa minimalnim radijusom od 2,5 mm, h)Pokazivači defekta pneumatika, i)Pokazivači pritiska u pneumaticima, j)Deformacija pneumatika u zoni nalijegawa. (3)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 7. (1)Visina motornih i prikqučnih vozila, ukqučujući izmjewive nadgradnje za prihvatanje tereta kao i svih uređaja koji se pri vožwi nalaze na vozilu, može imati maksimalnu vrijednost 4 m. (2)Visina vozila određuje se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.3. Pri mjerenju visine vozila (odstupawa u odnosu na spomenuti stan dard) ne uzimaju se u obzir: a)Savitqive antene, b)Kod električnih vozila elementi u obliku poluga i slično koji služe za preusmjeravanje električne energije prema vozilu, u podignutom položaju. (3)Kod vozila koji imaju mogućnost mijewawa visine putem sistema koji se nalazi na osovinama vozila (npr. pneumatski sistem oslawawa i sl.) wihov uticaj na promjenu visine vozila treba uzeti u obzir. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 8. Odredbe članova 5., 6. i 7. ovog Pravilnika ne primjenjuju se na bicikle s motorom, lake motocikle, lake tricikle i četverocikle, motocikle s bočnom prikolicom, tricikle i četverocikle, a čije dimenzije mogu imati sljedeće maksimalne vrijednosti: a) Širina 1.laki tricikli i četverocikli, motocikli s bočnom prikolicom, tricikli i četverocikli 2,00 m 2.bicikli s motorom, laki motocikli i motocikli 1,00 m b) Visina 2,50 m c) Dužina 4,00 m Član 9. Za vrijednosti navedene u članovima 5., 6., 7. i 8. ovog Pravilnika, nema tolerantnih vrijednosti. Član 10. (1)Prepust na motornim i prikqučnim vozilima može iznositi najviše 50% razmaka između osovina. (2)Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, na dvoosovinskim motornim vozilima sa kabinom iznad motora i na autobusima, prepust može iznositi najviše 60% razmaka između osovina, a na autobusima sa motorom između prednje i zadnje osovine najviše 63% razmaka između osovina. (3)Odredbe stavova (1) i (2) ovog člana se ne primjenjuju na vozila sa ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radwi. (4)Za poluprikolice, umjesto razmaka između osovina, uzima se rastojanje između vertikalne ose obrtnog postolja i simetrale osovina, odnosno zadnje osovine poluprikolice. (5)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 11. (1)Tehnički dopušteno osovinsko opterećenje je opterećenje koje se ne smije prekoračiti, uz poštovanje izdržqivosti materijala i navedenih odredbi u sljedećim članovima ovog Pravilnika: a)gume na vozilima: prema članu 120. ovog Pravilnika; b)uređaji za zaustavljanje vozila: prema članovima 17. do 22. ovog Pravilnika (2)Tehnički dopuštena ukupna masa vozila je masa koja se ne smije prekoračiti, uz poštovanje izdržqivosti materijala i navedenih odredbi u sljedećim članovima ovog Pravilnika: a)odnos bruto snaga motora prema ukupnoj masi vozila: prema članu 15. ovog Pravilnika b)uređaji za zaustavljanje vozila: prema članovima 17. do 22. ovog Pravilnika (3)Dozvoljeno osovinsko opterećenje je opterećenje koje se, uz poštovanje odredbi stavova (1) i (4) ovog člana ne smije prekoračiti. Dopuštena ukupna masa je masa koja se, uz poštovanje odredbi stavova (2), (5) i (6) ovog člana ne smije prekoračiti. Dopuštena osovinska opterećewa i dopuštena ukupna masa se pri upotrebi vozila kao i skupa vozila moraju ispoštovati. (4)Kod motornih i prikqučnih vozila sa gumama u skladu sa članom 73. ovog Pravilnika, izuzev valjaka za popravku puta, osovinsko opterećenje može imati sljedeće maksimalne vrijednosti: a)Opterećenje od jedne osovine: 1.pojedinačne osovine 10,00 t 2.pojedinačne osovine (pogonske) 11,50 t b)Opterećenje od udvojenih osovine, uz poštovanje odredbi za opterećenje od jedne osovine: 1.za osovine sa međusobnim rasto - janjem mawim od 1 m 11,50 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom od 1 m a manjem od 1,3 m 16,00 t 3.za osovine na međusobnom rasto janju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m 18,00 t 4.za osovine na međusobnom ras to ja nju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m, i ako je pogonska osovina opremljena sa udvojenim gumama i vazdušno oslawanje ili nekim sistemom elastičnog oslawawa koji se može smatrati ekvivalent prethodnom, a u skladu sa odredbama člana 120. ovog Pravilnika, ili ako je svaka pogonska osovina opremljena sa udvojenim osovinama i pri tome maksimalno dozvoljeno osovinsko opterećenje po osovini ne prelazi 9,5 t 19,00 t c)Opterećenje od duplih osovina za prikqučna vozila, uz poštovanje odredbi za opterećenje jedne osovine; 1.za osovine sa međusobnim rastojanjem mawim od 1 m 11,00 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom od 1 m a manjem od 1,3 m 16,00 t 3.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m 18,00 t 4.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,8 m 20,00 t d)Opterećenje od tri osovine, uz poštovanje odredbi za opterećenje od duplih osovina: 1.za osovine na međusobnom rasto janju ne većem od 1,3 m 21,00 t 2.za osovine na međusobnom rasto janju većem od 1.3 m a manjem od 1,4 m 24,00 t Ukoliko se na osovinama nalaze drugačiji točkovi nego što je to opisano u stavu (1) ovog člana, najveće dozvoljeno osovinsko opterećenje iznosi 4 t. (5)Najveća ukupna masa motornih i prikqučnih vozila opremljenih sa točkovima u skladu sa odredbama člana 120. ovog Pravilnika, izuzev poluprikolica i prikolica sa rudom bez okretnog postolja (ukqučujući i prikolice sa centralno postavljenom osovinom), te uz poštovanje odredbi za dozvoljena osovinska opterećewa, može imati sljedeće maksimalne vrijednosti: a)Za vozila sa ne više od dvije osovine: Motorna vozila i prikolice po...........18,00 t b)Za vozila sa više od dvije osovine - osim motorna vozila prema tačkama c) i d) ovog stava:............... 1.motorna vozila..................25,00 t 2.motorna vozila sa osovinskim opterećenjem duplih osovina prema stavu (4) tačka b) alineja 4. ovog člana..................... 26,00 t 3.prikolice..................... 24,00 t 4.autobusi, koji su konstruktivno izvedeni kao zglobna vozila..................28,00 t c)Za vozila sa više od tri osovine - osim motornih vozila prema tački d) ovog stava:................... 1.motorna vozila sa parom duplih osovina, kod kojih je ras tojanje između wihovih središta najmanje 4 m...............32,00 t 2.motorna vozila sa dvije upravqive osovine i sa opterećenjem duplih osovina prema stavu (4), tačka b) alineja 4. ovog člana i da wihovo najveće dozvoljeno opterećenje ne prelazi 5 t po svakom metru rastojawa između središta osovina koje su najbliže prednjem kraju odnosno zadnjem kraju vozila......................... 32,00 t d)motorna vozila sa više od četiri osovine uz poštovanje odredbi tačke c) ovog stava..............32,00 t (6)Kod skupova vozila (ukqučujući kombinacije tegljač sa poluprikolicom), uz poštovanje odredbi za dozvoljena osovinska opterećewa, osovinska opterećewa kod prikolica i pojedinačnih vozila, najveća dozvoljena ukupna masa može imati sljedeće maksimalne vrijednosti: a)Skup vozila sa manje od 4 osovine..........28,00 t b)Skup vozila sa 4 osovine i to:................. 1.Motorno vozilo sa dvije osovine i prikolica sa dvije osovine...................36,00 t 2.Tegljač sa dvije osovine i poluprikolica sa dvije osovine i to: 2.1)pri rastojanju između osovina kod polu - pri ko li ca većem ili jednakom 1,3 m.................... 36,00 t 2.2)pri rastojanju između osovina kod poluprikolice većem ili jednakom 1,8 m, ukoliko je pogonska osovina tegljača osovina opremljena sa udvojenim gumama i vazdušnim oslawanjem ili nekim sistemom elastičnog oslawawa koji se može smatrati ekvivalent prethodnom a u skladu sa odredbama člana 120. ovog Pravilnika...............38,00 t 3.Drugi skupovi vozila sa četiri osovine i to:... 3.1)sa motornim vozilom prema stavu (5), tačka b) alineja 1.ovog člana....35,00 t 3.2)sa motornim vozilom prema stavu (5), tačka b) alineja 2.ovog člana....36,00 t c)Skupovi vozila sa više od četiri osovine....40,00 t d)Skup vozila koji sačiwava troosovinski tegljač sa dvo ili troosovinskom poluprikolicom koji, u skladu sa direktivom Savjeta 92/106/EU od 07.12.1992. god., prevoze 40-stopni ISO kontejner u svrhu posebnih, kombinovanih prevoza između članica EU....44,00 t (7)Odredbe stava (5) ovog člana se ne primjenjuju na troosovinske zglobne autobuse bicikle s motorom sa tri točka, motocikle sa tri točka, lake četverocikle i četvorocikle, a čije najveće ukupne mase mogu imati sljedeće maksimalne vrijednosti: a)Troosovinski zglobni autobusi...........28,00 t b)Bicikli s motorom sa tri točka............0,57 t c)Motocikli sa tri točka za prevoz putnika.....1,30 t d)Motocikli sa tri točka za prevoz tereta......2,50 t e)Laki četvorocikli.................... 0,35 t f)Četvorocikli za prevoz putnika...........0,40 t g)Četvorocikli za prevoz tereta............0,55 t h)Ostala motorna i prikqučna vozila ili skup vozila koja nisu posebno napomenuta u ovom članu Pravilnika ................................ 4,00 t Član 12. (1)Dozvoljena ukupna masa prema članu 11. stav (6) ovog Pravilnika proračunava se na sljedeći način: a)Kod skupova vozila kao zbir dozvoljenih ukupnih masa vučnog vozila i prikolice, b)Kod skupova vozila sa prikolicama sa rudom bez okretnog postolja (ukqučujući i prikolice sa centralno postavljenom osovinom) kao zbir dozvoljenih ukupnih masa vučnog vozila i prikolice sa rudom bez okretnog postolja, umanjen za vrijednost koja je od sljedeće navedenih veća: 1.dozvoljeno vertikalno opterećenje na vučnom uređaju vučnog vozila, ili 2.dozvoljeno vertikalno opterećenje rude priko - lice sa rudom bez okretnog postolja na mjestu spoja sa vučnim vozilom, a za slučaj da su te vrijednosti jednake, za tu vrijednost. c)Kod skupa vozila koji čine tegljač i poluprikolica kao zbir dozvoljenih ukupnih masa tegljača i poluprikolice, umanjen za vrijednost koja je od sljedeće navedenih veća: 1.dozvoljeno opterećenje sedla tegljača, ili 2.dozvoljeno opterećenje poluprikolice na mjestu njenog oslawawa na tegljač, a za slučaj da su te vrijednosti jednake, za tu vrijednost. (2)Ukoliko se pri prethodno opisanom načinu proračunavawa dobijaju vrijednosti veće od: 28,00 t; član 11, stav (6), tačka a), 36,00 t; član 11, stav (6), tačka b) alineje 1), 2.2) i 3.2) 38,00 t; član 11, stav (6), tačka b) alineja 2.2) 35,00 t; član 11, stav (6), tačka b) alineja 3.1) 40,00 t; član 11, stav (6), tačka c), ili 44,00 t; član 11, stav (6), tačka d) ovog Pravilnika, dozvoljene ukupne mase iznose 28,00 t, 36,00 t, 38,00 t, 35,00 t, 40,00 t, odnosno 44,00 t. Član 13. Na pogonske točkove teretnih motornih vozila i skupova vozila, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na horizontalnoj ravni, mora otpadati najmanje jedna četvrtina najveće dozvoljene mase vozila odnosno skupa vozila. Član 14. Rastojanje između središta zadnje osovine motornog vozila i središta prve osovine prikolice mora iznositi najmanje 3,0 m, a kod skupa vozila tegljač poluprikolica i kod skupa vozila namijenjenih za poqoprivredu i šumarstvo koji se sastoje iz vučnog vozila i prikolice sa nadgradwom za obavljanje određenog rada, najmanje 2,5 m. Ovo ne važi za skup vozila kod kojih najveća dozvoljena masa vučnog vozila ne iznosi više od 7,5 t ili prikolice ne iznosi više od 3,5 t. Član 15. (1)Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama mora biti: a)za putničke automobile, kombinovane automobile i motocikle najmanje 15 kW/t; b)za lake tricikle i četvorocikle najmanje 6 kW/t; c)za tricikle i četvorocikle: 1.za prevoz lica najmanje 15 kW/t; 2.za prevoz tereta najmanje 16 kW/t: d)za autobuse, osim autobusa zglobnoga konstruktivnog sastava najmanje 9 kW/t; e)za teretna vozila najmanje 7 kW/t; f)za autobuse zglobnoga konstruktivnog sastava najmanje 6 kW/t; g)za radna i specijalna vozila namijenjena obavljanju komunalnih usluga, teretne automobile namijenjene za obavljanje prevoza u poqoprivredi, šumarstvu, građevinarstvu i rudarstvu te za skupove motornih i prikqučnih vozila najmanje 4 kW/t; h)za vozila na električni pogon; 1.s napajanjem iz mreže primjenjuju se odredbe tačke 2. do 4. ovog stava, 2.s napajanjem iz vlastitog izvora električne energije: za vozila namijenjena prevozu osoba najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom, za vozila namijenjena prevozu tereta najmanje 2 kW/t. (2)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. POGLAVQE III. UREĐAJI NA MOTORNIM I PRIKQUČNIM VOZILIMA Odjeljak A. Uređaji za upravljanje vozilom Član 16. (1)Uređaj za upravljanje vozilom mora biti siguran i izveden tako da vozač može lako, brzo i na bezbjedan način mijewati smjer kretawa vozila. Po ukazanoj potrebi neophodno je uređaj opremiti sa pomoćnim sistemom koji olakšava upravljanje vozilom. Pomoćni sistem mora konstruktivno biti izveden tako, da njegov eventualni kvar ne utiče na upravqivost vozilom. (2)Uređaj za upravljanje vozilom iz stava (1) ovog člana mora biti takav da se predwi točkovi vozila što se nalaze u položaju zakretawa, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađawa točka upravljača, sami vraćaju u položaj za pravolinijsko kretanje. (3)Slobodan hod točka upravljača na vozilu ne smije biti veći od 30°. Odjeljak B. Uređaji za zaustavljanje vozila Član 17. (1)Uređaji za zaustavljanje (u daqnjem tekstu: kočni sistemi) na motornim i prikqučnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozač može vozilo na bezbjedan, brz i efikasan način zaustaviti, bez obzira na stepen opterećewa vozila i nagib puta po kome se vozilo kreće, te obezbijediti vozilo u nepokretnom položaju na putu s nagibom. (2)Pod kočnim sistemom iz stava (1) ovog člana podrazu - mijevaju se: a)radna kočnica, b)pomoćna kočnica, c)parkirna kočnica. (3)Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo zaustavi na bezbjedan, brz i efikasan način, bez obzira na brzinu kretawa vozila, opterećenje vozila i nagib puta. Ta kočnica treba omogućiti regulisanje intenziteta kočewa s vozačkog mjesta, a da pritom vozač ne ispušta upravljač iz ruku, i ona treba da dejstvuje podjednako na točkove koji se nalaze na istoj osovini. (4)Pomoćna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo koči, odnosno zaustavi na odgovarajućem odstojanju, ako otkaže radna kočnica. Pomoćna kočnica mora biti postavljena tako da je vozač može lako i brzo upotrijebiti s vozačkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom. (5)Parkirna kočnica na motornim i prikqučnim vozilima, osim na biciklima s motorom i motociklima, mora biti takva da se pomoću nje parkirano vozilo može obezbijediti u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Parkirna kočnica mora biti postavljena u motornom vozilu tako da je vozač može aktivirati sa vozačkog mjesta, a u prikqučnom vozilu, tako da je može aktivirati vozač sa vozačkog mjesta ili lice koje je van vozila. Parkirna kočnica na prikqučnim vozilima za prevoz lica mora biti postavljena tako da se može aktivirati iz vozila. (6)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 18. (1)Radna, pomoćna i parkirna kočnica na motornom i prikqučnom vozilu, moraju biti ugrađene i izvedene tako da na pouzdan i bezbjedan način zaustave vozilo. (2)Radna, pomoćna i parkirna kočnica motornih vozila iz stava (1) ovog člana, osim na motociklu mogu biti kombinovane tako: a)da postoje najmanje dvije komande nezavisne jedna o drugoj i da komanda radne kočnice bude nezavisna i odvojena od komande parkirne kočnice; b)da komanda pomoćne kočnice bude nezavisna o komande parkirne kočnice, ako je parkirna kočnica takve konstrukcije da se ne može staviti u dejstvo pri kretanju vozila. (3)Radna kočnica motornih vozila iz stava (1) ovog člana mora djelovati na sve točkove. (4)Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je sa točkovima stalno povezana dovoqno čvrstim dijelovima. (5)Ako otkaže kočnica na bilo kojoj osovini prikqučnog vozila spojenog s motornim vozilom iz stava (1) ovog člana kao vučnim vozilom, mora biti obezbjeđeno nesmetano kočenje kočnicama postavljenim u tom vučnom vozilu. Ova odredba primjenjuje se za vozila prvi puta registrovana u Bosni i Hercegovini od 1. januara 1971. godine. (6)Uređaji ili programi kod elektronski upravljanih kočnih sistema kojima se obezbjeđuje neprekidno podešavanje sile kočewa srazmjerno promjeni opterećewa na motornim i prikqučnim vozilima, osim na autobusima za gradski saobraćaj, kao i na prikqučnim vozilima najveće dozvoljene mase do 1,5 t i na prikqučnim vozilima s naletnom kočnicom, koja na bilo kojoj zadwoj osovini imaju promjenu opterećewa "puno-prazno" veću od 40% od najvećega osovinskog opterećewa, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da obezbjeđuju neprekidno podešavanje sile kočewa srazmjerno promjeni opterećewa. Ova odredba primjenjuje se na teretna i prikqučna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dozvoljene mase koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 01. januara 1973. godine, te na sva teretna motorna, prikqučna vozila i autobuse koji su prvi put registrovana nakon 1. januara 1980. godine. (7)Na motornim i prikqučnim vozilima koja imaju elastično vješanje osovina pomoću opruga čiji je progib opruga za stanje opterećewa "puno-prazno" mawi od 25 mm, ne moraju biti ugrađeni uređaji kojima se obezbjeđuje neprekidno podešavanje sile kočewa srazmjerno promjeni opterećewa. (8)Usporavač za dugotrajno usporavanje na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom kod koje dio najveće dozvoljene mase koji otpada na osovine prelazi 7 t, te na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 9 t, mora biti ugrađen i izveden tako da obezbjeđuje dugotrajno usporavanje vozila. Odredba se odnosi na motorna vozila prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 1. januara 1980. godine. (9)Struktura prenosnog mehanizma radne kočnice na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dva međusobno nezavisna izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogućnost nesmetanog kočewa na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti kočnog uređaja za radno kočenje može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radnu kočnicu iz ovog Pravilnika. Ova odredba primjenjuje se na teretna i prikqučna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dozvoljene mase koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 1. januara 1973. godine, te na sva teretna, prikqučna vozila i autobuse koji su prvi put registrvana nakon 1. januara 1978. godine. Sva motorna vozila prvi put registrovana nakon 1. januara 1988. godine moraju imati dvokružni kočni sistem. (10)Struktura kočnog sistema za radno kočenje motornih vozila koja moraju ispuwavati uslove iz stava (9) ovog člana, a predviđena su za vuču prikqučnih vozila, mora biti takav da obezbijedi mogućnost rada dvovodne kočne instalacije na prikqučnim vozilima. (11)Kod motornih i prikqučnih vozila, te kod skupa vozila djelovanje kočnica za pojedine osovine mora biti sinhronizovano. (12)Sa kočnim antiblokirajućim sistemom (ABS), koji je u skladu s Pravilnikom ECE-R 13, moraju biti opremljena sljedeća vozila: a)autobusi kojima najveća dozvoljena masa prelazi 12 t, osim autobusa za gradski saobraćaj (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1994.). b)teretna vozila i tegljači kojima najveća dozvoljena masa prelazi 16 t, a koji su predviđeni za vuču prikolica kojima najveća dozvoljena masa prelazi 10 t ili poluprikolica kojima osovinsko opterećenje prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1998.). c)prikolice kojima najveća dozvoljena masa prelazi 10 t i poluprikolice kojima osovinsko opterećenje prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1998.). d)vozila namijenjena za prevoz opasnih materija u skladu sa Međunarodnim sporazumom o prevozu opasnih materija drumskim putem (u daqnjem tekstu: ADR sporazum) i to: teretna vozila i tegljači kojima najveća dozvoljena masa prelazi 16 t, te vučna vozila koja su predviđena za vuču prikqučnih vozila kod kojih zbir osovinskih opterećewa prelazi 10 t, kao i prikqučna vozila kod kojih zbir svih osovinskih opterećewa prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1994.). (13)Odredbe stava (7) ovoga člana se ne primjenjuju na vozila opremljena pneumatskim sistemom elastičnog oslawawa. (14)Odredbe ovog člana se ne primjenjuju za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 19. Kočni sistemi na biciklima s motorom, lakim motociklima, motociklima s bočnom prikolicom ili bez nje, lakim triciklima i četvorociklima, triciklima i četvorociklima moraju biti izvedeni i ugrađeni kao dva nezavisna kočna sistema s posebnim uređajima za wihovo aktiviranje na prednju i zadnju osovinu, odnosno na prednju ili samo na zadnju osovinu. Član 20. Kočni sistem na motociklima s bočnom prikolicom mora biti ugrađen i izveden kao dva nezavisna kočna sistema s posebnim uređajima za wihovo aktiviranje na predwi i zadwi, odnosno na predwi ili samo na zadwi točak. Bočna prikolica mora biti dodatno kočena kao dio radne kočnice ako bez nje motocikl ne zadovoljava normativ efikasnosti kočnog sistema iz člana 159 stav (2) ovog Pravilnika. Član 21. (1)Kočni sistem na motornim vozilima s tri točka čiji su točkovi simetrično raspoređeni prema uzdužnoj središwoj ravnini vozila i čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,2 t mora biti ugrađen i izveden kao dva nezavisna kočna sistema, od kojih jedan djeluje na predwi točak, odnosno na prednje točkove, a drugi na zadwi točak odnosno na zadnje točkove. (2)Na motornom vozilu iz stava (1) ovoga člana mora biti ugrađena i izvedena i parkirna kočnica tako da se pomoću nje obezbijedi vozilo u zakočenom položaju. (3)Na motorna vozila iz stava (1) ovog člana čija najveća dozvoljena masa prelazi 1,2 t, primjenjuju se odredbe člana 18. stavovi od (1) do (4) ovog Pravilnika. Član 22. (1)Kočni sistem na prikqučnim vozilima čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da zadovoljava odredbe iz člana 17. stav (1) ovog Pravilnika. (2)Radna kočnica na prikqučnim vozilima čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,75 t, a koja su prvi put registrovana nakon 1. januara 1972. god, mora biti ugrađena i izvedena tako da djeluje na sve točkove prikolice, odnosno poluprikolice, a parkirna kočnica tako da djeluje na odgovarajući broj točkova da bi se ostvario propisani koeficijent kočewa. (3)Radna kočnica prikqučnog vozila mora biti izvedena tako da je vozač može tokom vožnje upotrijebiti s vozačkog mjesta pomoću komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vučnog vozila. Na prikqučnom vozilu čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 t radna kočnica može biti izvedena s inercionom komandom. (4)Kočni sistem radnog kočewa na prikqučnom vozilu čija je najveća dozvoljena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje prikqučnog vozila, ako se prekine uređaj za spajanje sa vučnim vozilom. (5)Radna kočnica na prikolici s jednostrukom osovinom i na jednoosovinskoj prikolici čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,5 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslawa istovremeno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, šine itd.), mora biti ugrađena i izvedena tako da obezbijedi radno kočenje prikolice. Ako je najveća dozvoljena masa prikolice od 0,75 t do 1,5 t i ako je dva puta mawa od mase vučnog vozila, ne mora imati uređaj kojim se obezbjeđuje radno kočenje. (6)Na prikolicama bez kočnice ili s inercionom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna unakrsna prikqučna veza koja će, ako se glavna veza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu. (7)Kočni sistem na prikolicama čija najveća dozvoljena masa prelazi 7 t, odnosno na poluprikolicama sa sedlom čija je najveća dozvoljena masa koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo veća od 7t moraju biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatski prenosni mehanizam. Ova odredba se odnosi na prikqučna vozila prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini od 1. januara 1978. godine. Sva prikqučna vozila sa pneumatskom kočnom instalacijom prvi put registrovana nakon 1. januara 1988. godine moraju imati dvovodni kočni sistem (8)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Odjeljak C. Uređaji za osvjetljavanje puta, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova Član 23. (1)Pod uređajima za osvjetljavanje puta, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova na motornim i prikqučnim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)uređaji za osvjetljavanje puta; b)uređaji za označavanje vozila; c)uređaji za davanje svjetlosnih znakova. (2)Na vozilima ne smiju biti postavljeni nikakvi drugi uređaji za osvjetljavanje, označavanje i davanje svjetlosnih znakova, osim onih iz stava (1) ovog člana. (3)Za sve uređaje za osvjetljavanje puta, označavanje i davanje svjetlosnih znakova, koji su ugrađeni na motorno vozilo ili skup vozila, mora se obezbijediti takvo napajanje električnom energijom koje će omogućiti neometan rad ovih uređaja pod svim uobičajenim eksploatacionim uslovima. (4)U uređajima za osvjetljavanje puta, označavanje vozila i davanje svjetlosnih znakova smiju se upotrebljavati samo oni izvori svjetlosti koji su samom konstrukcijom ovih uređaja i predviđeni. Član 24. (1)Uređaji za osvjetljavanje puta i za davanje svjetlosnih znakova postavljeni na predwoj strani motornog i prikqučnog vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidqivu s prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektujućih materija postavljenih na zadwoj strani vozila, odnosno vidqivih sa zadnje strane vozila. (2)Uređaji iz člana 23. stav (1) ovog Pravilnika moraju biti tako ugrađeni i izvedeni da se međusobno ne ometaju u svojoj funkciji i dejstvu više nego što je to neizbježno, iako su izvedeni u jednom dijelu/uređaju. (3)Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na svjetla za osvjetljavanje puta pri vožwi unazad, pokretno svjetlo za istraživanje (reflektor), svjetla za osvjetljavanje zadnje registarske tablice i registarsku tablicu prevučenu bijelom reflektujućom materijom, a ni na crveno trepćuće svjetlo na motornim vozila koja služe za podršku vozila pod pratwom. Član 25. (1)Isti uređaji za osvjetljavanje puta i za davanje svjetlosnih znakova koji se na motorno vozilo sa tri ili više točkova postavljaju u paru, moraju biti postavljeni u istoj horizontalnoj ravni i simetrični prema uzdužnoj vertikalnoj ravni vozila, iste veličine i boje i istovremeno jednakog svjetlosnog intenziteta. (2)Uređaji za davanje svjetlosnih znakova za označivanje smjera kretawa vozila (pokazivač smjera) i parkirna svjetla ne moraju istovremeno djelovati. (3)Uređaji iz stava (1) ovog člana, ako su kombinovano izvedeni, moraju ispuwavati uslove propisane za svaki pojedini uređaj. 1.Uređaji za osvjetljavanje puta Član 26. (1)Pod uređajima za osvjetljavanje puta na motornim i prikqučnim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila; b)svjetla za maglu; c)svjetla za vožnju unazad; d)svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; e)pokretno svjetlo (reflektor). (2)Svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila mogu biti izvedena tako da imaju: a)dugo svjetlo; b)kratko svjetlo; c)dugo i kratko svjetlo. Član 27. (1)Uređaji za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu ukqučiti dok se ne ukquče zadwa poziciona svjetla i svjetla za osvjetljavanje zadnje registarske tablice. Izuzeci su: a)parkirna svjetla; b)svjetla za davanje svjetlosnih znakova; c)svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; d)pokretno svjetlo (reflektor); e)specijalno ugrađena i izvedena svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila namijenjena za vožnju po danu. (2)Odredbe ovog člana se ne primjenjuju za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 28. (1)Svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila na motornim vozilima sa četiri ili više točkova i na motornim vozilima s tri točka koja su šira od 1,3 m moraju biti izvedena kao dva ili četiri svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila, od toga dva za kratko svjetlo. Svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila na motornim vozilima sa dva točka i motornim vozilima s tri točka koja nisu šira od 1,3 m, te na invalidskim kolicima sa motorom svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila mogu biti ugrađena kao jedno ili dva kratka svjetla i jedno ili dva duga svjetla. (2)Svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila mogu konstruktivno biti ugrađena i izvedena tako da se prekrivaju ili uvlače, ukoliko time wihova funkcija nije narušena. (3)Svjetlost glavnih svjetala mora biti bijele boje. Izuzetno za vozila koja su po prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini do 01. januara 1996. godine, svjetlost glavnih svjetala može biti i žute boje. (4)Svjetla za osvjetljavanje puta na motornim vozilima koja na ravnom putu ne mogu razviti brzinu kretawa veću od 30 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla. (5)Unutrašnje ivice svjetlećih površina kratkog svjetla moraju biti jedna od druge udaljene najmanje 0,6 m, a vawske ivice najviše 0,4 m od bočno najisturenije tačke vozila. (6)Udaljenost gornje ivice svjetleće površine kratkog svjetla ne smije biti veća od 1,2 m, a udaljenost donje ivice svjetleće površine ne smije biti mawa od 0,5 m od površine puta. (7)U svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila mogu biti ugrađena predwa poziciona svjetla. (8)Kad se ukquče duga svjetla za osvjetljavanje puta, automatski se mora upaliti pripadajuća kontrolna sijalica na kontrolnoj tabli u vozilu ili na kontrolnoj tabli bicikla s motorom. (9)Svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila moraju biti povezana tako da prelaz sa svjetlosti dugog svjetla na svjetlost kratkog svjetla i obrnuto bude istovremena i preko iste komande. Član 29. (1)Svjetla za vožnju unazad su svjetla koja osvjetljavaju put iza, eventualno pored vozila, te time ostalim učesnicima u saobraćaju daju do znawa da se predmetno vozilo kreće ili počinje da kreće unazad. (2)Motorna vozila na svom zadnjem dijelu moraju biti opremljena sa jednim ili dva svjetla za vožnju unazad bijele boje. Kod prikqučnih vozila dopuštena su jedan ili dva svjetla za vožnju unazad. (3)Udaljenost gornje ivice svjetleće površine svjetla za vožnju unazad može iznositi najviše 1,2 m, a udaljenost donje ivice svjetleće površine za takva svjetla može iznositi najmanje 0,25 m od površine puta. (4)Kod vozila sa više od jednog traga točkova, sa najvećom dozvoljenom masom iznad 3,5 t dopušteno je postavljanje po jednog svjetla za vožnju unazad sa svake uzdužne strane vozila. Udaljenost gornje ivice svjetleće površine svjetla za vožnju unazad može iznositi najviše 1,2 m od površine puta. Svjetla za vožnju unazad ne smiju bočno biti istureni više od 50 mm od obrisa vozila. (5)Svjetla za vožnju unazad smiju biti upaljena samo u slučaju kada je ručica mjewača u položaju za hod unazad, i to samo onda kada se sistem za puštanje u rad ili gašenje motora nalazi u takvom položaju koji omogućava normalan rad motora. Ukoliko nije ispunjen jedan od prethodna dva uslova ovog stava tada svjetla za vožnju unazad ne smiju se moći upaliti odnosno ostati upaljena. (6)Svjetla za vožnju unazad treba da imaju takav nagib, osim kada je to posebnim dozvolama predviđeno, da ne osvjetljavaju put na dužini većoj od 10 m, mjereći od izvora svjetla. (7)Svjetla za vožnju unazad ne trebaju imati: a)bicikli s motorom, laki motocikli, laki tricikli i četvorocikli, motocikli, tricikli i četvorocikli; b)specijalna vozila namijenjena za obavljanje rada u poqoprivredi i šumarstvu c)radne mašine i viquškari; d)invalidska motorna kolica; (8)Ukoliko su svjetla za vožnju unazad ugrađena na vozilo koje ih ne treba imati, shodno odredbama ovog člana, ona moraju odgovarati odredbama stavova (2), (3), (5) i (6) ovog člana. Član 30. (1)Svjetla za maglu na motornim vozilima sa četiri ili više točkova i na motornim vozilima sa tri točka koja su šira od 1,3 m, mogu biti ugrađena i izvedena kao dva svjetla za maglu, a na motociklima i motociklima sa bočnom prikolicom kao jedno svjetlo za maglu tako da daju svjetlost bijele ili svijetložute boje. (2)Svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka svjetla glavnog svjetla. (3)Spoqna ivica svjetleće površine svjetla za maglu se ne smije nalazi na udaljenosti većoj od 0,4 m od bočno najisturenije tačke obrisa vozila. (4)Svjetla za maglu moraju imati posebnu sklopku. Data svjetla moraju biti povezana tako da se mogu ukqučiti samo kad su ukqučena barem poziciona svjetla ili kratka svjetla glavnog svjetla. (5)Svjetla za maglu moraju biti tako izvedena da se omogućava wihovo podešavanje. Ugradwa treba biti izvedena na prikladnom dijelu vozila, tako da nije moguće da se wihova podešenost promijeni nenamjerno. (6)Svjetla za maglu trebaju biti tako podešena da je izbjegnuto zasljepqivanje ostalih učesnika u saobraćaju. Ovo će se smatrati zadovoljenim ukoliko na rastojanju od 25 m od izvora svjetlosti u ravni vertikalnoj na put, a u visine sredine svjetla za maglu, intenzitet svjetlosti svakog pojedinačnog svjetla za maglu, sa nazivnim naponom napajawa na njegovim prikqučcima, ne prelazi 1 lh. Član 31. (1)Jedno ili više svjetala za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi mogu biti ugrađena i izvedena na vozilima koji obavljaju određeni rad tako da daju svjetlost bijele boje. (2)Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi ne smiju se koristiti za vrijeme vožnje. (3)Izuzetno od odredaba stava (2) ovog člana, svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi mogu biti upaljena na vozilima koja služe za održavanje i čišćenje ulica ili objekata koji pripadaju putu ili odvoz smeća, ukoliko je kretanje vozila sastavni dio pro ce dure obavljanja rada. (4)Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radove se smiju koristi samo ako ne zasljepquju ostale učesnike u saobraćaju. Član 32. (1)Pokretno svjetlo (reflektor) može se postaviti samo na vozilu Ministarstva unutrašwih poslova, vozilu namijenjenom za hitnu medicinsku pomoć, vozilu saobraćajne inspekcije, vatrogasnom vozilu, vozilu namijenjenom za održavanje puteva i instalacija, te na vozilu namijenjenom za pružanje pomoći na putu. (2)Pokretno svjetlo (reflektor) mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele ili žute boje te da se može ukqučiti samo ako su ukqučena poziciona svjetla i svjetla za osvjetljavanje registarske tablice. 2.Uređaji za označivanje vozila Član 33. Pod uređajima za označivanje motornih i prikqučnih vozila, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)predwa poziciona svjetla; b)zadwa poziciona svjetla; c)zadnje svjetlo za maglu; d)parkirna svjetla; e)gabaritna svjetla; f)svjetla zadnje registarske tablice; g)rotacijska i treptava svjetla; h)katadiopteri. Član 34. (1)Predwa poziciona svjetla na motornom vozilu s četiri ili više točkova i motornom vozilu sa tri točka koja su šira od 1,3 m i na prikqučnom vozilu širem od 1,6 m moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva predwa poziciona svjetla, a na motornom vozilu sa dva točka, osim bicikla s motorom i motornom vozilu sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m kao jedno ili dva predwa poziciona svjetla tako da daju svjetlost bijele boje. (2)Ako su ugrađena dva predwa poziciona svjetla, udaljenost spoqne ivice svjetleće površine od bočno najisturenije tačke obrisa vozila ne smije biti veća od 0,4 m kod motornih vozila, odnosno 0,15 m kod prikqučnih vozila. (3)Udaljenost svjetleće površine prednjeg pozicionog svjetla od površine puta ne smije biti mawa od 0,35 m ni veća od 1,5 m, a za poluprikolice ne smije biti veća od 1,8 m. (4)Predwa poziciona svjetla mogu biti ugrađena u svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila. Član 35. (1)Zadwa poziciona svjetla na motornom vozilu s četiri ili više točkova, motornom vozilu sa tri točka koja su šira od 1,3 m i na prikqučnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva zadwa poziciona svjetla, a na motornom vozilu sa dva točka i motornom vozilu sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m kao jedno ili dva zadwa poziciona svjetla tako da daju svjetlost crvene boje. (2)Ako je ugrađeno jedno zadnje poziciono svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj sredwoj ravnini vozila. (3)Ako su ugrađena dva zadwa poziciona svjetla, udaljenost spoqne ivice svjetleće površine ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najisturenije tačke obrisa vozila. (4)Udaljenost svjetleće površine zadnjeg pozicionog svjetla od površine puta ne smije biti mawa od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Na specijalnim vozilima i vozilima koja obavljaju određeni rad najveća dopuštena udaljenost svjetleće površine zadnjeg pozicionog svjetla od površine puta može iznositi 2,1 m. (5)Motorna vozila sa više tragova točkova i wihove prikolice smiju imati još dva dodatna zadwa poziciona svjetla. Propisana zadwa i dodatna poziciona svjetla ne smiju biti spojena na isti električni osigurač. Član 36. (1)Zadnje svjetlo za maglu predstavlja svjetlo crvene boje koje pri gustoj magli treba omogućiti bolje uočavanje vozila sa stražnje strane. (2)Motorna vozila sa više tragova točkova, čije konstruktivno izvođenje dozvoljava brzine kretawa veće od 60 km/h, i wihove prikolice moraju imati sa zadnje strane ugrađena i izvedena jedno ili dva, dok ostala vozila mogu imati jedno zadnje svjetlo za maglu. (3)Stav (2) ovog člana odnosi se na predmetna vozila prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini od 1. januara 1999. godine. (4)Udaljenost svjetleće površine zadnjeg svjetla za maglu od površine puta ne smije biti mawa od 0,25 m ni veća od 1 m. U svim slučajevima rastojanje između svjetleće površine zadnjeg svjetla za maglu i stop - svjetla mora iznositi minimalno 0,1 m. Ako je postavljeno samo jedno zadnje svjetlo za maglu ono se mora nalaziti, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. (5)Zadwa svjetla za maglu moraju biti tako povezana da svijetle samo u slučajevima kada su upaljena kratka ili duga svjetla ili svjetla za maglu ili neka kombinacija ovih svjetala. Ukoliko su na vozilo ugrađena svjetla za maglu, zadwa svjetla za maglu se nezavisno od wih moraju moći ugasiti. Ako su upaljena zadwa svjetla za maglu, aktiviranje prekidača za duga ili kratka svjetla ne smije ih ugasiti. (6)Kontrola ukqučenosti zadwih svjetala (zadnjeg svjetla) za maglu mora biti obezbijeđena pripadajućom kontrolnom sijalicom žute boje smještenom u vidnom poqu vozača. (7)U skupu vozila neophodno je da gori samo zadnje svjetlo za maglu zadnjeg prikqučnog vozila. Iskqučivanje zadnjeg svjetala za maglu na vučnom vozilu ili na prvom prikqučnom vozilu je dopušteno samo onda ako je iskqučivanje odnosno ponovno ukqučivanje izvedeno automatski putem ubacivawa odnosno izvlačewa utikača za napajanje električnom energijom svjetala prikqučnog vozila. Član 37. (1)Parkirna svjetla na motornim i prikqučnim vozilima mogu biti postavljena i izvedena: a)na bočnoj strani vozila u obliku posebnog svjetla koja prema predwoj strani vozila daju svjetlost bijele boje, a prema zadwoj strani vozila svjetlost crvene boje; b)na predwoj i zadwoj strani vozila u obliku svjetla koja daju: predwa svjetla svjetlost bijele boje usmjerenu unaprijed, a zadwa svjetla svjetlost crvene boje usmjerenu unazad, s tim da prednje svjetlo može biti ugrađeno zajedno s predwim pozicionim svjetlom ili glavnim svjetlom, a zadnje svjetlo zajedno sa zadwim pozicionim svjetlom i sa stop-svjetlom ili samo sa zadwim pozicionim svjetlom. (2)Udaljenost svijetleće površine parkirnog svjetla od površine puta ne smije biti mawa od 0,35 m ni veća od 1,9 m. Član 38. (1)Motorna i prikqučna vozila koja su šira od 2,1 m moraju imati gabaritna svjetla. Gabaritna svjetla mogu biti postavljena i na vozilima širine od 1,8 do 2,1 m. (2)Na vozilima iz stava (1) ovog člana postavljaju se dva gabaritna svjetla s prednje strane vozila i dva gabaritna svjetla sa zadnje strane vozila. (3)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 39. (1)Svjetlo zadnje registarske tablice, zavisno o propisanom tipu tablice na motornim i prikqučnim vozilima, mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele boje i da se po tablici rasprostire ujednačeno bez tamnih ili izrazito svijetlih mjesta, osim na lakim čevorociklima i četvorociklima. (2)Svjetlost koja se odbija od registarske tablice ne smije blještati, a izvor svjetlosti ne smije biti neposredno vidqiv učesnicima u saobraćaju što se kreću iza vozila. (3)Svjetlost koja osvjetquje zadnju registarsku tablicu mora biti takva da je noću, pri dobroj vidqivosti, moguće čitati oznake i brojeve na tablici s udaljenosti najmanje od 20 m. (4)Svjetlo zadnje registarske tablice mora biti povezano na istu sklopku kojom se ukqučuju i poziciona svjetla. Član 40. (1)Rotaciona i/ili treptava svjetla na vozilima mogu biti izvedena tako da daju svjetlost plave ili žuto-naranxaste boje. Rotacijska i/ili treptava svjetla moraju biti postavljena na najviše mjesto na vozilu i biti vidqiva sa svih strana ili može biti postavljeno više rotacijskih i/ili treptavih svjetala raspoređenih tako da se s bilo koje strane vozila vidi najmanje jedno svjetlo. (2)Plavo rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vozilima s pravom prvenstva prolaza određenim Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini. (3)Žutonarančasto rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na radnim vozilima i radnim mašinama. Žuto-naranxasto rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vlastitim, kombinovanim i teretnim automobilima koje upotrebljavaju službe pomoći i informacija na putu, službe održavawa puteva, komunalne službe, komunalne policije, službe pratnje vozila za predimenzionisane terete, vozilima kojima se prevoze predimenzionisani tereti, službe pratnje vozila koja prevoze opasne materije, vozilima kojima se prevoze opasne materije i vozilima na kojima se ili pomoću kojih se obavlja ispitivanje na putu. (4)Rotaciona i/ili treptava svjetla na vozilima koja se na osnovu. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik BiH", broj 6/06), smatraju vozilima pod pratwom (vozilima kojima pripadnici policije obavljaju pratnju a i vozila koja se prate) mogu biti crvene i plave boje postavljena tako da je crveno svjetlo postavljeno na desnoj strani vozila. Član 41. (1)Katadiopteri na motornim vozilima s četiri ili više točkova i motornim vozilima sa tri točka koja su šira od 1,3 m, moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva zadwa katadioptera crvene boje, a na motornim vozilima sa dva točka i motornim vozilima sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m kao jedan zadwi katadiopter crvene boje i ne smiju biti trougaonog oblika. (2)Dva predwa bijela katadioptera na prikqučnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena tako da ne smiju biti trougaoni oblik, a dva zadwa crvena katadioptera na prikqučnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena u obliku jednakostraničnog trougla, s vrhom okrenutim gore i stranicom veličine najmanje 0,15 m. (3)Ako je na vozilu ugrađeno više od dva katadioptera, oni moraju biti u paru. (4)Katadiopter mora imati svjetleću površinu najmanje 20 cm². (5)Katadiopteri na vozilu moraju biti postavljeni približno vertikalno na površinu puta. (6)Udaljenost svjetleće površine katadioptera od površine puta ne smije biti veća od 0,9 m ni mawa od 0,35 m, osim kod vozila sa dva ili tri točka kod kojih najmawa udaljenost od površine puta može iznositi 0,25 m. (7)Ako je ugrađen samo jedan predwi ili samo jedan zadwi katadiopter, on mora biti postavljen u uzdužnoj sredwoj ravnini vozila. (8)Ako su ugrađena dva predwa ili dva zadwa katadioptera istog tipa, udaljenost vawskih ivica svjetlećih površina tih katadioptera ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najisturenije tačke obrisa vozila, a udaljenost između unutrašwih ivica mora iznositi najmanje 0,6 m. (9)Zadwi katadiopteri, trouglastog oblika ne smiju biti postavljeni na motornim vozilima. (10)Motorna vozila, osim ličnih vozila za prevoz putnika, kao i prikolica dužine veće od 6 m moraju na bočnim stranama imati postavljene katadioptere žute boje koji nemaju trougaoni oblik. Barem jedan katadiopter mora biti postavljen na sredwoj trećini vozila. Katadiopter postavljen najbliže prednjem dijelu vozila ne smije biti na većoj udaljenosti od 3 m od tog dijela vozila. Katadiopter postavljen najbliže zadnjem dijelu vozila ne smije biti na većoj udaljenosti od 1 m od tog dijela vozila. Udaljenost gornje ivice svjetleće površine katadioptera ne smije biti veća od 0,9 m od površine puta. Ukoliko to konstrukcija vozila ne dopušta, dozvoljava postavljanje katadioptera na veću visinu ali ne veću od 1,5 m. Invalidska kolica sa motorom sa svake bočne strane moraju imati barem jedan katadiopter žute boje koji je postavljen na visini od puta ne većoj od 0,6 m, a po mogućnosti što niže. Ovi katadiopteri se smiju postaviti i u žice točkova. (11) Katadiopteri pod stavom (10) ovog člana mogu biti sa mogućnošću skidawa kod: a)vozila kod kojih zbog konstrukcije nije moguće wihovo trajno pričvršćivanje; b)vozila namijenjenih za poqoprivredu i šumarstvo a namijenjeni su za obradu zemlje i predstavljaju prikqučna vozila; c)ramova vozila koji se u svrhu dovršavawa prevoze do nekog odredišta. (12) Ukoliko su postavljeni katadiopteri za bočno obilježavanje vozila, shodno odredbama ovog člana, oni moraju odgovarati odredbama stava (10) ovog člana. Čak je dovoqno da takva vozila imaju jedan odgovarajući katadiopter u predwoj trećini i jedan u zadwoj trećini dužine vozila. (13)Reflektujuće površine bijele boje prstenastog oblika dozvoljeno je postavljati na točkovima bicikla s motorom, motocikala i invalidskih kolica sa motorom. (14) Vozila čija dužina prelazi 6 m, osim vozila bez nadgradnje, vozila za obavljanje radova u poqoprivredi i šumarstvu i wihovih prikolica, radnih mašina, te ona vozila koja se s obzirom na nadgradnju i konstrukciju ne mogu uvrstiti u kategoriju teretnih vozila i vučnih vozila, moraju na svojim uzdužnim/bočnim stranama imati ugrađena i izvedena svjetla žute boje. Za druga vozila sa više tragova točkova dozvoljeno je postavljanje bočnih svjetala. Ukoliko je bočno svjetlo integrisano u jedno kućište ili kombinovano sa gabaritnim svjetlom, pozicionim svjetlom, svjetlom za maglu ili stop - svjetlom ili čini dio zajedničke svijetleće površine sa zadwim katadiopterom onda ono može biti i crvene boje. (15)Odredbe iz stava (10) ovoga člana primjenjuju se na vozila koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini poslije 1. jula 1996. godine. (16)Odredbe iz stava (14) ovog člana primjenjuju se na vozila koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini poslije 1. januara 2001. godine. (17)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 3.Uređaji za davanje svjetlosnih znakova Član 42. Pod uređajima za davanje svjetlosnih znakova, prema ovom Pravilniku, podrazumijevaju se: a)stop-svjetla; b)pokazivači smjera; c)uređaji za istovremeno ukqučivanje svih pokazivača smjera. Član 43. (1)Stop-svjetla na motornom vozilu s četiri ili više točkova, osim na lakim čevorociklima i četvorociklima, i motornom vozilu sa tri točka koja su šira od 1,3 m i na prikqučnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stop-svjetla na zadwoj strani vozila, a na motornom vozilu sa dva točka, motornom vozilu sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m i lakom triciklu i četverociklu, triciklu i četvorociklu kao najmanje jedno stop-svjetlo na zadwoj strani vozila tako da daju svjetlost crvene boje. (2)Vozila koja na ravnom putu ne mogu razviti brzinu kretawa veću od 25 km/h ne moraju imati stop-svjetlo. (3)Ako je na vozilu ugrađeno samo jedno ili više stop-svjetala ona moraju biti postavljena simetrično u odnosu na uzdužnu srednju vertikalnu ravninu vozila. Ova odredba odnosi se i na ugradnju dodatnih stop-svjetala. (4)Ako su na vozilu, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog trickla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla ugrađena dva stop - svjetla, udaljenost između unutrašwih ivica svjetlećih površina ne smije biti mawa od 0,6 m. (5)Udaljenost svjetleće površine stop svjetla od površine puta ne smije biti mawa od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u izuzetnom slučaju najveća dopuštena udaljenost svjetleće površine stop-svjetla od površine puta može iznositi 2,1 m. (6)Stop svjetla mogu biti ugrađena u blizini ili zajedno s drugim zadwim svjetlima. Ako je to slučaj, intenzitet svjetla stop svjetla mora biti veći od drugih svjetala. (7)Stop svjetla moraju biti povezana tako da se ukqučuju i svijetle kontinuirano pri upotrebi radne kočnice vozila. Stop svjetla mogu zasvijetliti i u slučaju upotrebe retardera ili nekog sličnog uređaja. Član 44. (1)Pokazivači smjera na motornom vozilu s tri, četiri ili više točkova i na prikqučnom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni: a)na motornom vozilu koje nije duže od 6m; 1.dva predwa bočna i dva zadwa pokazivača smjera, ili 2.dva predwa, dva zadwa i dva bočna pokazivača smjera, ili 3.dva predwa i dva zadwa pokazivača smjera; b)na motornom vozilu koje je duže od 6 m i na vučnome motornom vozilu: 1.dva predwa bočna i dva zadwa pokazivača smjera, ili 2.dva predwa, dva bočna i dva zadwa pokazivača smjera; c)na prikqučnom vozilu dva zadwa pokazivača smjera. Za sva motorna vozila prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini do 1. januara 1978. godine, bez obzira na dužinu vozila, primjenjuju se samo odredbe tačke a) ovog stava. (2)Pokazivači smjera na motornom vozilu s dva točka osim bicikla s motorom na dva točka moraju biti ugrađeni i izvedeni kao: a)dva predwa i dva zadwa pokazivača smjera ili b)dva pokazivača smjera na upravljaču, vidqiva narijed i pozadi. (3)Svjetlost pokazivača smjera mora biti žute boje. (4)Učestalost treptawa pokazivača smjera treba, u pravilu, iznositi 90 treptaja u minuti, pri čemu su dopuštena odstupawa tako da učestalost treptawa iznosi najmanje 60, odnosno najviše 120 treptaja u minuti (90±30 treptaja u minuti). (5)Od trenutka ukqučivawa pokazivača smjera svjetlost se mora upaliti najkasnije za jednu sekundu, a prvi se put ugasiti najkasnije za 1,5 sekundu. (6)Udaljenost vawske ivice svijetleće površine pokazivača smjera od bočno najisturenije tačke obrisa vozila ne smije biti veća od 0,4 m. (7)Na vozilima iz stava (1) ovog člana udaljenost dowih ivica svjetlećih površina pokazivača smjera od površine puta ne smije biti mawa od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u izuzetnom slučaju, ako se iz konstruktivnih razloga ne može drukčije postaviti, najveća dopuštena udaljenost donje ivice svjetleće površine pokazivača smjera od površine puta može iznositi 2,1 m. (8)Ukqučivanje pokazivača smjera mora biti nezavisno o ukqučivanju bilo kojeg drugog svjetla na vozilu. (9)Svi pokazivači smjera postavljeni na istoj strani vozila moraju se ukqučivati i iskqučivati istom komandom. (10)Kontrola funkcionisawa pokazivača smjera mora biti obezbijeđena optičkom i/ili zvučnom kontrolnom napravom. (11)Uređaj za istovremeno ukqučivanje svih pokazivača smjera na motornim vozilima iz stava (1) ovog člana mora biti ugrađen i izveden tako da se može ukqučiti posebnom sklopkom, a kontrola funkcionisawa mora se obezbijediti kontrolnom sijalicom koja je u vidnom poqu vozača. (12)Pokazivači smjera kretawa vozila ne trebaju obavljati svoju funkciju ukoliko je aktiviran uređaj za istovremeno ukqučivanje svih pokazivača smjera 4.Uređaji koji omogućavaju normalnu vidqivost Član 45. Pod uređajima na vozilima koji omogućavaju normalnu vidqivost u saobraćaju na putu, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)vjetrobran i vawska prozorska stakla kabine i karoserije; b)uređaj za brisanje vjetrobrana (u daqnjem tekstu: brisač vjetrobrana.); c)uređaj za kvašenje vawske strane vjetrobrana (u daqnjem tekstu: perač vjetrobrana); d)ogledalo koje vozaču omogućava posmatranje puta i saobraćaja (u daqnjem tekstu: vozačko ogledalo). Član 46. (1)Pod vjetrobranom, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijeva se staklo na predwoj strani motornog vozila. (2)Vjetrobran i sva stakla na motornom ili prikqučnom vozilu, osim prednjeg vjetrobrana na motociklu i biciklu s motorom, lakom triciklu i četvorociklu bez kabine vozača, trickilu i četvorociklu koji nemaju kabinu vozača, trebaju: a)omogućiti potpunu prozirnost i preglednost bez bilo kakvih uočqivih krivljewa objekata koji se vide kroz vjetrobransko staklo, koja neće unositi zabunu u bojama koja se koriste za rad semafora (svjetlećih znakova) i ostalih znakova u saobraćaju i koja će u slučaju eventualnog loma omogućiti vidqivost puta i pružiti mogućnost bezbjednog zaustavljanja. b)smawiti moguće povrede vozača i putnika na što je moguće manju mjeru, te biti otporne na sve atmosferske i temperaturne uslove, hemijska djelovawa, sagorijevanje i abraziju. (3)Stakla na vozilu ne smiju se na nikakav način dodatno zatamwivati (postavljanjem folija ili dodatnim bojanjem stakla), izuzev zadnjeg stakla i bočnih stakala autobusa za postavljanje odobrene reklamne folije. Član 47. Brisači vjetrobrana na motornom vozilu, osim na biciklu s motorom, lakom triciklu i četvorociklu bez kabine, lakom motociklu i motociklu, triciklu i četvorociklu bez kabine koji imaju vjetrobran, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da budu sigurni te da omoguće brisanje što veće površine vjetrobrana po svim vremenskim uslovima i prijeko potrebnu vidqivost kroz vjetrobran. Član 48. Vozila koja imaju ugrađene brisače vjetrobrana moraju imati i perače vjetrobrana. Član 49. (1)Vozačko ogledalo na motornom vozilu mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje: a)jedno vozačko ogledalo: ako je motocikl prvi put registrovan u Bosni i Hercegovini prije 01. januara 1998. godine; b)dva vozačka ogledala ako je motocikl, bicikl s motorom, laki četvorocikl i četvorocikl prvi put registrovan u Bosni i Hercegovini nakon 1. januara 1998. godine; c)dva vozačka ogledala na vlastitom automobilu s četiri ili više sjedišta, od toga je jedno ogledalo smješteno u okviru karoserije, a drugo van karoserije na lijevoj strani vozila; d)dva vozačka ogledala na autobusu, vlastitom automobilu koji vuče kamp-prikolicu i trolejbusu s obje vawske strane prednjeg dijela tih vozila i jedno vozačko ogledalo u okviru karoserije; e)dva vozačka ogledala na teretnim i kombinovanim vozilima s obje vawske strane prednjeg dijela tih vozila. (2)Vozačko ogledalo mora biti postavljeno tako da vozaču omogućava posmatranje puta i saobraćaja iza vozila i kad se u vozilu nalazi najveći dopušteni broj lica, odnosno kad je vozilo natovareno. Vozačko ogledalo mora biti zglobno spojeno za ležište svog nosača tako da se može postaviti u bilo koji položaj radi posmatrawa puta i saobraćaja iza vozila i da u zauzetom položaju ostane i pri normalnim potresima za vrijeme kretawa vozila. Vozačko ogledalo postavljeno u okviru karoserije vlastitog automobila mora se nalaziti na mjestu na kojem ga vozač sa svojeg sjedišta može podešavati rukom. (3)Površina vozačkog ogledala mora imati takve optičke osobine da ne uzrokuje znatnije iskrivljenje slike i boje predmeta te da nije podložna štetnom djelovanju atmosferskih prilika. (4)Površina vozačkog ogledala koja reflektuje sliku može biti ravna ili blago ispupčena (konveksna) ili kombinovana. Poluprečnik ispupčenosti konveksne površine vozačkog ogledala ne smije biti mawi od 80 cm. (5)Površina vozačkog ogledala mora iznositi: a)najmanje 60 cm² za ogledalo smješteno u okviru karoserije i van karoserije vlastitog automobila b)najmanje 150 cm² ako im je površina ispupčena odnosno, najmanje 300 cm² ako im je površina ravna; za ogledala smještena van karoserije ostalih motornih vozila; c)najmanje 50 cm² za ogledala na biciklu s motorom, lakom motociklu, lakom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četvorociklu. (6)Ako vozačko ogledalo koje je smješteno van karoserije vozila premašuje najveću dopuštenu širinu motornog vozila (2,55 m odnosno 2,60 m), ono mora biti postavljeno na nosač sa zglobom koji omogućava da se pritiskom na nosač ogledala ono vrati u dopuštenu širinu vozila. 5.Uređaji za davanje zvučnih signala Član 50. (1)Uređaj za davanje zvučnih signala na motornom vozilu mora biti ugrađen i izveden kao najmanje jedan uređaj tako da daje jednolične zvukove nepromjenqiva intenziteta. (2)Osim uređaja za davanje zvučnih signala iz stava (1) ovog člana, na određena motorna vozila namijenjena službi hitne pomoći, vatrogasnoj službi, vozila Policijskih agencija, vozila oružanih snaga BiH, može biti ugrađen i izveden i poseban uređaj za davanje signala od niza izmjenično proizvedenog zvuka dviju različitih frekvencija. (3)Komanda uređaja za davanje zvučnih signala mora biti postavljena tako da je pristupačna vozaču s njegovog sjedišta. (4)Uređaj za davanje zvučnih signala iz stava (2) ovog člana mora biti konstruisan tako da se njegovim ukqučivanjem istovremeno ukqučuje rotaciona ili treptava svjetla na vozilima iz člana 40. ovog Pravilnika. 6.Uređaji za kretanje vozila unazad Član 51. (1)Uređaj koji omogućuju kretanje vozila unazad mora imati ugrađeno svako motorno vozilo, osim motocikla i motornog vozila sa tri točka, čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,6 t. Uređaj mora biti ugrađen i izveden tako, da omogućava sigurno i bezbjedno kretanje vozila unazad. (2)Tricikl i četvorocikli čija je masa praznog vozila bez baterije jednaka ili prelazi 0,4 t mora imati ugrađen uređaj koji omogućava sigurno i bezbjedno kretanje vozila unazad. 7.Kontrolni uređaji i uređaji za davanje signala Član 52. (1)Pod kontrolnim uređajima i uređajima za davanje signala na motornim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)na vlastitim automobilima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, 2.kontrolna plava sijalica za dugo svjetlo, 3.svjetlosni i/ili zvučni sig nal za kontrolu rada pokazivača smjera, b)na autobusima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.tahograf koji obezbjeđuje upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. 3.kontrolna plava sijalica za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni sig nal za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog pritiska pneumatskog sistema radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod pritiskom; c)na autobusima za gradski saobraćaj: 1.svi uređaji predviđeni za autobuse u tački b) ovog stava, osim tahografa, 2.svjetlosni znak za kontrolu zatvorenosti vrata koja nisu u vidnom poqu vozača, 3.uređaj za davanje i primanje signala od putnika za vozila registrovana po prvi put u BiH nakon 1.1.2000. godine, d)na trolejbusima za gradski saobraćaj: 1.svi uređaji predviđeni za autobuse u tački c) ovog stava, 2.uređaj za kontrolu izolovanosti od električnog napona, e)na teretnim vozilima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.čija ukupna masa prelazi 3,5 t, tahograf koji obezbjeđuje upisivanje vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. 3.kontrolna sijalica za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni sig nal za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog pritiska pneumatskog sistema radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod pritiskom, f)na specijalnim vozilima i radnim mašinama: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.tahograf koji obezbjeđuje upisivanje vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. Tahograf ne moraju imati specijalna vozila i radne mašine koja na ravnom putu ne mogu razviti brzinu veću od 30 km/h. 3.kontrolna sijalica za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni sig nal za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog pritiska pneumatskog sistema radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod pritiskom, 6.uređaj za kontrolu rada radnih sistema ugrađenih na vozilu. g)na motociklima, lakim četvorociklima i četvorociklima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, 2.kontrolna sijalica za dugo svjetlo, osim na motociklu i lakom četvorociklu s motorom radne zapremine do 50 cm³; h)na svim vozilima koja imaju pneumatsku instalaciju za kočenje, a koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1984. godine standardizovan prikqučak za kontrolu pritiska vazduha u instalaciji za kočenje, odnosno na rezervoaru energije, kočnim cilindrima kao i na svim uređajima na kojima se transformira energija za kočenje. (2)Tahograf shodno stavu (1) ovog člana podliježe redovnom ispitivanju svake godine gdje se utvrđuje usklađenost s tipskim odobrenjem i ispravnost. (3)Odredbe stava (1) tačka e) ovog člana ne odnose se na vozila civilne zaštite, vatrogasna vozila, komunalna vozila (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća, fekalija i dr.) i vozila za potrebe pčelara. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 8.Tahograf i ograničavač brzine Član 53. (1)U skladu sa članom 52. ovog Pravilnika, propisuju se sljedeći podaci koje tahograf mora vjerodostojno zapisivati i pokazivati: a)dužinu pređenog puta vozila, b)brzinu vozila, c)trajanje upravljanja vozilom, d)ostala trajawa rada i pripravnosti, e)prekide rada i trajawa dnevnih odmora, f)otvaranje kućišta u kojem je zapisni list (list prikladan za trajno bilježenje podataka) g)za elektronske tahografe: svaki prekid napona napajawa tahografa duži od 100 ms (osim osvjetljewa) te svaki prekid signalnog voda od davača dužine pređenog puta i brzine tahografa (2)Ako se upravljanju vozilom smjenjuju dva vozača tahograf mora na dva različita zapisna lista istovremeno i odvojeno zapisivati vremenske podatke navedene u stavu (1) ovog Pravilnika. Član 54. (1)Za tahograf su propisani sljedeći aparati: a)aparat za pokazivanje: dužine pređenog puta (brojač kilometara), brzine vozila (brzinomjer), vrijeme (sat) b)aparat za pisanje: dužine pređenog puta vozila, brzinu vozila, vremenske podatke iz člana 53, stav (1) tačke c), d) i e) c)aparat koji na zapisnim listovima odvojeno zapisuju: svako otvaranje kućišta u koji je uložen zapisni list, kod elektronskih tahografa, svaki prekid napona napajawa tahografa duži od 100ms (osim osvjetljewa) najkasnije do trenutka ponovnog ukqučewa napona napajawa, kod elektronskih taho gra fate svaki prekid signalnog voda od davača dužine pređenog puta i brzine tahografa. (2)Tahografu iz stava (1) ovog člana se mogu se dodavati i drugi aparati ali tako da ne smiju uticati na njegov ispravan rad. (3)Svi sastavni dijelovi tahografa moraju biti od materijala zadovoljavajuće stabilnosti i mehaničke čvrstoće s dovoqnim električnim i magnetnim konstantama (4)Dužinu pređenog puta vozila može se pokazivati i zapisivati kod vožnje naprijed i unazad ili samo kod vožnje naprijed. Svako zapisivanje dužine pređenog puta vozila kod vožnje unazad ne smije uticati na jasnoću i tačnost ostalih zapisa. (5)Vlastita frekvenca i prigušenje mjernog mehanizma moraju biti tako izabrani da pokazivanje i zapis brzine vozila može u okviru mjernog područja slijediti ubrzanje od 2 m/s². (6)Ako satni mehanizam pokreće zapisni list tada mora besprijekorno vrijeme rada sata biti najmanje 10% duže od maksimalnog trajawa zapisivawa na zapisnom listu. (7)Tahograf mora biti opremljen rasvjetom koja ne zasljepquje. Pod normalnim radnim uslovima moraju svi unutrašwi dijelovi tahografa biti zaštićeni od vlage i prašine. (8)Svi unutrašwi dijelovi tahografa imaju propisana mjesta za utiskivanje žiga servisa kao zaštita od neovlaštenih radwi (dodira, otvarawa, itd.). Član 55. (1)Vrijednost najmanje mjerne skale brojača kilometara iznosi 0,1 km, a brojevi koji označavaju svakih 100 m pređenog puta moraju se jasno razlikovati od onih koji predstavljaju cijele kilo metre. Brojevi brojača kilometara moraju biti visine najmanje 4 mm i jasno čitqivi. Brojač kilometara mora omogućiti prikaz od najmanje 99.999,9 kilometara. (2)U okviru pokaznog mjernog područja brzinomjera skala mora imati linearnu podjelu od 1, 2, 5 ili 10 km/h. Vrijednost razmaka ucrtanih razdjelnih crta na skali brzine ne smije preći vrijednost 10% najveće vrijednosti brzine koju skala pokazuje. Područje prikaza koji se nalazi van pokaznog mjernog područja ne mora se označiti brojkama. Dužina razmaka razdjelnih crta koje odgovaraju promjeni brzine od 10 km/h ne smije biti mawi od 10 mm. Razmak između kazaqke i skale brzinomjera s kazaqkom ne smije biti veće od 3 mm. Prikaz na satu mora biti vidqiv spolja, a očitavanje mora biti pouzdano, lako i nedvosmisleno. Član 56. (1)Svaki tahograf bez obzira na oblik zapisnog lista mora imati oznaku koja označava način pravilnog ulagawa zapisnog lista, i to tako da se vremenski prikaz na satu podudara sa oznakom vremena na zapisnom listu. Mehanizam za pomicanje zapisnog lista mora biti izveden tako da pomicanje zapisnog lista bude bez praznog hoda, te da se zapisni list može u svako vrijeme uložiti i izvaditi. (2)Okretanje zapisnog lista mora biti neprekidno i jednolično brzinom ne mawom od 7 mm/h, mjereno na unutrašwoj ivici ploče za zapisivanje brzine vozila. (3)Svaki kilometar dužine pređenog puta mora biti prikazan na odgovarajućoj koordinati zapisom dužine od najmanje 1 mm. (4)Pisač brzine mora biti vođen ravno i okomito na smjer pomicawa zapisnog lista nezaisno od oblika zapisnog lista. (5)Svaka promjena brzine od 10 km/h mora biti prikazana zapisom dužine od najmanje 1,5 mm na odgovarajućoj koordinati. Dužina pređenog puta vozila, brzina i svako otvaranje kućišta u koji je uložen zapisni list automatski se zapisuje. (6)Tahograf zapisuje vrijeme trajawa upravljanja vozilom i omogućuje prepoznatqivo i jasno zapisivanje ostalih radnih aktivnosti vozača kad se preklopnik automatski ili ručno prebaci u položaj: a)označen oznakom vremena upravljanja vozilom b)označen oznakom vremena ostalih vrsta rada c)označen oznakom vremena pripravnosti i to: 1.vrijeme čekawa 2.vrijeme tokom vožnje provedeno uz vozača 3.vrijeme tokom vožnje provedeno u kabini za spavanje d)označen oznakom vremena prekida rada i dnevnog odmora (7)Prema načinu upisa, wihovom poretku mora biti omogućeno besprijekorno prepoznavanje o kojoj se vremenskoj skupini radi. Pojedine vremenske grupe zapisuju se na zapisnom listu različitim širinama zapisa ili u svakom drugom obliku koji obezbjeđuje barem istu mogućnost očitavawa i korištewa. Član 57. Kućište u koje je uložen zapisni list i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata mora biti opremljeno sigurnosnom napravom protiv otvarawa. Svako otvaranje kućišta u koje je uložen zapisni list i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata automatski se zapisuje na zapisnom listu. Član 58. (1)Tahograf na predwoj strani mora imati sljedeće oznake: a)mjernu jedinicu za dužinu pređenog puta s kraticom km neposredno do brojača kilometara b)mjernu jedinicu za brzinu kretawa vozila km/h u blizini ljestvice brzine c)mjerno područje brzinomjera u obliku V min......, V max..... ako se ovi podaci ne nalaze na tipskoj tablici tahografa (2)Tipska tablica, ugrađena u tahografu, mora sadržavati sljedeće podatke koji moraju biti jasno vidqivi i čitqivi i kad je tahograf ugrađen u vozilo: a)ime i naslov proizvođača tahografa b)fabrički broj i godinu proizvodnje c)službenu oznaku vrste tahografa-tip tahografa d)konstantu k tahografa u obliku k =..... okr/km ili k =.... imp/km e)moguće je imati i mjerno područje brzinomjera f)ako je tahograf osjetqiv na nagib tako da to utiče na prekoračenje dopuštenih grešaka tahografa mora se navesti ugao u obliku kao na slici, pri čemu je a ugao koji zatvara predwatabla tahografa s vodoravnom ravninom i u kojem položaju je tahograf tipski ispitan, a uglovi b i g prikazuju najveći dopušteni otklon prema gore odnosno prema dole od ugla a Član 59. (1)Zapisni listovi moraju biti izrađeni na način da ne ometaju normalan rad tahografa, da zapisi budu neizbrisivi, čitqivi i prepoznatqivi, a dimenzije zapisnih listova i svi zapisi ne smiju se promijeniti tokom rada u normalnim uslovima vlage i tem per a ture. (2)Svaki vozač mora na zapisnom listu upisati, tako da ne ošteti list i ne umawi njegovu čitqivost, sljedeće podatke: a)na početku upotrebe lista svoje ime i prezime b)na početku i kraju upotrebe lista datum i mjesto c)registarsku oznaku vozila koje mu je dodijeljeno i to prije prve vožnje upisano na tom listu, i u slučaju promjene vozila tokom upotrebe lista d)stanje brojača kilometara i to na početku prve vožnje upisane na listu, na kraju zadnje vožnje upisane ne listu i u slučaju promjene vozila tokom radnog dana (brojčanik kilometara prethodnog vozila i brojač kilometar novog vozila) e)vrijeme svake promjene vozila (3)Zapisni listovi moraju u normalnim uslovima skladištewa biti dobro čitqivi najmanje jednu punu godinu dana. (4)Trajanje zapisa zapisnog lista, bez obzira na njegov oblik, mora biti 24 sata. (5)Zapisni listovi moraju imati: a)ploču predviđenu iskqučivo za zapisivanje podataka brzine b)ploču predviđenu iskqučivo za zapisivanje podataka za dužinu pređenog puta vozila c)jednu ili više ploča za zapisivanje podataka koji se odnose na vrijeme upravljanja vozilom, druge vrste rada i pripravnosti te prekide rada i dnevnog odmora d)poleđina zapisnog lista s ucrtanom podjelom od 0 do 24 sata za ručno upisivanje podataka vremena upravljanja vozilom, vrste rada, pripravnosti, prekida rada i dnevni odmor (6)Na svakom zapisnom listu moraju biti sljedeći podaci: a)ime i naziv proizvođača b)službena oznaka tipa zapisnog lista c)službena oznaka tipa tahografa u kojima se zapisni list može upotrebljavati d)gorwa granica mjernog područja brzine izražene u km/h Član 60. (1)Na autobusima i teretnim motornim vozilima koja se prvi put registriraju u BiH, na autobusima i teretnim motornim vozilima koja sudjeluju u međunarodnom drumskom saobraćaju u skladu sa Evropskom smjernicom 92/6/EEZ i 2001/11/EC i na motornim vozilima za prevoz opasnih materija treba biti ugrađen ograničivač brzine. (2)Odredba iz stava (1) ovog člana odnosi se i na teretna motorna vozila i autobuse proizvedene poslije 1.1.1988. godine, a koja su po prvi put registrovana u BiH nakon 1.1.1999. godine. (3)Odredba iz stava (1) ovog člana odnosi se na teretna motorna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 12 t, odnosno na autobuse čija najveća dopuštena masa prelazi 10 t. (4)Brzina ograničena ograničivačem brzine ne smije biti veća od 90 km/h za teretna motorna vozila, odnosno 105 km/h za autobuse. (5)Ograničivačem brzine ne trebaju biti opremljeni teretna motorna vozila čija je maksimalna brzina jednaka ili mawa od 90 km/h i autobusi čija je najveća brzina jednaka ili mawa od 105 km/h. (6)Ograničivač brzine podliježe redovnoj provjeri ispravnosti svake godine gdje se utvrđuje usklađenost sa zahtjevima pravilnika ECE-R-89. (7)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 9.Uređaji za odvođenje i ispuštanje izduvnih gasova Član 61. (1)Izlaz (izlazni otvor) ispusne cijevi uređaja za odvod i ispuštanje ispusnih gasova ne smije biti usmjeren u desnu stranu motornog vozila. (2)Na ispusnoj se cijevi iz stava (1) ovog člana mora nalaziti uređaj za prigušivanje zvuka ispusnih gasova koji se ne može iskqučiti osim za potrebe čišćewa. (3)Izlaz ispusne cijevi na radnim mašinama i specijalnim vozilima, namijenjenim za trajnu upotrebu u naseljenim mjestima, mora biti ugrađen i izveden na najvišoj tački vozila. 10.Uređaji za spajanje vučnog i prikqučnog vozila Član 62. (1)Uređaji za spajanje vučnoga i prikqučnog vozila, osim kod motocikla s bočnom prikolicom, moraju biti postavljeni u uzdužnoj simetričnoj vertikalnoj ravnini vozila i izvedeni zglobno, tako da omogućuju pokretqivost uređaja u svim smjerovima u prostoru. (2)Osovinica uređaja za spajanje vučnog i prikqučnog vozila pomoću koje se spaja vozilo mora imati osigurač koji onemogućuje, pri normalnoj upotrebi, razdvajanje spojenih vozila. (3)Uređaji za spajanje vučnoga i prikqučnog vozila moraju biti pričvršćeni za pojačani dio vučnog vozila. (4)Vertikalna simetrala kugle uređaja za spajanje putničkog automobila i prikqučnog vozila najveće dozvoljene mase do 3,5 t mora biti udaljena od zadnjeg kraja vozila minimalno 70 mm. Dalje, horizontalna simetrala kugle uređaja za spajanje putničkog vozila i prikqučnog vozila najveće dozvoljene mase do 3,5 t ne smije biti udaljena od podloge više od 350 mm u slučaju opterećewa vozila do svoje najveće dopuštene mase. (5)Kuka na putničkom vozilu u slučaju kad ne vuče prikqučno vozilo i kada se rastavi na pričvrsnom mjestu, ne smije da izlazi van gabarita vozila. (6)Odredba stava (5) primjenjuje se od 1.1.2009. godine i to: a)za novoproizvedena putnička vozila i b)za putnička vozila kod kojih se uređaj (kuka) naknadno ugrađuje. 11.Uređaji za pogon vozila na alternativna goriva (plin) Član 63. (1)Alternativna goriva koja se već koriste u BiH ili su u izgledu da se koriste u bliskoj budućnosti za pogon motornih vozila su: a)tečni naftni plin (propan butan) koji nosi skraćeni naziv LPG b)komprimirani prirodni gas sa uobičajenim skraćenim nazivom CNG (2)Uređajima i opremom za pogon motornih vozila plinom smatraju se: a)rezervoar plina b)armatura rezervoara plina c)pročišćavač plina d)isparivač plina (za LPG) e)regulator pritiska f)plinski ventil g)prikqučak za pražnjenje (samo za CNG) h)ventil tečnog goriva (benzina ili dizelskoga goriva) i)vodovi za plin visokog pritiska j)vodovi za plin niskog pritiska k)vodovi za sredstva za grijanje l)električni uređaji i instalacije, m)prikqučak za punjenje rezervoara plinom. Član 64. Dijelovi uređaja i opreme iz člana 63. ovoga Pravilnika koji su u dodiru s plinom moraju biti izrađeni od materijala koji: a)ne stvara zapaqive smjese b)je otporan na djelovanje plina c)ne mijewa hemijska svojstva plina. Član 65. (1)Uređaji i oprema iz člana 63. stav (2) tačke a) i b), osim onih navedenih u članu 69. stav (1) tačka c), te tačke c), f), g), i), j), ovog Pravilnika moraju biti konstruisani i izrađeni za radne tem per a ture od -20 °C do 80 °C, a oni iz tačaka d) i e) za radne tem per a ture od -20 °C do 120 °C. (2)Uređaji i oprema iz stava (1) ovog člana, osim onih iz člana 63. stav (2) tačka j) ovoga Pravilnika, ispituju se za LPG na ispitnom pritisku od 3 MPa (30 bar), odnosno uređaji i oprema za CNG na ispitnom pritisku od 30 MPa (300 bar). Rezervoar plina ispituje se ispitnim pritiskom hladnom vodom. (3)Uređaji i oprema iz stava (1) ovog člana, osim onih iz člana 63. stav (2) tačka j) ovog Pravilnika, moraju biti tipski ispitani te imati važeće tipsko odobrenje. (4)Dokumentaciju o tipskom ispitivanju iz stava (3) ovog člana dužna je pribaviti servisna radionica koja ugrađuje uređaje i opremu za pogon motornih vozila plinom. Član 66. (1)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom iz člana 63. stav (2) tačka b), osim cijevi za provjetravanje navedenih u članu 69. stav (1) tačka c), te uređaji i oprema iz člana 63. stav (2) tačke c), d), e), f) i g) moraju biti na vidqiv i trajan način označeni brojem tipskog odobrewa i nazivom firme - proizvođača. (2)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom iz člana 63. stav (2) tačke d) i e) ovog Pravilnika osim oznaka iz stava (1) ovog člana moraju imati i trajno utisnut fabrički broj (serijski broj proizvoda) te moraju imati ispravu u koju je upisan serijski broj tog uređaja i kojom se potvrđuje da je taj uređaj ispitan (izjava o usklađenosti). (3)Rezervoar plina iz člana 63. stav (2) tačka a) ovoga Pravilnika mora imati trajno upisane sljedeće podatke: a)naziv proizvođača b)fabrički broj c)godinu izrade d)naziv plina kojim se puni (LPG ili CNG) e)zapreminu prazne posude u litrama (l) f)datum (mjesec i godina) posljednje obavljenog pregleda i ispitivawa od strane inspekcije nadležne za posude pod pritiskom g)žig inspekcije nadležne za posude pod pritiskom kao dokaz o uspješno obavljenom pregledu i ispitivanju h)za LPG: najveću dopuštenu masu punjenja (kg) i)za CNG: najveći dopušteni pritisak punjenja (MPa odnosno bar). (4)Ako je rezervoar plina iz člana 63. stav (2) tačka a) ovog Pravilnika homologirani rezervoar mora imati trajno upisane podatke u skladu sa odredbama odgovarajućeg ECE pravilnika. 12.Osnovni zahtjevi za pojedine dijelove uređaja za plin Član 67. (1)Rezervoar plina, koji se ugrađuje u motorno vozilo na pogon plinom, se u smislu zakonskih odredbi i odredbi posebnih propisa smatra posudom pod pritiskom. (2)Rezervoar plina izrađen u Bosni i Hercegovini koji se prvi put ugrađuje u motorno vozilo na pogon s plinom mora imati pozitivan nalaz nadležne inspekcije za posude pod pritiskom. Član 68. (1)Rezervoar plina izrađen u inostranstvu mora udovoljavati ovim uslovima: a)da za rezervoar postoji dokumentacija o potvrđivanju s pripadajućim izvještajem o ispitivanju i tehničkim opisom (u daqnjem tekstu: potvrdna dokumentacija) ovjerena od nadležne službe zemlje proizvođača, b)da su na rezervoaru utisnuti propisani podaci i žig nadležne službe zemlje proizvođača, c)da je po potrebi učinjena provjera konstrukcije, proizvodnje i proračun čvrstoće prema važećim propisima; nadležna inspekcija za posude pod pritiskom potvrdiće valjanost potvrdne dokumentacije iz tačke 1. ovoga stava, d)da nadležna inspekcija za posude pod pritiskom potvrdi da je obavljeno uspješno ispitivanje rezervoara ispitnim pritiskom hladnom vodom; o ispitivanju se izdaje nalaz, a na posudu se utiskuje žig te godina i mjesec ispitivawa. (2)Za nova ili korištena motorna vozila na plinski pogon koja se nabave u inostranstvu, potrebno je prije registracije izvršiti identifikaciju, pregled potvrdne dokumentacije iz stava (1) tačka a) ovoga člana te po potrebi rezervoar plina izvaditi i ispitati ga na ispitni pritisak hladnom vodom prema stava (1) tačka d) ovoga člana. (3)Rezervoar plina koji nije stariji od sedam godina te koji nema potvrdnu dokumentaciju iz stava (1) tačka a) ovoga člana, ali ima propisane oznake, može se upotrebljavati uz uslove: a)izrade tehničke dokumentacije prema uputstvima nadležne inspekcije za posude pod pritiskom, b)obavljenog ispitivawa ispitnim pritiskom prema stavu (1) tačka d) ovoga člana. (4)Rezervoar plina stariji od sedam godina, koji do tada nije pregledala i ispitala nadležna inspekcija za posude pod pritiskom, ne može se upotrebljavati. (5)Rezervoar plina koji je izrađen i odobren, to jest označen prema odgovarajućem ECE pravilniku može se ugraditi u vozilo bez prethodnog ispuwavawa uslova iz stava (1) ovog člana ako od datuma proizvodnje do ugradnje u vozilo nije prošlo više od dvije godine. Član 69. (1)Armatura rezervoara plina iz člana 63. stav (2) tačka b) se sastoji od: a)ventila rezervoara plina b)sigurnosnih uređaja c)zaštitnog kućišta armature rezervoara plina odnosno zaštitnog kućišta rezervoara plina s pripadnom armaturom rezervoara plina (plinonepropusno kućište s cijevima za provjetravanje, koje može biti izvedeno i kao zaštita od mehaničkog oštećewa) d)nepovratnog ventila između prikqučka za punjenje i rezervoara plina e)ventila između prikqučka za punjenje i rezervoara plina, te ventila između prikqučka za pražnjenje i rezervoara plina f)pokazivača količine plina za LPG, odnosno mjerača pritiska za CNG. (2)Između rezervoara plina i uređaja iz stava (1) tačke a) i b) ovoga člana, ne smije biti ugrađen nikakav uređaj koji može onemogućiti funkciju navedenih uređaja. (3)Uređaj iz stava (1) tačka f) mora djelovati za vrijeme punjenja rezervoara plinom. Član 70. Ventil rezervoara plina je uređaj koji se postavlja direktno na rezervoar plina a služi za zatvaranje rezervoara u slučaju kad treba spriječiti neželjeno isticanje plina iz rezervoara. Član 71. (1)Sigurnosni uređaji na armaturi rezervoara plina moraju spriječiti stvaranje prekomjernog pritiska u rezervoaru kao i prekomjerno isticanje plina iz rezervoara pri otvorenom ventilu rezervoara. Ti uređaji su: a)za LPG: 1.ograničivač protoka, 2.uređaj za osiguranje protiv previsokog pritiska; b)za CNG: 1.ograničivač protoka, 2.uređaj za osiguranje protiv previsokog pritiska, 3.uređaj protiv prekoračewa tem per a ture u slučaju požara. (2)Ograničivač protoka je sigurnosni uređaj koji, pri lomu cijevi za odvod plina, mora smawiti količinu plina koji će isticati na najviše 10% od najvećega mogućeg protoka plina. (3)Uređaj za osiguranje protiv previsokog pritiska u rezervoaru je sigurnosni uređaj koji mora u rezervoaru plina spriječiti stvaranje pritiska većeg od 3 MPa (30 bar), odnosno 2,5 MPa (25 bar) ugrađenim na vozilima prije stupawa na snagu ovog Pravilnika kod LPG-a i pritiska većeg od 30 MPa (300 bar) kod CNG-a. (4)Uređaj protiv prekoračewa tem per a ture u slučaju požara je sigurnosni uređaj koji mora ispustiti plin iz rezervoara plina u atmosferu ako temperatura sigurnosnih elemenata u ovom uređaju dostigne 100 °C ± 5 °C (kod potpuno čeličnih rezervoara 125 °C ± 5 °C). Ovaj uređaj treba izvesti tako da kad bude aktiviran ne dopusti da pritisak u rezervoaru plina poprimi vrijednosti veće za 10% od ispitnog pritiska rezervoara. (5)Sigurnosni uređaji na armaturi rezervoara plina i ventil rezervoara plina mogu biti konstruisani i izvedeni tako da čine jednu cjelinu. Član 72. (1)Zaštitno kućište ar ma ture rezervoara plina odnosno zaštitno kućište rezervoara plina s pripadnom armaturom rezervoara plina mora spriječiti moguće propuštanje plina iz dijelova ar ma ture rezervoara u prostor za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik. (2)Zaštitno kućište plina iz stava (1) ovoga člana je plinonepropusno kućište koje mora biti konstruisano, izvedeno te ispitano na nepropusnost pri pritisku od 10 kPa (0,1 bar). (3)Zaštitno kućište plina iz stava (1) ovoga člana, i dijelovi ar ma ture koje ono štiti, moraju biti dodatno zaštićeni ako postoji opasnost wihova mehaničkog oštećewa. Član 73. Nepovratni ventil između prikqučka za punjenje i rezervoara plina je uređaj koji mora spriječiti povratno strujanje plina iz rezervoara plina prema prikqučku za punjenje. Član 74. (1)Ventil između prikqučka za punjenje i rezervoara plina, te ventil između prikqučka za pražnjenje (ako je ugrađen) i rezervoara plina moraju biti izvedeni tako da za vrijeme punjenja rezervoara plinom onemoguće dotok plina u isparivač, odnosno reg u la tor pritiska te u prikqučak za pražnjenje plina. Kad se rezervoar ne puni plinom ti ventili moraju omogućiti normalni dotok plina u isparivač, odnosno reg u la tor pritiska. U slučaju potrebe, ti ventili moraju omogućiti pražnjenje plina iz plinskih vodova i uređaja preko prikqučka za pražnjenje. (2)Ventili iz stava (1) ovoga člana mogu biti izvedeni u zajedničkom kućištu kao višesmjerni ventil. Član 75. (1)Pokazivač količine plina za LPG u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji pokazuje količinu plina u rezervoaru plina. (2)Mjerač pritiska za CNG pokazuje pritisak CNG u rezervoaru plina. Član 76. Pročišćavač plina u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji sprječava prolaz nečistoće iz rezervoara plina prema drugim uređajima. Član 77. Isparivač plina u smislu ovog Pravilnika je uređaj u kojem LPG isparava i prelazi iz tečnog u gasovito stanje pod uticajem toplote. Član 78. (1)Reg u la tor pritiska u smislu ovog Pravilnika je uređaj u kojem se smanjuje pritisak plina s pritiska u rezervoaru i podešava na radni pritisak koji odgovara stvaranju smjese pogodne za rad motora. (2)Kao reg u la tor pritiska smije se upotrijebiti samo uređaj s membranama. (3)Ako je reg u la tor pritiska izveden kao višestepeni, prvi stepen se ispituje na pritisak prema odredbi iz člana 65. stav (2) ovoga Pravilnika, a ostali stepeni na dvaput veći pritisak od radnog pritiska. (4)Reg u la tor pritiska mora biti izveden tako da plin ne ističe iz regulatora kad mo tor ne radi, odnosno kad se plin ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora. Član 79. Ventil za plin u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji prekida dovod plina iz rezervoara plina u isparivač plina i reg u la tor pritiska kad mo tor ne radi, odnosno kada se plin ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora. Član 80. Prikqučak za pražnjenje, ako je ugrađen, je uređaj koji u slučaju potrebe služi za pražnjenje plina iz vodova i uređaja koji se nalaze iza ventila rezervoara plina. Član 81. Ventil tečnog goriva je u smislu ovog Pravilnika uređaj koji, za vrijeme dok se mo tor snabdijeva plinom kao pogonskim gorivom, zatvara dotok drugih vrsta goriva (benzina, dizelskoga goriva) u uređaj za snabdijevanje motora gorivom. Član 82. (1)Vodovi za plin visokoga pritiska u smislu ovog Pravilnika su svi cijevni vodovi od daqinskog prikqučka za punjenje rezervoara do rezervoara plina te od rezervoara plina do isparivača plina, odnosno do regulatora pritiska. Cijevi te dijelovi za wihovo spajanje smiju se upotrebljavati kao vodovi za plin visokoga pritiska samo ako su konstruisani i izvedeni najmanje za ispitni pritisak rezervoara plina. (2)Materijal vodova za plin visokog pritiska je čelik ili bakar, a materijal dijelova za spajanje je čelik ili legure bakra. Član 83. Vodovi za plin niskog pritiska u smislu ovog Pravilnika su svi vodovi od regulatora pritiska do motora. Član 84. Vodovi za sredstva za grijanje u smislu ovog Pravilnika su svi vodovi koji povezuju isparivač plina i reg u la tor pritiska s uređajem za hlađenje motora ili drugim odgovarajućim izvorom toplote. Član 85. Električni uređaji i instalacije u smislu ovog Pravilnika su uređaji i dijelovi za spajanje koji električne i elektroničke dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom napajaju električnom energijom potrebnom za wihov ispravan rad. Član 86. Prikqučak za punjenje je uređaj koji omogućava punjenje rezervoara plina samo određenom vrstom plina i pod određenim pritiskom prema izvedbi rezervoara plina. 13.Osnovni zahtjevi pri ugradwi uređaja za plin Član 87. (1)Ugradnju uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom te popravak i održavanje istih smije obavljati samo servisna radionica. (2)Servisna radionica koja ugrađuje uređaje i opremu za pogon motornog vozila plinom, neposredno po ugradwi izdaje izjavu o obavljenom ugrađivanju, čiji sadržaj utvrđuje stručna institucija. Izjava o obavljenom ugrađivanju se izdaje u četiri primjerka, od čega servisna radionica zadržava jedan primjerak, ovlaštenoj organizaciji za sertifikovanje dostavlja jedan primjerak a vlasniku vozila dostavlja dva primjerka. Član 88. (1)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom moraju se ugraditi u vozilo tako da se nalaze u granicama gabarita vozila u koje su ugrađeni, osim po visini koja ne smije biti veća od najveće dopuštene visine vozila. (2)Direktno zagrijavanje izduvnim gasovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom nije dopušteno. (3)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom moraju biti ugrađeni tako da najmawa udaljenost od izduvnog uređaja iznosi 150 mm. Ako je taj razmak mawi, ali ne mawi od 75 mm, između se mora postaviti odgovarajuća čvrsta i trajna toplotna zaštita. (4)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom moraju biti ugrađeni u vozilo tako da su oznake odnosno podaci iz člana 66., koji su utisnuti na wima, dostupni i lako čitqivi pri tehničkom pregledu vozila. (5)Ako bi došlo do propuštawa na dijelovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom, tada ne smije postojati mogućnost da propušteni plin dođe u prostor za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik, npr. vodovima vazduha za grijanje ili vodovima vazduha klima uređaja. (6)Progibi, uvijawa i vibracije vozila ne smiju imati nikakav nepovoljan uticaj na dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom kao i na dijelove wihovog pričvršćivawa. (7)Pričvršćivawa ne smiju biti izvedena s oštrim ivicama i ne smiju biti takva da mogu oštetiti dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom. U slučaju da pri neposrednom dodiru metalnih dijelova postoji mogućnost korozije treba upotrijebiti međuslojeve za sprečavanje korozije. (8)Rezervoar plina i drugi uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom moraju biti ugrađeni u vozilo tako da su zaštićeni od mehaničkih oštećewa, korozije i insolacije. Po potrebi treba postaviti zaštitu od udara kamewa i zaštitu da se ne gazi po wima, npr. u blizini vrata. Pristup rezervoaru plina mora biti moguć samo vozaču tog vozila, puniocu i stručnim licima koja obavljaju provjeru ili popravke na rezervoaru ili armaturi rezervoara. (9)Osim ugradnje, nikakvi drugi radovi na sigurnosnim uređajima ar ma ture rezervoara plina nisu dopušteni. Član 89. (1)Ugrađivanje rezervoara plina ne smije poremetiti stabilnost vozila ni dopuštena osovinska opterećewa. (2)Ako su ugrađena dva ili više rezervoara plina za LPG, ventilima se mora obezbijediti pojedinačno punjenje, odnosno pražnjenje rezervoara. (3)Rezervoar plina i drugi uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom kod kojih postoji mogućnost propuštawa ne smiju se ugrađivati u prostor za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik, ukoliko se ti uređaji ne smjeste u zaštitno plinonepropusno kućište koje sprječava mogući prodor plina u prostor za vozača, putnike i prtljažnik, a koje je dodatno provjetravano i zaštićeno od mehaničkog oštećewa. (4)U zaštitnom plinonepropusnom kućištu ne smiju se nalaziti električni uređaji osim ako su izvedeni s protiveksplozijskom zaštitom. Član 90. Rezervoar plina mora se ugraditi u motorno vozilo tako da je obezbijeđeno: a)da izduvni gasovi ni direktno ni indirektno ne budu usmjereni na rezervoar, b)da plin iz uređaja za osiguranje protiv previsokog pritiska ili iz spojeva, ni direktno ni indirektno ne bude usmjeren na izduvnu cijev, u prostor za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik, u prostor za motor, odnosno u smjeru mogućeg izvora električnog varničewa, c)da je rezervoar plina odgovarajućim zaštitnikom zaštićen od direktnog djelovawa sunčevih zraka, d)da plin iz rezervoara plina za LPG može izlaziti samo u tečnom stanju, e)da kad se rezervoar plina postavlja u predjelu poda vozila, rezervoar mora imati mehaničku zaštitu s prednje i zadnje strane u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila. Ta zaštita se izrađuje od čeličnog lima debqine najmanje 1 mm ili drugoga materijala odgovarajućih svojstava a postavlja se na razmaku od najmanje 10 mm od rezervoara; najniža tačka zaštite mora biti najmanje 10 mm niža od najniže tačke rezervoara i ne manje od 150 mm udaljena od kolovoza kad je vozilo pod punim opterećenjem, f)da se rezervoar plina ne smije ugrađivati u predjelu motora ni ispred prednje osovine vozila, g)da rezervoar plina bude udaljen od zadnje strane vozila odnosno spoqnje ivice zadnjeg branika vozila najmanje 200 mm, a ako je riječ o toroidalnom rezervoaru najmanje 100 mm koji, uz to,mora biti ugrađen vodoravno. Rezervoar plina ne smije biti u dodiru s unutrašwom stranom zadnje strane vozila. Član 91. (1)Rezervoar plina mora biti pričvršćen s najmanje dva držača, koji se nazivaju elementima pričvršćewa - pri čemu se za vezu ne smije upotrijebiti uže, tako da izdrže opterećenje od punog rezervoara pri ubrzanju od 50 m/s² u smjeru vožnje te suprotno i okomito na smjer vožnje u vodoravnoj ravnini, a u svim ostalim smjerovima 25 m/s². (2)Elementi pričvršćewa iz stava (1) ovog člana ne smiju rezervoar plina oštetiti mehanički ni sa wim u spoju korodirati; između rezervoara i elemenata pričvršćewa mora se postaviti elastičan materijal koji ne upija vlagu. Član 92. (1)Kad je rezervoar plina smješten u prostor za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik, rezervoar odnosno uređaji iz člana 69. stav (1) ovoga Pravilnika, koji se nalaze na rezervoaru, moraju se smjestiti u zaštitno plinonepropusno kućište koje pruža dovoqnu zaštitu od mehaničkog oštećewa, pouzdano sprječava mogućnost propuštawa plina u unutrašwost vozila i koje je pomoću odgovarajućih otvora dostatno provjetravano radi sprječavawa nakupljanja plina i stvarawa eksplozivne smjese sa vazduhom. (2)Zaštitno plinonepropusno kućište rezervoara plina i uređaja na njemu, iz prethodnoga stava, mora obezbijediti slobodan prostor između rezervoara i kućišta širine (visine) od najmanje 20 mm. (3)Pod zaštitnikom od direktnog djelovawa sunčevih zraka podrazumijeva se metalni ili njemu odgovarajući zaštitnik, koji pokriva barem gornju polovinu obima rezervoara (luk od 180 °) na udaljenosti od najmanje 20 mm od rezervoara. (4)Kao dovoqno provjetravanje plinonepropusno kućišta podrazumijeva se ulaz i izlaz vazduha kroz cijevi za provjetravanje, iznutra glatke, promjera najmanje 25 mm. Instalacije koje se sprovode kroz cijevi za provjetravanje ne smiju smawiti slobodni presjek tih cijevi za više od 20%. (5)Izlazni i ulazni otvori cijevi za provjetravanje iz stava (4) ovoga člana moraju biti tako postavljeni da wihovo zatvaranje nečistoćom tokom vožnje nije moguće. (6)Otvori za provjetravanje iz stava 5. ovoga člana moraju biti udaljeni od ispusnog uređaja najmanje 150 mm, a najmanje 75 mm ako je postavljen usmjerivač koji onemogućava neposredno usmjerenje vazduha za provjetravanje na ispusni uređaj, te se moraju nalaziti što dalje od svakog izvora varničewa na vozilu. (7)Izlazni otvori za provjetravanje iz stava (1) ovoga člana za LPG moraju se po visini postaviti što niže, a otvori za CNG što više. (8)Prostor u koji je smješten rezervoar plina mora biti na odgovarajući način provjetravan tako da se spriječi eventualno nastajanje natpritiska u odnosu na okolinu. Član 93. Sigurnosni uređaji na rezervoaru plina moraju u potpunosti djelovati i kod zatvorenoga ventila rezervoara plina. Član 94. (1)Prikqučak za punjenje mora svojom konstrukcijom i izgradwom omogućiti da se rezervoar plina može puniti samo određenim plinom i dopuštenim pritiskom punjenja, koji odgovaraju konstrukciji rezervoara, te onemogućiti povratno strujanje plina na nedopušten način. (2)Prikqučak za punjenje dio je voda za plin visokog pritiska i treba biti opremljen zaštitnom kapom. (3)Prikqučak za punjenje ne smije se nalaziti u prostoru za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik. (4)Prikqučak za punjenje LPG-om ne smije se nalaziti ni u motornom prostoru. (5)Prostor u kojem se nalazi prikqučak za punjenje mora biti dovoqno provjetravan. Član 95. (1)Prikqučak za pražnjenje ugrađuje se iza ventila rezervoara plina (CNG), u svrhu mogućnosti pražnjenja vodova i uređaja iza ventila rezervoara plina. Ispuštanje plina u atmosferu nije dopušteno. (2)Ugradwa prikqučka za pražnjenje plina mora biti takva da ne može doći do zamjene toga prikqučka s prikqučkom za punjenje i na njemu mora biti zaštitna kapa. Član 96. (1)Nepovratni ventili obavezno moraju biti ugrađeni između prikqučka za punjenje i rezervoara plina. (2)Na mjesto navedeno u stavu (1) ovoga člana moraju se ugraditi dva međusobno nezavisna nepovratna ventila ili jedan nepovratni ventil i jedan zaporni (ručni) ventil. Član 97. (1)Višesmjerni ventil je ventil koji se postavlja između prikqučka za punjenje, odnosno prikqučka za pražnjenje i rezervoara plina. (2)Višesmjerni ventil izvodi se kao pojedinačan ventil ili kao više ventila koji obezbjeđuju djelovanje iz člana 75. ovoga Pravilnika. Član 98. (1)Mjerač pritiska za CNG mora se postaviti u blizini prikqučka za punjenje plinom i to tako da ga punilac može lako očitati. (2)Mjerač pritiska za CNG, osim onoga iz prethodnoga stava, treba ugraditi i u kabinu u vidnom poqu vozača. Umjesto mjerača pritiska u kabinu se može ugraditi bilo koji in - stru ment koji će vozača obavještavati o količini plina u rezervoaru, odnosno o određenoj najmawoj količini plina (rezervna količina plina) u rezervoaru. (3)Prenos signala na mjerač pritiska, odnosno in stru ment iz stava 2. ovoga člana mora biti takav da u slučaju njegova loma ne može doći do isticawa plina. (4)Pokazivač količine plina za LPG treba pokazivati nivo LPG-a u rezervoaru plina i mora spriječiti dalje punjenje tečnim plinom kad se napuni 80% zapremine rezervoara. (5)Ako se pokazivač količine (nivoa) plina za LPG nalazi na rezervoaru plina, njegovo očitavanje mora biti moguće bez skidawa zaštitnog kućišta Član 99. Pročišćivač plina postavlja se na vod između rezervoara plina i plinskog ventila i učvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila. Član 100. (1)Isparivač plina za LPG pričvršćava se na unutrašnju stranu karoserije vozila van prostora za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik. (2)Isparivač plina ne smije se pričvrstiti ni na jedan dio vozila koji je na povišenoj temperaturi kad je u radnom stanju. Član 101. (1)Reg u la tor pritiska ugrađuje se u prostor u kojem je smješten mo tor, i to što bliže uređaju koji uvodi plin kao gorivo u mo tor, a pričvršćava se na karoseriju ili na okvir vozila. (2)Ako je reg u la tor pritiska izveden zajedno s isparivačem plina, on se postavlja isto kao i reg u la tor pritiska bez isparivača. (3)Reg u la tor pritiska ne smije se pričvrstiti na mo tor vozila. Član 102. (1)Ventil za plin se ugrađuje na vod plina visokog pritiska između pročišćivača plina i isparivača plina odnosno regulatora pritiska, a ugrađuje se na karoseriju ili na okvir vozila. (2)Komanda za ukqučivanje i iskqučivanje plina mora se nalaziti vozaču na dohvat ruke. (3)Plinski ventil može biti u građen u istom plinonepropusnom kućištu s pročišćivačem plina. U tom slučaju ugrađuje se isto kao i ventil plina bez pročišćivača. (4)Plinski ventil može biti u građen u istom plinonepropusnom kućištu sa isparivačem plina, odnosno regulatorom pritiska. U tom slučaju ugrađuje se isto kao i isparivač plina, odnosno reg u la tor pritiska. Član 103. (1)Vodovi za plin visokog pritiska izrađeni od bakrenih cijevi ne smiju se lemiti ni zavarivati već se mogu spajati dijelovima za spajanje izrađenim od legura bakra ili čelika. (2)Vodove za plin visokog pritiska izrađene od čeličnih cijevi treba spajati zavarivanjem ili rastavqivim cijevnim spojevima. Vijčani spojevi se dopuštaju samo ako proizvođač dokaže ispitivawima pritiska i garancijom kvaliteta da odgovaraju ovoj namjeni. (3)Vodovi za plin visokog pritiska moraju biti tako položeni (po mogućnosti u karoseriji ili zaštićeni okvirom vozila) da ne dolazi do vlastitih vibracija (npr. rezonancije) te da nema uzajamnog trljanja dijelova, posebno na mjestima provlačewa cijevi kroz otvore. Razmak između dva mjesta pričvršćewa smije biti najviše 600 mm; poluprečnici savijawa cijevnih vodova moraju biti prilagođeni materijalu i dimenzijama cijevi. (4)U prostoru za vozača i putnike, ukqučujući i prtljažnik, cijevni vodovi za plin ugrađuju se samo ako su posebno zaštićeni (cijev u cijevi i sl.), s tim što ta zaštita mora biti otporna na mehanička oštećewa a njeni otvori moraju biti na spoqnoj strani vozila. (5)Prije spoja s uređajem (plinskim ventilom, isparivačem, pročišćavačem i sl.) vod za plin mora imati kompenzacijsku zavojnicu koja omogućava rastezanje. (6)Na vodovima za plin visokog pritiska ne smije biti vidqivih oštećewa, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećewa obavezno zamijeniti. Član 104. (1)Vodovi za plin niskog pritiska koji spajaju isparivač, odnosno reg u la tor pritiska s uređajem u kojem se stvara smjesa goriva i vazduha za pogon motora ne smiju biti u dodiru s izduvnim uređajem, odnosno motorom, osim s uređajem za napajanje motora gorivom. Izvode se savitqivi a izvana trebaju biti opleteni metalom. (2)Vodovi za plin niskog pritiska spajaju se navojem ili obujmicama. Spojevi moraju biti nepropusni. Obujmice moraju biti samokočne da ne dođe do nekontrolisanoga popuštawa. (3)Na vodovima za plin niskog pritiska ne smije biti vidqivih oštećewa, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećewa obavezno zamijeniti. Član 105. (1)Vodovi za dovod sredstva za grijanje do isparivača plina, odnosno regulatora pritiska izvode se kao savitqive cijevi koje moraju biti otporne na hemijske uticaje radne materije koja kroz wih protiče te moraju izdržati radni pritisak i temperaturu radne materije. (2)Ovi vodovi se postavljaju tako da najkraćim putem bez oštrih uglova spajaju izvor toplote s isparivačem, odnosno regulatorom pritiska. Spojevi tih vodova osiguravaju se obujmicama. (3)Na vodovima za dovod sredstva za grijanje ne smije biti vidqivih oštećewa, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećewa obavezno zamijeniti. Član 106. (1)Ventil tečnog goriva ugrađuje se na vod goriva (benzina, dizelskoga goriva) ispred napojne pumpe. (2)Ventil tečnog goriva iz prethodnog stava neće se ugraditi ako se odabirom plina kao pogonskoga goriva istovremeno iskquči iz pogona dotok tečnog goriva uređaju za snabdijevanje motora gorivom. Član 107. (1)Vodovi električne instalacije moraju biti odgovarajuće dimenzionirani i postavljeni tako da ne stvaraju trenje s podlogom na koju se polažu. Spojevi električnih vodiča moraju biti izvedeni tako da ne izazivaju varničenje. (2)Električna instalacija mora biti osigurana taqivim osiguračem. Član 108. (1)U vozilu na plinski pogon mora se nalaziti tehničko uputstvo koje sadrži ova upozorewa: a)da je punjenje rezervoara plina dopušteno samo: 1.određenim plinom (LPG-om, odnosno CNG-om), 2.na mjestima posebno predviđenima za snabdijevanje vozila plinom i osobqu koje je za to ovlašteno, 3.kad je mo tor iskqučen, 4.uz uslov da se u vozilu ne nalaze lica, 5.ako nije istekla valjanost redovnoga tehničkog pregleda vozila, b)da rezervoar plina ne smije biti napunjen više od 80% njegove zapremine za LPG, odnosno više od 22 MPa (220 bar) za CNG, c)da nakon punjenja rezervoara plinom prikqučak za punjenje mora biti nepropusno zatvoren i zaštićen zaštitnim poklopcem, d)da ispravnost sigurnosnog ventila smiju provjeravati samo ovlaštena lica, e)da vozilo na pogon plinom ne smije biti ostavljeno u prostoriji bez provjetravawa te da se u blizini tako ostavljenoga vozila ne smije upotrebljavati otvoreni plamen ili drugi izvori varničewa. (2)Na vjetrobranu odnosno na zadnjem staklu kabine vozila s pogonom na plin mora se nalaziti naljepnica s oznakom upotrebljavanog plina kao pogonskoga goriva. Sadržaj, oblik i dimenzije naljepnice prikazani su u Prilogu broj 1, koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Član 109. (1)Prije uvođewa vozila u zatvoreni radionički prostor, kao i prije izvođewa radova na motornom vozilu s plinskim pogonom, serviser odnosno osposobljeni ispitivač treba provjeriti ističe li plin iz plinskog uređaja. (2)Ako se provjerom utvrdi isticanje plina iz uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom, zatvaranjem ili pražnjenjem rezervoara plina mora se otkloniti opasnost prije započiwawa daqwih radova. (3)Prije započiwawa radova na vozilu na plinski pogon serviser mora ispitati koncentraciju plina u radionici i po potrebi ukqučiti ventilaciju. (4)Koncentracija plina u prostoru radionice i prostoru vozila ne smije prelaziti opasnu koncentraciju prema članu 2. ovog Pravilnika. (5)Nikakvi radovi, npr. rezawa, zavarivawa i slično, na rezervoaru plina nisu dopušteni bez odobrewa inspekcije nadležne za posude pod pritiskom. Član 110. Ministarstvo će definisati bliže odredbe koje se odnose na: a)Uslove koje moraju zadovoqiti servisne radionice koje vrše ugrađivanje uređaja za plin u vozila ili održavanje i servisiranje vozila na plinski pogon, b)Stručnu spremu i načina dodatne obuke servisera koji vrše ugrađivanje uređaja za plin u vozila, c)Način izdavawa odobrewa servisnim radionicama da mogu ugrađivati, održavati i servisirati vozila na plinski pogon, d)Uslove koje moraju zadovoqiti uvoznici opreme za plin, e)Način izdavawa odobrewa uvoznicima opreme za plin, f)Način prometa dijelovima uređaja za plin, g)Slučajevi u kojima se mogu izgubiti dobijena odobrewa. 14.Ostali uređaji od posebnog značaja za bezbjednost saobraćaja Član 111. (1)Karoserija motornog i prikqučnog vozila mora biti urađena i izvedena tako da po svojoj konstrukciji, kvaliteti i vrsti materijala, kao i opremljenosti, odgovara namjeni vozila i obezbjeđuje bezbjednost vozača, putnika i robe za vrijeme vožnje. (2)Zadwa strana karoserije autobusa kojima se vrši prevoz lica u gradskom i prigradskom saobraćaju, te trolejbusa i wihova pripadajuća oprema, moraju biti izvedene na taj način kako bi se spriječilo pewanje i držanje tokom vožnje. (3)Predwa i zadwa strana autobusa u kom se vrši prevoz djece mora biti označena oznakama datim u Prilogu broj 2., koji je sastavni dio ovog Pravilnika. (4)Stepenice na vozilima kojima se vrši prevoz putnika moraju biti takve da obezbjeđuju bezbjedan ulaz i izlaz putnika. (5)Ivice izbočenih dijelova i ukrasnih predmeta na prednjem dijelu vozila ne smiju biti oštri. Ako postoji ukrasna figura na gorwoj površini prednjeg dijela vozila, ona mora biti elastično pričvršćena za vozilo. (6)Laki motocikl, laki tricikl i četverocikl, motocikl, tricikl i četvorocikl mora imati ugrađene i izvedene oslonce za noge vozača sa obje strane, a motocikl sa sjedištem za putnika mora imati ugrađen držač i ugrađene oslonce za noge putnika s obje strane motocikla. Član 112. (1)U autobusima, trolejbusima i prikqučnim vozilima kojima se prevoze putnici u stojećem stavu, slobodna površina namijenjena za jedno mjesto za stajanje mora iznositi najmanje 0,15 m², a za gradske autobuse 0,125 m². (2)Unutrašwi prostor kabine za vozača i prostor za putnike moraju biti opremljeni tako da pod normalnim uslovima u vožwi ili za vrijeme mirovawa vozila vozač, odnosno putnici u vozilu ne mogu biti ozlijeđeni. Pribor, alat, uređaji i oprema moraju biti dobro pričvršćeni. (3)Prostor za vozača i putnike u motornim i prikqučnim vozilima mora imati unutrašnju rasvjetu. (4)Otvor za punjenje rezervoara gorivom ne smije se nalaziti u prostoru za vozača ili u prostoru za putnike. Član 113. (1)Vrata na autobusu, trolejbusu i prikqučnim vozilima za prevoz više od 23 putnika moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dvoja vrata na desnoj strani tih vozila na taj način da se onemogući wihovo nenamjerno otvaranje za vrijeme vožnje i spriječi povreda putnika kao i mogućnost eventualnog ispadawa iz vozila. (2)Pomoćna vrata za izlaz putnika u slučaju opasnosti na autobusu, trolejbusu i prikqučnim vozilima moraju biti uređena i izvedena na lijevoj strani vozila, na mjestu koje je putnicima pristupačno u slučaju opasnosti, s tim da wihova širina ne smije iznositi manje od 0,6 m, a visina manje od 1,2 m. Konstrukcija pomoćnih vrata mora biti takva da se ne mogu nenamjerno otvoriti. (3)Na autobusima, trolejbusima i prikqučnim vozilima za prevoz putnika ne moraju biti izvedena pomoćna vrata, ako s obadvoje bočnih strana ovih vozila imaju najmanje po jedan prozor dimenzija 0,8 m × 0,6 m i ako su ti prozori prikladni za izlaz u slučaju opasnosti. Navedeni prozori moraju imati natpis da služe u slučaju opasnosti. (4)Ako bočna vrata na motornim vozilima prilikom otvarawa izlaze van gabarita vozila, moraju imati bravu postavljenu prema zadnjem dijelu vozila, a šarke vrata postavljene prema prednjem dijelu vozila. U slučaju dvostrukih vrata, vrata koja se prva otvaraju moraju imati bravu postavljenu prema zadnjem dijelu vozila, a šarku vrata postavljenu prema prednjem dijelu vozila. Član 114. (1)Brave na vratima moraju biti dvostepene i ugrađene i izvedene tako da drugi stepen brave sprečava otvaranje vrata, ako nisu potpuno zatvorena. Brave moraju imati napravu kojom se osiguravaju tako da se lako učvrsti sigurnosni položaj. Brave na vratima koja se nalaze pored vozača, kao i brave na vratima teretnih motornih vozila, ne moraju biti osigurane na ovakav način. (2)Vrata, poklopci i druge vrste zatvarača na otvorima zatvorenih karoserija, čiji su slobodni otvori veći od minimalnih dimenzija za ulaz jednog lica, moraju biti izvedeni tako da se mogu otvoriti i s unutrašnje strane. (3)Poklopci na svim spoqnim stranama motornih i prikqučnih vozila moraju biti izvedeni, odnosno obezbijeđeni tako da se ne mogu sami otvoriti za vrijeme vožnje, pa ni pri jačim potresima. Član 115. (1)U autobusima i prikqučnim vozilima za prevoz putnika mora postojati uređaj za provjetravanje. (2)Prostor zatvorenih karoserija namijenjen vozaču i putnicima mora biti izgrađen tako da je obezbijeđen od prodora i gomilawa gasova štetnih za zdravlje qudi. Član 116. (1)Akumulator na vozilu mora biti dobro pričvršćen u svom ležištu i mora imati odgovarajući spoqni ventil van prostora za vozača i putnike, osim akumulatora koji su izvedeni tako da ne isparavaju. (2)Autobusi i trolejbusi s više od 25 mjesta kojima se prevoze putnici moraju na glavnom kablu električne instalacije imati sklopku kojom se iskqučuju svi strujni krugovi u vozilu osim tahografa ili euro-tahografa koji se mora posebnim vodovima spajati na akumulatore. Ručica sklopke mora biti na dohvatu ruke vozača. Član 117. Predwa sjedišta i nasloni tih sjedišta u putničkim automobilima koji su pokretni moraju imati osigurače za učvršćenje. Član 118. Kabina za vozača na motornim vozilima mora udovo lja vati sljedećim uslovima: a)da u pogledu dimenzija, vidqivosti, stepena vibracije, izolacije od buke, grijawa, zračewa i nepropusnosti mora udovoljavati uslovima koji obezbjeđuju normalan rad vozaču i njegovim pomoćnicima; b)sjedište vozača mora biti široko najmanje 0,45 m i po svojoj konstrukciji i materijalu od kojega je izrađeno omogućavati vozaču udobno sjedenje za upravljačem; c)zastakljene površine kabine vozača trebaju omogućiti potpunu providnost i preglednost bez bilo kakvih uočqivih krivljewa objekata koji se vide kroz vjetrobransko staklo, koja neće unositi zabunu u bojama koja se koriste za rad semafora (svjetlećih signala) i ostalih signala u saobraćaju i koja će u slučaju eventualnog loma omogućiti vidqivost puta i pružiti mogućnost bezbjednog zaustavljanja. d)zastakljene površine trebaju smawiti moguće povrede vozača i putnika na što je moguće manju mjeru, te biti otporne na sve atmosferske i temperaturne uslove, hemijska djelovawa, sagorijevanje i abraziju. Član 119. (1)Uređaji za odmrzavanje i odmagqivanje vjetrobrana i uređaji za grijanje i provjetravanje na motornom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se wihovom upotrebom obezbijedi i omogući potrebna vidqivost kroz vjetrobran te unutrašnje grijanje i provjetravanje prostora za vozača i putnike. (2)Otvori za ulazak vazduha u kabinu za vozača koji su u sastavu uređaja za grijanje i provjetravanje moraju biti izvedeni tako da se onemogući zagađivanje vazduha ispusnim plinovima i prašinom što ih uzrokuje samo vozilo. (3)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 120. (1)Gume na vozilima moraju odgovarati dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, zavisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretawa vozila i najvećem dopuštenom opterećenju osovina na kojima su gume postavljene. (2)Gume na istoj osovini vozila moraju biti jednake po dimenzijama, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti (zimske, ljetne), konstrukciji (radijalne, dijagonalne, itd.) i marki (proizvođaču) i tipu. (3)Dubina kanala na gaznoj površini mora biti viša od fabrički dopuštene dubine označene posebnim oznakama postavljenim u kanal gume koje definišu istrošenost gume. U slučaju da pomenute oznake ne postoje najmawa dopuštena dubina je 1,6 mm za putnička vozila, odnosno 2 mm za autobuse i teretna vozila. (4)Na obruču rezervnog točka ne mora se nalaziti guma iste vrste, konstrukcije, marke i tipa. (5)Protektovane (obnovljene) gume koje se koriste na registrovanim vozilima u BiH nakon 1. 1. 2008. godine na bočnoj strani gume moraju imati oznaku "RE TREAD" i šifru kad je izvršeno obnavljanje (na primjer "2506" što znači da se radi o 25 nedjeqi 2006. godine). Protektovane (obnovljene) gume moraju imati homologacijsku dokumentaciju. (6)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 121. (1)Blatobrani na motornim i prikqučnim vozilima koja mogu razviti brzinu kretawa veću od 30 km/h, osim na terenskim i teretnim vozilima koja se automatski istovaruju (samoistovarna kola), moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih točkova. (2)Točkovi skupa vozila na prvoj osovini prikqučnog vozila ne moraju s prednje strane biti pokriveni blatobranima. Gorwa četvrtina prečnika zadwih točkova tegljača s poluprikolicom ne mora biti pokrivena blatobranima. Blatobrani višeosovinskih vozila mogu biti zajednički za skup točkova na istoj strani vozila. (3)Blatobrani moraju biti postavljeni tako da pokrivaju širinu točka vozila. Blatobrani ne smiju imati oštre ivice. Položaj i veličina blatobrana moraju biti takvi da sprečavaju odbacivanje blata. Na opterećenom vozilu, osim kod bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla blatobran mora pokrivati najmanje gornju trećinu prečnika točka s prednje strane točka i najmanje polovinu prečnika točka sa zadnje strane točka. (4)Na motornim vozilima koja ostavljaju jedan trag predwi blatobran mora pokrivati točak u luku najmanje od 15° ispred vertikale povučene kroz osovinu prednjeg točka. Član 122. (1)Branici na putničkim automobilima i kombinovanim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni na predwoj i zadwoj strani vozila, a na drugim motornim vozilima s četiri ili više točkova najmanje na predwoj strani tih vozila. (2)Branici ne smiju imati oštre ivice i moraju biti postavljeni tako da čine najizbočenije dijelove vozila, osim ako vozilo ima ugrađenu nerastavqivu kuku (euro kuka) za vuču prikqučnih vozila. (3)Na teretnim vučnim i prikqučnim vozilima koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1985. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t mora biti ugrađen zaštitnik od podletawa sa zadnje strane vozila koji treba da zadovoljava sljedeći uslove: a)odstojanje od kolovoza do donje ivice zaštitnika po čitavoj dužini zaštitnika od podlijetawa ne smije biti veće od 550 mm, b)zaštitnik od podletawa mora biti postavljen što je moguće bliže zadnjem kraju vozila, ali ne više od 500 mm. c)širina zaštitnika od podletawa ne smije biti veća od širine zadnje osovine niti uža od 100 mm s jednog i drugog kraja vozila, d)bočni krajevi zaštitnika od podletawa ne smiju biti povijeni prema nazad, niti smiju imati oštre ivice, e)zaštitnik od podletawa treba da bude tako konstruisan da ima nekoliko mjesta na kojim je pričvršćen na vozilo. Pričvršćewa zaštitnika od podletawa moraju biti tako izvedena da obezbijede nepromijenjen položaj zaštitnika od podletawa i u slučaju nenamjernog nastojawa promjene njegovog položaja, (4)Na teretnim vučnim i prikqučnim vozilima koja su prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1997. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t moraju biti ugrađeni zaštitnici od podletawa sa bočne strana vozila koji treba da zadovoljava sljedeće uslove: a)mjesto postavljanja je prazan prostor ispod tovarnog prostora na dužini između točkova pojedinih osovina, izuzev poluprikolica kod kojih se dužina određuje kao rastojanje od stopa za oslawanje do točkova prve osovine poluprikolice b)izrađuje se od neprekidne ravne površine iz jedne ili više horizontalnih ploča ili kombinacije ploča i površina koje treba da čine kontinualan zaštitni subjekt. c)ne smije povećati ukupnu širinu vozila, a spoqni dio ne smije biti uvučen više od 120 mm mjereno od najšireg dijela vozila. Wegov predwi kraj može biti povijen unutra, d)spoqni dio površine mora biti gladak i što je moguće više kontiunalno postavljen od prednjeg ka zadnjem dijelu vozila, e)svi dijelovi (vijci, zakovice i dr.) ne smiju stršiti više od 10 mm van površine zaštitnika, pri čemu se mora obezbijediti wihova glatkoća i zaobljenost, (5)Odredbe stava (4) ovog člana se ne primjenjuju na vučna vozila namijenjena za obavljanje transporta u šumarstvu i poqoprivredi, tegljače i prikolice sa jednom osovinom namijenjene za prevoz dugih tereta, kao i na vozila kod kojih postavljanje zaštitnika od podletawa sa zadnje strane onemogućava njegovu radnu funkciju (kiperi, itd.). (6)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 123. (1)U putničkim vozilima prvi put registrovanim u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1977. godine, moraju postojati sigurnosni pojasevi i wihovi prikqučci najmanje u prvom redu sjedišta. Bočna sjedišta u prvom redu sjedišta moraju imati sigurnosne pojaseve na tri tačke vezivawa, a srednje sjedište u prvom redu sjedišta može imati sigurni pojas najmanje u dvije tačke vezivawa. (2)Putnička i kombinovana vozila, kao i laki četvorocikli s kabinom koji se prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini od 1.1.1999. godine moraju imati ugrađene sigurnosne pojaseve i wihove prikqučke na svim sjedištima u vozilu. Sigurnosni pojasevi moraju biti u tri tačke, dok srednje sjedište može biti opremljeno sa sigurnosnim pojasom u dvije tačke. Svi sigurnosni pojasevi i wihovi prikqučci moraju imati homolo gacijski dokument. (3)Dječja sjedišta koje se postavljaju u putničko i kombinovano vozilo moraju imati homologacijski dokument i postavljaju se na zadnje sjedište prema preporukama proizvođač dječjeg sjedišta. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga Bosne i Hercegovine, policijske agencije u Bosni i Hercegovini, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 124. (1)Nasloni za glavu u putničkim vozilima koja se registruju po prvi put u BiH od 1.1.2008. godine moraju biti ugrađeni i izvedeni na svim sjedištima koja su opremljena sigurnosnim pojasom sa vezivanjem u tri tačke. (2)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 125. Motorna vozila registrovana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1991. godine moraju imati na svojoj predwoj strani prikqučak za vuču. Član 126. (1)Putnička i kombinovana vozila prvi put registrovana u Bosni i Hercegovini od 1.1.1980. godine, moraju imati uređaj za obezbjeđenje vozila od neovlaštene upotrbe ugrađen i izveden tako da spriječi okretanje točkova upravljača ili pomicanje ručice mjewača, ili da djeluje na sistem prenosa snage i spriječi okretanje pogonskih točkova (osim sistema kočewa) ili da ima poseban sistem kojim se sprečava puštanje motora u rad. (2)Motocikli, tricikli i četverocikli moraju imati uređaj za obezbjeđenje vozila od neovlaštene upotrebe. (3)Uređaj iz stava 1. ovog člana mora biti stalno ugrađen u vozilo i izveden tako, da se ne može ukqučiti kad je vozilo u pokretu. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. POGLAVQE IV. UREĐAJI NA TRAKTORIMA I WIHOVIM PRIKOLICAM A Član 127. (1)Odredbe o uređajima na traktorima odnose se samo na one vrste traktora koji na ravnom putu ne mogu razviti brzinu kretawa veću od 30 km/h i koji imaju dvije osovine i točkove s gumama (u nastavku teksta: traktor). (2)Na traktore koji na ravnom putu razvijaju brzinu kretawa veću od 30 km/h odgovarajuće se primjenjuju odredbe člana od 5. do 62., te od 111. do 126. ovog Pravilnika. Član 128. (1)Radna i parkirna kočnica na traktoru moraju biti ugrađene i izvedene tako da ispuwavaju uslove iz člana 17. stav (1) ovog Pravilnika. (2)Radni kočni sistem na traktoru može biti ugrađen i izveden samo na jednoj osovini pod uslovom da je sila kočewa podjednako raspoređena na oba točka te osovine. Član 129. (1)Uređaji za osvjetljavanje puta i za davanje svjetlosnih signala na traktorima, u smislu ovog Pravilnika su: a)svjetla za osvjetljavanje puta na predwoj strani vozila s kratkim svjetlom; b)poziciona svjetla; c)stop-svjetla; d)katadiopteri; e)pokazivači smjera; f)svjetla za osvjetljavanje zadnje registarske tablice. (2)Za kratka svjetla za osvjetljavanje puta, poziciona svjetla, stop-svjetla, katadioptere, pokazivače smjera i svjetla za osvjetljavanje zadnje registarske tablice iz stava (1) ovog člana vrijede uslovi propisani za takve uređaje na motornim vozilima ovog Pravilnika. (3)Ako su na traktoru ugrađena dodatna svjetla (dugo svjetlo, prednje i zadnje maglenke, svjetlo za vožnju unazad itd.), za wih vrijede uslovi predviđeni za takva svjetla u ovom Pravilniku. Član 130. Na traktorima prvi put registrovanim u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1983. godine mora biti ugrađena sigurnosna kabina ili takav okvir da štiti vozača od ozljede u slučaju prevrtawa traktora. Član 131. Uređaji za kontrolu rada pokazivača smjera na traktorima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao svjetlosni ili kao zvučni sig nal za kontrolu rada pokazivača smjera ako vozač ne može direktno vidjeti najmanje po jedan pokazivač smjera sa svake strane vozila. Član 132. Uređaj za davanje zvučnih signala na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uslovima propisanim za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. Član 133. Uređaj za odvod i ispuštanje ispusnih plinova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uslovima propisanim za motorna vozila u ovom Pravilniku. Član 134. (1)Vozačko ogledalo na traktoru koji ima zatvorenu kabinu, mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje jedno vozačko ogledalo postavljeno na lijevoj strani kabine. (2)Ako na traktoru postoje vjetrobran, spoqna stakla i brisači vjetrobrana, tada za wih vrijede uslovi propisani za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. Član 135. Uređaj za kretanje traktora unazad na traktoru čija masa premašuje 0,35 t mora biti ugrađen i izveden tako da sa odgovarajućim stepenom prenosa omogući sigurno i bezbjedno kretanje traktora unazad. Član 136. (1)Radna i parkirna kočnica na traktorskim prikolicama mora djelovati na dovoljan broj točkova kako bi se obezbijedio minimalni kočni koeficijent i zadržalo pravolinijsko kretanje za vrijeme kočewa. (2)Radna kočnica prikqučnog vozila kojeg vuče traktor mora se aktivirati istovremeno i sa istim uređajem kad i radna kočnica vučnog traktora. (3)Prikolica iz stava (1) ovog člana može biti opremljena naletnom kočnicom ako joj najveća dopuštena masa ne prelazi 8 t, a brzina 30 km/h te: a)kad najveća dopuštena brzina ne prelazi 25 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice b)kad najveća brzina ne prelazi 40 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice uz uslov da su na prikolicama kočeni svi točkovi. (4)Prikolica iz stava (1) ovog člana ne mora imati radnu kočnicu uz uslov da joj najveća brzina ne prelazi 30 km/h, da joj najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 t i da je masa vučnog traktora dva puta veća. Član 137. Na svjetla za označavanje prikolice, stop-svjetla, pokazivače smjera, katadioptere i svjetlo za osvjetljavanje registracijske tablice na prikolici koju vuče traktor odgovarajuće se primjenjuju odredbe propisane za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. POGLAVQE V. UREĐAJI NA ZAPREŽNIM VOZILIMA Član 138. (1)Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena kao najmanje jedno bijelo svijetlo postavljeno na predwoj strani vozila tako da svjetlost koju daje vidqiva samo za učesnike u saobraćaju koji se nalaze ispred zaprežnog vozila i kao najmanje jedno crveno svjetlo postavljeno na zadwoj strani vozila tako da je svjetlost koju daje vidqiva samo za učesnike u saobraćaju koji se nalaze iza zaprežnog vozila. (2)Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena tako da se svjetlost koju ona daju, noću pri dobroj vidqivosti, može vidjeti na udaljenosti od najmanje 150 m. Član 139. (1)Katadiopteri na zaprežnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva katadioptera crvene boje, koja nisu trouglastog oblika, simetrično postavljena na zadwoj strani vozila, tako da su noću pri dobroj vidqivosti, vidqiva sa udaljenosti od najmanje 100 m kad su osvijetljena dugim svjetlom motornog vozila. (2)Reflektujuća površina katadioptera ne smije biti manje od 0,3 m niti više od 1 m udaljena od površine puta. Međusobno rastojanje reflektujućih površina katadioptera ne smije biti manje od 0,5 m. Reflektujuća površina pojedinih katadioptera mora iznositi najmanje 20 cm². POGLAVQE VI. UREĐAJI NA BICKLIMA, BICIKLIMA S MOTOROM, LAKIM MOTOCIK LIMA, LAKIM TRICIKLIMA I ČETVEROCIKLIMA, MOTOCIKLIMA, TR ICIKLIMA I ČETVEROCIKLIMA Član 140. Na biciklima, biciklima s motorom, lakim motociklima, lakim triciklima i čet verociklima, motociklima, triciklima i četverociklima mora biti ugrađena i izvedena za svaki točak najmanje po jedna kočnica tako da su međusobno nezavisne, s tim što kočnica na prednjem točku mora biti ručna. Član 141. (1)Jedno ili dva simetrično postavljena svjetla za osvjetljavanje puta na biciklima i biciklima s motorom moraju biti izvedena i pričvršćena na predwoj strani bicikla, bicikla s motorom, lakog tricikla i četvorocikla, čija širina ne prelazi 1,3 m. (2)Svjetlost koju daje svjetlo iz stava (1) ovog člana mora biti bijele boje, a udaljenost svjetleće površine toga svjetla od površine puta ne smije biti veća od 1,2 m ni mawa od 0,4 m kod bicikla i bicikla s motorom ili 0,5 m kod lakih tricikala i četvorocikla. (3)Jedno ili dva simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila postavljena zadwa poziciona svjetla crvene boje na biciklima i biciklu s motorom moraju biti izvedena i pričvršćena na zadwoj strani vozila, čija širina ne prelazi 1,3 m. (4)Udaljenost svjetleće površine svjetla iz stava (3) ovog člana od površine puta ne smije biti mawa od 0,25 m ni veća od 0,9 m. (5)Svjetla iz stava (3) ovog člana mogu biti izvedena zajedno s katadiopterima. (6)Bicikli s motorom, laki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli četvorocikli mogu imati i duga svjetla koja tada moraju udovoljavati zahtjevima iz člana 28. stav (4), (8) i (9) ovog Pravilnika. (7)Laki tricikli i četverocikli, tricikli i četvorocikli koji imaju kabinu vozača moraju imati i pokazivače smjera. (8)Bicikli s motorom prvi put registrovani u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1995. godine, kao i laki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli moraju imati stop svjetla u skladu sa članom 43. ovog Pravilnika. Član 142. (1)Jedan ili dva simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila i netrouglasta katadioptera crvene boje moraju biti ugrađena i izvedena na zadwoj strani bicikla, bicikla s motorom, lakog tricikla i četvorocikla, a po jedan katadiopter žute ili naranxaste boje na svakoj strani pedale (s prednje i zadnje strane) za bicikle i bicikle s motorom sa pedalama. Laki tricikli i četvorocikli širi od 1 m moraju imati dva netrouglasta katadioptera crvene boje, simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila, maksimalno udaljena od bočne ivice vozila 0,4 m. (2)Udaljenost reflektujuće površine zadnjeg crvenog katadioptera od površine puta ne smije biti mawa od 0,25 m niti veća od 0,9 m. (3)Reflektujuća površina zadnjeg crvenog katadioptera mora iznositi najmanje 8 cm². (4)Na bočnim stranicama prednjega i zadnjeg točka bicikla moraju biti izvedena reflektujuća tijela koja reflektuju svjetlost bijele ili žute boje. Član 143. Na biciklu, biciklu s motorom, lakom motociklu, lakom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu mora postojati uređaj za davanje zvučnih signala. Član 144. Uređaj za davanje zvučnih signala na biciklu, biciklu s motorom, lakom motociklu, lakom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uslovima propisanim u članu 50. ovog Pravilnika. POGLAVQE VII. OPREMA VOZILA Član 145. (1)Motorna i prikqučna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, traktora, traktorskih prikolica, prikolica s jednom osovinom, autobusa za gradski saobraćaj i vozila namijenjenih za komunalne usluge (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća i fekalija i dr.), moraju imati rezervni točak s pripadajućom opremom koji se po potrebi može upotrijebiti. (2)Rezervni točak ne moraju imati motorna i prikqučna vozila ako su točkovi opremljeni nekim bezbjednosnim sistemom za bezbjednu vožnju s izduvanom gumom. (3)Rezervni točak ne moraju imati motorna i prikqučna vozila ukupne mase do 3,5 t ako vozilo ima odgovarajuće sredstvo za privremeno osposobljavanje izduvane gume (npr. sprej ili pjena u flaši pod pritiskom, itd.). Član 146. (1)Putnička motorna vozila opremljena za korištenje alternativnih goriva (LPG, CNG,...), vozila za javni prevoz, kao i teretna motorna i prikqučna vozila moraju imati aparat za gašenje požara postavljen na vidqivom mjestu, tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti. (2)Skup vozila (kamion i prikolica, tegljač i poluprikolica, itd) moraju biti opremljeni sa jednim protivpožarnim apratom namijenjenim za gašenje eventualnog požara na motoru i kabini i minimalno jednim protivpožarnim aparatom namijenjenim za gašenje eventualnog požara na robi koja se prevozi. Broj protivpožarnih aparata namijenjenih za gašenje eventualnog požara na robi zavisi od vrste i količine robe koja se prevozi. Član 147. (1)Motorna vozila osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla i prikqučna vozila, moraju imati, na vidqivom mjestu, poseban standardizovan znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolovozu puta, tako da ga vozač po potrebi može koristiti. (2)Po dva znaka iz stava (1) ovog člana moraju imati: a)teretna motorna vozila i autobusi ako vuku prikqučno vozilo; b)motorno vozilo koje se nalazi na kraju kolone ako se motorna vozila kreću u organizovanoj koloni. (3)Znak iz stava (1) ovog člana ima oblik jednakostraničnog trougla sa ivicom crvene boje čija dužina iznosi 40 cm, a širina najmanje 5 cm. Ivice znaka moraju biti prevučene reflektujućom materijom ili crvenom katadiopterskom optikom širine najmanje 2 cm ili izrađene tako da se mogu po čitavoj dužini osvijetliti vlastitim izvorom svjetlosti. Znak mora biti izrađen od čvrstog materijala i na način koji mu omogućava da stabilno stoji u vertikalnom položaju. Član 148. Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, moraju imati jednu kutiju prve pomoći, a autobusi sa više od 25 sjedećih mjesta dvije kutije. Član 149. (1)Motorna i prikqučna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 5 t moraju imati dva klinasta podmetača za točkove, na vidqivom mjestu, koje vozač po potrebi može upotrijebiti. (2)U autobusima iz člana 113. stavak (3) ovog Pravilnika, na vidqivom mjestu mora biti čekić za razbijanje stakla tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti. Član 150. (1)Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, traktora, autobusa u gradskom i prigradskom saobraćaju moraju imati, na vidqivom mjestu, rezervne sijalice i osigurače najmanje za polovinu sijaličnih mjesta dvostrukih uređaja za osvjetljavanje puta i za davanje svjetlosnih signala i po jednu sijalicu za jednostruka sijalična mjesta kod kojih je moguće zamijeniti samo sijalicu. (2)Vozila koja su opremljena svjetlosnim tijelima bez žarne niti (ksenon, neon, LED i sl.), ne moraju imati rezervne sijalice za ta rasvjetna tijela. Član 151. Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lakog motocikla, lakog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, moraju imati reflektujući prsluk, kojeg je vozač dužan koristiti-obući kada na putu obavlja neke radnje uz vozilo (mijewa točak, obavlja manje popravke na vozilu, nasipa gorivo kada vozilo ostane bez goriva, traži pomoć zaustavljajući druga vozila i sl.). Član 152. Broj šasije (okvira ili rama) vozila mora biti utisnut na samom okviru ili bilo na kojem dijelu vozila koji se teško ili nikako ne može skinuti. Član 153. Vozila namijenjena za prevoz opasnih materija moraju imati opremu u skladu s ADR sporazumom. Član 154. Putnička motorna vozila moraju imati uže, sajlu ili teleskopsku krutu vezu za vuču, dok vozila namijenjena za prevoz opasnih materija moraju imati polugu za vuču i pripadajući homologacijski dokument. Član 155. (1)Pod zimskom opremom motornih i prikqučnih vozila, podrazumijevaju se: a)lanci za snijeg pripravni za postavljanje na pogonske točkove i b)gume minimalne dubine kanala na gaznoj površini 4 mm, s tim da gume na pogonskim točkovima moraju biti zimske ili gume s oznakama MS, M+S ili M&S. (2)Na vozila se ne smiju postavljati gume s ekserima. (3)Dodatno za teretna vozila i autobuse u zimsku opremu ubraja se i lopata i vreća pijeska. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 156. (1)Motorna vozila i prikqučna vozila koja se zbog konstrukcijskih razloga, na ravnom putu ne mogu kretati brzinom većom od 30 km/h, moraju biti obilježena znakom za označavanje sporih vozila. (2)Na vozilu može postojati najmanje jedan znak za obilježavanje sporih vozila, postavljen na zadwi kraj vozila. Ako je na vozilu samo jedan znak za obilježavanje sporih vozila onda on mora biti postavljen tako da se nalazi, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. Znak za obilježavanje sporih vozila. mora biti postavljen na visini ne mawoj od 250 mm (do donje ivice znaka) i ne višoj od 1500 mm (do gornje ivice znaka), mjereći od zemlje do ivice znaka. (3)Sva vozila iz stava 1. ovog člana registrovana u Bosni i Hercegovini moraju biti označena znakom za označavanje sporih vozila od 1.1.2008. godine. (4)Izgled, osnovne boje i dimenzije znaka kojim se obilježavaju spora vozila prikazan je u Prilogu broj 3., koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Član 157. (1)Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase veće od 12000 kg (osim tegljača namijenjenih za vuču poluprikolica) moraju biti obilježeni oznakama za teška motorna vozila. (2)Prikqučna vozila najveće dopuštene mase manje od ili jednake 10000 kg čija dužina (ukqučujući dužinu vučne rude) prelazi 8 m i prikqučna vozila najveće dopuštene mase veće od 10000 kg bez obzira na dužinu moraju biti obilježena oznakama za duga prikqučna vozila. (3)Oznake za teška motorna vozila širine 140 mm moraju biti izvedeni zebrasto s naizmjeničnim kosim žutim retroreflektujućim i crvenim fluorescentnim prugama. Nagib crvenih fluorescentinih pruga je pod uglom 45° dok je širina pruge 100 mm. (4)Oznake za duga prikqučna vozila (prikolice i poluprikolice) širine 200 mm moraju biti izvedeni sa žutom retroreflektujućom pozadinom i crvenim fluorescentnim okvirom. Š irina crvenog fluorescentnog okvira treba da bude 40 mm. (5)Na vozilima može postojati jedna, dvije ili četiri oznake za obilježavanje dugih i teških vozila. Broj oznaka zavisi o mogućnosti montaže istih na zadnjem kraju vozila. (6)Ukupna minimalna dužina seta oznaka za teška i duga vozila je 1300 mm, a maksimalna 2300 mm. (7)Oznake za teška i duga vozila moraju biti postavljene na visini ne mawoj od 250 mm (do donje ivice oznake) i ne višoj od 2100 mm (do gornje ivice znaka) mjereći od zemlje. (8)Odredbe iz stavova (1) i (2) ovog člana odnose se na vozila koja se prvi put registruju u Bosni i Hercegovini od 1.1.2008. godine. (9)Vozila iz stava (1) i (2) ovog člana koja su već registrovana u Bosni i Hercegovini moraju biti označena znakom za označavanje dugih i teških vozila do 1.7.2008. godine. (10)Izgled, osnovne boje, dimenzije i mogući primjeri znakova prikazani su u Prilogu broj 4. i 5. koji su sastavni dijelovi ovoga Pravilnika. POGLAVQE VIII. SASTAV I OBOJENOST IZDUVNIH GASOVA NA MOTORNIM VOZILIMA Član 158. (1)U skladu sa Evropskom direktivom 2003/26/EC definišu se sljedeće maksimalne vrijednosti pojedinih zagađujućih materija u izduvnim gasovima u motorima izvedenim kao: a)Benzinski motori bez katalizatora i l sonde, odnosno benzinski motori s katalizatorom ali bez l sonde, koncentracija ugljen monoksida (CO), pri broju okretaja motora na praznom hodu, ne smije prelaziti: 1.4,5 £ % zapreminskog dijela za motorna vozila registrovana po prvi put prije 1.10.1986. pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C; 2.3,5 £ % zapreminskog dijela za motorna vozila registrovana po prvi put poslije 1.10.1986. pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C. b)Benzinski motori s regulisanim trokomponentnim katalizatorom koncentracija ugljen monoksida (CO), nakon što je motor postigao radnu temperaturu, tj. minimalnu temperaturu ulja od najmanje 80 °C pri broju okretaja motora na praznom hodu, ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Radna temperatura i broj okretaja motora na praznom hodu trebaju biti propisane od strane proizvođača vozila. Koncentracija ugqičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora vazduha l pri povećanom broju okretaja motora ne smiju prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Povećan broj okretaja motora mora biti propisana od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača nisu poznati, sadržaj ugljen monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka l ne smiju prelaziti: 1.CO £ 0,5% zapreminskog dijela pri broju obrtaja motora na praznom hodu; 2.CO £ 0,3% zapreminskog dijela pri broju obrtaja motora ne mawim od 2000 min -1 3.Vrijednost faktora vazduha l = 1,00 ± 0,03 (2)Dizel motori nakon što je postigao radnu tem per a ture propisanu od strane proizvođača vozila, tj. minimalnu temperaturu ulja od najmanje 80 °C, sredwi koeficijent zacrnjenja ispušnog plina (k) nakon tri ili više slobodnih ubrzawa neopterećenog motora od brzine okretaja na praznom hodu do najveće brzine okretaja ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača o srednjem koeficijentu zacrnjenja i radnoj temperaturi motora nisu poznati onda sredwi koeficijent zacrnjenja ispusnog gasa k ne smije prelaziti vrijednost: a)k £ 2,5 m -1 za usisne motore b)k £ 3,0 m -1 za prehrawivane motore c)k £ 1,5 m -1 za Euro 4 i Euro 5 motore (3)Količine štetnih materija navedene u prvom stavu ne odnose se na sljedeća vozila: a)vozila opremljena s benzinskim dvotaktnim motorima; b)vozila opremljena benzinskim motorima ako su proizvedena prije 1970. godine; c)vozila opremljena benzinskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 50 km/h; d)vozila opremljena dizelskim motorima ako su proizvedena prije 1980. godine; e)vozila opremljena dizel motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 30 km/h (4)Kod vozila na alternativna pogonska goriva (CNG, LPG) prilikom određivawa količine štetnih materija u izduvnim gasovima koristi se gorivo koje daje nepovoqniju emisiju. POGLAVQE IX. TEHNIČKI USLOVI KOJIMA MORAJU ODGOVARATI POJEDINI UR EĐAJI NA VOZILIMA Član 159. (1)Pod tehničkim uslovima kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se tehnički normativi što se propisuju za pojedine vrste tih uređaja. (2)Tehnički normativi za ocjenu efikasnosti sistema kočewa motornih i prikqučnih vozila iznose: KATEGORIJA VOZILA RADNO KOČEWE POMOĆNO KOČEWE Koefi - cijent kočewa Sila aktivirawaKoefi - cijent kočewa Sila aktivirawa Nožno aktiv - iranje Ručno aktivi - ranje Nožno aktivi - ranje Ručno aktivi - ranje z ³ Š%Ć f £ ŠdaNĆ f £ ŠdaNĆ z ³ Š%Ć f £ ŠdaNĆ f £ ŠdaNĆ Bicikli s motorom (L1, L2, Lb) 40 50 20 20 50 20 Motocikli (L3, L4, L, L7) 45 50 20 20 50 20 Putnička vozila (M1) 50 50 - 20 50 40 Autobusi (M2, M3)50 70 - 20 70 60 Teretna vozila (N1, N2, N3) 45 70 - 20 70 60 Prikqučna vozila (O1, O2, O3, O4) 45 p M £ 6,5 bar - 20 - - Traktori 25 60 - 15 30 - Traktorske prikolice 25 - - 15 - - (3)Tehnički normativi iz stava (2) ovog člana primjenjuju se na vozila pod sljedećim uslovima: a)vozila se ispituju u statičkim uslovima ispitivawa na vaqcima za ispitivanje sile kočewa; b)površina valjaka na kojima se ispituju kočnice mora biti dovoqnog koeficijenta trewa, minimalno m ³ 0,5; c)temperatura diska ili vawske površine bubwa kočnice ne smije iznositi više od 100 °C; d)kod ispitivawa vozila s dvostrukom ili višestrukom osovinom mora biti obezbijeđeno da nivo ispitivane osovine ne bude niža od ostalih osovina. (4)Normativi iz stava (2) ovog člana primjenjuju se tako da se suma sila kočewa na ivici svih točkova koje nastaju neposredno prije blokirawa točka (ili suma sila kočewa aktiviranih maksimalnim silama aktivirawa) podijeli s težinom vozila uvećanom za težinu tereta koji se trenutno nalazi u njemu i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobijeni rezultat mora biti veći ili jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočewa. (5)Razlika sila kočewa za radnu kočnicu na točkovima iste osovine ne smije biti veća od 25%, a za pomoćnu kočnicu 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočewa na istoj osovini uzimaju se sile kočewa koje nastaju neposredno prije blokirawa točkova ili sile kočewa aktivirane maksimalnim silama aktivirawa. Za osnovicu izračunavawa postotka razlike sile kočewa točka na istoj osovini uzima se veća sila kočewa. (6)Nejednolikost sile kočewa na točku ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednolikosti sile kočewa izračunava se na približno polovini sile kočewa koja izaziva blokadu. Za osnovicu izračunavawa postotka nejednolikosti sile kočewa uzima se veća sila kočewa. (7)Kod vozila koja imaju dva kruga kočewa u slučaju otkaza jednog kruga preostali krug treba osigurati kočni koeficijent od 15%. Sistem kočewa radne kočnice treba biti takav da izdrži maksimalnu silu na papučicu kočnice od 100 daN. (8)Na svim vozilima koja imaju ugrađene uređaje ili programe za automatsku regulaciju sile kočewa proporcionalno promjeni opterećewa, moraju biti na vidqivom mjestu postavljeni svi tehnički podaci za podešavanje tog uređaja. (9)Vozila koja se ne mogu ispitati na statičkom ispitivanju kočnica (vaqcima) ispituju se kočenjem u vožwi na ravnoj i suvoj asfaltnoj površini, korištenjem dekcelerometra - uređaja za mjerenje usporewa vozila. Ovako dobijeno usporenje mora biti veće ili jednako od apsolutne vrijednosti koeficijenta kočewa pomnoženog s 10. Minimalna početna brzina tokom ovih ispitivawa iznosi 50 km/h za putnička vozila, 40 km/h za druga motorna vozila, a za motorna vozila koja ne mogu postići te brzine 80% od wihove maksimalne brzine. (10)Radna i specijalna vozila koja na ravnom putu ne mogu razviti brzinu veću od 55 km/h mogu imati smanjeni koeficijent kočewa za 30% od propisanog za radno i pomoćno kočenje. (11)Temperatura isparavawa tekućine u kočionom sistemu ne smije biti niža od 155 °C. Član 160. (1)Parkirna kočnica motornog odnosno prikqučnog vozila kad je ono odvojeno od vučnog vozila, mora obezbijediti nepokretnost vozila opterećenog do najveće dopuštene mase na nagibu od 18%, a da pritom vozilo nije kočeno na drugi način. (2)Parkirna kočnica skupa vozila mora obezbijediti nepokretnost cijelog skupa vozila na nagibu od 12%, a da pritom skup vozila ne bude kočen na drugi način. (3)Sila kojom se djeluje na komandu parkirne kočnice, u koliko parkirna kočnica nije izvedena kao pomoćna kočnica, ne smije biti veća od 40 daN za putnička au to mo - bile i traktore, odnosno 60 daN za ostala motorna vozila. Član 161. (1)Usporavač za dugotrajno usporavanje motornog vozila iz člana 18. stav 8. sa ili bez prikqučnog vozila a pri najvećoj dopuštenoj masi mora imati mogućnost (usporavawa) zadržavawa konstantne brzine od 30 km/h, u odgovarajućem stepenu prenosa na spustu od 7% i dužini puta od 6 km. (2)Motorno vozilo koje ne zadovoljava uslov iz stava 1. ovog člana smije vući prikqučno vozilo samo ako: a)ima mogućnost aktivirawa radne kočnice prikqučnog vozila bez aktivirawa svoje radne, pomoćne i parkirne kočnice, b)prikqučno vozilo ima svoj usporavač i ako ga vozač vučnog vozila može za vrijeme vožnje aktivirati. (3)Nakon 1.7.1996. godine ne smiju se prvi put registrovati u Bosni i Hercegovini prikqučna vozila koja imaju vlastiti elektromagnetski usporavač, a koji djeluje na elemente radne kočnice. Član 162. (1)Svjetlosni snop kratkog svjetla mora osvijetliti najmanje 40 m, a najviše 80 m puta, a svjetlosni snop dugog svjetla najmanje 100 m puta ispred vozila noću, pri normalnoj vidqivosti i to pri podjednakoj opterećenosti motornog vozila na vodoravnoj površini. (2)Svjetla za maglu na motornom vozilu moraju biti izvedena i podešena tako da osvijetljeni dio ravnog puta nije duži od 35 m. (3)Kratko svjetlo na biciklu ili biciklu s motorom mora biti izvedeno i podešeno tako da osvijetljeni dio ravnog puta nije duži od 50 m ni kraći od 10 m. Član 163. (1)Uređaj za davanje zvučnih signala ugrađen na vozilu mora proizvoditi zvukove jačine: a)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozačke dozvole A1, A, B, B1, najmanje 76 dB(A); b)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozačke dozvole C1, C, najmanje 80 dB(A); c)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozačke dozvole D1, D, najmanje 93 dB(A). (2)Jačina zvuka zvučnih signala ugrađenih na vozilu utvrđuje se na otvorenom i ravnom prostoru promjera najmanje 20 m, pri čemu se mikrofon fonometra mora nalaziti na visini od 0,5 m do 1,5 m i na udaljenosti od 7 m ispred vozila, a mo tor ne smije raditi. (3)Uređaji za davanje zvučnih signala, kao što su zvonce, truba ili sirena na biciklima ili biciklu s motorom, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da im jačina zvuka ne smije biti mawa od 70 dB(A). (4)Uređaj za davanje zvučnih signala na motornim vozilima ne smije proizvoditi zvuk jačine veće od 104 dB(A). Član 164. (1)Najviše granice dopuštene vawske buke za pojedina vozila ne smiju prelaziti sljedeće vrijednosti u skladu sa ECE R 41, 53 i 63: a)za motorna vozila na dva točka i to za: 1.bicikle s motorom koji razvijaju maksimalnu brzinu do 25 km/h - 66 dB(A); 2.bicikle s motorom koji razvijaju maksimalnu brzinu preko 25 km/h - 71 dB(A); 3.lake motocikle čija je radna zapremina do 80 cm³ - 75 dB(A); 4.motocikle čija je radna zapremina u dijapazonu 80-175 cm³ - 77 dB(A); 5.motocikle čija je radna zapremina 175 cm³ - 80 dB(A); b)za motorna vozila na tri točka - 85 dB(A); c)za motorna vozila sa 4 i više točkova i to za: 1.putnička i kombinovana vozila - 74 dB(A); 2.autobuse čija je snaga motora do 150 kW - 78 dB(A) 3.autobuse čija je snaga motora preko 15o kW - 80 dB(A) 4.putnička i kombinovana vozila ukupne dozvoljene mase do 2 t - 76 dB(A) 5.putnička i kombinovana vozila ukupne dozvoljene mase u dijapazonu 2-3,5 t - 77 dB(A) 6.teretna vozila čija je snaga motora do 75 kW - 77 dB(A) 7.teretna vozila čija je snaga motora u dijapazonu 75-150 kW - 78 dB(A) 8.teretna vozila čija je snaga motora preko 150 kW - 80 dB(A) (2)Za vozila koja su u eksploataciji duže od jedne godine, najviša granica dopuštene vawske buke iznosi za 3 dB(A) više od najviše granice predviđene u stavu 1. ovog člana za tu vrstu vozila. Član 165. (1)Uređaji i oprema koji se naknadno ugrađuju na vozilo (zamjena postojećih ili ugradwa dodatnih dijelova) moraju biti odobrenog tipa, a u skladu sa Pravilnikom o homologaciji vozila i Pravilnikom o sertifikovanju vozila i uslovima koje organizacije za sertifikovanje moraju ispuniti. (2)Vozila koja se prvi put registruju u Bosni i Hercegovini moraju biti opremljena dijelovima odobrenog tipa, a u skladu sa Pravilnikom o homologaciji vozila. (3)Vozila u vlasništvu diplomatskih i konzularnih predstavništva, misije stranih država i predstavništva međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini i wihovog osoblja (vozila obilježena diplomatskim tablicama) te vozila bosanskohercegovačkih građana povratnika iz inostranstva, ako su ta vozila koristili u državi iz koje iseljavaju, ne moraju imati uređaje i opremu na vozilu odobrenog tipa homologiranu u skladu s važećim ECE pravilnicima u Bosni i Hercegovini, na osnovu propisanog odobrewa. (4)Odobrenje iz stava 3. ovog člana će po zahtjevu vlasnika vozila izdavati Ministarstvo. (5)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizovane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 166. Ministarstvo može na zahtjev vlasnika vozila koja se prvi put registruju u Bosni i Hercegovini, ako su starija od 30 godina i ako wihovi vlasnici imaju potvrdu o pripadnosti old-timer klubu, donijeti odluku o izuzeću primjene pojedinih određenih odredbi iz ovog Pravilnika. POGLAVQE X. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 167. Stupanjem na snagu ovog Pravilnika, prestaje primjena svih propisa koji su regulisali dimenzije, ukupnu masu i osovinsko opterećenje vozila, uređaje i opremu koju moraju da imaju vozila i osnovne uslove koje moraju da ispuwavaju uređaji i oprema u saobraćaju na putevima u Bosni i Hecegovini. Član 168. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Službenom glasniku BiH", a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Broj 01-02-2-328-20/07 22. marta 2007. godine Sarajevo Ministar dr Božo Qubić, s. r. Na osnovu člana 203. stav 3., a u vezi člana 252. Zakona o os - novama sigurnosti saobraćaja na cestama ("Službeni glasnik BiH", broj 6/06), ministar komunikacija i prometa, u saradnji sa enti - tetskim ministarstvima unutrašnjih poslova u Bosni i Her cegovini i Policijom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, donosi PRAVILNIK 1 O DIMENZIJAMA, UKUPNOJ MAS I I OSOVINSKOM OPTEREĆENJU VOZILA, O UREĐAJIMA I OP REMI KOJU MORAJU IMATI VOZILA I O OSNOVNIM UVJETIMA KOJE MORAJU IS PUNJAVATI UREĐAJI I OPREMA U SAOBRAĆAJU NA PUTEVIMA POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Član 1. Ovim Pravilnikom propisuju se dimenzije vozila, ukupne mase vozila, osovinska opterećenja vozila i osnovni uvjeti koje moraju da ispunjavaju uređaji i oprema na vozilima u saobraćaju na cestama i koji na vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozila mogu sigurno učestvovati u saobraćaju na cestama, kao i drugi tehnički uvjeti kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima koji su od značaja za sigurnost saobraćaja. Član 2. (1)Dimenzije vozila, u smislu ovog Pravilnika, su gabaritne dimenzije vozila i skupa vozila i dimenzije vozila koje su od posebnog značaja za sigurnost saobraćaja na cestama. (2)Masa vozila, u smislu ovog Pravilnika, je najveća dozvoljena i sopstvena masa vozila, nosivost vozila i masa kojom vozilo pritiska na podlogu (osovinska opterećenja). (3)Ukoliko to nije ovim Pravilnikom drugačije određeno dimenzije vozila iz stava (1) ovog člana određuju se u skladu sa standardom BAS ISO 612 (Road ve hi cles - Di men sions of mo tor ve hi cles and tonjed ve hi cles - Terms and def i ni tions; Cestovna vozila - Dimenzije motornih i priključnih vozila - Pojmovi i definicije), u daljnjem tekstu: stan dard BAS ISO 612. (4)U smislu ovog Pravilnika, pojedini pojmovi koji se koriste kod vozila sa pogonom na gas imaju sljedeće značenje: a)gas, kao pogonsko gorivo za vozila, je ukapljeni naftni gas, smjesa propana i butana, (UN oznake 1965; međunarodne oznake LPG = liquefied petroleum gas), u daljnjem tekstu: LPG, ili komprimirani prirodni gas, čiji radni pritisak ne prelazi 22 MPa, tj. 220 bara, (UN oznake 1971, međunarodne oznake CNG = compressed natural gas), u daljnjem tekstu: CNG; b)Vozilo pogonjeno gasom je motorno vozilo koje kao pogonsko gorivo koristi LPG ili CNG, samostalno ili kao alternativno gorivo benzinu ili kao gorivo u smjesi sa dizel gorivom; c)Servisna radionica za servisiranje i prepravku vozila pogonjenih gasom (u daljnjem tekstu: servisna radionica), je pravna osoba koja ispunjava propisane uvjete i koja je od ovlaštene institucije dobilo odobrenje da može servisirati motorna vozila pogonjena gasom i na motorna vozila može vršiti ugradnju uređaja i opreme za pogon gasom; d)Serviser za prepravku i servisiranje vozila pogonjenih gasom (u daljnjem tekstu: serviser), je uposlenik servisne radionice koji je osposobljen da vrši ugradnju i servisiranje uređaja za pogon motornih vozila gasom; e)Certifikat posude pod pritiskom koja služi kao rezervoar gasa za pogon motornog vozila (u daljnjem tekstu: certifikat), je dokument koji propisuje ovlaštena institucija, a koji ovjerava inspekcija nadležna za posude pod pritiskom; f)Uvjerenje za uređaj ugrađen u vozilo pogonjeno gasom (u daljnjem tekstu: uvjerenje), je dokument koji propisuje i izdaje ovlaštena institucija; g)Karton ovjere tehničke ispravnosti uređaja ugrađenog u vozilo pogonjeno je obrazac koji propisuje ovlaštena institucija, a koji ovjerava stanica tehničkog pregleda kada utvrdi da je urađaj za gas tehnički ispravan. Član 3. Pod uređajima na motornim i priključnim vozilima u sao braćaju na cestama, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)uređaji za upravljanje, b)uređaji za zaustavljanje, c)uređaji za osvjetljavanje puta, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova, d)uređaji koji omogućavaju normalnu vidljivost, e)uređaji za davanje zvučnih znakova, f)uređaji za kretanje vozila unatrag, g)uređaji za kontrolu i davanje znakova, h)uređaji za odvođenje i ispuštanje izduvnih gasova i)uređaji za spajanje vučnog i priključnog vozila j)uređaji za pogon vozila na alternativna goriva (gas) k)ostali uređaji od posebnog značaja za sigurnost saobraćaja (ka roserija/kabina za vozača i prostor za putnike, gume, bla - tobrani, branici, štitnici od podlijetanja sa zadnje strane vo zila, štitnici od podlijetanja sa bočnih strana vozila, prik ljučci za sigurnosne pojaseve, priključci za vuču, uređaji za osiguranje vozila od neovlaštene upotrebe, za odmrzavanje i odmagljivanje, dječja sjedala, nasloni za glavu). Član 4. Pod opremom vozila u saobraćaju na cestama, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)rezervni točak; b)aparat za gašenje požara; c)znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolovozu ceste; d)oprema za pružanje prve pomoći (kutija prve pomoći); e)klinasti podmetači; f)čekić za razbijanje stakla; g)rezervne sijalice i osigurači; h)prsluk za vozača sa svjetlosno reflektirajućim osobinama; i)sigurnosni pojasevi; j)uže ili poluga za vuču; k)zimska oprema; l)znak za označavanje sporih vozila; m)znak za označavanje dugih vozila; POGLAVLJE II. DIMENZIJE I MASE VOZILA Član 5. (1)Dužina motornih i priključnih vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, ne smije prekoračiti slijedeće vrijednosti: a)motorna i priključna vozila - sa izuzetkom autobusa i poluprikolica 12,00 m b)dvoosovinski autobusi/trolejbusi - uključu - jući i pripadajuće dijelove koji se mogu skinuti 13,50 m c)autobusi/trolejbusi sa više od dvije osovine - uključujući i pripadajuće dijelove koji se mogu skinuti 15,00 m d)autobusi/trolejbusi koji su konstruktivno izvedeni kao zglobni (motorna vozila čija je korisna površina podijeljena putem zgloba, ali kod kojih upravljani dio ne predstavlja samostalno vozilo) 18,75 m 1 Pravilnik objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 23/07 (2)Dužina kombinacija vozila (skupova vozila), uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, vodeći računa o stavu (1) tačka a) ovog člana, ne smije prekoračiti slijedeće vrijednosti: a)tegljač sa poluprikolicom kao i kombi - nacija vozila (skupovi vozila) koji po vrsti odgovaraju ovom opisu, izuzev skupa vozila pod tačkom b) ovog stava 15,50 m b)tegljač sa poluprikolicom, pri čemu djelimične dužine ne smiju prekoračiti slijedeće vrijednosti: 1.razmak između vertikalne ose kraljevog čepa i zadnjeg dijela vozila ne veća od 12,00 m 2.radijus prednjeg prepusta ne veći od 2,04 m (svi dijelovi poluprikolice ispred kraljevog čepa treba da budu obuhvaćeni zamišljenom kružnicom opisanom sa datim radijusom sa centrom kružnice u vertikalnoj osi kraljevog čepa) 16,50 m c)skupovi vozila (motorna vozila sa jednom ili dvije prikolice) izuzev skupova vozila pod tačkom 4. ovog stava 18,00 m d)skupovi vozila koji se sastoje iz motornog vozila i jedne prikolice za prijevoz tereta, pri čemu djelimične dužine ne smiju prekoračiti slijedeće vrijednosti: 1.razmak između prednje najisturenije vanjske tačke tovarnog prostora iza kabine motornog vozila i stražnje najisturenije vanjske tačke tovarnog prostora prikolice skupa vozila, uz oduzimanje razmaka između stražnje najisturenije vanjske tačke tovarnog prostora motornog vozila i prednje najisturenije vanjske tačke prikolice skupa vozila ne veći od 15,65 m 2.razmak između prednje najisturenije vanjske tačke tovarnog prostora iza kabine motornog vozila i stražnje najisturenije vanjske tačke tovarnog prostora prikolice skupa vozila ne veći od 16,40 m 18,75 m (3)Kod vozila sa nadgradnjom, te teretnih vozila bez kabine vozača, djelimične dužine se odnose na nadgradnju. (4)Kod skupova vozila koji se sastoje od autobusa i prikolice najveća dopuštena dužina iznosi, uz poštivanje odredbi stava (1) tačka a), b) i c) ovog člana, 18,75 m. (5)Dužina ili djelimična dužina pojedinačnog vozila ili skupa vozila, sa izuzetkom vozila i skupa vozila navedenih u stavu (7) ovog člana, je dužina u koju se ubrajaju svi elementi koji se izvlače, preklapaju, rasklapaju ili na neki drugi način pričvršćuju za vozilo, naprijed ili nazad (do maksimalno mogućeg položaja), a koje služe za pridržavanje tereta, te oprema i uređaji koji se za vrijeme vožnje nalaze na vozilu. Pri tome se kod skupova vozila njihova dužina mjeri kada središnje uzdužne ose motornog vozila i priključnog vozila zajedno čine pravu liniju. Kod skupova vozila koji nemaju vučne elemente koji omogućavaju samostalnu promjenu dužine treba da zadovolje i odredbe stava (8) ovog člana a da pri tome nema vršenja korekcija upravljanja od strane vozača ili drugih osoba. Ukoliko se koriste vučni elementi koji imaju mogućnost samostalne promjene dužine, konstrukcija mora biti izvedena tako da, nakon prolaza kroz krivinu, ovi ponovno zauzmu početnu dužinu prije ulaska u krivinu i to bez vremenskog kašnjenja. (6)Dužine i djelimične dužine pojedinačnih vozila i skupova vozila određuju se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.1. a)Pri mjerenju dužina ili djelimičnih dužina (odstupanja u odnosu na spomenuti standard) ne uzimaju se u obzir: 1.Brisači i elementi za pranje, 2.Prednje i zadnje registarske tablice, 3.Pričvršćenja i zaštitni elementi za carinske plombe, 4.Pristroji za osiguravanje cerade i njeni zaštitni elementi, 5.Svjetlosno-tehnički elementi, 6.Ogledala i drugi sistemi za indirektno ostvarivanje vidljivosti, 7.Vodovi za usisavanje zraka, 8.Uzdužni graničnici za izmjenjive nadgradnje, 9.Stepenice i ručke, 10.Hidraulične podizne rampe ili uređaji iste namjene u položaju za vožnju, 11.Uređaji za spajanje priključnog vozila kod motornih vozila, 12.Kod vozila, izuzev tegljača, sporedni agregati koji se nalaze ispred tovarnog prostora, 13.Kod električnih vozila elementi u obliku poluga i slično koji služe za preusmjeravanje električne energije prema vozilu, 14.Vanjski zaštitnici od sunca. b)Prethodno rečeno važi samo kada predmetni element ne produžava tovarni prostor, niti direktno niti indirektno. Uređaji ili elementi kod skupova vozila koji se postavljaju na zadnji dio priključnog vozila ili na prednji dio motornog vozila se, za razliku od prethodnih slučajeva, uračunavaju u ukupnu dužinu skupa vozila. (7)Za skupove vozila namijenjenih za prijevoz vozila s obzirom na njihovu dužinu važe odredbe stava (2) tačke d) ovog člana, kod kombinacije vozila tegljač poluprikolica namijenjenih za prijevoz vozila važe odredbe stava (4) tačka b) ovog člana. Prekoračenja propisanih dužina putem elemenata za dodatno osiguravanje i stabiliziranje dopuštenih prepusta tereta kod ovih skupova vozila i kod kombinacija tegljač poluprikolica ne uzimaju se u obzir pri određivanju dužine, ukoliko prevoženi teret prelazi preko predmetnih dodatnih elemenata. Pri određivanju djelimičnih dužina mostovi u pravcu vožnje, a koji služe za prijevoz vozila između motornog vozila i prikolice ne uzimaju se u obzir. (8)Motorna vozila i skupovi vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, moraju biti tako konstruirana i izvedena da prilikom vožnje u krugu od 360° prebrisana površina kruga, vanjskog radijusa 12,50 m, ne bude šira od 7,20 m. Pri tome prednja najisturenija tačka motornog vozila, a kod vozila koji imaju zadnju upravljivu osovinu zadnja najisturenija tačka, mora biti vođena po krugu radijusa 12,5 m. Pri ulasku u prethodno opisani krug u pravcu tangente na njega ne smije ni jedan dio motornog vozila ili skupa vozila prekoračiti ovaj pravac više od 0,80 m. Izuzetak od ove odredbe čine samohodni kombajni koji pri ulasku u prethodno opisani krug po tangenti, pravac tangente smiju prekoračiti do 1,6 m izvan kruga. Kod autobusa/trolejbusa se pri mirovanju vozila na podlozi iscrtava linija koja ide duž one vertikalne strane vozila koja je okrenuta izvan kruga, a koja tangira krug. Kod autobusa/trolejbusa koji su izvedeni kao zglobna vozila dva kruta dijela moraju biti postavljena paralelno prema ovoj površini. Ako vozilo iz pravolinijske vožnje ulazi u prethodno opisanu prebrisanu površinu, to nijedan dio ne smije datu vertikalnu ravan prekoračiti za više od 0,60 m. (9)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH (MUP, SIPA, DGS, OSA, i sl.) ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 6. (1)Širina motornih i priključnih vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, izuzimajući uređaje za čišćenje snijega i vozila namijenjenih za zimsko održavanje cesta, mogu imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Općenito 2,55 m b)kod vozila namijenjenih za poljoprivredu i šumarstvo, kojima se obavlja određeni specifičan rad, kao i kod vučnih vozila ili specijalnih vozila koja su predviđena za prihvat oruđa za poljoprivredu ili šumarstvo, kao i vozila koja su opremljena oruđima i uređajima namijenjenih za održavanje ceste 3,00 m c)prikolice koje vuku motocikli, bicikli s motorom, i drugi dvotočkaši 1,00 m d)vozila sa stalnim ili izmje njivim klimatiziranim nadgradnjama, koje su namijenjene i opremljene za prijevoz roba u temperiranom okruženju i čiji su bočni zidovi uključujući i toplotnu izolaciju minimalne debljine 45 mm 2,60 m e)putnička vozila 2,50 m (2)Najveća dopuštena širina motornih i priključnih vozila određuje se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.2. Mjerenje se provodi sa zatvorenim vratima i prozorima i točkovima okrenutim u uzdužnom pravcu vozila. Pri mjerenju širine (odstupanja u odnosu na spomenuti stan dard) ne uzimaju se u obzir: a)Pričvršćenja i zaštitni elementi za carinske plombe, b)Pristroji za osiguravanje cerade i njeni zaštitni elementi, c)Istureni fleksibilni elementi sistema za zaštitu od prskanja (blatobrani) izvedenih u skladu direktive 91/226/EEC od 27.03.1991. god. d)Svjetlosno-tehnički elementi, e)Ogledala i drugi sistemi za indirektno ostvarivanje vidljivosti, f)Stube koje se mogu izvlačiti ili preklopiti namještene u položaj pri vožnji, g)Hidraulične podizne rampe ili uređaji iste namjene u položaju za vožnju, ukoliko nisu više od 10 mm bočno istureni u odnosu na vozilo, te da su prednji odnosno zadnji ćoškovi ovih uređaja zaobljeni sa minimalnim radijusom od 5 mm, a prednji i zadnji rubovi zaobljeni sa minimalnim radijusom od 2,5 mm, h)Pokazivači defekta pneumatika, i)Pokazivači pritiska u pneumaticima, j)Deformiranje pneumatika u zoni nalijeganja. (3)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 7. (1)Visina motornih i priključnih vozila, uključujući izmjenjive nadgradnje za prihvat tereta kao i svih uređaja koji se pri vožnji nalaze na vozilu, može imati maksimalnu vrijednost 4 m. (2)Visina vozila određuje se prema standardu BAS ISO 612, definicija 6.3. Pri mjerenju visine vozila (odstupanja u odnosu na spomenuti stan dard) ne uzimaju se u obzir: a)Savitljive antene, b)Kod električnih vozila elementi u obliku poluga i slično koji služe za preusmjeravanje električne energije prema vozilu, u podignutom položaju. (3)Kod vozila koji imaju mogućnost mijenjanja visine putem sistema koji se nalazi na osovinama vozila (npr. pneumatski sistem oslanjanja i sl.) njihov utjecaj na promjenu visine vozila treba uzeti u obzir. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 8. Odredbe članova 5., 6. i 7. ovog Pravilnika ne primjenjuju se na bicikle s motorom, lahke motocikle, lahke tricikle i četverocikle, motocikle s bočnom prikolicom, tricikle i četverocikle, a čije dimenzije mogu imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Širina 1.lahki tricikli i četverocikli, motocikli s bočnom prikolicom, tricikli i četverocikli 2,00 m 2.bicikli s motorom, lahki motocikli i motocikli 1,00 m b)Visina 2,50 m c)Dužina 4,00 m Član 9. Za vrijednosti navedene u članovima 5., 6., 7. i 8. ovog Pravilnika, nema tolerantnih vrijednosti. Član 10. (1)Prepust na motornim i priključnim vozilima može iznositi najviše 50% razmaka između osovina. (2)Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, na dvoosovinskim motornim vozilima sa kabinom iznad motora i na autobusima, prepust može iznositi najviše 60% razmaka između osovina, a na autobusima sa motorom između prednje i zadnje osovine najviše 63% razmaka između osovina. (3)Odredbe stavova (1) i (2) ovog člana se ne primjenjuju na vozila sa ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radnji. (4)Za poluprikolice, umjesto razmaka između osovina, uzima se rastojanje između vertikalne ose obrtnog postolja i simetrale osovina, odnosno zadnje osovine poluprikolice. (5)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 11. (1)Tehnički dopušteno osovinsko opterećenje je opterećenje koje se ne smije prekoračiti, uz poštivanje izdržljivosti materijala i navedenih odredbi u slijedećim članovima ovog Pravilnika: a)gume na vozilima: prema članu 120. ovog Pravilnika; b)uređaji za zaustavljanje vozila: prema članovima 17. do 22. ovog Pravilnika (2)Tehnički dopuštena ukupna masa vozila je masa koja se ne smije prekoračiti, uz poštivanje izdržljivosti materijala i navedenih odredbi u slijedećim članovima ovog Pravilnika: a)odnos bruto snaga motora prema ukupnoj masi vozila: prema članu 15. ovog Pravilnika b)uređaji za zaustavljanje vozila: prema članovima 17. do 22. ovog Pravilnika (3)Dozvoljeno osovinsko opterećenje je opterećenje koje se, uz poštivanje odredbi stavova (1) i (4) ovog člana ne smije prekoračiti. Dopuštena ukupna masa je masa koja se, uz poštivanje odredbi stavova (2), (5) i (6) ovog člana ne smije prekoračiti. Dopuštena osovinska opterećenja i dopuštena ukupna masa se pri upotrebi vozila kao i skupa vozila moraju ispoštovati. (4)Kod motornih i priključnih vozila sa gumama u skladu sa članom 73. ovog Pravilnika, izuzev valjaka za popravku ceste, osovinsko opterećenje može imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Opterećenje od jedne osovine: 1.pojedinačne osovine 10,00 t 2.pojedinačne osovine (pogonske) 11,50 t b)Opterećenje od udvojenih osovina, uz pošti - vanje odredbi za opterećenje od jedne osovine: 1.za osovine sa međusobnim rastojanjem manjim od 1 m 11,50 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom od 1 m a manjem od 1,3 m 16,00 t 3.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m 18,00 t 4.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m, i ako je pogonska osovina opremljena sa udvojenim gumama i zračnim ogibljenjem ili nekim sistemom ogibljenja koji se može smatrati ekvivalent prethodnom, a u skladu sa odredbama člana 120. ovog Pravilnika, ili ako je svaka pogonska osovina opremljena sa udvojenim osovinama i pri tome maksimalno dozvoljeno osovinsko opterećenje po osovini ne prelazi 9,5 t 19,00 t c)Opterećenje od udvojenih osovina za priključna vozila, uz poštivanje odredbi za opterećenje jedne osovine; 1.za osovine sa međusobnim rastojanjem manjim od 1 m 11,00 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom od 1 m a manjem od 1,3 m 16,00 t 3.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,3 m a manjem od 1,8 m 18,00 t 4.za osovine na međusobnom rastojanju većem ili jednakom 1,8 m 20,00 t d)Opterećenje od tri osovine, uz poštivanje odredbi za opterećenje od udvojenih osovina: 1.za osovine na međusobnom rastojanju ne većem od 1,3 m 21,00 t 2.za osovine na međusobnom rastojanju većem od 1.3 m a manjem od 1,4 m 24,00 t Ukoliko se na osovinama nalaze drugačiji točkovi nego što je to opisano u stavu (1) ovog člana, najveće dozvoljeno osovinsko opterećenje iznosi 4 t. (5)Najveća ukupna masa motornih i priključnih vozila opremljenih sa točkovima u skladu sa odredbama člana 120. ovog Pravilnika, izuzev poluprikolica i prikolica sa rudom bez obrtnog postolja (uključujući i prikolice sa centralno postavljenom osovinom), te uz poštivanje odredbi za dozvoljena osovinska opterećenja, može imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)vozila sa ne više od dvije osovine: Motorna vozila i prikolice po 18,00 t b)vozila sa više od dvije osovine - izuzev motorna vozila prema tačkama c) i d) ovog stava: 1.motorna vozila 25,00 t 2.motorna vozila sa osovinskim opterećenjem udvojenih osovina prema stavu (4) tačka b) alineja 4. ovog člana 26,00 t 3.prikolice 24,00 t 4.autobusi, koji su konstruktivno izvedeni kao zglobna vozila 28,00 t c)vozila sa više od tri osovine - izuzev motornih vozila prema tački d) ovog stava: 1.motorna vozila sa parom udvojenih osovina, kod kojih je rastojanje između njihovih središta najmanje 4 m 32,00 t 2.motorna vozila sa dvije upravljive osovine i sa opterećenjem udvojenih osovina prema stavu (4), tačka b) alineja 4. ovog člana i da njihovo najveće dozvoljeno opterećenje ne prelazi 5 t po svakom metru rastojanja između središta osovina koje su najbliže prednjem kraju odnosno zadnjem kraju vozila. 32,00 t d)motorna vozila sa više od četiri osovine uz poštivanje odredbi tačke c) ovog stava 32,00 t (6)Kod skupova vozila (uključujući kombinacije tegljač sa poluprikolicom), uz poštivanje odredbi za dozvoljena osovinska opterećenja, osovinska opterećenja kod prikolica i pojedinačnih vozila, najveća dozvoljena ukupna masa može imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Skup vozila sa manje od 4 osovine 28,00 t b)Skup vozila sa 4 osovine i to: 1)Motorno vozilo sa dvije osovine i prikolica sa dvije osovine 36,00 t 2)Tegljač sa dvije osovine i poluprikolica sa dvije osovine i to: 2.1)pri rastojanju između osovina kod poluprikolica većem ili jednakom 1,3 m 36,00 t 2.2)pri rastojanju između osovina kod poluprikolice većem ili jednakom 1,8 m, ukoliko je pogonska osovina tegljača osovina opremljena sa udvojenim gumama i zračnim ogibljenjem ili nekim sistemom ogibljenja koji se može smatrati ekvivalent prethodnom a u skladu sa odredbama člana 120. ovog Pravilnika 38,00 t 3.Drugi skupovi vozila sa četiri osovine i to: 3.1)sa motornim vozilom prema stavu (5), tačka b) alineja 1. ovog člana 35,00 t 3.2)sa motornim vozilom prema stavu (5), tačka b) alineja 2. ovog člana 36,00 t c)Skupovi vozila sa više od četiri osovine40,00 t d)Skup vozila koji sačinjava troosovinski tegljač sa dvo ili troosovinskom polu - prikolicom koji, u skladu sa direktivom vijeća 92/106/EU od 07.12.1992. god., prevoze 40-stopni ISO kontejner u svrhu posebnih, kombiniranih prijevoza između članica EU 44,00 t (7)Odredbe stava (5) ovog člana se ne primjenjuju na troosovinske zglobne autobuse, bicikle s motorom sa tri točka, motocikle sa tri točka, lahke četverocikle i četverocikle, a čije najveće ukupne mase mogu imati slijedeće maksimalne vrijednosti: a)Troosovinski zglobni autobusi.......... 28,00 t b)Bicikli s motorom sa tri točka........... 0,57 t c)Motocikli sa tri točka za prijevoz putnika.....1,30 t d)Motocikli sa tri točka za prijevoz tereta......2,50 t e)Lahki četverocikli................ 0,35 t f)Četverocikli za prijevoz putnika ......... 0,40 t g)Četverocikli za prijevoz tereta .......... 0,55 t h)Ostala motorna i priključna vozila ili skup vozila koja nisu posebno napomenuta u ovom članu Pravilnika.............. 4,00 t Član 12. (1)Dozvoljena ukupna masa prema članu 11. stav (6) ovog Pravilnika proračunava se na slijedeći način: a)Kod skupova vozila kao zbir dozvoljenih ukupnih masa vučnog vozila i prikolice, b)Kod skupova vozila sa prikolicama sa rudom bez obrtnog postolja (uključujući i prikolice sa centralno postavljenom osovinom) kao zbir dozvoljenih ukupnih masa vučnog vozila i prikolice sa rudom bez obrtnog postolja, umanjen za vrijednost koja je od slijedeće navedenih veća: 1.dozvoljeno vertikalno opterećenje na vučnom uređaju vučnog vozila, ili 2.dozvoljeno vertikalno opterećenje rude prikolice sa rudom bez obrtnog postolja na mjestu spoja sa vučnim vozilom, a za slučaj da su te vrijednosti jednake, za tu vrijednost. c)Kod skupa vozila koji čine tegljač i poluprikolica kao zbir dozvoljenih ukupnih masa tegljača i poluprikolice, umanjen za vrijednost koja je od slijedeće navedenih veća: 1.dozvoljeno opterećenje sedla tegljača, ili 2.dozvoljeno opterećenje poluprikolice na mjestu njenog oslanjanja na tegljač, a za slučaj da su te vrijednosti jednake, za tu vrijednost. (2)Ukoliko se pri prethodno opisanom načinu proračunavanja dobivaju vrijednosti veće od: 28,00 t; član 11, stav (6), tačka a), 36,00 t; član 11, stav (6), tačka b) alineje 1), 2.2) i 3.2) 38,00 t; član 11, stav (6), tačka b) alineja 2.2) 35,00 t; član 11, stav (6), tačka b) alineja 3.1) 40,00 t; član 11, stav (6), tačka c), ili 44,00 t; član 11, stav (6), tačka d) ovog Pravilnika, dozvoljene ukupne mase iznose 28,00 t, 36,00 t, 38,00 t, 35,00 t, 40,00 t, odnosno 44,00 t. Član 13. Na pogonske točkove teretnih motornih vozila i skupova vozila, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na horizontalnoj ravni, mora otpadati najmanje jedna četvrtina najveće dozvoljene mase vozila odnosno skupa vozila. Član 14. Rastojanje između središta zadnje osovine motornog vozila i središta prve osovine prikolice mora iznositi najmanje 3,0 m, a kod skupa vozila tegljač poluprikolica i kod skupa vozila namijenjenih za poljoprivredu i šumarstvo koji se sastoje iz vučnog vozila i prikolice sa nadgradnjom za obavljanje određenog rada, najmanje 2,5 m. Ovo ne važi za skup vozila kod kojih najveća dozvoljena masa vučnog vozila ne iznosi više od 7,5 t ili prikolice ne iznosi više od 3,5 t. Član 15. (1)Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama mora biti: a)za putničke automobile, kombinirane automobile i motocikle najmanje 15 kW/t; b)za lahke tricikle i četverocikle najmanje 6 kW/t; c)za tricikle i četverocikle: 1.za prijevoz osoba najmanje 15 kW/t; 2.za prijevoz tereta najmanje 16 kW/t: d)za autobuse, osim autobusa zglobnoga konstruktivnog sastava najmanje 9 kW/t; e)za teretna vozila najmanje 7 kW/t; f)za autobuse zglobnoga konstruktivnog sastava najmanje 6 kW/t; g)za radna i specijalna vozila namijenjena obavljanju komunalnih usluga, teretne automobile namijenjene za obavljanje prijevoza u poljoprivredi, šumarstvu, građevinarstvu i rudarstvu te za skupove motornih i priključnih vozila najmanje 4 kW/t; h)za vozila na električni pogon; 1.s napajanjem iz mreže primjenjuju se odredbe tačke 2. do 4. ovog stava, 2.s napajanjem iz vlastitog izvora električne energije: - za vozila namijenjena prijevozu osoba najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom, - za vozila namijenjena prijevozu tereta najmanje 2 kW/t. (2)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. POGLAVLJE III. UREĐAJI NA MOTORNIM I PRIKLJUČNIM VOZILIMA Odjeljak A. Uređaji za upravljanje vozilom Član 16. (1)Uređaj za upravljanje vozilom mora biti pouzdan i izveden tako da vozač može lahko, brzo i na siguran način mijenjati smjer kretanja vozila. Po ukazanoj potrebi neophodno je uređaj opremiti sa pomoćnim sistemom koji olakšava upravljanje vozilom. Pomoćni sistem mora konstruktivno biti izveden tako, da njegov eventualni kvar ne utječe na upravljivost vozilom. (2)Uređaj za upravljanje vozilom iz stava (1) ovog člana mora biti takav da se prednji točkovi vozila što se nalaze u položaju zakretanja, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađanja točka upravljača, sami vraćaju u položaj za pravolinijsko kretanje. (3)Slobodan hod točka upravljača na vozilu ne smije biti veći od 30°. Odjeljak B. Uređaji za zaustavljanje vozila Član 17. (1)Uređaji za zaustavljanje (u daljnjem tekstu: kočni sistemi) na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozač može vozilo na siguran, brz i efikasan način zaustaviti, bez obzira na stupanj opterećenja vozila i nagib ceste po kojoj se vozilo kreće, te osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom. (2)Pod kočnim sistemom iz stava (1) ovog člana podrazumijevaju se: a)radna kočnica, b)pomoćna kočnica, c)parkirna kočnica. (3)Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo zaustavi na siguran, brz i efikasan način, bez obzira na brzinu kretanja vozila, opterećenje vozila i nagib ceste. Ta kočnica treba omogućiti reguliranje intenziteta kočenja s vozačkog mjesta, a da pritom vozač ne ispušta upravljač iz ruku, i ona treba da djejstvuje podjednako na točkove koji se nalaze na istoj osovini. (4)Pomoćna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo koči, odnosno zaustavi na odgovarajućem odstojanju, ako otkaže radna kočnica. Pomoćna kočnica mora biti postavljena tako da je vozač može lahko i brzo upotrijebiti s vozačkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom. (5)Parkirna kočnica na motornim i priključnim vozilima, osim na biciklima s motorom i motociklima, mora biti takva da se pomoću nje parkirano vozilo može osigurati u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Parkirna kočnica mora biti postavljena u motornom vozilu tako da je vozač može aktivirati sa vozačkog mjesta, a u priključnom vozilu, tako da je može aktivirati vozač sa vozačkog mjesta ili osoba koja je izvan vozila. Parkirna kočnica na priključnim vozilima za prijevoz osoba mora biti postavljena tako da se može aktivirati iz vozila. (6)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 18. (1)Radna, pomoćna i parkirna kočnica na motornom i priključnom vozilu, moraju biti ugrađene i izvedene tako da na pouzdan i siguran način zaustave vozilo. (2)Radna, pomoćna i parkirna kočnica motornih vozila iz stava (1) ovog člana, osim na motociklu mogu biti kombinirane tako: a)da postoje najmanje dvije komande neovisne jedna o drugoj i da komanda radne kočnice bude neovisna i odvojena od komande parkirne kočnice; b)da komanda pomoćne kočnice bude neovisna o komande parkirne kočnice, ako je parkirna kočnica takve konstrukcije da se ne može staviti u djejstvo pri kretanju vozila. (3)Radna kočnica motornih vozila iz stava (1) ovog člana mora djelovati na sve točkove. (4)Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je sa točkovima stalno povezana dovoljno čvrstim dijelovima. (5)Ako otkaže kočnica na bilo kojoj osovini priključnog vozila spojenog s motornim vozilom iz stava (1) ovog člana kao vučnim vozilom, mora biti osigurano nesmetano kočenje kočnicama postavljenim u tom vučnom vozilu. Ova odredba primjenjuje se za vozila prvi puta registrirana u Bosni i Hercegovini od 1. januara 1971. godine. (6)Uređaji ili programi kod elektronski upravljanih kočnih sistema kojima se osigurava neprekidno podešavanje sile kočenja srazmjerno promjeni opterećenja na motornim i priključnim vozilima, osim na autobusima za gradski saobraćaj, kao i na priključnim vozilima najveće dozvoljene mase do 1,5 t i na priključnim vozilima s naletnom kočnicom, koja na bilo kojoj stražnjoj osovini imaju promjenu opterećenja "puno-prazno" veću od 40% od najvećega osovinskog opterećenja, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da osiguravaju neprekidno podešavanje sile kočenja srazmjerno promjeni opterećenja. Ova odredba primjenjuje se na teretna i priključna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dozvoljene mase koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 01. januara 1973. godine, te na sva teretna motorna, priključna vozila i autobuse koji su prvi put registrirana nakon 1. januara 1980. godine. (7)Na motornim i priključnim vozilima koja imaju elastično vješanje osovina pomoću opruga čiji je progib opruga za stanje opterećenja "puno-prazno" manji od 25 mm, ne moraju biti ugrađeni uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje sile kočenja srazmjerno promjeni opterećenja. (8)Usporivač za dugotrajno usporavanje na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom kod koje dio najveće dozvoljene mase koji otpada na osovine prelazi 7 t, te na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 9 t, mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava dugotrajno usporavanje vozila. Odredba se odnosi na motorna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1. januara 1980. godine. (9)Struktura prijenosnog mehanizma radne kočnice na motornim vozilima najveće dozvoljene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dva međusobno neovisna izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogućnost nesmetanog kočenja na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti kočnog uređaja za radno kočenje može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radnu kočnicu iz ovog Pravilnika. Ova odredba primjenjuje se na teretna i priključna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dozvoljene mase koji su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1. januara 1973. godine, te na sva teretna, priključna vozila i autobuse koja su prvi put registrirana nakon 1. januara 1978. godine. Sva motorna vozila prvi put registrirana nakon 1. januara 1988. godine moraju imati dvokružni kočni sistem. (10)Struktura kočnog sistema za radno kočenje motornih vozila koja moraju ispunjavati uvjete iz stava (9) ovog člana, a predviđena su za vuču priključnih vozila, mora biti takav da osigura mogućnost rada dvovodne kočne instalacije na priključnim vozilima. (11)Kod motornih i priključnih vozila, te kod skupa vozila djelovanje kočnica za pojedine osovine mora biti sinhronizirano. (12)Sa kočnim antiblokirajućim sistemom (ABS), koji je u skladu s Pravilnikom ECE-R 13, moraju biti opremljena slijedeća vozila: a)autobusi kojima najveća dozvoljena masa prelazi 12 t, osim autobusa za gradski saobraćaj (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1994.). b)teretna vozila i tegljači kojima najveća dozvoljena masa prelazi 16 t, a koji su predviđeni za vuču prikolica kojima najveća dozvoljena masa prelazi 10 t ili poluprikolica kojima osovinsko opterećenje prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1998.). c)prikolice kojima najveća dozvoljena masa prelazi 10 t i poluprikolice kojima osovinsko opterećenje prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1998.). d)vozila namijenjena za prijevoz opasnih materija u skladu sa Međunarodnim sporazumom o prijevozu opasnih materija cestovnom saobraćajnicom (u daljnjem tekstu: ADR sporazum) i to: teretna vozila i tegljači kojima najveća dozvoljena masa prelazi 16 t, te vučna vozila koja su predviđena za vuču priključnih vozila kod kojih zbir osovinskih opterećenja prelazi 10 t, kao i priključna vozila kod kojih zbir svih osovinskih opterećenja prelazi 10 t (važi za vozila proizvedena nakon 1. januara 1994.). (13)Odredbe stava (7) ovoga člana se ne primjenjuju na vozila opremljena pneumatskim sistemom elastičnog oslanjanja. (14)Odredbe ovog člana se ne primjenjuju za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 19. Kočni sistemi na biciklima s motorom, lahkim motociklima, motociklima s bočnom prikolicom ili bez nje, lahkim triciklima i četverociklima, triciklima i četverociklima moraju biti izvedeni i ugrađeni kao dva neovisna kočna sistema s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednju i stražnju osovinu, odnosno na prednju ili samo na stražnju osovinu. Član 20. Kočni sistem na motociklima s bočnom prikolicom mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sistema s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednji i stražnji, odnosno na prednji ili samo na stražnji točak. Bočna prikolica mora biti dodatno kočena kao dio radne kočnice ako bez nje motocikl ne zadovoljava normativ efikasnosti kočnog sistema iz člana 159 stav (2) ovog Pravilnika. Član 21. (1)Kočni sistem na motornim vozilima s tri točka čiji su točkovi simetrično raspoređeni prema uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,2 t mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sistema, od kojih jedan djeluje na prednji točak, odnosno na prednje točkove, a drugi na stražnji točak odnosno na stražnje točkove. (2)Na motornom vozilu iz stava (1) ovoga člana mora biti ugrađena i izvedena i parkirna kočnica tako da se pomoću nje osigura vozilo u zakočenom položaju. (3)Na motorna vozila iz stava (1) ovog člana čija najveća dozvoljena masa prelazi 1,2 t, primjenjuju se odredbe člana 18. stavovi od (1) do (4) ovog Pravilnika. Član 22. (1)Kočni sistem na priključnim vozilima čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da zadovoljava odredbe iz člana 17. stav (1) ovog Pravilnika. (2)Radna kočnica na priključnim vozilima čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,75 t, a koja su prvi put registrirana nakon 1. januara 1972. god, mora biti ugrađena i izvedena tako da djeluje na sve točkove prikolice, odnosno poluprikolice, a parkirna kočnica tako da djeluje na odgovarajući broj točkova da bi se ostvario propisani koeficijent kočenja. (3)Radna kočnica priključnog vozila mora biti izvedena tako da je vozač može tokom vožnje upotrijebiti s vozačkog mjesta pomoću komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vučnog vozila. Na priključnom vozilu čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 t radna kočnica može biti izvedena s inercionom komandom. (4)Kočni sistem radnog kočenja na priključnom vozilu čija je najveća dozvoljena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje priključnog vozila, ako se prekine uređaj za spajanje sa vučnim vozilom. (5)Radna kočnica na prikolici s jednostrukom osovinom i na jednoosovinskoj prikolici čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,5 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslanja istovremeno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, šine itd.), mora biti ugrađena i izvedena tako da osigura radno kočenje prikolice. Ako je najveća dozvoljena masa prikolice od 0,75 t do 1,5 t i ako je dva puta manja od mase vučnog vozila, ne mora imati uređaj kojim se osigurava radno kočenje. (6)Na prikolicama bez kočnice ili s inercionom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna unakrsna priključna veza koja će, ako se glavna veza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu. (7)Kočni sistem na prikolicama čija najveća dozvoljena masa prelazi 7 t, odnosno na poluprikolicama sa sedlom čija je najveća dozvoljena masa koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo veća od 7t moraju biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatski prijenosni mehanizam. Ova odredba se odnosi na priključna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1. januara 1978. godine. Sva priključna vozila sa pneumatskom kočnom instalacijom prvi put registrirana nakon 1. januara 1988. godine moraju imati dvovodni kočni sistem. (8)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Odjeljak C. Uređaji za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova Član 23. (1)Pod uređajima za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i za davanje svjetlosnih znakova na motornim i priključnim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)uređaji za osvjetljavanje ceste; b)uređaji za označavanje vozila; c)uređaji za davanje svjetlosnih znakova. (2)Na vozilima ne smiju biti postavljeni nikakvi drugi uređaji za osvjetljavanje, označavanje i davanje svjetlosnih znakova, osim onih iz stava (1) ovog člana. (3)Za sve uređaje za osvjetljavanje ceste, označavanje i davanje svjetlosnih znakova, koji su ugrađeni na motorno vozilo ili skup vozila, mora se osigurati takvo napajanje električnom energijom koje će omogućiti neometan rad ovih uređaja pod svim uobičajenim eksploatacionim uvjetima. (4)U uređajima za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i davanje svjetlosnih znakova smiju se upotrebljavati samo oni izvori svjetlosti koji su samom konstrukcijom ovih uređaja i predviđeni. Član 24. (1)Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova postavljeni na prednjoj strani motornog i priključnog vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidljivu s prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektirajućih materija postavljenih na stražnjoj strani vozila, odnosno vidljivih sa stražnje strane vozila. (2)Uređaji iz člana 23. stav (1) ovog Pravilnika moraju biti tako ugrađeni i izvedeni da se međusobno ne ometaju u svojoj funkciji i djejstvu više nego što je to neizbježno, iako su izvedeni u jednom dijelu/uređaju. (3)Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag, pokretno svjetlo za istraživanje (reflektor), svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske tablice i registarsku tablicu prevučenu bijelom reflektirajućom materijom, a ni na crveno trepćuće svjetlo na motornim vozila koja služe za podršku vozila pod pratnjom. Član 25. (1)Istovjetni uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova koji se na motorno vozilo sa tri ili više točkova postavljaju u paru, moraju biti postavljeni u istoj horizontalnoj ravni i simetrični prema uzdužnoj vertikalnoj ravni vozila, iste veličine i boje i istovremeno jednakog svjetlosnog intenziteta. (2)Uređaji za davanje svjetlosnih znakova za označivanje smjera kretanja vozila (pokazivač smjera) i parkirna svjetla ne moraju istovremeno djelovati. (3)Uređaji iz stava (1) ovog člana, ako su kombinirano izvedeni, moraju ispunjavati uvjete propisane za svaki pojedini uređaj. 1.Uređaji za osvjetljavanje ceste Član 26. (1)Pod uređajima za osvjetljavanje ceste na motornim i priključnim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila; b)svjetla za maglu; c)svjetla za vožnju unatrag; d)svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; e)pokretno svjetlo (reflektor). (2)Svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila mogu biti izvedena tako da imaju: a)dugo svjetlo; b)kratko svjetlo; c)dugo i kratko svjetlo. Član 27. (1)Uređaji za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu uključiti dok se ne uključe stražnja poziciona svjetla i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske tablice. Izuzeci su: a)parkirna svjetla; b)svjetla za davanje svjetlosnih znakova; c)svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; d)pokretno svjetlo (reflektor); e)specijalno ugrađena i izvedena svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila namijenjena za vožnju po danu. (2)Odredbe ovog člana se ne primjenjuju za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 28. (1)Svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila na motornim vozilima s četiri ili više točkova i na motornim vozilima s tri točka koja su šira od 1,3 m moraju biti izvedena kao dva ili četiri svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila, od toga dva za kratko svjetlo. Svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila na motornim vozilima sa dva točka i motornim vozilima s tri točka koja nisu šira od 1,3 m, te na invalidskim kolicima sa motorom svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila mogu biti ugrađena kao jedno ili dva kratka svjetla i jedno ili dva duga svjetla. (2)Svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila mogu konstruktivno biti ugrađena i izvedena tako da se prekrivaju ili uvlače, ukoliko time njihova funkcija nije narušena. (3)Svjetlost glavnih svjetala mora biti bijele boje. Iznimno za vozila koja su po prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini do 01. januara 1996. godine, svjetlost glavnih svjetala može biti i žute boje. (4)Svjetla za osvjetljavanje ceste na motornim vozilima koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla. (5)Unutrašnji rubovi svjetlećih površina kratkog svjetla moraju biti jedna od druge udaljene najmanje 0,6 m, a vanjski rubovi najviše 0,4 m od bočno najisturenije tačke vozila. (6)Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine kratkog svjetla ne smije biti veća od 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svjetleće površine ne smije biti manja od 0,5 m od površine ceste. (7)U svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila mogu biti ugrađena prednja poziciona svjetla. (8)Kad se uključe duga svjetla za osvjetljavanje ceste, automatski se mora upaliti pripadajuća kontrolna svjetiljka na kontrolnoj tabli u vozilu ili na kontrolnoj tabli bicikla s motorom. (9)Svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila moraju biti povezana tako da prijelaz sa svjetlosti dugog svjetla na svjetlost kratkog svjetla i obrnuto bude istodoban i preko iste komande. Član 29. (1)Svjetla za vožnju unatrag su svjetla koja osvjetljavaju cestu iza, eventualno pored vozila, te time ostalim učesnicima u saobraćaju daju do znanja da se predmetno vozilo kreće ili počinje da kreće unatrag. (2)Motorna vozila na svom stražnjem dijelu moraju biti opremljena sa jednim ili dva svjetla za vožnju unatrag bijele boje. Kod priključnih vozila dopuštena su jedan ili dva svjetla za vožnju unatrag. (3)Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svjetleće površine za takva svjetla može iznositi najmanje 0,25 m od površine ceste. (4)Kod vozila sa više od jednog traga točkova, sa najvećom dozvoljenom masom iznad 3,5 t dopušteno je postavljanje po jednog svjetla za vožnju unatrag sa svake uzdužne strane vozila. Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m od površine ceste. Svjetla za vožnju unatrag ne smiju bočno biti istureni više od 50 mm od obrisa vozila. (5)Svjetla za vožnju unatrag smiju biti upaljena samo u slučaju kada je ručica mjenjača u položaju za hod unatrag, i to samo onda kada se sistem za puštanje u rad ili gašenje motora nalazi u takvom položaju koji omogućava normalan rad motora. Ukoliko nije ispunjen jedan od prethodna dva uvjeta ovog stava tada svjetla za vožnju unatrag ne smiju se moći upaliti odnosno ostati upaljena. (6)Svjetla za vožnju unatrag treba da imaju takav nagib, izuzev kada je to posebnim dozvolama predviđeno, da ne osvjetljavaju cestu na dužini većoj od 10 m, mjereći od izvora svjetla. (7)Svjetla za vožnju unatrag ne trebaju imati: a)bicikli s motorom, lahki motocikli, lahki tricikli i četverocikli, motocikli, tricikli i četverocikli; b)specijalna vozila namijenjena za obavljanje rada u poljoprivredi i šumarstvu c)radne mašine i viljuškari; d)invalidska motorna kolica; (8)Ukoliko su svjetla za vožnju unatrag ugrađena na vozilo koje ih ne treba imati, shodno odredbama ovog člana, ona moraju odgovarati odredbama stavova (2), (3), (5) i (6) ovog člana. Član 30. (1)Svjetla za maglu na motornim vozilima s četiri ili više točkova i na motornim vozilima sa tri točka koja su šira od 1,3 m, mogu biti ugrađena i izvedena kao dva svjetla za maglu, a na motociklima i motociklima sa bočnom prikolicom kao jedno svjetlo za maglu tako da daju svjetlost bijele ili svijetložute boje. (2)Svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka svjetla glavnog svjetla. (3)Vanjska ivica svjetleće površine svjetla za maglu se ne smije nalazi na udaljenosti većoj od 0,4 m od bočno najisturenije tačke obrisa vozila. (4)Svjetla za maglu moraju imati posebnu sklopku. Data svjetla moraju biti povezana tako da se mogu uključiti samo kad su uključena barem poziciona svjetla ili kratka svjetla glavnog svjetla. (5)Svjetla za maglu moraju biti tako izvedena da se omogućava njihovo podešavanje. Ugradnja treba biti izvedena na prikladnom dijelu vozila, tako da nije moguće da se njihova podešenost promijeni nenamjerno. (6)Svjetla za maglu trebaju biti tako podešena da je izbjegnuto zasljepljivanje ostalih učesnika u saobraćaju. Ovo će se smatrati zadovoljenim ukoliko na rastojanju od 25 m od izvora svjetlosti u ravni vertikalnoj na cesti, a u visini sredine svjetla za maglu, intenzitet svjetlosti svakog pojedinačnog svjetla za maglu, sa nazivnim naponom napajanja na njegovim priključcima, ne prelazi 1 lx. Član 31. (1)Jedno ili više svjetala za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi mogu biti ugrađena i izvedena na vozilima koji obavljaju određeni rad tako da daju svjetlost bijele boje. (2)Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi ne smiju se koristiti za vrijeme vožnje. (3)Izuzetno od odredaba stava (2) ovog člana, svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi mogu biti upaljena na vozilima koja služe za održavanje i čišćenje ulica ili objekata koji pripadaju cesti ili odvoz smeća, ukoliko je kretanje vozila sastavni dio pro ce dure obavljanja rada. (4)Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radove se smiju koristi samo ako ne zasljepljuju ostale učesnike u saobraćaju. Član 32. (1)Pokretno svjetlo (reflektor) može se postaviti samo na vozilu Ministarstva unutarnjih poslova, vozilu namijenjenom za hitnu medicinsku pomoć, vozilu saobraćajne inspekcije, vatrogasnom vozilu, vozilu namijenjenom za održavanje cesta i instalacija, te na vozilu namijenjenom za pružanje pomoći na cesti. (2)Pokretno svjetlo (reflektor) mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele ili žute boje te da se može uključiti samo ako su uključena poziciona svjetla i svjetla za osvjetljavanje registarske tablice. 2.Uređaji za označivanje vozila Član 33. Pod uređajima za označivanje motornih i priključnih vozila, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)prednja poziciona svjetla; b)stražnja poziciona svjetla; c)stražnje svjetlo za maglu; d)parkirna svjetla; e)gabaritna svjetla; f)svjetla stražnje registarske tablice; g)rotacijska i treptava svjetla; h)katadiopteri. Član 34. (1)Prednja poziciona svjetla na motornom vozilu s četiri ili više točkova i motornom vozilu sa tri točka koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu širem od 1,6 m moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva prednja poziciona svjetla, a na motornom vozilu sa dva točka, osim bicikla s motorom i motornom vozilu sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m kao jedno ili dva prednja poziciona svjetla tako da daju svjetlost bijele boje. (2)Ako su ugrađena dva prednja poziciona svjetla, udaljenost vanjskog ruba svjetleće površine od bočno najisturenije tačke obrisa vozila ne smije biti veća od 0,4 m kod motornih vozila, odnosno 0,15 m kod priključnih vozila. (3)Udaljenost svjetleće površine prednjega pozicionog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m, a za poluprikolice ne smije biti veća od 1,8 m. (4)Prednja poziciona svjetla mogu biti ugrađena u svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila. Član 35. (1)Stražnja poziciona svjetla na motornom vozilu s četiri ili više točkova, motornom vozilu sa tri točka koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stražnja poziciona svjetla, a na motornom vozilu sa dva točka i motornom vozilu sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m kao jedno ili dva stražnja poziciona svjetla tako da daju svjetlost crvene boje. (2)Ako je ugrađeno jedno stražnje poziciono svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila. (3)Ako su ugrađena dva stražnja poziciona svjetla, udaljenost vanjskog ruba svjetleće površine ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najisturenije tačke obrisa vozila. (4)Udaljenost svjetleće površine stražnjeg pozicionog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Na specijalnim vozilima i vozilima koja obavljaju određeni rad najveća dopuštena udaljenost svjetleće površine stražnjeg pozicionog svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m. (5)Motorna vozila sa više tragova točkova i njihove prikolice smiju imati još dva dodatna stražnja poziciona svjetla. Propisana stražnja i dodatna poziciona svjetla ne smiju biti spojena na isti električni osigurač. Član 36. (1)Stražnje svjetlo za maglu predstavlja svjetlo crvene boje koje pri gustoj magli treba omogućiti bolje uočavanje vozila sa stražnje strane. (2)Motorna vozila sa više tragova točkova, čija konstruktivna izvedba dozvoljava brzine kretanja veće od 60 km/h, i njihove prikolice moraju imati sa stražnje strane ugrađena i izvedena jedno ili dva, dok ostala vozila mogu imati jedno stražnje svjetlo za maglu. (3)Stav (2) ovog člana odnosi se na predmetna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1. januara 1999. godine. (4)Udaljenost svjetleće površine stražnjeg svjetla za maglu od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m ni veća od 1 m. U svim slučajevima rastojanje između svjetleće površine stražnjeg svjetla za maglu i stop - svjetla mora iznositi minimalno 0,1 m. Ako je postavljeno samo jedno stražnje svjetlo za maglu ono se mora nalaziti, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. (5)Stražnja svjetla za maglu moraju biti tako povezana da svijetle samo u slučajevima kada su upaljena kratka ili duga svjetla ili svjetla za maglu ili neka kombinacija ovih svjetala. Ukoliko su na vozilo ugrađena svjetla za maglu, stražnja svjetla za maglu se neovisno od njih moraju moći ugasiti. Ako su upaljena stražnja svjetla za maglu, aktiviranje prekidača za duga ili kratka svjetla ne smije ih ugasiti. (6)Kontrola uključenosti stražnjih svjetala (stražnjeg svjetla) za maglu mora biti osigurana pripadajućom kontrolnom svjetiljkom žute boje smještenom u vidnom polju vozača. (7)U skupu vozila neophodno je da gori samo stražnje svjetlo za maglu zadnjeg priključnog vozila. Isključivanje stražnjih svjetala za maglu na vučnom vozilu ili na prvom priključnom vozilu je dopušteno samo onda ako je isključivanje odnosno ponovno uključivanje izvedeno automatski putem ubacivanja odnosno izvlačenja utikača za napajanje električnom energijom svjetala priključnog vozila. Član 37. (1)Parkirna svjetla na motornim i priključnim vozilima mogu biti postavljena i izvedena: a)na bočnoj strani vozila u obliku posebnog svjetla koja prema prednjoj strani vozila daju svjetlost bijele boje, a prema stražnjoj strani vozila svjetlost crvene boje; b)na prednjoj i stražnjoj strani vozila u obliku svjetla koja daju: prednja svjetla svjetlost bijele boje usmjerenu unaprijed, a stražnja svjetla svjetlost crvene boje usmjerenu unatrag, s tim da prednje svjetlo može biti ugrađeno zajedno s prednjim pozicionim svjetlom ili glavnim svjetlom, a stražnje svjetlo zajedno sa stražnjim pozicionim svjetlom i sa stop-svjetlom ili samo sa stražnjim pozicionim svjetlom. (2)Udaljenost svjetleće površine parkirnog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,9 m. Član 38. (1)Motorna i priključna vozila koja su šira od 2,1 m moraju imati gabaritna svjetla. Gabaritna svjetla mogu biti postavljena i na vozilima širine od 1,8 do 2,1 m. (2)Na vozilima iz stava (1) ovog člana postavljaju se dva gabaritna svjetla s prednje strane vozila i dva gabaritna svjetla sa stražnje strane vozila. (3)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 39. (1)Svjetlo stražnje registarske tablice, ovisno o propisanom tipu tablice na motornim i priključnim vozilima, mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele boje i da se po tablici rasprostire ujednačeno bez tamnih ili izrazito svijetlih mjesta, osim na lahkim čeverociklima i četverociklima. (2)Svjetlost koja se odbija od registarske tablice ne smije blještati, a izvor svjetlosti ne smije biti neposredno vidljiv sudionicima u saobraćaju što se kreću iza vozila. (3)Svjetlost koja osvjetljuje stražnju registarsku tablicu mora biti takva da je noću, pri dobroj vidljivosti, moguće čitati oznake i brojeve na tablici s udaljenosti najmanje od 20 m. (4)Svjetlo stražnje registarske tablice mora biti povezano na istu sklopku kojom se uključuju i poziciona svjetla. Član 40. (1)Rotaciona i/ili treptava svjetla na vozilima mogu biti izvedena tako da daju svjetlost plave ili žutonarančaste boje. Rotacijska i/ili treptava svjetla moraju biti postavljena na najviše mjesto na vozilu i biti vidljiva sa svih strana ili može biti postavljeno više rotacijskih i/ili treptavih svjetala raspoređenih tako da se s bilo koje strane vozila vidi najmanje jedno svjetlo. (2)Plavo rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vozilima s pravom prednosti prolaska određenim Zakonom o osnovama sigurnosti saobraćaja na cestama u Bosni i Hercegovini. (3)Žutonarančasto rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na radnim vozilima i radnim strojevima. Žutonarančasto rotaciono i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na osobnim, kombiniranim i teretnim automobilima koje upotrebljavaju službe pomoći i informacija na cesti, službe održavanja cesta, komunalne službe, komunalne policije, službe pratnje vozila za predimenzionirane terete, vozilima kojima se prevoze predimenzionirani tereti, službe pratnje vozila koja prevoze opasne materije, vozilima kojima se prevoze opasne materije i vozilima na kojima se ili pomoću kojih se obavlja ispitivanje na cesti. (4)Rotaciona i/ili treptava svjetla na vozilima koja se na osnovu. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na cestama ("Službeni glasnik BiH", broj 6/06), smatraju vozilima pod pratnjom (vozilima kojima pripadnici policije obavljaju pratnju a i vozila koja se prate) mogu biti crvene i plave boje postavljena tako da je crveno svjetlo postavljeno na desnoj strani vozila. Član 41. (1)Katadiopteri na motornim vozilima s četiri ili više točkova i motornim vozilima sa tri točka koja su šira od 1,3 m, moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva stražnja katadioptera crvene boje, a na motornim vozilima sa dva točka i motornim vozilima sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m kao jedan stražnji katadiopter crvene boje i ne smiju biti trokutastog oblika. (2)Dva prednja bijela katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena tako da ne smiju biti trokutastog oblika, a dva stražnja crvena katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena u obliku istostraničnog trokuta, s vrhom okrenutim gore i stranicom veličine najmanje 0,15 m. (3)Ako je na vozilu ugrađeno više od dva katadioptera, oni moraju biti u paru. (4)Katadiopter mora imati svjetleću površinu najmanje 20 cm². (5)Katadiopteri na vozilu moraju biti postavljeni približno vertikalno na površinu ceste. (6)Udaljenost svjetleće površine katadioptera od površine ceste ne smije biti veća od 0,9 m ni manja od 0,35 m, osim kod vozila sa dva ili tri točka kod kojih najmanja udaljenost od površine ceste može iznositi 0,25 m. (7)Ako je ugrađen samo jedan prednji ili samo jedan stražnji katadiopter, on mora biti postavljen u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila. (8)Ako su ugrađena dva prednja ili dva stražnja katadioptera istog tipa, udaljenost vanjskih rubova svjetlećih površina tih katadioptera ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najisturenije tačke obrisa vozila, a udaljenost između unutrašnjih rubova mora iznositi najmanje 0,6 m. (9)Stražnji katadiopteri, trokutastog oblika ne smiju biti postavljeni na motornim vozilima. (10)Motorna vozila, izuzev osobnih vozila za prijevoz putnika, kao i prikolica dužine veće od 6 m moraju na bočnim stranama imati postavljene katadioptere žute boje koji nemaju trokutasti oblik. Barem jedan katadiopter mora biti postavljen na srednjoj trećini vozila. Katadiopter postavljen najbliže prednjem dijelu vozila ne smije biti na većoj udaljenosti od 3 m od tog dijela vozila. Katadiopter postavljen najbliže stražnjem dijelu vozila ne smije biti na većoj udaljenosti od 1 m od tog dijela vozila. Udaljenost gornjeg ruba svjetleće površine katadioptera ne smije biti veća od 0,9 m od površine ceste. Ukoliko to konstrukcija vozila ne dopušta, dozvoljava postavljanje katadioptera na veću visinu ali ne veću od 1,5 m. Invalidska kolica sa motorom sa svake bočne strane moraju imati barem jedan katadiopter žute boje koji je postavljen na visini od ceste ne većoj od 0,6 m, a po mogućnosti što niže. Ovi katadiopteri se smiju postaviti i u žice točkova. (11)Katadiopteri pod stavom (10) ovog člana mogu biti sa mogućnošću skidanja kod: a)vozila kod kojih zbog konstrukcije nije moguće njihovo trajno pričvršćivanje; b)vozila namijenjenih za poljoprivredu i šumarstvo a namijenjeni su za obradu zemlje i predstavljanju priključna vozila; c)ramova vozila koji se u svrhu dovršavanja prevoze do nekog odredišta. (12)Ukoliko su postavljeni katadiopteri za bočno obilježavanje vozila, shodno odredbama ovog člana, oni moraju odgovarati odredbama stava (10) ovog člana. Čak je dovoljno da takva vozila imaju jedan odgovarajući katadiopter u prednjoj trećini i jedan u zadnjoj trećini dužine vozila. (13)Reflektirajuće površine bijele boje prstenastog oblika dozvoljeno j e postavljati na točkovima bicikla s motorom, motocikala i invalidskih kolica sa motorom. (14)Vozila čija dužina prelazi 6 m, izuzev vozila bez nadgradnje, vozila za obavljanje radova u poljoprivredi i šumarstvu i njihovih prikolica, radnih mašina, te ona vozila koja se s obzirom na nadgradnju i konstrukciju ne mogu uvrstiti u kategoriju teretnih vozila i vučnih vozila, moraju na svojim uzdužnim/bočnim stranama imati ugrađena i izvedena svjetla žute boje. Za druga vozila sa više tragova točkova dozvoljeno je postavljanje bočnih svjetala. Ukoliko je bočno svjetlo integrirano u jedno kučište ili kombinirano sa gabaritnim svjetlom, pozicionim svjetlom, svjetlom za maglu ili stop - svjetlom ili čini dio zajedničke svjetleće površine sa zadnjim katadiopterom onda ono može biti i crvene boje. (15)Odredbe iz stava (10) ovoga člana primjenjuju se na vozila koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini poslije 1. jula 1996. godine. (16)Odredbe iz stava (14) ovog člana primjenjuju se na vozila koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini poslije 1. januara 2001. godine. (17)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 3.Uređaji za davanje svjetlosnih znakova Član 42. Pod uređajima za davanje svjetlosnih znakova, prema ovom Pravilniku, podrazumijevaju se: a)stop-svjetla; b)pokazivači smjera; c)uređaji za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera. Član 43. (1)Stop-svjetla na motornom vozilu s četiri ili više točkova, osim na lahkim čeverociklima i četverociklima, i motornom vozilu sa tri točka koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stop-svjetla na stražnjoj strani vozila, a na motornom vozilu sa dva točka, motornom vozilu sa tri točka koja nisu šira od 1,3 m i lahkom triciklu i četverociklu, triciklu i četverociklu kao najmanje jedno stop-svjetlo na stražnjoj strani vozila tako da daju svjetlost crvene boje. (2)Vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 25 km/h ne moraju imati stop-svjetlo. (3)Ako je na vozilu ugrađeno samo jedno ili više stop-svjetala ona moraju biti postavljena simetrično u odnosu na uzdužnu središnju vertikalnu ravninu vozila. Ova odredba odnosi se i na ugradnju dodatnih stop-svjetala. (4)Ako su na vozilu, osim bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog trickla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla ugrađena dva stop - svjetla, udaljenost između unutrašnjih rubova svjetlećih površina ne smije biti manja od 0,6 m. (5)Udaljenost svjetleće površine stop svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju najveća dopuštena udaljenost svjetleće površine stop-svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m. (6)Stop svjetla mogu biti ugrađena u blizini ili zajedno s drugim stražnjim svjetlima. Ako je to slučaj, intenzitet svjetla stop svjetla mora biti veći od drugih svjetala. (7)Stop svjetla moraju biti povezana tako da se uključuju i svijetle kontinuirano pri upotrebi radne kočnice vozila. Stop svjetla mogu zasvijetliti i u slučaju upotrebe retardera ili nekog sličnog uređaja. Član 44. (1)Pokazivači smjera na motornom vozilu s tri, četiri ili više točkova i na priključnom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni: a)na motornom vozilu koje nije duže od 6m; 1.dva prednja bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili 2.dva prednja, dva stražnja i dva bočna pokazivača smjera, ili 3.dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera; b)na motornom vozilu koje je duže od 6 m i na vučnome motornom vozilu: 1.dva prednja bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili 2.dva prednja, dva bočna i dva stražnja pokazivača smjera; c)na priključnom vozilu dva stražnja pokazivača smjera. Za sva motorna vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini do 1. januara 1978. godine, bez obzira na dužinu vozila, primjenjuju se samo odredbe tačke a) ovog stava. (2)Pokazivači smjera na motornom vozilu s dva točka osim bicikla s motorom na dva točka moraju biti ugrađeni i izvedeni kao: a)dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera ili b)dva pokazivača smjera na upravljaču, vidljiva sprijeda i straga. (3)Svjetlost pokazivača smjera mora biti žute boje. (4)Učestalost žmiganja pokazivača smjera treba, u pravilu, iznositi 90 treptaja u minuti, pri čemu su dopuštena odstupanja tako da učestalost žmiganja iznosi najmanje 60, odnosno najviše 120 treptaja u minuti (90±30 treptaja u minuti). (5)Od trenutka uključivanja pokazivača smjera svjetlost se mora upaliti najkasnije za jednu sekundu, a prvi se put ugasiti najkasnije za 1,5 sekundu. (6)Udaljenost vanjskog ruba svjetleće površine pokazivača smjera od bočno najisturenije tačke obrisa vozila ne smije biti veća od 0,4 m. (7)Na vozilima iz stava (1) ovog člana udaljenost donjih rubova svjetlećih površina pokazivača smjera od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju, ako ih se iz konstruktivnih razloga ne može drukčije postaviti, najveća dopuštena udaljenost donjeg ruba svjetleće površine pokazivača smjera od površine ceste može iznositi 2,1 m. (8)Uključivanje pokazivača smjera mora biti neovisno o uključivanju bilo kojeg drugog svjetla na vozilu. (9)Svi pokazivači smjera postavljeni na istoj strani vozila moraju se uključivati i isključivati istom komandom. (10) Kontrola funkcioniranja pokazivača smjera mora biti osigurana optičkom i/ili zvučnom kontrolnom napravom. (11)Uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera na motornim vozilima iz stava (1) ovog člana mora biti ugrađen i izveden tako da se može uključiti posebnom sklopkom, a kontrola funkcioniranja mora se osigurati kontrolnom svjetiljkom koja je u vidnom polju vozača. (12)Pokazivači smjera kretanja vozila ne trebaju obavljati svoju funkciju ukoliko je aktiviran uređaj za istovjetno uključivanje svih pokazivača smjera 4.Uređaji koji omogućavaju normalnu vidljivost Član 45. Pod uređajima na vozilima koji omogućavaju normalnu vidljivost u saobraćaju na cesti, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)vjetrobran i vanjska prozorska stakla kabine i karoserije; b)uređaj za brisanje vjetrobrana (u daljnjem tekstu: brisač vjetrobrana.); c)uređaj za kvašenje vanjske strane vjetrobrana (u daljnjem tekstu: perač vjetrobrana.); d)ogledalo koje vozaču omogućava posmatranje ceste i saobraćaja (u daljnjem tekstu: vozačko ogledalo). Član 46. (1)Pod vjetrobranom, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijeva se staklo na čelnoj strani motornog vozila. (2)Vjetrobran i sva stakla na motornom ili priključnom vozilu, osim prednjeg vjetrobrana na motociklu i biciklu s motorom, lahkom triciklu i četverociklu bez kabine vozača, trickilu i četverociklu koji nemaju kabinu vozača, trebaju: a)omogućiti potpunu prozirnost i preglednost bez bilo kakvih uočljivih krivljenja objekata koji se vide kroz vjetrobransko staklo, koja neće unositi zabunu u bojama koja se koriste za rad semafora (svjetlećih znakova) i ostalih znakova u saobraćaju i koja će u slučaju eventualnog loma omogućiti vidljivost ceste i pružiti mogućnost sigurnog zaustavljanja. b)smanjiti moguće povrede vozača i putnika na što je moguće manju mjeru, te biti otporne na sve atmosferske i temperaturne uvjete, hemijska djelovanja, sagorijevanje i abraziju. (3)Stakla na vozilu ne smiju se na nikakav način dodatno zatamnjivati (postavljanjem folija ili dodatnim bojenjem stakla), izuzev zadnjeg stakla i bočnih stakala autobusa za postavljanje odobrene reklamne folije. Član 47. Brisači vjetrobrana na motornom vozilu, osim na biciklu s motorom, lahkom triciklu i četverociklu bez kabine, lahkom motociklu i motociklu, triciklu i četverociklu bez kabine koji imaju vjetrobran, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da budu pouzdani te da omoguće brisanje što veće površine vjetrobrana po svim vremenskim uvjetima i prijeko potrebnu vidljivost kroz vjetrobran. Član 48. Vozila koja imaju ugrađene brisače vjetrobrana moraju imati i perače vjetrobrana. Član 49. (1)Vozačko ogledalo na motornom vozilu mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje: a)jedno vozačko ogledalo: ako je motocikl prvi put registriran u Bosni i Hercegovini prije 01. januara 1998. godine; b)dva vozačka ogledala ako je motocikl, bicikl s motorom, lahki četverocikl i četverocikl prvi put registriran u Bosni i Hercegovini nakon 1. januara 1998. godine; c)dva vozačka ogledala na osobnom automobilu s četiri ili više sjedala, od toga je jedno ogledalo smješteno unutar karoserije, a drugo izvan karoserije na lijevoj strani vozila; d)dva vozačka ogledala na autobusu, osobnom automobilu koji vuče kamp-prikolicu i trolejbusu s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila i jedno vozačko ogledalo unutar karoserije; e)dva vozačka ogledala na teretnim i kombinovanim vozilima s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila. (2)Vozačko ogledalo mora biti postavljeno tako da vozaču omogućuje posmatranje ceste i saobraćaja iza vozila i kad se u vozilu nalazi najveći dopušteni broj osoba, odnosno kad je vozilo natovareno. Vozačko ogledalo mora biti zglobno spojeno za ležište svojeg nosača tako da se može postaviti u bilo koji položaj radi posmatranja ceste i saobraćaja iza vozila i da u zauzetom položaju ostane i pri normalnim potresima za vrijeme kretanja vozila. Vozačko ogledalo postavljeno unutar karoserije osobnog automobila mora se nalaziti na mjestu na kojem ga vozač sa svojeg sjedala može podešavati rukom. (3)Površina vozačkog ogledala mora imati takve optičke osobine da ne uzrokuje znatnije iskrivljenje slike i boje predmeta te da nije podložna štetnom djelovanju atmosferskih prilika. (4)Površina vozačkog ogledala koja reflektira sliku može biti ravna ili blago ispupčena (konveksna) ili kombinirana. Poluprečnik ispupčenosti konveksne površine vozačkog ogledala ne smije biti manji od 80 cm. (5)Površina vozačkog ogledala mora iznositi: a)najmanje 60 cm² za ogledalo smješteno unutar karoserije i izvan karoserije osobnih automobila; b)najmanje 150 cm² ako im je površina ispupčena odnosno, najmanje 300 cm² ako im je površina ravna; za ogledala smještena izvan karoserije ostalih motornih vozila; c)najmanje 50 cm² za ogledala na biciklu s motorom, lahkom motociklu, lahkom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu. (6)Ako vozačko ogledalo koje je smješteno izvan karoserije vozila premašuje najveću dopuštenu širinu motornog vozila (2,55 m odnosno 2,60 m), ono mora biti postavljeno na nosač sa zglobom koji omogućuje da se pritiskom na nosač ogledala ono vrati u dopuštenu širinu vozila. 5.Uređaji za davanje zvučnih znakova Član 50. (1)Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornom vozilu mora biti ugrađen i izveden kao najmanje jedan uređaj tako da daje jednolične zvukove nepromjenljiva intenziteta. (2)Osim uređaja za davanje zvučnih znakova iz stava (1) ovog člana, na određena motorna vozila namijenjena službi hitne pomoći, vatrogasnoj službi, vozila Policijskih agencija, vozila oružanih snaga BiH, može biti ugrađen i izveden i poseban uređaj za davanje znakova od niza izmjenično proizvedenog zvuka dviju različitih frekvencija. (3)Komanda uređaja za davanje zvučnih znakova mora biti postavljena tako da je pristupačna vozaču s njegova sjedala. (4)Uređaj za davanje zvučnih znakova iz stava (2) ovog člana mora bit konstruiran tako da se njegovim uključivanjem istovjetno uključuje rotaciona ili treptava svjetla na vozilima iz člana 40. ovog Pravilnika. 6.Uređaji za kretanje vozila unatrag Član 51. (1)Uređaj koji omogućuju kretanje vozila unatrag mora imati ugrađeno svako motorno vozilo, osim motocikla i motornog vozila sa tri točka, čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,6 t. Uređaj mora biti ugrađen i izveden tako, da omogućuje pouzdano i sigurno kretanje vozila unatrag. (2)Tricikl i četverocikli čija je masa praznog vozila bez baterije jednaka ili prelazi 0,4 t mora imati ugrađen uređaj koji omogućuje pouzdano i sigurno kretanje vozila unatrag. 7.Kontrolni uređaji i uređaji za davanje znakova Član 52. (1)Pod kontrolnim uređajima i uređajima za davanje znakova na motornim vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se: a)na osobnim automobilima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, 2.kontrolna plava sijalica za dugo svjetlo, 3.svjetlosni i/ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, b)na autobusima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.tahograf koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. 3.kontrolna plava sijalica za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog pritiska pneumatskog sistema radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod pritiskom; c)na autobusima za gradski saobraćaj: 1.svi uređaji predviđeni za autobuse u tački b) ovog stava, osim tahografa, 2.svjetlosni znak za kontrolu zatvorenosti vrata koja nisu u vidnom polju vozača, 3.uređaj za davanje i primanje znakova od putnika za vozila registrirana po prvi put u BiH nakon 1.1.2000. godine, d)na trolejbusima za gradski saobraćaj: 1.svi uređaji predviđeni za autobuse u tački c) ovog stava, 2.uređaj za kontrolu izolovanosti od električnog napona, e)na teretnim vozilima: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.čija ukupna masa prelazi 3,5 t, tahograf koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. 3.kontrolna sijalica za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog pritiska pneumatskog sistema radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod pritiskom, f)na specijalnim vozilima i radnim mašinama: 1.brzinomjer s putomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, ako isti nisu ugrađeni u tahograf, 2.tahograf koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i pređenu udaljenost. Tahograf ne moraju imati specijalna vozila i radne mašine koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu veću od 30 km/h. 3.kontrolna sijalica za dugo svjetlo, 4.svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, 5.pokazivač raspoloživog pritiska pneumatskog sistema radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod pritiskom, 6.uređaj za kontrolu rada radnih sistema ugrađenih na vozilu. g)na motociklima, lahkim četverociklima i četverociklima: 1.brzinomjer s cestomjerom i sijalicom za osvjetljavanje, 2.kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, osim na motociklu i lahkom četerociklu s motorom radne zapremine do 50 cm³; h)na svim vozilima koja imaju pneumatsku instalaciju za kočenje, a koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1984. godine standardiziran priključak za kontrolu pritiska zraka u instalaciji za kočenje, odnosno na rezervoaru energije, kočnim cilindrima kao i na svim uređajima na kojima se transformira energija za kočenje. (2)Tahograf shodno stavu (1) ovog člana podliježe redovnom ispitivanju svake godine gdje se utvrđuje usklađenost s tipskim odobrenjem i ispravnost. (3)Odredbe stava (1) tačka e) ovog člana ne odnose se na vozila civilne zaštite, vatrogasna vozila, komunalna vozila (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća, fekalija i dr.) i vozila za potrebe pčelara. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policiskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 8.Tahograf i ograničivač brzine Član 53. (1)Shodno članu 52. ovog Pravilnika, propisuju se sljedeći podaci koje tahograf mora vjerodostojno zapisivati i pokazivati: a)dužinu pređenog puta vozila, b)brzinu vozila, c)trajanje upravljanja vozilom, d)ostala trajanja rada i pripravnosti, e)prekide rada i trajanja dnevnih odmora, f)otvaranje kućišta u kojem je zapisni list (list prikladan za trajno bilježenje podataka) g)za elektronske tahografe: svaki prekid napona napajanja tahografa duži od 100 ms (osim osvjetljenja) te svaki prekid signalnog voda od davača dužine pređenog puta i brzine tahografa (2)Ako se upravljanju vozilom smjenjuju dva vozača tahograf mora na dva različita zapisna lista istovremeno i odvojeno zapisivati vremenske podatke navedene u stavu (1) ovog Pravilnika. Član 54. (1)Za tahograf su propisane slijedeće naprave: a)naprava za pokazivanje: dužine pređenog puta (brojač kilometara), brzine vozila (brzinomjer), vrijeme (sat) b)naprave za pisanje: dužine pređenog puta vozila, brzinu vozila, vremenske podatke iz člana 53, stav (1) tačke c), d) i e) c)naprave koje na zapisnim listovima odvojeno zapisuju: svako otvaranje kućišta u koji je uložen zapisni list, kod elektronskih tahografa, svaki prekid napona napajanja tahografa duži od 100ms (osim osvjetljenja) najkasnije do trenutka ponovnog uključenja napona napajanja, kod elektronskih tahografa - te svaki prekid signalnog voda od davača dužine pređenog puta i brzine tahografa. (2)Tahografu iz stava (1) ovog člana se mogu se dodavati i druge naprave ali tako da ne smiju utjecati na njegov ispravan rad. (3)Svi sastavni dijelovi tahografa moraju biti od materijala zadovoljavajuće stabilnosti i mehaničke čvrstoće s dovoljnim električnim i magnetnim konstantama (4)Dužinu pređenog puta vozila može se pokazivati i zapisivati kod vožnje naprijed i unatrag ili samo kod vožnje naprijed. Svako zapisivanje dužine pređenog puta vozila kod vožnje unatrag ne smije utjecati na jasnoću i tačnost ostalih zapisa. (5)Vlastita frekvenca i prigušenje mjernog mehanizma moraju biti tako izabrani da pokazivanje i zapis brzine vozila može unutar mjernog područja slijediti ubrzanje od 2 m/s². (6)Ako satni mehanizam pokreće zapisni list tada mora besprijekorno vrijeme rada sata biti najmanje 10% duže od maksimalnog trajanja zapisivanja na zapisnom listu. (7)Tahograf mora biti opremljen rasvjetom koja ne zasljepljuje. Pod normalnim radnim uvjetima moraju svi unutarnji dijelovi tahografa biti zaštićeni od vlage i prašine. (8)Svi unutarnji dijelovi tahografa imaju propisana mjesta za utiskivanje žiga servisa kao zaštita od neovlaštenih radnji (dodira, otvaranja, itd.). Član 55. (1)Vrijednost najmanje mjerne skale brojača kilometara iznosi 0,1 km, a brojevi koji označavaju svakih 100 m pređenog puta moraju se jasno razlikovati od onih koji predstavljaju cijele kilo metre. Brojevi brojača kilometara moraju biti visine najmanje 4 mm i jasno čitljivi. Brojač kilometara mora omogućiti prikaz od najmanje 99.999,9 kilometara. (2)Unutar pokaznog mjernog područja brzinomjera skala mora imati linearnu podjelu od 1, 2, 5 ili 10 km/h. Vrijednost razmaka ucrtanih razdjelnih linija na skali brzine ne smije preći vrijednost 10% najveće vrijednosti brzine koju skala pokazuje. Područje prikaza koji se nalazi izvan pokaznog mjernog područja ne mora se označiti brojkama. Dužina razmaka razdjelnih linija koje odgovaraju promjeni brzine od 10 km/h ne smije biti manji od 10 mm. Razmak između kazaljke i skale brzinomjera s kazaljkom ne smije biti veće od 3 mm. Prikaz na satu mora biti vidljiv izvana, a očitavanje mora biti pouzdano, lahko i nedvojbeno. Član 56. (1)Svaki tahograf bez obzira na oblik zapisnog lista mora imati oznaku koja označava način pravilnog ulaganja zapisnog lista, i to tako da se vremenski prikaz na satu podudara sa oznakom vremena na zapisnom listu. Mehanizam za pomicanje zapisnog lista mora biti izveden tako da pomicanje zapisnog lista bude bez praznog hoda, te da se zapisni list može u svako vrijeme uložiti i izvaditi. (2)Okretanje zapisnog lista mora biti neprekidno i jednolično brzinom ne manjom od 7 mm/h, mjereno na unutarnjem rubu plohe za zapisivanje brzine vozila. (3)Svaki kilometar dužine pređenog puta mora biti prikazan na odgovarajućoj koordinati zapisom dužine od najmanje 1 mm. (4)Pisač brzine mora biti vođen ravno i okomito na smjer pomicanja zapisnog lista neovisno od oblika zapisnog lista. (5)Svaka promjena brzine od 10 km/h mora biti prikazana zapisom dužine od najmanje 1,5 mm na odgovarajućoj koordinati. Dužina pređenog puta vozila, brzina i svako otvaranje kućišta u koji je uložen zapisni list automatski se zapisuje. (6)Tahograf zapisuje vrijeme trajanja upravljanja vozilom i omogućuje prepoznatljivo i jasno zapisivanje ostalih radnih aktivnosti vozača kad se preklopnik automatski ili ručno prebaci u položaj: a)označen oznakom vremena upravljanja vozilom b)označen oznakom vremena ostalih vrsta rada c)označen oznakom vremena pripravnosti i to: 1.vrijeme čekanja 2.vrijeme tokom vožnje provedeno uz vozača 3.vrijeme tokom vožnje provedeno u kabini za spavanje d)označen oznakom vremena prekida rada i dnevnog odmora (7)Prema načinu upisa, njihovom poretku mora biti omogućeno besprijekorno prepoznavanje o kojoj se vremenskoj skupini radi. Pojedine vremenske skupine zapisuju se na zapisnom listu različitim širinama zapisa ili u svakom drugom obliku koji osigurava barem istu mogućnost očitavanja i korištenja. Član 57. Kućište u koje je uložen zapisni list i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata mora biti opremljeno sigurnosnom napravom protiv otvaranja. Svako otvaranje kućišta u koje je uložen zapisni list i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata automatski se zapisuje na zapisnom listu. Član 58. (1)Tahograf na prednjoj strani mora imati slijedeće oznake: a)mjernu jedinicu za dužinu pređenog puta s kraticom km neposredno do brojača kilometara b)mjernu jedinicu za brzinu kretanja vozila km/h u blizini ljestvice brzine c)mjerno područje brzinomjera u obliku V min......, V max..... ako se ovi podaci ne nalaze na tipskoj tablici tahografa (2)Tipska tablica, ugrađena u tahografu, mora sadržavati slijedeće podatke koji moraju biti jasno vidljivi i čitljivi i kad je tahograf ugrađen u vozilo: a)ime i naslov proizvođača tahografa b)tvornički broj i godinu proizvodnje c)službenu oznaku vrste tahografa-tip tahografa d)konstantu k tahografa u obliku k =..... okr/km ili k =.... imp/km e)moguće je imati i mjerno područje brzinomjera f)ako je tahograf osjetljiv na nagib tako da to utječe na prekoračenje dopuštenih grešaka tahografa mora se navesti ugao u obliku kao na slici, pri čemu je a ugao koji zatvara prednja tabla tahografa s vodoravnom ravninom i u kojem položaju je tahograf tipski ispitan, a uglovi b i g prikazuju najveći dopušteni otklon prema gore odnosno prema dolje od ugla a Član 59. (1)Zapisni listovi moraju biti izrađeni na način da ne ometaju normalan rad tahografa, da zapisi budu neizbrisivi, čitljivi i prepoznatljivi, a dimenzije zapisnih listova i svi zapisi ne smiju se promijeniti tokom rada u normalnim uvjetima vlage i tem per a ture. (2)Svaki vozač mora na zapisnom listu upisati, tako da ne ošteti list i ne umanji njegovu čitljivost, slijedeće podatke: a)na početku upotrebe lista svoje ime i prezime b)na početku i kraju upotrebe lista datum i mjesto c)registarsku oznaku vozila koje mu je dodijeljeno i to prije prve vožnje upisano na tom listu, i u slučaju promjene vozila tokom upotrebe lista d)stanje brojača kilometara i to na početku prve vožnje upisane na listu, na kraju zadnje vožnje upisane ne listu i u slučaju promjene vozila tokom radnog dana (brojčanik kilometara prethodnog vozila i brojač kilometar novog vozila) e)vrijeme svake promjene vozila (3)Zapisni listovi moraju u normalnim uvjetima skladištenja biti dobro čitljivi najmanje jednu punu godinu dana. (4)Trajanje zapisa zapisnog lista, bez obzira na njegov oblik, mora biti 24 sata. (5)Zapisni listovi moraju imati: a)plohu predviđenu isključivo za zapisivanje podataka brzine b)plohu predviđenu isključivo za zapisivanje podataka za dužinu pređenog puta vozila c)jednu ili više ploha za zapisivanje podataka koji se odnose na vrijeme upravljanja vozilom, druge vrste rada i pripravnosti te prekide rada i dnevnog odmora d)poleđina zapisnog lista s ucrtanom podjelom od 0 do 24 sata za ručno upisivanje podataka vremena upravljanja vozilom, vrste rada, pripravnosti, prekida rada i dnevni odmor (6)Na svakom zapisnom listu moraju biti slijedeći podaci: a)ime i naziv proizvođača b)službena oznaka tipa zapisnog lista c)službena oznaka tipa tahografa u kojima se zapisni list može upotrebljavati d)gornja granica mjernog područja brzine izražene u km/h Član 60. (1)Na autobusima i teretnim motornim vozilima koja se prvi put registriraju u BiH, na autobusima i teretnim motornim vozilima koja sudjeluju u međunarodnom cestovnom saobraćaju u skladu sa Evropskim smjernicama 92/6/EEZ i 2001/11/EC i na motornim vozilima za prijevoz opasnih materija treba biti ugrađen ograničivač brzine. (2)Odredba iz stava (1) ovog člana odnosi se i na teretna motorna vozila i autobuse proizvedene poslije 1.1.1988. godine, a koja su po prvi put registrirana u BiH nakon 1.1.1999. godine. (3)Odredba iz stava (1) ovog člana odnosi se na teretna motorna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 12 t, odnosno na autobuse čija najveća dopuštena masa prelazi 10 t. (4)Brzina ograničena ograničivačem brzine ne smije biti veća od 90 km/h za teretna motorna vozila, odnosno 105 km/h za autobuse. (5)Ograničivačem brzine ne trebaju biti opremljeni teretna motorna vozila čija je maksimalna brzina jednaka ili manja od 90 km/h i autobusi čija je najveća brzina jednaka ili manja od 105 km/h. (6)Ograničivač brzine podliježe redovnoj provjeri ispravnosti svake godine gdje se utvrđuje usklađenost sa zahtjevima pravilnika ECE-R-89. (7)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. 9.Uređaji za odvođenje i ispuštanje ispušnih gasova Član 61. (1)Izlaz (izlazni otvor) ispušne cijevi uređaja za odvod i ispuštanje ispušnih plinova ne smije biti usmjeren u desnu stranu motornog vozila. (2)Na ispušnoj se cijevi iz stava (1) ovog člana mora nalaziti uređaj za prigušivanje zvuka ispušnih plinova koji se ne može isključiti osim za potrebe čišćenja. (3)Izlaz ispušne cijevi na radnim mašinama i specijalnim vozilima, namijenjenim za trajnu upotrebu u naseljenim mjestima, mora biti ugrađen i izveden na najvišoj tački vozila. 10.Uređaji za spajanje vučnog i priključnog vozila Član 62. (1)Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila, osim kod motocikla s bočnom prikolicom, moraju biti postavljeni u uzdužnoj simetričnoj vertikalnoj ravnini vozila i izvedeni zglobno, tako da omogućuju pokretljivost uređaja u svim smjerovima u prostoru. (2)Osovinica uređaja za spajanje vučnoga i priključnog vozila pomoću koje se spaja vozilo mora imati osigurač koji onemogućuje, pri normalnoj upotrebi, razdvajanje spojenih vozila. (3)Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila moraju biti pričvršćeni za pojačani dio vučnog vozila. (4)Vertikalna simetrala kugle uređaja za spajanje putničkog automobila i priključnog vozila najveće dozvoljene mase do 3,5 t mora biti udaljena od zadnjeg kraja vozila minimalno 70 mm. Nadalje, horizontalna simetrala kugle uređaja za spajanje putničkog vozila i priključnog vozila najveće dozvoljene mase do 3,5 t ne smije biti udaljena od podloge više od 350 mm u slučaju opterećenja vozila do svoje najveće dopuštene mase. (5)Kuka na putničkom vozilu u slučaju kad ne vuče priključno vozilo i kada se rastavi na pričvrsnom mjestu, ne smije da izlazi izvan gabarita vozila. (6)Odredba stava (5) primjenjuje se od 1.1.2009. godine i to: a)za novoproizvedena putnička vozila i b)za putnička vozila kod kojih se uređaj (kuka) naknadno ugrađuje. 11.Uređaji za pogon vozila na alternativna goriva (gas) Član 63. (1)Alternativna goriva koja se već koriste u BiH ili su u izgledu da se koriste u bliskoj budućnosti za pogon motornih vozila su: a)tečni naftni gas (propan butan) koji nosi skraćeni naziv LPG b)komprimirani prirodni gas sa uobičajenim skraćenim nazivom CNG (2)Uređajima i opremom za pogon motornih vozila gasom smatraju se: a)rezervoar gasa b)armatura rezervoara gasa c)pročišćavač gasa d)isparivač gasa (za LPG) e)regulator pritiska f)gasni ventil g)priključak za pražnjenje (samo za CNG) h)ventil tečnog goriva (benzina ili dizelskoga goriva) i)vodovi za gas visokog pritiska j)vodovi za gas niskog pritiska k)vodovi za sredstva za grijanje l)električni uređaji i instalacije, m)priključak za punjenje rezervoara gasom. Član 64. Dijelovi uređaja i opreme iz člana 63. ovoga Pravilnika koji su u dodiru s gasom moraju biti izrađeni od materijala koji: a)ne stvara zapaljive smjese b)je otporan na djelovanje gasa c)ne mijenja hemijska svojstva gasa. Član 65. (1)Uređaji i oprema iz člana 63. stav (2) tačke a) i b), osim onih navedenih u članu 69. stav (1) tačka c), te tačke c), f), g), i), j), ovoga Pravilnika moraju biti konstruirani i izrađeni za radne tem per a ture od -20 °C do 80 °C, a oni iz tačaka d) i e) za radne tem per a ture od -20 °C do 120 °C. (2)Uređaji i oprema iz stava (1) ovog člana, osim onih iz člana 63. stav (2) tačka j) ovoga Pravilnika, ispituju se za LPG na ispitnom pritisku od 3 MPa (30 bar), odnosno uređaji i oprema za CNG na ispitnom pritisku od 30 MPa (300 bar). Rezervoar gasa ispituje se ispitnim pritiskom hladnom vodom. (3)Uređaji i oprema iz stava (1) ovog člana, osim onih iz člana 63. stav (2) tačka j) ovog Pravilnika, moraju biti tipski ispitani te imati važeće tipsko odobrenje. (4)Dokumentaciju o tipskom ispitivanju iz stava (3) ovog člana dužna je pribaviti servisna radionica koja ugrađuje uređaje i opremu za pogon motornih vozila gasom. Član 66. (1)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom iz člana 63. stav (2) tačka b), osim cijevi za prozračivanje navedenih u članu 69. stav (1) tačka c), te uređaji i oprema iz člana 63. stav (2) tačke c), d), e), f) i g) moraju biti na vidljiv i trajan način označeni brojem tipskog odobrenja i nazivom firme - proizvođača. (2)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom iz člana 63. stav (2) tačke d) i e) ovog Pravilnika osim oznaka iz stava (1) ovog člana moraju imati i trajno utisnut tvornički broj (serijski broj proizvoda) te moraju imati ispravu u koju je upisan serijski broj tog uređaja i kojom se potvrđuje da je taj uređaj ispitan (izjava o saobraznosti). (3)Rezervoar gasa iz člana 63. stav (2) tačka a) ovoga Pravilnika mora imati trajno upisane slijedeće podatke: a)naziv proizvođača b)tvornički broj c)godinu izrade d)naziv gasa kojim se puni (LPG ili CNG) e)zapreminu prazne posude u litrama (l) f)datum (mjesec i godina) posljednjeg obavljenoga pregleda i ispitivanja od strane inspekcije nadležne za posude pod pritiskom g)žig inspekcije nadležne za posude pod pritiskom kao dokaz o uspješno obavljenom pregledu i ispitivanju h)za LPG: najveću dopuštenu masu punjenja (kg) i)za CNG: najveći dopušteni pritisak punjenja (MPa odnosno bar). (4)Ako je rezervoar gasa iz člana 63. stav (2) tačka a) ovog Pravilnika homologirani rezervoar mora imati trajno upisane podatke u skladu sa odredbama odgovarajućeg ECE pravilnika. 12.Osnovni zahtjevi za pojedine dijelove uređaja za gas Član 67. (1)Rezervoar gasa, koji se ugrađuje u motorno vozilo na pogon gasom, se u smislu zakonskih odredbi i odredbi posebnih propisa smatra posudom pod pritiskom. (2)Rezervoar gasa izrađen u Bosni i Hercegovini koji se prvi put ugrađuje u motorno vozilo na pogon s gasom mora imati pozitivan nalaz nadležne inspekcije za posude pod pritiskom. Član 68. (1)Rezervoar gasa izrađen u inozemstvu mora udovoljavati ovim uvjetima: a)da za rezervoar postoji dokumentacija o potvrđivanju s pripadajućim izvještajem o ispitivanju i tehničkim opisom (u daljnjem tekstu: potvrdna dokumentacija) ovjerena od nadležne službe zemlje proizvođača, b)da su na rezervoaru utisnuti propisani podaci i žig nadležne službe zemlje proizvođača, c)da je po potrebi učinjena provjera konstrukcije, proizvodnje i proračun čvrstoće prema važećim propisima; nadležna inspekcija za posude pod pritiskom potvrdit će valjanost potvrdne dokumentacije iz tačke 1. ovoga stava, d)da nadležna inspekcija za posude pod pritiskom potvrdi da je obavljeno uspješno ispitivanje rezervoara ispitnim pritiskom hladnom vodom; o ispitivanju se izdaje nalaz, a na posudu se utiskuje žig te godina i mjesec ispitivanja. (2)Za nova ili rabljena motorna vozila pogonjena gasom koja se nabave u inozemstvu, potrebno je prije registriranja izvršiti identificiranje, pregled potvrdne dokumentacije iz stava (1) tačka a) ovoga člana te po potrebi rezervoar gasa izvaditi i ispitati ga na ispitni pritisak hladnom vodom prema stavu (1) tačka d) ovoga člana. (3)Rezervoar gasa koji nije stariji od sedam godina te koji nema potvrdnu dokumentaciju iz stava (1) tačka a) ovoga člana, ali ima propisane oznake, može se upotrebljavati uz uvjete: a)izrade tehničke dokumentacije prema uputama nadležne inspekcije za posude pod pritiskom, b)obavljenog ispitivanja ispitnim pritiskom prema stavu (1) tačka d) ovoga člana. (4)Rezervoar gasa stariji od sedam godina, koji do tada nije pregledala i ispitala nadležna inspekcija za posude pod pritiskom, ne može se upotrebljavati. (5)Rezervoar gasa koji je izrađen i odobren, to jest označen prema odgovarajućem ECE pravilniku može se ugraditi u vozilo bez prethodnog ispunjavanja uvjeta iz stava (1) ovog člana ako od datuma proizvodnje do ugradnje u vozilo nije prošlo više od dvije godine. Član 69. (1)Armatura rezervoara gasa iz člana 63. stav (2) tačka b) se sastoji od: a)ventila rezervoara gasa b)sigurnosnih uređaja c)zaštitnog kućišta armature rezervoara gasa odnosno zaštitnog kućišta rezervoara gasa s pripadnom armaturom rezervoara gasa (gasonepropusno kućište s cijevima za prozračivanje, koje može biti izvedeno i kao zaštita od mehaničkog oštećenja) d)nepovratnog ventila između priključka za punjenje i rezervoara gasa e)ventila između priključka za punjenje i rezervoara gasa, te ventila između priključka za pražnjenje i rezervoara gasa f)pokazivača količine gasa za LPG, odnosno mjerača pritiska za CNG. (2)Između rezervoara gasa i uređaja iz stava (1) tačke a) i b) ovoga člana, ne smije biti ugrađen nikakav uređaj koji može onemogućiti funkciju navedenih uređaja. (3)Uređaj iz stava (1) tačka f) mora djelovati za vrijeme punjenja rezervoara gasom. Član 70. Ventil rezervoara gasa je uređaj koji se postavlja izravno na rezervoar gasa a služi za zatvaranje rezervoara u slučaju kad treba spriječiti neželjeno istjecanje gasa iz rezervoara. Član 71. (1)Sigurnosni uređaji na armaturi rezervoara gasa moraju spriječiti stvaranje prekomjernog pritiska u rezervoaru kao i prekomjerno istjecanje gasa iz rezervoara pri otvorenom ventilu rezervoara. Ti uređaji su: a)za LPG: 1.ograničivač protoka, 2.uređaj za osiguranje protiv previsokog pritiska; b)za CNG: 1.ograničivač protoka, 2.uređaj za osiguranje protiv previsokog pritiska, 3.uređaj protiv prekoračenja tem per a ture u slučaju požara. (2)Ograničivač protoka je sigurnosni uređaj koji, pri lomu cijevi za odvod gasa, mora smanjiti količinu gasa koji će istjecati na najviše 10% od najvećega mogućeg protoka gasa. (3)Uređaj za osiguranje protiv previsokog pritiska u rezervoaru je sigurnosni uređaj koji mora u rezervoaru gasa spriječiti stvaranje pritiska većeg od 3 MPa (30 bar), odnosno 2,5 MPa (25 bar) ugrađenim na vozilima prije stupanja na snagu ovog Pravilnika kod LPG-a i pritiska većeg od 30 MPa (300 bar) kod CNG-a. (4)Uređaj protiv prekoračenja tem per a ture u slučaju požara je sigurnosni uređaj koji mora ispustiti gas iz rezervoara gasa u atmosferu ako temperatura sigurnosnih elemenata u ovom uređaju dostigne 100 °C ± 5 °C (kod potpuno čeličnih rezervoara 125 °C ± 5 °C). Ovaj uređaj treba izvesti tako da kad bude aktiviran ne dopusti da pritisak u rezervoaru gasa poprimi vrijednosti veće za 10% od ispitnog pritiska rezervoara. (5)Sigurnosni uređaji na armaturi rezervoara gasa i ventil rezervoara gasa mogu biti konstruirani i izvedeni tako da čine jednu cjelinu. Član 72. (1)Zaštitno kućište ar ma ture rezervoara gasa odnosno zaštitno kućište rezervoara gasa s pripadnom armaturom rezervoara gasa mora spriječiti moguće propuštanje gasa iz dijelova ar - ma ture rezervoara u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik. (2)Zaštitno kućište gasa iz stava (1) ovoga člana je gasonepropusno kućište koje mora biti konstruirano, izvedeno te ispitano na nepropusnost pri pritisku od 10 kPa (0,1 bar). (3)Zaštitno kućište gasa iz stava (1) ovoga člana, i dijelovi ar - ma ture koje ono štiti, moraju biti dodatno zaštićeni ako postoji opasnost njihova mehaničkog oštećenja. Član 73. Nepovratni ventil između priključka za punjenje i rezervoara gasa je uređaj koji mora spriječiti povratno strujanje gasa iz rezervoara gasa prema priključku za punjenje. Član 74. (1)Ventil između priključka za punjenje i rezervoara gasa, te ventil između priključka za pražnjenje (ako je ugrađen) i rezervoara gasa moraju biti izvedeni tako da za vrijeme punjenja rezervoara gasom onemoguće dotok gasa u isparivač, odnosno reg u la tor pritiska te u priključak za pražnjenje gasa. Kad se rezervoar ne puni gasom ti ventili moraju omogućiti normalni dotok gasa u isparivač, odnosno reg u la tor pritiska. U slučaju potrebe, ti ventili moraju omogućiti pražnjenje gasa iz gasnih vodova i uređaja preko priključka za pražnjenje. (2)Ventili iz stava (1) ovoga člana mogu biti izvedeni u zajedničkom kućištu kao višesmjerni ventil. Član 75. (1)Pokazivač količine gasa za LPG u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji pokazuje količinu gasa u rezervoaru gasa. (2)Mjerač pritiska za CNG pokazuje pritisak CNG u rezervoaru gasa. Član 76. Pročišćavač gasa u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji sprječava prolaz nečistoće iz rezervoara gasa prema drugim uređajima. Član 77. Isparivač gasa u smislu ovog Pravilnika je uređaj u kojem LPG isparava i prelazi iz tečnog u gasovito stanje pod utjecajem toplote. Član 78. (1)Reg u la tor pritiska u smislu ovog Pravilnika je uređaj u kojem se smanjuje pritisak gasa s pritiska u rezervoaru i podešava na radni pritisak koji odgovara stvaranju smjese pogodne za rad motora. (2)Kao reg u la tor pritiska smije se upotrijebiti samo uređaj s membranama. (3)Ako je reg u la tor pritiska izveden kao višestepeni, prvi stupanj se ispituje na pritisak prema odredbi iz člana 65. stav (2) ovoga Pravilnika, a ostali stupnji na dvaput veći pritisak od radnog pritiska. (4)Reg u la tor pritiska mora biti izveden tako da gas ne istječe iz regulatora kad mo tor ne radi, odnosno kad se gas ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora. Član 79. Ventil za gas u smislu ovog Pravilnika je uređaj koji prekida dovod gasa iz rezervoara gasa u isparivač gasa i reg u la tor pritiska kad mo tor ne radi, odnosno kada se gas ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora. Član 80. Priključak za pražnjenje, ako je ugrađen, je uređaj koji u slučaju potrebe služi za pražnjenje gasa iz vodova i uređaja koji se nalaze iza ventila rezervoara gasa. Član 81. Ventil tečnog goriva je u smislu ovog Pravilnika uređaj koji, za vrijeme dok se mo tor opskrbljuje gasom kao pogonskim gorivom, zatvara dotok drugih vrsta goriva (benzina, dizelskoga goriva) u uređaj za opskrbljivanje motora gorivom. Član 82. (1)Vodovi za gas visokoga pritiska u smislu ovog Pravilnika su svi cijevni vodovi od daljinskog priključka za punjenje rezervoara do rezervoara gasa te od rezervoara gasa do isparivača gasa, odnosno do regulatora pritiska. Cijevi te dijelovi za njihovo spajanje smiju se upotrebljavati kao vodovi za gas visokoga pritiska samo ako su konstruirani i izvedeni najmanje za ispitni pritisak rezervoara gasa. (2)Materijal vodova za gas visokog pritiska je čelik ili bakar, a materijal dijelova za spajanje je čelik ili legure bakra. Član 83. Vodovi za gas niskog pritiska u smislu ovog Pravilnika su svi vodovi od regulatora pritiska do motora. Član 84. Vodovi za sredstva za grijanje u smislu ovog Pravilnika su svi vodovi koji povezuju isparivač gasa i reg u la tor pritiska s uređajem za hlađenje motora ili drugim odgovarajućim izvorom toplote. Član 85. Električni uređaji i instalacije u smislu ovog Pravilnika su uređaji i dijelovi za spajanje koji električne i elektroničke dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom napajaju električnom energijom potrebnom za njihov ispravan rad. Član 86. Priključak za punjenje je uređaj koji omogućuje punjenje rezervoara gasa samo određenom vrstom gasa i pod određenim pritiskom prema izvedbi rezervoara gasa. 13.Osnovni zahtjevi pri ugradnji uređaja za gas Član 87. (1)Ugradnju uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom te popravak i održavanje istih smije obavljati samo servisna radionica. (2)Servisna radionica koja ugrađuje uređaje i opremu za pogon motornog vozila gasom, neposredno po ugradnji izdaje izjavu o obavljenoj ugradnji, čiji sadržaj utvrđuje stručna institucija. Izjava o obavljenoj ugradnji se izdaje u četiri primjerka, od čega servisna radionica zadržava jedan primjerak, ovlaštenoj organizaciji za certificiranje dostavlja jedan primjerak a vlasniku vozila dostavlja dva primjerka. Član 88. (1)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju se ugraditi u vozilo tako da se nalaze u granicama gabarita vozila u koje su ugrađeni, osim po visini koja ne smije biti veća od najveće dopuštene visine vozila. (2)Direktno zagrijavanje ispušnim gasovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom nije dopušteno. (3)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju biti ugrađeni tako da najmanja udaljenost od ispušnog uređaja iznosi 150 mm. Ako je taj razmak manji, ali ne manji od 75 mm, između se mora postaviti odgovarajuća čvrsta i trajna toplotna zaštita. (4)Uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju biti ugrađeni u vozilo tako da su oznake odnosno podaci iz člana 66., koji su utisnuti na njima, dostupni i lahko čitljivi pri tehničkom pregledu vozila. (5)Ako bi došlo do propuštanja na dijelovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom, tada ne smije postojati mogućnost da propušteni gas dođe u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, npr. vodovima zraka za grijanje ili vodovima zraka klima uređaja. (6)Progibi, uvijanja i vibracije vozila ne smiju imati nikakav nepovoljan utjecaj na dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom kao i na dijelove njihova pričvršćenja. (7)Pričvršćenja ne smiju biti izvedena s oštrim bridovima i ne smiju biti takva da mogu oštetiti dijelove uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom. U slučaju da pri neposrednom dodiru metalnih dijelova postoji mogućnost korozije treba upotrijebiti međuslojeve za sprječavanje korozije. (8)Rezervoar gasa i drugi uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom moraju biti ugrađeni u vozilo tako da su zaštićeni od mehaničkih oštećenja, korozije i insolacije. Po potrebi treba postaviti zaštitu od udara kamenja i zaštitu da se ne gazi po njima, npr. u blizini vrata. Pristup rezervoaru gasa mora biti moguć samo vozaču tog vozila, punitelju i stručnim osobama koje obavljaju provjeru ili popravke na rezervoaru ili armaturi rezervoara. (9)Osim ugradnje, nikakvi drugi radovi na sigurnosnim uređajima ar ma ture rezervoara gasa nisu dopušteni. Član 89. (1)Ugradnja rezervoara gasa ne smije poremetiti stabilnost vozila ni dopuštena osovinska opterećenja. (2)Ako su ugrađena dva ili više rezervoara gasa za LPG, ventilima se mora osigurati pojedinaćno punjenje, odnosno pražnjenje rezervoara. (3)Rezervoar gasa i drugi uređaji i oprema za pogon motornih vozila gasom kod kojih postoji mogućnost propuštanja ne smiju se ugrađivati u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, ukoliko se ti uređaji ne smjeste u zaštitno gasonepropusno kućište koje sprječava mogući prodor gasa u prostor za vozača, putnike i prtljažnik, a koje je dostatno prozračivano i zaštićeno od mehaničkog oštećenja. (4)U zaštitnom gasonepropusnom kućištu ne smiju se nalaziti električni uređaji osim ako su izvedeni s protueksplozijskom zaštitom. Član 90. Rezervoar gasa mora se ugraditi u motorno vozilo tako da je osigurano: a)da ispušni gasovi ni direktno ni indirektno ne budu usmjereni na rezervoar, b)da gas iz uređaja za osiguranje protiv previsokog pritiska ili iz spojeva, ni direktno ni indirektno ne bude usmjeren na ispušnu cijev, u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, u prostor za motor, odnosno u smjeru mogućeg izvora električnog iskrenja, c)da je rezervoar gasa odgovarajućim štitnikom zaštićen od direktnog djelovanja sunčevih zraka, d)da gas iz rezervoara gasa za LPG može izlaziti samo u tečnom stanju, e)da kad se rezervoar gasa postavlja u predjelu poda vozila, rezervoar mora imati mehaničku zaštitu s prednje i stražnje strane u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila. Ta zaštita se izrađuje od čeličnog lima debljine najmanje 1 mm ili drugoga materijala odgovarajućih svojstava a postavlja se na razmaku od najmanje 10 mm od rezervoara; najniža tačka zaštite mora biti najmanje 10 mm niža od najniže tačke rezervoara i ne manje od 150 mm udaljena od kolovoza kad je vozilo pod punim opterećenjem, f)da se rezervoar gasa ne smije ugrađivati u predjelu motora niti ispred prednje osovine vozila, g)da rezervoar gasa bude udaljen od stražnje stijenke vozila odnosno vanjskoga ruba stražnjega branika vozila najmanje 200 mm, a ako je riječ o toroidalnom rezervoaru najmanje 100 mm koji, uz to,mora biti ugrađen vodoravno. Rezervoar gasa ne smije biti u dodiru s unutarnjom stranom stražnje stijenke vozila. Član 91. (1)Rezervoar gasa mora biti pričvršćen s najmanje dva držača, koji se nazivaju elementima pričvršćenja - pri čemu se za vezu ne smije upotrijebiti uže, tako da izdrže opterećenje od punog rezervoara pri ubrzanju od 50 m/s² u smjeru vožnje te suprotno i okomito na smjer vožnje u vodoravnoj ravnini, a u svim ostalim smjerovima 25 m/s². (2)Elementi pričvršćenja iz stava (1) ovog člana ne smiju rezervoar gasa oštećivati mehanički niti s njim u spoju korodirati; izmeđuðu rezervoara i elemenata pričvršćenja mora se postaviti elastičan materijal koji ne upija vlagu. Član 92. (1)Kad je rezervoar gasa smješten u prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, rezervoar odnosno uređaji iz člana 69. stav (1) ovoga Pravilnika, koji se nalaze na rezervoaru, moraju se smjestiti u zaštitno gasonepropusno kućište koje pruža dostatnu zaštitu od mehaničkog oštećenja, pouzdano sprječava mogućnost propuštanja gasa u unutarnjost vozila i koje je pomoću odgovarajućih otvora dostatno prozračivano radi sprječavanja nakupljanja gasa i stvaranja eksplozivne smjese sa zrakom. (2)Zaštitno gasonepropusno kućište rezervoara gasa i uređaja na njemu, iz prethodnoga stava, mora osigurati slobodan prostor između rezervoara i kućišta širine (visine) od najmanje 20 mm. (3)Pod štitnikom od direktnog djelovanja sunčevih zraka podrazumijeva se metalni ili njemu odgovarajući štitnik, koji pokriva barem gornju polovicu opsega rezervoara (luk od 180 °) na udaljenosti od najmanje 20 mm od rezervoara. (4)Kao dovoljno prozračivanje gasonepropusnog kućišta podrazumijeva se ulaz i izlaz zraka kroz cijevi za prozračivanje, iznutra glatke, promjera najmanje 25 mm. Instalacije koje se provode kroz cijevi za prozračivanje ne smiju smanjiti slobodni presjek tih cijevi za više od 20%. (5)Izlazni i ulazni otvori cijevi za prozračivanje iz stava (4) ovoga člana moraju biti tako postavljeni da njihovo zatvaranje nečistoćom tokom vožnje nije moguće. (6)Otvori za prozračivanje iz stava 5. ovoga člana moraju biti udaljeni od ispušnog uređaja najmanje 150 mm, a najmanje 75 mm ako je postavljen usmjerivač koji onemogućuje neposredno usmjerenje zraka za prozračivanje na ispušni uređaj, te se moraju nalaziti što dalje od svakog izvora iskrenja na vozilu. (7)Izlazni otvori za prozračivanje iz stava (1) ovoga člana za LPG moraju se po visini postaviti što niže, a otvori za CNG što više. (8)Prostor u koji je smješten rezervoar gasa mora biti na odgovarajući način prozračivan tako da se spriječi eventualno nastajanje natpritiska u odnosu na okoliš. Član 93. Sigurnosni uređaji na rezervoaru gasa moraju u potpunosti djelovati i kod zatvorenoga ventila rezervoara gasa. Član 94. (1)Priključak za punjenje mora svojom konstrukcijom i izvedbom omogućiti da se rezervoar gasa može puniti samo određenim gasom i dopuštenim pritiskom punjenja, koji odgovaraju konstrukciji rezervoara, te onemogućiti povratno strujanje gasa na nedopušten način. (2)Priključak za punjenje dio je voda za gas visokog pritiska i treba biti opremljen zaštitnom kapom. (3)Priključak za punjenje ne smije se nalaziti u prostoru za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik. (4)Priključak za punjenje LPG-om ne smije se nalaziti ni u motornom prostoru. (5)Prostor u kojem se nalazi priključak za punjenje mora biti dovoljno prozračivan. Član 95. (1)Priključak za pražnjenje ugrađuje se iza ventila rezervoara gasa (CNG), u svrhu mogućnosti pražnjenja vodova i uređaja iza ventila rezervoara gasa. Ispuštanje gasa u atmosferu nije dopušteno. (2)Ugradnja priključka za pražnjenje gasa mora biti takva da ne može doći do zamjene toga priključka s priključkom za punjenje i na njemu mora biti zaštitna kapa. Član 96. (1)Nepovratni ventili obavezno moraju biti ugrađeni između priključka za punjenje i rezervoara gasa. (2)Na mjesto navedeno u stavu (1) ovoga člana moraju se ugraditi dva međusobno neovisna nepovratna ventila ili jedan nepovratni ventil i jedan zaporni (ručni) ventil. Član 97. (1)Višesmjerni ventil je ventil koji se postavlja između priključka za punjenje, odnosno priključka za pražnjenje i rezervoara gasa. (2)Višesmjerni ventil izvodi se kao pojedinačan ventil ili kao više ventila koji osiguravaju djelovanje iz člana 75. ovoga Pravilnika. Član 98. (1)Mjerač pritiska za CNG mora se postaviti u blizini priključka za punjenje gasom i to tako da ga punitelj može lahko očitati. (2)Mjerač pritiska za CNG, osim onoga iz prethodnoga stava, treba ugraditi i u kabinu u vidnom polju vozača. Umjesto mjerača pritiska u kabinu se može ugraditi bilo koji in stru - ment koji će vozača obavještavati o količini gasa u rezervoaru, odnosno o određenoj najmanjoj količini gasa (rezervna količina gasa) u rezervoaru. (3)Prijenos signala na mjerač pritiska, odnosno in stru ment iz stava 2. ovoga člana mora biti takav da u slučaju njegova loma ne može doći do istjecanja gasa. (4)Pokazivač količine gasa za LPG treba pokazivati nivo LPG-a u rezervoaru gasa i mora spriječiti dalje punjenje ukapljenim gasom kad se napuni 80% zapremine rezervoara. (5)Ako se pokazivač količine (nivoa) gasa za LPG nalazi na rezervoaru gasa, njegovo očitanje mora biti moguće bez skidanja zaštitnog kućišta Član 99. Pročišćavač gasa postavlja se na vod između rezervoara gasa i gasnog ventila i učvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila. Član 100. (1)Isparivač gasa za LPG pričvršćuje se na unutarnju stranu karoserije vozila izvan prostora za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik. (2)Isparivač gasa ne smije se pričvrstiti ni na jedan dio vozila koji je na povišenoj temperaturi kad je u radnom stanju. Član 101. (1)Reg u la tor pritiska ugrađuje se u prostor u kojem je smješten mo tor, i to što bliže uređaju koji uvodi gas kao gorivo u mo - tor, a pričvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila. (2)Ako je reg u la tor pritiska izveden zajedno s isparivačem gasa, on se postavlja isto kao i reg u la tor pritiska bez isparivača. (3)Reg u la tor pritiska ne smije se pričvrstiti na mo tor vozila. Član 102. (1)Ventil za gas se ugrađuje na vod gasa visokog pritiska između pročišćavača gasa i isparivača gasa odnosno regulatora pritiska, a ugrađuje se na karoseriju ili na okvir vozila. (2)Komanda za uključivanje i isključivanje gasa mora se nalaziti vozaču na dohvat ruke. (3)Gasni ventil može biti ugrađen u istom gasonepropusnom kućištu s pročišćavačem gasa. U tom slučaju ugrađuje se isto kao i ventil gasa bez pročišćavača. (4)Gasni ventil može biti ugrađen u istom gasonepropusnom kućištu s isparivačem gasa, odnosno regulatorom pritiska. U tom slučaju ugrađuje se isto kao i isparivač gasa, odnosno reg u la tor pritiska. Član 103. (1)Vodovi za gas visokog pritiska izrađeni od bakrenih cijevi ne smiju se lemiti ni zavarivati već se mogu spajati dijelovima za spajanje izrađenim od legura bakra ili čelika. (2)Vodove za gas visokog pritiska izrađene od čeličnih cijevi treba spajati zavarivanjem ili rastavljivim cijevnim spojevima. Vijčani spojevi se dopuštaju samo ako proizvođač dokaže tlačnim ispitivanjima i garancijom kvaliteta da odgovaraju ovoj namjeni. (3)Vodovi za gas visokog pritiska moraju biti tako položeni (po mogućnosti u karoseriji ili zaštićeni okvirom vozila) da ne dolazi do vlastitih vibracija (npr. rezonancije) te da nema uzajamnog trljanja dijelova, posebno na mjestima provlačenja cijevi kroz otvore. Razmak između dva mjesta pričvršćenja smije biti najviše 600 mm; poluprečnici savijanja cijevnih vodova moraju biti prilagođeni materijalu i dimenzijama cijevi. (4)U prostoru za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, cijevni vodovi za gas ugrađuju se samo ako su posebno zaštićeni (cijev u cijevi i sl.), s tim što ta zaštita mora biti otporna na mehanička oštećenja a njeni otvori moraju biti na vanjskoj strani vozila. (5)Prije spoja s uređajem (gasnim ventilom, isparivačem, pročišćavačem i sl.) vod za gas mora imati kompenzacijsku zavojnicu koja omogućuje rastezanje. (6)Na vodovima za gas visokog pritiska ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećenja obavezno zamijeniti. Član 104. (1)Vodovi za gas niskog pritiska koji spajaju isparivač, odnosno reg u la tor pritiska s uređajem u kojem se stvara smjesa goriva i zraka za pogon motora ne smiju biti u dodiru s ispušnim uređajem, odnosno motorom, osim s uređajem za napajanje motora gorivom. Izvode se savitljivi a izvana trebaju biti opleteni kovinom. (2)Vodovi za gas niskog pritiska spajaju se navojem ili obujmicama. Spojevi moraju biti nepropusni. Obujmice moraju biti samokočne da ne dođe do nekontroliranoga popuštanja. (3)Na vodovima za gas niskog pritiska ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećenja obavezno zamijeniti. Član 105. (1)Vodovi za dovod sredstva za grijanje do isparivača gasa, odnosno regulatora pritiska izvode se kao savitljive cijevi koje moraju biti otporne na hemijske utjecaje radne tvari koja kroz njih protječe te moraju izdržati radni pritisak i temperaturu radne tvari. (2)Ovi vodovi se postavljaju tako da najkraćim putem bez oštrih uglova spajaju izvor toplote s isparivačem, odnosno regulatorom pritiska. Spojevi tih vodova osiguravaju se obujmicama. (3)Na vodovima za dovod sredstva za grijanje ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na drugi način oštećene vodove treba po uočavanju oštećenja obavezno zamijeniti. Član 106. (1)Ventil tečnog goriva ugrađuje se na vod goriva (benzina, dizelskoga goriva) ispred napojne pumpe. (2)Ventil tečnog goriva iz prethodnog stava neće se ugraditi ako se odabirom gasa kao pogonskoga goriva istovremeno isključi iz pogona dobava tečnog goriva uređaju za opskrbljivanje motora gorivom. Član 107. (1)Vodovi električne instalacije moraju biti odgovarajuće dimenzionirani i postavljeni tako da ne stvaraju trenje s podlogom na koju se polažu. Spojevi električnih vodiča moraju biti izvedeni tako da ne izazivaju iskrenje. (2)Električna instalacija mora biti osigurana taljivim osiguračem. Član 108. (1)U vozilu pogonjenom gasom mora se nalaziti tehnička uputa koja sadrži ova upozorenja: a)da je punjenje rezervoara gasa dopušteno samo: 1.određenim gasom (LPG-om, odnosno CNG-om), 1.na mjestima posebno predviđenima za opskrbu vozila gasom i osoblju koje je za to ovlašteno, 2.kad je mo tor isključen, 3.uz uvjet da se u vozilu ne nalaze osobe, 4.ako nije istekla valjanost redovnoga tehničkog pregleda vozila, b)da rezervoar gasa ne smije biti napunjen više od 80% njegove zapremine za LPG, odnosno više od 22 MPa (220 bar) za CNG, c)da nakon punjenja rezervoara gasom priključak za punjenje mora biti nepropusno zatvoren i zaštićen zaštitnim poklopcem, d)da ispravnost sigurnosnog ventila smiju provjeravati samo ovlaštene osobe, e)da vozilo na pogon gasom ne smije biti ostavljeno u prostoriji bez prozračivanja te da se u blizini tako ostavljenoga vozila ne smije upotrebljavati otvoreni plamen ili drugi izvori iskrenja. (2)Na vjetrobranu odnosno na stražnjem staklu kabine vozila s pogonom na gas mora se nalaziti naljepnica s oznakom upotrebljavanog gasa kao pogonskoga goriva. Sadržaj, oblik i dimenzije naljepnice prikazani su u Prilogu broj 1, koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Član 109. (1)Prije uvođenja vozila u zatvoreni radionički prostor, kao i prije izvođenja radova na motornom vozilu s gasnim pogonom, serviser odnosno osposobljeni ispitivač treba provjeriti istječe li gas iz gasnog uređaja. (2)Ako se provjerom utvrdi istjecanje gasa iz uređaja i opreme za pogon motornih vozila gasom, zatvaranjem ili pražnjenjem rezervoara gasa mora se otkloniti opasnost prije započinjanja daljih radova. (3)Prije započinjanja radova na vozilu pogonjenom gasom serviser mora ispitati koncentraciju gasa u radionici i po potrebi uključiti ventilaciju. (4)Koncentracija gasa u prostoru radionice i prostoru vozila ne smije prelaziti opasnu koncentraciju prema članu 2. ovog Pravilnika. (5)Nikakvi radovi, npr. rezanja, zavarivanja i slično, na rezervoaru gasa nisu dopušteni bez odobrenja inspekcije nadležne za posude pod pritiskom. Član 110. Ministarstvo će definirati bliže odredbe koje se odnose na: a)Uvjete koje moraju zadovoljiti servisne radionice koje vrše ugradnju uređaja za gas u vozila ili održavanje i servisiranje vozila pogonjenih gasom, b)Stručnu spremu i načina dodatne obuke servisera koji vrše ugradnju uređaja za gas u vozila, c)Način izdavanja odobrenja servisnim radionicama da mogu ugrađivati, održavati i servisirati vozila pogonjena gasom, d)Uvjete koje moraju zadovoljiti uvoznici opreme za gas, e)Način izdavanja odobrenja uvoznicima opreme za gas, f)Način prometa dijelovima uređaja za gas, g)Slučajevi u kojima se mogu izgubiti dobivena odobrenja. 14.Ostali uređaji od posebnog značaja za sigurnost saobraćaja Član 111. (1)Karoserija motornog i priključnog vozila mora biti urađena i izvedena tako da po svojoj konstrukciji, kvaliteti i vrsti materijala, kao i opremljenosti, odgovara namjeni vozila i osigurava sigurnost vozača, putnika i robe za vrijeme vožnje. (2)Stražnja strana karoserije autobusa kojima se vrši prijevoz osoba u gradskom i prigradskom saobraćaju, te trolejbusa i njihova pripadajuća oprema, moraju biti izvedene na taj način kako bi se spriječilo penjanje i držanje tokom vožnje. (3)Prednja i stražnja strana autobusa u kom se vrši prijevoz djece mora biti označena oznakama datim u Prilogu broj 2., koji je sastavni dio ovog Pravilnika. (4)Stepenice na vozilima kojima se vrši prijevoz putnika moraju biti takve da osiguravaju siguran ulaz i izlaz putnika. (5)Rubovi izbočenih dijelova i ukrasnih predmeta na prednjem dijelu vozila ne smiju biti oštri. Ako postoji ukrasna figura na gornjoj površini prednjeg dijela vozila, ona mora biti elastično pričvršćena za vozilo. (6)Lahki motocikl, lahki tricikl i četverocikl, motocikl, tricikl i četverocikl mora imati ugrađene i izvedene oslonce za noge vozača s obiju strana, a motocikl sa sjedalom za putnika mora imati ugrađen držač i ugrađene oslonce za noge putnika s obje strane motocikla. Član 112. (1)U autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima kojima se prevoze putnici u stojećem stavu, slobodna površina namijenjena za jedno mjesto za stajanje mora iznositi najmanje 0,15 m², a za gradske autobuse 0,125 m². (2)Unutarnji prostor kabine za vozača i prostor za putnike moraju biti opremljeni tako da pod normalnim uvjetima u vožnji ili za vrijeme mirovanja vozila vozač, odnosno putnici u vozilu ne mogu biti ozlijeđeni. Pribor, alat, uređaji i oprema moraju biti dobro pričvršćeni. (3)Prostor za vozača i putnike u motornim i priključnim vozilima mora imati unutarnju rasvjetu. (4)Otvor za punjenje rezervoara gorivom ne smije se nalaziti u prostoru za vozača ili u prostoru za putnike. Član 113. (1)Vrata na autobusu, trolejbusu i priključnim vozilima za prijevoz više od 23 putnika moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dvoja vrata na desnoj strani tih vozila na taj način da se onemogući njihovo nenamjerno otvaranje za vrijeme vožnje i spriječi povreda putnika kao i mogućnost eventualnog ispadanja iz vozila. (2)Pomoćna vrata za izlaz putnika u slučaju opasnosti na autobusu, trolejbusu i priključnim vozilima moraju biti uređena i izvedena na lijevoj strani vozila, na mjestu koje je putnicima pristupačno u slučaju opasnosti, s tim da njihova širina ne smije iznositi manje od 0,6 m, a visina manje od 1,2 m. Konstrukcija pomoćnih vrata mora biti takva da se ne mogu nenamjerno otvoriti. (3)Na autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima za prijevoz putnika ne moraju biti izvedena pomoćna vrata, ako s obiju bočnih strana ovih vozila imaju najmanje po jedno okno dimenzija 0,8 m × 0,6 m i ako su ta okna prikladna za izlaz u slučaju opasnosti. Navedena okna moraju imati natpis da služe u slučaju opasnosti. (4)Ako bočna vrata na motornim vozilima prilikom otvaranja izlaze izvan gabarita vozila, moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarke vrata postavljene prema prednjem dijelu vozila. U slučaju dvostrukih vrata, vrata koja se prva otvaraju moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarku vrata postavljenu prema prednjem dijelu vozila. Član 114. (1)Brave na vratima moraju biti dvostupne i ugrađene i izvedene tako da drugi stupanj brave sprječava otvaranje vrata, ako nisu potpuno zatvorena. Brave moraju imati napravu kojom se osiguravaju tako da se lahko učvrsti sigurnosni položaj. Brave na vratima koja se nalaze pored vozača, kao i brave na vratima teretnih motornih vozila, ne moraju biti osigurane na ovakav način. (2)Vrata, poklopci i druge vrste zatvarača na otvorima zatvorenih karoserija, čiji su slobodni otvori veći od minimalnih dimenzija za ulaz jedne osobe, moraju biti izvedeni tako da se mogu otvoriti i s unutrašnje strane. (3)Poklopci na svim vanjskim stranama motornih i priključnih vozila moraju biti izvedeni, odnosno osigurani tako da se ne mogu sami otvoriti za vrijeme vožnje, pa ni pri jačim potresima. Član 115. (1)U autobusima i priključnim vozilima za prijevoz putnika mora postojati uređaj za prozračivanje. (2)Prostor zatvorenih karoserija namijenjen vozaču i putnicima mora biti izgrađen tako da je osiguran od prodora i gomilanja gasova štetnih za zdravlje ljudi. Član 116. (1)Akumulator na vozilu mora biti dobro pričvršćen u svojem ležištu i mora imati odgovarajući vanjski odušak izvan prostora za vozača i putnike, osim akumulatora koji su izvedeni tako da ne isparavaju. (2)Autobusi i trolejbusi s više od 25 mjesta kojima se prevoze putnici moraju na glavnom kablu električne instalacije imati sklopku kojom se isključuju svi strujni krugovi u vozilu osim tahografa ili euro-tahografa koji se mora posebnim vodovima spajati na akumulatore. Ručica sklopke mora biti na dohvatu ruke vozača. Član 117. Prednja sjedala i nasloni tih sjedala u putničkim automobilima koji su pokretni moraju imati osigurače za učvršćenje. Član 118. Kabina za vozača na motornim vozilima mora udovoljavati slijedećim uvjetima: a)da u pogledu dimenzija, vidljivosti, stupnja vibracije, izolacije od buke, grijanja, zračenja i zabrtvljenosti mora udovoljavati uvjetima koji osiguravaju normalan rad vozaču i njegovim pomoćnicima; b)sjedalo vozača mora biti široko najmanje 0,45 m i po svojoj konstrukciji i materijalu od kojega je izrađeno omogućavati vozaču udobno sjedenje za upravljačem; c)zastakljene površine kabine vozača trebaju omogućiti potpunu prozirnost i preglednost bez bilo kakvih uočljivih krivljenja objekata koji se vide kroz vjetrobransko staklo, koja neće unositi zabunu u bojama koja se koriste za rad semafora (svjetlećih znakova) i ostalih znakova u saobraćaju i koja će u slučaju eventualnog loma omogućiti vidljivost ceste i pružiti mogućnost sigurnog zaustavljanja. d)zastakljene površine trebaju smanjiti moguće povrede vozača i putnika na što je moguće manju mjeru, te biti otporne na sve atmosferske i temperaturne uvjete, hemijska djelovanja, sagorijevanje i abraziju. Član 119. (1)Uređaji za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobrana i uređaji za grijanje i provjetravanje na motornom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se njihovom upotrebom osigura i omogući potrebna vidljivost kroz vjetrobran te unutarnje grijanje i provjetravanje prostora za vozača i putnike. (2)Otvori za ulazak zraka u kabinu za vozača koji su u sastavu uređaja za grijanje i provjetravanje moraju biti izvedeni tako da se onemogući zagađivanje zraka ispušnim gasovima i prašinom što ih uzrokuje samo vozilo. (3)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 120. (1)Gume na vozilima moraju odgovarati dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, ovisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretanja vozila i najvećem dopuštenom opterećenju osovina na kojima su gume postavljene. (2)Gume na istoj osovini vozila moraju biti jednake po dimenzijama, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti (zimske, ljetne), konstrukciji (radijalne, dijagonalne, itd.) i marki (proizvođaču) i tipu. (3)Dubina utora na gaznoj površini mora biti viša od tvornički dopuštene dubine označene posebnim oznakama postavljenim u utoru gume koje definiraju istrošenost gume. U slučaju da pomenute oznake ne postoje najmanja dopuštena dubina je 1,6 mm za putnička vozila, odnosno 2 mm za autobuse i teretna vozila. (4)Na naplatku rezervnog točka ne mora se nalaziti guma iste vrste, konstrukcije, marke i tipa. (5)Protektirane (obnovljene) gume koje se koriste na registriranim vozilima u BiH nakon 1.1.2008. godine na bočnoj strani gume moraju imati oznaku "RE TREAD" i šifru kad je izvršeno obnavljanje (na primjer "2506" što znači da se radi o 25 sedmici 2006. godine). Protektirane (obnovljene) gume moraju posjedovati homologacijsku dokumentaciju. (6)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 121. (1)Blatobrani na motornim i priključnim vozilima koja mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, osim na terenskim i teretnim vozilima koja se automatski istovaruju (samoistovarna kola), moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih točkova. (2)Točkovi skupa vozila na prvoj osovini priključnog vozila ne moraju s prednje strane biti pokriveni blatobranima. Gornja četvrtina prečnika zadnjih točkova tegljača s poluprikolicom ne mora biti pokrivena blatobranima. Blatobrani višeosovinskih vozila mogu biti zajednički za skup točkova na istoj strani vozila. (3)Blatobrani moraju biti postavljeni tako da pokrivaju širinu točka vozila. Blatobrani ne smiju imati oštre rubove. Položaj i veličina blatobrana moraju biti takvi da sprječavaju odbacivanje blata. Na opterećenom vozilu, osim kod bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla blatobran mora pokrivati najmanje gornju trećinu prečnika točka s prednje strane točka i najmanje polovinu prečnika točka sa zadnje strane točka. (4)Na motornim vozilima koja ostavljaju jedan trag prednji blatobran mora pokrivati točak u luku najmanje od 15° ispred vertikale povučene kroz osovinu prednjeg točka. Član 122. (1)Branici na putničkim automobilima i kombiniranim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni na prednjoj i stražnjoj strani vozila, a na drugim motornim vozilima s četiri ili više točkova najmanje na prednjoj strani tih vozila. (2)Branici ne smiju imati oštre rubove i moraju biti postavljeni tako da čine najizbočenije dijelove vozila, osim ako vozilo ima ugrađenu nerastavljivu kuku (euro kuka) za vuču priključnih vozila. (3)Na teretnim vučnim i priključnim vozilima koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1985. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t mora biti ugrađen zaštitnik od podlijetanja sa zadnje strane vozila koji treba da zadovoljava slijedeći uvjete: a)odstojanje od kolovoza do donjeg ruba zaštitnika po čitavoj dužini zaštitnika od podlijetanja ne smije biti veće od 550 mm, b)zaštitnik od podlijetanja mora biti postavljen što je moguće bliže zadnjem kraju vozila, ali ne više od 500 mm. c)širina zaštitnika od podlijetanja ne smije biti veća od širine zadnje osovine niti uža od 100 mm s jednog i drugog kraja vozila, d)bočni krajevi zaštitnika od podlijetanja ne smiju biti povijeni prema nazad, niti smiju imati oštre rubove, e)zaštitnik od podlijetanja treba da bude tako konstruiran da ima nekoliko mjesta na kojim je pričvršćen na vozilo. Pričvršćenja zaštitnika od podlijetanja moraju biti tako izvedena da osiguraju nepromijenjen položaj zaštitnika od podlijetanja i u slučaju nenamjernog nastojanja promjene njegovog položaja, (4)Na teretnim vučnim i priključnim vozilima koja su prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1997. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t moraju biti ugrađeni zaštitnici od podlijetanja sa bočne strana vozila koji treba da zadovoljava slijedeće uvjete: a)mjesto postavljanja je prazan prostor ispod tovarnog prostora na dužini između točkova pojedinih osovina, izuzev poluprikolica kod kojih se dužina određuje kao rastojanje od stopa za oslanjanje do točkova prve osovine poluprikolice, b)izrađuje se od neprekidne ravne površine iz jedne ili više horizontalnih ploča ili kombinacije ploča i površina koje treba da čine kontinualan zaštitni subjekt, c)ne smije povećati ukupnu širinu vozila, a vanjski dio ne smije biti uvučen više od 120 mm mjereno od najšireg dijela vozila. Njegov prednji kraj može biti povijen unutra, d)vanjski dio površine mora biti gladak i što je moguće više kontiunalno postavljen od prednjeg ka zadnjem dijelu vozila, e)svi dijelovi (vijci, zakovice i dr.) ne smiju stršiti više od 10 mm izvan površine zaštitnika, pri čemu se mora osigurati njihova glatkoća i zaobljenost, (5)Odredbe stava (4) ovog člana se ne primjenjuju na vučna vozila namijenjena za obavljanje prometa u šumarstvu i poljoprivredi, tegljače i prikolice sa jednom osovinom namijenjene za prijevoz dugih tereta, kao i na vozila kod kojih postavljanje zaštitnika od podlijetanja sa zadnje strane onemogućava njegovu radnu funkciju (kiperi, itd.). (6)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 123. (1)U putničkim vozilima prvi put registriranim u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1977. godine, moraju postojati sigurnosni pojasevi i njihovi priključci najmanje u prvom redu sjedala. Bočna sjedala u prvom redu sjedala moraju imati sigurnosne pojaseve na tri tačke vezivanja, a srednje sjedalo u prvom redu sjedala može imati sigurni pojas najmanje u dvije tačke vezivanja. (2)Putnička i kombinirana vozila, kao i lahki četverocikli s kabinom koji se prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1.1.1999. godine moraju imati ugrađene sigurnosne pojaseve i njihove priključke na svim sjedalima u vozilu. Sigurnosni pojasevi moraju biti u tri tačke, dok srednje sjedalo može biti opremljeno sa sigurnosnim pojasom u dvije tačke. Svi sigurnosni pojasevi i njihovi priključci moraju posjedovati homologacijski dokument. (3)Dječja sjedala koja se postavljaju u putničko i kombinirano vozilo moraju posjedovati homologacijski dokument i postavljaju se na zadnje sjedalo prema preporukama proizvođača dječjeg sjedala. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Policijske agencije u Bosni i Hercegovini, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 124. (1)Nasloni za glavu u putničkim vozilima koja se registriraju po prvi put u BiH od 1.1.2008. godine moraju biti ugrađeni i izvedeni na svim sjedalima koja su opremljena sigurnosnim pojasom sa vezivanjem u tri tačke. (2)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 125. Motorna vozila registrirana u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1991. godine moraju imati na svojoj prednjoj strani priključak za vuču. Član 126. (1)Putnička i kombinirana vozila prvi put registrirana u Bosni i Hercegovini od 1.1.1980. godine, moraju imati uređaj za osiguranje vozila od neovlaštene upotrebe ugrađen i izveden tako da spriječi okretanje točka upravljača ili pomicanje ručice mjenjača, ili da djeluje na sistem prijenosa snage i spriječi okretanje pogonskih točkova (osim sistema kočenja) ili da ima poseban sistem kojim se sprječava puštanje motora u rad. (2)Motocikli, tricikli i četverocikli moraju imati uređaj za osiguranje vozila od neovlaštene upotrebe. (3)Uređaj iz stava 1. ovog člana mora biti stalno ugrađen u vozilo i izveden tako, da se ne može uključiti kad je vozilo u pokretu. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. POGLAVLJE IV. UREĐAJI NA TRAKTORIMA I NJIHOVIM PRIKOLICAMA Član 127. (1)Odredbe o uređajima na traktorima odnose se samo na one vrste traktora koji na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h i koji imaju dvije osovine i točkove s gumama (u nastavku teksta: traktor). (2)Na traktore koji na ravnoj cesti razvijaju brzinu kretanja veću od 30 km/h odgovarajuće se primjenjuju odredbe člana od 5. do 62., te od 111. do 126. ovog Pravilnika. Član 128. (1)Radna i parkirna kočnica na traktoru moraju biti ugrađene i izvedene tako da ispunjavaju uvjete iz člana 17. stav (1) ovog Pravilnika. (2)Radni kočni sistem na traktoru može biti ugrađen i izveden samo na jednoj osovini pod uvjetom da je sila kočenja podjednako raspoređena na oba točka te osovine. Član 129. (1)Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na traktorima, u smislu ovog Pravilnika su: a)svjetla za osvjetljavanje puta na prednjoj strani vozila s kratkim svjetlom; b)poziciona svjetla; c)stop-svjetla; d)katadiopteri; e)pokazivači smjera; f)svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske tablice. (2)Za kratka svjetla za osvjetljavanje ceste, poziciona svjetla, stop-svjetla, katadioptere, pokazivače smjera i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske tablice iz stava (1) ovog člana vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima ovog Pravilnika. (3)Ako su na traktoru ugrađena dodatna svjetla (dugo svjetlo, prednje i stražnje maglenke, svjetlo za vožnju unatrag itd.), za njih vrijede uvjeti predviđeni za takva svjetla u ovom Pravilniku. Član 130. Na traktorima prvi put registriranim u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1983. godine mora biti ugrađena sigurnosna kabina ili takav okvir da štiti vozača od ozljede u slučaju prevrtanja traktora. Član 131. Uređaji za kontrolu rada pokazivača smjera na traktorima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao svjetlosni ili kao zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera ako vozač ne može direktno vidjeti najmanje po jedan pokazivač smjera sa svake strane vozila. Član 132. Uređaj za davanje zvučnih znakova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. Član 133. Uređaj za odvod i ispuštanje ispušnih gasova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim za motorna vozila u ovom Pravilniku. Član 134. (1)Vozačko ogledalo na traktoru koji ima zatvorenu kabinu, mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje jedno vozačko ogledalo postavljeno na lijevoj strani kabine. (2)Ako na traktoru postoje vjetrobran, vanjska okna i brisači vjetrobrana, tada za njih vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. Član 135. Uređaj za kretanje traktora unatrag na traktoru čija masa premašuje 0,35 t mora biti ugrađen i izveden tako da s odgovarajućim stupnjem prijenosa omogući pouzdano i sigurno kretanje traktora unatrag. Član 136. (1)Radna i parkirna kočnica na traktorskim prikolicama mora djelovati na dovoljan broj točkova kako bi se osigurao minimalni kočni koeficijent i zadržalo pravolinijsko kretanje za vrijeme kočenja. (2)Radna kočnica priključnog vozila kojeg vuče traktor mora se aktivirati istovremeno i s istim uređajem kad i radna kočnica vučnog traktora. (3)Prikolica iz stava (1) ovog člana može biti opremljena naletnom kočnicom ako joj najveća dopuštena masa ne prelazi 8 t, a brzina 30 km/h te: a)kad najveća dopuštena brzina ne prelazi 25 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice b)kad najveća brzina ne prelazi 40 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice uz uvjet da su na prikolicama kočeni svi točkovi. (4)Prikolica iz stava (1) ovog člana ne mora imati radnu kočnicu uz uvjet da joj najveća brzina ne prelazi 30 km/h, da joj najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 t i da je masa vučnog traktora dva puta veća. Član 137. Na svjetla za označavanje prikolice, stop-svjetla, pokazivače smjera, katadioptere i svjetlo za osvjetljavanje registracijske tablice na prikolici koju vuče traktor odgovarajuće se primjenjuju odredbe propisane za takve uređaje na motornim vozilima u ovom Pravilniku. POGLAVLJE V. UREĐAJI NA ZAPREŽNIM VOZILIMA Član 138. (1)Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena kao najmanje jedno bijelo svijetlo postavljeno na prednjoj strani vozila tako da svjetlost koju daje vidljiva samo za učesnike u saobraćaju koji se nalaze ispred zaprežnog vozila i kao najmanje jedno crveno svjetlo postavljeno na zadnjoj strani vozila tako da je svjetlost koju daje vidljiva samo za učesnike u saobraćaju koji se nalaze iza zaprežnog vozila. (2)Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena tako da se svjetlost koju ona daju, noću pri dobroj vidljivosti, može vidjeti na udaljenosti od najmanje 150 m. Član 139. (1)Katadiopteri na zaprežnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva katadioptera crvene boje, koja nisu trokutastog oblika, simetrično postavljena na zadnjoj strani vozila, tako da su noću pri dobroj vidljivosti, vidljiva sa udaljenosti od najmanje 100 m kad su osvijetljena dugim svjetlom motornog vozila. (2)Reflektirajuća površina katadioptera ne smije biti manje od 0,3 m niti više od 1 m udaljena od površine ceste. Međusobno rastojanje reflektirajućih površina katadioptera ne smije biti manje od 0,5 m. Reflektirajuća površina pojedinih katadioptera mora iznositi najmanje 20 cm². POGLAVLJE VI. UREĐAJI NA BICIKLIMA, BICIKLIMA S MOTOROM, LAHKIM MOTOCIKLIMA, LAHKIM TRICIKLIMA I ČETVEROCIKLIMA, MOTO CIKLIMA, TRICIKLIMA I ČETVEROCIKLIMA Član 140. Na biciklima, biciklima s motorom, lahkim motociklima, lahkim triciklima i četverociklima, motociklima, triciklima i četverociklima mora biti ugrađena i izvedena za svaki točak najmanje po jedna kočnica tako da su međusobno neovisne, s tim što kočnica na prednjem točku mora biti ručna. Član 141. (1)Jedno ili dva simetrično postavljena svjetla za osvjetljavanje ceste na biciklima i biciklima s motorom moraju biti izvedena i pričvršćena na prednjoj strani bicikla, bicikla s motorom, lahkog tricikla i četverocikla, čija širina ne prelazi 1,3 m. (2)Svjetlost koju daje svjetlo iz stava (1) ovog člana mora biti bijele boje, a udaljenost svjetleće površine toga svjetla od površine ceste ne smije biti veća od 1,2 m ni manja od 0,4 m kod bicikla i bicikla s motorom ili 0,5 m kod lahkih tricikala i četverocikla. (3)Jedno ili dva simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila postavljena zadnja poziciona svjetla crvene boje na biciklima i biciklima s motorom moraju biti izvedena i pričvršćena na zadnjoj strani vozila, čija širina ne prelazi 1,3 m. (4)Udaljenost svjetleće površine svjetla iz stava (3) ovog člana od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m ni veća od 0,9 m. (5)Svjetla iz stava (3) ovog člana mogu biti izvedena zajedno s katadiopterima. (6)Bicikli s motorom, lahki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli mogu imati i duga svjetla koja tada moraju udovoljavati zahtjevima iz člana 28. stav (4), (8) i (9) ovog Pravilnika. (7)Lahki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli koji imaju kabinu vozača moraju imati i pokazivače smjera. (8)Bicikli s motorom prvi put registrirani u Bosni i Hercegovini nakon 1.1.1995. godine, kao i lahki tricikli i četverocikli, tricikli i četverocikli moraju imati stop svjetla u skladu sa članom 43. ovog Pravilnika. Član 142. (1)Jedan ili dva simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila i netrokutasta katadioptera crvene boje moraju biti ugrađena i izvedena na stražnjoj strani bicikla, bicikla s motorom, lahkog tricikla i četverocikla, a po jedan katadiopter žute ili narančaste boje na svakoj strani pedale (s prednje i zadnje strane) za bicikle i bicikle s motorom s pedalama. Lahki tricikli i četverocikli širi od 1 m moraju imati dva netrokutasta katadioptera crvene boje, simetrično raspoređena prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila, maksimalno udaljena od bočnog ruba vozila 0,4 m. (2)Udaljenost reflektirajuće površine stražnjega crvenog katadioptera od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m niti veća od 0,9 m. (3)Reflektirajuća površina stražnjega crvenog katadioptera mora iznositi najmanje 8 cm². (4)Na bočnim stranicama prednjega i zadnjeg točka bicikla moraju biti izvedena reflektirajuća tijela koja reflektiraju svjetlost bijele ili žute boje. Član 143. Na biciklu, biciklu s motorom, lahkom motociklu, lahkom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu mora postojati uređaj za davanje zvučnih znakova. Član 144. Uređaj za davanje zvučnih znakova na biciklu, biciklu s motorom, lahkom motociklu, lahkom triciklu i četverociklu, motociklu, triciklu i četverociklu mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim u članu 50. ovog Pravilnika. POGLAVLJE VII. OPREMA VOZILA Član 145. (1)Motorna i priključna vozila, osim bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, traktora, traktorskih prikolica, prikolica s jednom osovinom, autobusa za gradski saobraćaj i vozila namijenjenih za komunalne usluge (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća i fekalija i dr.), moraju imati rezervni točak s pripadajućom opremom koji se po potrebi može upotrijebiti. (2)Rezervni točak ne moraju imati motorna i priključna vozila ako su gume ili naplatci opremljeni nekim sigurnosnim sistemom za sigurnu vožnju s ispuhanom gumom. (3)Rezervni točak ne moraju imati motorna i priključna vozila ukupne mase do 3,5 t ako vozilo posjeduje odgovarajuće sredstvo za privremeno osposobljavanje ispuhane gume (npr. sprej ili pjena u boci pod pritiskom, itd.). Član 146. (1)Putnička motorna vozila opremljena za korištenje alternativnih goriva (LPG, CNG,...), vozila za javni prijevoz, kao i teretna motorna i priključna vozila moraju imati aparat za gašenje požara postavljen na vidljivom mjestu, tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti. (2)Skup vozila (kamion i prikolica, tegljač i poluprikolica, itd) moraju biti opremljeni sa jednim protivpožarnim apratom namijenjenim za gašenje eventualnog požara na motoru i kabini i minimalno jednim protivpožarnim aparatom namijenjenim za gašenje eventualnog požara na robi koja se prevozi. Broj protivpožarnih aparata namijenjenih za gašenje eventualnog požara na robi zavisi od vrste i količine robe koja se prevozi. Član 147. (1)Motorna vozila osim bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla i priključna vozila, moraju imati, na vidljivom mjestu, poseban standardiziran znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolovozu ceste, tako da ga vozač po potrebi može koristiti. (2)Po dva znaka iz stava (1) ovog člana moraju imati: a)teretna motorna vozila i autobusi ako vuku priključno vozilo; b)motorno vozilo koje se nalazi na začelju kolone ako se motorna vozila kreću u organiziranoj koloni. (3)Znak iz stava (1) ovog člana ima oblik istostraničnog trokuta s rubom crvene boje čija dužina iznosi 40 cm, a širina najmanje 5 cm. Rubovi znaka moraju biti prevučeni reflektirajućom materijom ili crvenom katadiopterskom optikom širine najmanje 2 cm ili izrađeni tako da se mogu po čitavoj dužini osvijetliti vlastitim izvorom svjetlosti. Znak mora biti izrađen od čvrstog materijala i na način koji mu omogućuje da stabilno stoji u vertikalnom položaju. Član 148. Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, moraju imati jednu kutiju prve pomoći, a autobusi sa više od 25 sjedećih mjesta dvije kutije. Član 149. (1)Motorna i priključna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 5 t moraju imati dva klinasta podmetača za točkove, na vidljivom mjestu, koje vozač po potrebi može upotrijebiti. (2)U autobusima iz člana 113. stavak (3) ovog Pravilnika, na vidljivom mjestu mora biti čekić za razbijanje stakla tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti. Član 150. (1)Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, traktora, autobusa u gradskom i prigradskom saobraćaju moraju imati, na vidljivom mjestu, rezervne sijalice i osigurače najmanje za polovicu sijaličnih mjesta dvostrukih uređaja za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova i po jednu sijalicu za jednostruka sijalična mjesta kod kojih je moguće zamijeniti samo sijalicu. (2)Vozila koja su opremljena svjetlosnim tijelima bez žarne niti (ksenon, neon, LED i sl.), ne moraju imati rezervne sijalice za ta rasvjetna tijela. Član 151. Motorna vozila, osim bicikla s motorom, lahkog motocikla, lahkog tricikla i četverocikla, motocikla, tricikla i četverocikla, moraju imati reflektirajući prsluk, kojeg je vozač dužan koristiti-obući kada na cesti obavlja neke radnje uz vozilo (mijenja točak, obavlja manje popravke na vozilu, nalijeva gorivo kada vozilo ostane bez goriva, traži pomoć zaustavljajući druga vozila i sl.). Član 152. Broj šasije (okvira ili rama) vozila mora biti utisnut na samom okviru ili bilo na kojem dijelu vozila koji se teško ili nikako ne može skinuti. Član 153. Vozila namijenjena za prijevoz opasnih materija moraju imati opremu u skladu s ADR sporazumom. Član 154. Putnička motorna vozila moraju imati uže, sajlu ili teleskopsku krutu vezu za vuču, dok vozila namijenjena za prijevoz opasnih materija moraju imati polugu za vuču i pripadajući homologacijski dokument. Član 155. (1)Pod zimskom opremom motornih i priključnih vozila, podrazumijevaju se: a)lanci za snijeg pripravni za postavljanje na pogonske točkove i b)gume minimalne dubine utora na gaznoj površini 4 mm, s tim da gume na pogonskim točkovima moraju biti zimske ili gume s oznakama MS, M+S ili M&S. (2)Na vozila se ne smiju postavljati gume s ekserima. (3)Dodatno za teretna vozila i autobuse u zimsku opremu ubraja se i lopata i vreća pijeska. (4)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 156. (1)Motorna vozila i priključna vozila koja se zbog konstrukcijskih razloga, na ravnoj cesti ne mogu kretati brzinom većom od 30 km/h, moraju biti obilježena znakom za označavanje sporih vozila. (2)Na vozilu može postojati najmanje jedan znak za obilježavanje sporih vozila, postavljen na zadnji kraj vozila. Ako je na vozilu samo jedan znak za obilježavanje sporih vozila onda on mora biti postavljen tako da se nalazi, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. Znak za obilježavanje sporih vozila. mora biti postavljen na visini ne manjoj od 250 mm (do donjeg ruba znaka) i ne višoj od 1500 mm (do gornjeg ruba znaka), mjereći od zemlje do ruba znaka. (3)Sva vozila iz stava 1. ovog člana registrirana u Bosni i Hercegovini moraju biti označena znakom za označavanje sporih vozila od 1.1.2008. godine. (4)Izgled, osnovne boje i dimenzije znaka kojim se obilježavaju sporih vozila prikazan je u Prilogu broj 3., koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Član 157. (1)Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase veće od 12000 kg (osim tegljača namijenjenih za vuču poluprikolica) moraju biti obilježeni oznakama za teška motorna vozila. (2)Priključna vozila najveće dopuštene mase manje od ili jednake 10000 kg čija dužina (uključujući dužinu vučne rude) prelazi 8 m i priključna vozila najveće dopuštene mase veće od 10000 kg bez obzira na dužinu moraju biti obilježena oznakama za duga priključna vozila. (3)Oznake za teška motorna vozila širine 140 mm moraju biti izvedeni zebrasto s naizmjeničnim kosim žutim retroreflektirajućim i crvenim fluorescentnim pruga. Nagib crvenih fluorescentinih pruga je pod uglom 45° dok je širina pruge 100 mm. (4)Oznake za duga priključna vozila (prikolice i poluprikolice) širine 200 mm moraju biti izvedeni sa žutom retroreflektirajućom pozadinom i crvenim fluorescentnim okvirom. Širina crvenog fluorescentnog okvira treba da bude 40 mm. (5)Na vozilima može postojati jedna, dvije ili četiri oznake za obilježavanje dugih i teških vozila. Broj oznaka zavisi o mogućnosti montaže istih na stražnjem kraju vozila. (6)Ukupna minimalna dužina seta oznaka za teška i duga vozila je 1300 mm, a maksimalna 2300 mm. (7)Oznake za teška i duga vozila moraju biti postavljene na visini ne manjoj od 250 mm (do donjeg ruba oznake) i ne višoj od 2100 mm (do gornjeg ruba znaka) mjereći od zemlje. (8)Odredbe iz stavova (1) i (2) ovog člana odnose se na vozila koja se prvi put registriraju u Bosni i Hercegovini od 1.1.2008. godine. (9)Vozila iz stava (1) i (2) ovog člana koja su već registrirana u Bosni i Hercegovini moraju biti označena znakom za označavanje dugih i teških vozila do 1.7.2008. godine. (10)Izgled, osnovne boje, dimenzije i mogući primjeri znakova prikazani su u Prilogu broj 4. i 5. koji su sastavni dijelovi ovog Pravilnika. POGLAVLJE VIII. SASTAV I OBOJENOST ISPUŠNIH GASOVA NA MOTORNIM VOZILIMA Član 158. (1)U skladu sa Evropskom direktivom 2003/26/EC definiraju se slijedeće maksimalne vrijednosti pojedinih zagađujućih materija u ispušnim gasovima u motorima izvedenim kao: a)Benzinski motori bez katalizatora i l sonde, odnosno benzinski motori s katalizatorom ali bez l sonde, koncentracija ugljen monoksida (CO), pri broju okretaja motora na praznom hodu, ne smije prijelaziti: 1.4,5% volumnih udjela za motorna vozila registrirana po prvi put prije 1.10.1986. pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C; 2.3,5% volumnih udjela za motorna vozila registrirana po prvi put poslije 1.10.1986. pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C. b)Benzinski motori s reguliranim trokomponentnim katalizatorom koncentracija ugljen monoksida (CO), nakon što je motor postigao radnu temperaturu, tj. minimalnu temperaturu ulja od najmanje 80 °C pri broju okretaja motora na praznom hodu, ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Radna temperatura i broj okretaja motora na praznom hodu trebaju biti propisane od strane proizvođača vozila. Koncentriranje ugljičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka l pri povećanom broju okretaja motora ne smiju prijelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Povećan broj okretaja motora mora biti propisana od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača nisu poznati, sadržaj ugljen monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka l ne smiju prijelaziti: 1.CO £ 0,5% volumnih udjela pri broju okretaja motora na praznom hodu; 2.CO £ 0,3% volumnih udjela pri broju okretaja motora ne manjim od 2000 min-1 3.Vrijednost faktora zraka l = 1,00 ± 0,03 (2)Dizel motori nakon što je postigao radnu tem per a ture propisanu od strane proizvođača vozila, tj. minimalnu temperaturu ulja od najmanje 80 °C, srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog gasa (k) nakon tri ili više slobodnih ubrzanja neopterećenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najveće brzine vrtnje ne smije prijelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača o srednjem koeficijentu zacrnjenja i radnoj temperaturi motora nisu poznati onda srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog gasa k ne smije prijelaziti vrijednost: a)k £ 2,5 m -1 za usisne motore b)k £ 3,0 m -1 za prehranjivane motore c)k £ 1,5 m -1 za Euro 4 i Euro 5 motore (3)Količine štetnih tvari navedene u prvom stavu ne odnose se na slijedeća vozila: a)vozila opremljena s benzinskim dvotaktnim motorima; b)vozila opremljena benzinskim motorima ako su proizvedena prije 1970. godine; c)vozila opremljena benzinskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 50 km/h; d)vozila opremljena dizelskim motorima ako su proizvedena prije 1980. godine; e)vozila opremljena dizelskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 30 km/h (4)Kod vozila pogonjenih alternativnim pogonskim gorivom (CNG, LPG) prilikom određivanja količine štetnih materija u ispušnim gasovima koristi se gorivo koje daje nepovoljniju emisiju. POGLAVLJE IX. TEHNIČKI UVJETI KOJIMA MORAJU ODGOVARATI POJEDINI UREĐAJI NA VOZILIMA Član 159. (1)Pod tehničkim uvjetima kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima, u smislu ovog Pravilnika, podrazumijevaju se tehnički normativi što se propisuju za pojedine vrste tih uređaja. (2)Tehnički normativi za ocjenu efikasnosti sistema kočenja motornih i priključnih vozila iznose: KATEGORIJA VOZILA RADNO KOČENJE POMOĆNO KOČENJE Koefi - cijent kočenja Sila aktiviranjaKoefi - cijent kočenja Sila aktiviranja Nožno aktivi - ranje Ručno Aktivi - ranje Nožno aktivi - ranje Ručno Aktivi - ranje z ³ Š%ĆF £ ŠdaNĆ F £ ŠdaNĆ z ³ Š%ĆF £ ŠdaNĆ F £ ŠdaNĆ Bicikli s motorom (L1, L2, L6) 40 50 20 20 50 20 Motocikli (L3, L4, L5, L7)45 50 20 20 50 20 Putnička vozila (M1) 50 50 - 20 50 40 Autobusi (M2, M3) 50 70 - 20 70 60 Teretna vozila (N1, N2, N3) 45 70 - 20 70 60 Priključna vozila (O1, O2, O3, O4) 45 p M £ 6,5 bar - 20 - - Traktori 25 60 - 15 30 - Traktorske prikolice 25 - - 15 - - (3)Tehnički normativi iz stava (2) ovog člana primjenjuju se na vozila pod slijedećim uvjetima: a)vozila se ispituju u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje sile kočenja; b)površina valjaka na kojima se ispituju kočnice mora biti dovoljnog koeficijenta trenja, minimalno m ³ 0,5; c)temperatura diska ili vanjske površine bubnja kočnice ne smije iznositi više od 100 °C; d)kod ispitivanja vozila s dvostrukom ili višestrukom osovinom mora biti osigurano da nivo ispitivane osovine ne bude niža od ostalih osovina. (4)Normativi iz stava (2) ovog člana primjenjuju se tako da se suma sila kočenja na obodu svih točkova koje nastaju neposredno prije blokiranja točka (ili suma sila kočenja aktiviranih maksimalnim silama aktiviranja) podijeli s težinom vozila uvećanom za težinu tereta koji se trenutno nalazi u njemu i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobiveni rezultat mora biti veći ili jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočenja. (5)Razlika sila kočenja za radnu kočnicu na točkovima iste osovine ne smije biti veća od 25%, a za pomoćnu kočnicu 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočenja na istoj osovini uzimaju se sile kočenja koje nastaju neposredno prije blokiranja točkova ili sile kočenja aktivirane maksimalnim silama aktiviranja. Za osnovicu izračunavanja postotka razlike sile kočenja točka na istoj osovini uzima se veća sila kočenja. (6)Nejednolikost sile kočenja na točku ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednolikosti sile kočenja izračunava se na približno polovici sile kočenja koja izaziva blokadu. Za osnovicu izračunavanja postotka nejednolikosti sile kočenja uzima se veća sila kočenja. (7)Kod vozila koja imaju dva kruga kočenja u slučaju otkaza jednog kruga preostali krug treba osigurati kočni koeficijent od 15%. Sistem kočenja radne kočnice treba biti takav da izdrži maksimalnu silu na papučicu kočnice od 100 daN. (8)Na svim vozilima koja imaju ugrađene uređaje ili programe za automatsku regulaciju sile kočenja proporcionalno promjeni opterećenja, moraju biti na vidljivom mjestu postavljeni svi tehnički podaci za podešavanje tog uređaja. (9)Vozila koja se ne mogu ispitati na statičkom ispitivanju kočnica (valjcima) ispituju se kočenjem u vožnji na ravnoj i suhoj asfaltnoj površini, korištenjem dekcelerometra - uređaja za mjerenje usporenja vozila. Ovako dobiveno usporenje mora biti veće ili jednako od apsolutne vrijednosti koeficijenta kočenja pomnoženog s 10. Minimalna početna brzina tokom ovih ispitivanja iznosi 50 km/h za putnička vozila, 40 km/h za druga motorna vozila, a za motorna vozila koja ne mogu postići te brzine 80% od njihove maksimalne brzine. (10) Radna i specijalna vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu veću od 55 km/h mogu imati smanjeni koeficijent kočenja za 30% od propisanog za radno i pomoćno kočenje. (11)Temperatura isparavanja tekućine u kočionom sistemu ne smije biti niža od 155 °C. Član 160. (1)Parkirna kočnica motornog odnosno priključnog vozila kad je ono odvojeno od vučnog vozila, mora osigurati nepokretnost vozila opterećenog do najveće dopuštene mase na nagibu od 18%, a da pritom vozilo nije kočeno na drugi način. (2)Parkirna kočnica skupa vozila mora osigurati nepokretnost cijelog skupa vozila na nagibu od 12%, a da pritom skup vozila ne bude kočen na drugi način. (3)Sila kojom se djeluje na komandu parkirne kočnice, u koliko parkirna kočnica nije izvedena kao pomoćna kočnica, ne smije biti veća od 40 daN za putnička au to mo bile i traktore, odnosno 60 daN za ostala motorna vozila. Član 161. (1)Usporivač za dugotrajno usporavanje motornog vozila iz člana 18. stav 8. sa ili bez priključnog vozila a pri najvećoj dopuštenoj masi mora imati mogućnost (usporavanja) zadržavanja konstantne brzine od 30 km/h, u odgovarajućem stupnju prijenosa na spustu od 7% i duljini puta od 6 km. (2)Motorno vozilo koje ne zadovoljava uvjet iz stava 1. ovog člana smije vući priključno vozilo samo ako: a)ima mogućnost aktiviranja radne kočnice priključnog vozila bez aktiviranja svoje radne, pomoćne i parkirne kočnice, b)priključno vozilo ima svoj usporivač i ako ga vozač vučnog vozila može za vrijeme vožnje aktivirati. (3)Nakon 1.7.1996. godine ne smiju se prvi put registrirati u Bosni i Hercegovini priključna vozila koja imaju vlastiti elektromagnetski usporivač, a koji djeluje na elemente radne kočnice. Član 162. (1)Svjetlosni snop kratkog svjetla mora osvijetliti najmanje 40 m, a najviše 80 m ceste, a svjetlosni snop dugog svjetla najmanje 100 m ceste ispred vozila noću, pri normalnoj vidljivosti i to pri podjednakoj opterećenosti motornog vozila na vodoravnoj površini. (2)Svjetla za maglu na motornom vozilu moraju biti izvedena i podešena tako da osvijetljeni dio ravne ceste nije duži od 35 m. (3)Kratko svjetlo na biciklu ili biciklu s motorom mora biti izvedeno i podešeno tako da osvijetljeni dio ravne ceste nije dulji od 50 m ni kraći od 10 m. Član 163. (1)Uređaj za davanje zvučnih znakova ugrađen na vozilu mora proizvoditi zvukove jačine: a)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozače dozvole A1, A, B1, B, najmanje 76 dB(A); b)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozače dozvole C1, C, najmanje 80 dB(A); c)na motornim vozilima, koja spadaju u kategoriju vozače dozvole D1, D, najmanje 93 dB(A). (2)Jačina zvuka zvučnih znakova ugrađenih na vozilu utvrđuje se na otvorenome i ravnom prostoru promjera najmanje 20 m, pri čemu se mikrofon fonometra mora nalaziti na visini od 0,5 m do 1,5 m i na udaljenosti od 7 m ispred vozila, a mo tor ne smije raditi. (3)Uređaji za davanje zvučnih znakova, kao što su zvonce, truba ili sirena na biciklima ili biciklima s motorom, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da im jačina zvuka ne smije biti manja od 70 dB(A). (4)Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornim vozilima ne smije proizvoditi zvuk jačine veće od 104 dB(A). Član 164. (1)Najviše granice dopuštene vanjske buke za pojedina vozila ne smiju prelaziti sljedeće vrijednosti u skladu sa ECE R 41, 53 i 63: a)za motorna vozila na dva točka i to za: 1.bicikle s motorom koji razvijaju maksimalnu brzinu do 25 km/h - 66 dB(A); 2.bicikle s motorom koji razvijaju maksimalnu brzinu preko 25 km/h - 71 dB(A); 3.lahke motocikle čija je radna zapremina do 80 cm³ - 75 dB(A); 4.motocikle čija je radna zapremina u dijapazonu 80-175 cm³ - 77 dB(A); 5.motocikle čija je radna zapremina 175 cm³ - 80 dB(A); b)za motorna vozila na tri točka - 85 dB(A); c)za motorna vozila sa 4 i više točkova i to za: 1.putnička i kombinovana vozila - 74 dB(A); 2.autobuse čija je snaga motora do 150 kW - 78 dB(A) 3.autobuse čija je snaga motora preko 150 kW - 80 dB(A) 4.putnička i kombinirana vozila ukupne dozvoljene mase do 2 t - 76 dB(A) 5.putnička i kombinirana vozila ukupne dozvoljene mase u dijapazonu 2-3,5 t - 77 dB(A) 6.teretna vozila čija je snaga motora do 75 kW - 77 dB(A) 7.teretna vozila čija je snaga motora u dijapazonu 75-150 kW - 78 dB(A) 8.teretna vozila čija je snaga motora preko 150 kW - 80 dB(A) (2)Za vozila koja su u eksploataciji dulje od jedne godine, najviša granica dopuštene vanjske buke iznosi za 3 dB(A) više od najviše granice predviđene u stavu 1. ovog člana za tu vrstu vozila. Član 165. (1)Uređaji i oprema koji se naknadno ugrađuju na vozilo (zamjena postojećih ili ugradnja dodatnih dijelova) moraju biti odobrenog tipa, a u skladu sa Pravilnikom o homologaciji vozila i Pravilnikom o certificiranju vozila i uvjetima koje organizacije za certificiranje moraju ispuniti. (2)Vozila koja se prvi put registriraju u Bosni i Hercegovini moraju biti opremljena dijelovima odobrenog tipa, a u skladu sa Pravilnikom o homologaciji vozila. (3)Vozila u vlasništvu diplomatskih i konzularnih predstavništva, misije stranih država i predstavništva međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini i njihovo osoblje (vozila obilježena diplomatskim tablicama) te vozila bosanskohercegovačkih građana povratnika iz inozemstva, ako su ta vozila koristili u državi iz koje iseljavaju, ne moraju imati uređaje i opremu na vozilu odobrenog tipa homologiranu u skladu s važećim ECE pravilnicima u Bosni i Hercegovini, na osnovu propisanog odobrenja. (4)Odobrenje iz stava 3. ovog člana će po zahtjevu vlasnika vozila izdavati Ministarstvo. (5)Odredbe ovog člana ne primjenjuju se za vozila oružanih snaga BiH i policijskih agencija u BiH, ukoliko su to vozila vrlo usko specijalizirane namjene i kao takva se ne koriste ni u jednom drugom segmentu društva. Član 166. Ministarstvo može na zahtjev vlasnika vozila koja se prvi put registriraju u Bosni i Hercegovini, ako su starija od 30 godina i ako njihovi vlasnici imaju potvrdu o pripadnosti oldtimer klubu, donijeti odluku o izuzeću primjene pojedinih određenih odredbi iz ovog Pravilnika. POGLAVLJE X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 167. Stupanjem na snagu ovog Pravilnika, prestaje primjena svih propisa koji su regulirali dimenzije, ukupne mase i osovinsko opterećenje vozila, uređaje i opremu koju moraju imati vozila i osnovne uvjete koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u saobraćaju na putevima u Bosni i Hecegovini. Član 168. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Broj 01-02-2-328-20/07 22. marta 2007. godine Sarajevo Ministar dr. Božo Ljubić, s. r. OPĆINA SREBRENIK Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), člana 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), člana 33. Statuta Općine Srebrenik ("Službeni glasnik Općine Srebrenik", broj 11/02 i 3/06) i člana 80. Poslovnika o radu Općinskog vijeća Općine Srebrenik ("Službeni glasnik Općine Srebrenik", broj 10/06-prečišćen tekst), na prijedlog ministra zdravstva Tuzlanskog kantona broj 13/1-37-2266-2/06 od 28. jula 2007. godine, Općinsko vijeće Općine Srebrenik, na sjednici održanoj 30. augusta 2007. godine, donosi RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANA UP RAVNOG ODBORA JZU "GRADSKA AP OTEKA" SREBRENIK ISPRED MINISTARSTVA ZDRAVSTVA TK I. U Upravni odbor JZU "Gradska apoteka" Srebrenik kao predstavnik Ministarstva zdravstva TK, imenuje se ALMIRA HURIĆ, dipl.ecc, član. II. Mandat imenovanog člana iz tačke I ovog Rješenja traje kao i mandat članova UO JZU "Gradska apoteka "Srebrenik, imenovanih Rješenjem broj 01-377/07 od 30. 05. 2007. godine ("Službeni glasnik Općine Srebrenik", broj 5/07). III. Član Upravnog odbora naveden u tački I ovog Rješenja za svoj rad u Upravnom odboru ima pravo na naknadu, čiju visinu utvrđuje Općinsko vijeće, a isplaćuje se iz sredstava zdravstvene ustanove. IV. Protiv ovog Rješenja može uputiti prigovor bilo koji član javnosti. Prigovor se podnosi odgovornom javnom službeniku a kopija prigovora dostavlja se Ombudsmenu za ljudska prava Federacije BiH. V. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u " Službenim novinama Federacije BiH" i" Službenom glasniku Općine Srebrenik". Broj 01-529/07 30. augusta/kolovoza 2007. godine Srebrenik Predsjedavajući vijeća prim. dr. Ibrahim Zukić, s. r. OPĆINA ŽIVINICE Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03), u vezi sa članom 7. Zakona o javnim preduzećima Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05) i člana 99. Statuta Općine Živinice-Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Općine Živinice", broj 4/01), te u skladu sa predloženom rang-listom Komisije imenovane Rješenjem općinskog načelnika br. 01/ 2-05-89-1103/07 od 7. augusta 2007. godine za provedbu postupka izbora i imenovanja predsjednika i članova Nadzornog odbora JP "Veterinarska stanica" Živinice, općinski načelnik donosi RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU P REDSJEDNIKA I ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP "VETERINARSKA STANICA" ŽIVINICE Član 1. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP "Veterinar - ska stanica" Živinice imenuju se: –HIDAJET ALJIĆ, dipl.ing.poljoprivrede - predsjednik –ZIJAD ČAUŠEVIĆ, dipl.ing. poljoprivrede - član –NEVRES PAPRIKIĆ, mr.vet.med. - član Član 2. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje 4 godine od dana njihovog imenovanja. Član 3. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom njegovog donošenja, a ima se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Općine Živinice". Broj 01/2-05-89-1415/07 21. septembra/rujna 2007. godine Živinice Načelnik Općine mr. sci. Hasan Muratović, s. r. KAZALO DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 780Odluka o prestanku mandata izaslaniku u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 7029 Odluka o prestanku mandata delegatu u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 7029 Odluka o prestanku mandata delegatu u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 7029 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 781Odluka o davanju suglasnosti na Pro gram upravljanja mineralnim sirovinama na području Federacije Bosne i Hercegovine Federalnog zavoda za geologiju (hrvatski jezik) 7030 Odluka o davanju saglasnosti na Pro gram upravljanja mineralnim sirovinama na području Federacije Bosne i Hercegovine Federalnog zavoda za geologiju (srpski jezik) 7030 Odluka o davanju saglasnosti na Pro gram upravljanja mineralnim sirovinama na području Federacije Bosne i Hercegovine Federalnog zavoda za geologiju (bosanski jezik) 7030 782Odluka o davanju suglasnosti na Odluku o raspodjeli dijela sredstava Tekući grantovi -"Poticaj proizvodnji i prestrukturiranje industrije i rudarstva" Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (hrvatski jezik) 7031 Odluka o davanju saglasnosti na Odluku o raspodjeli dijela sredstava Tekući grantovi -"Podsticaj pro i z - vod wi i prestrukturiranje industrije i rudarstva" Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (srpski jezik) 7031 Odluka o davanju saglasnosti na Odluku o raspodjeli dijela sredstava Tekući grantovi -"Podsticaj proizvodnji i prestrukturiranje industrije i rudarstva" Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (bosanski jezik) 7031 783Rješenje o razrješenju direktora Federalnog zavoda za programiranje razvoja 7032 784Rješenje o imenovanju direktora Federalnog zavoda za programiranje razvoja 7032 785Zaključak o imenovanju Stalnog predstavnika Bosne i Hercegovine pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO) (hrvatski jezik) 7032 Zakqučak o imenovanju Stalnog predstavnika Bosne i Hercegovine pri Svjetskoj meteorološkoj organi za - ciji (WMO) (srpski jezik) 7032 Zaključak o imenovanju Stalnog predstavnika Bosne i Hercegovine pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO) (bosanski jezik) 7032 FEDERALNO MINISTARSTVO FINANCIJA/FINANSIJA 786Rješenje o formiranju Komisije za reviziju verifikacije stare devizne štednje 7032 FEDERALNO MINISTARSTVO UNUTARNJIH/ UNUTRAŠNJIH POSLOVA 787Rješenje o imenovanju Komisije za izradu "Polazne osnove strategije sigurnosti drumskog saobraćaja"7033 FEDERALNO MINISTARSTVO FINANCIJA/FINANSIJA POREZNA UPRAVA - SREDIŠNJI URED SARAJEVO Rješenje o imenovanju Komisije 7033 FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNO ZRAKOPLOVSTVO/AVIJACIJU Rješenje o imenovanju Komisije za proces provođenja ubrzanog pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci 7034 Rješenje o imenovanju Komisije za proces provođenja ubrzanog pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci 7034 KOMISIJA ZA KONCESIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje o imenovanju Komisije za izradu Pravilnika o internim kontrolama - kontrolnim postupcima Komisije za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine 7035 Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke7035 MINISTARSTVO KOMUNIKACI JA I PROMETA/ TRANSPORTA BOSNE I HERCEGOVINE Pravilnik o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u prometu na cestama (hrvatski jezik) 7036 Pravilnik o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju da imaju vozila i o osnovnim uslovima koje moraju da ispuwavaju uređaji i oprema u saobraćaju na putevima (srpski jezik) 7068 Pravilnik o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u saobraćaju na putevima (bosanski jezik) 7101 OPĆINA SREBRENIK Rješenje o konačnom imenovanju člana Upravnog odbora JZU "Gradska apoteka" Srebrenik ispred Ministarstva zdravstva TK 7133 OPĆINA ŽIVINICE Rješenje o konačnom imenovanju predsjednika i članova Nadzornog odbora JP "Veterinarska stanica" Živinice7133 Nakladnik: Javno poduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Ravnatelj i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Ravnatelj: 554-150 - Pretplata: 554-570, fax: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT ZAGREBAČKA BANKA BH 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA B ANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Tisak: "UNIONINVESTPLASTIKA d.d. Semizovac - Za tiskaru: Semir Prguda - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Pretplata za II polugodište 2007. godine na "Službene novine Federacije BiH", 110,00 KM. Pretplata za II polugodište 2007. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku Godina XIV – Broj 68 Srijeda, 26. 9. 2007. godine S A R A J E V O ISSN 1512-7079