Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Hercegovine i provoza preko teritorije
136 Na temelju članka 52. stavak 1. točka 2. Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), a u svezi sa člankom IX 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donosi NAREDBU O ZABRANI UVOZA U FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE I PROVOZA PREKO TERITORIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE POŠILJAKA DOMAĆIH I DIVLJIH SVINJA I PROIZVODA, SIROVINA I OTPADAKA OD TIH ŽIVOTINJA IZ ITALIJE - REGIJA CALABRIA I Radi spriječavanja unošenja u Federaciju Bosne i Herce- govine zarazne bolesti Morbus vesicularis suum (vezikularno oboljenje svinja), zabranjuje se uvoz u Federaciju Bosne i Her- cegovine i provoz preko teritorije Federacije Bosne i Herce- govine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Italije - regija Calabria. Navedena zabrana odnosi se i na pošiljke živih i divljih svinja koje potiču iz drugih zemalja ako se prevoze preko teritorije Italije - regija Calabria. Zabrana iz točke I ove naredbe ne odnosi se na proizvode domaćih i divljih svinja namijenjene ljudskog ishrani koji su prije ili tokom proizvodnje podvrgnuti termičkoj obradi s postizanjem temperature u središtu proizvoda od najmanje 70 o C ili su podvrgnuti termičkoj obradi u hermetički zatvorenoj ambalaži po F o vrijednosti 3 i više. II Ova naredba stupa na snagu narednog dana od dana objavlji- vanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 05-335-472/98 21. svibnja 1998. godine Sarajevo Ministar dr Ahmed Smajić, v. r. Na osnovu člana 52. stav 1. tačka 2. Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), a u vezi sa članom IX 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, federalni ministar poljo- privrede, vodoprivrede i šumarstva, donosi Broj 20 - Strana 568 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998. NAREDBU O ZABRANI UVOZA U FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE I PROVOZA PREKO TERITORIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE POŠILJAKA DOMAĆIH I DIVLJIH SVINJA I PROIZVODA, SIROVINA I OTPADAKA OD TIH ŽIVOTINJA IZ ITALIJE - REGIJA CALABRIA Radi spriječavanja unošenja u Federaciju Bosne i Herce- govine zarazne bolesti Morbus vesicularis suum (vezikularno oboljenje svinja), zabranjuje se uvoz u Federaciju Bosne i Her- cegovine i provoz preko teritorije Federacije Bosne i Herce- govine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Italije - regija Calabria. Navedena zabrana odnosi se i na pošiljke živih i divljih svinja koje potiču iz drugih zemalja ako se prevoze preko teritorije Italije - regija Calabria. Zabrana iz tačke I ove naredbe ne odnosi se na proizvode domaćih i divljih svinja namijenjene ljudskog ishrani koji su prije ili tokom proizvodnje podvrgnuti termičkoj obradi s postizanjem temperature u središtu proizvoda od najmanje 70 o C ili su podvrgnuti termičkoj obradi u hermetički zatvorenoj ambalaži po F o vrijednosti 3 i više. II Ova naredba stupa na snagu narednog dana od dana objavlji- vanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 05-335-472/98 21. maja 1998. godine Sarajevo Ministar dr Ahmed Smajić, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine na temelju Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici od 25. ožujka 1998. godine, donio je PRESUDU Utvrđuje se da čl. 1, 5., 6., članak 7. stavak 2., članak 8. stavak 1., čl. 9. i 11., članak 13. stavak 1., članak 16. alineja 2., članak 17., članak 21. stavak 2. članak 25. alineja 3., čl. 26, 27, 28, 40, 81, 82. i 83. Zakona o unutarnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiHž, broj 1/96) nisu u skladu Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Fed- eracije BiH". O b r a z l o ž e n j e Premijer Edhem Bičakčić podnio je 31. 10. 1997. godine zahtjev za utvrđenje ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o unutarnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Fed- eracije BiH", broj 1/96). Zahtjevom se traži, da Sud utvdi da čl. 1, 5., 6., članak 7., stavak 2., članak 8. stavak 1., čl. 9. i 11., članak 13. stavak 1., članak 16. alineja 2., članak 17., članak 21. stavak 2., članak 25. alineja 3., čl. 26, 27, 28, 40, 81, 82. i 83. Zakona o unutarnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine nisu u skladu Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Raspravi održanoj 24. 3. 1998. godine, bio je nazočan punomoćnik Premijera. Predstavnici Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, iako blagovremeno pozvani, nisu bili nazočni. Sud je smatrao da se odluka u ovom predmetu može donijeti na temelju stanja spisa. U članku 2. Zakona o unutarnjim poslovima (u daljem tekstu: Zakona) regulirano je da u nadležnosti Federacije spadaju sljedeći poslovi: spriječavanje i otkrivanje kaznenih djela međukantonalnog kriminala kao i terorizma, neovlašćene trgovine drogom i organiziranog kriminala; pronalaženje i hvatanje učinilaca tih kaznenih djela te njihovo privođenje nadležnim tijelima. Zakon također ima intenciju uključiti kan- tonalne vlasti unutar isključive nadležnosti Federacije. Takva namjera je eksplicitno iskazana odredbom članka 1. Zakona, koji kaže da su Zakonom uređeni unutarnji poslovi u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i način izvršavanja tih poslova, organiziranje i nadležnosti Minis- tarstva unutarnjih poslova Federacije (u daljem tekstu: Ministar- stvo), odnosi Ministarstva sa ministarstvima unutarnjih poslova kantona (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo). Zakon prenosi jedan dio obveza federalne vlasti na kantone. Glavni dio zakonodavnih odredbi čija se ustavnost osporava od strane podnositelja zahtjeva su izravno one koje predviđaju ovaj prijenos. Svi članci koji će biti niže nabrojani dodjeljuju kan- tonalnom ministarstvu dužnosti na račun isključivih nadležnosti Federacije. Premda samo članak 1. Zakona utvrđuje predmet i svrhu Zak- ona, on se može uključiti u spisak članaka čija se ustavnost osporava. Članci 5., 6., članak 7. stavak 2., članak 8. stavak 1., čl. 9. i 11., članak 16. alineja 2. (u svezi sa člankom 26.), čl. 28, 40, 81, 82. i 83., nameću obveze takozvanom "kantonalnom ministar- stvu" za izvršenje isključivih nadležnosti Federacije. Mada nije osporen članak 27. njegovo pozivanje na članak 26. dovoljno je da ga uključi u spisak osporenih članaka. Isto se odnosi i na članak 10. koji također nije uključen u zahtjev. Amandmanom VIII (e) na Ustav Federacije Bosne i Herce- govine, u isključive nadležnosti Federacije spada: suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlašćene trgovine drogom i organiziranog kriminala. Osporeni članci se odnose na jedan oblik ovlaštenja koje Zakon daje kantonalnim vlastima, namećući obveze takozvanom "kantonalnom ministarstvu". Odredbe članka V. 9. a) Ustava Federacije ne dovode u pitanje pretpostavljene nadležnosti kan- tona (prema članku III 4.), ali ne daju mogućnost za prijenos isključive nadležnosti Federacije na kantone (Amandman VIII (e)). Federacija ne može delegirati svoje nadležnosti niti određivati dužnosti kantonima u oblastima koje su u njenoj isključivoj nadležnosti. Kada je Ustav smatrao neophodnim da predvidi načine suradnje Federacije i kantona, on je to uradio (u članku III 2. i 3.). Delegiranje je izričito uređeno kao u Amand- manu XV na Ustav Federacije BiH. Zbog toga navedeni članci nisu u skladu Ustavu Federacije. Članci koji prenose određeni dio isključive federalne nadležnosti na kantonalne vlasti morali su biti proglašeni neus- tavnim u cjelosti, a ne samo njihov dio (npr. članak 40. Zakona). Člankom 11. nije regulirana samo zajednička aktivnost federal- nih vlasti i takozvanog "kantonalnog ministarstva", već on daje ovlaštenje u slučaju sukoba između kantonalne i federalne vlasti Vladi Federacije da odlučuje o sukobu nadležnosti, što je sigurno u suprotnosti sa autonomijom kantona, te ga čini neustavnim. Osporeni članci koji se tiču diobe ovlasti, odnosno suodlučivanja između federalnog Ministra za unutarnje poslove i zamjenika ministra, moraju se razmatrati u svezi sa člankom IV B 7. (g) Ustava, te stoga ovlast data zamjeniku nadilazi njegovu ulogu uređenu člankom IV.B.7. (g) I, II i III Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Na temelju toga je odlučeno kao u izreci. U-13/97 25. ožujka 1998. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr. Mirko Bošković, v. r. Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 20 - Strana 569 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici od 25. marta 1998. godine, donio je PRESUDU Utvrđuje se da čl. 1, 5., 6., član 7. stav 2., član 8. stav 1., čl. 9. i 11., član 13. stav 1., član 16 alineja 2., član 17., član 21. stav 2. član 25. alineja 3., čl. 26, 27, 28, 40, 81, 82. i 83. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/96) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Fed- eracije BiH". O b r a z l o ž e n j e Premijer Edhem Bičakčić podnio je 31. 10. 1997. godine zahtjev za utvrđenje ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o unu- trašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/96). Zahtjevom se traži, da Sud utvdi da čl. 1, 5. i 6., član 7, stav 2., član 8. stav 1., čl. 9., 11., član 13. stav 1., član 16. alineja 2., član 17., član 21. stav 2., član 25. alineja 3., čl. 26, 27, 28, 40, 81, 82. i 83. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Raspravi održanoj 24. 3. 1998. godine, prisustvovao je punomoćnik Premijera. Predstavnici Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, iako blagovremeno pozvani, nisu bili prisutni. Sud je smatrao da se odluka u ovom predmetu može donijeti na osnovu stanja spisa. U članu 2. Zakona o unutrašnjim poslovima (u daljem tekstu: Zakona) regulirano je da u nadležnosti Federacije spadaju sljedeći poslovi: spriječavanje i otkrivanje krivičnih djela međukantonalnog kriminala kao i terorizma, neovlašćene trgovine drogom i organizovanog kriminala; pronalaženje i hvatanje učinilaca tih krivičnih djela te njihovo privođenje nadležnim organima. Zakon takođe ima intenciju uključiti kan- tonalne vlasti unutar isključive nadležnosti Federacije. Takva namjera je eksplicitno iskazana odredbom člana 1. Zakona, koji kaže da su Zakonom uređeni unutrašnji poslovi u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i način izvršavanja tih poslova, organizacija i nadležnosti Minis- tarstva unutrašnjih poslova Federacije (u daljem tekstu: Minis- tarstvo), odnosi Ministarstva sa ministarstvima unutrašnjih poslova kantona (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo). Zakon prenosi jedan dio obaveza federalne vlasti na kantone. Glavni dio zakonodavnih odredbi čija se ustavnost osporava od strane podnosioca zahtjeva su upravo one koje predviđaju ovaj prijenos. Svi članovi koji će biti niže nabrojani dodjeljuju kantonalnom ministar- stvu dužnosti na račun isključivih nadležnosti Federacije. Premda samo član 1. Zakona utvrđuje predmet i svrhu Zakona, on se može uključiti u spisak članova čija se ustavnost osporava. Članovi 5., 6., član 7. stav 2., član 8. stav 1., čl. 9. i 11., član 16. alineja 2. ( u vezi sa članom 26), čl. 28, 40, 81, 82. i 83., nameću obaveze takozvanom "kantonalnom ministarstvu" za izvršenje isključivih nadležnosti Federacije. Mada nije osporen član 27. njegovo pozivanje na član 26. dovoljno je da ga uključi u spisak osporenih članova. Isto se odnosi i na član 10. koji također nije uključen u zahtjev. Amandmanom VIII (e) na Ustav Federacije Bosne i Herce- govine, u isključive nadležnosti Federacije spada: suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlašćene trgovine drogom i organizovanog kriminala. Osporeni članovi se odnose na jedan oblik ovlaštenja koje Zakon daje kantonalnim vlastima, namećući obaveze takoz- vanom "kantonalnom ministarstvu". Odredbe člana V. 9. a) Us- tava Federacije ne dovode u pitanje pretpostavljene nadležnosti kantona (prema članu III 4), ali ne daju mogućnost za prenos isključive nadležnosti Federacije na kantone (Amandman VIII (e)). Federacija ne može delegirati svoje nadležnosti niti određivati dužnosti kantonima u oblastima koje su u njenoj isključivoj nadležnosti. Kada je Ustav smatrao neophodnim da predvidi načine saradnje Federacije i kantona, on je to uradio (u članu III 2. i 3.). Delegiranje je izričito uređeno kao u Amand- manu XV na Ustav Federacije BiH. Zbog toga navedeni članovi nisu u skladu sa Ustavom Federacije. Članovi koji prenose određeni dio isključive federalne nadležnosti na kantonalne vlasti morali su biti proglašeni neus- tavnim u cjelini, a ne samo njihov dio (npr. član 40. Zakona). Članom 11. nije regulirana samo zajednička aktivnost federalnih vlasti i takozvanog "kantonalnog ministarstva", već on daje ovlašćenje u slučaju sukoba između kantonalne i federalne vlasti Vladi Federacije da odlučuje o sukobu nadležnosti, što je sigurno u suprotnosti sa autonomijom kantona, te ga čini neustavnim. Osporeni članovi koji se tiču diobe nadležnosti, odnosno suodlučivanja između federalnog Ministra za unutrašnje poslove i zamjenika ministra, moraju se razmatrati u vezi sa članom IV B 7. (g) Ustava, te stoga vlast data zamjeniku prevazilazi njegovu ulogu uređenu članom IV.B.7. (g) I, II i III Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga je odlučeno kao u izreci. U-13/97 25. marta 1998. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr. Mirko Bošković, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave održane, 23. ožujka 1998. godine, donio je PRESUDU Utvrđuje se da članak 194. st. 4. i 5.; članak 196. stavak 2.; čl. 197. i 198.; članak 200. stavak 3. i čl. 201. i 202. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko- sanskog kantona" broj 4/97) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da članak 194. stavak 3.; članak 195; članak 196. stavak 1. i čl. 199. i 203. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 4/97) nisu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". O b r a z l o ž e n j e Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u postupku rješavanja zahtjeva za sudsku zaštitu na temelju članka IV. C. 10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem: SU. 5/98 od 5. siječnja 1998. godine pitanje ustavnosti članaka 194. st. 3. i 4. do 199. i članaka 200. stavka 3. do 203. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona kojim je propisana stvarna nadležnost Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za odlučivanje o zahtjevu za sudbenu zaštitu protiv rješenja o prekršajima koje je donio Kantonalni sud. Na zahtjev Ustavnog suda Federacije BiH Predsjedatelj Skupštine Unsko-sanskog kantona iz Bihaća svojim dopisom Broj 20 - Strana 570 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998. broj: 0/1-17/98 od 16. 2. 1998. godine izvijestio je Ustavni sud, da stoje svi navodi Vrhovnog suda Federacije BiH za pokretanje postupka i utvrđenje ustavnosti osporenih odredaba Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona, te da Kantonalno ministar- stvo pravosuđa i uprave, kao obrađivač zakona, priprema izmjene i dopune Zakona o prekršajima kako bi se otklonile odredbe koje nisu sukladne Ustavu Federacije BiH i da će se istodobno izvršiti izmjene i dopune Zakona o sudovima u odnosu na izvanredna pravna sredstva koja se mogu koristiti u prekršajnom postupku, što do sada nije urađeno. Polazeći od odredaba članka IV.C.15. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je da su članak 194. st. 4. i 5.; članak 196. stavak 2., čl. 197. i 198.; članak 200. stavak 3. i čl. 201. i 202. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer zakonodavno tijelo kantona nije nadležno da utvrđuje stvarnu nadležnost Vrhovnog suda Feder- acije Bosne i Hercegovine. Zakonodavno tijelo kantona prek- oračilo je ovlasti utvrđene člankom IV.C. 15. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je takođe, da odredbe članka 194. stavak 3.; članak 195.; članak 196. stavak 1. i čl. 199. i 203. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona nisu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, s obzi- rom da je člankom V. 6. d) Ustava Federacije BiH uređeno da zakonodavno tijelo kantona regulira nadležnost kantonalnih i općinskih sudova. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude. Broj U-3/98 23. ožujka 1998. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr. Mirko Bošković, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave održane, 23. marta/ožujka 1998. godine, donio je PRESUDU Utvrđuje se da član 194. st. 4. i 5.; član 196. stav 2.; čl. 197. i 198.; član 200. stav 3. i čl. 201. i 202. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kan- tona" broj 4/97) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 194. stav 3.; član 195; član 196. stav 1. i čl. 199. i 203. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 4/97) nisu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". O b r a z l o ž e n j e Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u postupku rješavanja zahtjeva za sudsku zaštitu na osnovu člana IV. C. 10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem: SU. 5/98 od 5. januara 1998. godine pitanje ustavnosti članova 194. st. 3. i 4. do 199. i članova 200. stav 3. do 203. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona kojim je propisana stvarna nadležnost Vrhovnog suda Fed- eracije Bosne i Hercegovine za odlučivanje o zahtjevu za sudsku zaštitu protiv rješenja o prekršajima koje je donio Kantonalni sud. Na zahtjev Ustavnog suda Federacije BiH Predsjednik Skupštine Unsko-sanskog kantona iz Bihaća svojim dopisom broj: 0/1-17/98 od 16. 2. 1998. godine izvijestio je Ustavni sud, da stoje svi navodi Vrhovnog suda Federacije BiH za pokretanje postupka i utvrđenje ustavnosti osporenih odredbama Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona, te da Kantonalno ministar- stvo pravosuđa i uprave, kao obrađivač zakona, priprema izmjene i dopune Zakona o prekršajima kako bi se otklonile odredbe koje nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH i da će se istovremeno izvršiti izmjene i dopune Zakona o sudovima u odnosu na van- redna pravna sredstva koja se mogu koristiti u prekršajnom postupku, što do sada nije urađeno. Polazeći od odredaba člana IV.C. 15. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je da su član 194. st. 4. i 5.; član 196. stav 2., čl. 197. i 198.; član 200. stav 3. i čl. 201. i 202. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer zakonodavno tijelo kantona nije nadležno da utvrđuje stvarnu nadležnost Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Zakonodavno tijelo kantona prekoračilo je ovlaštenja utvrđena članom IV.C. 15. Ustava Feder- acije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je takođe, da odredbe člana 194. stav 3.; član 195.; član 196. stav 1. i čl. 199. i 203. Zakona o prekršajima Unsko-sanskog kantona nisu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, ozbirom da je članom V. 6. d) Ustava Federacije BiH uređeno da zakonodavno tijelo kantona reguliše nadležnost kantonalnih i općinskih sudova. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude. Broj U-3/98 23. marta 1998. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr. Mirko Bošković, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave, dana 22. srpnja 1997. godine, donio je PRESUDU Utvrđuje se da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Fed- eracije BiH" i u "Službenim novinama Kantona Sarajevo". O b r a z l o ž e n j e Zahtjevom zamjenika premijera broj 021-50/97 od 30. 4. 1997. godine pokrenut je postupak za utvrđenje da li je Zakon o imovini Kantona Sarajevo u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Podnositelj zahtjeva tvrdi da Zakon o imovini Kantona Sara- jevo nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema članku 6. točka 1. Zakona, Kanton Sarajevo vlasnik je prirodnih bogatstava i dobara u općoj uporabi, a prema Amand- manu VIII na članak III 2. Ustava Federacije Bosne i Herce- govine, ovlasti federalne vlasti i županije - kantona su, pored ostalog, komunikacijska i prometna infrastruktura i isk- orištavanje prirodnih bogatstava. Podnositelj zahtjeva dalje navodi da se ove podijeljene ovlasti, sukladno odredbama članka III 3. Ustava Federacije BiH, mogu vršiti zajednički ili posebice, ili od strane županije-kantona koordinirano od federalnih vlasti. Kada je riječ o zakonima i propisima koji su obvezatni na cijelom području Federacije, federalna vlast djeluje poštujući ovlasti županije-kantona, spe- cifičnu situaciju u pojedinim županijama-kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provedbi, ali ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone u svakom od ovih područja. Na temelju navedenog, podnositelj zahtjeva smatra da, tek kada se federalnim zakonom utvrdi na kojoj imovini pravo raspolaganja ima Federacija, moći će se prenijeti imovinska prava na kantone-županije kao federalne jedinice. Prema odredbi članka 9. Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva ("Službeni list RBiH", broj 33/94), pravo vlasništva na imovini na kojoj pravo raspolaganja ima država Bosne i Hercegovine i podjela te imovine između BiH i Federacije BiH uredit će se posebnim zakonom. Preambula Zakona o imovini Kantona Sarajevo navodi da se donošenje Zakona zasniva na odredbi članka 39. Ustava Kantona Sarajevo, što podnositelj zahtjeva ne smatra pravnim osnovom za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo, jer je tom odredbom propisano da se imovinom kantona smatraju stvari, prava i novčana sredstva koja su stečena kupovinom ili na drugi način, sukladno zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije. Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 20 - Strana 571 U odgovoru na zahtjev, predsjednik Kantona Sarajevo iznosi da je pravna osnova za donošenje Zakona o imovini Kantona sadržana u članku 18. točka b. i u članku 39. Ustava Kantona Sarajevo. U odgovoru se ističe da su, prigodom donošenja Zak- ona o imovini Kantona Sarajevo, iskorištene ustavne ovlasti sadržane u članku III 3. Ustava Federacije, po kojima kanton može odvojeno regulirati predmetno područje, čime nije onemogućio Federaciju da koristi svoje ovlašćenje reguliranja odnosa u ovom području. Ustavne ovlasti iz članka III 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojim kantoni imaju sve nadležnosti koje nosi izričito povjerenje federalnoj vlasti, odredba je koja je također primjenjena prigodom donošenja zakona čija se ustavnost osporava. U odgovoru se dalje navodi da je cilj donošenja zakona zaštita imovine kojom je raspolagao Grad i državne imovine u pogledu koje Kanton ima ovlaštenja i obveza vlasnika po osnovu posebnih zakona, te određivanje titulara ove imovine, čime se stvara pravna sigurnost u ovom području, ističući i činjenicu da je Grad Sarajevo prestao da postoji kao pravni subjekt te da je imovina kojom je on raspola- gao ostala bez pravne zaštite. Shodno Ustavu Kantona, Kanton Sarajevo vrši ovlasti koje je ranije imao Grad Sarajevo. Člankom V.1.6. e) Ustava Federacije BiH predviđa da je kantonalno zakonodavno tijelo ovlašteno donijeti zakone i druge propise potrebne za izvršavanje svojih nadležnosti. Osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo nalazi se u odredbi članka 18 b) i članka 39. Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96). Ovim član- cima dana je ovlast Skupštini Kantona da donese zakone u okviru nadležnosti Kantona, te pravo Kantona da ima svoju imovinu. Sporni Zakon je donesen kako bi se zaštitili interesi i prava na imovini na teritoriju Kantona Sarajevo, posebice imovine koja je zakonski pripala prijašnjem Gradu Sarajevo. Odredba članka 4. Zakona ovlašćuje Kanton Sarajevo da preuzme svu pokretnu i nepokretnu imovinu Grada koja se nalazi na području Kantona u svojstvu zakonskog sukcesora bivšeg Grada Sarajevo. Predlagač je osporio samo korištenje prirodnih resursa, a ne i pravo da Kanton bude vlasnik te imovine. U Ustavu Federacije nije utvrđeno da kanton nema pravo da posjeduje i koristi svoje resurse, prema odredbi čl. 3. i 4. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, Kanton će u potpunosti preuzeti imovini Grada na teritoriju Kantona kao i ostalim teritorijama gdje Grad ima imovinu. Obveze, prava i odgovornosti Federacije Bosne i Herce- govine prema kantona regulirane u članku III Ustava Federacije BiH. Prema odredbama Amandmana VII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija ima isključiva nadležnost u deset područja. Međutim, prema odredbama Amandmana IX na članak III 2. Ustava Federacije BiH, Federacija i kantoni imaju istodobno (usporednu/zajedničku) nadležnost u osam oblasti koje isključuju komunikacijsku infrastrukturu, transport i korištenje prirodnih resursa. Ove nadležnosti, prema članku III 3. Ustava Federacije mogu biti ostvarivane zajedno ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti. Članak 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo predviđa da je Kanton vlasnik imovine na svom teritoriju, koja se tiče prirod- nih bogatstava, dobara, u općoj uporabi i ostale nepokretne imovine, sve u smislu članka II 2. (k) Ustava Federacije BiH koji svim osobama garantira pravo na imovinu. Članak 11. Zakona jasno kaže da odredbe članka 6. Zakona imaju privremeni katak- ter i da će biti na snazi dok Federacija i država Bosna i Herce- govina ne donesu svoj zakon. Budući da, u nizu područja, između Federacije i kantona nema subordinacije, svaka razina vlasti prinuđena je osigurati i instituci- jsku organizaciju izvršavanja zakona. Ustav Federacije odredbom članka III 4. utvrđuje da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Sukladno tome, ako ne postoji federalni propis koji regulira materiju o kojoj govori članak III 2. Ustava Federacije, radi se o pretpostavljenoj nadležnosti kantona. Kako Federacije nije donijela zakon kojim regulira materiju javnih dobara, to je učinio Kanton radi zaštite javnih dobara. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude. Broj U-4/97 22. srpnja 1997. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr Mirko Bošković, v. r. ODVOJENO MIŠLJENJE sudije mr Mirka Boškovića u predmetu U.4/97 U predmetu U.4/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Herce- govine 24. srpnja 1997. godine donio je presudu kojom je utvrđeno da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasovanja o navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram da Zakon o imovini Kantona Sarajevo nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz slijedećih razloga: Stupanjem na snagu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dana 30. 3. 1994. godine nije prestala da postoji Republika Bosna i Hercegovina, kao neovisna država u međunarodno priznatim granicama. U smislu članka IX. 11 (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (prije izmjena učinjenih u lipnju 1996. godine), Skupština Republike Bosne i Hercegovine nastavila je raditi s odgovornostima navedenim u Ustavu Republike Bosne i Herce- govine, dok nije postignut i proveden konačni mirovni sporazum glede Bosne i Hercegovine. Tijekom postupanja u okviru takvog mandata, Skupština Re- publike Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva, dana 7. studenog 1994. godine (objavljen u "Službenom listu RBiH", broj 33/94). Po članku 1. točke 1. do 4. ovog zakona, čija je primjena otpočela 1. siječnja 1995. godine, sva imovina u društvenom vlasništvu, istovjetno navedena kao u članku 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, postaje vlasništvo Republike Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine, s tim da će se, kako je propisano u članku 9. navedenog Zakona, podjela ove imovine između Republike Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine regulirati posebnim zakonom (koji nije donesen). Provedbom pomenutog Zakona, na području Federacije Bosne i Hercegovine pretežit dio stvari i sredstava u društvenom vlasništvu postaje državno vlasništvo, pa i sva poduzeća sa društvenim kapita- lom, a i prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi (po odredbama točke 2. Amandmana LXIII. na Ustav Republike BiH iz 1990. godine, prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi su bila u društvenom ili državnom vlasništvu). Pravne predmnijeve i učinke Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva prihvatila je i Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, propisivanjem posebnih odredbi (čl. 154. i 161.) u Zakonu o poduzećima, donesenom 16. siječnja 1995. godine (objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 2/95). Iz pomenutih odredbi slijedi da država, kao vlasnik kapi- tala, upravlja poduzećima sa cjelovitim ili pretežnim državnim kapitalom, dajući upravljačke ovlasti tijelima Federacije, kan- tona i općina, ovisno o značaju poduzeća. Nositelj prava vlasništva na ovoj imovini, kao što je, tijekom implementacije Ustava Bosne i Hercegovine, prestala postojati Republika Bosna i Hercegovina, može biti samo Federacija Bosna i Hercegovina, kao jedan od entiteta u Državi Bosni i Hercegovini, a ne kanton na čijem je teritoriju imovina, kao federalna jedinica entiteta. Člankom 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo utvrđen je, međutim, taj kanton kao nositelj prava vlasništva navedene imovine sa pravom, kako slijedi iz članka 9. ovog zakona, da tom imovinom i raspolaže. Ovakvim zakonskim reguliranjem došlo je do izvlaštenja Federacije Bosne i Hercegovine i preuzimanja imovine Federacije, a da za takav postupak kanton nije imao ovlasti u Ustavu Federacije, pa čak ni u Ustavu Kantona Sarajevo (po odredbama članka 39. Ustava Kantona Sarajevo imovinom ovog kantona čine stvari, prava i novčana sredstva stečena kupovi- nom ili na drugi način sukladno zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije). Ovim je povrijeđeno pravo na imovinu Federacije Bosne i Hercegovine, koje je garantirano i pravnim osobama, pa članak 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine (članak II A. l-k). Mora se zaključuti da osporeni članak 6. nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, kada se i ne bi uvažavale odredbe Zakona o poduzećima, a smatralo da Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva nije mjerodavno pravo za Federaciju Bosne i Hercegovine. Po odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (čla- nak III.l-c-Amandman VIII) u isključivoj je ovlasti Federacije Bosne i Hercegovine utvrđivanje gospodarske politike. Iz ove Broj 20 - Strana 572 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998. ovlasti slijedi pravo da zakonom uredi pretvorbu zatečenog društvenog vlasništva u prijelaznom periodu do pretvorbe u privatno vlasništvo. Ovu ovlast nema kantron, pa se Kanton Sarajevo nije mogao oglasiti vlasnikom društvene imovine na svom području. Zajedničke ovlasti Federacije i kantona koje slijede iz odredbi članka III 2. d. i i. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine daju samo pravo na zakonsko reguliranje tamo navedenih nadležnosti, a ne i na mjenjanje vlasničkog sustava, tako da se kanton ne može oglasiti vlasnikom sredstava koje čine komunikacijsku i prometnu infrastrukturu i prirodnih bogatstava, na temelju ovih ustavnih propisa. Kanton može koristiti ovlasti iz članka III 2. i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i bez posezanja za vlasništvom na sredstvima na koja se ove ovlasti odnose, pa nije prihvatljiv argument da je, zbog pravne praznine Kanton Sarajevo bio prisiljen da se oglasi vlasnikom društvene imovine. Ovakvo reguliranje ne može se opravdati ni ogradom iz članka 11. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, da će se odredbe članka 6. pomenutog Zakona primjenjivati do donošenja zakona Federacije i Države Bosne i Hercegovine, jer kanton ni privremeno ne može vlastitim zakonom za sebe pribaviti sve ovlasti koje ima nositelj prava vlasništva. Osporeni članak 6. je u izvjesnoj mjeri u koliziji sa odredbama članka 7. istog Zakona, jer ovaj drugi propis dopušta da na području kantona postoje poduzeća i ustanove nad kojima ovlasti i obveze vlasnika vrše tijela Federacije, no time se ne mijenja njegova bit (da je društveno vlasništvo na stvarima i sredstvima tamo navedenim, zamijenjeno vlasništvom Kantona Sarajevo). Iz navedenih razloga nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda, jer ista nije pravno i pravilno utemeljena, obzi- rom da Sud proglašava Zakon o imovini Kantona Sarajevo, dakle i odredbe članka 6. navedenog Zakona suglasnim Ustavu Feder- acije Bosne i Hercegovine, što je po mom mišljenju nepri- hvatljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju. 31. srpnja 1997. godine Sarajevo Sudija mr Mirko Bošković, v. r. ODVOJENO MIŠLJENJE suca Draška Vulete u predmetu broj U. 4/97 U predmetu U.4/97 Ustavni sud je donio presudu kojom je odbio zahtjev zamjenika premijera, da se utvrdi da Zakon o imovini Skupštine Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kao neutemeljen. Smatram da je zahtjev utemeljen, jer je očigledno da ovaj zakon nije suglasan Ustavu iz slijedećih razloga. Zakonom o imovini obuhvaćeno je, pored ostaloga, i zem- ljište na federalnom nivou (Amandman VIII c) na Ustav Feder- acije Bosne i Hercegovine), iako utvrđivanje politike korišćenja zemljišta na federalnoj razini spada u isključive ovlasti Feder- acije. Samo zbog toga i bez obzira što Federacija nije donijela svoj zakon i uredila odnose u toj oblasti, Zakon nije saglasan Ustavu Federacije, jer kantonalne vlasti nisu ovlaštene izvršavati ni dijelom poslove iz isključivih ovlasti Federacije. Svakako da, s tim u svezi, izuzimam slučajeve delegiranja ili prenosa ovlasti Kantona od federalne vlasti. Pored toga, Zakon o imovini uređenje i odnose glede prometne infrastrukture i korištenje prirodnih bogatstava (članak 6. Zakona), a to su zajedničke nadležnosti federalne vlasti i kantona. Mislim da se u zahtijevu utemeljeno tvrdi, da glede ovlasti iz članka III 2. Ustava (zajedničke ovlasti) zakone može donositi samo federalna vlast (članak III 3. (3) zadnja rečenica Ustava), a izvršavanje tih zakona prepušteno je kantonu (članak III 3. (4) Ustava). Ovakav stav proizilazi iz citiranih odredaba Ustava, mada bi se u svezi s tim mogla pojaviti dilema s ozbirom na odredbe članka III 3. (1) i (2). Ja te stavove shvaćam tako da su federalna i kantonalne vlasti obvezne da se dogovore o izvršavanju ovlasti iz članka II 2. Ustava, ali samo u tom smislu (na to ukazuje članak III 3. (3) i (4) Ustava) u kojoj će mjeri federalna vlast urediti društvene odnose u nekoj od oblasti iz članka III 2, a u kojoj će se to prepustiti Kantonu da u izvršavanju tog zakona, podzakonskim aktom uredi neko pitanje. U članku 6. Zakon o imovini uređuje se da je Kanton vlasnik i javnih dobara (dobro u općoj upotrebi), što je takođe ustavno- pravno problematično kad u ta dobra u funkciji prometne i komunikacijske infrastrukture, odnosno kad su u pitanju javna dobra koja služe općoj upotrebi svih (putevi, trgovi, parkovi, zračni prostor i slično). Ustavno-pravni režim ovih dobara uređen je u članku III. 2. Ustava Federacije pa uređenje odnosa glede tih dobara spada u zajedničke ovlasti federalne i kantonalnih vlasti, o čemu je bilo riječi. U ovom kontekstu treba osmotriti i zgrade i pokretne stvari kao inventarske predmete koji su dati na korišćenje federalnim organima (tzv. upravno javno dobro). U principu federalni organi bi trebali imati vlasnička ovlaštenja u odnosu na te zgrade i pokretne stvari, a ne Kanton. Pored toga, neprihvatljivo je i određenje Zakona da se Kanton proglasi nosiocem vlasničkih ovlaštenja i nad imovinom iz članka 6. toč. 2. i 3. Zakona o imovini iz navedenih razloga, s tim da se Kantonu ne može osporiti pravo da donosi propise o korištenju lokalnog zemljišta (članak III 4. 7) Ustava Federacije i imovini čiji je Kanton titular. Meni se čini neprihvatljivim i tvrdnja da je sporni zakon donesen iz razloga postojanja pravne praznine. Jer, kad je o teritoriju Federacije riječ te praznine nema budući da članak IX.5. (1) Ustava rješava to pitanje. Taj članak, naime, produžava važnost svih propisa koji su bili na snazi 30. ožujka 1994. godine u Federaciji, pod propisanim uvjetima (radi se prije svega o Zakonu o osnovnim vlasničkim odnosima, Zakonu o prometu nepokretnosti, Zakonu o pravima i dužnostima republičkih or- gana uprave u korištenju sredstava u društvenoj svojini i sl.). Može se ustvrditi da su ovi propisi dijelom anahroni i često neupotrebljivi, da je Federacija u toku tog stanja i da do danas nije donijela odgovarajuće zakone, ali to nije mogao biti razlog da Skupština Kantona donese Zakon o imovini sadržaja koji nije suglasan Ustavu Federacije. Međutim, ako bi se i prihvatila utemeljenom ta tvrdnja, kako se može održati stav Zakona o imovini (članak 9) da Skupština Kantona Sarajevo može, posebnim propisom, prenijeti pravo vlasništva na druge pravne osobe, u skladu sa zakonom (nije jasno o kojim zakonima je riječ). Moguće je, prema tome, da Kanton vlasnički disponira sa imovinom koja pripada Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine ili nekoj drugoj pravnoj osobi, pa i inozemnoj pravnoj osobi ili pak općini i to prije donošenja sistemskih zakona koje je Federacija trebala, a nije donijela. Pored toga, ako bi se i prihvatilo postojanje pravne praznine, mislim da Skupština Kantona nije mogla urediti vlasničke odnose iz isključivih ovlasti Federacije i ovlasti iz članka III 2. Ustava Federacije, nego samo ono na što je ovlaštena u članku III 4. i III 3. (4), zadnja rečenica, te glede svoje imovine. Takav stav temeljim, ponovo ističem, na članku III. 3 (3) i (4), zadnja rečenica u oba stavka Ustava Federacije. Za mene se neodrživim čini i nastojanje da se neustavnost Zakona hoće "spasiti" tvrdnjom da je "privremen" (članak 11.), jer se propisuje da će mu se odredba članka 6. primjenjivati do donošenja federalnog ili državnog zakona te da će se nakon donošenja tih zakona moći mijenjati ili čak staviti van snage. Prvi dio tvrdnje se ne može osporiti, ali zar je prihvatljivo i održivo prihvatiti neustavnost Zakona za bilo koje vrijeme trajanja. Dodao bih i to, ko može tvrditi koliko će trajati ta privremenost i da li će Kanton nakon donošenja nekog od tih zakona ući u proceduru njegovog mijenjanja, a da ne govorim stavljanja van snage. U svezi s tim je i članak 9. Zakona i mogućnost da tijela kantona i faktički, do izmjene Zakona o imovini, a ne samo formalno pravno, prenosom vlasništva na druge, razvlaste državu Bosnu i Hercegovinu, Feder- aciju ili druge pravne osobe glede njihove imovine. Polazeći od navedenoga smatram da je Zakon o imovini Skupštine Kantona Sarajevo nesuglasan Ustavu Federacije, jer je sasvim sigurno, da Kanton nema ni Ustavna ni bilo koja druga ovlašćenja da svojim zakonom proglasi tuđu imovinu svojom i da sam sebe ovlasti da s tom tuđom imovinom raspolaže na način na koji to smatra potrebnim i opravdanim. 26. srpnja 1997. godine Sarajevo Sudija Draško Vuleta, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 20 - Strana 573 Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave održane, 22. jula 1997. godine, donio je PRESUDU Utvrđuje se da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Fed- eracije BiH" i u "Službenim novinama Kantona Sarajevo". O b r a z l o ž e n j e Zahtjevom zamjenika premijera broj 021-50/97 od 30. 4. 1997. godine pokrenut je postupak za utvrđenje da li je Zakon o imovini Kantona Sarajevo u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva tvrdi da Zakon o imovini Kantona Sara- jevo nije u skaldu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema članu 6. tačka 1. Zakona, Kanton Sarajevo vlasnik je prirodnih bogatstava i dobara u opštoj upotrebi, a prema Amand- manu VIII na član III 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnosti federalne vlasti i kantona su, pored ostalog, komuni- kacijska i prometna infrastruktura i iskorištavanje prirodnih bogatstava. Podnosilac zahtjeva dalje nabvodi da se ove podi- jeljene nadležnosti, u skladu sa odredbama člana III 3. Ustava Federacije BiH mohu vršiti zajednički ili posebno, ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti. Kada je riječ o zak- onima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, federalna vlast djeluje poštujući nadležnosti kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebama za flek- sibilnosti u provođenju, ali ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone u pogledu svake od ovih nadležnosti. Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da, tek kada se federalnim zakonom utvrdi na kojoj imovini pravo raspo- laganja ima Federacija, moći će se prenijeti imovinska prava na kantone kao federalne jedinice. Prema odredbi člana 9. Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva ("Službeni list RBiH", broj 33/94), pravo vlasništva na imovini na kojoj pravo raspolaganja ima država Bosne i Hercegovine i podjela te imovine između BiH i Federacije BiH će se urediti posebnim zakonom. Preambula Zakona o imovini Kantona Sarajevo navodi da se donošenje Zakona zasniva na odredbi člana 39. Ustava Kantona Sarajevo, što podnosilac zahtjeva ne smatra pravnim osnovom za donošenje Zakonom o imovini Kantona Sarajevo, jer je tom odredbom propisano da se imovinom kantona smatraju stvari, prava i novčana sredstva koja su stečena kupovinom ili na drugi način, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine. U odgovoru na zahtjev, predsjednik Kantona Sarajevo iznosi da je pravni osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona sadržan u članu 18. tačka b. i u članu 39. Ustava Kantona Sarajevo. U odgovoru se ističe da su, prilikom donošenja Zakona o imovini Kantona Sarajevo, iskorišćena ustavna ovlašćenja sadržana u članu III 3. Ustava Federacije, po kojima kanton može odvojeno regulisati predmetnu oblast, čime nije onemogućio Federaciju da koristi svoje ovlašćenje regulisanja odnosa u ovoj oblasti. Ustavna ovlašćenja iz člana III 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojim kantoni imaju sve nadležnosti koje nosi izričito povjerenje federalnoj vlasti, jer odredba koja je takođe primjenjena prilikom donošenja zakona čija se ustavnost osporava. U odgovoru se dalje navodi da je cilj donošenja zakona zaštita imovine kojom je raspolagao Grad i državne imovine u pogledu koje Kanton ima ovlaštenja i obaveza vlasnika po os- novu posebnih zakona, te određivanje titulara ove imovine čime se stvara pravna sigurnost u ovoj oblasti, ističući i činjenicu da je Grad Sarajevo prestao da postoji kao pravni subjekt te da je imovina kojom je on raspolagao ostala bez pravne zaštite. Shodno Ustava kantona, Kanton Sarajevo vrši ovlaštenja koja je ranije imao Grad Sarajevo. Član V.1.6 e) Ustava Federacije BiH predviđa da je kantonalno zakonodavno tijelo ovlašteno donijeti zakone i druge propise potre- bne za izvršavanje svojih nadležnosti. Osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo nalazi se u odredbi člana 18 b) i člana 39. Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96). Ovim članovima dato je ovlašćenje Skupštine Kantona da donosi zakone u okviru nadležnosti Kantona, te pravo Kantona da ima svoju imovinu. Sporni Zakon je donesen kako bi se zaštitili interesi i prava na imovini na teritoriju Kantona Sarajevo, posebno imovine koja je zakonski pripadala prijašnjem Gradu Sarajevo. Odredba člana 4. Zakona ovlašćuje Kanton Sarajevo da preuzme svu pokretnu i nepokretnu imovinu Grada koja se nalazi na području Kantona u svojstvu zakonskog sukcesora bivšeg Grada Sarajevo. Pred- lagač je osporio samo korišćenje prirodnih resursa, a ne i pravo da Kanton bude vlasnik te imovine. U Ustavu Federacije nije utvrđeno da kanton nema pravo da posjeduje i koristi svoje resurse, prema odredbi čl. 3. i 4. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, Kanton će u potpunosti preuzeti imovini Grada na teritoriju Kantona kao i ostalim teritorijama gdje Grad ima imovinu. Obaveze, prava i odgovornosti Federacije Bosne i Herce- govine prema kantona regulisane u članu III Ustava Federacije BiH. Prema odredbama Amandmana VII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija ima isključiva nadležnost u deset oblasti. Međutim, prema odredbama Amandmana IX na član III 2. Ustava Federacije BiH, Federacija i kantoni imaju istovremenu (uporednu/zajedničku) nadležnost u osam oblasti koje isključuju komunikacijsku infrastrukturu, transport i korištenje prirodnih resursa. Ove nadležnosti, prema članu III 3. Ustava Federacije mogu biti ostvarivanje zajedno ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti. Član 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo predviđa da je Kanton vlasnik imovine na svojoj teritoriji koja se tiču prirodnih bogatstava, dobara, u opštoj upotrebi i ostale nepokretne imovine, sve u smislu člana II 2. (k) Ustava Federacije BiG koji svom licima garantuje pravo na imovinu član 11. Zakona jasno kaže da odredbe člana 6. Zakona imaju privremeni katakter i da će biti na snazi dok Federacija i država Bosna i Hercegovina ne donesu svoj zakon. Budući da, u nizu oblasti, između Federacije i kantona nema subordinacije, svaki nivo vlasti prinuđen je obezbijediti i insti- tucionalnu organizaciju izvršavanja zakona. Ustav Federacije odredbom člana III 4. utvrđuje da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. U skladu sa tim, ako ne postoji federalni propis koji reguliše materiju o kojoj govori član III 2. Ustava Federaciuje, radi se o pretpostavljenoj nadležnosti kantona. Kako Federacije nije donijela zakon kojim reguliše materiju javnih dobara, to je učinio Kanton radi zaštite javnih dobara. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude. Broj U-4/97 22. jula 1997. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr. Mirko Bošković, s. r. ODVOJENO MIŠLJENJE sudije mr. Mirka Boškovića u predmetu U.4/97 U predmetu U.4/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Herce- govine 24. jula 1997. godine donio je presudu kojom je utvrđeno da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja a navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram da Zakon o imovini Kantona Sarajevo nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz slijedećih razloga: Stupanjem na snagu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dana 30. 3. 1994. godine nije prestala da postoji Republika Bosna i Hercegovina, kao nezavisna država u međunarodno priznatim granicama. U smislu člana IX. 11 (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (prije izmjena učinjenih u junu 1996. godine), Skupština Republike Bosne i Hercegovine nastavila je raditi s odgovornostima navedenim u Ustavu Republike Bosne i Herce- govine, dok nije postignut i proveden konačni mirovni sporazum o Bosni i Hercegovini. Tokom postupanja u okviru takvog mandata, Skupština Re- publike Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva, dana 7. novembra 1994. godine (objavljen u "Službenom listu RBiHž, broj 33/94). Po članu 1. tačke 1. do Broj 20 - Strana 574 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998. 4. ovog zakona, čija je primjena otpočela 1. januara 1995. godine, sva imovina u društvenom vlasništvu, istovjetno navedena kao u članu 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, postaje vlasništvo Republike Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Herce- govine, s tim da će se, kako je propisano u članu 9. navedenog Zakona, podjela ove imovine između Republike Bosne i Herce- govine i Federacije Bosne i Hercegovine regulirati posebnim zakonom (koji nije donesen). Provedbom pomenutog Zakona, na području Federacije Bosne i Hercegovine pretežan dio stvari i sredstava u društvenom vlasništvu postaje državno vlasništvo, pa i sva preduzeća sa društvenim kapitalom, a i prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi. (po odredbama tačke 2. Amandmana LXIII. na Ustav Republike BiH iz 1990. godine, prirodna bogat- stva i dobra u općoj upotrebi su bila u društvenom ili državnom vlasništvu). Pravne predmnijeve i učinke Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva prihvatila je i Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, propisivanjem posebnih odredbi (čl. 154. i 161.) u Zakonu o preduzećima, donesenom 16. januara 1995. godine (objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 2/92). Iz pomenutih odredbi slijedi da država, kao vlasnik kapi- tala, upravlja preduzećima sa cijelim ili pretežnim državnim kapitalom, dajući upravljačke nadležnosti organima Federacije, kantona i općina, ovisno o značaju preduzeća. Nosilac prava vlasništva na ovoj imovini, kao što je, tokom implementacije Ustava Bosne i Hercegovine, prestala postojati Republika Bosna i Hercegovina, kože biti samo Federacija Bosna i Hercegovina, kao jedan od entiteta u Državi Bosni i Hercegovini, a ne kanton na čijem je teritoriju imovina, kao federalna jedinica entiteta. Članom 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo utvrđen je, međutim, taj kanton kao nosilac prava vlasništva navedene imovine sa pravom, kako sliejdi iz člana 9. ovog zakona, da tom imovinom i raspolaže. Ovakvim zakonskim reguliranjem došlo je do izvlaštenja Federacije Bosne i Hercegovine i preuzimanja imovine Federacije, a da za tajav postupak kanton nije imao nadležnosti u Ustavu Federacije, pa čak ni u Ustavu Kantona Sarajevo (po odredbama člana 39. Ustava Kantona Sarajevo imovinom ovog kantona čine stvari, prava i novčana sredstva stečena kupovinom ili na drugi način u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije). Ovim je povrijeđeno pravo na imovinu Federacije Bosne i Hercegovine, koje je garantirano u pravnim osobama, pa član 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (član II A. l-k). Mora se zaključuti da osporeni član 6. nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kada se i ne bi uvažavale odredbe Zakona o preduzećima, a smatralo da Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva niej mjerodavno pravo za Federaciju Bosne i Hercegovine. Po odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (član III.l-c-Amandman VIII) u isključivoj je nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine utvrđivanje privredne politike. Iz ove nadležnosti slijedi pravo da zakonom uredi pretvorbu zatečenog društvenog vlasništva u prijelaznom periodu do pretvorbe u privatno vlasništvo. Ovu nadležnost nema kantron, pa se Kanton- Sarajevo nije mogao oglasiti vlasnikom društvene imovine na svom području. Zajedničke nadležnosti Federacije i kantona koje slijede iz odredbi člana III 2. d. i i. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine daju samo pravo na zakonsko reguliranje tamo navedenih nadležnosti, a ne i na mjenjanje vlasničkog sustava, tako da se kanton ne može oglasiti vlasnikom sredstava koje čine komunikacijsku i prometnu infrastrukturu i prirodnih bogatstava, na osnovu ovih ustavnih propisa. Kanton može koristiti nadležnosti iz člana III 2. i 3. Ustava Federacije Bosne i Herce- govine i bez posezanja za vlasništvom na sresdtvima na koja se ove nadležnosti odnose, pa nije prihvatljiv argument da je, zbog pravne praznine Kanton Sarajevo bio prisiljen da se oglasi vlas- nikom društvene imovine. Ovakvo reguliranje ne može se opravdati ni ogradom iz člana 11. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, da će se odredbe člana 6. pomenutog Zakona primjen- jivati do donošenja zakona Federacije i Države Bosne i Herce- govine, jer kanton ni privremeno ne može vlastitim zakonom za sebe pribaviti sve nadležnosti koje ima nosilac prava vlasništva. Osporeni član 6. je u izvjesnoj mjeri u koliziji sa odredbama člana 7. istog Zakona, jer ovaj drugi propis dopušta da na području kantona postoje preduzeća i ustanove nad kojima nadležnosti i obaveze vlasnika vrše organi Federacije, no time se ne mijenja njegova bit (da je društveno vlasništvo na stvatima i sredstvima tamo navedenim, zamijenjeno vlasništvom Kantona Sarajevo). Iz navedenih razloga nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda, jer ista nije pravno i pravilno utemeljena, obzi- rom da Sud proglašava Zakon o imovini Kantona Sarajevo, dakle i odredbe člana 6. navedenog Zakona saglasnim Ustavu Feder- acije Bosne i Hercegovine, što je po mom mišljenju nepri- hvatljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju. 31. jula 1997. godine Sarajevo Sudija mr Mirko Bošković, s. r. ODVOJENO MIŠLJENJE sudije Draška Vuleta u predmetu broj U. 4/97 U predmetu U.4/97 Ustavni sud je donio presudu kojom je odbio zahtjev zamjenika Premijera, da se utvrdi da Zakon o imovini Skupštine Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97) nije u skaldu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kao neosnovan. Smatram da je zahtjev osnovan, jer je očigledno da ovaj zakon nije saglasan Ustavu iz slijedećih razloga. Zakonom o imevini obuhvaćeno je, pored ostaloga, i zem- ljište na federalnom nivou (Amandman VIII c) na Ustav Feder- acije Bosne i Hercegovine), iako utvrđivanje politike korišćenja zemljišta na federalnom nivou spada u isključivu nadležnost Federacije. Samo zbog toga i bez obzira što Federacija nije donijela svoj zakon i uredila odnose u toj oblasti, Zakon nije saglasan Ustavu Federacije, jer kantonalne vlasti nisu ovlaštene izvršavati ni dijelom poslove iz isključive nadležnosti Federacije. Svakako da, s tim u vezi, izuzimam slučajeve delegiranja ili prenosa nadležnosti Kantona od federalne vlasti. Pored toga, Zakon o imovini uređenje i odnose glede trans- portne infrastrukture i korištenje prirodnih bogaststava (člam 6. Zakona), a to su zajedničke nadležnosti federalne vlasti i kantona. Mislim da se u zahtijevu osnovano tvrdi, da glede nadležnosti iz člana III 2. Ustava (zajedničke nadležnosti) zakone može donositi samo federalna vlast (član III 3. (3) zadnja rečenica Ustava), a izvršavanje tih zakona prepušteno je kantonu (član III 3. (4) Ustava). Ovakav stav proizilazi iz citiranih odredaba Ustava, mada bi se u vezi s tim mogla pojaviti dilema s ozbirom na odrebe člana III 3. (1) i (2). Ja te stavove shvaćam tako da su federalna i kantonalne vlasti obavezne da se dogovore o izvršavanju nadležnosti iz člana II 2. Ustava, ali samo u tom smislu )na to ukazuje član III 3. (3) i (4) Ustava) u kojoj će mjeri federalna vlast urediti društvene odnose u nekoj od oblasti iz člana III 2, a u kojoj će se to prepustiti Kantonu da u izvršavanju tog zakona, podzakonskim aktom uredi neko pitanje. U članu 6. Zakon o imovini uređuje se da je Kanton vlasnik i javnih dobara (dobro u općoj upotrebi), što je takođe ustavno- pravno problematično kad se ta dobra u funkciji transportne i komunikacijske infrastrukture, odnosno kad su u pitanju javna dobra koja služe opštoj upotrebi svih (putevi, trgovi, parkovi, vazdušni prosto i slično). Ustavno-pravni režim ovih dobara uređen je u članu III. 2. Ustava Federacije pa uređenje odnosa u pogledu tih dobara spada u zajedničku nadležnost federalne i kantonalne vlasti, o čemu je bilo riječi. U ovom kontekstu treba osmotriti i zgrade i pokretne stvari kao inventarske predmete koji su dati na korišćenje federalnim organima (tzv. upravno javno dobro). U principu federalni organi bi trebali imati vlasnička ovlašćenja u odnosu na te zgrade i pokretne stvari, a ne Kanton. Pored toga, neprihvatljivo je i određenje Zakona da se Kanton proglasi nosiocem vlasničkih ovlaštenja i nad imovinom iz člana 6. tač. 2. i 3. Zakona o imovini iz navedenih razloga, s tim da se Kanton ne može osporiti pravo da donosi propise o korištenju lokalnog zemljišta (član III 4. 7) Ustava Federacije) i imovini čiji je Kanton titular. Meni se čini neprihvatljivim i tvrdnja da je sporni zakon donesen iz razloga postojanja pravne prazine. Jer, kad je o teritoriju Federacije riječ te praznine nema budući da član IX.5. (1) Ustava rješava to pitanje. Taj član, naime, produžava važnost svih propisa koji su bili na snazi 30. marta 1994. godine u Federaciji, pod propisanim uslovima (radi se prije svega o Zak- Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 20 - Strana 575 onu o osnovnim vlasničkim odnosima, Zakonu o prometu nepok- retnosti, Zakonu o pravima i dužnostima republičkih organa uprave u korištenju sredstava u društvenoj svojini i sl.). Može se ustvrditi da su ovi propisi dijelom anahroni i često neupotrebljivi, da je Federacija u toku tog stanja i da do danas nije donijela odgovarajuće zakone, ali to nije mogao biti razlog da Skupština Kantona donese Zakon o imovini sadržaja koji nije saglasan Ustavu Federacije. Međutim, ako bi se i prihvatila osnovanom ta tvrdnja, kako se može održati stav Zakona o imovini (član 9) da Skupština Kantona Sarajevo može, posebnim propisom, prenijeti pravo vlasništva na druga pravna lica, u skladu sa zakonom (nije jasno o kojim zakonima je riječ). Moguće je, prema tome, da Kanton vlasnički disponira sa imovinom koja pripada Bosni i Herce- govini, Federaciji Bosne i Hercegovine ili nekom drugom pravnom licu, pa i inostranom pravnom licu ili pak općini i to prije donošenja sistemskih zakona koje je Federacija trebala a nije donijela. Pored toga, ako bi se i prihvatilo postojanje pravne praznine, mislim da Skupština Kantona nije mogla urediti vlasničke odnose iz isključive nadležnosti Federacije i nadležnosti iz člana III 2. Ustava Federacije, nego samo ono na što je ovlaštena u članu III 4. i III 3. (4), zadnja rečenica, te u odnosu na svoju imovinu. Takav stav temeljim, ponovo ističem, na članu III. 3 (3) i (4), zadnja rečenica u oba stava Ustava Federacije. Za mene se neodrživim čini i nastojanje da se neustavnost Zakona hoće "spasiti" tvrdnjom da je "privremen" (član 11.), jer se propisuje da će mu se odredba člana 6. primjenjivati do donošenja federalnog ili državnog zakona te da će se nakon donošenja tih zakona moći mijenjati ili čak staviti van snage. Prvi dio tvrdnje se ne može osporiti, ali zar je prihvatljivo i održivo prihvatiti neustavnost Zakona za bilo koje vrijeme trajanja. Do- dao bih i to, ko može tvrditi koliko će trajati ta privremenost i da li će Kanton nakon donošenja nekog od tih zakona ući u proce- duru njegovog mijenjanja, a da ne govorim stavljanja van snage. U vezi s tim je i član 9. Zakona i mogućnost da organi katona i faktički, do izmjene Zakona o imovini, a ne samo formalno pravno, prenosom vlasništva na druge, razvlaste državu Bosnu i Hercegovinu, Federaciju ili druga pravna lica u odnosu na nji- hovu imovinu. Polazeći od navedenoga smatram da je Zakon o imovini Skupštine Kantona Sarajevo nesaglasan Ustavu Federacije, jer je sasvim sigurno, da Kanton nema ni Ustavnu ni bilo koja druga ovlašćenja da svojim zakonom proglasi tuđu imovinu svojom i da sam sebe ovlasti da s tom tuđom imovinom raspolaže na način na koji to smatra potrebnim i opravdanim. 26. jula 1997. godine Sarajevo Sudija Draško Vuleta , s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju članka IV. B. 7. e. (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18. i 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 6/95) nakon održane rasprave, na sjednici održanoj dana 23. ožujka 1998. godine, dao je MIŠLJENJE Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za financiranje organizacija u području društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. 01. 1997. godine, u skladu je sa Ustavom Federacije Bosne i Herce- govine. Mišljenje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine objavit će se u "Službenim novinama Federacije Bosne i Herce- govine", i u "Službenim novinama Županije Središnja Bosna". O b r a z l o ž e nj e Zamjenik premijera svojim aktom broj: 05-021-984/97 od 25. 02. 1997. godine tražio je na temelju članka IV B-7e (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, mišljenje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, da li je Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za financiranje organizacija u području društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. 01. 1997. godine, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon provedenog postupka u skladu sa čl. 13, 18. 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovin, i rasprava održanih 18. veljače 1997. i 18. studenoga 1998. godine, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 23. ožujka 1998. godine dao je svoje mišljenje. Tijekom postupka istaknut je prigovor da je Općinsko vijeće Bugojno u vrijeme donošenja Odluke bilo nepostojeće tijelo jer nije bilo konstitutirano u skladu s Pravilima OSCE-a. O ovom prigovoru Sud je raspravio i odlučio da pitanje legaliteta Pri- jelaznog općinskog vijeća Bugojno nije predmet zahtjeva. Tijekom postupka Sud je ustvrdio da je Vlada Županije Središnja Bosna na sjednici održanoj 23. 5. 1997. godine donijela Odluku o ustupanju dijela izbornih prihoda Županije Središnja Bosna općinama za razdoblje siječanj-lipanj 1997. godine. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članak VI-4 (c) uređeno je pravo općinskog vijeća da "usvaja općinski proračun i donosi propise o oprezivanju i na druge načine osigurava potrebito financiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Kako kantonalna vlast u vrijeme donošenja navedene Odluke Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno nije bila osigurala potre- bito financiranje, Prijelazno općinsko vijeće Bugojno moglo je donijeti osporenu Odluku, te je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u izreci. U-2/97 23. ožujka 1998. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije BiH mr Mirko Bošković, v. r. ODVOJENO MIŠLJENJE suca Draška Vulete u predmetu broj U-2/97 U predmetu U-2/97 Ustavni je sud, na zahtjev zamjenika premijera da Sud da mišljenje o ustavnosti Odluke o osiguranju dopunskih sredstava za financiranje organizacija u području društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. siječnja 1997. godine, odlučio je da da mišljenje kako je ta odluka sukadna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Budući da nisam bio suglasan s takvom odlukom Suda i da smatram da predmetna Odluka nije sukladna Ustavu, o tome iznosim sljedeće razloge. Prije svega, ukazujem da je predmetnu Odluku donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno koje nije bilo konstituirano sukladno Ustavu Federacije (članak IX. 3. (5) Ustava). O ovoj je odlučnoj činjenici Sud saznao od zastupnika Prijelaznog općin- skog vijeća, pa se samo zbog ovoga može zaključiti da predmetna Odluka nije sukladna Ustavu Federacije jer ju je, polazeći od ustavnih rješenja, donijelo nepostojeće tijelo vlasti. Poznato je, također, da su, zbog nekonstituiranja prijelaznih općinskih vijeća, ovoj i jednom broju drugih općina uvedene međunarodne ekonomske sankcije. Međutim, njihovo uvođenje nije bila zapreka da Prijelazno općinsko vijeće Bugojno, iako nepostojeće tijelo, donesene predmetnu Odluku i tako osigura sredstva za oživljavanje rada društvenih organizacija, odnosno udruga građana organiziranih za ostvarivanje njihovih potreba i interesa u području znanosti, kulture, športa, obrazovanja, soci- jalne skrbi i slično, zbog između ostalih, i ekonomskih sankcija uvedenih općini Bugojno od strane međunarodne zajednice. Tijekom ovog postupka ustvrđeno je da je Županija Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: Županija) htjela osigurati potrebna sredstva za financiranje nadležnosti općine Bugojno, ali taj pri- jenos Županije nije mogla izvršiti zbog uvedenih ekonomskih sankcija. Utemeljenje Suda za davanje mišljenja da je Odluka sukladna Ustavu na odredbi članka VI. 4. c) Ustava nije prihvatljivo. Prema toj odredbi, općinsko vijeće donosi propise o oprezivanju i na druge načine osigurava potrebno financiranje koje nisu osigurali županijska ili federalna vlast. Međutim, iz nje se ne bi moglo zaključiti da općinsko vijeće može uvoditi sve vrste poreza pa i za financiranje i onih poslova koji su u nadležnosti drugih razina vlasti. Ovaj članak morao bi se sagledati u svezi s člankom VI. 6. b) Ustava, jer je općinski načelnik, kao jedino tijelo izvršne vlasti, Broj 20 - Strana 576 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998. nadležan za izvršavanje općinskih propisa i delegiranih ili prene- senih nadležnosti općini od županijske i federalne vlasti. Tijekom postupka je, međutim, ustvrđeno da županijska i federalna vlast nisu delegirale ili prenijele bilo kakve nadležnosti ovog općini (Amandmanom XV. na Ustav Federacije). Prema tome, općina bi mogla uvoditi određene, a ne i poreze koje su ovlaštene uvoditi županijske ili federalne vlasti za financiranje svojih nadležnosti. Prema tome, poreze je općina Bugojno mogla uvoditi samo za izvršavanje općinskih propisa, ali ne i delegiranih ili prenesenih nadležnosti općini od županijskih i federalnih vlasti. S tim u svezi mora se konstatirati i rješenje Ustava na hrvat- skom jeziku (članak VI. 4. c) Ustava), prema kojem općinsko vijeće donosi propise o ubiranju poreza, te općenito osigurava ona potrebna financijska sredstva što ih ne pribavlja županija- kanton ili federalna vlast. Ustavno rješenje na hrvatskom jeziku očigledno je više u skladu s konkretnim slučajem i meni pri- hvatljivo, jer je razumljivo da sve razine vlasti ne mogu uvoditi sve poreze pa tako općinska vlast ne bi mogla uvoditi poreze iz ovlasti županijske-kantonalne i federalne vlasti. Mislim da je predmetnom Odlukom uveden porez na promet proizvoda i us- luga (fakturirana realizacija) koji je isključivo porez županijskih- kantonalnih vlasti (članak 7. stavak 1. točka 1. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i financiranju Federacije Bosne i Hercegovine, objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 26/96. U članku 8. stavku 2. citiranog Zakona propisuje se koje poreze može uvoditi općina, pa se ne može zaključiti da bi mogla uvoditi i porez na promet proizvoda i usluga. Prema predmetnoj Odluci, uvodi se porez na promet proizvoda i usluga (fakturirana realizacija) za dopunsko financiranje u području znanosti, kulture, športa, obrazovanja, socijalne skrbi i slično (šta je to sve slično), odnosno za financiranje onih nadležnosti koje su Ustavom iskazane kao nadležnost Federacije ili županije-kantona. To je vidljivo iz članka III. 2. e) Ustava jer je socijalna politika zajednička nadležnost Federacije i županije-kantona i članka III. 4. b), c) i j) budući da se propisuje da su obrazovanje, kultura politika i provedba socijalne politike u isključivoj nadležnosti županijskih- kantonalnih vlasti. Kod ovakvih ustavnih rješenja, kako je Prijelazno općinsko vijeće moglo uvesti porez koji joj ne pripada, a posebice za financiranje onih nadležnosti koje ne pripadaju općini. U svezi s tim su i ustavne odredbe članak III. h) prema kojim je u isključivoj nadležnosti Federacije financiranje djelatnosti federalnih vlasti, us- tanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju i članka III. 4. e) da županije-kantoni isključivo financiraju djelatnosti županijske-kan- tonalne vlasti ili njezinih agencija, pa i iz ovih odredaba proizlazi da te nadležnosti ne može finacirati općinska vlast. Sukladno članku VI.2. (1) Ustava općina je jedinica lokalne samouprave, a ne i jednica lokalne uprave, pa su se predmetnom odlukom mogli uvoditi porezi samo iz ovlasti općina i to za financiranje djelatnosti iz nadležnosti općine, kao što je financi- ranje komunalnih poslova (proizvodnja i opskrba vodom; javno osvjetljenje; mjesni promet; izgradnja i održavanje ulica, putova i ostalih prometnica u naselju i sl.). Polazeći od navedenoga posebice zbog toga što je predmetnu Odluku donijelo tijelo koje nije konstituirano sukladno Ustavu Federacije, što je Odlukom uveden porez na promet proizvoda i usluga koji je u nadležnosti isključivo županijskih-kantonalnih vlasti, te što su se Odlukom htjela osigurati sredstva za financi- ranje djelatnosti iz isključive nadležnosti Federacije ili župani- jskih-kantonalnih vlasti, cijenim da Odluka o osiguranju djelatnosti Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno nije sukladna Ustavu Federacije. Zbog toga se nisam pridružio sucima koji su glasovali da se zamjeniku premijera da mišljenje da je predmetna odluka sukladna Ustavu Federacije. 31. ožujka 1998. godine Sarajevo Sudac Draško Vuleta , v. r. ODVOJENO MIŠLJENJE suca mr Mirka Boškovića u predmetu broj U-2/97 U predmetu U-2/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Herce- govine 23. ožujka/marta 1998. godine, na zahtjev zamjenika premijera, utvrdio je mišljenje da je Odluka o osiguranju dopun- skih sredstava za financiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti, koju je donjelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno 24. siječnja/januara 1997. godine, u skladu sa Ustavom Feder- acije Bosne i Hercegovine. Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasovanja o navede- nom mišljenju, nisam se složio sa utvrđenim mišljenjem Suda, jer smatram da Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za financiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti Pri- jelaznog općinskog vijeća Bugojno nije u skladu sa Ustavom Federacije iz dva razloge: Prvo, citiranu odluko donijelo je nepostojeće tijelo odnosno tijelo koje uopće nije bilo konstituirano u skaldu sa Ustavom Federacije. Naime, člankom VI. 4. Ustava Federacije propisano je da općinsko vijeće, pored ostalog, donosi propise u izvršavanju općinskih nadležnosti, a člankom IX. 3. (5) Ustava regulirano je da čim ovaj ustav stupi na snagu odbornici u svakoj općinskoj skupštini izabrani 1990. godine, s još uvijek važećim mandatom, u najkraćem mogućem roku biraju tijela u prijelaznom razdoblju (Prijelazno općinsko vijeće) u skladu sa ovim ustavom (Ustav je donesen i stupio je na snagu 30. ožujka/marta 1994. godine). U toku postupka koji je vođen pred Ustavnim sudom u ovom predmetu utvrđeno je da u Općini Bugojno u vrijeme donošenja navedene Odluke 24. 1. 1997. godine, a ni poslije toga perioda, Prijelazno općinsko vijeće uopće nije bilo konstituirano kako je to bilo propisano člankom IX. 3. (5) Ustava Federacije, iz čega se izvodi zaključak da je Odluku o osiguranju dopunskih sred- stava za financiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti donijelo nepostojeće tijelo, što nije u skladu sa člankom VI. 4. Ustava Federacije. Drugo, nije u skladu sa Ustavom Federacije da općina od- nosno njena tijela propisuju plaćanje poreza na promet proizvoda i usluga (tzv. fakturisana realiazcija) za financiranje društvenih djelatnosti odnosno za financiranje nauke, kulture, športa, nao- brazbe i socijalne zaštite. Naime, djelatnost za koje je spornom Odlukom Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno propisano financiranje (nauke, kul- tura, naobrazba, šport i socijalna zaštita) suglasno Amandmanu VIII na Ustav Federacije i članka III. 4. Ustava Federacije u nadležnosti su Federacije odnosno kantona i njihovih vlasti, a ne općina i njenih vlasti. Također, Amandmanom VIII h na Ustav Federacije propisano je da je u isključivoj ovlasti Federacije financiranje federalnih vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju i to oporezivanjem i na druge načine, kao što je i člankom III. 4. e) Ustava Federacije utvrđeno da je kanton posebno nadležan za financiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem i na drugi način. Amandmanom XV. (1) na Ustav Federacije, propisano je da svaki kanton može prenijeti svoje ovlasti na općinu i grad na svom teritoriju ili na federalnu vlast, odnosno da će kantoni sa posebnim režimom delegirati svoje ovlasti iz članka V.2 (2) (naobrazba, kultura, turizam, lokalno poslovanje i karitativne djelatnosti, te radio i televizija) ako to općina zahtjeva (Amand- man I. članak 12 (1) na Ustav Federacije). U toku postupka, koji je vođen pred Ustavnim sudom, utvrđeno je da Županija Središnja Bosna u smislu Amandmana XV. na Ustav Federacije nije na Općinu Bugojno prenijela svoje ovlasti odnosno da Općina Bugojno nije zahtijevala niti je Županija Središnja Bosna delegirala svoje ovlasti iz članka V. 2. (2) Ustava Federacije na Općinu Bugojno. Prema tome, polazeći od citiranih odredaba Ustava Feder- acije Amandmana na Ustav Federacije, Općina Bugojno odnosno njena tijela nisu mogli propisati plaćanje poreza na promet proiz- voda i usluga za financiranje nauke, kulture, športa, naobrazbe i socijalne zaštite, obzirom da su ove djelatnosti u smislu Amand- mana VIII na Ustav Federacije i članka III. 4. Ustava Federacije u nadležnosti Federacije i kantona i njihovih vlasti te da je Amandmanom VIII h na Ustav Federacije odnosno člankom III. 4. e) Ustava Federacije propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije odnosno kantona da finacira ove djelatnosti. Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 20 - Strana 577 U smislu članka VI. 2. (1) općina je jedinica lokalne samou- prave, a ne jedinica lokalne uprave, pa bi ona na temelju članka VI. 4. c) Ustava Federacije mogla donositi propise i uredbe o ubiranju poreza samo za funkcije-djelatnosti iz ovlasti općine, kao što je financiranje komunalnih poslova (npr. proizvodnja i snabdjevanje vodom, distribucija električne energije, javno os- vjetljenje i sl.) Iz navedenih razloga nisam se složio sa utvrđenim mišljenjem Ustavnog suda, jer isto nije pravno i pravilno utemeljeno, obzirom da Sud utvrđuje da je Odluka o osiguranju dopunskig sredstava za financiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti, Prijelaznog općinskig vijeća Bugojno u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, što je po mom mišljenju neprihvatljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju. 30. ožujka 1998. godine Sarajevo Sudac mr Mirko Bošković, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.B.7.e (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18. i 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Herce- govine", broj 6/95) nakon održane rasprave, na sjednici održanoj dana 23. marta 1998. godine, dao je M I Š LJ E NJ E Odluka o obezbjeđenju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. 1. 1997. godine, u skladu je sa Ustavom Federacije Bosne i Herce- govine. Mišljenje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH", i u "Službenim novinama Srednjobosanskog kantona". O b r a z l o ž e n je Zamjenik premijera svojim aktom broj 05-021-984/97, od 25. 2. 1997. godine tražio je na osnovu člana IVB-7e (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mišljenje Ustavnog suda Feder- acije Bosne i Hercegovine, da li je Odluka o obezbjeđenju dopun- skih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. 1. 1997. godine, u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon provedenog postupka u skladu sa čl. 13, 18. i 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i rasprava održanih 18. novembra 1997. godine i 18. februara 1998. godine, Ustavni sud Federacije Bosne i Her- cegovine na svojoj sjednici održanoj 23. marta 1998. godine dao je svoje mišljenje. U toku postupka istaknut je prigovor da je Općinsko vijeće Bugojno u vrijeme donošenja Odluke bilo nepostojeći organ jer nije bilo konstituirano u skladu s Pravilima OSCE. O ovom prigovoru Sud je raspravio i odlučio da pitanje legaliteta Pri- jelaznog Općinskog vijeća Bugojno nije predmet zahtjeva. U toku postupka Sud je utvrdio da je Vlada Srednjobosan- skog kantona na svojoj sjednici održanoj 23. 5. 1997. godine donijela Odluku o ustupanju dijela izvornih prihoda Srednjobosanskog kantona općinama za period januar-juni 1997. godine. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, član VI-4 (c) uređeno je pravo općinskog vijeća da "usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast". Kako kantonalna vlast u vrijeme donošenja navedene Odluke Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno nije bila osigurala potre- bno finansiranje, Prijelazno općinsko vijeće Bugojno moglo je donijeti osporenu Odluku, te je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u dispozitivu. U-2/97 23. marta 1998. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mr Mirko Bošković, s. r. ODVOJENO MIŠLJENJE sudije Draška Vuleta u predmetu broj U-2/97 U predmetu U-2/97 Ustavni sud je na zahtjev zamjenika premijera da Sud da mišljenje o ustavnosti Odluke o obezbjeđenju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti koju je donijelo Prijelazno općin- sko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. januara 1997. godine, odlučio da da mišljenje da je ta Odluka sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Budući da nisam bio saglasan s takvom odlukom Suda i da smatram da predmetna Odluka nije u skladu sa Ustavom, o tome iznosim sljedeće razloge. Prije svega ukazujem da je predmetnu Odluku donijelo Pri- jelazno općinsko vijeće Bugojno koje nije bilo konstituisano u skladu sa Ustavom Federacije (član IX. 3 (5) Ustava). O ovoj odlučnoj činjenici Sud je saznao od zastupnika Prijelaznog općinskog vijeća, pa se samo zbog ovoga može zaključiti da predmetna Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije jer ju je, polazeći od ustavnih rješenja, donio nepostojeći organ vlasti. Poznato je, takođe, da su zbog nekonstutuisanja prijelaznih općinskih vijeća ovoj i jednom broju drugih općina, uvedene međunarodne ekonomske sankcije. Međutim, njihovo uvođenje nije bila zapreka da Prijelazno općinsko vijeće Bugojno iako nepostojeći organ, donese predmetnu Odluku i tako obezbijedi sredstva za oživljavanje rada društvenih organizacija, odnosno udruženja građana organizovanih u cilju ostvarivanja njihovih potreba i interesa u oblasti nauke, kulture, sporta, obrazovanja, socijalne zaštite i slično, zbog, između ostalih, i ekonomskih sankcija uvedenih općini Bugojno od strane međunarodne zajed- nice. U toku ovog postupka utvrđeno je da je Srednjobosanski kanton (u daljem tekstu: Kanton) htio osigurati potrebna sredstva za finansiranje nadležnosti općine Bugojno, ali da taj prenos Kanton nije mogao izvršiti zbog uvedenih ekonomskih sankcija. Utemeljenje Suda za davanje mišljenja da je Odluka u skladu sa Ustavom na odredbi člana VI.4. c) Ustava nije prihvatiljivo. Prema toj odredbi Općinsko vijeće donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast, međutim, iz nje se ne bi moglo zaključiti da Općinsko vijeće može uvoditi sve vrste poreza pa i za finansiranje i onih poslova koji su u nadležnosti drugih nivoa vlasti. Ovaj član bi se morao sagledati u vezi sa članom VI.6. b) Ustava, jer je općinski načelnik, kao jedini organ izvršne vlasti, nadležan za izvršavanje općinskih propisa i dele- giranih ili prenesenih nadležnosti općini od kantonalne i feder- alne vlasti. U toku postupka je, međutim, utvrđeno da kantonalne i federalne vlasti nisu delegirale ili prenijele bilo kakve nadležnosti ovoj općini (Amandamanom XV na Ustav Feder- acije). Prema tome, općina bi mogla uvoditi određene a ne i poreze koje su ovlaštene uvoditi kantonalne ili federalne vlasti za finansiranje svojih nadležnosti. Prema tome, poreze je općina Bugojno mogla uvoditi samo za izvršavanje općinskih propisa, ali ne i delegiranih ili prenesenih nadležnosti općini od kantonal- nih i federalnih vlasti. S tim u vezi mora se konstultovati i rješenje Ustava na hrvatskom jeziku (članak VI.4. c) Ustava), prema kojem Općin- sko vijeće donosi propise o ubiranju poreza, te općinito osigurava ona potrebna finansijska sredstva što ih ne pribavlja kanton ili federalna vlast. Ustavno rješenje na hrvatskom jeziku očigledno je više u skladu sa konkretnim slučajem i meni prihvatljivo, jer je razumljivo da svi nivoi vlasti ne mogu uvoditi sve poreze pa tako općinska vlast ne bi mogla uvoditi poreze iz ovlaštenja kantonalne i federalne vlasti. Mislim da je predmetnom Odlukom uveden porez na promet proizvoda i usluga (fakturisana reali- zacija) koji je isključivo porez kantonalnih vlasti (član 7. stav 1. tačka 1. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i finansiranja Federacije Bosne i Hercegovine, objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 26/96). U članu 8. stav 2. citiranog Zakona propisuje se koje poreze može uvoditi općina pa se ne može zaključiti da bi mogla uvoditi i porez na promet proizvoda i usluga. Prema predmetnoj Odluci uvodi se porez na promet proiz- voda i usluga (fakturisano realizacija) za dopunsko finansiranje u oblasti nauke, kulture, sporta, obrazovanja, socijalne zaštite i slično (šta je to sve slično), odnosno za finansiranje onih nadležnosti koje su Ustavom iskazane kao nadležnost Federacije Broj 20 - Strana 578 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998. ili kantona. To je vidljivo iz člana III 2. e) Ustava jer je socijalna politika zajednička nadležnosti Federacije i kantona i člana III 4. b), c) i j) budući da se propisuje da su obrazovanje, kulturna politika i provođenje socijalne politike u isključivoj nadležnosti kantonalnih vlasti. Kod ovakvih ustavnih rješenja, kako je Pri- jelazno općinsko vijeće moglo uvesti porez koji joj ne pripada, a posebno za finansiranje onih nadležnosti koje ne pripadaju općini. U vezi s tim su i ustavne odredbe člana III h) prema kojim je u isključivoj nadležnosti Federacije finansiranje djelatnosti federalnih vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osni- vaju i člana III 4. e) da kantoni isključivo finansiraju djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija, pa i iz ovih odredaba proiz- ilazi da te nadležnosti ne može finansirati općinska vlast. U skladu sa članom VI. 2 (1) Ustava općina je jedinica lokalne samouprave, a ne i jedinice lokalne uprave pa je se predmetnom Odlukom moglo uvoditi poreze samo iz ovlaštenja općina i to za finansiranje djelatnosti iz nadležnosti općine, kao što je finansiranje komunalnih poslova (proizvodnja i snabdjevanje vodom; javno osvijetljenje; mjesni saobraćaj; izgradnja i održavanje ulica, puteva i ostalih saobraćaja u naselju i sl.). Polazeći od navedenoga, a posebno zbog toga što je pred- metnu Odluku donio organ koji nije konstituisan u skladu sa Ustavom Federacije, što je Odlukom uveden porez na promet proizvoda i usluga koji je u nadležnosti isključivo kantonalnih vlasti, te što se Odlukom htjelo osigutati sredstva za finansiranje djelatnosti iz isključive nadležnosti Federacije ili kantonalnih vlasti, cijenim da Odluka o osiguranja dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti pri- jelaznog općinskoh vijeća Bugojno nije u skladu sa Ustavom Federacije. Zbog toga se nisam pridružio sudijama koji su glasali da se zamjenika premijera da mišljenje da je predmetna odluka u skladu sa Ustavom Federacije. 31. marta 1998. godine Sarajevo Sudija Draško Vuleta , s. r. ODVOJENO MIŠLJENJE sudije mr Mirka Bošković u predmetu U-2/97 U predmetu U-2/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Herce- govine 23. ožujka/marta 1998. godine, na zahtjev zamjenika premijera, utvrdio je mišljenje da je Odluka o osiguranju dopun- skih sredstava za finansiranje organizacija u obladt društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno 24. siječnja/januara 1997. godine, u skladu sa Ustavom Feder- acije Bosne i Hercegovine. Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja o navedenom mišljenju, nisam se složio sa utvrđenim mišljenjem Suda, jer smatram da Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za finan- siranja organizacija u oblasti društvenih djelatnosti Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno nije u skladu sa Ustavom Federacije iz dva razloga; Prvo, citiranu odluku donijelo je nepostojeće tijelo odnosno tijelo koje uopće nije bilo konstituisano u skladu sa Ustavom Feder- acije. Naime, članom VI. 4. Ustava Federacije propisano je da općinsko vijeće, pored ostalog, donosi propise u izvršavanju općin- skih nadležnosti, a članom IX. 3. (5) Ustava regulirano je da čim ovaj ustav stupi na snagu odbornici u svakoj općinskoj skupštini izabrani 1990. godine, s još uvijek važećim mandatom, u najkraćem mogućem roku biraju organe u prijelaznom razdoblju (Prijelazno općinsko vijeće) u skladu sa ovim ustavom (Ustav je donesen i stupio je na snagu 30. ožujka/marta 1994. godine). U toku postupku koji je vođen pred Ustavnim sudom u ovom predmetom utvrđeno je da u Općini Bugojno u vrijeme donošenja navedene Odluke 24. 1. 1997. godine, a ni poslije toga perioda, Prijelazno općinsko vijeće uopće nije bilo konstituisano kako je to bilo propisano članom IX. 3. (5) Ustava Federacije, iz čega se izvodi zaključak da je Odluku o osiguranju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih d Drugo, nije u skladu sa Ustavom Federacije da općina od- nosno njeni organi propisuju plaćanje poreza na promet proiz- voda i usluga (tzv. fakturisana realizacija) za finansiranje društvenih djelatnosti odnosno za finansiranje nauke, kulture, sporta, obrazovanja i socijalne zaštite. Naime, djelatnosti za koje je spornom Odlukom Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno propisano finansiranje (nauka, kul- tura, obrazovanje, sport i socijalna zaštita) saglasno Amandmana VIII na Ustav Federacije i člana III 4. Ustava Federacije u nadležnosti su Federacije odnosno kantona i njihovih vlasti, a ne općina i njenih vlasti. Također, Amandmanom VIII h na Ustav Federacije propisano je da je u isključivoj nadležnosti Federacije finansiranje federalnih vlasti, ustanova i institucija koje je feder- alne vlasti osnivaju i to oporezivanjem i na druge načine, kao što je i članom III 4. e) Ustava Federacije utvrđeno da je kanton posebno nadležan za finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem i na drugi način. Amandmanom XV (1) na Ustav Federacije, propisano je da svaki kanton može prenijeti svoja ovlašćenja na općinu i grad na svom teritoriju ili na federalnu vlast, odnosno da će kantoni sa posebnim režimom delegirati svoje ovlasti iz člana V.2. (2) (obrazovanje. kultura, turizam, lokalno poslovanje i karitativna djelatnost, te radio i televizija) ako to općina zahtjeva (Amand- man I. član 12 (1) na Ustav Federacije). U toku postupka, koji je vođen pred Ustavnim sudom, utvrđeno je da Srednjobosanski kanton u smislu Amandmana XV. na Ustav Federacije nije na Općinu Bugojno prenio svoja ovlašćenja odnosno da općina Bugojno nije zahtijevala niti je Srednjobosanski kanton delegirao svoje nadležnosti iz člana V 2. (2) Ustava Federacije na općinu Bugojno. Prema tome, polazeći od citiranih odredaba Ustava Feder- acije i Amandmana na Ustav Federacije, općina Bugojno odonosno njeni organi nisu mogli propisati plaćanje poreza na promet proizvoda i usluga za finansiranje nauke, kulture, sporta, obrazovanja i socijalne zaštite, obzirom da su ove djelatnosti u smislu Amandmanom VIII h na Ustav Federacije odnosno članom III. 4 e) Ustava Federacije propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije odnosno kantona da finansira ove djelat- nosti. U smislu člana VI. 2 (1) općina je jedinica lokalne samou- prave, a ne jedinica lokalne uprave, pa bi ona na osnovu člana VI 4. c) Ustava Federacije mogla donositi propise i uredbe o ubiranju poreza samo za funkcije-djelatnosti iz ovlasti općine, kao što je finansiranje komunalnih poslova )npr. proizvodnja i snabdjevanje vodom, distribucija električne energije, javno os- vjetljanje i sl.). Iz navedenih razloga nisam se složio sa utvrđenim mišljen- jem Ustavnog suda, jer isto nije pravno i pravilno utemeljeno, ozbirom da Sud utvrđuje da je Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblast društvenih djelat- nosti, Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, što je po mom mišljenju nepri- hvatiljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju. 30. marta 1998. godine Sarajevo Sudija mr Mirko Bošković, s. r. SADRŽAJ 122Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 1998. godinu (hrvatski jezik) 517 Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 1998. godinu (bosanski jezik) 522 123Zakon o izvršavanju Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 1998. godinu (hrvatski jezik)527 Zakon o izvršavanju Budžeta Federacije Bosne i Her- cegovine za 1998. godinu (bosanski jezik)530 124Zakon o Proračunima-Budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 532 Zakon o Proračunima-Budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 537 Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 20 - Strana 579 125Odluka o pomilovanju osuđenih osoba 542 126Odluka o pomilovanju osuđene osobe 542 127Uredba o načelima za utvrđivanje unutarnjeg ustro- jstva federalnih organa uprave i federalnih ustanova (hrvatski jezik) 542 Uredba o načelima za utvrđivanje unutrašnje organi- zacije federalnih organa uprave i federalnih ustanova (bosanski jezik) 546 128Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave i službi za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 550 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave i službi za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 552 129Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o osnivanju Federalnog centra za uklanjanje mina i neeksplodira- nih ubojnih sredstava (hrvatski jezik) 554 Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o osnivanju Federalnog centra za uklanjanje mina i neeksplodira- nih ubojnih sredstava (bosanski jezik) 555 130Odluka o rasporedu sredstava Budžeta za 1998. na političke partije, udruženja građana i društvene or- ganizacije i javna glasila 556 131Odluka o postupku primopredaje službenih akata između ukinutih i novoosnovanih federalnih organa uprave i federalnih ustanova (hrvatski jezik)557 Odluka o postupku primopredaje službenih akata između ukinutih i novoosnovanih federalnih organa uprave i federalnih ustanova (bosanski jezik)558 132Odluka o visini naknade na temelju prometa tražbina na Jedinstvenom računu (hrvatski jezik) 558 Odluka o visini naknade na temelju prometa potraživanja na Jedinstvenom računu (bosanski jezik)559 133Pravilnik o obliku i sadržaju iskaznice inspektora organa uprave i službi za upravu i sadržaju i načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregle- dima (hrvatski jezik) 559 Pravilnik o obliku i sadržaju iskaznice inspektora organa uprave i službi za upravu i sadržaju i načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregle- dima (bosanski jezik) 563 134Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Herce- govine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Španije - provincija Lérida i Zaragoza (hrvatski jezik)567 Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Herce- govine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Španije - provincija Lérida i Zaragoza (bosanski jezik)567 135Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Herce- govine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Moldavije - distrikt Ryshkany (hrvatski jezik)568 Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Herce- govine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Moldavije - distrikt Ryshkany (bosanski jezik)568 136Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Herce- govine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Italije - regija Calabria (hrvatski jezik)568 Naredba o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Herce- govine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka domaćih i divljih svinja i proizvoda, sirovina i otpadaka od tih životinja iz Italije - regija Calabria (bosanski jezik)568 USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Presuda U 13/97 (hrvatski jezik) 569 Presuda U 13/97 (bosanski jezik) 570 Presuda U 3/98 (hrvatski jezik) 570 Presuda U 3/98 (bosanski jezik) 571 Presuda U 4/97 (hrvatski jezik) 571 Presuda U 4/97 (bosanski jezik) 573 Mišljenje U 2/97 (hrvatski jezik) 576 Mišljenje U 2/97 (bosanski jezik) 578 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, Ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik Mehmedalija Huremović - Telefon - direktor: 663-470, fax 663-470 - Redakcija i Pretplata: 663-471 - Računovodstvo: 651-257 - Poslovnica, Malta 21 - Akontacija pretplate se utvrđuje kvartalno, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: 10100-603-1396 za dinarsko poslovanje i računa: 10100-603-2001396 za devizno poslovanje - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: "OKO" dd sa p.o. Sarajevo - Za štampariju Rasim Rapa - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH" su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Prema mišljenju Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj: 08-114-4/95 od 13. 3. 1995. godine, službeno glasilo smatra se proizvodom iz člana 19. stav 1. tačka 12. Uredbe sa zakonskom snagom o porezu na promet proizvoda i usluga, za koje se ne plaća porez na promet proizvoda, a po mišljenju Ministarstva finansija broj 05-021-1768/95 od 28. 3. 1995. godine, prodaja službenog glasila ne spada u prodaju proizvoda koji služe krajnjoj ličnoj potrošnji, te ne podliježe plaćanju poreza trgovine na malo. Izdanje na hrvatskom i bosanskom jeziku. Broj 20 - Strana 580 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Četvrtak, 21. svibnja/maja 1998.