O imenovanju komi sije za javne nabavke
759 Na osnovu člana 70. stav 2. Zakona o organizaciji uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), a u vezi člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04), te člana 5. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05), federalni ministar kulture i sporta donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA JAVNE NABAVKE 1.Imenuje se Komisija za javne nabavke za provođenje Otvorenog postupka za prikupljanje ponuda za izvođenje građevinskih radova i javne nabavke roba u Federalnom ministarstvu kulture i sporta/ Federalnom ministarstvu kulture i športa (u daljnjem tekstu: Komisija), u sastavu: 1.ANGELA PETROVIĆ, dipl. ing. arh. - predsjednik 2.ŽELIMIR MATIJEVIĆ, dipl. ing. arh.- član 3.LEJLA SARAČEVIĆ HASANAGIĆ, dipl. prav. - član 4.NEGRA ARNAUTOVIĆ, dipl. ecc - sekretar 2. Zadatak Komisije je da: –pripremi tendersku dokumentaciju shodno članu 13. do 17, članu 21. Zakona i članu 10. Uputstva, –ponuđačima osigura tendersku dokumentaciju, shodno članu 18. Zakona, –objavi obavještenje o javnoj nabavci shodno čl. 10., 19. i 20. Zakona i članu 11. Uputstva, –organizuje i provede javno otvaranje blagovremeno primljenih ponuda, shodno članu 33. Zakona i članu 13.Uputstva, –sastavi zapisnik o rezultatima otvaranja ponuda i dostavi ga ponuđačima odmah ili najkasnije u roku od tri dana računajući od dana otvaranja ponuda, shodno članu 33. Zakona, –provjeri kvalifikacije ponuđača, shodno čl. 22. do 26. Zakona, –ocijeni ponude koje su dostavili kvalificirani ponuđači prema kriterijima za dodjelu ugovora utvrđenih u tenderskoj dokumentaciji, shodno čl. 34. do 37. Zakona i članu 14. Uputstva, –da preporuku federalnom ministru kulture i sporta, zajedno sa izvještajem o radu i razlozima takve preporuke, shodno članu 6. stav 1. tačka e. Uputstva. 3.KomisIja odlučuje o punom sastavu s tim da se odluke donose prostom većinom glasova, putem javnog glasanja. 4.Svaki član Komisije dužan je potpisati izjavu o nepristrasnosti u odnosu na ponuđače i izjavu o povjerljivosti. 5.Rok za izvršenje poslova iz tačke 2. ovog rješenja je 60 dana. 6.Predsjednik, članovi Komisije i sekretar iz tačke 1. ovog rješenja imaju pravo na naknadu za izvršene poslove u skladu sa posebnim Rješenjem. 7.Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 06-14-5-3138/05 19. oktobra/listopada 2005. godine Sarajevo Ministar Gavrilo Grahovac, s. r. SLUŽBA ZA ZAJEDNIČKE POSLOVE ORGANA I TIJELA FEDERACIJE BiH Na temelju članka 135. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98), članka 19. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH broj 01-02-2198/02 od 5. srpnja 2002. godine, članka 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 49/04 i 19/05) i članka 5. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05), direktor Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA PROVEDBU POSTUPKA JAVNE NABAVKE-OTVORENI POSTUP AK ZA PRUŽANJE USLUGA OSIG URANJA U PRORAČUNSKO J 2005. GODINI I Imenuje se Komisija za provedbu postupka javne nabavke - otvoreni postupak za pružanje usluga osiguranja, u sastavu: 1.EDVIN ŠARIĆ, dipl. pravnik - predsjednik 2.2. SAFET ŽGALJ, dipl. ecc. - član 3.TARIK PAŠIĆ, SSS - član 4.JADRANKA VIGNJEVIĆ, sekretar II Zadatak Komisije je: –otvaranje prispjelih ponuda i sastavljanje zapisnika, na otvorenom sastanku, o prispjelim ponudama i dostavljanje istog svim ponuđačima; –verifikacija i kvalifikacija ponuđača; –evaluacija ponuda; –sastavljanje zapisnika o evaluaciji ponuda, na zatvorenom sastanku; i –davanje preporuke ugovornom organu o dodjeli ugovora najpovoljnijem ponuđaču. Broj 03/2-49-1197/05 29. travnja/aprila 2005. godine Sarajevo Direktor Haris Ihtijarević, v. r. Na osnovu člana 135. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98), člana 214. stav 1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99) što je u vezi sa članom 21. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH a u skladu sa članom 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 49/04 i 19/05), direktor Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH donosi IZMJENU RJEŠENJA Rješenje o imenovanju članova Komisije za otvaranje, procjenu i prihvatanje najpovoljnije ponude za nabavku i isporuku putničkih motornih vozila po principu staro za novo broj 03/2-49-455/05 od 21. 2. 2005. godine, mijenja se kako slijedi: –ŽELIMIRU MATIJEVIĆU, prestaje funkcija člana naprijed navedene Komisije. Funkciju člana Komisije vršit će GALIB HASKOVIĆ, mlađi samostalni ref er ent VKV-vozač. Sve ostale odredbe Rješenja koje se mijenja ostaju nepromi- jenjene. Broj 03/2-49-3263/05 29. jula/srpnja 2005. godine Sarajevo Direktor Haris Ihtijarević, s. r. Na osnovu člana 135. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98), člana 19. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH a u skladu sa članom 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04), direktor Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU ČLANOVA KOMI SIJE ZA OTVARANJE, PROCJENU I PRI HVATANJE NAJPOVOLJNIJE PONUDE ZA NABAVKU I ISPORUKU PUTNIČKIH MOTORNIH VOZI LA PO PRINCIPU STARO ZA NOVO u sastavu: 1.ASIM JASIKA, VSS - dipl. ing. mašinstva-predsjednik 2.BEĆIR ŠEJTANIĆ, VSS- dipl. ing. mašinstva-član 3.ŽELIMIR MATIJEVIĆ, VSS-dipl. ing. arhitekture-član 4.ZULFIKAR DŽEVLAN, VŠS - pravnik-sekretar. 1. Zadatak Komisije je da u vođenju postupka primjenjuje odredbe naprijed navedenog Zakona kao i to da komparativnom analizom svih ponuda međusobno cijeneći svaku ponudu pojedinačno saglasno kriterijima iz javnog poziva i tenderske dokumentacije odredi najpovoljnijeg ponuđača. 2. Komisija će nakon provedenog postupka otvaranja kao i odabira najpovoljnije ponude saglasno sa članom 33. i 34. Zakona sačiniti zapisnik o provedenom postupku i odabiru najpovoljnijih ponuđača u koji je potrebno unijeti sve relevantne podatke, te isti dostaviti direktoru Službe. 3. Za rad članova Komisije isplatit će se novčana naknada, u skladu sa zakonom i Odlukom o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04) i koja će se odrediti posebnim Rješenjem. Broj 03/2-49-455/05 21. januara/siječnja 2005. godine Sarajevo Direktor Haris Ihtijarević, s. r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Na osnovu člana 30. Pravilnika o javnim nabavkama broj 10-1-02-1-288-1/05 od 11. maja 2005. godine i rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija broj 01-27-427/03 od 12. maja 2003. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju - zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA JAVNE NABAVKE Član 1. U Komisiju za proces provođenja pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci rezervne opreme za "Voice Communication Switch" - VCS 3020S za potrebe Odsjeka kontrole letenja Sarajevo i Mostar - Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, imenuju se: 1.BOJANA RADIVOJEVIĆ, predsjednik 2.ZDENKO ŠMIT, član 3.SANELA ZEKIĆ, član 4.PETAR OBRADOVIĆ, član 5.AMIR DŽEKO, član te NEDA ZELENIKA, sekretar Komisije. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude /zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/ zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnika sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3 je 11. 11. 2005. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika komisije, –ovlaštenja za pregovaranja, Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Naknada za rad u postupku javnog nadmetanja za nabavku roba i vršenje usluga, članovima komisije utvrdit će se posebnim Rješenjem. Član 8. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-1290-1/05 21. oktobra/listopada 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), članova 1., 48., 49. i 50. Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), Odluke o delegiranju funkcija entitetskim direkcijama iz oblasti izdavanja dozvola i vazduhoplovne, aerodroma, aerodromskih službi i objekata, izdavanje potvrda vazdušnom operatoru, odobravanje letova, sigurnost civilnog vazduhoplovstva i vazduhoplovne statistike ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04), te člana 38. Pravilnika o uslovima i načinu izdavanja Potvrde zračnog operatora ("Službeni glasnik BiH", broj 51/04) i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. maja 2003. god., a povodom zahtjeva aviokompanije J.P "AIR BOSNA" za izdavanje Potvrde zračnog operatora - AOC, donosi RJEŠENJE 1. U cilju provođenja postupka utvrđivanja ispunjenosti uslova za izdavanje AOC aviokompaniji J.P "AIR BOSNA", formira se komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik 2.SALKO BEGIĆ, član 3.ILIJA MUSA, član 4.ASMIR KRUHOVIĆ,član 5.EKREM BERBIĆ, član 6.EDHEM TAĆI, član koja će utvrditi da li zračni prijevoznik J.P "AIR BOSNA" ispunjava uslove za izdavanje AOC-a. 2. Komisija će sa podnosiocem zahtjeva utvrditi način, vrijeme i mjesto provođenja pregleda i operativne inspekcije za utvrđivanje ispunjenosti uslova za izdavanje AOC-a u skladu sa Pravilnikom o uslovima i načinu izdavanja Potvrde zračnog operatora. 3. Komisija će izvještaj o rezultatima provedenog postupka za utvrđivanje ispunjenosti uslova za izdavanje AOC-a dostaviti BH DCA u roku od 7 dana nakon provedenog postupka. 4. Podnosilac zahtjeva snosi troškove putovanja, smještaja i dnevnica za članove Komisije. 5. Naknada za rad Komisije za organizaciju i provođenje postupka utvrđivanja ispunjenosti uslova za izdavanje AOC-a utvrdit će se posebnim Rješenjem. Obrazloženje Dopisom BH DCA broj 02.-292.4-150-2/05 od 17. 3. 2005. godine odobreno je otpočinjanje pro ce dure postupka utvrđivanja ispunjenosti uslova za izdavanje AOC aviokompaniji J.P "Air Bosna". Uz dopis je proslijeđen i zahtjev za izdavanje AOC. U skladu sa odlukom o delegiranim funkcijama entitetskim direkcijama ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04) i Pravilnika o uslovima i načinu izdavanja Potvrde zračnog operatora ("Službeni glasnik BiH", broj 51/04), odlučeno je kao u dispozitivu ovog Rješenja. Broj 10-2-27-62-390-2/05 31. marta/ožujka 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na temelju članka 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), članka 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), članaka 1.5, 17, 26, 29. i 31. Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 02/04), članka 8. Odluke o delegiranju funkcija u oblasti plovidbenosti ("Službeni glasnik BiH", broj 44/04), a u skladu sa člankom 15. Pravilnika o postupku i načinu utvrđivanja plovidbenosti vazduhoplova, te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. svibnja 2003. god., a na temelju podnesene prijave zrakoplovne kompanije J.P "Air Bosna" za izdavanjem uvjerenja o plovidbenosti i upisa u registar civilnih zrakoplova BiH za zrakoplove ATR-72 serijskih brojeva 464 i 465 sa rezervisanim registarskim oznakama T9-AAD i T9-AAE, donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA UTVRĐIVANJE PLOVIDBENOSTI ZRAKO PLOVA ATR 72 SERIJSKIH BROJEVA 464 I 465 U SVRHU UPISA U REGISTAR CIVILNIH ZRAKOPLOVA BiH 1. U cilju utvrđivanja plovidbenosti (osnovni pregled) zrakoplova ATR-72 serijskih brojeva 464 i 465 sa rezervisanim registarskim oznakama T9-AAD i T9-AAE, formira se komisija u sastavu: 1.ASMIR KRUHOVIĆ, predsjednik 2.ZORAN BLAŽEVIĆ, član 3.ENES MUJEZINOVIĆ, član 2. U svojstvu posmatrača u postupku utvrđivanja plovidbenosti biće prisutan gospodin HARIS MEDOŠEVIĆ ispred BH DCA. 3. Komisija će sa podnosiocem zahtjeva utvrditi vrijeme i mjesto utvrđivanja plovidbenosti. 4. Komisija će Zapisnik o utvrđivanju plovidbenosti dostaviti Odsjeku za plovidbenost i registar FED CAD u roku od 7 dana po završetku postupka utvrđivanja plovidbenosti. 5. Podnosilac zahtjeva snosi troškove putovanja, dnevnica i smještaja za članove komisije i posmatrača iz tačke 2. 6. Naknadu za rad predsjedniku i članovima Komisije isplaćuje FED CAD na temelju posebnog rješenja direktora FED CAD. Obrazloženje Na osnovu člana 8. Odluke o delegiranju funkcija u oblasti plovidbenosti ("Službeni glasnik BiH", br. 44/04), dopisa BH DCA br. 02-292.5-361-1/05 od 20. 4. 2005. godine kojim se nalaže FED CAD-u provođenje postupka utvrđivanja plovidbenosti zrakolova ATR-72 serijskih brojeva 464 i 465 i zahtjeva J.P "Air Bosna", odlučeno je kao u dispozitivu ovog Rješenja. Broj 10-2-27-62-536-1/05 28. travnja/aprila 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, v. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), Odluke o delegiranju funkcija entitetskim direkcijama ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04)-dijela koji se odnosi na izdavanje dozvola i zrakoplovnu medicinu, člana 45. Pravilnika o stručnom osposobljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja ("Službeni glasnik BiH", broj 16/04), člana 39. Pravilnika o stručnoj spremi, ispitima i dozvolama za rad kontrolora letenja ("Službeni list SFRJ", broj 62/79) koji se odnosi na pomoćnike kontrolora letenja, člana 19. Pravilnika o stručnoj spremi, stručnoj obuci, ispitima, dozvolama i ovlašćenjima osoblja koje vrši poslove meteorološkog obezbjeđenja vazdušne plovidbe ("Službeni list SFRJ", broj 36/89), te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija broj 01-27-427/03 od 12. maja 2003. god, a na osnovu Rješenja direktora FED CAD br. 10-1-27-61-35-6/05 od 1. veljače 2005. god. (kojim je predviđeno provođenje ispita iz predmeta Metodika sa didaktikom za kandidate Dari Stojkić, Goran Đurović, Armin Čurtić, Hiba Begić, Edin Šarić, Jasenko Rajak, Lada Gabela, Violeta Matanović, Dževad Nogić, Almir Babić, Irfan Habibović, Senad Hadžialić, Senada Hadžialić, Enisa Ćehović, Zlatko Kopčić, Azra Čustović, donosi RJEŠENJE 1. U cilju provođenja ispita iz predmeta Matodika sa didaktikom formira se komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik 2.Prof. dr. HAŠIM MUMINOVIĆ, član 3.MIRSAD HADŽIALIĆ, instruktor KL 2. Komisija će sa kandidatima utvrditi vrijeme i mjesto polaganja ispita. 3. Komisija će Zapisnik o ispitu i ispitni materijal dostaviti Odsjeku za plovidbenost, registar i licence FED CAD u roku od 7 dana nakon provedenog ispita 4. Federalna direkcija za civilno zrakoplovstvo - avijaciju snosi troškove organizacije ispita, te troškove putovanja, smještaja, dnevnica i naknada za članove komisije. Obrazloženje Tačkom 3. Rješenja direktora FED CAD br.10-1-27-61-35-6/05 od 1. 2. 2005. god., direktor FED CAD treba da formira komisiju koja će provesti ispite iz predmeta Metodika sa didaktikom kao jednog od predmeta za sticanje ovlaštenja ili posebnog ovlaštenja instruktora za različite pro file (kontrolor vazdušnog saobraćaja, pomoćnik kontrolora letenja, meteorološko obezbjeđenje vazdušne plovidbe) za navedene kandidate. Stručno osposobljavanje je izvršeno u skladu sa Nastavnim planom i programom obuke instruktora civilne avijacije iz didaktike i metodike nastave, te je odlučeno kao u dispozitivu ovog Rješenja. Broj 10-1-27-61-35-11/05 25. aprila/travnja 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), člana 13. stava 13.6 Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), članova 36, 40, 41, 42 i 46 Pravilnika o stručnom osposobljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja ("Službeni glasnik BiH", broj 16/04), te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija broj 01-27-427/03 od 12. maja 2003. godine a na osnovu podnesenih prijava Irfan Habibović, Dževad Berilo, Zlatko Ljutika i Zlatko Kopčić, za polaganje ispita za sticanje ovlaštenja prilazne proceduralne kontrole -Ap proach Con trol Pro ce dural (APP) Sarajevo i ovlaštenja sa odobrenjem prilazne nadzorne kontrole pomoću radara - Ap proach Con trol Sur veil lance (APS/RAD) Sarajevo, donosi RJEŠENJE 1. U cilju provođenja ispita za sticanje ovlaštenja prilazne proceduralne kontrole - Ap proach Con trol Pro ce dural (APP) Sarajevo i ovlaštenja sa odobrenjem prilazne nadzorne kontrole pomoću radara - Ap proach Con trol Sur veil lance (APS/RAD) Sarajevo formira se Komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik 2.AUGUSTIN FRANIĆ, instruktor KL, član 3.ZORAN KARDOŠ, instruktor KL, član koja će obaviti provjeru stručne sposobnosti kandidata prema gore navedenom Pravilniku. 2. Komisija će sa kandidatima utvrditi vrijeme i mjesto polaganja ispita. 3. Komisija će Zapisnik o ispitu i ispitni materijal dostaviti Odsjeku za plovidbenost, registar i licence FED CAD u roku od 7 dana nakon provedenog ispita. 4. Federalna direkcija za civilno zrakoplovstvoavijaciju snosi troškove organizacije ispita, te troškove putovanja, smještaja, dnevnica i naknada za članove komisije. Obrazloženje Dana 24. februara 2005. godine FED CAD je podnijela prijavu za kandidate Irfan Habibović, Dževad Berilo, Zlatko Ljutika i Zlatko Kopčić, za polaganje ispita za sticanje ovlaštenja prilazne proceduralne kontrole - Ap proach Con trol Pro ce dural (APP) Sarajevo i ovlaštenja sa odobrenjem prilazne nadzorne kontrole pomoću radara - Ap proach Con trol Sur veil lance (APS/RAD) Sarajevo. Uz navedenu prijavu priloženi su dokazi o ispunjenju uslova za polaganje ispita u skladu sa Pravilnikom o stručnom osposobljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja ("Službeni glasnik BiH", br.16/04), te je odlučeno kao u dispozitivu ovog Rješenja. Broj 10-2-27-61-271-1/05 28. februara/veljače 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97 i 26/02), a u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04), donosi RJEŠENJE I Ovim Rješenjem imenuje se Komisija za izradu općih akata u postupku javnih nabavki za Federalnu direkciju civilne avijacije-Federalnu direkciju civilnog zrakoplovstva Mostar (u daljnjem tekstu: Komisija). II Sastav Komisije je: 1.ESAD OSMANBEGOVIĆ, predsjednik 2.MENSUR HADŽIMUSIĆ, član 3.HIDAJET ŠERBO, član 4.VLADO JURIĆ, član 5.ADISA ĐELMO, član 6.MIRSAD HADŽIALIĆ, član III Komisija će izraditi opće (interne) akte koji su predmet ovog Rješenja u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04) i provedbenim propisima za ovaj zakon, a odnosi se na: –opći (interni) akt kojim se utvrđuju uvjeti za provođenje postupka nabavke. IV Poslove iz tačke III ovog Rješenja Komisija je obavezna izvršiti do 15. 3. 2005. godine. V Komisiji pripada naknada za izvršenje poslova koji će se utvrditi posebnim aktom. VI Ovo Rješenje primjenjuje se danom donošenja. Broj 10-1-02-1-288-05/05 28. februara/veljače 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), člana l. stav 1.5 Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), dijela člana 1. Odluke o delegiranju funkcija entitetskim direkcijama dijela koji se odnosi na izdavanje dozvola i zrakoplovnu medicinu ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04), Pravilnika o zdravstvenim uslovima za obavljanje poslova vazduhoplovnog i ostalog stručnog osoblja i posebnim uslovima za obavljanje ljekarskih pregleda vazduhoplovnog i ostalog stručnog osoblja koje treba da ispunjavaju zdravstvene organizacije, te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. maja 2003. god., a povodom zahtjeva Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika u saobraćaju iz Sarajeva za produženje Odobrenja za rad zdravstvenim ustanovama koje obavljaju ljekarske preglede vazduhoplovnog i ostalog stručnog osoblja, donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA UTVRĐIVANJE ISPUNJENOSTI USLOVA ZA IZDAVANJE ODOBRENJA ZA RAD ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA KOJE OBAVLJAJU LJEKARSKE PREGLEDE VAZDUHOPLOVNOG I O STALOG STRUČNOG OSOBLJA 1. Formira se komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik 2.Dr. ZORAN LOLIĆ, specijalista zrakoplovne medicine, član 3.Dr. LJILJANA STIJOVIĆ, specijalista vazduhoplovne medicine, član 4.Dr. MIRSAD IMAMOVIĆ, član koja će utvrditi da li Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika u saobraćaju iz Sarajeva ispunjava uslove za produženje Odobrenja za rad zdravstvenim ustanovama koje obavljaju ljekarske preglede vazduhoplovnog i ostalog stručnog osoblja. 2. Administrativno-tehničke poslove za potrebe rada komisije obavljaće gđa MAHIRA KRIVOŠIĆ-TANASIĆ. 3. Komisija će sa podnosiocem zahtjeva utvrditi vrijeme i mjesto provođenja operativne inspekcije utvrđivanja ispunjenosti uslova za produženje Odobrenja za rad. 4. Komisija će zapisnik o izvršenoj inspekciji dostaviti sektoru Regulativa u roku od 7 dana nakon provedene inspekcije. 5. Podnosilac zahtjeva snosi troškove organizacije provođenja utvrđivanja uslova za produženje Odobrenja za rad, te troškove putovanja, smještaja i dnevnica predsjedniku i članovima komisije. 6. Predsjednik, članovi komisije i administrativno-tehničko lice imaju pravo na naknadu koju isplaćuje FED CAD, a na osnovu posebnog rješenja direktora FED CAD. Obrazloženje U skladu sa članom 1. Odluke o delegiranju funkcija entitetskim direkcijama, dijela koji se odnosi na izdavanje dozvola i zrakoplovnu medicinu ("Službeni glasnik BiH", br. 28/04) i na osnovu zahtjeva Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika u saobraćaju iz Sarajeva za produženje Odobrenja za rad, odlučeno je kao u dispozitivu ovog Rješenja. Broj 10-1-27-61-491-1/05 4. maja/svibnja 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), člana 63. stav 5. Pravilnika o stručnom osposobljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/04), te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. maja 2003. god., direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA IZRADU PROGRAMA ZA ODRŽAVANJE NIVOA OBUČENOSTI KONTROLORA VAZDUŠNOG SAO BRAĆAJA 1. U cilju izrade Programa za održavanje nivoa obučenosti kontrolora vazdušnog saobraćaja, formira se komisija u sastavu: 1.EDHEM FULURIJA, predsjednik 2.MIRSAD HADŽIALIĆ, član 3.ADNAN GAFIĆ, član 4.EMINA TURULJA, član 5.ENES MUJEZINOVIĆ, član 6.NEDŽAD TINJAK, član 2. Komisija će sa podnosiocem zahtjeva utvrditi vrijeme i mjesto utvrđivanja plovidbenosti. 3. Komisija će Zapisnik o utvrđivanju plovidbenosti dostaviti Odsjeku za plovidbenost i registar FED CAD u roku od 7 dana po završetku postupka utvrđivanja plovidbenosti. 4. Podnosilac zahtjeva snosi troškove putovanja, dnevnica i smještaja za članove komisije i posmatrača iz tačke 2. 5. Naknadu za rad predsjedniku i članovima komisije isplaćuje FED CAD na temelju posebnog rješenja direktora FED CAD. Obrazloženje Na osnovu člana 8. Odluke o delegiranju funkcija u oblasti plovidbenosti ("Službeni glasnik BiH", br. 44/04), dopisa BH DCA br. 02-292.5-361-1/05 od 20. 4. 2005. godine kojim se nalaže FED CAD-u provođenje postupka utvrđivanja plovidbenosti zrakoplova ATR-72 serijskih brojeva 464 i 465 i zahtjeva J.P "Air Bosna", odlučeno je kao u dispozitivu ovog Rješenja. Broj 10-4-27-61-540-1/05 5. maja/svibnja 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama broj 10-1-02-1-288-1/05 od 11. 5. 2005. godine i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija broj 01-27-427/03 od 12. 5. 2003. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo - FED CAD donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE Član 1. Imenuje se Komisija za provođenje otvorenog postupka nabavke službenog vozila po principu staro za novo u sljedećem sastavu: 1.SANELA ZEKIĆ, predsjednik Komisije Federalne direkcije za civilnu avijaciju- Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo 2.BOJANA RADIVOJEVIĆ, član, Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo 3.SULEJMAN ČILIĆ, član Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo Za stručno lice - vanjskog saradnika imenuje se gospodin SAFET ŽGALJ, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH, a za administrativno - tehničko lice imenuje se gospodin SANJIN HADŽIOMEROVIĆ. Član 2. Imenovana lica iz člana 1. ovog Rješenja dužna su postupati u skladu sa odredbama ZJN BiH, podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 3. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Zadaci administrativno-tehničkog lica Komisije su administrativni poslovi: priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 4. Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 31. 1. 2006. godine. Član 5. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 3. ovog Rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od strane predsjednika Komisije, –ovlaštenja za pregovaranje. Član 6. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Član 7. Naknada za rad u postupku javnog nadmetanja za nabavku roba i vršenje usluga, članovima Komisije utvrdit će se posebnim Rješenjem, u skladu sa Odlukom o načinu obrazovanja i visine naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacija BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/04 i 41/05). Član 8. Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. Broj 10-1-27-63-1153-2/05 31. oktobra/listopada 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97 i 26/02), a u skladu sa Instrukcijom federalnog ministra finansija-financija broj 08-14-9192/04 od 13. decembra 2004. godine, donosi RJEŠENJE I Ovim Rješenjem imenuje se Komisija za izradu općih akata za Federalnu direkciju civilne avijacije-Federalnu direkciju civilnog zrakoplovstva Mostar (u daljnjem tekstu: Komisija), u slijedećem sastavu: 1.IRMA MEMIĆ, predsjednik 2.SNJEŽANA PLANINIĆ, član 3.ADISA ĐELMO, član 4.NEDA ZELENIKA, član II Komisija će izraditi opće (interne) akte koji su predmet ovog Rješenja u skladu sa zakonom i drugim pozitivnim propisima, a odnosi se na: –opći (interni) akt kojim se utvrđuju uvjeti za provođenje postupka nabavke. III Poslove iz tačke III ovog Rješenja Komisija je obavezna izvršiti do 31. 3. 2005. godine. IV Komisiji pripada naknada za izvršenje poslova koji će se utvrditi posebnim aktom. V Ovo Rješenje primjenjuje se danom donošenja. Broj 10-1-02-1-142/05 28. februara/veljače 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. Direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo, na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98), člana 137. Zakona o upravi u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97), člana 13. stav 13.6 Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), a u vezi sa članom 40. i 41. Pravilnika o stručnom osposobljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontrolora vazdušnog saobraćaja ("Službeni glasnik BiH", broj 16/04), te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija broj 01-27-427/03 od 12. maja 2003. god, a na osnovu podnesene prijave djelatnika Odsjeka kontrole letenja Mostar - FED CAD Behlilović Adnan, za polaganje ispita za sticanje dozvole kontrolora vazdušnog saobraćaja i upis ovlaštenja ADI/TWR Mostar, donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA POLAGANJE ISPITA ZA STICANJE DOZVOLE KONTROLORA VAZDUŠNOG SAOBRAĆAJA I UPIS OVLAŠTENJA ADI/TWR MOSTAR 1. U cilju provođenja ispita za sticanje dozvole kontrolora vazdušnog saobraćaja i upis ovlaštenja ADI/TWR Mostar, formira se Komisija u sastavu: 1.ENES MUJEZINOVIĆ, predsjednik 2.AUGUSTIN FRANIĆ, instruktor KL, član 3.ADNAN GAFIĆ, instruktor KL, član 4.MEHMED MULALIĆ, instruktor, član koja će obaviti provjeru stručne sposobnosti kandidata prema gore navedenom Pravilniku. 2. Komisija će sa kandidatima utvrditi vrijeme i mjesto polaganja ispita. 3. Komisija će Zapisnik o ispitu i ispitni materijal dostaviti Odsjeku za plovidbenost, registra i licence FED CAD u roku od 7 dana nakon provedenog ispita. 4. Federalna direkcija za civilnu avijaciju snosi troškove organizacije ispita, te troškove putovanja, smještaja, dnevnica i naknada za članove komisije. Obrazloženje Dana 9. 3. 2005. godine FED CAD je podnijela prijavu za kandidata Behlilović Adnana za polaganje ispita za sticanje dozvole kontrolora vazdušnog saobraćaja i upis ovlaštenja ADI/TWR Mostar. Uz navedenu prijavu priloženi su dokazi o ispunjenju uslova za polaganje ispita u skladu sa Pravilnikom o stručnom osposobaljavanju, dozvolama i ovlaštenjima kontro - lora vazdušnog saobraćaja ("Službeni glasnik BiH", br. 16/04), te je odlučeno kao u dispozitivu ovog Rješenja. Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog Rješenja može se podnijeti prigovor federalnom ministru prometa i komunikacija u roku od 8 dana od dana prijema Rješenja. Broj 10-1-27-61-28-15/05 18. marta/ožujka 2005. godine Mostar Direktor Amadeo Mandić, s. r. VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 31. stav 1. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 38/05) i tačke II Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH', broj 39/04 i 41/05), predsjednik Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donosi RJEŠENJE O OBRAZOVANJU KOMIS IJE ZA IZRADU PROCEDURA ZA JAČANJE INTERNE KONTROLE KOD BUDŽETSKOG KORISNIKA VRHOVN OG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVI NE I Obrazuje se Komisija za izradu procedura za jačanje interne kontrole kod budžetskog korisnika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), u sastavu: 1.AMIRA KARAMEHIĆ, predsjednik Komisije 2.AMELA AJANOVIĆ-SELIMOVIĆ, član Komisije 3.FAHRIJA BRKANIĆ, član Komisije 4.FIKRETA ĆEHIĆ, član Komisije i 5.SAFET JAKUPOVIĆ, član Komisije II Zadatak Komisije je da izradi nacrte procedura koje će donijeti Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud), za jačanje interne kontrole, navedene u tački III Smjernica za uspostavu i jačanje interne kontrole kod budžetskih korisnika ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/05). III Rok za izvršenje zadataka iz tačke II ovog Rješenja je 11. 11. 2005. godine. IV Po izvršenom zadatku Komisiji pripada naknada čija visina će se utvrditi posebnim Rješenjem. V Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja. VI Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama Federa- cije BiH". Broj Su-3000/05 26. oktobra/listopada 2005. godine Sarajevo Predsjednik Vrhovnog suda FBiH Amir Jaganjac, s. r. USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 13. Odluke o organizaciji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda održanoj 21. oktobra 2005. godine, donio je ODLUKU O IZBORU PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I Za predsjednika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda izabran je prof. dr NEĐO MILIĆEVIĆ. II Za potpredsjednike Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izabrani su: 1.Prof. dr KASIM TRNKA, iz reda bošwačkog naroda, 2.Mr. MIRKO BOŠKOVIĆ, iz reda hrvatskog naroda. III Ova odluka objaviće se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj S-66/05 21. oktobra 2005. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije BiH prof. dr Neđo Milićević, s. r. Na osnovu člana 13. Odluke o organizaciji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda održanoj 21. oktobra 2005. godine, donio je ODLUKU O IZBORU PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKA USTAVNOG SUDA FEDERACI JE BOSNE I HERCEGOVINE I Za predsjednika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda izabran je prof. dr. NEĐO MILIĆEVIĆ. II Za potpredsjednike Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izabrani su: 1.Prof. dr. KASIM TRNKA, iz reda bošnjačkog naroda, 2.Mr. MIRKO BOŠKOVIĆ, iz reda hrvatskog naroda. III Ova Odluka objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj S-66/05 21. oktobra 2005. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije BiH prof. dr. Neđo Milićević, s. r. Na temelju članka 13. Odluke o ustrojstvu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda održanoj 21. listopada 2005. godine, donio je ODLUKU O IZBORU PREDSJEDNIKA I DOPREDSJEDNIKA USTAVNOG SUDA FEDERACI JE BOSNE I HERCEGOVINE I Za predsjednika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda izabran je prof. dr. NEĐO MILIĆEVIĆ. II Za dopredsjednike Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izabrani su: 1.Prof. dr. KASIM TRNKA, iz reda bošnjačkog naroda, 2.Mr. MIRKO BOŠKOVIĆ, iz reda hrvatskog naroda. III Ova Odluka objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj S-66/05 21. listopada 2005. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije BiH prof. dr. Neđo Milićević, v. r. KOMISIJA ZA KONCESIJE FEDERACIJE BOSNE I HERC EGOVINE Na osnovu člana 7. Zakona o javnim nabavkama ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04 i 19/05) i člana 16. stav 2. Zakona o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/02), zamjenik predsjedavajućeg Komisije za koncesije Federacije BiH, donosi: RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMI SIJE ZA PROVOĐENJE POSTUPKA JAVNE NABAVKE Član 1. Imenuje se Komisija za provođenje postupka javne nabavke Komisije za koncesije Federacije BiH, u slijedećem sastavu: 1.FATIMA DRINČIĆ, dipl. ecc., predsjedavajući Komisije 2.PERO ŠANDRK, dipl. mašinski ing., član 3.AJSELA BUĆAN-VARATANOVIĆ, dipl. psiholog, član Član 2. Za sekretara Komisije imenuje se DRAGO ŠVARC, pravnik. Član 3. Imenovana lica iz tačke 1. ovog Rješenja dužna su postupiti po odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04 i 19/05), podzakonskim aktima i Pravilnikom o javnim nabavkama Komisije za koncesije Federacije BiH. Član 4. Komisija iz tačke 1. ovog Rješenja ima zadatak da za potrebe Komisije za Koncesije Federacije BiH, a u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine provede postupak javne nabavke Busi ness Note book PC (lap top), komada 9; dvoprocesorski server, super mi cro, komada 1; putničkog automobila, 5 vrata, zapremine 1700 do 2000 ccm i snage 65 do 80 kW; mobilni telefoni za članove Komisije, komada 6; i kancelarijski namještaj. Član 5. Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele ponude, sačini zapisnik o otvaranju ponuda, ocijeni prispjele ponude i sačini izvještaj o radu i da preporuke za dodjelu ugovora na način propisan Pravilnikom o javnim nabavkama Komisije za Koncesije Federacije BiH. Član 6. Sekretar Komisije nema pravo glasa. Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema zapisnika sa sastanaka Komisije, izvještaja o radu Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. Član 7. Rok za izvršenje zadataka iz tačke 4. i 5. ovog Rješenja je 60 dana od dana donošenja ovog Rješenja. Član 8. Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana 4. i 5. ovog Rješenja su: –direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenje ponuda sa pravom na ovjeru dokumenata potpisanih od predsjednika Komisije –ovlaštenja za pregovaranje –ovlaštenja da po potrebi angažuje stručna lica koja će učestvovati u radu Komisije, ali bez prava odlučivanja, kao pomoć u rješenju određenih elemenata ponude, a u skladu sa zadacima Komisije. Član 9. Članovi Komisije iz tačke 1. ovog Rješenja, sekretar Komisije, kao i stručna lica iz člana 8. dužni su čuvati kao poslovnu tajnu sve podatke i saznanja koja steknu u radu Komisije, o čemu su dužni potpisati izjavu o čuvanju službene tajne u postupku nabavke, koja je sastavni dio ovog Rješenja. Član 10. Članovi Komisije iz tačke 1. ovog Rješenja, sekretar Komisije, kao i stručna lica iz člana 8. ovog Rješenja, dužni su potpisati izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđača, koja je sastavni dio ovog Rješenja. Član 11. Naknada članovima Komisije, sekretaru i stručnim licima angažovanim kao eksperti, utvrdit će se posebnim aktom. Član 12. Ovo Rješenje primjenjuje se od dana donošenja. Broj 01-18-318/05 28. oktobra/listopada 2005. godine Sarajevo Zamjenik predsjedavajućeg Komisije Ilija Ćorić, s. r. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERC EGOVINE Na osnovu članova 11, 12. i 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine na 72. sjednici, održanoj 27. oktobra 2005. godine, donijela je PRAVILNIK O PRESTANKU VAŽENJA PRAVI LNIKA O INFORMISANJU I POSTUPANJU STJECATELJA DIONICA IZNAD 5% ISTOG PRIVATIZACIJSKOG INVESTICIONOG FONDA Član 1. Pravilnik o informisanju i postupanju stjecatelja dionica iznad 5% istog privatizacionog investicionog fonda ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/03) prestaje da važi. Član 2. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-2316/05 27. oktobra 2005. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine Hasan Ćelam, s. r. Na temelju članaka 11, 12. i 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine na 72. sjednici, održanoj 27. listopada 2005. godine, donijela je PRAVILNIK O PRESTANKU VAŽENJA PRAVI LNIKA O INFORMIRANJU I POSTUPANJU STJECATELJA DIONICA IZNAD 5% ISTOG PRIVATIZACIJSKOG INVESTICIJSKOG FONDA Članak 1. Pravilnik o informiranju i postupanju stjecatelja dionica iznad 5% istog privatizacijskog investicijskog fonda ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/03) prestaje da važi. Članak 2. Ovaj Pravilnik stu pa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-2316/05 27. listopada 2005. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine Hasan Ćelam, v. r. CENTRALNA BANKA BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 7. tačke b) Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03 i 9/05), Upravno vijeće Centralne banke Bosne i Hercegovine, na 10. sjednici od 31. oktobra 2005. godine, donijelo je ODLUKU 1 O IZMJENAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU I ODRŽAVANJU OBAVEZNIH REZERVI I UTVRĐIVANJU NAKNADE NA IZNOS REZERVE 1.U Odluci o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve ("Službeni glasnik BiH", broj 14/03, 41/03 i 40/04), tačka 5. mijenja se i glasi: "5. Stopa obavezne rezerve koju primjenjuje Centralna banka iznosi 15%." 2.Tačka 7. mijenja se i glasi: "7. Centralna banka obračunava naknadu banci na iznos sredstava te banke na računu rezervi kod Centralne banke u obračunskom periodu, kako slijedi: –na iznos obavezne rezerve po stopi od 1%; –na iznos sredstava iznad obavezne rezerve po stopi koja se utvrđuje na osnovu prosjeka kamatnih stopa koje je u istom periodu na tržištu ostvarila Centralna banka na "over night" depozite." 3.Ova odluka stu pa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", objavit će se i u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", a primjenjivat će se od 1. decembra 2005. godine. UV broj 143/05 31. oktobra 2005. godine Sarajevo Predsjedavajući Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine Guverner Kemal Kozarić, s. r. Na osnovu člana 56. stava 2. Pravilnika Centralne banke Bosne i Hercegovine, UV broj 120/05 od 29. juna 2005. godine, guverner donosi PREČIŠĆENI TEKST ODLUKE O UTVRĐIVANJU I ODRŽAVANJU OBAVEZNIH REZERVI I UTVRĐIVANJU NAKNADE NA IZNOS REZERVE 1.Ovom odlukom, u skladu sa članom 36. Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, uređuje se način obračunavanja i držanja obaveznih rezervi i utvrđivanje naknade koju Centralna banka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Centralna banka) isplaćuje bankama na iznos rezerve. 2.Banka koja ima dozvolu nadležne agencije za bankarstvo za obavljanje bankarskih poslova dužna je da na računu rezervi kod Centralne banke drži sredstva radi ispunjavanja obavezne rezerve u nivou i na način utvrđen ovom odlukom. 3.Osnovicu za obračun obavezne rezerve čine depoziti i pozajmljena sredstva, bez obzira u kojoj se valuti sredstva izraze. Obavezna rezerva se obračunava prema stanju tih sredstava na kraju svakog radnog dana u toku obračunskog perioda koji prethodi periodu održavanja. Obračunski pe riod (pe riod obračuna obaveznih rezervi) započinje svakog mjeseca u dane prvog, jedanaestog i dvadesetprvog, a završava se desetog, dvadesetog i zadnjeg dana u mjesecu. 4.Banka je obavezna da nakon svakog obračunskog perioda, a najkasnije u roku od tri radna dana po isteku perioda obračuna, dostavi Centralnoj banci izvještaj o stanju svojih depozita i pozajmljenih sredstava izraženih u konvertibilnim markama na obrascu "Izvještaj za obračun obavezne rezerve" koji je sastavni dio ove odluke. 5.Stopa obavezne rezerve koju primjenjuje Centralna banka iznosi 15%. 6.Sredstva kojima banka može održavati obaveznu rezervu jesu potražni saldo sredstava te banke na računu rezervi kod Centralne banke na kraju svakog radnog dana. 7.Centralna banka obračunava naknadu banci na iznos sredstava te banke na računu rezervi kod Centralne banke u obračunskom periodu, kako slijedi: –na iznos obavezne rezerve po stopi od 1%; –na iznos sredstava iznad obavezne rezerve po stopi koja se utvrđuje na osnovu prosjeka kamatnih stopa koje je u istom periodu na tržištu ostvarila Centralna banka na "over night" depozite. 8.Centralna banka za iznos naknade povećava račun rezerve banke u roku od pet dana, računajući od posljednjeg dana u mjesecu, ukoliko je banka u periodima održavanja obavezne rezerve u tom mjesecu ostvarila naknadu. 9.Banka nije ispunila obaveznu rezervu ukoliko u periodu održavanja obavezne rezerve ne obezbijedi ukupna sredstva na računu rezervi kod Centralne banke, ako Centralnoj banci blagovremeno ne dostavi propisani obrazac izvještaja i ako ne izmiri kaznene kamate. 10.Guverner Centralne banke je obavezan najmanje jedanput tromjesečno podnositi Upravnom vijeću izvještaj o primjeni ove odluke. Kada banka ne ispuni obaveznu rezervu, Centralna banka preduzima mjere propisane članom 36. tačkom 5. Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine. 11.U smislu ove odluke značenje pojedinih pojmova je kako slijedi: (a)banka - komercijalna banka koja ima dozvolu za rad od Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ili Agencije za bankarstvo Republike Srpske; (b)račun rezervi - račun na kojem banka drži svoje rezerve kod Centralne banke; (c)obavezna rezerva - minimalan iznos sredstava koje banka mora držati na računu rezervi kod Centralne banke; (d)osnovica za obračun obavezne rezerve - prosjek depozita i pozajmljenih sredstva banke bez obzira na valutu u kojoj su sredstva izražena, prema izvještaju koji banka dostavlja Centralnoj banci na propisanom obrascu, a na koje se obračunava obaveza. Dio osnovice koji drže u stranim sredstvima plaćanja banke izražavaju u KM i obračunavaju prema kursnoj listi Centralne banke koja je važila u vrijeme trajanja obračunskog perioda. (e)prosječno stanje - prosjek - zbir knjigovodstvenih stanja depozita i pozajmljenih sredstava prema izvještaju za obračun obavezne rezerve za svaki radni dan podijeljen sa brojem radnih dana u periodu obračuna; (f)ukupna obavezna rezerva banke predstavlja zbir prosječnih dnevnih obaveza za radne dane u toku perioda održavanja. (g)prosječna dnevna obavezna rezerva banke izračunava se množenjem osnovice za obračun obavezne rezerve sa stopom obavezne rezerve. (h)održavanje obavezne rezerve - držanje propisanog nivoa novčanih depozita kod Centralne banke, a koje se obračunavaju kao dnevne prosječne rezerve u obračunskom periodu; (i)ispunjavanje obavezne rezerve - ispunjavanje svih uslova koje je postavila Centralna banka za održavanje obavezne rezerve u pogledu obezbjeđenja zahtjevanog iznosa sredstava rezervi, dostavljanja propisanih izvještaja u propisanim rokovima i izmirenje kaznene kamate; (j)stopa obavezne rezerve - procenat koji se primjenjuje na osnovicu za utvrđivanje iznosa obavezne rezerve; (k)period obračuna obaveznih rezervi - period održavanja obaveznih rezervi, koji prethodi održavanju obaveznih rezervi, za koji se dostavljaju podaci o osnovici za utvrđivanje obavezne rezerve; (l)period održavanja obavezne rezerve - period u kojem je banka dužna održavati obaveznu rezervu, a koji započinje svakog mjeseca u dane prvog, jedanaestog i dvadesetprvog, a završava se desetog, dvadesetog i zadnjeg dana u mjesecu; 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 78/05 (m)naknada - kamata koju Centralna banka plaća banci na iznos sredstava te banke na računu rezervi kod Centralne banke, jedanput mjesečno u roku do pet dana nakon završetka mjeseca (tačka 7. Odluke); (n)stopa naknade - stopa koja se utvrđuje na osnovu prosjeka kamatnih stopa koje je u istom periodu na tržištu ostvarila Centralna banka na "overnight" depozite; (o)kaznena kamata - novčana kazna za banku koja ne održava obaveznu rezervu na propisanom nivou; (p)radni dan - svaki dan kada Centralna banka vrši transakcije na računima rezervi. 12.Ovlašćuje se guverner da donosi uputstvo za primjenu ove odluke. 13.Prečišćeni tekst ove odluke sadrži: 1.Odluku o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve, UV broj 29/03 od 7. maja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 14/03 od 29.05.2003. godine; 2.Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve, UV broj 26/03 od 5. decembra 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 41/03 od 24.12.2003. godine; 3.Odluku o izmjenama Odluke o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve, UV broj 72/04 od 6. augusta 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 40/04 od 25.08.2004. godine; 4.Odluku o izmjenama Odluke o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve, UV broj 143/05 od 31. oktobra 2005. godine. 14.Prečišćeni tekst Odluke o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve objavit će se u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Novembra 2005. godine Sarajevo Guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine Kemal Kozarić, s. r. Na osnovi članka 7. točke b) Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03 i 9/05), Upravno vijeće Centralne banke Bosne i Hercegovine, na 10. sjednici od 31. listopada 2005. godine, donijelo je ODLUKU 1 O IZMJENAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU I ODRŽAVANJU OBVEZNIH PRIČUVA I UTVRĐIVANJU NAKNADE NA IZNOS PRI ČUVA 1.U Odluci o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuve ("Službeni glasnik BiH", broj 14/03, 41/03 i 40/04), točka 5. mijenja se i glasi: "5. Stopa obvezne pričuve koju primjenjuje Centralna banka iznosi 15%." 2.Točka 7. mijenja se i glasi: "7. Centralna banka obračunava naknadu banci na iznos sredstava te banke na računu pričuva kod Centralne banke u obračunskom razdoblju, kako slijedi: –na iznos obvezne pričuve po stopi od 1%; –na iznos sredstava iznad obvezne pričuve po stopi koja se utvrđuje na osnovi prosjeka kamatnih stopa koje je u istom razdoblju na tržištu ostvarila Centralna banka na "over night" depozite." 3.Ova odluka stu pa na snagu danom objavljivanja u "Služ benom glasniku BiH", objavit će se i u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Herce govine", a primjenjivat će se od 1. prosinca 2005. godine. UV broj 143/05 31. listopada 2005. godine Sarajevo Predsjedatelj Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine Guverner Kemal Kozarić, v. r. Na osnovi članka 56. stavka 2. Pravilnika Centralne banke Bosne i Hercegovine, UV broj 120/05 od 29. lipnja 2005. godine, guverner donosi PREČIŠĆENI TEKST ODLUKE O UTVRĐIVANJU I ODRŽAVANJU OBVEZNIH PRIČUVA I UTVRĐIVANJU NAKNADE NA IZNOS PRIČUVA 1.Ovom odlukom, u skladu sa člankom 36. Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, uređuje se način obračunavanja i držanja obveznih pričuva i utvrđivanje naknade koju Centralna banka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Centralna banka) isplaćuje bankama na iznos pričuve. 2.Banka koja ima dozvolu nadležne agencije za bankarstvo za obavljanje bankarskih poslova dužna je da na računu pričuva kod Centralne banke drži sredstva radi ispunjavanja obvezne pričuve u razini i na način utvrđen ovom odlukom. 3.Osnovicu za obračun obvezne pričuve čine depoziti i pozajmljena sredstva, bez obzira u kojoj se valuti sredstva izraze. Obvezna pričuva se obračunava prema stanju tih sredstava na kraju svakog radnog dana tijekom obračunskog razdoblja koje prethodi razdoblju održavanja. Obračunsko razdoblje (razdoblje obračuna obveznih pručuva) započinje svakog mjeseca u dane prvog, jedanaestog i dvadesetprvog, a završava se desetog, dvadesetog i zadnjeg dana u mjesecu. 4.Banka je obvezna da nakon svakog obračunskog razdoblja, a najkasnije u roku od tri radna dana po isteku razdoblja obračuna, dostavi Centralnoj banci izvješće o stanju svojih depozita i pozajmljenih sredstava izraženih u konvertibilnim markama na obrascu "Izvješće za obračun obvezne pričuve" koje je sastavni dio ove odluke. 5.Stopa obvezne pričuve koju primjenjuje Centralna banka iznosi 15%. 6.Sredstva kojima banka može održavati obveznu pričuvu jesu potražni saldo sredstava te banke na računu pričuva kod Centralne banke na kraju svakog radnog dana. 7.Centralna banka obračunava naknadu banci na iznos sredstava te banke na računu pričuva kod Centralne banke u obračunskom razdoblju, kako slijedi: –na iznos obvezne pričuve po stopi od 1%; –na iznos sredstava iznad obvezne pričuve po stopi koja se utvrđuje na osnovi prosjeka kamatnih stopa koje je u istom razdoblju na tržištu ostvarila Centralna banka na "over night" depozite. 8.Centralna banka za iznos naknade povećava račun pričuve banke u roku od pet dana, računajući od posljednjeg dana u mjesecu, ukoliko je banka u razdobljima održavanja obvezne pričuve u tom mjesecu ostvarila naknadu. 9.Banka nije ispunila obveznu pričuvu ukoliko u razdoblju održavanja obvezne pričuve ne osigura ukupna sredstva na računu pričuva kod Centralne banke, ako Centralnoj banci blagovremeno ne dostavi propisani obrazac izvješća i ako ne izmiri kaznene kamate. 10.Guverner Centralne banke je obvezan najmanje jedanput tromjesečno podnositi Upravnom vijeću izvješće o primjeni ove odluke. Kada banka ne ispuni obveznu pričuvu, Centralna banka preduzima mjere propisane člankom 36. točkom 5. Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine. 11.U smislu ove odluke značenje pojedinih pojmova je kako slijedi: (a)banka - poslovna banka koja ima dozvolu za rad od Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ili Agencije za bankarstvo Republike Srpske; (b)račun pričuva - račun na kojem banka drži svoje pričuve kod Centralne banke; (c)obvezna pričuva - minimalan iznos sredstava koje banka mora držati na računu pričuva kod Centralne banke; (d)osnovica za obračun obvezne pričuve - prosjek depozita i pozajmljenih sredstva banke bez obzira na valutu u kojoj su sredstva izražena, prema izvješću koje banka dostavlja Centralnoj banci na propisanom obrascu, a na koje se obračunava obveza. Dio osnovice koji drže u stranim sredstvima plaćanja banke izražavaju u KM i obračunavaju prema tečajnoj listi Centralne banke koja je važila u vrijeme trajanja obračunskog razdoblja. (e)prosječno stanje - prosjek - zbroj knjigovodstvenih stanja depozita i pozajmljenih sredstava prema izvješću za obračun obvezne pričuve za svaki radni dan podijeljen sa brojem radnih dana u razdoblju obračuna; (f)ukupna obvezna pričuva banke predstavlja zbroj prosječnih dnevnih obveza za radne dane tijekom razdoblja održavanja. (g)prosječna dnevna obvezna pričuva banke izračunava se množenjem osnovice za obračun obvezne pričuve sa stopom obvezne pričuve. (h)održavanje obvezne pričuve - držanje propisane razine novčanih depozita kod Centralne banke, a koje se obračunavaju kao dnevne prosječne pričuve u obračunskom razdoblju; (i)ispunjavanje obvezne pričuve - ispunjavanje svih uvjeta koje je postavila Centralna banka za održavanje obvezne pričuve glede osiguranja zahtjevanog iznosa sredstava pričuva, dostavljanja propisanih izvješća u propisanim rokovima i izmirenje kaznene kamate; (j)stopa obvezne pričuve - postotak koji se primjenjuje na osnovicu za utvrđivanje iznosa obvezne pričuve; (k)razdoblje obračuna obveznih pričuva - razdoblje održavanja obveznih pričuva, koje prethodi održavanju obveznih pričuva, za koje se dostavljaju podaci o osnovici za utvrđivanje obvezne pričuve; (l)razdoblje održavanja obvezne pričuve - razdoblje u kojem je banka dužna održavati obveznu pričuvu, a koje započinje svakog mjeseca u dane prvog, jedanaestog i dvadesetprvog, a završava se desetog, dvadesetog i zadnjeg dana u mjesecu; 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 78/05 (m)naknada - kamata koju Centralna banka plaća banci na iznos sredstava te banke na računu pričuva kod Centralne banke, jedanput mjesečno u roku do pet dana nakon završetka mjeseca (točka 7. Odluke); (n)stopa naknade - stopa koja se utvrđuje na osnovi prosjeka kamatnih stopa koje je u istom razdoblju na tržištu ostvarila Centralna banka na "overnight" depozite; (o)kaznena kamata - novčana kazna za banku koja ne održava obveznu pričuvu na propisanoj razini; (p)radni dan - svaki dan kada Centralna banka vrši transakcije na računima pričuva. 12.Ovlašćuje se guverner da donosi uputu za primjenu ove odluke. 13.Prečišćeni tekst ove odluke sadrži: 1.Odluku o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuve, UV broj 29/03 od 7. svibnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 14/03 od 29.05.2003. godine; 2.Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuve, UV broj 26/03 od 5. prosinca 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 41/03 od 24.12.2003. godine; 3.Odluku o izmjenama Odluke o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuve, UV broj 72/04 od 6. kolovoza 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 40/04 od 25.08.2004. godine; 4.Odluku o izmjenama Odluke o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuve, UV broj 143/05 od 31. listopada 2005. godine. 14.Prečišćeni tekst Odluke o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuve objavit će se u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Studenoga 2005. godine Sarajevo Guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine Kemal Kozarić, v. r. OPŠTINA ILIXA Na osnovu člana 12. tačka 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 19. i 20. Odluke o osnivanju Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 3/00) i pismene preporuke Komisije za izbor, općinski načelnik donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU NADZORNOG ODBORA J AVNE USTANOVE "KULTURNO-SPO RTSKI I REKREACIONI CENTAR" ILIDŽA I U Nadzorni odbor Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža imenuju se: 1.ELVIR KAZAZOVIĆ - predsjednik 2.SEJDO MIRVIĆ - član 3.ASIM REDŽO - član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja a isto će se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-1922/05 7. oktobra/listopada 2005. godine Ilidža Općinski načelnik Amer Ćenanović, s. r. Na osnovu člana 19. tačka 2. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), općinski načelnik donosi RJEŠENJE O RAZRJEŠENJU UPRAVNOG ODBORA JAVNE USTANOVE "KULTURNO-SPO RTSKI I REKREACIONI CENTAR" ILIDŽA I Razrješavaju se dužnosti predsjednika i članova Upravnog odbora Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža radi isteka mandata: 1.RIFKO ŠEĆEROVIĆ - predsjednik 2.SENAD KUŠEVIĆ - član 3.SADETA REDŽEPI - član 4.MILADIN VIDAKOVIĆ - član 5.MARICA BERJAN - član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja a isto će se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-1923/05 7. oktobra/listopada 2005. godine Ilidža Općinski načelnik Amer Ćenanović, s. r. Na osnovu člana 12. tačka 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 14. i 15. Odluke o osnivanju Javne ustanove "Kulturnosportski i rekreacioni centar" Ilidža ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/00) i pismene preporuke Komisije za izbor, općinski načelnik donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU UPRAVNOG ODBORA JAVNE USTANOVE "KULTURNO-SPO RTSKI I REKREACIONI CENTAR" ILIDŽA I U Upravni odbor Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža imenuju se: 1.ALMA AVDIĆ - predsjednik 2.MERIMA IMAMOVIĆ - član 3.MILADIN VIDAKOVIĆ - član 4.ZIJO ZEĆO - član 5.MARICA BERJAN - član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja a isto će se objaviti "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-1924/05 7. oktobra/listopada 2005. godine Ilidža Općinski načelnik Amer Ćenanović, s. r. Na osnovu člana 19. tačka 2. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), općinski načelnik donosi RJEŠENJE O RAZRJEŠENJU UPRAVNOG ODBORA JAVNE USTANOVE ZA KULTURU, SPORT I REKREACIJU HRASNICA- ILIDŽA I Razrješavaju se dužnosti predsjednika i članova Upravnog odbora Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica - Ilidža radi isteka mandata: 1. INDIRA BULJUBAŠIĆ, predsjednik 2. BEĆIR HONĐO, član 3. ŠERIF ALIĆ, član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i isto će se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-1925/05 7. oktobra/listopada 2005. godine Ilidža Općinski načelnik Amer Ćenanović, s. r. Na osnovu člana 12. tačka 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 17. i 18. Odluke o osnivanju Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica - Ilidža ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/01), i pismene preporuke Komisije za izbor, općinski načelnik donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU UPRAVNOG ODBORA JAVNE USTANOVE ZA KULTURU, SPORT I REKREACIJU HRASNICA- ILIDŽA I U Upravni odbor Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica-Ilidža imenuju se: 1.OMER POPOVAC - predsjednik 2.ALVID HUBIJAR - član 3.ZEJNIL DURMO - član 4.ELDINA ČIZMIĆ - član 5.ŠERIF ALIĆ- član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-1926/05 7. oktobra/listopada 2005. godine Ilidža Općinski načelnik Amer Ćenanović, s. r. Na osnovu člana 12. tačka 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 21. i 22. Odluke o osnivanju Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica - Ilidža ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/01) i pismene preporuke Komisije za izbor, općinski načelnik donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU NADZORNOG ODBORA J AVNE USTANOVE ZA KULTURU, SPORT I REKREACIJU HRASNICA- ILIDŽA I U Nadzorni odbor Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica-Ilidža imenuju se: 1. FEHIM ČELEBIĆ - predsjednik 2. SAMIR ĆUPINA - član 3. NIJAZ HRNIĆ - član II Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-1927/05 7. oktobra/listopada 2005. godine Ilidža Općinski načelnik Amer Ćenanović, s. r. OPŠTINA BREZA Na osnovu člana 12. stav 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03), člana 7. Zakona o javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05) nakon provedenog postupka po oglasu za pozicije u reguliranim tijelima Općine Breza koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 46/05 od 27. jula 2005. godine, općinski načelnik dana 24. oktobra 2005. godine donosi RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU NADZORNO G ODBORA JAVNOG PREDUZEĆA "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA I Za članove Nadzornog odbora Javnog preduzeća "Komu nal - no" d.o.o. Breza na pe riod od četiri godine, konačno se imenuju: 1.SABIT FRLJAK, predsjednik 2.EMINA SINANOVIĆ, član 3.FIKRET HERCO, član. II Nadležnosti Nadzornog odbora utvrđene su Zakonom o privrednim društvima, Zakonom o javnim preduzećima u Federaciji BiH, Odlukom o usklađivanju sa Zakonom o javnim preduzećima, promjeni oblika preduzeća, promjeni firme i promjeni djelatnosti Javnog komunalnog preduzeća "Breza" u Brezi ("Službeni glasnik Općine Breza", broj 5/05) i Statutom javnog preduzeća. III Međusobna prava i obaveze predsjednika i članova Nadzornog odbora i Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza regulisat će se posebnim ugovorom. IV Ovo Rješenje je konačno danom donošenja. Broj 01/2-05-1932/05 24. oktobra/listopada 200 5. godine Breza Općinski načelnik Seid Nailbegović, s. r. OPŠTINA LIVNO Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/04), članka 34. stavak 3. Zakona o ustanovama ("NN HBŽ", broj 10/98), te članka 4. točke 4. Odluke o utvrđivanju uvjeta i postupka izbora kandidata za konačna imenovanja u regulirana tijela Općine Livno ("Službeni glasnik Općine Livno", broj 3/05), općinski načelnik donosi RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA Š KOLSKOG ODBORA OSNOVNE ŠKO LE "IVAN GORAN KOVAČIĆ" I Imenuje se Školski odbor Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" u sastavu: 1.STIPE DUVNJAK - iz reda učitelja i stručnih suradnika 2.NIKOLA BILOKAPA - iz reda učitelja i stručnih suradnika 3.DARKO JOZIĆ - iz reda učitelja i stručnih suradnika 4.ALIJA JERLAGIĆ - iz reda roditelja 5.JAKOV PAŠALIĆ - iz reda roditelja 6.IRENA ŠIŠKO - iz reda roditelja 7.VIŠNJA PERKOVIĆ - ispred osnivača 8.DARIJE DUVNJAK - ispred osnivača 9.FRANO ANTUNOVIĆ - ispred osnivača II Upravno vijeće imenuje se na mandatni pe riod od četiri (4) godine. III Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, a naknadno će se objaviti u "Službenom glasniku Općine Livno" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 02-05-1571/05 26. studenoga/novembra 2005. godine Livno Općinski načelnik Luka Čelan, v. r. Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/04), članka 34. stavak 3. Zakona o ustanovama ("NN HBŽ", broj 10/98), te članka 4. točke 4. Odluke o utvrđivanju uvjeta i postupka izbora kandidata za konačna imenovanja u regulirana tijela Općine Livno ("Službeni glasnik Općine Livno", broj 3/05), općinski načelnik donosi RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA Š KOLSKOG ODBORA OSNOVNE ŠKO LE "FRA LOVRO KARAULA" I Imenuje se Školski odbor Osnovne škole "Fra Lovro Karaula" u sastavu; 1.BERISLAV ŠEREMET - iz reda učitelja i stručnih suradnika 2.NADA JURKIĆ - iz reda učitelja i stručnih suradnika 3.ZVONIMIR PAPIĆ - iz reda učitelja i stručnih suradnika 4.RUSVIL LEMO - iz reda roditelja 5.MATKO MAGLICA - iz reda roditelja 6.IVANA KARADŽA - iz reda roditelja 7.SLAVA JUKIĆ - ispred osnivača 8.TINO KRIVIĆ - ispred osnivača 9.BLAŽ ANDABAK - ispred osnivača II Upravno vijeće imenuje se na mandatni pe riod od četiri (4) godine. III Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, a naknadno će se objaviti u "Službenom glasniku Općine Livno" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 02-05-1571/05 26. studenoga/novembra 2005. godine Livno Općinski načelnik Luka Čelan, v. r. Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/04), članka 34. stavak 3. Zakona o ustanovama ("NN HBŽ", broj 10/98), te članka 4. točke 4. Odluke o utvrđivanju uvjeta i postupka izbora kandidata za konačna imenovanja u regulirana tijela Općine Livno ("Službeni glasnik Općine Livno", broj 3/05), općinski načelnik donosi RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA Š KOLSKOG ODBORA OSNOVNE GLAZBENE ŠKOLE "FRANJO S . VILHAR" I Imenuje se Školski odbor Osnovne glazbene škole "Franjo S. Vilhar" u sastavu; 1.RUŽICA ŠAGOLJ - ispred djelatnika škole 2.MILICA DŽAJA - ispred djelatnika škole 3.MLADEN JELAVIĆ - ispred djelatnika škole 4.ULVIJA DŽEBO - iz reda roditelja 5.IVO KURTOVIĆ - iz reda roditelja 6.ILIJA KREZO - iz reda roditelja 7.DANIJELA POPOVIĆ - ispred osnivača 8.BERISLAV KASALO - ispred osnivača 9.ZDENKO TIČINOVIĆ - ispred osnivača II Upravno vijeće imenuje se na mandatni pe riod od četiri (4) godine. III Ovo Rješenje stu pa na snagu danom donošenja, a naknadno će se objaviti u "Službenom glasniku Općine Livno" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 02-05-1571/05 26. studenog/novembra 2005. godine Livno Općinski načelnik Luka Čelan, v. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 461/03, rješavajući apelaciju H. H., na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija H. H., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kp-170/02 od 15. aprila 2003. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Služ benim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEWE I - Uvod 1. H. H. (u daljem tekstu: apelant) iz Brčkog, kog zastupa O. M., advokat iz Brčkog, podnio je 18. novembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-170/02 od 15. aprila 2003. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda je, 26. maja 2004. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Apelacioni sud je 7. juna 2004. godine dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Javnog tužilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Javno tužilaštvo) je 25. juna 2004. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. 5. Javno tužilaštvo je 8. jula 2004. godine dostavilo odgovor na apelaciju. 6. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda i Javnog tužilaštva je, 7. septembra 2004. godine, dostavljen apelantu. III - Činjenično stanje 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način: 8. Osnovni sud je presudom, broj Kp-170/02 od 15. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine, apelanta proglasio krivim zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlašćewa iz člana 358 stav 1 Krivičnog zakona Federacije BiH i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti pod uslovom da u roku od dvije godine po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Istom presudom Osnovni sud je naložio apelantu da isplati oštećenoj Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 2.529,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetwom prinudnog izvršewa, te ga obavezao da plati polovinu troškova krivičnog postupka u iznosu od 155,00 KM i paušalnog iznosa od 100,00 KM. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 10/03) relevantne odredbe glase: "Član 49 Sud će učiniocu krivičnog dijela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo, imajući u vidu svrhu kažwavawa i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude mawa ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavawa ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. Član 50 Sud može učiniocu da odmjeri kaznu ispod granice propisane zakonom ili da izrekne blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da će se učinilac blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da i ublaženom kaznom može da se postigne svrha kažwavawa". 10. U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) relevantne odredbe glase: "Član 50 (1)Uslovnom osudom sud učiniocu krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može da bude kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravawa), ne učini novo krivično djelo. (2)Sud može u uslovnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu koju je prouzrokovao krivičnim 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05. djelom, ili ne ispuni druge obaveze predviđene krivično-pravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravawa. (3)Mjere bezbjednosti, izrečene uz uslovnu osudu, izvršavaju se. Član 51 (1)Uslovna osuda može da se izrekne kad je učiniocu utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna. (2)Za krivična djela za koja može da se izrekne kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna može da se izrekne uslovna osuda samo ako je kazna iz stava 1 ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. (3)Uslovna osuda ne može da se izrekne ni za krivična djela za koja ni ublažavanjem kazne ne može da se izrekne kazna mawa od jedne godine zatvora. (4)Pri odlučivanju da li će izreći uslovnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uslovne osude, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. (5)Ako je učiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uslovna osuda može da se izrekne za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Član 136 stav 2 (2)Pod pojmom službenog lica smatraju se: izabrani, imenovani ili postavljeni funkcioneri u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini i u Federaciji, kantonima, opštinama i gradovima i u drugim državnim organima i organima uprave i upravnim ustanovama, odnosno u službama za upravu koje vrše određene upravne, stručne i druge poslove u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala; lica koja stalno ili povremeno vrše službenu dužnost u navedenim organima uprave ili upravnim ustanovama; ovlašćena lica u preduzeću ili u drugom pravnom licu kojima je zakonom ili drugim propisom donesenim na osnovu zakona povjereno vršenje javnih ovlašćewa, a koji u okviru ovih ovlašćewa vrše određene dužnosti i druga lica koja vrše određene službene dužnosti na osnovu ovlašćewa predviđenih zakonom ili drugim propisima donesenim na osnovu zakona; kao i vojna lica kada su u pitanju krivična djela kod kojih je kao učinilac označeno službeno lice, a nisu predviđena kao krivična djela vojnih lica odnosno kao krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. Član 358 (1)Službeno ili odgovorno lice koje iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćewa, prekoračenjem granica svog službenog ovlašćewa ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2)Ako je djelom iz stava 1 ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu preko 3.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina. (3)Ako je djelom iz stava 1 ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu preko 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje tri godine". 11. U Uredbi o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/98) relevantna odredba glasi: "Član 4 Lica (subjekti) na koja se odnosi ova uredba obavezna su da u postupku nabavke primjenjuju odredbe ove uredbe na svaku nabavku čija je ukupna vrijednost roba, usluga ili radova veća od 50.000 KM. Nabavka čija je vrijednost ispod 50.000 KM obavlja se prikupljanjem najmanje tri ponude, a izuzetno i neposrednom pogodbom od jednog ponuđača uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija), odnosno kantonalnog ministra finansija, ako se za nabavku koriste sredstva kantona, grada i opštine. Ako se sredstva obezbijede iz prihoda Buxeta grada odnosno opštine, saglasnost daje gradsko odnosno opštinsko vijeće. Naručilac ne može da dijeli vrijednost nabavke utvrđene u Buxetu za odnosnu godinu na iznose koji su ispod propisanih ovom uredbom s namjerom da izbjegne primjenu postupka nabavke propisane ovom uredbom". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) zbog niza propusta i grešaka koje su, donošenjem navedenih presuda, navodno počinili Osnovni i Apelacioni sud. Apelant ističe da u pravično suđenje spada i pravo optuženog da drugostepeni sud obrazloži sve žalbene navode optuženog i njegovog branioca, što sudovi nisu učinili. Apelant navodi da nije u spornom periodu imao svojstvo službenog lica jer je to, navodno, mogao da bude samo načelnik opštine. Nadalje, navodi da pravno lice koje je oštećeno krivičnim djelom nije imalo svojstvo pravnog lica, a shodno Zakonu o konstituisanju novih opština u Federaciji BiH, jer opština Brčko - Gorwi Rahići ima svojstvo tzv. "administrativnog aranžmana", a ne opštine kao pravnog lica. Apelant smatra da on treba da odgovara u okviru svog umišljaja, a ne u okviru tuđeg umišljaja, s obzirom da je načelnik opštine tokom pretresa izjavio da priznaje sve radnje koje je preduzeo okrivljeni kao pomoćnik načelnika. Kada je riječ o nastaloj šteti, apelant podvlači da u konkretnim radwama nije ostvareno bitno obilježje "da se drugom nanese šteta", jer šteta ne nastupa potpisivanjem ugovora, već prenosom novca na račun. Zbog svih iznesenih razloga, apelant predlaže da se apelacija uvaži i osporene presude ukinu. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ostaje kod pravnog stanovišta iz osporene presude, smatra da su navodi iz apelacije da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje neosnovani. 14. U odgovoru na apelaciju Javno tužilaštvo navodi da apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznio u žalbi na prvostepenu presudu koji su bili već procjewivani u dokaznom postupku koji je vođen pred sudovima prije donošewa odluka. Javno tužilaštvo ukazuje na praksu Evropskog suda za qudska prava, kojom je utvrđeno da domaći sudovi treba da ocjenjuju dokaze koji se pred wima nalaze. Stoga se procjenjuje da li je krivični postupak u svojoj cijelosti bio pravičan, pa je netačna apelantova ocjena da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. VI - Dopustivost 15. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je presuda Apelacionog suda broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 18. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 19. Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da je wima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. 20. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 22. Zadatak Ustavnog suda je da preispita da li je postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije. 23. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 24. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6 Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). 25. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 26. Osnovni prigovori koje je apelant iznio u apelaciji, za koje on tvrdi da je wima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, tiču se a) činjenice da Apelacioni sud nije obrazložio žalbene navode njegovog branioca, b) da su sudovi povrijedili krivični zakon dodjequjući apelantu sta tus službenog lica u krivično-pravnom značenju riječi, c) da "administrativni aranžman" za čiji račun je kupljen automobil nema svojstvo pravnog lica, d) da apelant treba da odgovara u okviru svog umišljaja u vršenju krivičnog djela i e) da navodna šteta, pričinjena budžetu opštine, ne nastupa potpisivanjem ugovora već prenosom novca na račun, s obzirom da, kako navodi apelant, "svaki ugovor ne mora da se izvrši". 27. Analizom osporenih presuda može da se zakquči da su svi žalbeni razlozi koje je apelant naveo uzeti u razmatranje. Drugo je pitanje kako je sud ocijenio validnost tih navoda. Nesumwivo su utvrđene sve sporne i relevantne činjenice u ovom predmetu. U konkretnom slučaju apelanta je u cijelom postupku zastupao izabrani branilac, obezbijeđeno je da sam ispituje ili zahtijeva da se ispitaju svjedoci optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe. Apelantu je bila data mogućnost da iznese svoje argumente u ciqu svoje odbrane kako na prvostepenom tako i na drugostepenom sudu. Princip pristupa sudu i "jednakosti stranaka" nije u konkretnom postupku narušen. Nema osnova za zakqučak da su sudovi proizvoqno primijenili zakon, a osporene presude navode sve razloge na kojima se zasnivaju i dovoqno su obrazložene. 28. Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII - Zakqučak 29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 461/03, rješavajući apelaciju H. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija H. H., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kp-170/02 od 15. aprila 2003. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa O. M., advokat iz Brčkog, podnio je 18. novembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-170/02 od 15. aprila 2003. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda je, 26. maja 2004. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Apelacioni sud je 7. juna 2004. godine dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Javnog tužilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Javno tužilaštvo) je 25. juna 2004. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. 5. Javno tužilaštvo je 8. jula 2004. godine dostavilo odgovor na apelaciju. 6. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda i Javnog tužilaštva je, 7. septembra 2004. godine, dostavljen apelantu. III - Činjenično stanje 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način: 8. Osnovni sud je presudom, broj Kp-170/02 od 15. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine, apelanta proglasio 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05. krivim zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti pod uvjetom da u roku od dvije godine po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Istom presudom Osnovni sud je naložio apelantu da isplati oštećenoj Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na ime imovinsko-pravnog zahtjeva iznos od 2.529,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te ga obavezao na plaćanje polovine troškova krivičnog postupka u iznosu od 155,00 KM i paušalnog iznosa od 100,00 KM. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 10/03) relevantne odredbe glase: "Član 49. Sud će učiniocu krivičnog dijela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinioca. Član 50. Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da će se učinilac blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja". 10. U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) relevantne odredbe glase: "Član 50. (1)Uvjetnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo krivično djelo. (2)Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu koju je prouzročio krivičnim djelom, ili ne ispuni druge obaveze predviđene krivično-pravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja. (3)Mjere sigurnosti, izrečene uz uvjetnu osudu, izvršavaju se. Član 51. (1)Uvjetna osuda se može izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna. (2)Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna može se izreći uvjetna osuda samo ako je kazna iz stava 1. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. (3)Uvjetna osuda se ne može izreći ni za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna manja od jedne godine zatvora. (4)Pri odlučivanju hoće li izreći uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, posebno uzeti u obzir osobu učinitelja, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. (5)Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uvjetna osuda se može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Član 136. stav 2. (2)Pod pojmom službenog lica smatraju se: izabrani, imenovani ili postavljeni funkcioneri u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini i u Federaciji, kantonima, općinama i gradovima i u drugim državnim organima i organima uprave i upravnim ustanovama, odnosno u službama za upravu koje vrše određene upravne, stručne i druge poslove u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala; lica koja stalno ili povremeno vrše službenu dužnost u navedenim organima uprave ili upravnim ustanovama; ovlaštena lica u preduzeću ili u drugom pravnom licu kojima je zakonom ili drugim propisom donesenim na osnovu zakona povjereno vršenje javnih ovlaštenja, a koji u okviru ovih ovlaštenja vrše određene dužnosti i druga lica koja vrše određene službene dužnosti na osnovu ovlaštenja predviđenih zakonom ili drugim propisima donesenim na osnovu zakona; kao i vojna lica kada su u pitanju krivična djela kod kojih je kao učinilac označeno službeno lice, a nisu predviđena kao krivična djela vojnih lica odnosno kao krivična djela protiv oružanih snaga Federacije. Član 358. (1)Službeno ili odgovorno lice koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračenjem granica svog službenog ovlaštenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2)Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu preko 3.000 KM, učinitelj će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina. (3)Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu preko 10.000 KM, učinitelj će se kazniti zatvorom najmanje tri godine". 11. U Uredbi o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/98) relevantna odredba glasi: "Član 4. Lica (subjekti) na koja se odnosi ova uredba obavezna su u postupku nabavke primjenjivati odredbe ove uredbe na svaku nabavku čija je ukupna vrijednost roba, usluga ili radova veća od 50.000 KM. Nabavka čija je vrijednost ispod 50.000 KM obavlja se prikupljanjem najmanje tri ponude, a izuzetno i neposrednom pogodbom od jednog ponudioca uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), odnosno kantonalnog ministra finansija, ako se za nabavku koriste sredstva kantona, grada i općine. Ako se sredstva osiguraju iz prihoda Budžeta grada odnosno općine, saglasnost daje gradsko odnosno općinsko vijeće. Naručilac ne može dijeliti vrijednost nabavke utvrđene u Budžetu za odnosnu godinu na iznose koji su ispod propisanih ovom uredbom s namjerom da izbjegne primjenu postupka nabavke propisane ovom uredbom". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog niza propusta i grešaka koje su, donošenjem navedenih presuda, navodno počinili Osnovni i Apelacioni sud. Apelant ističe da u pravično suđenje spada i pravo optuženog da drugostepeni sud obrazloži sve žalbene navode optuženog i njegovog branioca, što sudovi nisu učinili. Apelant navodi da nije u spornom periodu imao svojstvo službenog lica jer je to, navodno, mogao biti samo načelnik općine. Nadalje, navodi da pravno lice koje je oštećeno krivičnim djelom nije imalo svojstvo pravnog lica, a prema Zakonu o konstituiranju novih općina u Federaciji BiH, jer općina Brčko - Gornji Rahići ima svojstvo tzv. "administrativnog aranžmana", a ne općine kao pravnog lica. Apelant smatra da on treba da odgovara u okviru svog umišljaja, a ne u okviru tuđeg umišljaja, s obzirom da je načelnik općine tokom pretresa izjavio da priznaje sve radnje koje je poduzeo okrivljeni kao pomoćnik načelnika. Kada je riječ o nastaloj šteti, apelant podvlači da u konkretnim radnjama nije ostvareno bitno obilježje "da se drugom nanese šteta", jer šteta ne nastupa potpisivanjem ugovora, već prijenosom novca na račun. Zbog svih iznesenih razloga, apelant predlaže da se apelacija uvaži i osporene presude ukinu. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ostaje kod pravnog stanovišta iz osporene presude, smatra da su navodi iz apelacije da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje neosnovani. 14. U odgovoru na apelaciju Javno tužilaštvo navodi da apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznio u žalbi na prvostepenu presudu koji su bili već procjenjivani u dokaznom postupku koji je vođen pred sudovima prije donošenja odluka. Javno tužilaštvo ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđeno da domaći sudovi treba da ocjenjuju dokaze koji se pred njima nalaze. Stoga se procjenjuje da li je krivični postupak u svojoj cijelosti bio pravičan, pa je netačna apelantova ocjena da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. VI - Dopustivost 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda broj Kž-75/03 od 24. septembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 18. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 19. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je njima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. 20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 22. Zadatak Ustavnog suda je da preispita da li je postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. 23. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 24. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). 25. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 26. Osnovni prigovori koje je apelant iznio u apelaciji, za koje on tvrdi da je njima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, tiču se a) činjenice da Apelacioni sud nije obrazložio žalbene navode njegovog branioca, b) da su sudovi povrijedili krivični zakon dodjeljujući apelantu sta tus službenog lica u krivično-pravnom značenju riječi, c) da "administrativni aranžman" za čiji račun je kupljen automobil nema svojstvo pravnog lica, d) da apelant treba da odgovara u okviru svog umišljaja u vršenju krivičnog djela i e) da navodna šteta, pričinjena budžetu općine, ne nastupa potpisivanjem ugovora već prijenosom novca na račun, s obzirom da, kako navodi apelant, "svaki ugovor ne mora da se izvrši". 27. Analizom osporenih presuda može se zaključiti da su svi žalbeni razlozi koje je apelant naveo uzeti u razmatranje. Drugo je pitanje kako je sud ocijenio validnost tih navoda. Nesumnjivo su utvrđene sve sporne i relevantne činjenice u ovom predmetu. U konkretnom slučaju apelanta je u cijelom postupku zastupao izabrani branilac, obezbijeđeno je da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Apelantu je bila data mogućnost da iznese svoje argumente u cilju svoje odbrane kako na prvostepenom tako i na drugostepenom sudu. Princip pristupa sudu i "jednakosti stranaka" nije u konkretnom postupku narušen. Nema osnova za zaključak da su sudovi proizvoljno primijenili zakon, a osporene presude navode sve razloge na kojima se zasnivaju i dovoljno su obrazložene. 28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII - Zaključak 29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 461/03, rješavajući apelaciju H. H., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja Jovo Rosić, sudac na sjednici, održanoj 14. listopada 2004. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija H. H., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kž-75/03 od 24. rujna 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kp-170/02 od 15. travnja 2003. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa O. M., odvjetnik iz Brčkog, podnio je 18. studenoga 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-75/03 od 24. rujna 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-170/02 od 15. travnja 2003. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog je suda, 26. svibnja 2004. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Apelacioni je sud 7. lipnja 2004. godine dostavio odgovor na apelaciju. 4. Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Javnog je tužiteljstva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Javno tužiteljstvo) 25. lipnja 2004. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. 5. Javno je tužiteljstvo 8. srpnja 2004. godine dostavilo odgovor na apelaciju. 6. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda i Javnog tužiteljstva je, 7. rujna 2004. godine, dostavljen apelantu. III - Činjenično stanje 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način: 8. Osnovni je sud presudom, broj Kp-170/02 od 15. travnja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Kž-75/03 od 24. rujna 2003. godine, apelanta proglasio krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 358. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije BiH i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti pod uvjetom da u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Istom je presudom Osnovni sud naložio apelantu da isplati oštećenoj Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na ime imovinsko pravnog zahtjeva iznos od 2.529,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te ga obvezao na plaćanje polovice troškova kaznenog postupka u iznosu od 155,00 KM i paušalnog iznosa od 100,00 KM. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o kaznenom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 10/03) relevantne odredbe glase: "Članak 49. Sud će učinitelju kaznenog dijela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to kazneno djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a osobito stupanj kaznene odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, raniji život učinitelja, njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog kaznenog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. Članak 50. Sud može učinitelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kaznu: a) kad zakon propisuje da će se učinitelj blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja". 10. U Kaznenom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) relevantne odredbe glase: "Članak 50. (1)Uvjetnom osudom sud učinitelju kaznenog djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo kazneno djelo. (2)Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, ne nadoknadi štetu koju je prouzročio kaznenim djelom, ili ne ispuni druge obveze predviđene kaznenopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja. (3)Mjere sigurnosti, izrečene uz uvjetnu osudu, izvršavaju se. Članak 51. (1)Uvjetna osuda se može izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna. (2)Za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna može se izreći uvjetna osuda samo ako je kazna iz stavka 1. ovog članka utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne. (3)Uvjetna osuda se ne može izreći ni za kaznena djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna manja od jedne godine zatvora. (4) Pri odlučivanju hoće li izreći uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, posebice uzeti u obzir osobu učinitelja, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog kaznenog djela, stupanj kaznene odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno. (5)Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uvjetna osuda se može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Članak 136. stavak 2. (2)Pod pojmom službene osobe smatraju se: izabrani, imenovani ili postavljeni funkcionari u organima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti u Bosni i Hercegovini i u Federaciji, županijama, općinama i gradovima i u drugim državnim organima i organima uprave i upravnim ustanovama, odnosno u službama za upravu koje vrše određene upravne, stručne i druge poslove u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala; osobe koje stalno ili povremeno vrše službenu dužnost u navedenim organima uprave ili upravnim ustanovama; ovlaštene osobe u poduzeću ili u drugoj pravnoj osobi kojima je zakonom ili drugim propisom donesenim na temelju zakona povjereno vršenje javnih ovlasti, a koje u okviru ovih ovlasti vrše određene dužnosti; i druge osobe koje vrše određene službene dužnosti na temelju ovlasti predviđenih zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju zakona; kao i vojne osobe kada su u pitanju kaznena djela kod kojih je kao učinitelj označena službena osoba, a nisu predviđena kao kaznena djela vojnih osoba odnosno kao kaznena djela protiv oružanih snaga Federacije. Članak 358. (1)Službena ili odgovorna osoba koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlasti, prekoračenjem granica svoje službene ovlasti ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2)Ako je djelom iz stavka 1. ovog članka pribavljena imovinska korist u iznosu preko 3.000 KM, učinitelj će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina. (3)Ako je djelom iz stavka 1. ovog članka pribavljena imovinska korist u iznosu preko 10.000 KM, učinitelj će se kazniti zatvorom najmanje tri godine". 11. U Uredbi o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/98) relevantna odredba glasi: "Članak 4. Osobe (subjekti) na koje se odnosi ova uredba obvezne su u postupku nabavke primjenjivati odredbe ove uredbe na svaku nabavku čija je ukupna vrijednost roba, usluga ili radova veća od 50.000 KM. Nabavka čija je vrijednost ispod 50.000 KM obavlja se prikupljanjem najmanje tri ponude, a iznimno i neposrednom pogodbom od jednog ponudioca uz prethodnu suglasnost Federalnog ministarstva financija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija), odnosno županijskog ministra financija, ako se za nabavku koriste sredstva županije, grada i općine. Ako se sredstva osiguraju iz prihoda Proračuna grada odnosno općine, suglasnost daje gradsko odnosno općinsko vijeće. Naručitelj ne može dijeliti vrijednost nabavke utvrđene u Proračunu za odnosnu godinu na iznose koji su ispod propisanih ovom uredbom s namjerom da izbjegne primjenu postupka nabavke propisane ovom uredbom". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog niza propusta i grešaka koje su, donošenjem navedenih presuda, navodno počinili Osnovni i Apelacioni sud. Apelant ističe da u pravično suđenje spada i pravo optuženog da drugostupanjski sud obrazloži sve prizivne navode optuženog i njegovog branitelja, što sudovi nisu učinili. Apelant navodi da nije u prijepornom razdoblju imao svojstvo službene osobe jer je to, navodno, mogao biti samo načelnik općine. Nadalje, navodi da pravna osoba koje je oštećena kaznenim djelom nije imalo svojstvo pravne osobe, a prema Zakonu o konstituiranju novih općina u Federaciji BiH, jer općina Brčko - Gornji Rahići ima svojstvo tzv. "administrativnog aranžmana", a ne općine kao pravne osobe. Apelant smatra da on treba odgovarati u okviru svog umišljaja, a ne u okviru tuđeg umišljaja, obzirom da je načelnik općine tijekom pretresa izjavio da priznaje sve radnje koje je poduzeo okrivljeni kao pomoćnik načelnika. Kada je riječ o nastaloj šteti, apelant podvlači da u konkretnim radnjama nije ostvareno bitno obilježje "da se drugom nanese šteta", jer šteta ne nastupa potpisivanjem ugovora, već prijenosom novca na račun. Zbog svih iznesenih razloga, apelant predlaže da se apelacija uvaži i pobijane presude ukinu. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ostaje kod pravnog stajališta iz pobijane presude, smatra da su navodi iz apelacije da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje neutemeljeni. 14. U odgovoru na apelaciju Javno tužiteljstvo navodi da apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznio u prizivu na prvostupanjsku presudu koji su bili već procjenjivani u dokaznom postupku koji je vođen pred sudovima prije donošenja odluka. Javno tužiteljstvo ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđeno da domaći sudovi trebaju ocjenjivati dokaze koji se pred njima nalaze. Zato se procjenjuje je li kazneni postupak u svojoj cijelosti bio pravičan, pa je netočna apelantova ocjena da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. VI - Dopustivost 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Apelacionog suda broj Kž-75/03 od 24. rujna 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 18. studenoga 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII - Meritum 19. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je njima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. 20. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". 21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi "1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 22. Zadaća Ustavnog suda je preispitati je li postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije. 23. Ustavni sud napominje da nije mjerodavan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 24. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, obzirom da to omogućuje apelantu djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova. Međutim, članak 6. Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile tijekom postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). 25. Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 26. Osnovni prigovori koje je apelant iznio u apelaciji, za koje on tvrdi da je njima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, tiču se a) činjenice da Apelacioni sud nije obrazložio prizivne navode njegovog branitelja, b) da su sudovi povrijedili kazneni zakon dodjeljujući apelantu sta tus službene osobe u kazneno-pravnom značenju riječi, c) da "administrativni aranžman" za čiji račun je kupljen automobil nema svojstvo pravne osobe, d) da apelant treba odgovarati u okviru svog umišljaja u vršenju kaznenog djela i e) da navodna šteta, pričinjena proračunu općine, ne nastupa potpisivanjem ugovora već prijenosom novca na račun, obzirom da, kako navodi apelant, "svaki se ugovor ne mora izvršiti". 27. Analizom pobijanih presuda se može zaključiti da su svi prizivni razlozi koje je apelant naveo uzeti u razmatranje. Drugo je pitanje kako je sud ocijenio validnost tih navoda. Nedvojbeno su utvrđene sve prijeporne i relevantne činjenice u ovom predmetu. U konkretnom je slučaju apelanta u cijelom postupku zastupao izabrani branitelj, osigurano je da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se nazočnost i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Apelantu je bila dana mogućnost da iznese svoje argumente u cilju svoje obrane kako na prvostupanjskom tako i na drugostupanjskom sudu. Princip pristupa sudu i "jednakosti stranaka" nije u konkretnom postupku narušen. Nema osnova za zaključak da su sudovi proizvoljno primijenili zakon, a pobijane presude navode sve razloge na kojima se temelje i dovoljno su obrazložene. 28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII - Zaključak 29. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 30. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 543/03, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija M. K., podnesena protiv Rješewa Okružnog suda u Doboju broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine i Rješewa Osnovnog suda u Doboju broj P-591/02 od 23. decembra 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEWE I - Uvod 1. M. K. (u daljem tekstu: apelant) iz Petrova podnio je, 10. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješewa Okružnog suda u Doboju (u daljem tekstu: Okružni sud) broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine i Rješewa Osnovnog suda u Doboju (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj P-591/02 od 23. decembra 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i R. R. iz Petrova kao učesnika u postupku (u daljem tekstu: tuženi), zatraženo je, 16. avgusta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. avgusta 2004. godine, a tuženi 6. septembra 2004. godine. 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i tuženog je, 20. septembra 2004. godine, dostavljen apelantu. III - Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način: 6. Osnovni sud je Rješenjem broj P-591/02 od 23. decembra 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev, podnesen protiv tuženog zbog smetawa posjeda. Sud je utvrdio da su apelant i tuženi vlasnici i posjednici parcela koje se nalaze jedna uz drugu. Između tih parcela su apelant i tuženi zajednički izgradili betonski kanal i na njemu zajednički vrše faktičku vlast, tj. suvlasnici su i suposjednici sa jednakim alikvotnim dijelovima. Sud je, dalje, utvrdio da je, u noći između 30. i 31. jula 2002. godine, apelant postavio ogradu preko zajedničkog betonskog kanala, na mjestu gdje ranije ograda nije postojala. Apelant nije tuženog obavijestio niti od njega tražio odobrenje da postavi ogradu preko zajedničkog kanala, pa je tuženi odmah ovako postavljanu ogradu srušio. Uzimajući u obzir sve navedeno, prvostepeni sud je utvrdio da apelantu u konkretnom slučaju ne pripada posjedovna zaštita, jer se i ne radi o smetanju posjeda. IV - Relevantni propisi 7. U Zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80) relevantne odredbe glase: "Član 70 Posjed stvari ima svako lice koje neposredno vrši faktičku vlast na stvari (neposredni posjed).Š...Ć Član 75 Svaki posjednik stvari i prava Š...Ć ima pravo na zaštitu od uznemiravawa ili oduzimawa posjeda (smetanje posjeda)." U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi: "Član 441 Raspravljanje o tužbi zbog smetawa posjeda ograničiće se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stawa posjeda i nastalog smetawa.Š...Ć" V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 8. Apelant navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud svoja rješewa zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Takođe smatra da je prvostepeni sud bio pristrasan i da je štitio interese tuženog, a da je jedna od članica drugostepenog vijeća, kao bivši sudija Osnovnog suda, doprinijela da postupak o žalbi traje godinu dana, iako se radi o hitnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 9. Okružni sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz apelacije, tvrdeći da je drugostepeno rješenje doneseno na zakonit način. Takođe navodi da su i u prvostepenom i u drugostepenom postupku raspravljene sve odlučne činjenice koje su mogle da budu od uticaja na ishod spora. U odnosu na apelantove navode o pristrasnosti sudova, Okružni sud smatra da ti navodi nisu osnovani i da nemaju uporišta u sadržaju spisa. 10. Tuženi je u odgovoru na apelaciju takođe osporio sve navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo nije prekršeno. VI - Dopustivost 11. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 12. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 13. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine. Nadalje, osporeno rješenje apelant je primio 10. septembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 10. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05. VII. - Meritum 15. Apelant osporava navedena rješewa tvrdeći da su tim rješewima povrijeđena njegova prava iz člana 6 stav 1 i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 16. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1.Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 18. Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na spor o smetanju posjeda, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije. 19. Apelantova žalba se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u osporavanom sudskom postupku. 20. Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 21. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 22. Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na dvije sudske in stance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak s ciljem da utvrde činjenično stanje, a apelant nije osporio nijednu specifičnu procesnu radnju u postupku donošewa osporavanih odluka. 23. Što se tiče apelantovih navoda o pristrasnosti sudova, Ustavni sud primjećuje da apelant ne nudi obrazloženje niti dokaze kojima bi takve navode potkrijepio. Sama činjenica da je jedna od članica vijeća drugostepenog suda ranije bila sudija Osnovnog suda nije, sama po sebi, dokaz pristrasnosti. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje ovakve apelantove navode paušalnim. 24. Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može da se smatra proizvoqnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U oba osporavana rješewa navedeni su svi potrebni razlozi i data detaqna obrazložewa. Takođe, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi 25. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqučuje da nije neophodno da posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII - Zakqučak 26. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 27. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 543/03, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija M. K., podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj P-591/02 od 23. decembra 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrova podnio je, 10. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-591/02 od 23. decembra 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i R. R. iz Petrova kao učesnika u postupku (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je, 16. augusta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. augusta 2004. godine, a tuženi 6. septembra 2004. godine. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i tuženog je, 20. septembra 2004. godine, dostavljen apelantu. III - Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način: 6. Osnovni sud je Rješenjem broj P-591/02 od 23. decembra 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev, podnesen protiv tuženog zbog smetanja posjeda. Sud je utvrdio da su apelant i tuženi vlasnici i posjednici parcela koje se nalaze jedna uz drugu. Između tih parcela su apelant i tuženi zajednički izgradili betonski kanal i na njemu zajednički vrše faktičku vlast, tj. suvlasnici su i suposjednici sa jednakim alikvotnim dijelovima. Sud je, dalje, utvrdio da je, u noći između 30. i 31. jula 2002. godine, apelant postavio ogradu preko zajedničkog betonskog kanala, na mjestu gdje ranije ograda nije postojala. Apelant nije tuženog obavijestio niti od njega tražio 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05 odobrenje da postavi ogradu preko zajedničkog kanala, pa je tuženi odmah ovako postavljanu ogradu srušio. Uzimajući u obzir sve navedeno, prvostepeni sud je utvrdio da apelantu u konkretnom slučaju ne pripada posjedovna zaštita, jer se i ne radi o smetanju posjeda. IV - Relevantni propisi 7. U Zakonu o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80) relevantne odredbe glase: "Član 70. Posjed stvari ima svako lice koje neposredno vrši faktičku vlast na stvari (neposredni posjed).Š...Ć Član 75. Svaki posjednik stvari i prava Š...Ć ima pravo na zaštitu od uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanje posjeda)." U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi: "Član 441. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.Š...Ć" V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 8. Apelant navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud svoja rješenja zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Također smatra da je prvostepeni sud bio pristran i da je štitio interese tuženog, a da je jedna od članica drugostepenog vijeća, kao bivša sutkinja Osnovnog suda, doprinijela da postupak o žalbi traje godinu dana, iako se radi o hitnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 9. Okružni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz apelacije, tvrdeći da je drugostepeno Rješenje doneseno na zakonit način. Također navodi da su i u prvostepenom i u drugostepenom postupku raspravljene sve odlučne činjenice koje su mogle biti od utjecaja na ishod spora. U odnosu na apelantove navode o pristranosti sudova, Okružni sud smatra da ti navodi nisu osnovani i da nemaju uporišta u sadržaju spisa. 10. Tuženi je u odgovoru na apelaciju također osporio sve navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo nije prekršeno. VI - Dopustivost 11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 12. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 13. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-78/03 od 2. septembra 2003. godine. Nadalje, osporeno Rješenje apelant je primio 10. septembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 10. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 15. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 16. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 18. Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na spor o smetanju posjeda, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. 19. Apelantova žalba se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom sudskom postupku. 20. Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 21. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 22. Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na dvije sudske in stance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu specifičnu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka. 23. Što se tiče apelantovih navoda o pristranosti sudova, Ustavni sud primjećuje da apelant ne nudi obrazloženje niti dokaze kojima bi takve navode potkrijepio. Sama činjenica da je jedna od članica vijeća drugostepenog suda ranije bila sutkinja Osnovnog suda nije, sama po sebi, dokaz pristranosti. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje ovakve apelantove navode paušalnim. 24. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U oba pobijana rješenja navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi 25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII - Zaključak 26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 27. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 543/03, rješavajući apelaciju M. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja Jovo Rosić, sudac na sjednici, održanoj 14. listopada 2004. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija M. K., podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj Gž-78/03 od 2. rujna 2003. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj P-591/02 od 23. prosinca 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrova podnio je, 10. studenoga 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-78/03 od 2. rujna 2003. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-591/02 od 23. prosinca 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i R. R. iz Petrova kao sudionika u postupku (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je, 16. kolovoza 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. 3. Okružni je sud dostavio odgovor na apelaciju 24. kolovoza 2004. godine, a tuženi 6. rujna 2004. godine. 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i tuženog je, 20. rujna 2004. godine, dostavljen apelantu. III - Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način: 6. Osnovni je sud Rješenjem broj P-591/02 od 23. prosinca 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-78/03 od 2. rujna 2003. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev, podnesen protiv tuženog zbog smetanja posjeda. Sud je ustvrdio da su apelant i tuženi vlasnici i posjednici parcela koje se nalaze jedna uz drugu. Između tih parcela su apelant i tuženi zajednički izgradili betonski kanal i na njemu zajednički vrše faktičnu vlast, tj. suvlasnici su i suposjednici sa jednakim alikvotnim dijelovima. Sud je, dalje, ustvrdio da je, u noći između 30. i 31. srpnja 2002. godine, apelant postavio ogradu preko zajedničkog betonskog kanala, na mjestu gdje ranije ograda nije postojala. Apelant nije tuženog obavijestio niti od njega tražio odobrenje da postavi ogradu preko zajedničkog kanala, pa je tuženi odmah ovako postavljanu ogradu srušio. Uzimajući u obzir sve navedeno, prvostupanjski je sud ustvrdio da apelantu u konkretnom slučaju ne pripada posjedovna zaštita, jer se i ne radi o smetanju posjeda. IV - Relevantni propisi 7. U Zakonu o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80) relevantne odredbe glase: "Članak 70. Posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari (neposredni posjed).Š...Ć Članak 75. Svaki posjednik stvari i prava Š...Ć ima pravo na zaštitu od uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanje posjeda)." U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi: "Članak 441. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.Š...Ć" V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 8. Apelant navodi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud svoja rješenja temeljili na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Također smatra da je prvostupanjski sud bio pristran i da je štitio interese tuženog, a da je jedna od članica drugostupanjskog vijeća, kao bivša sutkinja Osnovnog suda, doprinijela da postupak o prizivu traje godinu dana, iako se radi o žurnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 9. Okružni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz apelacije, tvrdeći da je drugostupanjsko Rješenje doneseno na zakonit način. Također navodi da su i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom postupku raspravljene sve odlučne činjenice koje su mogle biti od utjecaja na ishod spora. U odnosu na apelantove navode o pristranosti sudova, Okružni sud smatra da ti navodi nisu utemeljeni i da nemaju uporišta u sadržaju spisa. 10. Tuženi je u odgovoru na apelaciju također pobijao sve navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo nije prekršeno. VI - Dopustivost 11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 12. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 13. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-78/03 od 2. rujna 2003. godine. Nadalje, pobijano je Rješenje apelant primio 10. rujna 2003. godine, a apelacija je podnesena 10. studenoga 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 14. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII - Meritum 15. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz članka 6. stavak 1. i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 16. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". 17. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05 18. Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na spor o smetanju posjeda, dakle na predmet građansko-pravne naravi, pa je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. Prema tomu, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije. 19. Apelantov se priziv odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom sudskom postupku. 20. Ustavni sud nije mjerodavan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 21. Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146., stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 22. Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost iznijeti i braniti svoje argumente pred mjerodavnim sudovima tijekom cijelog postupka i to na dvije sudske in stance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije pobijao nijednu specifičnu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka. 23. Što se tiče apelantovih navoda o pristranosti sudova, Ustavni sud primjećuje da apelant ne nudi obrazloženje niti dokaze kojima bi takve navode potkrijepio. Sama činjenica da je jedna od članica vijeća drugostupanjskog suda ranije bila sutkinja Osnovnog suda nije, sama po sebi, dokaz pristranosti. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje ovakve apelantove navode paušalnim. 24. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su i prvostupanjski i drugostupanjski sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U oba pobijana rješenja navedeni su svi potrebni razlozi i dana detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi 25. Obzirom na zaključak Ustavnog suda glede navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije nužno posebice razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII - Zaključak 26. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 27. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju AP 551/03, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija S. A., podnesena protiv Rješewa Okružnog suda u Bijeqini broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj Rs-12/00 od 6. juna 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEWE I - Uvod 1. S. A. (u daljem tekstu: apelantkiwa) iz Haxića, podni je la je 1. decembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješewa Okružnog suda u Bijeqini (u daljem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj Rs-12/00 od 6. juna 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Tehničkog remontnog zavoda Bratunac zatraženo je, 21. januara 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Okružni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. marta 2004. godine, a Tehnički remontni zavod Bratunac 25. marta 2004. godine. 3. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Tehničkog remontnog zavoda Bratunac su, 6. septembra 2004. godine, dostavljen apelantkiwi. III - Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način. 5. Apelantkiwa je u periodu od 26. februara 1975. godine do 7. maja 1992. godine bila zaposlena u Tehničkom remontnom zavodu u Haxićima na radnom mjestu čistačice. Nakon izbijawa ratnih sukoba na tom prostoru, apelantkinju je rukovodstvo poslodavca uputilo na čekanje posla na neodređeno vrijeme i nikad o tome nije dobila rješenje u pismenom obliku. Poslije uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini došlo je dislokacije sjedišta poslodavca u Bratunac. 6. Nakon rata apelantkiwa se u više navrata usmeno obraćala poslodavcu sa zahtjevom da se vrati na posao, ali nikad nije dobila obavještenje kad može da počne sa radom. U toku 1998. godine apelantkiwa se pismeno obratila poslodavcu sa zahtjevom da joj izda potvrdu o njenom radnom stažu radi otkupa stana. Iz navedene potvrde saznala je da joj je radni odnos prestao 7. maja 1992. godine. 7. Nakon toga apelantkiwa je, 30. septembra 1998. godine, podnijela podnesak poslodavcu kojim je tražila da joj se poveže radni staž, ali na taj podnesak nikad nije dobila odgovor. Naposljetku apelantkiwa je, 4. marta 1999. godine, podnijela tužbu Osnovnom sudu u Srebrenici sa tužbenim zahtjevom da taj sud presudom obaveže poslodavca da je rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i da joj poslodavac isplati naknadu za neisplaćenu zaradu za pe riod od 30. avgusta 1995. godine do 1. jula 2001. godine, te uplati doprinose za penziono-invalidsko osiguranje i naknadu troškova postupka. 8. Osnovni sud u Srebrenici donio je Rješenje broj Rs-12/00 od 6. juna 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine, kojim je odbacio apelantkiwin tužbeni zahtjev kao neblagovremen. U obrazloženju navedenog rješewa taj sud navodi, između ostalog, da apelantkiwin podnesak od 30. septembra 1998. godine, kojim je tražila povezivanje radnog staža, ima da se smatra kao prigovor na obavještenje (u obliku potvrde) o prekidu radnog odnosa sa 7. majem 1992. godine. S obzirom da 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05 poslodavac nije odgovorio na taj apelantkiwin prigovor, a da je tužba podnesena 4. marta 1999. godine, predmetnim rješenjem je tužba odbačena kao neblagovremena. IV - Relevantni propisi 9. Zakon o radnim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97) Član 56 st. 1 i 2, u relevantnom dijelu, glasi: "(1) Radnik koji nije zadovoljan rješenjem nadležnog organa u preduzeću može, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješewa, da podnese prigovor upravnom odboru preduzeća ili njemu po funkciji drugom odgovarajućem organu određenom kolek tivnim ugovorom. (2) Organ Š...Ć dužan je da odluči o prigovoru u roku od 15 dana od dana ulagawa prigovora. Š...Ć." Član 57 stav 1, u relevantnom dijelu, glasi: "Radnik ima pravo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješewa drugostepenog organa iz člana 56 stav 1 ovog zakona, odnosno od isteka roka za odlučivanje po prigovoru ako o prigovoru nije odlučeno, podnese tužbu nadležnom sudu, radi zaštite svojih prava Š...Ć." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelantkiwa navodi da joj je osporenim rješewima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantkiwa nije eksplicitno navela u čemu se, prema njenom mišljenu, očituju povrede navedenog prava. Ipak, Ustavni sud primjećuje, s obzirom na navode iz apelacije, da apelantkiwa smatra da u ovom postupku nisu u potpunosti i tačno utvrđene sporne činjenice, te da su u predmetnom slučaju osporena rješewa "više političke prirode". b) Odgovor na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je apelacija neosnovana, smatrajući, u suštini, da su u konkretnom slučaju na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe materijalnog propisa. 12. Tehnički remontni zavod Bratunac u odgovoru na apelaciju, između ostalog, navodi da se apelantkiwa, i pored javnog poziva upućenog svim radnicima, nije odazvala na posao i da je bila nezainteresovana za radno mjesto. VI - Dopustivost 13. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje apelantkiwa je primila 8. oktobra 2003. godine, a apelacija je podnesena 1. decembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 17. Apelantkiwa osporava navedena rješewa tvrdeći da su tim rješewima povrijeđena njena prava iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. 18. Ove ustavne odredbe odgovaraju članu 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). 19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 21. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost, u apelacionim postupcima, ograničena "na pitawa koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, sem u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02.) 22. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelantkiwa žali da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje jer su redovni sudovi u ovom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrdili relevantne činjenice, te da osporena rješewa sadrže političke konotacije. U pogledu ovih navoda, Ustavni sud smatra da stanje spisa ovog predmeta ne daje osnova za sumnju da je navodno pogrešan činjenični supstrat rezultirao povredom navedenog apelantkiwinog ustavnog prava. Ustavni sud zapaža da apelantkiwa u svojoj apelaciji ne negira niti jednu konkretnu činjenicu koju su utvrdili redovni sudovi, pa njene navode smatra nedovoqnim da bi se utvrdila povreda u ovom smislu. Stoga, Ustavni sud apelantkiwine navode o povredi prava na pravično suđenje ocjenjuje kao neargumentovane i paušalne. 23. Pored ovoga, Ustavni sud primjećuje da je osporenim rješewima, u suštini, odbačen apelantkiwin tužbeni zahtjev, jer tužbu nije podnijela u zakonom propisanom roku. Ovakve odluke, generalno, otvaraju pitanje postojawa povrede prava na pristup sudu, jer apelantkiwin zahtjev nije riješen u meritumu. Međutim, Ustavni sud smatra da je aapelantkiwi u predmetnom slučaju bila dostupna mogućnost da iznese i brani svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima, i to na dvije sudske in - stance pune jurisdikcije, pod uslovom da je sudsku zaštitu tražila u propisanom roku. Kod propisivawa tzv. prekluzivnih rokova, kao u konkretnom slučaju, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene, gdje kao konsekvenca propuštawa radnje u ciqu zaštite prava u propisanom roku, postoji opravdano ograničenje pristupa sudu. Ovo je potrebno da bi se osigurao princip pravne sigurnosti, i kao neophodno da bi pravni sistem pravilno funkcionirao. 24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju redovni sudovi primjenom pozitivnih zakonskih propisa nisu povrijedili apelantkiwino pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII - Zakqučak 25. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 26. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju AP 551/03, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija S. A., podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj Rs-12/00 od 6. juna 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, podnijela je 1. decembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj Rs-12/00 od 6. juna 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Tehničkog remontnog zavoda Bratunac zatraženo je, 21. januara 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Okružni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. marta 2004. godine, a Tehnički remontni zavod Bratunac 25. marta 2004. godine. 3. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Tehničkog remontnog zavoda Bratunac su, 6. septembra 2004. godine, dostavljen apelantici. III - Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način. 5. Apelantica je u periodu od 26. februara 1975. godine do 7. maja 1992. godine bila zaposlena u Tehničkom remontnom zavodu u Hadžićima na radnom mjestu čistačice. Nakon izbijanja ratnih sukoba na tom prostoru, apelanticu je rukovodstvo poslodavca uputilo na čekanje posla na neodređeno vrijeme i nikad o tome nije dobila Rješenje u pismenom obliku. Poslije uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini došlo je dislokacije sjedišta poslodavca u Bratunac. 6. Nakon rata apelantica se u više navrata usmeno obraćala poslodavcu sa zahtjevom da se vrati na posao, ali nikad nije dobila obavijest kad može početi sa radom. U toku 1998. godine apelantica se pismeno obratila poslodavcu sa zahtjevom da joj izda potvrdu o njezinom radnom stažu radi otkupa stana. Iz navedene potvrde saznala je da joj je radni odnos prestao 7. maja 1992. godine. 7. Nakon toga apelantica je, 30. septembra 1998. godine, podnijela podnesak poslodavcu kojim je tražila da joj se poveže radni staž, ali na taj podnesak nikad nije dobila odgovor. Naposljetku apelantica je, 4. marta 1999. godine, podnijela tužbu Osnovnom sudu u Srebrenici sa tužbenim zahtjevom da taj sud presudom obaveže poslodavca da je rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i da joj poslodavac isplati naknadu za neisplaćenu zaradu za pe riod od 30. augusta 1995. godine do 1. jula 2001. godine, te uplati doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje i naknadu troškova postupka. 8. Osnovni sud u Srebrenici donio je Rješenje broj Rs-12/00 od 6. juna 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine, kojim je odbacio apelantičin tužbeni zahtjev kao neblagovremen. U obrazloženju navedenog rješenja taj sud navodi, između ostalog, da se apelantičin podnesak od 30. septembra 1998. godine, kojim je tražila povezivanje radnog staža, ima smatrati kao prigovor na obavijest (u obliku potvrde) o prekidu radnog odnosa sa 7. majem 1992. godine. S obzirom da poslodavac nije odgovorio na taj apelantičin prigovor, a da je tužba podnesena 4. marta 1999. godine, predmetnim Rješenjem je tužba odbačena kao neblagovremena. IV - Relevantni propisi 9. Zakon o radnim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97) Član 56. st. 1. i 2., u relevantnom dijelu, glasi: "(1) Radnik koji nije zadovoljan Rješenjem nadležnog organa u preduzeću može, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, da podnese prigovor upravnom odboru preduzeća ili njemu po funkciji drugom odgovarajućem organu određenom kolektivnim ugovorom. (2) Organ Š...Ć dužan je da odluči o prigovoru u roku od 15 dana od dana ulaganja prigovora. Š...Ć." Član 57. stav 1., u relevantnom dijelu, glasi: "Radnik ima pravo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja drugostepenog organa iz člana 56. stav 1. ovog zakona, odnosno od isteka roka za odlučivanje po prigovoru ako o prigovoru nije odlučeno, podnese tužbu nadležnom sudu, radi zaštite svojih prava Š...Ć." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelantica navodi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica nije eksplicitno navela u čemu se, prema njezinom mišljenu, očituju povrede navedenog prava. Ipak, Ustavni sud primjećuje, s obzirom na navode iz apelacije, da apelantica smatra da u ovom postupku nisu u potpunosti i tačno utvrđene sporne činjenice, te da su u predmetnom slučaju osporena rješenja "više političke prirode". b) Odgovor na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je apelacija neosnovana, smatrajući, u suštini, da su u konkretnom slučaju na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe materijalnog propisa. 12. Tehnički remontni zavod Bratunac u odgovoru na apelaciju, između ostalog, navodi da se apelantica, i pored javnog poziva upućenog svim radnicima, nije odazvala na posao i da je bila nezainteresirana za radno mjesto. VI - Dopustivost 13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-1121/02 od 22. septembra 2003. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno Rješenje apelantica je primila 8. oktobra 2003. godine, a apelacija je podnesena 1. decembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05 VII - Meritum 17. Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njezina prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 18. Ove ustavne odredbe odgovaraju članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). 19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 21. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost, u apelacionim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02.) 22. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje jer su redovni sudovi u ovom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrdili relevantne činjenice, te da osporena rješenja sadrže političke konotacije. U pogledu ovih navoda, Ustavni sud smatra da stanje spisa ovog predmeta ne daje osnova za sumnju da je navodno pogrešan činjenični supstrat rezultirao povredom navedenog apelantičinog ustavnog prava. Ustavni sud zapaža da apelantica u svojoj apelaciji ne negira niti jednu konkretnu činjenicu koju su utvrdili redovni sudovi, pa njezine navode smatra nedovoljnim da bi se utvrdila povreda u ovom smislu. Stoga, Ustavni sud apelantičine navode o povredi prava na pravično suđenje ocjenjuje kao neargumentirane i paušalne. 23. Pored ovoga, Ustavni sud primjećuje da je osporenim rješenjima, u suštini, odbačen apelantičin tužbeni zahtjev, jer tužbu nije podnijela u zakonom propisanom roku. Ovakve odluke, općenito, otvaraju pitanje postojanja povrede prava na pristup sudu, jer apelantičin zahtjev nije riješen u meritumu. Međutim, Ustavni sud smatra da je apelantici u predmetnom slučaju bila dostupna mogućnost da iznese i brani svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima, i to na dvije sudske in stance pune jurisdikcije, pod uvjetom da je sudsku zaštitu tražila u propisanom roku. Kod propisivanja tzv. prekluzivnih rokova, kao u konkretnom slučaju, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene, gdje kao konsekvenca propuštanja radnje u cilju zaštite prava u propisanom roku, postoji opravdano ograničenje pristupa sudu. Ovo je potrebno da bi se osigurao princip pravne sigurnosti, i kao neophodno da bi pravni sistem pravilno funkcionirao. 24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju redovni sudovi primjenom pozitivnih zakonskih propisa nisu povrijedili apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII - Zaključak 25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broju AP 551/03, rješavajući apelaciju S. A., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac na sjednici, održanoj 29. rujna 2004. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija S. A., podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-1121/02 od 22. rujna 2003. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj Rs-12/00 od 6. lipnja 2002. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, podnijela je 1. prosinca 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1121/02 od 22. rujna 2003. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj Rs-12/00 od 6. lipnja 2002. godine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Tehničkog remontnog zavoda Bratunac zatraženo je, 21. siječnja 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Okružni je sud dostavio odgovor na apelaciju 4. ožujka 2004. godine, a Tehnički remontni zavod Bratunac 25. ožujka 2004. godine. 3. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Tehničkog remontnog zavoda Bratunac su, 6. rujna 2004. godine, dostavljen apelantici. III - Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. 5. Apelantica je u razdoblju od 26. veljače 1975. godine do 7. svibnja 1992. godine bila uposlena u Tehničkom remontnom zavodu u Hadžićima na radnom mjestu čistačice. Nakon izbijanja ratnih sukoba na tom prostoru, apelanticu je rukovodstvo poslodavca uputilo na čekanje posla na neodređeno vrijeme i nikad o tome nije dobila Rješenje u pismenom obliku. Poslije uspostave mira u Bosni i Hercegovini došlo je dislokacije sjedišta poslodavca u Bratunac. 6. Nakon rata apelantica se u više navrata usmeno obraćala poslodavcu sa zahtjevom da se vrati na posao, ali nikad nije dobila obavijest kad može početi sa radom. Tijekom 1998. godine apelantica se pismeno obratila poslodavcu sa zahtjevom da joj izda potvrdu o njezinom radnom stažu radi otkupa stana. Iz navedene je potvrde saznala da joj je radni odnos prestao 7. svibnja 1992. godine. 7. Nakon toga je apelantica, 30. rujna 1998. godine, podnijela podnesak poslodavcu kojim je tražila da joj se poveže radni staž, ali na taj podnesak nikad nije dobila odgovor. Naposljetku je apelantica, 4. ožujka 1999. godine, podnijela tužbu Osnovnom sudu u Srebrenici sa tužbenim zahtjevom da taj sud presudom obveže poslodavca da je rasporedi na poslove i radne zadatke koji 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 5a/05 odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i da joj poslodavac isplati naknadu za neisplaćenu zaradu za razdoblje od 30. kolovoza 1995. godine do 1. srpnja 2001. godine, te uplati doprinose za mirovinsko-invalidsko osiguranje i naknadu troškova postupka. 8. Osnovni je sud u Srebrenici donio Rješenje broj Rs-12/00 od 6. lipnja 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-1121/02 od 22. rujna 2003. godine, kojim je odbacio apelantičin tužbeni zahtjev kao nepravodoban. U obrazloženju navedenog rješenja taj sud navodi, između ostalog, da se apelantičin podnesak od 30. rujna 1998. godine, kojim je tražila povezivanje radnog staža, ima smatrati kao prigovor na obavijest (u obliku potvrde) o prekidu radnog odnosa sa 7. svibnjem 1992. godine. Obzirom da poslodavac nije odgovorio na taj apelantičin prigovor, a da je tužba podnesena 4. ožujka 1999. godine, predmetnim je Rješenjem tužba odbačena kao nepravodobna. IV - Relevantni propisi 9. Zakon o radnim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97) Članak 56. st. 1. i 2., u relevantnom dijelu, glasi: "(1) Djelatnik koji nije zadovoljan Rješenjem nadležnog organa u poduzeću može, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, podnijeti prigovor upravnom odboru poduzeća ili njemu po funkciji drugom odgovarajućem organu određenom kolektivnim ugovorom. (2) Organ Š...Ć dužan je odlučiti o prigovoru u roku od 15 dana od dana ulaganja prigovora. Š...Ć." Članak 57. stavak 1., u relevantnom dijelu, glasi: "Djelatnik ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave rješenja drugostupanjskog organa iz članka 56. stavak 1. ovog zakona, odnosno od isteka roka za odlučivanje po prigovoru ako o prigovoru nije odlučeno, podnijeti tužbu nadležnom sudu, radi zaštite svojih prava Š...Ć." V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelantica navodi da joj je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica nije eksplicitno navela u čemu se, prema njezinom mišljenu, očituju povrede navedenog prava. Ipak, Ustavni sud primjećuje, obzirom na navode iz apelacije, da apelantica smatra da u ovom postupku nisu u potpunosti i točno utvrđene prijeporne činjenice, te da su u predmetnom slučaju pobijana rješenja "više političke naravi". b) Odgovor na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je apelacija neutemeljena, smatrajući, u suštini, da su u konkretnom slučaju na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe materijalnog propisa. 12. Tehnički remontni zavod Bratunac u odgovoru na apelaciju, između ostalog, navodi da se apelantica, i pored javnog poziva upućenog svim djelatnicima, nije odazvala na posao i da je bila nezainteresirana za radno mjesto. VI - Dopustivost 13. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 14. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-1121/02 od 22. rujna 2003. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijano je Rješenje apelantica primila 8. listopada 2003. godine, a apelacija je podnesena 1. prosinca 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII - Meritum 17. Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njezina prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. 18. Ove ustavne odredbe odgovaraju članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). 19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". 20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 21. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost, u apelacionim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02.) 22. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje jer su redoviti sudovi u ovom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrdili relevantne činjenice, te da pobijana rješenja sadrže političke konotacije. Glede ovih navoda, Ustavni sud smatra da stanje spisa ovog predmeta ne daje osnova za dvojbu da je navodno pogrešan činjenični supstrat rezultirao povredom navedenog apelantičinog ustavnog prava. Ustavni sud zapaža da apelantica u svojoj apelaciji ne negira niti jednu konkretnu činjenicu koju su utvrdili redoviti sudovi, pa njezine navode smatra nedovoljnim da bi se utvrdila povreda u ovom smislu. Stoga, Ustavni sud apelantičine navode o povredi prava na pravično suđenje ocjenjuje kao neargumentirane i paušalne. 23. Pored ovoga, Ustavni sud primjećuje da je pobijanim rješenjima, u suštini, odbačen apelantičin tužbeni zahtjev, jer tužbu nije podnijela u zakonom propisanom roku. Ovakve odluke, općenito, otvaraju pitanje postojanja povrede prava na pristup sudu, jer apelantičin zahtjev nije riješen u meritumu. Međutim, Ustavni sud smatra da je apelantici u predmetnom slučaju bila dostupna mogućnost da iznese i brani svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima, i to na dvije sudske in stance pune jurisdikcije, pod uvjetom da je sudsku zaštitu tražila u propisanom roku. Kod propisivanja tzv. prekluzivnih rokova, kao u konkretnom slučaju, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene, gdje kao konsekvenca propuštanja radnje u cilju zaštite prava u propisanom roku, postoji opravdano ograničenje pristupa sudu. Ovo je potrebno da bi se osigurao princip pravne sigurnosti, i kao nužno da bi pravni sustav pravilno funkcionirao. 24. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju redoviti sudovi primjenom pozitivnih zakonskih propisa nisu povrijedili apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII - Zaključak 25. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 26. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 476/04, rješavajući apelaciju R. V., na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, sudija Da vid Feldman, prof., sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 17. decembra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija R. V. podnesena protiv presude Okružnog suda u Bawoj Luci broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-216/01 od 15. maja 2003. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEWE I - Uvod 1. R. V. (u daqnjem tekstu: apelant), kog zastupa R. M. D., advokat iz Banje Luke, podnio je 19. maja 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine i Osnovnog suda u Gradišci (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-216/01 od 15. maja 2003. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev da se donese privremena mjera, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Okružnog suda u Bawoj Luci broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine, u pogledu naplate troškova krivičnog postupka u iznosu od 4.710,61 KM. Zahtjev da se donese privremena mjera odbijen je Odlukom Ustavnog suda broj AP 476/04 od 30. juna 2004. godine. Ustavni sud je dopisom od 31. maja 2004. godine tražio od apelanta da dopuni apelaciju, zahtijevajući da se dostave fotokopije presuda koje se osporavaju apelacijom. Apelant je postupio po nalogu Ustavnog suda, te dostavio tražene presude. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od G. Š. (u daqnjem tekstu: oštećena kao tužiteqka) i Okružnog suda zatraženo je 2. novembra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Oštećena kao tužiteqka dostavila je 15. novembra 2004. godine odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovor oštećene kao tužiteqke dostavljen je apelantu uz dopis Ustavnog suda od 29. novembra 2004. godine. 5. Sem toga, u ciqu utvrđivawa blagovremenosti apelacije od Osnovnog suda zatražena je, 24. juna 2004. godine, fotokopija dostavnice o uručenju presude Okružnog suda koju apelant osporava ovom apelacijom. Osnovni sud je, 22. jula 2004. godine, dostavio fotokopiju tražene dostavnice. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način. 7. Presudom broj K-216/01 od 15. maja 2003. godine Osnovni sud proglasio je apelanta krivim zbog izvršenog krivičnog djela - ugrožavanje javnog saobraćaja - iz člana 400 stav 3 Krivičnog zakonika ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01). Posljedica izvršewa navedenog krivičnog djela bila je smrt D. Š. - učesnika u saobraćaju. Spomenutom presudom apelantu je izrečena uslovna osuda kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, s tim da se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 1 godine ne počini novo krivično djelo. Istom presudom apelantu je naloženo da oštećenoj - G. Š. - nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 4.710,61 KM. Apelant se žalio na navedenu presudu. Rješavajući žalbu, Okružni sud donio je presudu broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine, kojom je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu te potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda. IV - Relevantni propisi 8. Krivični zakonik ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) "Član 400 Ugrožavanje javnog saobraćaja (1) Ko kršenjem propisa o bezbjednosti javnog saobraćaja izazove saobraćajnu nesreću u kojoj je neko lice teško tjelesno povrijeđeno ili je drugome prouzrokovana imovinska šteta preko 2.000 KM, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno nehatno, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. (3) Ako je usljed djela iz st. 1 ili 2 ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1 zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2 zatvorom od jedne do osam godina". 9. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) Član 17 st. 1 i 3 (1) Krivični postupak pokreće se po zahtjevu ovlašćenog tužioca. (3) Ako javni tužilac nađe da nema osnova za pokretanje ili produženje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužilac pod uslovima određenim ovim zakonom. Član 160 (1) Istražni sudija može da se saglasi sa prijedlogom javnog tužioca da se ne sprovodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i učinioca pružaju dovoqno osnova da se podigne optužnica. (2) Saglasnost iz stava 1 ovog člana istražni sudija može dati samo ako je prethodno ispitao lice protiv kog treba da se podigne optužnica. U pogledu pozivawa i ispitivawa tog lica primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenog. Obavještenje o saglasnosti istražni sudija će dostaviti javnom tužiocu i licu protiv kog treba da se podigne optužnica. (3) Rok za podizanje optužnice iznosi osam dana, ali vijeće (član 23 stav 6) može na zahtjev javnog tužiteqke da produži taj rok. (4) Prijedlog iz stava 1 ovog člana javni tužilac može da stavi i poslije podnošewa zahtjeva za provođenje istrage. (5) Ako istražni sudija smatra da nisu ispunjeni uslovi za podizanje optužnice bez sprovođewa istrage, postupiće kao da je stavljen zahtjev za provođenje istrage. (6) Ako je za krivično djelo predviđena kazna zatvora do pet godina, javni tužilac može, van uslova predviđenih u st. 1 do 5 ovog člana, podići optužnicu i bez sprovođewa istrage ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i učinioca pružaju dovoqno osnova za optužbu. (7) Odredbe stava od 1 do 6 ovog člana primjenjuju se i kad se krivično gonjenje preduzima po zahtjevu ovlašćenog tužioca, ali se u tom slučaju rok iz stava 3 ovog člana ne može da se produžava. (8) Uz prijedlog iz stava 1 ovog člana, kao i uz optužnicu podignutu po stavu 6 ovog člana javni tužilac će dostaviti krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radwama koje su preduzete, kao i predmete koji mogu da posluže kao dokaz, ili će naznačiti gdje se oni nalaze. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/05 Član 264 stav 2 (1) Ako oštećeni kao tužilac podigne optužnicu bez sprovođewa istrage (član 160 stav 6) ili ako je podnesena privatna tužba za krivično djelo za koje nije vođena istraga, sem ako se privatna tužba podnosi za krivično djelo za koje se sprovodi skraćeni postupak, predsjednik prvostepenog vijeća će, ako smatra da nema mjesta gonjenju zbog postojawa okolnosti iz člana 270 tač. od 1 do 3 ovog zakona, zatražiti odluku vijeća (član 23 stav 6). (2) Ako oštećeni kao tužilac, protivno odredbama člana 160 st. 1 i 2 ovog zakona, podigne optužnicu bez provođewa istrage za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, smatraće se da je stavio zahtjev za provođenje istrage. Član 267 st. 1 i 2 (1) Okrivljeni ima pravo da podnese prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostavljanja. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenog poučiti o ovom njegovom pravu. (2) Prigovor protiv optužnice može da podnese i branilac bez naročitog ovlašćewa okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje. Član 278 Optužnica stu pa na pravnu snagu kada je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen - danom kada se vijeće, razmatrajući zahtjev predsjednika vijeća (član 277), složilo sa optužnicom, a ako takvog zahtijeva nije bilo - danom kada je predsjednik vijeća odredio glavni pretres, odnosno protekom roka iz člana 277 stav 2 ovog zakona. Član 364 stav 1 tačka 5 (1) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji: 5) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka po pitanju da li postoji optužba ovlašćenog tužioca ili odobrenje nadležnog organa". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da su osporavanim presudama povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i bezbjednost lica iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 kao i člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 11. U obrazloženju apelacije apelant je pretežno dao navode koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u sljedećem: 1) apelant prigovara validnosti dokaza izvedenih na glavnom pretresu, s obzirom da ih je prikupio zastupnik oštećene kao tužiteqke, a ne istražni sudija; 2) drugostepeni sud nije razmatrao žalbene razloge; 3) redovni sudovi su odbili da izvedu dokaze koje je predlagala odbrana i to: a) odbijeno je izvođenje dokaza rekonstrukcijom događaja na licu mjesta, b) nije pribavljena određena medicinska dokumentacija u odnosu na raniju bolest žrtve i c) nije dozvoljena ekshumacija i obdukcija leša žrtve; i 4) apelant smatra da su iskazi saslušanih svjedoka O. T, Ž. J. i R. T. u suprotnosti sa nalazom vještaka medicinske struke, te da redovni sudovi nisu ispravno ocijenili iskaze saslušanih svjedoka, dok smatra da nalaz vještaka saobraćajne struke ne može da se uzme u obzir zato što vještak nije izlazio na lice mjesta saobraćajne nezgode. b) Odgovor na apelaciju 12. Oštećena kao tužiteqka smatra da je apelacija neosnovana te predlaže da se ona odbije. Dokazi koje je prikupila oštećena kao tužiteqka prezentovani su na glavnom pretresu i wih su ocjewivali redovni sudovi. Sem toga, oštećena kao tužiteqka smatra da su u predmetnom slučaju izvedeni svi dokazi koji su bili relevantni za donošenje presude, te da je apelant tokom cijelog postupka imao stručnu pomoć advokata, odnosno da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, kao i drugih ustavnih prava na koja se apelant poziva. VI - Dopustivost 13. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do krajnje odluke. Krajwa odluka predstavlja odgovor na zadwi pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li da koristi pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine). 16. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je presuda Okružnog suda broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 20. aprila 2004. godine. Apelant je apelaciju podnio 19. maja 2004. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove iz navedenih članova u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 18. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i bezbjednost lica iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 kao i člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 19. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine: "3. Nabrajanje prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da: "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" Član 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije glasi: "3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava: d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe"... Primjewivost člana 6 Evropske konvencije 20. U konkretnom slučaju postupak vođen pred redovnim sudovima ticao se "utvrđivawa krivične optužbe protiv njega", stoga, Ustavni sud konstatuje da je član 6 Evropske konvencije primjenqiv, te će ispitati da li osporene presude ispuwavaju standarde iz člana 6 Evropske konvencije, odnosno da li su povrijedile apelantovo pravo na pravično suđenje. 21. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno, između ostalih, njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije zato što su "redovni sudovi odbili prijedlog odbrane da se izvrši rekonstrukcija saobraćajne nezgode na licu mjesta". U tom smislu Ustavni sud naglašava da član 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uslovima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Imajući u vidu navedeno, te s obzirom da apelant povredu člana 6 stav 3 tačka d. vidi u tome što su redovni sudovi odbili da na glavnom pretresu izvedu jedan od dokaza koje je predlagala odbrana (rekonstrukcija događaja na licu mjesta) Ustavni sud naglašava da takvi navodi ne mogu da se razmatraju u sklopu člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije, već da oni mogu da se razmatraju samo pod opštim pravilom člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 22. Stoga, Ustavni sud će apelantove navode u pogledu kršewa ustavnih prava, pobliže opisanih u tački 11 ove odluke, ispitati u smislu opšteg pravila koje sadrži član 6 stav 1 Evropske konvencije. 23. Apelant smatra da je pravo na pravično suđenje povrijeđeno činjenicom da dokaze koji su izvedeni na glavnom pretresu nije prikupio istražni sudija, već da ih je prikupio zastupnik oštećene kao tužiteqke, te stoga apelant prigovara validnosti izvedenih dokaza na kojima se zasniva presuda. U vezi sa navedenim prigovorom, Ustavni sud primjećuje da je krivični postupak vođen na zahtjev oštećene kao tužiteqke, tj. G. Š. čije je sin - D. Š. - smrtno nastradao u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi. Oštećena kao tužiteqka je stupila na mjesto ovlašćenog tužioca, nakon što je nadležni javni tužilac našao da u ovom slučaju nema osnova za krivično gonjenje. Postupak je pokrenut na osnovu ovlašćewa iz člana 17 st. 1 i 3 Zakona o krivičnom postupku, koje se ničim ne dovodi u pitanje. Sem toga, optužnica oštećene kao tužiteqke stupila je na pravnu snagu (postala pravosnažna) iako istražni sudija nije proveo istragu. Takva mogućnost, u određenim slučajevima, predviđena je članom 160 Zakona o krivičnom postupku. 24. Apelant, naprotiv, smatra da je u ovom slučaju istražni sudija morao da provede istragu, tj. istražni sudija je trebao da prikupi dokaze koje bi onda oštećena kao tužiteqka koristila prilikom podizawa optužnice. Ispitujući navedeni prigovor u svjetlu odredbi Zakona o krivičnom postupku, Ustavni sud primjećuje da član 264 st. 1 i 2 Zakona o krivičnom postupku propisuje obavezu nadležnom sudu da vodi računa o tome da li je oštećeni kao tužilac podnio optužnicu bez sprovođewa istrage, mimo slučajeva koji su predviđeni članom 160 Zakona o krivičnom postupku. Propust nadležnog suda o tom pitanju mogao bi da dovede do bitne povrede odredbi postupka iz člana 364 stav 1 tačka 5 Zakona o krivičnom postupku. Međutim, Ustavni sud takođe primjećuje da član 267 Zakona o krivičnom postupku daje mogućnost okrivljenom da podnese prigovor protiv optužnice. Ukoliko prigovor protiv optužnice ne bude podnesen, optužnica stu pa na pravnu snagu na osnovu člana 278 Zakona o krivičnom postupku. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant nije izjavio prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteqke u skladu sa svojim ovlašćewima iz člana 267 Zakona o krivičnom postupku. Naime, apelant u apelaciji nije naveo da je podnosio prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteqke, niti je priložio bilo kakav drugi dokaz u tom pogledu. Iz obrazložewa presude Okružnog suda može da se zakquči da pitanje stupawa na pravnu snagu predmetne optužnice apelant nije isticao ni u žalbi na presudu Osnovnog suda. U obrazloženju presude kojim rješava o apelantovoj žalbi Okružni sud je naglasio "da branilac optuženog ... ne navodi pojedinačno žalbene osnove sem da presudu osporava iz svih osnova predviđenih Zakonom o krivičnom postupku ..." Sem toga Okružni sud je naveo i da "žalba branioca konkretno ne navodi u čemu bi se ogledala bitna povreda tako da navodi žalbe ukazuju na utvrđeno činjenično stanje ...". Iz navedenog je vidqivo da apelant nije ulagao prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteqke, da je optužnica stupila na pravnu snagu, da je otvoren glavni pretres i donesena prvostepena presuda na koju se apelant žalio pretežno u pogledu utvrđenog činjeničnog stawa, koje je ispitao Okružni sud, te odbio žalbu kao neosnovanu. 26. Dakle, proizlazi da je apelant pitanje validnosti dokaza koji su korišćeni na glavnom pretresu, i koji su priloženi u sklopu optužnice koju je podnijela oštećena kao tužiteqka, prvi put pokrenuo pred Ustavnim sudom propuštajući pri tom priliku da koristi pravna sredstva predviđena Zakonom o krivičnom postupku. U takvoj situaciji Ustavni sud smatra da je apelant, prije nego što je podnio apelaciju, bio dužan da iskoristi specifična pravna sredstva (prigovor na optužnicu) koja mu je pružao Zakon o krivičnom postupku, te da ospori validnost optužnice i dokaza koji su predloženi a da ih nije prikupio istražni sudija. Apelant ne može uspješno tek u postupku pred Ustavnim sudom da ističe prigovore koje je trebao da koristi u toku postupka pred redovnim sudovima, posebno u situaciji kada mu zakon pruža posebno procesno sredstvo, kao što je u ovom slučaju bio prigovor na optužnicu, za podnošenje takvih prigovora. Stoga, Ustavni sud smatra da je sada bespredmetno da se raspravlja o validnosti optužnice i dokaza koji su prikupljeni bez istražnog sudije, kada je optužnica već stupila na pravnu snagu, a apelant je propustio da na nju uloži prigovor, nakon čega bi eventualni propusti u pogledu zakonitosti podnesene optužnice mogli da budu ispravljeni u postupku pred redovnim sudovima. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud odbija kao neosnovane apelantove prigovore u pogledu validnosti predmetne optužnice i dokaza koji su prikupljeni bez istražnog sudije, te smatra da u tom pogledu nije došlo do kršewa člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali apelantovi navodi u odnosu na pravo na pravično suđenje 27. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi i u pogledu toga da drugostepeni sud nije razmatrao njegove žalbene razloge. U vezi sa navedenim prigovorom Ustavni sud se poziva na svoj ranije iznesen stav da "član 6 Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (Odluka Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02)". Dovodeći u vezu citirani stav Ustavnog suda sa konkretnim slučajem, zakqučuje se da je navedeni apelantov prigovor neosnovan zato što redovni sudovi, u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, nisu bili dužni da ispituju sve razloge koje je apelant isticao u žalbi, s tim što se naglašava da je iz obrazložewa drugostepene presude Okružnog suda vidqivo da je taj sud detaqno ispitao navode koje je apelant pretežno isticao u žalbi, a koji se tiču utvrđenog činjeničnog stawa. 28. Daqnju povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što su redovni sudovi odbili da izvedu dokaze koje je predlagala odbrana, te da redovni sudovi nisu ispravno ocijenili iskaze saslušanih svjedoka, kao i da nalaz vještaka saobraćajne struke ne može da se uzme u obzir zato što on nije izlazio na mjesto saobraćajne nezgode. U pogledu navedenih prigovora naglašava se da je van nadležnosti Ustavnog suda da procjenjuje kvalitet zakqučaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoqnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi poklawaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudijske slobodne procjene. To je iskqučivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava Doorson protiv Holandije od 6. marta 1996. godine, objavljenu u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove prigovore koji se tiču povrede prava na pravično suđenje zato što su redovni sudovi odbili da izvedu dokaze koje je predlagala odbrana, te zbog toga što su usvojili određene dokaze koje su koristili prilikom donošewa presude. 29. Na kraju, posmatrajući kao cjelinu predmetni krivični postupak Ustavni sud nije našao razloge zbog kojih bi mogao da smatra da je postupak bio nepravedan, ili da je neko pravo bilo zloupotrijebljeno na apelantovu štetu, niti da su redovni sudovi primijenili pravo očigledno proizvoqno i štetno za apelanta u smislu prava na pravično suđenje. Navedeni zakqučak Ustavni sud zasniva na tome što je iz stawa u spisu očigledno da je apelant saslušan u toku krivičnog postupka, te da je iznio svoju odbranu. Apelanta je tokom cijelog postupka zastupao branilac, koji je imao na uvid sve dokaze koje je predložila suprotna strana. Apelant je mogao da ističe prigovore i da daje prijedloge za izvođenje dokaza, te da ulaže pravne lijekove. Sve navedeno govori u prilog tome da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka. 30. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 31. U vezi sa apelantovim navodima da je došlo do povrede čl. 5 i 14 Evropske konvencije, te člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da apelant nije dao bilo kakve argumente i dokaze u pogledu povrede citiranih članova Evropske konvencije, i zato Ustavni sud odbija kao neosnovane apelantove navode o tom pitanju. VIII - Zakqučak 32. Imajući u vidu stavove iz obrazložewa ove odluke, Ustavni sud zakqučuje da apelant ne može tek u postupku pred Ustavnim sudom da sa uspjehom ističe prigovore koje je trebao da koristi u toku postupka pred redovnim sudovima, posebno u situaciji kada mu zakon pruža specifično procesno sredstvo, kao što je u ovom slučaju bio prigovor na optužnicu, za podnošenje takvih prigovora. 33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 34. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 476/04, rješavajući apelaciju R. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Da vid Feldman, prof., sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 17. decembra 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neosnovana apelacija R. V. podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-216/01 od 15. maja 2003. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. R. V. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa R. M. D., advokat iz Banje Luke, podnio je 19. maja 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine i Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-216/01 od 15. maja 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine, u pogledu naplate troškova krivičnog postupka u iznosu od 4.710,61 KM. Zahtjev za donošenje privremene mjere odbijen je Odlukom Ustavnog suda broj AP 476/04 od 30. juna 2004. godine. Ustavni sud je dopisom od 31. maja 2004. godine tražio od apelanta dopunu apelacije, zahtijevajući da se dostave fotokopije presuda koje se pobijaju apelacijom. Apelant je postupio po nalogu Ustavnog suda, te dostavio tražene presude. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od G. Š. (u daljnjem tekstu: oštećena kao tužiteljica) i Okružnog suda zatraženo je 2. novembra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Oštećena kao tužiteljica dostavila je 15. novembra 2004. godine odgovor na apelaciju. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor oštećene kao tužiteljice dostavljen je apelantu uz dopis Ustavnog suda od 29. novembra 2004. godine. 5. Osim toga, u cilju utvrđivanja blagovremenosti apelacije od Osnovnog suda zatražena je, 24. juna 2004. godine, fotokopija dostavnice o uručenju presude Okružnog suda koju apelant pobija ovom apelacijom. Osnovni sud je, 22. jula 2004. godine, dostavio fotokopiju tražene dostavnice. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način. 7. Presudom broj K-216/01 od 15. maja 2003. godine Osnovni sud proglasio je apelanta krivim zbog izvršenog krivičnog djela - ugrožavanje javnog saobraćaja - iz člana 400. stav 3. Krivičnog zakonika ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01). Posljedica izvršenja navedenog krivičnog djela bila je smrt D. Š. - učesnika u saobraćaju. Spomenutom presudom apelantu je izrečena uvjetna osuda kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, s tim da se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 1 godine ne počini novo krivično djelo. Istom presudom apelantu je naloženo da oštećenoj - G. Š. - naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 4.710,61 KM. Apelant se žalio na navedenu presudu. Rješavajući žalbu, Okružni sud donio je presudu broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine, kojom je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu te potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda. IV - Relevantni propisi 8. Krivični zakonik ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) "Član 400. Ugrožavanje javnog saobraćaja (1) Ko kršenjem propisa o bezbjednosti javnog saobraćaja izazove saobraćajnu nesreću u kojoj je neko lice teško tjelesno povrijeđeno ili je drugome prouzrokovana imovinska šteta preko 2.000 KM, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno nehatno, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. (3) Ako je usljed djela iz st. 1. ili 2. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1. zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2. zatvorom od jedne do osam godina". 9. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) Član 17. st. 1. i 3. (1) Krivični postupak pokreće se po zahtjevu ovlaštenog tužitelja. (3) Ako javni tužilac nađe da nema osnova za pokretanje ili produženje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužitelj pod uvjetima određenim ovim zakonom. Član 160. (1) Istražni sudija se može saglasiti s prijedlogom javnog tužitelja da se ne sprovodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i učinioca pružaju dovoljno osnova za podizanje optužnice. (2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana istražni sudija može dati samo ako je prethodno ispitao lice protiv kojeg treba da se podigne optužnica. U pogledu pozivanja i ispitivanja tog lica primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenog. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/05. Obavještenje o saglasnosti istražni sudija će dostaviti javnom tužiocu i licu protiv kojeg treba da se podigne optužnica. (3) Rok za podizanje optužnice iznosi osam dana, ali vijeće (član 23. stav 6.) može na zahtjev javnog tužiteljice produžiti taj rok. (4) Prijedlog iz stava 1. ovog člana javni tužilac može staviti i poslije podnošenja zahtjeva za provođenje istrage. (5) Ako istražni sudija smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podizanje optužnice bez provođenja istrage, postupit će kao da je stavljen zahtjev za provođenje istrage. (6) Ako je za krivično djelo predviđena kazna zatvora do pet godina, javni tužilac može, van uvjeta predviđenih u st. 1. do 5. ovog člana, podići optužnicu i bez provođenja istrage ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i učinioca pružaju dovoljno osnova za optuženje. (7) Odredbe stava od 1. do 6. ovog člana primjenjuju se i kad se krivično gonjenje preduzima po zahtjevu ovlaštenog tužitelja, ali se u tom slučaju rok iz stava 3. ovog člana ne može produžavati. (8) Uz prijedlog iz stava 1. ovog člana, kao i uz optužnicu podignutu po stavu 6. ovog člana javni tužitelj će dostaviti krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su preduzete, kao i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz, ili će naznačiti gdje se oni nalaze. Član 264. stav 2. (1) Ako oštećeni kao tužitelj podigne optužnicu bez provođenja istrage (član 160. stav 6.) ili ako je podnesena privatna tužba za krivično djelo za koje nije vođena istraga, osim ako se privatna tužba podnosi za krivično djelo za koje se sprovodi skraćeni postupak, predsjednik prvostepenog vijeća će, ako smatra da nema mjesta gonjenju zbog postojanja okolnosti iz člana 270. tač. od 1. do 3. ovog zakona, zatražiti odluku vijeća (član 23. stav 6.). (2) Ako oštećeni kao tužitelj, protivno odredbama člana 160. st. 1. i 2. ovog zakona, podigne optužnicu bez provođenja istrage za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, smatrat će se da je stavio zahtjev za provođenje istrage. Član 267. st. 1. i 2. (1) Okrivljeni ima pravo da podnese prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostavljanja. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenog poučiti o ovom njegovom pravu. (2) Prigovor protiv optužnice može podnijeti i branilac bez naročitog ovlaštenja okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje. Član 278. Optužnica stu pa na pravnu snagu kada je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen - danom kada se vijeće, razmatrajući zahtjev predsjednika vijeća (član 277), složilo sa optužnicom, a ako takvog zahtijeva nije bilo - danom kada je predsjednik vijeća odredio glavni pretres, odnosno protekom roka iz člana 277. stav 2. ovog zakona. Član 364. stav 1. tačka 5. (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji: 5) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka po pitanju da li postoji optužba ovlaštenog tužitelja ili odobrenje nadležnog organa". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da su pobijanim presudama povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. kao i člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 11. U obrazloženju apelacije apelant je pretežno dao navode koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u sljedećem: 1) apelant prigovara validnosti dokaza izvedenih na glavnom pretresu, s obzirom da ih je prikupio zastupnik oštećene kao tužiteljice, a ne istražni sudija; 2) drugostepeni sud nije razmatrao žalbene razloge; 3) redovni sudovi su odbili izvesti dokaze koje je predlagala odbrana i to: a) odbijeno je izvođenje dokaza rekonstrukcijom događaja na licu mjesta, b) nije pribavljena određena medicinska dokumentacija u odnosu na raniju bolest žrtve i c) nije dozvoljena ekshumacija i obdukcija leša žrtve; i 4) apelant smatra da su iskazi saslušanih svjedoka O. T, Ž. J. i R. T. u suprotnosti sa nalazom vještaka medicinske struke, te da redovni sudovi nisu ispravno ocijenili iskaze saslušanih svjedoka, dok smatra da se nalaz vještaka saobraćajne struke ne može uzeti u obzir zato što vještak nije izlazio na lice mjesta saobraćajne nezgode. b) Odgovor na apelaciju 12. Oštećena kao tužiteljica smatra da je apelacija neosnovana te predlaže da se ona odbije. Dokazi koje je prikupila oštećena kao tužiteljica prezentirani su na glavnom pretresu i njih su ocjenjivali redovni sudovi. Osim toga, oštećena kao tužiteljica smatra da su u predmetnom slučaju izvedeni svi dokazi koji su bili relevantni za donošenje presude, te da je apelant tokom cijelog postupka imao stručnu pomoć advokata, odnosno da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, kao i drugih ustavnih prava na koja se apelant poziva. VI - Dopustivost 13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine). 16. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj Kž-423/03 od 2. decembra 2003. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 20. aprila 2004. godine. Apelant je apelaciju podnio 19. maja 2004. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija podnijeta u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti. VII - Meritum 18. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. kao i člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: "3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" Član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije glasi: "3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava: d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe". Primjenjivost člana 6. Evropske konvencije 20. U konkretnom slučaju postupak vođen pred redovnim sudovima ticao se "utvrđivanja krivične optužbe protiv njega", stoga, Ustavni sud konstatira da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv, te će ispitati ispunjavaju li osporene presude standarde iz člana 6. Evropske konvencije, odnosno jesu li povrijedile apelantovo pravo na pravično suđenje. 21. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno, između ostalih, njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije zato što su "redovni sudovi odbili prijedlog odbrane da se izvrši rekonstrukcija saobraćajne nezgode na licu mjesta". U tom smislu Ustavni sud naglašava da član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su neovisna jedno o drugom (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Imajući u vidu navedeno, te s obzirom da apelant povredu člana 6. stav 3. tačka d. vidi u tome što su redovni sudovi odbili da na glavnom pretresu izvedu jedan od dokaza koje je predlagala odbrana (rekonstrukcija događaja na licu mjesta) Ustavni sud naglašava da se takvi navodi ne mogu razmatrati u sklopu člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije, već da se oni mogu razmatrati samo pod općim pravilom člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 22. Stoga, Ustavni sud će apelantove navode u pogledu kršenja ustavnih prava, pobliže opisanih u tački 11. ove odluke, ispitati u smislu općeg pravila koje sadrži član 6. stav 1. Evropske konvencije. 23. Apelant smatra da je pravo na pravično suđenje povrijeđeno činjenicom da dokaze koji su izvedeni na glavnom pretresu nije prikupio istražni sudija, već da ih je prikupio zastupnik oštećene kao tužiteljice, te stoga apelant prigovara validnosti izvedenih dokaza na kojima se zasniva presuda. U vezi sa navedenim prigovorom, Ustavni sud primjećuje da je krivični postupak vođen na zahtjev oštećene kao tužiteljice, tj. G. Š. čije je sin - D. Š. - smrtno nastradao u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi. Oštećena kao tužiteljica je stupila na mjesto ovlaštenog tužitelja, nakon što je nadležni javni tužitelj našao da u ovom slučaju nema osnova za krivično gonjenje. Postupak je pokrenut na osnovu ovlaštenja iz člana 17. st. 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku, koje se ničim ne dovodi u pitanje. Osim toga, optužnica oštećene kao tužiteljice stupila je na pravnu snagu (postala pravosnažna) iako istražni sudija nije proveo istragu. Takva mogućnost, u određenim slučajevima, predviđena je članom 160. Zakona o krivičnom postupku. 24. Apelant, naprotiv, smatra da je u ovom slučaju istražni sudija morao provesti istragu, tj. istražni sudija je trebao prikupiti dokaze koje bi onda oštećena kao tužiteljica koristila prilikom podizanja optužnice. Ispitujući navedeni prigovor u svjetlu odredbi Zakona o krivičnom postupku, Ustavni sud primjećuje da član 264. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku propisuje obavezu nadležnom sudu da vodi računa o tome je li oštećeni kao tužitelj podnio optužnicu bez provođenja istrage, mimo slučajeva koji su predviđeni članom 160. Zakona o krivičnom postupku. Propust nadležnog suda o tom pitanju mogao bi dovesti do bitne povrede odredaba postupka iz člana 364. stav 1. tačka 5. Zakona o krivičnom postupku. Međutim, Ustavni sud također primjećuje da član 267. Zakona o krivičnom postupku daje mogućnost okrivljenom da podnese prigovor protiv optužnice. Ukoliko prigovor protiv optužnice ne bude podnesen, optužnica stu pa na pravnu snagu na osnovu člana 278. Zakona o krivičnom postupku. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant nije izjavio prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteljice u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 267. Zakona o krivičnom postupku. Naime, apelant u apelaciji nije naveo da je podnosio prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteljice, niti je priložio bilo kakav drugi dokaz u tom pogledu. Iz obrazloženja presude Okružnog suda može se zaključiti da pitanje stupanja na pravnu snagu predmetne optužnice apelant nije isticao ni u žalbi na presudu Osnovnog suda. U obrazloženju presude kojim rješava o apelantovoj žalbi Okružni sud je naglasio "da branilac optuženog ... ne navodi pojedinačno žalbene osnove osim da presudu pobija iz svih osnova predviđenih Zakonom o krivičnom postupku ..." Osim toga Okružni sud je naveo i da "žalba branioca konkretno ne navodi u čemu bi se ogledala bitna povreda tako da navodi žalbe ukazuju na utvrđeno činjenično stanje ...". Iz navedenog je vidljivo da apelant nije ulagao prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteljice, da je optužnica stupila na pravnu snagu, da je otvoren glavni pretres i donesena prvostepena presuda na koju se apelant žalio pretežno u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, koje je ispitao Okružni sud, te odbio žalbu kao neosnovanu. 26. Dakle, proizlazi da je apelant pitanje validnosti dokaza koji su korišteni na glavnom pretresu, i koji su priloženi u sklopu optužnice koju je podnijela oštećena kao tužiteljica, prvi put pokrenuo pred Ustavnim sudom propuštajući pri tom priliku da koristi pravna sredstva predviđena Zakonom o krivičnom postupku. U takvoj situaciji Ustavni sud smatra da je apelant, prije podnošenja apelacije, bio dužan iskoristiti specifična pravna sredstva (prigovor na optužnicu) koja mu je pružao Zakon o krivičnom postupku, te osporiti validnost optužnice i dokaza koji su predloženi a da ih nije prikupio istražni sudija. Apelant ne može uspješno tek u postupku pred Ustavnim sudom isticati prigovore koje je trebao koristiti u toku postupka pred redovnim sudovima, posebno u situaciji kada mu zakon pruža posebno procesno sredstvo, kao što je u ovom slučaju bio prigovor na optužnicu, za podnošenje takvih prigovora. Stoga, Ustavni sud smatra da je sada bespredmetno raspravljati o validnosti optužnice i dokaza koji su prikupljeni bez istražnog sudije, kada je optužnica već stupila na pravnu snagu, a apelant je propustio na nju uložiti prigovor, nakon čega bi eventualni propusti u pogledu zakonitosti podnijete optužnice mogli biti ispravljeni u postupku pred redovnim sudovima. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud odbija kao neosnovane apelantove prigovore u pogledu validnosti predmetne optužnice i dokaza koji su prikupljeni bez istražnog sudije, te smatra da u tom pogledu nije došlo do kršenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali apelantovi navodi u odnosu na pravo na pravično suđenje 27. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi i u pogledu toga da drugostepeni sud nije razmatrao njegove žalbene razloge. U vezi sa navedenim prigovorom Ustavni sud se poziva na svoj ranije iznijet stav da "član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Odluka Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02)". Dovodeći u vezu citirani stav Ustavnog suda sa konkretnim slučajem, zaključuje se da je navedeni apelantov prigovor neosnovan zato što redovni sudovi, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nisu bili dužni da ispituju sve razloge koje je apelant isticao u žalbi, s tim što se naglašava da je iz obrazloženja drugostepene presude Okružnog suda vidljivo da je taj sud detaljno ispitao navode koje je apelant pretežno isticao u žalbi, a koji se tiču utvrđenog činjeničnog stanja. 28. Daljnju povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što su redovni sudovi odbili da izvedu dokaze koje je predlagala odbrana, te da redovni sudovi nisu ispravno ocijenili iskaze saslušanih svjedoka, kao i da se nalaz vještaka saobraćajne struke ne može uzeti u obzir zato što on nije izlazio na mjesto saobraćajne nezgode. U pogledu navedenih prigovora naglašava se da je van nadležnosti Ustavnog suda da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi poklanjaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudijske slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Doorson protiv Holandije od 6. marta 1996. godine, objavljenu u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove prigovore koji se tiču povrede prava na pravično suđenje zato što su redovni sudovi odbili da izvedu dokaze koje je predlagala odbrana, te zbog toga što su usvojili određene dokaze koje su koristili prilikom donošenja presude. 29. Na kraju, posmatrajući kao cjelinu predmetni krivični postupak Ustavni sud nije našao razloge zbog kojih bi mogao smatrati da je postupak bio nepravedan, ili da je neko pravo bilo zloupotrijebljeno na apelantovu štetu, niti da su redovni sudovi primijenili pravo očigledno proizvoljno i štetno za apelanta u smislu prava na pravično suđenje. Navedeni zaključak Ustavni sud temelji na tome što je iz stanja u spisu očigledno da je apelant saslušan u toku krivičnog postupka, te da je iznio svoju odbranu. Apelanta je tokom cijelog postupka zastupao branilac, koji je imao na uvid sve dokaze koje je predložila suprotna strana. Apelant je mogao isticati prigovore i davati prijedloge za izvođenje dokaza, te ulagati pravne lijekove. Sve navedeno govori u prilog tome da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka. 30. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 31. U vezi sa apelantovim navodima da je došlo do povrede čl. 5. i 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da apelant nije dao bilo kakve argumente i dokaze u pogledu povrede citiranih članova Evropske konvencije, i zato Ustavni sud odbija kao neosnovane apelantove navode o tom pitanju. VIII - Zaključak 32. Imajući u vidu stavove iz obrazloženja ove odluke, Ustavni sud zaključuje da apelant ne može tek u postupku pred Ustavnim sudom sa uspjehom isticati prigovore koje je trebao koristiti u toku postupka pred redovnim sudovima, posebno u situaciji kada mu zakon pruža specifično procesno sredstvo, kao što je u ovom slučaju bio prigovor na optužnicu, za podnošenje takvih prigovora. 33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 476/04, rješavajući apelaciju R. V., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja Da vid Feldman, prof., sudac Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac na sjednici, održanoj 17. prosinca 2004. godine, donio ODLUKU O DOPUSTIV OSTI I MERITUMU 1 Odbija se kao neutemeljena apelacija R. V. podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj Kž-423/03 od 2. prosinca 2003. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-216/01 od 15. svibnja 2003. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". OBRAZLOŽEN JE I - Uvod 1. R. V. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa R. M. D., odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 19. svibnja 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-423/03 od 2. prosinca 2003. godine i Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-216/01 od 15. svibnja 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Okružnog suda u Banjaluci broj Kž-423/03 od 2. prosinca 2003. godine, glede naplate troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.710,61 KM. Zahtjev za donošenje privremene mjere je odbijen Odlukom Ustavnog suda broj AP 476/04 od 30. lipnja 2004. godine. Ustavni je sud dopisom od 31. svibnja 2004. godine tražio od apelanta dopunu apelacije, zahtijevajući da se dostave preslike presuda koje se pobijaju apelacijom. Apelant je postupio po nalogu Ustavnog suda, te dostavio tražene presude. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od G. Š. (u daljnjem tekstu: oštećena kao tužiteljica) i Okružnog suda je zatraženo 2. studenoga 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Oštećena kao tužiteljica je dostavila 15. studenoga 2004. godine odgovor na apelaciju. 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor oštećene kao tužiteljice je dostavljen apelantu uz dopis Ustavnog suda od 29. studenoga 2004. godine. 5. Osim toga, u cilju utvrđivanja pravodobnosti apelacije od Osnovnog je suda zatražena, 24. lipnja 2004. godine, preslika dostavnice o uručenju presude Okružnog suda koju apelant pobija ovom apelacijom. Osnovni je sud, 22. srpnja 2004. godine, dostavio presliku tražene dostavnice. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. 7. Presudom broj K-216/01 od 15. svibnja 2003. godine Osnovni je sud proglasio apelanta krivim zbog izvršenog kaznenog djela - ugrožavanje javnog prometa - iz članka 400. stavak 3. Kaznenog zakonika ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01). Posljedica izvršenja navedenog kaznenog djela bila je smrt D. Š. - sudionika u prometu. Spomenutom je presudom apelantu izrečena uvjetna osuda kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, s tim da se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo. Istom je presudom apelantu naloženo da oštećenoj - G. Š. - naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.710,61 KM. Apelant se žalio na navedenu presudu. Rješavajući priziv, Okružni je sud donio presudu broj Kž-423/03 od 2. prosinca 2003. godine, kojom je apelantov priziv odbio kao neutemeljen te potvrdio prvostupanjsku presudu Osnovnog suda. IV - Relevantni propisi 8. Kazneni zakonik ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) "Članak 400. Ugrožavanje javnog prometa (1) Tko kršenjem propisa o sigurnosti javnog prometa izazove prometnu nesreću u kojoj je neka osoba teško tjelesno povrijeđena ili je drugome prouzročena imovinska šteta preko 2.000 KM, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je djelo iz stavka 1. ovog članka učinjeno nehatno, učinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. (3) Ako je uslijed djela iz st. 1. ili 2. ovog članka nastupila smrt jedne ili više osoba, učinitelj će se kazniti za djelo iz stavka 1. zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stavka 2. zatvorom od jedne do osam godina". 9. Zakon o kaznenom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) Članak 17. st. 1. i 3. (1) Kazneni se postupak pokreće po zahtjevu ovlaštenog tužitelja. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/05. (3) Ako javni tužitelj nađe da nema osnove za pokretanje ili produljenje kaznenog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužitelj pod uvjetima određenim ovim zakonom. Članak 160. (1) Istražni se sudac može suglasiti s prijedlogom javnog tužitelja da se ne sprovodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i učinitelja pružaju dovoljno osnova za podizanje optužnice. (2) Suglasnost iz stavka 1. ovog članka istražni sudac može dati samo ako je prethodno ispitao osobu protiv koje treba podignuti optužnicu. Glede pozivanja i ispitivanja te osobe primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenog. Obavještenje o suglasnosti istražni će sudac dostaviti javnom tužitelju i osobi protiv koje treba podignuti optužnicu. (3) Rok za podizanje optužnice iznosi osam dana, ali vijeće (članak 23. stavak 6.) može na zahtjev javnog tužitelja produljiti taj rok. (4) Prijedlog iz stavka 1. ovog članka javni tužitelj može staviti i poslije podnošenja zahtjeva za provođenje istrage. (5) Ako istražni sudac smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podizanje optužnice bez provođenja istrage, postupit će kao da je stavljen zahtjev za provođenje istrage. (6) Ako je za kazneno djelo predviđena kazna zatvora do pet godina, javni tužitelj može, van uvjeta predviđenih u st. 1. do 5. ovog članka, podići optužnicu i bez provođenja istrage ako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i učinitelja pružaju dovoljno osnova za optuženje. (7) Odredbe stavka od 1. do 6. ovog članka primjenjuju se i kad se kazneno gonjenje poduzima po zahtjevu ovlaštenog tužitelja, ali se u tom slučaju rok iz stavka 3. ovog članka ne može produljivati. (8) Uz prijedlog iz stavka 1. ovog članka, kao i uz optužnicu podignutu po stavku 6. ovog članka javni će tužitelj dostaviti kaznenu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete, kao i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz, ili će naznačiti gdje se oni nalaze. Članak 264. stavak 2. (1) Ako oštećeni kao tužitelj podigne optužnicu bez provođenja istrage (članak 160. stavak 6.) ili ako je podnesena privatna tužba za kazneno djelo za koje nije vođena istraga, osim ako se privatna tužba podnosi za kazneno djelo za koje se sprovodi skraćeni postupak, predsjednik prvostupanjskog vijeća će, ako smatra da nema mjesta gonjenju zbog postojanja okolnosti iz članka 270. toč. od 1. do 3. ovog zakona, zatražiti odluku vijeća (članak 23. stavak 6.). (2) Ako oštećeni kao tužitelj, protivno odredbama članka 160. st. 1. i 2. ovog zakona, podigne optužnicu bez provođenja istrage za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, smatrat će se da je stavio zahtjev za provođenje istrage. Članak 267. st. 1. i 2. (1) Okrivljeni ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostavljanja. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenog poučiti o ovom njegovom pravu. (2) Prigovor protiv optužnice može podnijeti i branitelj bez osobite ovlasti okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje. Članak 278. Optužnica stu pa na pravnu snagu kada je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen - danom kada se vijeće, razmatrajući zahtjev predsjednika vijeća (članak 277.), složilo s optužnicom, a ako takvog zahtijeva nije bilo - danom kada je predsjednik vijeća odredio glavni pretres, odnosno protekom roka iz članka 277. stavak 2. ovog zakona. Članak 364. stavak 1. točka 5. (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: 5) ako je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili odobrenje nadležnog organa". V - Apelacija a) Navodi iz apelacije 10. Apelant smatra da su pobijanim presudama povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. kao i članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 11. U obrazloženju apelacije apelant je pretežno dao navode koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u sljedećem: 1) apelant prigovara validnosti dokaza izvedenih na glavnom pretresu, obzirom da ih je prikupio zastupnik oštećene kao tužiteljice, a ne istražni sudac; 2) drugostupanjski sud nije razmatrao prizivne razloge; 3) redoviti su sudovi odbili izvesti dokaze koje je predlagala obrana i to: a) odbijeno je izvođenje dokaza rekonstrukcijom događaja na licu mjesta, b) nije pribavljena određena medicinska dokumentacija u odnosu na raniju bolest žrtve i c) nije dopuštena ekshumacija i obdukcija leša žrtve; i 4) apelant smatra da su iskazi saslušanih svjedoka O. T, Ž. J. i R. T. oprečni nalazu vještaka medicinske struke, te da redoviti sudovi nisu ispravno ocijenili iskaze saslušanih svjedoka, dok smatra da se nalaz vještaka prometne struke ne može uzeti u obzir zato što vještak nije izlazio na lice mjesta prometne nezgode. b) Odgovor na apelaciju 12. Oštećena kao tužiteljica smatra da je apelacija neutemeljena te predlaže da se ona odbije. Dokazi koje je prikupila oštećena kao tužiteljica su prezentirani na glavnom pretresu i njih su ocjenjivali redoviti sudovi. Osim toga, oštećena kao tužiteljica smatra da su u predmetnom slučaju izvedeni svi dokazi koji su bili relevantni za donošenje presude, te da je apelant tijekom cijelog postupka imao stručnu pomoć odvjetnika, odnosno da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, kao i drugih ustavnih prava na koja se apelant poziva. VI - Dopustivost 13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 14. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 15. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) se ne može smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. svibnja 2001. godine). 16. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj Kž-423/03 od 2. prosinca 2003. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 20. travnja 2004. godine. Apelant je apelaciju podnio 19. svibnja 2004. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija podnijeta u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti. VII - Meritum 18. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. kao i članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 19. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine: "3. Popis prava Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" Član 6. stav 3. točka d. Europske konvencije glasi: "3. Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava: d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;" Primjenjivost članka 6. Europske konvencije 20. U konkretnom slučaju postupak vođen pred redovitim sudovima se ticao "utvrđivanja kaznene optužbe protiv njega", stoga, Ustavni sud konstatira da je članak 6. Europske konvencije primjenjiv, te će ispitati ispunjavaju li pobijane presude standarde iz članka 6. Europske konvencije, odnosno jesu li povrijedile apelantovo pravo na pravično suđenje. 21. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da je pobijanim presudama povrijeđeno, između ostalih, njegovo pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije zato što su "redoviti sudovi odbili prijedlog obrane da se izvrši rekonstrukcija prometne nezgode na licu mjesta". U tom smislu Ustavni sud naglašava da članak 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući ispitivanje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka obrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova su prava neovisna jedno o drugom (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, od 24. studenoga 1986. godine, serija A-110). Imajući u vidu navedeno, te obzirom da apelant povredu članka 6. stavak 3. točka d. vidi u tomu što su redoviti sudovi odbili na glavnom pretresu izvesti jedan od dokaza koje je predlagala obrana (rekonstrukcija događaja na licu mjesta) Ustavni sud naglašava da se takvi navodi ne mogu razmatrati u sklopu članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije, već da se oni mogu razmatrati samo pod općim pravilom članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 22. Zato, Ustavni sud će apelantove navode glede kršenja ustavnih prava, pobliže opisanih u točki 11. ove odluke, ispitati u smislu općeg pravila koje sadrži članak 6. stavak 1. Europske konvencije. 23. Apelant smatra da je pravo na pravično suđenje povrijeđeno činjenicom da dokaze koji su izvedeni na glavnom pretresu nije prikupio istražni sudac, već da ih je prikupio zastupnik oštećene kao tužiteljice, te zato apelant prigovara validnosti izvedenih dokaza na kojima se temelji presuda. U svezi navedenog prigovora, Ustavni sud primjećuje da je kazneni postupak vođen na zahtjev oštećene kao tužiteljice, tj. G. Š. čije je sin - D. Š. - smrtno nastradao u predmetnoj prometnoj nezgodi. Oštećena kao tužiteljica je stupila na mjesto ovlaštenog tužitelja, nakon što je nadležni javni tužitelj našao da u ovom slučaju nema osnove za kaznenim gonjenjem. Postupak je pokrenut na temelju ovlasti iz članka 17. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, koje se ničim ne dovodi u pitanje. Osim toga, optužnica oštećene kao tužiteljice stupila je na pravnu snagu (postala pravomoćna) iako istražni sudac nije proveo istragu. Takva je mogućnost, u određenim slučajevima, predviđena člankom 160. Zakona o kaznenom postupku. 24. Apelant, dapače, smatra da je u ovom slučaju istražni sudac morao provesti istragu, tj. istražni sudac je trebao prikupiti dokaze koje bi onda oštećena kao tužiteljica koristila prilikom podizanja optužnice. Ispitujući navedeni prigovor u svjetlu odredbi Zakona o kaznenom postupku, Ustavni sud primjećuje da članak 264. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku propisuje obvezu nadležnom sudu da vodi računa o tomu je li oštećeni kao tužitelj podnio optužnicu bez provođenja istrage, mimo slučajeva koji su predviđeni člankom 160. Zakona o kaznenom postupku. Propust nadležnog suda o tom pitanju mogao bi dovesti do bitne povrede odredaba postupka iz članka 364. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku. Međutim, Ustavni sud također primjećuje da članak 267. Zakona o kaznenom postupku daje mogućnost okrivljenom da podnese prigovor protiv optužnice. Ukoliko prigovor protiv optužnice ne bude podnesen, optužnica stu pa na pravnu snagu na temelju članka 278. Zakona o kaznenom postupku. 25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant nije izjavio prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteljice sukladno svojim ovlastima iz članka 267. Zakona o kaznenom postupku. Naime, apelant u apelaciji nije naveo da je podnosio prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteljice, niti je priložio bilo kakav drugi dokaz glede toga. Iz obrazloženja presude Okružnog suda se može zaključiti da pitanje stupanja na pravnu snagu predmetne optužnice apelant nije isticao ni u prizivu na presudu Osnovnog suda. U obrazloženju presude kojim rješava o apelantovom prizivu Okružni je sud naglasio "da branitelj optuženog ... ne navodi pojedinačno žalbene osnove osim da presudu pobija iz svih osnova predviđenih Zakonom o kaznenom postupku ..." Osim toga Okružni je sud naveo i da "priziv branitelja konkretno ne navodi u čemu bi se zrcalila bitna povreda tako da navodi priziva ukazuju na utvrđeno činjenično stanje ...". Iz navedenog je vidljivo da apelant nije ulagao prigovor na optužnicu oštećene kao tužiteljice, da je optužnica stupila na pravnu snagu, da je otvoren glavni pretres i donesena prvostupanjska presuda na koju se apelant žalio pretežno glede utvrđenog činjeničnog stanja koje je ispitao Okružni sud, te odbio priziv kao neutemeljen. 26. Dakle, proizlazi da je apelant pitanje validnosti dokaza koji su korišteni na glavnom pretresu, i koji su priloženi u sklopu optužnice koju je podnijela oštećena kao tužiteljica, prvi put pokrenuo pred Ustavnim sudom propuštajući pri tom priliku da koristi pravna sredstva predviđena Zakonom o kaznenom postupku. U takvoj situaciji Ustavni sud smatra da je apelant, prije podnošenja apelacije, bio dužan iskoristiti specifična pravna sredstva (prigovor na optužnicu) koja mu je pružao Zakon o kaznenom postupku, te osporiti validnost optužnice i dokaza koji su predloženi a da ih nije prikupio istražni sudac. Apelant ne može uspješno tek u postupku pred Ustavnim sudom isticati prigovore koje je trebao koristiti tijekom postupka pred redovitim sudovima, posebice u situaciji kada mu zakon pruža posebno procesno sredstvo, kao što je u ovom slučaju bio prigovor na optužnicu, za podnošenje takvih prigovora. Zato, Ustavni sud smatra da je sada bespredmetno raspravljati o validnosti optužnice i dokaza koji su prikupljeni bez istražnog suca, kada je optužnica već stupila na pravnu snagu, a apelant je propustio na nju uložiti prigovor, nakon čega bi eventualni propusti glede zakonitosti podnijete optužnice mogli biti ispravljeni u postupku pred redovitim sudovima. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud odbija kao neutemeljene apelantove prigovore glede validnosti predmetne optužnice i dokaza koji su prikupljeni bez istražnog suca, te smatra da u tom pogledu nije došlo do kršenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali apelantovi navodi u odnosu na pravo na pravično suđenje 27. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi i glede toga da drugostupanjski sud nije razmatrao njegove prizivne razloge. U svezi navedenog prigovora Ustavni se sud poziva na svoj ranije iznijet stav da "članak 6. Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile tijekom postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Odluka Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02)". Dovodeći u vezu citirani stav Ustavnog suda s konkretnim slučajem, zaključuje se da je navedeni apelantov prigovor neutemeljen zato što redoviti sudovi, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nisu bili dužni ispitivati sve razloge koje je apelant isticao u prizivu, s tim što se naglašava da je iz obrazloženja drugostupanjske presude Okružnog suda vidljivo da je taj sud detaljno ispitao navode koje je apelant pretežno isticao u prizivu, a koji se tiču utvrđenog činjeničnog stanja. 28. Daljnju povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tomu što su redoviti sudovi odbili izvesti dokaze koje je predlagala obrana, te da redoviti sudovi nisu ispravno ocijenili iskaze saslušanih svjedoka, kao i da se nalaz vještaka prometne struke ne može uzeti u obzir zato što on nije izlazio na mjesto prometne nezgode. Glede navedenih prigovora naglašava se da je van nadležnosti Ustavnog suda da procjenjuje kvalitetu zaključaka sudova glede procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očito proizvoljnom. Isto tako, Ustavni se sud neće miješati u način na koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U svezi toga, Ustavni se sud neće miješati u situaciju kada redoviti sudovi poklanjaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na temelju sudačke slobodne procjene. To je isključivo uloga redovitih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom oprečne jedna drugoj (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava Doorson protiv Nizozemske od 6. ožujka 1996. godine, objavljenu u Izvješćima, broj 1996-II, stavak 78). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra neutemeljenim apelantove prigovore koji se tiču povrede prava na pravično suđenje zato što su redoviti sudovi odbili izvesti dokaze koje je predlagala obrana, te zbog toga što su usvojili određene dokaze koje su koristili prilikom donošenja presude. 29. Konačno, promatrajući kao cjelinu predmetni kazneni postupak Ustavni sud nije našao razloge zbog kojih bi mogao smatrati da je postupak bio nepravedan, ili da je neko pravo bilo zlouporabljeno na apelantovu štetu, niti da su redoviti sudovi primijenili pravo očito proizvoljno i štetno za apelanta u smislu prava na pravično suđenje. Navedeni zaključak Ustavni sud temelji na tomu što je iz stanja u spisu očito da je apelant saslušan tijekom kaznenog postupka, te da je iznio svoju obranu. Apelanta je tijekom cijelog postupka zastupao branitelj, koji je imao na uvid sve dokaze koje je predložila suprotna strana. Apelant je mogao isticati prigovore i davati prijedloge za izvođenje dokaza, te ulagati pravne lijekove. Sve navedeno govori u prilog tomu da je apelant tijekom cijelog postupka tretiran kao jednakopravna stranka. 30. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 31. U svezi apelantovih navoda da je došlo do povrede čl. 5. i 14. Europske konvencije, te članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da apelant nije dao bilo kakve argumente i dokaze glede povrede citiranih članova Europske konvencije, i zato Ustavni sud odbija kao neutemeljene apelantove navode o tom pitanju. VIII - Zaključak 32. Imajući u vidu stavke iz obrazloženja ove odluke, Ustavni sud zaključuje da apelant ne može tek u postupku pred Ustavnim sudom sa uspjehom isticati prigovore koje je trebao koristiti tijekom postupka pred redovitim sudovima, posebice u situaciji kada mu zakon pruža specifično procesno sredstvo, kao što je u ovom slučaju bio prigovor na optužnicu, za podnošenje takvih prigovora. 33. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 34. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. SADRŽAJ VISOKI PREDSTAVNIK ZA BO SNU I HERCEGOVINU 725Odluka kojom se poništava Odluka Skupštine Javnog preduzeća Međunarodni aerodrom "Sarajevo" o promjeni imena preduzeća (srpski jezik) 5381 Odluka kojom se poništava Odluka Skupštine Javnog preduzeća Međunarodni aerodrom "Sarajevo" o promjeni imena preduzeća (bosanski jezik) 5382 Odluka kojom se poništava Odluka Skupštine Javnog poduzeća Međunarodna zračna luka "Sarajevo" o promjeni imena poduzeća (hrvatski jezik) 5382 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 726Uredba o vezanim i posebnim obrtima (srpski jezik)5383 Uredba o vezanim i posebnim obrtima (bosanski jezik)5383 Uredba o vezanim i posebnim obrtima (hrvatski jezik)5384 727Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o osnivanju Gen - der centra Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 5416 Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o osnivanju Gen der centra Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5416 Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o utemeljenju Gen der centra Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5416 728Odluka o utvrđivanju koeficijenta za usklađivanje visine mjesečnih novčanih primanja korisnika boračko- invalidske zaštite za mjesec septembar 2005. godine (bosanski jezik) 5417 Odluka o utvrđivanju koeficijenta za usklađivanje visine mjesečnih novčanih primanja korisnika braniteljsko- invalidske zaštite za mjesec rujan 2005. godine (hrvatski jezik) 5417 729Odluka o kriterijima za izbor i imenovanje Upravnog odbora, direktora i zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5417 Odluka o kriterijima za izbor i imenovanje Upravnog odbora, direktora i zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5418 730Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za Fondaciju "Pravda za Bosnu i Hercegovinu" 5418 731Odluka o davanju saglasnosti na Statut Javnog preduzeća Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o., Sarajevo 5418 732Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu za saradnju i zastupanje pred Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (bosanski jezik)5418 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Uredu za suradnju i zastupanje pred Povjerenstvom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5419 733Odluka o raspodjeli sredstava ostvarenog prometa Lutrije BiH za 2005. godinu (srpski jezik) 5419 Odluka o raspodjeli sredstava ostvarenog prometa Lutrije BiH za 2005. godinu (bosanski jezik)5419 Odluka o raspodjeli sredstava ostvarenog prometa Lutrije BiH za 2005. godinu (hrvatski jezik) 5420 734Odluka o usvajanju Dokumenta o politici dodjele koncesija 5420 735Odluka o naknadi za korištenje službenog smještaja za privremeni smještaj 5425 736Odluka o davanju saglasnosti stranoj nevladinoj organizaciji "Associazione Fratello Sole Onlus" Sor ren - to Pi azza f.s. Gargiulo 8, Italija, za osnivanje predstavništva u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5425 Odluka o davanju suglasnosti stranoj nevladinoj organizaciji "Associazione Fratello Sole Onlus" Sor ren - to Pi azza f.s. Gargiulo 8, italija, za osnivanje predstavništva u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5426 737Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o osnivanju privrednog društva za skladištenje tečnih goriva "Terminali Federacije" d.o.o. Sarajevo (srpski jezik)5426 Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o osnivanju privrednog društva za skladištenje tečnih goriva "Terminali Federacije" d.o.o. Sarajevo (bosanski jezik)5426 Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o osnutku gospodarskog društva za skladištenje tečnih goriva "Terminali Federacije" d.o.o. Sarajevo (hrvatski jezik)5427 738Odluka o odobravanju prodaje/nabavke po principu "staro za novo" putničkog vozila za potrebe Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo (srpski jezik) 5427 Odluka o odobravanju prodaje/nabavke po principu "staro za novo" putničkog vozila za potrebe Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo (bosanski jezik) 5427 Odluka o odobravanju prodaje/nabave po principu "staro za novo" putničkog vozila za potrebe Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo- Federalne direkcije za civilnu avijaciju (hrvatski jezik) 5428 739Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinansiranje Projekta tehničke pomoći za socijalno osiguranje-SITAP, za treći kvartal 2005. godine (bosanski jezik) 5428 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinanciranje Projekta tehničke pomoći za socijalno osiguranje-SITAP, za treći kvartal 2005. godine (hrvatski jezik) 5428 740Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinansiranje Projekta tehničke pomoći u procesu privatizacije (PTAC), za drugi kvartal 2005. godine (bosanski jezik) 5429 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinanciranje Projekta tehničke pomoći u procesu privatizacije (PTAC), za drugi kvartal 2005. godine (hrvatski jezik) 5429 741Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinansiranje Projekta razvitka zajednica (CDP), za treći kvartal 2005. godine (bosanski jezik)5429 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu za sufinanciranje Projekta razvitka zajednica (CDP), za treći kvartal 2005. godine (hrvatski jezik)5429 742Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, za sufinansiranje Projekta IFAD 562 BA, za treći kvartal 2005. godine (bosanski jezik) 5430 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu, za sufinanciranje projekta IFAD 562 BA, za treći kvartal 2005. godine (hrvatski jezik) 5430 743Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu finansija-Federalnom ministar- stvu financija, za verificiranje tražbina za staru deviznu štednju (bosanski jezik) 5430 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu financija-Federalnom ministar- stvu finansija, za verificiranje tražbina za staru deviznu štednju (hrvatski jezik) 5430 744Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, za obezbjeđenje nadostojećih sredstava na poziciji "Naknade troškova zaposlenih", potrebnih za isplatu regresa za godišnji odmor za 2005. godinu (bosanski jezik) 5431 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, za obezbjeđenje nadostajućih sredstava na poziciji "Naknade troškova uposlenih", potrebnih za isplatu regresa za godišnji odmor za 2005. godinu (hrvatski jezik) 5431 745Odluka o pristupanju izgradwi autoceste Zenica- Sarajevo, dionica Kakaw - Visoko - poddionica II Dobrinje - Visoko (srpski jezik) 5431 Odluka o pristupanju izgradnji autoceste Zenica- Sarajevo, dionica Kakanj - Visoko - poddionica II Dobrinje - Visoko (bosanski jezik) 5432 Odluka o pristupanju izgradnji autoceste Zenica- Sarajevo, dionica Kakanj - Visoko - poddionica II Dobrinje - Visoko (hrvatski jezik) 5432 746Odluka o davanju suglasnosti na kriterije kreditiranja iz sredstava Japanskih grantova i Malezijske donacije5432 747Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (bosanski jezik) 5433 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Bosne i Hercegovine za 2005. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (hrvatski jezik) 5434 748Odluka o davanju saglasnosti za realizaciju Projekta nabavke vozova nagibne tehnike TALGO (srpski jezik)5434 Odluka o davanju saglasnosti za realizaciju Projekta nabavke vozova nagibne tehnike TALGO (bosanski jezik) 5434 Odluka o davanju suglasnosti za realiziranje Projekta nabave vlakova nagibne tehnike TALGO (hrvatski jezik)5435 749Rješenje o izmjeni Rješenja o imenovanju likvidatora za provođenje i okončanje poslova likvidacije Zavoda za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine 5435 750Rješenje o razrješenju Upravnog odbora Federalnog zavoda za agropedologiju 5435 751Rješenje o imenovanju Upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine 5435 752Rješenje o izmjeni Rješenja o imenovanju članova iz Federacije Bosne i Hercegovine u Komisiju SFOR-a za rješavanje zahtjeva za odštetu 5435 753Rješenje o imenovanju Komisije i supotpisnicima, za sredstva plasirana iz Malezijske donacije i Japanskih grantova (Projekti 2KR i Projekti Non Project Grant-AID) 5436 754Rješenje o imenovanju Upravnog odbora JP "Vodno područje slivova rijeke Save" Sarajevo 5436 755Rješenje o imenovanju Upravnog odbora JP "Vodno područje slivova Jadranskog mora" Mostar 5436 756Zakqučci o usvajanju Izvještaja Komisije za harmonizaciju Akcionog plana prestrukturirawa rudnika uglja i Akcionog plana za prestrukturiranje elektroenergetskog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 5437 Zaključci o usvajanju Izvještaja Komisije za harmonizaciju Akcionog plana prestrukturiranja rudnika uglja i Akcionog plana za prestrukturiranje elektroener- getskog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5437 Zaključci o usvajanju Izvješća Povjerenstva za harmoni- ziranje Akcionog plana prestrukturiranja rudnika ugljena i Akcionog plana za prestrukturiranje elektroener- getskog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5437 FEDERALNO MINISTARSTVO POQOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA 757Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođewa Registra o izdatim dozvolama za akvakulturu (srpski jezik) 5438 Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra o izdatim dozvolama za akvakulturu (bosanski jezik)5444 Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Upisnika o izdanim dozvolama za akvakulturu (hrvatski jezik)5451 MINISTARSTVO UNUTRAŠWIH/UNUTARWIH POSLOVA 758Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje postupka odabira dobavljača u skladu sa Odlukom o nabavci roba i vršenju usluga za 2006. godinu putem otvorenog postupka za potrebe Uprave policije 5456 FEDERALNO MINISTARSTVO KULTURE I SPORTA/ŠPORTA 759Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke5456 SLUŽBA ZA ZAJEDNIČKE POSLOVE ORGANA I TIJELA FEDERA CIJE BIH Rješenje o imenovanju Komisije za provedbu postupka javne nabavke-otvoreni postupak za pružanje usluga osiguranja u proračunskoj 2005. godini 5457 Izmjena Rješenja broj 03/2-49-455/05 od 21.2.2005. godine 5457 Rješenje o imenovanju članova Komisije za otvaranje, procjenu i prihvatanje najpovoljnije ponude za nabavku i isporuku putničkih motornih vozila po principu staro za novo 5457 FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke5457 Rješenje o formiranju Komisije za provođenje postupka ispunjenosti uslova za izdavanje AOC aviokompaniji JP "AIR BOSNA" 5458 Rješenje o formiranju Komisije za utvrđivanje plovid- benosti zrakoplova ATR 72 serijskih brojeva 464 i 465 u svrhu upisa u Registar civilnih zrakoplova BiH5458 Rješenje o formiranju Komisije za provođenje ispita iz predmeta Metodika sa didaktikom 5459 Rješenje o formiranju Komisije za provođenje ispita za sticanje ovlaštenja prilazne proceduralne kontrole (APP) i ovlaštenja sa odobrenjem prilazne nadzorne kontrole pomoću radara (APS/RAD) 5459 Rješenje za imenovanje Komisije za izradu općih akata u postupku javnih nabavki 5459 Rješenje o formiranju Komisije za utvrđivanje ispunjenosti uslova za izdavanje odobrenja za rad zdravstvenim ustanovama koje obavljaju ljekarske preglede vazduhoplovnog i ostalog stručnog osoblja5460 Rješenje o formiranju Komisije za izradu Programa za održavanje nivoa obučenosti kontrolora vazdušnog saobraćaja 5460 Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje otvorenog postupka nabavke 5460 Rješenje o imenovanju Komisije za izradu općih akata5461 Rješenje o formiranju Komisije za polaganje ispita za sticanje dozvole kontrolora vazdušnog saobraćaja i upis ovlaštenja ADI/TWR Mostar 5461 VRHOVNI SUD FEDERACIJ E BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje o obrazovanju Komisije za izradu procedura za jačanje interne kontrole kod budžetskog korisnika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine5462 USTAVNI SUD FEDERACIJ E BOSNE I HERCEGOVINE Odluka o izboru predsjednika i potpredsjednika Ustav- nog suda Federacije Bosne i Hercegovine(srpski jezik) 5462 Odluka o izboru predsjednika i potpredsjednika Ustav- nog suda Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5462 Odluka o izboru predsjednika i dopredsjednika Ustav- nog suda Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5462 KOMISIJA ZA KONCESIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje postupka javne nabavke 5463 KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o informisanju i postupanju stjecatelja dionica iznad 5% istog privatizacijskog investicionog fonda (bosanski jezik)5463 Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o informiranju i postupanju stjecatelja dionica iznad 5% istog privatizacijskog investicijskog fonda (hrvatski jezik)5463 CENTRALNA BANKA BOSNE I HERCEGOVINE Odluka o izmjenama Odluke o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve (bosanski jezik) 5464 Prečišćeni tekst Odluke o utvrđivanju i održavanju obaveznih rezervi i utvrđivanju naknade na iznos rezerve (bosanski jezik) 5464 Odluka o izmjenama Odluke o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuva (hrvatski jezik) 5466 Prečišćeni tekst Odluke o utvrđivanju i održavanju obveznih pričuva i utvrđivanju naknade na iznos pričuva (hrvatski jezik) 5466 OPŠTINA ILIXA Rješenje o imenovanju Nadzornog odbora Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža5468 Rješenje o razrješenju Upravnog odbora Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža5468 Rješenje o imenovanju Upravnog odbora Javne ustanove "Kulturno-sportski i rekreacioni centar" Ilidža5468 Rješenje o razrješenju Upravnog odbora Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica- Ilidža5468 Rješenje o imenovanju Upravnog odbora Javne ustanove za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica- Ilidža5468 Rješenje o imenovanju Nadzornog odbora Javne ustano- ve za kulturu, sport i rekreaciju Hrasnica- Ilidža5468 OPŠTINA BREZA Rješenje o konačnom imenovanju Nadzornog odbora Javnog preduzeća "Komunalno" d.o.o. Breza 5469 OPŠTINA LIVNO Rješenje o konačnom imenovanju članova Školskog odbora Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" 5469 Rješenje o konačnom imenovanju članova Školskog odbora Osnovne škole "Fra Lovro Karaula" 5469 Rješenje o konačnom imenovanju članova Školskog odbora Osnovne glazbene škole "Franjo S. Vilhar"5469 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 461/03 (srpski jezik) 5470 Odluka broj AP 461/03 (bosanski jezik) 5472 Odluka broj AP 461/03 (hrvatski jezik) 5474 Odluka broj AP 543/03 (srpski jezik) 5477 Odluka broj AP 543/03 (bosanski jezik) 5478 Odluka broj AP 543/03 (hrvatski jezik) 5480 Odluka broj AP 551/03 (srpski jezik) 5481 Odluka broj AP 551/03 (bosanski jezik) 5483 Odluka broj AP 551/03 (hrvatski jezik) 5484 Odluka broj AP 476/04 (srpski jezik) 5486 Odluka broj AP 476/04 (bosanski jezik) 5489 Odluka broj AP 476/04 (hrvatski jezik) 5492 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - v.d. direktor i odgovorni urednik Nino Hasanović - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, fax: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT ZAGREBAČKA BANKA BH 338 32 0 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: "OKO" Sarajevo - Za štampariju v.d. direktor Zulfikar Jašarević - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH" su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Na osnovu odredaba člana 13. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službeni glasnik BiH", broj 62/04) i Mišljewa Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje broj UO 14-02-05-7/05 od 14. 2. 2005. godine, "Službene novine Federacije BiH" su proizvod na čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski i porezni broj 4200226120002. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata za II polugodište na "Službene novine Federacije BiH" 80,00 KM. Pretplata za II polugodište na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 90,00 KM, Web izdanje: http: //www.zakoni.ba - godišwa pretplata 200,00 KM po korisniku