Aktio

Nadzornog odbora "Bh-Gas" doo Sarajevo Nadzornog odbora "Bh-Gas" doo Sarajevo

90 Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privred- društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine nim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi RJEŠEWE RJEŠENJE O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE PET ČLANOVA O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE PET ČLANOVA NADZORNOG ODBORA "BH-GAS" DOO SARAJEVO NADZORNOG ODBORA "BH-GAS" DOO SARAJEVO I. I Za izbor pet članova Nadzornog odbora "BH-Gas" d.o.o. Za izbor pet članova Nadzornog odbora "BH-Gas" d.o.o. Sarajevo, predlažu se kandidati: Sarajevo, predlažu se kandidati: – EDIN DILBEROVIĆ, mr. političkih znanosti; – EDIN DILBEROVIĆ, mr. političkih nauka; – MARIOFIL LJUBIĆ, mr. pravnih znanosti; – ADIS DELJKOVIĆ, mr. političkih znanosti; – MARIOFIL QUBIĆ, mr. pravnih nauka; – EDINA LJUBUŠKIĆ, dipl. ekonomista i – ADIS DEQKOVIĆ, mr. političkih nauka; – MEHMED KOLDŽO, dipl. ing. elektrotehnike. II. – EDINA QUBUŠKIĆ, dipl. ekonomista i Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se – MEHMED KOLXO, dipl. ing. elektrotehnike. u "Službenim novinama Federacije BiH". II V broj 61/10 Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u 25. siječnja 2010. godine Premijer "Službenim novinama Federacije BiH". Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. V broj 61/10 91 25. januara 2010. godine Premijer Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privred- Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne nim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, RJEŠEWE rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE JEDNOG ČLANA NADZORNOG ODBORA JP "ELEKTROPRIVREDA HZ HB" RJEŠENJE DD MOSTAR I O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE PET ČLANOVA Za izbor jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektro- NADZORNOG ODBORA "BH-GAS" DOO SARAJEVO privreda HZ HB" d.d. Mostar, predlaže se kandidat I. KARMELA MILETIĆ, mr. tehničkih nauka. Za izbor pet članova Nadzornog odbora "BH-Gas" d.o.o. II Sarajevo, predlažu se kandidati: Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u – EDIN DILBEROVIĆ, mr. političkih nauka; "Službenim novinama Federacije BiH". – MARIOFIL LJUBIĆ, mr. pravnih nauka; V broj 62/10 25. januara 2010. godine Premijer – ADIS DELJKOVIĆ, mr. političkih nauka; Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. – EDINA LJUBUŠKIĆ, dipl. ekonomista i – MEHMED KOLDŽO, dipl. ing. elektrotehnike. Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne II. i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju u "Službenim novinama Federacije BiH". ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine V broj 61/10 Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 25. januara 2010. godine Premijer 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj RJEŠENJE 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u NADZORNOG ODBORA JP "ELEKTROPRIVREDA HZ gospodarskim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službe- ne novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, HB" DD MOSTAR 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, I. 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva Za izbor jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercego- HZ HB" d.d. Mostar, predlaže se kandidat KARMELA MILETIĆ, vine, na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi mr. tehničkih nauka. II. društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, u "Službenim novinama Federacije BiH". 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, V broj 62/10 rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 25. januara 2010. godine Premijer 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. RJEŠENJE Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj NADZORNOG ODBORA "PRETIS" DD VOGOŠĆA 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o I. vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospo- Za izbor jednog člana Nadzornog odbora "PRETIS" d.d. Vo- darskim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene gošća, predlaže se kandidat ENES MEMIĆ, mr. tehničkih nauka. novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, II. 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercego- u "Službenim novinama Federacije BiH". vine, na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi V broj 63/10 25. januara 2010. godine Premijer RJEŠENJE Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA NADZORNOG ODBORA JP "ELEKTROPRIVREDA HZ HB" DD MOSTAR Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj I. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o Za izbor jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospo- HZ HB" d.d. Mostar, predlaže se kandidat KARMELA MILETIĆ, darskom društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene mr. tehničkih znanosti. novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, II. 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercego- u "Službenim novinama Federacije BiH". vine, na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi V broj 62/10 25. siječnja 2010. godine Premijer RJEŠENJE Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA NADZORNOG ODBORA "PRETIS" DD VOGOŠĆA 92 I. Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne Za izbor jednog člana Nadzornog odbora "PRETIS" d.d. Vo- i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, gošća, predlaže se kandidat ENES MEMIĆ, mr. tehničkih znanosti. 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privred- II. nim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, u "Službenim novinama Federacije BiH". 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i V broj 63/10 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, 25. siječnja 2010. godine Premijer rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi RJEŠEWE 93 Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE JEDNOG ČLANA i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, NADZORNOG ODBORA "PRETIS" DD VOGOŠĆA 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju I ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privred- Za izbor jednog člana Nadzornog odbora "PRETIS" d.d. nim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene Vogošća, predlaže se kandidat ENES MEMIĆ, mr. tehničkih novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, nauka. 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, II rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi "Službenim novinama Federacije BiH". V broj 63/10 RJEŠEWE 25. januara 2010. godine Premijer O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE JEDNOG ČLANA Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. NADZORNOG ODBORA JP "ELEKTROPRIVREDA BiH" DD - SARAJEVO Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne I i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, Za izbor jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektro- 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju privreda BiH" d.d. - Sarajevo, predlaže se kandidat ZORAN ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim MANDLBAUM, dipl. ing. mašinstva. II ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privred- Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u nim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene "Službenim novinama Federacije BiH". novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i V broj 64/10 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, 25. januara 2010. godine Premijer rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne RJEŠEWE i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE JEDNOG ČLANA ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim NADZORNOG ODBORA "TEHNIČKO - REMONTNI društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine ZAVOD HAXIĆI" DD HAXIĆI Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, I 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, Za izbor jednog člana Nadzornog odbora "Tehničko - rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na remontni zavod Haxići" d.d. Haxići, predlaže se kandidat 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi NIKICA ĆURAK, dipl. ing. mašinstva. RJEŠENJE II O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u NADZORNOG ODBORA JP "ELEKTROPRIVREDA "Službenim novinama Federacije BiH". BiH" DD - SARAJEVO V broj 65/10 I. 25. januara 2010. godine Premijer Za izbor jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. BiH" d.d. - Sarajevo, predlaže se kandidat ZORAN MANDLBAUM, dipl. ing. mašinstva. II. Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, u "Službenim novinama Federacije BiH". 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim V broj 64/10 društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine 25. januara 2010. godine Premijer Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o RJEŠENJE vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospo- darskim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, NADZORNOG ODBORA "TEHNIČKO - REMONTNI 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva ener- ZAVOD HADŽIĆI" DD HADŽIĆI gije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, I. na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi Za izbor jednog člana Nadzornog odbora "Tehničko - RJEŠENJE remontni zavod Hadžići" d.d. Hadžići, predlaže se kandidat NIKICA ĆURAK, dipl. ing. mašinstva. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA NADZORNOG ODBORA JP "ELEKTROPRIVREDA II. BiH" DD - SARAJEVO Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se I. u "Službenim novinama Federacije BiH". Za izbor jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda V broj 65/10 BiH" d.d. - Sarajevo, predlaže se kandidat ZORAN MANDLBAUM, 25. januara 2010. godine Premijer dipl. ing. strojarstva. Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. II. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije V broj 64/10 Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 25. siječnja 2010. godine Premijer 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospo- darskim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 94 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva ener- i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, gije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi RJEŠENJE – NIJAZ ALISPAHIĆ, dipl. ing. mašinstva. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA II. NADZORNOG ODBORA "TEHNIČKO - REMONTNI Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". ZAVOD HADŽIĆI" DD HADŽIĆI I. V broj 66/10 25. januara 2010. godine Premijer Za izbor jednog člana Nadzornog odbora "Tehničko - Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. remontni zavod Hadžići" d.d. Hadžići, predlaže se kandidat NIKICA ĆURAK, dipl. ing. strojarstva. II. Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj u "Službenim novinama Federacije BiH". 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o V broj 65/10 vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospo- 25. siječnja 2010. godine Premijer darskim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva ener- 95 gije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o RJEŠENJE vršenju ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE DVA ČLANA ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, NADZORNOG ODBORA "ENERGOINVEST" DD 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, SARAJEVO 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministar- I. stva energije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. Za izbor dva člana Nadzornog odbora "Energoinvest" d.d. godine, donosi Sarajevo, predlažu se kandidati: – ELVIR ČAUŠEVIĆ, dr. elektrotehničkih znanosti i RJEŠEWE – NIJAZ ALISPAHIĆ, dipl. ing. strojarstva. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE DVA ČLANA II. NADZORNOG ODBORA "ENERGOINVEST" DD Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se SARAJEVO u "Službenim novinama Federacije BiH". I V broj 66/10 Za izbor dva člana Nadzornog odbora "Energoinvest" d.d. 25. siječnja 2010. godine Premijer Sarajevo, predlažu se kandidati: Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. – ELVIR ČAUŠEVIĆ, dr. elektrotehničkih nauka i – NIJAZ ALISPAHIĆ, dipl. ing. mašinstva. 96 II Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, "Službenim novinama Federacije BiH". 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju V broj 66/10 ovlašćewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u 25. januara 2010. godine Premijer privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva ener- Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne gije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Herce- i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, govine, na 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim RJEŠEWE društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE PREDSJEDNIKA I Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, ČLANA NADZORNOG ODBORA "BINAS" D.D. BUGOJNO 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, I rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na NEXAD NUMIĆ, dipl. pravnik, predlaže se za imeno- 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi vanje za predsjednika Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno. MUHAMED SEJFIĆ, dipl. ing. organizacije rada, pred- RJEŠENJE laže se za imenovanje za člana Nadzornog odbora "Binas" d.d. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE DVA ČLANA Bugojno. NADZORNOG ODBORA "ENERGOINVEST" DD II SARAJEVO Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u I. "Službenim novinama Federacije BiH". Za izbor dva člana Nadzornog odbora "Energoinvest" d.d. V broj 69/10 Sarajevo, predlažu se kandidati: 25. januara 2010. godine Premijer – ELVIR ČAUŠEVIĆ, dr. elektrotehničkih nauka i Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. RJEŠENJE Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA PROVOĐENJE i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju POSTUPKA JAVNE NABAVE, ROBA, USLUGA I ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim OPREME ZA 2010. GODINU društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, I. 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, Imenuje se Povjerenstvo za provođenje postupka javne 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva energije, nabave, roba, usluga i opreme za 2010. godinu za potrebe rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na Federalnog ministarstva pravde u sljedećem sastavu: 132. sjednici održanoj 25. januara 2010. godine, donosi 1. IVAN MATEŠIĆ - predsjednik RJEŠENJE 2. AIDA JASIKA - član O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE PREDSJEDNIKA I 3. MARA MANDIĆ - član ČLANA NADZORNOG ODBORA "BINAS" D.D. 4. ENTONI ŠEPERIĆ - član BUGOJNO 5. MIRELA SVETE - član I. Za tajnika Povjerenstva imenuje se VICKA MILOSAVLJEVIĆ. NEDŽAD NUMIĆ, dipl. pravnik, predlaže se za imenovanje za predsjednika Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno. II. MUHAMED SEJFIĆ, dipl. ing. organizacije rada, predlaže se za imenovanje za člana Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno. Zadatak Povjerenstva je da sprovede postupak javne nabave, roba, usluga i opreme za 2010. godinu za potrebe Federalnog II. ministarstva pravde sukladno odredbama Pravilnika o javnim Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se nabavama Federalnog ministarstva pravde i kazneno-popravnih u "Službenim novinama Federacije BiH". zavoda i odredbama Zakona o javnim nabavama u Bosni i V broj 69/10 Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05 i 52/05) i 25. januara 2010. godine Premijer po okončanju postupka da preporuku zajedno s izvješćem o radu Sarajevo Mustafa Mujezinović, s. r. i razlozima izdavanja takve preporuke. Zadatak tajnika Povjerenstva su administrativni poslovi, pripremanje zapisnika sa sastanka Povjerenstva, izvješća o radu Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije Povjerenstva i prikupljanje suglasnosti, dokumentiranje i drugi Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj poslovi po zahtjevu predsjednika Povjerenstva. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 2. stavak 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospo- III. darskim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene Ovlasti Povjerenstva za izvršenje zadataka iz točke II. ovog novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, Rješenja su: 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09 i 52/09) na prijedlog Federalnog ministarstva ener- – direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za pojašnjenja ponuda, gije, rudarstva i industrije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 132. sjednici održanoj 25. siječnja 2010. godine, donosi – ovlaštenje da po potrebi angažira stručnu osobu kao pomoć u razrješenju određenih elemenata ponude i sl., a RJEŠENJE sukladno zadacima Povjerenstva. O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE PREDSJEDNIKA I IV. ČLANA NADZORNOG ODBORA "BINAS" D.D. Članovi Povjerenstva dužni su potpisivati izjavu o nepristras- BUGOJNO nosti i povjerljivosti u odnosu na ponuđače koja je sastavni dio I. ovog Rješenja shodno članku 34. Pravilnika o javnim nabavama NEDŽAD NUMIĆ, dipl. pravnik, predlaže se za imenovanje Federalnog ministarstva pravde i kazneno-popravnih zavoda. za predsjednika Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno. V. MUHAMED SEJFIĆ, dipl. ing. organizacije rada, predlaže se za imenovanje za člana Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno. Za rad i angažiranje članovima Povjerenstva pripada pravo na naknadu sukladno Odluci o načinu obrazovanja i visini II. naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se od strane Vlade Federacije Bosne i Herecgovine i rukovoditelja u "Službenim novinama Federacije BiH". federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije V broj 69/10 BiH", br. 39/04, 41/05, 80/07 i 84/07) i članku 3. stavak 2. 25. siječnja 2010. godine Premijer Zakona o načinu ostvarivanja ušteda u Federaciji Bosne i Sarajevo Mustafa Mujezinović, v. r. Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 50/09) o čemu će se donijeti posebno rješenje. FEDERALNO MINISTARSTVO PRAVDE VI. 97 Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Na temelju članka 34. st. 1. i 6. Pravilnika o javnim nabavama Federalnog ministarstva pravde i kazneno-popravnih zavoda, Broj 06-14-3-79/10 broj 01-114/08 od 19. ožujka 2008. godine, federalni ministar 18. siječnja/januara 2010. godine Ministar pravde donosi Sarajevo Feliks Vidović, v. r. 98 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK NA PODRUČJU KANTONA 10 - LIVNO Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFON: broj Tina Ujevića 5 KANTONALNI SUD 1. JURIČ SMILJANA NJEMAČKI 063 242 344 80 240 TOMISLAVGRAD LIVNO BRINA BB KANTONALNI SUD 2. VRDOLJAK MATO NJEMAČKI 063 332 229 80 101 LIVNO LIVNO 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 99 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Travnička 55 KANTONALNI SUD 1. ALIĆ GLORIJA 061 796 252 ENGLESKI ZENICA ZENICA Maršala Tita 1B, KANTONALNI SUD 2. BAJRAMOVIĆ MIRNESA 061 483 966 ENGLESKI ZENICA ZENICA 061 447 811 KANTONALNI SUD 3. BEČIROVIĆ MIRHA Školska 3/2 ENGLESKI ZENICA Benići 12 KANTONALNI SUD 4. BRĐANOVIĆ LARA 061 793 098 ENGLESKI VAREŠ ZENICA KANTONALNI SUD 5. ĆOSIĆ ALEN 4. ulica 15, MAGLAJ 061 189 939 ENGLESKI ZENICA Školska 6B/IV 061 181 568 KANTONALNI SUD 6. FEJZIĆ BESIMA ENGLESKI ZENICA 032 402 135 ZENICA Školska 6A 061 788 666 KANTONALNI SUD 7. GRGIĆ SLAVICA ENGLESKI ZENICA 032 401 403 ZENICA Sarajevska 77B KANTONALNI SUD 8. HADŽIHAJDIĆ SANJA 061 783 371 ENGLESKI ZENICA ZENICA Armije BiH 15 061 875 431 KANTONALNI SUD 9. IMAMOVIĆ ZIJAD ENGLESKI ZENICA 032 426 825 ZENICA Obalni bulevar 3, 061 792 369 KANTONALNI SUD 10. LAZIĆ EMILIJA ENGLESKI ZENICA 032 406 462 ZENICA Naselje Luke B1 L3/8 KANTONALNI SUD 11. MALTAR TOMO 061 274 344 ENGLESKI VISOKO ZENICA Dr. Safvet bega Bašagića 2a KANTONALNI SUD 12. 061/ 196 996 ENGLESKI RIZVIĆ - EMINOVIĆ EDINA ZENICA ZENICA Ul. Filipa Lastrića broj 18 061 166 292 KANTONALNI SUD 13. SEIZOVIĆ ZARIJE BREZA ENGLESKI 032 783 655 ZENICA Alije Izetbegovića L-05 061 785 750 KANTONALNI SUD 14. ŠIŠIĆ-HAKULIJA AIDA ENGLESKI KAKANJ 032 556 245 ZENICA Mejdandžik 7, T-6 062 273 785 KANTONALNI SUD 15. TABAKOVIĆ-ŠABANI SENADA ENGLESKI ZENICA 032 246 844 ZENICA Branilaca Bosne 16 061 189 559 KANTONALNI SUD 16. TARABAR AIDA ENGLESKI ZENICA 032 244 890 ZENICA Zgošćanska S-3 KANTONALNI SUD 17. TEPIĆ MAJA 061 243 404 ENGLESKI KAKANJ ZENICA 16. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 100 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFON: broj Armije BiH 8B I/7 KANTONALNI SUD 032 463 595 1. NJEMAČKI BAJRAMOVIĆ ŠEJLA 72 000 ZENICA ZENICA 061 401 866 Prve zeničke brigade 15c KANTONALNI SUD 2. BIČAKČIĆ IRENA NJEMAČKI 061 750 273 72 000 ZENICA ZENICA Dubravački put bb KANTONALNI SUD 032 870 444 3. DAUTBEGOVIĆ DANIJELA NJEMAČKI 72 220 ZAVIDOVIĆI ZENICA 061 713 608 Dr. Mehmeda Spahe KANTONALNI SUD 032 406 618 4. DELIĆ SAMIR 18A/3/8 NJEMAČKI ZENICA 061 788 949 72 000 ZENICA Abdurahmana Mešića 16 KANTONALNI SUD 5. HADŽISMAJLOVIĆ AIDA NJEMAČKI 74 260 TEŠANJ ZENICA Juraja Neidharta 24 KANTONALNI SUD 6. HASANICA MEMNUNA NJEMAČKI 061 785 013 72 000 ZENICA ZENICA f. Dedića 90 A KANTONALNI SUD 061 166 896 7. LOKMIĆ NEDŽAD NJEMAČKI 74 250 MAGLAJ ZENICA 032 607 333 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 101 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ARAPSKI JEZIK ZA PODRUČJE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Crnile bb 061 147 648 KANTONALNI SUD 1. ADILOVIĆ ZUHDIJA ARAPSKI ZENICA 032 462 087 ZENICA Gazihusrefbega 5 061 780 425 KANTONALNI SUD 2. MANJGO BELMA ARAPSKI VISOKO 032 736 310 ZENICA SPAHIĆ KASIM 061 750 066 KANTONALNI SUD 3. SPAHIĆ KASIM Armije BiH 8A ARAPSKI 032 463 662 ZENICA ZENICA 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 102 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA TURSKI JEZIK ZA PODRUČJE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Bulevar Kulina Bana 32 KANTONALNI SUD 1. KULAŠIN SELVEDIN 061 306 848 TURSKI ZENICA ZENICA 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 103 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA TALIJANSKI JEZIK ZA PODRUČJE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Armije BiH bb KANTONALNI SUD 1. BEGOVIĆ MELISA 061 780 360 TALIJANSKI ZENICA ZENICA Prve zeničke brigade 15c KANTONALNI SUD 2. BIČAKČIĆ IRENA 061 750 273 TALIJANSKI ZENICA ZENICA Naselje Luke 4 KANTONALNI SUD 3. DŽAFIĆ VILDANA 061 477 602 TALIJANSKI VISOKO ZENICA Globarica bb KANTONALNI SUD 4. ILIĆ IVANA 063 902 782 TALIJANSKI 72 230 ŽEPČE ZENICA Šehidska 19 KANTONALNI SUD 5. LUKAČEVIĆ SELMA 061 862 107 TALIJANSKI BREZA ZENICA Crkvice 25 B KANTONALNI SUD 6. MUSTAJBEGOVIĆ ALMA 061 162 232 TALIJANSKI ZENICA ZENICA Crkvice 37 KANTONALNI SUD 7. RISTANOVIĆ TATJANA 061 781 477 TALIJANSKI ZENICA ZENICA 19. novembra/studenoga 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 104 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA UKRAJINSKI JEZIK ZA PODRUČJE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Željezno polje bb. 061 959 296 KANTONALNI SUD 1. HAJDAREVIĆ MUJO UKRAJINSKI Žepče 032 670 749 ZENICA 4. decembra/prosinca 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 105 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE TUZLANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Ritašići bb KANTONALNI SUD 1. ABBAS SAMER 061 845 735 ENGLESKI 75320 GRAČANICA TUZLA 035 281 469 Albina Herljevića 9 KANTONALNI SUD 2. 061 720 207 ENGLESKI ANIĆ ALMA 75 000 TUZLA TUZLA 061 720 226 R. Perića D-7 061 286 526 KANTONALNI SUD 3. BABOVIĆ AIDA ENGLESKI 75 300 LUKAVAC 035 555 495 TUZLA Novo Naselje 69 75 000 KANTONALNI SUD 4. DELIBEGOVIĆ DŽANIĆ NIHADA 061 738 890 ENGLESKI TUZLA TUZLA Rudarska 73 KANTONALNI SUD 5. DORIĆ ASMIR 061 296 391 ENGLESKI 75000 TUZLA TUZLA Aleja alije Izetbegovića 31 KANTONALNI SUD 6. DŽAMBIĆ NADINA 061 665 550 ENGLESKI TUZLA TUZLA Armije BiH 2 KANTONALNI SUD 7. DŽANIĆ MIRZA 061 296 641 ENGLESKI TUZLA TUZLA HADŽIAHMETOVIĆ-JURIDA Rudarska 53 KANTONALNI SUD 8. 061 735 473 ENGLESKI SANEL VIII-30 TUZLA TUZLA Petra Kočića 3 KANTONALNI SUD 9. HANIĆ JASMINA 061 844 940 ENGLESKI TUZLA TUZLA Ismeta Mujezinovića 5/15 061 549 941 KANTONALNI SUD 10. HUSANOVIĆ VIDOSAVA ENGLESKI TUZLA 035 256 065 TUZLA Redžepa ef. Muminhodžića 061 952 503 KANTONALNI SUD 11. IBRAHIMAGIĆ DEAN ENGLESKI 1/20 75 300 LUKAVAC 035 550 572 TUZLA Armije BiH broj 10 035 266 449 KANTONALNI SUD 12. Dr. sc. IMAMOVIĆ ADISA ENGLESKI TUZLA 061 734 434 TUZLA Vrapče 37 KANTONALNI SUD 13. JAGANJAC AMRA TUZLA 061 733 229 ENGLESKI TUZLA Grabovica do broja 13 035 272 524 KANTONALNI SUD 14. JOGUNČIĆ ALISA ENGLESKI TUZLA 061 721 300 TUZLA Tomislava Ramljaka 39 KANTONALNI SUD 15. KEŠETOVIĆ SELMA 061 424 853 ENGLESKI TUZLA TUZLA Bosne Srebrene 97 035 227 635 KANTONALNI SUD 16. KURT MERSIJA ENGLESKI TUZLA 061 562 557 TUZLA Alije Izetbegovića 37 061 729 878 KANTONALNI SUD 17. PAVLOVIĆ TANJA ENGLESKI 75 270 ŽIVINICE 035 772 803 TUZLA Ismeta Mujezinovića 32 035 270 735 KANTONALNI SUD 18. PUČIĆ EDINA ENGLESKI TUZLA 061 135 786 TUZLA Redžepa ef. Muminhodžića 035 550 510 KANTONALNI SUD 19. REŠIDBEGOVIĆ BAKIR ENGLESKI 10 75 300 LUKAVAC 061 728 006 TUZLA Stupine B3/II 061 735 117 KANTONALNI SUD 20. SMAJIĆ MARTIĆ EMINA ENGLESKI TUZLA 035 256 293 TUZLA Armije BiH 29 KANTONALNI SUD 21. ŠABOVIĆ ISMAR 061 104 222 ENGLESKI 75 000 TUZLA TUZLA Albina Herljevića 1 KANTONALNI SUD 22. TRIPIĆ GORDANA 061 180 287 ENGLESKI 75300 LUKAVAC TUZLA 16. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 106 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE TUZLANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFON: broj Ritašići bb. KANTONALNI SUD 035 702 319 1. BAJRAKTAREVIĆ SELMA 75320 GRAČANICA NJEMAČKI TUZLA 061 879 502 Maka Dizdara 44 KANTONALNI SUD 035 257 017 2. HASKOVIĆ ZDENKA NJEMAČKI 75 000 TUZLA TUZLA 061 730 789 KANTONALNI SUD 3. Prof. dr. HRUSTIĆ MELIHA Stupine B-9/III-15 NJEMAČKI 061 738 526 TUZLA 25. novembra 3 D/3 KANTONALNI SUD 4. KUDIĆ NADŽIDA NJEMAČKI 061 134 837 75 270 ŽIVINICE TUZLA Blagoja Parovića 11 KANTONALNI SUD 035 272 350 5. MUHAREMAGIĆ ERVINA NJEMAČKI 75 000 TUZLA TUZLA 061 653 476 Derviša Sušića KANTONALNI SUD Lamela 2/1 6. MUJKIĆ FADILA TUZLA NJEMAČKI 035 553 897 75 300 LUKAVAC Bistaračka 18 KANTONALNI SUD 7. OMERDIĆ ADEM NJEMAČKI 035 257 437 75 300 LUKAVAC TUZLA Šići 128 KANTONALNI SUD 061 958 392 8. SULJIĆ GORDANA NJEMAČKI 75 000 TUZLA TUZLA 035 215 511 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 107 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA FRANCUSKI JEZIK ZA PODRUČJE TUZLANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Stupine B-9/III-15 KANTONALNI SUD 1. Dr. sci. MELIHA HRUSTIĆ 061 738 526 FRANCUSKI TUZLA TUZLA Rudarska 15/II KANTONALNI SUD 2. SELMA TOBUDIĆ 061 149 148 FRANCUSKI TUZLA TUZLA 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 108 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ARAPSKI JEZIK ZA PODRUČJE TUZLANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj 062 288 300 KANTONALNI SUD 1. EL-ADASI MAJID Krečanska 9 TUZLA ARAPSKI 035 281 021 TUZLA 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 109 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA TURSKI JEZIK ZA PODRUČJE TUZLANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Zlatnih ljiljana 77 062 202 688 KANTONALNI SUD 1. ČAMDŽIĆ DENIS TURSKI GRAČANICA 035 796 382 TUZLA Podgorje bb. KANTONALNI SUD 2. TURANOVIĆ MIRSAD 061 649 776 TURSKI BANOVIĆI TUZLA Kotoruša bb KANTONALNI SUD 3. ŽUNIĆ NADIRA 061 300 824 TURSKI GRAČANICA TUZLA 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 110 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Branilaca grada 118 KANTONALNI SUD 1. BIBER SENAD 036 723 334 ENGLESKI 88 420 KONJIC MOSTAR 036 557 720 Gojka Vukovića 71 KANTONALNI SUD 2. BULJKO ZLATAN 036 557 721 (fax) ENGLESKI 88 104 MOSTAR MOSTAR 061 760 689 Husnije Repca 7/II 061 220 108 KANTONALNI SUD 3. ĆEMALOVIĆ SANJA ENGLESKI 88 000 MOSTAR 036 580 573 MOSTAR Kralja Petra Krešimira 036 328 182 KANTONALNI SUD 4. DANKIĆ IZABELA IV-8A 88 000 MOSTAR 063 315 566 MOSTAR ENGLESKI Gojka Vukovića 100 036 578 315 KANTONALNI SUD 5. KALTAK BOŽENA ENGLESKI MOSTAR 061 483 550 MOSTAR Dr. Ante Starčevića 54 063 463 838 KANTONALNI SUD 6. KRALJEVIĆ JOZO ENGLESKI 88 000 MOSTAR 036 348 238 MOSTAR Kralja Tomislava 19 KANTONALNI SUD 7. MUSA MARIO 063 708 857 ENGLESKI 88 000 MOSTAR MOSTAR Maršala Tita 82/d/II 062 164 652 KANTONALNI SUD 8. PAVLOVIĆ DRAGI ENGLESKI 88 000 MOSTAR 036 551 206 MOSTAR 061 209 558 KANTONALNI SUD 9. SIMIĆ MAJA BNR 23/8 88 000 MOSTAR ENGLESKI 036 580 304 MOSTAR Zgrada H1 063 434 308 KANTONALNI SUD 10. SIVRIĆ MARIJANA ENGLESKI 88 260 ČITLUK 036 642 248 MOSTAR Ante Starčevića broj 56/01 KANTONALNI SUD 11. STIPIĆ-KOMADINA KATARINA 063 316 306 88 000 MOSTAR MOSTAR ENGLESKI Kneza M.V. Humskog 33, 88 KANTONALNI SUD 12. ŠIMUNOVIĆ JADRANKA 036 331 335 000 MOSTAR MOSTAR ENGLESKI Kralja Tvrtka 13 KANTONALNI SUD 13. VLAŠIĆ ANITA 063 319 429 ENGLESKI 88 000 MOSTAR MOSTAR 17. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 111 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFON: broj Rumboci 163 KANTONALNI SUD 1. FRANJIĆ MARA NJEMAČKI 063 845 495 88 440 PROZOR -RAMA MOSTAR Vrapčići bb KANTONALNI SUD 036 582 673 2. HAMZIĆ AZRA NJEMAČKI 88 000 MOSTAR MOSTAR 061 808 140 Blajburških žrtava 9a KANTONALNI SUD 036 347 035 3. KRVAVAC IVANKA NJEMAČKI 88 000 MOSTAR MOSTAR 063 348 900 Kralja Tomislava II broj 61 KANTONALNI SUD 036 312 410 4. MARIĆ TIHOMIR NJEMAČKI 88 000 MOSTAR MOSTAR 063 449 088 Akademika Ivana Zovke 036 331 940 5. MARINČIĆ SENKA KANTONALNI SUD 10/12 88000 MOSTAR NJEMAČKI 063 894 754 MOSTAR Rudarska b.b. zgrada "F" KANTONALNI SUD 036 644 198 6. PEHAR ANKA NJEMAČKI 88 260 ČITLUK MOSTAR 063 383 610 Zagrebačka 1a 88 000 KANTONALNI SUD 063 318 491 7. PETROVIĆ IVICA NJEMAČKI MOSTAR MOSTAR 036 332 683 KANTONALNI SUD 036 580 304 8. SIMIĆ ENISA BNR 23/B 88 000 MOSTAR NJEMAČKI MOSTAR 061 221 285 Kardinala Stepinca 18 88 KANTONALNI SUD 9. VLAHO MIRJANA NJEMAČKI 063 311 186 000 MOSTAR MOSTAR Kneza Trpimira bb KANTONALNI SUD 10. VRLJIĆ KAROLINA NJEMAČKI 063 920 022 88 000 MOSTAR MOSTAR Ak. Ivana Zovke 14/II 88000 KANTONALNI SUD 11. ZELJKO-ZUBAC RUŽICA NJEMAČKI 063 316 293 MOSTAR MOSTAR 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 112 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA FRANCUSKI JEZIK ZA PODRUČJE HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Kolonija K-40 KONJIC 061 343 271 KANTONALNI SUD 1. BEGTAŠEVIĆ SADETA FRANCUSKI 036 725 583 MOSTAR Kočine 142 MOSTAR KANTONALNI SUD 2. GOLOŠ NIZAMA 061 760 679 FRANCUSKI MOSTAR 063 313 402 KANTONALNI SUD 3. JURČEVIĆ-ČERKEZ DAVORKA Kralja Tvrtka 6 MOSTAR FRANCUSKI 036 318 480 MOSTAR Dr. Ante Starčevića 50 063 319 445 KANTONALNI SUD 4. LASIĆ JADRANKA FRANCUSKI MOSTAR 036 348 163 MOSTAR Hasana Zahirovića Lace 20 KANTONALNI SUD 5. ZVONIĆ ZIJADA FRANCUSKI MOSTAR 061 528 322 MOSTAR 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 113 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA RUSKI JEZIK ZA PODRUČJE HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj KANTONALNI SUD 1. GOLOŠ ĐENANA Stjepana Radića 48 061 198 211 036 310 855 RUSKI MOSTAR 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 114 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE UNSKO-SANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON JEZIK broj Naselje 17. VKB. 10/7 061 924 442 1. BOTIĆ ŠAHZA ENGLESKI 79 260 SANSKI MOST 037 686 235 Mehmeda Mujezinovića 11 2. HALILOVIĆ ERNES ENGLESKI 77 000 BIHAĆ 061 418 771 3. KAJDIĆ DENIS Mehmeda Mujezinovića 11 77 000 BIHAĆ ENGLESKI 061 755 911 Ivana F. Jukića bb 061 786 781 4. KOZLICA ARJANA ENGLESKI 77 000 BIHAĆ 037 312 480 5. MAŽAR EMILIJA Irfana Ljubijankića 166, 77 000 BIHAĆ 061 602 681 ENGLESKI Bulevar V Korpusa 34, 6. MIDŽAN GORDANA ENGLESKI 79 260 SANSKI MOST Otočkih heroja bb 061 866 454 7. MUJKIĆ ADMIRA ENGLESKI 77 244 OTOKA BOSANSKA 037 477 157 Patriotske lige BiH 15 8. OMANOVIĆ IBRAHIM 037 514 123 ENGLESKI 77 220 CAZIN OSMANAGIĆ AZRA 17. VKB 52/3 broj 1 9. 061 752 755 ENGLESKI 79 260 SANSKI MOST 10. RAKOVIĆ ELVIRA II prilaz žrtava fašizma 1 77 000 BIHAĆ 061 394 380 ENGLESKI OZIMICE I L 4/5 11. TALAKIĆ ALMA 061 694 043 ENGLESKI 77 000 BIHAĆ 11. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 115 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE UNSKO-SANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFONI: broj Irfana Ljubijankić II prilaz KANTONALNI SUD 1. BAJRAMOVIĆ JASMINA NJEMAČKI 061 259 408 77 000 BIHAĆ BIHAĆ Muse Ćazima Ćatića 1 KANTONALNI SUD 2. ĆORALIĆ ZRINKA NJEMAČKI 037 223 760 77 000 BIHAĆ BIHAĆ Podgrmeka bb KANTONALNI SUD 3. NJEMAČKI 061 860 197 ĆOSIĆ EDISA 77 240 BOSANSKA KRUPA BIHAĆ Luke B2 KANTONALNI SUD 4. HADŽIĆ ( Mujo ) NIHADA NJEMAČKI 061 489 517 79 280 KLJUČ BIHAĆ Velečevo BB KANTONALNI SUD 5. HADŽIĆ ( Safeta )NIHADA 037 679 099 79 280 KLJUČ BIHAĆ NJEMAČKI Džemala Bijedića 9 KANTONALNI SUD 6. HALILOVIĆ HATA NJEMAČKI 061 394 199 77 000 BIHAĆ BIHAĆ Ćoralići 402 KANTONALNI SUD 7. HANDAGIĆ ISMET NJEMAČKI 061 197 932 77 226 ĆORALIĆI BIHAĆ Novo naselje 54 KANTONALNI SUD 037 691 238 8. HUZEJROVIĆ AMRA NJEMAČKI 79 260 SANSKI MOST BIHAĆ 061 445 577 Bosanska 14 i 9. KAPIĆ HALIL Kulina Bana 2 (Ekonomski KANTONALNI SUD NJEMAČKI 061 737 027 fakultet) Bihać BIHAĆ Midžića mahala 91 KANTONALNI SUD 10. KARABAŠIĆ ŠEJLA NJEMAČKI 061 786 529 77 000 BIHAĆ BIHAĆ ZAVNOBIH-a 18/II/IV KANTONALNI SUD 037 474 194 11. LAGUMDŽIJA ZINETA NJEMAČKI BIHAĆ BIHAĆ 061 155 597 Muse Ćazima Ćatića 4 79 260 KANTONALNI SUD 12. RIZVAN DŽENANA NJEMAČKI 061 767 977 SANSKI MOST BIHAĆ Stari Grad 67 77 224 KANTONALNI SUD 13 ZLATAREVIĆ JASMINA NJEMAČKI 062 149 595 STIJENA BIHAĆ 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 116 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA FRANCUSKI JEZIK ZA PODRUČJE UNSKO-SANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj LUKE B 2 037 663 178 KANTONALNI SUD 1. HADŽIĆ (Muje) NIHADA FRANCUSKI KLJUČ 061 396 830 BIHAĆ Džemala Bijedića 15 KANTONALNI SUD 2. HASANOVIĆ NIHAD 061 479 448 FRANCUSKI BIHAĆ BIHAĆ 061 476 445 Džemala Bijedića 15 KANTONALNI SUD 3. HASANOVIĆ ŠAHA 037 312 489 FRANCUSKI BIHAĆ BIHAĆ 037 312 494 fax 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 117 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE ZAPADNOHERCEGOVAČKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Bana Jelačića 2/4 063 464 850 KANTONALNI SUD GRBEŠIĆ-KOLOBARIĆ TONĆIKA ENGLESKI 1. 88 220 ŠIROKI BRIJEG 039 705 971 ŠIROKI BRIJEG Ružopoljska 8 KANTONALNI SUD 063 317 991 2. JURIĆ DINKO 88 220 ŠIROKI BRIJEG ŠIROKI BRIJEG ENGLESKI 039 705 825 Zvonimirova BB KANTONALNI SUD 3. VASILJ MARIJA 063 401 166 ENGLESKI LJUBUŠKI ŠIROKI BRIJEG Ministar Feliks Vidović, s. r. 118 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE ZAPADNOHERCEGOVAČKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Bartola Kašića BB KANTONALNI SUD 1. BRKIĆ KATA 039 833 641 NJEMAČKI 88 320 LJUBUŠKI ŠIROKI BRIJEG Stjepana Radića 10A 063 368 299 KANTONALNI SUD 2. DRAŠKIĆ DAMIR 88 220 ŠIROKI BRIJEG 039 703 685 ŠIROKI BRIJEG NJEMAČKI Bana Jelačića 2/4 063 464 850 KANTONALNI SUD 3. GRBEŠIĆ-KOLOBARIĆ TONĆIKA 88 220 ŠIROKI BRIJEG 039 705 971 ŠIROKI BRIJEG NJEMAČKI 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 119 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA FRANCUSKI JEZIK ZA PODRUČJE ZAPADNOHERCEGOVAČKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj KANTONALNI SUD 1. MARINKA PEJIĆ 88 345 SOVIĆI 063 462 519 FRANCUSKI ŠIROKI BRIJEG 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 120 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK NA PODRUČJU KANTONA POSAVSKOG Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFONI: broj 063 360 007 Titova 17 76 290 KANTONALNI SUD 031 761 146 1. MADŽAREVIĆ BLAŽ ODŽAK ODŽAK ENGLESKI 031 763 349 17. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 121 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK NA PODRUČJU KANTONA POSAVSKOG Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFONI: broj 063 360 007 Titova 17 76 290 KANTONALNI SUD 031 761 146 1. MADŽAREVIĆ BLAŽ ODŽAK ODŽAK NJEMAČKI 031 763 349 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 122 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE SREDNJOBOSANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Ciglana 1/11 70 230 030 254 422 KANTONALNI SUD 1. BABIĆ BRANKA ENGLESKI BUGOJNO 061 751 903 NOVI TRAVNIK Nević Polje 7 KANTONALNI SUD 2. ČURAK SLAĐANA 061 489 355 ENGLESKI 72 290 NOVI TRAVNIK NOVI TRAVNIK DOBRIĆ SAMIR Donja čaršija 2/13 KANTONALNI SUD 3. 030 791 200 ENGLESKI 72 270 TRAVNIK NOVI TRAVNIK Kaonik 19 KANTONALNI SUD 4. LUKIN JOSIP 063 334 520 ENGLESKI 72 260 BUSOVAČA NOVI TRAVNIK 030 872 178 Gmiljak 21 KANTONALNI SUD 5. FRANJIĆ DRAGO 061 836 118 ENGLESKI 71 250 KISELJAK NOVI TRAVNIK 063 561 764 Terzići I broj 65 061-714-331 KANTONALNI SUD 6. KURBEGOVIĆ EMINA ENGLESKI 70 230 BUGOJNO 030 251 130 NOVI TRAVNIK Konatur, Mali niz III/45 KANTONALNI SUD 7. RADASLIĆ FATIMA 061 786 396 ENGLESKI 72 270 TRAVNIK NOVI TRAVNIK Tabić mahala 36 030 511 138 KANTONALNI SUD 8. ENGLESKI TERZIĆ AIDA 72 270 TRAVNIK 062 290 399 NOVI TRAVNIK 17. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 123 LISTA SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE SREDNJOBOSANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Ivana Meštrovića bb 030 711 966 KANTONALNI SUD 1. ČANČAR DANIELA NJEMAČKI 72 250 VITEZ 062 367 841 TRAVNIK Troska bb KANTONALNI SUD 2. DRLJO SANJA 063 356 814 71 260 KREŠEVO TRAVNIK NJEMAČKI Mehmeda Spahe 5b/11 KANTONALNI SUD 3. DŽAFERAGIĆ JASMINA 030 525 961 72 290 NOVI TRAVNIK TRAVNIK NJEMAČKI Glavica bb 030 496 448 KANTONALNI SUD 4. 70 280 Gornji Vakuf - GALIĆ DRAGANA 063 470 634 TRAVNIK NJEMAČKI Uskoplje Dr. Wagnera broj 6 KANTONALNI SUD 5. HONIĆ MERIMA 030 251 006 70 230 BUGOJNO TRAVNIK NJEMAČKI Džemala Bijedića 2/13 030 265 630 KANTONALNI SUD 6. 70 240 Gornji Vakuf - JONIĆ AMELA 061 760 726 TRAVNIK NJEMAČKI Uskoplje Terzići V/2 062 494 437 KANTONALNI SUD 7. KORJENIĆ EDIN NJEMAČKI 70 230 BUGOJNO 030 256 846 TRAVNIK Gaćice 62 KANTONALNI SUD 8. MATIĆ IVANA 063 373 204 NJEMAČKI 72 250 VITEZ TRAVNIK Derviš ef. Korkuta 52c KANTONALNI SUD 9. ŠABIĆ ARNA 061 287 923 NJEMAČKI 72270 TRAVNIK TRAVNIK Gaj V/77 030 251 949 KANTONALNI SUD 10. VUKADIN DUBRAVKA NJEMAČKI 70 230 BUGOJNO 061 796 828 TRAVNIK 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 124 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA TURSKI JEZIK ZA PODRUČJE SREDNJOBOSANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Kalinska 50/8 062 617 881 KANTONALNI SUD 1. RIZVIĆ ABDULAZIZ TURSKI NOVI TRAVNIK 030 526 305 NOVI TRAVNIK 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 125 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ARAPSKI JEZIK ZA PODRUČJE SREDNJOBOSANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Školska bb. 061 154 577 KANTONALNI SUD 1. ADILOVIĆ AHMED ARAPSKI TRAVNIK 030 511 628 NOVI TRAVNIK Donja mahala II D 061 455 500 KANTONALNI SUD 2. INDŽIĆ SALIH ARAPSKI TRAVNIK 030 253 484 NOVI TRAVNIK 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 126 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA FRANCUSKI JEZIK ZA PODRUČJE SREDNJOBOSANSKOG KANTONA Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Kralja Tvrtka 120 030 717 626 KANTONALNI SUD 1. VLATKA DRUŽIĆ-STRUKAR FRANCUSKI 72 250 VITEZ 063 366 128 NOVI TRAVNIK Kraljice mira 21 030 870 430 KANTONALNI SUD 2. REBERŠAK-PERIĆ SNJEŽANA FRANCUSKI 71 250 KISELJAK 063 337 893 NOVI TRAVNIK 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 127 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ENGLESKI JEZIK ZA PODRUČJE KANTONA SARAJEVO Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Brčanska 17/XVI KANTONALNI SUD 1. ABDULAHAGIĆ AZRA 033 561 116 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Jukićeva 124/7 KANTONALNI SUD 2. ADŽANELA ARDIAN 061 861 188 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Skendera Kulenović 21 061/ 199 109 KANTONALNI SUD 3. AGANOVIĆ - MUŠINOVIĆ IZETA ENGLESKI VOGOŠĆA 033/ 432 147 SARAJEVO Kolodvorska 7/8 KANTONALNI SUD 4. ALIKALFIĆ TERZIĆ MIRELA 061 522 454 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Krste Hegedušića 110 KANTONALNI SUD 5. ALJOVIĆ VILDANA 061 487 478 ENGLESKI 71210 ILIDŽA SARAJEVO Bolnička 15/I KANTONALNI SUD 6. ARIFHODŽIĆ VESNA 061/ 209 591 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Hakije Kulenovića 34/149 KANTONALNI SUD 7. ARSLANAGIĆ DŽEVAHIRA 061/ 161 229 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Brčanska 7 061/ 781 562 KANTONALNI SUD 8. AVDIĆ SMAIL ENGLESKI SARAJEVO 033 643 510 SARAJEVO BABIĆ-GOLUBOVIĆ Josipa Slavenskog 4 KANTONALNI SUD 9. 061 217 860 ENGLESKI ALEKSANDRA SARAJEVO SARAJEVO Alipašina ulica 23/3 061/ 171 341 KANTONALNI SUD 10. BAJGORIĆ ALDEN ENGLESKI SARAJEVO 033 440 467 SARAJEVO Logavina 26 061 223 043 KANTONALNI SUD 11. BANJAC BRANISLAV ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Tešanjska 1 061/ 220 322 KANTONALNI SUD 12. BANJAC JASMINKA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 212 223 SARAJEVO Omladinskih radnih KANTONALNI SUD 13. brigada 5/5 061/ 100 524 ENGLESKI BEGIĆ ELVEDINA SARAJEVO SARAJEVO Grada Bakua 2 KANTONALNI SUD 14. BEHMEN VOLODER AMELA 061/ 244 944 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Senada Mandića Dende 3/3 KANTONALNI SUD 15. 061/ 781 166 ENGLESKI BEVRNJA DINKA SARAJEVO SARAJEVO Aziza Sokolića 6 061 158 718 KANTONALNI SUD 16. BIBEROVIĆ EMINA ENGLESKI SARAJEVO 033 466 532 SARAJEVO Sagrdžije 43 061/ 239 157 KANTONALNI SUD 17. BIČAKČIĆ NERMANA ENGLESKI SARAJEVO 033 239 157 SARAJEVO Trg solidarnosti 1/III 033/ 469 221 KANTONALNI SUD 18. BJELOŠ BRANKICA ENGLESKI S A RA J E V O 061/ 217 877 SARAJEVO Geteova 12 061/ 723 824 KANTONALNI SUD 19. BOŠNJAK IVICA ENGLESKI SARAJEVO 033 760 087 SARAJEVO Koste Hermana 9 KANTONALNI SUD 20. CRNKIĆ JASMINKA 061/ 196 400 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Jezero 5 KANTONALNI SUD 21. ČABRILO GORDANA 061/ 107 282 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Antuna Hangija 64 061/ 256 558 KANTONALNI SUD 22. ČENGIĆ JASMINKA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 213 065 SARAJEVO Braće Tokovića 28 061/ 211 845 KANTONALNI SUD 23. ČOHADŽIĆ AMELA ENGLESKI ILIDŽA 033/ 513 367 SARAJEVO Gornji Velešići 82 KANTONALNI SUD 24. ČOMOR ALMIR 061/ 220 721 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO 1, Lava Tolstoja 033/ 465 958 KANTONALNI SUD 25. ĆOSIĆ JASMINA ENGLESKI SARAJEVO 062/ 612 399 SARAJEVO KANTONALNI SUD 26. DAZDAREVIĆ SANJA Ivanjska 17, SARAJEVO 061/ 174 270 ENGLESKI SARAJEVO Maršala Tita 1 061/ 890 323 KANTONALNI SUD 27. DELIJA MENSUR ENGLESKI SARAJEVO 033 619 679 SARAJEVO Safeta Pašalića 14 061/ 500 535 KANTONALNI SUD 28. DIZDAREVIĆ MURAT ENGLESKI SARAJEVO 033 217 723 SARAJEVO Aleje Bosne Srebrene 88 29. SARAJEVO KANTONALNI SUD DŽAJIĆ MERSIHA 061/ 257 486 ENGLESKI SARAJEVO Bolnička 34 KANTONALNI SUD 30. DŽIGAL HASIBA 061/351 904 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Husrefa Redžića 17/III 061/ 220 096 KANTONALNI SUD 31. DŽUBUR ULFIJA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 445 747 SARAJEVO Kranjčevićeva 21 KANTONALNI SUD 32. ĐAPIĆ VERA 061/ 134 976 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Dejzina Bikića bb Lamela 033 243 029 KANTONALNI SUD 33. ELEZOVIĆ STAŠA ENGLESKI 13 SARAJEVO 061 686 091 SARAJEVO Pod hridom 9 KANTONALNI SUD 34. EMINOVIĆ ENSAR 061 171 971 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO 061/ 304 112 Muse Ćazima Ćatića 31/III KANTONALNI SUD 35. 061/ 161 360 ENGLESKI ERKOČEVIĆ MERIMA SARAJEVO SARAJEVO 033/ 232 460 KANTONALNI SUD 36. FESTIĆ SULEJMAN Džidžikovac 19 061 533 935 ENGLESKI SARAJEVO 061/ 181 330 KANTONALNI SUD 37. FESTIĆ - BERBEROVIĆ ELMINA Ćemerlina 7/III ENGLESKI 033/ 232 455 SARAJEVO Džemala Bijedića 88 KANTONALNI SUD 38. FETAHAGIĆ SEAD 061 745 758 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Zmaja od Bosne 36 KANTONALNI SUD 39. GALIJAŠEVIĆ JASMINA 061 703 658 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Maršala Tita 33 061/ 145 603 KANTONALNI SUD 40. GRATZ DENNIS ENGLESKI SARAJEVO 033 668 372 SARAJEVO Branislava Đurđeva 18 KANTONALNI SUD 41. GRŽIĆ VESNA 061 191 945 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Merhemića trg 1 061 213 701 KANTONALNI SUD 42. HADŽIĆ AIDA ENGLESKI SARAJEVO 033 200 257 SARAJEVO Tešanjska 3/III KANTONALNI SUD 43. HADŽIĆ KADIRA 033 209 159 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Aleja lipa 33 061/ 431 848 KANTONALNI SUD 44. HADŽOVIĆ JASMINA ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Titova 1/III KANTONALNI SUD 45. HAKIREVIĆ SELMA 061 356 477 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Hamdije Kreševljakovića 061/ 209 074 KANTONALNI SUD 46. 61/5 HALEBIĆ AIDA 033/ 203 634 SARAJEVO ENGLESKI SARAJEVO Džamijska 21 KANTONALNI SUD 47. HALITOVIĆ HANA 061 822 832 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Trg solidarnosti 39/5 KANTONALNI SUD 48. HAMIDOVIĆ ESAD 061 283 458 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Antuna Branka Šimića 4 KANTONALNI SUD 49. HRAPOVIĆ SELMA 061/ 194 738 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Karpuzova 14 KANTONALNI SUD 50. HRELJA HASEČIĆ DŽENITA 061 215 611 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Kemala Kapetanovića 5 KANTONALNI SUD 51. HUSIKA EMINA 061 867 407 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Azize Šaćirbegović 122 KANTONALNI SUD 52. IMAMOVIĆ BOJANA 061/ 749 386 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Franca Lehara 1 061 218 714 KANTONALNI SUD 53. ISOVIĆ - OPERTA AMRA ENGLESKI SARAJEVO 033 219 822 SARAJEVO Pod bedemom 10 KANTONALNI SUD 54. JAŽIĆ RENATA 061/ 165 271 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO JOVIČIĆ - HADŽIAHMETOVIĆ Kralja Tvrtka 7 KANTONALNI SUD 55. 061 202 285 ENGLESKI DIJANA SARAJEVO SARAJEVO Himze Polovine 51 061/ 267 138 KANTONALNI SUD 56. JOVIČIĆ MIRJANA ENGLESKI SARAJEVO 033 201 702 SARAJEVO Alipašina ulica 87 061/ 214 402 KANTONALNI SUD 57. JUZBAŠIĆ MEJRA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 442 768 SARAJEVO Zmaja od Bosne 24 KANTONALNI SUD 58. KADIĆ ELMA 061/ 189 874 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Turbe 13 KANTONALNI SUD 59. KAKNJO AMINA 061/ 399 905 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Avde Hume 15 KANTONALNI SUD 60. KALEMBER IVANA 061/ 212 835 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Merzuka Feriza 68 033 431 140 KANTONALNI SUD 61. KAPETANOVIĆ SANJA ENGLESKI VOGOŠĆA 061 547 020 SARAJEVO Miroslava Krleže 8 KANTONALNI SUD 62. KAPIDŽIĆ ALMIJA 061 222 452 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Juraja Najtharta 13 KANTONALNI SUD 63. KARAĐINOVIĆ NINA 061 207 752 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Kunovska 3 KANTONALNI SUD 64. KARAHASANOVIĆ EDINA 061/ 827 998 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Gorica 26 KANTONALNI SUD 65. KARAULA JASNA 061/ 209 658 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Skenderija 42 KANTONALNI SUD 66. KAROVIĆ - ŠEHOVIĆ SUADA ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Sepetarevac 36 KANTONALNI SUD 67. KOLAK - LONČAREVIĆ IRENA 061/ 866 220 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Kulovića 2 KANTONALNI SUD 68. KONJHODŽIĆ EMIRA 033/ 218 875 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Ferde Hauptmana 6 061/ 252 294 KANTONALNI SUD 69. KRILIĆ ŠEFIKA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 659 133 SARAJEVO Grbavička 62 KANTONALNI SUD 70. KRSMANOVIĆ-ŠEŠUM LJILJANA 061 210 126 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Franca Prešerna 10 033 467 082 KANTONALNI SUD 71. KUBUROVIĆ INES ENGLESKI SARAJEVO 062 327 284 SARAJEVO KUKULJAC DŽENATA Velika avlija 12 (Baščaršija) 061 139 959 KANTONALNI SUD 72. ENGLESKI SARAJEVO 033 238 311 SARAJEVO Kolodvorska 13 KANTONALNI SUD 73. KULAGLIĆ SAMIR 061/ 145 505 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Prijepoljčeva 5 061/ 170 246 KANTONALNI SUD 74. KURTOVIĆ AMELA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 531 119 SARAJEVO Avde Smajlovića 19 KANTONALNI SUD 75. LISICA LARISA 061 109 536 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Himze Polovine 3 KANTONALNI SUD 76. LUČIĆ NIKOLINA 061 211 904 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO BAKAREVIĆA 1 KANTONALNI SUD 77. LJUBUNČIĆ ALE 061/ 268 604 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO 033 533 433 KANTONALNI SUD 78. MAHMUTOVIĆ JASMINA Brčanska 16, SARAJEVO ENGLESKI 061 137 988 SARAJEVO Mehmeda Spahe 26 KANTONALNI SUD 79. (kancelarija Marić) MARIĆ OGNJENKA 033/ 566 700 SARAJEVO ENGLESKI SARAJEVO Envera Šehovića 11 KANTONALNI SUD 80. MEŠANOVIĆ ALMEDINA 061/ 172 531 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Gandijeva 10/4, KANTONALNI SUD 81. MIČIĆ VANJA 061 269 939 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO La Benevolencija 2 061/ 133 904 KANTONALNI SUD 82. MILOVIĆ-HALILOVIĆ JAMILA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 210 131 SARAJEVO Muftije Džabića 4/3 KANTONALNI SUD 83. MIRVIĆ ALMA 061 482 487 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Avde Smajlovića 33 KANTONALNI SUD 84. MITROVIĆ SRĐAN 061 856 371 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Grbavička 82 KANTONALNI SUD 85. MRGAN -SLIPIČEVIĆ ALMA 061/ 271 504 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Grbavička 23 KANTONALNI SUD 86. MUJEZINOVIĆ AIDA 061 818 861 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Behdžeta Mutevelića 111 KANTONALNI SUD 87. MULABDIĆ ESAD 061 290 456 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Jošanička 68 KANTONALNI SUD 88. NAMGALIJA DŽENITA 061/ 135 643 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Grbavička 14 C KANTONALNI SUD 89. NERETLJAK EDINA 061/ 139 751 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Kolodvorska 13 KANTONALNI SUD 90. OKIČIĆ MELISA 061 881 748 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Azize Šaćirbegović bb. P-7 KANTONALNI SUD 91. OMERBAŠIĆ MENSUR (Robot poslovni centar) 061 251 142 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Grbavička 24/4 KANTONALNI SUD 92. OMEROVIĆ ENIS 061 725 771 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Patriotske lige 50 KANTONALNI SUD 93. OSMANOVIĆ BJANKA 061 309 122 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Koševo 17 061/ 211 812 KANTONALNI SUD 94. PAŠALIĆ ORHAN ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Paromlinska 19 KANTONALNI SUD 95. PAŠALIĆ-HALEP EDITA 061/ 347 366 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Behdžeta Mutevelića 107 061/ 183 224 KANTONALNI SUD 96. PAŠEFENDIĆ ADNAN ENGLESKI SARAJEVO 033/ 618 390 SARAJEVO Azize Šaćirbegović 82/II KANTONALNI SUD 97. SARAJEVO 061 / 206 895 PAŠIĆ AMELA SARAJEVO ENGLESKI Antuna Hangija 15 033/ 665 437 KANTONALNI SUD 98. PAŠIĆ ŠEJLA ENGLESKI SARAJEVO 061/ 803 308 SARAJEVO Tešanjska 5 KANTONALNI SUD 99. PERKOVIĆ SLAVENKA 061 530 346 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Avde Jabučice 5 KANTONALNI SUD 100. PLANIĆ IZO 061 103 049 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Tvrdica 24 KANTONALNI SUD 101. POPOVAC SABINA 061/ 234 005 ENGLESKI HRASNICA SARAJEVO Grbavička 35 KANTONALNI SUD 102. PROTIĆ IRENA 061 160 324 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Grbavička 4A KANTONALNI SUD 103. RAJAK - ČOLAKOVIĆ ALISA 061 355 486 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Trg nezavisnosti 3 061/ 519 602 KANTONALNI SUD 104. RAMADANOVIĆ BRANKA ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Maršala Tita 21 KANTONALNI SUD 105. RAŠIDAGIĆ EŠREF KENAN 061/ 159 868 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Džemala Bijedića 21 061/ 215 087 KANTONALNI SUD 106. RAŠOVIĆ LEJLA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 647 477 SARAJEVO Miščina 21 033 531 467 KANTONALNI SUD 107. RIĐANOVIĆ DERVIŠ-IZET ENGLESKI SARAJEVO 061 182 135 SARAJEVO Josipa Vancaša 20 KANTONALNI SUD 108. RIZVANBEGOVIĆ ELHARUNA 061/ 171 354 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Zagrebačka 77 KANTONALNI SUD 109. RONČEVIĆ HASAN 061/ 100 359 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Hiseta 15/III 061 222 668 KANTONALNI SUD 110. SKALIČ ROMAN ENGLESKI SARAJEVO 033 703 727 SARAJEVO Brezanska do 26 KANTONALNI SUD 111. SLATINA MEDIHA 061/ 167 238 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Sime Milutinovića Sarajlije KANTONALNI SUD 112. SOFIĆ VESNA 061/ 213 729 ENGLESKI 1 SARAJEVO SARAJEVO Oslobodilaca Sarajeva 15 061/ 491 501 KANTONALNI SUD 113. STANOJEVIĆ SANJA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 470 276 SARAJEVO Ismeta Mujezinovića 6/7 KANTONALNI SUD 114. SULJIĆ VESNA 061 927 863 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO KANTONALNI SUD 115. ŠABANOVIĆ ALDIJANA Grbavička 6/7 SARAJEVO 061 553 388 ENGLESKI SARAJEVO Armaganuša 39/2 061/ 255 721 KANTONALNI SUD 116. ŠABETA ALMA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 209 233 SARAJEVO Trg djece Dobrinje 13 KANTONALNI SUD 117. ŠAHINAGIĆ MAIDA 061 257 917 ENGLESKI SARJAEVO SARAJEVO Trg Barcelone 3/2 KANTONALNI SUD 118. ŠARANOVIĆ NAĐA 061/ 430 407 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Alojza Benca2/17 061 792 739 KANTONALNI SUD 119. ŠETA ĐERMANA ENGLESKI SARAJEVO 033 526 080 SARAJEVO Sulejmana Filipovića 6/I KANTONALNI SUD 120. ŠETA SANDA 061 214 109 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Hamze Orlovića 3 KANTONALNI SUD 121. ŠETA ŠUAJB 061/ 139 428 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Trg heroja 16 KANTONALNI SUD 122. ŠKRELIĆ NADA 061 899 797 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Vrbovska 4 KANTONALNI SUD 123. ŠUPIĆ ELMEDIN 061/ 183 179 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Lukavička cesta 7 KANTONALNI SUD 124. TABAKOVIĆ AMRA 061 719 068 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Halilbašića 28 KANTONALNI SUD 125. TABAKOVIĆ LEJLA 061 349 426 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO TOKIĆ DIJANA Husrefa Redžića 18 KANTONALNI SUD 126. 061 100 324 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Koševo 36, KANTONALNI SUD 127. TRKIĆ NAIDA 061 108 144 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Olimpijska 12/30 KANTONALNI SUD 128. TULIĆ-ORUČ AIDA 061 182 023 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Trg heroja 15 KANTONALNI SUD 129. VALENTA DANIELA 061/ 827 796 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO VANJEK DEJAN Geteova 5 KANTONALNI SUD 130. 061/ 136 485 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Esada Pašalića 1 061/ 788 312 KANTONALNI SUD 131. VRAČAR SLAVIŠA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 457 343 SARAJEVO Topal Osman-paše 26 KANTONALNI SUD 132. VUKADINOVIĆ SNEŽANA 061/ 225 651 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Bardakčije 28 KANTONALNI SUD 133. ZAIMOVIĆ SELVER 061 784 301 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Semira Frašte 5/X 061/ 135 124 KANTONALNI SUD 134. ZATEGIĆ SABINA ENGLESKI SARAJEVO 033 546 739 SARAJEVO KANTONALNI SUD 135. ZEČEVIĆ-JAKIĆ AZRA Bosanska 14 SARAJEVO 061/ 192 071 ENGLESKI SARAJEVO Hamze Orlovića 9 KANTONALNI SUD 136. ZUBČEVIĆ AMELA 061 143 287 ENGLESKI SARAJEVO SARAJEVO Semira Frašte 5/9 061/ 210 405 KANTONALNI SUD 137. ŽIGA IRMA ENGLESKI SARAJEVO 033/ 470 871 SARAJEVO 17. marta/ožujka 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 128 LISTA SUDSKIH TUMAČA ZA NJEMAČKI JEZIK ZA PODRUČJE KANTONA SARAJEVO Red. PREZIME I IME ADRESA SUD JEZIK TELEFONI: broj Trg grada Prato 24 KANTONALNI SUD 061 512 208 1. ABDURAHMANOVIĆ ALMA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 033 468 697 Vinka Šamarlića 3/I KANTONALNI SUD 061 323 997 2. ADEMOVIĆ SANELA NJEMAČKI 71 210 ILIDŽA SARAJEVO 033 624 180 Aleja lipa 58 KANTONALNI SUD 061 278 991 3. AHMOVIĆ RAZIJA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 533 429 Behdžeta Mutevelića 16 KANTONALNI SUD 4. ALISPAHIĆ JASMINA NJEMAČKI 061 834 001 71 000 SARAJEVO SARAJEVO ATAJIĆ RAMO Save Skarića-Zembilja 3 71 KANTONALNI SUD 033 220 964 5. 000 SARAJEVO SARAJEVO NJEMAČKI 061 491 601 Kranjčevićeva 15/2 KANTONALNI SUD 061 862 374 6. AVDAGIĆ LEJLA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 200 546 Džemala Bijedića 82 71000 KANTONALNI SUD 7. BARAKOVAC BERINA NJEMAČKI 061 818 444 SARAJEVO SARAJEVO Antuna Branka Šimića 19 KANTONALNI SUD 8. BEŠLIĆ NERMIN NJEMAČKI 061 268 055 71000 SARAJEVO SARAJEVO Hamdije Čemerlića 45 71000 KANTONALNI SUD 062 940 067 9. BJELIĆ RADMILA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 033 642 857 Josipa Vancaša 21 71000 KANTONALNI SUD 061 888 392 10. BOBAN TEA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 033 222 823 Grbavička 95/VI KANTONALNI SUD 11. DEDIĆ HODA NJEMAČKI 061 862 467 71000 SARAJEVO SARAJEVO Aleja lipa 54 KANTONALNI SUD 061 431 817 12. DURATBEGOVIĆ ALMA NJEMAČKI 71000 SARAJEVO SARAJEVO 033 661 633 Husrefa Redžića 10/III 71000 KANTONALNI SUD 13. DŽIHANOVIĆ-GRATZ SELMA NJEMAČKI 061 173 336 SARAJEVO SARAJEVO Antuna Hangija 73 KANTONALNI SUD 061 793 842 14. DŽANANOVIĆ DŽEMILAMNA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 667 341 Grbavička 21 71000 KANTONALNI SUD 15. DŽANKO MINKA NJEMAČKI 033 619 867 SARAJEVO SARAJEVO Maršala Tita 33 KANTONALNI SUD 033 668 372 16. GRATZ DENNIS NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 061 267 302 Kotromanića 44 71000 KANTONALNI SUD 033 208 088 17. GRĐIĆ VESNA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 061 215 158 Koševo 22 V/26 KANTONALNI SUD 061 019 118 18. GRGIĆ-STOJANOVIĆ LJILJA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 063 474 384 Urijan Dedina 87 KANTONALNI SUD 061 147 270 19. HADŽIĆ IZETA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 219 353 Branilaca Vijenca 7 do KANTONALNI SUD 20. HODŽIĆ KENITA NJEMAČKI 061 751 276 VOGOŠĆA SARAJEVO Pod bedemom 10 KANTONALNI SUD 21. JAŽIĆ RENATA NJEMAČKI 061 165 271 71000 SARAJEVO SARAJEVO Kolodvorska 3/11 KANTONALNI SUD 061 226 414 22. JOVANOVIĆ MLADENKA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 613 155 Hamida Beširevića 37 71 000 KANTONALNI SUD 23. KADIĆ ŠEJLA NJEMAČKI 061 713 236 SARAJEVO SARAJEVO Kulovića 2 KANTONALNI SUD 24. KONJHODŽIĆ EDIN NJEMAČKI 061 377 010 71 000 SARAJEVO SARAJEVO Bulevar Meše Selimovića 33 71 KANTONALNI SUD 033 644 410 25. KUČEVIĆ HARIS NJEMAČKI 000 SARAJEVO SARAJEVO 061 252 716 Marka Marulića 11 KANTONALNI SUD 061 356 420 26. KULENOVIĆ VERICA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 061 356 420 Bajrama Zenunija 3/4 KANTONALNI SUD 27. KUMALIĆ-ŠUPUK AIDA NJEMAČKI 061 502 426 71 000 SARAJEVO SARAJEVO Džemala Bijedića 48 KANTONALNI SUD 033 641 191 28. MAGLAJLIJA ZLATA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 061 171 725 Brčanska 16 KANTONALNI SUD 033 522 864 29. MAHMUTOVIĆ JASMINA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 061 137 988 Hasana Brkića 45 KANTONALNI SUD 30. MEŠEVIĆ IZA RAZIJA NJEMAČKI 061 284 057 71 000 SARAJEVO SARAJEVO Aleja lipa 31 KANTONALNI SUD 31. Mr. MEŠIĆ SANELA NJEMAČKI 061 713 571 71 000 SARAJEVO SARAJEVO Bakarevića 50 71000 KANTONALNI SUD 32. MRŠO NERMANA NJEMAČKI 033 538 894 SARAJEVO SARAJEVO Megara 55 71000 KANTONALNI SUD 061 876 291 33. MUFTIĆ BENISA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 033 232 794 Rizaha Štetića 10 KANTONALNI SUD 061 347 402 34. MURGA JASMINA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 203 890 Trg heroja 8/19 KANTONALNI SUD 35. NALIĆ AIDA NJEMAČKI 061 810 816 71 000 SARAJEVO SARAJEVO H. Sulejmanova 55 KANTONALNI SUD 36. OSMANAGIĆ MUNIB NJEMAČKI 061 173 252 71 000 SARAJEVO SARAJEVO Patriotske lige 50 KANTONALNI SUD 37. OSMANOVIĆ BJANKA NJEMAČKI 061 309 122 71 000 SARAJEVO SARAJEVO B. Mutevelića 33 71000 KANTONALNI SUD 061 224 842 38. PRLJIĆ DIJANA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 033 657 686 Azize Šaćirbegović 2 KANTONALNI SUD 39. PUZIĆ TIHANA NJEMAČKI 061 472 082 71000 SARAJEVO SARAJEVO Gradačačka 58 KANTONALNI SUD 033 522 526 40. RAOS ANA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 061 819 741 Miščina 21 KANTONALNI SUD 033 531 467 41. RIĐANOVIĆ DERVIŠ-IZET NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 061 182 135 Jošanička 13 KANTONALNI SUD 061 357 748 42. SEJMENOVIĆ AMELA NJEMAČKI 71 320 VOGOŠĆA SARAJEVO 033 436 792 Antuna Hangija 25 KANTONALNI SUD 061 177 277 43. SOFTIĆ EKREM NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 033 213 991 Asima Ferhatovića 1 KANTONALNI SUD 033 229 836 44. SULJAGIĆ ENISA NJEMAČKI 71 000 SARAJEVO SARAJEVO 061 210 389 Maršala Tita 2 KANTONALNI SUD 45. Mr. sc. jur. ŠAIN MLADEN NJEMAČKI 061 433 354 71 000 SARAJEVO SARAJEVO Hifzi Bjelavca 44/6 KANTONALNI SUD 033 634 067 46. ŠATARA SALIH NJEMAČKI 71 120 SARAJEVO SARAJEVO 061 811 872 Grbavička 6 71000 KANTONALNI SUD 47. ŠEHOVIĆ ADISA NJEMAČKI 061 218 842 SARAJEVO SARAJEVO Brčanska 16/11 KANTONALNI SUD 033 643 796 48. ŠIRBEGOVIĆ MURVETA NJEMAČKI SARAJEVO SARAJEVO 061 530 190 Josipa Pančića 27 KANTONALNI SUD 033 627 739 48. TAJIĆ LEA NJEMAČKI ILIDŽA SARAJEVO 061 184 871 Koševo 36 KANTONALNI SUD 49. TRKIĆ NAIDA NJEMAČKI 061 108 144 71000 SARAJEVO SARAJEVO Ul. P.O. Zvijezda 52/III KANTONALNI SUD 061 819 282 50. ZEBA SUADA NJEMAČKI 71 320 VOGOŠĆA SARAJEVO 033 436 833 10. aprila/travnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 129 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA FRANCUSKI JEZIK ZA PODRUČJE KANTONA SARAJEVO Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Kotromanića 5 061 214 531 KANTONALNI SUD 1. ADEMOVIĆ AIDA FRANCUSKI SARAJEVO 033 229 546 SARAJEVO Kolodvorska 7/8 061 522 454 KANTONALNI SUD 2. ALIKALFIĆ-TERZIĆ MIRELA FRANCUSKI SARAJEVO 033 645 241 SARAJEVO Vrbovska 58 061 276 494 KANTONALNI SUD 3. BRIGA VILDANA FRANCUSKI SARAJEVO 033 617 374 SARAJEVO DAUTBEGOVIĆ-MUTAPČIĆ Tuzlanska BB NIZ 6 LC KANTONALNI SUD 4. 061 338 037 FRANCUSKI ŠAHA SARAJEVO SARAJEVO Porodice Ribar 10/4 061 237 304 KANTONALNI SUD 5. DEMIR EDINA FRANCUSKI SARAJEVO 033 663 778 SARAJEVO Buka 2 KANTONALNI SUD 6. DOMANAGIĆ ALBIJANA 061 749 929 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO Hrgića 5 061 903 188 KANTONALNI SUD 7. DRINO ALMIRA FRANCUSKI SARAJEVO 033 533 854 SARAJEVO Nadlipe 20 KANTONALNI SUD 8. DŽEVLAN JASMINA 061 482 201 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO Behdžeta Mutevelića 2A 061 187 960 KANTONALNI SUD 9. DŽINDO JASMIN FRANCUSKI SARAJEVO 033 663 165 SARAJEVO Titova 1I/II KANTONALNI SUD 10. HAKIREVIĆ SELMA 061 356 477 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO Branilaca Sarajeva 41 KANTONALNI SUD 11. HASANAGIĆ FUAD 065 510 985 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO 061 237 849 Šekerova 36 KANTONALNI SUD 12. LIPOVAČA MIRZA 033 210 055 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO 033 703 702 posao Jošanička 94 061 480 069 KANTONALNI SUD 13. LUBOVAC SAKIB FRANCUSKI VOGOŠĆA 033 431 614 SARAJEVO Marka Marulića 3/V 033 654 538 KANTONALNI SUD 14. MAŠNIĆ-KOČO EMINA FRANCUSKI SARAJEVO 061 215 944 SARAJEVO Trg Heroja 20/III 033 659 159 KANTONALNI SUD 15. MEŠAK FUADA FRANCUSKI SARAJEVO 061 161 212 SARAJEVO Behdžeta Mutevelića 65 062 327 307 KANTONALNI SUD 16. MIJATOVIĆ VIŠNJA FRANCUSKI SARAJEVO 033 657 033 SARAJEVO Save Skarića 15 061 309 357 KANTONALNI SUD 17. MILANOVIĆ ALMEDINA FRANCUSKI SARAJEVO 033 666 886 SARAJEVO Derviša Numića 26 061 524 581 KANTONALNI SUD 18. MURATOVIĆ AIDA FRANCUSKI SARAJEVO 033 640 922 SARAJEVO Azize Šaćirbegović 84 062 204 318 KANTONALNI SUD 19. PAJT INES FRANCUSKI SARAJEVO 033 661 879 SARAJEVO Envera Šehovića 60 KANTONALNI SUD 20. PRICA BRANKA 033 610 222 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO Nikole Kašikovića 7 KANTONALNI SUD 21. SIJERČIĆ JASENKA 062 253 682 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO Brezanska do 26 KANTONALNI SUD 22. SLATINA MEDIHA 061 167 238 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO Alipašina 261 KANTONALNI SUD 23. TARAHIJA EDIN 061 256 681 FRANCUSKI SARAJEVO SARAJEVO 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 130 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA RUSKI JEZIK ZA PODRUČJE KANTONA SARAJEVO Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj 1. TANOVIĆ ILIJAS Potoklinica 23 SARAJEVO 033 236 774 KANTONALNI SUD SARAJEVO RUSKI 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 131 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA TURSKI JEZIK ZA PODRUČJE KANTONA SARAJEVO Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Vinka Šamarlića 47 061 211 519 KANTONALNI SUD 1. BEŠOVIĆ FIKRETA TURSKI SARAJEVO 033 638 534 SARAJEVO Marcela Šnajdera 9B KANTONALNI SUD 2. ČENGIĆ AMELA 065 403 967 TURSKI SARAJEVO SARAJEVO DŽUKLJAN ALMIR Habibe Stočević 9 KANTONALNI SUD 3. 061 213 601 TURSKI SARAJEVO SARAJEVO Nalina 11 KANTONALNI SUD 4. Prof. dr. FILAN KERIMA 061 216 663 TURSKI SARAJEVO SARAJEVO Brčanska 15/II-6 033 523 052 KANTONALNI SUD 5. IBROVIĆ ILMA TURSKI SARAJEVO 065 432 002 SARAJEVO Aleja lipa 48 061 468 792 KANTONALNI SUD 6. KATICA JASMIN TURSKI SARAJEVO 033 653 199 SARAJEVO Jošanička 129/3 KANTONALNI SUD 7. LISICA SANITA 061 156 344 TURSKI VOGOŠĆA SARAJEVO OSMANBEGOVIĆ-BAKŠIĆSAMIR Franjevačka 17B KANTONALNI SUD 8. 061 716 493 TURSKI A SARAJEVO SARAJEVO Mihrivoda 5 KANTONALNI SUD 9. ŠILJAK - JESENKOVIĆ AMINA 061 182 788 TURSKI SARAJEVO SARAJEVO 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. 132 LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA ZA ARAPSKI JEZIK ZA PODRUČJE KANTONA SARAJEVO Red. PREZIME I IME ADRESA TELEFON SUD JEZIK broj Plavi put 29 Butmir KANTONALNI SUD 1. HADŽIĆ ZLATAN 061 858 031 ARAPSKI ILIDŽA SARAJEVO Bardakčije 2 KANTONALNI SUD 2. HADŽIMEŠIĆ AJŠA 061 552 931 ARAPSKI SARAJEVO SARAJEVO Mačkareva 33 061 141 634 KANTONALNI SUD 3. HALILOVIĆ NIHAD ARAPSKI SARAJEVO 033 239 852 SARAJEVO Grbavička 59 033 659 353 KANTONALNI SUD 4. HERMAS SAMY ARAPSKI SARAJEVO 061 482 009 SARAJEVO Hadžijamakova 8a 033 534 091 KANTONALNI SUD 5. JAKUBOVIĆ IBRAHIM ARAPSKI SARAJEVO 061 618 963 SARAJEVO Alojza Benca 1 061 359 191 KANTONALNI SUD 6. KATKIĆ AHMED ARAPSKI SARAJEVO 033 619 175 SARAJEVO Kobilja glava do 124 033 486 729 KANTONALNI SUD 7. LJEKAVAKOVIĆ ENES ARAPSKI VOGOŠĆA 061 242 150 SARAJEVO Sarač Ismailova 32 061 513 482 KANTONALNI SUD 8. MRAHOROVIĆ MUHAMED ARAPSKI SARAJEVO 033 217 912 SARAJEVO 061 749 000 Mihrivode 5 KANTONALNI SUD 033 703 722 9. SILAJDŽIĆ AMRA SARAJEVO SARAJEVO ARAPSKI 033 236 649 Urijan Dedina 118 061 214 312 KANTONALNI SUD 10. SUBHI WASSIM TADEFI ARAPSKI SARAJEVO 033 206 607 SARAJEVO 16. jula/srpnja 2009. godine Ministar Sarajevo Feliks Vidović, s. r. FEDERALNO MINISTARSTVO Član 8. U članu 25. iza riječi: "kontrole", dodaju se riječi: "i POQOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I primjerke izdatih potvrda o zdravstvenom stanju pošiqke na ŠUMARSTVA koje se račun priznanica odnosi,". 133 Član 9. U obrascu 2. u tabeli pod rednim brojem 5. Osnovica za Na osnovu Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini PDV, oznaka:"(4)" briše se. ("Službeni glasnik BiH" broj 34/02), člana 30. stav 2. Odluke o veterinarskoj svjedoxbi o zdravstvenom stanju životiwa i Član 10. pošiljaka životiwskog porijekla u unutrašnjem i međunarod- Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave nom prometu ("Službeni glasnik BiH", br. 33/03, 14/04 i 35/05), u "Službenim novinama Federacije BiH". a u vezi sa članom 118. stav 1. tačka 2. Zakona o veterinarstvu Broj 01-02-7-1/10 ("Službene novine Federacije BiH" broj 46/00), federalni Januar 2010. godine Ministar ministar poqoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Sarajevo Mr sci. Damir Qubić, s. r. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O Na osnovu Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini VISINI NAKNADE I NAČINU RASPODJELE ("Službeni glasnik BiH" broj 34/02), člana 30. stav 2. Odluke o SREDSTAVA ZA OBAVQENE VETERINARSKO - veterinarskoj svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i pošiljaka životinjskog porijekla u unutrašnjem i međunarodnom ZDRAVSTVENE PREGLEDE I KONTROLU prometu ("Službeni glasnik BiH", br. 33/03, 14/04 i 35/05), a u Član 1. vezi sa članom 118. stav 1. tačka 2. Zakona o veterinarstvu U Pravilniku o visini naknade i načinu raspodjele ("Službene novine Federacije BiH" broj 46/00), federalni sredstava za obavljene veterinarsko-zdravstvene preglede i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi kontrolu ("Službene novine Federacije BiH", br. 18/09, 57/09 i 66/09) u članu 2. u stavu 1. u alineji 6. riječi: "u slučaju da se PRAVILNIK pošiqka otprema izvan epizotiološkog područja;" brišu se. O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O VISINI Član 2. NAKNADE I NAČINU RASPODJELE SREDSTAVA ZA U članu 5. iza stava 5. dodaje se novi stav 6. koji glasi: OBAVLJENE VETERINARSKO - ZDRAVSTVENE "U klaonicama se plaća naknada za izdavanje, ovjeru i evidenti- PREGLEDE I KONTROLU ranje propisane dokumentacije prilikom utovara sirove kože, krzna, vune i dlake životiwa kao i otpadne animalne tvari i to: Član 1. U Pravilniku o visini naknade i načinu raspodjele sredstava a) sirova koža, krzno, vuna i dlaka životiwa po kg 0,005 KM za obavljene veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu b) otpadne animalne tvari po kg 0,003 KM ("Službene novine Federacije BiH", br. 18/09, 57/09 i 66/09) u " članu 2. u stavu 1. u alineji 6. riječi: "u slučaju da se pošiljka Član 3. otprema izvan epizotiološkog područja;" brišu se. U članu 8. u stavu 1. tačka 1. mijewa se i glasi: Član 2. " U članu 5. iza stava 5. dodaje se novi stav 6. koji glasi: 1. Jaja: 15,00 KM "U klaonicama se plaća naknada za izdavanje, ovjeru i a) do 1.500 kg 20,00 KM evidentiranje propisane dokumentacije prilikom utovara sirove b) od 1.501 kg do 3.000 kg kože, krzna, vune i dlake životinja kao i otpadne animalne tvari i to: c) iznad 5.000 kg do 10.000 kg 30,00 KM d) za svaki započeti kg iznad 10.000 kg 0,005 KM a) sirova koža, krzno, vuna i dlaka životinja po kg 0,005 KM " b) otpadne animalne tvari po kg 0,003 KM Član 4. " U članu 14. stav 1. tačka a) se mijewa i glasi: Član 3. " U članu 8. u stavu 1. tačka 1. mijenja se i glasi: a) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,005 KM " skladištenje i promet sirovih koža, sirovine 1. Jaja: 15,00 KM krzna i vune mjesečnog ulaska do 10 t a) do 1.500 kg 20,00 KM b) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,003 KM b) od 1.501 kg do 3.000 kg skladištenje i promet sirovih koža, sirovine c) iznad 5.000 kg do 10.000 kg 30,00 KM krzna i vune mjesečnog ulaska od 10 do 50 t d) za svaki započeti kg iznad 10.000 kg 0,005 KM c) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,002 KM " skladištenje i promet sirovih koža, sirovine krzna i vune mjesečnog ulaska od 50 - 100 t Član 4. d) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,0015 KM U članu 14. stav 1. tačka a) se mijenja i glasi: skladištenje i promet sirovih koža, sirovine " krzna i vune mjesečnog ulaska od 100 t a) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,005 KM " skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine Član 5. vune mjesečnog ulaska do 10 t U članu 18. u stavu 2. iza riječi: "HACCAP-a", rječica: "i" b) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,003 KM zamjenjuje se riječju "ili". skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine vune mjesečnog ulaska od 10 do 50 t Član 6. U članu 22. iza riječi: "poreza na dodanu vrijednost (PDV)" c) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,002 KM skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine stavlja se tačka, a preostali dio teksta briše se. vune mjesečnog ulaska od 50 - 100 t Član 7. d) objekti za sakupljanje, konzerviranje, po kg primljene 0,0015 KM U članu 24. iza riječi: "Pravilnika," dodaju se riječi: "i skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine primjerke izdatih potvrda o zdravstvenom stanju pošiqke na vune mjesečnog ulaska od 100 t koje se obračun i nalog za plaćanje odnosi,". Član 5. " U članu 18. u stavu 2. iza riječi: "HACCAP-a", rječica: "i" a) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,005 KM zamjenjuje se riječju "ili". skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine Član 6. vune mjesečnog ulaska do 10 t U članu 22. iza riječi: "poreza na dodanu vrijednost (PDV)" b) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,003 KM skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine stavlja se tačka, a preostali dio teksta briše se. vune mjesečnog ulaska od 10 do 50 t Član 7. c) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,002 KM U članu 24. iza riječi: "Pravilnika," dodaju se riječi: "i skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine primjerke izdatih potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke na koje vune mjesečnog ulaska od 50 - 100 t se obračun i nalog za plaćanje odnosi". d) objekti za sakupljanje,konzerviranje, po kg primljene 0,0015 KM skladištenje i promet sirovih koža, krzna i sirovine Član 8. vune mjesečnog ulaska od 100 t U članu 25. iza riječi: "kontrole", dodaju se riječi: "i primjerke izdatih potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke na koje Članak 5. se račun priznanica odnosi,". U članku 18. u stavku 2. iza riječi: "HACCAP-a", rječica: "i" Član 9. zamjenjuje se riječju "ili". U obrascu 2. u tabeli pod rednim brojem 5. Osnovica za PDV, Članak 6. oznaka:"(4)" briše se. U članku 22. iza riječi: "poreza na dodanu vrijednost (PDV)" Član 10. stavlja se točka, a preostali dio teksta briše se. Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave Članak 7. u "Službenim novinama Federacije BiH". U članku 24. iza riječi: "Pravilnika," dodaju se riječi: "i Broj 01-02-7-1/10 primjerke izdanih potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke na Januar 2010. godine Ministar koje se obračun i nalog za plaćanje odnosi,". Sarajevo Mr. sci. Damir Ljubić, s. r. Članak 8. U članku 25. iza riječi: "kontrole", dodaju se riječi: "i Na temelju Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini primjerke izdanih potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke na ("Službeni glasnik BiH" broj 34/02), članka 30. stavak 2. Odluke koje se račun priznanica odnosi,". o veterinarskoj svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i Članak 9. pošiljaka životinjskog podrijetla u unutarnjem i međunarodnom prometu ("Službeni glasnik BiH", br. 33/03, 14/04 i 35/05), a u U obrascu 2. u tablici pod rednim brojem 5. Osnovica za svezi sa člankom 118. stavak 1. točka 2. Zakona o veterinarstvu PDV, oznaka:"(4)" briše se. ("Službene novine Federacije BiH" broj 46/00), federalni Članak 10. ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". PRAVILNIK Broj 01-02-7-1/10 O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O VISINI Siječanj 2010. godine Ministar NAKNADE I NAČINU RASPODJELE SREDSTAVA ZA Sarajevo Mr. sci. Damir Ljubić, v. r. OBAVLJENE VETERINARSKO - ZDRAVSTVENE PREGLEDE I KONTROLU 134 Članak 1. Na osnovu člana 42. stav 2. Zakona o lijekovima koji se U Pravilniku o visini naknade i načinu raspodjele sredstava potrebljavaju u veterinarstvu ("Službene novine Federacije za obavljene veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu BiH", br. 15/98 i 70/08), federalni ministar poqoprivrede, ("Službene novine Federacije BiH", br. 18/09, 57/09 i 66/09) u vodoprivrede i šumarstva donosi članku 2. u stavku 1. u alineji 6. riječi: "u slučaju da se pošiljka otprema izvan epizotiološkog područja;" brišu se. PRAVILNIK Članak 2. O DOPUNAMA PRAVILNIKA O USLOVIMA ZA U članku 5. iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi: PROMET LIJEKOVA KOJI SE UPOTREBQAVAJU U "U klaonicama se plaća naknada za izdavanje, ovjeru i evi- VETERINARSTVU dentiranje propisane dokumentacije prilikom utovara sirove kože, krzna, vune i dlake životinja kao i otpadne animalne tvari i to: Član 1. a) sirova koža, krzno, vuna i dlaka životinja po kg 0,005 KM U Pravilniku o uslovima za promet lijekova koji se upotre- bljavaju u veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH" broj b) otpadne animalne tvari po kg 0,003 KM 60/09) u članu 13. iza tačke 9. dodaje se nova tačka 10. koja glasi: " "10. prostoriju za primanje recepata i izdavanje lijekova". Članak 3. Iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: U članku 8. u stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi: "Izrada lijekovitih pripravaka u galensko - analitičkom " laboratoriju mora se obavljati po principima dobre laboratorijske prakse (GLP)". 1. Jaja: 15,00 KM a) do 1.500 kg Dosadašwi st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4. 20,00 KM b) od 1.501 kg do 3.000 kg c) iznad 5.000 kg do 10.000 kg 30,00 KM Član 2. d) za svaki započeti kg iznad 10.000 kg 0,005 KM Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". " Broj 06-2-24-788-2/09 Članak 4. Januar 2010. godine Ministar U članku 14. stavak 1. točka a) se mijenja i glasi: Sarajevo Mr sci. Damir Qubić, s. r. PRAVILNIK Na osnovu člana 42. stav 2. Zakona o lijekovima koji se O DOPUNAMA PRAVILNIKA O VETERINARSKO - upotrebljavaju u veterinarstvu ("Službene novine Federacije ZDRAVSTVENIM USLOVIMA KOJE TREBAJU BiH", br. 15/98 i 70/08), federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi ISPUWAVATI OBJEKTI ZA PROIZVODWU, PROMET I SKLADIŠTEWE HRANE ZA ŽIVOTIWE PRAVILNIK Član 1. O DOPUNAMA PRAVILNIKA O USLOVIMA ZA U Pravilniku o veterinarsko - zdravstvenim uslovima koje PROMET LIJEKOVA KOJI SE UPOTREBLJAVAJU U trebaju ispuwavati objekti za proizvodnju, promet i skladi- VETERINARSTVU štenje hrane za životinje ("Službene novine Federacije BiH" broj 47/03), u članu 17. u stavu 1. iza broja 11, dodaju se: Član 1. "i 12". U Pravilniku o uslovima za promet lijekova koji se upotre- Član 2. bljavaju u veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH" broj 60/09) u članu 13. iza tačke 9. dodaje se nova tačka 10. koja glasi: Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". "10. prostoriju za primanje recepata i izdavanje lijekova". Iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: Broj 06-2-24-68/10 "Izrada lijekovitih pripravaka u galensko - analitičkom labora- Januar 2010. godine Ministar toriju mora se obavljati po principima dobre laboratorijske prakse Sarajevo Mr sci. Damir Qubić, s. r. (GLP)". Dosadašnji st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4. Na osnovu člana 25. stav 3. Zakona o veterinarstvu ("Službe- Član 2. ne novine Federacije BiH" broj 46/00) člana 3. stav 3. Zakona o Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave lijekovima koji se upotrebljavaju u veterinarstvu ("Službene u "Službenim novinama Federacije BiH". novine Federacije BiH" broj 15/98), federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Broj 06-2-24-788-2/09 Januar 2010. godine Ministar PRAVILNIK Sarajevo Mr. sci. Damir Ljubić, s. r. O DOPUNAMA PRAVILNIKA O VETERINARSKO - ZDRAVSTVENIM USLOVIMA KOJE TREBAJU Na temelju članka 42. stavak 2. Zakona o lijekovima koji se ISPUNJAVATI OBJEKTI ZA PROIZVODNJU, PROMET uporabljuju u veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH", I SKLADIŠTENJE HRANE ZA ŽIVOTINJE br. 15/98 i 70/08), federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Član 1. U Pravilniku o veterinarsko - zdravstvenim uslovima koje PRAVILNIK trebaju ispunjavati objekti za proizvodnju, promet i skladištenje hrane za životinje ("Službene novine Federacije BiH" broj O DOPUNAMA PRAVILNIKA O UVJETIMA ZA 47/03), u članu 17. u stavu 1. iza broja 11, dodaju se: PROMET LIJEKOVA KOJI SE UPORABLJUJU U "i 12". VETERINARSTVU Član 2. Članak 1. Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave U Pravilniku o uvjetima za promet lijekova koji se uporabljuju u "Službenim novinama Federacije BiH". u veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH" broj 60/09) u Broj 06-2-24-68/10 članku 13. iza točke 9. dodaje se nova točka 10. koja glasi: Januar 2010. godine Ministar "10. prostoriju za primanje recepata i izdavanje lijekova". Sarajevo Mr. sci. Damir Ljubić, s. r. Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: "Izrada lijekovitih pripravaka u galensko - analitičkom laboratoriju mora se obavljati po principima dobre laboratorijske Na temelju članka 25. stavak 3. Zakona o veterinarstvu prakse (GLP)". ("Službene novine Federacije BiH" broj 46/00) članka 3. stavak Dosadašnji st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4. 3. Zakona o lijekovima koji se uporabljuju u veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH" broj 15/98), federalni Članak 2. ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". PRAVILNIK Broj 06-2-24-788-2/09 O DOPUNAMA PRAVILNIKA O VETERINARSKO - Siječanj 2010. godine Ministar ZDRAVSTVENIM UVJETIMA KOJE TREBAJU Sarajevo Mr. sci. Damir Ljubić, v. r. ISPUNJAVATI OBJEKTI ZA PROIZVODNJU, PROMET I SKLADIŠTENJE HRANE ZA ŽIVOTINJE 135 Članak 1. Na osnovu člana 25. stav 3. Zakona o veterinarstvu U Pravilniku o veterinarsko - zdravstvenim uvjetima koje ("Službene novine Federacije BiH" broj 46/00) člana 3. stav 3. trebaju ispunjavati objekti za proizvodnju, promet i skladištenje Zakona o lijekovima koji se upotrebljavaju u veterinarstvu hrane za životinje ("Službene novine Federacije BiH" broj ("Službene novine Federacije BiH" broj 15/98), federalni 47/03), u članku 17. u stavku 1. iza broja 11, dodaju se: ministar poqoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi "i 12". Članak 2. 4. Dipl. ing. MATE BANDUR, član Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave 5. Mr. MEHMED CERO, član u "Službenim novinama Federacije BiH". Povjerenstvo ima i tajnika kojega će imenovati ministar Broj 06-2-24-68/10 posebnim rješenjem. Siječanj 2010. godine Ministar II. Sarajevo Mr. sci. Damir Ljubić, v. r. Stalno Povjerenstvo za ocjenu uticaja na prirodu, baštinu i staništa u zaštićenim područjima ima zadatak: – prati razloge ugroženosti i stanje očuvanosti biološke i FEDERALNO MINISTARSTVO pejzažne raznolikosti, te predlaže mjere za njihovu PROMETA I KOMUNIKACIJA zaštitu, – daje mišljenja na izvještaje o provođenju strategija 136 – obavlja statističke analize i objedinjava rezultate Na osnovu člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u istraživanja u zaštiti prirode, Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije – utvrđuje ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodnu baštinu, BiH", broj 35/05) i člana 57. stav 2. Zakona o unutrašnjoj i – izrađuje stručne podloge za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode, upravljanja zaštićenim područjima i pomorskoj plovidbi ("Službene novine Federacije BiH", broj korištenja prirodnih dobara, 73/05), federalni ministar donosi – obavlja i druge poslove utvrđene Zakonom o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti okoliša. RJEŠENJE III. O UTVRĐIVANJU VISINE NAKNADE ZA POLAGANJE Stalno Povjerenstvo za ocjenu uticaja na prirodu i staništa u ISPITA ZA UPRAVLJAČA ČAMCA zaštićenim područjima radit će do uspostave Zavoda za zaštitu I. prirode i isto može angažirati spoljne suradnike za određene oblasti. Visina naknade koju uplaćuju kandidati za polaganje ispita IV. za upravljača čamca utvrđuje se u iznosu od 90,00 KM po jednom Naknada za učešće u radu Povjerenstva predsjedniku i kandidatu. članovima utvrdit će se posebnim rješenjem sukladno sa točkom V. II. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknada za rad stručnih Naknada se uplaćuje na Račun javnih prihoda Budžeta povjerenstava i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine otvoren kod UniCredit Bank Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe broj 3389002211529491 sa oznakom vrste prihoda 722591- ("Službene novine Federacije BiH", br. 80/07, 84/07, 06/08 i 13/09). Naknada za polaganje stručnih ispita pred federalnim organima. V. III. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se Visina naknade iz tačke I. ovog Rješenja utvrđuje se za 2010. u "Službenim novinama Federacije BiH". godinu. Ur. broj 04-23-4-91/10 IV. 21. siječnja/januara 2010. godine Ministar Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Sarajevo Dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 05-27-124/10 USTAVNI SUD FEDERACIJE 22. januara/siječnja 2010. godine Ministar BOSNE I HERCEGOVINE Mostar Nail Šećkanović, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika opštine Bužim za izdavanje privremene FEDERALNO MINISTARSTVO mjere o odlaganju izvršewa Odluke o izmjenama i dopunama Buxeta Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu, na osnovu člana OKOLIŠA I TURIZMA 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i 137 Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) i člana 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne Temeljem članka 70. stavak 2. Zakona o organizaciji organa i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj uprave Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), na sjednici održanoj 21. januara 2010. godine donio je 35/05), Odluke o načinu obrazovanja i visini naknada za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade RJEŠEWE Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/07, 84/07, 6/08 i Naređuje se odlaganje izvršewa Odluke o izmjenama i 13/09) i Zaključka Vlade Federacije BiH, V broj 942/09, od 30. dopunama Buxeta Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu ("Slu- studenoga 2009. godine, federalni ministar okoliša i turizma žbeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 14/09) u dijelu koji donosi se odnosi na član 3. razdjel 14. ekonomski kod 615100 - kapitalni grantovi, subanalitika EAU007, EAU032, EAU033, EAU034, RJEŠENJE EAU035, EAU036, EAU037, EAU038, EAU039, EAU040, EAU041, EAU042 i EAU043, do donošewa odluke Ustavnog suda O IMENOVANJU STALNOG POVJERENSTVA ZA Federacije Bosne i Hercegovine u meritumu u ovom predmetu. OCJENU UTICAJA NA PRIRODU, BAŠTINU I Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije STANIŠTA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". I. Obrazloženje Imenuju se članovi stalnog Povjerenstva za ocjenu uticaja na Načelnik Opštine Bužim (u daqnjem tekstu: podnosilac prirodu, baštinu i staništa u zaštićenim područjima u sljedećem zahtjeva) na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne sastavu: i Hercegovine dana 05. novembra 2009. godine podnio je Ustavnom 1. Prof. dr. PERO MARJANOVIĆ, predsjednik Komisije sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni 2. Prof. dr. ZORAN MILAŠINOVIĆ, član sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu 3. Prof. dr. SENKA BARUDANOVIĆ, član u vezi Odluke o izmjenama i dopunama Buxeta Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu (u daqnjem tekstu: Odluka). Zahtjev je zajednicama sa područja Općine Bužim, čime se, po njegovom precizirao 20.11.2009. godine tvrdeći da je članom 3. Odluke, u mišljenju, Općini Bužim nanosi nenadoknadiva šteta. dijelu koji se odnosi na razdjel 14. ekonomski kod 615100 - Razmatrajući razloge podnosioca zahtjeva Ustavni sud kapitalni grantovi, subanalitika EAU007, EAU032, EAU033, Federacije je ocijenio da bi dalje raspolaganje novčanim EAU034, EAU035, EAU036, EAU037, EAU038, EAU039, sredstvima moglo prouzročiti nenadoknadivu štetu. Iz tih razloga EAU040, EAU041, EAU042 i EAU043, povrijeđeno pravo je u skladu sa članom 29. Zakona o postupku pred Ustavnim Opštine Bužim na lokalnu samoupravu jer su sva sredstva sudom Federacije Bosne i Hercegovine i članom 41. Poslovnika određena namjenski bez učešća lokalne vlasti. Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u Dana 09. novembra 2009. godine podnosilac zahtjeva podnio dispozitivu ovog Rješenja. je prijedlog za izdavanje privremene mjere jer je, prema Ovo Rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u njegovom saznanju, izvršena isplata sredstava dvjema mjesnim sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, zajednicama sa područja Opštine Bužim, čime se, po njegovom mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. mišljenju, Opštini Bužim nanosi nenadoknadiva šteta. Faris Vehabović, sudije Suda. Razmatrajući razloge podnosioca zahtjeva Ustavni sud Federacije je ocijenio da bi dalje raspolaganje novčanim Predsjednica sredstvima moglo prouzročiti nenadoknadivu štetu. Iz tih Broj U - 24/09 Ustavnog suda Federacije razloga je u skladu sa članom 29. Zakona o postupku pred 21. januar 2010. godine Bosne i Hercegovine Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i članom 41. Sarajevo Mr. Kata Senjak, s. r. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u dispozitivu ovog Rješewa. Ovo Rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o sastavu: mr Kata Sewak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, zahtjevu načelnika Općine Bužim za izdavanje privremene mjere mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i o odlaganju izvršenja Odluke o izmjenama i dopunama mr Faris Vehabović, sudije Suda. Proračuna Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu, na temelju članka 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Predsjednica Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. Broj U - 24/09 Ustavnog suda Federacije 6/95 i 37/03) i članka 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije 21. januar 2010. godine Bosne i Hercegovine Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj Sarajevo Mr Kata Sewak, s. r. 39/04), na sjednici održanoj 21. siječnja 2010. godine donio je RJEŠENJE Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Bužim za izdavanje privremene mjere Naređuje se odlaganje izvršenja Odluke o izmjenama i dopuna- o odlaganju izvršenja Odluke o izmjenama i dopunama Budžeta ma Proračuna Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu ("Službeni Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu, na osnovu člana 29. glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 14/09) u dijelu koji se Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i odnosi na članak 3. razdjel 14. ekonomski kod 615100 - kapitalni Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i grantovi, subanalitika EAU007, EAU032, EAU033, EAU034, 37/03) i člana 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i EAU035, EAU036, EAU037, EAU038, EAU039, EAU040, Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), na EAU041, EAU042 i EAU043, do donošenja odluke Ustavnog suda sjednici održanoj 21. januara 2010. godine donio je Federacije Bosne i Hercegovine u meritumu u ovom predmetu. Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i RJEŠENJE "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Naređuje se odlaganje izvršenja Odluke o izmjenama i dopu- Obrazloženje nama Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu ("Službe- ni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 14/09) u dijelu koji se Načelnik Općine Bužim (u daljnjem tekstu: podnositelj odnosi na član 3. razdjel 14. ekonomski kod 615100 - kapitalni zahtjeva) na temelju Amandmana XCVI na Ustav Federacije grantovi, subanalitika EAU007, EAU032, EAU033, EAU034, Bosne i Hercegovine dana 05. studenog 2009. godine podnio je EAU035, EAU036, EAU037, EAU038, EAU039, EAU040, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem EAU041, EAU042 i EAU043, do donošenja odluke Ustavnog suda tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu Federacije Bosne i Hercegovine u meritumu u ovom predmetu. samoupravu u svezi Odluke o izmjenama i dopunama Proračuna Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu (u daljnjem tekstu: Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i Odluka). Zahtjev je precizirao 20.11.2009. godine tvrdeći da je "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". člankom 3. Odluke, u dijelu koji se odnosi na razdjel 14. ekono- Obrazloženje mski kod 615100 - kapitalni grantovi, subanalitika EAU007, Načelnik Općine Bužim (u daljnjem tekstu: podnosilac EAU032, EAU033, EAU034, EAU035, EAU036, EAU037, zahtjeva) na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije EAU038, EAU039, EAU040, EAU041, EAU042 i EAU043, Bosne i Hercegovine dana 05. novembra 2009. godine podnio je povrijeđeno pravo Općine Bužim na lokalnu samoupravu jer su Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem sva sredstva određena namjenski bez učešća lokalne vlasti. tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu Dana 09. studenog 2009. godine podnositelj zahtjeva podnio samoupravu u vezi Odluke o izmjenama i dopunama Budžeta je prijedlog za izdavanje privremene mjere jer je, prema Unsko-sanskog kantona za 2009. godinu (u daljnjem tekstu: njegovom saznanju, izvršena isplata sredstava dvjema mjesnim Odluka). Zahtjev je precizirao 20.11.2009. godine tvrdeći da je zajednicama sa područja Općine Bužim, čime se, po njegovom članom 3. Odluke, u dijelu koji se odnosi na razdjel 14. ekonomski mišljenju, Općini Bužim nanosi nenadoknadiva šteta. kod 615100 - kapitalni grantovi, subanalitika EAU007, EAU032, Razmatrajući razloge podnositelja zahtjeva Ustavni sud EAU033, EAU034, EAU035, EAU036, EAU037, EAU038, Federacije je ocijenio da bi dalje raspolaganje novčanim sredstvima EAU039, EAU040, EAU041, EAU042 i EAU043, povrijeđeno moglo prouzročiti nenadoknadivu štetu. Iz tih razloga je sukladno pravo Općine Bužim na lokalnu samoupravu jer su sva sredstva članku 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije određena namjenski bez učešća lokalne vlasti. Bosne i Hercegovine i članku 41. Poslovnika Ustavnog suda Federa- Dana 09. novembra 2009. godine podnosilac zahtjeva cije Bosne i Hercegovine odlučio kao u dispozitivu ovog Rješenja. podnio je prijedlog za izdavanje privremene mjere jer je, prema Ovo Rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u njegovom saznanju, izvršena isplata sredstava dvjema mjesnim sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. poslove koji su preneseni u wihovu nadležnost, djeluju samostalno. Faris Vehabović, suci Suda. Postupanje po obavezi iz člana 4. osporenog Zakona, podnosioci Predsjednica zahtjeva su ocijenili suprotnim Zakonu o principima lokalne Broj U - 24/09 Ustavnog suda Federacije samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i realnim 21. siječnja 2010. godine Bosne i Hercegovine mogućnostima, a na štetu lokalne zajednice. Istaknuto je da je Sarajevo Mr. Kata Senjak, v. r. osporeni Zakon donijet bez bilo kakvih konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave. Podnosioci zahtjeva su predložili da Ustavni sud Federa- Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o cije, nakon provedenog postupka utvrdi: "da je članom 4. Zakona o zahtjevu nečelnika opštine Stari Grad Sarajevo, te načelnika izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji Opštine Novo Sarajevo, za zaštitu prava na lokalnu samo- stanarsko pravo povrijeđeno pravo Opštine Stari Grad upravu, u vezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji Sarajevo, te Opštine Novo Sarajevo na lokalnu samoupravu". stanova na kojima postoji stanarsko pravo, na osnovu člana U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim IV.C.10 (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Federacije pozvao je protivne strane u postupku da se izjasne o nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 15. navodima podnosilaca zahtjeva. decembra 2009. godine, donio je Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na javnoj raspravi, osporio je postavljeni PRESUDU zahtjev u cijelosti. Podsjetio je da je osporenim Zakonom, te 1. Utvrđuje se da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Pravilnikom utvrđen način i postupak utvrđivawa visine prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo protuvrijednosti ili davawa drugih stvari i prava na zamjenu za ("Službene novine Federacije BiH", broj 72/08), u nacionalizirani stan. Isplatu protuvrijednosti za nacionali- dijelovima koji se odnose na obaveze jedinica lokalne zirani stan, na osnovu pravomoćnog rješewa opštinske službe za samouprave, povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu stambene poslove, vrši Federalno ministarstvo finansija / Opštine Stari Grad Sarajevo i Opštine Novo Sarajevo, Federalno ministarstvo financija. Dakle, sredstva za realiza- jer u postupku donošewa Zakona nije postupljeno u skladu ciju osporenog Zakona su obezbijeđena iz Buxeta Federacije sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj Bosne i Hercegovine. Prilikom donošewa Zakona, lokalna samoupravi i članom 56. stav 2. Zakona o principima zajednica je konsultovana na način saglasno odredbi člana 56. lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). Bosne i Hercegovine. 2. Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine daje se mogu- Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, ćnost, kao prelazno rješenje, da u konsultaciji sa Savezom odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, usa- Članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, glasi Zakon iz tačke 1. ove presude, u roku od šest mjeseci od propisano je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su dana objavqivawa ove presude u "Službenim novinama na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Federacije BiH", do kada se Zakon može primjewivati. Hercegovine, te opšta pravila međunarodnog prava, čine dio 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Evropska BiH". povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, Obrazloženje ratificiran je u Bosni i Hercegovini 1994. godine. Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem U vrijeme donošewa osporenog Zakona, Evropska povelja o tekstu: Ustavni sud Federacije) obratili su se, odvojenim lokalnoj samoupravi bila je obavezujući akt u Federaciji zahtjevima, dana 18. februara 2009. godine načelnik Opštine Bosne i Hercegovine. Članom 4. tačka 6. Evropske povelje o Stari Grad Sarajevo, te dana 19. februara 2009. godine, lokalnoj samoupravi propisano je "da će lokalne vlasti biti načelnik Opštine Novo Sarajevo (u daqnjem tekstu: konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na podnosioci zahtjeva), i zatražili zaštitu prava na lokalnu odgovarajući način, u procesu planirawa i donošewa odluka o samoupravu, a u vezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o svim stvarima koje ih se direktno tiču". prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daqnjem Ustavni sud Federacije, na osnovu izvještaja Federalnog tekstu: osporeni Zakon). ministarstva prostornog uređewa, kao obrađivača osporenog Zahtjevi su evidentirani pod brojem Ustavnog suda Zakona, utvrdio je da u postupku pripreme Zakona nisu Federacije U- 3/09 i U-4/09. konsultovane jedinice lokalne samouprave. Ustavni sud Federacije, na sjednici bez javne rasprave dana Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, 03. marta 2009. godine, primjenom člana 38. stav 1. Zakona o izvještajem od 04.11.2009. godine potvrdio je da Parlament postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine Federacije Bosne i Hercegovine nije tražio mišljenje Saveza ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), odlučio u postupku donošewa osporenog Zakona. je da se postupci u predmetima ovoga Suda, broj U-3/09 i U-4/09, Izvedeni dokazi bez sumnje su potvrdili da u postupku spoje, te da se vodi jedinstven postupak pod brojem U-3/09. donošewa osporenog Zakona nije postupano u skladu sa U zahtjevima, kao i tokom glavne rasprave istaknuto je da konkretnim normama člana 4. tačka 6. Evropske povelje o član 4. osporenog Zakona, nedvosmisleno jasno obavezuje opšti- lokalnoj samoupravi i člana 56. stav 2. Zakona o principima ne da vlasnicima nacionaliziranih stanova, koji se nalaze na lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. njenoj teritoriji, a koji su predmet otkupa, dodijeli zamjenski Kako u postupku donošewa osporenog Zakona, u dijelu koji stan. Podnosioci zahtjeva tvrde da pri donošenju osporenog se odnosi na obaveze jedinice lokalne samouprave nisu Zakona nisu cijenjene realne mogućnosti opštine kao lokalne konsultovane na odgovarajući način, to je Ustavni sud zajednice u realizaciji ove obaveze, niti su obezbijeđena/ Federacije utvrdio da je iz tih razloga povrijeđeno pravo prenesena novčana sredstva potrebna za realizaciju ove obaveze. podnosilaca zahtjeva na zaštitu lokalne samouprave. Podnosioci zahtjeva su podsjetili da su u skladu sa položajem Ustavni sud Federacije, nakon što je bez sumnje jasno utvrdio koji je potvrđen Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, povredu prava na lokalnu samoupravu, proceduralnog karaktera, Evropskom poveqom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o nije se upuštao u ocjenu sadržaja člana 4. osporenog Zakona. principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i U skladu sa članom IV.C. 12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te Statutom, ovlašćeni samostalno odlučivati u Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda okviru vlastite autonomije, a u situaciji kada vrše određene Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), kao prelazno rješenje, Ustavni sud Federacije U zahtjevima, kao i tokom glavne rasprave istaknuto je da dao je mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, da član 4. osporenog Zakona, nedvosmisleno jasno obavezuje u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa ove presude u općine da vlasnicima nacionaliziranih stanova, koji se nalaze na "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe njenoj teritoriji, a koji su predmet otkupa, dodijeli zamjenski osporenog Zakona sa Evropskom poveqom o lokalnoj samoupravi i stan. Podnosioci zahtjeva tvrde da pri donošenju osporenog Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Zakona nisu cijenjene realne mogućnosti općine kao lokalne Hercegovine, tako što će, putem Saveza opština i gradova zajednice u realizaciji ove obaveze, niti su obezbijeđena / Federacije Bosne i Hercegovine, u najvećoj mogućoj mjeri i na prenesena novčana sredstva potrebna za realizaciju ove obaveze. odogovarajući način konsultovati jedinice lokalne samouprave o Podnosioci zahtjeva su podsjetili da su u skladu sa položajem svim stvarima iz osporenog Zakona, a koje se direktno tiču koji je potvrđen Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, lokalne samouprave. Osporeni Zakon može se primjewivati u Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o datom roku od šest mjeseci, počevši od dana objavqivawa ove principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, presude u "Službenim novinama Federacije BiH". te Statutom, ovlašteni samostalno odlučivati u okviru vlastite Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u autonomije, a u situaciji kada vrše određene poslove koji su sastavu: mr Kata Sewak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, preneseni u njihovu nadležnost, djeluju samostalno. Postupanje po mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i obavezi iz člana 4. osporenog Zakona, podnosioci zahtjeva su mr Faris Vehabović, sudije Suda. ocijenili suprotnim Zakonu o principima lokalne samouprave u Presuda je donijeta većinom glasova. Federaciji Bosne i Hercegovine i realnim mogućnostima, a na štetu lokalne zajednice. Istaknuto je da je osporeni Zakon donijet Predsjednica bez bilo kakvih konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave. Broj U-3/09 Ustavnog suda Federacije 15. decembra 2009. godine Bosne i Hercegovine Podnosioci zahtjeva su predložili da Ustavni sud Federacije, Sarajevo Mr Kata Sewak, s. r. nakon provedenog postupka utvrdi: "da je članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo povrijeđeno pravo Općine Stari Grad Sarajevo, te Općine Novo Sarajevo na lokalnu samoupravu". Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu nečelnika Općine Stari Grad Sarajevo, te načelnika U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim Općine Novo Sarajevo, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, u sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije vezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na pozvao je protivne strane u postupku da se izjasne o navodima kojima postoji stanarsko pravo, na osnovu člana IV.C.10 (3) Ustava podnosilaca zahtjeva. Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi Amandmana XCVI na Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne Bosne i Hercegovine, na javnoj raspravi, osporio je postavljeni rasprave, na sjednici održanoj 15. decembra 2009. godine, donio je zahtjev u cijelosti. Podsjetio je da je osporenim Zakonom, te Pravilnikom utvrđen način i postupak utvrđivanja visine PRESUDU protuvrijednosti ili davanja drugih stvari i prava na zamjenu za nacionalizirani stan. Isplatu protuvrijednosti za nacionalizirani 1. Utvrđuje se da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona stan, na osnovu pravomoćnog rješenja općinske službe za o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stambene poslove, vrši Federalno ministarstvo finansija/ ("Službene novine Federacije BiH", broj 72/08), u dijelovima Federalno ministarstvo financija. Dakle, sredstva za realizaciju koji se odnose na obaveze jedinica lokalne samouprave, osporenog Zakona su obezbijeđena iz Budžeta Federacije Bosne i povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Stari Grad Hercegovine. Prilikom donošenja Zakona, lokalna zajednica je Sarajevo i Općine Novo Sarajevo, jer u postupku donošenja Zakona nije postupljeno u skladu sa članom 4. tačka 6. konsultovana na način saglasno odredbi člana 56. stav 2. Zakona o Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i članom 56. stav 2. principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: 2. Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine daje se mogu- Članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ćnost, kao prijelazno rješenje, da u konsultaciji sa Savezom propisano je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, usaglasi na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakon iz tačke 1. ove presude, u roku od šest mjeseci od dana te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije Federacije Bosne i Hercegovine. Evropska povelja o lokalnoj BiH", do kada se Zakon može primjenjivati. samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratificiran je u Bosni i Hercegovini 1994. godine. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". U vrijeme donošenja osporenog Zakona, Evropska povelja o Obrazloženje lokalnoj samoupravi bila je obavezujući akt u Federaciji Bosne i Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem Hercegovine. Članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj tekstu: Ustavni sud Federacije) obratili su se, odvojenim samoupravi propisano je "da će lokalne vlasti biti konsultovane u zahtjevima, dana 18. februara 2009. godine načelnik Općine najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, Stari Grad Sarajevo, te dana 19. februara 2009. godine, načelnik u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), i se direktno tiču". zatražili zaštitu prava na lokalnu samoupravu, a u vezi Zakona o Ustavni sud Federacije, na osnovu izvještaja Federalnog izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima ministarstva prostornog uređenja, kao obrađivača osporenog postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: osporeni Zakon). Zakona, utvrdio je da u postupku pripreme Zakona nisu Zahtjevi su evidentirani pod brojem Ustavnog suda konsultovane jedinice lokalne samouprave. Federacije U- 3/09 i U-4/09. Savez općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije, na sjednici bez javne rasprave dana izvještajem od 04.11.2009. godine potvrdio je da Parlament 03. marta 2009. godine, primjenom člana 38. stav 1. Zakona o Federacije Bosne i Hercegovine nije tražio mišljenje Saveza u postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine postupku donošenja osporenog Zakona. ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), odlučio Izvedeni dokazi bez sumnje su potvrdili da u postupku donošenja je da se postupci u predmetima ovoga Suda, broj U-3/09 i U-4/09, osporenog Zakona nije postupano u skladu sa konkretnim normama spoje, te da se vodi jedinstven postupak pod brojem U-3/09. člana 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i člana 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Grad Sarajevo, te dana 19. veljače 2009. godine, načelnik Općine Hercegovine. Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva), i Kako u postupku donošenja osporenog Zakona, u dijelu koji zatražili zaštitu prava na lokalnu samoupravu, a u svezi Zakona o se odnosi na obaveze jedinice lokalne samouprave nisu izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima konsultovane na odgovarajući način, to je Ustavni sud Federacije postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: osporeni Zakon). utvrdio da je iz tih razloga povrijeđeno pravo podnosilaca Zahtjevi su evidentirani pod brojem Ustavnog suda zahtjeva na zaštitu lokalne samouprave. Federacije U- 3/09 i U-4/09. Ustavni sud Federacije, nakon što je bez sumnje jasno utvrdio Ustavni sud Federacije, na sjednici bez javne rasprave dana povredu prava na lokalnu samoupravu, proceduralnog karaktera, 03. ožujka 2009. godine, primjenom članka 38. stavak 1. Zakona o nije se upuštao u ocjenu sadržaja člana 4. osporenog Zakona. postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine U skladu sa članom IV.C. 12.b) Ustava Federacije Bosne i ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), odlučio je Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda da se postupci u predmetima ovoga Suda, broj U-3/09 i U-4/09, Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije spoje, te da se vodi jedinstven postupak pod brojem U-3/09. BiH", broj 39/04), kao prijelazno rješenje, Ustavni sud Federa- U zahtjevima, kao i tijekom glavne rasprave istaknuto je da cije dao je mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercego- članak 4. osporenog Zakona, nedvosmisleno jasno obvezuje vine, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude općine da vlasnicima nacionaliziranih stanova, koji se nalaze na u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe ospo- njenoj teritoriji, a koji su predmet otkupa, dodijeli zamjenski renog Zakona sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i stan. Podnositelji zahtjeva tvrde da pri donošenju osporenog Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Zakona nisu cijenjene realne mogućnosti općine kao lokalne Hercegovine, tako što će, putem Saveza općina i gradova zajednice u realizaciji ove obveze, niti su obezbijeđena/ Federacije Bosne i Hercegovine, u najvećoj mogućoj mjeri i na prenesena novčana sredstva potrebna za realizaciju ove obveze. odogovarajući način konsultovati jedinice lokalne samouprave o svim stvarima iz osporenog Zakona, a koje se direktno tiču Podnositelji zahtjeva su podsjetili da su sukladno položaju lokalne samouprave. Osporeni Zakon može se primjenjivati u koji je potvrđen Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, datom roku od šest mjeseci, počevši od dana objavljivanja ove Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o presude u "Službenim novinama Federacije BiH". načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u te Statutom, ovlašteni samostalno odlučivati u okviru vlastite sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, autonomije, a u situaciji kada vrše određene poslove koji su mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. preneseni u njihovu nadležnost, djeluju samostalno. Postupanje Faris Vehabović, sudije Suda. po obvezi iz članka 4. osporenog Zakona, podnositelji zahtjeva su ocijenili suprotnim Zakonu o načelima lokalne samouprave u Presuda je donijeta većinom glasova. Federaciji Bosne i Hercegovine i realnim mogućnostima, a na Predsjednica štetu lokalne zajednice. Istaknuto je da je osporeni Zakon donijet Broj U-3/09 Ustavnog suda Federacije bez bilo kakvih konzultacija s jedinicama lokalne samouprave. 15. decembra 2009. godine Bosne i Hercegovine Podnositelji zahtjeva su predložili da Ustavni sud Federacije, Sarajevo Mr. Kata Senjak, s. r. nakon provedenog postupka utvrdi: "da je člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo povrijeđeno pravo Općine Stari Grad Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o Sarajevo, te Općine Novo Sarajevo na lokalnu samoupravu". zahtjevu nečelnika Općine Stari Grad Sarajevo, te načelnika Sukladno članku 16. Zakona o postupku pred Ustavnim Općine Novo Sarajevo, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije u svezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji pozvao je protivne strane u postupku da se izjasne o navodima stanova na kojima postoji stanarsko pravo, na temelju članka podnositelja zahtjeva. IV.C.10 (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u svezi Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Opunomoćenik Zastupničkog doma Parlamenta Federacije nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 15. Bosne i Hercegovine, na javnoj raspravi, osporio je postavljeni prosinca 2009. godine, donio je zahtjev u cijelosti. Podsjetio je da je osporenim Zakonom, te Pra- vilnikom utvrđen način i postupak utvrđivanja visine protu- PRESUDU vrijednosti ili davanja drugih stvari i prava na zamjenu za nacionalizirani stan. Isplatu protuvrijednosti za nacionalizirani 1. Utvrđuje se da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona stan, na temelju pravomoćnog rješenja općinske službe za o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stambene poslove, vrši Federalno ministarstvo financija / Federalno ("Službene novine Federacije BiH", broj 72/08), u dijelovima ministarstvo finansija. Dakle, sredstva za realizaciju osporenog koji se odnose na obveze jedinica lokalne samouprave, Zakona su obezbijeđena iz Proračuna Federacije Bosne i povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Stari Grad Hercegovine. Prilikom donošenja Zakona, lokalna zajednica je Sarajevo i Općine Novo Sarajevo, jer u postupku donošenja konzultirana na način suglasno odredbi članka 56. stavak 2. Zakona Zakona nije postupljeno sukladno članku 4. točka 6. Europske o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. povelje o lokalnoj samoupravi i članku 56. stavak 2. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: 2. Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine daje se Člankom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, mogućnost, kao prijelazno rješenje, da u konzultaciji sa propisano je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su Savezom općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, usuglasi Zakon iz točke 1. ove presude, u roku od šest mjeseci te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine. Europska povelja o lokalnoj Federacije BiH", do kada se Zakon može primjenjivati. samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratificiran je u Bosni i Hercegovini 1994. godine. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH". U vrijeme donošenja osporenog Zakona, Europska povelja o Obrazloženje lokalnoj samoupravi bila je obvezujući akt u Federaciji Bosne i Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem Hercegovine. Člankom 4. točka 6. Europske povelje o lokalnoj tekstu: Ustavni sud Federacije) obratili su se, odvojenim samoupravi propisano je "da će lokalne vlasti biti konzultirane u zahtjevima, dana 18. veljače 2009. godine načelnik Općine Stari najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih II. se direktno tiču". Zadatak Komisije je da sa stanjem na dan 31. 12. 2009. Ustavni sud Federacije, temeljem izvješća Federalnog godine izvrši redovan godišnji popis: ministarstva prostornog uređenja, kao obrađivača osporenog – stalnih sredstava Zakona, utvrdio je da u postupku pripreme Zakona nisu – zaliha sitnog inventara i materijala konzultirane jedinice lokalne samouprave. – obaveza Savez općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, – potraživanja i izvješćem od 04.11.2009. godine potvrdio je da Parlament – novčanih sredstva Federacije Bosne i Hercegovine nije tražio mišljenje Saveza u u Instituciji ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine postupku donošenja osporenog Zakona. III. Izvedeni dokazi nedvojbeno su potvrdili da u postupku Za saradnju sa Komisijom zadužuje se FAHRIJA BRKANIĆ. donošenja osporenog Zakona nije postupano sukladno konkretnim normama članka 4. točka 6. Europske povelje o IV. lokalnoj samoupravi i članka 56. stavak 2. Zakona o načelima Popis će se izvršiti u periodu od 01. 12. 2009. godine do 31. 12. lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. 2009. godine. Kako u postupku donošenja osporenog Zakona, u dijelu koji V. se odnosi na obveze jedinice lokalne samouprave nisu Komisija će izvršiti naturalni popis sredstava, zaliha sitnog konzultirane na odgovarajući način, to je Ustavni sud Federacije inventara i materijala, kao i popis obaveza, potraživanja i novčanih utvrdio da je iz tih razloga povrijeđeno pravo podnositelja sredstava Institucije ombudsmena Federacije BiH. Pored ovoga Ko- zahtjeva na zaštitu lokalne samouprave. misija treba da izradi zbirni izvještaj o izvršenom popisu i da prijedlog Ustavni sud Federacije, nakon što je nedvojbeno jasno utvrdio ombudsmenima o načinu likvidiranja eventualtnih razlika po popisu. povredu prava na lokalnu samoupravu, proceduralnog karaktera, Sve navedene poslove Komisija će obavljati izvan redovnog nije se upuštao u ocjenu sadržaja članka 4. osporenog Zakona. radnog vremena. Sukladno članku IV.C. 12.b) Ustava Federacije Bosne i VI. Hercegovine i članku 37. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Komisija ima pravo na naknadu koja će se utvrditi posebnim Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije rješenjem. BiH", broj 39/04), kao prijelazno rješenje, Ustavni sud Federacije VII. dao je mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, da Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u se u "Službenim novinama Federacije BiH". "Službenim novinama Federacije BiH", usuglasi odredbe osporenog Zakona s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Ombudsmeni Federacije BiH Zakonom o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Broj O-1-91/09 Vera Jovanović, s. r. Hercegovine, tako što će, putem Saveza općina i gradova 1. decembra/prosinca 2009. godine Esad Muhibić, s. r. Federacije Bosne i Hercegovine, u najvećoj mogućoj mjeri i na Sarajevo Branka Raguz, s. r. odogovarajući način konzultirati jedinice lokalne samouprave o svim stvarima iz osporenog Zakona, a koje se direktno tiču lokalne FEDERALNA UPRAVA ZA samouprave. Osporeni Zakon može se primjenjivati u datom roku INSPEKCIJSKE POSLOVE od šest mjeseci, počevši od dana objavljivanja ove presude u Na osnovu člana 69. i 70. Pravilnika o knjigovodstvu budžeta "Službenim novinama Federacije BiH". u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/07) Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u i člana 5. Pravilnika o popisu imovine, potraživanja, zaliha i sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, obaveza Federalne uprave za inspekcijske poslove broj mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. 01-05-1944/07 od 29. oktobra 2007. godine, direktor Federalne Faris Vehabović, suci Suda. uprave za inspekcijske poslove donosi Predsjednica RJEŠENJE Broj U-3/09 Ustavnog suda Federacije 15. prosinca 2009. godine Bosne i Hercegovine O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA Sarajevo Mr. Kata Senjak, v. r. KOMISIJE ZA PROVEDBU REDOVNOG GODIŠNJEG POPISA U 2009. GODINI INSTITUCIJA OMBUDSMENA/ I. OMBUDSMANA FEDERACIJE U Centralnu komisiju za popis stalnih sredstava i obaveza i potraživanja imenuju se: BOSNE I HERCEGOVINE 1. LJUBISAV TERZIĆ, predsjednik Na osnovu člana 69. i 70. Pravilnika o knjigovodstvu budžeta- 2. HATIDŽA ŠUKALO, član proračuna u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", 3. NEDIM KOVAČEVIĆ, član broj 15/07), ombudsmeni Federacije Bosne i Hercegovine donose II. RJEŠENJE U Komisiju za popis stalnih sredstava, sitnog inventara i zaliha materijala imenuju se: O IMENOVANJU KOMISIJE ZA POPIS STALNIH 1. ANIS AJDINOVIĆ, predsjednik SREDSTAVA, SITNOG INVENTARA, MATERIJALA, 2. ZAKIR HERGIĆ, član OBAVEZA, POTRAŽIVANJA I NOVČANIH 3. RAMIZA ŽUTIĆ, član SREDSTAVA U BLAGAJNI Rezervni član: ADNAN ADILOVIĆ I. III. Imenuje se Komisija za popis stalnih sredstava, sitnog U Komisiju za popis novčanih sredstava, potraživanja i inventara, materijala, obaveza, potraživanja i novčanih sredstava obaveza imenuju se: (u daljnjem tekstu: Komisija) u sastavu: 1. FARUK ALAJBEGOVIĆ, predsjednik 1. SILVANA FAZLIBAŠIĆ - predsjednik Komisije 2. ZLATA IŠERIĆ, član 2. RAZIJA MUSLIĆ - član 3. MUNIBA ŠABANOVIĆ, član 3. MAJA PETKOVIĆ, član Rezervni član: NERMANA BRANKOVIĆ IV. Za obavljanje svih poslova vezanih za popis uključujući izradu Zadatak Centralne komisije iz tačke I. ovog Rješenja je da izvještaja o izvršenom popisu i njihovo dostavljanje direktoru koordinara rad Komisija iz tačke II. i III. ovog Rješenja, daje Agencije, određuje se krajnji rok do 05.02.2010. godine. istim upustva, te da nakon izvršenog popisa Komisija iz tačke II. i V. III. ovog Rješenja sačini kompletan izvještaj. Prilikom obavljanja popisa članovi popisnih komisija su Centralna komisija će o redovnom godišnjem popisu dužni primjenjivati odredbe Pravilnika o popisu br. podnijeti izvještaj direktoru Federalne uprave za inspekcijske 01-14-846-3/05 od 07.06.2005. godine. poslove najkasnije do 10.02.2010. godine. VI. V. Naknada za rad članova komisije utvrdit će se posebnim Zadužuje se Komisija iz tačke II. i III. ovog Rješenja da svoje rješenjem. izvještaje dostave Centralnoj komisiji najdalje do 05.02.2010. Broj 01-14-1-660/09 godine. 21. decembra/prosinca 2009. godine Direktor VI. Sarajevo Dr. sc. Enver Išerić, s. r. Za rad i angažiranje u radu Komisije, predsjedniku i članovima Komisije pripada pravo na naknadu u skladu Odlukom Na osnovu člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Herce- o načinu obrazovanja i utvrđivanju naknade za rad radnih tijela govine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 12/05, 19/05, 52/05, osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i 92/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09) i člana 5. i 6. Uputstva o primjeni rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Zakona o javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj Federacije BiH", broj 80/07, 84/07, 6/08 i 13/09) i članom 3. 3/05), direktor Agencije za državnu službu Federacije BiH donosi Zakona o načinu ostvarivanju ušteda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 50/09). RJEŠENJE VII. O imenovanju članova Komisije za provođenje konkurent- Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i bit će skog zahtjeva sa dodatno objavljenim obavještenjem o nabavci objavljeno u "Službenim novinama Federacije BiH". roba - licencnih softvera, računara, mrežnog laserskog printera i multimedijalnog projektora u sastavu: Broj 01-02-3-8976-1/09 1. MERSIHA UDOVČIĆ - predsjedavajuća, 25. januara/siječnja 2010. godine Direktor 2. MIRSAD BAŠIĆ - član, Sarajevo Ibrahim Tirak, s. r. 3. ZINKA SALIHAGIĆ - član, 4. FUAD ŽIVOJEVIĆ - sekretar. AGENCIJA ZA DRŽAVNU SLUŽBU Komisija je ovlaštena za provođenje postupka nabavke roba od dana donošenja odluke o njenom formiranju, do okončanja svih FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE poslova vezanih za nabavku prethodno navedenih roba, a u skladu U skladu sa članom VI. Pravilnika o popisu sredstava broj sa članom 33. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine 01-14-846-3/05 od 07. juna 2005. godine, direktor Agencije za ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine donosi 70/06 i 12/09) i člana 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05). ODLUKU Komisija je dužna da nakon okončanja postupka dostavi O GODIŠNJEM POPISU I OSNIVANJU KOMISIJA ZA direktoru Agencije preporuku za izbor, zajedno sa izvještajem o POPIS radu i razlozima davanja takve preporuke. Za rad i angažovanje na navedenim poslovima, predsjedavaju- I. ćem, članovima Komisije i sekretaru isplatit će se novčana nakna- Sa stanjem na dan 31.12.2009. godine izvršit će se redovni da. Visina novčane naknade utvrdit će se posebnim rješenjem. popis sredstava, potraživanja i obaveza: Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama – stalnih sredstava i sitnog inventara Federacije BiH". – novčanih sredstava - blagajne Broj 01-14-2-584-2/09 – potraživanja i obaveza 9. novembra/studenoga 2009. godine Direktor II. Sarajevo Dr. sc. Enver Išerić, s. r. Za organiziranje popisa zadužuje se ZINKA SALIHAGIĆ, sekretar Agencije Na osnovu člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, III. 92/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09) i člana 5. i 6. Uputstva o primjeni Za obavljanje popisa imenuju se slijedeće komisije: Zakona o javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 1. Komisija za popis stalnih sredstava i sitnog inventara: 3/05), direktor Agencije za državnu službu Federacije BiH donosi – SUADA PAŠIĆ, predsjednik, – MIRSAD HODŽIĆ, član RJEŠENJE – BELMA SEJFIĆ, član O imenovanju članova Komisije za otvaranje, procjenu i 2. Komisija za popis novčanih sredstava-blagajne, prihvatanje najpovoljnije ponude za nabavku i isporuku roba po potraživanja i obaveza: LOT - ovima (nabavka i isporuka energenata-goriva LOT - 1, – SUADA BEŠIĆ, predsjednik kancelarijskog materijala i pribora LOT - 2, Čistovnog materijala – AIDA VASILJ, član LOT - 3) za budžetsku 2010. godinu u sastavu: – ENISA ČAUŠEVIĆ, član 1. MIRSAD BAŠIĆ - predsjedavajući, 2. SALINA KARASALIHOVIĆ - član, IV. 3. ZINKA SALIHAGIĆ - član, Popis će se obaviti u vremenu od 23.12. do 31.12.2009. godine. 4. SUADA PAŠIĆ - sekretar. Pojedinačne rokove popisnim komisijama organizator popisa Komisija je ovlaštena za provođenje postupka nabavke roba odredit će naknadno, s tim da se popis stalnih sredstava i sitnog od dana donošenja odluke o njenom formiranju, do okončanja svih inventara može izvršiti i poslije navednog roka, a najkasnije do poslova vezanih za nabavku prethodno navedenih roba, a u skladu 15.01.2010. godine sa stanjem na dan 31.12.2009. godine. sa članom 33. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 8/06, 15. aprila 2009. godine, zaprimljenoj u JP Elektroprivreda BiH 24/06, 70/06 i 12/09) i članom 6. Uputstva o primjeni Zakona o d.d. - Sarajevo, Podružnica "Elektrodistribucija" Sarajevo javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05). pod brojem 4206/09, 20. aprila 2009. godine, žalioca Zajedničke Komisija je dužna da nakon okončanja postupka dostavi advokatske kancelarije Edina Jahić & Tawa Haxagić iz direktoru Agencije preporuku za izbor, zajedno sa izvještajem o Sarajeva, koju zastupa po punomoći Damir Alagić, advokat iz radu i razlozima davanja takve preporuke. Sarajeva, Regulatorna komisija za električnu energiju u Za rad i angažovanje na navedenim poslovima, predsjedavaju- Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, na I redovnoj ćem, članovima Komisije i sekretaru isplatit će se novčana nakna- sjednici održanoj u Mostaru 22. januara 2010. godine, donijela da. Visina novčane naknade utvrdit će se posebnim rješenjem. Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama RJEŠEWE Federacije BiH". 1. Odbija se žalba/prigovor Zajedničke advokatske kancela- Broj 01-14-2-598-2/09 rije Edina Jahić & Tawa Haxagić iz Sarajeva podnijeta 13. novembra/studenoga 2009. godine Direktor protiv Elektroenergetske saglasnosti broj 202-1485/09 od Sarajevo Dr. sc. Enver Išerić, s. r. 15.4.2009. godine koju je izdala JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, Podružnica "Elektrodistribucija" Saraje- vo, kao neosnovana. Na osnovu člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i 2. Odbija se zahtjev žalioca za naknadu troškova postupka. Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09) i člana 5. i 6. Uputstva o primjeni 3. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošewa, te se objavquje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a Zakona o javnim nabavkama BiH ("Službeni glasnik BiH", broj dispozitiv ovog Rješewa u "Službenim novinama 3/05), direktor Agencije za državnu službu Federacije BiH donosi Federacije BiH". RJEŠENJE Broj 04-01-834-13/09 o imenovanju članova Komisije za otvaranje, procjenu i 22. januara 2010. godine Predsjednik FERK-a prihvatanje najpovoljnije ponude za pružanje usluga osiguranja po Mostar Zdenko Šimunović, s. r. LOT - ovima (osiguranje imovine LOT- 1, osiguranje motornih vozila LOT-2, kolektivno osiguranje uposlenih LOT - 3 i servis motornih vozila LOT - 4) za budžetsku 2010. godinu u sastavu: Na osnovu člana 41. Zakona o električnoj energiji ("Službene 1. MIRSAD BAŠIĆ - predsjedavajući, novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05, 38/05, 61/09), člana 12. stav (1) i člana 14. stav (1) Statuta Regulatorne komisije za električnu 2. MINA ZUKIĆ-ČAUŠEVIĆ - član, energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine 3. ZINKA SALIHAGIĆ - član, Federacije BiH", broj 13/04), kao i člana 31. stav (2) i člana 37. stav 4. DŽENITA DEMIR - sekretar. (4) Poslovnika o radu Regulatorne komisije za električnu energiju u Komisija je ovlaštena za provođenje postupka nabavke od Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", dana donošenja odluke o njenom formiranju, do okončanja svih broj 59/04), te člana 83. i člana 91. stav (2) Pravilnika o javnim poslova vezanih za nabavku, a u skladu sa članom 33. Zakona o raspravama i rješavanju zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije za javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09) novine Federacije BiH", broj 37/05) i člana 13. Opštih uslova za i članom 6. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavkama isporuku električne energije ("Službene novine Federacije BiH", broj BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05). 35/99), a postupajući po žalbi/prigovoru na Elektroenergetsku Komisija je dužna da nakon okončanja postupka dostavi saglasnost broj 202-1485/09 od 15. aprila 2009. godine, zaprimljenoj direktoru Agencije preporuku za izbor, zajedno sa izvještajem o u JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, Podružnica "Elektrodistri- radu i razlozima davanja takve preporuke. bucija" Sarajevo pod brojem 4206/09, 20. aprila 2009. godine, Za rad i angažovanje na navedenim poslovima, predsjedavaju- žalioca Zajedničke advokatske kancelarije Edina Jahić & Tanja ćem, članovima Komisije i sekretaru isplatit će se novčana nakna- Hadžagić iz Sarajeva, koju zastupa po punomoći Damir Alagić, da. Visina novčane naknade utvrdit će se posebnim rješenjem. odvjetnik iz Sarajeva, Regulatorna komisija za električnu energiju u Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, na I. redovnoj sjednici Federacije BiH". održanoj u Mostaru 22. januara 2010. godine, donijela Broj 01-14-2-599-2/09 13. novembra/studenoga 2009. godine Direktor RJEŠENJE Sarajevo Dr. sc. Enver Išerić, s. r. 1. Odbija se žalba/prigovor Zajedničke advokatske kancelarije Edina Jahić & Tanja Hadžagić iz Sarajeva podnijeta protiv REGULATORNA KOMISIJA ZA Elektroenergetske saglasnosti broj 202-1485/09 od 15.4.2009. godine koju je izdala JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, ELEKTRIČNU ENERGIJU U FEDERACIJI Podružnica "Elektrodistribucija" Sarajevo, kao neosnovana. BOSNE I HERCEGOVINE - FERK 2. Odbija se zahtjev žalioca za naknadu troškova postupka. Na osnovu člana 41. Zakona o električnoj energiji 3. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja, te ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05, 38/05, se objavljuje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a dispo- 61/09), člana 12. stav (1) i člana 14. stav (1) Statuta Regulatorne zitiv ovog Rješenja u "Službenim novinama Federacije BiH". komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Broj 04-01-834-13/09 Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/04), 22. januara 2010. godine Predsjednik FERK-a kao i člana 31. stav (2) i člana 37. stav (4) Poslovnika o radu Mostar Zdenko Šimunović, s. r. Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 59/04), te člana 83. i člana 91. stav (2) Pravilnika o javnim Na temelju članka 41. Zakona o električnoj energiji raspravama i rješavanju zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05, 38/05, za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine 61/09), članka 12. stavak (1) i članka 14. stavak (1) Statuta ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/05) i člana 13. Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Opštih uslova za isporuku električne energije ("Službene Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/04), kao novine Federacije BiH", broj 35/99), a postupajući po žalbi/ i članka 31. stavak (2) i članka 37. stavak (4) Poslovnika o radu prigovoru na Elektroenergetsku saglasnost broj 202-1485/09 od Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 59/04), te Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i članka 83. i članka 91. stavak (2) Pravilnika o javnim raspravama i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/04), rješavanju zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije za električnu člana 31. stav (2), člana 37. stav (4) i člana 47. Poslovnika o radu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Federacije BiH", broj 37/05) i članka 13. Općih uvjeta za isporuku Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 59/04), te električne energije ("Službene novine Federacije BiH", broj člana 75. i stav (1) i stav (3) Pravilnika o javnim raspravama i 35/99), a postupajući po žalbi/prigovoru na Elektroenergetsku rješavanju zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije za električnu suglasnost broj 202-1485/09 od 15. travnja 2009. godine, zapri- energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine mljenoj u JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, Podružnica "Ele- Federacije BiH", broj 37/05) i člana 17. Pravilnika za izdavanje ktrodistribucija" Sarajevo pod brojem 4206/09, 20. travnja 2009. dozvola - licenci ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05), godine, žalitelja Zajedničke advokatske kancelarije Edina Jahić & postupajući po Zahtjevu za izdavanje dozvole za rad - licence za Tanja Hadžagić iz Sarajeva, koju zastupa po punomoći Damir djelatnost opskrbe električnom energijom drugog reda broj 06- Alagić, odvjetnik iz Sarajeva, Regulatorna komisija za električnu 03-720/19/09 od 14. jula 2009. godine podnosioca RE Energija d.o.o. energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, na I. redovi- Sarajevo, Regulatorna komisija za električnu energiju u toj sjednici održanoj u Mostaru 22. siječnja 2010. godine, donijela Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, 22. januara 2010. godine na I redovnoj sjednici, donijela sljedeće RJEŠENJE 1. Odbija se žalba/prigovor Zajedničke advokatske kancelarije RJEŠEWE Edina Jahić & Tanja Hadžagić iz Sarajeva podnijeta protiv 1. Izdaje se Dozvola za rad - licenca za obavljanje elektro- Elektroenergetske suglasnosti broj 202-1485/09 od 15.4.2009. privredne djelatnosti snabdijevawa električnom ener- godine koju je izdala JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, gijom drugog reda podnosiocu zahtjeva RE Energija d.o.o. Podružnica "Elektrodistribucija" Sarajevo, kao neosnovana. Sarajevo. 2. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadu troškova postupka. 2. Dozvola za rad - licenca se izdaje na period od dvije godine do 21.1.2012. godine, sa uslovima dozvole koji čine njen 3. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja, te sastavni dio. se objavljuje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a izreka 3. Sastavni dio ovog Rješewa čini dozvola iz tačke 1. i 2. ovog Rješenja u "Službenim novinama Federacije BiH". ovog Rješewa. Broj 04-01-834-13/09 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošewa, 22. siječnja 2010. godine Predsjednik FERK-a te se objavquje na oglasnoj tabli i njeb stranici FERK-a, a Mostar Zdenko Šimunović, v. r. dospozitiv ovog Rješewa i u "Službenim novinama Federacije BiH". Na osnovu člana 14., člana 29. i člana 70. Zakona o električnoj Broj 06-03-720-13/19/09 energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05, 22. januara 2010. godine Predsjednik FERK-a 38/05 i 61/09), člana 12. stav (1) i člana 14. stav (1) Statuta Mostar Zdenko Šimunović, s. r. energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je, 22. januara 2010. godine na I. redovnoj sjednici, donijela sljedeće Na osnovu člana 14., člana 29. i člana 70. Zakona o RJEŠENJE električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 1. Izdaje se Dozvola za rad - licenca za obavljanje elektro- 41/02, 24/05, 38/05 i 61/09), člana 12. stav (1) i člana 14. stav (1) privredne djelatnosti snabdijevanja električnom energijom Statuta Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji drugog reda podnosiocu zahtjeva RE Energija d.o.o. Sarajevo. Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 2. Dozvola za rad - licenca se izdaje na period od dvije godine 13/04), člana 31. stav (2), člana 37. stav (4) i člana 47. Poslovnika do 21.1.2012. godine, sa uslovima dozvole koji čine njen o radu Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji sastavni dio. Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 59/04), te člana 75. i stav (1) i stav (3) Pravilnika o javnim 3. Sastavni dio ovog Rješenja čini dozvola iz tačke 1. i 2. ovog raspravama i rješavanju zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije za Rješenja. električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja, novine Federacije BiH", broj 37/05) i člana 17. Pravilnika za te se objavljuje na oglasnoj tabli i njeb stranici FERK-a, a izdavanje dozvola - licenci ("Službene novine Federacije BiH", dospozitiv ovog Rješenja i u "Službenim novinama broj 29/05), postupajući po Zahtjevu za izdavanje dozvole za rad Federacije BiH". - licence za djelatnost opskrbe električnom energijom drugog Broj 06-03-720-13/19/09 reda broj 06-03-720/19/09 od 14. jula 2009. godine podnositelja 22. januara 2010. godine Predsjednik FERK-a RE Energija d.o.o. Sarajevo, Regulatorna komisija za električnu Mostar Zdenko Šimunović, s. r. Hercegovine - FERK je, 22. siječnja 2010. godine na I. redovitoj sjednici, donijela sljedeće Na temelju članka 14., članka 29. i članka 70. Zakona o RJEŠENJE električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 1. Izdaje se Dozvola za rad - licenca za obavljanje elektro- 41/02, 24/05, 38/05 i 61/09), članka 12. stavak (1) i članka 14. privredne djelatnosti opskrbe električnom energijom drugog stavak (1) Statuta Regulatorne komisije za električnu energiju u reda podnositelju zahtjeva RE Energija d.o.o. Sarajevo. Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/04), članka 31. stavak (2), članka 37. stavak (4) i 2. Dozvola za rad - licenca se izdaje na razdoblje od dvije članka 47. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za električnu godine do 21.1.2012. godine, s uvjetima dozvole koji čine energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine njezin sastavni dio. Federacije BiH", broj 59/04), te članka 75. i stavak (1) i stavak (3) 3. Sastavni dio ovog Rješenja čini dozvola iz točke 1. i 2. ovog Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju zahtjeva i žalbi Rješenja. Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/05) i 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja, članka 17. Pravilnika za izdavanje dozvola - licenci ("Službene te se objavljuje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a izreka ovog Rješenja i u "Službenim novinama Federacije novine Federacije BiH", broj 29/05), postupajući po Zahtjevu za BiH". izdavanje dozvole za rad - licence za djelatnost opskrbe električnom energijom drugog reda broj 06- 03-720/19/09 od 14. Broj 06-03-720-13/19/09 srpnja 2009. godine podnositelja RE Energija d.o.o. Sarajevo, 22. siječnja 2010. godine Predsjednik FERK-a Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Mostar Zdenko Šimunović, v. r. Na osnovu člana 14., člana 29. i člana 70. Zakona o Bosne i Hercegovine - FERK je 22. januara 2010. godine na I električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", redovnoj sjednici donijela sljedeće broj 41/02, 24/05, 38/05, 61/09), člana 12. stav (1) i člana 14. stav (1) Statuta Regulatorne komisije za električnu energiju u RJEŠEWE Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine 1. Izdaje se Prethodna dozvola za izgradnju proizvodnog Federacije BiH", broj 13/04), člana 31. stav (2), člana 37. stav objekta vjetroelektrane VE "Moštre 1" podnosiocu (4) i člana 47. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za zahtjeva "SUŠA-COMMERCE" d.o.o. Visoko. električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine 2. Prethodna dozvola za izgradnju se izdaje na period od ("Službene novine Federacije BiH", broj 59/04), te člana 75. 22.1.2010. do 21.1.2011. godine, s uslovima Prethodne stav (1) i stav (3) Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju dozvole koji čine njen sastavni dio. zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije za električnu energiju 3. Sastavni dio ovog Rješewa čini prethodna dozvola iz u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine tačke 1. i 2. ovog Rješewa. Federacije BiH", broj 37/05) i člana 17. Pravilnika za 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošewa, izdavanje dozvola - licenci ("Službene novine Federacije te se objavquje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a BiH", broj 29/05), postupajući po Zahtjevu za izdavanje izreka ovog Rješewa u "Službenim novinama Federacije prethodne dozvole za izgradnju proizvodnog objekta BiH". vjetroelektrane "Moštre 1" broj 06-03-765/20/09 od 29. jula Broj 06-03-765-16/20/09 2009. godine podnositelja "SUŠA-COMMERCE" d.o.o. Visoko, 22. januara 2010. godine Predsjednik FERK-a Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Mostar Zdenko Šimunović, s. r. komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine - FERK je 22. januara 2010. godine na I. redovnoj sjednici donijela sljedeće Na osnovu člana 14., člana 29. i člana 70. Zakona o RJEŠENJE električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05, 38/05, 61/09), člana 12. stav (1) i člana 14. stav (1) 1. Izdaje se Prethodna dozvola za izgradnju proizvodnog Statuta Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji objekta vjetroelektrane VE "Moštre 1" podnosiocu zahtjeva Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj "SUŠA-COMMERCE" d.o.o. Visoko. 13/04), člana 31. stav (2), člana 37. stav (4) i člana 47. Poslovnika 2. Prethodna dozvola za izgradnju se izdaje na period od o radu Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji 22.1.2010. do 21.1.2011. godine, s uslovima prethodne Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj dozvole koji čine njen sastavni dio. 59/04), te člana 75. stav (1) i stav (3) Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju zahtjeva i žalbi Regulatorne komisije za 3. Sastavni dio ovog Rješenja čini Prethodna dozvola iz tačke električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene 1. i 2. ovog Rješenja. novine Federacije BiH", broj 37/05) i člana 17. Pravilnika za 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja, te izdavanje dozvola - licenci ("Službene novine Federacije BiH", se objavljuje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a izreka broj 29/05), postupajući po Zahtjevu za izdavanje prethodne ovog Rješenja u "Službenim novinama Federacije BiH". dozvole za izgradnju proizvodnog objekta vjetroelektrane "Moštre 1" broj 06-03-765/20/09 od 29. jula 2009. godine Broj 06-03-765-16/20/09 podnositelja "SUŠA-COMMERCE" d.o.o. Visoko, Regulatorna 22. januara 2010. godine Predsjednik FERK-a Mostar Zdenko Šimunović, s. r. Hercegovine - FERK je 22. siječnja 2010. godine na I. redovitoj sjednici donijela sljedeće Na temelju članka 14., članka 29. i članka 70. Zakona o RJEŠENJE električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02, 24/05, 38/05, 61/09), članka 12. stavak (1) i članka 14. 1. Izdaje se Prethodna dozvola za izgradnju proizvodnog stavak (1) Statuta Regulatorne komisije za električnu energiju u objekta vjetroelektrane VE "Moštre 1" podnositelju zahtjeva Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije "SUŠA-COMMERCE" d.o.o. Visoko. BiH", broj 13/04), članka 31. stavak (2), članka 37. stavak (4) i 2. Prethodna dozvola za izgradnju se izdaje na razdoblje članka 47. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za električnu 22.1.2010. do 21.1.2011. godine, s uvjetima prethodne energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine dozvole koji čine njen sastavni dio. Federacije BiH", broj 59/04), te članka 75. stavak (1) i stavak (3) Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju zahtjeva i žalbi 3. Sastavni dio ovog Rješenja čini prethodna dozvola iz točke Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i 1. i 2. ovog Rješenja. Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/05) i članka 17. Pravilnika za izdavanje dozvola - licenci ("Službene 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja, te novine Federacije BiH", broj 29/05), postupajući po Zahtjevu za se objavljuje na oglasnoj ploči i njeb stranici FERK-a, a izreka izdavanje prethodne dozvole za izgradnju proizvodnog objekta ovog Rješenja u "Službenim novinama Federacije BiH". vjetroelektrane "Moštre 1" broj 06-03-765/20/09 od 29. srpnja Broj 06-03-765-16/20/09 2009. godine podnositelja "SUŠA-COMMERCE" d.o.o. Visoko, 22. siječnja 2010. godine Predsjednik FERK-a Regulatorna komisija za električnu energiju u Federaciji Bosne i Mostar Zdenko Šimunović, v. r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU FONDACIJA ZA IZDAVAŠTVO AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Na osnovu člana 8. alineja 14. Statuta Fondacije za izdavaštvo V broj 541/08, broj 02-147/09 i 02-278/09, Upravni Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama odbor Fondacije za izdavaštvo, na 27. sjednici održanoj 4. br. 10-1-02-1-288-1/05 od 11. maja 2005. godine, tačke III. januara 2010. godine, donio je Odluke o načinu obrazovanja i utvrđivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i ODLUKU rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/07), na osnovu mišljenja O IZMJENI I DOPUNI PRAVILNIKA O Federalnog ministarstva finansija - Federalnog ministarstva PROCEDURAMA I KRITERIJIMA ZA IZBOR financija br. 06-14-194/08 - A.H od 14. januara 2008. godine i Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija KORISNIKA SREDSTAVA FONDACIJE ZA 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne IZDAVAŠTVO U SARAJEVU direkcije za civilnu avijaciju-zrakoplovstvo donosi Član 1. U Pravilniku o procedurama i kriterijima za izbor korisnika RJEŠENJE sredstava Fondacije za izdavaštvo u Sarajevu (u daljnjem tekstu: O IMENOVANJU KOMISIJE ZA JAVNE NABAVKE Fondacija) u članu 3. dodaje se nova tačka d) koja glasi: "Podrška izdavačima za objavljivanje rukopisa izabranih na konkursu". Član 1. Član 2. Imenuje se Komisija za provođenje otvorenog postupka za nabavku usluge kalibraže radio navigacijskih sredstava FED U članu 4. tačka b) mijenja se i glasi: CAD za 2010. godinu, u sljedećem sastavu: " Posebni kriteriji 1. AMIR DŽEKO, predsjednik Komisije Posebni kriteriji za oblast Podrška djelima domaćih autora 2. PETAR OBRADOVIĆ, član i prevodilaca: 3. BOJANA RADIVOJEVIĆ, član – relevantna estetska, kritičko-teorijska i kulturna Za sekretara Komisije imenuje se: ANA CVITANOVIĆ vrijednost novih djela domaćih pisaca, Član 2. – smanjenje zaostajanja u recepciji važnih djela i trendova tekuće književnosti u svijetu, Imenovana lica iz člana 1. ovog Rješenja dužna su postupati – teorijska i analitička razmatranja relevantnih društvenih u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i pojava, Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu – kompetentan uvid u savremene tokove književne, avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. društvene i kulturne teorije, Član 3. – prijevodi djela izuzetne vrijednosti iz domaćih Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi književnosti na strane jezike. metodologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori Posebni kriteriji za oblast Periodika: prispjele ponude/zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda/ zahtjeva, ocijeni prispjele ponude/zahtjeve i sačini izvještaj o radu – njegovanje autorske produkcije domaćih pisaca s i daje preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. relevantnom estetskom, kritičko-teorijskom i kulturnom Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu vrijednošću, avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. – višegodišnja tradicija afirmiranih časopisa, Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, – dobro osmišljena programska orijentacija novih priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu projekata. Komisije i prikupljanje saglasnosti, dokumentovanje i drugi Posebni kriteriji za oblast Plasman i promoviranje knjige: poslovi po zahtjevu predsjednika Komisije. – seriozno intenziviranje prisutnosti knjige i časopisa, Član 4. odnosno autorskoga rada i izdavačkih rezultata, u doma- Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 90 (devedeset) dana ćem i međunarodnom kulturnom i književnom životu, od dana stupanja na snagu ovog Rješenja. – izvornost tekstova i istraživanja o dosad malo ili nikako objavljivanim i vrednovanim pojavama s područja Član 5. nacionalnih kultura, Ovlaštenja Komisije za izvršenje zadataka iz člana. 3. ovog – prvo objelodanjivanje rezultata bazičnih projekata i Rješenja su: istraživanja, – direktna korespondencija sa ponuđačima vezano za poja- – znanstvena utemeljenost rezultata kritičkih reinterpre- šnjenja ponuda/zahtjeva sa pravom na ovjeru doku- tacija i revalorizacija tradicionalnih tumačenja kulturno- menata potpisanih od strane predsjednika radnog tijela, historijskih fenomena i formacija. – ovlaštenja za pregovaranje. Posebni kriteriji za oblast Podrška izdavačima za Član 6. objavljivanje rukopisa izabranih na konkursu: Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su Izbor izdavača izvršit će se u skladu sa kriterijima koji će biti potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na navedeni u konkursu /natječaju. ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu Član 3. avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i čini sastavni dio Pravilnika o procedurama i kriterijima za izbor korisnika Član 7. sredstava Fondacije za izdavaštvo u Sarajevu broj 02-323/08 od Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. 15. 12. 2008. godine. Broj 10-1-27-63-143-1/10 Broj 02-11/10 Predsjednik 25. januara/siječnja 2010. godine Direktor 4. januara/siječnja 2010. godine Upravnog odbora Mostar Amadeo Mandić, s. r. Sarajevo Mile Stojić, s. r. FONDACIJA ZA BIBLIOTEČKU b) Posebni kriteriji za Stručno usavršavanje bibliotekara (putem seminara) i manifestacije za popularizaciju bibliotečke DJELATNOST djelatnosti i knjige: Na osnovu člana 8. alineja 14. Statuta Fondacije za – prezentiranje inovacija u bibliotečkoj djelatnosti; bibliotečku djelatnost V broj 539/08, broj 02-111/09 i 02-178/09, – organizovanje seminara i manifestacija iz domena Upravni odbor Fondacije za bibliotečku djelatnost, na 25. bibliotečke djelatnosti sa već ostvarenom tradicijom; sjednici održanoj 4. januara 2009. godine, donio je – objedinjavanje i koordiniranje bibliotečkog rada na području Federacije BiH; ODLUKU – sudjelovanje u popularizaciji i propagandi knjige." O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O Član 4. PROCEDURAMA I KRITERIJIMA ZA IZBOR U članu 4. stav 2. mijenja se i glasi: "Pravo podnošenja prijava na Konkurs za oblasti Opremanje javnih (narodnih, KORISNIKA SREDSTAVA FONDACIJE ZA općih, gradskih, općinskih, kantonalnih i matičnih) i specijalnih BIBLIOTEČKU DJELATNOST biblioteka i stručno usavršavanje bibliotekara (putem seminara) Član 1. i manifestacije za popularizaciju bibliotečke djelatnosti i knjige U Pravilniku o procedurama i kriterijima za izbor korisnika imaju pravne osobe registrirane na području Federacije Bosne i sredstava Fondacije za bibliotečku djelatnost (u daljnjem tekstu: Hercegovine". Fondacija) u članu 2. stav 2. iza riječi biblioteka dodaje se ", stručno Član 5. usavršavanje bibliotekara (putem seminara) i manifestacije za U članu 9. stav 1. mijenja se i glasi: "Izdavači za svaku popularizaciju bibliotečke djelatnosti i knjige". pojedinačnu knjigu-publikaciju koju ponude za otkup moraju Član 2. dostaviti i potvrdu da su dostavili 10 (deset) obaveznih Član 3. mijenja se i glasi: "Izbor korisnika sredstava vrši se na primjeraka Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i osnovu općih i posebnih kriterija". Hercegovine, kao i da knjiga-publikacija ima validan CIP, ISBN i ID broj. Potvrdu o navedenom će izdavati Agencija za ISBN Član 3. Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine." Iza člana 3. dodaju se novi članovi koji glase: Član 6. "Član 3a Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja. Opći kriteriji za izbor korisnika sredstava su: Broj 02-6/10 Predsjednik – kvaliteta programa ili projekta, potvrđen status i značaj; 4. januara/siječnja 2009. godine Upravnog odbora – funkcionalna i ekonomska opravdanost; Sarajevo – nastavak realizacije započetih projekata; Hadžem Hajdarević, s. r. – ravnomjerna regionalna i nacionalna zastupljenost; – podrška programima i projektima koji imaju potporu FONDACIJA ZA KINEMATOGRAFIJU U lokalne zajednice; – podrška programima i projektima koji imaju osigurano SARAJEVU sufinanciranje; Na osnovu člana 8. alineja 12 Statuta Fondacije za – broj sudionika i širina prostora djelovanja; kinematografiju Sarajevo, V broj 542/2008 od 18.06.2008. – doprinos promociji i afirmaciji bosanskohercegovačke godine i 02-82/09 i 02-173/09, Upravni odbor Fondacije za kulture i kulturnih identiteta; kinematografiju u Sarajevu, na sjednici održanoj 4. januara 2010. – doprinos jačanju nacionalne i vjerske tolerancije; godine donio je – samoodrživost kandidiranih projekata i programa. Član 3b PRAVILNIK Posebni kriteriji za izbor korisnika sredstava za oblast Otkup O PROCEDURAMA I KRITERIJIMA ZA IZBOR društveno vrijednih knjiga domaćih izdavača registriranih na KORISNIKA SREDSTAVA FONDACIJE ZA području Federacije Bosne i Hercegovine, objavljenih u 2009. KINEMATOGRAFIJU U SARAJEVU godini, radi popunjavanja knjižnog fonda biblioteka na području Federacije Bosne i Hercegovine novim naslovima: I. OPĆE ODREDBE – povijesna, znanstvena, kulturna i tradicijska vrijednost Član 1. knjige; – pouzdanost i ugled izdavača; Ovim Pravilnikom o procedurama i kriterijima za izbor – društveni, književni ili stručni autoritet autora; korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju u Sarajevu (u – nagrađivanost knjige; daljnjem tekstu: Pravilnik) se uređuje osnov za korištenje – afirmativan prijem knjige u javnosti; sredstava Fondacije iz reda stvaralaca i djelatnika sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine; način raspoređivanja sredstava; – prve knjige talentiranih mladih autora. procedure za izbor korisnika sredstava Fondacije; kriterij za Član 3c izbor korisnika Fondacije i druga pitanja značajna za zakonit i Posebni kriteriji za izbor korisnika sredstava za oblast efikasan rad Fondacije. Opremanje javnih (narodnih, općih, gradskih, općinskih, kanto- Član 2. nalnih i matičnih) i specijalnih biblioteka i stručno usavršavanje Osnovni cilj Fondacije je podsticanje, stimuliranje, razvoj i bibliotekara (putem seminara) i manifestacije za popularizaciju unapređivanje filmskog stvaralaštva i filmske proizvodnje, a bibliotečke djelatnosti i knjige: naročito u domenu: a) Posebni kriteriji za Opremanje javnih (narodnih, općih, – zaštite, čuvanja i prezentiranja arhivske i filmske građe gradskih, općinskih, kantonalnih i matičnih) i specijalnih – podrška organizovanju filmskih manifestacija, biblioteka: – stimulisanja stvaralaca, institucija, udruženja i – potreba korisnika i zaposlenih za informatičkom asocijacija u oblasti kinematografije, opremom; – očuvanja kulturnih vrijednosti u oblasti kinematografije, – umrežavanje u COBISS sistem; – projekata naučno-istraživačkog karaktera u oblasti – nedovoljna tehnička opremljenost biblioteke; kinematografije, – nedostatak polica za knjige. – izdavačke djelatnosti u oblasti kinematografije, – edukacije i stručnog usavršavanja kadrova u oblasti IV. PROCEDURE ZA IZBOR KORISNIKA SREDSTAVA kinematografije, – povezivanje, saradnje i razmjena informacija i iskustava Član 8. sa sličnim asocijacijama van granica Federacije BiH, Izbor korisnika sredstava Fondacije vrši se konkursom. Odluku o raspisivanju konkursa donosi Upravni odbor Član 3. Fondacije. Posebni ciljevi korištenja sredstava Fondacije u skladu sa Konkurs mora biti javno oglašen i oglašava se najmanje ovim Pravilnikom su: jedanput godišnje. – promoviranje estetskih vrijednosti u svim žanrovima i Konkursom se oglašavaju kategorije projekata filmskog disciplinama u oblasti kinematografije; stvaralaštva, uvjeti za korištenje sredstava, potrebna – podrška kontinuitetu afirmiranih vrijednosti filmske dokumentacija i rokovi prijavljivanja, te objavljivanja odluke o proizvodnje; rezultatima konkursa u skladu s ovim Pravilnikom. – podsticajna izobrazba filmskih stvaralaca; Upravni odbor propisuje obrazac prijave na konkurs. – podsticanje inovativnih pristupa filmskoj umjetnosti i Konkurs se može raspisati za sufinansiranje projekata u filmskom stvaralaštvu. slijedećim kategorijama filmskog stvaralaštva: II. OSNOVE ZA KORIŠTENJE SREDSTAVA FONDACIJE – filmskih projekata; Član 4. – scenarističke građe; Sredstva Fondacije će se koristiti za podsticanje i – arhivske filmske građe; potpomaganje slijedećih aktivnosti: – distribucije i promocije filmova; – filmski projekti od značaja za Bosnu i Hercegovinu; – za stručno usavršavanje. – stvaranje scenarističke građe; zaštita, čuvanje i Član 9. prezentiranje filmske baštine; Izbor korisnika sredstava vrši Upravni odbor u skladu s – međunarodna saradnja u oblasti kinematografije; kriterijima utvrđenim ovim Pravilnikom. – izdavačka djelatnost u oblasti kinematografije; Upravni odbor može povjeriti poslove: dodatne recenzije – stručno usavršavanje u oblasti kinematografije; estetskih vrijednosti za utvrđivanje prijedloga za izbor korisnika – učestvovanje u utvrđivanju politike koja unapređuje sredstava, kontrole budžeta filmskih projekata preedloženih razvoj kinematografije. projekata, kao i razmatranje prigovora na odluku o izboru Član 5. korisnika sredstava stručnim licima, pojedincima i timovima. Korisnici sredstava Fondacije mogu biti fizičke osobe, filmski Odluka o izboru korisnika sredstava Fondacije po konkursu stvaraoci i djelatnici, državljani Bosne i Hercegovine i pravne osobe se oglašava u sredstvima javnog informiranja. registrirane za obavljanje filmske i video djelatnosti sa sjedištem u Član 10. Federaciji Bosne i Hercegovine: producenti, distributeri, prika- Protiv odluke o izboru korisnika sredstava može se podnijeti zivači i visokoškolske institucije koje obrazuju filmske stvaraoce. prigovor Upravnom odboru, u roku od 15 dana od dana U slučaj kad se razmatra i odlučuje o projektu u kojem je objavljivanja odluke. predsjednik odnosno član Upravnog odbora filmski autor ili Prigovor se može podnijeti samo u slučaju osporavanja djelatnik, radi se o neposrednom sukobu interesa i predsjednik, regularnosti procedure izbora i valjanosti dokumentacije. odnosno član Upravnog odbora ne učestvuje ni u diskusiji ni u Estetski sud ne može biti predmetom prigovora osim u odlučivanju. slučajevima dokazanog plagijata, u skladu s odgovarajućim Član 6. propisima. Vrste autorskog rada i producentskih aktivnosti koje V. KRITERIJ ZA IZBOR KORISNIKA SREDSTAVA predstavljaju osnov za korištenje sredstava Fondacije su: 1) - Sufinansiranje filmskih projekata – dugometražni igrani film, – kratki igrani film, Član 11. – dokumentarni film, Fondacija će sufinansirati filmske projekte pod sljedećim – animirani film, uvjetima: – studentski film, – da se radi o filmskom projektu s relevantnom estetskom i – regionalna saradnja kulturnom vrijednošću – da je film na bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku III. NAČIN RASPOREĐIVANJA I KORIŠTENJA – da udio bosanskohecegovačkih autora i saradnika SREDSTAVA osigurava promociju i da bitno dopronosi razvoju Član 7. bosanskohercegovačke kinematgrafije. Sredstva Fondacije se raspoređuju tako što se godišnjim Pored općih uvjeta za učešće na konkursu, odnosno programom rada Fondacije utvrđuju prioriteti i planira korištenje sredstava Fondacije propisanih u stavu 1. ovog člana, procentualni raspored sredstava po svim osnovama (ranije Upravni odbor može propisati i posebne uvjete. odobreni projekti i projekti koji prvi put apliciraju za korištenje Sredstva Fondacije za sufinansiranje filmskih projekata mogu sredstava) s tim što ukupni iznos ranije odobrenih i novozatraženih se dodijeliti producentskim kućama, ali ne i fizičkim licima. sredstava ne može preći 18% od ukupnog budžeta potrebnog za Član 12. konačnu realizaciju projekta podnesenog Fondaciji prilikom prve Potrebna dokumentacija o ispunjavanju uvjeta za izbor aplikacije za finansiranje projekta, u skladu sa ovim Pravilnikom. korisnika sredstava se propisuje odlukom o raspisivanju Fondacija ostvaruje namjenska sredstva u vidu transfera iz konkursa i oglašava se konkursom, Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Odluku o usvajanju Potrebna dokumentacija za učešće na konkursu za izbor programa utroška sredstava transfera donosi Vlada Federacije korisnika sredstava za filmske projekte, u skladu sa ovim Bosne i Hercegovine, na prijedlog Upravnog odbora, u skladu sa Pravilnikom sadrži u pravilu: Zakonom o izvršavanju Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine – popunjena prijava na konkurs Fondacije; za tekuću godinu. – ovjerena kopija sudskog rješenja o registraciji U slučaju dodjeljivanja sredstava, zaključuje se ugovor s producentske kuće; izabranim korisnikom sredstava, kojim se uređuju prava i – bilans stanja i bilans uspjeha u prethodnoj godini; obaveze korisnika sredstava, te drugi elementi, u skladu sa – bankovna potvrda o solventnosti; zakonom i ovim Pravilnikom. – lista proizvedenih filmova; – dokazi o ranijem sufinansiranju filmskih projekata po Sredstva za ove namjena mogu se dodijeliti: svim kategorijama; – filmskom projektu visoke estetske vrijednosti – opis trenutnog stanja pripreme produkcije po fazama (1. – isključivo akademijama scenskih umjetnosti i drugim produkcijske faze: filmskim školama čije je sjedište u Bosni i Hercegovini. – pretprodukcija, snimanje i postprodukcija i 2. plan Sredstva za ove svrhe mogu se izdvojiti u skladu s godišnjim završetka produkcije); planom rada i poslovanja Fondacije. – potpisan ugovor sa autorima projekta: scenaristom, rediteljom ili nekim drugim nosiocem autorskih prava, Dokumentacija potrebna za izbor u ovoj kategoriji filmskog naročito u slučaju ako je scenarij adaptacija ili prerada stvaralaštva je: književnog ili kakvog drugog originalnog djela, u kojem – popunjen propisan obrazac prijave; slučaju treba pružiti dokaze o prenosu autorskih prava sa – scenarij; autora ili nekog drugog nosioca autorskih prava; – detaljan budžet filma; – detaljan budžet sa svim stavkama po fazama i – finansijska konstrukcija ili plan finansiranja projekta; dinamikom produkcije; – plan produkcije po fazama; – dokazi o učešću drugih koproducenata ili sufinansijera ( – biografija studenta; pisma namjere, predugovori, ugovori); – ostala dokumentacija koja se ocijeni relavantnom za – plan snimanja s lokacijama; izbor korisnika sredstava. – lista filmskih autora, saradnika i predviđene glavne uloge; – kratke biografije i filmografije; scenariste, reditela i F- Regionalna saradnja producenta/koproducenta, te Član 18. – drugih relevantnih učesnika u produkciji. Sredstva za sufinansiranje regionalne koprodukcije će se A - Sufinansiranje dugometražnih igranih filmova: koristiti u iznosu utvrđenim godišnjim planom rada i poslovanja Član 13. Fondacije. Sredstva koja se mogu dodijeliti jednom projektu (jednom Glavnina sredstava Fondacije će se koristiti za korisnike, dugometražnom, jednom kratkom igranom, jednom doku- odnosno projekte dugometražnih igranih filmova, mentarnom ijednom animiranom filmu) utvrđuju se odlukom o Godišnjim planom rada i poslovanja Fondacije utvrđuje se izboru korisnika sredstava Fondacije, nakon zaključenja iznos raspoloživih sredstava za ovu kategoriju filmskog konkursa, zavisno od broja prispjelih prijava na konkurs i stvaralaštva. pretpostavljenog kvaliteta prijavljenih filmskih projekata. Iznos sredstava koja se mogu dodijeliti jednom filmskom projektu utvrđuje se odlukom o izboru korisnika sredstava Fonda- Posebne odredbe i ktiteriji za sufinansiranje filmskih cije, nakon zaključenja konkursa, zavisno od broja prospjelih projekta prijava na konkurs i pretpostavljenog kvaliteta prijavljenih Član 19. filmskih projekata. Broj i vrsta projekata koje Fondacija sufinansira određuje se B - Sufinansiranje kratkih igranih filmova godišnjim planom rada i poslovanja Fondacije i zavisi od broja Član 14. prispijelih prijava i kvaliteta prispijelih filmskih projekata i utvrđuje se odlukom o izboru korisnika sredstava po konkursu. Sredstva za sufinansiranje kratkih igranih filmova će se koristiti u iznosu koji se utvrđuje godišnjim planom rada i Član 20. poslovanja Fondacije. Na temelju odluke o izboru korisnika sredstava Fondacije, Sredstva koja se mogu dodijeliti jednom projektu (jednom zaključuje se predugovor s producentom o sufinansiranju kratkom igranom filmu) utvrđuju se odlukom o izboru korisnika izabranog filmskog projekta. sredstava Fondacije, nakon zaključenja konkursa, zavisno od Ukoliko izabrani korisnik sredstava Fondacije ne ispuni u broja prispjelih prijava na konkurs i pretpostavljenog kvaliteta cijelosti obaveze iz predugovora, Upravni odbor će osporiti prijavljenih filmskih projekata. zaključivanje ugovora o sufinansiranju filmskog projekta i C - Sufinansiranje dokumentarnih filmova Fondacija u tom slučaju neće sufinansirati projekat. Član 15. Član 21. Sredstva za sufinansiranje dokumentarnih filmova će se Prije zaključivanja ugovora o sufinansiranju filma, koristiti u iznosu utvrđenim godišnjim planom rada i poslovanja producent mora predati zaključenu finansijsku konstrukciju Fondacije. filma sa pisanim dokazima (kao što su predugovori, pisma o Sredstva koja se mogu dodijeliti jednom projektu (jednom namjeri i sl.) o finansiranju produkcije. dokumentarnom filmu) utvrđuju se odlukom o izboru korisnika Član 22. sredstava Fondacije, nakon zaključenja konkursa, zavisno od Filmski projekti koji se sufinansiraju sredstvima Fondacije broja prispjelih prijava na konkurs i pretpostavljenog kvaliteta su filmovi čiji je izvorni materijal snimljen na filmskoj traci sa prijavljenih filmskih projekata. odgovarajućim tonskim zapisom, a mogu biti i filmovi čiji D - Sufinansiranje animiranih filmova izvorni materijal nije snimljen na filmskoj traci. Konačna verzija filma uvijek se izrađuje na 35 mm formatu Član 16. sa digitalnim zapisom tona. Sredstva za sufinansiranje animiranih filmova će se koristiti u iznosu utvrđenim godišnjim planom rada i poslovanja Član 23. Fondacije. Razliku između ukupne vrijednosti proračuna projekata i Sredstva koja se mogu dodijeliti jednom projektu (jednom raspoloživih sredstava, uključujući sredstva Fondacije i vlastita animiranom filmu) utvrđuju se odlukom o izboru korisnika sredstva producenta, producent osigurava uz pomoć koproducenta. sredstava Fondacije, nakon zaključenja konkursa, zavisno od Nakon potpisa predugovora, odnosno ugovora, Fondacija u broja prispjelih prijava na konkurs i pretpostavljenog kvaliteta pravilu ne osigurava dodatna novčana sredstva u slučaju prijavljenih filmskih projekata. poskupljenja projekta (razlika između predračunske i konačne vrijednosti projekta). E - Sufinansiranje studentskih filmova Nakon objavljivanja odluke o izboru korisnika sredstava Član 17. Fondacije, producent je dužan najkasnije u roku 30 dana, predati Sredstva Fondacije se mogu dodijeliti i bez konkursa za novi predračun i finansijsku konstrukciju filma za izabrani projekat, diplomske filmove studenata. ukoliko se razlikuju iznosi traženih i odobrenih sredstava. Član 24. zavisno od ukupnih raspoloživih sredstava Fondacije i utvrđenih Sredstva Fondacije namijenjena produkciji određenog filma, prioriteta. producent je dužan upotrijebiti na teritoriji Bosne i Hercegovine. Sredstva za ovu kategoriju djelatnosti se mogu dodjeliti za O utrošku sredstava Fondacije na teritoriji druge države odlučuje slijedeće projekte: Upravni odbor, prije zaključivanja ugovora o sufinansiranju filma. – arhiviranje ( čuvanje i zaštita snimljene filmske trake); Član 25. – digitalizacija; – prikupljanje i obrada relevantnog filmskog materijala, Izvještaj o toku realizacije filma i drugi uvjeti korištenja bez obzira na tehnički format na kojem je snimljen; sredstava Fondacije uređuju se ugovorom između Fondacije i – objavljivanje publikacija posvećenih historiji i tradiciji producenta, odnosno korisnika sredstava, i eventualnim bosanskohercegovačkog filma ili katalogizaciji aneksima na osnovni ugovor u skladu s ovim Pravilnikom. arhiviranih materijala. Član 26. Sredstva Fondacije za ovu kategoriju mogu se dodijeliti Producent odnosno izabrani korisnik sredstava Fondacije je pravnim licima koja ispunjavaju opće uvjete ovog pravilnika: obavezan predočiti Upravnom odboru Fondacije konačni akademijama scenskih umjetnosti i drugim filmskim školama, obračun projekta i izjavu daje projekat završen. kinotekama i filmskim arhivima čije je sjedište na teritoriji Ako producent ne predoči dokumentaciju iz stava 1. ovog Federacije Bosne i Hercegovine. člana, obavezan je vratiti dodjeljena sredstva Fondacije, u skladu Potrebna dokumentacija za dodjelu sredstava korisnicima u s ovim Pravilnikom. ovoj kategoriji sadrži u pravilu: 2) - Razvoj scenarističke građe – popunjen propisan obrazac prijave na konkurs; – detaljan opis projekta; Član 27. – konstrukcija finansiranja; Za podsticanje stvaranja scenarističke građe Fondacija može – plan realizacije. izdvajati sredstva za sufinansiranje scenarija i sinopsisa. Ukupna sredstva za ovu vrstu filmskog stvaralaštva se 4) - Sufinansiranje distribucije i promocija filmova utvrđuju godišnjim planom rada i poslovanja Fondacije, zavisno Član 33. od raspoloživih sredstava Fondacije. Sredstva Fondacije u svrhu distribucije i promocije filma Broj korisnika iz ove kategorije filmskog stvaralaštva i iznos izdvajaju se u skladu s godišnjim planom rada i poslovanja sredstava koja se mogu dodjeliti za jedan scenario utvrđuju se Fondacije i mogu se dodijeliti bez konkursa ako se radi o odlukom o izboru korisnika sredstava po konkursu, zavisno od domaćem filmu. broja i kvaliteta prispjelih scenarija. Iznos sredstava Fondacije za podršku distribuciji jednog projekta Član 28. po ovom osnovu utvrđuje Upravni odbor, pod uvjetom da se radi o A) - Scenarij distribuciji domaćeg filma na teritoriji Bosne i Hercegovine. Iznos sredstava Fondacije za podršku promociji jednog B) - Sinopsis projekta po ovom osnovu utvrđuje Upravni odbor, pod uvjetom Kriterij za izbor korisnika sredstava su: da se radi o promociji bosanskohercegovačkog filma na – da se radi o perspektivnom projektu scenariju; festivalima, filmskim smotrama i drugim vrstama prezentacije – da se radi o scenariju s relevantnom estetskom i bosanskohercegovačkog filma u zemlji i svijetu . kulturnom vrijednošću; Sredstva Fondacije mogu se dodijeliti za plasman domaćeg – da se na konkurs za izboru korisnika sredstava za ovu filma na međunarodno tržište. namjenu javi pravna osoba iz Federacije Bosne i Potrebna dokumentacija za izbor korisnika u ovoj kategoriji Hercegovinre koja ispunjava opće uvjete u skladu s sadrži u pravilu: ovim Pravilnikom. – DVD kopiju filma; Potrebna dokumentacija: – Budžet; – popunjen propisan obrazac prijave na konkurs; – plan distribucije; – sinopsis ili scenarij u trenutnoj fazi razvoja; – ostalu dokumentaciju koja se ocijeni relevantnom. – pismo namjere; – plan rada na razvoju scenarija; Član 34. – biografija pisaca scenarija, Sredstva Fondacije mogu se koristiti za promociju projekata – upotpunjen sa do sada realiziranim scenarijima za koje je sufinansirala Fondacija, na način dogovoren sa filmske projekte. producentom ugovorom o sufinansiranju filma. Član 29. Korisnik sredstava Fondacije za ovu namjenu realizira promociju zajedno s Fondacijom, u medijima, na festivalima u Fondacija može sufinansirati razvoj i doradu scenarija, bez zemlji i svijetu, na filmskim sajmovima i na posebno organizi- obaveze da finansira realizaciju filma. ranim nacionalnim i međunarodnim filmskim priredbama. Član 30. Fondacija i producent mogu prenijeti prava promocije na U slučaju da se u roku određenom ugovorom o sufinansiranju drugu odgovarajuću pravnu osobu. razvoja i dorade scenarija ne dostavi Fondaciji dorađen scenarij, Korisnik sredstava za ovu namjenu dužan je namjenski izabrani korisnik sredstava Fondacije je dužan vratiti ukupni koristiti dodijeljena sredstva i o tome predočiti dokaz Fondaciji. iznos, uključujući i zatezne kamate koje se računaju od dana kada su uplaćena dodijeljena sredstva. 5) - Stručno usavršavanje Član 31. Član 35. Sredstva koja je Fondacija uložila u razvoj i doradu scenarija, Fondacija sufinansira stručno usavršavanje koje podrazu- predstavljaju cjelinu sa sredstvima koja je Fondacija dodijelila za mijeva učešće filmskih stvaralaca i djelatnika na festivalima, realizaciju filma, u slučaju da Fondacija učestvuje u sufiinansiranju okruglim stolovima, naučnim skupovima i drugim oblicima filma prema tom scenariju. promocija i vidova usavršavanja. Sredstva za ovu namjenu mogu se dodijeliti i bez konkursa. 3) - Sufinansiranje zaštite, čuvanja i prezentiranja arhivske Za ove svrhe Fondacija će rasporediti sredstva u skladu sa i filmske građe godišnjim planom rada Fondacije, zavisno od ukupno Član 32. raspoloživih sredstava Fondacije i utvrđenih prioriteta. Sredstva Fondacije u ovoj kategoriji filmske djelatnosti izdvajaju Potrebna dokumentacija za izbor korisnika u ovoj kategoriji je: se u skladu s godišnjim planom rada i poslovanja Fondacije, – zahtjev sa detaljnim opisom traženja, – budžet, ZAKON1 – poziv relevantne institucije, O AGENCIJI ZA PREVENCIJU KORUPCIJE I – ostala dokumentacija koje se ocijeni relevantnom za KOORDINACIJU BORBE PROTIV KORUPCIJE dodjelu sredstava. Korisnik sredstava dužan je po završetku aktivnosti za koju DIO PRVI - UVODNE NAPOMENE su dodjeljena sredstva dostaviti Fondaciji pisani izvještaj i Član 1. relevantnu dokumentaciju za pravdanje utrošenih sredstava (Predmet Zakona) najkasnije 30 dana po završetku aktivnosti Ovim Zakonom uređuju se: pojam korupcije, osnivanje i pravni status Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju 6) - Drugi oblici sufinansiranja filmske djelatnosti borbe protiv korupcije (u daqnjem tekstu: Agencija), način i Član 36. oblici prevencije korupcije, principi rada Agencije, djelokrug i nadležnosti Agencije, poslovi i zadaci, način Sredstva Fondacije se mogu koristiti za stipendije, nagrade i rukovođewa, saradwa i odnosi s javnošću. druge podsticaje filmskim stvaraocima i izvođačima, za posjete filmskim festivalima ili stručnim skupovima, za organizaciju Član 2. seminara, plaćanje školarina i slično. (Definicija korupcije) U smislu ovog Zakona korupcija označava svaku Član 37. zloupotrebu moći povjerene javnom službeniku ili licu na Korisnik sredstava Fondacije se obavezuje u završnoj špici, političkom položaju na državnom, entitetskom, kantonalnom na štampanim promotivnim materijalima i na drugi adekvatan nivou, nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, gradskom način navesti da je film nastao uz finansijsku podršku Fondacije ili opštinskom nivou, koja može dovesti do privatne koristi. za kinematografiju Sarajevo. Korupcija posebno može ukqučivati direktno ili indirektno zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje mita ili neke 7) - Eksploatacija filmova druge nedopuštene prednosti ili njenu mogućnost, kojima se narušava odgovarajuće vršenje bilo kakve dužnosti ili Član 38. ponašawa očekivanih od primaoca mita. Producent odnosno korisnik sredstava Fondacije je dužan Član 3. eksploatirati film koji je Fondacija sufinansirala, s pažnjom (Značenje izraza) dobrog domaćina. Pojedini izrazi koji se koriste u ovom Zakonu imaju Način eksploatacije se uređuje ugovorom o sufinansiranju sljedeća značewa: filma ili posebnim ugovorom. a) Javni službenik podrazumijeva: 8)- Servisiranje fondacije 1) svako lice koje obavlja zakonodavnu, izvršnu, upravnu, tužilačku ili sudsku funkciju, bilo da je Član 39. imenovano ili izabrano, bilo da je funkcija stalna ili privremena, plaćena ili neplaćena, Sredstva Fondacije koja se koriste za servisiranje poslova bez obzira na rang tog lica; Fondacije, odnosno izvršavanje stručnih, administrativno-finan- sijskih i tehničkih poslova Fondacije, i mogu iznositi najviše 6%. 2) svako lice koje obavlja javnu funkciju, ukqučujući funkciju u javnom organu ili javnom preduzeću ili Korištenje sredstava Fondacije za ovu namjenu uređuje se obavljanje javne službe; Pravilnikom o naknadama za poslove Fondacije. 3) svako drugo lice definisano u pravnom sistemu VI. ZAVRŠNE ODREDBE Bosne i Hercegovine kao javni funkcioner, javni službenik ili državni službenik. Član 40. b) Sukob interesa jeste pojava u kojoj izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih dužnosti, savjetnici i/ili drugi Tumčenje odredbi ovog Pravilnika daje Upravni odbor zvaničnici s javnim ovlašćewima imaju privatni Fondacije, odnosno predsjednik Upravnog odbora u periodu interes koji utiče ili može uticati na zakonitost, između sjednica. transparentnost, objektivnost i nepristrasnost u obavljanju javnih dužnosti, odnosno u kojima privatni Član 41. interes šteti ili može štetiti javnom interesu. Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objavljivanja u c) Javna imovina je pokretna i nepokretna imovina, kao i "Službenim novinama Federacije BiH". javna sredstva izdvojena političkim partijama od Na dan donošenja ovog Pravilnika prestaje da važi Pravilnik strane države, entiteta, kantona, Brčko Distrikta o procedurama i kriterijima za izbor korisnika sredstava Bosne i Hercegovine, grada ili opštine. Fondacije za kinematografiju u Sarajevu broj 01-355/08 od d) Buxet je buxet institucija Bosne i Hercegovine i 12.12.2008. godine. međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. DIO DRUGI - OSNIVAWE AGENCIJE Broj 02-6/10 Predsjednik 4. januara/siječnja 2010. godine Upravnog odbora GLAVA I - NADLEŽNOSTI I PRINCIPI RADA Sarajevo Prof. dr. Srebren Dizdar, s. r. AGENCIJE Član 4. PARLAMENTARNA SKUPŠTINA (Osnivanje Agencije) Ovim Zakonom osniva se Agencija za prevenciju korupcije BOSNE I HERCEGOVINE i koordinaciju borbe protiv korupcije s ciljem prevencije Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, uticaja korupcije na razvoj demokratije i poštovawa osnovnih Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 69. qudskih prava i sloboda, kao i uticaja na podrivanje sjednici Predstavničkog doma, održanoj 30. decembra 2009. ekonomskog i privrednog razvoja Bosne i Hercegovine, te svih godine, i na 40. sjednici Doma naroda, održanoj 30. decembra ostalih oblika uticaja na društvene vrijednosti, kao i za 2009. godine, usvojila je koordinaciju borbe protiv korupcije. 1 Zakon objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 103/09 Član 5. (2) Osim principa iz stava (1) ovog člana, Agencija će u svom (Ciljevi osnivawa Agencije) radu primjewivati i principe: efikasnosti, ekonomičnos- Ciljevi osnivawa Agencije su: ti, odgovornosti i dosljednosti. a) identifikovanje i eliminisanje uzroka korupcije; Član 9. b) odvraćanje lica od činjenja krivičnih djela u vezi s (Djelokrug Agencije) korupcijom; Agencija je nadležna za prevenciju korupcije i c) obezbjeđivanje i unapređenje pravnog okvira za koordinaciju borbe protiv korupcije u institucijama javnog i prevenciju korupcije; privatnog sektora kod: d) podsticanje učešća civilnog društva u prevenciji a) nosilaca funkcija u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj korupcije; vlasti na svim nivoima; e) podizanje svijesti javnosti i stvaranje odnosa b) javnih službenika, zaposlenika i policijskih netolerancije prema korupciji; službenika u institucijama vlasti na svim nivoima; f) edukacija i bolje upoznavanje društva o uzrocima i c) članova uprave, ovlašćenih i drugih lica u privrednim posljedicama uticaja korupcije, te o aktivnom učešću u društvima, javnim preduzećima, javnim ustanovama i njenoj prevenciji; privatnim preduzećima; g) promovisanje transparentnog i odgovornog rada organa d) članova organa i drugih ovlašćenih lica u političkim i institucija u Bosni i Hercegovini. partijama; Član 6. e) ovlašćenih lica u kulturnim i sportskim ustanovama, (Status Agencije) fondacijama, udružewima i nevladinim organizacijama. (1) Agencija je nezavisna i samostalna upravna organizacija, Član 10. koja za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini Bosne (Nadležnost Agencije) i Hercegovine. Nadležnosti Agencije su: (2) Sredstva za rad Agencije obezbjeđuju se u buxetu. a) izrada Strategije za borbu protiv korupcije, te izrada (3) Sjedište Agencije utvrdiće Savjet ministara Bosne i Akcionog plana za prevenciju korupcije; Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu b) koordinacija i nadzor nad sprovođenjem Strategije i ovog zakona. Akcionog plana, te davanje mišljewa i instrukcija o Član 7. pitanju wihovog sprovođewa; (Antikorupcijski principi) c) koordiniranje rada javnih institucija u sprečavanju Sve javne službe u Bosni i Hercegovini svoj rad zasnivaju korupcije i sukoba interesa, te analiza pravosnažnih odluka nadležnih organa za procesuiranje sukoba na sljedećim antikorupcijskim principima: interesa s ciljem sagledavawa pojava koruptivnog a) Jednak tretman i nediskriminacija. Svi imaju prava na djelovawa, obavještavanje nadležnih institucija o jednak pristup pri obavljanju aktivnosti od javnog zatečenom stanju, kao i preduzimanje ostalih interesa i jednak tretman od strane javnih službenika, neophodnih mjera u skladu sa zakonom; bez korupcije. d) praćenje sukoba interesa, davanje preporuka za b) Zabrana korumpiranog ponašawa. Javni službenici ne strategiju upravljanja sukobom interesa u pojedinačnim smiju u obavljanju svoje dužnosti tražiti ili prihva- slučajevima, te izdavanje smjernica za politiku titi nedozvoljenu korist za obavljanje svojih dužnosti. upravljanja sukobom interesa u institucijama vlasti; c) Transparentnost i javna kontrola. Obavljanje svih e) propisivanje jedinstvene metodologije za prikupljanje javnih funkcija biće transparentno i podliježe javnoj podataka o imovinskom stanju javnih službenika; kontroli. f) u koordinaciji s nadležnim organima, analiziranje d) Zaštita "prijavqivawa korupcije". Niko ne smije biti dostavljenih podataka s ciljem utvrđivawa pojava kažnjen ili na bilo koji način trpjeti bilo koje koruptivnog djelovawa, te preduzimanje neophodnih posljedice zbog prijavqivawa, u dobroj vjeri, onoga što mjera u skladu sa zakonom; smatra koruptivnim djelom ili nepravilnostima u pro- g) prikupljanje i analiziranje statističkih i drugih pisanim postupcima. Ukoliko lice koje prijavi eventu- podataka, te informisanje svih relevantnih subjekata u alno koruptivno ponašanje ili nepropisno postupanje u Bosni i Hercegovini o rezultatima istraživawa; obavljanju javne službe trpi posljedice, ima pravo na h) postupanje po zaprimljenim podnescima s indicijama odštetu utvrđenu posebnim postupkom kod nadležnog koruptivnog ponašawa u skladu s važećim propisima; organa, o čemu će Agencija donijeti poseban propis. i) koordinacija rada institucija s javnim ovlašćewima u Član 8. suzbijanju korupcije; (Principi rada Agencije) j) praćenje efekata sprovođewa zakona i podzakonskih (1) U obavljanju svog djelokruga utvrđenog Zakonom, Agencija akata čiji je ciq prevencija korupcije i davanje se pridržava sljedećih antikorupcijskih principa: mišljewa i instrukcija o pitanju wihovog sprovođewa, a) Zakonitost - mjere za prevenciju korupcije biće iniciranje aktivnosti u vezi s izmjenama i dopunama sprovedene u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i postojećih zakonskih rješewa, i wihovo usklađivanje; Hercegovine, na način koji osigurava poštovanje k) saradwa s domaćim naučnim i stručnim organizacijama, qudskih prava i osnovnih sloboda. medijima i nevladinim organizacijama o pitanju b) Transparentnost i javna kontrola - rad će biti prevencije korupcije; transparentan i podlijegaće javnoj kontroli. l) saradwa s međunarodnim organizacijama, institucija- c) Jednak tretman i nediskriminacija - svi imaju pravo na ma, inicijativama i tijelima; jednak pristup pri obavljanju aktivnosti od javnog m) uspostavljanje i vođenje baze podataka prikupljenih u interesa i jednak tretman od strane javnih službenika, skladu s ovim zakonom; bez korupcije. n) razvoj edukativnih programa o pitanju prevencije d) Interakcija - efikasnost mjera za prevenciju korupcije korupcije i borbe protiv korupcije, te nadzor nad biće obezbijeđena koordinacijom aktivnosti svih wihovim sprovođenjem; tijela, razmjenom informacija među wima, te uzajamnom o) javno publikovanje informacija o stanju korupcije; saradwom. p) informisanje nadležnih institucija i javnosti o e) Kontinuitet - uspostavljanje i sprovođenje efikasnih obavezama po osnovu međunarodnih pravnih akata, te mjera za prevenciju korupcije wihovim kontinuiranim davanje preporuka za wihovu realizaciju u vezi s nadzorom i pregledom. prevencijom korupcije; r) propisivanje jedinstvene metodologije i smjernica za e) prekrši Kodeks ponašawa Agencije za vrijeme izradu planova integriteta i pružanje pomoći svim izvršavawa svojih obaveza. javnim institucijama u wihovoj realizaciji; (2) Predlog za razrješenje direktora u skladu sa Zakonom s) i drugi poslovi u vezi s prevencijom korupcije. podnosi Komisija za izbor i praćenje rada Agencije. Član 11. Član 16. (Oblici djelovawa) (Zamjenici direktora Agencije) U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, Agencija donosi Odredbe ovog Zakona koje se odnose na direktora Agencije antikoruptivne mjere, preporuke i instrukcije, te daje primjenjuju se i na zamjenike direktora Agencije. mišljewa i pokreće inicijative. GLAVA III - KOMISIJA ZA IZBOR I PRAĆEWE RADA GLAVA II - IMENOVAWE I RAZRJEŠEWE DIREKTORA AGENCIJE AGENCIJE Član 17. Član 12. (Komisija za izbor i praćenje rada Agencije) (Rukovođenje Agencijom) (1) Komisija za izbor i praćenje rada Agencije (u daqnjem (1) Agencijom rukovodi direktor. tekstu: Komisija) ima devet članova: tri predstavnika iz (2) Direktor ima dva zamjenika. Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tri predstavnika iz Doma naroda Parlame- (3) Direktor predstavlja Agenciju, izrađuje godišwi plan ntarne skupštine Bosne i Hercegovine, dva predstavnika iz rada Agencije i predlog buxeta i upućuje ih u propisanu akademske zajednice i jedan predstavnik nevladinog sektora. proceduru. (2) Komisiju imenuje Parlamentarna skupština Bosne i (4) Direktor Agencije rukovodi i usmjerava obavljanje poslova Hercegovine. iz nadležnosti Agencije, obezbjeđuje zakonito funkcioni- (3) Komisija donosi Poslovnik o svom radu. sanje i trošenje sredstava Agencije. (4) Mandat članova Komisije traje četiri godine. (5) Direktor Agencije odlučuje o pravima, obavezama i (5) Tri mjeseca prije isteka mandata imenovanih članova dužnostima zaposlenih u Agenciji, u skladu sa zakonom. Komisije, nadležne institucije pokreću postupak imenova- (6) Direktor Agencije obavlja i druge poslove i zadatke u wa novih članova. skladu sa zakonom. Član 18. Član 13. (Nadležnosti Komisije) (Imenovanje direktora) (1) Komisija ima sljedeće nadležnosti: (1) Direktora Agencije imenuje Parlamentarna skupština a) pokreće postupak za imenovanje direktora Agencije; Bosne i Hercegovine na predlog posebne Komisije za izbor i b) prima izvještaje o radu Agencije najmanje dva puta praćenje rada Agencije, putem javnog konkursa, u skladu sa godišnje. Zakonom o ministarskim imenovawima, imenovawima (2) Komisija se ne smije miješati u svakodnevni rad Agencije, Savjeta ministara i drugim imenovawima Bosne i niti smije zatražiti informacije o pojedinačnim Hercegovine, uz provjere koje se primjenjuju prilikom slučajevima. imenovawa članova Savjeta ministara Bosne i Hercegovine. (3) Sjednice Komisije otvorene su za javnost. (2) Direktor Agencije imenuje se na mandat od pet godina, s mogućnošću još jednog ponovnog izbora. Član 19. (3) Direktor Agencije bira se između priznatih stručwaka u (Obavljanje administrativno-stručnih poslova) odgovarajućoj oblasti. Administrativno-stručne poslove za potrebe Komisije iz (4) Za direktora Agencije može biti imenovano lice koje, pored člana 17. ovog Zakona obavlja Agencija. opštih uslova za rad u državnim institucijama Bosne i GLAVA IV - UNUTRAŠWA ORGANIZACIJA AGENCIJE Hercegovine, ima visoku stručnu spremu, najmanje pet godina radnog iskustva na rukovodnim poslovima u odgovarajućoj Član 20. oblasti i visok profesionalni i moralni ugled. (Pravilnik o unutrašwoj organizaciji Agencije) (5) Procedura izbora novog direktora Agencije pokreće se (1) Pravilnik o unutrašwoj organizaciji Agencije donosi dire- šest mjeseci prije isteka mandata aktuelnog direktora. ktor uz saglasnost Savjeta ministara Bosne i Hercegovine. (2) Kodeks ponašawa zaposlenih u Agenciji donosi direktor Član 14. uz saglasnost Savjeta ministara Bosne i Hercegovine. (Nespojivost sa položajem direktora) (1) Direktor ne smije obavljati nikakve druge funkcije - Član 21. plaćene ili neplaćene - u privrednom društvu, političkoj (Radnopravni status zaposlenih) partiji ili nevladinoj organizaciji, ne smije biti vlasnik (1) Plate i naknade zaposlenih u Agenciji određene su Zakonom udjela ili dioničar u nadziranoj firmi, niti biti član o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine upravnog tijela, niti kontrolisati firmu, direktno ili ("Službeni glasnik BiH", br. 50/08, 35/09 i 75/09). indirektno. (2) Zaposleni u Agenciji na stručnim poslovima imaju status (2) Direktor Agencije ne smije biti ni na kakvom položaju u državnih službenika, na koje se primjenjuje Zakon o državnoj drugim javnim i privatnim službama, političkim službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni partijama, niti obavljati bilo kakav posao u domaćim, glasnik BiH", br. 12/02,19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, međunarodnim organizacijama ili lokalnim vlastima. 37/04, 48/05, 2/06, 32/07 i 43/09). Ostali zaposleni na pomoćnim i tehničkim poslovima su zaposlenici, na koje se primjenjuje Član 15. Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Razrješenje direktora dužnosti) ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05). (1) Postupak razrješewa direktora pokrenuće se u GLAVA V - KOORDINACIJA POLITIKA slučajevima kada direktor: PREVENCIJE KORUPCIJE a) podnese ostavku, b) protiv njega bude potvrđena optužnica, Član 22. c) obavlja posao ili funkcije koje nisu spojive sa (Obaveza razvijawa politike) položajem direktora, ili ako na bilo koji drugi način Entiteti, kantoni i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine krši odredbe o nespojivosti iz člana 14. ovog zakona, usvojiće i razviti strategiju za borbu protiv korupcije i d) trajno izgubi mogućnost za obavljanje svog posla zbog akcioni plan u skladu sa opštim principima utvrđenim u bolesti ili smrti, državnoj Strategiji za borbu protiv korupcije. Član 23. oblici prevencije korupcije, principi rada Agencije, djelokrug i (Obaveza određivawa tijela za sprečavanje korupcije) nadležnosti Agencije, poslovi i zadaci, način rukovođenja, (1) Entiteti, kantoni i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine saradnja i odnosi s javnošću. mogu odrediti novu ili postojeću upravnu strukturu koja će Član 2. biti zadužena za sprečavanje korupcije, izradu i sprovođenje (Definicija korupcije) strategije za borbu protiv korupcije i akcionih planova u tom entitetu ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. U smislu ovog Zakona, korupcija označava svaku (2) Određene strukture blisko će sarađivati s Agencijom kako zloupotrebu moći povjerene javnom službeniku ili licu na bi se obezbijedilo blagovremeno i efikasno sprovođenje političkom položaju na državnom, entitetskom, kantonalnom koordiniranih politika za borbu protiv korupcije. nivou, nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, gradskom ili općinskom nivou, koja može dovesti do privatne koristi. GLAVA VI - SARADWA S DRUGIM TIJELIMA I Korupcija posebno može uključivati direktno ili indirektno ORGANIZACIJAMA zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje mita ili neke druge Član 24. nedopuštene prednosti ili njenu mogućnost, kojima se narušava (Obavezna saradwa s Agencijom) odgovarajuće obavljanje bilo kakve dužnosti ili ponašanja (1) U obavljanju zadataka iz svoje nadležnosti, Agencija sara- očekivanih od primaoca mita. đuje s drugim institucijama i agencijama na svim nivoima, Član 3. javnim službama i drugim tijelima s javnim ovlašćewima. (Značenje izraza) (2) Institucije i agencije na svim nivoima, javne službe i Pojedini izrazi korišteni u ovom Zakonu imaju sljedeće druga tijela s javnim ovlašćenjem obavezna su da sarađuju s značenje: Agencijom, te da dostavljaju sve potrebne podatke i a) Javni službenik podrazumijeva: informacije na zahtjev Agencije. 1) svako lice koje obavlja zakonodavnu, izvršnu, Član 25. upravnu, tužilačku ili sudsku funkciju, bilo da je (Odnosi s javnošću) imenovano ili izabrano, bilo da je funkcija stalna ili (1) U obavljanju poslova i zadataka Agencija će kontinuirano privremena, plaćena ili neplaćena, bez obzira na obavještavati javnost o svim aspektima korupcije. rang tog lica; (2) Agencija će svoje izvještaje, analize i druge akte objavqivati 2) svako lice koje obavlja javnu funkciju, uključujući na njeb-stranici Agencije, ili na drugi način obavještavati funkciju u javnom organu ili javnom preduzeću ili javnost. obavljanje javne službe; DIO TREĆI - ZAVRŠNE ODREDBE 3) svako drugo lice definirano u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine kao javni funkcioner, javni Član 26. službenik ili državni službenik. (Podzakonski akti) b) Sukob interesa je pojava u kojoj izabrani zvaničnici, (1) U roku od 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona, nosioci izvršnih dužnosti, savjetnici i/ili drugi zvaničnici s nadležne institucije će izvršiti potrebna imenovawa i javnim ovlaštenjima, imaju privatni interes koji utiče ili uspostaviti tijela predviđena ovim zakonom. može uticati na zakonitost, transparentnost, objektivnost i (2) U roku od 90 dana od dana imenovawa, direktor Agencije nepristrasnost u obavljanju javnih dužnosti, odnosno u donijeće pravilnik o unutrašwoj organizaciji i druge kojima privatni interes šteti ili može štetiti javnom podzakonske akte. interesu. Član 27. c) Javna imovina je pokretna i nepokretna imovina, kao i (Stupanje na snagu) javna sredstva izdvojena političkim strankama od strane Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u države, entiteta, kantona, Brčko Distrikta Bosne i "Službenom glasniku BiH", a objaviće se i u službenim Hercegovine, grada ili općine. glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. d) Budžet je budžet institucija Bosne i Hercegovine i PSBiH, broj 464/09 međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. 30. decembra 2009. godine DIO DRUGI - OSNIVANJE AGENCIJE Sarajevo POGLAVLJE I. NADLEŽNOSTI I PRINCIPI RADA Predsjedavajući Predsjedavajući AGENCIJE Predstavničkog doma Doma naroda Član 4. Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH (Osnivanje Agencije) Dr Milorad Živković, s. r. Sulejman Tihić, s. r. Ovim Zakonom osniva se Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije s ciljem prevencije uticaja korupcije na razvoj demokratije i poštivanja osnovnih ljudskih Na osnovu člana IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, prava i sloboda, kao i uticaja na podrivanje ekonomskog i privred- Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 69. sjednici nog razvoja Bosne i Hercegovine, te svih ostalih oblika uticaja na Predstavničkog doma, održanoj 30. decembra 2009. godine, i na društvene vrijednosti, kao i za koordinaciju borbe protiv korupcije. 40. sjednici Doma naroda, održanoj 30. decembra 2009. godine, usvojila je Član 5. (Ciljevi osnivanja Agencije) ZAKON1 Ciljevi osnivanja Agencije su: O AGENCIJI ZA PREVENCIJU KORUPCIJE I a) identificiranje i eliminiranje uzroka korupcije; KOORDINACIJU BORBE PROTIV KORUPCIJE b) odvraćanje lica od činjenja krivičnih djela u vezi s korupcijom; DIO PRVI - UVODNE NAPOMENE c) osiguravanje i unapređenje pravnog okvira za prevenciju Član 1. korupcije; (Predmet Zakona) d) podsticanje učešća civilnog društva u prevenciji Ovim Zakonom uređuju se: pojam korupcije, osnivanje i korupcije; pravni status Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju e) podizanje svijesti javnosti i stvaranje odnosa netolerancije borbe protiv korupcije (u daljnjem tekstu: Agencija), način i prema korupciji; 1 Zakon objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 103/09 f) edukacija i bolje upoznavanje društva o uzrocima i d) članova organa i drugih ovlaštenih lica u političkim posljedicama uticaja korupcije, te o aktivnom učešću u strankama; njenoj prevenciji; e) ovlaštenih lica u kulturnim i sportskim ustanovama, g) promoviranje transparentnog i odgovornog rada organa i fondacijama, udruženjima i nevladinim organizacijama. institucija u Bosni i Hercegovini. Član 10. Član 6. (Nadležnost Agencije) (Status Agencije) Nadležnosti Agencije su: (1) Agencija je nezavisna i samostalna upravna organizacija, a) izrada Strategije za borbu protiv korupcije, te izrada koja za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini Bosne i Akcionog plana za prevenciju korupcije; Hercegovine. b) koordinacija i nadzor nad provođenjem Strategije i (2) Sredstva za rad Agencije osiguravaju se u budžetu. Akcionog plana, te davanje mišljenja i instrukcija o pitanju njihovog provođenja; (3) Sjedište Agencije utvrdit će Vijeće ministara Bosne i Hercegovi- c) koordinacija rada javnih institucija u sprečavanju korupcije ne u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. i sukoba interesa, te analiza pravosnažnih odluka nadležnih Član 7. organa za procesuiranje sukoba interesa s ciljem sagledava- (Antikorupcijski principi) nja pojava koruptivnog djelovanja, obavještavanje nadle- Sve javne službe u Bosni i Hercegovini svoj rad zasnivaju na žnih institucija o zatečenom stanju, kao i preduzimanje sljedećim antikorupcijskim principima: ostalih neophodnih mjera u skladu sa zakonom; a) Jednak tretman i nediskriminacija. Svi imaju pravo na d) praćenje sukoba interesa, davanje preporuka za strategiju jednak pristup pri obavljanju aktivnosti od javnog interesa i upravljanja sukobom interesa u pojedinačnim slučaje- jednak tretman od strane javnih službenika, bez korupcije. vima, te izdavanje smjernica za politiku upravljanja b) Zabrana korumpiranog ponašanja. Javni službenici ne sukobom interesa u institucijama vlasti; smiju u obavljanju svoje dužnosti tražiti ili prihvatiti e) propisivanje jedinstvene metodologije za prikupljanje nedopuštenu korist za obavljanje svojih dužnosti. podataka o imovinskom stanju javnih službenika; c) Transparentnost i javna kontrola. Obavljanje svih javnih f) u koordinaciji s nadležnim organima, analiziranje funkcija bit će transparentno i podlijegat će javnoj kontroli. dostavljenih podataka s ciljem utvrđivanja pojava d) Zaštita "prijavljivanja korupcije". Niko ne smije biti koruptivnog djelovanja, te preduzimanje neophodnih kažnjen ili na bilo koji način trpjeti bilo kakve posljedice mjera u skladu sa zakonom; zbog prijavljivanja, u dobroj vjeri, onoga što smatra g) prikupljanje i analiziranje statističkih i drugih podataka, te koruptivnim djelom ili nepravilnostima u propisanim informiranje svih relevantnih subjekata u Bosni i postupcima. Ako lice koje prijavi eventualno koruptivno Hercegovini o rezultatima istraživanja; ponašanje ili nepropisno postupanje u obavljanju javne h) postupanje po zaprimljenim podnescima s indicijama službe trpi posljedice, ima pravo na odštetu utvrđenu koruptivnog ponašanja u skladu s važećim propisima; posebnim postupkom kod nadležnog organa, o čemu će i) koordinacija rada institucija s javnim ovlaštenjima u Agencija donijeti poseban propis. suzbijanju korupcije; Član 8. j) praćenje efekata primjene zakona i podzakonskih akata (Principi rada Agencije) koji imaju za cilj prevenciju korupcije i davanje mišljenja i instrukcija o pitanju njihove primjene, iniciranje (1) U obavljanju svog djelokruga utvrđenog Zakonom Agencija aktivnosti u vezi sa izmjenama i dopunama postojećih se pridržava sljedećih antikorupcijskih principa: zakonskih rješenja i njihovo usklađivanje; a) Zakonitost - mjere za prevenciju korupcije bit će k) saradnja s domaćim naučnim i stručnim organizacijama, provedene u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i medijima i nevladinim organizacijama po pitanju Hercegovine, na način koji osigurava poštivanje ljudskih prevencije korupcije; prava i osnovnih sloboda. l) saradnja s međunarodnim organizacijama, institucijama, b) Transparentnost i javna kontrola - rad će biti transparentan inicijativama i organima; i podlijegat će javnoj kontroli. m) uspostavljanje i vođenje baze podataka prikupljenih u c) Jednak tretman i nediskriminacija - svi imaju pravo na skladu s ovim zakonom; jednak pristup pri obavljanju aktivnosti od javnog interesa i n) razvoj edukativnih programa po pitanju prevencije jednak tretman od strane javnih službenika, bez korupcije. korupcije i borbe protiv korupcije, te nadzor nad njihovim d) Interakcija - efikasnost mjera za prevenciju korupcije bit provođenjem; će osigurana kroz koordinaciju aktivnosti svih tijela, o) javno publiciranje informacija o stanju korupcije; razmjenu informacija među njima, te uzajamnu saradnju. p) informiranje nadležnih institucija i javnosti o obavezama po e) Kontinuitet - uspostavljanje i provođenje efikasnih mjera osnovu međunarodnih pravnih akata, te davanje preporuka za prevenciju korupcije njihovim kontinuiranim nadzorom za njihovu realizaciju u vezi s prevencijom korupcije; i pregledom. r) propisivanje jedinstvene metodologije i smjernica za (2) Osim principa iz stava (1) ovog člana, Agencija će u svom izradu planova integriteta i pružanje pomoći svim javnim radu primjenjivati principe: efikasnosti, ekonomičnosti, institucijama u njihovoj realizaciji; odgovornosti i dosljednosti. s) i drugi poslovi u vezi s prevencijom korupcije. Član 9. Član 11. (Djelokrug Agencije) (Oblici djelovanja) Agencija je nadležna za prevenciju korupcije i koordinaciju U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, Agencija donosi borbe protiv korupcije u institucijama javnog i privatnog sektora kod: antikoruptivne mjere, preporuke i instrukcije, te daje mišljenja i a) nosilaca funkcija u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj pokreće inicijative. vlasti na svim nivoima; POGLAVLJE II. IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE b) javnih službenika, zaposlenika i policijskih službenika u DIREKTORA AGENCIJE institucijama vlasti na svim nivoima; c) članova uprave, ovlaštenih i drugih lica u privrednim Član 12. društvima, javnim preduzećima, javnim ustanovama i (Rukovođenje Agencijom) privatnim preduzećima; (1) Agencijom rukovodi direktor. (2) Direktor ima dva zamjenika. POGLAVLJE III. KOMISIJA ZA IZBOR I PRAĆENJE (3) Direktor predstavlja Agenciju, izrađuje godišnji plan rada Agen- RADA AGENCIJE cije i prijedlog budžeta i upućuje ih u propisanu proceduru. Član 17. (Komisija za izbor i praćenje rada Agencije) (4) Direktor Agencije rukovodi i usmjerava obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije, osigurava zakonito funkcioniranje i (1) Komisija za izbor i praćenje rada Agencije (u daljnjem trošenje sredstava Agencije. tekstu: Komisija) ima devet članova: tri predstavnika iz Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i (5) Direktor Agencije odlučuje o pravima, obavezama i Hercegovine, tri predstavnika iz Doma naroda Parlamentarne dužnostima zaposlenih u Agenciji, u skladu sa zakonom. skupštine Bosne i Hercegovine, dva predstavnika akademske zajednice i jednog predstavnika nevladinog sektora. (6) Direktor Agencije obavlja i druge poslove i zadatke u skladu sa zakonom. (2) Komisiju imenuje Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. (3) Komisija donosi Poslovnik o svom radu. Član 13. (Imenovanje direktora) (4) Mandat članova Komisije traje četiri godine. (5) Tri mjeseca prije isteka mandata imenovanih članova (1) Direktora Agencije imenuje Parlamentarna skupština Bosne i Komisije, nadležne institucije pokreću postupak imenovanja Hercegovine, na prijedlog posebne Komisije za izbor i praće- novih članova. nje rada Agencije, putem javnog konkursa, u skladu sa Zako- nom o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Vijeća Član 18. ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine, uz (Nadležnosti Komisije) provjere koje se provode prilikom imenovanja članova Vijeća (1) Komisija ima sljedeće nadležnosti: ministara Bosne i Hercegovine. a) pokreće postupak za imenovanje direktora Agencije; (2) Direktor Agencije imenuje se na mandat od pet godina, s b) prima izvještaje o radu Agencije najmanje dva puta godišnje. mogućnošću još jednog ponovnog izbora. (2) Komisija se ne smije miješati u svakodnevni rad Agencije, (3) Direktor Agencije bira se među stručnjacima priznatim u niti smije zatražiti informacije o pojedinačnim slučajevima. odgovarajućoj oblasti. (3) Sjednice Komisije otvorene su za javnost. (4) Za direktora Agencije može biti imenovano lice koje, osim Član 19. općih uslova za rad u državnim institucijama Bosne i (Obavljanje administrativno-stručnih poslova) Hercegovine, ima visoku stručnu spremu, najmanje pet Administrativno-stručne poslove za potrebe Komisije iz godina radnog iskustva na rukovodnim poslovima u člana 17. ovog Zakona obavlja Agencija. odgovarajućoj oblasti i visok profesionalni i moralni ugled. POGLAVLJE IV. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA (5) Procedura izbora novog direktora Agencije pokreće se šest AGENCIJE mjeseci prije isteka mandata aktuelnog direktora. Član 20. Član 14. (Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije) (Nespojivost s položajem direktora) (1) Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije donosi direktor, uz saglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. (1) Direktor ne smije obavljati nikakve druge funkcije - plaćene ili neplaćene - u privrednom društvu, političkoj stranci ili (2) Kodeks ponašanja zaposlenih u Agenciji donosi direktor, uz nevladinoj organizaciji, ne smije biti vlasnik udjela ili saglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. dioničar u nadziranoj firmi, niti biti član upravnog tijela, niti Član 21. kontrolirati firmu, direktno ili indirektno. (Radnopravni status zaposlenih) (2) Direktor Agencije ne smije biti ni na kakvom položaju u (1) Plaće i naknade zaposlenih u Agenciji određene su Zakonom drugim javnim i privatnim službama, političkim strankama, o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine niti obavljati bilo kakav posao u domaćim, međunarodnim ("Službeni glasnik BiH", br. 50/08, 35/09 i 75/09). organizacijama ili lokalnim vlastima. (2) Zaposleni u Agenciji na stručnim poslovima imaju status državnih službenika, na koje se primjenjuje Zakon o državnoj Član 15. službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik (Razrješenje direktora dužnosti) BiH", br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, (1) Postupak razrješenja direktora pokrenut će se u slučajevima 48/05, 2/06, 32/07 i 43/09). Ostali zaposleni na pomoćnim i kada direktor: tehničkim poslovima su zaposlenici, na koje se primjenjuje Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni a) podnese ostavku, glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05). b) protiv njega bude potvrđena optužnica, POGLAVLJE V. KOORDINACIJA POLITIKA c) obavlja posao ili funkcije koje nisu spojive s položajem PREVENCIJE KORUPCIJE direktora, ili ako na bilo koji drugi način krši odredbe o Član 22. nespojivosti iz člana 14. ovog Zakona, (Obaveza razvijanja politike) d) trajno izgubi mogućnost za obavljanje svog posla zbog Entiteti, kantoni i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine usvojit bolesti ili smrti, će i razviti strategiju za borbu protiv korupcije i akcioni plan u e) prekrši Kodeks ponašanja Agencije za vrijeme izvršava- skladu s općim principima utvrđenim u državnoj Strategiji za nja svojih obaveza. borbu protiv korupcije. (2) Prijedlog za razrješenje direktora u skladu sa zakonom Član 23. podnosi Komisija za izbor i praćenje rada Agencije. (Obaveza određivanja tijela za sprečavanje korupcije) (1) Entiteti, kantoni i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine mogu Član 16. odrediti novu ili postojeću upravnu strukturu koja će biti (Zamjenici direktora Agencije) zadužena za sprečavanje korupcije, izradu i provođenje Odredbe ovog Zakona koje se odnose na direktora Agencije strategije za borbu protiv korupcije i akcionih planova u tom primjenjuju se i na zamjenike direktora Agencije. entitetu ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. (2) Određene strukture blisko će sarađivati s Agencijom da bi se Članak 2. osiguralo pravovremeno i efikasno provođenje koordiniranih (Definicija korupcije) politika za borbu protiv korupcije. U smislu ovoga Zakona, korupcija označava svaku POGLAVLJE VI. SARADNJA S DRUGIM TIJELIMA I zlouporabu moći povjerene javnom službeniku ili osobi na ORGANIZACIJAMA političkom položaju na državnoj, entitetskoj, županijskoj razini, razini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, gradskoj ili općinskoj Član 24. razini, koja može dovesti do privatne koristi. Korupcija posebno (Obavezna saradnja s Agencijom) može uključivati izravno ili neizravno zahtijevanje, nuđenje, (1) U obavljanju zadataka iz svoje nadležnosti, Agencija sarađuje davanje ili prihvaćanje mita ili neke druge nedopuštene prednosti s drugim institucijama i agencijama na svim nivoima, javnim ili njene mogućnosti, kojima se narušava odgovarajuće obavljanje službama i drugim tijelima s javnim ovlaštenjima. bilo kakve dužnosti ili ponašanja očekivanih od primatelja mita. Članak 3. (2) Institucije i agencije na svim nivoima, javne službe i druga (Značenje izraza) tijela s javnim ovlaštenjem obavezna su da sarađuju s Agencijom, te dostavljaju sve potrebne podatke i informacije Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovome Zakonu imaju sljedeća po zahtjevu Agencije. značenja: a) Javni službenik podrazumijeva: Član 25. 1) svaku osobu koja obnaša zakonodavnu, izvršnu, (Odnosi s javnošću) upravnu, tužiteljsku ili sudsku dužnost, bilo da je (1) U obavljanju poslova i zadataka Agencija će kontinuirano imenovana ili izabrana, bilo da je dužnost stalna ili obavještavati javnost o svim aspektima korupcije. privremena, plaćena ili neplaćena, bez obzira na rang te osobe; (2) Agencija će svoje izvještaje, analize i druge akte objavljivati na 2) svaka osoba koja obnaša javnu dužnost, uključujući njeb-stranici Agencije ili na drugi način obavještavati javnost. dužnost u javnom tijelu ili javnom poduzeću ili obavljanje javne službe; DIO TREĆI - ZAVRŠNE ODREDBE 3) svaka druga osoba definirana u pravnom sustavu Član 26. Bosne i Hercegovine kao javni dužnosnik, javni (Podzakonski akti) službenik ili državni službenik. b) Sukob interesa je pojava u kojoj izabrani zvaničnici, (1) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, nositelji izvršnih dužnosti, savjetnici i/ili drugi zvaničnici nadležne institucije izvršit će potrebna imenovanja i s javnim ovlastima imaju privatni interes koji utječe ili uspostaviti tijela predviđena ovim zakonom. može utjecati na zakonitost, transparentnost, objektivnost (2) U roku od 90 dana od dana imenovanja, direktor Agencije i nepristranost u obnašanju javnih dužnosti, odnosno u donijet će pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i druge kojima privatni interes šteti ili može štetiti javnome podzakonske akte. interesu. Član 27. c) Javna imovina je pokretna i nepokretna imovina, kao i (Stupanje na snagu) javna sredstva izdvojena političkim strankama od strane države, entiteta, županije, Brčko Distrikta Bosne i Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja Hercegovine, grada ili općine. u "Službenom glasniku BiH", a bit će objavljen i u službenim d) Proračun je proračun institucija Bosne i Hercegovine i glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine. PSBiH, broj 464/09 DIO DRUGI - USPOSTAVA AGENCIJE 30. decembra 2009. godine Sarajevo POGLAVLJE I. NADLEŽNOSTI I NAČELA RADA AGENCIJE Predsjedavajući Predsjedavajući Predstavničkog doma Doma naroda Članak 4. Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH (Osnivanje Agencije) Dr. Milorad Živković, s. r. Sulejman Tihić, s. r. Ovim se Zakonom uspostavlja Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u svrhu prevencije utjecaja korupcije na razvoj demokracije i poštovanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, kao i utjecaja na podrivanje Na temelju članka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parla- ekonomskog i gospodarskog razvoja Bosne i Hercegovine, te mentarna skupština Bosne i Hercegovine na 69. sjednici Zastu- svih ostalih oblika utjecaja na društvene vrijednosti, kao i za pničkog doma, održanoj 30. prosinca 2009. godine, i na 40. sjednici koordinaciju borbe protiv korupcije. Doma naroda, održanoj 30. prosinca 2009. godine, usvojila je Članak 5. ZAKON1 (Ciljevi uspostave Agencije) Ciljevi uspostave Agencije su: O AGENCIJI ZA PREVENCIJU KORUPCIJE I a) identificirati i eliminirati uzroke korupcije; KOORDINACIJU BORBE PROTIV KORUPCIJE b) odvraćati osobe od činjenja kaznenih djela povezanih s DIO PRVI - UVODNE NAPOMENE korupcijom; c) osiguravati i unapređivati pravni okvir za prevenciju Članak 1. korupcije; (Predmet Zakona) d) poticati sudjelovanje civilnoga društva u prevenciji Ovim se Zakonom uređuju: pojam korupcije, uspostava i korupcije; pravni status Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju e) podizati svijest javnosti i stvarati odnos netolerancije borbe protiv korupcije (u daljnjem tekstu: Agencija), način i prema korupciji; oblici prevencije korupcije, načela rada Agencije, djelokrug i f) educirati i bolje upoznati društvo o uzrocima i posljedicama nadležnosti Agencije, poslovi i zadaci, način rukovođenja, utjecaja korupcije, te o aktivnom sudjelovanju u njezinoj suradnja i odnosi s javnošću. prevenciji; 1 Zakon objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 103/09 g) promicati transparentan i odgovoran rad tijela i institucija c) članova uprave, ovlaštenih i drugih osoba u gospodarskim Bosne i Hercegovine. društvima, javnim poduzećima, javnim ustanovama i Članak 6. privatnim poduzećima; (Status Agencije) d) članova tijela i drugih ovlaštenih osoba u političkim strankama; e) ovlaštenih osoba u kulturnim i športskim ustanovama, (1) Agencija je neovisna i samostalna upravna organizacija, koja zakladama, udrugama i nevladinim organizacijama. za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Članak 10. (Nadležnost Agencije) (2) Sredstva za rad Agencije osiguravaju se iz proračuna. Nadležnosti Agencije su: (3) Sjedište Agencije utvrdit će Vijeće ministara Bosne i Hercego- a) izrada Strategije za borbu protiv korupcije, te izrada vine u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Akcijskog plana za prevenciju korupcije; Zakona. b) koordinacija i nadzor nad provedbom Strategije i Članak 7. Akcijskog plana, te davanje mišljenja i instrukcija po (Antikorupcijska načela) pitanju primjene Strategije i Akcijskog plana; c) koordinacija rada javnih institucija u suzbijanju korupcije i Sve javne službe u Bosni i Hercegovini svoj rad temelje na sukoba interesa, te analiza pravomoćnih odluka nadležnih sljedećim antikorupcijskim načelima: tijela za procesuiranje sukoba interesa radi sagledavanja a) Jednak tretman i nediskriminacija. Svi imaju prava na pojava koruptivnog djelovanja, obavještavanja nadležnih jednak pristup pri obavljanju aktivnosti od javnoga institucija o nađenom stanju, kao i poduzimanje ostalih interesa i jednak tretman od strane javnih službenika, bez potrebnih radnji sukladno zakonu; korupcije. d) praćenje sukoba interesa, davanje preporuka za strategiju b) Zabrana koruptivnog ponašanja. Javni službenici u upravljanja sukobom interesa u pojedinačnim slučaje- obavljanju svoje dužnosti ne smiju tražiti ili prihvatiti vima, te izdavanje smjernica za politiku upravljanja nedopuštenu korist za obavljanje svojih dužnosti. sukobom interesa u institucijama vlasti; c) Transparentnost i javni nadzor. Obavljanje svih javnih e) propisivanje jedinstvene metodologije za prikupljanje dužnosti bit će transparentno i podliježe javnom nadzoru. podataka o imovinom stanju javnih službenika; d) Zaštita "prijavljivanja korupcije". Nitko ne smije biti f) u suradnji s nadležnim tijelima, analiza dostavljenih poda- kažnjen ili na bilo koji način trpjeti bilo koje posljedice taka s ciljem utvrđivanja pojava koruptivnog djelovanja, te zbog prijavljivanja, u dobroj vjeri, onoga što smatra poduzimanje potrebnih radnji sukladno zakonu; koruptivnim djelom ili nepravilnostima u propisanim g) prikupljanje i analiza statističkih i drugih podataka, te postupcima. Ako osoba koja prijavi eventualno informiranje svih relevantnih subjekata u Bosni i koruptivno ponašanje ili nepropisno postupanje u Hercegovini o rezultatima istraživanja; obavljanju javne službe trpi posljedice, ima pravo na h) postupanje po zaprimljenim podnescima s indicijama odštetu utvrđenu posebnim postupkom kod nadležnoga koruptivnog ponašanja sukladno važećim propisima; tijela, o čemu će Agencija donijeti poseban propis. i) koordinacija rada institucija s javnim ovlastima u Članak 8. suzbijanju korupcije; (Načela rada Agencije) j) praćenje učinaka provedbe zakona i podzakonskih akata kojima je cilj prevencija korupcije i davanje mišljenja i (1) U obavljanju svoga zakonom utvrđenog djelokruga Agencija instrukcija po pitanju njihove provedbe, iniciranje se pridržava sljedećih antikorupcijskih načela: aktivnosti u vezi s izmjenama i dopunama postojećih a) Zakonitost - mjere za prevenciju korupcije bit će prove- zakonskih rješenja te njihovo usuglašavanje; dene sukladno Ustavu i zakonima Bosne i Hercegovine, k) suradnja s domaćim znanstvenim i stručnim organiza- na način koji osigurava poštovanje ljudskih prava i cijama, medijima i nevladinim organizacijama po pitanju temeljnih sloboda. prevencije korupcije; b) Transparentnost i javni nadzor - rad će biti transparentan i l) suradnja s međunarodnim organizacijama, institucijama, podliježe javnom nadzoru. inicijativama i tijelima; c) Jednak tretman i nediskriminacija - svi imaju pravo na m) uspostavljanje i vođenje baze podataka prikupljenih jednak pristup pri obavljanju aktivnosti od javnoga sukladno ovome Zakonu; interesa i jednak tretman od strane javnih službenika, bez n) razvoj edukativnih programa po pitanju prevencije korupcije korupcije. i borbe protiv korupcije, te nadzor nad njihovom provedbom; d) Interakcija - učinkovitost mjera za prevenciju korupcije o) javno publiciranje podataka o stanju korupcije; osigurava se koordiniranjem aktivnosti svih tijela, p) informiranje nadležnih institucija i javnosti o obvezama po razmjenom informacija među njima, te uzajamnom osnovi međunarodnih pravnih akata, te davanje preporuka suradnjom. za njihovo realiziranje u vezi s prevencijom korupcije; e) Kontinuitet - uspostava i provedba učinkovitih mjera za r) propisivanje jedinstvene metodologije i smjernica za prevenciju korupcije kontinuiranim nadzorom i pregled izradu integracijskih planova i pružanje pomoći svim istih. javnim institucijama u provođenju tih planova; s) drugi poslovi povezani s prevencijom korupcije. (2) Osim načela iz stavka (1) ovoga članka, Agencija će u svome radu primjenjivati načela: učinkovitosti, ekonomi- Članak 11. čnosti, odgovornosti i dosljednosti. (Oblici djelovanja) Članak 9. U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti Agencija donosi antikoruptivne mjere, preporuke i instrukcije, te daje mišljenja i (Djelokrug Agencije) pokreće inicijative. Agencija je nadležna za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u institucijama javnog i privatnog sektora kod: POGLAVLJE II. IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE a) nositelja dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj RAVNATELJA AGENCIJE vlasti na svim razinama; Članak 12. b) javnih službenika, uposlenika i policijskih službenika u (Rukovođenje Agencijom) institucijama vlasti na svim razinama; (1) Agencijom rukovodi ravnatelj. (2) Ravnatelj ima dva zamjenika. POGLAVLJE III. POVJERENSTVO ZA IZBOR I (3) Ravnatelj predstavlja Agenciju, izrađuje godišnji plan rada PRAĆENJE RADA AGENCIJE Agencije i prijedlog proračuna te ih upućuje u propisanu Članak 17. proceduru. (Povjerenstvo za izbor i praćenje rada Agencije) (4) Ravnatelj Agencije upravlja i usmjerava obavljanje poslova (1) Povjerenstvo za izbor i praćenje rada Agencije (u daljnjem iz nadležnosti Agencije, osigurava zakonito funkcioniranje i tekstu: Povjerenstvo) ima devet članova: tri predstavnika iz trošenje sredstava Agencije. Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tri predstavnika iz Doma naroda Parlamentarne (5) Ravnatelj Agencije odlučuje o pravima, obvezama i skupštine Bosne i Hercegovine, dva predstavnika iz akadem- dužnostima uposlenih u Agenciji, sukladno zakonu. ske zajednice i jednog predstavnika nevladinog sektora. (6) Ravnatelj Agencije obavlja i druge poslove i zadatke (2) Povjerenstvo imenuje Parlamentarna skupština Bosne i sukladno zakonu. Hercegovine. Članak 13. (3) Povjerenstvo donosi Poslovnik o radu Povjerenstva. (Imenovanje ravnatelja) (4) Mandat članova Povjerenstva traje četiri godine. (1) Ravnatelja Agencije imenuje Parlamentarna skupština Bosne (5) Tri mjeseca prije isteka mandata imenovanih članova i Hercegovine, na prijedlog posebnog Povjerenstva za izbor i Povjerenstva nadležne institucije pokreću postupak praćenje rada Agencije, putem javnog natječaja, sukladno imenovanja novih članova. Zakonu o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Vijeća Članak 18. ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine, uz (Nadležnosti Povjerenstva) provjere koje se primjenjuju prilikom imenovanja članova Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. (1) Povjerenstvo ima sljedeće nadležnosti: a) pokreće postupak za imenovanje ravnatelja Agencije; (2) Ravnatelj Agencije imenuje se na mandat od pet godina, s b) prima izvješća o radu Agencije najmanje dva puta godišnje. mogućnošću još jednog ponovnog izbora. (2) Povjerenstvo se ne smije miješati u svakodnevni rad (3) Ravnatelj Agencije bira se između priznatih stručnjaka u Agencije niti smije zatražiti informacije o pojedinačnim odgovarajućem području. slučajevima. (4) Ravnateljem Agencije može biti imenovana osoba koja, (3) Sjednice Povjerenstva otvorene su za javnost. osim što ispunjava opće uvjete za rad u državnim Članak 19. institucijama Bosne i Hercegovine, ima visoku stručnu (Obavljanje administrativno-stručnih poslova) spremu, najmanje pet godina radnog iskustva na rukovodnim poslovima u odgovarajućem području te visok profesionalni Administrativno-stručne poslove za Povjerenstvo iz članka i moralni ugled. 17. ovoga Zakona obavlja Agencija. (5) Procedura izbora novog ravnatelja Agencije pokreće se šest POGLAVLJE IV. UNUTARNJE USTROJSTVO mjeseci prije isteka mandata aktualnog ravnatelja. AGENCIJE Članak 14. Članak 20. (Nespojivost s položajem ravnatelja) (Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Agencije) (1) Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Agencije donosi ravnatelj, (1) Ravnatelj ne smije obnašati nikakve druge dužnosti - plaćene uz suglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. ili neplaćene - u gospodarskom društvu, političkoj stranci ili nevladinoj organizaciji, ne smije biti vlasnikom udjela ili (2) Kodeks ponašanja uposlenih u Agenciji donosi ravnatelj, uz dioničar u nadziranom poduzeću, niti biti članom upravnoga suglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. tijela, niti kontrolirati poduzeće, izravno ili neizravno. Članak 21. (2) Ravnatelj Agencije ne smije biti ni na kakvom položaju u (Radnopravni status uposlenih) drugim javnim i privatnim službama, političkim strankama, (1) Plaće i naknade uposlenih u Agenciji određene su Zakonom niti obavljati bilo kakav posao u domaćim, međunarodnim o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine organizacijama ili lokalnim vlastima. ("Službeni glasnik BiH", br. 50/08, 35/09 i 75/09). Članak 15. (2) Uposleni u Agenciji na stručnim poslovima imaju status (Razrješenje ravnatelja dužnosti) državnih službenika, na koje se primjenjuje Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik (1) Postupak razrješenja ravnatelja pokreće se u slučajevima BiH", br. 12/02,19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, kada ravnatelj: 48/05, 2/06, 32/07 i 43/09). Ostali uposleni na pomoćnim i a) podnese ostavku; tehničkim poslovima su uposlenici, na koje se primjenjuje Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni b) protiv njega bude potvrđena optužnica; glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05). c) obavlja posao ili dužnosti koje nisu spojive s položajem ravnatelja ili ako na bilo koji drugi način krši odredbe o POGLAVLJE V. KOORDINIRANJE POLITIKA nespojivosti iz članka 14. ovoga Zakona; PREVENCIJE KORUPCIJE d) trajno izgubi mogućnost obavljati svoj posao zbog bolesti Članak 22. ili smrti; (Obveza razvijanja politike) e) prekrši Kodeks ponašanja Agencije za vrijeme provedbe Entiteti, županije i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine svojih obveza. usvojit će i razviti strategiju za borbu protiv korupcije i akcijski plan sukladno općim načelima naznačenim u državnoj Strategiji (2) Prijedlog za razrješenje ravnatelja sukladno zakonu podnosi za borbu protiv korupcije. Povjerenstvo za izbor i praćenje rada Agencije. Članak 23. Članak 16. (Obveza određivanja tijela za suzbijanje korupcije) (Zamjenici ravnatelja Agencije) (1) Entiteti, županije i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine mogu Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ravnatelja odrediti novu ili postojeću upravnu strukturu koja će biti Agencije primjenjuju se i na zamjenike ravnatelja Agencije. zadužena za suzbijanje korupcije, izradu i provedbu strategije za borbu protiv korupcije i akcijskih planova u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 tome entitetu ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. Usvaja se apelacija Saliha Šabanagića. (2) Određene će strukture blisko surađivati s Agencijom radi Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine osiguravanja pravovremene i učinkovite provedbe i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i koordiniranih politika za borbu protiv korupcije. osnovnih sloboda u vezi sa pravom na odlučivanje u razumnom roku. POGLAVLJE VI. SURADNJA S DRUGIM TIJELIMA I Nalaže se Opštinskom sudu u Velikoj Kladuši da po ORGANIZACIJAMA hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj Članak 24. 023-0-V-06-000 007, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i (Obvezna suradnja s Agencijom) Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. (1) U izvršavanju zadataka iz svoje nadležnosti Agencija surađuje Na osnovu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i s drugim institucijama i agencijama na svim razinama, javnim službama i drugim tijelima s javnim ovlastima. Hercegovine, nalaže se Unsko-sanskom kantonu da Salihu Šabanagiću isplati iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne (2) Institucije i agencije na svim razinama, javne službe i druga štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku, u roku od 90 tijela s javnim ovlastima obvezni su surađivati s Agencijom, dana od dana dostavljanja ove odluke. te dostavljati sve potrebne podatke i informacije na zahtjev Na osnovu člana 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Agencije. Hercegovine, nalaže se Opštinskom sudu u Velikoj Kladuši i Članak 25. Unsko-sanskom kantonu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja (Odnosi s javnošću) ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. (1) U izvršavanju poslova i zadataka Agencija će kontinuirano obavještavati javnost o svim aspektima korupcije. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i (2) Agencija će svoja izvješća, analize i druge akte objavljivati na Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u njeb-stranici Agencije ili na drugi način izvještavati javnost. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". DIO TREĆI - ZAVRŠNE ODREDBE OBRAZLOŽEWE Članak 26. I. Uvod (Podzakonski akti) 1. Salih Šabanagić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Velike (1) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona Kladuše, kog zastupa advokat Aziz Adilagić, podnio je 21. nadležne će institucije provesti potrebna imenovanja i januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i uspostaviti tijela predviđena ovim Zakonom. Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa (2) U roku od 90 dana od dana imenovanja ravnatelj Agencije odluke u razumnom roku u predmetu broj 023-0-V-06-000 007, koji donijet će Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i druge se vodi pred Opštinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daqnjem podzakonske akte. tekstu: Opštinski sud), koji je još u toku. Članak 27. II. Postupak pred Ustavnim sudom (Stupanje na snagu) 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Opštinskog suda je zatraženo 18. oktobra 2007. godine da "Službenom glasniku BiH", a objavljuje se i u službenim dostavi odgovor na apelaciju, a 4. aprila 2009. godine je glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. zatraženo da dostavi spis. PSBiH, broj 464/09 3. Opštinski sud je dostavio odgovor 2. novembra 2007. 30. prosinca 2009. godine godine, a spis je dostavljen 13. aprila 2009. godine. Sarajevo 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Predsjedatelj Predsjedatelj na apelaciju dostavljen je apelantu 22. aprila 2009. godine. Zastupničkog doma Doma naroda III. Činjenično stanje Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Dr. Milorad Živković, v. r. Sulejman Tihić, v. r. navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE 6. Presudom Opštinskog suda broj P-355/90 od 30. decembra 1991. godine, koja je postala pravosnažna 14. januara 1999. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u u postupku utvrđivawa imovine stečene tokom trajawa predmetu broj AP 264/07, rješavajući apelaciju Saliha vanbračne zajednice, utvrđeno je da je apelant stekao pravo Šabanagića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i svojine od 1/3 dijela na nepokretnostima u Velikoj Kladuši, Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 bliže opisanim u dispozitivu presude. stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 7. Apelant je 20. jula 1999. godine Opštinskom sudu podnio glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: predlog za diobu navedenih nepokretnosti protiv Z.M., Miodrag Simović, predsjednik susopstvenice 2/3 navedenih nepokretnosti (u daqnjem tekstu: Valerija Galić, potpredsjednica protivpredlagateqica). Constance Grenje, potpredsjednica 8. U toku postupka Opštinski sud je zakazao 14 ročišta (22. Seada Palavrić, potpredsjednica septembra, 13. oktobra, 18. novembra i 28. decembra 1999. godine, Tudor Pantiru, sudija 11. februara, 8. marta, 25. aprila, 21. juna i 2. decembra 2000. godine, 3. februara i 13. aprila 2001. godine, te 15. aprila, 4. juna David Feldman, sudija i 4. septembra 2002. godine). Od zakazanih 14 ročišta 6 je Mato Tadić, sudija odloženo, uglavnom zbog nedolaska protivpredlagateqice ili Krstan Simić, sudija vještaka. Mirsad Ćeman, sudija 9. Opštinski sud je 4. septembra 2002. godine donio Rješenje na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je broj Rt-19/99 kojim je odlučeno da je protivpredlagateqica 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 dužna da isplati apelantu na ime 1/3 susopstveničkog dijela na qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska nepokretnostima iznos od 29.389,33 KM i nadoknadi mu konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i troškove vanparničnog postupka. U obrazloženju Rješewa Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Opštinski sud je naveo da je donio ovakvu odluku, jer je u Apelant navodi da postupak radi diobe nepokretnosti traje postupku utvrdio da ne može da se izvrši fizička dioba nerazumno dugo. Takođe, apelant je tražio kompenzaciju na ime nepokretnosti bez dodatnih ulagawa i rekonstrukcije. nematerijalne štete u iznosu od 1.200 KM, a na ime troškova 10. Prvostepena presuda je dostavljena apelantu 10. januara sačiwavawa apelacije iznos od 600 KM. 2003. godine, a on je izjavio žalbu 14. januara 2003. godine. Pro- tivpredlagateqica je izjavila žalbu 20. januara 2003. godine. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud u Bihaću (u daqnjem tekstu: Kantonalni 21. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo sud) je donio Rješenje broj Gž-253/03 od 9. juna 2005. godine kojim hronološki dešavawa u vezi sa predmetom. Opštinski sud je je uvažio žalbe i prvostepeno rješenje ukinuo, te je predmet istakao da se radi o složenom predmetu, te da je do donošewa vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju prvostepene presude postupak trajao od 20. jula 1999. godine do 4. ovog rješewa Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud septembra 2002. godine, zbog dokaza i vještačewa koje je trebalo pogrešno izveo zakqučak o nemogućnosti fizičke diobe sprovesti. Međutim, u dopisu Opštinskog suda je navedeno da se, nepokretnosti, te da je pogrešno primijenio odredbe zbog uspostavljenog prioriteta rješavawa starijih predmeta, materijalnog zakona. Nakon toga, predmet je u Opštinskom sudu na predmetu nije ništa radilo od 24. januara 2006. godine do 4. zaveden pod novim brojem R1-16/05. decembra 2007. godine. Opštinski sud je, takođe, naveo da se ne 12. Apelant je 28. jula, a zatim 7. septembra 2005. godine, radi o hitnom predmetu, te da je rad Suda otežan zbog velikog Opštinskom sudu podnio molbu za zakazivanje rasprave, odnosno broja predmeta i malog broja sudija. Opštinski sud smatra da hitno uzimanje predmeta u rad prema navedenom rješenju nije došlo do povrede prava koja je apelant naveo, te da se iz Kantonalnog suda. Apelant je, zatim, 14. septembra 2005. godine hronologije toka postupka vidi da je po spisu postupano podnio predlog za izuzeće sudije u ovom predmetu. Predsjednik blagovremeno. suda je Rješenjem SU od 16. septembra 2005. godine udovoqio V. Relevantni propisi ovom apelantovom zahtjevu. 13. Opštinski sud je 21. novembra 2005. godine održao 22. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine pripremno ročište i donio Rješenje broj R1-16/05, kojim je FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase: vanparnični postupak prekinut, a apelant upućen na parnicu. U Član 165 rješenju je navedeno da će se vanparnični postupak nastaviti Ako susopstvenici ili lica koji po predmetu diobe imaju nakon što se okonča parnični postupak. neko stvarno pravo u toku postupka postignu poravnanje o 14. Protiv ovog rješewa apelant je izjavio žalbu 28. uslovima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik decembra 2005. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj kao sudsko poravnanje. 001-0-GŽ-06-000 120 od 24. januara 2006. godine žalbu uvažio, Član 166 osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu Ako lica iz člana 165 ovog zakona ne postignu poravnanje o na ponovno odlučivanje. uslovima i načinu diobe, sud će ih saslušati, sprovesti 15. Apelant je u septembru 2006. godine podnio zahtjev za potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na osnovu izuzeće Opštinskog suda, jer mu je, prema njegovom mišljenju, rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa odgovarajućim postupanjem, odnosno nepostupanjem ovog suda nanijeta velika propisima materijalnog prava, donijeti rješenje o diobi šteta. Rješenjem broj 023-0-Su-06-000252 od 13. oktobra 2006. stvari ili nepokretnosti u susvojini, vodeći računa da godine odbijen je njegov zahtjev. zadovoqi opravdane zahtjeve i interese susopstvenika i lica 16. U ponovljenom postupku, u kom je predmet zaveden pod koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo. brojem 023-0-V-06-000 007, Opštinski sud je zakazao pripremno Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud ročište za 4. decembar 2007. godine. Na zakazanom pripremnom će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih ročištu je doneseno rješenje o opozivu pripremnog ročišta i susopstvenika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom apelant je pozvan da u roku od 30 dana dostavi dokaz o svojini, susopstveniku. odnosno dokaz da su nepokretnosti koje su predmet diobe njegova Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja susvojina. će se dozvoliti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom 17. Apelant je 31. decembra 2007. godine podnio predlog za postupku. određivanje sudske mjere obezbjeđewa, a 7. januara 2008. godine 23. U Zakonu o svojinskopravnim odnosima Federacije podnio je predlog za nastavak vanparničnog postupka diobe Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. nepokretnosti. 6/98 i 29/03) relevantne odredbe glase: 18. Opštinski sud je 24. januara i 2. februara 2008. godine Član 18 održao ročište u vezi sa traženom mjerom obezbjeđewa. Nakon toga je donio Rješenje broj 023-0-V-06-000 007 od 25. februara Susopstvenik ima pravo da zahtijeva diobu stvari i to 2008. godine, kojim je odbio apelantov predlog za određivanje pravo ne zastarijeva. mjere obezbjeđewa. Apelant je 10. marta 2008. godine izjavio Ugovor kojim se susopstvenik trajno odriče prava na diobu žalbu protiv ovog rješewa. Kantonalni sud je Rješenjem broj stvari je ništavan. 001-0-GŽ-08-000 430 od 13. maja 2008. godine apelantovu žalbu Član 19 odbio kao neosnovanu. Susopstvenici sporazumno određuju način diobe stvari. 19. Nakon toga je Opštinski sud održao pripremno ročište U slučaju kada susopstvenici ne mogu da postignu sporazum 5. januara 2009. godine na kom je odredio da će se sprovesti o načinu diobe stvari, o tome će odlučiti sud, na zahtjev vještačenje na licu mjesta, koje je zakazano i sprovedeno 2. svakog od susopstvenika. februara 2009. godine. Nakon toga, održano je ročište 31. marta Član 20 i novo ročište je zakazano za 22. april 2009. godine. Ako je fizička dioba stvari nemoguća, ili je moguća samo uz IV. Apelacija znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari. a) Navodi iz zahtjeva Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud može stvari da 20. Apelant se žali da je, zbog nedonošewa odluke o njegovom dosudi u svojinu jednom ili više susopstvenika uz obavezu zahtjevu, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne isplate ostalim susopstvenicima naknade prometne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu vrijednosti stvari, srazmjerno wihovim dijelovima. Susopstveniku kome je pripala cijela stvar ili dio stvari na neka druga apelantova građanska prava (npr., pravo na dom), te ostali susopstvenici jemče za fizičke i pravne nedostatke da je, stoga, član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. stvari do visine vrijednosti svojih susopstveničkih dijelova. Suđenje u razumnom roku - relevantni principi Š...Ć 32. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, VI. Dopustivost razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima 24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za qudska prava, 25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se 33. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na koristio. ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni nedostaci u 26. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna Izvještaji 1997-IV). kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i 34. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču Bosni i Hercegovini. ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b), te člana 16 stav 1 i državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zakqučuje da postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti u protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A odnosu na pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i broj 228-B, stav 18). člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Period koji se uzima u obzir VII. Meritum 35. Predmetni postupak pokrenut je 20. jula 1999. godine, kada je apelant podnio predlog za diobu imovine, a prema 28. Apelant se žali zbog nedonošewa odluke u razumnom informacijama koje je Ustavni sud dobio, predmet se nalazi pred roku, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz prvostepenim sudom i postupak još traje. Dakle, cjelokupan člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 postupak povodom predloga za diobu imovine traje kraće od Evropske konvencije. deset godina i još nije okončan. VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku Složenost predmeta 29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 36. Složenost postupka mora da se razmatra u okviru Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. Š...Ć 37. U konkretnom slučaju pravosnažnom presudom je e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim utvrđeno da je apelant susopstvenik 1/3 dijela imovine koju je stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. stekao u vanbračnoj zajednici. U konkretnom slučaju to znači da sud treba povodom apelantovog predloga da utvrdi koji je 30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu najboqi način da se podijeli imovina - kuća, dvorište, garaža i glasi: wiva, vodeći računa da budu zadovoljeni opravdani interesi i 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili zahtjevi susopstvenika. Opštinski sud je istakao da se, s osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako obzirom na vrijednost nepokretnosti, radi o složenom ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku predmetu. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu situaciju u pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim predmetu, prema mišljenju Ustavnog suda, konkretni postupak sudom. Š...Ć može da se smatra relativno složenim. 31. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o vanparničnom postupku radi diobe nepokretnosti, pa će Analiza razumnosti trajawa postupka Ustavni sud prvo da ispita da li je član 6 Evropske konvencije 38. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče primjewiv u konkretnom slučaju. Shodno praksi Evropskog suda diobe nepokretnosti. Opštinski sud je naveo da se ne radi o za qudska prava, koncept "građanskih prava i obaveza" ne treba hitnom postupku. Međutim, iz apelantovih navoda i iz cjelo- tumačiti iskqučivo pozivajući se na domaće pravo tužene kupnog spisa proizilazi da apelant traži da se što prije odluči države. Član 6 stav 1 se primjenjuje bez obzira na status o njegovom predlogu, kako bi riješio pitanje svog stanovawa. stranaka, prirodu propisa koji uređuju način na koji se donosi Dakle, za apelanta je bitno da se predmet što prije riješi. odluka o sporu i karakter vlasti koja je nadležna u toj stvari; 39. Dalje, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu dovoqno je da ishod postupka bude odlučujući za privatna prava i Evropskog suda shodno kojoj dužina trajawa postupka, na obaveze (vidi, inter alia, Evropski sud za qudska prva, Debelić određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine). smatrana razumnom. Međutim, u obzir mora da se uzme postupak u Uzimajući u obzir navedenu praksu Evropskog suda za qudska cijelosti i dužina trajawa postupka na svim instancama prava, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o zajedno, kao i svi ostali kriterijumi koji se ocjenjuju pri postupku za diobu nepokretnosti koja je u susvojini apelanta i odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6 stav 1 još jednog lica. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se u prekršen (vidi, Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, vanparničnom postupku pojavio "spor" koji se tiče načina presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav podjele imovine, a odnosi se na pitanje da li je moguća fizička 99). Takođe, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i dioba ili je jedina opcija prodaja nepokretnosti. Ustavni sud sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da smatra da odluka o ovom "sporu" može da ima odlučujući uticaj organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske 40. Ustavni sud je na osnovu informacija iz spisa zakqučio konvencije. da je prvostepenom sudu trebalo skoro 4 godine da donese Ostali navodi prvostepenu presudu, jer je sprovodio dokazni postupak saslušanjem stranaka, vještačenjem i drugim dokazima. Nakon 46. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana toga, Kantonalni sud je ukinuo prvostepenu presudu i predmet II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz vratio na ponovni postupak. Prvostepenom sudu su trebale Evropsku konvenciju. U svjetlu utvrđene povrede u odnosu na skoro dvije godine da zakaže novo ročište. Zatim je pravo na pravično suđenje u razumnom roku, iz člana II/3e) Ustava prvostepeni sud donio odluku kom je vanparnični postupak Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prekinut i apelant je upućen na parnicu, koju je Kantonalni sud Ustavni sud ne smatra da je potrebno da posebno razmatra navod o ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu. Prvostepeni i povredi prava na imovinu. Kantonalni sud su 5 mjeseci odlučivali o apelantovom predlogu Kompenzacija za određivanje sudske mjere obezbjeđewa, a šest mjeseci nakon toga zakazano je novo ročište u kom su ponovo sprovođeni 47. Apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne dokazi. Ovaj postupak je još u toku pred prvostepenim sudom. štete u iznosu od 1.200 KM. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustav- 41. Ustavni sud smatra da je odugovlačenju postupka najviše nog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredi doprinio prvostepeni sud kom su trebale 4 godine da sprovede naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća dokazni postupak, a sve releventne činjenice očigledno još nisu da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu utvrđene, te koji više od dvije godine nije radio ništa na nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim predmetu i koji je pravio velike vremenske razmake između slučajevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. pojednih radwi koje je preduzimao. Osim toga, Ustavni sud 48. Prilikom odlučivawa o apelantovom zahtjevu za naknadu podsjeća da je Kantonalni sud dva puta ukidao rješewa nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni prvostepenog suda i predmet vraćao na ponovni postupak, što, princip određivawa visine naknade štete u ovakvim takođe, ne predstavlja uvijek najboqi način da pojedinci slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, ostvare i realizuju svoja prava pred redovnim sudovima. Ustavni objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako svaku godinu odlagawa da se donese odluka trebalo isplatiti nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom ka nižem, često dovodi do, de facto, lišavawa pojedinca njegovih apelantovog predloga radi diobe imovine pokrenut 20. jula 1999. prava i gubitka djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. godine, koji još nije pravosnažno okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade 42. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Opštinskom sudu nematerijalne štete, zbog nedonošewa odluke u razumnom roku, opravdanje za nepostupanje po predmetu u periodu od skoro dvije iznosi 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati godine veliki broj predmeta i mali broj sudija, kao i činjenica Unsko-sanski kanton s obzirom na sjedište redovnih sudova da sud ima mnogo "starih" neriješenih predmeta. Ustavni sud pred kojima je trajao postupak na čiju se dužinu apelant žali. napominje da se preopterećenost sudstva, uopšteno, ne može da 49. U pogledu apelantovog zahtjeva da se nadoknade troškovi prihvati kao opravdanje, budući da su države ugovornice za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog Evropske konvencije, kako je već rečeno, dužne da organizuju suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava administrovanje pravde na takav način da sudovi ispuwavanju apelacije. zahtjeve iz člana 6 Evropske konvencije. Međutim, shodno praksi Evropskog suda za qudska prava, države ugovornice nisu VIII. Zakqučak odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod 50. Ustavni sud zakqučuje da je povrijeđeno apelantovo uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situ- pravo u postupku povodom predloga o diobi imovine, koji traje acija popravi (vidi, Evropski sud za qudska prava, Zimmermann i više od devet godina, te Ustavni sud smatra da dužina Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. člana 6 stav 1 Evropske konvencije i da postoji kršenje prava na februara 2005. godine, tačka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005. "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na godine, tačka 31). U konkretnom predmetu sud nije obrazložio od pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju predmeta, te kakve člana 6 stav 1 Evropske konvencije. mjere je preduzeo sud s ciljem poboqšawa administrovawa 51. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila pravde. Ustavni sud ne može da prihvati paušalan navod o Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove velikom broju predmeta, a da ne uoči dobru namjeru i konkretan odluke. rad nadležnog organa u borbi protiv takvih problema. 52. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 43. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. razumno i objektivno opravdanje za ovakvo dejstvovanje nadležnih sudova, prvenstveno Opštinskog suda, te da se period Predsjednik odlučivawa u postupku povodom predloga o diobi nepokretnosti Ustavnog suda koji traje kraće od deset godina ne može da smatra "razumnim" u Bosne i Hercegovine smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. 44. Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio nerazumnoj dužini postupka, te primjećuje da je apelant svojim intervencijama i dopisima pokušao da ishoduje što hitnije Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u rješavanje predmeta. predmetu broj AP 264/07, rješavajući apelaciju Saliha 45. S obzirom na činjenicu da postupak povodom predloga o Šabanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i diobi nepokretnosti traje kraće od deset godina i da se za tako Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, da 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni pripiše nadležnim redovnim sudovima, pogotovo Opštinskom glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: sudu, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica 8. U toku postupka Općinski sud je zakazao 14 ročišta (22. Constance Grenje, potpredsjednica septembra, 13. oktobra, 18. novembra i 28. decembra 1999. Seada Palavrić, potpredsjednica godine, 11. februara, 8. marta, 25. aprila, 21. juna i 2. decembra Tudor Pantiru, sudija 2000. godine, 3. februara i 13. aprila 2001. godine, te 15. aprila, 4. David Feldman, sudija juna i 4. septembra 2002. godine). Od zakazanih 14 ročišta 6 je odgođeno, uglavnom zbog nedolaska protivpredlagateljice ili Mato Tadić, sudija vještaka. Krstan Simić, sudija 9. Općinski sud je 4. septembra 2002. godine donio Rješenje Mirsad Ćeman, sudija broj Rt-19/99 kojim je odlučeno da je protivpredlagateljica dužna na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je isplatiti apelantu na ime 1/3 suvlasničkog dijela na nekretninama iznos od 29.389,33 KM i nadoknaditi mu troškove vanparničnog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 postupka. U obrazloženju Rješenja Općinski sud je naveo da je Usvaja se apelacija Saliha Šabanagića. donio ovakvu odluku, jer je u postupku utvrdio da se ne može Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i izvršiti fizička dioba nekretnina bez dodatnih ulaganja i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osno- rekonstrukcije. vnih sloboda u vezi sa pravom na odlučivanje u razumnom roku. 10. Prvostepena presuda je dostavljena apelantu 10. januara Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da po hitnom 2003. godine, a on je izjavio žalbu 14. januara 2003. godine. postupku donese konačnu odluku u predmetu broj Protivpredlagateljica je izjavila žalbu 20. januara 2003. godine. 023-0-V-06-000 007, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i 11. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu sud) je donio Rješenje broj Gž-253/03 od 9. juna 2005. godine ljudskih prava i osnovnih sloboda. kojim je uvažio žalbe i prvostepeno rješenje ukinuo, te je predmet Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju Hercegovine, nalaže se Unsko-sanskom kantonu da Salihu ovog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud Šabanagiću isplati iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne štete pogrešno izveo zaključak o nemogućnosti fizičke diobe zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od 90 dana od nekretnina, te da je pogrešno primijenio odredbe materijalnog dana dostavljanja ove odluke. zakona. Nakon toga, predmet je u Općinskom sudu zaveden pod Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i novim brojem R1-16/05. Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i 12. Apelant je 28. jula, a zatim 7. septembra 2005. godine, Unsko-sanskom kantonu da u roku od 90 dana od dana Općinskom sudu podnio molbu za zakazivanje rasprave, odnosno dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercego- hitno uzimanje predmeta u rad prema navedenom rješenju vine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Kantonalnog suda. Apelant je, zatim, 14. septembra 2005. godine Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- podnio prijedlog za izuzeće sudije u ovom predmetu. Predsjednik vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", suda je Rješenjem SU od 16. septembra 2005. godine udovoljio "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku ovom apelantovom zahtjevu. Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 13. Općinski sud je 21. novembra 2005. godine održao pripremno ročište i donio Rješenje broj R1-16/05, kojim je OBRAZLOŽENJE vanparnični postupak prekinut, a apelant upućen na parnicu. U I. Uvod rješenju je navedeno da će se vanparnični postupak nastaviti nakon 1. Salih Šabanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike što se okonča parnični postupak. Kladuše, kojeg zastupa advokat Aziz Adilagić, podnio je 21. 14. Protiv ovog rješenja apelant je izjavio žalbu 28. decembra januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 2005. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-GŽ-06-000 Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja 120 od 24. januara 2006. godine žalbu uvažio, pobijano rješenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 023-0-V-06-000 007, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem odlučivanje. tekstu: Općinski sud), koji je još u toku. 15. Apelant je u septembru 2006. godine podnio zahtjev za II. Postupak pred Ustavnim sudom izuzeće Općinskog suda, jer mu je, prema njegovom mišljenju, postupanjem, odnosno nepostupanjem ovog suda nanijeta velika 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od šteta. Rješenjem broj 023-0-Su-06-000252 od 13. oktobra 2006. Općinskog suda je zatraženo 18. oktobra 2007. godine da dostavi godine odbijen je njegov zahtjev. odgovor na apelaciju, a 4. aprila 2009. godine je zatraženo da dostavi spis. 16. U ponovljenom postupku, u kojem je predmet zaveden 3. Općinski sud je dostavio odgovor 2. novembra 2007. pod brojem 023-0-V-06-000 007, Općinski sud je zakazao godine, a spis je dostavljen 13. aprila 2009. godine. pripremno ročište za 4. decembar 2007. godine. Na zakazanom pripremnom ročištu je doneseno rješenje o opozivu pripremnog 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor ročišta i apelant je pozvan da u roku od 30 dana dostavi dokaz o na apelaciju dostavljen je apelantu 22. aprila 2009. godine. vlasništvu, odnosno dokaz da su nekretnine koje su predmet diobe III. Činjenično stanje njegovo suvlasništvo. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 17. Apelant je 31. decembra 2007. godine podnio prijedlog za dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na određivanje sudske mjere osiguranja, a 7. januara 2008. godine sljedeći način: podnio je prijedlog za nastavak vanparničnog postupka diobe 6. Presudom Općinskog suda broj P-355/90 od 30. decembra nekretnina. 1991. godine, koja je postala pravosnažna 14. januara 1999. 18. Općinski sud je 24. januara i 2. februara 2008. godine godine, u postupku utvrđivanja imovine stečene tokom trajanja održao ročište u vezi sa traženom mjerom osiguranja. Nakon toga vanbračne zajednice, utvrđeno je da je apelant stekao pravo je donio Rješenje broj 023-0-V-06-000 007 od 25. februara 2008. vlasništva od 1/3 dijela na nekretninama u Velikoj Kladuši, bliže godine, kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere opisanim u dispozitivu presude. osiguranja. Apelant je 10. marta 2008. godine izjavio žalbu protiv 7. Apelant je 20. jula 1999. godine Općinskom sudu podnio ovog rješenja. Kantonalni sud je Rješenjem broj prijedlog za diobu navedenih nekretnina protiv Z.M., suvlasnice 2/3 001-0-GŽ-08-000 430 od 13. maja 2008. godine apelantovu žalbu navedenih nekretnina (u daljnjem tekstu: protivpredlagateljica). odbio kao neosnovanu. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 19. Nakon toga je Općinski sud održao pripremno ročište 5. Član 20. januara 2009. godine na kojem je odredio da će se provesti Ako je fizička dioba stvari nemoguća, ili je moguća samo uz vještačenje na licu mjesta, koje je zakazano i provedeno 2. znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba februara 2009. godine. Nakon toga, održano je ročište 31. marta i izvrši prodajom stvari. novo ročište je zakazano za 22. april 2009. godine. Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud može stvari dosuditi IV. Apelacija u vlasništvo jednom ili više suvlasnika uz obavezu isplate ostalim suvlasnicina naknade prometne vrijednosti stvari, srazmjerno a) Navodi iz zahtjeva njihovim dijelovima. 20. Apelant se žali da je, zbog nedonošenja odluke o njegovom Suvlasniku kome je pripala cijela stvar ili dio stvari ostali zahtjevu, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne suvlasnici jamče za fizičke i pravne nedostatke stvari do visine i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova. konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Š...Ć Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VI. Dopustivost Apelant navodi da postupak radi diobe nekretnina traje nerazumno 24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, dugo. Također, apelant je tražio kompenzaciju na ime Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja nematerijalne štete u iznosu od 1.200 KM, a na ime troškova su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog sačinjavanja apelacije iznos od 600 KM. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. b) Odgovor na apelaciju 25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronološki Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, dešavanja u vezi sa predmetom. Općinski sud je istakao da se radi o odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni složenom predmetu, te da je do donošenja prvostepene presude pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od postupak trajao od 20. jula 1999. godine do 4. septembra 2002. 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o godine, zbog dokaza i vještačenja koje je trebalo provesti. posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Međutim, u dopisu Općinskog suda je navedeno da se, zbog 26. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, uspostavljenog prioriteta rješavanja starijih predmeta, na Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema predmetu nije ništa radilo od 24. januara 2006. godine do 4. odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna decembra 2007. godine. Općinski sud je, također, naveo da se ne kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i radi o hitnom predmetu, te da je rad Suda otežan zbog velikog Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u broja predmeta i malog broja sudija. Općinski sud smatra da nije Bosni i Hercegovini. došlo do povrede prava koj? je apelant naveo, te da se iz 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i hronologije toka postupka vidi da je po spisu postupano stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da pravovremeno. predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i V. Relevantni propisi člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 22. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase: VII. Meritum Član 165. 28. Apelant se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz Ako suvlasnici ili lica koji po predmetu diobe imaju neko člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. stvarno pravo u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i Evropske konvencije. načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje. VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku Član 166. 29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ako lica iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska uvjetima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na osnovu rezultata Š...Ć cjelokupnog postupka, u skladu sa odgovarajućim propisima e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim materijalnog prava, donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i 30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu interese suvlasnika i lica koja po predmetu diobe imaju neko glasi: stvarno pravo. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku. nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će 31. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o se dopustiti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku. vanparničnom postupku radi diobe nekretnine, pa će Ustavni sud 23. U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima Federacije prvo ispitati da li je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 6/98 konkretnom slučaju. Prema praksi Evropskog suda za ljudska i 29/03) relevantne odredbe glase: prava, koncept "građanskih prava i obaveza" ne treba tumačiti Član 18. isključivo pozivajući se na domaće pravo tužene države. Član 6. stav 1. se primjenjuje bez obzira na status stranaka, prirodu propisa Suvlasnik ima pravo zahtijevati diobu stvari i to pravo ne koji uređuju način na koji se donosi odluka o sporu i karakter vlasti zastarijeva. koja je nadležna u toj stvari; dovoljno je da ishod postupka bude Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi, inter alia, Evropski je ništavan. sud za ljudska prva, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. Član 19. oktobra 2006. godine). Uzimajući u obzir navedenu praksu Suvlasnici sporazumno određuju način diobe stvari. Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud primjećuje da se u U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu konkretnom predmetu radi o postupku za diobu nekretnine koja je diobe stvari, o tome će odlučiti sud, na zahtjev svakog od u suvlasništvu apelanta i još jednog lica. U konkretnom slučaju suvlasnika. Ustavni sud zapaža da se u vanparničnom postupku pojavio "spor" koji se tiče načina podjele imovine, a odnosi se na pitanje da li je konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od moguća fizička dioba ili je jedina opcija prodaja nekretnine. Ustavni 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, sud smatra da odluka o ovom "sporu" može imati odlučujući utjecaj Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). na neka druga apelantova građanska prava (npr., pravo na dom), te 40. Ustavni sud je na osnovu informacija iz spisa zaključio da da je, stoga, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv. je prvostepenom sudu trebalo skoro 4 godine da donese Suđenje u razumnom roku - relevantni principi prvostepenu presudu, jer je provodio dokazni postupak 32. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, saslušanjem stranaka, vještačenjem i drugim dokazima. Nakon razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru toga, Kantonalni sud je ukinuo prvostepenu presudu i predmet okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima vratio na ponovni postupak. Prvostepenom sudu su trebale skoro uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti dvije godine da zakaže novo ročište. Zatim je prvostepeni sud predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih donio odluku kojom je vanparnični postupak prekinut i apelant je javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za upućen na parnicu, koju je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv prvostepenom sudu. Prvostepeni i Kantonalni sud su 5 mjeseci Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, odlučivali o apelantovom prijedlogu za određivanje sudske mjere Izvještaj broj 2002-I, stav 38). osiguranja, a šest mjeseci nakon toga zakazano je novo ročište u kojem su ponovo provođeni dokazi. Ovaj postupak je još u toku 33. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, pred prvostepenim sudom. veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na 41. Ustavni sud smatra da je odugovlačenju postupka najviše ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u doprinio prvostepeni sud kojem su trebale 4 godine da provede organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier dokazni postupak, a sve releventne činjenice očigledno još nisu protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, utvrđene, te koji više od dvije godine nije radio ništa na predmetu i koji je pravio velike vremenske razmake između pojednih radnji Izvještaji 1997-IV). koje je preduzimao. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je 34. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita Kantonalni sud dva puta ukidao rješenja prvostepenog suda i marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog predmet vraćao na ponovni postupak, što, također, ne predstavlja statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju pred redovnim sudovima. Ustavni sud mora naglasiti da je za hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, Period koji se uzima u obzir kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem, često dovodi do, 35. Predmetni postupak pokrenut je 20. jula 1999. godine, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka kada je apelant podnio prijedlog za diobu imovine, a prema djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. informacijama koje je Ustavni sud dobio, predmet se nalazi pred 42. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu prvostepenim sudom i postupak još traje. Dakle, cjelokupan opravdanje za nepostupanje po predmetu u periodu od skoro dvije postupak povodom prijedloga za diobu imovine traje kraće od godine veliki broj predmeta i mali broj sudija, kao i činjenica da deset godina i još nije okončan. sud ima mnogo "starih" neriješenih predmeta. Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može Složenost predmeta prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice 36. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru Evropske konvencije, kako je već rečeno, dužne organizirati činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi 37. U konkretnom slučaju pravosnažnom presudom je Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu utvrđeno da je apelant suvlasnik 1/3 dijela imovine koju je stekao u odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod vanbračnoj zajednici. U konkretnom slučaju to znači da sud treba uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna povodom apelantovog prijedloga da utvrdi koji je najbolji način da situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmer- se podijeli imovina - kuća, dvorište, garaža i njiva, vodeći računa mann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, da budu zadovoljeni opravdani interesi i zahtjevi suvlasnika. serija A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP Općinski sud je istakao da se, s obzirom na vrijednost nekretnine, 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; broj AP 505/04 od radi o složenom predmetu. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom predmetu sud nije situaciju u predmetu, prema mišljenju Ustavnog suda, konkretni obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju postupak može se smatrati relativno složenim. predmeta, te kakve mjere je preduzeo sud s ciljem poboljšanja Analiza razumnosti trajanja postupka administriranja pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan 38. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče diobe navod o velikom broju predmeta, a da ne uoči dobru namjeru i nekretnine. Općinski sud je naveo da se ne radi o hitnom postupku. konkretan rad nadležnog organa u borbi protiv takvih problema. Međutim, iz apelantovih navoda i iz cjelokupnog spisa proizlazi da 43. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji apelant traži da se što prije odluči o njegovom prijedlogu, kako bi razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih riješio pitanje svog stanovanja. Dakle, za apelanta je bitno da se sudova, prvenstveno Općinskog suda, te da se period odlučivanja predmet što prije riješi. u postupku povodom prijedloga o diobi nekretnina koji traje kraće 39. Dalje, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu od deset godina ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na stav 1. Evropske konvencije. određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti 44. Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio nerazumnoj smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u dužini postupka, te primjećuje da je apelant svojim intervencijama cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, i dopisima pokušao da izdjejstvuje što hitnije rješavanje predmeta. kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju pri odlučivanju o tome da li 45. S obzirom na činjenicu da postupak povodom prijedloga o je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi, Evropski sud, diobi nekretnine traje kraće od deset godina i da se za tako dugo Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati A broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu nadležnim redovnim sudovima, pogotovo Općinskom sudu, Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Tudor Pantiru, sudac Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. David Feldman, sudac Ostali navodi Mato Tadić, sudac 46. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Krstan Simić, sudac Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Mirsad Ćeman, sudac konvenciju. U svjetlu utvrđene povrede u odnosu na pravo na pravi- na sjednici održanoj 3. srpnja 2009. godine donio je čno suđenje u razumnom roku, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Herce- govine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 je potrebno da posebno razmatra navod o povredi prava na imovinu. Usvaja se apelacija Saliha Šabanagića. Kompenzacija Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i 47. Apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne štete Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu u iznosu od 1.200 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi sa pravom na suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti odlučivanje u razumnom roku. naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da po žurnom da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu postupku donese konačnu odluku u predmetu broj nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim 023-0-V-06-000 007, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 48. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu ljudskih prava i temeljnih sloboda. nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip Na temelju članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Hercegovine, nalaže se Unsko-sanskom kantonu da Salihu Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom Šabanagiću isplati iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne štete glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od 90 dana od utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se dana dostave ove odluke. donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući Na temelju članka 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i u vidu da postupak povodom apelantovog prijedloga radi diobe Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i imovine pokrenut 20. jula 1999. godine, koji još nije pravosnažno Unsko-sanskom kantonu da u roku od 90 dana od dana dostave ove okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim isplatiti na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. odluke u razumnom roku, iznosi 1.350,00 KM. Ovaj iznos Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- apelantu je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton s obzirom na vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", sjedište redovnih sudova pred kojima je trajao postupak na čiju se "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku dužinu apelant žali. Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 49. U pogledu apelantovog zahtjeva da se nadoknade troškovi za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog OBRAZLOŽENJE suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava I. Uvod apelacije. 1. Salih Šabanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike VIII. Zaključak Kladuše, kojeg zastupa odvjetnik Aziz Adilagić, podnio je 21. 50. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo siječnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i u postupku povodom prijedloga o diobi imovine, koji traje više od Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja devet godina, te Ustavni sud smatra da dužina konkretnog odluke u razumnom roku u predmetu broj 023-0-V-06-000 007, postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem Evropske konvencije i da postoji kršenje prava na "suđenje u tekstu: Općinski sud), koji je još u tijeku. razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično II. Postupak pred Ustavnim sudom suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od 1. Evropske konvencije. Općinskog suda je zatraženo 18. listopada 2007. godine da dostavi 51. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila odgovor na apelaciju, a 4. travnja 2009. godine je zatraženo da Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove dostavi spis. odluke. 3. Općinski sud je dostavio odgovor 2. studenog 2007. godine, 52. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke a spis je dostavljen 13. travnja 2009. godine. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgo- Predsjednik vor na apelaciju dostavljen je apelantu 22. travnja 2009. godine. Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 6. Presudom Općinskog suda broj P- 355/90 od 30. prosinca Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u 1991. godine, koja je postala pravomoćna 14. siječnja 1999. predmetu broj AP 264/07, rješavajući apelaciju Saliha godine, u postupku utvrđivanja imovine stečene tijekom trajanja Šabanagića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i izvanbračne zajednice, utvrđeno je da je apelant stekao pravo Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i vlasništva od 1/3 dijela na nekretninama u Velikoj Kladuši, bliže članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine opisanim u dispozitivu presude. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), 7. Apelant je 20. srpnja 1999. godine Općinskom sudu podnio u sastavu: prijedlog za diobu navedenih nekretnina protiv Z.M., suvlasnice 2/3 Miodrag Simović, predsjednik navedenih nekretnina (u daljnjem tekstu: protupredlagateljica). Valerija Galić, dopredsjednica 8. U tijeku postupka Općinski sud je zakazao 14 ročišta (22. Constance Grenje, dopredsjednica rujna, 13. listopada, 18. studenog i 28. prosinca 1999. godine, 11. Seada Palavrić, dopredsjednica veljače, 8. ožujka, 25. travnja, 21. lipnja i 2. prosinca 2000. godine, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 3. veljače i 13. travnja 2001. godine, te 15. travnja, 4. lipnja i 4. IV. Apelacija rujna 2002. godine). Od zakazanih 14 ročišta 6 je odgođeno, a) Navodi iz zahtjeva uglavnom zbog nedolaska protupredlagateljice ili vještaka. 20. Apelant se žali da je, zbog nedonošenja odluke o njegovom 9. Općinski sud je 4. rujna 2002. godine donio Rješenje broj zahtjevu, povrijeđeno njegovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Rt-19/99 kojim je odlučeno da je protupredlagateljica dužna isplatiti Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za apelantu na ime 1/3 suvlasničkog dijela na nekretninama iznos od zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: 29.389,33 KM i nadoknaditi mu troškove izvanparničnog postupka. Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava U obrazloženju Rješenja Općinski sud je naveo da je donio ovakvu Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku odluku, jer je u postupku utvrdio da se ne može izvršiti fizička dioba konvenciju. Apelant navodi da postupak radi diobe nekretnina nekretnina bez dodatnih ulaganja i rekonstrukcije. traje nerazumno dugo. Također, apelant je tražio kompenzaciju na 10. Prvostupanjska presuda je dostavljena apelantu 10. siječnja ime nematerijalne štete u iznosu od 1.200 KM, a na ime troškova 2003. godine, a on je izjavio priziv 14. siječnja 2003. godine. sačinjavanja apelacije iznos od 600 KM. Protupredlagateljica je izjavila priziv 20. siječnja 2003. godine. b) Odgovor na apelaciju 11. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni 21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronološki sud) je donio Rješenje broj Gž-253/03 od 9. lipnja 2005. godine dešavanja u svezi sa predmetom. Općinski sud je istaknuo da se radi kojim je uvažio prizive i prvostupanjsko rješenje ukinuo, te je o složenom predmetu, te da je do donošenja prvostupanjske presude predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U postupak trajao od 20. srpnja 1999. godine do 4. rujna 2002. godine, obrazloženju ovog rješenja Kantonalni sud je naveo da je zbog dokaza i vještačenja koje je trebalo provesti. Međutim, u prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak o nemogućnosti dopisu Općinskog suda je navedeno da se, zbog uspostavljenog fizičke diobe nekretnina, te da je pogrešno primijenio odredbe prioriteta rješavanja starijih predmeta, na predmetu nije ništa radilo materijalnog zakona. Nakon toga, predmet je u Općinskom sudu od 24. siječnja 2006. godine do 4. prosinca 2007. godine. Općinski zaveden pod novim brojem R1-16/05. sud je, također, naveo da se ne radi o žurnom predmetu, te da je rad Suda otežan zbog velikog broja predmeta i malog broja sudaca. 12. Apelant je 28. srpnja, a potom 7. rujna 2005. godine, Općinski sud smatra da nije došlo do povrede prava koj? je apelant Općinskom sudu podnio molbu za zakazivanje rasprave, odnosno naveo, te da se iz kronologije tijeka postupka vidi da je po spisu žurno uzimanje predmeta u rad prema navedenom rješenju postupano pravodobno. Kantonalnog suda. Apelant je, potom, 14. rujna 2005. godine podnio prijedlog za izuzeće suca u ovom predmetu. Predsjednik V. Relevantni propisi suda je Rješenjem SU od 16. rujna 2005. godine udovoljio ovom 22. U Zakonu o izvanparničnom postupku ("Službene apelantovom zahtjevu. novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase: 13. Općinski sud je 21. studenog 2005. godine održao Članak 165. pripremno ročište i donio Rješenje broj R1-16/05, kojim je Ako suvlasnici ili osobe koji po predmetu diobe imaju neko izvanparnični postupak prekinut, a apelant upućen na parnicu. U stvarno pravo u tijeku postupka postignu poravnanje o uvjetima i rješenju je navedeno da će se izvanparnični postupak nastaviti načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudbeno nakon što se okonča parnični postupak. poravnanje. Članak 166. 14. Protiv ovog rješenja apelant je izjavio priziv 28. prosinca 2005. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-GŽ-06-000 Ako osobe iz članka 165. ovog zakona ne postignu poravnanje 120 od 24. siječnja 2006. godine priziv uvažio, pobijano rješenje uki- o uvjetima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne nuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajućim propisima 15. Apelant je u rujnu 2006. godine podnio zahtjev za izuzeće materijalnog prava, donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u Općinskog suda, jer mu je, prema njegovom mišljenju, suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i postupanjem, odnosno nepostupanjem ovog suda nanijeta velika interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko šteta. Rješenjem broj 023-0-Su-06-000252 od 13. listopada 2006. stvarno pravo. godine odbijen je njegov zahtjev. Prigodom odlučivanja kome treba pripasti određena stvar sud 16. U ponovljenom postupku, u kojem je predmet zaveden će osobito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog pod brojem 023-0-V-06-000 007, Općinski sud je zakazao kojih ta stvar treba pripasti tome suvlasniku. pripremno ročište za 4. prosinac 2007. godine. Na zakazanom Ako se dioba stvari ima izvršiti njezinom prodajom, prodaja će pripremnom ročištu je doneseno rješenje o opozivu pripremnog se dopustiti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku. ročišta i apelant je pozvan da u roku od 30 dana dostavi dokaz o 23. U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima Federacije vlasništvu, odnosno dokaz da su nekretnine koje su predmet diobe Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 6/98 njegovo suvlasništvo. i 29/03) relevantne odredbe glase: 17. Apelant je 31. prosinca 2007. godine podnio prijedlog za Članak 18. određivanje sudbene mjere osiguranja, a 7. siječnja 2008. godine Suvlasnik ima pravo zahtijevati diobu stvari i to pravo ne podnio je prijedlog za nastavak izvanparničnog postupka diobe zastarijeva. nekretnina. Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari 18. Općinski sud je 24. siječnja i 2. veljače 2008. godine održao je ništavan. ročište u svezi sa traženom mjerom osiguranja. Nakon toga je donio Članak 19. Rješenje broj 023-0-V-06-000 007 od 25. veljače 2008. godine, Suvlasnici sporazumno određuju način diobe stvari. kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja. U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu Apelant je 10. ožujka 2008. godine izjavio priziv protiv ovog rje- diobe stvari, o tomu će odlučiti sud, na zahtjev svakog od šenja. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-GŽ-08-000 430 od suvlasnika. 13. svibnja 2008. godine apelantov priziv odbio kao neutemeljen. Članak 20. 19. Nakon toga je Općinski sud održao pripremno ročište 5. Ako je fizička dioba stvari nemoguća, ili je moguća samo uz siječnja 2009. godine na kojem je odredio da će se provesti znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba vještačenje na licu mjesta, koje je zakazano i provedeno 2. veljače izvrši prodajom stvari. 2009. godine. Nakon toga, održano je ročište 31. ožujka i novo Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud može stvari dosuditi ročište je zakazano za 22. travanj 2009. godine. u vlasništvo jednom ili više suvlasnika uz obvezu isplate ostalim suvlasnicina naknade prometne vrijednosti stvari, razmjerno Suđenje u razumnom roku - relevantna načela njihovim dijelovima. 32. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, Suvlasniku kome je pripala cijela stvar ili dio stvari ostali razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru suvlasnici jamče za fizičke i pravne nedostatke stvari do visine okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova. uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito o složenosti Š...Ć predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za VI. Dopustivost apelanta (vidi, Europski sud za ljudska prava, Mikulić protiv 24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja Izvješće broj 2002-I, stavak 38). su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora 33. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za 25. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti ustroju sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o 1997-IV). posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 34. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita 26. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni postupci imaju kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i žuran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u 26. veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18). Bosni i Hercegovini. Razdoblje koje se uzima u obzir 27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), te članka 16. 35. Predmetni postupak pokrenut je 20. srpnja 1999. godine, stavak 1. i stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje kada je apelant podnio prijedlog za diobu imovine, a prema da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u informacijama koje je Ustavni sud dobio, predmet se nalazi pred odnosu na pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i prvostupanjskim sudom i postupak još traje. Dakle, cjelokupan članka 6. stavak 1. Europske konvencije. postupak glede prijedloga za diobu imovine traje kraće od deset VII. Meritum godina i još nije okončan. 28. Apelant se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom Složenost predmeta roku, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz 36. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba Europske konvencije. izvesti i procijeniti u okviru pravne naravi spora. VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku 37. U konkretnom slučaju pravomoćnom presudom je utvrđeno da je apelant suvlasnik 1/3 dijela imovine koju je stekao u 29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: izvanbračnoj zajednici. U konkretnom slučaju to znači da sud Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska treba glede apelantovog prijedloga da utvrdi koji je najbolji način prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: da se podijeli imovina - kuća, dvorište, garaža i njiva, vodeći Š...Ć računa da budu zadovoljeni opravdani interesi i zahtjevi (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim suvlasnika. Općinski sud je istaknuo da se, obzirom na vrijednost stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. nekretnine, radi o složenom predmetu. Međutim, imajući u vidu 30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom cjelokupnu situaciju u predmetu, prema mišljenju Ustavnog suda, dijelu glasi: konkretni postupak može se smatrati relativno složenim. 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Analiza razumnosti trajanja postupka utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima 38. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče diobe pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nekretnine. Općinski sud je naveo da se ne radi o žurnom neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć postupku. Međutim, iz apelantovih navoda i iz cjelokupnog spisa 31. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o proizlazi da apelant traži da se što prije odluči o njegovom izvanparničnom postupku radi diobe nekretnine, pa će Ustavni sud prijedlogu, kako bi riješio pitanje svog stanovanja. Dakle, za prvo ispitati je li članak 6. Europske konvencije primjenjiv u apelanta je bitno da se predmet što prije riješi. konkretnom slučaju. Prema praksi Europskog suda za ljudska 39. Dalje, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu prava, koncept "građanskih prava i obveza" ne treba tumačiti Europskog suda prema kojoj duljina trajanja postupka, na isključivo pozivajući se na domaće pravo tužene države. Članak 6. određenim instancama promatranim pojedinačno, može biti stavak 1. se primjenjuje bez obzira na status stranaka, narav propisa smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u koji uređuju način na koji se donosi odluka o sporu i karakter vlasti cijelosti i duljina trajanja postupka na svim instancama zajedno, koja je nadležna u toj stvari; dostatno je da ishod postupka bude kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju prigodom odlučivanja o odlučujući za privatna prava i obveze (vidi, inter alia, Europski sud tomu je li ovaj standard iz članka 6. stavak 1. prekršen (vidi, za ljudska prva, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. listopada Europski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. veljače 1992. 2006. godine). Uzimajući u obzir navedenu praksu Europskog suda godine, serija A broj 230-D, stavak 99). Također, Ustavni sud za ljudska prava, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom podsjeća i na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju predmetu radi o postupku za diobu nekretnine koja je u suvlasništvu prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav apelanta i još jedne osobe. U konkretnom slučaju Ustavni sud tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zapaža da se u izvanparničnom postupku pojavio "spor" koji se tiče zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, načina podjele imovine, a odnosi se na pitanje je li moguća fizička Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A dioba ili je jedina opcija prodaja nekretnine. Ustavni sud smatra da broj 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. odluka o ovom "sporu" može imati odlučujući utjecaj na neka druga veljače 2006. godine, stavak 34). apelantova građanska prava (primjerice, pravo na dom), te da je, 40. Ustavni sud je na temelju informacija iz spisa zaključio da stoga, članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenljiv. je prvostupanjskom sudu trebalo skoro 4 godine da donese prvostupanjsku presudu, jer je provodio dokazni postupak Europsku konvenciju. U svjetlu utvrđene povrede u odnosu na saslušanjem stranaka, vještačenjem i drugim dokazima. Nakon pravo na pravično suđenje u razumnom roku, iz članka II/3.(e) toga, Kantonalni sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske vratio na ponovni postupak. Prvostupanjskom sudu su trebale konvencije, Ustavni sud ne smatra da je potrebno posebno skoro dvije godine da zakaže novo ročište. Potom je razmatrati navod o povredi prava na imovinu. prvostupanjski sud donio odluku kojom je izvanparnični postupak Kompenzacija prekinut i apelant je upućen na parnicu, koju je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu. Prvostupanjski i 47. Apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne štete u Kantonalni sud su 5 mjeseci odlučivali o apelantovom prijedlogu iznosu od 1.200 KM. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog za određivanje sudbene mjere osiguranja, a šest mjeseci nakon suda, Ustavni sud može iznimno, na apelantov zahtjev, odrediti toga zakazano je novo ročište u kojem su ponovno provođeni naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, dokazi. Ovaj postupak je još u tijeku pred prvostupanjskim sudom. za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim 41. Ustavni sud smatra da je odugovlačenju postupka najviše slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. doprinio prvostupanjski sud kojem su trebale 4 godine da provede dokazni postupak, a sve releventne činjenice očigledno još nisu 48. Prigodom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu utvrđene, te koji više od dvije godine nije radio ništa na predmetu i nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo koji je pravio velike vremenske razmake između pojednih radnji određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, koje je poduzimao. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom Kantonalni sud dva puta ukidao rješenja prvostupanjskog suda i glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema predmet vraćao na ponovni postupak, što, također, ne predstavlja utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u pred redovitim sudovima. Ustavni sud mora naglasiti da je za vidu da postupak glede apelantovog prijedloga radi diobe imovine pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u pokrenut 20. srpnja 1999. godine, koji još nije pravomoćno okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem, često dovodi do, isplatiti na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka odluke u razumnom roku, iznosi 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantu učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton obzirom na sjedište redovitih sudova pred kojima je trajao postupak na čiju se duljinu apelant žali. 42. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu opravdanje za nepostupanje po predmetu u razdoblju od skoro dvije 49. Glede apelantovog zahtjeva da se nadoknade troškovi za godine veliki broj predmeta i mali broj sudaca, kao i činjenica da sud sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda ima mnogo "starih" neriješenih predmeta. Ustavni sud napominje nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava da se preopterećenost, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, apelacije. budući da su države ugovornice Europske konvencije, kako je već VIII. Zaključak rečeno, dužne organizirati administriranje pravde na takav način da 50. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo sudovi ispunjavanju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. u postupku glede prijedloga o diobi imovine, koji traje više od Međutim, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države devet godina, te Ustavni sud smatra da duljina konkretnog ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz članka 6. stavak sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva 1. Europske konvencije i da postoji kršenje prava na "suđenje u izvanredna situacija popravi (vidi, Europski sud za ljudska prava, razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. godine, serija A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj stavak 1. Europske konvencije. AP 600/04 od 17. veljače 2005. godine, točka 25; broj AP 505/04 od 51. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. 15. lipnja 2005. godine, točka 31). U konkretnom predmetu sud nije Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju predmeta, ove odluke. te kakve mjere je poduzeo sud s ciljem poboljšanja administriranja 52. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. broju predmeta, a da ne uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog tijela u borbi protiv takvih problema. Predsjednik Ustavnog suda 43. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji Bosne i Hercegovine razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih sudova, prvenstveno Općinskog suda, te da se razdoblje Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. odlučivanja u postupku glede prijedloga o diobi nekretnina koji traje kraće od deset godina ne može smatrati "razumnim" u smislu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u članka 6. stavak 1. Europske konvencije. predmetu broj AP 450/07, rješavajući apelaciju IMAKO 44. Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio nerazumnoj Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Bawa Luka, na osnovu duljini postupka, te primjećuje da je apelant svojim intervencijama člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i dopisima pokušao izdjejstvovati što hitnije rješavanje predmeta. i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 45. Obzirom na činjenicu da postupak glede prijedloga o diobi ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u nekretnine traje kraće od deset godina i da se za tako dugo trajanje sastavu: postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim Miodrag Simović, predsjednik redovitim sudovima, pogotovu Općinskom sudu, Ustavni sud smatra Valerija Galić, potpredsjednica da duljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" Seada Palavrić, potpredsjednica iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava Krstan Simić, sudija na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na Mirsad Ćeman, sudija pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 46. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz članka Odbija se kao neosnovana apelacija IMAKO Trgovinskog i II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz proizvodnog preduzeća a.d. Bawa Luka podnesena protiv Presude 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 Okružnog suda u Bawoj Luci broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. koje su bile predmet ugovora, što je dodatno opredijelilo Podru- godine, Rješewa Republičke uprave za geodetske i čnu jedinicu Republičke uprave da poništi upis u apelantovu imovinskopravne poslove Bawa Luka broj 03-952-6/2005 od 7. korist, a izvrši upis u korist "Koteks import-eksporta" Split. U februara 2005. godine i Rješewa Republičke uprave za vezi sa upisom prava posjeda na spornoj kući koja se nalazi na geodetske i imovinskopravne poslove Područna jedinica Bawa spornoj parceli u korist "Anyway Future Collection", Područna Luka broj 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine. jedinica je navela da je, u skladu sa uputstvima Republičke uprave, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- izvršila upis na osnovu Rješewa o dosudi Osnovnog suda Bawa vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", Luka broj IP-310/03 od 7. maja 2003. godine (izvršni postupak radi "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom namirewa potraživawa u iznosu od 65.000,00 evra), u skladu sa glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". članom 20 Zakona o održavanju i premjeru katastra zemqišta, te da broj sporne parcele odgovara parceli broj 826/3 i da se uvidom u OBRAZLOŽEWE zemqišnokwižni izvod, u A 1 listu, vodi kao društvena svojina sa I. Uvod pravom svojine na kući u korist "Anyway Future Collection". 1. IMAKO Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Bawa Područna jedinica je, takođe, navela da je održala raspravu 11. maja Luka (u daqnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kog zastupa Slada 2004. godine i da je saslušala stranke u postupku. Republička Ivelić, advokat iz Banje Luke, podnio je 25. januara 2007. godine uprava, očitujući se na žalbene navode u pogledu spora koji se vodi Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni pred Osnovnim sudom u Bawoj Luci radi poništewa Rješewa o sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci (u dosudi od 7. maja 2003. godine, zakqučila je da ishod tog postupka daqnjem tekstu: Okružni sud) broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. nije značajan za ovaj postupak, te da nakon okončawa apelant ima godine, Rješewa Republičke uprave za geodetske i imovinsko- mogućnost da zahtijeva brisanje izvršenog upisa. pravne poslove Bawa Luka (u daqnjem tekstu: Republička uprava) 7. Apelant je protiv Rješewa Republičke uprave pokrenuo broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. godine i Rješewa Republičke upravni spor, koji je okončan Presudom Okružnog suda broj uprave za geodetske i imovinskopravne poslove, Područna jedinica U-234/05 od 26. oktobra 2006. godine kojom je tužba odbijena. Iz Bawa Luka (u daqnjem tekstu: Područna jedinica Republičke obrazložewa navedene presude proizilazi da Okružni sud smatra uprave), broj 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine. da su upravni organi pravilno primijenili član 20 Zakona o održavanju i premjeru katastra, da su pravilno ocijenili da II. Postupak pred Ustavnim sudom Ugovor o podjeli sredstava nije bio ovjeren u sudu, te da prema 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od ranijem stanju ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava, takođe, Okružnog suda i Republičke uprave zatraženo je 7. januara 2008. nisu bile upisane kao posjednici sporne parcele. Dalje, Okružni godine da dostave odgovore na apelaciju. sud je naveo da su upravni organi donijeli pravilnu odluku kad su 3. Okružni sud i Republička uprava dostavili su odgovore zakqučili da su "Koteks import-eksport" Split i "Anyway Future na apelaciju 31. januara 2008. godine i 23. januara 2008. godine. Collection" imali valjan pravni osnov za upis prava posjeda na 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori zemqištu, odnosno spornoj kući na spornoj parceli. na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. maja 2009. godine. IV. Apelacija III. Činjenično stanje a) Navodi iz apelacije 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 8. Apelant smatra da mu je u upravnom i sudskom postupku navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i sumiraju na sljedeći način: Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 6. Područna jedinica Republičke uprave je Rješenjem broj za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) godine u ponovnom postupku, poništila upis prava posjeda, koje je Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije bilo upisano sa dijelom 1/1 u apelantovu korist na parceli broj u dijelu koji se odnosi na pravo na pravično saslušanje, jer, kako 3261, upisanoj u posjedovni list broj 3932 k.o. Bawa Luka 7 (u navodi, nije saslušan u ovom postupku, te da mu nije bilo daqnjem tekstu: sporna parcela), izvršila upis prava posjeda na dozvoljeno da iznese bitne činjenice. Povredu prava na imovinu spornoj parceli u korist "Koteks import-eksporta" Split, OOUR apelant nalazi u postupanju suda i upravnih organa koji su, "Koteks-Zagreb" Zagreb (u daqnjem tekstu: "Koteks im- navodno, proizvoqno utvrdili činjenično stanje, pogrešno port-eksport" Split), kao korisnika zemqišta, sa dijelom 1/1 i primijenili materijalno pravo kada su poništili upis prava upis prava posjeda na kući bez dvorišta, čija je površina 283 m² (u posjeda i izvršili upis u korist "Anyway Future Collection", daqnjem tekstu: sporna kuća) koja se nalazi na spornoj parceli u čime su ga onemogućili u mirnom uživanju posjeda. Navedeno apelant vidi u činjenici da je u izvršnom postupku realizovana korist "Anyway Future Collection" d.o.o. Bawa Luka (u daqnjem hipoteka, koja je upisana na osnovu Ugovora o poslovnoj saradwi tekstu: "Anyway Future Collection") kao korisnika sa dijelom 1/1. između "Anyway Future Collection" i "Koteksa" d.d. Split, da je Područna jedinica Republičke uprave je utvrdila da je na spornoj sve urađeno bez potrebne saglasnosti apelanta, što je suprotno parceli kao posjednik upisan apelant, i to po dva osnova, na osnovu Zakonu o svojinskopravnim odnosima i Zakonu o obaveznim kupoprodajnog ugovora između Aleksandra i Dušana Pištalića i odnosima, da kao sopstvenik u zemqišnim kwigama nije upisan "Koteks import-eksporta" Split broj I-Ov-624/79 od 8. februara "Koteks" d.d. Split, nego "Koteks import-eksport" Split, OOUR 1979. godine (u daqnjem tekstu: kupoprodajni ugovor) i na osnovu "Koteks-Zagreb", te da je sporne nepokretnosti kupio u postupku Ugovora o podjeli sredstava, prava, obaveza, potraživawa radnika privatizacije državnog kapitala, koje su upisane u osnovni i podjeli dobiti i pokriću eventualnih gubitaka od 26. januara kapital u sudskom registru. Apelant, dalje, navodi da je iznosio 1995. godine (u daqnjem tekstu: Ugovor o podjeli sredstava) između predlog za prekid postupka i pred upravnim organima i pred DP "Koteks-promet" d.o.o. Bawa Luka, apelanta i KTK Visoko, sudom zbog toga što se vodi parnični postupak po tužbi radi Fabrike obuće Sokolac. Dalje, utvrđeno je da navedeni utvrđivawa ništavosti Ugovora o poslovnoj saradwi između kupoprodajni ugovor ispuwava uslove za upis promjena u "Anyway Future Collection" i "Koteksa" d.d. Split i katastarskom operatu, a da Ugovor o podjeli sredstava ne ispuwava protivtužbi radi predaje u posjed spornih nepokretnosti u kom zakonske uslove, odnosno da nije ovjeren kod nadležnog suda, što je još nije donesena konačna odluka, ali da predlog nije prihvaćen. suprotno članu 20 Zakona o održavanju i premjeru katastra zemqišta, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96), b) Odgovor na apelaciju zatim, da ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava nisu bile 9. Okružni sud smatra da nije došlo do povrede ustavnih upisane kao posjednici sporne parcele, odnosno nepokretnosti prava na koja se apelant poziva, te da ostaje pri svojoj presudi. Posebno je istakao da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i postupku na način propisan zakonom i da je suđenje bilo Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni pravično i zasnovano na važećim zakonskim propisima. sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu 10. Republička uprava smatra da je u postupku koji je dopustivosti. prethodio donošenju osporene presude postupljeno na zakonit način i saglasno važećim zakonskim propisima, da su VII. Meritum apelantovi navodi neosnovani i da nije došlo do povrede prava 18. Apelant smatra da mu je odlukama u upravnom i sudskom na koja se apelant poziva. postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava V. Relevantni propisi Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 11. Zakon o održavanju premjera i katastra zemqišta konvenciju, te pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96) Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Član 20 Pravo na imovinu Promjene korisnika u katastarskom operatu sprovode se . Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa dijelu glasi: koji odlučuju o promjeni prava na nepokretnostima, kao i na osnovu ugovora ovjerenih kod suda. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 12. Pravilnik za održavanje katastra zemqišta qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 36/00) (...) Član 59 k) Pravo na imovinu. Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su: . Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 1) zakon, Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano 2) pravosnažna odluka suda kom je utvrđeno pravo na uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, zemqištu, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i 3) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa, opštim principima međunarodnog prava. 4) ugovor ovjeren kod suda Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra Š...Ć. potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa Član 72 opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili Sprovođenje promjena u katastarskom operatu vrši se po drugih doprinosa ili kazni. skraćenom upravnom postupku. Izuzetno od stava 1 ovog člana, 19. Pri razmatranju da li je došlo do povrede navedenog Područna jedinica sprovodi ispitni postupak, u slučaju: apelantovog prava, Ustavni sud prvo mora da utvrdi da li je Š...Ć apelant titular prava koja se nalaze u okviru člana II/3k) Ustava 2) postojawa više zahtjeva stranaka sa suprotnim Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku interesima za sprovođenje promjena na istoj parceli, konvenciju. Š...Ć. 20. Riječ imovina ukqučuje širok obim imovinskih interesa 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni Republike Srpske" broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi: sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u Član 25 "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, U upravnim sporovima sud rješava po sudiji pojedincu ili u prema jurisprudenciji Evropskog suda za qudska prava, posjed koji sjednici vijeća. se štiti može biti samo postojeći posjed (vidi, Evropski sud za Zbog složenosti sporne stvari ili ako nađe da je to qudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može da riješi da serija A broj 70, tačka 48), ili barem imovina za koju apelant ima se održi usmena rasprava. Sud može da održi usmenu raspravu i opravdano očekivanje da će je dobiti (vidi, Evropski sud za qudska u slučaju kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno blago- prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od 29. vremenom odgovoru na tužbu predložila da se rasprava održi. novembra 1995, serija A broj 332, tačka 31). Ustavni sud u Š...Ć konkretnom slučaju smatra da pravo za koje apelant tvrdi da mu je uskraćeno predstavlja posjed koji štite član II/3k) Ustava Bosne VI. Dopustivost i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 21. Ustavni sud podsjeća na svoje prijašnje odluke i Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima jurisprudenciju Evropskog suda za qudska prava kom je utvrđeno koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora da član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Usta- rečenici prvog stava, jeste opšte prirode i izražava princip vni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, mirnog uživawa u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni rečenici istog stava, određuje da se lišavanje imovine može pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 desiti pod određenim uslovima. Treće pravilo, sadržano u stavu dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o dva istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. između ostalog, da kontrolišu korišćenje imovine u skladu sa 16. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je opštim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i Presuda Okružnog suda broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. protiv nisu međusobno kontradiktorna, a drugo i treće pravilo odnose koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema se na određene slučajeve miješawa države u pravo na mirno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 27. decembra uživanje imovine (vidi, Evropski sud za qudska prava, Holy 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. januara 2007. godine, tj. u Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila serija A broj 301-A, strana 29, stav 51). Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 22. Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom predmetu st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) došlo do miješawa u apelantovo pravo na mirno uživanje neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog njegove imovine. U slučaju da zakquči da je došlo do miješawa, apelacija nije dopustiva. Ustavni sud bi dalje morao da utvrdi da li je miješanje opravdano, to jeste da li je (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom Pravo na pravično suđenje interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti. 30. Povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava 23. Ustavni sud konstatuje da apelant osporava Presudu Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije Okružnog suda i rješewa u upravnom postupku, smatrajući da mu apelant nalazi u dijelu koji se odnosi na pravo na pravično je upravo tim odlukama onemogućeno da, kako navodi, mirno saslušanje, jer, kako navodi, nije saslušan u postupku koji je uživa u svojoj imovini, te traži poništenje upravnog akta okončan presudom Okružnog suda, te nije mu bilo dozvoljeno da kojim je Republička uprava poništila upis posjeda u apelantovu iznese bitne činjenice. korist, a izvršila upis u korist "Koteks import-eksporta" Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Split, kao korisnika zemqišta na spornoj parceli i upis prava posjeda na spornoj kući koja se nalazi na spornoj parceli u Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: korist "Anyway Future Collection". Ustavni sud zapaža da je u postupku pred upravnim organima i sudom raspravljano o (...) poništenju upisa posjeda i izvršenom upisu posjeda, odnosno o e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim činjenici da li su isprave, Ugovor o podjeli sredstava i Rješenje stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. o dosudi, prikladne za upis promjena u katastarskom operatu. Član 6 stav 1 Evropske konvencije glasi: 24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zakqučuje da je 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili nesporno da je apelant bio upisan u katastarski operat kao osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako posjednik sporne parcele. Takođe je nesporno da je odlukama ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku organa u sudskom i upravnom postupku poništen upis prava na pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim posjed u apelantovu korist, čime je nesumwivo došlo do sudom. Š...Ć miješawa javne vlasti u njegovo pravo na imovinu. 31. Predmetni postupak se nesporno tiče utvrđivawa 25. Razmatrajući pitanje da li je miješanje bilo opravdano, apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom na to da je odnosno da li su osporene odluke zasnovane na zakonu, Ustavni posljedica donošewa presude Okružnog suda i upravnih organa sud primjećuje da su sud i upravni organi jasno obrazložili poništavanje upisa prava posjeda, koje je bilo upisano sa zašto su na činjenično stanje koje su utvrdili primijenili dijelom 1/1 u apelantovu korist na spornoj parceli. Ustavni sud, odredbu člana 20 Zakona o održavanju i premjeru katastra stoga, ima nadležnost da ispita da li je postupak bio u skladu sa zemqišta i odredbu člana 59 Pravilnika za održavanje standardima iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana katastra zemqišta, na osnovu kojih su poništili, odnosno 6 stav 1 Evropske konvencije. izvršili upis prava na posjed, budući da su utvrdili da ugovor 32. Ustavni sud primjećuje da je Područna jedinica koji je zakqučio apelant nije ovjeren u nadležnom sudu i da time Republičke uprave sprovela ispitni postupak u skladu sa ne ispuwava uslove u pogledu zakonitosti isprave na osnovu koje članom 72 Pravilnika za održavanje katastra zemqišta i se vrši upis promjena u katastarski operat, a da kupoprodajni održala javnu raspravu na kojoj je saslušala stranke u postupku, ugovor i Rješenje o dosudi predstavljaju prikladnu ispravu za budući da je postojalo više zahtjeva stranaka sa suprotnim upis promjena prava na posjed. Ustavni sud zakqučuje da su interesima, te se nije mogao voditi skraćeni upravni postupak upravni organi i sud utvrdili relevantne činjenice za primjenu koji je propisan kao vrsta postupka u odlučivanju u ovim navedenih zakonskih odredbi, koje su bile osnov za odluku kojom pitawima. Dalje, Ustavni sud napominje da je apelant, nakon su poništili upis prava posjeda u apelantovu korist. S tim u okončawa upravnog postupka, tužbom pokrenuo upravni spor u vezi, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na kom je Okružni sud donio osporenu presudu. Ustavni sud zapaža imovinu bilo zakonito. da je Okružni sud zakqučio da je činjenično stanje pravilno 26. Dalje, sljedeća pitawa koja se nameću jesu da li navedene utvrđeno u upravnom postupku, na osnovu kog je riješio ovaj zakonske odredbe predstavljaju izraz javnog interesa, te da li je upravni spor. Apelant u apelaciji nije naveo, niti se iz zakonsko rješenje koje je primijenjeno na konkretan slučaj dokumentacije predočene Ustavnom sudu vidi da je apelant proporcionalno ciqu koji želi da se postigne. S jedne strane, tražio da se održi javna rasprava pred Okružnim sudom. postoji javni interes da se problematika katastra i premjera 33. Apelant, dakle, nije koristio pravo da, shodno članu 28 zemqišta reguliše na jedinstven i zakonit način, dosljednom Zakona o upravnim sporovima, predloži Okružnom sudu da održi primjenom Zakona o održavanju i premjeru katastra zemqišta, usmenu raspravu zbog "složenosti sporne stvari", ili "radi a, s druge strane, postoji obaveza pravnih i fizičkih lica da boljeg razjašnjenja stvari". Evropski sud za qudska prava, poštuju zakonsku odredbu kojom je strogo navedeno na osnovu odlučujući u nekim građanskim predmetima, usvojio je kojih isprava može da se vrši upis promjena u katastarskom stanovište da, ako jedna od strana propusti da traži usmeno operatu. U konkretnom slučaju apelantu je poništen upis prava saslušanje, a praksa domaćeg suda je da se postupak vodi bez na posjed zbog toga što je upis izvršen na osnovu Ugovora o usmenog saslušawa, osim ako jedna od strana ne zatraži takvo podjeli sredstava koji nije bio ovjeren u sudu. saslušanje, propust mora da se tumači kao neopozivo odustajanje od prava prisustvovawa suđenju, tim prije što spor nije pokretao 27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su se pitawa od javnog interesa zbog kojih bi usmeno saslušanje bilo upravni organi i sud, kao javna vlast, umiješali u apelantovo pravo na imovinu kada su poništili upis prava na posjed neophodno (vidi, Evropski sud za qudska prava, Zumtobel protiv primjenjujući relevantne zakonske odredbe radi postizawa Austrije, presuda od 21. septembra 1993. godine, serija A broj 268, legitimnih ciljeva u javnom interesu. Pri tome su vodili stav 34). Zakonom o upravnim sporovima nije propisana obaveza da računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava sudovi u upravnom sporu održe javnu raspravu, nego je propisano koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji želi da se postigne. kao izuzetno da sud može da odluči da se održi usmena rasprava u određenim slučajevima. U konkretnom predmetu Okružni sud nije 28. Ustavni sud zakqučuje da se način na koji su upravni našao da postoji potreba da se u predmetnom sporu održi usmena organi i sud primijenili zakonske odredbe ne može da smatra rasprava i odlučio je da ovaj spor riješi na sjednici koja nije proizvoqnim, te da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava javna, shodno odredbama člana 28 stav 1 Zakona o upravnim kada se država, odnosno sud i upravni organi, primjenjujući sporovima. Takođe, Ustavni sud ukazuje i na svoju praksu prema zakon, umiješala u apelantova prava na način koji je kojoj nema povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i proporcionalan javnom interesu i apelantovim pravima. člana 6 stav 1 Evropske konvencije samo zbog toga što je sud u 29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da osporenim upravnom sporu odlučivao na sjednici koja nije javna na osnovu odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana stawa u spisu (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 217/03 od 29. II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz septembra 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne Evropsku konvenciju. i Hercegovine" broj 54/04). 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da nije II. Postupak pred Ustavnim sudom došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Okružnog suda i Republičke uprave zatraženo je 7. januara 2008. Evropske konvencije. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okružni sud i Republička uprava dostavili su odgovore na VIII. Zakqučak apelaciju 31. januara 2008. godine i 23. januara 2008. godine. 35. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na imovinu 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, ako je miješanje u apelantovu imovinu, odnosno poništavanje odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. maja 2009. upisa prava posjeda izvršeno u skladu sa zakonom radi postizawa godine. legitimnih ciljeva u javnom interesu i poštivawa principa proporcionalnosti između prava na imovinu i javnog interesa. III. Činjenično stanje Takođe, Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na pravično 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i suđenje kada je apelant saslušan u upravnom postupku, a sud je dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na odlučio o upravnom sporu bez održavawa usmene rasprave, a sljedeći način: apelant nije posebno zahtijevao da se ona održi. 6. Područna jedinica Republičke uprave je Rješenjem broj 36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Rješenjem Republičke uprave broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. godine u ponovnom postupku, poništila upis prava posjeda, 37. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke koje je bilo upisano sa dijelom 1/1 u apelantovu korist na parceli broj Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 3261, upisanoj u posjedovni list broj 3932 k.o. Banja Luka 7 (u Predsjednik daljnjem tekstu: sporna parcela), izvršila upis prava posjeda na Ustavnog suda spornoj parceli u korist "Koteks import-eksporta" Split, OOUR Bosne i Hercegovine "Koteks-Zagreb" Zagreb (u daljnjem tekstu: "Koteks im- Prof. dr Miodrag Simović, s. r. port-eksport" Split), kao korisnika zemljišta, sa dijelom 1/1 i upis prava posjeda na kući bez dvorišta, čija je površina 283 m² (u daljnjem tekstu: sporna kuća) koja se nalazi na spornoj parceli u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u korist "Anyway Future Collection" d.o.o. Banja Luka (u daljnjem predmetu broj AP 450/07, rješavajući apelaciju IMAKO tekstu: "Anyway Future Collection") kao korisnika sa dijelom 1/1. Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Banja Luka, na Područna jedinica Republičke uprave je utvrdila da je na spornoj osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav parceli kao posjednik upisan apelant, i to po dva osnova, na osnovu 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i kupoprodajnog ugovora između Aleksandra i Dušana Pištalića i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i "Koteks import-eksporta" Split broj I-Ov-624/79 od 8. februara 64/08), u sastavu: 1979. godine (u daljnjem tekstu: kupoprodajni ugovor) i na osnovu Miodrag Simović, predsjednik Ugovora o podjeli sredstava, prava, obaveza, potraživanja radnika i podjeli dobiti i pokriću eventualnih gubitaka od 26. januara 1995. Valerija Galić, potpredsjednica godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o podjeli sredstava) između DP Seada Palavrić, potpredsjednica "Koteks-promet" d.o.o. Banja Luka, apelanta i KTK Visoko, Krstan Simić, sudija Fabrike obuće Sokolac. Dalje, utvrđeno je da navedeni Mirsad Ćeman, sudija kupoprodajni ugovor ispunjava uvjete za upis promjena u na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je katastarskom operatu, a da Ugovor o podjeli sredstava ne ispunjava zakonske uvjete, odnosno da nije ovjeren kod nadležnog suda, što je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 suprotno članu 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra Odbija se kao neosnovana apelacija IMAKO Trgovinskog i zemljišta, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96), zatim, proizvodnog preduzeća a.d. Banja Luka podnesena protiv Presude da ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava nisu bile upisane Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. kao posjednici sporne parcele, odnosno nekretnina koje su bile godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i predmet ugovora, što je dodatno opredijelilo Područnu jedinicu imovinskopravne poslove Banja Luka broj 03-952-6/2005 od 7. Republičke uprave da poništi upis u apelantovu korist, a izvrši upis u februara 2005. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i korist "Koteks import-eksporta" Split. U vezi sa upisom prava imovinskopravne poslove Područna jedinica Banja Luka broj posjeda na spornoj kući koja se nalazi na spornoj parceli u korist 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine. "Anyway Future Collection", Područna jedinica je navela da je, u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- skladu sa uputama Republičke uprave, izvršila upis na osnovu vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", Rješenja o dosudi Osnovnog suda Banja Luka broj IP-310/03 od 7. "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku maja 2003. godine (izvršni postupak radi namirenja potraživanja u Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". iznosu od 65.000,00 eura), u skladu sa članom 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta, te da broj sporne parcele OBRAZLOŽENJE odgovara parceli broj 826/3 i da se uvidom u zemljišnoknjižni izvod, u A 1 listu, vodi kao društveno vlasništvo sa pravom I. Uvod vlasništva na kući u korist "Anyway Future Collection". Područna 1. IMAKO Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Banja Luka jedinica je, također, navela da je održala raspravu 11. maja 2004. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banj? Luke, kojeg zastupa Slada godine i da je saslušala stranke u postupku. Republička uprava, Ivelić, advokat iz Banje Luke, podnio je 25. januara 2007. godine očitujući se na žalbene navode u pogledu spora koji se vodi pred Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni Osnovnim sudom u Banjoj Luci radi poništenja Rješenja o dosudi sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u od 7. maja 2003. godine, zaključila je da ishod tog postupka nije daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. značajan za ovaj postupak, te da nakon okončanja apelant ima godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko- mogućnost da zahtijeva brisanje izvršenog upisa. pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) 7. Apelant je protiv Rješenja Republičke uprave pokrenuo broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. godine i Rješenja Republi- upravni spor, koji je okončan Presudom Okružnog suda broj čke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove, Područna U-234/05 od 26. oktobra 2006. godine kojom je tužba odbijena. Iz jedinica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Repu- obrazloženja navedene presude proizlazi da Okružni sud smatra da bličke uprave), broj 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine. su upravni organi pravilno primijenili član 20. Zakona o 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 održavanju i premjeru katastra, da su pravilno ocijenili da Ugovor Član 72. o podjeli sredstava nije bio ovjeren u sudu, te da prema ranijem Provođenje promjena u katastarskom operatu vrši se po stanju ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava, također, nisu skraćenom upravnom postupku. Izuzetno od stava 1. ovog člana, bile upisane kao posjednici sporne parcele. Dalje, Okružni sud je Područna jedinica provodi ispitni postupak, u slučaju: naveo da su upravni organi donijeli pravilnu odluku kad su Š...Ć zaključili da su "Koteks import-eksport" Split i "Anyway Future 2) postojanja više zahtjeva stranaka sa suprotnim interesima Collection" imali valjan pravni osnov za upis prava posjeda na zemljištu, odnosno spornoj kući na spornoj parceli. za provođenje promjena na istoj parceli, Š...Ć. IV. Apelacija 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik a) Navodi iz apelacije Republike Srpske" broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi: 8. Apelant smatra da mu je u upravnom i sudskom postupku Član 25. povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i U upravnim sporovima sud rješava po sudiji pojedincu ili u Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za sjednici vijeća. zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Zbog složenosti sporne stvari ili ako nađe da je to potrebno Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može riješiti da se održi Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u usmena rasprava. Sud može održati usmenu raspravu i u slučaju dijelu koji se odnosi na pravo na pravično saslušanje, jer, kako kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno pravovremenom navodi, nije saslušan u ovom postupku, te da mu nije bilo dopušteno odgovoru na tužbu predložila da se rasprava održi. da iznese bitne činjenice. Povredu prava na imovinu apelant nalazi u Š...Ć postupanju suda i upravnih organa koji su, navodno, proizvoljno utvrdili činjenično stanje, pogrešno primijenili materijalno pravo VI. Dopustivost kada su poništili upis prava posjeda i izvršili upis u korist "Anyway 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Future Collection", čime su ga onemogućili u mirnom uživanju Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja posjeda. Navedeno apelant vidi u činjenici da je u izvršnom su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog postupku realizirana hipoteka, koja je upisana na osnovu Ugovora o presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. poslovnoj saradnji između "Anyway Future Collection" i "Koteksa" 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, d.d. Split, da je sve urađeno bez potrebne saglasnosti apelanta, što je Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, suprotno Zakonu o vlasničkopravnim odnosima i Zakonu o odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni obaveznim odnosima, da kao vlasnik u zemljišnim knjigama nije pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od upisan "Koteks" d.d. Split, nego "Koteks import-eksport" Split, 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o OOUR "Koteks-Zagreb", te da je sporne nekretnine kupio u posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. postupku privatizacije državnog kapitala, koje su upisane u osnovni 16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom kapital u sudskom registru. Apelant, dalje, navodi da je iznosio je Presuda Okružnog suda broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. prijedlog za prekid postupka i pred upravnim organima i pred protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih sudom zbog toga što se vodi parnični postupak po tužbi radi prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 27. utvrđivanja ništavosti Ugovora o poslovnoj saradnji između "Any- decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. januara way Future Collection" i "Koteksa" d.d. Split i protivtužbi radi 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. predaje u posjed spornih nekretnina u kojem još nije donesena stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i konačna odluka, ali da prijedlog nije prihvaćen. uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije b) Odgovor na apelaciju očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi 9. Okružni sud smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. na koja se apelant poziva, te da ostaje pri svojoj presudi. Posebno 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i je istakao da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u postupku Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, na način propisan zakonom i da je suđenje bilo pravično i Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u zasnovano na važećim zakonskim propisima. pogledu dopustivosti. 10. Republička uprava smatra da je u postupku koji je VII. Meritum prethodio donošenju osporene presude postupljeno na zakonit 18. Apelant smatra da mu je odlukama u upravnom i način i saglasno važećim zakonskim propisima, da su apelantovi sudskom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) navodi neosnovani i da nije došlo do povrede prava na koja se Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz apelant poziva. Evropsku konvenciju, te pravo na pravično suđenje iz člana V. Relevantni propisi II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 11. Zakon o održavanju premjera i katastra zemljišta konvencije. ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96) Pravo na imovinu Član 20. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Promjene korisnika u katastarskom operatu provode se na dijelu glasi: osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska odlučuju o promjeni prava na nekretninama, kao i na osnovu prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: ugovora ovjerenih kod suda. (...) 12. Pravilnik za održavanje katastra zemljišta ("Službeni k) Pravo na imovinu. glasnik Republike Srpske" broj 36/00) Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Član 59. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su: uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, 1) zakon, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i 2) pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na općim načelima međunarodnog prava. zemljištu, Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na 3) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa, pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim 4) ugovor ovjeren kod suda da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima Š...Ć. ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 19. Pri razmatranju da li je došlo do povrede navedenog predstavljaju prikladnu ispravu za upis promjena prava na posjed. apelantovog prava, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li je apelant Ustavni sud zaključuje da su upravni organi i sud utvrdili titular prava koja se nalaze u okviru člana II/3.k) Ustava Bosne i relevantne činjenice za primjenu navedenih zakonskih odredaba, Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. koje su bile osnov za odluku kojom su poništili upis prava posjeda 20. Riječ imovina uključuje širok obim imovinskih interesa u apelantovu korist. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito. sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u 26. Dalje, sljedeća pitanja koja se nameću jesu da li navedene "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, zakonske odredbe predstavljaju izraz javnog interesa, te da li je prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, posjed zakonsko rješenje koje je primijenjeno na konkretan slučaj koji se štiti može biti samo postojeći posjed (vidi, Evropski sud za proporcionalno cilju koji se želi postići. S jedne strane, postoji ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, javni interes da se problematika katastra i premjera zemljišta serija A broj 70, tačka 48), ili barem imovina za koju apelant ima regulira na jedinstven i zakonit način, dosljednom primjenom opravdano očekivanje da će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta, a, s druge prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od 29. strane, postoji obaveza pravnih i fizičkih lica da poštuju zakonsku novembra 1995, serija A broj 332, tačka 31). Ustavni sud u odredbu kojom je strogo navedeno na osnovu kojih isprava se konkretnom slučaju smatra da pravo za koje apelant tvrdi da mu je može vršiti upis promjena u katastarskom operatu. U konkretnom uskraćeno predstavlja posjed koji štite član II/3.k) Ustava Bosne i slučaju apelantu je poništen upis prava na posjed zbog toga što je Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. upis izvršen na osnovu Ugovora o podjeli sredstava koji nije bio ovjeren u sudu. 21. Ustavni sud podsjeća na svoje prijašnje odluke i jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava kojom je 27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su se utvrđeno da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju upravni organi i sud, kao javna vlast, umiješali u apelantovo pravo sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj na imovinu kada su poništili upis prava na posjed primjenjujući rečenici prvog stava, jeste opće prirode i izražava princip mirnog relevantne zakonske odredbe radi postizanja legitimnih ciljeva u uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici javnom interesu. Pri tome su vodili računa o razumnom odnosu istog stava, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne strane, određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva istog i cilja koji se želi postići. člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, 28. Ustavni sud zaključuje da se način na koji su upravni da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. organi i sud primijenili zakonske odredbe ne može smatrati Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i nisu međusobno proizvoljnim, te da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava kontradiktorna, a drugo i treće pravilo odnose se na određene kada se država, odnosno sud i upravni organi, primjenjujući zakon, slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine umiješala u apelantova prava na način koji je proporcionalan (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv javnom interesu i apelantovim pravima. Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 301-A, 29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da osporenim strana 29, stav 51). odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana 22. Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom predmetu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz došlo do miješanja u apelantovo pravo na mirno uživanje njegove Evropsku konvenciju. imovine. U slučaju da zaključi da je došlo do miješanja, Ustavni Pravo na pravično suđenje sud bi dalje morao utvrditi da li je miješanje opravdano, to jeste da 30. Povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava li je (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije principom proporcionalnosti. apelant nalazi u dijelu koji se odnosi na pravo na pravično 23. Ustavni sud konstatira da apelant osporava Presudu saslušanje, jer, kako navodi, nije saslušan u postupku koji je Okružnog suda i rješenja u upravnom postupku, smatrajući da mu okončan presudom Okružnog suda, te nije mu bilo dopušteno da je upravo tim odlukama onemogućeno da, kako navodi, mirno iznese bitne činjenice. uživa u svojoj imovini, te traži poništenje upravnog akta kojim je Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Republička uprava poništila upis posjeda u apelantovu korist, a Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska izvršila upis u korist "Koteks import-eksporta" Split, kao korisnika prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: zemljišta na spornoj parceli i upis prava posjeda na spornoj kući koja se nalazi na spornoj parceli u korist "Anyway Future Collec- (...) tion". Ustavni sud zapaža da je u postupku pred upravnim e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim organima i sudom raspravljano o poništenju upisa posjeda i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. izvršenom upisu posjeda, odnosno o činjenici da li su isprave, Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi: Ugovor o podjeli sredstava i Rješenje o dosudi, prikladne za upis 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili promjena u katastarskom operatu. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima 24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nesporno da je apelant bio upisan u katastarski operat kao nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć posjednik sporne parcele. Također je nesporno da je odlukama 31. Predmetni postupak se nesporno tiče utvrđivanja organa u sudskom i upravnom postupku poništen upis prava na apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom na to da je posjed u apelantovu korist, čime je nesumnjivo došlo do miješanja posljedica donošenja presude Okružnog suda i upravnih organa javne vlasti u njegovo pravo na imovinu. poništavanje upisa prava posjeda, koje je bilo upisano sa dijelom 25. Razmatrajući pitanje da li je miješanje bilo opravdano, 1/1 u apelantovu korist na spornoj parceli. Ustavni sud, stoga, ima odnosno da li su osporene odluke zasnovane na zakonu, Ustavni nadležnost da ispita da li je postupak bio u skladu sa standardima iz sud primjećuje da su sud i upravni organi jasno obrazložili zašto su člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. na činjenično stanje koje su utvrdili primijenili odredbu člana 20. Evropske konvencije. Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta i odredbu člana 32. Ustavni sud primjećuje da je Područna jedinica 59. Pravilnika za održavanje katastra zemljišta, na osnovu kojih su Republičke uprave provela ispitni postupak u skladu sa članom 72. poništili, odnosno izvršili upis prava na posjed, budući da su Pravilnika za održavanje katastra zemljišta i održala javnu utvrdili da ugovor koji je zaključio apelant nije ovjeren u raspravu na kojoj je saslušala stranke u postupku, budući da je nadležnom sudu i da time ne ispunjava uvjete u pogledu postojalo više zahtjeva stranaka sa suprotnim interesima, te se nije zakonitosti isprave na osnovu koje se vrši upis promjena u mogao voditi skraćeni upravni postupak koji je propisan kao vrsta katastarski operat, a da kupoprodajni ugovor i Rješenje o dosudi postupka u odlučivanju u ovim pitanjima. Dalje, Ustavni sud napominje da je apelant, nakon okončanja upravnog postupka, Mirsad Ćeman, sudac tužbom pokrenuo upravni spor u kojem je Okružni sud donio na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine donio je osporenu presudu. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud zaključio da je činjenično stanje pravilno utvrđeno u upravnom postupku, na ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 osnovu kojeg je riješio ovaj upravni spor. Apelant u apelaciji nije Odbija se kao neutemeljena apelacija IMAKO Trgovinskog i naveo, niti se iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu vidi da proizvodnog preduzeća a.d. Banjaluka podnesena protiv Presude je apelant tražio da se održi javna rasprava pred Okružnim sudom. Okružnog suda u Banjaluci broj U-234/05 od 26. listopada 2006. 33. Apelant, dakle, nije koristio pravo da, prema članu 28. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i Zakona o upravnim sporovima, predloži Okružnom sudu da održi imovinskopravne poslove Banjaluka broj 03-952-6/2005 od 7. usmenu raspravu zbog "složenosti sporne stvari", ili "radi boljeg veljače 2005. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i razjašnjenja stvari". Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u imovinskopravne poslove Područna jedinica Banjaluka broj nekim građanskim predmetima, usvojio je stav da, ako jedna od 10-952-2079/03 od 22. prosinca 2004. godine. strana propusti da traži usmeno saslušanje, a praksa domaćeg suda Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i je da se postupak vodi bez usmenog saslušanja, osim ako jedna od Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i strana ne zatraži takvo saslušanje, propust se mora tumačiti kao Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u neopozivo odustajanje od prava prisustvovanja suđenju, tim prije "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". što spor nije pokretao pitanja od javnog interesa zbog kojih bi usmeno saslušanje bilo neophodno (vidi, Evropski sud za ljudska OBRAZLOŽENJE prava, Zumtobel protiv Austrije, presuda od 21. septembra 1993. I. Uvod godine, serija A broj 268, stav 34). Zakonom o upravnim sporovima nije propisana obaveza da sudovi u upravnom sporu 1. IMAKO Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Banjaluka održe javnu raspravu, nego je propisano kao izuzetno da sud može (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Slada odlučiti da se održi usmena rasprava u određenim slučajevima. U Ivelić, odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 25. siječnja 2007. godine konkretnom predmetu Okružni sud nije našao da postoji potreba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni da se u predmetnom sporu održi usmena rasprava i odlučio je da sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u ovaj spor riješi na sjednici koja nije javna, prema odredbama člana daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-234/05 od 26. listopada 28. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. Također, Ustavni sud 2006. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i ukazuje i na svoju praksu prema kojoj nema povrede člana II/3.e) imovinskopravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Republička uprava) broj 03-952-6/2005 od 7. veljače 2005. samo zbog toga što je sud u upravnom sporu odlučivao na sjednici godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i koja nije javna na osnovu stanja u spisu (vidi Odluku Ustavnog imovinskopravne poslove, Područna jedinica Banjaluka (u suda broj AP 217/03 od 29. septembra 2004. godine, objavljenu u daljnjem tekstu: Područna jedinica Republičke uprave), broj "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 54/04). 10-952-2079/03 od 22. studenog 2004. godine. 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije II. Postupak pred Ustavnim sudom došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Okružnog suda i Republičke uprave zatraženo je 7. siječnja 2008. konvencije. godine da dostave odgovore na apelaciju. VIII. Zaključak 3. Okružni sud i Republička uprava dostavili su odgovore na 35. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu apelaciju 31. siječnja 2008. godine i 23. siječnja 2008. godine. ako je miješanje u apelantovu imovinu, odnosno poništavanje 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, upisa prava posjeda izvršeno u skladu sa zakonom radi postizanja odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. svibnja 2009. legitimnih ciljeva u javnom interesu i poštivanja principa godine. proporcionalnosti između prava na imovinu i javnog interesa. III. Činjenično stanje Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i pravično suđenje kada je apelant saslušan u upravnom postupku, a dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sud je odlučio o upravnom sporu bez održavanja usmene rasprave, sljedeći način: a apelant nije posebno zahtijevao da se ona održi. 6. Područna jedinica Republičke uprave je Rješenjem broj 36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 10-952-2079/03 od 22. prosinca 2004. godine, koje je potvrđeno Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Rješenjem Republičke uprave broj 03-952-6/2005 od 7. veljače 37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2005. godine u ponovnom postupku, poništila upis prava posjeda, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. koje je bilo upisano sa dijelom 1/1 u apelantovu korist na parceli Predsjednik broj 3261, upisanoj u posjedovni list broj 3932 k.o. Banjaluka 7 (u Ustavnog suda daljnjem tekstu: upitna parcela), izvršila upis prava posjeda na Bosne i Hercegovine upitnoj parceli u korist "Koteks import-eksporta" Split OOUR Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. "Koteks-Zagreb" Zagreb (u daljnjem tekstu: "Koteks im- port-eksport" Split), kao korisnika zemljišta, sa dijelom 1/1 i upis prava posjeda na kući bez dvorišta, čija je površina 283 m² (u daljnjem tekstu: upitna kuća) koja se nalazi na prijepornoj parceli u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u korist "Anyway Future Collection" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem predmetu broj AP 450/07, rješavajući apelaciju IMAKO tekstu: "Anyway Future Collection") kao korisnika sa dijelom 1/1. Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Banjaluka, na temelju Područna jedinica Republičke uprave je utvrdila da je na upitnoj članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. parceli kao posjednik upisan apelant, i to po dvije osnove, na točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i temelju kupoprodajnog ugovora između Aleksandra i Dušana Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i Pištalića i "Koteks import-eksporta" Split broj I-Ov-624/79 od 8. 64/08), u sastavu: veljače 1979. godine (u daljnjem tekstu: kupoprodajni ugovor) i na Miodrag Simović, predsjednik temelju Ugovora o podjeli sredstava, prava, obveza, tražbina Valerija Galić, dopredsjednica djelatnika i podjeli dobiti i pokriću eventualnih gubitaka od 26. Seada Palavrić, dopredsjednica siječnja 1995. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o podjeli Krstan Simić, sudac sredstava) između DP "Koteks-promet" d.o.o. Banjaluka, apelanta 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 i KTK Visoko, Fabrike obuće Sokolac. Dalje, utvrđeno je da postupak po tužbi radi utvrđivanja ništavosti Ugovora o poslovnoj navedeni kupoprodajni ugovor ispunjava uvjete za upis suradnji između "Anyway Future Collection" i "Koteksa" d.d. promjena u katastarskom operatu, a da Ugovor o podjeli Split i protutužbi radi predaje u posjed upitnih nekretnina u kojem sredstava ne ispunjava zakonske uvjete, odnosno da nije ovjeren još nije donesena konačna odluka, ali da prijedlog nije prihvaćen. u nadležnom sudu, što je oprečno članku 20. Zakona o b) Odgovor na apelaciju održavanju i premjeru katastra zemljišta, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96), potom, da ugovorne strane 9. Okružni sud smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava Ugovora o podjeli sredstava nisu bile upisane kao posjednici na koja se apelant poziva, te da ostaje pri svojoj presudi. Posebice upitne parcele, odnosno nekretnina koje su bile predmetom je istaknuo da je apelantu bilo omogućeno da sudjeluje u postupku ugovora, što je dodatno opredijelilo Područnu jedinicu na način propisan zakonom i da je suđenje bilo pravično i Republičke uprave da poništi upis u apelantovu korist, a izvrši utemeljeno na važećim zakonskim propisima. upis u korist "Koteks import-eksporta" Split. U svezi sa upisom 10. Republička uprava smatra da je u postupku koji je prava posjeda na upitnoj kući koja se nalazi na prijepornoj parceli prethodio donošenju pobijane presude postupljeno na zakonit u korist "Anyway Future Collection", Područna jedinica je način i suglasno važećim zakonskim propisima, da su apelantovi navela da je, sukladno uputama Republičke uprave, izvršila upis navodi neutemeljeni i da nije došlo do povrede prava na koja se na temelju Rješenja o dosudi Osnovnog suda Banjaluka broj apelant poziva. IP-310/03 od 7. svibnja 2003. godine (izvršni postupak radi V. Relevantni propisi namirenja tražbina u iznosu od 65.000,00 eura), sukladno članku 11. Zakon o održavanju premjera i katastra zemljišta 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta, te da broj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96) upitne parcele odgovara parceli broj 826/3 i da se uvidom u Članak 20. zemljišnoknjižni izvadak, u A 1 listu, vodi kao društveno Promjene korisnika u katastarskom operatu provode se na vlasništvo sa pravom vlasništva na kući u korist "Anyway Future temelju pravomoćnih odluka sudova i drugih državnih tijela koji Collection". Područna jedinica je, također, navela da je održala odlučuju o promjeni prava na nekretninama, kao i na temelju raspravu 11. svibnja 2004. godine i da je saslušala stranke u postupku. Republička uprava, očitujući se na prizivne navode ugovora ovjerenih kod suda. glede spora koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci radi 12. Pravilnik za održavanje katastra zemljišta ("Službeni poništenja Rješenja o dosudi od 7. svibnja 2003. godine, glasnik Republike Srpske" broj 36/00) zaključila je da ishod tog postupka nije značajan za ovaj Članak 59. postupak, te da nakon okončanja apelant ima mogućnost Osnove za promjenu korisnika u katastarskom operatu su: zahtijevati brisanje izvršenog upisa. 1) zakon, 7. Apelant je protiv Rješenja Republičke uprave pokrenuo 2) pravomoćna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na upravni spor, koji je okončan Presudom Okružnog suda broj zemljištu, U-234/05 od 26. listopada 2006. godine kojom je tužba odbijena. 3) pravomoćna odluka drugog nadležnog tijela, Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da Okružni sud smatra 4) ugovor ovjeren kod suda da su upravna tijela pravilno primijenila članak 20. Zakona o Š...Ć. održavanju i premjeru katastra, da su pravilno ocijenila da Ugovor Članak 72. o podjeli sredstava nije bio ovjeren u sudu, te da prema ranijem Provedba promjena u katastarskom operatu vrši se po stanju ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava, također, nisu bile upisane kao posjednici upitne parcele. Dalje, Okružni sud je skraćenom upravnom postupku. Iznimno od stavka 1. ovog članka, naveo da su upravna tijela donijela pravilnu odluku kad su Područna jedinica provodi ispitni postupak, u slučaju: zaključila da su "Koteks import-eksport" Split i "Anyway Future Š...Ć Collection" imali valjanu pravnu osnovu za upis prava posjeda na 2) postojanja više zahtjeva stranaka sa oprečnim interesima za zemljištu, odnosno upitnoj kući na prijepornoj parceli. provedbu promjena na istoj parceli, Š...Ć. IV. Apelacija 13. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik a) Navodi iz apelacije Republike Srpske" broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi: 8. Apelant smatra da mu je u upravnom i sudbenom postupku Članak 25. povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i U upravnim sporovima sud rješava po sucu pojedincu ili u Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju sjednici vijeća. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Zbog složenosti upitne stvari ili ako nađe da je to potrebno Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz članka radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može riješiti da se održi II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske usmena rasprava. Sud može održati usmenu raspravu i u slučaju konvencije u dijelu koji se odnosi na pravo na pravično saslušanje, kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno pravodobnom odgovoru jer, kako navodi, nije saslušan u ovom postupku, te da mu nije bilo na tužbu predložila da se rasprava održi. dopušteno da iznese bitne činjenice. Povredu prava na imovinu Š...Ć apelant nalazi u postupanju suda i upravnih tijela koji su, navodno, proizvoljno utvrdili činjenično stanje, pogrešno primijenili VI. Dopustivost materijalno pravo kada su poništili upis prava posjeda i izvršili 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, upis u korist "Anyway Future Collection", čime su ga onemogućili Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja u mirnom uživanju posjeda. Navedeno apelant vidi u činjenici da su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora je u izvršnom postupku realizirana hipoteka, koja je upisana na zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. temelju Ugovora o poslovnoj suradnji između "Anyway Future 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Collection" i "Koteksa" d.d. Split, da je sve urađeno bez potrebne Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, suglasnosti apelanta, što je oprečno Zakonu o vlasničkopravnim odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti odnosima i Zakonu o obveznim odnosima, da kao vlasnik u pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od zemljišnim knjigama nije upisan "Koteks" d.d. Split, nego 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o "Koteks import-eksport" Split, OOUR "Koteks-Zagreb", te da je posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. upitne nekretnine kupio u postupku privatizacije državnog 16. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je kapitala, koje su upisane u osnovni kapital u sudbenom registru. Presuda Okružnog suda broj U-234/05 od 26. listopada 2006. Apelant, dalje, navodi da je iznosio prijedlog za prekid postupka i protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih pred upravnim tijelima i pred sudom zbog toga što se vodi parnični prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je primio 27. prosinca 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. siječnja 2007. imovine. U slučaju da zaključi da je došlo do miješanja, Ustavni godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. sud bi dalje morao utvrditi je li miješanje opravdano, to jeste je li stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) sukladno uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije načelu proporcionalnosti. očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi 23. Ustavni sud konstatira da apelant pobija Presudu formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Okružnog suda i rješenja u upravnom postupku, smatrajući da mu 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i je upravo tim odlukama onemogućeno da, kako navodi, mirno Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, uživa u svojoj imovini, te traži poništenje upravnog akta kojim je Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete Republička uprava poništila upis posjeda u apelantovu korist, a glede dopustivosti. izvršila upis u korist "Koteks import-eksporta" Split, kao korisnika VII. Meritum zemljišta na upitnoj parceli i upis prava posjeda na upitnoj kući 18. Apelant smatra da mu je odlukama u upravnom i koja se nalazi na prijepornoj parceli u korist "Anyway Future Col- sudbenom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz članka lection". Ustavni sud zapaža da je u postupku pred upravnim II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz tijelima i sudom raspravljano o poništenju upisa posjeda i Europsku konvenciju, te pravo na pravično suđenje iz članka izvršenom upisu posjeda, odnosno o činjenici jesu li isprave, II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Ugovor o podjeli sredstava i Rješenje o dosudi, prikladne za upis konvencije. promjena u katastarskom operatu. Pravo na imovinu 24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom nepobitno da je apelant bio upisan u katastarski operat kao dijelu glasi: posjednik upitne parcele. Također je nepobitno da je odlukama tijela u sudbenom i upravnom postupku poništen upis prava na Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska posjed u apelantovu korist, čime je nedvojbeno došlo do miješanja prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: javne vlasti u njegovo pravo na imovinu. (...) (k) Pravo na imovinu. 25. Razmatrajući pitanje je li miješanje bilo opravdano, Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: odnosno jesu li pobijane odluke utemeljene na zakonu, Ustavni sud primjećuje da su sud i upravna tijela jasno obrazložili zašto su Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano na činjenično stanje koje su utvrdili primijenili odredbu članka 20. uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta i odredbu osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i članka 59. Pravilnika za održavanje katastra zemljišta, na temelju općim načelima međunarodnog prava. kojih su poništili, odnosno izvršili upis prava na posjed, budući su Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na utvrdili da ugovor koji je zaključio apelant nije ovjeren u pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim nadležnom sudu i da time ne ispunjava uvjete glede zakonitosti da bi nadzirala uporabu imovine sukladno općim interesima ili da isprave na osnovi koje se vrši upis promjena u katastarski operat, a bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. da kupoprodajni ugovor i Rješenje o dosudi predstavljaju 19. Prigodom razmatranja je li došlo do povrede navedenog prikladnu ispravu za upis promjena prava na posjed. Ustavni sud apelantovog prava, Ustavni sud prvo mora utvrditi je li apelant tit- zaključuje da su upravna tijela i sud utvrdili relevantne činjenice za ular prava koja se nalaze u okviru članka II/3.(k) Ustava Bosne i primjenu navedenih zakonskih odredaba, koje su bile osnova za Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. odluku kojom su poništili upis prava posjeda u apelantovu korist. S 20. Riječ imovina uključuje širok opseg imovinskih interesa tim u svezi, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni na imovinu bilo zakonito. sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u 26. Dalje, sljedeća pitanja koja se nameću jesu predstavljaju li "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, navedene zakonske odredbe izraz javnog interesa, te je li zakonsko prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, posjed rješenje koje je primijenjeno na konkretan slučaj proporcionalno koji se štiti može biti samo postojeći posjed (vidi, Europski sud za cilju koji se želi postići. S jedne strane, postoji javni interes da se ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. studenog 1983, problematika katastra i premjera zemljišta regulira na jedinstven i serija A broj 70, točka 48), ili barem imovina za koju apelant ima zakonit način, dosljednom primjenom Zakona o održavanju i opravdano očekivanje da će je dobiti (vidi, Europski sud za ljudska premjeru katastra zemljišta, a, s druge strane, postoji obveza prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od 29. pravnih i fizičkih osoba da poštuju zakonsku odredbu kojom je studenog 1995, serija A broj 332, točka 31). Ustavni sud u strogo navedeno na temelju kojih isprava se može vršiti upis konkretnom slučaju smatra da pravo za koje apelant tvrdi da mu je promjena u katastarskom operatu. U konkretnom slučaju apelantu uskraćeno predstavlja posjed koji štite članak II/3.(k) Ustava je poništen upis prava na posjed zbog toga što je upis izvršen na Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku temelju Ugovora o podjeli sredstava koji nije bio ovjeren u sudu. konvenciju. 27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su se 21. Ustavni sud podsjeća na svoje prijašnje odluke i upravna tijela i sud, kao javna vlast, umiješali u apelantovo pravo jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava kojom je na imovinu kada su poništili upis prava na posjed primjenjujući utvrđeno da članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju relevantne zakonske odredbe radi postizanja legitimnih ciljeva u sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj javnom interesu. Pri tomu su vodili računa o razumnom odnosu rečenici prvog stavka, jeste opće naravi i izražava načelo mirnog proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne strane, uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici i cilja koji se želi postići. istog stavka, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavku dva istog 28. Ustavni sud zaključuje da se način na koji su upravna tijela članka, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, i sud primijenili zakonske odredbe ne može smatrati proizvoljnim, kontrolirati uporabu imovine sukladno općem interesu. Sva tri te da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava kada se država, navedena pravila nisu nepovezana i nisu međusobno kontradiktor- odnosno sud i upravna tijela, primjenjujući zakon, umiješala u na, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve mije- apelantova prava na način koji je proporcionalan javnom interesu i šanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi, Europski apelantovim pravima. sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. 29. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da pobijanim prosinca 1994. godine, serija A broj 301-A, strana 29, stavak 51). odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz članka 22. Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom predmetu došlo II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz do miješanja u apelantovo pravo na mirno uživanje njegove Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije 30. Povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz članka Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije apelant nalazi u dijelu koji se odnosi na pravo na konvencije. pravično saslušanje, jer, kako navodi, nije saslušan u postupku koji VIII. Zaključak je okončan presudom Okružnog suda, te nije mu bilo dopušteno da 35. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iznese bitne činjenice. ako je miješanje u apelantovu imovinu, odnosno poništavanje Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: upisa prava posjeda izvršeno sukladno zakonu radi postizanja Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska legitimnih ciljeva u javnom interesu i poštivanja načela prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: proporcionalnosti između prava na imovinu i javnog interesa. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na (...) pravično suđenje kada je apelant saslušan u upravnom postupku, a (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim sud je odlučio o upravnom sporu bez održavanja usmene rasprave, stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. a apelant nije posebno zahtijevao da se ona održi. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije glasi: 36. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima 37. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć Predsjednik 31. Predmetni postupak se nepobitno tiče utvrđivanja Ustavnog suda apelantovih građanskih prava i obveza obzirom na to da je Bosne i Hercegovine posljedica donošenja presude Okružnog suda i upravnih tijela Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. poništavanje upisa prava posjeda, koje je bilo upisano sa dijelom 1/1 u apelantovu korist na upitnoj parceli. Ustavni sud, stoga, ima Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u nadležnost ispitati je li postupak bio sukladan standardima iz predmetu broj AP 512/07, rješavajući apelaciju R.Ć., S.Ć. i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. A.L., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana Europske konvencije. 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne 32. Ustavni sud primjećuje da je Područna jedinica Republi- i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. čke uprave provela ispitni postupak sukladno članku 72. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Pravilnika za održavanje katastra zemljišta i održala javnu Miodrag Simović, predsjednik raspravu na kojoj je saslušala stranke u postupku, budući da je Valerija Galić, potpredsjednica postojalo više zahtjeva stranaka sa oprečnim interesima, te se nije Constance Grenje, potpredsjednica mogao voditi skraćeni upravni postupak koji je propisan kao vrsta Seada Palavrić, potpredsjednica postupka u odlučivanju u ovim pitanjima. Dalje, Ustavni sud Tudor Pantiru, sudija napominje da je apelant, nakon okončanja upravnog postupka, tužbom pokrenuo upravni spor u kojem je Okružni sud donio David Feldman, sudija pobijanu presudu. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud zaključio Mato Tadić, sudija da je činjenično stanje pravilno utvrđeno u upravnom postupku, na Krstan Simić, sudija temelju kojeg je riješio ovaj upravni spor. Apelant u apelaciji nije Mirsad Ćeman, sudija naveo, niti se iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu vidi da na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je je apelant tražio da se održi javna rasprava pred Okružnim sudom. 33. Apelant, dakle, nije koristio pravo da, prema članku 28. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Zakona o upravnim sporovima, predloži Okružnom sudu da održi Odbija se kao neosnovana apelacija R.Ć., S.Ć. i A.L. usmenu raspravu zbog "složenosti prijeporne stvari", ili "radi podnesena protiv Rješewa Kantonalnog suda u Širokom Brijegu boljeg razjašnjenja stvari". Europski sud za ljudska prava, broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. novembra 2006. godine. odlučujući u nekim građanskim predmetima, usvojio je stajalište Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- da, ako jedna od strana propusti tražiti usmeno saslušanje, a praksa vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", domaćeg suda je da se postupak vodi bez usmenog saslušanja, "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom osim ako jedna od strana ne zatraži takvo saslušanje, propust se glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". mora tumačiti kao neopozivo odustajanje od prava da se bude OBRAZLOŽEWE nazočno suđenju, tim prije što spor nije pokretao pitanja od javnog interesa zbog kojih bi usmeno saslušanje bilo neophodno (vidi, I. Uvod Europski sud za ljudska prava, Zumtobel protiv Austrije, presuda 1. R.Ć., S.Ć. i A.L. (u daqnjem tekstu: apelanti), koje zastupa od 21. rujna 1993. godine, serija A broj 268, stavak 34). Zakonom R.Ć., advokat iz Mostara, podnijeli su 1. februara 2007. godine o upravnim sporovima nije propisana obveza da sudovi u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni upravnom sporu održe javnu raspravu, nego je propisano kao sud) apelaciju protiv Rješewa Kantonalnog suda u Širokom iznimno da sud može odlučiti da se održi usmena rasprava u Brijegu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-06-000 određenim slučajevima. U konkretnom predmetu Okružni sud nije 404 od 22. novembra 2006. godine. našao da postoji potreba da se u predmetnom sporu održi usmena rasprava i odlučio je da ovaj spor riješi na sjednici koja nije javna, II. Postupak pred Ustavnim sudom prema odredbama članka 28. stavak 1. Zakona o upravnim 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od sporovima. Također, Ustavni sud ukazuje i na svoju praksu prema Kantonalnog i Opštinskog suda u Širokom Brijegu (u daqnjem kojoj nema povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i tekstu: Opštinski sud) zatraženo je 27. juna 2007. godine da članka 6. stavak 1. Europske konvencije samo zbog toga što je sud dostave odgovore na apelaciju. u upravnom sporu odlučivao na sjednici koja nije javna na temelju 3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. jula stanja u spisu (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 217/03 od 29. 2007. godine. rujna 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Hercegovine" broj 54/04). na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantima. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 5. Ustavni sud je zahtijevao od Opštinskog suda da dostavi sud trebalo da pozove na ročište nakon nastavka ostavinskog kopiju sudskog spisa u predmetu broj O-154/95, koja je dostavljena postupka, kada su bile uzimane izjave od potomaka sinova 10. jula 2007. godine. ostaviteqice koji su umrli u međuvremenu. Takođe su neosno- vani i žalbeni navodi apelanta A.L. da je svoju nasljedničku III. Činjenično stanje izjavu u pogledu druge nepokretnosti dao u zabludi, zato što se 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i takvi navodi mogu da iznose u nekom drugom postupku, a ne u ovom. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: IV. Apelacija 7. Opštinski sud je sproveo ostavinski postupak iza umrle a) Navodi iz apelacije I.Ć. rođ. Š., te donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-154/95 od 12. Apelanti se pozivaju na povrede prava na pravično 17. jula 2006. godine, kojim je imovinu ostaviteqice raspo- suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav dijelio na 14 zakonskih nasljednika, ukqučujući i apelante. 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih Predmet ovog ostavinskog postupka bile su tri nepokretnosti sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na koje su svojina ostaviteqice. U odnosu na prvu nepokretnost, predmetnim rješenjem apelantima je dodijeljen dio od po 1/7. U imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 odnosu na drugu nepokretnost, predmetnim rješenjem Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na zabranu apelantima S.Ć. i R.Ć. je dodijeljen dio od po 1/7, a u odnosu na diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. treću nepokretnost, apelantima je dodijeljen dio od po 1/6. Apelanti navode da je došlo do bitnih povreda odredbi 8. U obrazloženju prvostepenog rješewa naglašeno je da je postupka, povrede prava na pravično suđenje, diskriminacije u apelant A.L. dao nasljedničku izjavu kom se prihvatio svog postupanju i proizvoqne primjene prava. Naglašava se da je nasljednog dijela u odnosu na prvu i treću nepokretnost, a u izreka drugostepenog rješewa protivrječna rezultatima pogledu druge nepokretnosti svoj dio ustupio je bratu Ž.Ć., koji raspravljanja i sprovedenom postupku, a s tim u vezi, navodi se da je prihvatio ustupljeni dio, ali je tražio izdvajanje određenih je unucima ostaviteqice B. i B. Ć. dosuđeno po 3/7 dijela druge dijelova druge i treće nepokretnosti u svoju korist. Apelant nepokretnosti, a apelantu R.Ć. dosuđena je 1/7 iste S.Ć. dao je nasljedničku izjavu da se prihvata svojih nasljednih nepokretnosti, pa s obzirom na to da je ostaviteqica bila dijelova, osim u slučaju druge nepokretnosti u kojoj je svoj dio susopstvenica navedene nepokretnosti u dijelu od po ¼, ustupio bratu Ž.Ć. pod uslovom da kćeri ostaviteqice svoje evidentno je da je sud određenim nasljednicima dodijelio više nasljedne dijelove ustupe sinovima ostaviteqice, a usprotivio nego što im pripada na štetu ostalih nasljednika. Apelanti se zahtjevu svoga brata Ž.Ć. da se u njegovu korist izdvoje navode da su prvostepeni i drugostepeni sud učinili bitnu određeni dijelovi druge i treće nepokretnosti. Apelant R.Ć. povredu postupka, jer je o nasljedstvu odlučivano na osnovu dao je nasljedničku izjavu kom se prihvatio svojih nasljednih katastarskog stawa, a ne na osnovu zemqišnokwižnog stawa na dijelova, a usprotivio se zahtjevu brata Ž.Ć. da se u njegovu osnovu kog sudovi jedino mogu da odlučuju. Navodi se da su u korist izdvoje određeni dijelovi druge i treće nepokretnosti. žalbi na prvostepeno rješenje apelanti istakli da im nije data 9. U obrazloženju se, dalje, navodi da je predmetni mogućnost da učestvuju u ostavinskom postupku iako su to ostavinski postupak bio prekinut zbog zahtjeva nasljednika tražili, te da je sud postupao diskriminišuće, jer je nekima Ž.Ć., koji je bio upućen na parnicu radi pokretawa spora o tome dozvolio da mijewaju jednom datu nasljedničku izjavu, a drugima da li određeni dijelovi druge i treće nepokretnosti ulaze u takvo pravo je bilo uskraćeno. ostavinsku masu koja je predmet ovog postupka. Nakon što je b) Odgovor na apelaciju pravosnažno odbijena tužba nasljednika Ž.Ć., predmetni 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da nije ostavinski postupak je nastavljen, a sud je utvrdio da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata, te predlaže da se nasljednik Ž.Ć. u međuvremenu umro, kao i nasljednici Z.Ć. i apelacija odbije kao neosnovana. B.Ć., pa je sud, po pravu predstavljanja, pozvao wihove zakonske nasljednike da daju svoje nasljedničke izjave. Opštinski sud je V. Relevantni propisi naglasio da nije mogao da prihvati ustupanje pod uslovom iz 14. Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH " br. 7/80 i nasljedničke izjave apelanta S.Ć. 15/80) 10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 008-0-Gž-06-000 404 od Član 126 22. novembra 2006. godine odbio apelantovu žalbu kao Smrću lica otvara se njegovo nasljeđe. Isto dejstvo ima i neosnovanu, a usvojio je žalbu nasljednika B. i B. Ć., sinova Ž.Ć. proglašenje lica za umrlo. (sin ostaviteqice koji je u međuvremenu umro). U obrazloženju Član 133 je naglašeno da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je Ostavina umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove apelantu S.Ć. dodijelio njegov nasljedni dio na drugoj nasljednike u trenutku njegove smrti. nepokretnosti s obzirom na to da je on dao nasljedničku izjavu Član 134 st. 1 do 4 kom je taj dio ustupio svom bratu Ž.Ć., koji je u međuvremenu umro, pa je taj dio onda trebalo raspodijeliti na njegove sinove Nasljednik može da se odrekne od nasljeđa izjavom kod suda B. i B. Ć. Kantonalni sud je naglasio da prvostepeni sud nije do svršetka rasprave ostavine, kojom se dioba zabranjuje ili mogao da prihvati nasljedničku izjavu apelanta S.Ć. sa ročišta ograničava. koje je održano 13. novembra 1995. godine, zato što je jednom data Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od nasljednička izjava neopoziva. Na to je S.Ć. bio upozoren na nasljeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. ročištu održanom 28. jula 1995. godine, kada je prvi put dao Ako su potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno nasljedničku izjavu i svoj nasljedni dio na drugoj nepokretnosti odobrenje starateqskog organa. ustupio Ž.Ć. Nasljednik koji se odrekao od nasljeđa samo u svoje ime 11. Kantonalni sud je naglasio da nema bilo kakve sumnje da su smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. tokom predmetnog ostavinskog postupka pozvani svi naslje- Član 137 dnici ostaviteqice da daju svoje nasljedničke izjave, te da su ovi Odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično ni pod to i učinili. Odredbama člana 226 stav 4 Zakona o nasljeđivanju uslovom. ("Službeni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) propisano je da Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao prilikom raspravljanja o ostavini zainteresovana lica mogu da odricanje od nasljeđa. Ovakvo odricanje se smatra kao izjava o daju izjave bez prisustva drugih zainteresovanih lica i nije ustupanju svog nasljednog dijela. potrebno da se u svakom slučaju tim licima dâ prilika da se Član 139 st. 1 i 3 izjasne o izjavama drugih zainteresovanih lica. Stoga su bili Izjava o odricanju od nasljeđa ili o primanju nasljeđa ne neosnovani žalbeni navodi apelanata A.L., S.Ć. i R.Ć. da ih je može da se opozove. Nasljednik može da traži poništenje izjave iz stava 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz ovog člana ako je ona izazvana prinudom ili prijetwom, ili je člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno data usljed prevare ili u zabludi. (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni Član 224 stav 3 razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. Sud će u pozivu upozoriti zainteresovana lica da mogu do 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i završetka postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasljeđa Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni ili se nasljeđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu izjavu, da će sud o wihovom pravu odlučiti prema podacima dopustivosti. kojima raspolaže. Član 226 st. 3 i 4 VII. Meritum O pravima lica koja nisu došla na ročište, a uredno su 19. Apelant osporava navedeno rješenje Kantonalnog suda, pozvana, sud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana uzimajući u obzir wihove pismene izjave koje sud primi do II/4, člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 donošewa rješewa. Evropske konvencije, te člana 14 Evropske konvencije, kao i Prilikom raspravljanja ostavine zainteresovana lica člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. mogu da daju izjave bez prisustva drugih zainteresovanih lica i nije potrebno da se u svakom slučaju tim licima daje prilika da Pravo na pravično suđenje se izjasne o izjavama drugih zainteresovanih lica. 20. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Član 228 dijelu glasi: Ako stranke prigovore popisu ili procjeni imovine, sud Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju može, ako to smatra za potrebno, da naredi da radnik suda qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: ponovo izvrši popis ili procjenu. Š...Ć Član 229 Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Sud će prekinuti raspravljanje ostavine i uputiti stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. stranke da povedu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave ako su među strankama sporne činjenice od kojih Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu zavisi neko wihovo pravo. glasi: Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili su sporne: osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako 1. činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim i ostavioca na osnovu kog se po zakonu nasljeđuje, sudom. Š...Ć 2. činjenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva 21. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je osporenim nadživjelog bračnog druga i potomaka ostaviočevih koji su rješenjem Kantonalnog suda, koje je doneseno u predmetnom živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu, da im se iz ostavinskom postupku, prekršeno wihovo pravo na pravično ostavine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Iz navoda apela- zadovoljavanje svakodnevnih potreba, nata proizilazi da povredu tog prava vide u onemogućavanju 3. činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela a pristupa sudu, te proizvoqnoj primjeni prava i utvrđivanju naročito uračunavanje u nasljedni dio, činjenica, što je sve imalo kao posljedicu da su im dodijeljeni 4. činjenice od kojih zavisi osnovanost iskqučewa nužnih mawi nasljedni dijelovi na predmetnim nepokretnostima. Prvo nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost, pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je član 6 5. činjenice o tome da li se neko lice odreklo nasljeđa. stav 1 Evropske konvencije primjewiv u konkretnom slučaju. Ako ne postoji spor o činjenicama iz prethodnog stava, već 22. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud raspraviće Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud) pravna pitawa u postupku za raspravljanje ostavine. prema kojoj se, za razliku od drugog i trećeg stava člana 6 Član 232 stav 5 Evropske konvencije, koji se primjenjuju iskqučivo na krivične slučajeve, prvi stav člana 6 primjenjuje i na sve postupke koji se Kad je ostavinski sud raspravio ostavinu Š...Ć, kao i kad je tiču utvrđivawa građanskih prava i obaveza, odnosno na sve raspravio ostavinu a trebalo je da stranke uputi na parnicu, postupke čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obaveze pravosnažnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se o (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda od 8. juna 1976. odnosnom zahtjevu pokrene parnica. godine u predmetu Engel A.22, str. 36). Osim toga, Ustavni sud VI. Dopustivost ukazuje na praksu Evropskog suda prema kojoj se koncept 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, postojawa spora, u postupcima koji su odlučujući za ishod Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima građanskih prava i obaveza, ne smije da postavi previše koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora formalno (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda od 16. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. jula 1971. godine u predmetu Ringeisen A.13, str. 39). 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 23. Ustavni sud napominje da je u ovom predmetu okončan Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv ostavinski postupak u kome je nasljednicima podijeljena presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi imovina ostaviteqice koja se sastojala od tri nepokretnosti. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Ustavni sud naglašava da je odredbama člana 133 Zakona o podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije nasljeđivanju propisano da: "ostavina umrlog lica prelazi po primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti". koristio. Ustavni sud smatra da, ukoliko bi se navedena zakonska odredba 17. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je primijenila na konkretan slučaj, to bi značilo da su se apelanti, Rješenje Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. u trenutku smrti ostaviteqice, imali smatrati sopstvenicima novembra 2006. godine protiv kog nema drugih djelotvornih njene imovine koja se sastojala od tri nepokretnosti, koja je pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno trebalo da bude podijeljena u predmetnom ostavinskom postupku. rješenje apelanti su primili 4. januara 2007. godine, te 4. i 5. Dakle, bez obzira na to što se do okončawa predmetnog decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 1. februara 2007. ostavinskog postupka nisu mogli znati tačni sopstvenički godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 dijelovi apelanata na imovini ostaviteqice, činjenica je da su apelanti, u smislu citirane zakonske odredbe, polagali pravo ustupio svom bratu dodijeljen je njegovim sinovima B. i B. Ć. Sve svojine na nepokretnosti ostaviteqice. U predmetnom ostavin- ovo Kantonalni sud je uvjerqivo obrazložio, naglasivši da skom postupku bili su određivani tačni sopstvenički dijelovi nije mogao da prihvati uslov iz nasljedničke izjave S.Ć. pod apelanata na imovini ostaviteqice. U konkretnom slučaju kojim je svoj nasljednički dio ustupio Ž.Ć., jer Zakon o ishod takvog postupka, u kom se apelantima kao nasljednicima nasljeđivanju ne dozvoljava davanje nasljedničke izjave pod određuju tačni sopstvenički dijelovi na nepokretnostima uslovom, kao što je naglašeno da nije mogla da se prihvati ni ostaviteqice, prema mišljenju Ustavnog suda, jeste "odlučujući naknadna nasljednička izjava apelanta S.Ć. s obzirom na to da za građanska prava i obaveze" apelanata, a takvi postupci su jednom data nasljednička izjava nije opoziva. zaštićeni članom 6 stav 1 Evropske konvencije. 29. Navedeno obrazloženje zasnovano je na odredbama Zakona 24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su član o nasljeđivanju, i to člana 137 stav 1 prema kome odricanje od II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske nasljeđa ne može biti djelimično, niti pod uslovom, kao i konvencije primjewivi u konkretnom slučaju. U vezi s tim, odredbama člana 139 stav 1 istog zakona prema kojima se Ustavni sud podsjeća da se pravičnost suđewa za određivanje nasljednička izjava ne može da opozove, a prema odredbama stava građanskih prava i obaveza mora da ocijeni uzimajući u obzir 3 istog člana, može da se traži poništenje nasljedničke izjave postupak u cjelini. Uopšteno, ostavinski postupci nisu ukoliko se smatra da je data u zabludi. Stoga, Ustavni sud kontradiktorni po svojoj prirodi, ali član 229 Zakona o navedeno obrazloženje ne može da smatra proizvoqnim, niti nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) smatra da je na ovaj način došlo do povrede prava na pravično predviđa mogućnost da strane u ostavinskom postupku pokrenu suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. parnicu za utvrđivanje spornih činjenica koje su značajne za 30. Ustavni sud naglašava da navode apelanata "da je o raspodjelu ostavine, a to je zbilja i učinjeno u ovom predmetu. nasljedstvu odlučivano na osnovu katastarskog stawa, a ne na Prilikom ocjewivawa koraka koji su neophodni da bi se osnovu zemqišnokwižnog stawa" ne može da dovede u vezu niti ispoštovalo pravo na pravično suđenje mora da se uzme u obzir sa jednim od standarda pravičnog suđewa iz člana II/3e) Ustava postupak u cjelini. Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te 25. Ustavni sud ne smatra osnovanim tvrdnje apelanata da im neće ulaziti u wihovo dalje ispitivanje. je u konkretnom slučaju onemogućen pristup sudu zbog toga što 31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u ih sud nije pozivao na ročišta kada su uzimane nasljedničke konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično izjave od drugih nasljednika. Naime, nesporno je da su apelanti suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav dali svoje nasljedničke izjave i da su imali priliku da se izjasne 1 Evropske konvencije. da li se prihvataju ili odriču svojih nasljednih dijelova na Pravo na imovinu imovini umrle ostaviteqice. Karakter i okolnosti ostavin- skih postupaka su takvi da ne bi bilo moguće uvijek obezbijediti 32. Apelanti osporavaju rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći prisustvo svih nasljednika prilikom davawa nasljedničkih da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3k) Ustava Bosne i izjava. Mogućnost da se nasljedničke izjave uzimaju bez Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. prisustva drugih nasljednika, što propisuje član 226 stav 4 Navodi apelanata o povredi prava na imovinu povezani su sa Zakona o nasljeđivanju, ne dovodi do povrede prava na pravično navodima o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na suđenje u pogledu mogućnosti da se pokrenu odvojeni postupci za proizvoqnu primjenu prava i utvrđivanje činjenica. rješavanje spornih činjenica kao što to predviđa član 229. 33. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Obrazloženje koje je u tom smislu dao Kantonalni sud Ustavni Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju sud ne smatra proizvoqnim, niti smatra da je na ovakav način qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Š...Ć moglo da dođe do kršewa prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. k) Pravo na imovinu. 34. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 26. Suprotno navodima apelanata, Ustavni sud ne smatra da je nekima, a ne svima, proizvoqno dozvoljeno da mijewaju ranije Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano date nasljedničke izjave. Naime, iz spisa apelacije vidqivo je da uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine je nasljednik Ž.Ć. naknadno pozvan da se izjasni u vezi sa svojim osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i zahtjevom za izdvajanje dijela nepokretnosti ostaviteqice iz opštim principima međunarodnog prava. ostavinske mase, što ne može da se smatra kao da je Ž.Ć. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na promijenio svoju ranije datu nasljedničku izjavu. Stoga, Ustavni pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra sud smatra da na ovaj način nije moglo da dođe do kršewa prava potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima, ili da bi obezbijedila naplatu poreza garantovanih članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ili drugih doprinosa ili kazni. članom 6 stav 1 Evropske konvencije. 35. Ustavni sud primjećuje da su navodi u pogledu prava na 27. Apelanti smatraju da su unuci ostaviteqice B. i B. Ć. imovinu identični navodima o povredi prava na pravično dobili više nego što im prema zakonu pripada, odnosno da im je suđenje. Suština je da apelanti povredu prava na imovinu, isto na taj način dodijeljeno više nego što iznosi sopstvenički dio kao i povredu prava na pravično suđenje, vide u proizvoqnoj ostaviteqice na predmetnoj nepokretnosti. Ovi navodi ukazuju primjeni prava i utvrđivanju činjenica. Ustavni sud je u da se apelanti žale na način na koji je Kantonalni sud utvrdio prethodnom dijelu obrazložewa dao razloge zašto smatra da se činjenično stanje u pogledu određivawa nasljednih dijelova u konkretnom slučaju osporena odluka Kantonalnog suda ne apelanata. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju zasniva na proizvoqnoj primjeni prava i utvrđivanju činjenica. konstantnu praksu da nije nadležan da ispituje način na koji su Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi apelanata o redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pravo, povredi prava na imovinu zbog proizvoqne primjene prava i osim ukoliko utvrđeno činjenično stanje i primjena prava nisu utvrđivawa činjenica, te smatra da u konkretnom slučaju nije bili "očigledno proizvoqni", te su rezultirali arbitrarnom došlo do povrede člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i odlukom kom se krše ustavna prava. člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 28. Naglašava se da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao razloge zašto povećava nasljedne dijelove Pravo na nediskriminaciju unuka ostaviteqice. U obrazloženju rješewa Kantonalni sud je 36. Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili razloge naglasio da je apelant S.Ć. dao nasljedničku izjavu kom je svoj koji bi bili dovoqni da se smatra da je došlo do različitog nasljedni dio ustupio svom bratu-ocu unuka ostaviteqice, pa s postupawa prema strankama u predmetu na zabranjenoj osnovi, obzirom na to da je Ž.Ć., tj. otac unuka ostaviteqice umro dok je što bi dovelo do povrede wihovog prava na nediskriminaciju iz trajao prekid predmetnog ostavinskog postupka, dio koji je S.Ć. člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. VIII. Zakqučak III. Činjenično stanje 37. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana sljedeći način: II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz 7. Općinski sud je proveo ostavinski postupak iza umrle I.Ć. Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 rođ. Š., te donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-154/95 od 17. jula Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da su apelantima 2006. godine, kojim je imovinu ostaviteljice raspodijelio na 14 nasljedni dijelovi na nepokretnostima ostaviteqice određeni zakonskih nasljednika, uključujući i apelante. Predmet ovog u ostavinskom postupku na osnovu relevantnih odredbi Zakona o ostavinskog postupka bile su tri nekretnine koje su vlasništvo nasljeđivanju, čija primjena nije bila proizvoqna. ostaviteljice. U odnosu na prvu nekretninu, predmetnim rješenjem 38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, apelantima je dodijeljen dio od po 1/7. U odnosu na drugu Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. nekretninu, predmetnim rješenjem apelantima S.Ć. i R.Ć. je dodijeljen dio od po 1/7, a u odnosu na treću nekretninu, 39. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelantima je dodijeljen dio od po 1/6. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 8. U obrazloženju prvostepenog rješenja naglašeno je da je Predsjednik apelant A.L. dao nasljedničku izjavu kojom se prihvatio svog Ustavnog suda nasljednog dijela u odnosu na prvu i treću nekretninu, a u pogledu Bosne i Hercegovine druge nekretnine svoj dio ustupio je bratu Ž.Ć., koji je prihvatio Prof. dr Miodrag Simović, s. r. ustupljeni dio, ali je tražio izdvajanje određenih dijelova druge i treće nekretnine u svoju korist. Apelant S.Ć. dao je nasljedničku izjavu da se prihvata svojih nasljednih dijelova, osim u slučaju Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u druge nekretnine u kojoj je svoj dio ustupio bratu Ž.Ć. pod predmetu broj AP 512/07, rješavajući apelaciju R.Ć., S.Ć. i A.L., uvjetom da kćeri ostaviteljice svoje nasljedne dijelove ustupe sino- na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. vima ostaviteljice, a usprotivio se zahtjevu svoga brata Ž.Ć. da se u stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i njegovu korist izdvoje određeni dijelovi druge i treće nekretnine. Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, Apelant R.Ć. dao je nasljedničku izjavu kojom se prihvatio svojih 64/08 i 51/09), u sastavu: nasljednih dijelova, a usprotivio se zahtjevu brata Ž.Ć. da se u Miodrag Simović, predsjednik njegovu korist izdvoje određeni dijelovi druge i treće nekretnine. Valerija Galić, potpredsjednica 9. U obrazloženju se, dalje, navodi da je predmetni ostavinski Constance Grenje, potpredsjednica postupak bio prekinut zbog zahtjeva nasljednika Ž.Ć., koji je bio Seada Palavrić, potpredsjednica upućen na parnicu radi pokretanja spora o tome da li određeni Tudor Pantiru, sudija dijelovi druge i treće nekretnine ulaze u ostavinsku masu koja je David Feldman, sudija predmet ovog postupka. Nakon što je pravosnažno odbijena tužba Mato Tadić, sudija nasljednika Ž.Ć., predmetni ostavinski postupak je nastavljen, a Krstan Simić, sudija sud je utvrdio da je nasljednik Ž.Ć. u međuvremenu umro, kao i Mirsad Ćeman, sudija nasljednici Z.Ć. i B.Ć., pa je sud, po pravu predstavljanja, pozvao na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je njihove zakonske nasljednike da daju svoje nasljedničke izjave. Općinski sud je naglasio da nije mogao prihvatiti ustupanje pod ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 uvjetom iz nasljedničke izjave apelanta S.Ć. Odbija se kao neosnovana apelacija R.Ć., S.Ć. i A.L. 10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 008-0-Gž-06-000 404 podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 22. novembra 2006. godine odbio apelantovu žalbu kao broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. novembra 2006. godine. neosnovanu, a usvojio je žalbu nasljednika B. i B. Ć., sinova Ž.Ć. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i (sin ostaviteljice koji je u međuvremenu umro). U obrazloženju je Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i naglašeno da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u apelantu S.Ć. dodijelio njegov nasljedni dio na drugoj nekretnini s "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". obzirom na to da je on dao nasljedničku izjavu kojom je taj dio ustupio svom bratu Ž.Ć., koji je u međuvremenu umro, pa je taj dio OBRAZLOŽENJE onda trebalo raspodijeliti na njegove sinove B. i B. Ć. Kantonalni I. Uvod sud je naglasio da prvostepeni sud nije mogao prihvatiti nasljedničku izjavu apelanta S.Ć. sa ročišta koje je održano 13. 1. R.Ć., S.Ć. i A.L. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa novembra 1995. godine, zato što je jednom data nasljednička R.Ć., advokat iz Mostara, podnijeli su 1. februara 2007. godine izjava neopoziva. Na to je S.Ć. bio upozoren na ročištu održanom Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni 28. jula 1995. godine, kada je prvi put dao nasljedničku izjavu i sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom svoj nasljedni dio na drugoj nekretnini ustupio Ž.Ć. Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. novembra 2006. godine. 11. Kantonalni sud je naglasio da nema bilo kakve sumnje da su tokom predmetnog ostavinskog postupka pozvani svi II. Postupak pred Ustavnim sudom nasljednici ostaviteljice da daju svoje nasljedničke izjave, te da su 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od ovi to i učinili. Odredbama člana 226. stav 4. Zakona o Kantonalnog i Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) propisano je tekstu: Općinski sud) zatraženo je 27. juna 2007. godine da da prilikom raspravljanja o ostavštini zainteresirana lica mogu dati dostave odgovore na apelaciju. izjave bez prisustva drugih zainteresiranih lica i nije potrebno da se 3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. jula u svakom slučaju tim licima dâ prilika da se izjasne o izjavama 2007. godine. drugih zainteresiranih lica. Stoga su bili neosnovani žalbeni 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor navodi apelanata A.L., S.Ć. i R.Ć. da ih je sud trebalo da pozove na na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantima. ročište nakon nastavka ostavinskog postupka, kada su bile 5. Ustavni sud je zahtijevao od Općinskog suda da dostavi uzimane izjave od potomaka sinova ostaviteljice koji su umrli u kopiju sudskog spisa u predmetu broj O-154/95, koja je međuvremenu. Također su neosnovani i žalbeni navodi apelanta dostavljena 10. jula 2007. godine. A.L. da je svoju nasljedničku izjavu u pogledu druge nekretnine 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 dao u zabludi, zato što se takvi navodi mogu iznositi u nekom naslijeđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju izjavu, da će drugom postupku, a ne u ovom. sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže. IV. Apelacija Član 226. st. 3. i 4. O pravima lica koja nisu došla na ročište, a uredno su a) Navodi iz apelacije pozvana, sud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, 12. Apelanti se pozivaju na povrede prava na pravično suđenje uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje sud primi do iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. donošenja rješenja. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Prilikom raspravljanja zaostavštine zainteresirana lica mogu (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz davati izjave bez prisustva drugih zainteresiranih lica i nije člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj potrebno da se u svakom slučaju tim licima daje prilika da se 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti navode da je izjasne o izjavama drugih zainteresiranih lica. došlo do bitnih povreda odredaba postupka, povrede prava na Član 228. pravično suđenje, diskriminacije u postupanju i proizvoljne Ako stranke prigovore popisu ili procjeni imovine, sud može, primjene prava. Naglašava se da je izreka drugostepenog rješenja ako to smatra za potrebno, narediti da radnik suda ponovo izvrši protivrječna rezultatima raspravljanja i provedenom postupku, a s popis ili procjenu. tim u vezi, navodi se da je unucima ostaviteljice B. i B. Ć. Član 229. dosuđeno po 3/7 dijela druge nekretnine, a apelantu R.Ć. dosuđena Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da je 1/7 iste nekretnine, pa s obzirom na to da je ostaviteljica bila povedu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave ako suvlasnica navedene nekretnine u dijelu od po ¼, evidentno je da su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo je sud određenim nasljednicima dodijelio više nego što im pripada pravo. na štetu ostalih nasljednika. Apelanti navode da su prvostepeni i Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su drugostepeni sud učinili bitnu povredu postupka, jer je o sporne: nasljedstvu odlučivano na osnovu katastarskog stanja, a ne na osnovu zemljišnoknjižnog stanja na osnovu kojeg sudovi jedino 1. činjenice od kojih zavisi pravo na naslijeđe, a naročito mogu odlučivati. Navodi se da su u žalbi na prvostepeno rješenje punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i apelanti istakli da im nije dana mogućnost da učestvuju u ostavioca na osnovu kog se po zakonu nasljeđuje, ostavinskom postupku iako su to tražili, te da je sud postupao 2. činjenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog diskriminirajuće, jer je nekima dopustio da mijenjaju jednom datu bračnog druga i potomaka ostaviočevih koji su živjeli sa nasljedničku izjavu, a drugima takvo pravo je bilo uskraćeno. ostaviocem u istom domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih b) Odgovor na apelaciju potreba, 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da nije 3. činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela a došlo do povrede ustavnih prava apelanata, te predlaže da se naročito uračunavanje u nasljedni dio, apelacija odbije kao neosnovana. 14. činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih V. Relevantni propisi nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost, 14. Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH " br. 7/80 i 15. činjenice o tome da li se neko lice odreklo naslijeđa. 15/80) Ako ne postoji spor o činjenicama iz prethodnog stava, već se Član 126. stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud raspravit će pravna Smrću lica otvara se njegovo naslijeđe. Isto djelovanje ima i pitanja u postupku za raspravljanje zaostavštine. proglašenje lica za umrlo. Član 232. stav 5. Član 133. Kad je ostavinski sud raspravio zaostavštinu Š...Ć, kao i kad je Zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove raspravio zaostavštinu a trebalo je da stranke uputi na parnicu, nasljednike u trenutku njegove smrti. pravosnažnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se o Član 134. st. 1. do 4. odnosnom zahtjevu pokrene parnica. Nasljednik se može odreći od naslijeđa izjavom kod suda do VI. Dopustivost svršetka rasprave zaostavštine, kojom se dioba zabranjuje ili 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ograničava. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog naslijeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ako su potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odobrenje starateljskog organa. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa samo u svoje ime odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Član 137. 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o Odricanje od naslijeđa ne može biti djelimično ni pod uvjetom. posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je odricanje od naslijeđa. Ovakvo odricanje se smatra kao izjava o Rješenje Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. ustupanju svog nasljednog dijela. novembra 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih Član 139. st. 1. i 3. pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 4. januara 2007. godine, te 4. i 5. decembra Izjava o odricanju od naslijeđa ili o primanju naslijeđa ne 2006. godine, a apelacija je podnesena 1. februara 2007. godine, tj. može se opozvati. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Nasljednik može tražiti poništenje izjave iz stava 1. ovog člana Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom, ili je data usljed st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) prevare ili u zabludi. neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Član 224. stav 3. apelacija nije dopustiva. Sud će u pozivu upozoriti zainteresirana lica da mogu do 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i završetka postupka dati sudu izjavu da li se primaju naslijeđa ili se Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu 24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su član dopustivosti. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u konkretnom slučaju. U vezi s tim, VII. Meritum Ustavni sud podsjeća da se pravičnost suđenja za određivanje 19. Apelant osporava navedeno rješenje Kantonalnog suda, građanskih prava i obaveza mora ocijeniti uzimajući u obzir tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana II/4, postupak u cjelini. Općenito, ostavinski postupci nisu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. kontradiktorni po svojoj prirodi, ali član 229. Zakona o Evropske konvencije, te člana 14. Evropske konvencije, kao i nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) predviđa člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. mogućnost da strane u ostavinskom postupku pokrenu parnicu za Pravo na pravično suđenje utvrđivanje spornih činjenica koje su značajne za raspodjelu 20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom zaostavštine, a to je zbilja i učinjeno u ovom predmetu. Prilikom dijelu glasi: ocjenjivanja koraka koji su neophodni da bi se ispoštovalo pravo na pravično suđenje mora se uzeti u obzir postupak u cjelini. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: 25. Ustavni sud ne smatra osnovanim tvrdnje apelanata da im je u konkretnom slučaju onemogućen pristup sudu zbog toga što ih Š...Ć sud nije pozivao na ročišta kada su uzimane nasljedničke izjave od Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim drugih nasljednika. Naime, nesporno je da su apelanti dali svoje stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. nasljedničke izjave i da su imali priliku da se izjasne da li se Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu prihvataju ili odriču svojih nasljednih dijelova na imovini umrle glasi: ostaviteljice. Karakter i okolnosti ostavinskih postupaka su takvi Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili da ne bi bilo moguće uvijek osigurati prisustvo svih nasljednika osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima prilikom davanja nasljedničkih izjava. Mogućnost da se pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nasljedničke izjave uzimaju bez prisustva drugih nasljednika, što nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć propisuje član 226. stav 4. Zakona o nasljeđivanju, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje u pogledu mogućnosti da se 21. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je osporenim pokrenu odvojeni postupci za rješavanje spornih činjenica kao što rješenjem Kantonalnog suda, koje je doneseno u predmetnom to predviđa član 229. Obrazloženje koje je u tom smislu dao ostavinskom postupku, prekršeno njihovo pravo na pravično Kantonalni sud Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, niti smatra da suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navoda je na ovakav način moglo doći do kršenja prava na pravično apelanata proizlazi da povredu tog prava vide u onemogućavanju suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. pristupa sudu, te proizvoljnoj primjeni prava i utvrđivanju činjenica, što je sve imalo kao posljedicu da su im dodijeljeni 26. Suprotno navodima apelanata, Ustavni sud ne smatra da je manji nasljedni dijelovi na predmetnim nekretninama. Prvo nekima, a ne svima, proizvoljno dopušteno da mijenjaju ranije pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je član 6. date nasljedničke izjave. Naime, iz spisa apelacije vidljivo je da je stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. nasljednik Ž.Ć. naknadno pozvan da se izjasni u vezi sa svojim 22. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu zahtjevom za izdvajanje dijela nekretnina ostaviteljice iz Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ostavinske mase, što se ne može smatrati kao da je Ž.Ć. promijenio prema kojoj se, za razliku od drugog i trećeg stava člana 6. svoju ranije datu nasljedničku izjavu. Stoga, Ustavni sud smatra da Evropske konvencije, koji se primjenjuju isključivo na krivične na ovaj način nije moglo doći do kršenja prava garantiranih slučajeve, prvi stav člana 6. primjenjuje i na sve postupke koji se članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. tiču utvrđivanja građanskih prava i obaveza, odnosno na sve Evropske konvencije. postupke čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obaveze 27. Apelanti smatraju da su unuci ostaviteljice B. i B. Ć. dobili (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda od 8. juna 1976. više nego što im prema zakonu pripada, odnosno da im je na taj godine u predmetu Engel A.22, str. 36). Osim toga, Ustavni sud način dodijeljeno više nego što iznosi vlasnički dio ostaviteljice na ukazuje na praksu Evropskog suda prema kojoj se koncept predmetnoj nekretnini. Ovi navodi ukazuju da se apelanti žale na postojanja spora, u postupcima koji su odlučujući za ishod način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje u pogledu građanskih prava i obaveza, ne smije postaviti previše formalno određivanja nasljednih dijelova apelanata. S tim u vezi, Ustavni (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda od 16. jula 1971. sud se poziva na svoju konstantnu praksu da nije nadležan da godine u predmetu Ringeisen A.13, str. 39). ispituje način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i 23. Ustavni sud napominje da je u ovom predmetu okončan primijenili pravo, osim ukoliko utvrđeno činjenično stanje i ostavinski postupak u kome je nasljednicima podijeljena imovina primjena prava nisu bili "očigledno proizvoljni", te su rezultirali ostaviteljice koja se sastojala od tri nekretnine. Ustavni sud arbitrarnom odlukom kojom se krše ustavna prava. naglašava da je odredbama člana 133. Zakona o nasljeđivanju 28. Naglašava se da je Kantonalni sud u obrazloženju ospo- propisano da: "zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na rene odluke dao razloge zašto povećava nasljedne dijelove unuka njegove nasljednike u trenutku njegove smrti". Ustavni sud smatra ostaviteljice. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naglasio da, ukoliko bi se navedena zakonska odredba primijenila na da je apelant S.Ć. dao nasljedničku izjavu kojom je svoj nasljedni konkretan slučaj, to bi značilo da su se apelanti, u trenutku smrti dio ustupio svom bratu-ocu unuka ostaviteljice, pa s obzirom na to ostaviteljice, imali smatrati vlasnicima njene imovine koja se da je Ž.Ć., tj. otac unuka ostaviteljice umro dok je trajao prekid sastojala od tri nekretnine, koja je trebalo da bude podijeljena u predmetnog ostavinskog postupka, dio koji je S.Ć. ustupio svom predmetnom ostavinskom postupku. Dakle, bez obzira na to što se bratu dodijeljen je njegovim sinovima B. i B. Ć. Sve ovo do okončanja predmetnog ostavinskog postupka nisu mogli znati Kantonalni sud je uvjerljivo obrazložio, naglasivši da nije mogao tačni vlasnički dijelovi apelanata na imovini ostaviteljice, prihvatiti uvjet iz nasljedničke izjave S.Ć. pod kojim je svoj činjenica je da su apelanti, u smislu citirane zakonske odredbe, nasljednički dio ustupio Ž.Ć., jer Zakon o nasljeđivanju ne dopušta polagali pravo vlasništva na nekretnine ostaviteljice. U davanje nasljedničke izjave pod uvjetom, kao što je naglašeno da predmetnom ostavinskom postupku bili su određivani tačni se nije mogla prihvatiti ni naknadna nasljednička izjava apelanta vlasnički dijelovi apelanata na imovini ostaviteljice. U S.Ć. s obzirom na to da jednom data nasljednička izjava nije konkretnom slučaju ishod takvog postupka, u kom se apelantima opoziva. kao nasljednicima određuju tačni vlasnički dijelovi na 29. Navedeno obrazloženje zasnovano je na odredbama nekretninama ostaviteljice, prema mišljenju Ustavnog suda, jeste Zakona o nasljeđivanju, i to člana 137. stav 1. prema kome "odlučujući za građanska prava i obaveze" apelanata, a takvi odricanje od naslijeđa ne može biti djelimično, niti pod uvjetom, postupci su zaštićeni članom 6. stav 1. Evropske konvencije. kao i odredbama člana 139. stav 1. istog zakona prema kojima se nasljednička izjava ne može opozvati, a prema odredbama stava 3. 39. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke istog člana, može se tražiti poništenje nasljedničke izjave ukoliko Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. se smatra da je data u zabludi. Stoga, Ustavni sud navedeno Predsjednik obrazloženje ne može smatrati proizvoljnim, niti smatra da je na Ustavnog suda ovaj način došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. Bosne i Hercegovine stav 1. Evropske konvencije. Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. 30. Ustavni sud naglašava da navode apelanata "da je o nasljedstvu odlučivano na osnovu katastarskog stanja, a ne na osnovu zemljišnoknjižnog stanja" ne može dovesti u vezu niti sa Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u jednim od standarda pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava predmetu broj AP 512/07, rješavajući apelaciju R.Ć., S.Ć. i A.L., Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. neće ulaziti u njihovo dalje ispitivanje. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda 31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav Miodrag Simović, predsjednik 1. Evropske konvencije. Valerija Galić, dopredsjednica Pravo na imovinu Constance Grenje, dopredsjednica 32. Apelanti osporavaju rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da Seada Palavrić, dopredsjednica im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Tudor Pantiru, sudac Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. David Feldman, sudac Navodi apelanata o povredi prava na imovinu povezani su sa Mato Tadić, sudac navodima o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na Krstan Simić, sudac proizvoljnu primjenu prava i utvrđivanje činjenica. Mirsad Ćeman, sudac 33. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: na sjednici održanoj 3. srpnja 2009. godine donio je Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 k) Pravo na imovinu. Odbija se kao neutemeljena apelacija R.Ć., S.Ć. i A.L. 34. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. studenog 2006. godine. svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i međunarodnog prava. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, ili OBRAZLOŽENJE da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. I. Uvod 35. Ustavni sud primjećuje da su navodi u pogledu prava na 1. R.Ć., S.Ć. i A.L. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa imovinu identični navodima o povredi prava na pravično suđenje. R.Ć., odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 1. veljače 2007. godine Suština je da apelanti povredu prava na imovinu, isto kao i povredu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni prava na pravično suđenje, vide u proizvoljnoj primjeni prava i sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom utvrđivanju činjenica. Ustavni sud je u prethodnom dijelu Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-06-000 obrazloženja dao razloge zašto smatra da se u konkretnom slučaju 404 od 22. studenog 2006. godine. osporena odluka Kantonalnog suda ne zasniva na proizvoljnoj II. Postupak pred Ustavnim sudom primjeni prava i utvrđivanju činjenica. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi apelanata o povredi prava na imovinu 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od zbog proizvoljne primjene prava i utvrđivanja činjenica, te smatra Kantonalnog i Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3.k) Ustava tekstu: Općinski sud) zatraženo je 27. lipnja 2007. godine da Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku dostave odgovore na apelaciju. konvenciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. srpnja 2007. godine. Pravo na nediskriminaciju 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 36. Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili razloge koji bi odgovor na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantima. bili dovoljni da se smatra da je došlo do različitog postupanja 5. Ustavni sud je zahtijevao od Općinskog suda da dostavi prema strankama u predmetu na zabranjenoj osnovi, što bi dovelo preslik sudbenog spisa u predmetu broj O-154/95, koji je do povrede njihovog prava na nediskriminaciju iz člana II/4. dostavljen 10. srpnja 2007. godine. Ustava Bosne i Hercegovine. III. Činjenično stanje VIII. Zaključak 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i 37. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i sljedeći način: člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana 7. Općinski sud je proveo ostavinski postupak iza umrle I.Ć. II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz rođ. Š., te donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-154/95 od 17. Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. srpnja 2006. godine, kojim je imovinu ostaviteljice raspodijelio na Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da su apelantima 14 zakonskih nasljednika, uključujući i apelante. Predmet ovog nasljedni dijelovi na nekretninama ostaviteljice određeni u ostavinskog postupka bile su tri nekretnine koje su vlasništvo ostavinskom postupku na osnovu relevantnih odredaba Zakona o ostaviteljice. Glede prve nekretnine, predmetnim rješenjem nasljeđivanju, čija primjena nije bila proizvoljna. apelantima je dodijeljen dio od po 1/7. Glede druge nekretnine, 38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, predmetnim rješenjem apelantima S.Ć. i R.Ć. je dodijeljen dio od po Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 1/7, a glede treće nekretnine, apelantima je dodijeljen dio od po 1/6. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 8. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja naglašeno je da je ostaviteljice B. i B. Ć. dosuđeno po 3/7 dijela druge nekretnine, a apelant A.L. dao nasljedničku izjavu kojom se prihvatio svog apelantu R.Ć. dosuđena je 1/7 iste nekretnine, pa obzirom na to da nasljednog dijela u odnosu na prvu i treću nekretninu, a glede je ostaviteljica bila suvlasnica navedene nekretnine u dijelu od po druge nekretnine svoj dio ustupio je bratu Ž.Ć., koji je prihvatio ¼, evidentno je da je sud određenim nasljednicima dodijelio više ustupljeni dio, ali je tražio izdvajanje određenih dijelova druge i nego što im pripada na štetu ostalih nasljednika. Apelanti navode treće nekretnine u svoju korist. Apelant S.Ć. dao je nasljedničku da su prvostupanjski i drugostupanjski sud učinili bitnu povredu izjavu da se prihvaća svojih nasljednih dijelova, osim u slučaju postupka, jer je o nasljedstvu odlučivano na temelju katastarskog druge nekretnine u kojoj je svoj dio ustupio bratu Ž.Ć. pod uvje- stanja, a ne na temelju zemljišnoknjižnog stanja na osnovi kojeg tom da kćeri ostaviteljice svoje nasljedne dijelove ustupe sinovima sudovi jedino mogu odlučivati. Navodi se da su u prizivu na ostaviteljice, a usprotivio se zahtjevu svoga brata Ž.Ć. da se u prvostupanjsko rješenje apelanti istaknuli da im nije dana njegovu korist izdvoje određeni dijelovi druge i treće nekretnine. mogućnost da sudjeluju u ostavinskom postupku iako su to tražili, Apelant R.Ć. dao je nasljedničku izjavu kojom se prihvatio svojih te da je sud postupao diskriminirajuće, jer je nekima dopustio da nasljednih dijelova, a usprotivio se zahtjevu brata Ž.Ć. da se u mijenjaju jednom danu nasljedničku izjavu, a drugima takvo njegovu korist izdvoje određeni dijelovi druge i treće nekretnine. pravo je bilo uskraćeno. 9. U obrazloženju se, dalje, navodi da je predmetni ostavinski b) Odgovor na apelaciju postupak bio prekinut zbog zahtjeva nasljednika Ž.Ć., koji je bio 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da nije upućen na parnicu u svrhu pokretanja spora o tomu ulaze li došlo do povrede ustavnih prava apelanata, te predlaže da se određeni dijelovi druge i treće nekretnine u ostavinsku masu koja apelacija odbije kao neutemeljena. je predmetom ovog postupka. Nakon što je pravomoćno odbijena tužba nasljednika Ž.Ć., predmetni ostavinski postupak je nasta- V. Relevantni propisi vljen, a sud je utvrdio da je nasljednik Ž.Ć. u međuvremenu umro, 14. Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH " br. 7/80 i kao i nasljednici Z.Ć. i B.Ć., pa je sud, po pravu predstavljanja, 15/80) pozvao njihove zakonske nasljednike da daju svoje nasljedničke Članak 126. izjave. Općinski sud je naglasio da nije mogao prihvatiti ustupanje Smrću osobe otvara se njezino naslijeđe. Isto djelovanje ima i pod uvjetom iz nasljedničke izjave apelanta S.Ć. proglašenje osobe za umrlom. 10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 008-0-Gž-06-000 404 Članak 133. od 22. studenog 2006. godine odbio apelantov priziv kao Zaostavština umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine neutemeljen, a usvojio je priziv nasljednika B. i B. Ć., sinova Ž.Ć. (sin ostaviteljice koji je u međuvremenu umro). U obrazloženju je nasljednike u trenutku njezine smrti. naglašeno da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je Članak 134. st. 1. do 4. apelantu S.Ć. dodijelio njegov nasljedni dio na drugoj nekretnini Nasljednik se može odreći od naslijeđa izjavom kod suda do obzirom na to da je on dao nasljedničku izjavu kojom je taj dio svršetka rasprave zaostavštine, kojom se dioba zabranjuje ili ustupio svojem bratu Ž.Ć., koji je u međuvremenu umro, pa je taj ograničava. dio onda trebalo raspodijeliti na njegove sinove B. i B. Ć. Kanto- Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od nalni sud je naglasio da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti naslijeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. nasljedničku izjavu apelanta S.Ć. sa ročišta koje je održano 13. Ako su potomci malodobni, za ovo odricanje nije potrebno studenog 1995. godine, zato što je jednom dana nasljednička odobrenje starateljskog tijela. izjava neopoziva. Na to je S.Ć. bio upozoren na ročištu održanom Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa samo u svoje ime 28. srpnja 1995. godine, kada je prvi put dao nasljedničku izjavu i smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. svoj nasljedni dio na drugoj nekretnini ustupio Ž.Ć. Članak 137. 11. Kantonalni sud je naglasio da nema bilo kakve dvojbe da Odricanje od naslijeđa ne može biti djelomično ni pod su tijekom predmetnog ostavinskog postupka pozvani svi uvjetom. nasljednici ostaviteljice da daju svoje nasljedničke izjave, te da su ovi to i učinili. Odredbama članka 226. stavak 4. Zakona o Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) propisano je odricanje od naslijeđa. Ovakvo odricanje se smatra kao izjava o da prigodom raspravljanja o ostavštini zainteresirane osobe mogu ustupanju svog nasljednog dijela. dati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba i nije Članak 139. st. 1. i 3. potrebno da se u svakom slučaju tim osobama dâ prilika izjasniti se Izjava o odricanju od naslijeđa ili o primanju naslijeđa ne o izjavama drugih zainteresiranih osoba. Stoga su bili neute- može se opozvati. meljeni prizivni navodi apelanata A.L., S.Ć. i R.Ć. da ih je sud Nasljednik može tražiti poništenje izjave iz stavka 1. ovog trebao pozvati na ročište nakon nastavka ostavinskog postupka, članka ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom, ili je dana kada su bile uzimane izjave od potomaka sinova ostaviteljice koji uslijed prevare ili u zabludi. su umrli u međuvremenu. Također su neutemeljeni i prizivni Članak 224. stavak 3. navodi apelanta A.L. da je svoju nasljedničku izjavu glede druge Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do nekretnine dao u zabludi, zato što se takvi navodi mogu iznositi u završetka postupka dati sudu izjavu primaju li se naslijeđa ili se nekom drugom postupku, a ne u ovom. naslijeđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju izjavu, da će IV. Apelacija sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže. a) Navodi iz apelacije Članak 226. st. 3. i 4. O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su 12. Apelanti se pozivaju na povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. pozvane, sud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje sud primi do (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz donošenja rješenja. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola Prigodom raspravljanja zaostavštine zainteresirane osobe broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i prava na zabranu mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba i diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama daje prilika da Apelanti navode da je došlo do bitnih povreda odredaba postupka, se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba. povrede prava na pravično suđenje, diskriminacije u postupanju i Članak 228. proizvoljne primjene prava. Naglašava se da je izreka Ako stranke prigovore popisu ili procjeni imovine, sud može, drugostupanjskog rješenja proturječna rezultatima raspravljanja i ako to smatra za potrebno, narediti da djelatnik suda ponovno provedenom postupku, a s tim u svezi, navodi se da je unucima izvrši popis ili procjenu. Članak 229. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da glasi: povedu parnicu pred sudom ili postupak pred tijelom uprave ako Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili su među strankama upitne činjenice od kojih ovisi neko njihovo utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima pravo. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Sud će postupiti u smislu prethodnog stavka osobito ako su neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć upitne: 21. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je pobijanim 1. činjenice od kojih ovisi pravo na naslijeđe, a osobito rješenjem Kantonalnog suda, koje je doneseno u predmetnom punovažnost ili sadržaj testamenta ili odnos nasljednika i ostavinskom postupku, prekršeno njihovo pravo na pravično ostavitelja na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje, suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Iz navoda 2. činjenice od kojih ovisi utemeljenost zahtjeva nadživjelog apelanata proizlazi da povredu tog prava vide u onemogućavanju bračnog druga i potomaka ostaviteljevih koji su živjeli sa pristupa sudu, te proizvoljnoj primjeni prava i utvrđivanju ostaviteljem u istom kućanstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje činjenica, što je sve imalo kao posljedicu da su im dodijeljeni predmeti kućanstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih manji nasljedni dijelovi na predmetnim nekretninama. Prvo potreba, pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste je li članak 6. 3. činjenice od kojih ovisi veličina nasljednog dijela a osobito stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. uračunavanje u nasljedni dio, 22. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu 4. činjenice od kojih ovisi utemeljenost isključenja nužnih Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) nasljednika ili utemeljenost razloga za nedostojnost, prema kojoj se, za razliku od drugog i trećeg stavka članka 6. 5. činjenice o tomu je li se neka osoba odrekla naslijeđa. Europske konvencije, koji se primjenjuju isključivo na kaznene Ako ne postoji spor o činjenicama iz prethodnog stavka, već se slučajeve, prvi stavak članka 6. primjenjuje i na sve postupke koji stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud raspravit će pravna se tiču utvrđivanja građanskih prava i obveza, odnosno na sve pitanja u postupku za raspravljanje zaostavštine. postupke čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obveze (vidi, mutatis mutandis, presudu Europskog suda od 8. lipnja 1976. Članak 232. stavak 5. godine u predmetu Engel A.22, str. 36). Osim toga, Ustavni sud Kad je ostavinski sud raspravio zaostavštinu Š...Ć, kao i kad je ukazuje na praksu Europskog suda prema kojoj se koncept raspravio zaostavštinu a trebao je stranke uputiti na parnicu, postojanja spora, u postupcima koji su odlučujući za ishod pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se o građanskih prava i obveza, ne smije postaviti previše formalno odnosnom zahtjevu pokrene parnica. (vidi, mutatis mutandis, presudu Europskog suda od 16. srpnja VI. Dopustivost 1971. godine u predmetu Ringeisen A.13, str. 39). 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 23. Ustavni sud napominje da je u ovom predmetu okončan Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja ostavinski postupak u kojem je nasljednicima podijeljena imovina su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora ostaviteljice koja se sastojala od tri nekretnine. Ustavni sud zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. naglašava da je odredbama članka 133. Zakona o nasljeđivanju 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, propisano da: "zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, njegove nasljednike u trenutku njegove smrti". Ustavni sud smatra odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti da, ukoliko bi se navedena zakonska odredba primijenila na pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od konkretan slučaj, to bi značilo da su se apelanti, u trenutku smrti 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o ostaviteljice, imali smatrati vlasnicima njezine imovine koja se posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. sastojala od tri nekretnine, koja je trebala biti podijeljena u 17. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je predmetnom ostavinskom postupku. Dakle, bez obzira na to što se Rješenje Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 404 od 22. do okončanja predmetnog ostavinskog postupka nisu mogli znati studenog 2006. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih točni vlasnički dijelovi apelanata na imovini ostaviteljice, pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijano činjenica je da su apelanti, u smislu citirane zakonske odredbe, rješenje apelanti su primili 4. siječnja 2007. godine, te 4. i 5. polagali pravo vlasništva na nekretnine ostaviteljice. U predmet- prosinca 2006. godine, a apelacija je podnesena 1. veljače 2007. nom ostavinskom postupku bili su određivani točni vlasnički godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. dijelovi apelanata na imovini ostaviteljice. U konkretnom slučaju stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i ishod takvog postupka, u kojem se apelantima kao nasljednicima uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije određuju točni vlasnički dijelovi na nekretninama ostaviteljice, očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi prema mišljenju Ustavnog suda, jeste "odlučujući za građanska formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. prava i obveze" apelanata, a takvi postupci su zaštićeni člankom 6. 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i stavak 1. Europske konvencije. Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su članak Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske glede dopustivosti. konvencije primjenjivi u konkretnom slučaju. U svezi s tim, VII. Meritum Ustavni sud podsjeća da se pravičnost suđenja za određivanje 19. Apelant pobija navedeno rješenje Kantonalnog suda, građanskih prava i obveza mora ocijeniti uzimajući u obzir tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava iz članka postupak u cjelini. Općenito, ostavinski postupci nisu II/4, članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. kontradiktorni po svojoj naravi, ali članak 229. Zakona o stavak 1. Europske konvencije, te članka 14. Europske konvencije, nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) predviđa kao i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. mogućnost da strane u ostavinskom postupku pokrenu parnicu za utvrđivanje upitnih činjenica koje su značajne za raspodjelu Pravo na pravično suđenje zaostavštine, a to je zbilja i učinjeno u ovom predmetu. Prigodom 20. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom ocjenjivanja koraka koji su neophodni da bi se ispoštovalo pravo dijelu glasi: na pravično suđenje mora se uzeti u obzir postupak u cjelini. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 25. Ustavni sud ne smatra utemeljenim tvrdnje apelanata da im prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: je u konkretnom slučaju onemogućen pristup sudu zbog toga što ih Š...Ć sud nije pozivao na ročišta kada su uzimane nasljedničke izjave od Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim drugih nasljednika. Naime, nepobitno je da su apelanti dali svoje stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. nasljedničke izjave i da su imali priliku izjasniti se prihvaćaju li se ili odriču svojih nasljednih dijelova na imovini umrle ostaviteljice. Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Karakter i okolnosti ostavinskih postupaka su takvi da ne bi bilo Navodi apelanata o povredi prava na imovinu povezani su sa moguće uvijek osigurati nazočnost svih nasljednika prigodom navodima o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na davanja nasljedničkih izjava. Mogućnost da se nasljedničke izjave proizvoljnu primjenu prava i utvrđivanje činjenica. uzimaju bez nazočnosti drugih nasljednika, što propisuje članak 33. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 226. stavak 4. Zakona o nasljeđivanju, ne dovodi do povrede prava Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska na pravično suđenje gledu mogućnosti da se pokrenu odvojeni prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Š...Ć postupci za rješavanje upitnih činjenica kao što to predviđa članak (k) Pravo na imovinu. 229. Obrazloženje koje je u tome smislu dao Kantonalni sud Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, niti smatra da je na ovakav 34. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: način moglo doći do kršenja prava na pravično suđenje iz članka 6. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano stavak 1. Europske konvencije. uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine osim 26. Oprečno navodima apelanata, Ustavni sud ne smatra da je u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim nekima, a ne svima, proizvoljno dopušteno mijenjati ranije dane načelima međunarodnog prava. nasljedničke izjave. Naime, iz spisa apelacije vidljivo je da je Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na nasljednik Ž.Ć. naknadno pozvan da se izjasni u svezi sa svojim pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim zahtjevom za izdvajanje dijela nekretnina ostaviteljice iz da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima, ili ostavinske mase, što se ne može smatrati kao da je Ž.Ć. promijenio da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. svoju ranije danu nasljedničku izjavu. Stoga, Ustavni sud smatra 35. Ustavni sud primjećuje da su navodi glede prava na da na ovaj način nije moglo doći do kršenja prava garantiranih imovinu identični navodima o povredi prava na pravično suđenje. člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak Bit je da apelanti povredu prava na imovinu, isto kao i povredu 1. Europske konvencije. prava na pravično suđenje, vide u proizvoljnoj primjeni prava i 27. Apelanti smatraju da su unuci ostaviteljice B. i B. Ć. dobili utvrđivanju činjenica. Ustavni sud je u prethodnom dijelu više nego što im prema zakonu pripada, odnosno da im je na taj obrazloženja dao razloge zašto smatra da se u konkretnom slučaju način dodijeljeno više nego što iznosi vlasnički dio ostaviteljice na pobijana odluka Kantonalnog suda ne temelji na proizvoljnoj predmetnoj nekretnini. Ovi navodi ukazuju da se apelanti žale na primjeni prava i utvrđivanju činjenica. Stoga, Ustavni sud smatra način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje glede da su neutemeljeni navodi apelanata o povredi prava na imovinu određivanja nasljednih dijelova apelanata. S tim u svezi, Ustavni zbog proizvoljne primjene prava i utvrđivanja činjenica, te smatra sud se poziva na svoju konstantnu praksu da nije nadležan da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede članka II/3.(k) ispitivati način na koji su redoviti sudovi utvrdili činjenično stanje Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz i primijenili pravo, osim ukoliko utvrđeno činjenično stanje i Europsku konvenciju. primjena prava nisu bili "očigledno proizvoljni", te su rezultirali Pravo na nediskriminaciju arbitrarnom odlukom kojom se krše ustavna prava. 36. Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili razloge koji bi 28. Naglašava se da je Kantonalni sud u obrazloženju pobijane bili dostatni da se smatra da je došlo do različitog postupanja odluke dao razloge zašto povećava nasljedne dijelove unuka prema strankama u predmetu na zabranjenoj osnovi, što bi dovelo ostaviteljice. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naglasio do povrede njihovog prava na nediskriminaciju iz članka II/4. da je apelant S.Ć. dao nasljedničku izjavu kojom je svoj nasljedni Ustava Bosne i Hercegovine. dio ustupio svojem bratu-ocu unuka ostaviteljice, pa obzirom na to da je Ž.Ć., tj. otac unuka ostaviteljice umro dok je trajao prekid VIII. Zaključak predmetnog ostavinskog postupka, dio koji je S.Ć. ustupio svojem 37. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na bratu dodijeljen je njegovim sinovima B. i B. Ć. Sve ovo Kantonal- pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ni sud je uvjerljivo obrazložio, naglasivši da nije mogao prihvatiti članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz uvjet iz nasljedničke izjave S.Ć. pod kojim je svoj nasljednički dio članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola ustupio Ž.Ć., jer Zakon o nasljeđivanju ne dopušta davanje broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz nasljedničke izjave pod uvjetom, kao što je naglašeno da se nije članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine obzirom na to da su mogla prihvatiti ni naknadna nasljednička izjava apelanta S.Ć. apelantima nasljedni dijelovi na nekretninama ostaviteljice obzirom na to da jednom dana nasljednička izjava nije opoziva. određeni u ostavinskom postupku na temelju relevantnih odredaba 29. Navedeno obrazloženje utemeljeno je na odredbama Zakona o nasljeđivanju, čija primjena nije bila proizvoljna. Zakona o nasljeđivanju, i to članka 137. stavak 1. prema kojem 38. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, odricanje od naslijeđa ne može biti djelomično, niti pod uvjetom, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. kao i odredbama članka 139. stavak 1. istog zakona prema kojima 39. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke se nasljednička izjava ne može opozvati, a prema odredbama Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. stavka 3. istog članka, može se tražiti poništenje nasljedničke izjave ukoliko se smatra da je dana u zabludi. Stoga, Ustavni sud Predsjednik navedeno obrazloženje ne može smatrati proizvoljnim, niti smatra Ustavnog suda da je na ovaj način došlo do povrede prava na pravično suđenje iz Bosne i Hercegovine članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. 30. Ustavni sud naglašava da navode apelanata "da je o nasljedstvu odlučivano na temelju katastarskog stanja, a ne na Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u osnovi zemljišnoknjižnog stanja" ne može dovesti u svezu niti sa predmetu broj AP 646/08, rješavajući apelaciju Milenka jednim od standarda pravičnog suđenja iz članka II/3.(e) Ustava Vasiljevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda neće ulaziti u njihovo dalje ispitivanje. Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" 31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u br. 60/05 i 64/08), u sastavu: konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično Miodrag Simović, predsjednik suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Valerija Galić, potpredsjednica stavak 1. Europske konvencije. Seada Palavrić, potpredsjednica Pravo na imovinu Krstan Simić, sudija 32. Apelanti pobijaju rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da im Mirsad Ćeman, sudija je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, a apelantu je naloženo da stan napusti kada mu ona obezbijedi nužni smještaj. Usvaja se apelacija Milenka Vasiljevića. 8. Tužiteqka je 9. juna 2003. godine podnijela tužbu Utvrđuje se povreda prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne Opštinskom sudu sa predlogom da se nakon sprovedenog postupka i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih donese odluka kojom će se apelantu naložiti da se iseli iz prava i osnovnih sloboda. predmetnog stana, te da ga slobodnog od qudi i stvari preda u Ukidaju se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj posjed i na nesmetano raspolaganje tužiteqki. Gž-2797/04 od 17. decembra 2007. godine i Presuda Opštinskog 9. Nakon sprovedenog postupka Opštinski sud je donio suda u Sarajevu broj P-1235/03 "B" od 11. oktobra 2004. godine. Presudu broj P-1235/03 "B" od 11. oktobra 2004. godine kojom je Predmet se vraća Opštinskom sudu u Sarajevu, koji je dužan usvojio tužbeni zahtjev, te apelantu naložio da se iseli iz da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3f) predmetnog stana i stan slobodan od qudi i stvari preda u posjed Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8 Evropske konvencije za i na raspolaganje tužiteqki kao sopstveniku tog stana u dijelu zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. 1/1. Iz obrazložewa navedene presude vidqivo je da se zasniva na Nalaže se Opštinskom sudu u Sarajevu da u roku od šest članu 43 Zakona o osnovima svojinskopravnih odnosa ("Službe- mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud ne novine FBiH" br. 6/98 i 29/03), tj. da sopstvenik može tužbom Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove da zahtijeva od posjednika povrat individualno određene stvari odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i s tim da sopstvenik mora da dokaže da ima pravo svojine na Hercegovine. stvari čiji povrat traži, kao i da se ona nalazi u faktičkoj Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj vlasti posjednika. Navedeno je da su ove činjenice za Opštinski mjeri broj AP 646/08 od 6. maja 2009. godine više ne proizvodi sud bile nesporne, tj. pitanje prava svojine tužiteqke na pravno dejstvo. predmetnom stanu (koje je stečeno tako što ga je tužiteqka kao nositeqka stanarskog prava otkupila), kao i činjenica da ga Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i apelant drži u posjedu, te je, stoga, udovoljeno tužbenom Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i zahtjevu. U obrazloženju je naglašeno da je predmetni stan Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u imovina tužiteqke, a da se apelant ne može da pozove na pravo "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". na dom, na osnovu činjenice da drži u posjedu predmetni stan bez OBRAZLOŽEWE ikakvog pravnog osnova, odnosno svoje pravo na dom apelant ne može da zasniva na činjenici posjeda na štetu tužiteqke. I. Uvod 10. Iz obrazložewa prvostepene presude vidqivo je da je 1. Milenko Vasiljević (u daqnjem tekstu: apelant), kog Uprava za stambena pitawa donijela Rješenje broj zastupa Mirza Haxić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. februara 23/3-372-1684/98 od 7. marta 2001. godine kojim je potvrđeno da je 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tužiteqka nosilac stanarskog prava na navedenom stanu, a da tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda apelant predmetni stan koristi bez pravnog osnova, a iz u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2797/04 od zapisnika o uvođenju u posjed tužiteqke u predmetni stan od 16. 17. decembra 2007. godine i Presude Opštinskog suda u Sarajevu (u novembra 2001. godine proizilazi da je organ nadležan za daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-1235/3 "B" od 11. oktobra stambena pitawa konstatovao da apelant koristi predmetni 2004. godine. Apelant je 2. aprila 2009. godine dostavio podnesak stan zajedno sa suprugom i sinom, te da oni ostaju u stanu dok im sa novim navodima i dokumentacijom koju nije priložio tužiteqka ne nađe smještaj. prilikom podnošewa apelacije. Apelant je 29. aprila 2009. 11. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-2797/04 od 17. decem- godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bra 2007. godine odbio apelantovu žalbu, te potvrdio prvoste- Ustavni sud obustavio njegovo iseljenje iz stana u Sarajevu u penu presudu Opštinskog suda. Kantonalni sud je podržao Ulici Hamze Čelenke broj 50 (u daqnjem tekstu: predmetni stan), stanavišta Opštinskog suda, a za drugostepeni, kao i prvoste- koje je zakazano za 8. maj 2009. godine u 11 časova, do donošewa peni sud odlučujuća činjenica bila je svojina tužiteqke na pred- odluke o apelaciji. metnom stanu. U vezi sa nužnim smještajem apelanta, Kantonalni sud je naglasio: "Na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari nije od II. Postupak pred Ustavnim sudom uticaja ni obaveza tužiteqke utvrđena Rješenjem Osnovnog 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od suda Sarajevo od 10. jula 1990. godine (kojim je tužiteqka Kantonalnog i Opštinskog suda, te Joke Vasiljević, koju zastupa određena za nosioca stanarskog prava na spornom stanu), a koja se Suzana Tanović, advokat iz Sarajeva, zatraženo je 5. marta 2008. odnosila na obezbjeđenje tuženiku nužnog smještaja, jer to godine da dostave odgovore na apelaciju. može eventualno biti predmet nekog drugog postupka." 3. Kantonalni i Opštinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 18. i 21. marta 2008. godine, a Joka Vasiljević IV. Apelacija posredstvom advokata Suzane Tanović 24. marta 2008. godine. a) Navodi iz apelacije 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori 12. U apelaciji se naglašava da se osporenim presudama Kantonalnog i Opštinskog suda, te Joke Vasiljević dostavljeni krši apelantovo pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i su apelantu 28. marta 2008. godine. Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih 5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 646/08 od 6. maja 2009. godine prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska usvojio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere. konvencija). Prema navodima apelacije, redovni sudovi su, rukovodeći se iskqučivo odredbama člana 43 Zakona o osnovima III. Činjenično stanje svojinskopravnih odnosa, pogrešno tumačili odredbe člana 8 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda Evropske konvencije. Predmetni stan je jedini apelantov dom u i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na kome on živi neprekidno od kada ga je dobio na korišćenje. sljedeći način: Tužiteqka je otišla iz predmetnog stana kada je sa drugim 7. Apelant je dobio predmetni stan na korišćenje 1980. licem zasnovala vanbračnu zajednicu, a prije 20 godina nije ni godine, kada je bio u braku sa Jokom Vasiljević (u daqnjem tekstu: pokušala da nađe apelantu nužni smještaj. tužiteqka), i imali su dvoje maloljetne djece. Do razvoda braka 13. Iz podneska sa priloženom dokumentacijom, koji je između apelanta i tužiteqke došlo je 1989. godine. Rješenjem apelant dostavio Ustavnom sudu 2. aprila 2009. godine, vidqivo tadašnjeg Osnovnog suda II u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Osnovni je da apelant dodatno apeluje da se zaustavi njegovo iseljenje iz sud) broj Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine tužiteqka je određena za predmetnog stana, te da prilaže određenu dokumentaciju koja se 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 odnosi na visinu njegove penzije, kao i ranije sporove u vezi sa Pravo na dom predmetnim stanom koje je vodio protiv tužiteqke. 22. Član II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine: b) Odgovor na apelaciju 3. Nabrajanje prava 14. U odgovorima na apelaciju redovni sudovi, kao i Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju tužiteqka ostaju pri navodima iz osporenih presuda, te se qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: naglašava pravo tužiteqke kao sopstvenice predmetnog stana. (...) V. Relevantni propisi f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. Član 8 Evropske konvencije: 15. Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93, te "Službene novine FBiH" br. 11/98 i 19/99) 1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Član 20 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je Ako se u slučaju razvoda braka raniji bračni drugovi, koji su takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera zajednički nosioci stanarskog prava, ne sporazumiju koji će od u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, wih ostati nosilac stanarskog prava, o tome, po zahtjevu javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavawa jednog od wih, odlučuje nadležni sud u vanparničnom postupku, nereda ili sprečavawa zločina, radi zaštite zdravlja i vodeći računa o stambenim potrebama oba bračna druga, wihove morala, ili zaštite prava i sloboda drugih. djece i drugih lica koja zajedno s wima stanuju, o razlozima iz kojih je brak razveden, kao i o drugim socijalnim okolnostima. 23. Ustavni sud naglašava da je osnovna svrha člana 8 Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih Raniji bračni drug, koji je po odluci suda prestao da bude miješawa vlasti u wihova prava garantovana članom 8 Evropske nosilac stanarskog prava, dužan je da se iseli iz stana zajedno sa korisnicima stana, koji čine njegovo porodično konvencije (Evropski sud za qudska prava, Kroon protiv Holan- domaćinstvo, kada mu se obezbijedio nužni smještaj. dije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A broj 297-C, stav Na predlog davaoca stana na korišćenje nadležni sud može 31). Član 8 Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na pošti- da odluči da se bračni drug, koji bi zbog razvoda braka ostao kao vanje njegovog doma i predviđa da se javna vlast neće miješati u nosilac stanarskog prava na tome stanu, preseli u drugi stan vršenje ovog prava, osim u slučajevima iz stava 2 tog člana. koji nudi davalac stana na korišćenje, ako taj stan zadovoljava 24. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste potrebe nosioca stanarskog prava koji ostaje u stanu i ako da li predmetni stan predstavlja apelantov dom prema članu 8 obezbijedi prostorije za nužni smještaj drugom bračnom Evropske konvencije. drugu. 25. Praksa Evropskog suda za qudska prava pojašwava da je 16. Zakon o osnovima svojinskopravnih odnosa ("Službene "dom" pojedinca, u smislu člana 8 Evropske konvencije, mjesto novine FBiH" br. 6/98 i 29/03) koje on ili ona koristi kao privatni dom čak i ako je takvo Član 43 korišćenje nezakonito, sve dok javnost nema pristup tom mjestu (vidi presudu Evropskog suda Buckley protiv Ujedinjenog Š...ĆSopstvenik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. Sopstvenik mora da Kraljevstva od 25. septembra 1996. godine, Izvještaji 1996-IV, dokaže da na stvari čiji povraćaj traži ima pravo svojine, kao aplikacija broj 20348/92; Loizidou protiv Turske, presuda od 18. i da se ona nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na decembra 1996. godine, Izvještaji 1996-VI, aplikacija broj podnošenje tužbe iz stava 1 ovog člana ne zastarijevaŠ...Ć. 15318/89; Evropska komisija za qudska prava, Pentidis protiv Grčke, izvještaj od 27. februara 1996. godine; aplikacija broj VI. Dopustivost 23238/94; Evropski sud za qudska prava, Pentidis protiv Grčke, 17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, odluka od 9. juna 1997, RJD 1997-III, broj 39). Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima 26. Iz obrazložewa osporenih presuda proizilazi da je koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora apelant u predmetnom stanu živio od 1980. godine, kao i da je zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. zadržao posjed na dijelu stana nakon razvoda braka tokom 1989. 18. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, godine. Shodno obrazložewima iz osporenih presuda, iskazi Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv apelanta i tužiteqke razlikuju se u dijelu koji se odnosi na presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi tvrdnju tužiteqke da je apelant napustio posjed predmetnog djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se stana tokom prvih mjeseci rata u Bosni i Hercegovini. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Međutim, osporene presude ne dovode u pitanje činjenicu da je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je apelant u posjedu predmetnog stana od kraja 1992. godine do danas, koristio. zajedno sa svojom suprugom i sinom. Na osnovu ovoga, Ustavni sud 19. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je smatra nespornim da predmetni stan predstavlja apelantov dom Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2797/04 od 17. decembra 2007. prema članu 8 Evropske konvencije. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova 27. Nakon što je konstatovano da predmetni stan predstavlja mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je apelantov dom, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim primio 8. januara 2008. godine a apelacija je podnesena 27. presudama, koje se zasnivaju na članu 43 Zakona o osnovama februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano svojinskopravnih odnosa, izvršeno "miješanje" u apelantovo članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija pravo na dom i da li je to miješanje bilo opravdano prema članu 8 ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer stav 2 Evropske konvencije. nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi 28. Prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da je ospo- formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. renim presudama izvršeno miješanje u apelantov dom s obzirom 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i na to da mu je naloženo da predmetni stan, slobodan od qudi i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni stvari, preda u posjed i na raspolaganje tužiteqki kao njegovoj sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu sopstvenici. Dalje, Ustavni sud treba da ispita da li je dopustivosti. izvršeno miješanje opravdano prema članu 8 stav 2 Evropske konvencije. VII. Meritum 29. Član 8 stav 2 Evropske konvencije dozvoljava javnim 21. Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da je tim vlastima, u određenim slučajevima, miješanje u prava pojedi- presudama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3f) naca garantovana prvim stavom člana 8 Evropske konvencije. Da Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. bi miješanje javnih vlasti bilo opravdano, ono mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa svojim presudama nisu dali kvalitetno i uvjerqivo značenjem termina Evropske konvencije, sastoji od više obrazloženje da li je tužiteqka ispunila obavezu da apelantu elemenata: a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili obezbijedi nužni smještaj pošto apelant ima pravo na posjed međunarodnom zakonu; b) zakon o kom je riječ mora biti predmetnog stana prema pravosnažnom Rješenju Osnovnog suda primjereno pristupačan, tako da pojedinac bude upućen na broj Rs-6/90 od 1990. godine, što je, prema mišljenju Ustavnog okolnosti zakona koji mora da se primjenjuje na dati predmet i c) suda, uslov da može da se zahtijeva apelantovo iseljenje iz zakon, takođe, mora biti formulisan sa odgovarajućom predmetnog stana. tačnošću i jasnošću da bi se pojedincu omogućilo da prema 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je njemu prilagodi svoje postupke. Ukoliko se ustanovi da je povrijeđeno apelantovo pravo na dom iz člana II/3f) Ustava miješanje javnih vlasti bilo u skladu sa zakonom, mora da se Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. utvrdi da li je to miješanje bilo neophodna mjera u demokrat- skom društvu i da li je miješanje bilo u vezi sa jednim od VIII. Zakqučak ciljeva navedenim u stavu 2 člana 8 Evropske konvencije. U tom 35. Ustavni sud smatra da su osporene sudske odluke kontekstu treba razmotriti da li je odluka javnih vlasti imala povrijedile apelantovo pravo na dom iz člana II/3f) Ustava legitiman ciq i da li je predstavljala mjeru koja je bila Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, jer neophodna u demokratskom društvu (vidi Odluku Ustavnog suda predstavljaju nezakonito miješanje u ovo apelantovo pravo. broj AP 979/04 od 23. septembra 2005. godine, stav 43, dostupnu na: Miješanje je nezakonito zato što su redovni sudovi udovoqili www.ccbih.ba). U pomenutoj odluci Ustavnog suda razmatrano je tužbenom zahtjevu tužiteqke za iseljenje apelanta iz spornog pitanje zakonitosti miješawa u dom i apelantovu imovinu na stana na kom je ona stekla pravo svojine primjenjući samo način da je sproveden test kao što je već navedeno. odredbu člana 43 Zakona o osnovima svojinskopravnih odnosa, a 30. Ustavni sud nema dileme u pogledu toga da je miješanje u zanemarili su postojanje pravosnažnog Rješewa Osnovnog suda apelantov dom na osnovu odredbe člana 43 Zakona o osnovima broj Rs-6/90 od 1990. godine, kojim je tužiteqki utvrđena obaveza svojinskopravnih odnosa izvršeno na osnovi zakona koji je da obezbijedi nužni smještaj apelantu kao uslov za njegovo pristupačan (objavljen u službenim novinama koje su javno iseljenje iz spornog stana. glasilo) i čije su norme formulisane sa odgovarajućom tačno- 36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustav- šću i jasnoćom da pojedinci, ukqučujući naravno i apelanta, nog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. prema njemu mogu da prilagode svoje postupke. Međutim, prema 37. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda o meritumu mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, osim primjene apelacije, kao i činjenicu da je donošenjem ove odluke okončan navedene zakonske odredbe, a pri odlučivanju o apelantovom postupak o apelaciji, stavlja se van snage odluka Ustavnog suda o iseljenju iz predmetnog stana, trebalo je ispitati i da li je privremenoj mjeri u ovom predmetu broj AP 646/08 od 6. maja 2009. tužiteqka ispunila svoju obavezu prema Rješenju Osnovnog suda godine. broj Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine s obzirom na to da prema njemu apelant ima pravo na posjed predmetnog stana dok mu se ne 38. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke obezbijedi nužni smještaj. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 31. Ustavni sud primjećuje da su, usvajajući podneseni Predsjednik tužbeni zahtjev koji se zasnivao na odredbama člana 43 Zakona o Ustavnog suda osnovima svojinskopravnih odnosa, redovni sudovi praktično Bosne i Hercegovine prihvatili stanovište iz tužbe da je tužiteqki prestala Prof. dr Miodrag Simović, s. r. obaveza da obezbijedi nužni smještaj apelantu, nakon što je izvršila otkup predmetnog stana, te se ukwižila kao njegova sopstvenica. U konkretnom slučaju takvo stanovište je, prema Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u mišljenju Ustavnog suda, suprotno članu 8 Evropske konvencije, predmetu broj AP 646/08, rješavajući apelaciju Milenka jer je njegova posljedica bilo nalaganje da se apelant iseli. Vasiljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Takođe, redovni sudovi nisu dali uvjerqivo i kvalitetno Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. obrazloženje u pogledu toga da li je tužiteqka prethodno Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik ispunila obavezu koja se sastoji u obezbjeđenju nužnog smještaja Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: apelantu, na koji apelant ima pravo prema pravosnažnom Miodrag Simović, predsjednik Rješenju Osnovnog suda broj Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine. Valerija Galić, potpredsjednica 32. Naime, Ustavni sud ne smatra da je momentom otkupa Seada Palavrić, potpredsjednica predmetnog stana, u konkretnom slučaju, prestala obaveza Krstan Simić, sudija tužiteqke da apelantu obezbijedi nužni smještaj. S obzirom na Mirsad Ćeman, sudija to da, kada je tužiteqka bila određena za nosioca stanarskog na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je prava, prema navedenom rješenju Osnovnog suda, utvrđeno je i apelantovo pravo na posjed predmetnog stana dok mu se ne obezbijedi nužni smještaj. Stoga, prema mišljenju Ustavnog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 suda, apelantovo iseljenje u ovom slučaju bi moglo da se zahtijeva Usvaja se apelacija Milenka Vasiljevića. tek kad bi se ispunila obaveza da se nađe nužni smještaj. Kao Utvrđuje se povreda prava na dom iz člana II/3.f) Ustava što je već rečeno, redovni sudovi se uopšte nisu bavili Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu činjenicom da li je tužiteqka izvršila svoju obavezu iz ljudskih prava i osnovnih sloboda. Rješewa Osnovnog suda broj Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine. Osim Ukidaju se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj toga, Ustavni sud naglašava da su se postupci pred redovnim Gž-2797/04 od 17. decembra 2007. godine i Presuda Općinskog sudovima vodili radi apelantovog iseljewa, tako da on ni u suda u Sarajevu broj P-1235/03 "B" od 11. oktobra 2004. godine. jednom drugom postupku nije mogao da ističe obavezu tužiteqke Predmet se vraća Općinskom sudu u Sarajevu, koji je dužan da mu obezbijedi nužni smještaj, na šta proizvoqno upućuje da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom Kantonalni sud u svojoj presudi. II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske 33. Stoga, Ustavni sud smatra da su na opisani način donesene konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. arbitrarne odluke koje nisu u skladu sa zakonom, te koje su Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da u roku od šest povrijedile apelantovo pravo na dom iz člana 8 Evropske mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud konvencije. Naime, redovni sudovi nisu utvrđivali, odnosno u Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda tužiteljice na predmetnom stanu (koje je stečeno tako što ga je Bosne i Hercegovine. tužiteljica kao nositeljica stanarskog prava otkupila), kao i Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj činjenica da ga apelant drži u posjedu, te je, stoga, udovoljeno mjeri broj AP 646/08 od 6. maja 2009. godine više ne proizvodi tužbenom zahtjevu. U obrazloženju je naglašeno da je predmetni pravno djelovanje. stan imovina tužiteljice, a da se apelant ne može pozivati na pravo Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- na dom, na osnovu činjenice da drži u posjedu predmetni stan bez vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", ikakvog pravnog osnova, odnosno svoje pravo na dom apelant ne "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku može zasnivati na činjenici posjeda na štetu tužiteljice. Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 10. Iz obrazloženja prvostepene presude vidljivo je da je Upra- va za stambena pitanja donijela Rješenje broj 23/3-372-1684/98 OBRAZLOŽENJE od 7. marta 2001. godine kojim je potvrđeno da je tužiteljica I. Uvod nosilac stanarskog prava na navedenom stanu, a da apelant 1. Milenko Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg predmetni stan koristi bez pravnog osnova, a iz zapisnika o zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. februara uvođenju u posjed tužiteljice u predmetni stan od 16. novembra 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem 2001. godine proizlazi da je organ nadležan za stambena pitanja tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u konstatirao da apelant koristi predmetni stan zajedno sa suprugom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2797/04 od i sinom, te da oni ostaju u stanu dok im tužiteljica ne nađe smještaj. 17. decembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu 11. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-2797/04 od 17. (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1235/3 "B" od 11. oktobra decembra 2007. godine odbio apelantovu žalbu, te potvrdio 2004. godine. Apelant je 2. aprila 2009. godine dostavio podnesak prvostepenu presudu Općinskog suda. Kantonalni sud je podržao sa novim navodima i dokumentacijom koju nije priložio prilikom stavove Općinskog suda, a za drugostepeni, kao i prvostepeni sud podnošenja apelacije. Apelant je 29. aprila 2009. godine podnio odlučujuća činjenica bila je vlasništvo tužiteljice na predmetnom zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud stanu. U vezi sa nužnim smještajem apelanta, Kantonalni sud je obustavio njegovo iseljenje iz stana u Sarajevu u Ulici Hamze naglasio: "Na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari nije od Čelenke broj 50 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), koje je utjecaja ni obaveza tužiteljice utvrđena Rješenjem Osnovnog suda zakazano za 8. maj 2009. godine u 11 sati, do donošenja odluke o Sarajevo od 10. jula 1990. godine (kojim je tužiteljica određena za apelaciji. nosioca stanarskog prava na spornom stanu), a koja se odnosila na obezbjeđenje tuženiku nužnog smještaja, jer to može eventualno II. Postupak pred Ustavnim sudom biti predmet nekog drugog postupka." 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Joke Vasiljević, koju zastupa IV. Apelacija Suzana Tanović, advokat iz Sarajeva, zatraženo je 5. marta 2008. a) Navodi iz apelacije godine da dostave odgovore na apelaciju. 12. U apelaciji se naglašava da se osporenim presudama krši 3. Kantonalni i Općinski sud dostavili su odgovore na apelantovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i apelaciju 18. i 21. marta 2008. godine, a Joka Vasiljević Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih posredstvom advokata Suzan? Tanović 24. marta 2008. godine. prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konvencija). Prema navodima apelacije, redovni sudovi su, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda, te Joke Vasiljević rukovodeći se isključivo odredbama člana 43. Zakona o osnovama dostavljeni su apelantu 28. marta 2008. godine. vlasničkopravnih odnosa, pogrešno tumačili odredbe člana 8. 5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 646/08 od 6. maja 2009. Evropske konvencije. Predmetni stan je jedini apelantov dom u godine usvojio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere. kome on živi neprekidno od kada ga je dobio na korištenje. III. Činjenično stanje Tužiteljica je otišla iz predmetnog stana kada je sa drugim licem 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i zasnovala vanbračnu zajednicu, a prije 20 godina nije ni pokušala dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na naći apelantu nužni smještaj. sljedeći način: 13. Iz podneska sa priloženom dokumentacijom, koji je 7. Apelant je dobio predmetni stan na korištenje 1980. godine, apelant dostavio Ustavnom sudu 2. aprila 2009. godine, vidljivo je kada je bio u braku sa Jokom Vasiljević (u daljnjem tekstu: tužite- da apelant dodatno apelira da se zaustavi njegovo iseljenje iz ljica), i imali su dvoje malodobne djece. Do razvoda braka između predmetnog stana, te da prilaže određenu dokumentaciju koja se apelanta i tužiteljice došlo je 1989. godine. Rješenjem tadašnjeg odnosi na visinu njegove penzije, kao i ranije sporove u vezi sa Osnovnog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj predmetnim stanom koje je vodio protiv tužiteljice. Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine tužiteljica je određena za nosioca b) Odgovor na apelaciju stanarskog prava na predmetnom stanu, a apelantu je naloženo da stan napusti kada mu ona osigura nužni smještaj. 14. U odgovorima na apelaciju redovni sudovi, kao i tužiteljica ostaju pri navodima iz osporenih presuda, te se 8. Tužiteljica je 9. juna 2003. godine podnijela tužbu naglašava pravo tužiteljice kao vlasnice predmetnog stana. Općinskom sudu sa prijedlogom da se nakon provedenog postupka donese odluka kojom će se apelantu naložiti da se iseli iz V. Relevantni propisi predmetnog stana, te da ga slobodnog od ljudi i stvari preda u 15. Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list RBiH" br. posjed i na nesmetano raspolaganje tužiteljici. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93, te "Službene novine FBiH" br. 11/98 i 9. Nakon provedenog postupka Općinski sud je donio Presudu 19/99) broj P-1235/03 "B" od 11. oktobra 2004. godine kojom je usvojio Član 20. tužbeni zahtjev, te apelantu naložio da se iseli iz predmetnog stana i stan slobodan od ljudi i stvari preda u posjed i na raspolaganje Ako se u slučaju razvoda braka raniji bračni drugovi, koji su tužiteljici kao vlasnici tog stana u dijelu 1/1. Iz obrazloženja zajednički nosioci stanarskog prava, ne sporazumiju koji će od navedene presude vidljivo je da se temelji na članu 43. Zakona o njih ostati nosilac stanarskog prava, o tome, po zahtjevu jednog od osnovama vlasničkopravnih odnosa ("Službene novine FBiH" br. njih, odlučuje nadležni sud u vanparničnom postupku, vodeći 6/98 i 29/03), tj. da vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika računa o stambenim potrebama oba bračna druga, njihove djece i povrat individualno određene stvari s tim da vlasnik mora dokazati drugih lica koja zajedno s njima stanuju, o razlozima iz kojih je da ima pravo vlasništva na stvari čiji povrat traži, kao i da se ona brak razveden, kao i o drugim socijalnim okolnostima. nalazi u faktičkoj vlasti posjednika. Navedeno je da su ove Raniji bračni drug, koji je po odluci suda prestao da bude činjenice za Općinski sud bile nesporne, tj. pitanje prava vlasništva nosilac stanarskog prava, dužan je da se iseli iz stana zajedno sa korisnicima stana, koji čine njegovo porodično domaćinstvo, kada doma i predviđa da se javna vlast neće miješati u vršenje ovog mu se osigura nužni smještaj. prava, osim u slučajevima iz stava 2. tog člana. Na prijedlog davaoca stana na korištenje nadležni sud može 24. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste da li odlučiti da se bračni drug, koji bi zbog razvoda braka ostao kao predmetni stan predstavlja apelantov dom prema članu 8. nosilac stanarskog prava na tome stanu, preseli u drugi stan koji Evropske konvencije. nudi davalac stana na korištenje, ako taj stan zadovoljava potrebe 25. Praksa Evropskog suda za ljudska prava pojašnjava da je nosioca stanarskog prava koji ostaje u stanu i ako osigura "dom" pojedinca, u smislu člana 8. Evropske konvencije, mjesto prostorije za nužni smještaj drugom bračnom drugu. koje on ili ona koristi kao privatni dom čak i ako je takvo korištenje 16. Zakon o osnovama vlasničkopravnih odnosa nezakonito, sve dok javnost nema pristup tom mjestu (vidi presudu ("Službene novine FBiH" br. 6/98 i 29/03) Evropskog suda Buckley protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 25. Član 43. septembra 1996. godine, Izvještaji 1996-IV, aplikacija broj Š...Ć Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat 20348/92; Loizidou protiv Turske, presuda od 18. decembra 1996. individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvari godine, Izvještaji 1996-VI, aplikacija broj 15318/89; Evropska čiji povrat traži ima pravo vlasništva, kao i da se ona nalazi u komisija za ljudska prava, Pentidis protiv Grčke, izvještaj od 27. faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. februara 1996. godine; aplikacija broj 23238/94; Evropski sud za ovog člana ne zastarijevaŠ...Ć. ljudska prava, Pentidis protiv Grčke, odluka od 9. juna 1997, RJD 1997-III, broj 39). VI. Dopustivost 26. Iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je apelant u 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, predmetnom stanu živio od 1980. godine, kao i da je zadržao Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja posjed na dijelu stana nakon razvoda braka tokom 1989. godine. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Prema obrazloženjima iz osporenih presuda, iskazi apelanta i presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. tužiteljice razlikuju se u dijelu koji se odnosi na tvrdnju tužiteljice 18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, da je apelant napustio posjed predmetnog stana tokom prvih Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, mjeseci rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, osporene presude ne odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni dovode u pitanje činjenicu da je apelant u posjedu predmetnog pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od stana od kraja 1992. godine do danas, zajedno sa svojom 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o suprugom i sinom. Na osnovu ovoga, Ustavni sud smatra posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. nespornim da predmetni stan predstavlja apelantov dom prema 19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je članu 8. Evropske konvencije. Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2797/04 od 17. decembra 27. Nakon što je konstatirano da predmetni stan predstavlja 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih apelantov dom, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant presudama, koje se zasnivaju na članu 43. Zakona o osnovama je primio 8. januara 2008. godine a apelacija je podnesena 27. vlasničkopravnih odnosa, izvršeno "miješanje" u apelantovo februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano pravo na dom i da li je to miješanje bilo opravdano prema članu 8. članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija stav 2. Evropske konvencije. ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer 28. Prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da je ospore- nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi nim presudama izvršeno miješanje u apelantov dom s obzirom na formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. to da mu je naloženo da predmetni stan, slobodan od ljudi i stvari, 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i preda u posjed i na raspolaganje tužiteljici kao njegovoj vlasnici. Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni Dalje, Ustavni sud treba da ispita da li je izvršeno miješanje sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu opravdano prema članu 8. stav 2. Evropske konvencije. dopustivosti. 29. Član 8. stav 2. Evropske konvencije dopušta javnim VII. Meritum vlastima, u određenim slučajevima, miješanje u prava pojedinaca 21. Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da je tim garantirana prvim stavom člana 8. Evropske konvencije. Da bi presudama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) miješanje javnih vlasti bilo opravdano, ono mora biti "u skladu sa Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji od više elemenata: a) Pravo na dom miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom 22. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine: zakonu; b) zakon o kojemu je riječ mora biti primjereno 3. Katalog prava pristupačan, tako da pojedinac bude upućen na okolnosti zakona Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska koji se mora primijeniti na dati predmet i c) zakon, također, mora prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: biti formuliran sa odgovarajućom tačnošću i jasnošću da bi se (...) pojedincu omogućilo da prema njemu prilagodi svoje postupke. Ukoliko se ustanovi da je miješanje javnih vlasti bilo u skladu sa f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. zakonom, mora se utvrditi da li je to miješanje bilo neophodna Član 8. Evropske konvencije: mjera u demokratskom društvu i da li je miješanje bilo u vezi sa 1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog jednim od ciljeva navedenim u stavu 2. člana 8. Evropske života, doma i prepiske. konvencije. U tom kontekstu treba razmotriti da li je odluka javnih 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je vlasti imala legitiman cilj i da li je predstavljala mjeru koja je bila takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera neophodna u demokratskom društvu (vidi Odluku Ustavnog suda u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne broj AP 979/04 od 23. septembra 2005. godine, stav 43, dostupnu sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili na: www.ccbih.ba). U spomenutoj odluci Ustavnog suda sprečavanja zločina, radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava razmatrano je pitanje zakonitosti miješanja u dom i apelantovu i sloboda drugih. imovinu na način da je proveden test kao što je već navedeno. 23. Ustavni sud naglašava da je osnovna svrha člana 8. 30. Ustavni sud nema dileme u pogledu toga da je miješanje u Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja apelantov dom na osnovu odredbe člana 43. Zakona o osnovama vlasti u njihova prava garantirana članom 8. Evropske konvencije vlasničkopravnih odnosa izvršeno na temelju zakona koji je (Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda pristupačan (objavljen u službenim novinama koje su javno od 27. oktobra 1994. godine, serija A broj 297-C, stav 31). Član 8. glasilo) i čije su norme formulirane sa odgovarajućom tačnošću i Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njegovog jasnoćom da pojedinci, uključujući naravno i apelanta, prema njemu mogu prilagoditi svoje postupke. Međutim, prema 38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, osim primjene Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. navedene zakonske odredbe, a pri odlučivanju o apelantovom Predsjednik iseljenju iz predmetnog stana, trebalo je ispitati i da li je tužiteljica Ustavnog suda ispunila svoju obavezu prema Rješenju Osnovnog suda broj Bosne i Hercegovine Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine s obzirom na to da prema njemu Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. apelant ima pravo na posjed predmetnog stana dok mu se ne osigura nužni smještaj. 31. Ustavni sud primjećuje da su, usvajajući podneseni tužbeni Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u zahtjev koji se zasnivao na odredbama člana 43. Zakona o predmetu broj AP 646/08, rješavajući apelaciju Milenka osnovama vlasničkopravnih odnosa, redovni sudovi praktično Vasiljevića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i prihvatili stav iz tužbe da je tužiteljici prestala obaveza da osigura Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. nužni smještaj apelantu, nakon što je izvršila otkup predmetnog Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik stana, te se uknjižila kao njegova vlasnica. U konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: takav stav je, prema mišljenju Ustavnog suda, suprotan članu 8. Evropske konvencije, jer je njegova posljedica bilo nalaganje da se Miodrag Simović, predsjednik apelant iseli. Također, redovni sudovi nisu dali uvjerljivo i kvali- Valerija Galić, dopredsjednica tetno obrazloženje u pogledu toga da li je tužiteljica prethodno Seada Palavrić, dopredsjednica ispunila obavezu koja se sastoji u osiguravanju nužnog smještaja Krstan Simić, sudac apelantu, na koji apelant ima pravo prema pravosnažnom Rješenju Mirsad Ćeman, sudac Osnovnog suda broj Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine. na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine donio je 32. Naime, Ustavni sud ne smatra da je momentom otkupa predmetnog stana, u konkretnom slučaju, prestala obaveza ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 tužiteljice da apelantu osigura nužni smještaj. S obzirom na to da, Usvaja se apelacija Milenka Vasiljevića. kada je tužiteljica bila određena za nosioca stanarskog prava, Utvrđuje se povreda prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava prema navedenom rješenju Osnovnog suda, utvrđeno je i Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu apelantovo pravo na posjed predmetnog stana dok mu se ne ljudskih prava i temeljnih sloboda. osigura nužni smještaj. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, Ukidaju se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj apelantovo iseljenje u ovom slučaju bi se moglo zahtijevati tek kad Gž-2797/04 od 17. prosinca 2007. godine i Presuda Općinskog bi se ispunila obaveza da se nađe nužni smještaj. Kao što je već suda u Sarajevu broj P-1235/03 "B" od 11. listopada 2004. godine. rečeno, redovni sudovi se uopće nisu bavili činjenicom da li je Predmet se vraća Općinskom sudu u Sarajevu, koji je dužan po tužiteljica izvršila svoju obavezu iz Rješenja Osnovnog suda broj žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(f) Rs-6/90 od 10. jula 1990. godine. Osim toga, Ustavni sud nagla- Ustava Bosne i Hercegovine i članku 8. Europske konvencije za šava da su se postupci pred redovnim sudovima vodili radi apelan- zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. tovog iseljenja, tako da on ni u jednom drugom postupku nije Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da u roku od šest mogao isticati obavezu tužiteljice da mu osigura nužni smještaj, na mjeseci od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i šta proizvoljno upućuje Kantonalni sud u svojoj presudi. Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, 33. Stoga, Ustavni sud smatra da su na opisani način donesene sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i arbitrarne odluke koje nisu u skladu sa zakonom, te koje su Hercegovine. povrijedile apelantovo pravo na dom iz člana 8. Evropske Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj konvencije. Naime, redovni sudovi nisu utvrđivali, odnosno u mjeri broj AP 646/08 od 6. svibnja 2009. godine više ne proizvodi svojim presudama nisu dali kvalitetno i uvjerljivo obrazloženje da pravno djelovanje. li je tužiteljica ispunila obavezu da apelantu osigura nužni smještaj Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- pošto apelant ima pravo na posjed predmetnog stana prema vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", pravosnažnom Rješenju Osnovnog suda broj Rs-6/90 od 1990. "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku godine, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, uvjet da se može Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". zahtijevati apelantovo iseljenje iz predmetnog stana. 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je OBRAZLOŽENJE povrijeđeno apelantovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava I. Uvod Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. 1. Milenko Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg VIII. Zaključak zastupa Mirza Hadžić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 27. veljače 35. Ustavni sud smatra da su osporene sudske odluke povrije- 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem dile apelantovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Herce- tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u govine i člana 8. Evropske konvencije, jer predstavljaju nezakonito Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2797/04 od miješanje u ovo apelantovo pravo. Miješanje je nezakonito zato što 17. prosinca 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u su redovni sudovi udovoljili tužbenom zahtjevu tužiteljice za daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1235/3 "B" od 11. listopada iseljenje apelanta iz spornog stana na kojem je ona stekla pravo 2004. godine. Apelant je 2. travnja 2009. godine dostavio podne- vlasništva primjenjući samo odredbu člana 43. Zakona o osnovama sak sa novim navodima i dokumentacijom koju nije priložio prigo- vlasničkopravnih odnosa, a zanemarili su postojanje pravosnažnog dom podnošenja apelacije. Apelant je 29. travnja 2009. godine Rješenja Osnovnog suda broj Rs-6/90 od 1990. godine, kojim je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni tužiteljici utvrđena obaveza da osigura nužni smještaj apelantu kao sud obustavio njegovo iseljenje iz stana u Sarajevu u Ulici Hamze uvjet za njegovo iseljenje iz spornog stana. Čelenke broj 50 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), koje je zaka- 36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila zano za 8. svibanj 2009. godine u 11 sati, do donošenja odluke o Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. apelaciji. 37. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda o meritumu II. Postupak pred Ustavnim sudom apelacije, kao i činjenicu da je donošenjem ove odluke okončan 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od postupak o apelaciji, stavlja se van snage odluka Ustavnog suda o Kantonalnog i Općinskog suda, te Joke Vasiljević, koju zastupa privremenoj mjeri u ovom predmetu broj AP 646/08 od 6. maja Suzana Tanović, odvjetnica iz Sarajeva, zatraženo je 5. ožujka 2009. godine. 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 3. Kantonalni i Općinski sud dostavili su odgovore na IV. Apelacija apelaciju 18. i 21. ožujka 2008. godine, a Joka Vasiljević a) Navodi iz apelacije posredstvom odvjetnice Suzane Tanović 24. ožujka 2008. godine. 12. U apelaciji se naglašava da se pobijanim presudama krši 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, apelantovo pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i odgovori Kantonalnog i Općinskog suda, te Joke Vasiljević Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih dostavljeni su apelantu 28. ožujka 2008. godine. prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska 5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 646/08 od 6. svibnja 2009. konvencija). Prema navodima apelacije, redoviti sudovi su, godine usvojio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere. rukovodeći se isključivo odredbama članka 43. Zakona o osnovama vlasničkopravnih odnosa, pogrešno tumačili odredbe članka 8. Europske konvencije. Predmetni stan je jedini apelantov III. Činjenično stanje dom u kojem on živi neprekidno od kada ga je dobio na korištenje. 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Tužiteljica je otišla iz predmetnog stana kada je sa drugom osobom dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na zasnovala izvanbračnu zajednicu, a prije 20 godina nije ni sljedeći način: pokušala naći apelantu nužni smještaj. 13. Iz podneska sa priloženom dokumentacijom, koji je 7. Apelant je dobio predmetni stan na korištenje 1980. godine, apelant dostavio Ustavnom sudu 2. travnja 2009. godine, vidljivo kada je bio u braku sa Jokom Vasiljević (u daljnjem tekstu: tužite- je da apelant dodatno apelira da se zaustavi njegovo iseljenje iz ljica), i imali su dvoje malodobne djece. Do rastave braka između predmetnog stana, te da prilaže određenu dokumentaciju koja se apelanta i tužiteljice došlo je 1989. godine. Rješenjem tadašnjeg odnosi na visinu njegove mirovine, kao i ranije sporove u svezi sa Osnovnog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj predmetnim stanom koje je vodio protiv tužiteljice. Rs-6/90 od 10. srpnja 1990. godine tužiteljica je određena za nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, a apelantu je b) Odgovor na apelaciju naloženo da stan napusti kada mu ona osigura nužni smještaj. 14. U odgovorima na apelaciju redoviti sudovi, kao i 8. Tužiteljica je 9. lipnja 2003. godine podnijela tužbu Općin- tužiteljica ostaju pri navodima iz pobijanih presuda, te se skom sudu sa prijedlogom da se nakon provedenog postupka naglašava pravo tužiteljice kao vlasnice predmetnog stana. donese odluka kojom će se apelantu naložiti da se iseli iz V. Relevantni propisi predmetnog stana, te da ga slobodnog od ljudi i stvari preda u 15. Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list RBiH" br. posjed i na nesmetano raspolaganje tužiteljici. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93, te "Službene novine FBiH" br. 11/98 i 9. Nakon provedenog postupka Općinski sud je donio Presudu 19/99) broj P-1235/03 "B" od 11. listopada 2004. godine kojom je usvojio Članak 20. tužbeni zahtjev, te apelantu naložio da se iseli iz predmetnog stana Ako se u slučaju rastave braka raniji bračni drugovi, koji su i stan slobodan od ljudi i stvari preda u posjed i na raspolaganje zajednički nositelji stanarskog prava, ne sporazumiju koji će od tužiteljici kao vlasnici tog stana u dijelu 1/1. Iz obrazloženja njih ostati nositelj stanarskog prava, o tomu, po zahtjevu jednog navedene presude vidljivo je da se temelji na članku 43. Zakona o od njih, odlučuje nadležni sud u izvanparničnom postupku, vodeći osnovama vlasničkopravnih odnosa ("Službene novine FBiH" br. računa o stambenim potrebama oba bračna druga, njihove djece i 6/98 i 29/03), tj. da vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika drugih osoba koje zajedno s njima stanuju, o razlozima iz kojih je povrat individualno određene stvari s tim da vlasnik mora dokazati brak rastavljen, kao i o drugim socijalnim okolnostima. da ima pravo vlasništva na stvari čiji povrat traži, kao i da se ona Raniji bračni drug, koji je po odluci suda prestao biti nositelj nalazi u faktičkoj vlasti posjednika. Navedeno je da su ove stanarskog prava, dužan je iseliti se iz stana zajedno sa činjenice za Općinski sud bile nepobitne, tj. pitanje prava korisnicima stana, koji čine njegovo obiteljsko kućanstvo, kada vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu (koje je stečeno tako mu se osigura nužni smještaj. što ga je tužiteljica kao nositeljica stanarskog prava otkupila), kao i činjenica da ga apelant drži u posjedu, te je, stoga, udovoljeno Na prijedlog davatelja stana na korištenje nadležni sud može tužbenom zahtjevu. U obrazloženju je naglašeno da je predmetni odlučiti da se bračni drug, koji bi zbog rastave braka ostao kao stan imovina tužiteljice, a da se apelant ne može pozivati na pravo nositelj stanarskog prava na tomu stanu, preseli u drugi stan koji na dom, na temelju činjenice da drži u posjedu predmetni stan bez nudi davatelj stana na korištenje, ako taj stan zadovoljava potrebe ikakve pravne osnove, odnosno svoje pravo na dom apelant ne nositelja stanarskog prava koji ostaje u stanu i ako osigura može zasnivati na činjenici posjeda na štetu tužiteljice. prostorije za nužni smještaj drugom bračnom drugu. 16. Zakon o osnovama vlasničkopravnih odnosa 10. Iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo je da je ("Službene novine FBiH" br. 6/98 i 29/03) Uprava za stambena pitanja donijela Rješenje broj 23/3-372-1684/98 Članak 43. od 7. ožujka 2001. godine kojim je potvrđeno da je tužiteljica nositelj stanarskog prava na navedenom stanu, a da apelant Š...Ć Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat predmetni stan koristi bez pravne osnove, a iz zapisnika o individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvari uvođenju u posjed tužiteljice u predmetni stan od 16. studenog čiji povrat traži ima pravo vlasništva, kao i da se ona nalazi u 2001. godine proizlazi da je tijelo nadležno za stambena pitanja faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na podnošenje tužbe iz stavka 1. konstatiralo da apelant koristi predmetni stan zajedno sa suprugom ovog članka ne zastarijevaŠ...Ć. i sinom, te da oni ostaju u stanu dok im tužiteljica ne nađe smještaj. VI. Dopustivost 11. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-2797/04 od 17. 17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prosinca 2007. godine odbio apelantov priziv, te potvrdio prvostu- Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja panjsku presudu Općinskog suda. Kantonalni sud je podržao su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora stajališta Općinskog suda, a za drugostupanjski, kao i prvo- zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. stupanjski sud odlučujuća činjenica bila je vlasništvo tužiteljice na 18. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, predmetnom stanu. U svezi sa nužnim smještajem apelanta, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Kantonalni sud je naglasio: "Na drugačiju odluku u ovoj pravnoj odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti stvari nije od utjecaja ni obveza tužiteljice utvrđena Rješenjem pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Osnovnog suda Sarajevo od 10. srpnja 1990. godine (kojim je 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o tužiteljica određena za nositelja stanarskog prava na upitnom posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. stanu), a koja se odnosila na osiguranje tuženiku nužnog smještaja, 19. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je jer to može eventualno biti predmetom nekog drugog postupka." Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2797/04 od 17. prosinca 2007. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova presudama, koje se temelje na članku 43. Zakona o osnovama mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je vlasničkopravnih odnosa, izvršeno "miješanje" u apelantovo primio 8. siječnja 2008. godine a apelacija je podnesena 27. pravo na dom i je li to miješanje bilo opravdano prema članku 8. veljače 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano stavak 2. Europske konvencije. člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija 28. Prema mišljenju Ustavnog suda, nepobitno je da je ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer pobijanim presudama izvršeno miješanje u apelantov dom nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi obzirom na to da mu je naloženo da predmetni stan, slobodan od formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. ljudi i stvari, preda u posjed i na raspolaganje tužiteljici kao njego- 20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i voj vlasnici. Dalje, Ustavni sud treba da ispita je li izvršeno mije- Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, šanje opravdano prema članku 8. stavak 2. Europske konvencije. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete 29. Članak 8. stavak 2. Europske konvencije dopušta javnim glede dopustivosti. vlastima, u određenim slučajevima, miješanje u prava pojedinaca VII. Meritum garantirana prvim stavkom članka 8. Europske konvencije. Da bi 21. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim miješanje javnih vlasti bilo opravdano, ono mora biti "sukladno presudama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz članka II/3.(f) zakonu". Ovaj uvjet zakonitosti se, sukladno značenju termina Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Europske konvencije, sastoji od više elemenata: a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu; b) zakon o Pravo na dom kojemu je riječ mora biti primjereno pristupačan, tako da 22. Članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine: pojedinac bude upućen na okolnosti zakona koji se mora 3. Popis prava primijeniti na dani predmet i c) zakon, također, mora biti Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska formuliran sa odgovarajućom točnošću i jasnošću da bi se prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: pojedincu omogućilo da prema njemu prilagodi svoje postupke. (...) Ukoliko se ustanovi da je miješanje javnih vlasti bilo sukladno (f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku. zakonu, mora se utvrditi je li to miješanje bilo neophodna mjera u Članak 8. Europske konvencije: demokratskom društvu i je li miješanje bilo u svezi sa jednim od ciljeva navedenim u stavku 2. članka 8. Europske konvencije. U 1. Svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog tome kontekstu treba razmotriti je li odluka javnih vlasti imala života, doma i prepiske. legitiman cilj i je li predstavljala mjeru koja je bila neophodna u 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je demokratskom društvu (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera 979/04 od 23. rujna 2005. godine, stavak 43, dostupnu na: u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne www.ccbih.ba). U spomenutoj odluci Ustavnog suda razmatrano sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili je pitanje zakonitosti miješanja u dom i apelantovu imovinu na sprečavanja zločina, radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava način da je proveden test kao što je već navedeno. i sloboda drugih. 30. Ustavni sud nema dvojbe glede toga da je miješanje u 23. Ustavni sud naglašava da je temeljna svrha članka 8. apelantov dom na temelju odredbe članka 43. Zakona o osnovama Europske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasničkopravnih odnosa izvršeno na osnovi zakona koji je vlasti u njihova prava garantirana člankom 8. Europske konvencije pristupačan (objavljen u službenim novinama koje su javno (Europski sud za ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, presuda glasilo) i čije su norme formulirane sa odgovarajućom točnošću i od 27. listopada 1994. godine, serija A broj 297-C, stavak 31). jasnoćom da pojedinci, uključujući naravno i apelanta, prema Članak 8. Europske konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njemu mogu prilagoditi svoje postupke. Međutim, prema njegovog doma i predviđa da se javna vlast neće miješati u vršenje mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, osim primjene ovog prava, osim u slučajevima iz stavka 2. tog članka. navedene zakonske odredbe, a prigodom odlučivanja o 24. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste apelantovom iseljenju iz predmetnog stana, trebalo je ispitati i je li predstavlja li predmetni stan apelantov dom prema članku 8. tužiteljica ispunila svoju obvezu prema Rješenju Osnovnog suda Europske konvencije. broj Rs-6/90 od 10. srpnja 1990. godine obzirom na to da prema 25. Praksa Europskog suda za ljudska prava pojašnjava da je njemu apelant ima pravo na posjed predmetnog stana dok mu se ne "dom" pojedinca, u smislu članka 8. Europske konvencije, mjesto osigura nužni smještaj. koje on ili ona koristi kao privatni dom čak i ako je takvo korištenje 31. Ustavni sud primjećuje da su, usvajajući podneseni tužbeni nezakonito, sve dok javnost nema pristup tome mjestu (vidi zahtjev koji se temeljio na odredbama članka 43. Zakona o presudu Europskog suda Buckley protiv Ujedinjenog Kraljevstva osnovama vlasničkopravnih odnosa, redoviti sudovi praktično od 25. rujna 1996. godine, Izvješća 1996-IV, aplikacija broj prihvatili stajalište iz tužbe da je tužiteljici prestala obveza da 20348/92; Loizidou protiv Turske, presuda od 18. prosinca 1996. osigura nužni smještaj apelantu, nakon što je izvršila otkup godine, Izvješća 1996-VI, aplikacija broj 15318/89; Europsko predmetnog stana, te se uknjižila kao njegova vlasnica. U povjerenstvo za ljudska prava, Pentidis protiv Grčke, izvješće od konkretnom slučaju takvo stajalište je, prema mišljenju Ustavnog 27. veljače 1996. godine; aplikacija broj 23238/94; Europski sud suda, oprečno članku 8. Europske konvencije, jer je njegova za ljudska prava, Pentidis protiv Grčke, odluka od 9. lipnja 1997, posljedica bilo nalaganje da se apelant iseli. Također, redoviti RJD 1997-III, broj 39). sudovi nisu dali uvjerljivo i kvalitetno obrazloženje glede toga je li 26. Iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da je apelant u tužiteljica prethodno ispunila obvezu koja se sastoji u predmetnom stanu živio od 1980. godine, kao i da je zadržao osiguravanju nužnog smještaja apelantu, na koji apelant ima pravo posjed na dijelu stana nakon rastave braka tijekom 1989. godine. prema pravomoćnom Rješenju Osnovnog suda broj Rs-6/90 od Prema obrazloženjima iz pobijanih presuda, iskazi apelanta i 10. srpnja 1990. godine. tužiteljice razlikuju se u dijelu koji se odnosi na tvrdnju tužiteljice 32. Naime, Ustavni sud ne smatra da je momentom otkupa da je apelant napustio posjed predmetnog stana tijekom prvih predmetnog stana, u konkretnom slučaju, prestala obveza tužite- mjeseci rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, pobijane presude ne ljice da apelantu osigura nužni smještaj. Obzirom na to da, kada je dovode u pitanje činjenicu da je apelant u posjedu predmetnog tužiteljica bila određena za nositelja stanarskog prava, prema stana od konca 1992. godine do danas, zajedno sa svojom navedenom rješenju Osnovnog suda, utvrđeno je i apelantovo suprugom i sinom. Na temelju ovoga, Ustavni sud smatra pravo na posjed predmetnog stana dok mu se ne osigura nužni nepobitnim da predmetni stan predstavlja apelantov dom prema smještaj. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, apelantovo članku 8. Europske konvencije. iseljenje u ovom slučaju bi se moglo zahtijevati tek kad bi se 27. Nakon što je konstatirano da predmetni stan predstavlja ispunila obveza da se nađe nužni smještaj. Kao što je već rečeno, apelantov dom, Ustavni sud treba ispitati je li pobijanim redoviti sudovi se uopće nisu bavili činjenicom je li tužiteljica izvršila svoju obvezu iz Rješenja Osnovnog suda broj Rs-6/90 od Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava 10. srpnja 1990. godine. Osim toga, Ustavni sud naglašava da su se Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku postupci pred redovitim sudovima vodili radi apelantovog konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u iseljenja, tako da on ni u jednom drugom postupku nije mogao odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate. isticati obvezu tužiteljice da mu osigura nužni smještaj, na što Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj proizvoljno upućuje Kantonalni sud u svojoj presudi. 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. 33. Stoga, Ustavni sud smatra da su na opisani način donesene Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da arbitrarne odluke koje nisu sukladne zakonu, te koje su povrijedile po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3k) apelantovo pravo na dom iz članka 8. Europske konvencije. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Naime, redoviti sudovi nisu utvrđivali, odnosno u svojim Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih presudama nisu dali kvalitetno i uvjerljivo obrazloženje je li sloboda. tužiteljica ispunila obvezu da apelantu osigura nužni smještaj Na osnovu člana 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i pošto apelant ima pravo na posjed predmetnog stana prema Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od pravomoćnom Rješenju Osnovnog suda broj Rs-6/90 od 1990. 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud godine, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, uvjet da se može Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem da se izvrši zahtijevati apelantovo iseljenje iz predmetnog stana. ova odluka. 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i povrijeđeno apelantovo pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u VIII. Zaključak "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 35. Ustavni sud smatra da su pobijane sudbene odluke OBRAZLOŽEWE povrijedile apelantovo pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, jer I. Uvod predstavljaju nezakonito miješanje u ovo apelantovo pravo. 1. Emina Mataraxija, Šemsudin Suxuka, Halim Avdagić, Miješanje je nezakonito zato što su redoviti sudovi udovoljili Nermana Haxiahmić, Mirzet Hindija, Maida Holučlić, Rafael tužbenom zahtjevu tužiteljice za iseljenje apelanta iz upitnog stana Kujunxić, Nasiha Pašić-Alijagić, Xemail Silajxić, Alma na kojem je ona stekla pravo vlasništva primjenjući samo odredbu Skopljak, Ibrahim Sirćo, Fuad Šećirović i Nezira Lopo (u članka 43. Zakona o osnovama vlasničkopravnih odnosa, a daqnjem tekstu: apelanti), koje zastupa advokat Razija Huseina- zanemarili su postojanje pravomoćnog Rješenja Osnovnog suda gić, podnijeli su 20. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom broj Rs-6/90 od 1990. godine, kojim je tužiteljici utvrđena obveza sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv da osigura nužni smještaj apelantu kao uvjet za njegovo iseljenje iz Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daqnjem tekstu: Kanto- upitnog stana. nalni sud) broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. 36. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. II. Postupak pred Ustavnim sudom Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od 37. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda o meritumu Kantonalnog suda, Opštinskog suda u Zenici (u daqnjem tekstu: apelacije, kao i činjenicu da je donošenjem ove odluke okončan Opštinski sud), JU Gimnazija Visoko i Kantonalnog postupak o apelaciji, stavlja se izvan snage odluka Ustavnog suda pravobranilaštva u Zenici, koje zastupa Ministarstvo o privremenoj mjeri u ovom predmetu broj AP 646/08 od 6. obrazovawa, nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona svibnja 2009. godine. (u daqnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 5. oktobra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. 38. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 27. novembra, a Opštinski sud 9. novembra 2007. godine. Tuženi nisu dostavili Predsjednik odgovor na apelaciju. Ustavnog suda 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Bosne i Hercegovine su dostavljeni apelantima 13. aprila 2009. godine. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na predmetu broj AP 658/07, rješavajući apelaciju Emine sljedeći način. Mataraxije i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i 6. Apelanti su tužbom pokrenuli postupak protiv tuženih Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 radi isplate plata i ostalih potraživawa iz radnog odnosa stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni (neisplaćen regres, neisplaćeni troškovi prevoza, ishrane i glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: drugo). Opštinski sud je donio Presudu broj P-1190/04 od 16. Miodrag Simović, predsjednik decembra 2005. godine kojom je obavezao tužene da apelantima Valerija Galić, potpredsjednica isplate razliku plata i ostale naknade iz radnog odnosa, na Seada Palavrić, potpredsjednica način precizno naveden u dispozitivu presude za svakog Krstan Simić, sudija pojedinačno navedenog apelanta i za relevantni vremenski pe- Mirsad Ćeman, sudija riod. Tuženi su obavezani da apelantima, svakom pojedinačno, isplate zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose, koju je sud u na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je najvećem dijelu dosudio od 1. januara sljedeće godine za potraživawa iz prethodne godine. Sud je obavezao tužene i da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 apelantima naknade troškove parničnog postupka. U Usvaja se apelacija Emine Mataraxija, Šemsudina Suxuke, obrazloženju presude sud je naveo da je odluka donesena u skladu Halima Avdagića, Nermane Haxiahmić, Mirzeta Hindija, sa Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom i Kolektiv- Maide Holučlić, Rafaela Kujunxića, Nasihe Pašić-Alijagić, nim ugovorom za djelatnost srednjeg obrazovawa ("Službene Xemaila Silajxića, Alme Skopljak, Ibrahima Sirće, Fuada novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 51/00). O odluci o Šećirovića i Nezire Lopo. kamatama prvostepeni sud nije dao nikakvo obrazloženje. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 7. Protiv prvostepene presude apelanti i tuženi su Član 70 izjavili žalbu. Kantonalni sud je donio Presudu broj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. Tom presudom radu određuju se periodi isplate plate, koji ne mogu da budu žalba apelanata je djelimično uvažena, te je prvostepena duži od 30 dana. presuda preinačena u pogledu troškova postupka. Žalba 13. Opšti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Zeničko-dobojskog kantona je uvažena i prvostepena presuda je ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj preinačena tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen. 19/00) u relevantnom dijelu glasi: Žalba JU Gimnazije Visoko je djelimično uvažena, prvostepena Član 3 presuda je preinačena u pogledu odluke o zakonskim zateznim kamatama tako što je određeno da apelantima kamate na Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno da obračuna dosuđene iznose teku od dana podnošewa tužbe. i isplati platu zaposleniku. 8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je 14. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" prvostepeni sud zakonsku zateznu kamatu apelantima dosudio br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu Kantonalni sud je naveo da je JU Gimnazija Visoko u žalbi glasi: istakla da je prvostepena presuda nepravilna i nezakonita zbog III. Zatezna kamata odluke o početku toka zakonske zatezne kamate. Ispitujući žalbu Kad se duguje u ovom dijelu, Kantonalni sud je utvrdio da je žalba osnovana u Član 277 pogledu dosuđenih kamata, jer se radi o povremenim Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz potraživawima u smislu člana 372 stav 1 Zakona o obligacionim glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim odnosima (u daqnjem tekstu: ZOO). Kantonalni sud je naveo da na zakonom. povremena novčana potraživawa zatezna kamata teče od dana kada Kamata na kamatu je sudu podnesen zahtjev za wihovu isplatu u skladu sa članom 279 Član 279 stav 3 ZOO-a. Kantonalni sud je utvrdio da je tužba podnesena 4. novembra 2004. godine, te je, u skladu sa navedenim, apelantima (1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku dosudio kamatu od dana podnošewa tužbe. kamatu kao i na druga povremena novčana davawa ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno. IV. Apelacija (2) Na iznos neisplaćene kamate može da se zahtijeva kamata a) Navodi iz zahtjeva samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. 9. Apelanti navode da im je osporenom odlukom Kantonalnog (3) Na povremena dospjela novčana davawa teče zatezna suda, zbog odluke u vezi sa vremenom od kada teče kamata, kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za wihovu isplatu. povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Kad dužnik dolazi u docnju Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Član 324 za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: (1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku Evropska konvencija). Apelanti, takođe, navode da je povrijeđeno određenom za ispunjenje. pravo iz člana 7 Opšte deklaracije o qudskim pravima zato što (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju su na ovaj način dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, ostale radnike kojima je kamata dosuđena od dana dospijeća svakog vansudskom opomenom ili započiwanjem nekog postupka čija je pojedino utvrđenog iznosa. Apelanti su se pozvali na odredbe svrha da se postigne ispunjene obaveze. člana 70 Zakona o radu i na odredbe Opšteg kolektivnog ugovora, koje definišu rokove i obavezu isplate plata. Apelanti navode VI. Dopustivost da se sud pogrešno poziva na odredbu člana 279 stav 3 ZOO-a kojom 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, je definisana zabrana plaćawa "kamate na kamatu". Apelanti su Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima dostavili veliki broj presuda redovnih sudova sa svih instanci u koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora državi, sa skoro identičnim činjenično-pravnim problemom, zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. koje idu u prilog wihovim navodima. 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustav- b) Odgovor na apelaciju ni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, 10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni odluku o kamatama donio u skladu sa stavom Vrhovnog suda pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 Federacije Bosne i Hercegovine koji je iznesen u presudama br. dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o Rev-594/05 od 11. maja 2006. godine i Rev-717/05 od 7. februara posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 2006. godine, te da je sud u potpunosti prihvatio navedeni stav, uz 17. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je razloge koje je dao i u svojoj odluci. Kantonalni sud je istakao da Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra je praksa različita, ali, s obzirom na trenutnu praksu, donio je 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih odluku koju apelanti osporavaju. Zbog toga, Kantonalni sud lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično su primili 20. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. suđenje i prava na imovinu neosnovani. Kantonalni sud je februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija 11. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer Kantonalni sud prvostepenu odluku preinačio u dijelu kojim je nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi odlučeno o kamatama pozivajući se na najnoviju praksu redovnih formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. sudova, te je zbog navedenog apelacija neosnovana. 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni V. Relevantni propisi sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu 12. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine dopustivosti. ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase: VII. Meritum Član 68 19. Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda tvrdeći Plate zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, da im je povrijeđeno pravo na imovinu zbog pogrešne primjene pravilnikom o radu i ugovorom o radu. materijalnih propisa i pravnog stava suda. Pravo na imovinu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i opšteg interesa 20. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom (princip proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano dijelu glasi: miješanje ne može da se nametne samo zakonskom odredbom koja Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ispuwava uslove vladavine prava i služi legitimnom ciqu u qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: javnom interesu, nego mora, takođe, da održi razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja Š...Ć koji želi da se ostvari. Miješanje u pravo na imovinu ne smije da k) pravo na imovinu. ide dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman ciq, a nosioci 21. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: prava ne smiju da se podvrgavaju proizvoqnom tretmanu i od wih ne Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano smije da se traži da snose preveliki teret u ostvarivanju uživanje svoje imovine. Niko ne može da bude lišen svoje legitimnog cilja (vidi presude Evropskog suda za qudska prava, imovine sem u javnom interesu i pod uslovima predviđenim Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i zakonom i opštim principima međunarodnog prava. Malone od 2. avgusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67 i 68). Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na 28. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju došlo pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra do miješawa u pravo apelanata na imovinu, u smislu druge potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa rečenice stava 1 člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili konvenciju, odnosno drugog pravila prava na imovinu, jer je drugih doprinosa ili kazni. pravosnažnom odlukom utvrđeno da apelantima pripada 22. Preduslov za razmatranje navoda apelanata u pogledu zakonska kamata na dosuđene iznose od dana podnošewa tužbe. povrede prava na imovinu je da se utvrdi da li su apelanti imali "imovinu" u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Zakonitost miješawa konvenciju. 29. Dalje, Ustavni sud mora da odgovori i na pitanje da li je 23. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da je odlukama miješanje u pravo na imovinu "u skladu sa zakonom" kako to redovnih sudova apelantima priznato pravo na zakonsku zateznu zahtijeva član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s kamatu. Ustavni sud smatra nespornim da kamate predstavljaju tim, Ustavni sud ukazuje da je miješanje zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješawa (a) dostupan građanima, (b) toliko imovinu u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis skladu sa principom pravne države, što znači da sloboda mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 4/99 od 13. avgusta 1999. odlučivawa koja je zakonom data državnoj vlasti ne smije da bude godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" neograničena, tj. zakon mora da obezbijedi građanima adekvatnu broj 16/99 i AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine, objavljena u zaštitu protiv proizvoqnog miješawa (vidi presude Evropskog "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/09). suda za qudska prava, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, Da li je došlo do miješawa u imovinu apelanata serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. avgusta 1984. godine, serija 24. Sljedeće pitanje na koje se mora dati odgovor je da li način A, broj 82, st. 67 i 68). Shodno tome, miješanje u pravo na imovinu dosuđivawa kamate, onako kako je to uradio Kantonalni sud u ne ispuwava standarde zakonitosti ako nadležni sud primijeni osporenoj odluci, predstavlja miješanje u imovinu apelanata. relevantnu zakonsku odredbu na proizvoljan način (vidi Ustavni 25. Imajući u vidu navode apelacije i predočenu dokumenta- sud, Odluka broj AP 1223/06 od 13. septembra 2007. godine, tačka 27 ciju, Ustavni sud zakqučuje da se u predmetnom slučaju radi o i dalje, "Službeni glasnik BiH" broj 86/07). različitim pristupima sudova u vezi sa određivanjem početka od 30. Ustavni sud primjećuje da je pravo na zateznu kamatu kada zakonska zatezna kamata teče. Opštinski sud je utvrdio regulisano Zakonom o obligacionim odnosima, te da taj zakon kamatu, bez posebnog pozivawa na relevantne zakonske odredbe, ispuwava sve potrebne standarde navedene u prethodnoj tački odnosno bez obrazložewa na osnovu čega je i kako dosudio ove odluke. U ZOO-u postoji poglavlje kojim je definisana kamatu. Kantonalni sud je naveo da je kamatu dosudio u skladu sa "zatezna kamata". Član 277 ZOO-a propisuje da dužnik koji članom 279 stav 3 ZOO-a. zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i 26. Evropski sud za qudska prava smatra da pravo na imovinu zateznu kamatu. Zatezna kamata ustvari predstavlja kaznu zbog "u biti, garantuje pravo na imovinu" i "sadrži tri različita kašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obaveze. Dužnik dolazi pravila". Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i u docnju kada ne ispuni obavezu u roku predviđenom za ispunjenje, koje je opšte prirode, izražava princip mirnog uživawa u a ukoliko rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, obuhvata kada ga povjerilac pozove da ispuni svoju obavezu. Dalje, u članu lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uslovima. Treće, 297 ZOO-a, st. od 1 do 3, u podnaslovu "Kamata na kamatu", sadržano u drugom stavu, dozvoljava da države potpisnice imaju utvrđena su pravila, odnosno propisano je u kojim slučajevima ne pravo, između ostalog, da kontrolišu korišćenje imovine, u teče zatezna kamata. Odredbe člana 279 odnose se na "zabranu skladu sa opštim interesom, sprovođenjem onih zakona koje anatocizma", tj. zabranu da se na dospjelu, a neisplaćenu kamatu smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi Ustavni sud Bosne i potražuje kamata. Anatocizam je dozvoljen samo u zakonom Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, određenim slučajevima, npr., u situaciji kada na iznos objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj neisplaćenih kamata može da se zahtijeva kamata. Kamate na 21/00). Drugo i treće pravilo se tiču posebnih instanci tako obračunati iznos kamata (procesna kamata) mogu da se uplitawa u prava na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud računaju od dana podnošewa tužbe. Član 279 u st. 1-3 predstavlja za qudska prava, Scollo protiv Italije, presuda iz 1995. godine, jednu cjelinu, i u prvom stavu je navedeno pravilo koje je u serija A, broj 315, stav 26). Ako mjera, odnosno propust da se ostalim stavovima precizirano. S obzirom na navedeno, preduzmu adekvatne mjere, negativno utiče na svojinu, a Ustavni sud treba da ispita da li je u konkretnom slučaju predmetno činjenje ili nečinjenje nije u obimu ni drugog ni primijenjena relevantna zakonska odredba ZOO-a, odnosno da li trećeg pravila, neophodno je da se razmotri da li je povrijeđeno je došlo do proizvoqne primjene odredbi iz ZOO-a. prvo pravilo i zbog toga mora da se odredi "da li je uspostavljen 31. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o pravedan odnos između zahtjeva opšteg interesa zajednice i pravima iz radnog odnosa apelanata, te je kamata dosuđena na potrebe da se zaštite osnovna prava pojedinca" (vidi Evropski iznose neisplaćenih plata i drugih davawa. Zakonom o radu u sud za qudska prava, Sporrong i Lonnroth protiv Švedske, članu 68 je propisano da se plate zaposlenika utvrđuju kolekti- presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 69). vnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Opštim 27. Ustavni sud podsjeća da svako miješanje u pravo prema kolektivnim ugovorom je utvrđeno da je poslodavac dužan drugom ili trećem pravilu mora da bude predviđeno zakonom, najmanje jedanput mjesečno da obračuna i isplati platu mora da služi legitimnom ciqu, mora da uspostavlja pravičnu zaposleniku. Isplate plata se detaqnije regulišu pravilni- kom ili ugovorom o radu, a obaveza poslodavca da isplati plate dospijeva istekom posljednjeg dana roka koji je predviđen kao rok za isplatu plata. I za druga potraživawa iz radnog odnosa Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u koja su apelanti tražili propisani su uslovi i način isplate. predmetu broj AP 658/07, rješavajući apelaciju Emine 32. Dakle, Ustavni sud zakqučuje da je prvostepeni sud Mataradžije i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i apelantima dosudio kamatu, koju nije posebno obrazlagao, Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana odnosno nije naveo osnov, kao ni dao razloge za svoju odluku u 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni dijelu koji se odnosi na kamate. Kantonalni sud je usvojio pravno glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: stanovište da apelantima pripadaju zatezne kamate od dana Miodrag Simović, predsjednik podnošewa tužbe, jer se radi o povremenim davawima iz člana Valerija Galić, potpredsjednica 279 stav 3 ZOO-a, kao i da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Seada Palavrić, potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u pravnom Krstan Simić, sudija biltenu i koji je primijenio u svojoj odluci. Ustavni sud smatra Mirsad Ćeman, sudija da obrazloženje presude Kantonalnog suda nije dovoqno jasno i na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je precizno, pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 277 i 279 ZOO-a iz kojih proizilazi da se zatezna kamata dosuđuje od ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 docnje. Isto tako, Ustavni sud primjećuje da plate i ostala Usvaja se apelacija Emine Mataradžija, Šemsudina potraživawa iz radnog odnosa ne mogu da se definiraju kao Sudžuke, Halima Avdagića, Nermane Hadžiahmić, Mirzeta povremena davawa iz člana 372 stav 1 ZOO-a u vezi sa članom 279 Hindija, Maide Holučlić, Rafaela Kujundžića, Nasihe stav 3 ZOO-a. Plata i neka potraživawa iz radnog odnosa, npr., Pašić-Alijagić, Džemaila Silajdžića, Alme Skopljak, Ibrahima naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesiv- nom obračunu i kontinuirano, a neka primawa, npr., regres, Sirće, Fuada Šećirovića i Nezire Lopo. isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da ova potra- Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava živawa iz radnog odnosa ne mogu da se tretiraju kao povremeno Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku davanje u okviru zakonskih odredbi kojima se reguliše pitanje konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu "kamate na kamatu", što je navedeno u članu 279 stav 3 ZOO-a. na početak toka zakonske zatezne kamate. Plata, kao i ostala novčana potraživawa iz radnog odnosa Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. dolazi u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizv- Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da ršewa novčane obaveze, a što je regulisano članom 277 ZOO-a. po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz 33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqučuje da se, u Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. pogledu dosuđivawa kamata na utvrđene iznose plata i drugih primawa iz radnog odnosa, Kantonalni sud pozvao na odredbe Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i člana 279 stav 3, bez posebno jasnog i preciznog obrazložewa, Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od 90 pravdajući to stavom da je plata povremeno potraživanje i dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i činjenicom da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Federacije Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Bosne i Hercegovine, čime je došlo do nezakonitog miješawa u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- imovinu apelanata. vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odluka Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Kantonalnog suda u pogledu dosuđewa kamata ne zadovoljava standard zakonitog miješawa u prava apelanata na imovinu. OBRAZLOŽENJE Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno I. Uvod pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 1. Emina Mataradžija, Šemsudin Sudžuka, Halim Avdagić, Nermana Hadžiahmić, Mirzet Hindija, Maida Holučlić, Rafael Ostali navodi Kujundžić, Nasiha Pašić-Alijagić, Džemail Silajdžić, Alma Skopljak, Ibrahim Sirćo, Fuad Šećirović i Nezira Lopo (u daljnjem 35. S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3k) Ustava tekstu: apelanti), koje zastupa advokatica Razija Huseinagić, Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku podnijeli su 20. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se razmatraju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv ostali navodi apelanata. Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. VIII. Zakqučak II. Postupak pred Ustavnim sudom 36. Ustavni sud zakqučuje da je u konkretnom slučaju zbog 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kanto- odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz nalnog suda, Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279 stav 3 sud), JU Gimnazija Visoko i Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici, ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrijeđe- koje zastupa Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta no ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 5. oktobra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. 37. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 27. novembra, a Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Općinski sud 9. novembra 2007. godine. Tuženi nisu dostavili odgovor na apelaciju. 38. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. odgovori su dostavljeni apelantima 13. aprila 2009. godine. Predsjednik III. Činjenično stanje Ustavnog suda 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i Bosne i Hercegovine dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Prof. dr Miodrag Simović, s. r. sljedeći način. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 6. Apelanti su tužbom pokrenuli postupak protiv tuženih radi koju apelanti osporavaju. Zbog toga, Kantonalni sud smatra da su isplate plaća i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćen navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje i prava na regres, neisplaćeni troškovi prijevoza, ishrane i drugo). Općinski imovinu neosnovani. Kantonalni sud je predložio da se apelacija sud je donio Presudu broj P-1190/04 od 16. decembra 2005. godine odbije kao neosnovana. kojom je obavezao tužene da apelantima isplate razliku plaća i 11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ostale naknade iz radnog odnosa, na način precizno naveden u Kantonalni sud prvostepenu odluku preinačio u dijelu kojim je dispozitivu presude za svakog pojedinačno navedenog apelanta i za odlučeno o kamatama pozivajući se na najnoviju praksu redovnih relevantni vremenski period. Tuženi su obavezani da apelantima, sudova, te je zbog navedenog apelacija neosnovana. svakom pojedinačno, isplate zakonsku zateznu kamatu na dosuđene V. Relevantni propisi iznose, koju je sud u najvećem dijelu dosudio od 1. januara sljedeće godine za potraživanja iz prethodne godine. Sud je obavezao tužene 12. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine i da apelantima naknade troškove parničnog postupka. U ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, obrazloženju presude sud je naveo da je odluka donijeta u skladu sa 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase: Zakonom o radu, Općim kolektivnim ugovorom i Kolektivnim Član 68. ugovorom za djelatnost srednjeg obrazovanja ("Službene novine Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, Federacije Bosne i Hercegovine" broj 51/00). O odluci o kamatama pravilnikom o radu i ugovorom o radu. prvostepeni sud nije dao nikakvo obrazloženje. Član 70. 7. Protiv prvostepene presude apelanti i tuženi su izjavili žalbu. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana. decembra 2006. godine. Tom presudom žalba apelanata je 13. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena u pogledu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u troškova postupka. Žalba Zeničko-dobojskog kantona je uvažena i relevantnom dijelu glasi: prvostepena presuda je preinačena tako što je tužbeni zahtjev u Član 3. odnosu na njega odbijen. Žalba JU Gimnazije Visoko je djelimično uvažena, prvostepena presuda je preinačena u pogledu odluke o Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati zakonskim zateznim kamatama tako što je određeno da apelantima i isplatiti plaću zaposleniku. kamate na dosuđene iznose teku od dana podnošenja tužbe. 14. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" 8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, prvostepeni sud zakonsku zateznu kamatu apelantima dosudio 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. dijelu glasi: Kantonalni sud je naveo da je JU Gimnazija Visoko u žalbi istakla III. Zatezna kamata da je prvostepena presuda nepravilna i nezakonita zbog odluke o Kad se duguje početku toka zakonske zatezne kamate. Ispitujući žalbu u ovom Član 277. dijelu, Kantonalni sud je utvrdio da je žalba osnovana u pogledu Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje dosuđenih kamata, jer se radi o povremenim potraživanjima u uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim smislu člana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u zakonom. daljnjem tekstu: ZOO). Kantonalni sud je naveo da na povremena Kamata na kamatu novčana potraživanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu Član 279. podnesen zahtjev za njihovu isplatu u skladu sa članom 279. stav 3. (1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu ZOO-a. Kantonalni sud je utvrdio da je tužba podnijeta 4. kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna novembra 2004. godine, te je, u skladu sa navedenim, apelantima kamata, izuzev kada je to zakonom određeno. dosudio kamatu od dana podnošenja tužbe. (2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata IV. Apelacija samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu. a) Navodi iz zahtjeva (3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. 9. Apelanti navode da im je osporenom odlukom Kantonalnog suda, zbog odluke u vezi sa vremenom od kada teče kamata, Kad dužnik dolazi u docnju povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Član 324. Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za (1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: određenom za ispunjenje. Evropska konvencija). Apelanti, također, navode da je povrijeđeno (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju pravo iz člana 7. Opće deklaracije o ljudskim pravima zato što su na kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, ovaj način dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je radnike kojima je kamata dosuđena od dana dospijeća svakog svrha da se postigne ispunjene obaveze. pojedino utvrđenog iznosa. Apelanti su se pozvali na odredbe člana VI. Dopustivost 70. Zakona o radu i na odredbe Općeg kolektivnog ugovora, koje definiraju rokove i obavezu isplate plaća. Apelanti navode da se sud 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pogrešno poziva na odredbu člana 279. stav 3. ZOO-a kojom je Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja definirana zabrana plaćanja "kamate na kamatu". Apelanti su su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog dostavili veliki broj presuda redovnih sudova sa svih instanci u presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. državi, sa skoro identičnim činjenično-pravnim problemom, koje 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, idu u prilog njihovim navodima. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni b) Odgovor na apelaciju pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o odluku o kamatama donio u skladu sa stavom Vrhovnog suda posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Federacije Bosne i Hercegovine koji je iznesen u presudama br. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rev-594/05 od 11. maja 2006. godine i Rev-717/05 od 7. februara Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. 2006. godine, te da je sud u potpunosti prihvatio navedeni stav, uz decembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih razloge koje je dao i u svojoj odluci. Kantonalni sud je istakao da je pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu praksa različita, ali, s obzirom na trenutnu praksu, donio je odluku presudu apelanti su primili 20. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako preduzmu adekvatne mjere, negativno utječe na vlasništvo, a je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, predmetno činjenje ili nečinjenje nije u obimu ni drugog ni trećeg apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog pravila, neophodno je razmotriti da li je povrijeđeno prvo pravilo i suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki zbog toga se mora odrediti "je li uspostavljen pravedan odnos drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. između zahtjeva općeg interesa zajednice i potrebe da se zaštite 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i osnovna prava pojedinca" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni Sporrong i Lonnroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu 1982. godine, serija A, broj 52, stav 69). dopustivosti. 27. Ustavni sud podsjeća da svako miješanje u pravo prema VII. Meritum drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora 19. Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda tvrdeći da služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu im je povrijeđeno pravo na imovinu zbog pogrešne primjene između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa (princip materijalnih propisa i pravnog stava suda. proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava Pravo na imovinu uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, 20. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti dijelu glasi: između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: se postigao legitiman cilj, a nosioci prava se ne smiju podvrgavati Š...Ć proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose k) pravo na imovinu. preveliki teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi presude 21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Evropskog suda za ljudska prava, Sunday Times od 26. aprila Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima 28. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju došlo međunarodnog prava. do miješanja u pravo apelanata na imovinu, u smislu druge Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na rečenice stava 1. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim konvenciju, odnosno drugog pravila prava na imovinu, jer je da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili pravosnažnom odlukom utvrđeno da apelantima pripada zakonska da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. kamata na dosuđene iznose od dana podnošenja tužbe. 22. Preduvjet za razmatranje navoda apelanata u pogledu Zakonitost miješanja povrede prava na imovinu je utvrditi da li su apelanti imali 29. Dalje, Ustavni sud mora odgovoriti i na pitanje da li je "imovinu" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku miješanje u pravo na imovinu "u skladu sa zakonom" kako to konvenciju. zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi 23. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je odlukama s tim, Ustavni sud ukazuje da je miješanje zakonito samo ako je redovnih sudova apelantima priznato pravo na zakonsku zateznu zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko kamatu. Ustavni sud smatra nespornim da kamate predstavljaju precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana skladu sa principom pravne države, što znači da sloboda 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis mutan- odlučivanja koja je zakonom data državnoj vlasti ne smije biti dis, Ustavni sud, odluke br. U 4/99 od 13. augusta 1999. godine, neograničena, tj. zakon mora osigurati građanima adekvatnu objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi presude Evropskog 16/99 i AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine, objavljena u suda za ljudska prava, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/09). serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. godine, Da li je došlo do miješanja u imovinu apelanata serija A, broj 82, st. 67. i 68). Prema tome, miješanje u pravo na 24. Sljedeće pitanje na koje se mora dati odgovor je da li način imovinu ne ispunjava standarde zakonitosti ako nadležni sud dosuđivanja kamate, onako kako je to uradio Kantonalni sud u primijeni relevantnu zakonsku odredbu na proizvoljan način (vidi osporenoj odluci, predstavlja miješanje u imovinu apelanata. Ustavni sud, Odluka broj AP 1223/06 od 13. septembra 2007. 25. Imajući u vidu navode apelacije i predočenu dokumenta- godine, tačka 27. i dalje, "Službeni glasnik BiH" broj 86/07). ciju, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o 30. Ustavni sud primjećuje da je pravo na zateznu kamatu različitim pristupima sudova u vezi sa određivanjem početka od regulirano Zakonom o obligacionim odnosima, te da taj zakon kada zakonska zatezna kamata teče. Općinski sud je utvrdio ispunjava sve potrebne standarde navedene u prethodnoj tački ove kamatu, bez posebnog pozivanja na relevantne zakonske odredbe, odluke. U ZOO-u postoji poglavlje kojim je definirana "zatezna odnosno bez obrazloženja na osnovu čega je i kako dosudio kamata". Član 277. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni sa kamatu. Kantonalni sud je naveo da je kamatu dosudio u skladu sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu članom 279. stav 3. ZOO-a. kamatu. Zatezna kamata ustvari predstavlja kaznu zbog kašnjenja 26. Evropski sud za ljudska prava smatra da pravo na imovinu dužnika u ispunjenju novčane obaveze. Dužnik dolazi u docnju "u biti, garantira pravo na imovinu" i "sadrži tri različita pravila". kada ne ispuni obavezu u roku predviđenom za ispunjenje, a Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće ukoliko rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, kada ga povjerilac pozove da ispuni svoju obavezu. Dalje, u članu u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i 297. ZOO-a, st. od 1. do 3, u podnaslovu "Kamata na kamatu", ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, utvrđena su pravila, odnosno propisano je u kojim slučajevima ne dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da teče zatezna kamata. Odredbe člana 279. odnose se na "zabranu kontroliraju korištenje imovine, u skladu sa općim interesom, anatocizma", tj. zabranu da se na dospjelu, a neisplaćenu kamatu provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi potražuje kamata. Anatocizam je dopušten samo u zakonom Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta određenim slučajevima, npr., u situaciji kada se na iznos 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i neisplaćenih kamata može zahtijevati kamata. Kamate na tako Hercegovine" broj 21/00). Drugo i treće pravilo se tiču posebnih obračunati iznos kamata (procesna kamata) se mogu računati od instanci uplitanja u prava na mirno uživanje imovine (vidi Evropski dana podnošenja tužbe. Član 279. u st. 1-3. predstavlja jednu sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, presuda iz 1995. godine, cjelinu, i u prvom stavu je navedeno pravilo koje je u ostalim serija A, broj 315, stav 26). Ako mjera, odnosno propust da se stavovima precizirano. S obzirom na navedeno, Ustavni sud treba ispitati da li je u konkretnom slučaju primijenjena relevantna 37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila zakonska odredba ZOO-a, odnosno da li je došlo do proizvoljne Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove primjene odredaba iz ZOO-a. odluke. 31. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o 38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravima iz radnog odnosa apelanata, te je kamata dosuđena na Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. iznose neisplaćenih plaća i drugih davanja. Zakonom o radu u Predsjednik članu 68. je propisano da se plaće zaposlenika utvrđuju Ustavnog suda kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Bosne i Hercegovine Općim kolektivnim ugovorom je utvrđeno da je poslodavac dužan Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku. Isplate plaća se detaljnije reguliraju pravilnikom ili ugovorom o radu, a obaveza poslodavca da isplati plaće dospijeva Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u istekom posljednjeg dana roka koji je predviđen kao rok za isplatu predmetu broj AP 658/07, rješavajući apelaciju Emine plaća. I za druga potraživanja iz radnog odnosa koja su apelanti tražili propisani su uvjeti i način isplate. Mataradžije i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i 32. Dakle, Ustavni sud zaključuje da je prvostepeni sud članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantima dosudio kamatu, koju nije posebno obrazlagao, ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u odnosno nije naveo osnov, kao ni dao razloge za svoju odluku u sastavu: dijelu koji se odnosi na kamate. Kantonalni sud je usvojio pravno Miodrag Simović, predsjednik stanovište da apelantima pripadaju zatezne kamate od dana Valerija Galić, dopredsjednica podnošenja tužbe, jer se radi o povremenim davanjima iz člana 279. stav 3. ZOO-a, kao i da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Seada Palavrić, dopredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u pravnom Krstan Simić, sudac biltenu i koji je primijenio u svojoj odluci. Ustavni sud smatra da Mirsad Ćeman, sudac obrazloženje presude Kantonalnog suda nije dovoljno jasno i na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine donio je precizno, pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 277. i 279. ZOO-a iz kojih proizlazi da se zatezna kamata dosuđuje od docnje. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Isto tako, Ustavni sud primjećuje da se plaće i ostala potraživanja Usvaja se apelacija Emine Mataradžija, Šemsudina iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz Sudžuke, Halima Avdagića, Nermane Hadžiahmić, Mirzeta člana 372. stav 1. ZOO-a u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Hindija, Maide Holučlić, Rafaela Kujundžića, Nasihe Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr., naknada za Pašić-Alijagić, Džemaila Silajdžića, Alme Skopljak, Ibrahima troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom Sirće, Fuada Šećirovića i Nezire Lopo. obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr., regres, isplaćuju se Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate. kamatu", što je navedeno u članu 279. stav 3. ZOO-a. Plaća, kao i Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno 004-0-Gž-06-000 687 od 7. prosinca 2006. godine. određenog datuma, te od tog dana poslodavac dolazi u docnju i Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan po plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane hitnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(k) obaveze, a što je regulirano članom 277. ZOO-a. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz 33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se, u Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. pogledu dosuđivanja kamata na utvrđene iznose plaća i drugih Na temelju članka 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i primanja iz radnog odnosa, Kantonalni sud pozvao na odredbe Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od člana 279. stav 3, bez posebno jasnog i preciznog obrazloženja, 90 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i pravdajući to stavom da je plaća povremeno potraživanje i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. činjenicom da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Federacije Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- Bosne i Hercegovine, čime je došlo do nezakonitog miješanja u vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", imovinu apelanata. "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odluka Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Kantonalnog suda u pogledu dosuđenja kamata ne zadovoljava standard zakonitog miješanja u prava apelanata na imovinu. Zbog OBRAZLOŽENJE navedenog Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno pravo I. Uvod na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 1. Emina Mataradžija, Šemsudin Sudžuka, Halim Avdagić, Nermana Hadžiahmić, Mirzet Hindija, Maida Holučlić, Rafael Ostali navodi Kujundžić, Nasiha Pašić-Alijagić, Džemail Silajdžić, Alma Skopljak, Ibrahim Sirćo, Fuad Šećirović i Nezira Lopo (u daljnjem 35. S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3.k) Ustava tekstu: apelanti), koje zastupa odvjetnica Razija Huseinagić, Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku podnijeli su 20. veljače 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv navode apelanata. Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni VIII. Zaključak sud) broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. prosinca 2006. godine. 36. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog II. Postupak pred Ustavnim sudom odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. Kantonalnog suda, Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrije- Općinski sud), JU Gimnazija Visoko i Kantonalnog pravo- đeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne braniteljstva u Zenici, koje zastupa Ministarstvo obrazovanja, i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 tekstu: tuženi), zatražena je 5. listopada 2007. godine dostava plaćanja "kamate na kamatu". Apelanti su dostavili veliki broj odgovora na apelaciju. presuda redovnih sudova sa svih instanci u državi, sa skoro 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 27. studenoga, a identičnim činjenično-pravnim problemom, koje idu u prilog Općinski sud 9. studenoga 2007. godine. Tuženi nisu dostavili njihovim navodima. odgovor na apelaciju. b) Odgovor na apelaciju 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je odgovori su dostavljeni apelantima 13. travnja 2009. godine. odluku o kamatama donio sukladno stavu Vrhovnog suda III. Činjenično stanje Federacije Bosne i Hercegovine koji je iznesen u presudama br. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i Rev-594/05 od 11. svibnja 2006. godine i Rev-717/05 od 7. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na veljače 2006. godine, te da je sud u potpunosti prihvatio navedeni sljedeći način. stav, uz razloge koje je dao i u svojoj odluci. Kantonalni sud je 6. Apelanti su tužbom pokrenuli postupak protiv tuženih radi istakao da je praksa različita, ali, obzirom na trenutnu praksu, isplate plaća i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćen donio je odluku koju apelanti pobijaju. Zbog toga, Kantonalni sud regres, neisplaćeni troškovi prijevoza, ishrane i drugo). Općinski smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje sud je donio Presudu broj P-1190/04 od 16. prosinca 2005. godine i prava na imovinu neutemeljeni. Kantonalni sud je predložio da se kojom je obvezao tužene da apelantima isplate razliku plaća i ostale apelacija odbije kao neutemeljena. naknade iz radnog odnosa, na način precizno naveden u dispozitivu 11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je presude za svakog pojedinačno navedenog apelanta i za relevantno Kantonalni sud prvostupanjsku odluku preinačio u dijelu kojim je vremensko razdoblje. Tuženi su obvezani apelantima, svakom odlučeno o kamatama pozivajući se na najnoviju praksu redovnih pojedinačno, isplatiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose, sudova, te je zbog navedenog apelacija neutemeljena. koju je sud u najvećem dijelu dosudio od 1. siječnja sljedeće godine V. Relevantni propisi za potraživanja iz prethodne godine. Sud je obvezao tužene i da 12. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine apelantima naknade troškove parničnog postupka. U obrazloženju ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, presude sud je naveo da je odluka donijeta sukladno Zakonu o radu, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase: Općem kolektivnom ugovoru i Kolektivnom ugovoru za djelatnost srednjeg obrazovanja ("Službene novine Federacije Bosne i Članak 68. Hercegovine" broj 51/00). O odluci o kamatama prvostupanjski sud Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, nije dao nikakvo obrazloženje. pravilnikom o radu i ugovorom o radu. 7. Protiv prvostupanjske presude apelanti i tuženi su izjavili Članak 70. priziv. Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-06-000 687 Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o od 7. prosinca 2006. godine. Tom presudom priziv apelanata je radu određuju se razdoblja isplate plaće, koja ne mogu biti duža djelomično uvažen, te je prvostupanjska presuda preinačena glede od 30 dana. troškova postupka. Priziv Zeničko-dobojskog kantona je uvažen i 13. Opći kolektivni ugovor za teritorij Federacije prvostupanjska presuda je preinačena tako što je tužbeni zahtjev u ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u odnosu na njega odbijen. Priziv JU Gimnazije Visoko je djelomično relevantnom dijelu glasi: uvažen, prvostupanjska presuda je preinačena glede odluke o Članak 3. zakonskim zateznim kamatama tako što je određeno da apelantima Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati kamate na dosuđene iznose teku od dana podnošenja tužbe. i isplatiti plaću zaposleniku. 8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud zakonsku zateznu kamatu apelantima dosudio 14. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ" počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, Kantonalni sud je naveo da je JU Gimnazija Visoko u prizivu 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom istakla da je prvostupanjska presuda nepravilna i nezakonita zbog dijelu glasi: odluke o početku tijeka zakonske zatezne kamate. Ispitujući priziv III. Zatezna kamata u ovom dijelu, Kantonalni sud je utvrdio da je priziv utemeljen Kad se duguje glede dosuđenih kamata, jer se radi o povremenim potraživanjima Članak 277. u smislu članka 372. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje uz (u daljnjem tekstu: ZOO). Kantonalni sud je naveo da na glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom. povremena novčana potraživanja zatezna kamata teče od dana Kamata na kamatu kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu sukladno članku Članak 279. 279. stavak 3. ZOO-a. Kantonalni sud je utvrdio da je tužba podnijeta 4. studenoga 2004. godine, te je, sukladno navedenome, (1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu apelantima dosudio kamatu od dana podnošenja tužbe. kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno. IV. Apelacija (2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata a) Navodi iz zahtjeva samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu. 9. Apelanti navode da im je pobijanom odlukom Kantonalnog (3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna suda, zbog odluke u svezi sa vremenom od kada teče kamata, kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Kad dužnik dolazi u docnju Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju Članak 324. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: (1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obvezu u roku Europska konvencija). Apelanti, također, navode da je određenom za ispunjenje. povrijeđeno pravo iz članka 7. Opće deklaracije o ljudskim (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju pravima zato što su na ovaj način dovedeni u neravnopravan kada ga povjeritelj pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, položaj u odnosu na ostale djelatnike kojima je kamata dosuđena izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je od dana dospijeća svakog pojedino utvrđenog iznosa. Apelanti su svrha da se postigne ispunjene obveze. se pozvali na odredbe članka 70. Zakona o radu i na odredbe Općeg kolektivnog ugovora, koje definiraju rokove i obvezu VI. Dopustivost isplate plaća. Apelanti navode da se sud pogrešno poziva na 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, odredbu članka 279. stavak 3. ZOO-a kojom je definirana zabrana Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, stavu, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, kontrolirati korištenje imovine, sukladno općem interesu, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o ožujka 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Hercegovine" broj 21/00). Drugo i treće pravilo se tiču posebnih 17. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je instanci uplitanja u prava na mirno uživanje imovine (vidi Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, presuda iz prosinca 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih 1995. godine, serija A, broj 315, stavak 26). Ako mjera, odnosno pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu propust da se poduzmu adekvatne mjere, negativno utječe na apelanti su primili 20. prosinca 2006. godine, a apelacija je vlasništvo, a predmetno činjenje ili nečinjenje nije u opsegu ni podnesena 19. veljače 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je drugog ni trećeg pravila, nužno je razmotriti je li povrijeđeno prvo propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, pravilo i zbog toga se mora odrediti "je li uspostavljen pravedan apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog odnos između zahtjeva općeg interesa zajednice i potrebe da se suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki zaštite temeljna prava pojedinca" (vidi Europski sud za ljudska drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. prava, Sporrong i Lonnroth protiv Švedske, presuda od 23. rujna 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 1982. godine, serija A, broj 52, stavak 69). Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 27. Ustavni sud podsjeća da svako miješanje u pravo prema Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora glede dopustivosti. služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu VII. Meritum između prava nositelja prava i javnog i općeg interesa (načelo 19. Apelanti pobijaju presudu Kantonalnog suda tvrdeći da im proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano miješanje se ne je povrijeđeno pravo na imovinu zbog pogrešne primjene može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava materijalnih propisa i pravnog stava suda. uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti Pravo na imovinu između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. 20. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi dijelu glasi: se postigao legitiman cilj, a nositelji prava se ne smiju podvrgavati Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: preveliki teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi presude Š...Ć Europskog suda za ljudska prava, Sunday Times od 26. travnja k) pravo na imovinu. 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49, i Malone od 2. kolovoza 21. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano 28. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju došlo uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine osim do miješanja u pravo apelanata na imovinu, u smislu druge u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim rečenice stavka 1. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku načelima međunarodnog prava. konvenciju, odnosno drugog pravila prava na imovinu, jer je Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravomoćnom odlukom utvrđeno da apelantima pripada zakonska pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim kamata na dosuđene iznose od dana podnošenja tužbe. da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili Zakonitost miješanja da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 29. Dalje, Ustavni sud mora odgovoriti i na pitanje je li 22. Preduvjet za razmatranje navoda apelanata glede povrede miješanje u pravo na imovinu "sukladno zakonu" kako to zahtijeva prava na imovinu je utvrditi jesu li apelanti imali "imovinu" u članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud ukazuje da je miješanje zakonito samo ako je zakon 23. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira da je odlukama koji je temelj miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko redovnih sudova apelantima priznato pravo na zakonsku zateznu precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) kamatu. Ustavni sud smatra nespornim da kamate predstavljaju sukladan načelu pravne države, što znači da sloboda odlučivanja imovinu u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i koja je zakonom data državnoj vlasti ne smije biti neograničena, tj. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi, mutatis zakon mora osigurati građanima adekvatnu zaštitu protiv mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 4/99 od 13. kolovoza 1999. proizvoljnog miješanja (vidi presude Europskog suda za ljudska godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" prava, Sunday Times od 26. travnja 1979. godine, serija A, broj 30, broj 16/99 i AP 1311/06 od 31. siječnja 2009. godine, objavljena u stavak 49, i Malone od 2. kolovoza 1984. godine, serija A, broj 82, "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/09). st. 67. i 68). Prema tome, miješanje u pravo na imovinu ne Je li došlo do miješanja u imovinu apelanata ispunjava standarde zakonitosti ako mjerodavni sud primijeni 24. Sljedeće pitanje na koje se mora dati odgovor jeste pitanje relevantnu zakonsku odredbu na proizvoljan način (vidi Ustavni predstavlja li način dosuđivanja kamate, onako kako je to uradio sud, Odluka broj AP 1223/06 od 13. rujna 2007. godine, točka 27. i Kantonalni sud u pobijanoj odluci, miješanje u imovinu apelanata. dalje, "Službeni glasnik BiH" broj 86/07). 25. Imajući u vidu navode apelacije i predočenu dokumentaciju, 30. Ustavni sud primjećuje da je pravo na zateznu kamatu Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o različitim regulirano Zakonom o obligacijskim odnosima, te da taj zakon pristupima sudova u svezi sa određivanjem početka od kada zakonska ispunjava sve potrebne standarde navedene u prethodnoj točki ove zatezna kamata teče. Općinski sud je utvrdio kamatu, bez posebnog odluke. U ZOO-u postoji poglavlje kojim je definirana "zatezna pozivanja na relevantne zakonske odredbe, odnosno bez obrazloženja kamata". Članak 277. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni sa na temelju čega je i kako dosudio kamatu. Kantonalni sud je naveo da ispunjenjem novčane obveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu. je kamatu dosudio sukladno članku 279. stavak 3. ZOO-a. Zatezna kamata ustvari predstavlja kaznu zbog kašnjenja dužnika 26. Europski sud za ljudska prava smatra da pravo na imovinu u ispunjenju novčane obveze. Dužnik dolazi u docnju kada ne "u biti, garantira pravo na imovinu" i "sadrži tri različita pravila". ispuni obvezu u roku predviđenom za ispunjenje, a ukoliko rok za Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjeritelj naravi, izražava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, pozove da ispuni svoju obvezu. Dalje, u članku 297. ZOO-a, st. od 1. do 3, u podnaslovu "Kamata na kamatu", utvrđena su pravila, VIII. Zaključak odnosno propisano je u kojim slučajevima ne teče zatezna kamata. 36. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog Odredbe članka 279. odnose se na "zabranu anatocizma", tj. odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz zabranu da se na dospjelu, a neisplaćenu kamatu potražuje kamata. radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe članka 279. Anatocizam je dopušten samo u zakonom određenim slučajevima, stavak 3. ZOO-a, glede početka tijeka zakonske zatezne kamate, npr., u situaciji kada se na iznos neisplaćenih kamata može povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz članka II/3.(k) zahtijevati kamata. Kamate na tako obračunati iznos kamata Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz (procesna kamata) se mogu računati od dana podnošenja tužbe. Europsku konvenciju. Članak 279. u st. 1-3. predstavlja jednu cjelinu, i u prvom stavku je 37. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. navedeno pravilo koje je u ostalim stavcima precizirano. Obzirom Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu na navedeno, Ustavni sud treba ispitati je li u konkretnom slučaju ove odluke. primijenjena relevantna zakonska odredba ZOO-a, odnosno je li 38. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke došlo do proizvoljne primjene odredaba iz ZOO-a. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 31. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o pravima iz radnog odnosa apelanata, te je kamata dosuđena na Predsjednik iznose neisplaćenih plaća i drugih davanja. Zakonom o radu u Ustavnog suda članku 68. je propisano da se plaće zaposlenika utvrđuju Bosne i Hercegovine kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. Općim kolektivnim ugovorom je utvrđeno da je poslodavac dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u zaposleniku. Isplate plaća se detaljnije reguliraju pravilnikom ili predmetu broj AP 820/07, rješavajući apelaciju Saliha Sefića, ugovorom o radu, a obveza poslodavca da isplati plaće dospijeva na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 istekom posljednjeg dana roka koji je predviđen kao rok za isplatu stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila plaća. I za druga potraživanja iz radnog odnosa koja su apelanti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i tražili propisani su uvjeti i način isplate. Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 32. Dakle, Ustavni sud zaključuje da je prvostupanjski sud Miodrag Simović, predsjednik apelantima dosudio kamatu, koju nije posebno obrazlagao, Valerija Galić, potpredsjednica odnosno nije naveo temelj, kao ni dao razloge za svoju odluku u dijelu koji se odnosi na kamate. Kantonalni sud je usvojio pravno Seada Palavrić, potpredsjednica stajalište da apelantima pripadaju zatezne kamate od dana Mato Tadić, sudija podnošenja tužbe, jer se radi o povremenim davanjima iz članka Krstan Simić, sudija 279. stavak 3. ZOO-a, kao i da se radi o novom stavu Vrhovnog na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je suda Federacije Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u pravnom biltenu i koji je primijenio u svojoj odluci. Ustavni sud smatra da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 obrazloženje presude Kantonalnog suda nije dovoljno jasno i Usvaja se apelacija Saliha Sefića. precizno, pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 277. i 279. Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ZOO-a iz kojih proizlazi da se zatezna kamata dosuđuje od docnje. i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i Isto tako, Ustavni sud primjećuje da se plaće i ostala potraživanja osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom članka 372. stavak 1. ZOO-a u svezi sa člankom 279. stavak 3. Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. ZOO-a. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr., naknada septembra 2008. godine. za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr., regres, isplaćuju se Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Salihu odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru Sefiću iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na zbog kršewa prava na donošenje odluke u razumnom roku. kamatu", što je navedeno u članku 279. stavak 3. ZOO-a. Plaća, Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u točno određenog datuma, te od tog dana poslodavac dolazi u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem obveze, a što je regulirano člankom 277. ZOO-a. da se izvrši ova odluka. 33. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da se, glede Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- dosuđivanja kamata na utvrđene iznose plaća i drugih primanja iz vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", radnog odnosa, Kantonalni sud pozvao na odredbe članka 279. "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom stavak 3, bez posebno jasnog i preciznog obrazloženja, pravdajući glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". to stavom da je plaća povremeno potraživanje i činjenicom da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, OBRAZLOŽEWE čime je došlo do nezakonitog miješanja u imovinu apelanata. I. Uvod 34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odluka Kantonalnog suda glede dosuđenja kamata ne zadovoljava stan- 1. Salih Sefić (u daqnjem tekstu: apelant) iz D. Kamengrada, dard zakonitog miješanja u prava apelanata na imovinu. Zbog kog zastupa Nijaz Haxić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 14. navedenog Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno pravo marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercego- na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka vine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajawa 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. postupka u predmetu koji je vođen u Opštinskom sudu u Sanskom Mostu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) pod brojem P-109/01. Ostali navodi 35. Obzirom na utvrđenu povredu iz članka II/3.(k) Ustava II. Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale Opštinskog suda je 26. marta 2009. godine zatraženo da dostavi navode apelanata. odgovor na apelaciju i spis broj P 109/01. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. aprila IV. Apelacija 2009. godine. U vezi sa traženim spisom, Opštinski sud je obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene a) Navodi iz zahtjeva prvostepena i drugostepena presuda i da se predmet nalazi na 16. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno odlučivanju o reviziji u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske 4. Ustavni sud je 8. maja 2009. godine zatražio spis od konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u Vrhovnog suda. daqnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz 5. Vrhovni sud je 15. maja 2009. godine dostavio traženi spis. člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz čl. 7 i 17 Evropske 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor konvencije. Apelant je naročito istakao da Opštinski sud nije na apelaciju dostavljen je apelantu 25. maja 2009. godine. preduzeo niti jednu radnju u predmetu od oktobra 2004. godine, tj. nakon donošewa odluke Kantonalnog suda. Apelant je III. Činjenično stanje predložio da se utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom 7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih roku, povreda prava na imovinu i povreda prava iz čl. 7 i 17 navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Evropske konvencije. Takođe je tražio da se Unsko-sanski sumiraju na sljedeći način. kanton obaveže da mu zbog nerazumno dugog trajawa postupka 8. Apelant je 9. aprila 2001. godine podnio tužbu protiv pred Opštinskim sudom isplati naknadu od 1.000,00 KM za svaku Mejaza Sefića (u daqnjem tekstu: prvotuženi) i Opštine Sanski godinu trajawa postupka. Most (u daqnjem tekstu: drugotužena), koje zastupa opštinski b) Odgovor na apelaciju pravobranilac. Apelant je podnio tužbu radi zaštite prava 17. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije u svojine i ukidawa prava služnosti. Rješenjem Opštinskog suda mogućnosti dati odgovor na navode iz apelacije zbog toga što se broj P-109/01 od 16. aprila 2001. godine tužba je odbačena kao cio spis nalazi u Vrhovnom sudu koji rješava o apelantovoj neuredna. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daqnjem tekstu: reviziji protiv odluke Kantonalnog suda. Kantonalni sud) broj Gž 457/01 od 10. septembra 2001. godine apelantova žalba izjavljena na navedeno rješenje Opštinskog V. Relevantni propisi suda je uvažena, osporeno rješenje ukinuto i predmet vraćen 18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH Opštinskom sudu na ponovni postupak. ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 9. Opštinski sud je održao rasprave 12. i 15. novembra 2001. 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase: godine, 28. februara 2002. godine i 8. marta 2002. godine kada je i Član 10 zakqučio raspravljanje i donio presudu. Nakon posljednjeg Sud je dužan nastojati da se postupak sprovede bez ročišta, Presuda broj P-352/01 izrađena je 8. marta 2002. godine. odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku 10. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 18. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. marta 2002. godine. Žalba je, nakon dostavljanja tuženima na VI. Dopustivost odgovor, proslijeđena Kantonalnom sudu 29. marta 2002. godine. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-305/02 od 13. septembra 19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 2004. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio, a Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima prvostepenu presudu, u dijelu kojim se prvostepeni sud koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora proglasio nenadležnim i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. naknadu troškova spora, ukinuo i predmet vratio prvostepenom 20. Ustavni sud, u skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog sudu na ponovni postupak. Nakon dostavljanja drugostepene suda, može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, presude apelantu i tuženima, spis je vraćen Opštinskom sudu odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni 15. oktobra 2004. godine. pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 11. U ponovnom postupku Opštinski sud je prvu procesnu dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o radnju preduzeo 12. novembra 2007. godine kada je pozvao apelanta posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. da dostavi punomoć za zastupanje, budući da je raniji apelantov 21. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zastupnik imenovan za notara. zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku koji je u 12. Nakon što je ročište od 9. januara 2008. godine odgođeno vrijeme trajawa postupka pred Ustavnim sudom okončan na apelantov zahtjev i nakon ročišta od 11. marta 2008. godine, Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. na ročištu za glavnu raspravu od 15. aprila 2008. godine septembra 2008. godine, ali u kojem još traje postupak Opštinski sud je zakqučio raspravljanje i obavijestio stranke odlučivawa o apelantovoj reviziji protiv drugostepene odluke. u postupku da će presuda biti donesena 14. maja 2008. godine, kada Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak će stranke moći da je preuzmu. pravosnažno okončan, apelacija je, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva jer Ustavni sud može iznimno 13. Opštinski sud je Presudom broj P-267/04 od 14. maja 2008. da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, godine odbio apelantovu tužbu. Apelant je izjavio žalbu ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih protiv navedene presude. Cijeli spis je dostavljen Kantonalnom sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni sudu 1. avgusta 2008. godine. dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, 14. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-08-001 041 od apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila 25. septembra 2008. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti i osporenu presudu, u dijelu u kom je apelant obavezan da postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka, preinačio dopustiva. tako što je smawio iznos ranije dosuđenih troškova 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i drugotuženoj. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Nakon Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u dostavljanja drugostepene presude apelantu i tuženima, spis je pogledu dopustivosti. vraćen Opštinskom sudu 2. decembra 2008. godine. 15. Apelant je protiv drugostepene odluke 26. novembra 2008. VII. Meritum godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Postupak povodom 23. Apelant se žali na kršenje prava na donošenje odluke u revizije u vrijeme donošewa odluke Ustavnog suda nije okončan. razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, Evropsku konvenciju, te prava iz čl. 7 i 17 Evropske kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršewa konvencije. zagarantovanih qudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. glasi: novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: 29. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za Š...Ć svaku godinu neopravdano dugog trajawa postupka trebalo da se e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim isplati iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 450,00 KM. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati Unsko-sanski kanton u Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. glasi: d) Ostali navodi 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako 30. Ustavni sud neće posebno da razmatra ostale apelantove ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku navode o povredi ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim Naime, ti apelantovi navodi nisu ničim potkrijepljeni, odnosno, apelant se na wih paušalno pozvao u kontekstu sudom. Š...Ć obrazlagawa navoda o dužini postupka. a) Suđenje u razumnom roku - relevantni principi VIII. Zakqučak 24. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za qudska 31. Ustavni sud zakqučuje da postoji kršenje prava na suđenje prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se cijeni u svjetlu u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada Opštinski sud u uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o periodu od tri godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, a složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog Ustavni sud je utvrdio da nije bilo nikakvih opravdawa za ovako suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna dug zastoj u postupku. stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv 32. Apelantu je, s obzirom na utvrđeno kršenje, dodijeljena Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, naknada nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM, u skladu sa Izvještaj broj 2002-I, stav 38). principima koje je usvojio Ustavni sud za dodjelu ove vrste kompenzacije. b) Analiza razumnosti trajawa postupka 33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila 25. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove kada još nije bila donesena prvostepena presuda u ponovnom odluke. postupku pred Opštinskim sudom. Takođe, apelantovi navodi o 34. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke kršenju prava na pravično suđenje odnose se iskqučivo na Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. postupak pred tim sudom i to u odnosu na dio postupka nakon što Predsjednik je predmet vraćen Opštinskom sudu 15. oktobra 2004. godine. Ustavnog suda Ustavni sud će da razmotri razumnost trajawa ovog dijela Bosne i Hercegovine predmetnog postupka. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. 26. Ustavni sud zapaža da u postupku povodom apelantove tužbe, nakon što je 15. oktobra 2004. godine predmet vraćen Opštinskom sudu, nisu preduzete nikakve aktivnosti do 12. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u novembra 2007. godine. Opštinski sud nije dostavio odgovor na predmetu broj AP 820/07, rješavajući apelaciju Saliha Sefića, na apelaciju s obzirom na to da ne posjeduje spis predmeta, ali iz osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav daqnjeg toka postupka Ustavni sud zakqučuje da nisu postojale 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i suda. Takođe, apelant ničim nije doprinio dužini postupka, Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: niti je postupak bio posebno složen. Na to ukazuje i činjenica Miodrag Simović, predsjednik da je relativno brzo donesena odluka nakon što je Opštinski sud zakazao pripremno ročište u ponovnom postupku poslije Valerija Galić, potpredsjednica novembra 2007. godine. Ustavni sud zakqučuje da za ovu Seada Palavrić, potpredsjednica neaktivnost suda nema nikakvog opravdawa za Opštinski sud, Mato Tadić, sudija niti apelantovog doprinosa ni odgovornosti. Krstan Simić, sudija 27. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je dužina postupka koja je bila predmet razmatrawa ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Takođe, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje Usvaja se apelacija Saliha Sefića. u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i 1 Evropske konvencije. osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom c) Pitanje kompenzacije Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. 28. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne septembra 2008. godine. štete zbog kršewa prava na suđenje u razumnom roku dosudi U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i iznos od 1.000,00 KM godišnje, od podnošewa tužbe pa do Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku donošewa konačne odluke. Ustavni sud, u smislu člana 76 stav 2 od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Salihu Pravila Ustavnog suda, može izuzetno, na apelantov zahtjev, da Sefiću iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa 11. U ponovnom postupku Općinski sud je prvu procesnu članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, radnju preduzeo 12. novembra 2007. godine kada je pozvao u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti apelanta da dostavi punomoć za zastupanje, budući da je raniji Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s apelantov zastupnik imenovan za notara. ciljem izvršenja ove odluke. 12. Nakon što je ročište od 9. januara 2008. godine Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i odgođeno na apelantov zahtjev i nakon ročišta od 11. marta Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 2008. godine, na ročištu za glavnu raspravu od 15. aprila 2008. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i godine Općinski sud je zaključio raspravljanje i obavijestio "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". stranke u postupku da će presuda biti donesena 14. maja 2008. godine, kada će je stranke moći preuzeti. OBRAZLOŽENJE 13. Općinski sud je Presudom broj P-267/04 od 14. maja 2008. godine odbio apelantovu tužbu. Apelant je izjavio žalbu I. Uvod protiv navedene presude. Cijeli spis je dostavljen Kantonalnom 1. Salih Sefić (u daljnjem tekstu: apelant) iz D. Kamengrada, sudu 1. augusta 2008. godine. kojeg zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 14. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-08-001 041 14. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i od 25. septembra 2008. godine apelantovu žalbu djelimično Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine uvažio i osporenu presudu, u dijelu u kojem je apelant obavezan trajanja postupka u predmetu koji je vođen u Općinskom sudu u da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka, preinačio Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem tako što je smanjio iznos ranije dosuđenih troškova P-109/01. drugotuženoj. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena kao II. Postupak pred Ustavnim sudom neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Nakon 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od dostavljanja drugostepene presude apelantu i tuženima, spis je Općinskog suda je 26. marta 2009. godine zatraženo da dostavi vraćen Općinskom sudu 2. decembra 2008. godine. odgovor na apelaciju i spis broj P 109/01. 15. Apelant je protiv drugostepene odluke 26. novembra 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. aprila 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Postupak 2009. godine. U vezi sa traženim spisom, Općinski sud je povodom revizije u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene nije okončan. prvostepena i drugostepena presuda i da se predmet nalazi na IV. Apelacija odlučivanju o reviziji u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i a) Navodi iz zahtjeva Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). 16. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno 4. Ustavni sud je 8. maja 2009. godine zatražio spis od pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Vrhovnog suda. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 5. Vrhovni sud je 15. maja 2009. godine dostavio traženi konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u spis. daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 25. maja 2009. broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz čl. 7. i 17. Evropske godine. konvencije. Apelant je naročito istakao da Općinski sud nije III. Činjenično stanje preduzeo niti jednu radnju u predmetu od oktobra 2004. godine, tj. nakon donošenja odluke Kantonalnog suda. Apelant je 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda predložio da se utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na roku, povreda prava na imovinu i povreda prava iz čl. 7. i 17. sljedeći način. Evropske konvencije. Također je tražio da se Unsko-sanski 8. Apelant je 9. aprila 2001. godine podnio tužbu protiv kanton obaveže da mu zbog nerazumno dugog trajanja postupka Mejaza Sefića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Općine Sanski pred Općinskim sudom isplati naknadu od 1.000,00 KM za svaku Most (u daljnjem tekstu: drugotužena), koje zastupa općinski godinu trajanja postupka. pravobranilac. Apelant je podnio tužbu radi zaštite prava vlasništva i ukidanja prava služnosti. Rješenjem Općinskog b) Odgovor na apelaciju suda broj P-109/01 od 16. aprila 2001. godine tužba je odbačena 17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije u kao neuredna. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u mogućnosti dati odgovor na navode iz apelacije zbog toga što se daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 457/01 od 10. cio spis nalazi u Vrhovnom sudu koji rješava o apelantovoj septembra 2001. godine apelantova žalba izjavljena na reviziji protiv odluke Kantonalnog suda. navedeno rješenje Općinskog suda je uvažena, osporeno V. Relevantni propisi rješenje ukinuto i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni 18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH postupak. ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 9. Općinski sud je održao rasprave 12. i 15. novembra 2001. 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase: godine, 28. februara 2002. godine i 8. marta 2002. godine kada Član 10. je i zaključio raspravljanje i donio presudu. Nakon posljednjeg Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez ročišta, Presuda broj P-352/01 izrađena je 8. marta 2002. godine. odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 10. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 18. marta 2002. godine. Žalba je, nakon dostavljanja tuženima na VI. Dopustivost odgovor, proslijeđena Kantonalnom sudu 29. marta 2002. 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i godine. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-305/02 od 13. Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost septembra 2004. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio, a u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu prvostepenu presudu, u dijelu kojim se prvostepeni sud proglasio predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i nenadležnim i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu Hercegovini. troškova spora, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na 20. Ustavni sud, u skladu sa članom 16. stav 1. Pravila ponovni postupak. Nakon dostavljanja drugostepene presude Ustavnog suda, može razmatrati apelaciju samo ako su protiv apelantu i tuženima, spis je vraćen Općinskom sudu 15. oktobra presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi 2004. godine. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio apelaciju s obzirom na to da ne posjeduje spis predmeta, ali iz odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je daljnjeg toka postupka Ustavni sud zaključuje da nisu postojale koristio. nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje 21. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom suda. Također, apelant ničim nije doprinio dužini postupka, niti sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku je postupak bio posebno složen. Na to ukazuje i činjenica da je koji je u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom relativno brzo donesena odluka nakon što je Općinski sud okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001 zakazao pripremno ročište u ponovnom postupku poslije 041 od 25. septembra 2008. godine, ali u kojem još traje novembra 2007. godine. Ustavni sud zaključuje da za ovu postupak odlučivanja o apelantovoj reviziji protiv neaktivnost suda nema nikakvog opravdanja za Općinski sud, drugostepene odluke. Iako je podnesena prije nego što je niti apelantovog doprinosa ni odgovornosti. predmetni postupak pravosnažno okončan, apelacija je, prema 27. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva jer Ustavni dužina postupka koja je bila predmet razmatranja ne zadovoljava sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja Također, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 1. Evropske konvencije. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg c) Pitanje kompenzacije apelacija nije dopustiva. 28. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, 1.000,00 KM godišnje, od podnošenja tužbe pa do donošenja Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u konačne odluke. Ustavni sud, u smislu člana 76. stav 2. Pravila pogledu dopustivosti. Ustavnog suda, može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća VII. Meritum da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu 23. Apelant se žali na kršenje prava na donošenje odluke u nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. Evropsku konvenciju, te prava iz čl. 7. i 17. Evropske godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). konvencije. 29. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za glasi: svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo da se Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska isplati iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 450,00 prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: KM. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati Unsko-sanski kanton Š...Ć u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim d) Ostali navodi stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu 30. Ustavni sud neće posebno razmatrati ostale apelantove glasi: navode o povredi ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. Naime, ti apelantovi navodi nisu ničim potkrijepljeni, odnosno, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili apelant se na njih paušalno pozvao u kontekstu obrazlaganja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima navoda o dužini postupka. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. VIII. Zaključak Š...Ć 31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na a) Suđenje u razumnom roku - relevantni principi suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i 24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, Općinski sud u periodu od tri godine nije preduzeo niti jednu razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu procesnu radnju, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo nikakvih okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima opravdanja za ovako dug zastoj u postupku. uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o 32. Apelantu je, s obzirom na utvrđeno kršenje, dodijeljena složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog naknada nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM, u skladu sa suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna principima koje je usvojio Ustavni sud za dodjelu ove vrste stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, kompenzacije. aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj 33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila broj 2002-I, stav 38). Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. b) Analiza razumnosti trajanja postupka 34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 25. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. kada još nije bila donesena prvostepena presuda u ponovnom postupku pred Općinskim sudom. Također, apelantovi navodi o Predsjednik kršenju prava na pravično suđenje odnose se isključivo na Ustavnog suda postupak pred tim sudom i to u odnosu na dio postupka nakon što Bosne i Hercegovine je predmet vraćen Općinskom sudu 15. oktobra 2004. godine. Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. Ustavni sud će razmotriti razumnost trajanja ovog dijela predmetnog postupka. 26. Ustavni sud zapaža da u postupku povodom apelantove Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u tužbe, nakon što je 15. oktobra 2004. godine predmet vraćen predmetu broj AP 820/07, rješavajući apelaciju Saliha Sefića, na Općinskom sudu, nisu preduzete nikakve aktivnosti do 12. temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. novembra 2007. godine. Općinski sud nije dostavio odgovor na stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik broj P-109/01 od 16. travnja 2001. godine tužba je odbačena kao Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: neuredna. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem Miodrag Simović, predsjednik tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 457/01 od 10. rujna 2001. godine Valerija Galić, dopredsjednica apelantov priziv izjavljen na navedeno rješenje Općinskog suda Seada Palavrić, dopredsjednica je uvažen, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen Mato Tadić, sudac Općinskom sudu na ponovni postupak. Krstan Simić, sudac 9. Općinski sud je održao rasprave 12. i 15. studenoga 2001. na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine donio je godine, 28. veljače 2002. godine i 8. ožujka 2002. godine kada je i zaključio raspravljanje i donio presudu. Nakon posljednjeg ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ročišta, Presuda broj P-352/01 izrađena je 8. ožujka 2002. Usvaja se apelacija Saliha Sefića. godine. Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i 10. Protiv prvostupanjske presude apelant je izjavio priziv Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 18. ožujka 2002. godine. Priziv je, nakon dostave tuženima na ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na odgovor, proslijeđen Kantonalnom sudu 29. ožujka 2002. donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan godine. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-305/02 od 13. rujna Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-001 2004. godine apelantov priziv djelomično uvažio, a 041 od 25. rujna 2008. godine. prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim se prvostupanjski sud Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i proglasio nemjerodavnim i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku naknadu troškova spora, ukinuo i predmet vratio od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati Salihu Sefiću prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Nakon dostave iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog drugostupanjske presude apelantu i tuženima, spis je vraćen kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Općinskom sudu 15. listopada 2004. godine. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno članku 11. U ponovnom postupku Općinski sud je prvu procesnu 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku radnju poduzeo 12. studenoga 2007. godine kada je pozvao od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud apelanta da dostavi punomoć za zastupanje, budući da je raniji Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove apelantov zastupnik imenovan za notara. odluke. 12. Nakon što je ročište od 9. siječnja 2008. godine odgođeno Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i na apelantov zahtjev i nakon ročišta od 11. ožujka 2008. godine, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i na ročištu za glavnu raspravu od 15. travnja 2008. godine Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Općinski sud je zaključio raspravljanje i obavijestio stranke u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". postupku da će presuda biti donesena 14. svibnja 2008. godine, kada će je stranke moći preuzeti. OBRAZLOŽENJE 13. Općinski sud je Presudom broj P-267/04 od 14. svibnja I. Uvod 2008. godine odbio apelantovu tužbu. Apelant je izjavio priziv 1. Salih Sefić (u daljnjem tekstu: apelant) iz D. Kamengrada, protiv navedene presude. Cijeli spis je dostavljen Kantonalnom kojeg zastupa Nijaz Hadžić, odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio sudu 1. kolovoza 2008. godine. je 14. ožujka 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 14. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-08-001 041 Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine od 25. rujna 2008. godine apelantov priziv djelomično uvažio i trajanja postupka u predmetu koji je vođen u Općinskom sudu u pobijanu presudu, u dijelu u kojem je apelant obvezan Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem drugotuženoj naknaditi troškove parničnog postupka, preinačio P-109/01. tako što je smanjio iznos ranije dosuđenih troškova drugotuženoj. U ostalom dijelu apelantov priziv je odbijen kao II. Postupak pred Ustavnim sudom neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena. Nakon dostave 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od drugostupanjske presude apelantu i tuženima, spis je vraćen Općinskog suda je 26. ožujka 2009. godine zatražena dostava Općinskom sudu 2. prosinca 2008. godine. odgovora na apelaciju i spis broj P 109/01. 15. Apelant je protiv drugostupanjske odluke 26. studenoga 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. travnja 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Postupak 2009. godine. U svezi sa traženim spisom, Općinski sud je povodom revizije u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene nije okončan. prvostupanjska i drugostupanjska presuda i da se predmet nalazi na odlučivanju o reviziji u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i IV. Apelacija Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). 4. Ustavni sud je 8. svibnja 2009. godine zatražio spis od a) Navodi iz zahtjeva Vrhovnog suda. 16. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno 5. Vrhovni sud je 15. svibnja 2009. godine dostavio traženi pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) spis. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 25. svibnja 2009. daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz godine. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo iz čl. 7. i 17. Europske III. Činjenično stanje konvencije. Apelant je naročito istakao da Općinski sud nije 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i poduzeo niti jednu radnju u predmetu od listopada 2004. godine, dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na tj. nakon donošenja odluke Kantonalnog suda. Apelant je sljedeći način. predložio da se utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom 8. Apelant je 9. travnja 2001. godine podnio tužbu protiv roku, povreda prava na imovinu i povreda prava iz čl. 7. i 17. Mejaza Sefića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Općine Sanski Europske konvencije. Također je tražio da se Unsko-sanski Most (u daljnjem tekstu: drugotužena), koje zastupa općinski kanton obveže da mu zbog nerazumno dugog trajanja postupka pravobranitelj. Apelant je podnio tužbu radi zaštite prava pred Općinskim sudom isplati naknadu od 1.000,00 KM za svaku vlasništva i ukidanja prava služnosti. Rješenjem Općinskog suda godinu trajanja postupka. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 b) Odgovor na apelaciju 24. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska 17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije u prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, mogućnosti dati odgovor na navode iz apelacije zbog toga što se razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu cio spis nalazi u Vrhovnom sudu koji rješava o apelantovoj okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima reviziji protiv odluke Kantonalnog suda. uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i mjerodavnog V. Relevantni propisi suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna 18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase: 2002-I, stavak 38). Članak 10. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez b) Analiza razumnosti trajanja postupka odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku 25. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. kada još nije bila donesena prvostupanjska presuda u ponovnom postupku pred Općinskim sudom. Također, apelantovi navodi o VI. Dopustivost kršenju prava na pravično suđenje odnose se isključivo na 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupak pred tim sudom i to u odnosu na dio postupka nakon što Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima je predmet vraćen Općinskom sudu 15. listopada 2004. godine. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Ustavni sud će razmotriti razumnost trajanja ovog dijela zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. predmetnog postupka. 20. Ustavni sud, sukladno članku 16. stavak 1. Pravila 26. Ustavni sud zapaža da u postupku povodom apelantove Ustavnog suda, može razmatrati apelaciju samo ako su protiv tužbe, nakon što je 15. listopada 2004. godine predmet vraćen presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Općinskom sudu, nisu poduzete nikakve aktivnosti do 12. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese studenoga 2007. godine. Općinski sud nije dostavio odgovor na u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio apelaciju obzirom na to da ne posjeduje spis predmeta, ali iz odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je daljnjeg tijeka postupka Ustavni sud zaključuje da nisu postojale koristio. nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje 21. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu suda. Također, apelant ničim nije doprinio dužini postupka, niti zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je u je postupak bio posebno složen. Na to ukazuje i činjenica da je vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan relativno brzo donesena odluka nakon što je Općinski sud Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. zakazao pripremno ročište u ponovnom postupku poslije rujna 2008. godine, ali u kojem još traje postupak odlučivanja o studenoga 2007. godine. Ustavni sud zaključuje da za ovu apelantovoj reviziji protiv drugostupanjske odluke. Iako je neaktivnost suda nema nikakvog opravdanja za Općinski sud, podnesena prije nego što je predmetni postupak pravomoćno niti apelantovog doprinosa ni odgovornosti. okončan, apelacija je, prema članku 16. stavak 3. Pravila 27. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da Ustavnog suda, dopustiva jer Ustavni sud može iznimno dužina postupka koja je bila predmet razmatranja ne zadovoljava razmatrati apelaciju i kada nema odluke mjerodavnog suda, zahtjev "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih Također, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila stavak 1. Europske konvencije. Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti c) Pitanje kompenzacije postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije 28. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete dopustiva. zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 1.000,00 KM godišnje, od podnošenja tužbe pa do donošenja Hercegovine, članka 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, konačne odluke. Ustavni sud, u smislu članka 76. stavak 2. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete Pravila Ustavnog suda, može izuzetno, na apelantov zahtjev, glede dopustivosti. odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud VII. Meritum podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima 23. Apelant se žali na kršenje prava na donošenje odluke u naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. studenoga 2005. broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava iz čl. 7. i 17. Europske godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). konvencije. 29. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za dijelu glasi: svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 450,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim d) Ostali navodi stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 30. Ustavni sud neće posebno razmatrati ostale apelantove Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom navode o povredi ustavnih prava i prava iz Europske konvencije. dijelu glasi: Naime, ti apelantovi navodi nisu ničim potkrijepljeni, odnosno, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili apelant se na njih paušalno pozvao u kontekstu obrazlaganja utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko navoda o dužini postupka. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom VIII. Zaključak roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim 31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na sudom. Š...Ć suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i a) Suđenje u razumnom roku - relevantna načela Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada Općinski sud u razdoblju od tri godine nije poduzeo niti jednu 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor procesnu radnju, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo nikakvih Vrhovnog suda i Fehima Bičakčića dostavljen je apelantkiwi opravdanja za ovako dug zastoj u postupku. 2. juna 2009. godine. 32. Apelantu je, obzirom na utvrđeno kršenje, dodijeljena naknada nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM, sukladno III. Činjenično stanje načelima koje je usvojio Ustavni sud za dodjelu ove vrste 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelacije kompenzacije. i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na 33. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. sljedeći način. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu 6. Presudom Opštinskog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: ove odluke. Opštinski sud) broj P-1668/00 od 16. aprila 2004. godine 34. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odbijen je tužbeni zahtjev Fehima Bičakčića (u daqnjem Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. tekstu: tužilac). Naime, tužilac je tražio da se utvrdi da je Predsjednik sopstvenik poslovnog prostora koji se nalazi u ulici Ustavnog suda Maršala Tita broj 19, površine 21,04 m², izgrađenog na Bosne i Hercegovine zemqištu pobliže označenom u predmetnoj presudi. Takođe je, Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. slijedom toga, tražio da se apelantkiwa obaveže da prizna i trpi da se tužilac na osnovu ove presude ukwiži kao sopstvenik u zemqišnim kwigama Opštinskog suda. Takođe je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u odbijen tužiočev alternativno postavljeni tužbeni zahtjev predmetu broj AP 864/07, rješavajući apelaciju Opštine kojim je tražio da se apelantkiwa obaveže da mu isplati iznos Centar Sarajevo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i od 35.566 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana troškova postupka. Dalje, odbijena je apelantkiwina 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine protivtužba, odnosno zahtjev kojim je tražila da se tužilac ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u obaveže da joj naknadi štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od sastavu: 15.203 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Određeno je da svaka Miodrag Simović, predsjednik stranka snosi svoje troškove postupka. Valerija Galić, potpredsjednica 7. U obrazloženju presude Opštinski sud je naveo da je u Seada Palavrić, potpredsjednica toku postupka utvrđeno da je Rješenjem Opštinskog Mato Tadić, sudija sekretarijata za prostorno uređenje i stambene poslove broj Krstan Simić, sudija 07/31-374-557/93 od 12. oktobra 1993. godine određeno da je na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je zajednička prostorija-smetljarnik u ulici Maršala Tita broj 19, površine 5,30 m² izgubila prvobitnu namjenu, da nosiocima ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 stanarskog prava prestaje pravo korišćewa te prostorije i da se predmetni smetljarnik pretvara u poslovni prostor. Pri Usvaja se apelacija Opštine Centar Sarajevo. tome je određeno da su Sarajevostan i Poslovni fond SO Utvrđuje se povreda člana II/3k) Ustava Bosne i Centar Sarajevo dužni da predmetnu prostoriju uvrste u Hercegovine. evidenciju poslovnih prostora, da je osposobe za obavljanje Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i djelatnosti, te da sprovedu postupak izdavawa u zakup. Dalje, Hercegovine broj Rev-1285/05 od 18. januara 2007. godine. sud je naveo da je zakqučkom opštinskog načelnika od 31. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i decembra 1997. godine predmetni smetljarnik dodijeljen Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu tužiocu radi pretvarawa u poslovni prostor. Takođe je odluku u skladu sa članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. navedeno da je tužilac obavezan da kod nadležnog organa Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine pokrene postupak za dobijanje odgovarajućih saglasnosti za da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uspostavljanje nove namjene predmetnog prostora. U vezi s tim, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim sud je naveo da je nesporno da je tužilac na osnovu Ugovora o mjerama s ciljem da se izvrši ova odluka u skladu sa članom 74 dodjeqivanju građevinskog zemqišta i Ugovora o uređenju stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. građevinskog zemqišta uplatio iznose od 2.104 DEM i 6.312 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i DEM, te iznos od 660 DEM za tehnički prijem. Međutim, shodno Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i mišljenju suda, izvršene uplate ne mogu da budu osnov za Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i sticanje prava svojine na poslovnom prostoru zato što se u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". konkretnom slučaju ne radi o isplati kupoprodajne cijene. Sud je istakao da uplaćeni novčani iznosi samo potvrđuju OBRAZLOŽEWE sprovođenje pretvarawa smetljarnika u poslovni prostor, te da nijedan dokaz ne ukazuje na to da je tužilac stekao pravo svojine I. Uvod na tom prostoru u smislu člana 23 Zakona o svojinskopravnim 1. Opština Centar Sarajevo (u daqnjem tekstu: odnosima ("Službene novine Federacije Bosne i apelantkiwa), koju zastupa Pravobranilaštvo Opštine Hercegovine" br. 6/98 i 29/03). Centar Sarajevo, podnijela je 22. marta 2007. godine apelaciju 8. Dalje, sud je naveo da je neosnovan tužiočev zahtjev za Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni utvrđivanje prava na osnovu građewa u smislu čl. 23, 24, 25 i 27 sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Zakona o svojinskopravnim odnosima budući da se u konkretnom Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1285/05 slučaju radilo o pretvaranju već postojeće zajedničke od 18. januara 2007. godine. prostorije-smetljarnika u poslovni prostor. Naime, sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da se ne radi o novom II. Postupak pred Ustavnim sudom posebnom dijelu zgrade koji je tužilac izgradio, već o 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od postojećem dijelu koji je tužilac adaptacijom pretvorio u Vrhovnog suda i Fehima Bičakčića zatraženo je 3. aprila 2007. poslovni prostor. U vezi s tim, sud je istakao da prihvata nalaz godine da dostave odgovor na apelaciju. vještaka građevinske struke da se radi o novoizgrađenom 3. Vrhovni sud je 13. aprila 2007. godine dostavio odgovor na poslovnom prostoru, međutim, da to ne može da se poistovjeti apelaciju, a Fehim Bičakčić 19. aprila 2007. godine. sa novim i posebnim dijelom zgrade, već može da se smatra samo 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 poslovnim prostorom koji je nastao pretvaranjem smetljarnika 12. Vrhovni sud je, međutim, odlučujući o tužiočevoj kao zajedničkog dijela zgrade u poslovni prostor. Sud je naveo reviziji protiv drugostepene presude, donio Presudu broj da je nesporno da je tužilac svojim radom i sredstvima izvršio Rev-1285/05 od 18. januara 2007. godine kojom je revizija pretvaranje smetljarnika u poslovni prostor, ali da je to djelimično uvažena, pa su nižestepene presude preinačene uradio na sopstveni rizik zato što je znao da sva relevantna tako što je utvrđeno da je tužilac sopstvenik poslovnog dokumentacija glasi na apelantkinju. S obzirom na to da je prostora, što je apelantkiwa dužna da prizna i trpi. U poslovni prostor izgrađen na zemqištu koje se nalazi u preostalom dijelu revizija je odbijena. U obrazloženju presude društvenoj svojini, te da je izgrađen na već postojećem objektu, Vrhovni sud je naveo da je na osnovu sprovedenih dokaza sud je zakqučio da u konkretnom slučaju ne mogu da se primijene nesporno utvrđeno da je apelantkiwa rješenjem od 12. oktobra odredbe člana 27, kao ni člana 29 Zakona o svojinskopravnim 1993. godine pretvorila smetljarnik u poslovni prostor, te da odnosima. je 1997. godine predmetni smetljarnik dodijeljen tužiocu radi 9. Sem toga, sud je naveo da je članom 8 Odluke o pretvaranju pretvarawa u poslovni prostor. Dalje, sud je naveo da je zajedničkih prostorija u stambenim zgradama u poslovne utvrđeno da je tužilac uplatio sve radove i dozvole (iako se prostorije ("Službene novine Grada Sarajeva" broj 22/89) apelantkiwa vodila kao investitor), te da je vještačenjem određeno da je SIZ stanovawa Grada Sarajeva dužan da uvede utvrđeno da je tužilac uplatio iznos od 35.566 KM za izvođenje poslovne prostorije u evidenciju poslovnog prostora kojim radova oko novoizgrađenog poslovnog prostora. Pri ovakvom raspolaže nosilac prava raspolagawa, da ga osposobi za stanju stvari, Vrhovni sud je naveo da je tužiočev tužbeni obavljanje djelatnosti u skladu sa Odlukom o rasporedu zahtjev osnovan "jer je tužilac kao savjestan graditeq poslovnih djelatnosti Opštine Centar i da sprovede postupak građenjem u tuđoj zgradi i na zemqištu u svojini tužene i uz za izdavanje u zakup. Sud je naveo da je, u skladu sa navedenom saglasnost tužene kao sopstvenika zemqišta i zgrade (član 27 odlukom, tužiocu ponuđeno da zakquči ugovor o zakupu sa stav 1 Zakona o svojinskopravnim odnosima) sagradio od svog apelantkiwom, ali da je tužilac to odbio smatrajući se materijala i svojim sredstvima novu stvar (član 25 stav 1 sopstvenikom predmetnog poslovnog prostora. Takođe, sud se Zakona o svojinskopravnim odnosima)". Sem toga, Vrhovni sud pozvao na odredbe člana 16a Zakona o prometu nepokretnosti je naveo da osnovanost tužiočevog tužbenog zahtjeva kojima je propisano da stanovi i poslovne prostorije kao proizilazi i iz odredbe člana 2 Zakona o svojini na dijelovima posebni dijelovi zgrada u društvenoj svojini ne mogu da se zgrada koji predviđa da građanin može da ima u svojini poseban prenose, otuđuju, zamjenjuju i da se na drugi način raspolaže dio zgrade. S obzirom na to da iz zemqišnokwižnog uloška wima ako su pribavljeni u društvenu svojinu na osnovu Zakona proizilazi da ova zgrada nije upisana, sud je naveo da nema o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemqišta. uslova za ukwižbu ovog poslovnog prostora u zemqišnim 10. U pogledu alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva kwigama zato što bi dosuđenjem tog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sredstva uložena u pretvaranje smetljarnika u odluka bila neizvršiva. poslovni prostor u iznosu od 35.515,85 KM, sud je naveo da taj IV. Apelacija zahtjev ne može da bude predmet ove, već neke druge parnice. Naime, budući da apelantkiwa, koja ima pravo raspolagawa na a) Navodi iz apelacije nepokretnosti, ne traži predaju u posjed, a da tužilac koji je 13. Apelantkiwa se žali na to da joj je osporenom odlukom uložio sredstva u poslovni prostor taj prostor drži u posjedu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava i nesmetano koristi, sud je naveo da u ovom momentu ne može da Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za se govori o sticanju bez osnova na apelantkiwinoj strani. Pri zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: tome je sud istakao da je odredbama člana 215 Zakona o Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava obligacionim odnosima propisano da korisni i neophodni Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku troškovi mogu da se naknade do iznosa koji predstavlja konvenciju. Apelantkiwa navodi da član 27 stav 1 Zakona o uvećanje vrijednosti samo u momentu vraćawa. Što se tiče svojinskopravnim odnosima reguliše sticanje prava na apelantkiwinog protivtužbenog zahtjeva za isplatu zemqištu na kom je izgrađen građevinski objekat, te da je zakupnine, sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni Vrhovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se uslovi za podnošenje protivtužbe u smislu člana 74 stav 1 pozvao na te odredbe i udovoqio tužiočevom tužbenom Zakona o parničnom postupku, te da je protivtužbeni zahtjev zahtjevu za utvrđenje prava svojine na predmetnom poslovnom zbog toga neosnovan. prostoru. 11. Protiv prvostepene presude tužilac je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni b) Odgovor na apelaciju sud) koji je Presudom broj Gž-1128/04 od 5. jula 2005. godine 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da su žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju neosnovani apelantkiwini navodi o povredi njenog prava na presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno imovinu, te da Vrhovni sud i dalje ostaje pri razlozima postupio kada je odbio tužiočev tužbeni zahtjev za navedenim u obrazloženju Presude broj Rev-1285/05 od 18. utvrđivanje prava svojine na osnovu građewa u smislu odredbi januara 2007. godine. čl. 23, 24, 25 i 27 Zakona o svojinskopravnim odnosima budući da 15. U odgovoru na apelaciju tužilac je naveo da je Presuda se u konkretnom slučaju radi o pretvaranju već postojeće Vrhovnog suda broj Rev-1285/05 od 18. januara 2007. godine zajedničke prostorije-smetljarnika u poslovni prostor. pravilna i zakonita, te predlaže da Ustavni sud predmetnu Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno apelaciju odbije kao neosnovanu. zakqučio da se ne radi o novom posebnom dijelu zgrade koji je V. Relevantni propisi tužilac izgradio, već o postojećem dijelu koji je tužilac adaptacijom pretvorio u poslovni prostor. Dalje, Kantonalni 16. U Zakonu o svojinskopravnim odnosima ("Službene sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03) člana 8 Odluke o pretvaranju zajedničkih prostorija u relevantne odredbe glase: stambenim zgradama u poslovne prostorije, kao i odredbe člana Član 23 16a Zakona o prometu nepokretnosti. Takođe, Kantonalni sud Pravo svojine stiče se po samom zakonu, na osnovu pravnog je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada se pozvao posla, odlukom nadležnog organa i nasljeđivanjem. na odredbe člana 215 Zakona o obligacionim odnosima i odbio Član 24 tužiočev alternativno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu Po samom zakonu pravo svojine se stiče stvaranjem nove uloženih sredstava budući da tužilac i dalje koristi stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemqištu, predmetni poslovni prostor, a da apelantkiwa ne traži odvajanjem plodova, održajem, sticanjem od nesopstvenika, njegovu predaju u posjed. okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom. Član 25 Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju (1) Lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: stvar stiče na nju pravo svojine. Š...Ć Š...Ć Član 27 k) Pravo na imovinu. (1) Lice koje izgradi građevinski objekat trajne namjene 24. Prilikom razmatrawa da li je povrijeđen član II/3k) na zemqištu na kom drugi ima pravo svojine (graditeq) stiče Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, prije svega, mora da pravo svojine i na zemqište na kom je izgrađen građevinski utvrdi da li apelantkiwa ima "imovinu" u smislu člana II/3k) objekat, kao i na zemqište koje je neophodno za njegovu Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da je apelantkiwa upotrebu, ako nije znalo niti je moglo da zna da gradi na tuđem sopstvenik spornog poslovnog prostora, Ustavni sud smatra da zemqištu, a sopstvenik zemqišta je znao za izgradnju i nije predmetni poslovni prostor, bez sumnje, predstavlja se odmah usprotivio. apelantkiwinu imovinu koja uživa zaštitu iz člana II/3k) Š...Ć Ustava Bosne i Hercegovine. VI. Dopustivost 25. Dalje, Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom 17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda utvrđeno da je tužilac postao sopstvenik Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima predmetnog poslovnog prostora, što je apelantkiwa dužna da koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora prizna i trpi, te da se takvom odlukom, nesumwivo, umiješalo u zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. apelantkiwinu imovinu. S obzirom na to, za Ustavni sud ostaje 18. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da apelantkiwa kao da odgovori na sljedeća pitawa: (a) da li je miješanje nosilac javne vlasti ne uživa zaštitu prava zagarantovanih predviđeno zakonom, (b) da li miješanje služi zakonitom ciqu odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji u javnom interesu i (c) da li je miješanje proporcionalno ciqu, regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između pojedincima zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u apelantkiwinog prava i opšteg javnog interesa. odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na 26. U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da je svoj stav ustanovljen u Odluci broj AP 39/03 od 27. februara Vrhovni sud svoju odluku zasnovao na odredbama člana 25 stav 1 2004. godine u kojoj je zakqučeno da Evropska konvencija pruža i člana 27 stav 1 Zakona o svojinskopravnim odnosima. Ustavni minimum zaštite u pogledu qudskih prava i osnovnih sloboda sud podsjeća da je odredbama člana 25 stav 1 navedenog zakona dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da, shodno propisano da lice koje od svog materijala svojim radom izradi članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio novu stvar stiče pravo svojine na toj stvari. Dalje, da je stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za odredbama člana 27 stav 1 istog zakona propisano da lice koje koju smatra da su mu wome povrijeđena prava može da podnese izgradi građevinski objekat trajne namjene na zemqištu na apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je, sem navedenog, kom drugi ima pravo svojine stiče pravo svojine i na zemqištu zakqučeno da državni organi i javna vlast kao učesnici na kom je izgrađen građevinski objekat i na zemqištu koje je sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan neophodno za njegovu upotrebu, ako nije znalo niti je moglo da postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i zna da gradi na tuđem zemqištu, a sopstvenik zemqišta je znao Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će da ispita za izgradnju i nije se odmah usprotivio. Iz navedenog jasno navode apelacije u odnosu na apelantkiwino ustavno pravo na proizilazi da se član 25 stav 1 Zakona o svojinskopravnim pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava odnosima odnosi na sticanje prava svojine na novoj izrađenoj Bosne i Hercegovine. stvari, a u konkretnom slučaju radi se o adaptaciji već postojeće nepokretnosti radi promjene namjene, kako je to 19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, utvrdio redovni sud, što ne može da se smatra novom stvari. S Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv druge strane, odredbe čl. 27, 28 i 29 navedenog zakona se odnose presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi na sticanje prava svojine na nepokretnostima. Naime, navedene djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se odredbe regulišu sticanje prava svojine građenjem na tuđem podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije zemqištu, što ukqučuje zemqište i građevinske objekte, ali primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji pod određenim uslovima koji se tiču savjesnosti lica koje je koristio. gradi građevinski objekat i ponašawa sopstvenika zemqišta 20. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom na kom se gradi takav objekat. U vezi s tim, Ustavni sud smatra je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-1285/05 od 18. januara 2007. da je u konkretnom slučaju nesporno da je tužilac znao da godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova renovira predmetni poslovni prostor koji je apelantkiwina mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je svojina, što znači da nije ispunjen uslov savjesnosti. S druge primila 30. januara 2007. godine, a apelacija je podnesena 22. strane, apelantkiwa nije preduzimala nikakve radnje marta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano usmjerene protiv takve gradnje iskqučivo zato što je kao članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija sopstvenik objekta i zemqišta svojim aktom dozvolila ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda tužiocu da predmetni smetljarnik privede namjeni u skladu sa zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji odlukom o pretvaranju tog prostora u poslovni prostor. neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i proizvoqno primijenio odredbe člana 25 stav 1 i člana 27 stav Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, 1 Zakona o svojinskopravnim odnosima kada je utvrdio da je u Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove skladu s tim tužilac stekao pravo svojine na predmetnom u pogledu dopustivosti. poslovnom prostoru čime je apelantkinju lišio njene imovine. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da miješanje u VII. Meritum apelantkiwinu imovinu nije izvršeno "u skladu sa zakonom", 22. Apelantkiwa smatra da joj je osporenom odlukom pa ostali aspekti člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine nisu Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo relevantni, te ih Ustavni sud neće razmatrati. na imovinu iz čl. II/3e) i II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. 27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zakqučuje da je Pravo na imovinu osporenom presudom Vrhovnog suda u konkretnom slučaju 23. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom prekršeno apelantkiwino pravo na imovinu iz člana II/3k) dijelu glasi: Ustava Bosne i Hercegovine. Ostali navodi 3. Vrhovni sud je 13. aprila 2007. godine dostavio odgovor 28. S obzirom na zakqučak u pogledu povrede člana II/3k) na apelaciju, a Fehim Bičakčić 19. aprila 2007. godine. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, potrebno da se posebno razmatraju navodne povrede člana II/3e) odgovor Vrhovnog suda i Fehima Bičakčića dostavljen je Ustava Bosne i Hercegovine. apelantici 2. juna 2009. godine. III. Činjenično stanje VIII. Zakqučak 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i 29. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine kada je sudska sljedeći način. odluka, koja je osnov miješawa u apelantkiwinu imovinu, 6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: zasnovana na proizvoqnoj primjeni materijalnog prava. Općinski sud) broj P-1668/00 od 16. aprila 2004. godine odbijen 30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila je tužbeni zahtjev Fehima Bičakčića (u daljnjem tekstu: tužilac). Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Naime, tužilac je tražio da se utvrdi da je vlasnik poslovnog odluke. prostora koji se nalazi u ulici Maršala Tita broj 19, površine 21,04 31. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke m², izgrađenog na zemljištu pobliže označenom u predmetnoj Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. presudi. Također je, slijedom toga, tražio da se apelantica Predsjednik obaveže da prizna i trpi da se tužilac na osnovu ove presude Ustavnog suda uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama Općinskog suda. Bosne i Hercegovine Također je odbijen tužiočev alternativno postavljeni tužbeni Prof. dr Miodrag Simović, s. r. zahtjev kojim je tražio da se apelantica obaveže da mu isplati iznos od 35.566 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. Dalje, odbijena je apelanticina Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u protivtužba, odnosno zahtjev kojim je tražila da se tužilac predmetu broj AP 864/07, rješavajući apelaciju Općine Centar obaveže da joj naknadi štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 15.203 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Određeno je da člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik 7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u toku Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: postupka utvrđeno da je Rješenjem Općinskog sekretarijata za Miodrag Simović, predsjednik prostorno uređenje i stambene poslove broj 07/31-374-557/93 od 12. oktobra 1993. godine određeno da je zajednička Valerija Galić, potpredsjednica prostorija-smetljarnik u ulici Maršala Tita broj 19, površine 5,30 Seada Palavrić, potpredsjednica m² izgubila prvobitnu namjenu, da nosiocima stanarskog prava Mato Tadić, sudija prestaje pravo korištenja te prostorije i da se predmetni Krstan Simić, sudija smetljarnik pretvara u poslovni prostor. Pri tome je određeno da na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je su Sarajevostan i Poslovni fond SO Centar Sarajevo dužni predmetnu prostoriju uvrstiti u evidenciju poslovnih prostora, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 osposobiti za obavljanje djelatnosti, te provesti postupak Usvaja se apelacija Općine Centar Sarajevo. izdavanja u zakup. Dalje, sud je naveo da je zaključkom Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i općinskog načelnika od 31. decembra 1997. godine predmetni Hercegovine. smetljarnik dodijeljen tužiocu radi pretvaranja u poslovni Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i prostor. Također je navedeno da je tužilac obavezan da kod Hercegovine broj Rev-1285/05 od 18. januara 2007. godine. nadležnog organa pokrene postupak za dobijanje odgovarajućih Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i saglasnosti za uspostavljanje nove namjene predmetnog Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu prostora. U vezi s tim, sud je naveo da je nesporno da je tužilac na odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. osnovu Ugovora o dodjeljivanju građevinskog zemljišta i Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine Ugovora o uređenju građevinskog zemljišta uplatio iznose od da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke 2.104 DEM i 6.312 DEM, te iznos od 660 DEM za tehnički obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim prijem. Međutim, prema mišljenju suda, izvršene uplate ne mogu mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu sa članom 74. biti osnov za stjecanje prava vlasništva na poslovnom prostoru stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. zato što se u konkretnom slučaju ne radi o isplati kupoprodajne Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i cijene. Sud je istakao da uplaćeni novčani iznosi samo potvrđuju Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i provođenje pretvaranja smetljarnika u poslovni prostor, te da Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i nijedan dokaz ne ukazuje na to da je tužilac stekao pravo "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". vlasništva na tom prostoru u smislu člana 23. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Službene novine Federacije OBRAZLOŽENJE Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03). I. Uvod 8. Dalje, sud je naveo da je neosnovan tužiočev zahtjev za 1. Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), utvrđivanje prava na osnovu građenja u smislu čl. 23, 24, 25. i 27. koju zastupa Pravobranilaštvo Općine Centar Sarajevo, Zakona o vlasničkopravnim odnosima budući da se u podnijela je 22. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu konkretnom slučaju radilo o pretvaranju već postojeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zajedničke prostorije-smetljarnika u poslovni prostor. Naime, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da se ne radi o novom daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1285/05 od 18. januara posebnom dijelu zgrade koji je tužilac izgradio, već o postojećem 2007. godine. dijelu koji je tužilac adaptacijom pretvorio u poslovni prostor. U vezi s tim, sud je istakao da prihvata nalaz vještaka građevinske II. Postupak pred Ustavnim sudom struke da se radi o novoizgrađenom poslovnom prostoru, 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od međutim, da se to ne može poistovjetiti sa novim i posebnim Vrhovnog suda i Fehima Bičakčića zatraženo je 3. aprila 2007. dijelom zgrade, već se može smatrati samo poslovnim prostorom godine da dostave odgovor na apelaciju. koji je nastao pretvaranjem smetljarnika kao zajedničkog dijela 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 zgrade u poslovni prostor. Sud je naveo da je nesporno da je utvrđeno da je tužilac vlasnik poslovnog prostora, što je tužilac svojim radom i sredstvima izvršio pretvaranje apelantica dužna priznati i trpjeti. U preostalom dijelu revizija je smetljarnika u poslovni prostor, ali da je to uradio na vlastiti rizik odbijena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je na zato što je znao da sva relevantna dokumentacija glasi na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je apelantica apelanticu. S obzirom na to da je poslovni prostor izgrađen na rješenjem od 12. oktobra 1993. godine pretvorila smetljarnik u zemljištu koje se nalazi u društvenom vlasništvu, te da je poslovni prostor, te da je 1997. godine predmetni smetljarnik izgrađen na već postojećem objektu, sud je zaključio da se u dodijeljen tužiocu radi pretvaranja u poslovni prostor. Dalje, sud konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe člana 27, kao ni je naveo da je utvrđeno da je tužilac uplatio sve radove i dozvole člana 29. Zakona o vlasničkopravnim odnosima. (iako se apelantica vodila kao investitor), te da je vještačenjem 9. Osim toga, sud je naveo da je članom 8. Odluke o utvrđeno da je tužilac uplatio iznos od 35.566 KM za izvođenje pretvaranju zajedničkih prostorija u stambenim zgradama u radova oko novoizgrađenog poslovnog prostora. Pri ovakvom poslovne prostorije ("Službene novine Grada Sarajeva" broj stanju stvari, Vrhovni sud je naveo da je tužiočev tužbeni zahtjev 22/89) određeno da je SIZ stanovanja Grada Sarajeva dužan osnovan "jer je tužilac kao savjestan graditelj građenjem u tuđoj uvesti poslovne prostorije u evidenciju poslovnog prostora kojim zgradi i na zemljištu u vlasništvu tužene i uz saglasnost tužene raspolaže nosilac prava raspolaganja, osposobiti ga za obavljanje kao vlasnice zemljišta i zgrade (član 27. stav 1. Zakona o djelatnosti u skladu sa Odlukom o rasporedu poslovnih vlasničkopravnim odnosima) sagradio od svog materijala i djelatnosti Općine Centar i provesti postupak za izdavanje u svojim sredstvima novu stvar (član 25. stav 1. Zakona o zakup. Sud je naveo da je, u skladu sa navedenom odlukom, vlasničkopravnim odnosima)". Osim toga, Vrhovni sud je naveo tužiocu ponuđeno da zaključi ugovor o zakupu sa apelanticom, da osnovanost tužiočevog tužbenog zahtjeva proizlazi i iz ali da je tužilac to odbio smatrajući se vlasnikom predmetnog odredbe člana 2. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada koji poslovnog prostora. Također, sud se pozvao na odredbe člana predviđa da građanin može imati u vlasništvu poseban dio 16.a Zakona o prometu nekretnina kojima je propisano da se zgrade. S obzirom na to da iz zemljišnoknjižnog uloška proizlazi stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u da ova zgrada nije upisana, sud je naveo da nema uvjeta za društvenom vlasništvu ne mogu prenositi, otuđivati, uknjižbu ovog poslovnog prostora u zemljišnim knjigama zato zamjenjivati i na drugi način raspolagati njima ako su pribavljeni što bi dosuđenjem tog dijela tužbenog zahtjeva odluka bila u društveno vlasništvo na osnovu Zakona o nacionalizaciji neizvršiva. najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. IV. Apelacija 10. U pogledu alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sredstva uložena u pretvaranje smetljarnika u a) Navodi iz apelacije poslovni prostor u iznosu od 35.515,85 KM, sud je naveo da taj 13. Apelantica se žali na to da joj je osporenom odlukom zahtjev ne može biti predmet ove, već neke druge parnice. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Naime, budući da apelantica, koja ima pravo raspolaganja Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za nekretninom, ne traži predaju u posjed, a da tužilac koji je uložio zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: sredstva u poslovni prostor taj prostor drži u posjedu i nesmetano Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava koristi, sud je naveo da se u ovom momentu ne može govoriti o Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku stjecanju bez osnova na apelanticinoj strani. Pri tome je sud konvenciju. Apelantica navodi da član 27. stav 1. Zakona o istakao da je odredbama člana 215. Zakona o obligacionim vlasničkopravnim odnosima regulira stjecanje prava na zemljištu odnosima propisano da se korisni i neophodni troškovi mogu na kojem je izgrađen građevinski objekt, te da je Vrhovni sud naknaditi do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti samo u pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na te momentu vraćanja. Što se tiče apelanticinog protivtužbenog odredbe i udovoljio tužiočevom tužbenom zahtjevu za utvrđenje zahtjeva za isplatu zakupnine, sud je naveo da u konkretnom prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru. slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje protivtužbe u smislu člana 74. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te da je b) Odgovor na apelaciju protivtužbeni zahtjev zbog toga neosnovan. 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da su 11. Protiv prvostepene presude tužilac je izjavio žalbu neosnovani apelanticini navodi o povredi njezinog prava na Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni imovinu, te da Vrhovni sud i dalje ostaje pri razlozima sud) koji je Presudom broj Gž-1128/04 od 5. jula 2005. godine navedenim u obrazloženju Presude broj Rev-1285/05 od 18. žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju januara 2007. godine. presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno 15. U odgovoru na apelaciju tužilac je naveo da je Presuda postupio kada je odbio tužiočev tužbeni zahtjev za utvrđivanje Vrhovnog suda broj Rev-1285/05 od 18. januara 2007. godine prava vlasništva na osnovu građenja u smislu odredaba čl. 23, 24, pravilna i zakonita, te predlaže da Ustavni sud predmetnu 25. i 27. Zakona o vlasničkopravnim odnosima budući da se u apelaciju odbije kao neosnovanu. konkretnom slučaju radi o pretvaranju već postojeće zajedničke V. Relevantni propisi prostorije-smetljarnika u poslovni prostor. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se ne radi o 16. U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima ("Službene novom posebnom dijelu zgrade koji je tužilac izgradio, već o novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03) postojećem dijelu koji je tužilac adaptacijom pretvorio u relevantne odredbe glase: poslovni prostor. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je Član 23. prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 8. Odluke o Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na osnovu pretvaranju zajedničkih prostorija u stambenim zgradama u pravnog posla, odlukom nadležnog organa i nasljeđivanjem. poslovne prostorije, kao i odredbe člana 16.a Zakona o prometu Član 24. nekretnina. Također, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni Po samom zakonu pravo vlasništva se stječe stvaranjem nove sud pravilno postupio kada se pozvao na odredbe člana 215. stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, Zakona o obligacionim odnosima i odbio tužiočev alternativno odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem od nevlasnika, postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu uloženih sredstava budući okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom. da tužilac i dalje koristi predmetni poslovni prostor, a da apelantica ne traži njegovu predaju u posjed. Član 25. 12. Vrhovni sud je, međutim, odlučujući o tužiočevoj reviziji (1) Lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu protiv drugostepene presude, donio Presudu broj Rev-1285/05 stvar stječe na nju pravo vlasništva. od 18. januara 2007. godine kojom je revizija djelimično Š...Ć uvažena, pa su nižestepene presude preinačene tako što je Član 27. (1) Lice koje izgradi građevinski objekt trajne namjene na poslovni prostor, bez sumnje, predstavlja apelanticinu imovinu zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe koja uživa zaštitu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski 25. Dalje, Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom objekt, kao i na zemljište koje je neophodno za njegovu upotrebu, Vrhovnog suda utvrđeno da je tužilac postao vlasnik predmetnog ako nije znalo niti je moglo znati da gradi na tuđem zemljištu, a poslovnog prostora, što je apelantica dužna priznati i trpjeti, te da vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. se takvom odlukom, nesumnjivo, umiješalo u apelanticinu Š...Ć imovinu. S obzirom na to, za Ustavni sud ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje predviđeno zakonom, (b) služi VI. Dopustivost li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja između apelanticinog prava i općeg javnog interesa. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog 26. U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da je presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Vrhovni sud svoju odluku zasnovao na odredbama člana 25. stav 18. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da apelantica kao 1. i člana 27. stav 1. Zakona o vlasničkopravnim odnosima. nositeljica javne vlasti ne uživa zaštitu prava zagarantiranih Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 25. stav 1. odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji navedenog zakona propisano da lice koje od svog materijala reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva na toj zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom stvari. Dalje, da je odredbama člana 27. stav 1. istog zakona vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen propisano da lice koje izgradi građevinski objekt trajne namjene u Odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine u kojoj je na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe pravo zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda dok Ustav Bosne i i na zemljištu koje je neophodno za njegovu upotrebu, ako nije Hercegovine daje širu zaštitu, te da, prema članu VI/3.b) Ustava znalo niti je moglo znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. Iz postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su navedenog jasno proizlazi da se član 25. stav 1. Zakona o mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom vlasničkopravnim odnosima odnosi na stjecanje prava vlasništva sudu. U citiranoj odluci je, osim navedenog, zaključeno da na novoj izrađenoj stvari, a u konkretnom slučaju radi se o državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka adaptaciji već postojeće nekretnine radi promjene namjene, kako uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu je to utvrdio redovni sud, što se ne može smatrati novom stvari. S iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu druge strane, odredbe čl. 27, 28. i 29. navedenog zakona se navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na odnose na stjecanje prava vlasništva na nekretninama. Naime, apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na navedene odredbe reguliraju stjecanje prava vlasništva imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. građenjem na tuđem zemljištu, što uključuje zemljište i 19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, građevinske objekte, ali pod određenim uvjetima koji se tiču Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv savjesnosti lica koje gradi građevinski objekt i ponašanja presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi vlasnika zemljišta na kojem se gradi takav objekt. U vezi s tim, djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nesporno da je podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije tužilac znao da renovira predmetni poslovni prostor koji je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji apelanticino vlasništvo, što znači da nije ispunjen uvjet je koristio. savjesnosti. S druge strane, apelantica nije preduzimala nikakve 20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom radnje usmjerene protiv takve gradnje isključivo zato što je kao je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-1285/05 od 18. januara 2007. vlasnica objekta i zemljišta svojim aktom dopustila tužiocu da godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova predmetni smetljarnik privede namjeni u skladu sa odlukom o mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je pretvaranju tog prostora u poslovni prostor. Imajući u vidu primila 30. januara 2007. godine, a apelacija je podnesena 22. navedeno, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud proizvoljno marta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano primijenio odredbe člana 25. stav 1. i člana 27. stav 1. Zakona o članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija vlasničkopravnim odnosima kada je utvrdio da je u skladu s tim ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda tužilac stekao pravo vlasništva na predmetnom poslovnom zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki prostoru čime je apelanticu lišio njezine imovine. S obzirom na drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. to, Ustavni sud smatra da miješanje u apelanticinu imovinu nije 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i izvršeno "u skladu sa zakonom", pa ostali aspekti člana II/3.k) Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustava Bosne i Hercegovine nisu relevantni, te ih Ustavni sud Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u neće razmatrati. pogledu dopustivosti. 27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je VII. Meritum osporenom presudom Vrhovnog suda u konkretnom slučaju 22. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom prekršeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na Bosne i Hercegovine. imovinu iz čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ostali navodi Pravo na imovinu 28. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.k) 23. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije dijelu glasi: potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.e) Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Ustava Bosne i Hercegovine. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: VIII. Zaključak Š...Ć 29. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz k) Pravo na imovinu. člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kada je sudska odluka, 24. Prilikom razmatranja da li je povrijeđen član II/3.k) koja je osnov miješanja u apelanticinu imovinu, zasnovana na Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, prije svega, mora proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. utvrditi ima li apelantica "imovinu" u smislu člana II/3.k) Ustava 30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da je apelantica vlasnica Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove spornog poslovnog prostora, Ustavni sud smatra da predmetni odluke. 31. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke poslovnog prostora koji se nalazi u ulici Maršala Tita broj 19, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. površine 21,04 m², izgrađenog na zemljištu pobliže označenom u Predsjednik predmetnoj presudi. Također je, slijedom toga, tražio da se Ustavnog suda apelantica obveže da prizna i trpi da se tužitelj na temelju ove Bosne i Hercegovine presude uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama Općinskog Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. suda. Također je odbijen tužiteljev alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se apelantica obveže da mu isplati iznos od 35.566 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. Dalje, odbijena je apelantičina Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u protutužba, odnosno zahtjev kojim je tražila da se tužitelj obveže predmetu broj AP 864/07, rješavajući apelaciju Općine Centar da joj naknadi štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od 15.203 KM Sarajevo, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i sa zakonskom zateznom kamatom. Određeno je da svaka stranka Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i snosi svoje troškove postupka. članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u 7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u sastavu: tijeku postupka utvrđeno da je Rješenjem Općinskog tajništva za Miodrag Simović, predsjednik prostorno uređenje i stambene poslove broj 07/31-374-557/93 od Valerija Galić, dopredsjednica 12. listopada 1993. godine određeno da je zajednička Seada Palavrić, dopredsjednica prostorija-smetlarnik u ulici Maršala Tita broj 19, površine 5,30 m² izgubila prvobitnu namjenu, da nositeljima stanarskog prava Mato Tadić, sudac prestaje pravo korištenja te prostorije i da se predmetni Krstan Simić, sudac smetlarnik pretvara u poslovni prostor. Pri tome je određeno da na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine donio je su Sarajevostan i Poslovni fond SO Centar Sarajevo dužni predmetnu prostoriju uvrstiti u evidenciju poslovnih prostora, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 osposobiti za obavljanje djelatnosti, te provesti postupak Usvaja se apelacija Općine Centar Sarajevo. izdavanja u zakup. Dalje, sud je naveo da je zaključkom Utvrđuje se povreda članka II/3.(k) Ustava Bosne i općinskog načelnika od 31. prosinca 1997. godine predmetni Hercegovine. smetlarnik dodijeljen tužitelju radi pretvaranja u poslovni Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i prostor. Također je navedeno da je tužitelj obvezan kod Hercegovine broj Rev-1285/05 od 18. siječnja 2007. godine. mjerodavnog tijela pokrenuti postupak za dobivanje Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i odgovarajućih suglasnosti za uspostavu nove namjene Hercegovine koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu predmetnog prostora. U svezi s tim, sud je naveo da je nesporno odluku sukladno članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. da je tužitelj na temelju Ugovora o dodjeljivanju građevinskog Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zemljišta i Ugovora o uređenju građevinskog zemljišta uplatio da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti iznose od 2.104 DEM i 6.312 DEM, te iznos od 660 DEM za Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem tehnički prijem. Međutim, prema mišljenju suda, izvršene uplate izvršenja ove odluke sukladno članku 74. stavak 5. Pravila ne mogu biti temelj za stjecanje prava vlasništva na poslovnom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. prostoru zato što se u konkretnom slučaju ne radi o isplati Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i kupoprodajne cijene. Sud je istaknuo da uplaćeni novčani iznosi Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i samo potvrđuju provođenje pretvaranja smetlarnika u poslovni Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i prostor, te da nijedan dokaz ne ukazuje na to da je tužitelj stekao "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". pravo vlasništva na tom prostoru u smislu članka 23. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Službene novine Federacije OBRAZLOŽENJE Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03). I. Uvod 8. Dalje, sud je naveo da je neutemeljen tužiteljev zahtjev za 1. Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), utvrđivanje prava na temelju građenja u smislu čl. 23, 24, 25. i 27. koju zastupa Pravobraniteljstvo Općine Centar Sarajevo, Zakona o vlasničkopravnim odnosima budući da se u podnijela je 22. ožujka 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu konkretnom slučaju radilo o pretvaranju već postojeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zajedničke prostorije-smetlarnika u poslovni prostor. Naime, sud Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u je naveo da je u tijeku postupka utvrđeno da se ne radi o novom daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1285/05 od 18. siječnja posebnom dijelu zgrade koji je tužitelj izgradio, već o 2007. godine. postojećem dijelu koji je tužitelj adaptacijom pretvorio u poslovni prostor. U svezi s tim, sud je istaknuo da prihvata nalaz II. Postupak pred Ustavnim sudom vještaka građevinske struke da se radi o novoizgrađenom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od poslovnom prostoru, međutim, da se to ne može poistovjetiti sa Vrhovnog suda i Fehima Bičakčića zatražena je 3. travnja 2007. novim i posebnim dijelom zgrade, već se može smatrati samo godine dostava odgovora na apelaciju. poslovnim prostorom koji je nastao pretvaranjem smetlarnika 3. Vrhovni sud je 13. travnja 2007. godine dostavio odgovor kao zajedničkog dijela zgrade u poslovni prostor. Sud je naveo da na apelaciju, a Fehim Bičakčić 19. travnja 2007. godine. je nesporno da je tužitelj svojim radom i sredstvima izvršio 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, pretvaranje smetlarnika u poslovni prostor, ali da je to uradio na odgovor Vrhovnog suda i Fehima Bičakčića dostavljen je vlastiti rizik zato što je znao da sva relevantna dokumentacija apelantici 2. lipnja 2009. godine. glasi na apelanticu. Obzirom na to da je poslovni prostor izgrađen III. Činjenično stanje na zemljištu koje se nalazi u društvenom vlasništvu, te da je 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i izgrađen na već postojećem objektu, sud je zaključio da se u dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 27, kao sljedeći način. ni članka 29. Zakona o vlasničkopravnim odnosima. 6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: 9. Osim toga, sud je naveo da je člankom 8. Odluke o Općinski sud) broj P-1668/00 od 16. travnja 2004. godine pretvaranju zajedničkih prostorija u stambenim zgradama u odbijen je tužbeni zahtjev Fehima Bičakčića (u daljnjem tekstu: poslovne prostorije ("Službene novine Grada Sarajeva" broj tužitelj). Naime, tužitelj je tražio da se utvrdi da je vlasnik 22/89) određeno da je SIZ stanovanja Grada Sarajeva dužan 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 uvesti poslovne prostorije u evidenciju poslovnog prostora kojim tužiteljev tužbeni zahtjev utemeljen "jer je tužitelj kao savjestan raspolaže nositelj prava raspolaganja, osposobiti ga za graditelj građenjem u tuđoj zgradi i na zemljištu u vlasništvu obavljanje djelatnosti sukladno Odluci o rasporedu poslovnih tužene i uz suglasnost tužene kao vlasnice zemljišta i zgrade djelatnosti Općine Centar i provesti postupak za izdavanje u (članak 27. stavak 1. Zakona o vlasničkopravnim odnosima) zakup. Sud je naveo da je, sukladno navedenoj odluci, tužitelju sagradio od svog materijala i svojim sredstvima novu stvar ponuđeno da zaključi ugovor o zakupu sa apelanticom, ali da je (članak 25. stavak 1. Zakona o vlasničkopravnim odnosima)". tužitelj to odbio smatrajući se vlasnikom predmetnog poslovnog Osim toga, Vrhovni sud je naveo da utemeljenost tužiteljevog prostora. Također, sud se pozvao na odredbe članka 16.a Zakona tužbenog zahtjeva proizlazi i iz odredbe članka 2. Zakona o o prometu nekretnina kojima je propisano da se stanovi i vlasništvu na dijelovima zgrada koji predviđa da građanin može poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u društvenom imati u vlasništvu poseban dio zgrade. Obzirom na to da iz vlasništvu ne mogu prenositi, otuđivati, zamjenjivati i na drugi zemljišnoknjižnog uloška proizlazi da ova zgrada nije upisana, način raspolagati njima ako su pribavljeni u društveno vlasništvo sud je naveo da nema uvjeta za uknjižbu ovog poslovnog na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i prostora u zemljišnim knjigama zato što bi dosuđenjem tog dijela građevinskog zemljišta. tužbenog zahtjeva odluka bila neizvršiva. 10. Glede alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva koji IV. Apelacija se odnosi na sredstva uložena u pretvaranje smetlarnika u poslovni prostor u iznosu od 35.515,85 KM, sud je naveo da taj a) Navodi iz apelacije zahtjev ne može biti predmet ove, već neke druge parnice. 13. Apelantica se žali na to da joj je pobijanom odlukom Naime, budući da apelantica, koja ima pravo raspolaganja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava nekretninom, ne traži predaju u posjed, a da tužitelj koji je uložio Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije sredstva u poslovni prostor taj prostor drži u posjedu i nesmetano za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: koristi, sud je naveo da se u ovom momentu ne može govoriti o Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) stjecanju bez temelja na apelantičinoj strani. Pri tome je sud Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz istaknuo da je odredbama članka 215. Zakona o obligacijskim Europsku konvenciju. Apelantica navodi da članak 27. stavak 1. odnosima propisano da se korisni i nužni troškovi mogu Zakona o vlasničkopravnim odnosima regulira stjecanje prava na naknaditi do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti samo u zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, te da je momentu vraćanja. Što se tiče apelantičinog protutužbenog Vrhovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se zahtjeva za isplatu zakupnine, sud je naveo da u konkretnom pozvao na te odredbe i udovoljio tužiteljevom tužbenom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje protutužbe u smislu zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na predmetnom članka 74. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, te da je poslovnom prostoru. protutužbeni zahtjev zbog toga neutemeljen. b) Odgovor na apelaciju 11. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio priziv Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da su sud) koji je Presudom broj Gž-1128/04 od 5. srpnja 2005. godine neutemeljeni apelantičini navodi o povredi njezinog prava na priziv odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju imovinu, te da Vrhovni sud i dalje ostaje pri razlozima presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud navedenim u obrazloženju Presude broj Rev-1285/05 od 18. pravilno postupio kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev za siječnja 2007. godine. utvrđivanje prava vlasništva na temelju građenja u smislu 15. U odgovoru na apelaciju tužitelj je naveo da je Presuda odredaba čl. 23, 24, 25. i 27. Zakona o vlasničkopravnim Vrhovnog suda broj Rev-1285/05 od 18. siječnja 2007. godine odnosima budući da se u konkretnom slučaju radi o pretvaranju pravilna i zakonita, te predlaže da Ustavni sud predmetnu već postojeće zajedničke prostorije-smetlarnika u poslovni apelaciju odbije kao neutemeljenu. prostor. Kantonalni sud je istaknuo da je prvostupanjski sud V. Relevantni propisi pravilno zaključio da se ne radi o novom posebnom dijelu zgrade koji je tužitelj izgradio, već o postojećem dijelu koji je tužitelj 16. U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima ("Službene adaptacijom pretvorio u poslovni prostor. Dalje, Kantonalni sud novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03) je naveo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe relevantne odredbe glase: članka 8. Odluke o pretvaranju zajedničkih prostorija u Članak 23. stambenim zgradama u poslovne prostorije, kao i odredbe članka Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju 16.a Zakona o prometu nekretnina. Također, Kantonalni sud je pravnog posla, odlukom mjerodavnog tijela i nasljeđivanjem. naveo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada se pozvao Članak 24. na odredbe članka 215. Zakona o obligacijskim odnosima i odbio Po samom zakonu pravo vlasništva se stječe stvaranjem nove tužiteljev alternativno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, uloženih sredstava budući da tužitelj i dalje koristi predmetni odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem od nevlasnika, poslovni prostor, a da apelantica ne traži njegovu predaju u okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom. posjed. Članak 25. 12. Vrhovni sud je, međutim, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv drugostupanjske presude, donio Presudu broj (1) Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu Rev-1285/05 od 18. siječnja 2007. godine kojom je revizija stvar stječe na nju pravo vlasništva. djelomično uvažena, pa su nižestupanjske presude preinačene Š...Ć tako što je utvrđeno da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, što Članak 27. je apelantica dužna priznati i trpjeti. U preostalom dijelu revizija (1) Osoba koja izgradi građevinski objekt trajne namjene na je odbijena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe na temelju provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski apelantica rješenjem od 12. listopada 1993. godine pretvorila objekt, kao i na zemljište koje je nužno za njegovu upotrebu, ako smetlarnik u poslovni prostor, te da je 1997. godine predmetni nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a smetlarnik dodijeljen tužitelju radi pretvaranja u poslovni vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. prostor. Dalje, sud je naveo da je utvrđeno da je tužitelj uplatio Š...Ć sve radove i dozvole (iako se apelantica vodila kao investitor), te da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj uplatio iznos od 35.566 VI. Dopustivost KM za izvođenje radova oko novoizgrađenog poslovnog 17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prostora. Pri ovakvom stanju stvari, Vrhovni sud je naveo da je Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu 18. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da apelantica kao između apelantičinog prava i općeg javnog interesa. nositeljica javne vlasti ne uživa zaštitu prava zagarantiranih 26. U svezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da je odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji Vrhovni sud svoju odluku utemeljio na odredbama članka 25. reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima stavak 1. i članka 27. stavak 1. Zakona o vlasničkopravnim zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom odnosima. Ustavni sud podsjeća da je odredbama članka 25. vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen stavak 1. navedenog zakona propisano da osoba koja od svog u Odluci broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine u kojoj je materijala svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva zaključeno da Europska konvencija pruža minimum zaštite glede na toj stvari. Dalje, da je odredbama članka 27. stavak 1. istog ljudskih prava i temeljnih sloboda dok Ustav Bosne i zakona propisano da osoba koja izgradi građevinski objekt trajne Hercegovine daje širu zaštitu, te da, prema članku VI/3.(b) namjene na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski određenom postupku i tko ima presudu bilo kojeg suda za koju objekt i na zemljištu koje je nužno za njegovu upotrebu, ako nije smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je, osim navedenog, zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. Iz zaključeno da državna tijela i javna vlast kao sudionici sudskih navedenog jasno proizlazi da se članak 25. stavak 1. Zakona o postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava vlasničkopravnim odnosima odnosi na stjecanje prava vlasništva na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine. na novoj izrađenoj stvari, a u konkretnom slučaju radi se o Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije adaptaciji već postojeće nekretnine radi promjene namjene, kako u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje i je to utvrdio redovni sud, što se ne može smatrati novom stvari. S pravo na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i druge strane, odredbe čl. 27, 28. i 29. navedenog zakona se Hercegovine. odnose na stjecanje prava vlasništva na nekretninama. Naime, 19. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, navedene odredbe reguliraju stjecanje prava vlasništva Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv građenjem na tuđem zemljištu, što uključuje zemljište i presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi građevinske objekte, ali pod određenim uvjetima koji se tiču učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese savjesnosti osobe koja gradi građevinski objekt i ponašanja u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio vlasnika zemljišta na kojem se gradi takav objekt. U svezi s tim, odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nesporno da je koristio. tužitelj znao da renovira predmetni poslovni prostor koji je 20. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je apelantičino vlasništvo, što znači da nije ispunjen uvjet Presuda Vrhovnog suda broj Rev-1285/05 od 18. siječnja 2007. savjesnosti. S druge strane, apelantica nije poduzimala nikakve godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova radnje usmjerene protiv takve gradnje isključivo zato što je kao mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelantica je vlasnica objekta i zemljišta svojim aktom dopustila tužitelju da primila 30. siječnja 2007. godine, a apelacija je podnesena 22. predmetni smetlarnik privede namjeni sukladno odluci o ožujka 2007. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano pretvaranju tog prostora u poslovni prostor. Imajući u vidu člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija navedeno, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud proizvoljno ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda primijenio odredbe članka 25. stavak 1. i članka 27. stavak 1. zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki Zakona o vlasničkopravnim odnosima kada je utvrdio da je drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. sukladno tome tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom 21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i poslovnom prostoru čime je apelanticu lišio njezine imovine. Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Obzirom na to, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantičinu Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete imovinu nije izvršeno "sukladno zakonu", pa ostali aspekti glede dopustivosti. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine nisu relevantni, te ih Ustavni sud neće razmatrati. VII. Meritum 27. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da je 22. Apelantica smatra da joj je pobijanom odlukom pobijanom presudom Vrhovnog suda u konkretnom slučaju Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na prekršeno apelantičino pravo na imovinu iz članka II/3.(k) imovinu iz čl. II/3.(e) i II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu Ostali navodi 23. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 28. Obzirom na zaključak glede povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska potrebno posebno razmatrati navodne povrede članka II/3.(e) prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Ustava Bosne i Hercegovine. Š...Ć k) Pravo na imovinu. VIII. Zaključak 24. Prilikom razmatranja je li povrijeđen članak II/3.(k) 29. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, prije svega, mora članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine kada je sudska utvrditi ima li apelantica "imovinu" u smislu članka II/3.(k) odluka, koja je temelj miješanja u apelantičinu imovinu, Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da je apelantica utemeljena na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. vlasnica spornog poslovnog prostora, Ustavni sud smatra da 30. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. predmetni poslovni prostor, bez sumnje, predstavlja apelantičinu Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu imovinu koja uživa zaštitu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i ove odluke. Hercegovine. 31. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 25. Dalje, Ustavni sud zapaža da je pobijanom presudom Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Vrhovnog suda utvrđeno da je tužitelj postao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, što je apelantica dužna priznati i trpjeti, te da Predsjednik se takvom odlukom, nesumnjivo, umiješalo u apelantičinu Ustavnog suda imovinu. Obzirom na to, za Ustavni sud ostaje da odgovori na Bosne i Hercegovine sljedeća pitanja: (a) je li miješanje predviđeno zakonom, (b) služi Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u skladu sa odredbom člana 103 Zakona o obligacionim odnosima predmetu broj AP 920/07, rješavajući apelaciju "Tržnice" a.d. (u daqnjem tekstu: ZOO). Bawa Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne Hercegovine, 7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog Presudu broj Gž-801/05 od 11. januara 2007. godine kojom je suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Okružni sud je u Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: presudi naveo da je apelant izjavio žalbu u kojoj je isticao da je Miodrag Simović, predsjednik sud propustio da utvrdi da li je zemqište po namjeni izgrađeno Valerija Galić, potpredsjednica ili neizgrađeno i nije utvrdio karakter i režim zemqišta, Seada Palavrić, potpredsjednica zbog čega je donio pogrešan zakqučak. Dalje, apelant je naveo Krstan Simić, sudija da mu je zemqište dato na upravljanje i korišćenje i da je Mirsad Ćeman, sudija privedeno krajwoj namjeni, te da je sud trebao da pribavi mišljenje nadležnog organa za urbanizam. Okružni sud je na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je naveo da su apelantovi žalbeni navodi neosnovani i da nemaju ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 uticaj na donošenje odluke. Sud je naveo da u ZGZ-u postoji imperativna norma o zabrani ustupawa neizgrađenog gradskog Odbija se kao neosnovana apelacija "Tržnice" a.d. Bawa građevinskog zemqišta na korišćenje u nepoqoprivredne Luka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci svrhe. Takođe, sud je naveo da je svoje tvrdnje o privođenju broj Gž-801/05 od 11. januara 2007. godine i Presude Osnovnog objekta trajnoj namjeni i dodjeli zemqišta apelant morao da suda u Bawoj Luci broj P-2668/00 od 16. marta 2005. godine. dokaže u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i što on nije uradio u toku postupka. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u a) Navodi iz apelacije "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno OBRAZLOŽEWE pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu I. Uvod qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska 1. "Tržnica" a.d. Bawa Luka (u daqnjem tekstu: apelant), konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i koju zastupa advokat Tomislav Aleksić, podnijela je 28. marta Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Naime, apelant navodi da su sudovi pogrešno primijenili daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u materijalno pravo i nisu utvrdili pod koji pravni režim Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-801/05 od potpada izgrađeni objekat - Nova pijaca i zemqište. Apelant se 11. januara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bawoj Luci žali da je dispozitiv presude protivrječan razlozima i da (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2668/00 od 16. marta 2005. nedostaju odlučne činjenice, te da postoji nelogičnost između godine. izreke presude i dokaza. Sem toga, apelant navodi da tužena nije osporila tužbeni zahtjev. Dalje, apelant ističe da ima trajno II. Postupak pred Ustavnim sudom pravo raspolagawa i korišćewa zgradom i prostorom, što se 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od vidi iz katastarskog plana. Apelant se poziva na odredbe ZGZ-a Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku, Milojke i Zakona o prometu nepokretnosti. Apelant navodi da član 40 Stanić (u daqnjem tekstu: tužena), zatraženo je 18. oktobra ZGZ-a propisuje da u času prelaska izgrađenog gradskog 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. građevinskog zemqišta u društvenu svojinu sopstvenik zgrade 3. Okružni sud je dostavio odgovor 7. novembra, Osnovni ili posebnog dijela zgrade stiče trajno pravo korišćewa na sud 15. novembra, a tužena 29. novembra 2007. godine. zemqištu pod zgradom i na onoj površini zemqišta koje je 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, regulacionim planom utvrđeno da služi za redovnu upotrebu. Iz odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 23. aprila 2009. toga apelant zakqučuje da je Okružni sud prvo trebalo da utvrdi godine. Apelant je 11. maja 2009. godine dostavio svoj stav da li se radi o neizgrađenom ili izgrađenom građevinskom povodom ovih odgovora. zemqištu, odnosno da li se radi o privremenom ili trajnom pravu korišćewa, pa tek onda da donese odluku. Apelant smatra III. Činjenično stanje da proglašavanje ništavnim ugovora o zakupu s korisnicima 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navedenih usluga predstavlja zabranu rada i obavljanje navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se djelatnosti koju je apelant osnovao i registrovao u nadležnom sumiraju na sljedeći način. sudu. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju. 6. Presudom Osnovnog suda broj P-2668/00 od 16. marta 2005. godine odbijen je apelantov zahtjev da mu tužena isplati na ime b) Odgovor na apelaciju zakupnine iznos od 3.250 KM za vremenski period od 1. avgusta 9. Okružni sud osporava navode iz apelacije, te navodi da do 1. decembra 2000. godine, sa zakonskom zateznom kamatom. U nije povrijeđeno apelantovo pravo. Okružni sud je naveo da je obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je, nakon apelant tužbenim zahtjevom tražio isplatu zakupnine na sprovedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je apelant 19. osnovu ugovora o zakupu iz 1997. godine. Okružni sud je naveo da marta 1997. godine sa tuženom zakqučio ugovor o zakupu je odluku bazirao na činjeničnom stanju koje je utvrdio rezervisane lokacije na gradskom građevinskom zemqištu za prvostepeni sud. Naime, prvostepeni sud je zakqučio da se radi smještaj određenog poslovnog prostora, ugostiteqskog o neizgrađenom gradskom zemqištu, te da ga apelant nije mogao objekta (kontejnera-kućice), uz plaćanje ugovorom određene dati u zakup u nepoqoprivredne svrhe. Zbog toga je, primjenom zakupnine. Osnovni sud je, dalje, naveo da predmetno zemqište relevantnih odredbi, sud zakqučio da je ugovor ništavan. ima karakter gradskog građevinskog zemqišta. Ovo Dalje, u vezi sa apelantovim navodom da mu je povrijeđeno pravo zemqište, kako navodi sud, apelant ima pravo da koristi, ali na imovinu, Okružni sud ističe da apelant nije uspio da ne i dati pod zakup u nepoqoprivredne svrhe, odnosno za dokaže pravnu prirodu zemqišta, kao i karakter zemqišta, obavljanje ugostiteqske djelatnosti, kako je to propisano pa je prvostepena presuda potvrđena. članom 22 stav 3 Zakona o građevinskom zemqištu (u daqnjem 10. Osnovni sud je, takođe, naveo da apelant nije dokazao tekstu: ZGZ). Stoga je Osnovni sud zakqučio da je ugovor o osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva i nije predlagao zakupu zemqišta između apelanta i tužene ništavan u smislu dokaze na osnovu kojih bi mogao da se utvrdi pravni režim odredbe člana 10 ZGZ-a, te da ne proizvodi pravno dejstvo u objekta Nova pijaca i zemqište, a koji služi redovnoj upotrebi 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 zgrade. Osnovni sud je naveo da je nakon sprovedenog dokaznog 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, postupka, u kom su sprovedeni svi dokazi koje je predložio Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv pre- apelant, odbio zahtjev zbog razloga koje je naveo u obrazloženju sude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelo- svoje presude. tvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u 11. Tužena u odgovoru na apelaciju navodi da je prvostepeni roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odlu- sud pravilno utvrdio činjenice i pravilno primijenio ku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. materijalno pravo. Smatra da nema povrede prava na koju se 16. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom apelant poziva. je Presuda Okružnog suda broj Gž-801/05 od 11. januara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova IV. Relevantni propisi mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je 12. U Zakonu o građevinskom zemqištu ("Službeni list primio 7. februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 28. SRBiH" br. 34/86, 1/90 i 29/90, te "Službeni glasnik Republike marta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Srpske" br. 21/92, 29/94, 23/98 i 5/99) relevantne odredbe glase: članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija Član 3 ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Građevinskim zemqištem, u smislu ovog zakona, smatra jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki se: drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 1. izgrađeno ili neizgrađeno zemqište u gradovima i 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i naseqima gradskog karaktera. Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Član 4 Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove Na gradskom građevinskom zemqištu ne može da postoji u pogledu dopustivosti. pravo svojine. VI. Meritum Član 9 Opština može da povjeri vršenje poslova u pogledu 18. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim uređewa, sprovođewa konkursa za dodjeqivanje na korišćenje i presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava korišćewa gradskog građevinskog zemqišta organizaciji Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku udruženog rada i drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici. konvenciju i pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Opština ne može da prenese na drugo društveno pravno Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. lice pravo dodjeqivawa gradskog građevinskog zemqišta na a) Pravo na imovinu korišćenje. 19. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Član 10 Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Pravni poslovi o otuđenju, prenosu, opterećenju i zakupu qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: gradskog građevinskog zemqišta, zakqučeni protivno k) pravo na imovinu. ograničewima koja su propisana ovim zakonom, ništavni su. 20. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Član 17 Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano Š...Ć uživanje svoje imovine. Niko ne može da bude lišen svoje Neizgrađenim gradskim građevinskim zemqištem smatra imovine, sem u javnom interesu i pod uslovima predviđenim se sem zemqišta na kom nije izgrađena građevina i zemqište zakonom i opštim principima međunarodnog prava. na kom je izgrađena privremena građevina. Š...Ć Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na Član 22 pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra Raniji sopstvenik, odnosno nosilac privremenog prava potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa korišćewa zemqišta, ima pravo da koristi sve do opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza preuzimawa iz njegovog posjeda neizgrađeno građevinsko ili drugih doprinosa ili kazni. zemqište na način kojim se ne otežava privođenje zemqišta 21. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim trajnoj namjeni. presudama povrijeđeno pravo na imovinu. Ustavni sud ukazuje Nosilac privremenog prava korišćewa može uz odobrenje na to da je o istim činjeničnim i pravnim pitawima već nadležnog opštinskog organa uprave na tom zemqištu da odlučivao u svojim ranijim odlukama br. AP 1846/06 i AP podigne privremenu građevinu za svoje potrebe. 1236/06 (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP Nosilac privremenog prava korišćewa građevinskog 1236/06 od 13. septembra 2007. godine, objavljena u "Službenom zemqišta može i drugome da ustupi na privremeno glasniku BiH" broj 86/07 od 13. novembra 2007. godine i AP korišćenje neizgrađeno gradsko građevinsko zemqište, ali 1846/06 od 12. juna 2008. godine, objavljena u "Službenom samo za poqoprivrednu obradu. glasniku BiH" broj 72/08 od 2. septembra 2008. godine) povodom Član 46 apelacije koju je, takođe, podnio isti apelant zbog odluke Na neizgrađeno gradsko građevinsko zemqište kojim sudova u gotovo identičnom predmetu sa istim činjenično- pravnim supstratom. Ustavni sud je u citiranim odlukama upravljaju, raspolažu i koriste Š...Ć shodno se primjenjuju odbio apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana odredbe člana 22 Š...Ć ovog zakona. II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz 13. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zakqučio da se u RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase: konkretnom slučaju ne radi o "imovini" zaštićenoj članom 1 Član 103 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što apelant nije Ugovor koji je protivan Š...Ć propisima i moralu društva mogao da ima "legitimna očekivawa" iz ugovora koji je, ništavan je ako ciq povrijeđenog pravila ne upućuje na neku saglasno jasnim i eksplicitnim propisima, u vrijeme njegovog drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje zakqučewa ex lege ništavan, zbog čega nema kršewa prava na što drugo. Š...Ć imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na ovakav V. Dopustivost zakqučak, Ustavni sud nije razmatrao ostale aspekte ovog 14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana. Uzimajući u obzir činjenicu da se razlozi navedeni u Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima odlukama br. AP 1236/06 i AP 1846/06 u cijelosti odnose i na koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora ovu odluku, Ustavni sud je, zbog istih razloga, zakqučio da nema zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. kršewa apelantovog prava u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 prezentuje svoje navode, izvodi i predlaže dokaze, odnosno Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, Ustavni sud koristi sve pravne lijekove i sredstva, te propust da dokaže se, umjesto posebnog obrazložewa, u potpunosti poziva na svoje navode i tvrdnje leži iskqučivo na apelantovoj strani. U obrazloženje dato u ranije usvojenim odlukama. kontekstu navedenog, budući da su redovni sudovi potpuno jasno 22. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nema obrazložili svoje odluke i primjenu relevantnih odredbi kršewa prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud u apelantovim Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju navodima i dokumentaciji predočenoj Ustavnom sudu nije prona- zato što potraživanje po ugovoru, koji je u vrijeme zakqučewa šao ništa što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoqno ili nepravično primijenjeni, ili da su bio ex lege ništavan, ne može da predstavlja "legitimno činjenice utvrđene proizvoqno ili nepravično, a na apelantovu očekivanje", pa stoga ni "imovinu" zaštićenu članom 1 štetu. Sem toga, Ustavni sud zapaža da apelant ne navodi nikakve Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Pravo na pravično suđenje Evropski sud, već citirana odluka Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálko- 23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: dási Társulat). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ne Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju postoji ništa što ukazuje na to da su sudovi proizvoqno qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: primijenili relevantne propise na apelantovu štetu, a Š...Ć apelantovo nezadovoqstvo osporenim odlukama ne pokreće, samo e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim po sebi, pitawa u vezi sa pravom na pravično suđenje. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da je 24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije glasi: apelacija neosnovana u dijelu navoda koji se tiču povrede 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili prava na pravičan postupak i pristup sudu, koji su osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako analizirani u prethodnim tačkama, te da u tom segmentu nije ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 25. U konkretnom slučaju, apelant smatra da mu je pravo na Evropske konvencije. pravičan postupak prekršeno zato što su sudovi pogrešno 28. Na osnovu svega navedenog, a uzimajući u obzir predmetni utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno postupak u cjelini, Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa pravo. U vezi sa ovim navodima o kršenju prava na pravično suđe- apelantovog ustavnog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava nje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, shodno praksi Evropskog Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud) i praksi konvenciju i prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqučke Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijal- VII. Zakqučak nog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). 29. Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa prava na imovinu Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Proto- u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih kola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što potraživanje po sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski ugovoru, koji je u vrijeme zakqučewa bio ex lege ništavan, ne sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja može da predstavlja "legitimno očekivanje", pa stoga ni 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da "imovinu" zaštićenu članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku ispita da li su eventualno povrijeđena ili zanemarena ustavna konvenciju. Takođe, Ustavni sud zakqučuje da nema ni kršewa prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada ne eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru postoji ništa što ukazuje na to da su sudovi proizvoqno ili apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem nepravično primijenili materijalnopravne propise, niti eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske apelant nudi dokaze koji bi ukazali na procesnu nepravičnost konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkret- iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 nom slučaju Ustavni sud da ispita da li je postupak u cjelini bio Evropske konvencije. pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske 30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 31. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da su Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. sudovi obrazložili da apelant u toku postupka nije uspio da dokaže svoje tvrdnje da je zemqište na kom se nalazi Nova pijaca Predsjednik u Bawoj Luci, koja je kao objekat izgrađena 1956. godine, prostor Ustavnog suda koji je priveden krajwoj namjeni i dodijeljen apelantu na trajno Bosne i Hercegovine korišćenje i raspolaganje. Sud je naveo da su, u skladu sa Prof. dr Miodrag Simović, s. r. odredbama Zakona o parničnom postupku, iskqučivo stranke dužne da iznesu sve dokaze na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. To znači da su Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u stranke ovlašćene da prikupljaju činjeničnu građu za donošenje predmetu broj AP 920/07, rješavajući apelaciju "Tržnice" a.d. odluke o wihovom zahtjevu i o potrebi dokazivawa iznesenih Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i činjenica. Ustavni sud ne nalazi ništa što ukazuje na to da je u Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila apelantovom slučaju materijalno i procesno pravo proizvoqno Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i primijenjeno. Ovo naročito imajući u vidu da je prvostepeni sud, Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: s ciljem da utvrdi činjenično stanje, izveo dokaze čije su Miodrag Simović, predsjednik izvođenje tražile stranke i koje je, suprotno apelantovim Valerija Galić, potpredsjednica tvrdwama, i ocijenio prilikom donošewa osporene odluke. Seada Palavrić, potpredsjednica Dalje, sud je obrazložio zašto određeni dokazi, čije je izvođenje Krstan Simić, sudija predložio apelant, nisu izvedeni. Sem toga, Ustavni sud zapaža Mirsad Ćeman, sudija da je apelant imao priliku da pred dvije sudske instance na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 trajnoj namjeni i dodjeli zemljišta apelant morao dokazati u skladu Odbija se kao neosnovana apelacija "Tržnice" a.d. Banja Luka sa odredbama Zakona o parničnom postupku, što on nije uradio u podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj toku postupka. Gž-801/05 od 11. januara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u a) Navodi iz apelacije Banjoj Luci broj P-2668/00 od 16. marta 2005. godine. 8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. OBRAZLOŽENJE Naime, apelant navodi da su sudovi pogrešno primijenili I. Uvod materijalno pravo i nisu utvrdili pod koji pravni režim potpada 1. "Tržnica" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koju izgrađeni objekt - Nova pijaca i zemljište. Apelant se žali da je zastupa advokat Tomislav Aleksić, podnijela je 28. marta 2007. dispozitiv presude protivrječan razlozima i da nedostaju odlučne godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem činjenice, te da postoji nelogičnost između izreke presude i dokaza. tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci Osim toga, apelant navodi da tužena nije osporila tužbeni zahtjev. (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-801/05 od 11. januara Dalje, apelant ističe da ima trajno pravo raspolaganja i korištenja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem zgradom i prostorom, što se vidi iz katastarskog plana. Apelant se tekstu: Osnovni sud) broj P-2668/00 od 16. marta 2005. godine. poziva na odredbe ZGZ-a i Zakona o prometu nekretnina. Apelant navodi da član 40. ZGZ-a propisuje da u času prelaska izgrađenog II. Postupak pred Ustavnim sudom gradskog građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo vlasnik 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od zgrade ili posebnog dijela zgrade stječe trajno pravo korištenja na Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku, Milojke zemljištu pod zgradom i na onoj površini zemljišta koje je Stanić (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 18. oktobra 2007. regulacionim planom utvrđeno da služi za redovnu upotrebu. Iz toga godine da dostave odgovor na apelaciju. apelant zaključuje da je Okružni sud prvo trebalo da utvrdi radi li se 3. Okružni sud je dostavio odgovor 7. novembra, Osnovni sud o neizgrađenom ili izgrađenom građevinskom zemljištu, odnosno 15. novembra, a tužena 29. novembra 2007. godine. radi li se o privremenom ili trajnom pravu korištenja, pa tek onda da 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, donese odluku. Apelant smatra da proglašavanje ništavnim ugovora odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 23. aprila 2009. o zakupu s korisnicima navedenih usluga predstavlja zabranu rada i godine. Apelant je 11. maja 2009. godine dostavio svoj stav obavljanje djelatnosti koju je apelant osnovao i registrirao u povodom ovih odgovora. nadležnom sudu. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju. III. Činjenično stanje b) Odgovor na apelaciju 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 9. Okružni sud osporava navode iz apelacije, te navodi da nije dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na povrijeđeno apelantovo pravo. Okružni sud je naveo da je apelant sljedeći način. tužbenim zahtjevom tražio isplatu zakupnine na osnovu ugovora o 6. Presudom Osnovnog suda broj P-2668/00 od 16. marta zakupu iz 1997. godine. Okružni sud je naveo da je odluku bazirao 2005. godine odbijen je apelantov zahtjev da mu tužena isplati na na činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostepeni sud. Naime, ime zakupnine iznos od 3.250 KM za vremenski period od 1. prvostepeni sud je zaključio da se radi o neizgrađenom gradskom augusta do 1. decembra 2000. godine, sa zakonskom zateznom zemljištu, te da ga apelant nije mogao dati u zakup u kamatom. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je, nepoljoprivredne svrhe. Zbog toga je, primjenom relevantnih nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je apelant 19. odredaba, sud zaključio da je ugovor ništavan. Dalje, u vezi sa marta 1997. godine sa tuženom zaključio ugovor o zakupu apelantovim navodom da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, rezervirane lokacije na gradskom građevinskom zemljištu za Okružni sud ističe da apelant nije uspio dokazati pravnu prirodu smještaj određenog poslovnog prostora, ugostiteljskog objekta zemljišta, kao i karakter zemljišta, pa je prvostepena presuda (kontejnera-kućice), uz plaćanje ugovorom određene zakupnine. potvrđena. Osnovni sud je, dalje, naveo da predmetno zemljište ima karakter 10. Osnovni sud je, također, naveo da apelant nije dokazao gradskog građevinskog zemljišta. Ovo zemljište, kako navodi sud, osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva i nije predlagao dokaze apelant ima pravo koristiti, ali ne i dati pod zakup u na osnovu kojih bi se mogao utvrditi pravni režim objekta Nova nepoljoprivredne svrhe, odnosno za obavljanje ugostiteljske pijaca i zemljište, a koji služi redovnoj upotrebi zgrade. Osnovni sud djelatnosti, kako je to propisano članom 22. stav 3. Zakona o je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka, u kojem su građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZGZ). Stoga je Osnovni provedeni svi dokazi koje je predložio apelant, odbio zahtjev zbog sud zaključio da je ugovor o zakupu zemljišta između apelanta i razloga koje je naveo u obrazloženju svoje presude. tužene ništavan u smislu odredbe člana 10. ZGZ-a, te da ne proizvodi pravno djelovanje u skladu sa odredbom člana 103. 11. Tužena u odgovoru na apelaciju navodi da je prvostepeni Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). sud pravilno utvrdio činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo. Smatra da nema povrede prava na koju se apelant poziva. 7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio Presudu broj Gž-801/05 od 11. januara 2007. godine kojom je žalbu odbio i IV. Relevantni propisi potvrdio prvostepenu presudu. Okružni sud je u presudi naveo da je 12. U Zakonu o građevinskom zemljištu ("Službeni list apelant izjavio žalbu u kojoj je isticao da je sud propustio da utvrdi SRBiH" br. 34/86, 1/90 i 29/90, te "Službeni glasnik Republike da li je zemljište po namjeni izgrađeno ili neizgrađeno i nije utvrdio Srpske" br. 21/92, 29/94, 23/98 i 5/99) relevantne odredbe glase: karakter i režim zemljišta, zbog čega je donio pogrešan zaključak. Član 3. Dalje, apelant je naveo da mu je zemljište dato na upravljanje i Građevinskim zemljištem, u smislu ovog zakona, smatra se: korištenje i da je privedeno krajnjoj namjeni, te da je sud trebao pribaviti mišljenje nadležnog organa za urbanizam. Okružni sud je 1. izgrađeno ili neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima naveo da su apelantovi žalbeni navodi neosnovani i da nemaju gradskog karaktera. utjecaj na donošenje odluke. Sud je naveo da u ZGZ-u postoji Član 4. imperativna norma o zabrani ustupanja neizgrađenog gradskog Na gradskom građevinskom zemljištu ne može postojati pravo građevinskog zemljišta na korištenje u nepoljoprivredne svrhe. vlasništva. Također, sud je naveo da je svoje tvrdnje o privođenju objekta Član 9. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 Općina može povjeriti vršenje poslova u pogledu uređenja, a) Pravo na imovinu provođenja konkursa za dodjeljivanje na korištenje i korištenja 19. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: gradskog građevinskog zemljišta organizaciji udruženog rada i Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici. i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Općina ne može prenijeti na drugo društveno pravno lice pravo k) pravo na imovinu. dodjeljivanja gradskog građevinskog zemljišta na korištenje. 20. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Član 10. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje Pravni poslovi o otuđenju, prijenosu, opterećenju i zakupu svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom gradskog građevinskog zemljišta, zaključeni protivno interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima ograničenjima koja su propisana ovim zakonom, ništavni su. međunarodnog prava. Član 17. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na Š...Ć pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da Neizgrađenim gradskim građevinskim zemljištem smatra se bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da osim zemljišta na kojem nije izgrađena građevina i zemljište na bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. kojem je izgrađena privremena građevina. Š...Ć 21. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim Član 22. presudama povrijeđeno pravo na imovinu. Ustavni sud ukazuje na Raniji vlasnik, odnosno nosilac privremenog prava korištenja to da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima već odlučivao u zemljišta, ima pravo koristiti sve do preuzimanja iz njegovog svojim ranijim odlukama br. AP 1846/06 i AP 1236/06 (vidi, mutatis posjeda neizgrađeno građevinsko zemljište na način kojim se ne mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1236/06 od 13. septembra otežava privođenje zemljišta trajnoj namjeni. 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07 Nosilac privremenog prava korištenja može uz odobrenje od 13. novembra 2007. godine i AP 1846/06 od 12. juna 2008. nadležnog općinskog organa uprave na tom zemljištu podići godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 72/08 od 2. privremenu građevinu za svoje potrebe. septembra 2008. godine) povodom apelacije koju je, također, Nosilac privremenog prava korištenja građevinskog zemljišta podnio isti apelant zbog odluke sudova u gotovo identičnom može i drugome ustupiti na privremeno korištenje neizgrađeno predmetu sa istim činjenično-pravnim supstratom. Ustavni sud je u gradsko građevinsko zemljište, ali samo za poljoprivrednu obradu. citiranim odlukama odbio apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Član 46. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je Na neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište kojim zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o "imovini" zaštićenoj upravljaju, raspolažu i koriste Š...Ć shodno se primjenjuju odredbe članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što apelant člana 22. Š...Ć ovog zakona. nije mogao imati "legitimna očekivanja" iz ugovora koji je, saglasno 13. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" jasnim i eksplicitnim propisima, u vrijeme njegovog zaključenja ex br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase: lege ništavan, zbog čega nema kršenja prava na imovinu iz člana Član 103. II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Ugovor koji je protivan Š...Ć propisima i moralu društva Evropsku konvenciju. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu nije razmatrao ostale aspekte ovog člana. Uzimajući u obzir sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. činjenicu da se razlozi navedeni u odlukama br. AP 1236/06 i AP Š...Ć 1846/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je, zbog istih V. Dopustivost razloga, zaključio da nema kršenja apelantovog prava u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su Također, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog potpunosti poziva na obrazloženje dato u ranije usvojenim presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odlukama. 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 22. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nema Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 zato što potraživanje po ugovoru, koji je u vrijeme zaključenja bio dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o ex lege ništavan, ne može predstavljati "legitimno očekivanje", pa posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. stoga ni "imovinu" zaštićenu članom 1. Protokola broj 1 uz 16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Evropsku konvenciju. Presuda Okružnog suda broj Gž-801/05 od 11. januara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih Pravo na pravično suđenje prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 7. 23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 28. marta 2007. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz Š...Ć člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi: 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred dopustivosti. neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć VI. Meritum 25. U konkretnom slučaju, apelant smatra da mu je pravo na 18. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim pravičan postupak prekršeno zato što su sudovi pogrešno utvrdili presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. U vezi sa Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku ovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud, konvenciju i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i praksi Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u VII. Zaključak pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi 29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što potraživanje po ugovoru, nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i koji je u vrijeme zaključenja bio ex lege ništavan, ne može dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene predstavljati "legitimno očekivanje", pa stoga ni "imovinu" činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv zaštićenu članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, Također, Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i eventualno povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada ne postoji ništa što pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran ukazuje na to da su sudovi proizvoljno ili nepravično primijenili pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, materijalnopravne propise, niti apelant nudi dokaze koji bi ukazali proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione na procesnu nepravičnost iz člana II/3.e) Ustava Bosne i nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku 30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to 31. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). Predsjednik Ustavnog suda 26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da su Bosne i Hercegovine sudovi obrazložili da apelant u toku postupka nije uspio dokazati Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. svoje tvrdnje da je zemljište na kojem se nalazi Nova pijaca u Banjoj Luci, koja je kao objekt izgrađena 1956. godine, prostor koji je priveden krajnjoj namjeni i dodijeljen apelantu na trajno korištenje i raspolaganje. Sud je naveo da su, u skladu sa odredbama Zakona o Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u parničnom postupku, isključivo stranke dužne da iznesu sve dokaze predmetu broj AP 920/07, rješavajući apelaciju "Tržnice" a.d. na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvode dokaze kojima se Banjaluka, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i utvrđuju te činjenice. To znači da su stranke ovlaštene da Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. prikupljaju činjeničnu građu za donošenje odluke o njihovom Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik zahtjevu i o potrebi dokazivanja iznijetih činjenica. Ustavni sud ne Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: nalazi ništa što ukazuje na to da je u apelantovom slučaju Miodrag Simović, predsjednik materijalno i procesno pravo proizvoljno primijenjeno. Ovo Valerija Galić, dopredsjednica naročito imajući u vidu da je prvostepeni sud, s ciljem utvrđivanja Seada Palavrić, dopredsjednica činjeničnog stanja, izveo dokaze čije su izvođenje tražile stranke i Krstan Simić, sudac koje je, suprotno apelantovim tvrdnjama, i ocijenio prilikom Mirsad Ćeman, sudac donošenja osporene odluke. Dalje, sud je obrazložio zašto na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine donio je određeni dokazi, čije je izvođenje predložio apelant, nisu izvedeni. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant imao priliku da pred ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 dvije sudske instance prezentira svoje navode, izvodi i predlaže Odbija se kao neutemeljena apelacija "Tržnice" a.d. Banjaluka dokaze, odnosno koristi sve pravne lijekove i sredstva, te propust podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj da dokaže svoje navode i tvrdnje leži isključivo na apelantovoj Gž-801/05 od 11. siječnja 2007. godine i Presude Osnovnog suda strani. U kontekstu navedenog, budući da su redovni sudovi u Banjaluci broj P-2668/00 od 16. ožujka 2005. godine. potpuno jasno obrazložili svoje odluke i primjenu relevantnih Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i odredaba materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud u Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i apelantovim navodima i dokumentaciji predočenoj Ustavnom Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u sudu nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni, ili da su činjenice utvrđene proizvoljno ili nepravično, a na OBRAZLOŽENJE apelantovu štetu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške I. Uvod očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezotúr- 1. "Tržnica" a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), koju Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Imajući u vidu navedeno, zastupa odvjetnik Tomislav Aleksić, podnijela je 28. ožujka 2007. Ustavni sud smatra da ne postoji ništa što ukazuje na to da su godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem sudovi proizvoljno primijenili relevantne propise na apelantovu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u štetu, a apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama ne pokre- daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-801/05 od 11. siječnja 2007. će, samo po sebi, pitanja u vezi sa pravom na pravično suđenje. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: 27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud) broj P-2668/00 od 16. ožujka 2005. godine. apelacija neosnovana u dijelu navoda koji se tiču povrede prava na II. Postupak pred Ustavnim sudom pravičan postupak i pristup sudu, koji su analizirani u prethodnim 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od tačkama, te da u tom segmentu nije povrijeđeno pravo na pravično Okružnog suda, Osnovnog suda i sudionika u postupku, Milojke suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Stanić (u daljnjem tekstu: tužena), zatražena je 18. listopada 2007. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. godine dostava odgovora na apelaciju. 28. Na osnovu svega navedenog, a uzimajući u obzir predmetni 3. Okružni sud je dostavio odgovor 7. studenoga, Osnovni sud postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja 15. studenoga, a tužena 29. studenoga 2007. godine. apelantovog ustavnog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 23. travnja 2009. prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i godine. Apelant je 11. svibnja 2009. godine dostavio svoj stav Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. povodom ovih odgovora. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 III. Činjenično stanje b) Odgovor na apelaciju 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 9. Okružni sud pobija navode iz apelacije, te navodi da nije dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na povrijeđeno apelantovo pravo. Okružni sud je naveo da je apelant sljedeći način. tužbenim zahtjevom tražio isplatu zakupnine na temelju ugovora o zakupu iz 1997. godine. Okružni sud je naveo da je odluku bazirao 6. Presudom Osnovnog suda broj P-2668/00 od 16. ožujka na činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, 2005. godine odbijen je apelantov zahtjev da mu tužena isplati na prvostupanjski sud je zaključio da se radi o neizgrađenom gradskom ime zakupnine iznos od 3.250 KM za vremensko razdoblje od 1. zemljištu, te da ga apelant nije mogao dati u zakup u nepoljo- kolovoza do 1. prosinca 2000. godine, sa zakonskom zateznom privredne svrhe. Zbog toga je, primjenom relevantnih odredaba, sud kamatom. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je, zaključio da je ugovor ništavan. Dalje, u svezi sa apelantovim nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je apelant 19. navodom da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, Okružni sud ožujka 1997. godine sa tuženom zaključio ugovor o zakupu ističe da apelant nije uspio dokazati pravnu narav zemljišta, kao i rezervirane lokacije na gradskom građevinskom zemljištu za karakter zemljišta, pa je prvostupanjska presuda potvrđena. smještaj određenog poslovnog prostora, ugostiteljskog objekta (kontejnera-kućice), uz plaćanje ugovorom određene zakupnine. 10. Osnovni sud je, također, naveo da apelant nije dokazao Osnovni sud je, dalje, naveo da predmetno zemljište ima karakter utemeljenost postavljenog tužbenog zahtjeva i nije predlagao gradskog građevinskog zemljišta. Ovo zemljište, kako navodi sud, dokaze na temelju kojih bi se mogao utvrditi pravni režim objekta apelant ima pravo koristiti, ali ne i dati pod zakup u Nova pijaca i zemljište, a koji služi redovnoj upotrebi zgrade. nepoljoprivredne svrhe, odnosno za obavljanje ugostiteljske Osnovni sud je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka, djelatnosti, kako je to propisano člankom 22. stavak 3. Zakona o u kojem su provedeni svi dokazi koje je predložio apelant, odbio građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZGZ). Stoga je zahtjev zbog razloga koje je naveo u obrazloženju svoje presude. Osnovni sud zaključio da je ugovor o zakupu zemljišta između 11. Tužena u odgovoru na apelaciju navodi da je apelanta i tužene ništavan u smislu odredbe članka 10. ZGZ-a, te prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice i pravilno primijenio da ne proizvodi pravno djelovanje sukladno odredbi članka 103. materijalno pravo. Smatra da nema povrede prava na koju se Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). apelant poziva. 7. Odlučujući o apelantovom prizivu, Okružni sud je donio IV. Relevantni propisi Presudu broj Gž-801/05 od 11. siječnja 2007. godine kojom je priziv 12. U Zakonu o građevinskom zemljištu ("Službeni list odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Okružni sud je u presudi SRBiH" br. 34/86, 1/90 i 29/90, te "Službeni glasnik Republike naveo da je apelant izjavio priziv u kojem je isticao da je sud Srpske" br. 21/92, 29/94, 23/98 i 5/99) relevantne odredbe glase: propustio utvrditi je li zemljište po namjeni izgrađeno ili Članak 3. neizgrađeno i nije utvrdio karakter i režim zemljišta, zbog čega je Građevinskim zemljištem, u smislu ovog zakona, smatra se: donio pogrešan zaključak. Dalje, apelant je naveo da mu je zemljište dato na upravljanje i korištenje i da je privedeno krajnjoj namjeni, te 1. izgrađeno ili neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima da je sud trebao pribaviti mišljenje mjerodavnog tijela za gradskog karaktera. urbanizam. Okružni sud je naveo da su apelantovi prizivni navodi Članak 4. neutemeljeni i da nemaju utjecaj na donošenje odluke. Sud je naveo Na gradskom građevinskom zemljištu ne može postojati pravo da u ZGZ-u postoji imperativna norma o zabrani ustupanja vlasništva. neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje u Članak 9. nepoljoprivredne svrhe. Također, sud je naveo da je svoje tvrdnje o Općina može povjeriti vršenje poslova glede uređenja, privođenju objekta trajnoj namjeni i dodjeli zemljišta apelant morao provođenja konkursa za dodjeljivanje na korištenje i korištenja dokazati sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, što gradskog građevinskog zemljišta organizaciji udruženog rada i on nije uradio u tijeku postupka. drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici. Općina ne može prenijeti na drugu društvenu pravnu osobu a) Navodi iz apelacije pravo dodjeljivanja gradskog građevinskog zemljišta na 8. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama prekršeno korištenje. pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Članak 10. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu Pravni poslovi o otuđenju, prijenosu, opterećenju i zakupu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska gradskog građevinskog zemljišta, zaključeni protivno konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i ograničenjima koja su propisana ovim zakonom, ništavni su. Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelant navodi da su sudovi pogrešno primijenili mate- Članak 17. rijalno pravo i nisu utvrdili pod koji pravni režim potpada izgrađeni Š...Ć objekt - Nova pijaca i zemljište. Apelant se žali da je dispozitiv Neizgrađenim gradskim građevinskim zemljištem smatra se presude proturječan razlozima i da nedostaju odlučne činjenice, te osim zemljišta na kojem nije izgrađena građevina i zemljište na da postoji nelogičnost između izreke presude i dokaza. Osim toga, kojem je izgrađena privremena građevina. Š...Ć apelant navodi da tužena nije pobila tužbeni zahtjev. Dalje, apelant Članak 22. ističe da ima trajno pravo raspolaganja i korištenja zgradom i Raniji vlasnik, odnosno nositelj privremenog prava korištenja prostorom, što se vidi iz katastarskog plana. Apelant se poziva na zemljišta, ima pravo koristiti sve do preuzimanja iz njegovog odredbe ZGZ-a i Zakona o prometu nekretnina. Apelant navodi da posjeda neizgrađeno građevinsko zemljište na način kojim se ne članak 40. ZGZ-a propisuje da u času prelaska izgrađenog gradskog otežava privođenje zemljišta trajnoj namjeni. građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo vlasnik zgrade ili Nositelj privremenog prava korištenja može uz odobrenje posebnog dijela zgrade stječe trajno pravo korištenja na zemljištu pod mjerodavnog općinskog tijela uprave na tom zemljištu podići zgradom i na onoj površini zemljišta koje je regulacionim planom privremenu građevinu za svoje potrebe. utvrđeno da služi za redovnu upotrebu. Iz toga apelant zaključuje da je Okružni sud prvo trebao utvrditi radi li se o neizgrađenom ili Nositelj privremenog prava korištenja građevinskog zemljišta izgrađenom građevinskom zemljištu, odnosno radi li se o može i drugome ustupiti na privremeno korištenje neizgrađeno privremenom ili trajnom pravu korištenja, pa tek onda donijeti gradsko građevinsko zemljište, ali samo za poljoprivrednu obradu. odluku. Apelant smatra da proglašavanje ništavnim ugovora o zaku- Članak 46. pu s korisnicima navedenih usluga predstavlja zabranu rada i obavlja- Na neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište kojim nje djelatnosti koju je apelant utemeljio i registrirao u mjerodavnom upravljaju, raspolažu i koriste Š...Ć shodno se primjenjuju odredbe sudu. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju. članka 22. Š...Ć ovog zakona. 13. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list mogao imati "legitimna očekivanja" iz ugovora koji je, suglasno RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase: jasnim i eksplicitnim propisima, u vrijeme njegovog zaključenja ex Članak 103. lege ništavan, zbog čega nema kršenja prava na imovinu iz članka Ugovor koji je protivan Š...Ć propisima i moralu društva II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu Europsku konvenciju. Obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. nije razmatrao ostale aspekte ovog članka. Uzimajući u obzir Š...Ć činjenicu da se razlozi navedeni u odlukama br. AP 1236/06 i AP 1846/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je, zbog istih V. Dopustivost razloga, zaključio da nema kršenja apelantovog prava u odnosu na 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Također, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. potpunosti poziva na obrazloženje dato u ranije usvojenim 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, odlukama. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, 22. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti nema kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o zato što potraživanje po ugovoru, koji je u vrijeme zaključenja bio posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. ex lege ništavan, ne može predstavljati "legitimno očekivanje", pa 16. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je stoga ni "imovinu" zaštićenu člankom 1. Protokola broj 1 uz Presuda Okružnog suda broj Gž-801/05 od 11. siječnja 2007. Europsku konvenciju. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je Pravo na pravično suđenje primio 7. veljače 2007. godine, a apelacija je podnesena 28. 23. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ožujka 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Š...Ć jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 24. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije glasi: Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili glede dopustivosti. utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred VI. Meritum neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć 18. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim 25. U konkretnom slučaju, apelant smatra da mu je pravo na presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava pravičan postupak prekršeno zato što su sudovi pogrešno utvrdili Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. U svezi konvenciju i pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava sa ovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud, Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska a) Pravo na imovinu prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i praksi Ustavnog suda, 19. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud k) pravo na imovinu. nije mjerodavan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i 20. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova ocijeniti Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li općim načelima međunarodnog prava. eventualno povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske mjerodavnosti da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede 21. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred presudama povrijeđeno pravo na imovinu. Ustavni sud ukazuje na redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud to da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima već odlučivao u ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to svojim ranijim odlukama br. AP 1846/06 i AP 1236/06 (vidi, mutatis zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1236/06 od 13. rujna 2007. Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07 od 13. "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). studenoga 2007. godine i AP 1846/06 od 12. lipnja 2008. godine, 26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da su objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 72/08 od 2. rujna sudovi obrazložili da apelant u tijeku postupka nije uspio dokazati 2008. godine) povodom apelacije koju je, također, podnio isti svoje tvrdnje da je zemljište na kojem se nalazi Nova pijaca u apelant zbog odluke sudova u gotovo identičnom predmetu sa istim Banjaluci, koja je kao objekt izgrađena 1956. godine, prostor koji je činjenično-pravnim supstratom. Ustavni sud je u citiranim priveden krajnjoj namjeni i dodijeljen apelantu na trajno korištenje i odlukama odbio apelacije u svezi sa povredom prava na imovinu iz raspolaganje. Sud je naveo da su, sukladno odredbama Zakona o članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola parničnom postupku, isključivo stranke dužne iznijeti sve dokaze na broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zaključio da kojima temelje svoje zahtjeve i izvode dokaze kojima se utvrđuju te se u konkretnom slučaju ne radi o "imovini" zaštićenoj člankom 1. činjenice. To znači da su stranke ovlaštene prikupljati činjeničnu Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zato što apelant nije građu za donošenje odluke o njihovom zahtjevu i o potrebi dokazivanja iznijetih činjenica. Ustavni sud ne nalazi ništa što Miodrag Simović, predsjednik ukazuje na to da je u apelantovom slučaju materijalno i procesno Valerija Galić, potpredsjednica pravo proizvoljno primijenjeno. Ovo naročito imajući u vidu da je Seada Palavrić, potpredsjednica prvostupanjski sud, s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, izveo Mato Tadić, sudija dokaze čije su izvođenje tražile stranke i koje je, suprotno Mirsad Ćeman, sudija apelantovim tvrdnjama, i ocijenio prilikom donošenja pobijane na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine donio je odluke. Dalje, sud je obrazložio zašto određeni dokazi, čije je izvođenje predložio apelant, nisu izvedeni. Osim toga, Ustavni sud ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zapaža da je apelant imao priliku prezentirati svoje navode pred dvije sudske instance, izvoditi i predlagati dokaze, odnosno koristiti Usvaja se apelacija Stanislava Tomaševića. sve pravne lijekove i sredstva, te propust da dokaže svoje navode i Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine tvrdnje leži isključivo na apelantovoj strani. U kontekstu i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i navedenog, budući da su redovni sudovi potpuno jasno obrazložili osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u svoje odluke i primjenu relevantnih odredaba materijalnog i razumnom roku u postupku Uprave za stambena pitawa Kantona procesnog prava, Ustavni sud u apelantovim navodima i Sarajevo broj 23-04/III-23-P-14/03. dokumentaciji predočenoj Ustavnom sudu nije pronašao ništa što bi Nalaže se Upravi za stambena pitawa Kantona Sarajevo da ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj nepravično primijenjeni, ili da su činjenice utvrđene proizvoljno ili 23-04/III-23-P-14/03 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i nepravično, a na apelantovu štetu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije. apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i očite (vidi Europski sud, već citirana odluka Mezotúr-Tiszazugi Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri Vízgazdálkodási Társulat). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Stanislavu smatra da ne postoji ništa što ukazuje na to da su sudovi proizvoljno Tomaševiću iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne primijenili relevantne propise na apelantovu štetu, a apelantovo štete zbog kršewa prava na donošenje odluke u razumnom roku. nezadovoljstvo pobijanim odlukama ne pokreće, samo po sebi, Nalaže se Upravi za stambena pitawa Kantona Sarajevo i pitanja u svezi sa pravom na pravično suđenje. Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila 27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana apelacija neutemeljena u dijelu navoda koji se tiču povrede prava dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i na pravičan postupak i pristup sudu, koji su analizirani u Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove prethodnim točkama, te da u tom segmentu nije povrijeđeno pravo odluke. na pravično suđenje u smislu garancija iz članka II/3.(e) Ustava Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 28. Na temelju svega navedenog, a uzimajući u obzir Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nema "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". kršenja apelantovog ustavnog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz OBRAZLOŽEWE Europsku konvenciju i prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) I. Uvod Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 1. Stanislav Tomašević (u daqnjem tekstu: apelant), kog zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. aprila VII. Zaključak 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u 29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za povrat stana pred broj 1 uz Europsku konvenciju zato što potraživanje po ugovoru, Upravom za stambena pitawa Kantona Sarajevo broj koji je u vrijeme zaključenja bio ex lege ništavan, ne može 23-04/III-23-P-14/03. predstavljati "legitimno očekivanje", pa stoga ni "imovinu" zaštićenu člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. II. Postupak pred Ustavnim sudom Također, Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Kantonalnog suda je zatraženo 10. aprila 2008. godine da dostavi članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada ne postoji ništa što odgovor na apelaciju, a od Ministarstva stambenih poslova ukazuje na to da su sudovi proizvoljno ili nepravično primijenili Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za materijalnopravne propise, niti apelant nudi dokaze koji bi ukazali stambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: Uprava) na procesnu nepravičnost iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i 11. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su 30. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, odgovore na apelaciju 5. maja 2008. godine, 25. aprila 2008. godine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. i 16. aprila 2008. godine. 31. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 4. Ustavni sud je 5. juna 2009. godine zatražio na uvid spis Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Kantonalnog suda broj 09 0 U 000271 06. Predsjednik 5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Ustavnog suda Kantonalnog suda, Ministarstva i Uprave dostavljeni su Bosne i Hercegovine apelantu 29. juna 2009. godine. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. III. Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se predmetu broj AP 968/07, rješavajući apelaciju Stanislava sumiraju na sljedeći način: Tomaševića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i 7. Apelant se 12. marta 2003. godine pismenim podneskom Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 obratio Upravi i zatražio da Uprava dozvoli i sprovede stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni rekonstrukciju predmeta povodom zahtjeva za povrat stana u glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: posjed, koji se nalazi u Ulici Vahide Maglajlić broj 4/5, raniji 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 naziv ulice: Trg djece Dobrinje (u daqnjem tekstu: sporni stan), potpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da nije do kraja od 25. juna 1999. godine. Apelant je u podnesku naveo da je rasvijetljeno, niti dokazano da li je apelant zahtjev podnio 25. predmetni zahtjev za povrat stana Upravi predao 25. juna 1999. juna 1999. godine. Postupak pred Upravom je u toku. godine zajedno sa zahtjevom za povrat stana njegove supruge, ali da je greškom Uprave predmetni zahtjev zagubljen. IV. Apelacija 8. Rješenjem broj 23-04/III-23-P-14/03 od 18. jula 2003. godine a) Navodi iz apelacije Uprava je odbila apelantov zahtjev za povrat spornog stana u 18. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na posjed kao neosnovan. U obrazloženju Rješewa Uprava je navela pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i da je na osnovu dokaza kojim je raspolagala ocijenila da je člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošewa odluke u apelantov zahtjev blagovremen nakon čega je Uprava sprovela razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i postupak utvrđivawa osnovanosti zahtjeva za povrat spornog Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stana. Apelant ističe da je zahtjev za povrat spornog stana podnio 25. 9. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je juna 1999. godine o kom nije odlučeno, te traži da Ustavni sud donijelo Rješenje broj 27/02-23-5267/03 od 12. januara 2004. naloži organima Uprave i Kantonalnom sudu da donesu odluku o godine, kojim je poništilo Rješenje Uprave i predmet vratilo tom njegovom zahtjevu. Apelant je tražio od Ustavnog suda na ponovni postupak. Prema mišljenju Ministarstva, Uprava kompenzaciju u iznosu od 3.500,00 KM zbog nerazumno dugog nije potpuno utvrdila činjenično stanje, budući da nije jasno da trajawa postupka. li je, odnosno kada je apelant podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed. Ministarstvo je naložilo Upravi da, ukoliko utvrdi da b) Odgovor na apelaciju je zahtjev podnesen blagovremeno, izvede dokaze s ciljem 19. Kantonalni sud je naveo da odluka u predmetnom postupku utvrđivawa činjenica kako bi se donijela odluka o osnovanosti nije donesena zbog objektivnih razloga s obzirom na to da se zahtjeva za povrat spornog stana. spisi predmeta u tom sudu uzimaju u rad redoslijedom kojim su 10. U ponovnom postupku Zakqučkom Uprave broj primljeni u sud, osim ukoliko predsjednik suda odobri urgentno 23-04/III-14/03 od 28. oktobra 2004. godine odbačen je apelantov rješavanje spisa kada procijeni da je to opravdano, te da zahtjev za vraćanje spornog stana u posjed kao neblagovremen. U Kantonalni sud ima oko 3.000 neriješenih predmeta povodom obrazloženju Zakqučka Uprava je navela da je utvrdila da upravnih sporova, kao i da svaki referat ima oko 400 spisa, pa sporni stan nije proglašen napuštenim i da zahtjev za povrat tako i referat uređujućeg sudije u konkretnom slučaju. Stoga, stana nije podnesen blagovremeno, odnosno do 27. decembra 1999. Kantonalni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi u godine, zbog toga što se na osnovu kopije potvrde o prijemu pogledu povrede navedenih prava. pošiqke predate pošti 25. juna 1999. godine, koju je apelant 20. Ministarstvo je navelo da se dužina predmetnog dostavio uz podnesak kojim je tražio rekonstrukciju predmeta, upravnog postupka može da stavi na teret apelantu. Naime, nije moglo da zakquči da je apelant predao zahtjev za povrat Ministarstvo je istaklo da je apelant imao zakonsku mogućnost spornog stana. da, u smislu odredbi člana 216 st. 1 i 2 Zakona o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) i člana 20 11. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Rješenjem broj 27/02-23-3542/04 od 16. decembra 2004. godine BiH" broj 9/05), izjavi žalbu, odnosno pokrene upravni spor poništilo Zakqučak Uprave i predmet vratilo Upravi na zbog ćutawa administracije, te da je svojim nedjelovanjem i ponovni postupak. U obrazloženju Rješewa Ministarstvo je nekorišćenjem tih zakonskih mogućnosti doprinio dužini navelo da Uprava nije postupila u skladu sa uputstvima trajawa upravnog postupka. Ministarstvo je zakqučilo da u Ministarstva, odnosno da se iz spisa ne vidi da je Uprava konkretnom slučaju ne postoji prekoračenje "razumnog roka", u izvršila uvid u original Ugovora o korišćenju stana na ime smislu člana 6 Evropske konvencije, i predložilo da se njegove umrle majke na koji je stavljen prijemni štambiq sa apelacija odbije kao neosnovana. datumom 25. juni 1999. godine, što treba učiniti u ponovnom postupku, odnosno utvrditi da li je, odnosno kada je apelant 21. Uprava je iznijela hronologiju donošewa odluka u podnio zahtjev za povrat stana. predmetnom postupku, ne izjašwavajući se o apelantovim navodima. 12. U ponovnom postupku Zakqučkom Uprave broj 23-04/III-23-P-14/03 od 16. septembra 2005. godine odbačen je V. Relevantni propisi apelantov zahtjev za vraćanje spornog stana kao neblagovremen. 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Uprava je zakqučila da je zahtjev za rekonstrukciju apelantovog FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: predmeta neosnovan, te da je s tim u vezi potvrđena i Član 6 neblagovremenost zahtjeva za povrat spornog stana. Kada organi i institucije koji imaju javna ovlašćewa 13. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede efikasno Rješenjem broj 27/02-23-21671/05 od 27. decembra 2005. godine ostvarivanje prava i interesa građana; preduzeća (društava), poništilo Zakqučak Uprave i riješilo upravnu stvar, tako ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru što je odbilo apelantov zahtjev za rekonstrukciju predmeta kao organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja obezbjeđuje neosnovan. U obrazloženju Rješewa Ministarstvo je navelo da brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u je Uprava trebalo da riješi upravnu stvar Rješenjem, te odbije upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. zahtjev za rekonstrukciju predmeta kao neosnovan, budući da je Član 14 utvrdila da apelant nije dokazao da je podnio zahtjev 25. juna Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i 1999. godine. gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u 14. Apelant je 3. marta 2006. godine podnio tužbu postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za Kantonalnom sudu protiv rješewa Ministarstva. pravilno utvrđivanje činjeničnog stawa i za donošenje 15. Kantonalni sud je 9. marta 2006. godine apelantovu tužbu zakonitog i pravilnog rješewa. dostavio na odgovor Ministarstvu, od kog je zatražio da dostavi Član 240 spis predmeta. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom 16. Ministarstvo je 13. aprila 2006. godine dostavilo rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih odgovor na tužbu i spis predmeta. činjenica izveden pogrešan zakqučak u pogledu činjeničnog 17. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 000271 06 U od 10. stawa, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga juna 2009. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio osporeno se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom Rješenje i Zakqučak Uprave i predmet vratio prvostepenom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organu na ponovni postupak, budući da u upravnom postupku nije organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju, ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Š...Ć Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). VI. Dopustivost 30. U vezi sa ukidanjem odluka i stalnim vraćanjem na 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ponovni postupak, Ustavni sud navodi da ukidanje odluka nižih Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima organa pred višim organima i vraćanje na ponovni postupak, u koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi, muta- zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. tis mutandis, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Hercegovine" broj 36/00). Međutim, stalno vraćanje na ponovni presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi postupak može da učini pravne lijekove iluzornim, a postupak djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se beskonačnim i bespredmetnim. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je b) Analiza razumnosti trajawa postupka koristio. 31. Ustavni sud uočava da je postupak povodom apelantovog 25. U konkretnom slučaju apelant se Ustavnom sudu obratio zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi povrata spornog stana zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku pred u posjed započeo 12. marta 2003. godine i da do danas nije organima Uprave i Kantonalnim sudom. Iako je u vrijeme pravosnažno okončan. S tim u vezi, Ustavni sud će analizirati trajawa postupka pred Ustavnim sudom donesena Presuda period od podnošewa zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi Kantonalnog suda broj 09 0 U 000271 06 U od 10. juna 2009. godine, povrata spornog stana, tako da relevantni period koji je predmet nije okončan, odnosno vraćen je prvostepenom organu na predmet analize iznosi punih šest godina. ponovni postupak. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila 32. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može složen kako u pogledu činjeničnog stawa, tako ni u pogledu izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog pravnih pitawa. suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili 33. Dalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i dužini trajawa postupka, jer apelant nije koristio bilo kakve Hercegovini. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 metode koji bi mogli da dovedu do odugovlačewa postupka. Naime, apelant je lično bio prisutan na raspravama pred st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) organom Uprave i dostavljao podneske i traženu dokumentaciju neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog u kratkom roku. Ustavni sud smatra da je neprihvatqiv apelacija nije dopustiva. argumenat Ministarstva da je apelant mogao da koristi pravni 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i lijek "žalbu zbog ćutawa administracije", kako bi pokušao da Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, ishodi ubrzanje postupka, s obzirom na to da se analiza Ustavnog Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u suda odnosi samo na period od podnošewa predloga za pogledu dopustivosti. rekonstrukciju zahtjeva, a u tom periodu nisu u potpunosti VII. Meritum izostale radnje upravnih organa. Naime, u tom periodu nije došlo do "ćutawa administracije", nego je predmet vraćan na 27. Apelant se žali da je prekršeno pravo na donošenje ponovni postupak. Stoga, ni u ovom kontekstu apelant nije odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i doprinio dužini postupka. Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, te pravo na imovinu 34. U vezi s ponašanjem organa Uprave u postupku, Ustavni iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola sud uočava da je Uprava povodom zahtjeva za rekonstrukciju broj 1 uz Evropsku konvenciju. predmeta od 12. marta 2003. godine donijela Rješenje 18. jula 2003. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu godine i da je Ministarstvo povodom apelantove žalbe donijelo glasi: Rješenje 12. januara 2004. godine, kojim je poništilo Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: ponovni postupak. Nakon toga, Uprava je u ponovnom postupku Š...Ć donijela Zakqučak 28. oktobra 2004. godine. Ministarstvo je povodom apelantove žalbe 16. decembra 2004. godine donijelo e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Rješenje kojim je poništilo zakqučak Uprave i predmet stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. vratilo na ponovni postupak. U ponovnom postupku Uprava je Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu donijela Zakqučak 16. septembra 2005. godine koje je glasi: Ministarstvo Rješenjem od 27. decembra 2005. godine 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili poništilo i riješilo upravnu stvar. Ustavni sud uočava da je u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako konkretnom postupku Ministarstvo tri puta donosilo odluke o ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku žalbama i da su sami žalbeni postupci trajali relativno pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim kratko, odnosno da svaki od ovih žalbenih postupaka sudom. Š...Ć pojedinačno nije trajao nerazumno dugo. Međutim, ukupna 28. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o dužina trajawa žalbenih postupaka doprinijela je ukupnom postupku u kom su se utvrđivala apelantova građanska prava trajanju upravnog postupka. U ovom kontekstu Ustavni sud (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. ukazuje na stanovište izraženo u tački 30 ove odluke prema kom godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može pravne broj 20/99), Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske lijekove da učini iluzornim kao što je slučaj sa apelantovim konvencije primjewiv. zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još a) Suđenje u razumnom roku - relevantni principi uvijek nije okončan, jer je predmet ponovo vraćen Upravi na 29. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog rješavanje. suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u 35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su organi svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o Uprave odgovorni za to što je postupak trajao dvije godine i kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, devet mjeseci, prvenstveno Ministarstvo koje je imalo mogućnost, u skladu sa članom 240 Zakona o upravnom postupku, 43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke da ranije riješi upravnu stvar u meritumu. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 36. Postupak pred Kantonalnim sudom pokrenut je 3. marta Predsjednik 2006. godine u kom je donesena presuda 10. juna 2009. godine. Dakle, Ustavnog suda postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci. Kantonalni sud je u Bosne i Hercegovine odgovoru na apelaciju ukazao na probleme sa kojima se suočava u Prof. dr Miodrag Simović, s. r. organizaciji rada, posebno na veliki broj neriješenih upravnih predmeta. Međutim, uvažavajući teškoće sa kojima se redovni sudovi susreću u organizaciji kako bi savladali zaostatke u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u radu, Ustavni sud smatra da je ukupna dužina postupka u predmetu broj AP 968/07, rješavajući apelaciju Stanislava konkretnom slučaju od šest godina i četiri mjeseca, od čega tri Tomaševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i godine i sedam mjeseci samo pred Kantonalnim sudom, posebno Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. imajući u vidu činjenicu da se radilo o jednostavnom postupku, stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni prešla granice razumnog roka u smislu člana 6 stav 1 Evropske glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: konvencije. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je za pravni Miodrag Simović, predsjednik sistem od temeqne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog Valerija Galić, potpredsjednica vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de Seada Palavrić, potpredsjednica facto, lišavawa pojedinca njegovih prava i gubitka Mato Tadić, sudija djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. Mirsad Ćeman, sudija 37. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine donio je faktore, Ustavni sud zakqučuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošewa odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Usvaja se apelacija Stanislava Tomaševića. Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Pitanje kompenzacije osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u 38. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne razumnom roku u postupku Uprave za stambena pitanja Kantona štete, zbog kršewa prava na suđenje u razumnom roku, dosudi Sarajevo broj 23-04/III-23-P-14/03. iznos od 3.500,00 KM. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da po suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može da odredi hitnom postupku donese odluku u predmetu broj naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, 23-04/III-23-P-14/03 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i satisfakciju u posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri qudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Stanislavu dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. Tomaševiću iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo i 39. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana svaku godinu neopravdano dugog trajawa postupka trebalo dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 900,00 Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. KM. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati Kanton Sarajevo u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Ostali navodi "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 40. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zakqučke u vezi sa OBRAZLOŽENJE povredom prava garantovanih članom II/3e) Ustava Bosne i I. Uvod Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nije 1. Stanislav Tomašević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. aprila 2007. tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za povrat stana pred Upravom za VIII. Zakqučak stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-P-14/03. II. Postupak pred Ustavnim sudom 41. U situaciji kada je postupak, za koji Ustavni sud smatra da nije složene prirode, trajao duže od šest godina i kada su 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od odlučujući doprinos dužini postupka svojom neaktivnošću Kantonalnog suda je zatraženo 10. aprila 2008. godine da dostavi dali Kantonalni sud i organi Uprave vraćanjem predmeta na odgovor na apelaciju, a od Ministarstva stambenih poslova ponovni postupak u tri navrata u okviru upravnog postupka, Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za Ustavni sud zakqučuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) 11. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i 3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. odgovore na apelaciju 5. maja 2008. godine, 25. aprila 2008. 42. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila godine i 16. aprila 2008. godine. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove 4. Ustavni sud je 5. juna 2009. godine zatražio na uvid spis odluke. Kantonalnog suda broj 09 0 U 000271 06. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor 15. Kantonalni sud je 9. marta 2006. godine apelantovu tužbu Kantonalnog suda, Ministarstva i Uprave dostavljeni su apelantu dostavio na odgovor Ministarstvu, od kojeg je zatražio da dostavi 29. juna 2009. godine. spis predmeta. 16. Ministarstvo je 13. aprila 2006. godine dostavilo odgovor III. Činjenično stanje na tužbu i spis predmeta. 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 17. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 000271 06 U od dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 10. juna 2009. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio osporeno sljedeći način: Rješenje i Zaključak Uprave i predmet vratio prvostepenom 7. Apelant se 12. marta 2003. godine pismenim podneskom organu na ponovni postupak, budući da u upravnom postupku nije obratio Upravi i zatražio da Uprava dopusti i provede potpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da nije do kraja rekonstrukciju predmeta povodom zahtjeva za povrat stana u rasvijetljeno, niti dokazano da li je apelant zahtjev podnio 25. juna posjed, koji se nalazi u Ulici Vahide Maglajlić broj 4/5, raniji naziv 1999. godine. Postupak pred Upravom je u toku. ulice: Trg djece Dobrinje (u daljnjem tekstu: sporni stan), od 25. juna 1999. godine. Apelant je u podnesku naveo da je predmetni IV. Apelacija zahtjev za povrat stana Upravi predao 25. juna 1999. godine a) Navodi iz apelacije zajedno sa zahtjevom za povrat stana njegove supruge, ali da je 18. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na greškom Uprave predmetni zahtjev zagubljen. pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Rješenjem broj 23-04/III-23-P-14/03 od 18. jula 2003. člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u godine Uprava je odbila apelantov zahtjev za povrat spornog stana razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i u posjed kao neosnovan. U obrazloženju Rješenja Uprava je Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. navela da je na osnovu dokaza kojim je raspolagala ocijenila da je Apelant ističe da je zahtjev za povrat spornog stana podnio 25. apelantov zahtjev pravovremen nakon čega je Uprava provela juna 1999. godine o kojem nije odlučeno, te traži da Ustavni sud postupak utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat spornog naloži organima Uprave i Kantonalnom sudu da donesu odluku o stana. tom njegovom zahtjevu. Apelant je tražio od Ustavnog suda 9. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je donijelo kompenzaciju u iznosu od 3.500,00 KM zbog nerazumno dugog Rješenje broj 27/02-23-5267/03 od 12. januara 2004. godine, trajanja postupka. kojim je poništilo Rješenje Uprave i predmet vratilo na ponovni b) Odgovor na apelaciju postupak. Prema mišljenju Ministarstva, Uprava nije potpuno 19. Kantonalni sud je naveo da odluka u predmetnom utvrdila činjenično stanje, budući da nije jasno da li je, odnosno postupku nije donesena zbog objektivnih razloga s obzirom na to kada je apelant podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed. da se spisi predmeta u tom sudu uzimaju u rad redoslijedom kojim Ministarstvo je naložilo Upravi da, ukoliko utvrdi da je zahtjev su primljeni u sud, osim ukoliko predsjednik suda odobri urgentno podnesen pravovremeno, izvede dokaze s ciljem utvrđivanja rješavanje spisa kada procijeni da je to opravdano, te da činjenica kako bi se donijela odluka o osnovanosti zahtjeva za Kantonalni sud ima oko 3.000 neriješenih predmeta povodom povrat spornog stana. upravnih sporova, kao i da svaki referat ima oko 400 spisa, pa tako 10. U ponovnom postupku Zaključkom Uprave broj i referat uređujućeg sudije u konkretnom slučaju. Stoga, 23-04/III-14/03 od 28. oktobra 2004. godine odbačen je apelantov Kantonalni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi u zahtjev za vraćanje spornog stana u posjed kao nepravovremen. U pogledu povrede navedenih prava. obrazloženju Zaključka Uprava je navela da je utvrdila da sporni 20. Ministarstvo je navelo da se dužina predmetnog upravnog stan nije proglašen napuštenim i da zahtjev za povrat stana nije postupka može staviti na teret apelantu. Naime, Ministarstvo je podnesen pravovremeno, odnosno do 27. decembra 1999. godine, istaklo da je apelant imao zakonsku mogućnost da, u smislu zbog toga što se na osnovu kopije potvrde o prijemu pošiljke pre- odredaba člana 216. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku date pošti 25. juna 1999. godine, koju je apelant dostavio uz ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) i člana 20. Zakona o podnesak kojim je tražio rekonstrukciju predmeta, nije moglo upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" broj zaključiti da je apelant predao zahtjev za povrat spornog stana. 9/05), izjavi žalbu, odnosno pokrene upravni spor zbog šutnje 11. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je Rješenjem administracije, te da je svojim nedjelovanjem i nekorištenjem tih broj 27/02-23-3542/04 od 16. decembra 2004. godine poništilo zakonskih mogućnosti doprinio dužini trajanja upravnog Zaključak Uprave i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak. postupka. Ministarstvo je zaključilo da u konkretnom slučaju ne U obrazloženju Rješenja Ministarstvo je navelo da Uprava nije postoji prekoračenje "razumnog roka", u smislu člana 6. Evropske postupila u skladu sa uputama Ministarstva, odnosno da se iz spisa konvencije, i predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana. ne vidi da je Uprava izvršila uvid u original Ugovora o korištenju 21. Uprava je iznijela hronologiju donošenja odluka u stana na ime njegove umrle majke na koji je stavljen prijemni pečat predmetnom postupku, ne izjašnjavajući se o apelantovim sa datumom 25. juni 1999. godine, što treba učiniti u ponovnom navodima. postupku, odnosno utvrditi da li je, odnosno kada je apelant podnio zahtjev za povrat stana. V. Relevantni propisi 12. U ponovnom postupku Zaključkom Uprave broj 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine 23-04/III-23-P-14/03 od 16. septembra 2005. godine odbačen je FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: apelantov zahtjev za vraćanje spornog stana kao nepravovremen. Član 6. Uprava je zaključila da je zahtjev za rekonstrukciju apelantovog Kada organi i institucije koji imaju javna ovlaštenja rješavaju predmeta neosnovan, te da je s tim u vezi potvrđena i u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje nepravovremenost zahtjeva za povrat spornog stana. prava i interesa građana; preduzeća (društava), ustanova i drugih 13. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je Rješenjem pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju broj 27/02-23-21671/05 od 27. decembra 2005. godine poništilo poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno Zaključak Uprave i riješilo upravnu stvar, tako što je odbilo rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano apelantov zahtjev za rekonstrukciju predmeta kao neosnovan. U razmatranje tih stvari. obrazloženju Rješenja Ministarstvo je navelo da je Uprava trebalo Član 14. da riješi upravnu stvar Rješenjem, te odbije zahtjev za Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka rekonstrukciju predmeta kao neosnovan, budući da je utvrdila da vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako apelant nije dokazao da je podnio zahtjev 25. juna 1999. godine. da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje 14. Apelant je 3. marta 2006. godine podnio tužbu činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Kantonalnom sudu protiv rješenja Ministarstva. Član 240. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj svemu postupio po drugostepenom rješenju, ili ako utvrdi da je na 2002-I, stav 38). osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će 30. U vezi sa ukidanjem odluka i stalnim vraćanjem na svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. ponovni postupak, Ustavni sud navodi da ukidanje odluka nižih Š...Ć organa pred višim organima i vraćanje na ponovni postupak, u principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi, mutatis mu- VI. Dopustivost tandis, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, od 29. septembra 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Hercegovine" broj 36/00). Međutim, stalno vraćanje na ponovni su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. beskonačnim i bespredmetnim. 24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, b) Analiza razumnosti trajanja postupka odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni 31. Ustavni sud uočava da je postupak povodom apelantovog pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi povrata spornog stana u 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posjed započeo 12. marta 2003. godine i da do danas nije posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. pravosnažno okončan. S tim u vezi, Ustavni sud će analizirati pe- 25. U konkretnom slučaju apelant se Ustavnom sudu obratio riod od podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred povrata spornog stana, tako da relevantni period koji je predmet organima Uprave i Kantonalnim sudom. Iako je u vrijeme trajanja analize iznosi punih šest godina. postupka pred Ustavnim sudom donesena Presuda Kantonalnog 32. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio složen suda broj 09 0 U 000271 06 U od 10. juna 2009. godine, predmet kako u pogledu činjeničnog stanja, tako ni u pogledu pravnih nije okončan, odnosno vraćen je prvostepenom organu na ponovni pitanja. postupak. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati 33. Dalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija dužini trajanja postupka, jer apelant nije koristio bilo kakve ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se apelant je lično bio prisutan na raspravama pred organom Uprave i primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i dostavljao podneske i traženu dokumentaciju u kratkom roku. uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito Ustavni sud smatra da je neprihvatljiv argument Ministarstva da je (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog apelant mogao koristiti pravni lijek "žalbu zbog šutnje zbog kojeg apelacija nije dopustiva. administracije", kako bi pokušao ishoditi ubrzanje postupka, s obzirom na to da se analiza Ustavnog suda odnosi samo na period 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i od podnošenja prijedloga za rekonstrukciju zahtjeva, a u tom Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, periodu nisu u potpunosti izostale radnje upravnih organa. Naime, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u u tom periodu nije došlo do "šutnje administracije", nego je pogledu dopustivosti. predmet vraćan na ponovni postupak. Stoga, ni u ovom kontekstu VII. Meritum apelant nije doprinio dužini postupka. 27. Apelant se žali da je prekršeno pravo na donošenje odluke 34. U vezi s ponašanjem organa Uprave u postupku, Ustavni u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i sud uočava da je Uprava povodom zahtjeva za rekonstrukciju člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) predmeta od 12. marta 2003. godine donijela Rješenje 18. jula Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz 2003. godine i da je Ministarstvo povodom apelantove žalbe Evropsku konvenciju. donijelo Rješenje 12. januara 2004. godine, kojim je poništilo Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na glasi: ponovni postupak. Nakon toga, Uprava je u ponovnom postupku Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska donijela Zaključak 28. oktobra 2004. godine. Ministarstvo je prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: povodom apelantove žalbe 16. decembra 2004. godine donijelo Š...Ć Rješenje kojim je poništilo zaključak Uprave i predmet vratilo na e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim ponovni postupak. U ponovnom postupku Uprava je donijela stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Zaključak 16. septembra 2005. godine koje je Ministarstvo Rješenjem od 27. decembra 2005. godine poništilo i riješilo Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu upravnu stvar. Ustavni sud uočava da je u konkretnom postupku glasi: Ministarstvo tri puta donosilo odluke o žalbama i da su sami 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili žalbeni postupci trajali relativno kratko, odnosno da svaki od ovih osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima žalbenih postupaka pojedinačno nije trajao nerazumno dugo. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Međutim, ukupna dužina trajanja žalbenih postupaka doprinijela nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć je ukupnom trajanju upravnog postupka. U ovom kontekstu 28. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o Ustavni sud ukazuje na stav izražen u tački 30. ove odluke prema postupku u kojem su se utvrđivala apelantova građanska prava kojem uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. pravne lijekove učiniti iluzornim kao što je slučaj sa apelantovim godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još broj 20/99), Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske uvijek nije okončan, jer je predmet ponovo vraćen Upravi na konvencije primjenjiv. rješavanje. a) Suđenje u razumnom roku - relevantni principi 35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su organi 29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog Uprave odgovorni za to što je postupak trajao dvije godine i devet suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u mjeseci, prvenstveno Ministarstvo koje je imalo mogućnost, u skladu sa članom 240. Zakona o upravnom postupku, da ranije riješi upravnu stvar u meritumu. 36. Postupak pred Kantonalnim sudom pokrenut je 3. marta Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 2006. godine u kojem je donesena presuda 10. juna 2009. godine. predmetu broj AP 968/07, rješavajući apelaciju Stanislava Dakle, postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci. Kantonalni Tomaševića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na probleme sa kojima se Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2, članka 61. st. 1. i 2. i suočava u organizaciji rada, posebno na veliki broj neriješenih članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine upravnih predmeta. Međutim, uvažavajući teškoće sa kojima se ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), redovni sudovi susreću u organizaciji kako bi savladali zaostatke u u sastavu: radu, Ustavni sud smatra da je ukupna dužina postupka u Miodrag Simović, predsjednik konkretnom slučaju od šest godina i četiri mjeseca, od čega tri Valerija Galić, dopredsjednica godine i sedam mjeseci samo pred Kantonalnim sudom, posebno Seada Palavrić, dopredsjednica imajući u vidu činjenicu da se radilo o jednostavnom postupku, prešla granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske Mato Tadić, sudac konvencije. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem Mirsad Ćeman, sudac od temeljne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog na sjednici održanoj 16. srpnja 2009. godine donio je vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 povjerenja u pravni sistem. Usvaja se apelacija Stanislava Tomaševića. 37. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) odluke u razumnom roku u postupku Uprave za stambena pitanja Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-P-14/03. konvencije. Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da po Pitanje kompenzacije žurnom postupku donese odluku u predmetu broj 38. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, 23-04/III-23-P-14/03 sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, dosudi iznos od Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije. 3.500,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u roku od tri naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati Stanislavu za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu Tomaševiću iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo i ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o 39. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove odluke. zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 900,00 Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo u roku "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi OBRAZLOŽENJE 40. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa I. Uvod povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i 1. Stanislav Tomašević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije zastupa Hajran Zeba, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 2. travnja potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za povrat stana VIII. Zaključak pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 41. U situaciji kada je postupak, za koji Ustavni sud smatra da 23-04/III-23-P-14/03. nije složene prirode, trajao duže od šest godina i kada su odlučujući II. Postupak pred Ustavnim sudom doprinos dužini postupka svojom neaktivnošću dali Kantonalni 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od sud i organi Uprave vraćanjem predmeta na ponovni postupak u tri Kantonalnog suda je zatraženo 10. travnja 2008. godine da dostavi navrata u okviru upravnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je odgovor na apelaciju, a od Ministarstva stambenih poslova povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" iz Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) Evropske konvencije. 11. travnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila 3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. odgovore na apelaciju 5. svibnja 2008. godine, 25. travnja 2008. 43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke godine i 16. travnja 2008. godine. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 4. Ustavni sud je 5. lipnja 2009. godine zatražio na uvid spis Predsjednik Kantonalnog suda broj 09 0 U 000271 06. Ustavnog suda 5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine odgovor Kantonalnog suda, Ministarstva i Uprave dostavljeni su Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. apelantu 29. lipnja 2009. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 III. Činjenično stanje 16. Ministarstvo je 13. travnja 2006. godine dostavilo odgovor 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i na tužbu i spis predmeta. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 17. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 000271 06 U od sljedeći način: 10. lipnja 2009. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio 7. Apelant se 12. ožujka 2003. godine pismenim podneskom pobijano Rješenje i Zaključak Uprave i predmet vratio obratio Upravi i zatražio da Uprava dopusti i provede prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, budući da u rekonstrukciju predmeta povodom zahtjeva za povrat stana u upravnom postupku nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, posjed, koji se nalazi u Ulici Vahide Maglajlić broj 4/5, raniji naziv odnosno da nije do kraja rasvijetljeno, niti dokazano je li apelant ulice: Trg djece Dobrinje (u daljnjem tekstu: upitni stan), od 25. zahtjev podnio 25. lipnja 1999. godine. Postupak pred Upravom je lipnja 1999. godine. Apelant je u podnesku naveo da je predmetni u tijeku. zahtjev za povrat stana Upravi predao 25. lipnja 1999. godine IV. Apelacija zajedno sa zahtjevom za povrat stana njegove supruge, ali da je greškom Uprave predmetni zahtjev zagubljen. a) Navodi iz apelacije 8. Rješenjem broj 23-04/III-23-P-14/03 od 18. srpnja 2003. 18. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na godine Uprava je odbila apelantov zahtjev za povrat upitnog stana u pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i posjed kao neutemeljen. U obrazloženju Rješenja Uprava je navela da članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog nedonošenja odluke je na temelju dokaza kojim je raspolagala ocijenila da je apelantov u razumnom roku, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava zahtjev pravodoban nakon čega je Uprava provela postupak Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku utvrđivanja utemeljenosti zahtjeva za povrat upitnog stana. konvenciju. Apelant ističe da je zahtjev za povrat upitnog stana podnio 25. lipnja 1999. godine o kojem nije odlučeno, te traži da 9. Odlučujući o apelantovom prizivu, Ministarstvo je donijelo Ustavni sud naloži tijelima Uprave i Kantonalnom sudu da donesu Rješenje broj 27/02-23-5267/03 od 12. siječnja 2004. godine kojim odluku o tom njegovu zahtjevu. Apelant je tražio od Ustavnog je poništilo Rješenje Uprave i predmet vratilo na ponovni postupak. suda kompenzaciju u iznosu od 3.500,00 KM zbog nerazumno Prema mišljenju Ministarstva, Uprava nije potpuno utvrdila dugog trajanja postupka. činjenično stanje, budući da nije jasno je li, odnosno kada je apelant podnio zahtjev za povrat stana u posjed. Ministarstvo je naložilo b) Odgovor na apelaciju Upravi da, ukoliko utvrdi da je zahtjev podnesen pravodobno, 19. Kantonalni sud je naveo da odluka u predmetnom izvede dokaze u svrhu utvrđivanja činjenica kako bi se donijela postupku nije donesena zbog objektivnih razloga obzirom na to da odluka o utemeljenosti zahtjeva za povrat upitnog stana. se spisi predmeta u tome sudu uzimaju u rad redoslijedom kojim su 10. U ponovnom postupku Zaključkom Uprave broj primljeni u sud, osim ukoliko predsjednik suda odobri urgentno 23-04/III-14/03 od 28. listopada 2004. godine odbačen je rješavanje spisa kada procijeni da je to opravdano, te da apelantov zahtjev za povrat upitnog stana u posjed kao Kantonalni sud ima oko 3.000 neriješenih predmeta glede nepravodoban. U obrazloženju Zaključka Uprava je navela da je upravnih sporova, kao i da svaki referat ima oko 400 spisa, pa tako utvrdila da upitni stan nije proglašen napuštenim i da zahtjev za i referat uređujućeg suca u konkretnom slučaju. Stoga, Kantonalni povrat stana nije podnesen pravodobno, odnosno do 27. prosinca sud smatra da su neutemeljeni apelantovi navodi glede povrede 1999. godine, zbog toga što se na temelju preslika potvrde o navedenih prava. primitku pošiljke predane pošti 25. lipnja 1999. godine, koju je 20. Ministarstvo je navelo da se duljina predmetnog upravnog apelant dostavio uz podnesak kojim je tražio rekonstrukciju postupka može staviti na teret apelantu. Naime, Ministarstvo je predmeta, nije moglo zaključiti da je apelant predao zahtjev za istaknulo da je apelant imao zakonsku mogućnost da, u smislu povrat upitnog stana. odredaba članka 216. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku 11. Odlučujući o apelantovom prizivu, Ministarstvo je ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) i članka 20. Zakona o Rješenjem broj 27/02-23-3542/04 od 16. prosinca 2004. godine upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" broj poništilo Zaključak Uprave i predmet vratilo Upravi na ponovni 9/05), izjavi priziv, odnosno pokrene upravni spor zbog šutnje postupak. U obrazloženju Rješenja Ministarstvo je navelo da administracije, te da je svojim nedjelovanjem i nekorištenjem tih Uprava nije postupila sukladno uputama Ministarstva, odnosno da zakonskih mogućnosti doprinio duljini trajanja upravnog se iz spisa ne vidi da je Uprava izvršila uvid u izvorni Ugovor o postupka. Ministarstvo je zaključilo da u konkretnom slučaju ne korištenju stana na ime njegove umrle majke na koji je stavljen postoji prekoračenje "razumnog roka", u smislu članka 6. prijemni pečat sa nadnevkom 25. lipnja 1999. godine, što treba Europske konvencije, i predložilo da se apelacija odbije kao učiniti u ponovnom postupku, odnosno utvrditi je li, odnosno kada neutemeljena. je apelant podnio zahtjev za povrat stana. 21. Uprava je iznijela kronologiju donošenja odluka u 12. U ponovnom postupku Zaključkom Uprave broj predmetnom postupku, ne izjašnjavajući se o apelantovim 23-04/III-23-P-14/03 od 16. rujna 2005. godine odbačen je navodima. apelantov zahtjev za povrat upitnog stana u posjed kao V. Relevantni propisi nepravodoban. Uprava je zaključila da je zahtjev za rekonstrukciju apelantovog predmeta neutemeljen, te da je s tim u svezi potvrđena 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine i nepravodobnost zahtjeva za povrat upitnog stana. FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: 13. Odlučujući o apelantovom prizivu, Ministarstvo je Članak 6. Rješenjem broj 27/02-23-21671/05 od 27. prosinca 2005. godine Kada tijela i institucije koji imaju javne ovlasti rješavaju u poništilo Zaključak Uprave i riješilo upravnu stvar, tako što je upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava odbilo apelantov zahtjev za rekonstrukciju predmeta kao i interesa građana; poduzeća (društava), ustanova i drugih neutemeljen. U obrazloženju Rješenja Ministarstvo je navelo da je pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju Uprava trebala upravnu stvar riješiti Rješenjem, te odbiti zahtjev poslova tijela, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno za rekonstrukciju predmeta kao neutemeljen, budući da je utvrdila rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano da apelant nije dokazao da je podnio zahtjev 25. lipnja 1999. razmatranje tih stvari. godine. Članak 14. 14. Apelant je 3. ožujka 2006. godine podnio tužbu Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka Kantonalnom sudu protiv rješenja Ministarstva. vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali 15. Kantonalni sud je 9. ožujka 2006. godine apelantovu tužbu tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje dostavio na odgovor Ministarstvu, od kojeg je zatražio da dostavi činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. spis predmeta. Članak 240. (1) Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da su u prvostupanjskom 29. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocijeniti u izveden pogrešan zaključak glede činjeničnog stanja, da je svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se rješava uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda, a osobito o stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog prvostupanjsko rješenje, a posebno ako prvostupanjsko tijelo nije suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna u svemu postupilo po drugostupanjskom rješenju, ili ako utvrdi da stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj ono će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i samo 2002-I, stavak 38). riješiti stvar. 30. U svezi s ukidanjem odluka i stalnim vraćanjem na Š...Ć ponovni postupak, Ustavni sud navodi da ukidanje odluka nižih tijela pred višim tijelima i vraćanje na ponovni postupak, u načelu, VI. Dopustivost ne čini pravne lijekove neučinkovitim (vidi, mutatis mutandis, 23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja rujna 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora 36/00). Međutim, stalno vraćanje na ponovni postupak može zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i 24. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, bespredmetnim. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, b) Analiza razumnosti trajanja postupka odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti 31. Ustavni sud uočava da je postupak povodom apelantovog pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi povrata upitnog stana u 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posjed započeo 12. ožujka 2003. godine i da do danas nije posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. pravomoćno okončan. S tim u svezi, Ustavni sud će analizirati 25. U konkretnom slučaju apelant se Ustavnom sudu obratio razdoblje od podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred povrata upitnog stana, tako da relevantno razdoblje koje je tijelima Uprave i Kantonalnim sudom. Iako je u vrijeme trajanja predmet analize iznosi punih šest godina. postupka pred Ustavnim sudom donesena Presuda Kantonalnog 32. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio složen suda broj 09 0 U 000271 06 U od 10. lipnja 2009. godine, predmet kako glede činjeničnog stanja, tako ni glede pravnih pitanja. nije okončan, odnosno vraćen je prvostupanjskom tijelu na 33. Dalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio ponovni postupak. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila duljini trajanja postupka, jer apelant nije koristio bilo kakve Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda apelant je osobno bio nazočan raspravama pred tijelom Uprave i ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih dostavljao podneske i traženu dokumentaciju u kratkom roku. sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni Ustavni sud smatra da je neprihvatljiv argument Ministarstva da je dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelant mogao koristiti pravni lijek "priziv zbog šutnje apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog administracije" kako bi pokušao ishoditi ubrzanje postupka suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki obzirom da se analiza Ustavnog suda odnosi samo na razdoblje od drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. podnošenja prijedloga za rekonstrukciju zahtjeva, a u tome 26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i razdoblju nisu u potpunosti izostale radnje upravnih tijela, Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, odnosno nije došlo do "šutnje administracije", nego je predmet Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete vraćan na ponovni postupak. Stoga ni u ovom kontekstu apelant glede dopustivosti. nije doprinio duljini postupka. VII. Meritum 34. U svezi s ponašanjem tijela Uprave u postupku, Ustavni 27. Apelant se žali na kršenje prava na donošenje odluke u sud uočava da je Uprava glede zahtjeva za rekonstrukciju razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i predmeta od 12. ožujka 2003. godine donijela Rješenje 18. srpnja članka 6. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka 2003. godine i da je Ministarstvo glede apelantovog priziva II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz donijelo Rješenje 12. siječnja 2004. godine, kojim je poništilo Europsku konvenciju. prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nakon toga, Uprava je u ponovnom Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu postupku donijela Zaključak 28. listopada 2004. godine. glasi: Ministarstvo je povodom apelantovog priziva 16. prosinca 2004. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska godine donijelo Rješenje kojim je poništilo zaključak Uprave i prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: predmet vratilo na ponovni postupak. U ponovnom postupku Š...Ć Uprava je donijela Zaključak 16. rujna 2005. godine, koje je (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Ministarstvo Rješenjem od 27. prosinca 2005. godine poništilo i stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. riješilo upravnu stvar. Ustavni sud uočava da je u konkretnom Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu postupku Ministarstvo tri puta donosilo odluke o prizivima i da su glasi: sami prizivni postupci trajali relativno kratko, odnosno da svaki od ovih prizivnih postupaka pojedinačno nije trajao nerazumno dugo. 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Međutim, ukupna duljina trajanja prizivnih postupaka doprinijela utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima je ukupnom trajanju upravnog postupka. U ovom kontekstu pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustavni sud ukazuje na stajalište izraženo u točki 30. ove odluke neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć prema kojem uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak 28. Obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o postupku u može pravne lijekove učiniti iluzornim kao što je slučaj sa kojem su se utvrđivala apelantova građanska prava (vidi, Ustavni apelantovim zahtjevom posebice imajući u vidu činjenicu da sud, Odluka broj U 2/99 od 24. rujna 1999. godine, objavljena u postupak još uvijek nije okončan, jer je predmet ponovno vraćen "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/99), Ustavni Upravi na rješavanje. sud smatra da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije 35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su tijela primjenjiv. Uprave odgovorna za to što je postupak trajao dvije godine i devet a) Suđenje u razumnom roku - relevantna načela mjeseci, prvenstveno Ministarstvo koje je imalo mogućnost, sukladno članku 240. Zakona o upravnom postupku, ranije riješiti 43. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke upravnu stvar u meritumu. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 36. Postupak pred Kantonalnim sudom pokrenut je 3. ožujka Predsjednik 2006. godine u kojem je donesena presuda 10. lipnja 2009. godine, Ustavnog suda dakle, postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci. Kantonalni Bosne i Hercegovine sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na probleme sa kojima se Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. suočava u ustroju rada, posebice veliki broj neriješenih upravnih predmeta. Međutim, uvažavajući teškoće sa kojima se redoviti Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sudovi susreću u ustroju kako bi savladali zaostatke u radu, predmetu broj AP 2157/08, rješavajući apelacije Slavka Ustavni sud smatra da je ukupna duljina postupka u konkretnom Milojice, Dijane Milojice i Trgovine "Borac" Travnik d.d. slučaju od šest godina i četiri mjeseca, od čega tri godine i sedam mjeseci samo pred Kantonalnim sudom, posebice imajući u vidu Travnik, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, činjenicu da se radilo o jednostavnom postupku, prešla granice člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 razumnog roka u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni Pri tomu, Ustavni sud naglašava da je za pravni sustav od temeljne glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako Seada Palavrić, predsjednica nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja Miodrag Simović, potpredsjednik pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u David Feldman, potpredsjednik pravni sustav. Valerija Galić, potpredsjednica 37. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene Tudor Pantiru, sudija čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog Mato Tadić, sudija nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo Constance Grenje, sudija pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Mirsad Ćeman, sudija Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske na sjednici održanoj 30. maja 2009. godine donio je konvencije. Pitanje kompenzacije ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvajaju se apelacije Slavka Milojice, Dijane Milojice i 38. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, Trgovine "Borac" Travnik d.d. Travnik podnesene protiv zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, dosudi iznos od Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 3.500,00 KM. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog 470 od 12. maja 2008. godine. suda, Ustavni sud, iznimno, na apelantov zahtjev, može odrediti Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine. dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. studenog 2005. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola 39. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i zahtijevao posebnu žurnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za osnovnih sloboda. svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 900,00 članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo u roku roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. Ostali navodi Donošenjem ove odluke prestaje da važi Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj mjeri broj AP 2157/08 40. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaključke u svezi sa od 4. septembra 2008. godine. povredom prava garantiranih člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, nije Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i potrebno posebice razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. OBRAZLOŽEWE VIII. Zaključak I. Uvod 41. U situaciji kada je postupak, za koji Ustavni sud smatra da 1. Slavko Milojica i Dijana Milojica (u daqnjem tekstu: nije složene naravi, trajao dulje od šest godina i kada su odlučujući apelanti) iz Novog Grada i Trgovina "Borac" Travnik d.d. doprinos duljini postupka svojom neaktivnošću dali Kantonalni Travnik (u daqnjem tekstu: drugoapelant), kog zastupa direktor sud i tijela Uprave vraćanjem predmeta na ponovni postupak u tri Društva Fehim Bojić, podnijeli su 14. i 25. jula 2008. godine navrata u okviru upravnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" iz Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja Europske konvencije. 2008. godine. Apelanti su 1. avgusta 2008. godine dostavili dopunu apelacije kom su tražili da se izda privremena mjera 42. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude do Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu donošewa odluke o apelaciji. Apelanti su dostavili dopunu ove odluke. apelacije 20. oktobra 2008. godine. Takođe, apelanti su 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 Ustavnom sudu dostavili više podnesaka sa prilozima u periodu kupoprodajnog ugovora u zemqišnim kwigama upisano pravo od 20. oktobra 2008. godine do 25. maja 2009. godine. Drugoapelant svojine na poslovnom prostoru u prizemqu zgrade na k.č. broj 5/36 je Ustavnom sudu dostavio više podnesaka sa prilozima u iz zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Grad u korist apelanata. periodu od 19. novembra 2008. godine do 12. maja 2009. godine. Prvostepeni sud je, dalje, naveo da je iz navedenog zk. ul. vidqivo da je, na osnovu kupoprodajnog ugovora od 20. septembra 1971. II. Postupak pred Ustavnim sudom godine, ukwiženo pravo svojine na poslovnom prostoru u 2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2157/08 od 4. prizemqu kuće na k.č. broj 5/36 iz zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Grad u septembra 2008. godine, kom je usvojio zahtjev apelanata za korist drugoapelanta. Dakle, nesporno je da su apelanti na donošenje privremene mjere i odložio izvršenje Presude osnovu kupoprodajnog ugovora stekli pravo svojine na navedenom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine. poslovnom prostoru na kom je, prije izvršene kupoprodaje, u 3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više zemqišnim kwigama kao sopstvenik bio upisan drugoapelant. apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 15. U obrazloženju sud je istakao da, shodno odredbama Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u Zakona o preduzećima, imovinu preduzeća čine pravo svojine na kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva, hartije od brojem AP 2157/08. Spojene su apelacije br. AP 2157/08 i AP vrijednosti i druga imovinska prava. Dakle, sud je zakqučio, da 2294/08. bi određena nepokretnost mogla da se tretira kao imovina 4. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od određenog preduzeća, potrebno je da postoji pravo svojine tog Vrhovnog suda i učesnika u postupku, "Krajina Borac" a.d. Bawa preduzeća na toj nepokretnosti. U konkretnom slučaju, sud je Luka (u daqnjem tekstu: tužilac), zatraženo je 1. avgusta i 8. istakao da tužilac nije ponudio nikakve dokaze koji bi septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. ukazivali na to da postoji pravo svojine na nepokretnostima na 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor 15. septembra 2008. godine, koje se odnosi tužbeni zahtjev. Činjenica da su prilikom a tužilac 5. septembra 2008. godine. Tužilac je Ustavnom sudu registracije tužioca u rubrici "naziv i sjedište osnivača", dostavio više podnesaka sa prilozima u periodu od 29. između ostalog, navedene i prodavnica konfekcije Bosanski septembra 2008. godine do 26. maja 2009. godine. Novi i prodavnica obuće Bosanski Novi ne može da bude osnov 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori da tužilac stekne pravo svojine na pomenutoj nepokretnosti. Vrhovnog suda i tužioca dostavljeni su apelantima i Sud je, dalje, ukazao na to da su Zakonom o prenosu sredstava drugoapelantu 16. oktobra 2008. godine. društvene u državnu svojinu sredstva u društvenoj svojini 7. Vlada Republike Srpske je 27. maja 2009. godine dostavila preduzeća čija su sjedišta na teritoriji Republike Srpske Ustavnom sudu dopis sa naznakom "za informaciju". postala državna svojina, te je tužilac postao državno 8. Ustavni sud je, na osnovu člana 15 stav 3 Pravila Ustavnog preduzeće. Saglasno odredbama Zakona o privatizaciji suda, 15. aprila 2009. godine uputio dopis Pravnom odjeljenju preduzeća, sproveden je postupak privatizacije državnog Kancelarije Visokog predstavnika i specijalnog predstavnika kapitala tužioca, te je doneseno Rješenje Direkcije za Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu (u daqnjem tekstu: privatizaciju Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Direkcija za Pravno odjeljenje Kancelarije Visokog predstavnika) i privatizaciju RS) broj 1141-01/00 od 28. septembra 2000. godine, zatražio stručno mišljenje u vezi sa navodima iz predmetnog kojim se utvrđuje da tužilac nije vršio sopstveničku slučaja. transformaciju, te da preduzeće u cijelosti posluje sredstvima u državnoj svojini. Sud, dalje, ukazuje na to da je Direkcija za 9. Pravno odjeljenje Kancelarije Visokog predstavnika privatizaciju RS donijela Rješenje broj 01-1141-4/99 od 4. jula dostavilo je svoje pravno mišljenje 4. maja 2009. godine. 2001. godine kojim se odobrava program privatizacije tužioca. 10. Na sjednici Ustavnog suda, održanoj 28. novembra 2008. Međutim, u rješenju su navedeni nedostaci koji se tiču, između godine, Ustavni sud je na osnovu člana 93 stav 1 alineja 3 Pravila ostalog, i neriješenih imovinskopravnih odnosa. Ustavnog suda, na zahtjev sudije Krstana Simića, donio odluku o njegovom izuzimanju iz rasprave i odlučivawa u ovom predmetu. 16. Takođe, sud je istakao da je nesporno da tužilac u III. Činjenično stanje programu privatizacije državnog kapitala koji je dostavljen Direkciji za privatizaciju RS nije dostavio nikakav dokaz o 11. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata svojini na predmetnom poslovnom prostoru. Shodno tome, i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na rješenje Direkcije za privatizaciju RS, koje je doneseno i kojim sljedeći način: se odobrava program privatizacije tužioca, ne može da bude 12. Tužilac je podnio tužbu Osnovnom sudu Novi Grad (u osnov za sticanje prava svojine tužioca na spornom poslovnom daqnjem tekstu: Osnovni sud) kom je tražio da se donese prostoru koji se nalazi u Novom Gradu. Sud je naveo da je Zakonom utvrđujuća presuda da je poslovni prostor koji se nalazi u Novom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima RS propisano Gradu, čija je ukupna površina 65,26 m², njegova imovina. Takođe da se wime uređuju uslovi i postupak za prodaju i prenošenje je tražio da se donese presuda da je pravno ništav ugovor o državnog kapitala u preduzećima u RS u svojinu domaćih i kupoprodaji nepokretnosti, zakqučen 20. januara 2001. godine stranih fizičkih i pravnih lica. Pod terminom "državni između drugoapelanta i apelanata, te da se obavežu apelanti da kapital" ne podrazumijeva se ništa drugo do imovina preduzeća mu predaju u posjed i na korišćenje sporni poslovni prostor uz koja je do donošewa Zakona o prenosu sredstava društvene u naknadu troškova postupka. državnu svojinu bila u društvenoj svojini, a pod terminom 13. Osnovni sud je Presudom broj P-101/04 od 15. decembra "imovina preduzeća", ukoliko se u nju ubrajaju nepokretnosti, 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Bawa podrazumijeva se pravo svojine na nepokretnim stvarima. Sud je Luka (u daqnjem tekstu: Okružni sud) broj PŽ-255/05 od 26. zakqučio da sporni poslovni prostor nije imovina tužioca, pa januara 2007. godine, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. on nije ni mogao biti obuhvaćen u postupku prenosa sredstava Tužilac je obavezan da apelantima i drugoapelantu nadoknadi društvene u državnu svojinu. Time on nije prešao u kategoriju troškove postupka u iznosu od 3.150,00 KM, sve u roku od 30 dana "državni kapital", te nije mogao da bude obuhvaćen procesom pod prijetwom prinudnog izvršewa. privatizacije, jer se ona odnosi iskqučivo na državni kapital i 14. U toku prvostepenog postupka sud je sproveo brojne njegovu prodaju. Sud je, na kraju, naveo da tužilac nije imao dokaze, ukqučujući saslušanje svjedoka, te izvršio uvid u dokaze o pravu svojine na spornom poslovnom prostoru, a takav dokumentaciju koju su prezentovale stranke. Prvostepeni sud je, dokaz nije ponudio ni u toku postupka. Međutim, nesporno je prije svega, obrazložio da je u konkretnom slučaju kao nesporno utvrđeno da je drugoapelant prije zakqučewa kupoprodajnog utvrđeno da je 20. januara 2001. godine zakqučen ugovor o ugovora sa apelantima bio sopstvenik predmetnog poslovnog kupoprodaji spornog poslovnog prostora između drugoapelanta, prostora, a zakqučenjem kupoprodajnog ugovora pravo svojine je kao prodavca, i apelanata, kao kupca, i da je na osnovu navedenog preneseno na apelante. 17. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da utvrđenim činjenicama, proizilazi da je 20. januara 2001. godine tužilac nije dokazao da je svojina na spornom poslovnom prostoru zakqučen ugovor o kupoprodaji nepokretnosti između drugoa- stekao po bilo kom valjanom pravnom osnovu, te da, nasuprot tome, pelanta i apelanata, te da je predmetni ugovor ovjeren u Osnov- ne postoje nedostaci u pogledu spornog ugovora o kupoprodaji koji nom sudu pod brojem Ov-111/2001 od 22. februara 2002. godine. bi ga činili ništavim i da takav ugovor čini pravni osnov za 21. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da, shodno sticanje prava svojine upisom u zemqišne kwige u korist utvrđenim činjenicama, proizilazi da je prednik drugoape- apelanata. Okružni sud je prihvatio činjenični i pravni lanta, Kombinat "Borac" Travnik, bilo preduzeće u društvenoj supstrat kao pravilan, a pravilno je primijenjen i procesni svojini i da je, u skladu sa tada važećim propisima, kupljeni zakon, pa je žalbu smatrao neosnovanom. Ovaj sud je, dalje, naveo da prostor, takođe, bio društvena svojina. Wegov pravni sljednik, tužilac u žalbi neosnovano ukazuje na to da izvod iz sudskog odnosno drugoapelant, nastao je njegovom transformacijom u registra i prilog broj 2, koji sadrži podatke o osnivačima, skladu sa odredbama Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni visini i strukturi osnivačkog uloga, istovremeno predstavljaju list SFRJ" br. 84/89 i 46/90), kada je postalo preduzeće u dokaz o svojini, o čemu je prvostepeni sud dao iscrpne razloge. Čak mješovitoj svojini. Vrhovni sud ističe da je prednik tužioca da je tužilac i imao dokaze da je predmetni poslovni prostor osnovan na dijelu imovine drugoapelanta "Borca" iz Travnika njegova svojina, Okružni sud je smatrao da je stupanjem na snagu koja se nalazi u Republici Srpskoj i koja je upisana u registar Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima jedino Rješenjem Osnovnog suda Bawa Luka broj U/I-1718/92 od 15. maja Direkcija za privatizaciju RS bila ovlašćena da prodaje 1992. godine, a u skladu sa Zakonom o prenosu sredstava državni kapital u postupku privatizacije. Osim toga, istakao je društvene u državnu svojinu ("Službeni glasnik RS" br. 4/93 i sud, Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima RS 29/94). Tako je izvršena statusna promjena prednika tužioca ni u jednom svom segmentu nije suspendovao primjenu Zakona o nakon čega je uslijedila privatizacija dijela državnog svojinskopravnim odnosima, Zakona o prometu nepokretnosti, a kapitala u tom preduzeću 2001. godine i registracija te statusne Uredba o zabrani raspolagawa nepokretnosti na teritoriji RS, promjene u sudskom registru u Trgovačko-akcionarsko društvo na koju se tužilac poziva, proglašena je neustavnom i "Krajina Borac" Bawa Luka (tužilac). nezakonitom na osnovu Odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-33/99 od 13. juna 2001. godine. 22. Vrhovni sud je, dalje, naveo da je pravosnažnim Rješenjem 18. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio Direkcije za privatizaciju RS broj 01-1141-4/99 od 4. jula 2001. da predmetni poslovni prostor nije privatizovan, jer se nalazio godine odobren program privatizacije tužioca, kojim je na području Republike Srpske kao drugog entiteta, što je bilo u obuhvaćen i sporni poslovni prostor, te da su određeni metodi skladu sa odredbom iz člana 2 stav 1 i člana 4 stav 1 Okvirnog privatizacije. Vrhovni sud navodi da je drugoapelant zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercego- registrovan 1990. godine kao preduzeće u mješovitoj svojini, vini (u daqnjem tekstu: Okvirni zakon o privatizaciji). Osim dakle, nije potpuno transformisano u preduzeće u privatnoj navedenog, Okružni sud je istakao da je članom 19 Zakona o svojini, sporni poslovni prostor nije postao privatna svojina početnom bilansu stawa preduzeća i banaka preduzećima tog preduzeća, a ni radnika ulagača, pa se pitanje svojine na tom dozvoljeno da u procesu privatizacije prodaju stvari i prava prostoru ne može da riješi odvojeno od pitawa sopstveničke sadržana u pasivnom podbilansu. Pošto je nesporno da je sporni transformacije preduzeća u državnoj svojini, tj. od procesa poslovni prostor bio upisan u pasivni podbilans privatizacije. S obzirom na to da je Okvirnim zakonom o drugoapelanta, znači da je imovina mogla da bude predmet privatizaciji dato iskqučivo pravo entitetima da izvrše prodaje, te čak i da je promet izvršen suprotno zakonu, tužilac privatizaciju preduzeća koja se nalaze na wihovoj teritoriji ne bi bio aktivno legitimisan da traži poništenje takvih koja nisu u privatnoj svojini, u pogledu dijela državnog pravnih poslova. Takođe, ističe sud, dopis Direkcije za kapitala u spornom poslovnom prostoru koji se nalazi na privatizaciju RS ukazuje na neriješene imovinske odnose u teritoriji Republike Srpske i koji je unesen kao dio osnivačkog pogledu imovine tužioca i da tužilac ni prilikom sačiwavawa uloga pri osnivanju pravnog prednika tužioca drugoapelant početnog bilansa stawa nije mogao da dostavi valjan dokaz o nema osnova polagati bilo koje pravo. Sud je ocijenio da imovini koja bi bila predmet privatizacije. Nasuprot tome, Okvirnim zakonom o privatizaciji nije priznato pravo svojine drugoapelant je prije zakqučewa kupoprodajnog ugovora sa na imovini preduzeća koja je ušla u tu imovinu prilikom apelantima bio upisan u zemqišne kwige kao sopstvenik, što njegovog osnivawa i upisa u sudski registar, a koja je prije mu je dalo ovlašćewa da raspolaže nepokretnošću. Na kraju, izbijawa ratnih sukoba 1992. godine pripadala preduzeću sa ovaj sud je istakao da je prvostepeni sud utvrdio sve relevantne sjedištem na teritoriji drugog entiteta. U stvari, uspostav- okolnosti koje se odnose i na drugi dio tužbenog zahtjeva i ljeno je pravo entiteta da izvrši privatizaciju preduzeća na zakqučio da ugovor o prometu spornog poslovnog prostora nije svojoj teritoriji, tj. da shodno propisima o privatizaciji tog ništav pravni posao ni u pogledu sadržine, ni u pogledu forme entiteta izvrši sopstveničku transformaciju i da raspolaže i da je tuženi kao zemqišnokwižni sopstvenik samo novčanim sredstvima nakon izvršene privatizacije. Pri tome, iskoristio jedno od sopstveničkih ovlašćewa. pravo svojine na toj imovini stiče ono pravno ili fizičko lice 19. Odlučujući o reviziji tužioca, Vrhovni sud je Presudom koje po sprovedenom postupku privatizacije kupi društveni, broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine reviziju odnosno državni kapital tog preduzeća. djelimično uvažio i preinačio Presudu Okružnog suda tako 23. Dakle, u konkretnom slučaju Vrhovni sud je istakao da je što je žalbu tužioca djelimično uvažio i preinačio sporni ugovor o prodaji suprotan navedenom Okvirnom zakonu o prvostepenu presudu Osnovnog suda na način da je utvrdio da je privatizaciji, kao prinudnom propisu koji je lex specialis u sporni ugovor o kupoprodaji predmetnih nepokretnosti ništav. odnosu na Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima i Navedenom presudom Vrhovni sud je obavezao apelante da Zakonu o prometu nepokretnosti, pa je taj ugovor ništav u tužiocu predaju poslovni prostor u posjed, te da drugoapelant i smislu člana 103 Zakona o obligacionim odnosima. Utvrđi- apelanti solidarno naknade troškove postupka tužiocu u vanjem ništavosti ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog iznosu od 6.432,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude. U prostora nastaju i pravne posljedice ništavosti tog ugovora od preostalom dijelu, kojim je odbijen zahtjev da se utvrdi da njegovog zakqučewa, tj. posljedice su takve da takvog ugovora predmetni poslovni prostor predstavlja imovinu tužioca, nema, pa zbog toga apelanti, kako navodi Vrhovni sud, nemaju Vrhovni sud je odbio reviziju. pravnog osnova da drže u posjedu sporni poslovni prostor. S 20. Vrhovni sud je, prije svega, naveo da je drugostepeni sud obzirom na to da je prednik tužioca osnovan na imovini koja se pravilno utvrdio da predmetni poslovni prostor nije privati- nalazi na teritoriji Republike Srpske u koju ulazi i sporni zovan, jer se nalazio na prostoru Republike Srpske kao drugog prostor, da je kao takav upisan u sudski registar nadležnog suda, entiteta, što je bilo u skladu sa odredbom člana 2 stav 1 i člana 4 da niko nije osporavao taj upis, da je u postupku privatizacije stav 1 Okvirnog zakona o privatizaciji. Međutim, shodno odobren program privatizacije pravosnažnim rješenjem Direkcije za privatizaciju RS, ovaj sud je zakqučio da tužiocu Apelanti ističu da Vrhovni sud na izvjestan način konstruiše pripada jače pravo na posjed spornih nepokretnosti u smislu da je tužilac pravni sljednik drugoapelanta na dijelu imovine člana 41 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. Na koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, a tužilac nije kraju, sud je istakao da su sudovi pravilno odbili tužbeni stekao, niti je mogao da stekne status pravnog sljednika. Kao zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđivanje da poslovni prostor primjer apelanti navode Odluku Ustavnog suda broj AP 2394/06 u predstavlja imovinu tužioca, jer, shodno odredbi člana 187a) kojoj je Ustavni sud zakqučio da se aktom osnivawa bilo kog Zakona o preduzećima koji je bio na snazi u vrijeme osnivawa subjekta nije mogao da stekne status pravnog sljednika, prednika tužioca, odluku o statusnoj promjeni preduzeća ukqučujući u to i prava i obaveze. Aktom osnivawa tužilac nije donosi organ upravljanja, a međusobni odnosi preduzeća koji su mogaoda stekne, niti je stekao, bilo kakva prava na imovinu, nastali statusnom promjenom uređuju se ugovorom. ukqučujući i njeno držanje, uvažavajući kako krovni, tako i entitetske zakone o početnom bilansu, jer su oba entitetska IV. Apelacija zakona o imovini iz podbilansa dala poseban pravni režim. U a) Navodi iz apelacija prilogu apelacije apelanti su dostavili Presudu Vrhovnog suda broj Gvl-7/02 od 23. avgusta 2002. godine, kojom je u identičnoj 24. Ustavni sud primjećuje da su apelanti i drugoapelant situaciji (isti prodavac, a drugi kupci), odlučujući o Zahtjevu podnijeli potpuno identične apelacije prema sadržini, za zaštitu zakonitosti republičkog javnog tužioca RS, smatrajući da je donošenjem osporene presude povrijeđeno pravo utvrđeno da je ugovor, kakav su i oni zakqučili, pravno valjan i na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i smatraju da je osporena presuda nekonzistentna sa navedenom člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i presudom Vrhovnog suda. osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i b) Odgovor na apelaciju člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu i 26. U odgovoru na apelacije Vrhovni sud je naveo da jednog i drugog prava apelanti vide u, navodno, proizvoqnom osporenom odlukom nisu povrijeđena ustavna prava apelanata i tumačenju propisa relevantnih za donošenje zakonite odluke. predložio da se apelacija odbije. Apelanti smatraju da je Vrhovni sud očigledno proizvoqno 27. U odgovoru na apelaciju tužilac je istakao da su navodi tumačio odredbu člana 2 Okvirnog zakona o privatizaciji, kom apelacija neosnovani zbog razloga koji su navedeni u osporenoj se priznaje pravo entitetima da privatizuju preduzeća i banke presudi Vrhovnog suda. Tužilac je naveo da su pravni smještene na wihovoj teritoriji koji nisu privatna svojina, a prethodnici drugoapelanta-prodavca, kao društveno-pravna odluka da li je preduzeće ili banka privatna svojina biće lica (preduzeće u društvenoj socijalističkoj svojini), donesena prema propisu entiteta. Ova odredba, prema mišljenju pribavili-stekli predmetni poslovni prostor iz privatne apelanata, ne može da se primjenjuje kao lex specialis u odnosu na svojine u društvenu svojinu SFRJ koji je prenesen na osnovu Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima i Zakon o ugovora od 20. septembra 1971. godine u društvenu svojinu, na preduzećima. Apelanti ističu da Okvirni zakon o kojem su pravni prethodnici drugoapelanta stekli pravo privatizaciji predstavlja krovni zakon donesen na prostoru korišćewa. To je kasnije preimenovano u termin "nosilac prava Bosne i Hercegovine na osnovu koga su entiteti imali pravo i raspolagawa" na nepokretnosti u društvenoj svojini, a ne u obavezu da donesu svoje zakone. Tako je Republika Srpska nosilac prava svojine. Tužilac, dalje, pojašwava da se donijela Zakon o početnom bilansu stawa u postupku predmetni poslovni prostor nalazio kod njega na upravljanju i privatizacije državnog kapitala u preduzećima, a isto je gazdovanju kao sredstvo-nepokretnost u društvenoj svojini, koji učinila i Federacija Bosne i Hercegovine donošenjem Zakona o je po sili zakona prenesen iz društvene u državnu svojinu početnom bilansu stawa preduzeća i banaka. Članom 15 Zakona o Republike Srpske i time je nastavio da posluje kao državno početnom bilansu u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzeće Republike Srpske. Tužilac smatra da je predmetni preduzećima propisano je da se imovina preduzeća koja se nalazi ugovor o prodaji nepokretnosti od 20. januara 2001. godine na teritoriji drugih republika bivše SFRJ i Federacije BiH i apsolutno ništav shodno čl. 103, 104, 109 i 110 Zakona o kojom, zbog toga, preduzeće ne može da upravlja i raspolaže obligacionim odnosima, a na ništavom ugovoru, čije prenosi na Republiku Srpsku, na osnovu akta Vlade. Apelanti osporavanje ne zastarijeva, ne mogu da se steknu prava na štetu ukazuju na to da je imovinu preduzeća koja se nalazi na teritoriji drugog. Na kraju, tužilac navodi da se zakoni Federacije BiH ne drugih republika bivše SFRJ i Federacije BiH, kojom, zbog mogu da primjenjuju na nepokretnosti u društvenoj svojini na toga, preduzeće ne može da upravlja i raspolaže, preduzeće bilo teritoriji Republike Srpske, a posebno one odredbe koje nisu dužno da iskaže u pasivnom podbilansu u skladu sa članom 18 usklađene sa Okvirnim zakonom o privatizaciji. Tužilac je Zakona o početnom bilansu u postupku privatizacije državnog predložio da se zahtjev apelanata odbije. kapitala u preduzećima. Apelanti, dalje, ističu da je c) Pravno mišljenje Pravnog odjeljewa Kancelarije Federacija BiH gotovo na isti način regulisala ovo pitanje s Visokog predstavnika tim što je predvidjela mogućnost da imovinu koju preduzeće 28. Pravno odjeljenje Kancelarije Visokog predstavnika je u kwiži u pasivnom podbilansu može da prodaje vremenski pravnom mišljenju, između ostalog, navelo: "...neprivatizovani ograničeno do završetka procesa privatizacije. kapital i imovina pravnog lica na teritoriji jednog 25. Dalje, apelanti navode da je na osnovu ovlašćewa entiteta nisu mogli biti predmet privatizacije od drugog predviđenog zakonom, zasnovanog na krovnom zakonu, potpuno entiteta. Prema tome, smatramo da pitanje koji je organ u legalno u formi propisanoj zakonom DOO "Trgovina Borac" konkretnom slučaju bio nadležan za sprovođenje postupka Travnik - drugoapelant, raspolagalo predmetnim poslovnim privatizacije, odnosno da li je privatizaciju preduzeo organ prostorom, pa apelanti smatraju da je odluka proizvoqna. osnovan za sprovođenje tog postupka entitetskim propisom, Zakqučak Vrhovnog suda da tužiocu pripada "jače pravo na ili je to ovlašćenje prema entitetskom propisu pripadalo posjed spornih nepokretnosti" apelanti smatraju neosnovanim, samom neprivatizovanom preduzeću, nisu od značaja u te ističu da je primjena ovog instituta neadekvatna, a kada bi i konkretnom slučaju." bila, onda upravo oni imaju jače pravo, imajući u vidu poseban status imovine iz podbilansa i ovlašćewa drugoapelanta. V. Relevantni propisi Osporenu odluku apelanti smatraju kontradiktornom, jer u jednom dijelu presude sud odbija tužiočev tužbeni zahtjev kojim 29. Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u je tražio da se utvrdi da je on sopstvenik spornog poslovnog Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i prostora, a, s druge strane, na osnovu iskonstruisanog jačeg Hercegovine" broj 14/98) prava na posjed daje tužiocu aktivnu legitimaciju da bude Član 2 stranka u sporu i pravo na posjed predmetne nepokretnosti. Oblast dejstvovawa Zakona 1. U skladu da Opštim okvirnim sporazumom za mir u Bosni 32. Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima i Hercegovini (u daqnjem tekstu: GFAP), ovaj zakon izričito ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, koji se primjenjuje na osnovu priznaje pravo entiteta da privatizuju preduzeća i banke člana 12 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike smještene na wihovoj teritoriji koji nisu u privatnoj Srpske svojini. Član 20 Odluka da li je preduzeće ili banka u privatnoj svojini biće Pravo svojine stiče se po samom zakonu, na osnovu pravnog donesena prema propisima entiteta. Ti propisi će posla i nasljeđivanjem. obezbijediti transparentan pregled bilo kakvih promjena u Član 33 strukturi kapitala ili svojinskoj transformaciji imovine Na osnovu pravnog posla pravo svojine na nepokretnost koja nije u privatnoj svojini ukoliko su te promjene sporne i stiče se upisom u javnu kwigu ili na drugi odgovarajući način desile se nakon 31. decembra 1991. godine. određen zakonom. 2. Ostvarivanje prava entiteta da privatizuju one javne Član 41 ustanove koje potpadaju pod Aneks 9 GFAP-a biće Lice koje je prihvatilo individualno određenu stvar po konzistentno ma kojoj neophodnoj reorganizaciji s ciljem pravnom osnovu i na zakonit način a nije znalo, niti je moglo da usklađivawa s novom unutrašwom strukturom države u zna da nije postalo sopstvenik (pretpostavljeni sopstvenik) skladu sa odredbama GFAP-a, konkretno Aneksom 9. ima pravo da zahtijeva njen povrat od savjesnog držaoca kod 3. U ma kom procesu restitucije privatizacija preduzeća i koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili sa slabijim banaka neće prejudicirati restituciona potraživawa koja pravnim osnovom. mogu biti donesena u skladu sa važećim zakonima o restituciji. Kada se dva lica smatraju pretpostavljenim sopstvenici- Član 3 ma iste stvari, jači pravni osnov ima lice koje je stvar steklo Zakoni o privatizaciji koje donose entiteti teretno u odnosu na lice koje je stvar steklo besteretno. Ako Skupština entiteta će usvojiti zakonodavstvo koje nije su pravni osnovi ovih lica iste jačine, prvenstvo ima lice kod diskriminatornog karaktera, obezbjeđuje maksimalnu koga se stvar nalazi. transparentnost i javnu odgovornost u procesu privati- 33. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" zacije i u skladu je sa GFAP-om. br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 3/96, Zakonima koje donose entiteti koji sprovode privati- 39/03 i 74/04) zaciju obuhvatiće se samo ona imovina i potraživawa u vezi sa Član 103 tom imovinom koja se nalazi na teritoriji tog entiteta. Ugovor koji je suprotan prinudnim propisima, javnom Š...Ć poretku ili dobrim običajima ništav je ako ciq povrijeđenog Član 4 pravila ne upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u 1. Sredstvima ostvarenim privatizacijom preduzeća i određenom slučaju ne propisuje šta drugo. banaka koji se nalaze na teritoriji jednog entiteta 34. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske raspolagaće taj entitet ili pravna lica ovlašćena da ih ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i prikupe u skladu sa zakonima tog entiteta. 63707) 30. Zakon o početnom bilansu stawa preduzeća i banaka Član 250 stav 1 ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj Ako revizioni sud utvrdi da je materijalno pravo 12/98) pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i Član 2 preinačiti osporenu presudu. Početni bilans stawa predstavlja pregled stvari, prava, 35. Zakon o zemqišnim kwigama Republike Srpske obaveza i kapitala preduzeća i banaka (u daqnjem tekstu: ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 74/02, 67/03 i 46/04) u subjekti) sa kojima ulaze u proces privatizacije. Početni relevantnom dijelu glasi: bilans se sastoji od: Član 1 1. Pasivnog podbilansa koji sadrži vrijednost stvari i Ovim zakonom uređuju se vođenje, održavanje i usposta- prava sa pripadajućim kapitalom i obavezama koje nisu u vljanje zemqišnih kwiga, kao i upis nepokretnosti i prava na posjedu, odnosno pod kontrolom subjekta, kao i vrijednost nepokretnostima u zemqišne kwige u Republici Srpskoj. prava i obaveza za koje se ovim zakonom utvrdi obaveza Član 5 odgovarajućeg tretmana u pripremi početnog bilansa iz stava Svojina i druga prava na nepokretnostima nastaju tek sa 1 ovog člana. upisom u zemqišnu kwigu, ukqučujući i ona koja su predviđena u Š...Ć članu 87 ovog zakona. Član 19 Član 31 Preduzeće može u procesu privatizacije da prodaje stvari Upis se vrši na osnovu rješewa o upisu koje donosi i prava sadržana u pasivnom podbilansu. zemqišnokwižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na Član 20 zahtjev za upis koji je podnesen u skladu sa članom 3 stav 1 ovog Preostale stvari i prava u pasivnom podbilansu, po zakona. izvršavanju odobrenog programa privatizacije, prenose se na VI. Dopustivost nadležne agencije za privatizaciju.Š...Ć 36. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 31. Zakon o početnom bilansu stawa u postupku Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima privatizacije državnog kapitala u preduzećima ("Službeni koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora glasnik Republike Srpske" broj 24/98) zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Član 15 37. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Imovina preduzeća koja se nalazi na teritoriji drugih Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv republika bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, zbog toga, presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi preduzeće ne može da upravlja i raspolaže prenosi se na djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Član 18 primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je U pasivnom podbilansu preduzeće iskazuje vrijednost koristio. imovine i kapitala iz čl. 9 do 15 ovog zakona. 38. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijama je Stvari i prava iz pasivnog podbilansa mogu da se prodaju u Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. skladu sa propisima Vlade. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve primili 28. maja 2008. godine, a apelacija je podnesena 14. jula ometawa prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, treba 2008. godine, odnosno 25. jula 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, tumačiti u svjetlu opšteg principa iskazanog u prvom pravilu. kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 pravo apelanata na imovinu, jer su osporenom odlukom apelanti Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) lišeni svoje imovine, budući da su obavezani da predaju tužiocu neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog poslovni prostor u posjed, a drugoapelant je onemogućen da apelacija nije dopustiva. imovinom raspolaže. 39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 45. Ustavnom sudu ostaje da odgovori na sljedeća pitawa: (a) da Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni li je miješanje u imovinu apelanata predviđeno zakonom, (b) da li sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu miješanje služi zakonitom ciqu u javnom interesu i (c) da li je dopustivosti. miješanje proporcionalno ciqu, tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između prava apelanata i opšteg javnog interesa. VII. Meritum 46. Ustavni sud primjećuje da je predmet spora u konkretnom 40. Apelanti i drugoapelant osporavaju navedenu presudu slučaju zahtjev tužioca da se utvrdi da je poslovni prostor, Vrhovnog suda, tvrdeći da im je tom presudom povrijeđeno pravo površine 65,26 m², koji se nalazi u Novom Gradu, u prizemqu kuće na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 sagrađene na k.č. broj 5/36 i upisane u zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Grad, njegova imovina, da je pravno ništav ugovor o kupoprodaji Pravo na imovinu navedenog poslovnog prostora koji su zakqučili apelanti i drugoapelant, te predaja u posjed i slobodno raspolaganje. 41. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Prvostepeni sud je činjenično stanje utvrdio sprovođenjem niza Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju relevantnih dokaza kojima je na nesumwiv način utvrdio da je qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: zahtjev tužioca neosnovan i da tužilac nije dokazao da je Š...Ć svojinu na spornom poslovnom prostoru stekao prema bilo kom k) Pravo na imovinu. valjanom pravnom osnovu. Dalje, sud je utvrdio da, u pogledu Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: ugovora o kupoprodaji zakqučenog između apelanata, kao kupaca, Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i i drugoapelanta, kao prodavca, ne postoje nedostaci koji bi ga neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen činili ništavim i da takav ugovor predstavlja pravni osnov za svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima sticanje prava svojine upisom u zemqišne kwige u korist predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog apelanata. Činjenični i pravni supstrat koji je utvrdio prava. prvostepeni sud kao pravilan prihvatio je i Okružni sud, pa Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pošto nije izostala i pravilna primjena procesnog prava, pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra žalbu tužioca je odbio i potvrdio prvostepenu presudu. potrebnim da bi kontrolisala korišćenje imovine u skladu sa 47. Međutim, Vrhovni sud je preinačio prvostepenu presudu, opštim interesima, ili da bi obezbijedila naplatu poreza zakqučujući da su nižestepeni sudovi na pravilno utvrđeno ili drugih doprinosa ili kazni. činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo. 42. Ustavni sud ukazuje na to da riječ "imovina", u smislu Vrhovni sud je konstatovao da predmetni poslovni prostor nije člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukqučuje privatizovan, jer se nalazio u Republici Srpskoj kao drugom širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu entitetu, što je bilo u skladu sa članom 2 stav 1, članom 4 stav 1 ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od Okvirnog zakona. U obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud je 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i istakao: Kako je Okvirnim zakonom o privatizaciji preduzeća i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, prema jurisprudenciji banaka u BiH dato iskqučivo pravo entitetima da izvrše Evropskog suda za qudska prava, "imovina" koja se štiti može privatizaciju preduzeća koja se nalaze na wihovoj teritoriji a biti samo "postojeća imovina" (vidi, Evropski sud za qudska koja nisu u privatnoj svojini, u pogledu dijela državnog prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, kapitala u spornom poslovnom prostoru koji se nalazi na serija A broj 70, tačka 48), ili barem imovina za koju apelant ima teritoriji Republike Srpske i koji je unesen kao dio "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi, Evropski sud za osnivačkog uloga pri osnivanju pravnog prednika tužioca, qudska prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od prvotuženi nema osnova da polaže bilo koje pravo. Okvirnim 29. novembra 1995. godine, serija A broj 332, tačka 31). zakonom nije priznato sticanje prava svojine na imovini 43. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju preduzeća koja je ušla u tu imovinu prilikom njegovog osnivawa predmet spora utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji i upisa u sudski registar, a koja je prije izbijawa ratnih sukoba poslovnog prostora koji se nalazi u Novom Gradu a koji su 1992. godine pripadala preduzeću sa sjedištem na teritoriji zakqučili 20. januara 2001. godine drugoapelant, kao prodavac, i drugog entiteta, nego je priznato pravo entiteta da izvrši apelanti, kao kupci. Dakle, radi se o imovinskopravnom sporu u privatizaciju preduzeća na svojoj teritoriji, Š...Ć. Vrhovni kom se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata i sud smatra da je kupoprodajni ugovor zakqučen između apelanata drugoapelanta, te, stoga, predmetni postupak potpada pod obim i drugoapelanta suprotan navedenom Okvirnom zakonu o člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola privatizaciji kao prinudnom propisu koji je, shodno ocjeni tog broj 1 uz Evropsku konvenciju. suda, lex specialis u odnosu na Zakon o osnovnim 44. Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud mora da da odgovor svojinskopravnim odnosima. Vrhovni sud je zakqučio da jeste pitanje da li je osporenom odlukom Vrhovnog suda došlo do tužiocu pripada jače pravo na posjed spornog poslovnog miješawa u imovinu apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje prostora, jer je prednik tužioca osnovan na imovini koja se na to da član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nalazi na teritoriji Republike Srpske u koju ulazi i sporni obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u poslovni prostor u Novom Gradu, da je kao takav upisan u sudski prvom stavu, jeste opšte prirode i iskazuje princip mirnog registar nadležnog suda, da niko nije osporavao taj upis, da je u uživawa imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici postupku privatizacije odobren program privatizacije istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim pravosnažnim Rješenjem Direkcije za privatizaciju RS broj određenim uslovima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom 01-1141-4/99 od 4. jula 2001. godine, kojim je obuhvaćen i poslovni stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, prostor u Novom Gradu. kontrolisati korišćenje imovine u skladu sa javnim interesom. 48. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 2 Okvirnog Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: zakona o privatizaciji propisano da taj zakon izričito priznaje pravo entiteta da privatizuju preduzeća i banke smještene na vlast, podvrgnuti su arbitrarnom tretmanu. Zbog toga, miješanje wihovoj teritoriji koji nisu privatna svojina. Dakle, Okvirni u wihovo pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom kako to zakon o privatizaciji predstavlja krovni zakon i uspostavlja prin- zahtijeva član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. cipe, te daje ovlašćewa i obaveze entitetima da normativno 50. Iz svega navedenog Ustavni sud zakqučuje da je u regulišu privatizaciju, pa tako i privatizaciju preduzeća koja su konkretnom slučaju došlo do povrede prava apelanata na ostala na teritoriji jednog entiteta a čiji sopstvenici su subjekti imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 na teritoriji drugog entiteta. Ovo pitanje Federacija Bosne i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Hercegovine je regulisala Zakonom o početnom bilansu stawa preduzeća i banaka u kom je u članu 19 utvrđeno da preduzeće u Ostali navodi procesu privatizacije može da prodaje stvari i prava sadržana u 51. S obzirom na zakqučak u vezi sa kršenjem prava iz člana pasivnom podbilansu, a članom 8 utvrđeno je šta se podrazumijeva II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz pod "pasivnim podbilansom", te, između ostalog, da su to i stvari Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno koje nisu u posjedu, odnosno pod kontrolom preduzeća. Ustavni sud, ispitati navode apelacija u vezi sa povredom prava na pravično dalje, primjećuje da je Republika Srpska donijela Zakon o početnom suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav bilansu stawa u postupku privatizacije državnog kapitala u 1 Evropske konvencije. preduzećima u kom je, u članu 15, utvrđeno da se imovina preduzeća koja se nalaze na teritoriji drugih republika bivše SFRJ i VIII. Zakqučak Federacije BiH i kojom, zbog toga, preduzeće ne može da 52. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na upravlja-raspolaže prenosi na Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade i to je bilo dužno da iskaže u pasivnom podbilansu u skladu imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 sa članom 18 stav 1 navedenog zakona. Dakle, u Federaciji BiH Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju kada imovina iz podbilansa dovodi se u stanje identično situaciji koja miješanje u pravo apelanata na imovinu nije bilo u skladu sa je regulisana u Republici Srpskoj članom 15 Zakona o početnom zakonom, odnosno kada je sud arbitrarno primijenio bilansu stawa u postupku privatizacije državnog kapitala u materijalno pravo i zanemario činjenicu da su apelanti, u preduzećima tek nakon što je usvojen postupak privatizacije, a smislu člana 20 Zakona o svojinskopravnim odnosima, stekli preduzeća su do tada bila ovlašćena da prodaju imovinu iz pasivnog pravo svojine upisom u zemqišne kwige na osnovu pravnog posla podbilansa. U konkretnom slučaju predmetni poslovni prostor, (zakqučenje kupoprodajnog ugovora sa drugoapelantom). koji je svojina drugoapelanta, nije privatizovan, jer se nalazio na 53. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila području Republike Srpske kao drugog entiteta, što je bilo u Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. skladu sa odredbama Okvirnog zakona o privatizaciji. Pošto je 54. Donošenjem ove odluke prestaje da važi Odluka nesporno utvrđeno da je sporni poslovni prostor, kao imovina Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP 2157/08 od 4. drugoapelanta, bio upisan u pasivni podbilans, to znači da je ta septembra 2008. godine. imovina, u skladu sa navedenim članom 19 Zakona o početnom 55. U smislu člana 41 Pravila Ustavnog suda, aneks ove bilansu stawa preduzeća i banaka, mogla biti predmet prodaje. odluke čine izuzeta mišljewa o neslaganju potpredsjednika 49. Ustavni sud smatra da je u ovakvoj situaciji Vrhovni sud Miodraga Simovića i sudije Mate Tadića. arbitrarno protumačio relevantne zakonske odredbe i da je 56. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke propustio da uzme u obzir relevantne odredbe Zakona o osnovnim Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. svojinskopravnim odnosima. Članom 20 ovog zakona regulisan je pravni osnov sticawa prava svojine, a kada je u pitanju sticanje Predsjednica prava svojine na osnovu pravnog posla, kao što je to slučaj sa Ustavnog suda apelantima, onda je svojina stečena upisom u zemqišne kwige, Bosne i Hercegovine kako je to i propisano članom 33 navedenog zakona. Naime, Seada Palavrić, s. r. drugoapelant je prije zakqučewa kupoprodajnog ugovora sa apelantima bio upisan u zemqišne kwige kao sopstvenik spornog IZUZETO MIŠQEWE O NESLAGAWU poslovnog prostora, što znači da je u tom njegovom pravu bila POTPREDSJEDNIKA, PROF. DR MIODRAGA koncentrisana sva pravna vlast koja može da postoji na jednoj SIMOVIĆA U PREDMETU BROJ AP 2157/08, U SKLADU stvari i koja mu je dala ovlašćewa da raspolaže tom stvari. To je SA ČLANOM 41 PRAVILA USTAVNOG SUDA BiH i učinjeno zakqučenjem kupoprodajnog ugovora sa apelantima 20. 1. Sa odlukom većine sudija u predmetu broj AP 2157/08 januara 2001. godine. Na osnovu navedenog kupoprodajnog ugovora, slažem se u dijelu koji se tiče "dopustivosti", jer smatram da koji je ovjeren u Osnovnom sudu pod brojem Ov-111/2001 od 22. apelacija nije nedopustiva niti iz formalnih razloga, niti je februara 2002. godine, u zemqišnim kwigama je upisano pravo prima facie neosnovana. svojine na poslovnom prostoru u korist apelanata. Upis u zemqišne kwige, kojim se stiču stvarna prava na 2. Ipak, ne dijelim mišljenje većine sudija kada se radi o nepokretnostima i koji stvara fikciju apsolutne tačnosti, znači meritumu stvari. Smatram da je apelacija neosnovana kako u dokaz o svojini i pravni značaj gruntovnog upisa nije ograničen ni odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne eliminisan ni Okvirnim zakonom o privatizaciji, kao ni i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu entitetskim zakonima (Zakonom o početnom bilansu stawa qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska preduzeća i banaka i Zakonom o početnom bilansu stawa u konvencija), tako i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Ustavni sud, takođe, ukazuje na to da ukwižba prava svojine u Evropsku konvenciju, i to zbog sljedećih razloga: korist apelanata, koja ima konstitutivni karakter, znači da - U vezi sa pravom na pravično suđenje, smatram da se način na ukwižena prava dobijaju značaj apsolutnog dejstvovawa (erga koji je Vrhovni sud Republike Srpske protumačio i primijenio omnes), a ne relativnog (inter partes) koji bi postojao samo između pozitivnopravne propise ne može da smatra proizvoqnim, što ugovornih strana. To odluka Vrhovnog suda zanemaruje, kao i druga tvrdi apelant. dejstvovawa zemqišnokwižnog upisa, kao što su fikcija - Prije svega, prema sopstvenom mišljenju, kada bi se apsolutne tačnosti i pouzdawa, te drugi principi zemqišnog arbitrarnost tumačila kao nezakonitost ili pogrešna prava. Dakle, zanemarivanjem Vrhovnog suda jasnih i izričitih primjena materijalnog ili procesnog prava, onda bi se Ustavni odredbi Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima i Zakona sud pretvorio u novu sudsku instancu u okviru redovnog sudstva, a o zemqišnim kwigama apelanti, koji su upisom u zemqišne on to nije. Arbitrarnost, prema mom mišljenju, znači, više od kwige postali sopstvenici sporne nepokretnosti i titulari same nezakonitosti - između ostalog, potpuno i grubo jednog apsolutnog prava u kom je koncentrisana najviša pravna zanemarivanje relevantnih pravnih odredbi ili utvrđivanje činjeničnog stawa van svake logike i razumnog obrazložewa, Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa ili, pak, potpun izostanak obrazložewa u odluci. članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u - U konkretnom slučaju, smatram da je Vrhovni sud jasno i roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti argumentovano obrazložio zašto se na konkretan slučaj treba Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem primijeniti Okvirni zakon o privatizaciji, a ne Zakon o izvršenja ove odluke. svojinskopravnim odnosima i Zakon o prometu nepokretnosti i Donošenjem ove odluke prestaje da važi Odluka Ustavnog zašto je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti-poslovnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj mjeri broj AP 2157/08 od prostora zakqučen između apelanata, kao kupaca, i 4. septembra 2008. godine. drugoapelanta, kao prodavca, ništav u smislu člana 103 Zakona Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- o obligacionim odnosima. vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", 3. Shodno tome, razlozi za donošenje presude koji su "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku izneseni u woj, a koji se odnose na primjenu prava, bili su jasno, Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". precizno i detaqno obrazloženi. U osporenoj presudi su navedeni svi potrebni razlozi za njeno donošenje i data su OBRAZLOŽENJE detaqna obrazložewa. Ne postoje nikakvi drugi prigovori koji ukazuju da je postupak pred sudom bio nepravičan. I. Uvod 4. S obzirom na izneseno, smatram da nema mjesta ni povredi 1. Slavko Milojica i Dijana Milojica (u daljnjem tekstu: prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i apelanti) iz Novog Grada i Trgovina "Borac" Travnik d.d. Travnik člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa direktor Društva Fehim Bojić, podnijeli su 14. i 25. jula 2008. godine apelacije Potpredsjednik Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni Ustavnog suda sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem Bosne i Hercegovine tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja Prof. dr Miodrag Simović 2008. godine. Apelanti su 1. augusta 2008. godine dostavili IZUZETO MIŠQEWE SUDIJE MATE TADIĆA dopunu apelacije kojom su tražili da se izda privremena mjera kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje osporene presude do ODLUKA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE U donošenja odluke o apelaciji. Apelanti su dostavili dopunu PREDMETU BROJ AP 2157/08 OD 3. JULA 2009. GODINE apelacije 20. oktobra 2008. godine. Također, apelanti su Ustavnom Na osnovu člana 41 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i sudu dostavili više podnesaka sa prilozima u periodu od 20. Hercegovine, pridružujem se izuzetom mišljenju potpredsjed- oktobra 2008. godine do 25. maja 2009. godine. Drugoapelant je nika Ustavnog suda Miodraga Simovića u predmetu broj AP Ustavnom sudu dostavio više podnesaka sa prilozima u periodu od 2157/08. 19. novembra 2008. godine do 12. maja 2009. godine. Sudija II. Postupak pred Ustavnim sudom Mato Tadić, s. r. 2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2157/08 od 4. septembra 2008. godine, kojom je usvojio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere i odgodio izvršenje Presude Vrhovnog Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u suda broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine. predmetu broj AP 2157/08, rješavajući apelacije Slavka Milojice, 3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više Dijane Milojice i Trgovine "Borac" Travnik d.d. Travnik, na apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 2157/08. Spojene su apelacije br. AP 2157/08 i AP 2294/08. Seada Palavrić, predsjednica 4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Miodrag Simović, potpredsjednik Vrhovnog suda i učesnika u postupku, "Krajina Borac" a.d. Banja David Feldman, potpredsjednik Luka (u daljnjem tekstu: tužilac), zatraženo je 1. augusta i 8. Valerija Galić, potpredsjednica septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Tudor Pantiru, sudija 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor 15. septembra 2008. Mato Tadić, sudija godine, a tužilac 5. septembra 2008. godine. Tužilac je Ustavnom Constance Grenje, sutkinja sudu dostavio više podnesaka sa prilozima u periodu od 29. Mirsad Ćeman, sudija septembra 2008. godine do 26. maja 2009. godine. na sjednici održanoj 30. maja 2009. godine donio je 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i tužioca dostavljeni su apelantima i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 drugoapelantu 16. oktobra 2008. godine. Usvajaju se apelacije Slavka Milojice, Dijane Milojice i 7. Vlada Republike Srpske je 27. maja 2009. godine dostavila Trgovine "Borac" Travnik d.d. Travnik podnesene protiv Ustavnom sudu dopis sa naznakom "za informaciju". Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 8. Ustavni sud je, na osnovu člana 15. stav 3. Pravila Ustavnog 470 od 12. maja 2008. godine. suda, 15. aprila 2009. godine uputio dopis Pravnom odjelu Ureda Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Pravni odjel Ureda konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Visokog predstavnika) i zatražio stručno mišljenje u vezi sa Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj navodima iz predmetnog slučaja. 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine. 9. Pravni odjel Ureda Visokog predstavnika dostavio je svoje Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je pravno mišljenje 4. maja 2009. godine. dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa 10. Na sjednici Ustavnog suda, održanoj 28. novembra 2008. članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola godine, Ustavni sud je na osnovu člana 93. stav 1. alineja 3. Pravila broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih Ustavnog suda, na zahtjev sudije Krstana Simića, donio odluku o sloboda. njegovom izuzimanju iz rasprave i odlučivanja u ovom predmetu. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 III. Činjenično stanje rješenje Direkcije za privatizaciju RS, koje je doneseno i kojim se 11. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i odobrava program privatizacije tužioca, ne može biti osnov za dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na stjecanje prava vlasništva tužioca na spornom poslovnom prostoru sljedeći način: koji se nalazi u Novom Gradu. Sud je naveo da je Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima RS propisano da se 12. Tužilac je podnio tužbu Osnovnom sudu Novi Grad (u njime uređuju uvjeti i postupak za prodaju i prenošenje državnog daljnjem tekstu: Osnovni sud) kojom je tražio da se donese kapitala u preduzećima u RS u vlasništvo domaćih i stranih utvrđujuća presuda da je poslovni prostor koji se nalazi u Novom fizičkih i pravnih lica. Pod terminom "državni kapital" ne Gradu, čija je ukupna površina 65,26 m², njegova imovina. podrazumijeva se ništa drugo do imovina preduzeća koja je do Također je tražio da se donese presuda da je pravno ništav ugovor o donošenja Zakona o prenosu sredstava društvenog u državno kupoprodaji nekretnina, zaključen 20. januara 2001. godine vlasništvo bila u društvenom vlasništvu, a pod terminom "imovina između drugoapelanta i apelanata, te da se obavežu apelanti da mu preduzeća", ukoliko se u nju ubrajaju nekretnine, podrazumijeva predaju u posjed i na korištenje sporni poslovni prostor uz naknadu se pravo vlasništva na nepokretnim stvarima. Sud je zaključio da troškova postupka. sporni poslovni prostor nije imovina tužioca, pa on nije ni mogao 13. Osnovni sud je Presudom broj P-101/04 od 15. decembra biti obuhvaćen u postupku prenosa sredstava društvenog u 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Banja državno vlasništvo. Time on nije prešao u kategoriju "državni Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj PŽ-255/05 od 26. kapital", te nije mogao biti obuhvaćen procesom privatizacije, jer januara 2007. godine, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. se ona odnosi isključivo na državni kapital i njegovu prodaju. Sud Tužilac je obavezan da apelantima i drugoapelantu nadoknadi je, na kraju, naveo da tužilac nije imao dokaze o pravu vlasništva troškove postupka u iznosu od 3.150,00 KM, sve u roku od 30 na spornom poslovnom prostoru, a takav dokaz nije ponudio ni u dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. toku postupka. Međutim, nesporno je utvrđeno da je drugoapelant 14. U toku prvostepenog postupka sud je proveo brojne dokaze, prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa apelantima bio uključujući saslušanje svjedoka, te izvršio uvid u dokumentaciju vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a zaključenjem kupo- koju su prezentirale stranke. Prvostepeni sud je, prije svega, prodajnog ugovora pravo vlasništva je preneseno na apelante. obrazložio da je u konkretnom slučaju kao nesporno utvrđeno da je 17. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da tužilac 20. januara 2001. godine zaključen ugovor o kupoprodaji spornog nije dokazao da je vlasništvo na spornom poslovnom prostoru poslovnog prostora između drugoapelanta, kao prodavca, i stekao po bilo kom valjanom pravnom osnovu, te da, nasuprot tome, apelanata, kao kupca, i da je na osnovu navedenog kupoprodajnog ne postoje nedostaci u pogledu spornog ugovora o kupoprodaji koji ugovora u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva na bi ga činili ništavim i da takav ugovor čini pravnu osnovu za poslovnom prostoru u prizemlju zgrade na k.č. broj 5/36 iz zk. ul. stjecanje prava vlasništva upisom u zemljišne knjige u korist broj 4472 k.o. Novi Grad u korist apelanata. Prvostepeni sud je, apelanata. Okružni sud je prihvatio činjenični i pravni supstrat kao dalje, naveo da je iz navedenog zk. ul. vidljivo da je, na osnovu pravilan, a pravilno je primijenjen i procesni zakon, pa je žalbu kupoprodajnog ugovora od 20. septembra 1971. godine, uknjiženo smatrao neosnovanom. Ovaj sud je, dalje, naveo da tužilac u žalbi pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju kuće na k.č. neosnovano ukazuje na to da izvod iz sudskog registra i prilog broj broj 5/36 iz zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Grad u korist drugoapelanta. 2, koji sadrži podatke o osnivačima, visini i strukturi osnivačkog Dakle, nesporno je da su apelanti na osnovu kupoprodajnog uloga, istovremeno predstavljaju dokaz o vlasništvu, o čemu je ugovora stekli pravo vlasništva na navedenom poslovnom prostoru prvostepeni sud dao iscrpne razloge. Čak da je tužilac i imao dokaze na kojem je, prije izvršene kupoprodaje, u zemljišnim knjigama kao da je predmetni poslovni prostor njegovo vlasništvo, Okružni sud je vlasnik bio upisan drugoapelant. smatrao da je stupanjem na snagu Zakona o privatizaciji državnog 15. U obrazloženju sud je istakao da, prema odredbama kapitala u preduzećima jedino Direkcija za privatizaciju RS bila Zakona o preduzećima, imovinu preduzeća čine pravo vlasništva ovlaštena da prodaje državni kapital u postupku privatizacije. Osim na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva, hartije od toga, istakao je sud, Zakon o privatizaciji državnog kapitala u vrijednosti i druga imovinska prava. Dakle, sud je zaključio, da bi preduzećima RS ni u jednom svom segmentu nije suspendirao određena nekretnina mogla da se tretira kao imovina određenog primjenu Zakona o vlasničkopravnim odnosima, Zakona o prometu preduzeća, potrebno je da postoji pravo vlasništva tog preduzeća na nekretnina, a Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na toj nekretnini. U konkretnom slučaju, sud je istakao da tužilac nije teritoriji RS, na koju se tužilac poziva, proglašena je neustavnom i ponudio nikakve dokaze koji bi ukazivali na to da postoji pravo nezakonitom na osnovu Odluke Ustavnog suda Republike Srpske vlasništva na nekretninama na koje se odnosi tužbeni zahtjev. broj U-33/99 od 13. juna 2001. godine. Činjenica da su prilikom registracije tužioca u rubrici "naziv i 18. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio sjedište osnivača", između ostalog, navedene i prodavaonica da predmetni poslovni prostor nije privatiziran, jer se nalazio na konfekcije Bosanski Novi i prodavaonica obuće Bosanski Novi ne području Republike Srpske kao drugog entiteta, što je bilo u skladu može biti osnov da tužilac stekne pravo vlasništva na spomenutoj sa odredbom iz člana 2. stav 1. i člana 4. stav 1. Okvirnog zakona o nekretnini. Sud je, dalje, ukazao na to da su Zakonom o prenosu privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini (u daljnjem sredstava društvenog u državno vlasništvo sredstva u društvenom tekstu: Okvirni zakon o privatizaciji). Osim navedenog, Okružni vlasništvu preduzeća čija su sjedišta na teritoriji Republike Srpske sud je istakao da je članom 19. Zakona o početnom bilansu stanja postala državno vlasništvo, te je tužilac postao državno preduzeće. preduzeća i banaka preduzećima dopušteno da u procesu Saglasno odredbama Zakona o privatizaciji preduzeća, proveden privatizacije prodaju stvari i prava sadržana u pasivnom je postupak privatizacije državnog kapitala tužioca, te je doneseno podbilansu. Pošto je nesporno da je sporni poslovni prostor bio Rješenje Direkcije za privatizaciju Republike Srpske (u daljnjem upisan u pasivni podbilans drugoapelanta, znači da je imovina tekstu: Direkcija za privatizaciju RS) broj 1141-01/00 od 28. mogla biti predmet prodaje, te čak i da je promet izvršen suprotno septembra 2000. godine, kojim se utvrđuje da tužilac nije vršio zakonu, tužilac ne bi bio aktivno legitimiran da traži poništenje vlasničku transformaciju, te da preduzeće u cijelosti posluje takvih pravnih poslova. Također, ističe sud, dopis Direkcije za sredstvima u državnom vlasništvu. Sud, dalje, ukazuje na to da je privatizaciju RS ukazuje na neriješene imovinske odnose u Direkcija za privatizaciju RS donijela Rješenje broj 01-1141-4/99 pogledu imovine tužioca i da tužilac ni prilikom sačinjavanja od 4. jula 2001. godine kojim se odobrava program privatizacije početnog bilansa stanja nije mogao dostaviti valjan dokaz o imo- tužioca. Međutim, u rješenju su navedeni nedostaci koji se tiču, vini koja bi bila predmet privatizacije. Nasuprot tome, drugo- između ostalog, i neriješenih imovinskopravnih odnosa. apelant je prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa apelantima 16. Također, sud je istakao da je nesporno da tužilac u bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, što mu je dalo ovlaštenja programu privatizacije državnog kapitala koji je dostavljen da raspolaže nekretninom. Na kraju, ovaj sud je istakao da je Direkciji za privatizaciju RS nije dostavio nikakav dokaz o prvostepeni sud utvrdio sve relevantne okolnosti koje se odnose i vlasništvu na predmetnom poslovnom prostoru. Prema tome, na drugi dio tužbenog zahtjeva i zaključio da ugovor o prometu spornog poslovnog prostora nije ništav pravni posao ni u pogledu 23. Dakle, u konkretnom slučaju Vrhovni sud je istakao da je sadržaja, ni u pogledu forme i da je tuženi kao zemljišnoknjižni sporni ugovor o prodaji suprotan navedenom Okvirnom zakonu o vlasnik samo iskoristio jedno od vlasničkih ovlaštenja. privatizaciji, kao prinudnom propisu koji je lex specialis u odnosu 19. Odlučujući o reviziji tužioca, Vrhovni sud je Presudom na Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakonu o broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine reviziju prometu nekretnina, pa je taj ugovor ništav u smislu člana 103. djelomično uvažio i preinačio Presudu Okružnog suda tako što je Zakona o obligacionim odnosima. Utvrđivanjem ništavosti žalbu tužioca djelomično uvažio i preinačio prvostepenu presudu ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora nastaju i Osnovnog suda na način da je utvrdio da je sporni ugovor o pravne posljedice ništavosti tog ugovora od njegovog zaključenja, kupoprodaji predmetnih nekretnina ništav. Navedenom presudom tj. posljedice su takve da takvog ugovora nema, pa zbog toga Vrhovni sud je obavezao apelante da tužiocu predaju poslovni apelanti, kako navodi Vrhovni sud, nemaju pravnog osnova da prostor u posjed, te da drugoapelant i apelanti solidarno naknade drže u posjedu sporni poslovni prostor. S obzirom na to da je troškove postupka tužiocu u iznosu od 6.432,00 KM u roku od 30 prednik tužioca osnovan na imovini koja se nalazi na teritoriji dana od dana prijema presude. U preostalom dijelu, kojim je Republike Srpske u koju ulazi i sporni prostor, da je kao takav odbijen zahtjev da se utvrdi da predmetni poslovni prostor upisan u sudski registar nadležnog suda, da niko nije osporavao taj predstavlja imovinu tužioca, Vrhovni sud je odbio reviziju. upis, da je u postupku privatizacije odobren program privatizacije 20. Vrhovni sud je, prije svega, naveo da je drugostepeni sud pravosnažnim rješenjem Direkcije za privatizaciju RS, ovaj sud je pravilno utvrdio da predmetni poslovni prostor nije privatiziran, zaključio da tužiocu pripada jače pravo na posjed spornih jer se nalazio na prostoru Republike Srpske kao drugog entiteta, nekretnina u smislu člana 41. Zakona o osnovnim vlasničko- što je bilo u skladu sa odredbom člana 2. stav 1. i člana 4. stav 1. pravnim odnosima. Na kraju, sud je istakao da su sudovi pravilno Okvirnog zakona o privatizaciji. Međutim, prema utvrđenim odbili tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđivanje da činjenicama, proizlazi da je 20. januara 2001. godine zaključen poslovni prostor predstavlja imovinu tužioca, jer, prema odredbi ugovor o kupoprodaji nekretnina između drugoapelanta i člana 187.a) Zakona o preduzećima koji je bio na snazi u vrijeme apelanata, te da je predmetni ugovor ovjeren u Osnovnom sudu osnivanja prednika tužioca, odluku o statusnoj promjeni predu- pod brojem Ov-111/2001 od 22. februara 2002. godine. zeća donosi organ upravljanja, a međusobni odnosi preduzeća koji 21. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da, prema su nastali statusnom promjenom uređuju se ugovorom. utvrđenim činjenicama, proizlazi da je prednik drugoapelanta, IV. Apelacija Kombinat "Borac" Travnik, bilo preduzeće u društvenom vlasništvu i da je, u skladu sa tada važećim propisima, kupljeni a) Navodi iz apelacija prostor, također, bio društveno vlasništvo. Njegov pravni sljednik, 24. Ustavni sud primjećuje da su apelanti i drugoapelant odnosno drugoapelant, nastao je njegovom transformacijom u podnijeli potpuno identične apelacije prema sadržaju, smatrajući skladu sa odredbama Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni da je donošenjem osporene presude povrijeđeno pravo na pravično list SFRJ" br. 84/89 i 46/90), kada je postalo preduzeće u mješovi- suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav tom vlasništvu. Vrhovni sud ističe da je prednik tužioca osnovan 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih na dijelu imovine drugoapelanta "Borca" iz Travnika koja se nala- sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prav? na zi u Republici Srpskoj i koja je upisana u registar Rješenjem Osno- imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. vnog suda Banja Luka broj U/I-1718/92 od 15. maja 1992. godine, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu i jednog i a u skladu sa Zakonom o prenosu sredstava društvenog u državno drugog prava apelanti vide u, navodno, proizvoljnom tumačenju vlasništvo ("Službeni glasnik RS" br. 4/93 i 29/94). Tako je izvrše- propisa relevantnih za donošenje zakonite odluke. Apelanti na statusna promjena prednika tužioca nakon čega je uslijedila smatraju da je Vrhovni sud očigledno proizvoljno tumačio privatizacija dijela državnog kapitala u tom preduzeću 2001. godi- odredbu člana 2. Okvirnog zakona o privatizaciji, kojom se ne i registracija te statusne promjene u sudskom registru u Trgo- priznaje pravo entitetima da privatiziraju preduzeća i banke vačko-akcionarsko društvo "Krajina Borac" Banja Luka (tužilac). smještene na njihovoj teritoriji koji nisu privatno vlasništvo, a 22. Vrhovni sud je, dalje, naveo da je pravosnažnim Rješenjem odluka da li je preduzeće ili banka privatno vlasništvo bit će Direkcije za privatizaciju RS broj 01-1141-4/99 od 4. jula 2001. donesena prema propisu entiteta. Ova odredba, prema mišljenju godine odobren program privatizacije tužioca, kojim je obuhvaćen apelanata, ne može se primjenjivati kao lex specialis u odnosu na i sporni poslovni prostor, te da su određeni metodi privatizacije. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakon o Vrhovni sud navodi da je drugoapelant registriran 1990. godine preduzećima. Apelanti ističu da Okvirni zakon o privatizaciji kao preduzeće u mješovitom vlasništvu, dakle, nije potpuno predstavlja krovni zakon donesen na prostoru Bosne i transformirano u preduzeće u privatnom vlasništvu, sporni Hercegovine na osnovu koga su entiteti imali pravo i obavezu da poslovni prostor nije postao privatno vlasništvo tog preduzeća, a ni donesu svoje zakone. Tako je Republika Srpska donijela Zakon o radnika ulagača, pa se pitanje vlasništva na tom prostoru ne može početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog riješiti odvojeno od pitanja vlasničke transformacije preduzeća u kapitala u preduzećima, a isto je učinila i Federacija Bosne i državnom vlasništvu, tj. od procesa privatizacije. S obzirom na to Hercegovine donošenjem Zakona o početnom bilansu stanja da je Okvirnim zakonom o privatizaciji dato isključivo pravo preduzeća i banaka. Članom 15. Zakona o početnom bilansu u entitetima da izvrše privatizaciju preduzeća koja se nalaze na postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima propisano njihovoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu, u pogledu je da se imovina preduzeća koja se nalazi na teritoriji drugih dijela državnog kapitala u spornom poslovnom prostoru koji se republika bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, zbog toga, nalazi na teritoriji Republike Srpske i koji je unesen kao dio preduzeće ne može upravljati i raspolagati prenosi na Republiku osnivačkog uloga pri osnivanju pravnog prednika tužioca Srpsku, na osnovu akta Vlade. Apelanti ukazuju na to da je drugoapelant nema osnova polagati bilo koje pravo. Sud je imovinu preduzeća koja se nalazi na teritoriji drugih republika ocijenio da Okvirnim zakonom o privatizaciji nije priznato pravo bivše SFRJ i Federacije BiH, kojom, zbog toga, preduzeće ne vlasništva na imovini preduzeća koja je ušla u tu imovinu prilikom može upravljati i raspolagati, preduzeće bilo dužno iskazati u njegovog osnivanja i upisa u sudski registar, a koja je prije pasivnom podbilansu u skladu sa članom 18. Zakona o početnom izbijanja ratnih sukoba 1992. godine pripadala preduzeću sa bilansu u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima. sjedištem na teritoriji drugog entiteta. Ustvari, uspostavljeno je Apelanti, dalje, ističu da je Federacija BiH gotovo na isti način pravo entiteta da izvrši privatizaciju preduzeća na svojoj teritoriji, regulirala ovo pitanje s tim što je predvidjela mogućnost da imo- tj. da prema propisima o privatizaciji tog entiteta izvrši vlasničku vinu koju preduzeće knjiži u pasivnom podbilansu može prodavati transformaciju i da raspolaže novčanim sredstvima nakon izvršene vremenski ograničeno do završetka procesa privatizacije. privatizacije. Pri tome, pravo vlasništva na toj imovini stječe ono 25. Dalje, apelanti navode da je na osnovu ovlaštenja pravno ili fizičko lice koje po provedenom postupku privatizacije predviđenog zakonom, utemeljenog na krovnom zakonu, potpuno kupi društveni, odnosno državni kapital tog preduzeća. legalno u formi propisanoj zakonom DOO "Trgovina Borac" Travnik - drugoapelant, raspolagalo predmetnim poslovnim V. Relevantni propisi prostorom, pa apelanti smatraju da je odluka proizvoljna. Zaključak 29. Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni Vrhovnog suda da tužiocu pripada "jače pravo na posjed spornih i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 14/98) nekretnina" apelanti smatraju neosnovanim, te ističu da je primjena Član 2. ovog instituta neadekvatna, a kada bi i bila, onda upravo oni imaju jače pravo, imajući u vidu poseban status imovine iz podbilansa i Oblast djelovanja Zakona ovlaštenja drugoapelanta. Osporenu odluku apelanti smatraju 1. U skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i kontradiktornom, jer u jednom dijelu presude sud odbija tužiočev Hercegovini (u daljnjem tekstu: GFAP), ovaj zakon izričito tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on vlasnik spornog priznaje pravo entiteta da privatiziraju preduzeća i banke poslovnog prostora, a, s druge strane, na osnovu iskonstruiranog smještene na njihovoj teritoriji koji nisu u privatnom vlasništvu. jačeg prava na posjed daje tužiocu aktivnu legitimaciju da bude Odluka da li je preduzeće ili banka u privatnom vlasništvu bit će stranka u sporu i pravo na posjed predmetne nekretnine. Apelanti donesena prema propisima entiteta. Ti propisi će osigurati transpa- ističu da Vrhovni sud na izvjestan način konstruira da je tužilac rentan pregled bilo kakvih promjena u strukturi kapitala ili vlasni- pravni sljednik drugoapelanta na dijelu imovine koja se nalazi na čkoj transformaciji imovine koja nije u privatnom vlasništvu ukoliko teritoriji Republike Srpske, a tužilac nije stekao, niti je mogao steći su te promjene sporne i desile se nakon 31. decembra 1991. godine. status pravnog sljednika. Kao primjer apelanti navode Odluku 2. Ostvarivanje prava entiteta da privatiziraju one javne Ustavnog suda broj AP 2394/06 u kojoj je Ustavni sud zaključio da ustanove koje potpadaju pod Aneks 9. GFAP-a bit će konzistentno se aktom osnivanja bilo kog subjekta nije mogao steći status ma kojoj neophodnoj reorganizaciji s ciljem usklađivanja s novom pravnog sljednika, uključujući u to i prava i obaveze. Aktom unutrašnjom strukturom države u skladu sa odredbama GFAP-a, osnivanja tužilac nije mogao steći, niti je stekao, bilo kakva prava na konkretno Aneksom 9. imovinu, uključujući i njeno držanje, uvažavajući kako krovni, tako 3. U ma kojem procesu restitucije privatizacija preduzeća i i entitetske zakone o početnom bilansu, jer su oba entitetska zakona banaka neće prejudicirati restituciona potraživanja koja mogu biti o imovini iz podbilansa dal? poseban pravni režim. U prilogu donesena u skladu sa važećim zakonima o restituciji. apelacije apelanti su dostavili Presudu Vrhovnog suda broj Gvl-7/02 Član 3. od 23. augusta 2002. godine, kojom je u identičnoj situaciji (isti prodavac, a drugi kupci), odlučujući o Zahtjevu za zaštitu Zakoni o privatizaciji koje donose entiteti zakonitosti republičkog javnog tužioca RS, utvrđeno da je ugovor, Skupština entiteta će usvojiti zakonodavstvo koje nije diskrimi- kakav su i oni zaključili, pravno valjan i smatraju da je osporena natornog karaktera, osigurava maksimalnu transparentnost i javnu presuda nekonzistentna sa navedenom presudom Vrhovnog suda. odgovornost u procesu privatizacije i u skladu je sa GFAP-om. Zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju b) Odgovor na apelaciju obuhvatit će se samo ona imovina i potraživanja u vezi sa tom imovinom koja se nalazi na teritoriji tog entiteta. 26. U odgovoru na apelacije Vrhovni sud je naveo da Š...Ć osporenom odlukom nisu povrijeđena ustavna prava apelanata i Član 4. predložio da se apelacija odbije. 1. Sredstvima ostvarenim privatizacijom preduzeća i banaka koji 27. U odgovoru na apelaciju tužilac je istakao da su navodi se nalaze na teritoriji jednog entiteta raspolagat će taj entitet ili apelacija neosnovani zbog razloga koji su navedeni u osporenoj pravna lica ovlaštena da ih prikupe u skladu sa zakonima tog entiteta. presudi Vrhovnog suda. Tužilac je naveo da su pravni prethodnici 30. Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka drugoapelanta-prodavca, kao društveno-pravna lica (preduzeće u ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 12/98) društvenom socijalističkom vlasništvu), pribavili-stekli predmetni Član 2. poslovni prostor iz privatnog vlasništva u društveno vlasništvo Početni bilans stanja predstavlja pregled stvari, prava, SFRJ koji je prenesen na osnovu ugovora od 20. septembra 1971. obaveza i kapitala preduzeća i banaka (u daljnjem tekstu: subjekti) godine u društveno vlasništvo, na kojem su pravni prethodnici sa kojima ulaze u proces privatizacije. Početni bilans se sastoji od: drugoapelanta stekli pravo korištenja. To je kasnije preimenovano u termin "nosilac prava raspolaganja" na nekretnini u društvenom 1. Pasivnog podbilansa koji sadrži vrijednost stvari i prava sa vlasništvu, a ne u nosilac prava vlasništva. Tužilac, dalje, pojašnjava pripadajućim kapitalom i obavezama koje nisu u posjedu, da se predmetni poslovni prostor nalazio kod njega na upravljanju i odnosno pod kontrolom subjekta, kao i vrijednost prava i obaveza gazdovanju kao sredstvo-nekretnina u društvenom vlasništvu, koji za koje se ovim zakonom utvrdi obaveza odgovarajućeg tretmana u je po sili zakona prenesen iz društvenog u državno vlasništvo pripremi početnog bilansa iz stava 1. ovog člana. Republike Srpske i time je nastavio da posluje kao državno Š...Ć preduzeće Republike Srpske. Tužilac smatra da je predmetni ugovor Član 19. o prodaji nekretnine od 20. januara 2001. godine apsolutno ništav Preduzeće može u procesu privatizacije prodavati stvari i prema čl. 103, 104, 109. i 110. Zakona o obligacionim odnosima, a prava sadržana u pasivnom podbilansu. na ništavom ugovoru, čije osporavanje ne zastarijeva, ne mogu se Član 20. steći prava na štetu drugog. Na kraju, tužilac navodi da se zakoni Preostale stvari i prava u pasivnom podbilansu, po Federacije BiH ne mogu primjenjivati na nekretnine u društvenom izvršavanju odobrenog programa privatizacije, prenose se na vlasništvu na teritoriji Republike Srpske, a posebno one odredbe nadležne agencije za privatizaciju.Š...Ć koje nisu usklađene sa Okvirnim zakonom o privatizaciji. Tužilac je 31. Zakon o početnom bilansu stanja u postupku predložio da se zahtjev apelanata odbije. privatizacije državnog kapitala u preduzećima ("Službeni c) Pravno mišljenje Pravnog odjela Ureda Visokog glasnik Republike Srpske" broj 24/98) predstavnika Član 15. 28. Pravni odjel Ureda Visokog predstavnika je u pravnom Imovina preduzeća koja se nalazi na teritoriji drugih mišljenju, između ostalog, naveo: "...neprivatizirani kapital i republika bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, zbog toga, imovina pravnog lica na teritoriji jednog entiteta nisu mogli biti preduzeće ne može upravljati i raspolagati prenosi se na predmet privatizacije od drugog entiteta. Prema tome, smatramo da Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade. pitanje koje je tijelo u konkretnom slučaju bilo nadležno za provo- Član 18. đenje postupka privatizacije, odnosno da li je privatizaciju preduzelo U pasivnom podbilansu preduzeće iskazuje vrijednost imovine tijelo osnovano za provođenje tog postupka entitetskim propisom, ili i kapitala iz čl. 9. do 15. ovog zakona. je to ovlaštenje prema entitetskom propisu pripadalo samom nepri- Stvari i prava iz pasivnog podbilansa mogu se prodavati u vatiziranom preduzeću, nisu od značaja u konkretnom slučaju." skladu sa propisima Vlade. 32. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, koji se primjenjuje na osnovu člana neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske apelacija nije dopustiva. Član 20. 39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na osnovu Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni pravnog posla i nasljeđivanjem. sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu Član 33. dopustivosti. Na osnovu pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu VII. Meritum stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način 40. Apelanti i drugoapelant osporavaju navedenu presudu određen zakonom. Vrhovnog suda, tvrdeći da im je tom presudom povrijeđeno pravo Član 41. na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Lice koje je prihvatilo individualno određenu stvar po Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pravnom osnovu i na zakonit način a nije znalo, niti je moglo znati Pravo na imovinu da nije postalo vlasnik (pretpostavljeni vlasnik) ima pravo da 41. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zahtijeva njen povrat od savjesnog držaoca kod koga se ta stvar Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska nalazi bez pravnog osnova ili sa slabijim pravnim osnovom. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Kada se dva lica smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste Š...Ć stvari, jači pravni osnov ima lice koje je stvar steklo teretno u k) Pravo na imovinu. odnosu na lice koje je stvar steklo besteretno. Ako su pravni osnovi Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: ovih lica iste jačine, prvenstvo ima lice kod koga se stvar nalazi. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano 33. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava. Član 103. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na Ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim ili dobrim običajima ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne da bi kontrolirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. slučaju ne propisuje šta drugo. 42. Ustavni sud ukazuje na to da riječ "imovina", u smislu 34. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, uključuje širok glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63707) obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku Član 250. stav 1. vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Herce- primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti osporenu govine" broj 33/01). Dalje, prema jurisprudenciji Evropskog suda presudu. za ljudska prava, "imovina" koja se štiti može biti samo "postojeća 35. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske imovina" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 74/02, 67/03 i 46/04) u presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A broj 70, tačka 48), relevantnom dijelu glasi: ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da Član 1. će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Devel- Ovim zakonom uređuju se vođenje, održavanje i opments Ltd. i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija uspostavljanje zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na A broj 332, tačka 31). nekretninama u zemljišne knjige u Republici Srpskoj. 43. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju predmet Član 5. spora utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji poslovnog Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa prostora koji se nalazi u Novom Gradu a koji su zaključili 20. janua- upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u ra 2001. godine drugoapelant, kao prodavac, i apelanti, kao kupci. članu 87. ovog zakona. Dakle, radi se o imovinskopravnom sporu u kojem se odlučivalo o Član 31. imovinskim pravima apelanata i drugoapelanta, te, stoga, predmetni Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu koje donosi postupak potpada pod obim člana II/3.k) Ustava Bosne i zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. upis koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona. 44. Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud mora dati odgovor jeste pitanje da li je osporenom odlukom Vrhovnog suda došlo do VI. Dopustivost miješanja u imovinu apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje 36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, na to da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje 37. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu sa pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, 38. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu. Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih pravo apelanata na imovinu, jer su osporenom odlukom apelanti lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu lišeni svoje imovine, budući da su obavezani da predaju tužiocu apelanti su primili 28. maja 2008. godine, a apelacija je podnesena poslovni prostor u posjed, a drugoapelant je onemogućen da 14. jula 2008. godine, odnosno 25. jula 2008. godine, tj. u roku od imovinom raspolaže. 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog 45. Ustavnom sudu ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. da li je miješanje u imovinu apelanata predviđeno zakonom, (b) da li miješanje služi zakonitom cilju u javnom interesu i (c) da li je kontrolom preduzeća. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je miješanje proporcionalno cilju, tj. da li uspostavlja pravičnu Republika Srpska donijela Zakon o početnom bilansu stanja u ravnotežu između prava apelanata i općeg javnog interesa. postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima u kojem je, 46. Ustavni sud primjećuje da je predmet spora u konkretnom u članu 15, utvrđeno da se imovina preduzeća koja se nalaze na slučaju zahtjev tužioca da se utvrdi da je poslovni prostor, površine teritoriji drugih republika bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, 65,26m², koji se nalazi u Novom Gradu, u prizemlju kuće zbog toga, preduzeće ne može upravljati-raspolagati prenosi na sagrađene na k.č. broj 5/36 i upisane u zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade i to je bilo dužno iskazati u Grad, njegova imovina, da je pravno ništav ugovor o kupoprodaji pasivnom podbilansu u skladu sa članom 18. stav 1. navedenog navedenog poslovnog prostora koji su zaključili apelanti i zakona. Dakle, u Federaciji BiH imovina iz podbilansa dovodi se u drugoapelant, te predaja u posjed i slobodno raspolaganje. stanje identično situaciji koja je regulirana u Republici Srpskoj Prvostepeni sud je činjenično stanje utvrdio provođenjem niza članom 15. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku relevantnih dokaza kojima je na nesumnjiv način utvrdio da je privatizacije državnog kapitala u preduzećima tek nakon što je zahtjev tužioca neosnovan i da tužilac nije dokazao da je usvojen postupak privatizacije, a preduzeća su do tada bila vlasništvo na spornom poslovnom prostoru stekao prema bilo kom ovlaštena da prodaju imovinu iz pasivnog podbilansa. U valjanom pravnom osnovu. Dalje, sud je utvrdio da, u pogledu konkretnom slučaju predmetni poslovni prostor, koji je vlasništvo ugovora o kupoprodaji zaključenog između apelanata, kao drugoapelanta, nije privatiziran, jer se nalazio na području kupaca, i drugoapelanta, kao prodavca, ne postoje nedostaci koji bi Republike Srpske kao drugog entiteta, što je bilo u skladu sa ga činili ništavim i da takav ugovor predstavlja pravni osnov za odredbama Okvirnog zakona o privatizaciji. Pošto je nesporno stjecanje prava vlasništva upisom u zemljišne knjige u korist utvrđeno da je sporni poslovni prostor, kao imovina drugoapelanta, apelanata. Činjenični i pravni supstrat koji je utvrdio prvostepeni bio upisan u pasivni podbilans, to znači da je ta imovina, u skladu sa sud kao pravilan prihvatio je i Okružni sud, pa pošto nije izostala i navedenim članom 19. Zakona o početnom bilansu stanja pravilna primjena procesnog prava, žalbu tužioca je odbio i preduzeća i banaka, mogla biti predmet prodaje. potvrdio prvostepenu presudu. 49. Ustavni sud smatra da je u ovakvoj situaciji Vrhovni sud 47. Međutim, Vrhovni sud je preinačio prvostepenu presudu, arbitrarno protumačio relevantne zakonske odredbe i da je propustio zaključujući da su nižestepeni sudovi na pravilno utvrđeno da uzme u obzir relevantne odredbe Zakona o osnovnim činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo. Vrhovni vlasničkopravnim odnosima. Članom 20. ovog zakona reguliran je sud je konstatirao da predmetni poslovni prostor nije privatiziran, pravni osnov stjecanja prava vlasništva, a kada je u pitanju stjecanje jer se nalazio u Republici Srpskoj kao drugom entitetu, što je bilo u prava vlasništva na osnovu pravnog posla, kao što je to slučaj sa skladu sa članom 2. stav 1, članom 4. stav 1. Okvirnog zakona. U apelantima, onda je vlasništvo stečeno upisom u zemljišne knjige, obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud je istakao: Kako je kako je to i propisano članom 33. navedenog zakona. Naime, Okvirnim zakonom o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH dato drugoapelant je prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa isključivo pravo entitetima da izvrše privatizaciju preduzeća koja apelantima bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik spornog se nalaze na njihovoj teritoriji a koja nisu u privatnom vlasništvu, poslovnog prostora, što znači da je u tom njegovom pravu bila u pogledu dijela državnog kapitala u spornom poslovnom koncentrirana sva pravna vlast koja može postojati na jednoj stvari i prostoru koji se nalazi na teritoriji Republike Srpske i koji je koja mu je dala ovlaštenja da raspolaže tom stvari. To je i učinjeno unesen kao dio osnivačkog uloga pri osnivanju pravnog prednika zaključenjem kupoprodajnog ugovora sa apelantima 20. januara tužioca, prvotuženi nema osnova polagati bilo koje pravo. 2001. godine. Na osnovu navedenog kupoprodajnog ugovora, koji je ovjeren u Osnovnom sudu pod brojem Ov-111/2001 od 22. Okvirnim zakonom nije priznato stjecanje prava vlasništva na februara 2002. godine, u zemljišnim knjigama je upisano pravo imovini preduzeća koja je ušla u tu imovinu prilikom njegovog vlasništva na poslovnom prostoru u korist apelanata. Upis u osnivanja i upisa u sudski registar, a koja je prije izbijanja ratnih zemljišne knjige, kojim se stječu stvarna prava na nekretninama i sukoba 1992. godine pripadala preduzeću sa sjedištem na koji stvara fikciju apsolutne tačnosti, znači dokaz o vlasništvu i teritoriji drugog entiteta, nego je priznato pravo entiteta da izvrši pravni značaj gruntovnog upisa nije ograničen ni eliminiran ni privatizaciju preduzeća na svojoj teritoriji, Š...Ć. Vrhovni sud Okvirnim zakonom o privatizaciji, kao ni entitetskim zakonima smatra da je kupoprodajni ugovor zaključen između apelanata i (Zakonom o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka i Zakonom drugoapelanta suprotan navedenom Okvirnom zakonu o o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog privatizaciji kao prinudnom propisu koji je, prema ocjeni tog suda, kapitala u preduzećima). Ustavni sud, također, ukazuje na to da lex specialis u odnosu na Zakon o osnovnim vlasničkopravnim uknjižba prava vlasništva u korist apelanata, koja ima konstitutivni odnosima. Vrhovni sud je zaključio da tužiocu pripada jače pravo karakter, znači da uknjižena prava dobijaju značaj apsolutnog na posjed spornog poslovnog prostora, jer je prednik tužioca djelovanja (erga omnes), a ne relativnog (inter partes) koji bi osnovan na imovini koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske u postojao samo između ugovornih strana. To odluka Vrhovnog suda koju ulazi i sporni poslovni prostor u Novom Gradu, da je kao zanemaruje, kao i druga djelovanja zemljišnoknjižnog upisa, kao takav upisan u sudski registar nadležnog suda, da niko nije što su fikcija apsolutne tačnosti i pouzdanja, te drugi principi osporavao taj upis, da je u postupku privatizacije odobren pro- zemljišnog prava. Dakle, zanemarivanjem Vrhovnog suda jasnih i gram privatizacije pravosnažnim Rješenjem Direkcije za izričitih odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima privatizaciju RS broj 01-1141-4/99 od 4. jula 2001. godine, kojim i Zakona o zemljišnim knjigama apelanti, koji su upisom u je obuhvaćen i poslovni prostor u Novom Gradu. zemljišne knjige postali vlasnici sporne nekretnine i titulari jednog 48. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 2. Okvirnog apsolutnog prava u kojem je koncentrirana najviša pravna vlast, zakona o privatizaciji propisano da taj zakon izričito priznaje pravo podvrgnuti su arbitrarnom tretmanu. Zbog toga, miješanje u njihovo entiteta da privatiziraju preduzeća i banke smještene na njihovoj pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom kako to zahtijeva teritoriji koji nisu privatno vlasništvo. Dakle, Okvirni zakon o član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. privatizaciji predstavlja krovni zakon i uspostavlja principe, te daje 50. Iz svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je u ovlaštenja i obaveze entitetima da normativno reguliraju konkretnom slučaju došlo do povrede prava apelanata na imovinu privatizaciju, pa tako i privatizaciju preduzeća koja su ostala na iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola teritoriji jednog entiteta a čiji vlasnici su subjekti na teritoriji drugog broj 1 uz Evropsku konvenciju. entiteta. Ovo pitanje Federacija Bosne i Hercegovine je regulirala Zakonom o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka u kojem je Ostali navodi u članu 19. utvrđeno da preduzeće u procesu privatizacije može 51. S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana prodavati stvari i prava sadržana u pasivnom podbilansu, a članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz 8. utvrđeno je šta se podrazumijeva pod "pasivnim podbilansom", Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno te, između ostalog, da su to i stvari koje nisu u posjedu, odnosno pod ispitati navode apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 4. S obzirom na izneseno, smatram da nema mjesta ni povredi 1. Evropske konvencije. prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i VIII. Zaključak člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na Potpredsjednik imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Ustavnog suda Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju kada miješanje Bosne i Hercegovine u pravo apelanata na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom, Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. odnosno kada je sud arbitrarno primijenio materijalno pravo i zanemario činjenicu da su apelanti, u smislu člana 20. Zakona o IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE MATE TADIĆA vlasničkopravnim odnosima, stekli pravo vlasništva upisom u zemljišne knjige na osnovu pravnog posla (zaključenje ODLUKA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE kupoprodajnog ugovora sa drugoapelantom). U PREDMETU BROJ AP 2157/08 OD 3. JULA 2009. 53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila GODINE Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Na osnovu člana 41. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i 54. Donošenjem ove odluke prestaje da važi Odluka Ustavnog Hercegovine, pridružujem se izdvojenom mišljenju potpredsjed- suda o privremenoj mjeri broj AP 2157/08 od 4. septembra 2008. nika Ustavnog suda Miodraga Simovića u predmetu broj AP godine. 2157/08. 55. U smislu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke čine izdvojena mišljenja o neslaganju potpredsjednika Sudija Miodraga Simovića i sudije Mate Tadića. Mato Tadić, s. r. 56. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u Ustavnog suda predmetu broj AP 2157/08, rješavajući apelacije Slavka Milojice, Bosne i Hercegovine Dijane Milojice i Trgovine "Borac" Travnik d.d. Travnik, na Seada Palavrić, s. r. temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila IZDVOJENO MIŠLJENJE O NESLAGANJU Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i POTPREDSJEDNIKA, PROF. DR. MIODRAGA Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: SIMOVIĆA U PREDMETU BROJ AP 2157/08, U SKLADU Seada Palavrić, predsjednica SA ČLANOM 41. PRAVILA USTAVNOG SUDA BiH Miodrag Simović, dopredsjednik 1. Sa odlukom većine sudija u predmetu broj AP 2157/08 David Feldman, dopredsjednik slažem se u dijelu koji se tiče "dopustivosti", jer smatram da Valerija Galić, dopredsjednica apelacija nije nedopustiva niti iz formalnih razloga, niti je prima Tudor Pantiru, sudac facie neosnovana. Mato Tadić, sudac 2. Ipak, ne dijelim mišljenje većine sudija kada se radi o Constance Grenje, sutkinja meritumu stvari. Smatram da je apelacija neosnovana kako u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne Mirsad Ćeman, sudac i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu na sjednici održanoj 30. svibnja 2009. godine donio je ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), tako i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Usvajaju se apelacije Slavka Milojice, Dijane Milojice i Evropsku konvenciju, i to zbog sljedećih razloga: Trgovine "Borac" Travnik d.d. Travnik podnesene protiv - U vezi sa pravom na pravično suđenje, smatram da se način Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 na koji je Vrhovni sud Republike Srpske protumačio i primijenio 470 od 12. svibnja 2008. godine. pozitivnopravne propise ne može smatrati proizvoljnim, što tvrdi Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) apelant. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz - Prije svega, prema vlastitom mišljenju, kada bi se arbitrarnost Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. tumačila kao nezakonitost ili pogrešna primjena materijalnog ili Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj procesnog prava, onda bi se Ustavni sud pretvorio u novu sudsku 118-0-Rev-07-000 470 od 12. svibnja 2008. godine. instancu u okviru redovnog pravosuđa, a on to nije. Arbitrarnost, prema mom mišljenju, znači, više od same nezakonitosti - između Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je ostalog, potpuno i grubo zanemarivanje relevantnih pravnih odredaba dužan da po žurnom postupku donese novu odluku, sukladno ili utvrđivanje činjeničnog stanja van svake logike i razumnog članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola obrazloženja, ili, pak, potpun izostanak obrazloženja u odluci. broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih - U konkretnom slučaju, smatram da je Vrhovni sud jasno i sloboda. argumentirano obrazložio zašto se na konkretan slučaj treba Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, sukladno primijeniti Okvirni zakon o privatizaciji, a ne Zakon o članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u vlasničkopravnim odnosima i Zakon o prometu nekretnina i zašto roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni je ugovor o kupoprodaji nekretnine-poslovnog prostora zaključen sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja između apelanata, kao kupaca, i drugoapelanta, kao prodavca, ove odluke. ništav u smislu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima. Donošenjem ove odluke prestaje važiti Odluka Ustavnog suda 3. Prema tome, razlozi za donošenje presude koji su izneseni u Bosne i Hercegovine o privremenoj mjeri broj AP 2157/08 od 4. njoj, a koji se odnose na primjenu prava, bili su jasno, precizno i rujna 2008. godine. detaljno obrazloženi. U osporenoj presudi su navedeni svi potrebni Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i razlozi za njeno donošenje i data su detaljna obrazloženja. Ne Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i postoje nikakvi drugi prigovori koji ukazuju da je postupak pred Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u sudom bio nepravičan. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 OBRAZLOŽENJE 13. Osnovni sud je Presudom broj P-101/04 od 15. prosinca I. Uvod 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda 1. Slavko Milojica i Dijana Milojica (u daljnjem tekstu: Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj PŽ-255/05 od 26. apelanti) iz Novog Grada i Trgovina "Borac" Travnik d.d. Travnik siječnja 2007. godine, odbio tužbeni zahtjev kao neutemeljen. (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa ravnatelj Društva Tužitelj je obvezan apelantima i drugoapelantu nadoknaditi Fehim Bojić, podnijeli su 14. i 25. srpnja 2008. godine apelacije troškove postupka u iznosu od 3.150,00 KM, sve u roku od 30 Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni dana pod prijetnjom prinudnoga izvršenja. sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem 14. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je proveo brojne tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. svibnja dokaze, uključujući saslušanje svjedoka, te izvršio uvid u 2008. godine. Apelanti su 1. kolovoza 2008. godine dostavili dokumentaciju koju su prezentirale stranke. Prvostupanjski sud je, dopunu apelacije kojom su tražili da se izda privremena mjera prije svega, obrazložio da je u konkretnom slučaju kao nepobitno kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pobijane presude do utvrđeno da je 20. siječnja 2001. godine zaključen ugovor o donošenja odluke o apelaciji. Apelanti su dostavili dopunu kupoprodaji upitnog poslovnog prostora između drugoapelanta, apelacije 20. listopada 2008. godine. Također, apelanti su kao prodavca, i apelanata, kao kupca, i da je na temelju navedenog Ustavnom sudu dostavili više podnesaka sa prilozima u razdoblju kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama upisano pravo od 20. listopada 2008. godine do 25. svibnja 2009. godine. vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade na k.č. broj Drugoapelant je Ustavnom sudu dostavio više podnesaka sa 5/36 iz zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Grad u korist apelanata. prilozima u razdoblju od 19. studenog 2008. godine do 12. svibnja Prvostupanjski sud je, dalje, naveo da je iz navedenog zk. ul. 2009. godine. vidljivo da je, na temelju kupoprodajnog ugovora od 20. rujna 1971. godine, uknjiženo pravo vlasništva na poslovnom prostoru u II. Postupak pred Ustavnim sudom prizemlju kuće na k.č. broj 5/36 iz zk. ul. broj 4472 k.o. Novi Grad u 2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2157/08 od 4. rujna korist drugoapelanta. Dakle, nepobitno je da su apelanti na temelju 2008. godine, kojom je usvojio zahtjev apelanata za donošenje kupoprodajnog ugovora stekli pravo vlasništva na navedenom privremene mjere i odgodio izvršenje Presude Vrhovnog suda broj poslovnom prostoru na kojem je, prije izvršene kupoprodaje, u 118-0-Rev-07-000 470 od 12. svibnja 2008. godine. zemljišnim knjigama kao vlasnik bio upisan drugoapelant. 3. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više 15. U obrazloženju sud je istaknuo da, prema odredbama apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične i pravne Zakona o poduzećima, imovinu poduzeća čine pravo vlasništva na osnove, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva, dokumenti Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će koji imaju vrijednost i druga imovinska prava. Dakle, sud je voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP zaključio, da bi određena nekretnina mogla da se tretira kao 2157/08. Spojene su apelacije br. AP 2157/08 i AP 2294/08. imovina određenog poduzeća, potrebno je da postoji pravo 4. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od vlasništva toga poduzeća na toj nekretnini. U konkretnom slučaju, Vrhovnog suda i sudionika u postupku, "Krajina Borac" a.d. sud je istaknuo da tužitelj nije ponudio nikakve dokaze koji bi Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj), zatraženo je 1. kolovoza i 8. ukazivali na to da postoji pravo vlasništva na nekretninama na koje rujna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. se odnosi tužbeni zahtjev. Činjenica da su prigodom registracije 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor 15. rujna 2008. godine, a tužitelja u rubrici "naziv i sjedište osnivača", između ostalog, tužitelj 5. rujna 2008. godine. Tužitelj je Ustavnom sudu dostavio navedene i prodavaonica konfekcije Bosanski Novi i više podnesaka sa prilozima u razdoblju od 29. rujna 2008. godine prodavaonica obuće Bosanski Novi ne može biti osnova da tužitelj do 26. svibnja 2009. godine. stekne pravo vlasništva na spomenutoj nekretnini. Sud je, dalje, 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, ukazao na to da su Zakonom o prijenosu sredstava društvenog u odgovori Vrhovnog suda i tužitelja dostavljeni su apelantima i državno vlasništvo sredstva u društvenom vlasništvu poduzeća drugoapelantu 16. listopada 2008. godine. čija su sjedišta na teritoriju Republike Srpske postala državno 7. Vlada Republike Srpske je 27. svibnja 2009. godine vlasništvo, te je tužitelj postao državno poduzeće. Suglasno dostavila Ustavnom sudu dopis sa naznakom "za informaciju". odredbama Zakona o privatizaciji poduzeća, proveden je postupak 8. Ustavni sud je, na temelju članka 15. stavak 3. Pravila privatizacije državnog kapitala tužitelja, te je doneseno Rješenje Ustavnog suda, 15. travnja 2009. godine uputio dopis Pravnom Direkcije za privatizaciju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: odjelu Ureda Visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Direkcija za privatizaciju RS) broj 1141-01/00 od 28. rujna 2000. Europske unije za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Pravni godine, kojim se utvrđuje da tužitelj nije vršio vlasničku odjel Ureda Visokog predstavnika) i zatražio stručno mišljenje u transformaciju, te da poduzeće u cijelosti posluje sredstvima u svezi sa navodima iz predmetnog slučaja. državnom vlasništvu. Sud, dalje, ukazuje na to da je Direkcija za 9. Pravni odjel Ureda Visokog predstavnika dostavio je svoje privatizaciju RS donijela Rješenje broj 01-1141-4/99 od 4. srpnja pravno mišljenje 4. svibnja 2009. godine. 2001. godine kojim se odobrava program privatizacije tužitelja. 10. Na sjednici Ustavnog suda, održanoj 28. studenog 2008. Međutim, u rješenju su navedeni nedostaci koji se tiču, između godine, Ustavni sud je na temelju članka 93. stavak 1. alineja 3. ostalog, i neriješenih imovinskopravnih odnosa. Pravila Ustavnog suda, na zahtjev suca Krstana Simića, donio 16. Također, sud je istaknuo da je nepobitno da tužitelj u odluku o njegovom izuzimanju iz rasprave i odlučivanja u ovom programu privatizacije državnog kapitala koji je dostavljen predmetu. Direkciji za privatizaciju RS nije dostavio nikakav dokaz o vlasništvu na predmetnom poslovnom prostoru. Prema tomu, III. Činjenično stanje rješenje Direkcije za privatizaciju RS, koje je doneseno i kojim se 11. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i odobrava program privatizacije tužitelja, ne može biti osnova za dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na stjecanje prava vlasništva tužitelja na upitnom poslovnom sljedeći način: prostoru koji se nalazi u Novom Gradu. Sud je naveo da je 12. Tužitelj je podnio tužbu Osnovnom sudu Novi Grad (u Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u poduzećima RS daljnjem tekstu: Osnovni sud) kojom je tražio da se donese propisano da se njime uređuju uvjeti i postupak za prodaju i utvrđujuća presuda da je poslovni prostor koji se nalazi u Novom prenošenje državnog kapitala u poduzećima u RS u vlasništvo Gradu, čija je ukupna površina 65,26 m², njegova imovina. domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba. Pod terminom "državni Također je tražio da se donese presuda da je pravno ništav ugovor o kapital" ne podrazumijeva se ništa drugo do imovina poduzeća kupoprodaji nekretnina, zaključen 20. siječnja 2001. godine koja je do donošenja Zakona o prijenosu sredstava društvenog u između drugoapelanta i apelanata, te da se obvežu apelanti da mu državno vlasništvo bila u društvenom vlasništvu, a pod terminom predaju u posjed i na uporabu upitni poslovni prostor uz naknadu "imovina poduzeća", ukoliko se u nju ubrajaju nekretnine, troškova postupka. podrazumijeva se pravo vlasništva na nepokretnim stvarima. Sud je zaključio da upitni poslovni prostor nije imovina tužitelja, pa on poslovni prostor u posjed, te da drugoapelant i apelanti solidarno nije ni mogao biti obuhvaćen u postupku prijenosa sredstava naknade troškove postupka tužitelju u iznosu od 6.432,00 KM u društvenog u državno vlasništvo. Time on nije prešao u kategoriju roku od 30 dana od dana primitka presude. U preostalom dijelu, "državni kapital", te nije mogao biti obuhvaćen procesom kojim je odbijen zahtjev da se utvrdi da predmetni poslovni privatizacije, jer se ona odnosi isključivo na državni kapital i prostor predstavlja imovinu tužitelja, Vrhovni sud je odbio njegovu prodaju. Sud je, na koncu, naveo da tužitelj nije imao reviziju. dokaze o pravu vlasništva na prijepornom poslovnom prostoru, a 20. Vrhovni sud je, prije svega, naveo da je drugostupanjski takav dokaz nije ponudio ni u tijeku postupka. Međutim, sud pravilno utvrdio da predmetni poslovni prostor nije nepobitno je utvrđeno da je drugoapelant prije zaključenja privatiziran, jer se nalazio na prostoru Republike Srpske kao kupoprodajnog ugovora sa apelantima bio vlasnik predmetnog drugoga entiteta, što je bilo sukladno odredbi članka 2. stavak 1. i poslovnog prostora, a zaključenjem kupoprodajnog ugovora članka 4. stavak 1. Okvirnog zakona o privatizaciji. Međutim, pravo vlasništva je preneseno na apelante. prema utvrđenim činjenicama, proizlazi da je 20. siječnja 2001. 17. U obrazloženju presude Okružni sud je istaknuo da tužitelj godine zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnina između drugo- nije dokazao da je vlasništvo na upitnom poslovnom prostoru apelanta i apelanata, te da je predmetni ugovor ovjeren u Osnov- stekao po bilo kojoj valjanoj pravnoj osnovi, te da, nasuprot tomu, nom sudu pod brojem Ov-111/2001 od 22. veljače 2002. godine. ne postoje nedostaci glede pobijanog ugovora o kupoprodaji koji 21. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istaknuo da, prema bi ga činili ništavim i da takav ugovor čini pravnu osnovu za utvrđenim činjenicama, proizlazi da je prednik drugoapelanta, stjecanje prava vlasništva upisom u zemljišne knjige u korist Kombinat "Borac" Travnik, bilo poduzeće u društvenom apelanata. Okružni sud je prihvatio činjenični i pravni supstrat kao vlasništvu i da je, sukladno tada važećim propisima, kupljeni pravilan, a pravilno je primijenjen i procesni zakon, pa je priziv prostor, također, bio društveno vlasništvo. Njegov pravni sljednik, smatrao neutemeljenim. Ovaj sud je, dalje, naveo da tužitelj u odnosno drugoapelant, nastao je njegovom transformacijom prizivu neutemeljeno ukazuje na to da izvadak iz sudbenog sukladno odredbama Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni registra i prilog broj 2, koji sadrži podatke o utemeljiteljima, visini list SFRJ" br. 84/89 i 46/90), kada je postalo poduzeće u i strukturi osnivačkog uloga, istodobno predstavljaju dokaz o mješovitom vlasništvu. Vrhovni sud ističe da je prednik tužitelja vlasništvu, o čemu je prvostupanjski sud dao iscrpne razloge. Čak utemeljen na dijelu imovine drugoapelanta "Borca" iz Travnika da je tužitelj i imao dokaze da je predmetni poslovni prostor koja se nalazi u Republici Srpskoj i koja je upisana u registar njegovo vlasništvo, Okružni sud je smatrao da je stupanjem na Rješenjem Osnovnog suda Banjaluka broj U/I-1718/92 od 15. snagu Zakona o privatizaciji državnog kapitala u poduzećima svibnja 1992. godine, a sukladno Zakonu o prijenosu sredstava jedino Direkcija za privatizaciju RS bila ovlaštena da prodaje društvenog u državno vlasništvo ("Službeni glasnik RS" br. 4/93 i državni kapital u postupku privatizacije. Osim toga, istaknuo je 29/94). Tako je izvršena statusna promjena prednika tužitelja sud, Zakon o privatizaciji državnog kapitala u poduzećima RS ni u nakon čega je uslijedila privatizacija dijela državnog kapitala u jednom svojem segmentu nije suspendirao primjenu Zakona o tome poduzeću 2001. godine i registracija te statusne promjene u vlasničkopravnim odnosima, Zakona o prometu nekretnina, a sudbenom registru u Trgovačko-akcionarsko društvo "Krajina Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriji RS, na Borac" Banjaluka (tužitelj). koju se tužitelj poziva, proglašena je neustavnom i nezakonitom na 22. Vrhovni sud je, dalje, naveo da je pravomoćnim Rješenjem temelju Odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-33/99 od Direkcije za privatizaciju RS broj 01-1141-4/99 od 4. srpnja 2001. 13. lipnja 2001. godine. godine odobren program privatizacije tužitelja, kojim je 18. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud obuhvaćen i upitni poslovni prostor, te da su određene metode utvrdio da predmetni poslovni prostor nije privatiziran, jer se privatizacije. Vrhovni sud navodi da je drugoapelant registriran nalazio na području Republike Srpske kao drugoga entiteta, što je 1990. godine kao poduzeće u mješovitom vlasništvu, dakle, nije bilo sukladno odredbi iz članka 2. stavak 1. i članka 4. stavak 1. potpuno transformirano u poduzeće u privatnom vlasništvu, upitni Okvirnog zakona o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i poslovni prostor nije postao privatno vlasništvo toga poduzeća, a Hercegovini (u daljnjem tekstu: Okvirni zakon o privatizaciji). ni djelatnika ulagača, pa se pitanje vlasništva na tome prostoru ne Osim navedenog, Okružni sud je istaknuo da je člankom 19. može riješiti odvojeno od pitanja vlasničke transformacije Zakona o početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka poduzećima poduzeća u državnom vlasništvu, tj. od procesa privatizacije. dopušteno da u procesu privatizacije prodaju stvari i prava Obzirom na to da je Okvirnim zakonom o privatizaciji dano sadržana u pasivnoj podbilanci. Pošto je nepobitno da je upitni isključivo pravo entitetima da izvrše privatizaciju poduzeća koja poslovni prostor bio upisan u pasivnu podbilancu drugoapelanta, se nalaze na njihovom teritoriju koja nisu u privatnom vlasništvu, znači da je imovina mogla biti predmet prodaje, te čak i da je glede dijela državnog kapitala u upitnom poslovnom prostoru koji promet izvršen protivno zakonu, tužitelj ne bi bio aktivno se nalazi na teritoriju Republike Srpske i koji je unesen kao dio legitimiran da traži poništenje takvih pravnih poslova. Također, osnivačkog uloga prigodom osnutka pravnog prednika tužitelja ističe sud, dopis Direkcije za privatizaciju RS ukazuje na drugoapelant nema osnove polagati bilo koje pravo. Sud je neriješene imovinske odnose glede imovine tužitelja i da tužitelj ocijenio da Okvirnim zakonom o privatizaciji nije priznato pravo ni prigodom sačinjavanja početne bilance stanja nije mogao vlasništva na imovini poduzeća koja je ušla u tu imovinu prigodom dostaviti valjan dokaz o imovini koja bi bila predmet njegovog osnutka i upisa u sudbeni registar, a koja je prije izbijanja privatizacije. Nasuprot tomu, drugoapelant je prije zaključenja ratnih sukoba 1992. godine pripadala poduzeću sa sjedištem na kupoprodajnog ugovora sa apelantima bio upisan u zemljišne teritoriju drugoga entiteta. U stvari, uspostavljeno je pravo entiteta knjige kao vlasnik, što mu je dalo ovlasti da raspolaže da izvrši privatizaciju poduzeća na svojem teritoriju, tj. da prema nekretninom. Na koncu, ovaj sud je istaknuo da je prvostupanjski propisima o privatizaciji toga entiteta izvrši vlasničku transforma- sud utvrdio sve relevantne okolnosti koje se odnose i na drugi dio ciju i da raspolaže novčanim sredstvima nakon izvršene privatiza- tužbenog zahtjeva i zaključio da ugovor o prometu upitnog cije. Pri tomu, pravo vlasništva na toj imovini stječe ona pravna ili poslovnog prostora nije ništav pravni posao ni glede sadržaja, ni fizička osoba koja po provedenom postupku privatizacije kupi glede forme i da je tuženi kao zemljišnoknjižni vlasnik samo društveni, odnosno državni kapital toga poduzeća. iskoristio jednu od vlasničkih ovlasti. 23. Dakle, u konkretnom slučaju Vrhovni sud je istaknuo da je 19. Odlučujući o reviziji tužitelja, Vrhovni sud je Presudom upitni ugovor o prodaji protivan navedenom Okvirnom zakonu o broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. svibnja 2008. godine reviziju privatizaciji, kao prinudnom propisu koji je lex specialis u odnosu djelomično uvažio i preinačio Presudu Okružnog suda tako što je na Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakonu o priziv tužitelja djelomično uvažio i preinačio prvostupanjsku prometu nekretnina, pa je taj ugovor ništav u smislu članka 103. presudu Osnovnog suda na način da je utvrdio da je upitni ugovor Zakona o obligacijskim odnosima. Utvrđivanjem ništavosti o kupoprodaji predmetnih nekretnina ništav. Navedenom ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora nastaju i presudom Vrhovni sud je obvezao apelante da tužitelju predaju pravne posljedice ništavosti toga ugovora od njegovog zaključenja, tj. posljedice su takve da takvog ugovora nema, pa poslovnog prostora, a, s druge strane, na temelju iskonstruiranog zbog toga apelanti, kako navodi Vrhovni sud, nemaju pravne jačeg prava na posjed daje tužitelju aktivnu legitimaciju da bude osnove držati u posjedu upitni poslovni prostor. Obzirom na to da stranka u sporu i pravo na posjed predmetne nekretnine. Apelanti je prednik tužitelja utemeljen na imovini koja se nalazi na teritoriju ističu da Vrhovni sud na izvjestan način konstruira da je tužitelj Republike Srpske u koju ulazi i upitni prostor, da je kao takav pravni sljednik drugoapelanta na dijelu imovine koja se nalazi na upisan u sudbeni registar nadležnog suda, da nitko nije pobijao taj teritoriju Republike Srpske, a tužitelj nije stekao, niti je mogao upis, da je u postupku privatizacije odobren program privatizacije steći status pravnog sljednika. Kao primjer apelanti navode pravomoćnim rješenjem Direkcije za privatizaciju RS, ovaj sud je Odluku Ustavnog suda broj AP 2394/06 u kojoj je Ustavni sud zaključio da tužitelju pripada jače pravo na posjed upitnih zaključio da se aktom osnutka bilo kojeg subjekta nije mogao steći nekretnina u smislu članka 41. Zakona o osnovnim vlasničko- status pravnog sljednika, uključujući u to i prava i obveze. Aktom pravnim odnosima. Na koncu, sud je istaknuo da su sudovi osnutka tužitelj nije mogao steći, niti je stekao, bilo kakva prava na pravilno odbili tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđivanje imovinu, uključujući i njezino držanje, uvažavajući kako krovni, da poslovni prostor predstavlja imovinu tužitelja, jer, prema tako i entitetske zakone o početnoj bilanci, jer su oba entitetska odredbi članka 187.a) Zakona o poduzećima koji je bio na snazi u zakona o imovini iz podbilance dal? poseban pravni režim. U vrijeme osnutka prednika tužitelja, odluku o statusnoj promjeni prilogu apelacije apelanti su dostavili Presudu Vrhovnog suda broj poduzeća donosi tijelo upravljanja, a međusobni odnosi poduzeća Gvl-7/02 od 23. kolovoza 2002. godine, kojom je u identičnoj koji su nastali statusnom promjenom uređuju se ugovorom. situaciji (isti prodavac, a drugi kupci), odlučujući o Zahtjevu za zaštitu zakonitosti republičkog javnog tužitelja RS, utvrđeno da je IV. Apelacija ugovor, kakav su i oni zaključili, pravno valjan i smatraju da je a) Navodi iz apelacija pobijana presuda nekonzistentna sa navedenom presudom 24. Ustavni sud primjećuje da su apelanti i drugoapelant Vrhovnog suda. podnijeli potpuno identične apelacije prema sadržaju, smatrajući b) Odgovor na apelaciju da je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 26. U odgovoru na apelacije Vrhovni sud je naveo da stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih pobijanom odlukom nisu povrijeđena ustavna prava apelanata i sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i prav? na predložio da se apelacija odbije. imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. 27. U odgovoru na apelaciju tužitelj je istaknuo da su navodi Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu i jednog i apelacija neutemeljeni zbog razloga koji su navedeni u pobijanoj drugog prava apelanti vide u, navodno, proizvoljnom tumačenju presudi Vrhovnog suda. Tužitelj je naveo da su pravni prethodnici propisa relevantnih za donošenje zakonite odluke. Apelanti drugoapelanta-prodavca, kao društveno-pravne osobe (poduzeće smatraju da je Vrhovni sud očigledno proizvoljno tumačio u društvenom socijalističkom vlasništvu), pribavili-stekli odredbu članka 2. Okvirnog zakona o privatizaciji, kojom se predmetni poslovni prostor iz privatnog vlasništva u društveno priznaje pravo entitetima da privatiziraju poduzeća i banke vlasništvo SFRJ koji je prenesen na temelju ugovora od 20. rujna smještene na njihovom teritoriju koji nisu privatno vlasništvo, a 1971. godine u društveno vlasništvo, na kojem su pravni odluka je li poduzeće ili banka privatno vlasništvo bit će donesena prethodnici drugoapelanta stekli pravo uporabe. To je kasnije prema propisu entiteta. Ova odredba, prema mišljenju apelanata, preimenovano u termin "nositelj prava raspolaganja" na nekretnini ne može se primjenjivati kao lex specialis u odnosu na Zakon o u društvenom vlasništvu, a ne u nositelj prava vlasništva. Tužitelj, osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakon o poduzećima. dalje, pojašnjava da se predmetni poslovni prostor nalazio kod Apelanti ističu da Okvirni zakon o privatizaciji predstavlja krovni njega na upravljanju i gazdovanju kao sredstvo-nekretnina u zakon donesen na prostoru Bosne i Hercegovine na temelju kojeg društvenom vlasništvu, koji je po sili zakona prenesen iz su entiteti imali pravo i obvezu donijeti svoje zakone. Tako je društvenog u državno vlasništvo Republike Srpske i time je Republika Srpska donijela Zakon o početnoj bilanci stanja u nastavio poslovati kao državno poduzeće Republike Srpske. postupku privatizacije državnog kapitala u poduzećima, a isto je Tužitelj smatra da je predmetni ugovor o prodaji nekretnine od 20. učinila i Federacija Bosne i Hercegovine donošenjem Zakona o siječnja 2001. godine apsolutno ništav prema čl. 103, 104, 109. i početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka. Člankom 15. Zakona o 110. Zakona o obligacijskim odnosima, a na ništavom ugovoru, početnoj bilanci u postupku privatizacije državnog kapitala u čije pobijanje ne zastarijeva, ne mogu se steći prava na štetu poduzećima propisano je da se imovina poduzeća koja se nalazi na drugog. Na koncu, tužitelj navodi da se zakoni Federacije BiH ne teritoriju drugih republika bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, mogu primjenjivati na nekretnine u društvenom vlasništvu na zbog toga, poduzeće ne može upravljati i raspolagati prenosi na teritoriju Republike Srpske, a posebice one odredbe koje nisu Republiku Srpsku, na temelju akta Vlade. Apelanti ukazuju na to sukladne Okvirnom zakonu o privatizaciji. Tužitelj je predložio da da je imovinu poduzeća koja se nalazi na teritoriju drugih repu- se zahtjev apelanata odbije. blika bivše SFRJ i Federacije BiH, kojom, zbog toga, poduzeće ne c) Pravno mišljenje Pravnog odjela Ureda Visokog može upravljati i raspolagati, poduzeće bilo dužno iskazati u predstavnika pasivnoj podbilanci sukladno članku 18. Zakona o početnoj 28. Pravni odjel Ureda Visokog predstavnika je u pravnom bilanci u postupku privatizacije državnog kapitala u poduzećima. mišljenju, između ostaloga, naveo: "...neprivatizirani kapital i Apelanti, dalje, ističu da je Federacija BiH gotovo na isti način imovina pravne osobe na teritoriju jednog entiteta nisu mogli biti regulirala ovo pitanje s tim što je predvidjela mogućnost da imovinu koju poduzeće knjiži u pasivnoj podbilanci može pro- predmetom privatizacije od drugog entiteta. Prema tomu, davati vremenski ograničeno do završetka procesa privatizacije. smatramo da pitanje koje je tijelo u konkretnom slučaju bilo nadležno za provedbu postupka privatizacije, odnosno je li 25. Dalje, apelanti navode da je na temelju ovlasti predviđene privatizaciju poduzelo tijelo utemeljeno za provedbu tog postupka zakonom, utemeljene na krovnom zakonu, potpuno legalno u entitetskim propisom, ili je ta ovlast prema entitetskom propisu formi propisanoj zakonom DOO "Trgovina Borac" Travnik - drugoapelant, raspolagalo predmetnim poslovnim prostorom, pa pripadala samom neprivatiziranom poduzeću, nisu od značaja u apelanti smatraju da je odluka proizvoljna. Zaključak Vrhovnog konkretnom slučaju." suda da tužitelju pripada "jače pravo na posjed upitnih nekretnina" V. Relevantni propisi apelanti smatraju neutemeljenim, te ističu da je primjena ovog instituta neadekvatna, a kada bi i bila, onda upravo oni imaju jače 29. Okvirni zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u pravo, imajući u vidu poseban status imovine iz podbilance i Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" ovlasti drugoapelanta. Pobijanu odluku apelanti smatraju broj 14/98) kontradiktornom, jer u jednom dijelu presude sud odbija tužiteljev Članak 2. tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on vlasnik upitnog Područje djelovanja Zakona 1. Sukladno Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju Hercegovini (u daljnjem tekstu: GFAP), ovaj zakon izričito pravnog posla i nasljeđivanjem. priznaje pravo entiteta da privatiziraju poduzeća i banke Članak 33. smještene na njihovom teritoriju koji nisu u privatnom vlasništvu. Na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu Odluka je li poduzeće ili banka u privatnom vlasništvu bit će stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način donesena prema propisima entiteta. Ti propisi će osigurati transpar- određen zakonom. entan pregled bilo kakvih promjena u strukturi kapitala ili vlasničkoj Članak 41. transformaciji imovine koja nije u privatnom vlasništvu ukoliko su te Osoba koja je prihvatila individualno određenu stvar po promjene upitne i desile se nakon 31. prosinca 1991. godine. pravnoj osnovi i na zakonit način a nije znala, niti je mogla znati 2. Ostvarivanje prava entiteta da privatiziraju one javne da nije postala vlasnik (pretpostavljeni vlasnik) ima pravo ustanove koje potpadaju pod Aneks 9. GFAP-a bit će konzistentno zahtijevati njezin povrat od savjesnog držatelja kod kojeg se ta ma kojoj neophodnoj reorganizaciji u svrhu usklađivanja s novom stvar nalazi bez pravne osnove ili sa slabijom pravnom osnovom. unutarnjom strukturom države sukladno odredbama GFAP-a, Kada se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste konkretno Aneksom 9. stvari, jači pravni temelj ima osoba koja je stvar stekla teretno u 3. U ma kojem procesu restitucije privatizacija poduzeća i odnosu na osobu koja je stvar stekla besteretno. Ako su pravni banaka neće prejudicirati restitucijske tražbine koje mogu biti temelji ovih osoba iste jačine, prvenstvo ima osoba kod koje se donesene sukladno važećim zakonima o restituciji. stvar nalazi. Članak 3. 33. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ" Zakoni o privatizaciji koje donose entiteti br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 3/96, Skupština entiteta će usvojiti zakonodavstvo koje nije 39/03 i 74/04) diskriminatornog karaktera, osigurava maksimalnu transparentnost Članak 103. i javnu odgovornost u procesu privatizacije i sukladno je GFAP-u. Ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku Zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju ili dobrim običajima ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne obuhvatit će se samo ona imovina i tražbine u svezi sa tom upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom imovinom koja se nalazi na teritoriju tog entiteta. slučaju ne propisuje što drugo. Š...Ć 34. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni Članak 4. glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63707) 1. Sredstvima ostvarenim privatizacijom poduzeća i banaka Članak 250. stavak 1. koji se nalaze na teritoriju jednog entiteta raspolagat će taj entitet Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno ili pravne osobe ovlaštene prikupiti ih sukladno zakonima tog primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu entiteta. presudu. 30. Zakon o početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka 35. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 12/98) ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 74/02, 67/03 i 46/04) u Članak 2. relevantnom dijelu glasi: Početna bilanca stanja predstavlja pregled stvari, prava, Članak 1. obveza i kapitala poduzeća i banaka (u daljnjem tekstu: subjekti) sa Ovim zakonom uređuju se vođenje, održavanje i uspostava kojima ulaze u proces privatizacije. Početna bilanca se sastoji od: zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama u 1. Pasivne podbilance koja sadrži vrijednost stvari i prava sa zemljišne knjige u Republici Srpskoj. pripadajućim kapitalom i obvezama koje nisu u posjedu, odnosno Članak 5. pod kontrolom subjekta, kao i vrijednost prava i obveza za koje se Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa ovim zakonom utvrdi obveza odgovarajućeg tretmana u pripremi upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u početne bilance iz stavka 1. ovog članka. članku 87. ovog zakona. Š...Ć Članak 31. Članak 19. Upis se vrši na osnovi rješenja o upisu koje donosi Poduzeće može u procesu privatizacije prodavati stvari i zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za prava sadržana u pasivnoj podbilanci. upis koji je podnesen sukladno članku 3. stavak 1. ovog zakona. Članak 20. VI. Dopustivost Preostale stvari i prava u pasivnoj podbilanci, po izvršavanju 36. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, odobrenog programa privatizacije, prenose se na nadležne Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja agencije za privatizaciju.Š...Ć su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora 31. Zakon o početnoj bilanci stanja u postupku zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. privatizacije državnog kapitala u poduzećima ("Službeni 37. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, glasnik Republike Srpske" broj 24/98) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Članak 15. odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti Imovina poduzeća koja se nalazi na teritoriju drugih republika pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, zbog toga, poduzeće ne može 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o upravljati i raspolagati prenosi se na Republiku Srpsku na temelju posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. akta Vlade. 38. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijama je Članak 18. Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. svibnja 2008. godine protiv koje nema drugih učinkovitih U pasivnoj podbilanci poduzeće iskazuje vrijednost imovine i pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu kapitala iz čl. 9. do 15. ovog zakona. presudu apelanti su primili 28. svibnja 2008. godine, a apelacija Stvari i prava iz pasivne podbilance mogu se prodavati je podnesena 14. srpnja 2008. godine, odnosno 25. srpnja 2008. sukladno propisima Vlade. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. 32. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, koji se primjenjuje na temelju uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije članka 12. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Srpske očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi Članak 20. formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 39. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, prava apelanata i općeg javnog interesa. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete 46. Ustavni sud primjećuje da je predmet spora u konkretnom glede dopustivosti. slučaju zahtjev tužitelja da se utvrdi da je poslovni prostor, VII. Meritum površine 65,26 m², koji se nalazi u Novom Gradu, u prizemlju 40. Apelanti i drugoapelant pobijaju navedenu presudu kuće sagrađene na k.č. broj 5/36 i upisane u zk. ul. broj 4472 k.o. Vrhovnog suda, tvrdeći da im je tom presudom povrijeđeno pravo Novi Grad, njegova imovina, da je pravno ništav ugovor o na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka kupoprodaji navedenog poslovnog prostora koji su zaključili 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. apelanti i drugoapelant, te predaja u posjed i slobodno raspolaganje. Prvostupanjski sud je činjenično stanje utvrdio Pravo na imovinu provedbom niza relevantnih dokaza kojima je na nedvojben 41. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: način utvrdio da je zahtjev tužitelja neutemeljen i da tužitelj nije Sv e osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska dokazao da je vlasništvo na upitnom poslovnom prostoru stekao prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: prema bilo kojem valjanom pravnom temelju. Dalje, sud je Š...Ć utvrdio da, glede ugovora o kupoprodaji zaključenog između (k) Pravo na imovinu. apelanata, kao kupaca, i drugoapelanta, kao prodavca, ne postoje Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: nedostaci koji bi ga činili ništavim i da takav ugovor predstavlja Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno i pravni temelj za stjecanje prava vlasništva upisom u zemljišne neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje knjige u korist apelanata. Činjenični i pravni supstrat koji je imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim utvrdio prvostupanjski sud kao pravilan prihvatio je i Okružni sud, pa pošto nije izostala i pravilna primjena procesnog prava, zakonom i općim načelima međunarodnog prava. priziv tužitelja je odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim 47. Međutim, Vrhovni sud je preinačio prvostupanjsku presudu, da bi kontrolirala uporabu imovine sukladno općim interesima, ili zaključujući da su nižestupni sudovi na pravilno utvrđeno da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo. Vrhovni sud je konstatirao da predmetni poslovni prostor nije privatiziran, jer 42. Ustavni sud ukazuje na to da riječ "imovina", u smislu se nalazio u Republici Srpskoj kao drugome entitetu, što je bilo članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, uključuje sukladno članku 2. stavak 1, članku 4. stavak 1. Okvirnog zakona. U širok opseg imovinskih interesa koji predstavljaju određenu obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud je istaknuo: Kako je ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Okvirnim zakonom o privatizaciji poduzeća i banaka u BiH dano Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, prema jurisprudenciji isključivo pravo entitetima da izvrše privatizaciju poduzeća koja se Europskog suda za ljudska prava, "imovina" koja se štiti može nalaze na njihovom teritoriju a koja nisu u privatnom vlasništvu, biti samo "postojeća imovina" (vidi, Europski sud za ljudska glede dijela državnog kapitala u upitnom poslovnom prostoru koji prava, Van der Mussele, presuda od 23. studenog 1983. godine, se nalazi na teritoriju Republike Srpske i koji je unesen kao dio serija A broj 70, točka 48), ili barem imovina za koju apelant ima osnivačkog uloga prigodom osnutka pravnog prednika tužitelja, "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi, Europski sud za prvotuženi nema osnove polagati bilo koje pravo. Okvirnim ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od zakonom nije priznato stjecanje prava vlasništva na imovini 29. studenog 1995. godine, serija A broj 332, točka 31). poduzeća koja je ušla u tu imovinu prigodom njegovog osnutka i 43. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju upisa u sudbeni registar, a koja je prije izbijanja ratnih sukoba 1992. predmet spora utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji godine pripadala poduzeću sa sjedištem na teritoriju drugog poslovnog prostora koji se nalazi u Novom Gradu a koji su entiteta, nego je priznato pravo entiteta da izvrši privatizaciju zaključili 20. siječnja 2001. godine drugoapelant, kao prodavac, i poduzeća na svojem teritoriju, Š...Ć. Vrhovni sud smatra da je apelanti, kao kupci. Dakle, radi se o imovinskopravnom sporu u kupoprodajni ugovor zaključen između apelanata i drugoapelanta kojem se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata i oprečan navedenom Okvirnom zakonu o privatizaciji kao drugoapelanta, te, stoga, predmetni postupak potpada pod opseg prinudnom propisu koji je, prema ocjeni toga suda, lex specialis u članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola odnosu na Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. broj 1 uz Europsku konvenciju. Vrhovni sud je zaključio da tužitelju pripada jače pravo na posjed 44. Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud mora dati odgovor upitnog poslovnog prostora, jer je prednik tužitelja utemeljen na jeste pitanje je li pobijanom odlukom Vrhovnog suda došlo do imovini koja se nalazi na teritoriju Republike Srpske u koju ulazi i miješanja u imovinu apelanata. U svezi s tim, Ustavni sud upitni poslovni prostor u Novom Gradu, da je kao takav upisan u ukazuje na to da članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku sudbeni registar nadležnog suda, da nitko nije pobijao taj upis, da je konvenciju obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, u postupku privatizacije odobren program privatizacije navedeno u prvom stavku, jeste opće naravi i iskazuje načelo pravomoćnim Rješenjem Direkcije za privatizaciju RS broj mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj 01-1141-4/99 od 4. srpnja 2001. godine, kojim je obuhvaćen i rečenici istog stavka, obuhvaća lišavanje imovine i čini ga poslovni prostor u Novom Gradu. podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u 48. Ustavni sud primjećuje da je odredbom članka 2. drugom stavku, priznaje da države članice imaju pravo, između Okvirnog zakona o privatizaciji propisano da taj zakon izričito ostaloga, kontrolirati uporabu imovine sukladno javnom priznaje pravo entiteta da privatiziraju poduzeća i banke interesu. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su smještene na njihovom teritoriju koji nisu privatno vlasništvo. nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne Dakle, Okvirni zakon o privatizaciji predstavlja krovni zakon i slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih, uspostavlja načela, te daje ovlasti i obveze entitetima da stoga, treba tumačiti u svjetlu općeg načela iskazanog u prvom normativno reguliraju privatizaciju, pa tako i privatizaciju pravilu. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o poduzeća koja su ostala na teritoriju jednog entiteta a čiji vlasnici miješanju u pravo apelanata na imovinu, jer su pobijanom su subjekti na teritoriju drugog entiteta. Ovo pitanje Federacija odlukom apelanti lišeni svoje imovine, budući da su obvezani Bosne i Hercegovine je regulirala Zakonom o početnoj bilanci predati tužitelju poslovni prostor u posjed, a drugoapelant je stanja poduzeća i banaka u kojem je u članku 19. utvrđeno da onemogućen imovinom raspolagati. poduzeće u procesu privatizacije može prodavati stvari i prava 45. Ustavnom sudu ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) sadržana u pasivnoj podbilanci, a člankom 8. utvrđeno je što se je li miješanje u imovinu apelanata predviđeno zakonom, (b) služi podrazumijeva pod "pasivnom podbilancom", te, između li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje ostalog, da su to i stvari koje nisu u posjedu, odnosno pod kontrolom poduzeća. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je ispitati navode apelacija u svezi sa povredom prava na pravično Republika Srpska donijela Zakon o početnoj bilanci stanja u suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. postupku privatizacije državnog kapitala u poduzećima u kojem stavak 1. Europske konvencije. je, u članku 15, utvrđeno da se imovina poduzeća koja se nalaze VIII. Zaključak na teritoriju drugih republika bivše SFRJ i Federacije BiH i kojom, zbog toga, poduzeće ne može upravljati-raspolagati 52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na prenosi na Republiku Srpsku na temelju akta Vlade i to je bilo imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. dužno iskazati u pasivnoj podbilanci sukladno članku 18. stavak Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u slučaju kada miješanje 1. navedenog zakona. Dakle, u Federaciji BiH imovina iz u pravo apelanata na imovinu nije bilo sukladno zakonu, odnosno podbilance dovodi se u stanje identično situaciji koja je kada je sud arbitrarno primijenio materijalno pravo i zanemario regulirana u Republici Srpskoj člankom 15. Zakona o početnoj činjenicu da su apelanti, u smislu članka 20. Zakona o bilanci stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u vlasničkopravnim odnosima, stekli pravo vlasništva upisom u poduzećima tek nakon što je usvojen postupak privatizacije, a zemljišne knjige na temelju pravnog posla (zaključenje poduzeća su do tada bila ovlaštena prodati imovinu iz pasivne kupoprodajnog ugovora sa drugoapelantom). podbilance. U konkretnom slučaju predmetni poslovni prostor, 53. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. koji je vlasništvo drugoapelanta, nije privatiziran, jer se nalazio Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu na području Republike Srpske kao drugoga entiteta, što je bilo ove odluke. sukladno odredbama Okvirnog zakona o privatizaciji. Pošto je 54. Donošenjem ove odluke prestaje važiti Odluka Ustavnog nepobitno utvrđeno da je upitni poslovni prostor, kao imovina suda o privremenoj mjeri broj AP 2157/08 od 4. rujna 2008. godine. drugoapelanta, bio upisan u pasivnu podbilancu, to znači da je ta 55. U smislu članka 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove imovina, sukladno navedenom članku 19. Zakona o početnoj odluke čine izdvojena mišljenja o neslaganju dopredsjednika bilanci stanja poduzeća i banaka, mogla biti predmetom prodaje. Miodraga Simovića i suca Mate Tadića. 49. Ustavni sud smatra da je u ovakvoj situaciji Vrhovni sud 56. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke arbitrarno protumačio relevantne zakonske odredbe i da je Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. propustio uzeti u obzir relevantne odredbe Zakona o osnovnim Predsjednica vlasničkopravnim odnosima. Člankom 20. ovog zakona Ustavnog suda reguliran je pravni temelj stjecanja prava vlasništva, a kada je u Bosne i Hercegovine pitanju stjecanje prava vlasništva na osnovi pravnog posla, kao Seada Palavrić, v. r. što je to slučaj sa apelantima, onda je vlasništvo stečeno upisom u zemljišne knjige, kako je to i propisano člankom 33. navedenog IZDVOJENO MIŠLJENJE O NESLAGANJU zakona. Naime, drugoapelant je prije zaključenja kupoprodajnog DOPREDSJEDNIKA, PROF. DR. MIODRAGA ugovora sa apelantima bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik SIMOVIĆA U PREDMETU BROJ AP 2157/08, upitnog poslovnog prostora, što znači da je u tome njegovom SUKLADNO ČLANKU 41. PRAVILA USTAVNOGA pravu bila koncentrirana sva pravna vlast koja može postojati na jednoj stvari i koja mu je dala ovlast da raspolaže tom stvari. To je SUDA BIH i učinjeno zaključenjem kupoprodajnog ugovora sa apelantima 1. Sa odlukom većine sudaca u predmetu broj AP 2157/08 20. siječnja 2001. godine. Na temelju navedenog kupoprodajnog slažem se u dijelu koji se tiče "dopustivosti", jer smatram da ugovora, koji je ovjeren u Osnovnom sudu pod brojem apelacija nije nedopustiva niti iz formalnih razloga, niti je prima Ov-111/2001 od 22. veljače 2002. godine, u zemljišnim facie neutemeljena. knjigama je upisano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u 2. Ipak, ne dijelim mišljenje većine sudaca kada se radi o korist apelanata. Upis u zemljišne knjige, kojim se stječu stvarna meritumu stvari. Smatram da je apelacija neutemeljena kako u prava na nekretninama i koji stvara fikciju apsolutne točnosti, odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava znači dokaz o vlasništvu i pravni značaj gruntovnog upisa nije Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ograničen ni eliminiran ni Okvirnim zakonom o privatizaciji, kao za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: ni entitetskim zakonima (Zakonom o početnoj bilanci stanja Europska konvencija), tako i u odnosu na pravo na imovinu iz poduzeća i banaka i Zakonom o početnoj bilanci stanja u članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola postupku privatizacije državnog kapitala u poduzećima). broj 1 uz Europsku konvenciju, i to zbog sljedećih razloga: Ustavni sud, također, ukazuje na to da uknjižba prava vlasništva - U svezi sa pravom na pravično suđenje, smatram da se način u korist apelanata, koja ima konstitutivni karakter, znači da na koji je Vrhovni sud Republike Srpske protumačio i primijenio uknjižena prava dobivaju značaj apsolutnog djelovanja (erga pozitivnopravne propise ne može smatrati proizvoljnim, što tvrdi omnes), a ne relativnog (inter partes) koji bi postojao samo apelant. između ugovornih strana. To odluka Vrhovnog suda zanemaruje, - Prije svega, prema vlastitom mišljenju, kada bi se kao i druga djelovanja zemljišnoknjižnog upisa, kao što su fikcija arbitrarnost tumačila kao nezakonitost ili pogrešna primjena apsolutne točnosti i pouzdanja, te druga načela zemljišnog prava. materijalnoga ili procesnoga prava, onda bi se Ustavni sud Dakle, zanemarivanjem Vrhovnog suda jasnih i izričitih pretvorio u novu sudbenu instancu u okviru redovitoga odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i pravosuđa, a on to nije. Arbitrarnost, prema mome mišljenju, Zakona o zemljišnim knjigama apelanti, koji su upisom u znači, više od same nezakonitosti - između ostaloga, potpuno i zemljišne knjige postali vlasnici upitne nekretnine i titulari grubo zanemarivanje relevantnih pravnih odredaba ili jednog apsolutnog prava u kojem je koncentrirana najviša pravna utvrđivanje činjeničnog stanja izvan svake logike i razumnoga vlast, podvrgnuti su arbitrarnom tretmanu. Zbog toga, miješanje obrazloženja, ili, pak, potpun izostanak obrazloženja u odluci. u njihovo pravo na imovinu nije bilo sukladno zakonu kako to - U konkretnom slučaju, smatram da je Vrhovni sud jasno i zahtijeva članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. argumentirano obrazložio zašto se na konkretan slučaj treba 50. Iz svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je u primijeniti Okvirni zakon o privatizaciji, a ne Zakon o konkretnom slučaju došlo do povrede prava apelanata na imovinu vlasničkopravnim odnosima i Zakon o prometu nekretnina i zašto je iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola ugovor o kupoprodaji nekretnine-poslovnoga prostora zaključen broj 1 uz Europsku konvenciju. između apelanata, kao kupaca, i drugoapelanta, kao prodavca, ništav u smislu članka 103. Zakona o obligacijskim odnosima. Ostali navodi 3. Prema tomu, razlozi za donošenje presude koji su izneseni 51. Obzirom na zaključak u svezi sa kršenjem prava iz članka u njoj, a koji se odnose na primjenu prava, bili su jasno, precizno i II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz detaljno obrazloženi. U pobijanoj presudi su navedeni svi Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno potrebni razlozi za njezino donošenje i dana su detaljna obrazloženja. Ne postoje nikakvi drugi prigovori koji ukazuju da 3. Opštinski sud je 18. maja 2009. godine dostavio odgovor je postupak pred sudom bio nepravičan. na apelaciju i traženi spis. 4. Obzirom na izneseno, smatram da nema mjesta ni povredi 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i Opštinskog suda dostavljen je apelantu 22. maja 2009. godine. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. III. Činjenično stanje Dopredsjednik Ustavnoga suda 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Bosne i Hercegovine navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. sumiraju na sljedeći način. 6. Huseina Bajramović, Mirsada Bajramović i apelant IZDVOJENO MIŠLJENJE SUCA MATE TADIĆA podnijeli su 23. novembra 1999. godine tužbu Opštinskom sudu ODLUKA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE protiv Đule Bajramović (u daqnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom da se obaveže tužena da tužiocima preda u posjed U PREDMETU BROJ AP 2157/08 OD 3. SRPNJA 2009. nepokretnosti pobliže označene u predmetnoj tužbi. GODINE 7. Na ročištu održanom 11. maja 2001. godine advokat Na temelju članka 41. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne tužilaca je izjavio da je tužilac Mirsad Bajramović umro, a da i Hercegovine, pridružujem se izdvojenom mišljenju on nema punomoć za njegovo zastupanje. Nakon toga je sud dopredsjednika Ustavnog suda Miodraga Simovića u predmetu odložio raspravu na neodređeno vrijeme. broj AP 2157/08. 8. Opštinski sud je dopisom od 11. maja 2001. godine Sudac Mato Tadić, v. r. zatražio od Matičnog ureda Mala Kladuša izvod iz matične kwige umrlih za Mirsada Bajramovića. Matični ured Mala Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Kladuša je dopisom od 30. maja 2001. godine obavijestio sud da predmetu broj AP 2397/07, rješavajući apelaciju Huseina ne raspolaže traženim podacima. Nakon toga, Opštinski sud Bajramovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i je 3. novembra 2001. godine iste podatke zatražio od Matičnog Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 ureda Velika Kladuša. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 9. Opštinski sud je donio Rješenje broj P-410/99 od 22. glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: novembra 2001. godine o prekidu postupka u predmetnoj pravnoj Miodrag Simović, predsjednik stvari uslijed smrti tužioca Mirsada Bajramovića. U Valerija Galić, potpredsjednica rješenju je navedeno da će postupak da se nastavi kada nasljednici iza umrlog Mirsada Bajramovića preuzmu Seada Palavrić, potpredsjednica postupak ili kada ih sud na predlog protivne strane pozove da Mato Tadić, sudija to učine. U obrazloženju rješewa sud je naveo da je na osnovu Krstan Simić, sudija izvoda iz matične kwige umrlih, koja se vodi za mjesto Velika na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je Kladuša, za 1995. godinu pod rednim brojem 107 utvrđeno da je tužilac Mirsad Bajramović umro 1. decembra 1994. godine i da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 u ovoj parnici nema punomoćnika, pa je, shodno odredbama člana Usvaja se apelacija Huseina Bajramovića. 196 stav 1 tačka 1 i člana 199 stav 1 Zakona o parničnom Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i postupku, odlučio kao u izreci rješewa. Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu 10. Rasema Bajramović i maloljetni Amel, Arnel i qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na Mirsada Bajramović su 10. maja 2004. godine obavijestili donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda Opštinski sud da kao nasljednici tužioca Mirsada u Velikoj Kladuši broj P-4/05. Bajramovića preuzimaju postupak, te su predložili da se Nalaže se Opštinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez postupak nastavi. daqnjeg odlagawa okonča postupak u predmetu broj P-4/05. 11. Shodno stanju spisa, Opštinski sud je 5. januara 2005. Nalaže se Opštinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku godine predmet zaveo pod novi broj: P-4/05. Nakon toga, od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Opštinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u tom Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s postupku. ciljem da se izvrši ova odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. IV. Apelacija Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i a) Navodi iz apelacije Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i OBRAZLOŽEWE osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su nasljednici tužioca Mirsada I. Uvod Bajramovića 10. maja 2004. godine podnijeli predlog za 1. Husein Bajramović (u daqnjem tekstu: apelant) iz Male nastavak postupka, ali da Opštinski sud još nije zakazao Kladuše, kog zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike nijedno ročište. Stoga, apelant od Ustavnog suda traži da Kladuše, podnio je 22. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom usvoji njegovu apelaciju i naredi Opštinskom sudu da u sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog određenom roku okonča predmetni postupak. dužine trajawa sudskog postupka u predmetu Opštinskog suda u Velikoj Kladuši (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj b) Odgovor na apelaciju P-4/05. 13. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da je, nakon što su nasljednici tužioca Mirsada Bajramovića II. Postupak pred Ustavnim sudom podnijeli predlog za nastavak postupka, predmet zaveo pod 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od novi broj: P-4/05. Takođe je naveo da u tom postupku nije Opštinskog suda je 7. maja 2009. godine zatraženo da dostavi postupao zbog velikog broja predmeta, nedovoqnog broja sudija odgovor na apelaciju. Takođe, od Opštinskog suda je zatraženo u tom sudu, kao i zbog toga što se ne radi o predmetu hitne da Ustavnom sudu dostavi na uvid spis broj P-4/05. prirode. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 V. Relevantni propisi ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) Izvještaj broj 2002-I, stav 38). relevantne odredbe glase: 23. Sem toga, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, Član 10 veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za Sud je dužan nastojati da se postupak sprovede bez prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav VI. Dopustivost 64, Izvještaji 1997-IV). 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 24. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima naročita marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi serija A, broj 228-B, stav 18). djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se b) Period koji se uzima u obzir podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 25. Ustavni sud zapaža da je apelant 23. novembra 1999. je koristio. godine pokrenuo predmetni postupak pred Opštinskim sudom koji u vrijeme donošewa odluke Ustavnog suda još uvijek nije 17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i uzme u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na od devet godina i šest mjeseci. ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se c) Analiza razumnosti trajawa postupka primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično 26. U konkretnom slučaju postupak pred Opštinskim sudom stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u tiče se predaje nepokretnosti u posjed. S obzirom na ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila činjenična i pravna pitawa koja je u konkretnom slučaju Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispuwava i trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije složenom sudskom postupku. očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi 27. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud, postupajući formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. povodom apelantove tužbe, prvo ročište u predmetnom 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i postupku zakazao za 11. maj 2001. godine, dakle nakon jedne Hercegovine, člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, godine i pet mjeseci od dana podnošewa tužbe. Takođe, Ustavni sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud, nakon prijema u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u obavijesti od Matičnog ureda Mala Kladuša o tome da ne razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i raspolaže podacima u vezi sa smrću tužioca Mirsada člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Bajramovića, tek pet mjeseci kasnije zatražio iste podatke od Matičnog ureda Velika Kladuša. Nakon dostavljanja traženih VII. Meritum podataka, Opštinski sud je donio rješenje o prekidu postupka, 19. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku pred uz obrazloženje da je tužilac Mirsad Bajramović umro 1. Opštinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u decembra 1994. godine, a da u predmetnoj parnici nema razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i punomoćnika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je advokat člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ramo Safić, kao punomoćnik tužilaca, podnio tužbu sudu, te da je u punomoći i predmetnoj tužbi kao jedan od tužilaca 20. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom naveden i umrli Mirsad Bajramović. S obzirom na to da je na dijelu glasi: strani tužioca označeno umrlo lice, što je za posljedicu Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju imalo prekid postupka, Ustavni sud smatra da odgovornost za qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: to snosi apelant kao jedan od tužilaca. Stoga, Ustavni sud neće Š...Ć ispitivati osnovanost donošewa rješewa o prekidu e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim predmetnog postupka, već će period od donošewa tog rješewa stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. pa do podnošewa predloga za nastavak postupka da stavi na 21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu teret apelantu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je od podnošewa glasi: predloga za nastavak postupka proteklo pet godina, a da 1) Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Opštinski sud u tom periodu nije preduzeo nijednu procesnu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, radnju s ciljem da vodi i okonča predmetni postupak. svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom 28. S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da je Opštinski roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom sud kao razloge za nepostupanje u predmetom postupku naveo ustanovljenim sudom. Š...Ć veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je u tački 23 ove odluke ukazao na to da a) Relevantni principi veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za 22. Ustavni sud, prije svega, ističe da, shodno konzistentnoj prekomjerno odugovlačenje postupka. Sem toga, Ustavni sud praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je Opštinski sud naveo ne podnio je 22. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu mogu da se smatraju relevantnim da bi se opravdala potpuna Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neaktivnost suda u periodu od pet godina, odnosno da bi se dužine trajanja sudskog postupka u predmetu Općinskog suda u opravdala dužina predmetnog postupka u ukupnom periodu od Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-4/05. devet godina i šest mjeseci, od čega na teret Opštinskom sudu II. Postupak pred Ustavnim sudom ide period od oko sedam godina. 29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev Općinskog suda je 7. maja 2009. godine zatraženo da dostavi "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je zatraženo postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog da Ustavnom sudu dostavi na uvid spis broj P-4/05. 3. Općinski sud je 18. maja 2009. godine dostavio odgovor od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava na apelaciju i traženi spis. Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, VIII. Zakqučak odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 22. maja 2009. 30. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje godine. u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično III. Činjenično stanje suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i stav 1 Evropske konvencije kada sud, u predmetu koji nije dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na naročito složen, u periodu od pet godina ne preduzme nijednu sljedeći način. procesnu radnju s ciljem da vodi i okonča postupak, odnosno ne 6. Huseina Bajramović, Mirsada Bajramović i apelant okonča predmetni postupak nakon više od devet godina, od čega podnijeli su 23. novembra 1999. godine tužbu Općinskom sudu period od oko sedam godina ide na teret tom sudu. protiv Đule Bajramović (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom 31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, da se obaveže tužena da tužiteljima preda u posjed nekretnine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. pobliže označene u predmetnoj tužbi. 32. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 7. Na ročištu održanom 11. maja 2001. godine advokat Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. tužitelja je izjavio da je tužitelj Mirsad Bajramović umro, a da on Predsjednik nema punomoć za njegovo zastupanje. Nakon toga je sud odložio Ustavnog suda raspravu na neodređeno vrijeme. Bosne i Hercegovine 8. Općinski sud je dopisom od 11. maja 2001. godine zatražio Prof. dr Miodrag Simović, s. r. od Matičnog ureda Mala Kladuša izvod iz matične knjige umrlih za Mirsada Bajramovića. Matični ured Mala Kladuša je dopisom od 30. maja 2001. godine obavijestio sud da ne raspolaže Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u traženim podacima. Nakon toga, Općinski sud je 3. novembra predmetu broj AP 2397/07, rješavajući apelaciju Huseina 2001. godine iste podatke zatražio od Matičnog ureda Velika Bajramovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Kladuša. Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. 9. Općinski sud je donio Rješenje broj P-410/99 od 22. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik novembra 2001. godine o prekidu postupka u predmetnoj Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: pravnoj stvari uslijed smrti tužitelja Mirsada Bajramovića. U Miodrag Simović, predsjednik rješenju je navedeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici Valerija Galić, potpredsjednica iza umrlog Mirsada Bajramovića preuzmu postupak ili kada ih Seada Palavrić, potpredsjednica sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U Mato Tadić, sudija obrazloženju rješenja sud je naveo da je na osnovu izvoda iz Krstan Simić, sudija matične knjige umrlih, koja se vodi za mjesto Velika Kladuša, za 1995. godinu pod rednim brojem 107 utvrđeno da je tužitelj na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je Mirsad Bajramović umro 1. decembra 1994. godine i da u ovoj ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 parnici nema punomoćnika, pa je, prema odredbama člana 196. stav 1. tačka 1. i člana 199. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Usvaja se apelacija Huseina Bajramovića. odlučio kao u izreci rješenja. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i 10. Rasema Bajramović i malodobni Amel, Arnel i Mirsada Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu Bajramović su 10. maja 2004. godine obavijestili Općinski sud ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na da kao nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića preuzimaju donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda postupak, te su predložili da se postupak nastavi. u Velikoj Kladuši broj P-4/05. 11. Prema stanju spisa, Općinski sud je 5. januara 2005. Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg godine predmet zaveo pod novi broj: P-4/05. Nakon toga, odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-4/05. Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u tom Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri postupku. mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja IV. Apelacija ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda a) Navodi iz apelacije Bosne i Hercegovine. 12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Apelant navodi da su nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića OBRAZLOŽENJE 10. maja 2004. godine podnijeli prijedlog za nastavak postupka, ali da Općinski sud još nije zakazao nijedno ročište. Stoga, I. Uvod apelant od Ustavnog suda traži da usvoji njegovu apelaciju i 1. Husein Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male naredi Općinskom sudu da u određenom roku okonča predmetni Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, postupak. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 b) Odgovor na apelaciju postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, 13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom nakon što su nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića podnijeli Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju prijedlog za nastavak postupka, predmet zaveo pod novi broj: strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o P-4/05. Također je naveo da u tom postupku nije postupao zbog značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi velikog broja predmeta, nedovoljnog broja sudija u tom sudu, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 kao i zbog toga što se ne radi o predmetu hitne prirode. od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). V. Relevantni propisi 23. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci relevantne odredbe glase: u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier Član 10. protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez Izvještaji 1997-IV). odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku 24. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se VI. Dopustivost tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 228-B, stav 18). 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, b) Period koji se uzima u obzir Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 25. Ustavni sud zapaža da je apelant 23. novembra 1999. presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi godine pokrenuo predmetni postupak pred Općinskim sudom djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se koji u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od devet je koristio. godina i šest mjeseci. 17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada c) Analiza razumnosti trajanja postupka nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na 26. U konkretnom slučaju postupak pred Općinskim sudom ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i tiče se predaje nekretnina u posjed. S obzirom na činjenična i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu postupku. dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. 27. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. povodom apelantove tužbe, prvo ročište u predmetnom postupku st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) zakazao za 11. maj 2001. godine, dakle nakon jedne godine i pet neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg mjeseci od dana podnošenja tužbe. Također, Ustavni sud zapaža apelacija nije dopustiva. da je Općinski sud, nakon prijema obavijesti od Matičnog ureda 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Mala Kladuša o tome da ne raspolaže podacima u vezi sa smrću Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, tužitelja Mirsada Bajramovića, tek pet mjeseci kasnije zatražio Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u iste podatke od Matičnog ureda Velika Kladuša. Nakon pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u dostavljanja traženih podataka, Općinski sud je donio rješenje o razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prekidu postupka, uz obrazloženje da je tužitelj Mirsad člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Bajramović umro 1. decembra 1994. godine, a da u predmetnoj parnici nema punomoćnika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da VII. Meritum je advokat Ramo Safić, kao punomoćnik tužitelja, podnio tužbu 19. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku pred sudu, te da je u punomoći i predmetnoj tužbi kao jedan od Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u tužitelja naveden i umrli Mirsad Bajramović. S obzirom na to da razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i je na strani tužitelja označeno umrlo lice, što je za posljedicu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. imalo prekid postupka, Ustavni sud smatra da odgovornost za to 20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom snosi apelant kao jedan od tužitelja. Stoga, Ustavni sud neće dijelu glasi: ispitivati osnovanost donošenja rješenja o prekidu predmetnog Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska postupka, već će period od donošenja tog rješenja pa do prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: podnošenja prijedloga za nastavak postupka staviti na teret Š...Ć apelantu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je od podnošenja e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim prijedloga za nastavak postupka proteklo pet godina, a da stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Općinski sud u tom periodu nije preduzeo nijednu procesnu 21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka. glasi: 28. S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da je Općinski sud 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili kao razloge za nepostupanje u predmetom postupku naveo veliki osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Ustavni sud je u tački 23. ove odluke ukazao na to da veliki broj pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na Š...Ć praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je a) Relevantni principi dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući 22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. OBRAZLOŽENJE godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je I. Uvod Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda u periodu od pet godina, 1. Husein Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male odnosno da bi se opravdala dužina predmetnog postupka u Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, odvjetnik iz Velike ukupnom periodu od devet godina i šest mjeseci, od čega na teret Kladuše, podnio je 22. kolovoza 2007. godine apelaciju Općinskom sudu ide period od oko sedam godina. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu 29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev sud) broj P-4/05. "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog II. Postupak pred Ustavnim sudom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Općinskog suda je 7. svibnja 2009. godine zatražena dostava odgovora na apelaciju. Također, od Općinskog suda je zatraženo VIII. Zaključak da Ustavnom sudu dostavi na uvid spis broj P-4/05. 30. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u 3. Općinski sud je 18. svibnja 2009. godine dostavio odgovor razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično na apelaciju i traženi spis. suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, stav 1. Evropske konvencije kada sud, u predmetu koji nije odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 22. svibnja 2009. naročito složen, u periodu od pet godina ne preduzme nijednu godine. procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka, odnosno III. Činjenično stanje ne okonča predmetni postupak nakon više od devet godina, od 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i čega period od oko sedam godina ide na teret tom sudu. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, sljedeći način. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 6. Huseina Bajramović, Mirsada Bajramović i apelant 32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke podnijeli su 23. studenoga 1999. godine tužbu Općinskom sudu Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. protiv Đule Bajramović (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom da se obveže tužena da tužiteljima preda u posjed nekretnine Predsjednik pobliže označene u predmetnoj tužbi. Ustavnog suda 7. Na ročištu održanom 11. svibnja 2001. godine odvjetnik Bosne i Hercegovine tužitelja je izjavio da je tužitelj Mirsad Bajramović umro, a da on Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. nema punomoć za njegovo zastupanje. Nakon toga je sud odložio raspravu na neodređeno vrijeme. 8. Općinski sud je dopisom od 11. svibnja 2001. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u zatražio od Matičnog ureda Mala Kladuša izvod iz matične knjige umrlih za Mirsada Bajramovića. Matični ured Mala predmetu broj AP 2397/07, rješavajući apelaciju Huseina Kladuša je dopisom od 30. svibnja 2001. godine obavijestio sud Bajramovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i da ne raspolaže traženim podacima. Nakon toga, Općinski sud je Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. 3. studenoga 2001. godine iste podatke zatražio od Matičnog Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik ureda Velika Kladuša. Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 9. Općinski sud je donio Rješenje broj P-410/99 od 22. Miodrag Simović, predsjednik studenoga 2001. godine o prekidu postupka u predmetnoj Valerija Galić, dopredsjednica pravnoj stvari uslijed smrti tužitelja Mirsada Bajramovića. U Seada Palavrić, dopredsjednica rješenju je navedeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici iza umrlog Mirsada Bajramovića preuzmu postupak ili kada ih Mato Tadić, sudac sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U Krstan Simić, sudac obrazloženju rješenja sud je naveo da je na temelju izvoda iz na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine donio je matične knjige umrlih, koja se vodi za mjesto Velika Kladuša, za 1995. godinu pod rednim brojem 107 utvrđeno da je tužitelj Mirsad Bajramović umro 1. prosinca 1994. godine i da u ovoj ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 parnici nema punomoćnika, pa je, prema odredbama članka 196. Usvaja se apelacija Huseina Bajramovića. stavak 1. točka 1. i članka 199. stavak 1. Zakona o parničnom Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i postupku, odlučio kao u izreci rješenja. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 10. Rasema Bajramović i malodobni Amel, Arnel i Mirsada ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na Bajramović su 10. svibnja 2004. godine obavijestili Općinski sud donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda da kao nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića preuzimaju u Velikoj Kladuši broj P-4/05. postupak, te su predložili da se postupak nastavi. Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg 11. Prema stanju spisa, Općinski sud je 5. siječnja 2005. odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-4/05. godine predmet zaveo pod novi broj: P-4/05. Nakon toga, Općinski sud nije poduzeo nijednu procesnu radnju u tom Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri postupku. mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove IV. Apelacija odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda a) Navodi iz apelacije Bosne i Hercegovine. 12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Apelant navodi da su nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 10. svibnja 2004. godine podnijeli prijedlog za nastavak roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim postupka, ali da Općinski sud još nije zakazao nijedno ročište. sudom. Š...Ć Stoga, apelant od Ustavnog suda traži da usvoji njegovu a) Relevantna načela apelaciju i naredi Općinskom sudu da u određenom roku okonča 22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj predmetni postupak. praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: b) Odgovor na apelaciju Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja 13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je, postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, nakon što su nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića podnijeli vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom prijedlog za nastavak postupka, predmet zaveo pod novi broj: Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju P-4/05. Također je naveo da u tom postupku nije postupao zbog strana u postupku i mjerodavnog suda ili drugih javnih vlasti, te o velikog broja predmeta, nedovoljnog broja sudaca u tom sudu, značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi kao i zbog toga što se ne radi o predmetu hitne naravi. Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). V. Relevantni propisi 23. Osim toga, prema praksi Europskog suda i Ustavnog 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke relevantne odredbe glase: na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci Članak 10. u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku Izvješća 1997-IV). zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 24. Konačno, Europski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost mjerodavnih vlasti u svim predmetima koji se VI. Dopustivost tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 228-B, stavak 18). 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv b) Razdoblje koje se uzima u obzir presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 25. Ustavni sud zapaža da je apelant 23. studenoga 1999. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese godine pokrenuo predmetni postupak pred Općinskim sudom u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio koji u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba koristio. uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je razdoblje 17. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. od devet godina i šest mjeseci. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada c) Analiza razumnosti trajanja postupka nema odluke mjerodavnog suda ukoliko apelacija ukazuje na 26. U konkretnom slučaju postupak pred Općinskim sudom ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i tiče se predaje nekretnina u posjed. Obzirom na činjenična i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu postupku. dopustiva u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. 27. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) povodom apelantove tužbe, prvo ročište u predmetnom postupku neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg zakazao za 11. svibanj 2001. godine, dakle nakon jedne godine i apelacija nije dopustiva. pet mjeseci od dana podnošenja tužbe. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon prijema obavijesti od Matičnog 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i ureda Mala Kladuša o tome da ne raspolaže podacima u svezi sa Hercegovine, članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, smrću tužitelja Mirsada Bajramovića, tek pet mjeseci kasnije Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete zatražio iste podatke od Matičnog ureda Velika Kladuša. Nakon glede dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u dostave traženih podataka, Općinski sud je donio rješenje o razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i prekidu postupka, uz obrazloženje da je tužitelj Mirsad članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Bajramović umro 1. prosinca 1994. godine, a da u predmetnoj VII. Meritum parnici nema punomoćnika. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da 19. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku pred je odvjetnik Ramo Safić, kao punomoćnik tužitelja, podnio tužbu Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u sudu, te da je u punomoći i predmetnoj tužbi kao jedan od razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i tužitelja naveden i umrli Mirsad Bajramović. Obzirom na to da je članka 6. stavak 1. Europske konvencije. na strani tužitelja označena umrla osoba, što je za posljedicu 20. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u imalo prekid postupka, Ustavni sud smatra da odgovornost za to relevantnom dijelu glasi: snosi apelant kao jedan od tužitelja. Stoga, Ustavni sud neće Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska ispitivati utemeljenost donošenja rješenja o prekidu predmetnog postupka, već će razdoblje od donošenja tog rješenja pa do prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: podnošenja prijedloga za nastavak postupka staviti na teret Š...Ć apelantu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je od podnošenja e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim prijedloga za nastavak postupka proteklo pet godina, a da stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. Općinski sud u tom razdoblju nije poduzeo nijednu procesnu 21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka. dijelu glasi: 28. S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da je Općinski sud 1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili kao razloge za nepostupanje u predmetom postupku naveo veliki utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko broj predmeta i nedovoljan broj sudaca u tom sudu. Međutim, ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom Ustavni sud je u točki 23. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno Nalaže se Opštinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na od 60 dana, a Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem da se sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima izvrši ova odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i godine, stavak 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". opravdala potpuna neaktivnost suda u razdoblju od pet godina, odnosno da bi se opravdala dužina predmetnog postupka u OBRAZLOŽEWE ukupnom razdoblju od devet godina i šest mjeseci, od čega na I. Uvod teret Općinskom sudu ide razdoblje od oko sedam godina. 29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da 1. Mehmed Okanović (u daqnjem tekstu: apelant) iz Velike sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev Kladuše, kog zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da Kladuše, podnio je 6. novembra 2007. godine apelaciju postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava sud) zbog dužine trajawa postupka u predmetu Opštinskog suda Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. u Velikoj Kladuši (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj RT-14/99. VIII. Zaključak II. Postupak pred Ustavnim sudom 30. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Opštinskog suda je 13. januara 2009. godine zatraženo da stavak 1. Europske konvencije kada sud, u predmetu koji nije dostavi odgovor na apelaciju. Sem toga, od Opštinskog suda je naročito složen, u razdoblju od pet godina ne poduzme nijednu 13. maja 2009. godine zatraženo da dostavi informaciju o tome procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka, odnosno da li je postupak u predmetu broj RT-14/99 u međuvremenu ne okonča predmetni postupak nakon više od devet godina, od okončan. čega razdoblje od oko sedam godina ide na teret tom sudu. 3. Opštinski sud je 26. januara 2009. godine dostavio 31. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju, a 20. maja 2009. godine informaciju o Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stanju predmeta broj RT-14/99, kao i fotokopiju predmetnog 32. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke spisa. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantu 21. maja 2009. godine. Predsjednik Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 6. Rješenjem Skupštine opštine Velika Kladuša broj predmetu broj AP 2943/07, rješavajući apelaciju Mehmeda 01-012-42/745 od 29. marta 1975. godine utvrđeno je da je Okanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i izgradwa naselja pod nazivom "Niz" u društvenoj svojini od Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana opšteg interesa, te da je, s tim u vezi, potrebno izvršiti 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine eksproprijaciju privatnih objekata izgrađenih na zemqištu ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u na kom bi trebalo da se izgradi predmetno naselje. U vezi sa sastavu: navedenim, Sekretarijat za privredu i finansije Skupštine Miodrag Simović, predsjednik opštine Velika Kladuša je 22. aprila 1975. godine donio Rješenje broj 03/5-473-38/75. Tim rješenjem je usvojen predlog Valerija Galić, potpredsjednica Interesne zajednice za stambenu oblast Velika Kladuša za Seada Palavrić, potpredsjednica izgradnju poslovno-stambenih zgrada pod nazivom "Niz" u Mato Tadić, sudija ulici AVNOJ-a u Velikoj Kladuši. Takođe je određeno i da se u Krstan Simić, sudija tu svrhu izvrši potpuna eksproprijacija, između ostalih, i na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je nepokretnosti koje su pripadale apelantu. Navedene nepokretnosti su se sastojale od porodične stambene zgrade na ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 sprat sa poslovnim prostorom u prizemqu. Nepokretnost se nalazila na k.č. broj 1178/15. U predmetnom rješenju je, takođe, Usvaja se apelacija Mehmeda Okanovića. navedeno da je korisnik eksproprijacije obezbijedio potrebna Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana sredstva za plaćanje eksproprisanih nepokretnosti. II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske 7. Kako mu nije isplaćena nikakva naknada za konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u eksproprisane nepokretnosti, niti je u zamjenu dobio drugu odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu nepokretnost, apelant je 21. juna 1990. godine Opštinskom sudu Opštinskog suda u Velikoj Kladuši broj RT-14/99. podnio tužbu za utvrđivanje visine i isplatu naknade za Nalaže se Opštinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez eksproprisane nepokretnosti. S obzirom na to da se nije daqnjeg odlagawa okonča postupak u predmetu broj RT-14/99. postupalo povodom apelantovog predloga, apelant je ponovo 21. Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa juna 1999. godine podnio predlog Opštinskom sudu za članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u utvrđivanje visine i isplatu naknade za eksproprisane roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati nepokretnosti. Apelantov predlog je registrovan pod brojem Mehmedu Okanoviću iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne RT-14/99, ali ni do dana donošewa ove odluke postupak nije štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku. okončan. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 IV. Apelacija 16. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: a) Navodi iz apelacije Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajawa postupka qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Š...Ć Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Evropska konvencija). Apelant navodi da povredu prava vidi i u tome što su mu predmetne nepokretnosti eksproprisane 22. 17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu aprila 1975. godine, a da još uvijek nije okončan postupak glasi: utvrđivawa visine i isplate naknade za navedenu 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili nepokretnost. Apelant, takođe, traži da Ustavni sud dodijeli osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, kompenzaciju zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom postupku pred Opštinskim sudom i to u visini od 2.400 KM, roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom odnosno po 300 KM za svaku od osam godina koliko je postupak ustanovljenim sudom. Š...Ć trajao do dana ponovnog podnošewa zahtjeva. a) Relevantni principi b) Odgovor na apelaciju 18. Ustavni sud, prije svega, ističe da, shodno konzistentnoj 9. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je istakao da je praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa tačan apelantov navod da je postupak pred tim sudom započeo 21. postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog juna 1999. godine. Međutim, Opštinski sud smatra da nije predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zato što se sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti povodom apelantovog predmeta nije postupalo zbog velikog predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili broja primljenih predmeta i nedovoqnog broja sudija. Sem toga, drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar Opštinski sud smatra da je opravdan razlog za nedonošenje ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv odluke u ovom predmetu i činjenica da u Opštini Velika Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Kladuša nije bio imenovan pravobranilac pa je bilo potrebno Izvještaj broj 2002-I, stav 38). da se odlažu ročišta sve do njegovog izbora. 19. Sem toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za V. Relevantni propisi prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke 10. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Član 10 Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav Sud je dužan nastojati da se postupak sprovede bez 64, Izvještaji 1997-IV). odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku 20. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. naročita marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito VI. Dopustivost važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni 11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora serija A, broj 228-B, stav 18). zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. b) Period koji se uzima u obzir 12. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv 21. Ustavni sud zapaža da je eksproprijacija apelantovih presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi nepokretnosti izvršena 1975. godine i da apelant nije djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se postigao nikakav sporazum sa nadležnim organima oko isplate podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije naknade za eksproprisanu nepokretnost. S tim u vezi, apelant primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji se još 1990. godine obratio nadležnom Opštinskom sudu sa je koristio. predlogom za utvrđivanje visine i isplatu pravične naknade, a 13. Dalje, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, zatim ponovo 1999. godine. Ovaj postupak ni do dana donošewa Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema ove odluke nije okončan. Međutim, period koji, ratione odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 1990. kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i godine kada je apelant prvi put pokrenuo postupak za isplatu Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u naknade, već 14. decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Nakon tog datuma, člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno apelant je ponovni zahtjev podnio 1999. godine, a ovaj zahtjev (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni nije riješen ni do donošewa ove odluke. S obzirom na razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. navedeno, Ustavni sud će da ispita samo postupak koji je 14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i pokrenut nakon zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda, dakle Hercegovine, člana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni period od deset godina. sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove u c) Analiza razumnosti trajawa postupka pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom 22. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivawa roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti i isplate naknade Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. za te nepokretnosti. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitawima VII. Meritum koja je sud trebalo da razmotri. 15. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred 23. Što se tiče ponašawa Opštinskog suda, Ustavni sud redovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u zapaža da je, nakon ponovnog podnošewa predloga 1999. godine, razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i Opštinski sud zakazao pripremno ročište tek 25. juna 2008. člana 6 stav 1 Evropske konvencije. godine, dakle nakon devet godina. Sem toga, pripremno ročište je odgađano tri puta zbog toga što nije bio imenovan roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 pravobranilac Opštine Velika Kladuša. S tim u vezi, Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se tiče Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u odgovoru na apelaciju određivawa visine naknade za eksproprisane nepokretnosti i ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki koji nije naročito složen traje deset godina i nije okončan ni priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. u vrijeme odlučivawa o apelaciji, a ta dužina postupka u Međutim, Ustavni sud je u stavu 19 ove odluke ukazao na to da cijelosti može da se stavi na teret nadležnom Opštinskom veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za sudu koji nije pružio zadovoljavajuće razloge za ovako dugo prekomjerno odugovlačenje postupka. Sem toga, Ustavni sud trajanje postupka. podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju 30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se odluke. povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi 31. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Predsjednik 24. Ustavni sud zapaža da se iz opravdawa vezanog za dužinu Ustavnog suda trajawa postupka, koje je ponudio Opštinski sud, ne vidi da li Bosne i Hercegovine su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke Prof. dr Miodrag Simović, s. r. mjere s ciljem da se brže riješe zaostaci. S druge strane, Ustavni sud nije mogao da utvrdi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, te Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u smatra da ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti predmetu broj AP 2943/07, rješavajući apelaciju Mehmeda može da se stavi na teret Opštinskom sudu. Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i 25. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da, Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana uzeto u cjelini, razlozi koje je Opštinski sud naveo ne mogu da 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se smatraju relevantnim da bi se opravdala potpuna ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u neaktivnost suda u relevantnom periodu od deset godina, a sastavu: naročito uzimajući u obzir da konačna odluka u ovom predmetu, Miodrag Simović, predsjednik koji nije naročito složen, još uvijek nije donesena. Valerija Galić, potpredsjednica 26. Ocjenjujući sve navedeno, te kriterijume koji su Seada Palavrić, potpredsjednica navedeni u stavu 18 ove odluke, zakqučak o složenosti predmeta, zatim činjenicu da period od deset godina skoro Mato Tadić, sudija potpune neaktivnosti suda u konkretnom predmetu može da se Krstan Simić, sudija stavi na teret iskqučivo Opštinskom sudu, kao i činjenicu da na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je ne može da se utvrdi bilo kakav apelantov doprinos trajanju postupka, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6 stav 1 Evropske Usvaja se apelacija Mehmeda Okanovića. konvencije. Dakle, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog d) Pitanje kompenzacije suda u Velikoj Kladuši broj RT-14/99. 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg trajawa parničnog postupka. Shodno članu 76 stav 2 Pravila odlaganja okonča postupak u predmetu broj RT-14/99. Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa zahtjev, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u Mehmedu Okanoviću iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršewa štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. zagarantovanih qudskih prava i sloboda. Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od 60 28. Prilikom odlučivawa o apelantovom zahtjevu za dana, a Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj Bosne i Hercegovine. 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i svaku godinu odgađawa donošewa odluke trebalo da se isplati Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". apelantovog ponovnog zahtjeva nakon zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda traje deset godina, apelantu se određuje naknada OBRAZLOŽENJE u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište I. Uvod Opštinskog suda kojem dužina trajawa ovog postupka može u 1. Mehmed Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike cijelosti da se stavi na teret. Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 6. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu VIII. Zakqučak Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog 29. Ustavni sud je zakqučio da postoji povreda prava na dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RT-14/99. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 II. Postupak pred Ustavnim sudom nije bio imenovan pravobranilac pa je bilo potrebno odlagati 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od ročišta sve do njegovog izbora. Općinskog suda je 13. januara 2009. godine zatraženo da dostavi V. Relevantni propisi odgovor na apelaciju. Osim toga, od Općinskog suda je 13. maja 10. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine 2009. godine zatraženo da dostavi informaciju o tome da li je FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: postupak u predmetu broj RT-14/99 u međuvremenu okončan. Član 10. 3. Općinski sud je 26. januara 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 20. maja 2009. godine informaciju o stanju Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez predmeta broj RT-14/99, kao i fotokopiju predmetnog spisa. odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 21. maja 2009. VI. Dopustivost godine. 11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, III. Činjenično stanje Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. sljedeći način. 12. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 6. Rješenjem Skupštine općine Velika Kladuša broj Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 01-012-42/745 od 29. marta 1975. godine utvrđeno je da je presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi izgradnja naselja pod nazivom "Niz" u društvenom vlasništvu od djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se općeg interesa, te da je, s tim u vezi, potrebno izvršiti podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije eksproprijaciju privatnih objekata izgrađenih na zemljištu na primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji kojem bi trebalo izgraditi predmetno naselje. U vezi sa je koristio. navedenim, Sekretarijat za privredu i finansije Skupštine općine 13. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Velika Kladuša je 22. aprila 1975. godine donio Rješenje broj Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema 03/5-473-38/75. Tim rješenjem je usvojen prijedlog Interesne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna zajednice za stambenu oblast Velika Kladuša za izgradnju kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i poslovno-stambenih zgrada pod nazivom "Niz" u ulici AVNOJ-a Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u u Velikoj Kladuši. Također je određeno i da se u tu svrhu izvrši Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz potpuna eksproprijacija, između ostalih, i nekretnina koje su člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno pripadale apelantu. Navedene nekretnine su se sastojale od (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog porodične stambene zgrade na sprat sa poslovnim prostorom u zbog kojeg apelacija nije dopustiva. prizemlju. Nekretnina se nalazila na k.č. broj 1178/15. U 14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i predmetnom rješenju je, također, navedeno da je korisnik Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni eksproprijacije osigurao potrebna sredstva za plaćanje sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u ekspropriranih nekretnina. pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom 7. Kako mu nije isplaćena nikakva naknada za eksproprirane roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava nekretnine, niti je u zamjenu dobio drugu nekretninu, apelant je Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 21. juna 1990. godine Općinskom sudu podnio tužbu za VII. Meritum utvrđivanje visine i isplatu naknade za eksproprirane nekretnine. 15. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred S obzirom na to da se nije postupalo povodom apelantovog redovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u prijedloga, apelant je ponovo 21. juna 1999. godine podnio razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prijedlog Općinskom sudu za utvrđivanje visine i isplatu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. naknade za eksproprirane nekretnine. Apelantov prijedlog je 16. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom registriran pod brojem RT-14/99, ali ni do dana donošenja ove dijelu glasi: odluke postupak nije okončan. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska IV. Apelacija prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: a) Navodi iz apelacije Š...Ć 8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za 17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: glasi: Evropska konvencija). Apelant navodi da povredu prava vidi i u 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili tome što su mu predmetne nekretnine eksproprirane 22. aprila osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima 1975. godine, a da još uvijek nije okončan postupak utvrđivanja pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku visine i isplate naknade za navedenu nekretninu. Apelant, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. također, traži da Ustavni sud dodijeli kompenzaciju zbog Š...Ć nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred a) Relevantni principi Općinskim sudom i to u visini od 2.400 KM, odnosno po 300 KM 18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj za svaku od osam godina koliko je postupak trajao do dana praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja ponovnog podnošenja zahtjeva. postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, b) Odgovor na apelaciju vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom 9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju tačan apelantov navod da je postupak pred tim sudom započeo strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o 21. juna 1999. godine. Međutim, Općinski sud smatra da nije značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zato što se Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 povodom apelantovog predmeta nije postupalo zbog velikog od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). broja primljenih predmeta i nedovoljnog broja sudija. Osim toga, 19. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, Općinski sud smatra da je opravdan razlog za nedonošenje veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za odluke u ovom predmetu i činjenica da u Općini Velika Kladuša prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci 26. Ocjenjujući sve navedeno, te kriterije koji su navedeni u u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier stavu 18. ove odluke, zaključak o složenosti predmeta, zatim protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, činjenicu da se period od deset godina skoro potpune Izvještaji 1997-IV). neaktivnosti suda u konkretnom predmetu može staviti na teret 20. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna isključivo Općinskom sudu, kao i činjenicu da se ne može naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se utvrditi bilo kakav apelantov doprinos trajanju postupka, Ustavni tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na suđenje u Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično 228-B, stav 18). suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b) Period koji se uzima u obzir d) Pitanje kompenzacije 21. Ustavni sud zapaža da je eksproprijacija apelantovih 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine nekretnina izvršena 1975. godine i da apelant nije postigao trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila nikakav sporazum sa nadležnim organima oko isplate naknade za Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, ekspropriranu nekretninu. S tim u vezi, apelant se još 1990. odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud godine obratio nadležnom Općinskom sudu sa prijedlogom za podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima utvrđivanje visine i isplatu pravične naknade, a zatim ponovo naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u 1999. godine. Ovaj postupak ni do dana donošenja ove odluke posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i nije okončan. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u sloboda. nadležnost Ustavnog suda ne počinje 1990. godine kada je 28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu apelant prvi put pokrenuo postupak za isplatu naknade, već 14. nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima Hercegovine stupio na pravnu snagu. Nakon tog datuma, apelant (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u je ponovni zahtjev podnio 1999. godine, a ovaj zahtjev nije "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. riješen ni do donošenja ove odluke. S obzirom na navedeno, 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu Ustavni sud će ispitati samo postupak koji je pokrenut nakon odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, dakle period od deset KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku 300,00 KM. Imajući u godina. vidu činjenicu da postupak povodom apelantovog ponovnog zahtjeva nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje deset c) Analiza razumnosti trajanja postupka godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj 22. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona vrijednosti ekspropriranih nekretnina i isplate naknade za te s obzirom na sjedište Općinskog suda kojem se dužina trajanja nekretnine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o ovog postupka može u cijelosti staviti na teret. naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud VIII. Zaključak trebalo da razmotri. 29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na 23. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom zapaža da je, nakon ponovnog podnošenja prijedloga 1999. roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. godine, Općinski sud zakazao pripremno ročište tek 25. juna Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se tiče 2008. godine, dakle nakon devet godina. Osim toga, pripremno određivanja visine naknade za eksproprirane nekretnine i koji ročište je odgađano tri puta zbog toga što nije bio imenovan nije naročito složen traje deset godina i nije okončan ni u vrijeme pravobranilac Općine Velika Kladuša. S tim u vezi, Ustavni sud odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se u cijelosti može zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na staviti na teret nadležnom Općinskom sudu koji nije pružio poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, zadovoljavajuće razloge za ovako dugo trajanje postupka. te veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u 30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila stavu 19. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje odluke. postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog 31. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske Predsjednik konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od Ustavnog suda 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni Bosne i Hercegovine sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. 34). 24. Ustavni sud zapaža da se iz opravdanja vezanog za dužinu trajanja postupka, koje je ponudio Općinski sud, ne vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete predmetu broj AP 2943/07, rješavajući apelaciju Mehmeda neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Okanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, te smatra da se članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti može ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u staviti na teret Općinskom sudu. sastavu: 25. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da Miodrag Simović, predsjednik se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu Valerija Galić, dopredsjednica smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda Seada Palavrić, dopredsjednica u relevantnom periodu od deset godina, a naročito uzimajući u Mato Tadić, sudac obzir da konačna odluka u ovom predmetu, koji nije naročito Krstan Simić, sudac složen, još uvijek nije donesena. na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 eksproprijacije osigurao potrebna sredstva za plaćanje Usvaja se apelacija Mehmeda Okanovića. ekspropriranih nekretnina. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka 7. Kako mu nije isplaćena nikakva naknada za eksproprirane II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. nekretnine, niti je u zamjenu dobio drugu nekretninu, apelant je Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih 21. lipnja 1990. godine Općinskom sudu podnio tužbu za sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u utvrđivanje visine i isplatu naknade za eksproprirane nekretnine. predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj RT-14/99. Obzirom na to da se nije postupalo povodom apelantovog prijedloga, apelant je ponovno 21. lipnja 1999. godine podnio Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg prijedlog Općinskom sudu za utvrđivanje visine i isplatu odlaganja okonča postupak u predmetu broj RT-14/99. naknade za eksproprirane nekretnine. Apelantov prijedlog je Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno članku registriran pod brojem RT-14/99, ali ni do dana donošenja ove 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku odluke postupak nije okončan. od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati Mehmedu Okanoviću iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne štete zbog IV. Apelacija nedonošenja odluke u razumnom roku. a) Navodi iz apelacije Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od 60 8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka dana, a Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Europska konvencija). Apelant navodi da povredu prava vidi i u Bosne i Hercegovine. tome što su mu predmetne nekretnine eksproprirane 22. travnja Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 1975. godine, a da još uvijek nije okončan postupak utvrđivanja Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i visine i isplate naknade za navedenu nekretninu. Apelant, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u također, traži da Ustavni sud dodijeli kompenzaciju zbog "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom i to u visini od 2.400 KM, odnosno po 300 KM OBRAZLOŽENJE za svaku od osam godina koliko je postupak trajao do dana I. Uvod ponovnog podnošenja zahtjeva. 1. Mehmed Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike b) Odgovor na apelaciju Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, odvjetnik iz Velike 9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je Kladuše, podnio je 6. studenoga 2007. godine apelaciju točan apelantov navod da je postupak pred tim sudom započeo Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni 21. lipnja 1999. godine. Međutim, Općinski sud smatra da nije sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zato što se Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RT-14/99. povodom apelantovog predmeta nije postupalo zbog velikog II. Postupak pred Ustavnim sudom broja primljenih predmeta i nedovoljnog broja sudaca. Osim 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od toga, Općinski sud smatra da je opravdan razlog za nedonošenje Općinskog suda je 13. siječnja 2009. godine zatražena dostava odluke u ovom predmetu i činjenica da u Općini Velika Kladuša odgovora na apelaciju. Osim toga, od Općinskog suda je 13. nije bio imenovan pravobranitelj pa je bilo potrebno odlagati svibnja 2009. godine zatražena dostava informacije o tome je li ročišta sve do njegovog izbora. postupak u predmetu broj RT-14/99 u međuvremenu okončan. V. Relevantni propisi 3. Općinski sud je 26. siječnja 2009. godine dostavio 10. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine odgovor na apelaciju, a 20. svibnja 2009. godine informaciju o stanju predmeta broj RT-14/99, kao i fotokopiju predmetnog FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: spisa. Članak 10. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 21. svibnja 2009. odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku godine. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. III. Činjenično stanje VI. Dopustivost 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima sljedeći način. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 6. Rješenjem Skupštine općine Velika Kladuša broj zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 01-012-42/745 od 29. ožujka 1975. godine utvrđeno je da je 12. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, izgradnja naselja pod nazivom "Niz" u društvenom vlasništvu od Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv općeg interesa, te da je, s tim u svezi, potrebno izvršiti presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi eksproprijaciju privatnih objekata izgrađenih na zemljištu na učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese kojem bi trebalo izgraditi predmetno naselje. U svezi sa u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio navedenim, Sekretarijat za privredu i finansije Skupštine općine odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je Velika Kladuša je 22. travnja 1975. godine donio Rješenje broj koristio. 03/5-473-38/75. Tim rješenjem je usvojen prijedlog Interesne 13. Dalje, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, zajednice za stambenu oblast Velika Kladuša za izgradnju Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema poslovno-stambenih zgrada pod nazivom "Niz" u ulici AVNOJ-a odluke mjerodavnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna u Velikoj Kladuši. Također je određeno i da se u tu svrhu izvrši kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i potpuna eksproprijacija, između ostalih, i nekretnina koje su Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u pripadale apelantu. Navedene nekretnine su se sastojale od Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz obiteljske stambene zgrade na kat sa poslovnim prostorom u članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima prizemlju. Nekretnina se nalazila na k.č. broj 1178/15. U facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog predmetnom rješenju je, također, navedeno da je korisnik kojeg apelacija nije dopustiva. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 14. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i c) Analiza razumnosti trajanja postupka Hercegovine, članka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni 22. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede vrijednosti ekspropriranih nekretnina i isplate naknade za te dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u nekretnine. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o okviru prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. trebao razmotriti. VII. Meritum 23. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je, nakon ponovnog podnošenja prijedloga 1999. 15. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred godine, Općinski sud zakazao pripremno ročište tek 25. lipnja redovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u 2008. godine, dakle nakon devet godina. Osim toga, pripremno razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ročište je odgađano tri puta zbog toga što nije bio imenovan članka 6. stavak 1. Europske konvencije. pravobranitelj Općine Velika Kladuša. S tim u svezi, Ustavni sud 16. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na relevantnom dijelu glasi: poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska te veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: stavku 19. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih Š...Ć u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i 17. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz dijelu glasi: Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom godine, stavak 34). roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim 24. Ustavni sud zapaža da se iz opravdanja vezanog za sudom. Š...Ć dužinu trajanja postupka, koje je ponudio Općinski sud, ne vidi a) Relevantna načela jesu li u svezi sa rješavanjem velikog broja predmeta poduzete 18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, te smatra da se vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti može Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju staviti na teret Općinskom sudu. strana u postupku i mjerodavnog suda ili drugih javnih vlasti, te o 25. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). u relevantnom razdoblju od deset godina, a naročito uzimajući u 19. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, obzir da konačna odluka u ovom predmetu, koji nije naročito veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za složen, još uvijek nije donesena. prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke 26. Ocjenjujući sve navedeno, te kriterije koji su navedeni u na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci stavku 18. ove odluke, zaključak o složenosti predmeta, zatim u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier činjenicu da se razdoblje od deset godina skoro potpune protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, neaktivnosti suda u konkretnom predmetu može staviti na teret Izvješća 1997-IV). isključivo Općinskom sudu, kao i činjenicu da se ne može utvrditi bilo kakav apelantov doprinos trajanju postupka, Ustavni 20. Konačno, Europski sud je ukazao na to da je potrebna sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev naročita marljivost mjerodavnih vlasti u svim predmetima koji se razumnosti iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Dakle, tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na suđenje u važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj stavak 1. Europske konvencije. 228-B, stavak 18). d) Pitanje kompenzacije b) Razdoblje koje se uzima u obzir 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine 21. Ustavni sud zapaža da je eksproprijacija apelantovih trajanja parničnog postupka. Prema članku 76. stavak 2. Pravila nekretnina izvršena 1975. godine i da apelant nije postigao Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, nikakav sporazum sa mjerodavnim tijelima oko isplate naknade odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud za ekspropriranu nekretninu. S tim u svezi, apelant se još 1990. podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima godine obratio mjerodavnom Općinskom sudu sa prijedlogom za naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u utvrđivanje visine i isplatu pravične naknade, a zatim ponovno posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i 1999. godine. Ovaj postupak ni do dana donošenja ove odluke sloboda. nije okončan. Međutim, razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u 28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu mjerodavnost Ustavnog suda ne počinje 1990. godine kada je nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno apelant prvi put pokrenuo postupak za isplatu naknade, već 14. načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima prosinca 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u Hercegovine stupio na pravnu snagu. Nakon tog datuma, apelant "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. je ponovni zahtjev podnio 1999. godine, a ovaj zahtjev nije 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu riješen ni do donošenja ove odluke. Obzirom na navedeno, odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 Ustavni sud će ispitati samo postupak koji je pokrenut nakon KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku 300,00 KM. Imajući u utemeljenja mjerodavnosti Ustavnog suda, dakle razdoblje od vidu činjenicu da postupak povodom apelantovog ponovnog deset godina. zahtjeva nakon utemeljenja mjerodavnosti Ustavnog suda traje deset godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.500 trajawa izvršnog postupka u predmetu Opštinskog suda u KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog Cazinu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj I:57/05. kantona obzirom na sjedište Općinskog suda kojem se dužina trajanja ovog postupka može u cijelosti staviti na teret. II. Postupak pred Ustavnim sudom VIII. Zaključak 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od 29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na Opštinskog suda je 29. novembra 2006. godine i 9. januara 2009. pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 3. Opštinski sud je 22. januara 2009. godine dostavio stavak 1. Europske konvencije kada postupak u predmetu koji se odgovor na apelaciju. tiče određivanja visine naknade za eksproprirane nekretnine i 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor koji nije naročito složen traje deset godina i nije okončan ni u Opštinskog suda dostavljen je apelantu 26. januara 2009. vrijeme odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se u cijelosti godine. može staviti na teret mjerodavnom Općinskom sudu koji nije pružio zadovoljavajuće razloge za ovako dugo trajanje postupka. III. Činjenično stanje 30. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se ove odluke. sumiraju na sljedeći način. 31. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 6. Presudom Opštinskog suda broj RS: 220/02 od 26. novembra 2004. godine usvojen je tužbeni zahtjev 12 tužilaca, Predsjednik među kojima je i apelant, i obavezano je preduzeće "Dubrava" Ustavnog suda d.o.o Cazin (u daqnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati Bosne i Hercegovine novčane iznose koji su navedeni u dispozitivu presude po Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. osnovu neisplaćenih plata i regresa, te troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 7. Apelant je 14. januara 2005. godine podnio Opštinskom predmetu broj AP 3060/06, rješavajući apelaciju Sabrije sudu predlog da se izvrši navedena pravosnažna presuda, koji Bašagića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, je Rješenjem broj I-57/05 od 25. januara 2005. godine dozvolio člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog izvršenje. Na rješenje kojim je dozvoljeno izvršenje tuženi je suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i podnio prigovor o kom nije bilo odlučeno do dana kada je Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: podnesna apelacija. U međuvremenu, Opštinski sud u Cazinu je Seada Palavrić, predsjednica 17. aprila 2006. godine, nakon što je odbijen prigovor tuženog, Miodrag Simović, potpredsjednik donio zakqučak kojim je naložio apelantu da izvrši predujam Valerija Galić, potpredsjednica sudskih troškova izvršewa. Iako je apelant postupio po Mato Tadić, sudija nalogu Opštinskog suda i uplatio traženi iznos na ime Krstan Simić, sudija sudskih troškova izvršewa, Rješenje o izvršenju broj I:57/05 na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je od 25. januara 2005. godine do dana donošewa ove odluke nije izvršeno. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 IV. Apelacija Usvaja se apelacija Sabrije Bašagića. Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i a) Navodi iz apelacije Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu 8. Apelant navodi da mu je zbog neizvršewa predmetnog qudskih prava i osnovnih sloboda, kao i povreda prava na rješewa povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajawa izvršnog sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na postupka u predmetu Opštinskog suda u Cazinu broj I:57/05. imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Nalaže se Opštinskom sudu u Cazinu da po hitnom Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na postupku okonča izvršni postupak broj I:57/05, u skladu sa djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Apelant navodi da je predlogom za izvršenje tražio da Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih naplati potraživawa iz novčanih sredstava tuženog koja se sloboda. nalaze na računima KIB banke, ABS banke i UNI kredit Nalaže se Opštinskom sudu u Cazinu da u roku od tri Zagrebačke banke, te da je i pored toga što je sud odredio da se mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud izvršenje sprovede po izvršnom predlogu preko računa Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se tuženog, na osnovu čega je račun kod KIB banke trebalo da bude izvrši ova odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila blokiran, novac tuženog "cirkulisao" upravo preko ove banke, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. a da apelantu povodom predmetnog potraživawa ništa nije Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i isplaćeno. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i b) Odgovor na apelaciju "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 9. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da OBRAZLOŽEWE izvršni postupak u apelantovom predmetu nije okončan, da su pojedini tužioci koji su kao i apelant obuhvaćeni Presudom I. Uvod broj RS:220/02 od 26. novembra 2004. godine djelimično 1. Sabrija Bašagić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Cazina, namireni, ali da će se zbog namirewa preostalih potraživawa kog zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 13. od svih tražilaca izvršewa tražiti da predujme troškove novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i izlaska sudskog izvršioca na lice mjesta radi zapljene i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine prodaje izvršenikovih pokretnih stvari. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 V. Relevantni propisi Evropski sud za qudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda 10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 32/03 i 33/06) 13. Imajući u vidu navedeno i odredbe člana VI/3b) Ustava relevantne odredbe glase: Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna "Član 3 apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. Pokretanje postupka VII. Meritum (1) Izvršni postupak pokreće se predlogom tražioca izvršewa. a. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku (2) Izvršni postupak pokreće se i po službenoj 14. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično dužnosti, kao i po predlogu lica i organa kad je to zakonom suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 izričito određeno. stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) (3) Lica i organi iz stava 2 ovog člana imaju u izvršnom Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz postupku položaj tražioca izvršewa. Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek Član 5 iz člana 13 zbog pasivnosti sudskih organa i nerazumne dužine Hitnost i redoslijed postupawa trajawa ovih postupaka. (1) U postupku izvršewa sud je dužan da postupa hitno. 15. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim činjeničnim i (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je pravnim pitawima već odlučivao u svojoj odluci broj AP primio, sem ako priroda potraživawa ili posebne okolnosti 2358/07 (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud Odluka broj AP zahtijevaju da se postupi drugačije. 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena u "Službenom Član 12 glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/08) povodom apelacije Pravni lijekovi koju je grupa apelanata podnijela zbog nemogućnosti izvršewa (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su iste presude Opštinskog suda na koju se poziva i apelant u prigovor i žalba, sem ako ovim zakonom nisu iskqučeni. konkretnom slučaju. Ustavni sud je u citiranoj odluci (2) Protiv rješewa donesenog u prvom stepenu može da se zakqučio da je povrijeđeno pravo apelanata na izvršenje izjavi prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. pravosnažnih i izvršnih sudskih presuda i nagodbi u (3) Prigovor se izjavquje sudu koji je donio rješenje u roku razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, te od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer su sudovi, u tim drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio konkretnim slučajevima, u roku od tri godine, uprkos rješenje. činjenici da su izvršili određene radnje, propustili da (4) Protiv rješewa donesenog po prigovoru može da se vladaju postupkom, koriste raspoloživa zakonska sredstava, izjavi žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješewa. te bili neaktivni u određenim periodima. Sem toga, sudovi, O žalbi odlučuje sud drugog stepena. pravdajući se velikim zaostatkom u rješavanju predmeta, nisu obrazložili mjere koje su preduzeli kako bi taj problem (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog riješili. S obzirom da se i u predmetnom slučaju apelacija postupka, ali se namirenje tražioca izvršewa odgađa do odnosi na ista činjenična i pravna pitawa, odnosno da je donošewa odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, apelant dio grupe radnika koji traže izvršenje od istog kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavawa ili izvršenika i po istom osnovu, Ustavni sud u ovoj odluci neće kada se izvršenje sprovodi naplatom s transakcionog računa posebno da razmatra apelantove navode nego se u cijelosti pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, tražioca izvršewa, kao i u drugim slučajevima određenim imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku. ovim zakonom, može da dođe do namirewa prije donošewa Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud samo podsjeća da u odluke po prigovoru. konkretnom slučaju u izvršnom postupku učestvuju samo (6) Protiv zakqučka nije dopušten pravni lijek." tražilac izvršewa i izvršenik, tj. ne postoji miješanje VI. Dopustivost trećih strana i da je predmet izvršewa novčano potraživanje od 4.450,88 KM, dakle relativno male vrijednosti, iz čega 11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, proizilazi da postupak izvršewa nije složen. Pored toga, iz Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima stawa spisa je vidqivo da apelant ničim nije doprinio dužini koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora trajawa postupka, a nasuprot tome, Opštinski sud uz zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. obavještenje da izvršni postupak nije okončan, ne nudi 12. Apelant se žali na nemogućnost izvršewa nikakve razloge koji bi mogli da se smatraju opravdanjem da ni pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje nakon četiri godine i dva mjeseca postupak izvršewa nije četiri godine i dva mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da okončan. u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji 16. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršewa II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske pravosnažnog rješewa kojim je dopušteno da se izvrši sudska konvencije. presuda. S tim u vezi Ustavni sud smatra da na pojedinca ne može da se stavi pretjeran teret u otkrivanju koji je b. Pravo na imovinu najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarewa njegovih 17. Apelant takođe smatra da mu je neizvršenjem prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata predmetnog rješewa povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumqiva, te da se Evropsku konvenciju. propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može da se pripiše 18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom pojedincu. Takođe, imajući u vidu već izgrađenu praksu dijelu glasi: Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, dužnost države obuhvataju: je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da (...) se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi k) Pravo na imovinu." 19. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u roku od tri mjeseca imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra Bosne i Hercegovine. potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i drugih doprinosa ili kazni". Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i 20. Sud podsjeća da nemogućnost da se obezbijedi izvršenje "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". konačne presude u korist apelanta predstavlja uplitanje u pravo na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj OBRAZLOŽENJE rečenici prvog stava člana 1 Protokola broj 1 (vidi Evropski I. Uvod sud za qudska prava, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. 1. Sabrija Bašagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, oktobra 2006. godine, aplikacija broj 41183/02, stav 47). Iz kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 13. razloga koji su u Odluci broj AP 2358/07 detaqno navedeni u novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i kontekstu ispitivawa eventualnog kršewa člana 6 stav 1 Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da miješanje u trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu apelantovu imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnog (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I:57/05. slučaja, zbog čega je došlo do povrede člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od VIII. Zakqučak Općinskog suda je 29. novembra 2006. godine i 9. januara 2009. 21. Ustavni sud je utvrdio da je povrijeđeno apelantovo godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. pravo na izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude u 3. Općinski sud je 22. januara 2009. godine dostavio odgovor razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i na apelaciju. člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 26. januara broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je sud u roku od četiri godine 2009. godine. i dva mjeseca propustio da okonča izvršenje pravosnažne III. Činjenično stanje sudske presude kojom je apelantu dozvoljena naplata novčanog 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i potraživawa od izvršenika. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 22. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, sljedeći način. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 6. Presudom Općinskog suda broj RS: 220/02 od 26. 23. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke novembra 2004. godine usvojen je tužbeni zahtjev 12 tužilaca, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. među kojima je i apelant, i obavezano je preduzeće "Dubrava" d.o.o Cazin (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati Predsjednica novčane iznose navedene u dispozitivu presude po osnovu Ustavnog suda neisplaćenih plaća i regresa, te troškove postupka sa Bosne i Hercegovine pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Seada Palavrić, s. r. 7. Apelant je 14. januara 2005. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje navedene pravosnažne presude, koji je Rješenjem broj I-57/05 od 25. januara 2005. godine dozvolio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u izvršenje. Na rješenje kojim je dozvoljeno izvršenje tuženi je predmetu broj AP 3060/06, rješavajući apelaciju Sabrije podnio prigovor o kojem nije bilo odlučeno do dana podnošenja Bašagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelacije. U međuvremenu, Općinski sud u Cazinu je 17. aprila člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog 2006. godine, nakon što je odbijen prigovor tuženog, donio suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i zaključak kojim je naložio apelantu da izvrši predujam sudskih Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: troškova izvršenja. Iako je apelant postupio po nalogu Seada Palavrić, predsjednica Općinskog suda i uplatio traženi iznos na ime sudskih troškova Miodrag Simović, potpredsjednik izvršenja, Rješenje o izvršenju broj I:57/05 od 25. januara 2005. Valerija Galić, potpredsjednica godine do dana donošenja ove odluke nije izvršeno. Mato Tadić, sudija IV. Apelacija Krstan Simić, sudija a) Navodi iz apelacije na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je 8. Apelant navodi da mu je zbog neizvršenja predmetnog rješenja povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Usvaja se apelacija Sabrije Bašagića. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i povreda prava na broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prijedlogom za izvršenje tražio da naplati potraživanja iz prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka novčanih sredstava tuženog koja se nalaze na računima KIB u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I:57/05. banke, ABS banke i UNI kredit Zagrebačke banke, te da je i Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku pored toga što je sud odredio da se izvršenje provede po izvršnom okonča izvršni postupak broj I:57/05, u skladu sa članom II/3.e) prijedlogu preko računa tuženog, na osnovu čega je račun kod 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 KIB banke trebalo da bude blokiran, novac tuženog "cirkulirao" jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna upravo preko ove banke, a da apelantu povodom predmetnog sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako potraživanja ništa nije isplaćeno. dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i b) Odgovor na apelaciju sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, imajući u vidu već 9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da izvršni izgrađenu praksu Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje postupak u apelantovom predmetu nije okončan, da su pojedini pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na tužitelji koji su kao i apelant obuhvaćeni Presudom broj RS: pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, 220/02 od 26. novembra 2004. godine djelimično namireni, ali dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da da će se zbog namirenja preostalih potraživanja od svih tražilaca omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima izvršenja tražiti da predujme troškove izlaska sudskog izvršitelja Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi na lice mjesta radi zapljene i prodaje izvršenikovih pokretnih protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj stvari. 194, stav 21). V. Relevantni propisi 13. Imajući u vidu navedeno i odredbe člana VI/3.b) Ustava 10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 32/03 i 33/06) apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. relevantne odredbe glase: "Član 3. VII. Meritum Pokretanje postupka a. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku (1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca 14. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično izvršenja. suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. (2) Izvršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti, kao i stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izričito određeno. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz (3) Lica i organi iz stava 2. ovog člana imaju u izvršnom Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz postupku položaj tražioca izvršenja. člana 13. zbog pasivnosti sudskih organa i nerazumne dužine Član 5. trajanja ovih postupaka. Hitnost i redoslijed postupanja 15. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim činjeničnim i (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. pravnim pitanjima već odlučivao u svojoj odluci broj AP 2358/07 (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud Odluka broj AP 2358/07 od primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti 13. decembra 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku zahtijevaju da se postupi drukčije. Bosne i Hercegovine" broj 27/08) povodom apelacije koju je Član 12. grupa apelanata podnijela zbog nemogućnosti izvršenja iste Pravni lijekovi presude Općinskog suda na koju se poziva i apelant u konkretnom slučaju. Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i da je povrijeđeno pravo apelanata na izvršenje pravosnažnih i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni. izvršnih sudskih presuda i nagodbi u razumnom roku iz člana (2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. konvencije, jer su sudovi, u tim konkretnim slučajevima, u roku (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od od tri godine, uprkos činjenici da su izvršili određene radnje, osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije propustili da vladaju postupkom, koriste raspoloživa zakonska drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio sredstava, te bili neaktivni u određenim periodima. Osim toga, rješenje. sudovi, pravdajući se velikim zaostatkom u rješavanju predmeta, (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti nisu obrazložili mjere koje su preduzeli kako bi taj problem žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi riješili. S obzirom da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi odlučuje sud drugog stepena. na ista činjenična i pravna pitanja, odnosno da je apelant dio (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, grupe radnika koji traže izvršenje od istog izvršenika i po istom ali se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke osnovu, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno razmatrati prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom apelantove navode nego se u cijelosti poziva na obrazloženje i ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist odnose i na ovu odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u samo podsjeća da u konkretnom slučaju u izvršnom postupku drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do učestvuju samo tražilac izvršenja i izvršenik, tj. ne postoji namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. miješanje trećih strana i da je predmet izvršenja novčano potraživanje od 4.450,88 KM, dakle relativno male vrijednosti, (6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek." iz čega proizlazi da postupak izvršenja nije složen. Pored toga, iz VI. Dopustivost stanja spisa je vidljivo da apelant ničim nije doprinio dužini 11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, trajanja postupka, a nasuprot tome, Općinski sud uz obavještenje Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja da izvršni postupak nije okončan, ne nudi nikakve razloge koji bi su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog se mogli smatrati opravdanjem da ni nakon četiri godine i dva presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. mjeseca postupak izvršenja nije okončan. 12. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne 16. Prema navedenom, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno sudske odluke, budući da izvršni postupak traje četiri godine i apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana dva mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i konvencije. Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog b. Pravo na imovinu rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda. S tim u 17. Apelant također smatra da mu je neizvršenjem vezi Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti predmetnog rješenja povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je Evropsku konvenciju. 18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnoga dijelu glasi: postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I:57/05. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po žurnom postupku prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: okonča izvršni postupak broj I:57/05, sukladno članku II/3.(e) (...) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske k) Pravo na imovinu." konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 19. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u roku od tri mjeseca "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda općim načelima međunarodnog prava. Bosne i Hercegovine. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 20. Sud podsjeća da nemogućnost obezbjeđenja izvršenja OBRAZLOŽENJE konačne presude u korist apelanta predstavlja uplitanje u pravo na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj I. Uvod rečenici prvog stava člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud 1. Sabrija Bašagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, za ljudska prava, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. oktobra 2006. kojega zastupa Jadranka Lojić, odvjetnica iz Cazina, podnio je godine, aplikacija broj 41183/02, stav 47). Iz razloga koji su u 13. studenoga 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Odluci broj AP 2358/07 detaljno navedeni u kontekstu Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine ispitivanja eventualnog kršenja člana 6. stav 1. Evropske trajanja izvršnoga postupka u predmetu Općinskog suda u konvencije, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I:57/05. imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnog slučaja, zbog II. Postupak pred Ustavnim sudom čega je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od konvenciju. Općinskog je suda 29. studenoga 2006. godine i 9. siječnja 2009. VIII. Zaključak godine zatražena dostava odgovora na apelaciju. 21. Ustavni sud je utvrdio da je povrijeđeno apelantovo 3. Općinski je sud 22. siječnja 2009. godine dostavio pravo na izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude u odgovor na apelaciju. razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantu 26. siječnja člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 2009. godine. broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je sud u roku od četiri godine i III. Činjenično stanje dva mjeseca propustio da okonča izvršenje pravosnažne sudske 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i presude kojom je apelantu dozvoljena naplata novčanog dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na potraživanja od izvršenika. sljedeći način. 22. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, 6. Presudom Općinskog suda broj RS: 220/02 od 26. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. studenoga 2004. godine je usvojen tužbeni zahtjev 12 tužitelja, 23. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke među kojima je i apelant, i obvezano je poduzeće "Dubrava" Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. d.o.o Cazin (u daljnjem tekstu: tuženi) apelantu isplatiti novčane Predsjednica iznose navedene u dispozitivu presude temeljem neisplaćenih Ustavnog suda plaća i regresa, te troškove postupka sa pripadajućom zakonskom Bosne i Hercegovine zateznom kamatom. Seada Palavrić, s. r. 7. Apelant je 14. siječnja 2005. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje navedene pravomoćne presude, koji je Rješenjem broj I-57/05 od 25. siječnja 2005. godine dopustio Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u izvršenje. Na rješenje kojim je dopušteno izvršenje tuženi je predmetu broj AP 3060/06, rješavajući apelaciju Sabrije podnio prigovor o kojemu nije bilo odlučeno do dana podnošenja Bašagića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i apelacije. U međuvremenu, Općinski sud u Cazinu je 17. travnja Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. 2006. godine, nakon što je odbijen prigovor tuženoga, donio Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik zaključak kojim je naložio apelantu izvršenje predujma sudbenih Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: troškova izvršenja. Iako je apelant postupio po nalogu Seada Palavrić, predsjednica Općinskog suda i uplatio traženi iznos na ime sudbenih troškova Miodrag Simović, dopredsjednik izvršenja, Rješenje o izvršenju broj I:57/05 od 25. siječnja 2005. godine do dana donošenja ove odluke nije izvršeno. Valerija Galić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac IV. Apelacija Krstan Simić, sudac a) Navodi iz apelacije na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donio 8. Apelant navodi da mu je zbog neizvršenja predmetnoga rješenja povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Usvaja se apelacija Sabrije Bašagića. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i povreda prava na članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih Apelant navodi da je prijedlogom za izvršenje tražio naplatu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 potraživanja iz novčanih sredstava tuženoga koja se nalaze na svezi Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti računima KIB banke, ABS banke i UNI kredit Zagrebačke pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se banke, te da je i pored toga što je sud odredio da se izvršenje došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je provede po izvršnom prijedlogu preko računa tuženoga, na jedan od temeljnih postulata Europske konvencije da pravna temelju čega je račun kod KIB banke trebao biti blokiran, novac sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako tuženoga "cirkulirao" upravo preko ove banke, a da apelantu dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnoga i povodom predmetnoga potraživanja ništa nije isplaćeno. sudbenoga sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih b) Odgovor na apelaciju prava, ne može pripisati pojedincu. Također, imajući u vidu već izgrađenu praksu Europskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje 9. U odgovoru na apelaciju Općinski je sud naveo kako pravomoćne sudbene odluke predstavlja sastavni dio prava na izvršni postupak u apelantovom predmetu nije okončan, kako su pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pojedini tužitelji koji su kao i apelant obuhvaćeni Presudom broj dužnost države je organizirati svoj pravni sustav tako da omogući RS: 220/02 od 26. studenoga 2004. godine djelomično namireni, sudovima povinovanje zahtjevima i uvjetima Europske ali da će se zbog namirenja preostalih potraživanja od svih konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv tražitelja izvršenja tražiti da predujme troškove izlaska Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, sudbenoga izvršitelja na lice mjesta radi zapljene i prodaje stavak 21). izvršenikovih pokretnih stvari. 13. Imajući u vidu navedeno i odredbe članka VI/3.(b) V. Relevantni propisi Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud utvrdio kako 10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 32/03 i 33/06) relevantne odredbe glase: VII. Meritum "Članak 3. Pokretanje postupka a. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku (1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražitelja izvršenja. 14. Apelant tvrdi kako mu je povrijeđeno pravo na pravično (2) Izvršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti, kao i suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. po prijedlogu osoba i tijela kada je to zakonom izričito određeno. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 (3) Osobe i tijela iz stavka 2. ovoga članka imaju u izvršnome uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz postupku položaj tražitelja izvršenja. članka 13. zbog pasivnosti sudbenih tijela i nerazumne duljine Članak 5. trajanja ovih postupaka. Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno. 15. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima već odlučivao u svojoj odluci broj AP 2358/07 (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud Odluka broj AP 2358/07 od primio, osim ako narav potraživanja ili posebne okolnosti 13. prosinca 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku zahtijevaju drukčije postupanje. Bosne i Hercegovine" broj 27/08) povodom apelacije koju je Članak 12. skupina apelanata podnijela zbog nemogućnosti izvršenja iste Pravni lijekovi presude Općinskog suda na koju se poziva i apelant u (1) Redoviti pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i konkretnom slučaju. Ustavni je sud u citiranoj odluci zaključio priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni. kako je povrijeđeno pravo apelanata na izvršenje pravomoćnih i (2) Protiv rješenja donesenog u prvome stupnju može se izvršnih sudbenih presuda i nagodbi u razumnome roku iz članka izjaviti prigovor, a priziv kada je to ovim zakonom određeno. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 6. stavak 1. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od Europske konvencije, jer su sudovi, u tim konkretnim osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drukčije slučajevima, u roku od tri godine, unatoč činjenici da su izvršili određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje. određene radnje, propustili da vladaju postupkom, koriste (4) Protiv rješenja donesenoga po prigovoru može se izjaviti raspoloživa zakonska sredstva, te bili neaktivni u određenim priziv u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O prizivu razdobljima. Osim toga, sudovi, pravdajući se velikim odlučuje sud drugoga stupnja. zaostatkom u rješavanju predmeta, nisu obrazložili mjere koje su poduzeli kako bi taj problem riješili. Obzirom da se i u (5) Prigovor i priziv ne zaustavljaju tijek izvršnoga postupka, predmetnom slučaju apelacija odnosi na ista činjenična i pravna ali se namirenje tražitelja izvršenja odgađa do donošenja odluke pitanja, odnosno da je apelant dio skupine djelatnika koji traže prvostupanjskog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom izvršenje od istoga izvršenika i po istome temelju, Ustavni sud u ispravom određena obveza uzdržavanja ili kada se izvršenje ovoj odluci neće posebice razmatrati apelantove navode nego se provodi naplatom s transakcijskoga računa pravne osobe u u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, korist imatelja istoga takvoga računa kao tražitelja izvršenja, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku. kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud samo podsjeća da u do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. konkretnome slučaju u izvršnome postupku sudjeluju samo (6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek." tražitelj izvršenja i izvršenik, tj. ne postoji miješanje trećih strana VI. Dopustivost i predmet izvršenja je novčano potraživanje od 4.450,88 KM, 11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, dakle relativno male vrijednosti, iz čega proizlazi kako postupak Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su izvršenja nije složen. Pored toga, iz stanja spisa je vidljivo kako sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora apelant ničim nije doprinio duljini trajanja postupka, a nasuprot zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. tome, Općinski sud uz obavještenje kako izvršni postupak nije 12. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravomoćne okončan, ne nudi nikakve razloge koji bi se mogli smatrati sudbene odluke, budući izvršni postupak traje četiri godine i dva opravdanjem da ni nakon četiri godine i dva mjeseca postupak mjeseca. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i izvršenja nije okončan. Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i 16. Prema navedenome, Ustavni sud smatra da je Hercegovine, ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom omogućilo apelantima žaliti se zbog neizvršenja pravomoćnoga roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudbene presude. S tim u stavak 1. Europske konvencije. b. Pravo na imovinu Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana 17. Apelant također smatra kako mu je neizvršenjem II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske predmetnoga rješenja povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda zbog II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 dužine trajawa postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog uz Europsku konvenciju. suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. 18. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom decembra 2007. godine. dijelu glasi: Odbija se kao neosnovana apelacija Dmitra Tihostupa "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine i Presude (...) Okružnog suda u Bawoj Luci broj Ž-434/04 od 24. novembra 2005. (k) Pravo na imovinu." godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3e) Ustava Bosne i 19. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano qudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinu uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih općim načelima međunarodnog prava. prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo da ne bude Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim sa pravom na rad i pravima iz čl. 7 i 23 Univerzalne da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili deklaracije o pravima čovjeka. da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 20. Sud podsjeća kako nemogućnost osiguravanja izvršenja Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i konačne presude u korist apelanta predstavlja uplitanje u pravo Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". rečenici prvog stavka članka 1. Protokola broj 1 (vidi Europski OBRAZLOŽEWE sud za ljudska prava, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. listopada I. Uvod 2006. godine, aplikacija broj 41183/02, stavak 47). Iz razloga koji su u Odluci broj AP 2358/07 detaljno navedeni u kontekstu 1. Dmitar Tihostup (u daqnjem tekstu: apelant) iz Kozarske ispitivanja eventualnog kršenja članka 6. stavak 1. Europske Dubice podnio je 19. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom konvencije, Ustavni sud smatra kako miješanje u apelantovu sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnoga slučaja, protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: zbog čega je došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Okružni sud) broj Ž-434/04 od 24. novembra 2005. godine. Europsku konvenciju. Apelant je, takođe, podnio apelaciju i zbog dužine trajawa navedenog postupka. Apelant je 15. februara 2008. godine VIII. Zaključak dostavio dopunu apelacije kojom je obavijestio Ustavni sud da 21. Ustavni je sud utvrdio kako je povrijeđeno apelantovo je postupak pred Vrhovnim sudom okončan Presudom broj pravo na izvršenje pravomoćne i izvršne sudbene presude u 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine, te je naveo da razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i se apelacija odnosi i na ovu presudu Vrhovnog suda. članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. II. Postupak pred Ustavnim sudom Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer je sud u roku od 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od četiri godine i dva mjeseca propustio okončati izvršenje Vrhovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 13. januara 2009. pravomoćne sudbene presude kojom je apelantu dopuštena godine da dostave odgovor na apelaciju. Sem toga, od Vrhovnog naplata novčanoga potraživanja od izvršenika. suda je zatraženo da dostavi spis broj 118-0-Rev-06-000-193. 22. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, 3. Vrhovni sud je 30. januara 2009. godine dostavio traženi Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. odgovor. Okružni sud nije dostavio odgovor, a ni Vrhovni sud 23. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke nije dostavio traženi spis. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Predsjednica Vrhovnog suda dostavljen je apelantu 28. maja 2009. godine. Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Seada Palavrić, v. r. navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 6. Apelant je 1. avgusta 2001. godine Osnovnom sudu u predmetu broj AP 3092/07, rješavajući apelaciju Dmitra Kozarskoj Dubici (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) podnio Tihostupa, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, tužbu. Tužbenim zahtjevom apelant je tražio da sud poništi člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog kao nezakonito rješenje o prestanku njegovog radnog odnosa od suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 31. jula 2001. godine i da naloži Agenciji za posredničke, Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: informatičke i finansijske usluge AD Bawa Luka (u daqnjem Miodrag Simović, predsjednik tekstu: tužena) da mu naknadi neisplaćene plate, regres i Valerija Galić, potpredsjednica topli obrok, počevši od juna 2001. godine pa nadalje, te da ga Seada Palavrić, potpredsjednica vrati na posao. Osnovni sud je Presudom broj RS-15/01 od 24. novembra 2001. godine ovaj apelantov tužbeni zahtjev odbio. U Mato Tadić, sudija postupku pred Osnovnim sudom je utvrđeno da je apelant bio Mirsad Ćeman, sudija radnik Službe platnog prometa, Filijala Gradiška - na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine donio je Ekspozitura Kozarska Dubica (u daqnjem tekstu: SDK). Nakon što je 28. decembra 2000. godine donesena odluka o osnivanju ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 tužene, tužena je preuzela sve poslove SDK. S tim u vezi, jedan Djelimično se usvaja apelacija Dmitra Tihostupa. dio radnika SDK preuzela je Razvojna banka, a drugi dio 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 radnika je preuzela tužena. Apelant je izjavom od 4. maja 2001. reviziju odbio. U obrazloženju navedene presude Vrhovni sud godine potvrdio da želi da postane radnik tužene počevši od je istakao da je u postupku pred nižestepenim sudovima 1. maja 2001. godine. Nakon toga, tužena je donijela akt o nesporno utvrđeno da je aktom o sistematizaciji radnih mjesta sistematizaciji radnih mjesta. Apelantu je, zbog smanjenja tužene ukinuto radno mjesto na kom je apelant radio. Dalje, broja radnih mjesta u poslovnici Kozarska Dubica sa 13 na utvrđeno je i da nije bilo drugih radnih mjesta koja su jedno, uz apelantovu saglasnost i odricanje od otkaznog roka, odgovarala apelantovoj stručnoj spremi i radnim Rješenjem broj 01-150/01 od 2. jula 2001. godine prestao radni sposobnostima, na koja je bilo moguće rasporediti apelanta, odnos kod tužene 31. jula 2001. godine. Apelant je primio zato što je navedenim aktom predviđeno da u poslovnici u otpremninu u visini od 9.202,33 KM. Kozarskoj Dubici radi samo jedan zaposlenik. Stoga je Vrhovni 7. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zakqučio da je sud utvrdio da je rješenje o prestanku apelantovog radnog neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se odnosa doneseno u skladu sa članom 113 stav 1 tačka 2 Zakona o poništi navedeno rješenje zbog nezakonitosti, isplatu plata, radu, te da je apelantova revizija neosnovana. regresa i toplog obroka za navedeni period, te povratak na IV. Apelacija posao, budući da se apelant saglasio sa prestankom radnog odnosa i primio otpremninu. S tim u vezi, Osnovni sud je a) Navodi iz apelacije zakqučio da je neosnovano i apelantovo pozivanje na činjenicu 12. Apelant smatra da su mu navedenim sudskim odlukama da je u spornom periodu bio na bolovanju, pa da, stoga, nije mogao kao i zbog dužine trajawa postupka, prije svega pred Vrhovnim ni da dobije otkaz, budući da je članom 80 Zakona o radu RS sudom, u radnom sporu koji je prema zakonskoj odredbi hitan, ("Službeni glasnik RS" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava propisano da se otkaz ne može dati radniku koji je na bolovanju, Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za ali samo ako je radnik obolio od profesionalne bolesti ili je zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: povrijeđen na poslu. Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava 8. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Okružnom sudu. Okružni sud je Presudom broj Ž-267/01 od 15. konvenciju, pravo na rad, te prava iz čl. 7 i 13 Univerzalne novembra 2002. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu deklaracije o qudskim pravima. Povredu navedenih prava presudu, prihvativši razloge date u obrazloženju predmetne apelant vidi, kako u dužini trajawa postupka, tako i u presude. postupanju tužene koja ga je, kako apelant tvrdi, "na prevaru 9. Protiv navedene presude apelant je izjavio reviziju primorala da potpiše saglasnost za prestanak radnog odnosa i Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-23/03 od 21. na taj način ga ostavila bez ikakvih sredstava za život". septembra 2004. godine uvažio reviziju, ukinuo Presudu Apelant, takođe, smatra da je diskriminisan na nacionalnoj Okružnog suda broj Ž-267/01 od 15. novembra 2002. godine i osnovi, te da je tužena imala mogućnost da ga uputi na rad u neku predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugu poslovnicu. Apelant smatra da Ustavni sud treba da navedenog rješewa, između ostalog, navedeno je da je potrebno usvoji njegovu apelaciju i ukine sve donesene sudske odluke i da da drugostepeni sud do tada utvrđeno činjenično stanje dopuni naloži tuženoj da ga vrati na posao kako bi mogao da ostvari tako što će da pribavi akt o sistematizaciji radnih mjesta zakonom propisane uslove radi odlaska u penziju. tužene, što do tada nije urađeno, te utvrdi da li su zaista ukinuta sva radna mjesta u poslovnici Kozarska Dubica tako da b) Odgovor na apelaciju apelant nije mogao da bude raspoređen na drugo odgovarajuće 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da smatra radno mjesto. Vrhovni sud je, takođe, naveo da je jedino ukidanje da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava i da u potpunosti svih radnih mjesta na koje je apelant mogao da bude raspoređen ostaje pri razlozima datim u osporenoj presudi. uslov za zakonitost prestanka apelantovog radnog odnosa. V. Relevantni propisi Naime, Vrhovni sud je utvrdio da izjava koju je apelant potpisao i u kojoj je navedeno da je saglasan sa prekidom radnog 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik odnosa, da se odriče otkaznog roka i da prihvata otpremninu ne Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe može da se podvede ni pod jedan od zakonskih razloga za glase: prestanak radnog odnosa koji je propisan članom 113 Zakona o Član 10 radu. Sem toga, Vrhovni sud je naveo da niti jednom drugom Sud je dužan nastojati da se postupak sprovede bez odredbom Zakona o radu nije propisano da ugovor o radu odugovlačewa i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku prestaje kada radnik primi otpremninu koja mu se isplaćuje zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. nakon što mu je na zakonit način prestao ugovor o radu. Član 420 10. U ponovljenom postupku pred Okružnim sudom donesena U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri je Presuda broj Ž-434/04 od 24. novembra 2005. godine. Tom određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek da obraća presudom je apelantova žalba odbijena i potvrđena Presuda naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavawa radnih Osnovnog suda broj RS-15/01 od 14. novembra 2001. godine. U sporova. obrazloženju navedene presude je istaknuto da je, postupajući 15. U Zakonu o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik po nalogu Vrhovnog suda, otvorena rasprava pred Okružnim Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) sudom i da je pribavljen akt o sistematizaciji poslova i radnih relevantne odredbe glase: zadataka tužene. Uvidom u navedeni akt utvrđeno je da je Član 112 stav 1 tačka 3 predviđeno da u poslovnici Kozarska Dubica radi samo jedan Ugovor o radu prestaje da važi: zaposlenik i to na poslovima privatizacije državnog Š...Ć kapitala, trezorskim poslovima i izdavanju poslovnih 3) otkazom ugovora od strane poslodavca i radnika; Š...Ć prostora kao i drugim poslovima. Okružni sud je, dalje, Član 113 stav 1 tačka 2 istakao da je iz navedenog vidqivo da je radno mjesto na kom je apelant radio aktom tužene ukinuto, te da nije bilo Poslodavac može da otkaže ugovor o radu radniku: mogućnosti da bude raspoređen na neko drugo radno mjesto. S Š...Ć tim u vezi, Okružni sud je zakqučio da je rješenje kojim je 2) ako se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških apelantu prestao radni odnos doneseno u skladu sa članom 113 razloga ukaže potreba za prestankom rada radnika; Š...Ć stav 1 tačka 2 Zakona o radu. Član 127 stav 1 11. Protiv navedenog rješewa apelant je 20. januara 2006. Radniku koji je zakqučio ugovor o radu na neodređeno godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Presudom broj vrijeme a kojem prestaje radni odnos nakon najmanje dvije 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine Vrhovni sud je godine neprekidnog rada kod poslodavca, poslodavac je dužan da isplati otpremninu sem ako mu radni odnos prestaje u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski slučajevima iz člana 113 stav 1 tač. 1 i 4 ovog zakona. Š...Ć postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija VI. Dopustivost A, broj 228-B, stav 18). 16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima b.) Period koji se uzima u obzir koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 25. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. dužine trajawa postupka povodom njegovog tužbenog zahtjeva 17. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, podnesenog 1. avgusta 2001. godine. Sem toga, u vrijeme Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv podnošewa apelacije postupak u konkretnom predmetu nije presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi bio okončan da bi Presudom broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se decembra 2007. godine postupak bio okončan. S obzirom na podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji u primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji konkretnom slučaju mora da se uzme u obzir period od je koristio. podnošewa tužbe pa do donošewa konačne odluke, dakle pe- 18. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, riod od šest godina i četiri mjeseca. Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna c.) Analiza razumnosti trajawa postupka kršewa prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i 26. U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu koji je po Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u prirodi hitan i koji, shodno mišljenju Ustavnog suda, nije Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva naročito složen. Predmetni postupak pred Osnovnim sudom je na svoje pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koje započeo 1. avgusta 2001. godine kada je apelant podnio tužbu. S sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što sudovi, tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je postupak do donošewa prije svega Vrhovni sud, nisu u dužem vremenskom periodu prvostepene presude Osnovnog suda trajao samo tri mjeseca, a da donijeli konačnu odluku u njegovom predmetu. Sem toga, je drugostepena presuda donesena 15. novembra 2002. godine, Ustavni sud zapaža da je apelant 15. februara 2008. godine dakle nakon godinu dana. Nakon toga, 21. septembra 2004. godine dostavio dopunu apelacije uz koju je priložio i Presudu je doneseno rješenje povodom revizije kojim je postupak pred Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. drugostepenim sudom ponovljen. Dakle, postupak revizije pred godine kojom je, nakon podnošewa apelacije, postupak okončan. Vrhovnim sudom je trajao nešto malo manje od dvije godine. Sem 19. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbe člana VI/3b) toga, ponovni postupak je trajao više od tri godine, od čega Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila pred Okružnim sudom godinu dana, jer je ovaj sud presudu donio Ustavnog suda, Ustavni sud je zakqučio da predmetna apelacija 24. novembra 2005. godine. Dalje, postupak povodom revizije je ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. trajao nešto malo manje od dvije godine jer je postupak okončan 11. decembra 2007. godine. Iz navedenog proizilazi da je VII. Meritum postupak ukupno trajao šest godina i četiri mjeseca, od čega I. Pravo na donošenje odluke u razumnom roku pred Vrhovnim sudom skoro četiri godine. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Vrhovni sud nije ponudio nikakve razloge koji bi 20. Apelant smatra da mu je time što sudovi nisu donijeli opravdali toliko dugo trajanje radnog spora, koji je hitne odluku u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3e) prirode, pa čak nije dostavio ni spis Ustavnom sudu na uvid. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske 27. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na konvencije. konzistentnu praksu Evropskog suda shodno kojoj dužina 21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom trajawa postupka na određenim instancama posmatranim dijelu glasi: pojedinačno može da bude smatrana razumnom. Međutim, u Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju obzir mora da se uzme postupak u cijelosti i dužina trajawa qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali Š...Ć kriterijumi koji se cijene u odlučivanju o tome da li je ovaj e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim standard iz člana 6 stav 1 prekršen (vidi Evropski sud, stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, 22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu serija A, broj 230-D, stav 99). Takođe, Ustavni sud podsjeća i na glasi: praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. sudom. Š...Ć godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). U tom smislu, a.) Relevantni principi Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema razložnog 23. Ustavni sud, prije svega, ističe da, shodno konzistentnoj opravdawa zašto je postupak u sporu koji je hitne prirode praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa trajao šest godina i četiri mjeseca, bez obzira na činjenicu da postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog je na pojedinačnim instancama, prije svega pred Osnovnim predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudom, taj postupak vrlo brzo okončan, da je ponovljen zbog sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti proceduralne greške Okružnog suda, a da je najduže trajao predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili pred Vrhovnim sudom. Takođe, Ustavni sud ukazuje da nije mogao drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar da utvrdi apelantovu eventualnu odgovornost za dužinu ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv trajawa postupka u konkretnom slučaju budući da Ustavnom Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, sudu nije dostavljen traženi spis. Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 28. S obzirom na navedeno, te cijeneći činjenice i dokaze 24. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita koji su bili dostupni u predmetu, Ustavni sud smatra da dužina marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču postupka u konkretnom slučaju može u cijelosti da se stavi na ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u teret nadležnim sudskim vlastima. 29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da sveukupna na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog III. Pravo na imovinu od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 34. Apelant se, takođe, žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 30. Apelant u apelaciji navodi i da mu je osporenim 35. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući da su konzistentnu praksu Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem osporene odluke donesene suprotno zakonskim odredbama i da tekstu: Evropski sud) i sopstvenu jurisprudenciju shodno bi Ustavni sud trebalo da ukine te odluke i naloži poslodavcu kojima "imovina" u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz da ga vrati na posao kako bi mogao da ostvari pravo na sticanje Evropsku konvenciju može da bude ili "postojeća imovina" ili penzije. "dobra", ukqučujući i potraživawa u odnosu na koja lice ima 31. U odnosu na ove apelantove navode, Ustavni sud podsjeća bar "legitimno očekivanje" da će da ih realizuje (vidi da, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, presuda od 4. marta sudova nije da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stav 27). Ustavni sud, činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava (vidi takođe, podsjeća da pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti 1 uz Evropsku konvenciju ne garantuje pravo na sticanje od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, imovine (vidi Evropski sud, Van der Mussele protiv Belgije, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, stav 48), procjeni činjenica i dokaza već je, generalno, zadatak redovnih niti može da se tumači kao ograničenje državi da zakonima sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi uredi pitanje uslova pod kojima određena lica mogu da Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, ostvaruju određena imovinska prava. presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su eventualno 36. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da su Zakonom povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično o radu regulisani uslovi pod kojima zaposlenicima može da suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni prestane radni odnos, odnosno kada se prestanak radnog odnosa lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, smatra nezakonitim. Dakle, apelant je imao "ostvariv" zahtjev proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione shodno Zakonu o radu, ali je bilo potrebno da dokaže da je nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem njegov ugovor o prestanku radnog odnosa donesen suprotno eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske zakonskim odredbama, te da je tužena zbog nezakonitog konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u prestanka radnog odnosa dužna da mu isplati naknadu plate i konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u drugih primawa iz radnog odnosa kao i da ga vrati na posao. Iz cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 navedenog slijedi da naknada potraživawa koja proizilaze iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 radnog odnosa nije apelantova postojeća imovina, već se od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku apelant samo pojavquje kao podnosilac zahtjeva u odnosu na tu BiH" broj 58/05). imovinu (vidi Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike, Odluka o 32. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća na dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, citirane odredbe čl. 112, 113 i 127 Zakona o radu. Naime, shodno tim odredbama poslodavac može da otkaže radniku ugovor o stav 69 i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2349/06 radu ukoliko za njegovim radom prestane potreba. Takođe, u od 27. februara 2008. godine). Stoga, Ustavni sud mora da slučaju da je zakqučio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da odgovori na pitanje da li je apelant imao bar "legitimno je taj rad trajao neprekidno najmanje dvije godine kod očekivanje" da će njegov ostvariv zahtjev za rješavanje poslodavca, u slučaju otkaza rada iz navedenog razloga radnik radnopravnog statusa biti riješen u njegovu korist. ima pravo na otpremninu. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz 37. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je u postupku pred činjenica predmeta proizilazi da je u konkretnom slučaju redovnim sudovima utvrđeno da je, nakon što je aktom o prestala potreba za apelantovim radom i nije bilo mogućnosti sistematizaciji radnih mjesta tužene ukinuto ne samo da on bude raspoređen na neko drugo odgovarajuće radno mjesto apelantovo nego i 12 drugih radnih mjesta u poslovnici budući da su sva radna mjesta, sem jednog, u poslovnici u kojoj je Kozarska Dubica, tako da nije bilo moguće apelanta apelant bio zaposlen, ukinuta i da je apelant primio rasporediti na neko drugo odgovarajuće radno mjesto, rješenje otpremninu. Imajući u vidu navedeno, kao i citirane zakonske o prestanku radnog odnosa apelantu doneseno u skladu sa odredbe, Ustavni sud smatra da su nadležni sudovi u članom 113 stav 1 tačka 2 Zakona o radu. Sem toga, sudovi su obrazloženju osporenih presuda dali jasne i precizne razloge utvrdili da je apelant, u skladu sa članom 127 stav 1 Zakona o zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće prihvatiti radu, primio i odgovarajuću otpremninu. S tim u vezi, Ustavni apelantov zahtjev za poništenje rješewa o otkazu ugovora o sud smatra da iz navedenog proizilazi da apelant nije mogao da radu. Shodno mišljenju Ustavnog suda, navedena obrazložewa ima "legitimno očekivanje" da će ostvariti tražena prava ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoqno ili neprihvatqivo vezana za radni odnos, budući da je rješenje kojim mu je prestao sama po sebi i ona u potpunosti zadovoljavaju standarde člana 6 radni odnos doneseno u skladu sa odredbama Zakona o radu. Evropske konvencije. Sem toga, Ustavni sud smatra da apelant u 38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u apelaciji ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su konkretnom slučaju nema ničega što ukazuje na to da apelant takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana ima "opravdan zahtjev" u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz odluka Mezõtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Takođe, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola Ustavni sud nije utvrdio da postoji nešto što bi ukazivalo da broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant nije mogao da su sudovi proizvoqno primijenili relevantne propise na ima "legitimno očekivanje" da će ostvariti pravo na apelantovu štetu. S tim u vezi, Ustavni sud ove apelantove poništenje rješewa o prestanku radnog odnosa, te, s tim u vezi, navode smatra neosnovanim. pravo na naknadu plata i drugih potraživawa kao i vraćanje na 33. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zakqučuje da nije posao. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su neosnovani povrijeđeno apelantovo pravo u odnosu na ostale aspekte prava apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u IV. Pravo na nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad i predmetu broj AP 3092/07, rješavajući apelaciju Dmitra pravima iz čl. 7 i 23 Univerzalne deklaracije o qudskim Tihostupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i pravima Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. 39. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom Miodrag Simović, predsjednik konvencijom, a koja se, shodno članu II/2 Ustava Bosne i Valerija Galić, potpredsjednica Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. S Seada Palavrić, potpredsjednica druge strane, u Aneksu I tačka 8 Ustava Bosne i Hercegovine, Mato Tadić, sudija Dodatni sporazumi o qudskim pravima koji će da se primjenjuju Mirsad Ćeman, sudija u Bosni i Hercegovini, između ostalog, navedena je i na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine donio je Univerzalna deklaracija o qudskim pravima. Međutim, Ustavni sud je već ranije ukazao da uživanje ovih prava nije ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 garantovano samostalno već samo u vezi sa članom II/4 Ustava Djelimično se usvaja apelacija Dmitra Tihostupa. Bosne i Hercegovine - "Nediskriminacija" (vidi, npr., Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana Ustavni sud, neobjavljene odluke br. AP 1994/06 od 5. aprila II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 2007. godine i AP 2482/07 od 18. oktobra 2007. godine). S tim u konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog vezi, Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji navodi dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog povredu ovih prava i da smatra da je diskriminisan na suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. nacionalnoj osnovi. Međutim, apelant u apelaciji sem decembra 2007. godine. paušalnog navoda da je diskriminisan ne nudi nikakve dokaze Odbija se kao neosnovana apelacija Dmitra Tihostupa niti činjenice kojima bi učinio vjerovatnim da je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj diskriminisan, niti je iz činjenica predmeta takva 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine i Presude diskriminacija vidqiva, pa Ustavni sud smatra da su Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-434/04 od 24. novembra apelantovi navodi o povredi prava na nediskriminaciju u vezi 2005. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava sa pravom na rad i pravima iz čl. 7 i 23 Univerzalne Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu deklaracije o qudskim pravima neosnovani. ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola VIII. Zakqučak broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na nediskriminaciju iz 40. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad i pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom pravima iz čl. 7. i 23. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Evropske konvencije kada je postupak o tužbenom zahtjevu Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i usmjerenom na zaštitu prava iz radnog odnosa u predmetu u kom Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u je apelant tužilac trajao šest godina i četiri mjeseca, kada "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka može u cijelosti da se pripiše ponašanju nadležnih sudova koji nisu OBRAZLOŽENJE dali bilo kakve razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. I. Uvod Međutim, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na 1. Dmitar Tihostup (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Dubice podnio je 19. novembra 2007. godine apelaciju Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni se apelant poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem kada su sudovi detaqno i jasno obrazložili svoje zakqučke, a tekstu: Okružni sud) broj Ž-434/04 od 24. novembra 2005. Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su godine. Apelant je, također, podnio apelaciju i zbog dužine relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoqno i na trajanja navedenog postupka. Apelant je 15. februara 2008. apelantovu štetu. godine dostavio dopunu apelacije kojom je obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan Presudom 41. Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine, te je Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku naveo da se apelacija odnosi i na ovu presudu Vrhovnog suda. konvenciju kada apelant nije mogao da ima ni "legitimno očekivanje" da će ostvariti prava koja pripadaju zaposleniku II. Postupak pred Ustavnim sudom na osnovu Zakona o radu. Takođe, nema povrede prava na 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad i pravima iz čl. 7 i 23 Vrhovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 13. januara 2009. Univerzalne deklaracije o qudskim pravima kada apelant godine da dostave odgovor na apelaciju. Osim toga, od Vrhovnog navode o diskriminaciji nije obrazložio niti je pružio suda je zatraženo da dostavi spis broj 118-0-Rev-06-000-193. dokaze vezane za tu tvrdnju. 3. Vrhovni sud je 30. januara 2009. godine dostavio traženi odgovor. Okružni sud nije dostavio odgovor, a ni Vrhovni sud 42. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, nije dostavio traženi spis. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovor Vrhovnog suda dostavljen je apelantu 28. maja 2009. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godine. Predsjednik III. Činjenično stanje Ustavnog suda 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Bosne i Hercegovine dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Prof. dr Miodrag Simović, s. r. sljedeći način. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 6. Apelant je 1. augusta 2001. godine Osnovnom sudu u radnih zadataka tužene. Uvidom u navedeni akt utvrđeno je da je Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio predviđeno da u poslovnici Kozarska Dubica radi samo jedan tužbu. Tužbenim zahtjevom apelant je tražio da sud poništi kao zaposlenik i to na poslovima privatizacije državnog kapitala, nezakonito rješenje o prestanku njegovog radnog odnosa od 31. trezorskim poslovima i izdavanju poslovnih prostora kao i jula 2001. godine i da naloži Agenciji za posredničke, drugim poslovima. Okružni sud je, dalje, istakao da je iz informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka (u daljnjem navedenog vidljivo da je radno mjesto na kojem je apelant radio tekstu: tužena) da mu naknadi neisplaćene plaće, regres i topli aktom tužene ukinuto, te da nije bilo mogućnosti da bude obrok, počevši od juna 2001. godine pa nadalje, te da ga vrati na raspoređen na neko drugo radno mjesto. S tim u vezi, Okružni posao. Osnovni sud je Presudom broj RS-15/01 od 24. novembra sud je zaključio da je rješenje kojim je apelantu prestao radni 2001. godine ovaj apelantov tužbeni zahtjev odbio. U postupku odnos doneseno u skladu sa članom 113. stav 1. tačka 2. Zakona o pred Osnovnim sudom je utvrđeno da je apelant bio radnik radu. Službe platnog prometa, Filijala Gradiška - Ekspozitura 11. Protiv navedenog rješenja apelant je 20. januara 2006. Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: SDK). Nakon što je 28. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Presudom broj decembra 2000. godine donesena odluka o osnivanju tužene, 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine Vrhovni tužena je preuzela sve poslove SDK. S tim u vezi, jedan dio sud je reviziju odbio. U obrazloženju navedene presude Vrhovni radnika SDK preuzela je Razvojna banka, a drugi dio radnika je sud je istakao da je u postupku pred nižestepenim sudovima preuzela tužena. Apelant je izjavom od 4. maja 2001. godine nesporno utvrđeno da je aktom o sistematizaciji radnih mjesta potvrdio da želi da postane radnik tužene počevši od 1. maja tužene ukinuto radno mjesto na kojem je apelant radio. Dalje, 2001. godine. Nakon toga, tužena je donijela akt o sistematizaciji utvrđeno je i da nije bilo drugih radnih mjesta koja su odgovarala radnih mjesta. Apelantu je, zbog smanjenja broja radnih mjesta u apelantovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, na koja je poslovnici Kozarska Dubica sa 13 na jedno, uz apelantovu bilo moguće rasporediti apelanta, zato što je navedenim aktom saglasnost i odricanje od otkaznog roka, Rješenjem broj predviđeno da u poslovnici u Kozarskoj Dubici radi samo jedan 01-150/01 od 2. jula 2001. godine prestao radni odnos kod tužene zaposlenik. Stoga je Vrhovni sud utvrdio da je rješenje o 31. jula 2001. godine. Apelant je primio otpremninu u visini od prestanku apelantovog radnog odnosa doneseno u skladu sa 9.202,33 KM. članom 113. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, te da je apelantova 7. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da je revizija neosnovana. neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje IV. Apelacija navedenog rješenja zbog nezakonitosti, isplatu plaća, regresa i toplog obroka za navedeni period, te povratak na posao, budući a) Navodi iz apelacije da se apelant saglasio sa prestankom radnog odnosa i primio 12. Apelant smatra da su mu navedenim sudskim odlukama otpremninu. S tim u vezi, Osnovni sud je zaključio da je kao i zbog dužine trajanja postupka, prije svega pred Vrhovnim neosnovano i apelantovo pozivanje na činjenicu da je u spornom sudom, u radnom sporu koji je prema zakonskoj odredbi hitan, periodu bio na bolovanju, pa da, stoga, nije mogao ni dobiti povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava otkaz, budući da je članom 80. Zakona o radu RS ("Službeni Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za glasnik RS" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) propisano da zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: se otkaz ne može dati radniku koji je na bolovanju, ali samo ako je Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava radnik obolio od profesionalne bolesti ili je povrijeđen na poslu. Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku 8. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu konvenciju, pravo na rad, te prava iz čl. 7. i 13. Univerzalne Okružnom sudu. Okružni sud je Presudom broj Ž-267/01 od 15. deklaracije o ljudskim pravima. Povredu navedenih prava novembra 2002. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu apelant vidi, kako u dužini trajanja postupka, tako i u postupanju presudu, prihvativši razloge date u obrazloženju predmetne tužene koja ga je, kako apelant tvrdi, "na prevaru primorala da presude. potpiše saglasnost za prestanak radnog odnosa i na taj način ga 9. Protiv navedene presude apelant je izjavio reviziju ostavila bez ikakvih sredstava za život". Apelant, također, smatra Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-23/03 od da je diskriminiran na nacionalnoj osnovi, te da je tužena imala 21. septembra 2004. godine uvažio reviziju, ukinuo Presudu mogućnost da ga uputi na rad u neku drugu poslovnicu. Apelant Okružnog suda broj Ž-267/01 od 15. novembra 2002. godine i smatra da Ustavni sud treba da usvoji njegovu apelaciju i ukine predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju sve donesene sudske odluke i da naloži tuženoj da ga vrati na navedenog rješenja, između ostalog, navedeno je da je potrebno posao kako bi mogao ostvariti zakonom propisane uvjete radi da drugostepeni sud do tada utvrđeno činjenično stanje dopuni odlaska u penziju. tako što će pribaviti akt o sistematizaciji radnih mjesta tužene, što b) Odgovor na apelaciju do tada nije urađeno, te utvrditi da li su zaista ukinuta sva radna 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da smatra mjesta u poslovnici Kozarska Dubica tako da apelant nije mogao da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava i da u potpunosti biti raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto. Vrhovni ostaje pri razlozima datim u osporenoj presudi. sud je, također, naveo da je jedino ukidanje svih radnih mjesta na koje je apelant mogao biti raspoređen uvjet za zakonitost V. Relevantni propisi prestanka apelantovog radnog odnosa. Naime, Vrhovni sud je 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik utvrdio da se izjava koju je apelant potpisao i u kojoj je navedeno Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe da je saglasan sa prekidom radnog odnosa, da se odriče otkaznog glase: roka i da prihvata otpremninu ne može podvesti ni pod jedan od Član 10. zakonskih razloga za prestanak radnog odnosa koji je propisan Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez članom 113. Zakona o radu. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku niti jednom drugom odredbom Zakona o radu nije propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik primi otpremninu koja mu se zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. isplaćuje nakon što mu je na zakonit način prestao ugovor o radu. Član 420. 10. U ponovljenom postupku pred Okružnim sudom U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri donesena je Presuda broj Ž-434/04 od 24. novembra 2005. određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu godine. Tom presudom je apelantova žalba odbijena i potvrđena pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Presuda Osnovnog suda broj RS-15/01 od 14. novembra 2001. 15. U Zakonu o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik godine. U obrazloženju navedene presude je istaknuto da je, Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) postupajući po nalogu Vrhovnog suda, otvorena rasprava pred relevantne odredbe glase: Okružnim sudom i da je pribavljen akt o sistematizaciji poslova i Član 112. stav 1. tačka 3. Ugovor o radu prestaje da važi: postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, Š...Ć vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom 3) otkazom ugovora od strane poslodavca i radnika; Š...Ć Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju Član 113. stav 1. tačka 2. strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku: Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 Š...Ć od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 2) ako se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških 24. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita razloga ukaže potreba za prestankom rada radnika; Š...Ć marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog Član 127. stav 1. statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama Radniku koji je zaključio ugovor o radu na neodređeno u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci vrijeme a kojem prestaje radni odnos nakon najmanje dvije imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, godine neprekidnog rada kod poslodavca, poslodavac je dužan presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav da isplati otpremninu osim ako mu radni odnos prestaje u 18). slučajevima iz člana 113. stav 1. tač. 1. i 4. ovog zakona. Š...Ć b.) Period koji se uzima u obzir VI. Dopustivost 25. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog 16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, dužine trajanja postupka povodom njegovog tužbenog zahtjeva Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja podnesenog 1. augusta 2001. godine. Osim toga, u vrijeme su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog podnošenja apelacije postupak u konkretnom predmetu nije bio presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. okončan da bi Presudom broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. 17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, decembra 2007. godine postupak bio okončan. S obzirom na Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od podnošenja djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se tužbe pa do donošenja konačne odluke, dakle period od šest podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije godina i četiri mjeseca. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji c.) Analiza razumnosti trajanja postupka je koristio. 26. U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu koji je po 18. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, prirodi hitan i koji, prema mišljenju Ustavnog suda, nije naročito Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema složen. Predmetni postupak pred Osnovnim sudom je započeo 1. odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna augusta 2001. godine kada je apelant podnio tužbu. S tim u vezi, kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Ustavni sud primjećuje da je postupak do donošenja prvostepene Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u presude Osnovnog suda trajao samo tri mjeseca, a da je Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na drugostepena presuda donesena 15. novembra 2002. godine, svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži i dakle nakon godinu dana. Nakon toga, 21. septembra 2004. pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što sudovi, prije svega godine je doneseno rješenje povodom revizije kojim je postupak Vrhovni sud, nisu u dužem vremenskom periodu donijeli pred drugostepenim sudom ponovljen. Dakle, postupak revizije konačnu odluku u njegovom predmetu. Osim toga, Ustavni sud pred Vrhovnim sudom je trajao nešto malo manje od dvije zapaža da je apelant 15. februara 2008. godine dostavio dopunu godine. Osim toga, ponovni postupak je trajao više od tri godine, apelacije uz koju je priložio i Presudu Vrhovnog suda broj od čega pred Okružnim sudom godinu dana, jer je ovaj sud 118-0-Rev-06-000-193 od 11. decembra 2007. godine kojom je, presudu donio 24. novembra 2005. godine. Dalje, postupak nakon podnošenja apelacije, postupak okončan. povodom revizije je trajao nešto malo manje od dvije godine jer 19. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbe člana VI/3.b) je postupak okončan 11. decembra 2007. godine. Iz navedenog Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila proizlazi da je postupak ukupno trajao šest godina i četiri Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija mjeseca, od čega pred Vrhovnim sudom skoro četiri godine. ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Vrhovni sud nije ponudio VII. Meritum nikakve razloge koji bi opravdali toliko dugo trajanje radnog spora, koji je hitne prirode, pa čak nije dostavio ni spis Ustavnom I. Pravo na donošenje odluke u razumnom roku sudu na uvid. 20. Apelant smatra da mu je time što sudovi nisu donijeli 27. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na odluku u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske postupka na određenim instancama posmatranim pojedinačno konvencije. može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti 21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim dijelu glasi: instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od Š...Ć 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da 22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim glasi: vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema Š...Ć razložnog opravdanja zašto je postupak u sporu koji je hitne prirode trajao šest godina i četiri mjeseca, bez obzira na činjenicu a.) Relevantni principi da je na pojedinačnim instancama, prije svega pred Osnovnim 23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj sudom, taj postupak vrlo brzo okončan, da je ponovljen zbog praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja proceduralne greške Okružnog suda, a da je najduže trajao pred Vrhovnim sudom. Također, Ustavni sud ukazuje da nije mogao relevantne propise na apelantovu štetu. S tim u vezi, Ustavni sud utvrditi apelantovu eventualnu odgovornost za dužinu trajanja ove apelantove navode smatra neosnovanim. postupka u konkretnom slučaju budući da Ustavnom sudu nije 33. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da dostavljen traženi spis. nije povrijeđeno apelantovo pravo u odnosu na ostale aspekte 28. S obzirom na navedeno, te cijeneći činjenice i dokaze koji prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i su bili dostupni u predmetu, Ustavni sud smatra da se dužina Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. postupka u konkretnom slučaju može u cijelosti staviti na teret III. Pravo na imovinu nadležnim sudskim vlastima. 29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da sveukupna 34. Apelant se, također, žali da mu je osporenim odlukama dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog 35. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju prema kojima "imovina" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje konvenciju može biti ili "postojeća imovina" ili "dobra", 30. Apelant u apelaciji navodi i da mu je osporenim uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući da su "legitimno očekivanje" da će ih realizirati (vidi Evropski sud, osporene odluke donesene suprotno zakonskim odredbama i da Jantner protiv Slovačke, presuda od 4. marta 2003. godine, bi Ustavni sud trebalo da ukine te odluke i naloži poslodavcu da aplikacija broj 39050/97, stav 27). Ustavni sud, također, ga vrati na posao kako bi mogao ostvariti pravo na stjecanje podsjeća da pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz penzije. Evropsku konvenciju ne garantira pravo na stjecanje imovine 31. U odnosu na ove apelantove navode, Ustavni sud (vidi Evropski sud, Van der Mussele protiv Belgije, presuda od podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, stav 48), niti se zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih može tumačiti kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog uvjeta pod kojima određena lica mogu ostvarivati određena prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o imovinska prava. dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). 36. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da su Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u Zakonom o radu regulirani uvjeti pod kojima zaposlenicima procjeni činjenica i dokaza već je, općenito, zadatak redovnih može prestati radni odnos, odnosno kada se prestanak radnog sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski odnosa smatra nezakonitim. Dakle, apelant je imao "ostvariv" sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. zahtjev prema Zakonu o radu, ali je bilo potrebno da dokaže da je maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog njegov ugovor o prestanku radnog odnosa donesen suprotno suda je da ispita da li su eventualno povrijeđena ili zanemarena zakonskim odredbama, te da je tužena zbog nezakonitog ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, prestanka radnog odnosa dužna da mu isplati naknadu plaće i pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona drugih primanja iz radnog odnosa kao i da ga vrati na posao. Iz bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru navedenog slijedi da naknada potraživanja koja proizlaze iz apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem radnog odnosa nije apelantova postojeća imovina, već se apelant eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske samo pojavljuje kao podnosilac zahtjeva u odnosu na tu imovinu konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u (vidi Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini Češke Republike, Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske aplikacija broj 39794/98, stav 69. i, mutatis mutandis, Ustavni konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja sud, Odluka broj AP 2349/06 od 27. februara 2008. godine). 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj Stoga, Ustavni sud mora odgovoriti na pitanje da li je apelant 58/05). imao bar "legitimno očekivanje" da će njegov ostvariv zahtjev za 32. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća na rješavanje radnopravnog statusa biti riješen u njegovu korist. citirane odredbe čl. 112, 113. i 127. Zakona o radu. Naime, prema 37. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je u postupku pred tim odredbama poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu redovnim sudovima utvrđeno da je, nakon što je aktom o ukoliko za njegovim radom prestane potreba. Također, u slučaju sistematizaciji radnih mjesta tužene ukinuto ne samo apelantovo da je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da je taj rad nego i 12 drugih radnih mjesta u poslovnici Kozarska Dubica, trajao neprekidno najmanje dvije godine kod poslodavca, u tako da nije bilo moguće apelanta rasporediti na neko drugo slučaju otkaza rada iz navedenog razloga radnik ima pravo na odgovarajuće radno mjesto, rješenje o prestanku radnog odnosa otpremninu. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta apelantu doneseno u skladu sa članom 113. stav 1. tačka 2. proizlazi da je u konkretnom slučaju prestala potreba za Zakona o radu. Osim toga, sudovi su utvrdili da je apelant, u apelantovim radom i nije bilo mogućnosti da on bude raspoređen skladu sa članom 127. stav 1. Zakona o radu, primio i na neko drugo odgovarajuće radno mjesto budući da su sva radna odgovarajuću otpremninu. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da iz mjesta, osim jednog, u poslovnici u kojoj je apelant bio zaposlen, navedenog proizlazi da apelant nije mogao imati "legitimno ukinuta i da je apelant primio otpremninu. Imajući u vidu očekivanje" da će ostvariti tražena prava vezana za radni odnos, navedeno, kao i citirane zakonske odredbe, Ustavni sud smatra budući da je rješenje kojim mu je prestao radni odnos doneseno u da su nadležni sudovi u obrazloženju osporenih presuda dali skladu sa odredbama Zakona o radu. jasne i precizne razloge zašto u konkretnom slučaju nije bilo 38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u moguće prihvatiti apelantov zahtjev za poništenje rješenja o konkretnom slučaju nema ničega što ukazuje na to da apelant ima otkazu ugovora o radu. Prema mišljenju Ustavnog suda, "opravdan zahtjev" u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana navedena obrazloženja ni u jednom dijelu ne izgledaju II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz proizvoljno ili neprihvatljivo sama po sebi i ona u potpunosti Evropsku konvenciju. Naime, apelant nije mogao imati zadovoljavaju standarde člana 6. Evropske konvencije. Osim "legitimno očekivanje" da će ostvariti pravo na poništenje toga, Ustavni sud smatra da apelant u apelaciji ne navodi nikakve rješenja o prestanku radnog odnosa, te, s tim u vezi, pravo na proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi naknadu plaća i drugih potraživanja kao i povrat na posao. Zbog Evropski sud, već citirana odluka Mezõtúr-Tiszazugi toga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o Vízgazdálkodási Társulat). Također, Ustavni sud nije utvrdio da kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i postoji nešto što bi ukazivalo da su sudovi proizvoljno primijenili Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. IV. Pravo na nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad i glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u pravima iz čl. 7. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim sastavu: pravima Miodrag Simović, predsjednik 39. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud Valerija Galić, dopredsjednica ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava Seada Palavrić, dopredsjednica garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom Mato Tadić, sudac konvencijom, a koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Mirsad Ćeman, sudac Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. S na sjednici održanoj 16. srpnja 2009. godine donio je druge strane, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine, Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Bosni i Hercegovini, između ostalog, navedena je i Univerzalna Djelomično se usvaja apelacija Dmitra Tihostupa. deklaracija o ljudskim pravima. Međutim, Ustavni sud je već Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka ranije ukazao da uživanje ovih prava nije garantirano samostalno II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. već samo u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine - Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih "Nediskriminacija" (vidi, npr., Ustavni sud, neobjavljene odluke sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom br. AP 1994/06 od 5. aprila 2007. godine i AP 2482/07 od 18. Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000-193 oktobra 2007. godine). S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da od 11. prosinca 2007. godine. apelant u apelaciji navodi povredu ovih prava i da smatra da je Odbija se kao neutemeljena apelacija Dmitra Tihostupa diskriminiran na nacionalnoj osnovi. Međutim, apelant u podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj apelaciji osim paušalnog navoda da je diskriminiran ne nudi 118-0-Rev-06-000-193 od 11. prosinca 2007. godine i Presude nikakve dokaze niti činjenice kojima bi učinio vjerovatnim da je Okružnog suda u Banjaluci broj Ž-434/04 od 24. studenoga diskriminiran, niti je iz činjenica predmeta takva diskriminacija 2005. godine u odnosu na ostale aspekte članka II/3.(e) Ustava vidljiva, pa Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad i pravima iz čl. ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinu 7. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima neosnovani. iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. VIII. Zaključak Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u odnosu na pravo na 40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom svezi sa pravom na rad i pravima iz čl. 7. i 23. Univerzalne roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. deklaracije o pravima čovjeka. Evropske konvencije kada je postupak o tužbenom zahtjevu Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i usmjerenom na zaštitu prava iz radnog odnosa u predmetu u Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i kojem je apelant tužilac trajao šest godina i četiri mjeseca, kada Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u se takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka može u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". cijelosti pripisati ponašanju nadležnih sudova koji nisu dali bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim OBRAZLOŽENJE opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. Međutim, I. Uvod Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i 1. Dmitar Tihostup (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se Dubice podnio je 19. studenoga 2007. godine apelaciju apelant poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje zaključke, a Ustavni sud sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski tekstu: Okružni sud) broj Ž-434/04 od 24. studenoga 2005. propisi primijenjeni proizvoljno i na apelantovu štetu. godine. Apelant je, također, podnio apelaciju i zbog dužine trajanja navedenog postupka. Apelant je 15. veljače 2008. godine 41. Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava dostavio dopunu apelacije kojom je obavijestio Ustavni sud da je Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku postupak pred Vrhovnim sudom okončan Presudom broj konvenciju kada apelant nije mogao imati ni "legitimno 118-0-Rev-06-000-193 od 11. prosinca 2007. godine, te je naveo očekivanje" da će ostvariti prava koja pripadaju zaposleniku na da se apelacija odnosi i na ovu presudu Vrhovnog suda. osnovu Zakona o radu. Također, nema povrede prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad i pravima iz čl. 7. i 23. II. Postupak pred Ustavnim sudom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima kada apelant navode 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od o diskriminaciji nije obrazložio niti je pružio dokaze vezane za tu Vrhovnog suda i Okružnog suda zatražena je 13. siječnja 2009. tvrdnju. godine dostava odgovora na apelaciju. Osim toga, od Vrhovnog 42. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, suda je zatražena dostava spisa broj 118-0-Rev-06-000-193. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 3. Vrhovni sud je 30. siječnja 2009. godine dostavio traženi odgovor. Okružni sud nije dostavio odgovor, a ni Vrhovni sud 43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke nije dostavio traženi spis. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Predsjednik odgovor Vrhovnog suda dostavljen je apelantu 28. svibnja 2009. Ustavnog suda godine. Bosne i Hercegovine III. Činjenično stanje Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 6. Apelant je 1. kolovoza 2001. godine Osnovnom sudu u predmetu broj AP 3092/07, rješavajući apelaciju Dmitra Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio Tihostupa, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i tužbu. Tužbenim zahtjevom apelant je tražio da sud poništi kao Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1, 2. i nezakonito rješenje o prestanku njegovog radnog odnosa od 31. 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni srpnja 2001. godine i da naloži Agenciji za posredničke, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 informatičke i financijske usluge AD Banjaluka (u daljnjem trezorskim poslovima i izdavanju poslovnih prostora kao i tekstu: tužena) da mu naknadi neisplaćene plaće, regres i topli drugim poslovima. Okružni sud je, dalje, istakao da je iz obrok, počevši od lipnja 2001. godine pa nadalje, te da ga vrati na navedenog vidljivo da je radno mjesto na kojem je apelant radio posao. Osnovni sud je Presudom broj RS-15/01 od 24. studenoga aktom tužene ukinuto, te da nije bilo mogućnosti da bude 2001. godine ovaj apelantov tužbeni zahtjev odbio. U postupku raspoređen na neko drugo radno mjesto. S tim u svezi, Okružni pred Osnovnim sudom je utvrđeno da je apelant bio djelatnik sud je zaključio da je rješenje kojim je apelantu prestao radni Službe platnog prometa, Podružnica Gradiška - Ekspozitura odnos doneseno sukladno članku 113. stavak 1. točka 2. Zakona Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: SDK). Nakon što je 28. o radu. prosinca 2000. godine donesena odluka o utemeljenju tužene, 11. Protiv navedenog rješenja apelant je 20. siječnja 2006. tužena je preuzela sve poslove SDK. S tim u svezi, jedan dio godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Presudom broj djelatnika SDK preuzela je Razvojna banka, a drugi dio 118-0-Rev-06-000-193 od 11. prosinca 2007. godine Vrhovni djelatnika je preuzela tužena. Apelant je izjavom od 4. svibnja sud je reviziju odbio. U obrazloženju navedene presude Vrhovni 2001. godine potvrdio da želi postati djelatnik tužene počevši od sud je istakao da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima 1. svibnja 2001. godine. Nakon toga, tužena je donijela akt o nesporno utvrđeno da je aktom o sistematizaciji radnih mjesta sistematizaciji radnih mjesta. Apelantu je, zbog smanjenja broja tužene ukinuto radno mjesto na kojem je apelant radio. Dalje, radnih mjesta u poslovnici Kozarska Dubica sa 13 na jedno, uz utvrđeno je i da nije bilo drugih radnih mjesta koja su odgovarala apelantovu suglasnost i odricanje od otkaznog roka, Rješenjem apelantovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, na koja je broj 01-150/01 od 2. srpnja 2001. godine prestao radni odnos kod bilo moguće rasporediti apelanta, zato što je navedenim aktom tužene 31. srpnja 2001. godine. Apelant je primio otpremninu u predviđeno da u poslovnici u Kozarskoj Dubici radi samo jedan visini od 9.202,33 KM. uposlenik. Stoga je Vrhovni sud utvrdio da je rješenje o prestanku 7. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da je apelantovog radnog odnosa doneseno sukladno članku 113. neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje stavak 1. točka 2. Zakona o radu, te da je apelantova revizija navedenog rješenja zbog nezakonitosti, isplatu plaća, regresa i neutemeljena. toplog obroka za navedeno razdoblje, te povratak na posao, IV. Apelacija budući da se apelant suglasio sa prestankom radnog odnosa i primio otpremninu. S tim u svezi, Osnovni sud je zaključio da je a) Navodi iz apelacije neutemeljeno i apelantovo pozivanje na činjenicu da je u 12. Apelant smatra da su mu navedenim sudskim odlukama spornom razdoblju bio na bolovanju, pa da, stoga, nije mogao ni kao i zbog dužine trajanja postupka, prije svega pred Vrhovnim dobiti otkaz, budući da je člankom 80. Zakona o radu RS sudom, u radnom sporu koji je prema zakonskoj odredbi hitan, ("Službeni glasnik RS" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava propisano da se otkaz ne može dati djelatniku koji je na Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije bolovanju, ali samo ako je djelatnik obolio od profesionalne za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: bolesti ili je povrijeđen na poslu. Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) 8. Protiv navedene presude apelant je izjavio priziv Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Okružnom sudu. Okružni sud je Presudom broj Ž-267/01 od 15. Europsku konvenciju, pravo na rad, te prava iz čl. 7. i 13. studenoga 2002. godine priziv odbio i potvrdio prvostupanjsku Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Povredu navedenih presudu, prihvativši razloge date u obrazloženju predmetne prava apelant vidi, kako u dužini trajanja postupka, tako i u presude. postupanju tužene koja ga je, kako apelant tvrdi, "na prevaru 9. Protiv navedene presude apelant je izjavio reviziju primorala da potpiše suglasnost za prestanak radnog odnosa i na Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-23/03 od taj način ga ostavila bez ikakvih sredstava za život". Apelant, 21. rujna 2004. godine uvažio reviziju, ukinuo Presudu također, smatra da je diskriminiran na temelju nacionalne Okružnog suda broj Ž-267/01 od 15. studenoga 2002. godine i pripadnosti, te da je tužena imala mogućnost uputiti ga na rad u predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju neku drugu poslovnicu. Apelant smatra da Ustavni sud treba navedenog rješenja, između ostalog, navedeno je da je potrebno usvojiti njegovu apelaciju i ukinuti sve donesene sudske odluke i da drugostupanjski sud do tada utvrđeno činjenično stanje naložiti tuženoj da ga vrati na posao kako bi mogao ostvariti dopuni tako što će pribaviti akt o sistematizaciji radnih mjesta zakonom propisane uvjete radi odlaska u mirovinu. tužene, što do tada nije urađeno, te utvrditi jesu li zaista ukinuta b) Odgovor na apelaciju sva radna mjesta u poslovnici Kozarska Dubica tako da apelant 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da smatra nije mogao biti raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto. da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava i da u potpunosti Vrhovni sud je, također, naveo da je jedino ukidanje svih radnih ostaje pri razlozima datim u pobijanoj presudi. mjesta na koje je apelant mogao biti raspoređen uvjet za zakonitost prestanka apelantovog radnog odnosa. Naime, V. Relevantni propisi Vrhovni sud je utvrdio da se izjava koju je apelant potpisao i u 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik kojoj je navedeno da je suglasan sa prekidom radnog odnosa, da Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe se odriče otkaznog roka i da prihvata otpremninu ne može glase: podvesti ni pod jedan od zakonskih razloga za prestanak radnog Članak 10. odnosa koji je propisan člankom 113. Zakona o radu. Osim toga, Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez Vrhovni sud je naveo da niti jednom drugom odredbom Zakona o odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku radu nije propisano da ugovor o radu prestaje kada djelatnik zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. primi otpremninu koja mu se isplaćuje nakon što mu je na zakonit Članak 420. način prestao ugovor o radu. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri 10. U ponovljenom postupku pred Okružnim sudom određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu donesena je Presuda broj Ž-434/04 od 24. studenoga 2005. pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. godine. Tom presudom je apelantov priziv odbijen i potvrđena Presuda Osnovnog suda broj RS-15/01 od 14. studenoga 2001. 15. U Zakonu o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik godine. U obrazloženju navedene presude je istaknuto da je, Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) postupajući po nalogu Vrhovnog suda, otvorena rasprava pred relevantne odredbe glase: Okružnim sudom i da je pribavljen akt o sistematizaciji poslova i Članak 112. stavak 1. točka 3. radnih zadataka tužene. Uvidom u navedeni akt utvrđeno je da je Ugovor o radu prestaje važiti: predviđeno da u poslovnici Kozarska Dubica radi samo jedan Š...Ć uposlenik i to na poslovima privatizacije državnog kapitala, 3) otkazom ugovora od strane poslodavca i djelatnika; Š...Ć Članak 113. stavak 1. točka 2. značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Poslodavac može otkazati ugovor o radu djelatniku: Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 Š...Ć od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). 2) ako se iz ekonomskih, organizacijskih i tehnoloških 24. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita razloga ukaže potreba za prestankom rada djelatnika; Š...Ć marljivost mjerodavnih vlasti u svim predmetima koji se tiču Članak 127. stavak 1. osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski Djelatniku koji je zaključio ugovor o radu na neodređeno postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv vrijeme a kojem prestaje radni odnos nakon najmanje dvije Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, godine neprekidnog rada kod poslodavca, poslodavac je dužan stavak 18). isplatiti otpremninu osim ako mu radni odnos prestaje u slučajevima iz članka 113. stavak 1. toč. 1. i 4. ovog zakona. Š...Ć b.) Razdoblje koje se uzima u obzir VI. Dopustivost 25. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog tužbenog zahtjeva 16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, podnesenog 1. kolovoza 2001. godine. Osim toga, u vrijeme Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima podnošenja apelacije postupak u konkretnom predmetu nije bio koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora okončan da bi Presudom broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. prosinca 2007. godine postupak bio okončan. Obzirom na 17. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantno razdoblje koje se Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir razdoblje od podnošenja presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi tužbe pa do donošenja konačne odluke, dakle razdoblje od šest učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese godina i četiri mjeseca. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je c.) Analiza razumnosti trajanja postupka koristio. 26. U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu koji je po 18. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, naravi hitan i koji, prema mišljenju Ustavnog suda, nije naročito Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema složen. Predmetni postupak pred Osnovnim sudom je započeo 1. odluke mjerodavnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kolovoza 2001. godine kada je apelant podnio tužbu. S tim u kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i svezi, Ustavni sud primjećuje da je postupak do donošenja Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u prvostupanjske presude Osnovnog suda trajao samo tri mjeseca, Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na a da je drugostupanjska presuda donesena 15. studenoga 2002. svoje pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koje godine, dakle nakon godinu dana. Nakon toga, 21. rujna 2004. sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što sudovi, godine je doneseno rješenje povodom revizije kojim je postupak prije svega Vrhovni sud, nisu u dužem vremenskom razdoblju pred drugostupanjskim sudom ponovljen. Dakle, postupak donijeli konačnu odluku u njegovom predmetu. Osim toga, revizije pred Vrhovnim sudom je trajao nešto malo manje od Ustavni sud zapaža da je apelant 15. veljače 2008. godine dvije godine. Osim toga, ponovni postupak je trajao više od tri dostavio dopunu apelacije uz koju je priložio i Presudu Vrhovnog godine, od čega pred Okružnim sudom godinu dana, jer je ovaj suda broj 118-0-Rev-06-000-193 od 11. prosinca 2007. godine sud presudu donio 24. studenoga 2005. godine. Dalje, postupak kojom je, nakon podnošenja apelacije, postupak okončan. povodom revizije je trajao nešto malo manje od dvije godine jer 19. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbe članka VI/3.(b) je postupak okončan 11. prosinca 2007. godine. Iz navedenog Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila proizlazi da je postupak ukupno trajao šest godina i četiri Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija mjeseca, od čega pred Vrhovnim sudom skoro četiri godine. ispunjava uvjete glede dopustivosti. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Vrhovni sud nije ponudio nikakve razloge koji bi opravdali toliko dugo trajanje radnog VII. Meritum spora, koji je hitne naravi, pa čak nije dostavio ni spis Ustavnom I. Pravo na donošenje odluke u razumnom roku sudu na uvid. 20. Apelant smatra da mu je time što sudovi nisu donijeli 27. U svezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na odluku u razumnom roku povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) konzistentnu praksu Europskog suda prema kojoj dužina trajanja Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske postupka na određenim instancama promatranim pojedinačno konvencije. može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti 21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim dijelu glasi: instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska odlučivanju o tome je li ovaj standard iz članka 6. stavak 1. prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: prekršen (vidi Europski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od Š...Ć 27. veljače 1992. godine, serija A, broj 230-D, stavak 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Europskog suda i e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i 22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz dijelu glasi: Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku godine, stavak 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. cjelini, nema razložnog opravdanja zašto je postupak u sporu koji Š...Ć je hitne naravi trajao šest godina i četiri mjeseca, bez obzira na a.) Relevantna načela činjenicu da je na pojedinačnim instancama, prije svega pred 23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj Osnovnim sudom, taj postupak vrlo brzo okončan, da je praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja ponovljen zbog proceduralne greške Okružnog suda, a da je postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, najduže trajao pred Vrhovnim sudom. Također, Ustavni sud vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom ukazuje da nije mogao utvrditi apelantovu eventualnu Europskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju odgovornost za dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju strana u postupku i mjerodavnog suda ili drugih javnih vlasti, te o budući da Ustavnom sudu nije dostavljen traženi spis. 28. Obzirom na navedeno, te cijeneći činjenice i dokaze koji prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i su bili dostupni u predmetu, Ustavni sud smatra da se dužina Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. postupka u konkretnom slučaju može u cijelosti staviti na teret mjerodavnim sudskim vlastima. III. Pravo na imovinu 29. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da sveukupna 34. Apelant se, također, žali da mu je pobijanim odlukama dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog konvenciju. od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 35. U svezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Europskog suda za ljudska prava (u II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje daljnjem tekstu: Europski sud) i vlastitu jurisprudenciju prema 30. Apelant u apelaciji navodi i da mu je pobijanim odlukama kojima "imovina" u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući da su pobijane Europsku konvenciju može biti ili "postojeća imovina" ili odluke donesene suprotno zakonskim odredbama i da bi Ustavni "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima sud trebao ukinuti te odluke i naložiti poslodavcu da ga vrati na bar "legitimno očekivanje" da će ih realizirati (vidi Europski sud, posao kako bi mogao ostvariti pravo na stjecanje mirovine. Jantner protiv Slovačke, presuda od 4. ožujka 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stavak 27). Ustavni sud, također, 31. U odnosu na ove apelantove navode, Ustavni sud podsjeća da pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz podsjeća da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, Europsku konvenciju ne garantira pravo na stjecanje imovine zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih (vidi Europski sud, Van der Mussele protiv Belgije, presuda od sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava 23. studenoga 1983. godine, serija A, broj 70, stavak 48), niti se (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti može tumačiti kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, uvjeta pod kojima određene osobe mogu ostvarivati određena Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovne sudove u imovinska prava. procjeni činjenica i dokaza već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski 36. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da su sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. Zakonom o radu regulirani uvjeti pod kojima uposlenicima može svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak prestati radni odnos, odnosno kada se prestanak radnog odnosa Ustavnog suda je ispitati da li su eventualno povrijeđena ili smatra nezakonitim. Dakle, apelant je imao "ostvariv" zahtjev zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na prema Zakonu o radu, ali je bilo potrebno da dokaže da je njegov pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li ugovor o prestanku radnog odnosa donesen suprotno zakonskim primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili odredbama, te da mu je tužena zbog nezakonitog prestanka diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske mjerodavnosti radnog odnosa dužna isplatiti naknadu plaće i drugih primanja iz Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede radnog odnosa, te ga vratiti na posao. Iz navedenog slijedi da ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred naknada potraživanja koja proizlaze iz radnog odnosa nije redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud apelantova postojeća imovina, već se apelant samo pojavljuje ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to kao podnositelj zahtjeva u odnosu na tu imovinu (vidi Europski zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, Republike, Odluka o dopustivosti od 10. srpnja 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). aplikacija broj 39794/98, stavak 69. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2349/06 od 27. veljače 2008. godine). 32. U svezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća na Stoga, Ustavni sud mora odgovoriti na pitanje je li apelant imao citirane odredbe čl. 112, 113. i 127. Zakona o radu. Naime, prema bar "legitimno očekivanje" da će njegov ostvariv zahtjev za tim odredbama poslodavac može otkazati djelatniku ugovor o rješavanje radnopravnog statusa biti riješen u njegovu korist. radu ukoliko za njegovim radom prestane potreba. Također, u slučaju da je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da 37. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je u postupku je taj rad trajao neprekidno najmanje dvije godine kod pred redovnim sudovima utvrđeno da je, nakon što je aktom o poslodavca, u slučaju otkaza rada iz navedenog razloga djelatnik sistematizaciji radnih mjesta tužene ukinuto ne samo apelantovo ima pravo na otpremninu. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz nego i 12 drugih radnih mjesta u poslovnici Kozarska Dubica, činjenica predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju prestala tako da nije bilo moguće apelanta rasporediti na neko drugo potreba za apelantovim radom i nije bilo mogućnosti da on bude odgovarajuće radno mjesto, rješenje o prestanku radnog odnosa raspoređen na neko drugo odgovarajuće radno mjesto budući da apelantu doneseno sukladno članku 113. stavak 1. točka 2. su sva radna mjesta, osim jednog, u poslovnici u kojoj je apelant Zakona o radu. Osim toga, sudovi su utvrdili da je apelant, bio uposlen, ukinuta i da je apelant primio otpremninu. Imajući u sukladno članku 127. stavak 1. Zakona o radu, primio i vidu navedeno, kao i citirane zakonske odredbe, Ustavni sud odgovarajuću otpremninu. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da iz smatra da su mjerodavni sudovi u obrazloženju pobijanih navedenog proizlazi da apelant nije mogao imati "legitimno presuda dali jasne i precizne razloge zašto u konkretnom slučaju očekivanje" da će ostvariti tražena prava vezana za radni odnos, nije bilo moguće prihvatiti apelantov zahtjev za poništenje budući da je rješenje kojim mu je prestao radni odnos doneseno rješenja o otkazu ugovora o radu. Prema mišljenju Ustavnog sukladno odredbama Zakona o radu. suda, navedena obrazloženja ni u jednom dijelu ne izgledaju 38. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u proizvoljno ili neprihvatljivo sama po sebi i ona u potpunosti konkretnom slučaju nema ničega što ukazuje na to da apelant ima zadovoljavaju standarde članka 6. Europske konvencije. Osim "opravdan zahtjev" u svezi sa kršenjem prava na imovinu iz toga, Ustavni sud smatra da apelant u apelaciji ne navodi nikakve članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola proceduralne greške, niti su takve greške očite (vidi Europski broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelant nije mogao imati sud, već citirana odluka Mezõtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási "legitimno očekivanje" da će ostvariti pravo na poništenje Társulat). Također, Ustavni sud nije utvrdio da postoji nešto što rješenja o prestanku radnog odnosa, te, s tim u svezi, pravo na bi ukazivalo da su sudovi proizvoljno primijenili relevantne naknadu plaća i drugih potraživanja kao i povrat na posao. Zbog propise na apelantovu štetu. S tim u svezi, Ustavni sud ove toga, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantovi navodi o apelantove navode smatra neutemeljenim. kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i 33. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku nije povrijeđeno apelantovo pravo u odnosu na ostale aspekte konvenciju. IV. Pravo na nediskriminaciju u svezi sa pravom na rad i suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i pravima iz čl. 7. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: pravima Miodrag Simović, predsjednik 39. U svezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud Valerija Galić, potpredsjednica ukazuje da se njegova apelacijska mjerodavnost odnosi na prava Constance Grenje, potpredsjednica garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom Seada Palavrić, potpredsjednica konvencijom, a koja se, prema članku II/2. Ustava Bosne i David Feldman, sudija Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. S Tudor Pantiru, sudija druge strane, u Aneksu I točka 8. Ustava Bosne i Hercegovine, Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Mato Tadić, sudija Bosni i Hercegovini, između ostalog, navedena je i Univerzalna Krstan Simić, sudija deklaracija o ljudskim pravima. Međutim, Ustavni sud je već Mirsad Ćeman, sudija ranije ukazao da uživanje ovih prava nije garantirano samostalno na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je već samo u svezi sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine - "Nediskriminacija" (vidi, npr., Ustavni sud, neobjavljene odluke ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 br. AP 1994/06 od 5. travnja 2007. godine i AP 2482/07 od 18. Odbija se kao neosnovana apelacija Vasilija Savića listopada 2007. godine). S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da podnesena protiv rješewa Suda Bosne i Hercegovine br. apelant u apelaciji navodi povredu ovih prava i da smatra da je X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. godine i X-KRN-07/351 od 23. diskriminiran na temelju nacionalne pripadnosti. Međutim, septembra 2008. godine. apelant u apelaciji osim paušalnog navoda da je diskriminiran ne Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i nudi nikakve dokaze niti činjenice kojima bi učinio vjerojatnim Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i da je diskriminiran, niti je iz činjenica predmeta takva Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i diskriminacija vidljiva, pa Ustavni sud smatra da su apelantovi "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". navodi o povredi prava na nediskriminaciju u svezi sa pravom na rad i pravima iz čl. 7. i 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim OBRAZLOŽEWE pravima neutemeljeni. I. Uvod VIII. Zaključak 1. Vasilije Savić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Bijeqine, 40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na kog zastupa Stojan D. Vasić, advokat iz Bijeqine, podnio je 20. pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješewa stavak 1. Europske konvencije kada je postupak o tužbenom Suda Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sud BiH) br. zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz radnog odnosa u X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. godine i X-KRN-07/351 od 23. predmetu u kojem je apelant tužitelj trajao šest godina i četiri septembra 2008. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev da se mjeseca, kada se takvo neopravdano trajanje sveukupnog donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud odobrio posjete postupka može u cijelosti pripisati ponašanju mjerodavnih i telefonske kontakte sa njegovim najbližim srodnicima dok sudova koji nisu dali bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati se ne donese odluka o apelaciji. Apelant je 26. januara 2009. razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje godine dostavio dopis kojim je obavijestio Ustavni sud da je postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da nema povrede u pušten iz pritvora, ali da ostaje pri navodima iz apelacije da odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka se utvrdi povreda njegovih prava na koja se žalio. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. II. Postupak pred Ustavnim sudom Europske konvencije kada se apelant poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada su sudovi detaljno i jasno 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Suda obrazložili svoje zaključke, a Ustavni sud nije našao ništa što bi BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni Tužilaštvo) zatraženo je 21. novembra 2008. godine da dostave proizvoljno i na apelantovu štetu. odgovore na apelaciju. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 11. decembra 41. Nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava 2008. godine, a Tužilaštvo 10. decembra 2008. godine. Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konvenciju kada apelant nije mogao imati ni "legitimno odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 14. januara 2009. očekivanje" da će ostvariti prava koja pripadaju uposleniku na godine. temelju Zakona o radu. Također, nema povrede prava na nediskriminaciju u svezi sa pravom na rad i pravima iz čl. 7. i 23. 5. Na osnovu člana 33 Pravila Ustavnog suda, od Uprave Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima kada apelant navode zatvora Kazneno-popravnog doma Tuzla zatraženo je 5. juna o diskriminaciji nije obrazložio niti je pružio dokaze vezane za tu 2009. godine da dostavi podatak o pravilima kućnog reda u vezi sa obavljanjem posjeta i telefonskih razgovora pritvorenika, tvrdnju. odnosno o tome da li se pritvorenicima posjete i telefonski 42. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, razgovori koji su propisani članom 144 st. 1 i 4 Zakona o Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. krivičnom postupku BiH odobravaju bez posebne procedure 43. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ili oni to moraju da zatraže posebnom molbom. Uprava zatvora Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. je 15. juna 2009. godine dostavila traženi odgovor. Predsjednik III. Činjenično stanje Ustavnog suda 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Bosne i Hercegovine navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. sumiraju na sljedeći način. 7. Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 17. septembra Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u 2008. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od 30 dana predmetu broj AP 3263/08, rješavajući apelaciju Vasilija zbog postojawa naročitih okolnosti koje ukazuju na to da bi Savića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelant boravkom na slobodi ometao krivični postupak člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, što su 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 razlozi za određivanje pritvora propisani članom 132 stav 1 projektu čija je bezbjednost uveliko dovedena u pitanje tačka b) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u počinjenjem djela sa kojim se apelant i drugi osumwičeni daqnjem tekstu: ZKPBiH). Takođe je pritvor određen i zbog dovode u vezu, a da je nesumwivo da su posljedice takvog postojawa osnovane sumnje da je apelant počinio krivično postupawa dalekosežne i u datom trenutku nesagledive. Sud je djelo organizovanog kriminala iz člana 250 stav 2 u vezi sa zakqučio da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti čine krivičnim djelom zloupotrebe službenog položaja ili naročite okolnosti koje u tom trenutku opravdavaju navedeni ovlašćewa iz člana 220 stav 3 Krivičnog zakona Bosne i pritvorski razlog. Hercegovine (u daqnjem tekstu: KZBiH). 11. Nakon što je apelantu određen pritvor rješenjem od 17. 8. U obrazloženju rješewa kojim je određen pritvor Sud septembra, apelant je 18. i 19. septembra 2008. godine od Suda BiH je utvrdio da, na osnovu dokaza koje je dostavilo BiH zatražio da mu se odobre telefonski razgovori i posjete Tužilaštvo, iskaza svjedoka i dokumentacije oduzete članova porodice i to oca, supruge, djece i sestre. prilikom pretresa objekata i prostorija koje koriste apelant 12. Navedene molbe proslijeđene su Tužilaštvu. U i drugi osumwičeni, a prije svega na osnovu oduzetih ličnih odgovoru na ovaj zahtjev Tužilaštvo se izričito usprotivilo karti, pasoša, ostalih ličnih i drugih dokumenata, postoji posjetama i telefonskim kontaktima sa licima navedenim u osnovana sumwa da je apelant počinio krivično djelo, odnosno molbama, sem ovlašćenih ili postavljenih apelantovih da je učestvovao u izvršenju predmetnih krivičnih djela. U branilaca. Tužilaštvo je istaknulo da istraga, koja je u ovom obrazloženju je dalje navedeno da je 16. septembra 2008. godine predmetu u toku, treba da dovede do daqwih saznawa o licima izvršen pretres objekata koje koriste apelant i drugi koja se javljaju kao apelantovi saučesnici, podstrekači ili osumwičeni kao i wihovih motornih vozila. Tom prilikom je pomagači u počinjenju predmetnih krivičnih djela, odnosno oduzeta obimna dokumentacija navedena u predlogu licima koja se javljaju kao potencijalni svjedoci u ovom Tužilaštva za određivanje pritvora. Tužilaštvo je u svom predmetu. Tužilaštvo je, takođe, smatralo da bi traženim predlogu navelo da postoji opasnost od bjekstva apelanta i kontaktima apelant mogao da ometa istragu uticajem na drugih osumwičenih zato što postoje okolnosti koje ukazuju na svjedoke, saučesnike i prikrivače, te da sakrije ili uništi visoku vjerovatnost da su osumwičeni za sebe pribavili lažne tragove krivičnog djela koje je počinjeno u specifičnoj dokumente na osnovu falsifikovane dokumentacije, a da je, sem djelatnosti i čije specifičnosti su iskorišćene za izvršenje toga, apelant često boravio u Beogradu-Republika Srbija, gdje krivičnog djela. Tužilaštvo je istaknulo činjenicu da su se "kreće sa kriminogenim licima". Tužilaštvo je, takođe, apelant i drugi osumwičeni do momenta lišewa slobode bili ukazalo na okolnost da su apelant i drugi osumwičeni kao zaposleni na radnim mjestima koja su iskoristili za počinjenje organizovana grupa nastavili da vrše inkriminisane radnje krivičnih djela za koja se terete, te da postoji mogućnost da bez obzira na činjenicu da su wihove kolege u maju 2008. godine utiču na svjedoke, odnosno dokaze i tragove bitne za krivični lišeni slobode zbog osnovane sumnje da su počinili isto djelo postupak, kako zbog brojnih poznanstava, tako i zbog za koje su osumwičeni apelant i ostali osumwičeni. dostupnosti određenim podacima. Naveli su da bi apelant Tužilaštvo je dostavilo izvještaj prema kom iskazi sličnu aktivnost mogao da organizuje ili da wome upravlja saslušanih svjedoka u policiji Distrikta Brčko potvrđuju posredstvom svoje rodbine ili prijatelja, čak i za vrijeme svog apelantovo učešće u izdavanju lažnih ličnih dokumenata za boravka u pritvoru, putem posjeta, telefonske komunikacije šta je uzeo određene novčane iznose. ili druge prepiske. Predloženo je da se apelantu zabrane 9. Sud BiH je odredio pritvor iz posebnih pritvorskih posjete i telefonski kontakti sa svim licima sem sa razloga propisanih članom 132 stav 1 tačka b) ZKPBiH. U braniocem. obrazloženju je naveo da je uzeo u obzir činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o izuzetno složenom i obimnom 13. Sudija za prethodni postupak Suda BiH je Rješenjem predmetu sa velikim brojem osumwičenih lica na šta ukazuje broj X-KRN-07/351 od 23. septembra 2008. godine apelantu prikupljena materijalna dokumentacija, te činjenica da zabranio posjete i telefonske kontakte sa drugim licima sem Tužilaštvo istovremeno sprovodi istragu i u drugim sa braniocem. U obrazloženju rješewa sud je naveo da se u povezanim predmetima. Sem navedenog, Sud BiH je smatrao da konkretnom slučaju rukovodio obavezama i ograničewima postoji osnovana sumwa da su apelant i drugi osumwičeni propisanim članom 141 stav 2 ZKPBiH kojim je izričito djelovali kao organizovana grupa čiji su članovi međusobno propisano na koji način mogu da se ograniče prava i slobode čvrsto povezani sa unaprijed određenim ulogama u izvršenju pritvorenih lica. S tim u vezi, sud je zakqučio da je u inkriminisanih radwi. Sud je smatrao i da okolnosti konkretnom slučaju zaista bilo neophodno da se apelantu konkretnog slučaja jasno ukazuju na to da je riječ o "razgranatoj ograniče prava i slobode kako bi se obezbijedila i postigla pojavi" gdje je u činjenju djela morao da učestvuje veći broj lica svrha radi koje je pritvor određen. S obzirom na to da je koja se međusobno poznaju ili barem znaju jedni za druge, a pritvor određen zbog postojawa naročitih okolnosti koje realno može da se zakquči da apelant i drugi osumwičeni ukazuju na to da bi apelant boravkom na slobodi ometao poznaju i druge osumwičene protiv kojih se sprovodi istraga krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili kao i potencijalne svjedoke zbog toga što su neki od wih prikrivače, te da bi mogao da uništi i sakrije dokaze i tragove zaposlenici CIPS-a i radili su na izdavanju ličnih važne za predmetni postupak, zatim da je u izvršenju dokumenata. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zakqučio da je predmetnih krivičnih djela učestvovao veći broj lica koja su realno očekivati da bi osumwičeni, ukoliko bi se našli na međusobno povezana i čije su uloge unaprijed definisane, kao i slobodi, mogli da stupe u kontakt sa ostalim osumwičenima, da istraga još uvijek traje i da treba da se ispita veći broj ali i sa svjedocima koje Tužilaštvo tek ima namjeru da po prvi svjedoka i potencijalnih osumwičenih, sud je utvrdio da bi u put ispita, te da na taj način ometaju uspješno sprovođenje ovoj fazi postupka posjete apelantu kao i obavljanje istrage. telefonskih razgovora mogli štetno da utiču na daqwi tok 10. Sud BiH je obrazložio da je uzeo u obzir i činjenicu da krivičnog postupka. Sud je zakqučio da navedene okolnosti u Tužilaštvo i dalje radi na pronalaženju i obezbjeđenju dokaza svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje realne opasnosti da bi i tragova bitnih za ovaj krivični postupak, a da evidentno iz apelant mogao da iskoristi posjete drugih lica i telefonske izvršenih pretresa proizilazi da su osumwičeni određenu kontakte kako bi sakrio ili uništio dokaze i tragove bitne za službenu dokumentaciju držali van radnog mjesta. Sud BiH je ovaj krivični predmet, odnosno kako bi posredno ili utvrdio da postoji bojazan da bi osumwičeni, ukoliko bi bili neposredno stupio u međusobni kontakt sa drugim pušteni na slobodu, mogli da unište, sakriju ili krivotvore osumwičenima ili ostalim licima koja su učestvovala u dokaze i tragove značajne za ovaj krivični postupak. Sud BiH izvršenju inkriminisanih radwi. je, takođe, cijenio i okolnost značaja samog projekta CIPS, 14. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog odnosno da je riječ o izuzetno bitnom državnom sistemu i rješewa, Sud BiH je donio Rješenje broj X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U spoqnim svijetom, a s ciljem potpune zaštite krivičnog obrazloženju rješewa Sud BiH je naveo da je odredbama člana postupka. Dakle, bilo je i logično da su apelantu izrečene 141 stav 2 ZKPBiH određeno da prava i slobode pritvorenika zabrane u odluci Suda BiH koja se osporava apelacijom. Sud mogu da budu ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se, između BiH je naveo da je, pri donošenju osporene odluke, imao u vidu ostalog, ostvari i svrha radi koje je određen pritvor. Sud je prirodu krivičnog djela, te način i sredstva njegovog naveo da zabrana komunikacije između članova najuže izvršewa, odnosno da je u izvršenju djela korišćen apelantov porodice predstavlja miješanje u pravo na privatni život, ali status na njegovom radnom mjestu i njegova neophodna saradwa sa je ocijenio da je istraga u konkretnoj fazi postupka legitiman trećim licima prilikom izvršewa krivičnog djela, a na koja ciq koji ne narušava princip proporcionalnosti. Sama svrha lica je apelant mogao da utiče i kontaktom sa članovima uže određivawa mjere pritvora ne bi bila adekvatno ostvarena porodice. Sud BiH smatra da su neosnovani apelantovi ukoliko bi apelant, komunicirajući sa drugim licima, pa i prigovori kojima se ukazuje na nesrazmjernost izrečenih članovima najuže porodice, bio u mogućnosti da utiče na zabrana i cilja koji se želio postići. Takođe, ističe i da su u kvalitet sprovođewa istražnih radwi i eventualno dokaznog cijelosti i na zakonit način izrečena ograničewa postupka. Sud je, takođe, naveo da zabrana posjeta i apelantovog prava na posjete i telefonske kontakte. telefonskih kontakata može da ograniči apelantovo pravo na 17. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je apelant pušten privatnost, ali ovo pravo nije apsolutno, a ograničewa su na slobodu Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 14. opravdana kada je interes da se obezbijede apelantova prava na novembra 2008. godine. Tim je rješenjem predmetno rješenje o kontakt sa drugim licima usklađen sa potrebom da se ograničenju komunikacije stavljeno van snage. Predložili su obezbijedi integritet istrage i ostvarivanje svrhe radi koje je da se apelacija odbaci kao nedozvoljena u skladu sa članom 16 pritvor određen, kao što je u konkretnom slučaju. Pravila Ustavnog suda ili, alternativno, da se odbije kao IV. Apelacija neosnovana zbog nepostojawa povreda na koje se apelant poziva. 18. Uprava zatvora Kazneno-popravnog doma Tuzla je a) Navodi iz apelacije obavijestila Ustavni sud da se pritvorenicima posjete i 15. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem telefonski razgovori ne odobravaju bez posebne procedure povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i nego pritvorenici to moraju da zatraže posebnom molbom. prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i V. Relevantni propisi osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). 19. Krivični zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni Naveo je da bi izrečena zabrana posjeta i telefonskih glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, kontakata sa svim licima sem sa braniocem mogla da bude 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) u relevantnom dijelu glasi: opravdana samo ako je činjenično verifikovan njegov Zloupotreba položaja ili ovlašćewa neposredan ili posredan pokušaj da uz pomoć svojih najbližih Član 220 st. 1 i 3 srodnika negativno utiče na dokazni postupak i da takva (1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i zabrana nije mogla da bude donesena na osnovu same Hercegovine koje iskorišćavanjem svog službenog položaja pretpostavke da je preduzimanje takvih radwi moguće. Apelant ili ovlašćewa, prekoračivši granice svog službenog je istakao i da je sam sud priznao da zabrana komunikacije ovlašćewa ili ne izvršivši svoje službene dužnosti, između članova porodice predstavlja miješanje u pravo na pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu privatni život, ali da u isto vrijeme smatra da je istraga u ovoj štetu ili teže povrijedi prava drugog, kazniće se kaznom fazi postupka legitiman ciq koji ne narušava princip zatvora od šest mjeseci do pet godina. proporcionalnosti. Apelant smatra da legitiman ciq mora da (3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1 ovog člana bude opšteprihvaćen, te da opšteprihvaćenim ciljem može da pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 se smatra onaj ciq kojim se ostvaruje opšti interes. Opšti KM, učinilac će da se kazni kaznom zatvora od najmanje tri interes se, shodno apelantovom mišljenju, najprije ogleda u godine. poštovanju prava i sloboda građana. Smatra da je sud svojom odlukom direktno ugrozio princip proporcionalnosti između Organizovani kriminal sredstava koja se koriste i cilja koji se želio postići zato Član 250 stav 2 što je sud ovakvom odlukom narušio pravičnu ravnotežu Ko kao pripadnik zločinačke organizacije učini krivično između dužnosti zaštite prava pojedinca na privatni i djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje može da se porodični život, dom i prepisku i prava na preduzimanje svih izrekne kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, ako za radwi radi sprečavawa kriminaliteta. Apelant je predložio pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kazniće se da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava i ukine mjeru kaznom zatvora od najmanje pet godina. zabrane posjeta i telefonskih kontakata sa drugim licima ili 20. Zakon o krivičnom postupku BiH ("Službeni glasnik da osporeno rješenje proglasi nevažećim i da vrati predmet na Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, ponovni postupak. Takođe je zatražio da Ustavni sud donese 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09 i privremenu mjeru kojom se apelantu odobravaju tražene 16/09) u relevantnom dijelu glasi: posjete i telefonski kontakti sa najužim članovima Član 132 porodice. Apelant je 26. januara 2009. godine dostavio (1) Ako postoji osnovana sumwa da je određeno lice Ustavnom sudu dopis u kom je naveo da, bez obzira na to što je učinilo krivično djelo, pritvor može da mu se odredi: izašao iz pritvora, smatra da je pretrpio povrede navedenih b) ako postoji osnovana bojazan da će da uništi, sakrije, prava i zatražio je od Ustavnog suda da donese odluku kojom će izmijeni ili krivotvori dokaze ili tragove važne za da se utvrdi da je povreda učinjena. krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju na to b) Odgovor na apelaciju da će da ometa krivični postupak uticajem na svjedoke, 16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju, u vezi sa saučesnike ili prikrivače. apelantovim navodima o povredi člana 8 stav 1 Evropske Član 141 konvencije, istakao da je apelant izostavio stav 2 istog člana, (2) Prava i slobode pritvorenika mogu da budu ograničeni odnosno da je potpuno zanemario činjenice koje je Sud BiH samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je određen utvrdio u vrijeme donošewa odluke, te da je pritvor određen iz pritvor, spriječi bjekstvo pritvorenika, spriječi počinjenje razloga propisanih članom 132 stav 1 tačka b) ZKPBiH. Sud krivičnog djela i otkloni opasnost po život i zdravlje BiH je istakao da su razlozi zbog kojih je određen pritvor po qudi. svojoj prirodi takvi da ograničavaju apelantove kontakte sa Član 144 (1) Pritvorenik ima pravo na posjete lica po svom izboru, porodičnog života i, ako je to slučaj, da li je to miješanje bilo sem u slučajevima kada sudija za prethodni postupak donese opravdano. Ovaj uslov se, u skladu sa značenjem termina pisanu odluku o zabrani određenih posjeta zbog wihovog Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje štetnog djelovawa na tok postupka. mora da bude zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu; (4) Pritvorenik ne može da koristi mobitel ali ima (b) zakon o kom je riječ mora da bude primjereno dostupan tako pravo, u skladu sa kućnim redom a pod nadzorom uprave da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje pritvora, da o svom trošku obavlja telefonske razgovore. mogu da se primijene na dati predmet; (c) zakon, takođe, mora da Uprava pritvora u tu svrhu pritvorenicima obezbjeđuje bude formulisan sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom kako potreban broj javnih telefonskih prikqučaka. Sudija za bi se pojedincu omogućilo da prema njemu prilagodi svoje prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija postupke (vidi Evropski sud za qudska prava, Sunday Times ili predsjednik vijeća mogu, zbog bezbjednosti ili postojawa protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. nekog od razloga iz člana 132 stav 1 tač. od a. do c. ovog zakona, godine, serija A, broj 30, stav 49). rješenjem da ograniče ili zabrane pritvoreniku korišćenje 30. Ustavni sud smatra da su osporena rješewa kojima je telefona. odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da mu se dozvole VI. Dopustivost posjete i telefonski kontakti sa članovima uže porodice, odnosno kojima je komunikacija sa spoqnim svijetom 21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ograničena samo na kontakte sa njegovim braniocem, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima rezultovala miješanjem javne vlasti u apelantovo pravo na koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora privatni i porodični život u smislu člana 8 stav 1 Evropske zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. konvencije. 22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 31. Ustavni sud, takođe, mora da utvrdi opravdanost ovog Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv miješawa u smislu člana 8 stav 2 Evropske konvencije, presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi odnosno, da li je ono bilo u skladu sa zakonom i da li je bilo djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se neophodno u demokratskom društvu da bi se postigao jedan od podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije ciljeva navedenih u članu 8 stav 2 Evropske konvencije. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 32. Ustavni sud zapaža da su osporena rješewa donesena na je koristio. osnovu ZKPBiH koji je u članu 141 propisao u kom slučaju 23. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom prava i slobode pritvorenika mogu da budu ograničeni. Dakle, je Rješenje Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. Ustavni sud smatra da je "miješanje" u apelantovo pravo na godine protiv kog nema drugih djelotvornih pravnih lijekova privatni i porodični život propisano zakonom. Sem toga, mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je Ustavni sud zapaža da je ZKPBiH javno objavljen u službenom primio 8. oktobra 2008. godine, a apelacija je podnesena 20. glasilu, da je njegov tekst jasan, pristupačan i predvidiv i time oktobra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano su zadovoljeni i ostali elementi "zakonitog miješawa" u članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija apelantovo pravo iz člana 8 Evropske konvencije. ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda 33. Miješanje koje je u skladu sa zakonom mora istovremeno zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji da bude i neophodna mjera u demokratskom društvu u svrhu neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. postizawa zakonitih ciljeva iz člana 8 stav 2 Evropske 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i konvencije. "Neophodno" u ovom kontekstu znači da miješanje Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, odgovora "pritiscima društvenih potreba" i da postoji Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove razumna relacija proporcionalnosti između miješawa i u pogledu dopustivosti. zakonitog cilja kom se teži (vidi Evropski sud za qudska VII. Meritum prava, Niemietz protiv Wemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 251). 25. Apelant osporava navedena rješewa tvrdeći da su mu 34. Ustavni sud zapaža da je ciq koji se želi postići tim rješewima povrijeđena prava iz člana II/3f) Ustava Bosne mjerama ograničavawa prava i sloboda pritvorenih lica na i Hercegovine i člana 8 stav 1 Evropske konvencije. način na koji to predviđa član 141 ZKPBiH da se obezbijedi 26. Član II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: nesmetano sprovođenje istrage, odnosno da se onemogući Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ometanje krivičnog postupka, što jeste zakonit ciq u qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: demokratskoj državi. Pri ostvarivanju tog cilja neophodno je, Š...Ć međutim, da se postigne razuman odnos proporcionalnosti f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. između tog zakonitog cilja, s jedne strane, te zaštite 27. Član 8 Evropske konvencije glasi: apelantovog prava na privatni i porodični život, s druge strane. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je zakonom 1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i generalno predviđeno da pritvorenik ima pravo na posjetu porodičnog života, doma i prepiske. lica po svom izboru. Izuzetak je kada sudija za prethodni 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, sem ako je postupak donese pisanu i obrazloženu odluku o zabrani takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna određenih posjeta zbog wihovog štetnog djelovawa na tok mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne postupka. Sem toga, zakonom je zagarantovano da prava i bezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti slobode pritvorenika mogu da budu ograničeni samo u mjeri zemlje, sprečavawa nereda ili sprečavawa zločina radi potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je određen pritvor. U zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi drugih. smatrali da upravo sama svrha određivawa mjere pritvora ne bi 28. Osnovna svrha člana 8 Evropske konvencije je zaštita bila adekvatno ostvarena ako bi se apelantu omogućila pojedinaca od arbitrarnih miješawa vlasti u wihova prava komunikacija sa drugim licima, pa i članovima najuže garantovana članom 8 Evropske konvencije (vidi Evropski sud porodice, sem sa advokatom. Ustavni sud, takođe, ističe da je u za qudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. konkretnom slučaju apelant bio osumwičen za izvršenje oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-c, stav 31). krivičnog djela organizovanog kriminala u vezi sa 29. U konkretnom predmetu Ustavni sud mora da utvrdi da li zloupotrebom položaja ili ovlašćewa. Dokazi koji su su se javne vlasti osporenim rješewima umiješale u prikupljeni tokom istrage, kako je utvrdio redovni sud, apelantovo pravo na poštovanje njegovog privatnog i ukazivali su na to da bi apelant, komunicirajući sa drugim licima, pa i članovima najuže porodice, bio u mogućnosti da razumna relacija proporcionalnosti između miješawa u utiče na kvalitet sprovođewa istražnih radwi i eventualno apelantovo pravo i zakonitog cilja kom se teži. dokaznog postupka, naročito s obzirom na prirodu krivičnog 40. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, djela, te način i sredstva njegovog izvršewa. Sem toga, Ustavni Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. sud ističe da su redovni sudovi ocijenili da su razlozi zbog 41. Imajući u vidu činjenicu da je ovo konačna odluka o kojih je pritvor bio određen po svojoj prirodi takvi da apelaciji i da je apelant u međuvremenu pušten iz pritvora, ograničavaju kontakte osumwičenog sa spoqnim svijetom zbog Ustavni sud je zakqučio da nema potrebe da se posebno razmatra čega su izrekli spornu zabranu. zahtjev za donošenje privremene mjere. 35. Ustavni sud, takođe, ističe da, shodno praksi Evropskog 42. Na osnovu člana 41 Pravila Ustavnog suda, aneks ove suda za qudska prava, bilo koji pritvor koji je zakonit prema odluke čine izuzeta mišljewa sudija Mate Tadića i Krstana članu 5 Evropske konvencije nameće, po samoj svojoj prirodi, Simića. ograničewa u privatni i porodični život. Međutim, bitan dio 43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zatvorenikovog prava na poštovanje porodičnog života jeste Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. taj da mu zatvorske vlasti omogućavaju održavanje kontakta sa užom porodicom. U isto vrijeme, Evropski sud priznaje da su Predsjednik neke mjere kontrole nad zatvorenikovim kontaktima sa Ustavnog suda spoqnim svijetom potrebne i da same po sebi nisu Bosne i Hercegovine inkompatibilne sa Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud Prof. dr Miodrag Simović, s. r. za qudska prava, Ostrovar protiv Moldavije, presuda od 15. februara 2006. godine, stav 105; i Evropski sud za qudska prava, Na osnovu člana 41 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Messina protiv Italije, broj 2, presuda od 28. septembra 2000. Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. godine, st. 66 i 72). Uzimajući u obzir ovaj stav, Ustavni sud 60/05, 64/08 i 51/09), dajem zapaža da je u konkretnom slučaju apelantu bila određena mjera pritvora od 17. septembra 2008. godine do 14. novembra 2008. IZUZETO MIŠQEWE DJELIMIČNO SUPROTNO godine, dakle u periodu kraćem od dva mjeseca. U tom periodu ODLUCI BROJ AP 3263/08 apelantu su bili zabranjeni kontakti sa svim drugim licima 1. Na plenarnoj sjednici, održanoj 3. jula 2009. godine, sem sa njegovim braniocem. U suštini, izrečena mjera je bila Ustavni sud je usvojio Odluku o dopustivosti i meritumu u ograničena na period u kom je trajala mjera pritvora i u kom su predmetu broj AP 3263/08, apelant Vasilije Savić, kojom je morali, kumulativno, da postoje zakonom predviđeni razlozi apelaciju odbio kao neosnovanu. za njeno izricanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Sud 2. S najvećim dijelom usvojene odluke se slažem. Međutim, BiH u osporenim rješewima detaqno obrazložio zbog čega je ne slažem se da nije povrijeđeno ustavno pravo iz člana II/3f) bilo potrebno da se apelantu privremeno ograniči Ustava Bosne i Hercegovine (pravo na privatni i porodični komunikacija samo na njegov kontakt sa braniocem, kao i da je život, dom i prepisku) i istog prava garantovanog članom 8 sama mjera pritvora, pa time i zabrana kontakata s trećim Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih licima, prestala kad su za nju prestali da postoje razlozi. sloboda u odnosu na Rješenje Suda BiH broj X-KRN.-07/351 od 36. Ustavni sud je posebno uzeo u obzir činjenice da je 17. septembra 2008. godine u dijelu kojim je, mimo odluke suda, apelantu pritvor određen rješenjem Suda BiH od 17. septembra apelantu (pritvorenom licu) zabranjeno da komunicira sa 2008. godine u kom nije bilo dodatnih ograničewa, kao i da je porodicom. Naime, nije sporno rješenje o određivanju apelant 18. i 19. septembra 2008. godine od Suda BiH zatražio pritvora i razlozi koje je Sud dao. Ono što vidim kao da mu se odobre telefonski razgovori i posjete članova miješanje u apelantovo ustavno pravo jeste činjenica da porodice i to oca, supruge, djece i sestre i da je o ovoj molbi rješenjem suda od 17. septembra 2008. godine SUD nije donio odlučeno rješenjem Suda BiH od 23. septembra 2008. godine. nikakvu mjeru ograničewa koja je uslijedila tek 23. septembra Ustavni sud smatra da period od apelantovog pritvarawa do 2008. godine. donošewa sudske odluke o zabrani posjeta i telefonskih 3. U skladu sa zakonom, samo sud može dodatno da ograniči kontakata sa drugim licima, sem sa braniocem, zbog kratkog neka prava lica-pritvorenika, na osnovu člana 141 stav 2 i trajawa ne pokreće pitanje kršewa apelantovih prava iz člana člana 144 stav 1 ZKP. II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske 4. Ustavni sud u tački 35 svoje odluke konstatuje da je Sud konvencije. BiH rješenjem od 17. septembra 2008. godine ograničio 37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da u apelantu pravo da komunicira sa porodicom, a dozvolio samo sa konkretnom slučaju, u kom je apelantu bila ograničena braniocem i da je za takav svoj stav dao obrazloženje što je, komunikacija sa spoqnim svijetom samo na kontakte s njegovim nažalost, potpuno netačno. Naime, upravo u tom rješenju nema braniocem, pri čemu je ovo ograničenje bilo u ograničenom ograničewa, što priznaje i sam Ustavni sud u sljedećoj tački, vremenskom roku i u vezi sa svrhom i razlozima radi kojih je tački 36, kada konstatuje da rješenjem od 17. septembra 2008. određen pritvor, kako je zakonom i propisano, nije narušen godine nije bilo ograničewa nego je ono uvedeno tek rješenjem razuman odnos proporcionalnosti u zaštiti zakonitog cilja od 23. septembra 2008. godine (što je tačno). kom se teži, s jedne strane, i zaštite apelantovog prava na 5. Dakle, shodno rješenju od 17. septembra 2008. godine nije privatni i porodični život, s druge strane. došlo do uplitawa u apelantovo ustavno pravo u pogledu člana 38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqučuje da nije II/3f) i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava povrijeđeno apelantovo pravo na poštovanje privatnog i i osnovnih sloboda zato što upravo u tom rješenju nema ničega porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3f) Ustava o ograničenju u pogledu komunicirawa sa članovima porodice, Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. pa stoga i postoji povreda jer niko mimo suda nije mogao da ograniči ovo pravo pritvoreniku. VIII. Zakqučak 6. Do uplitawa je došlo tek rješenjem od 23. septembra 39. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede apelantovog 2008. godine, za koje je, i shodno mom mišljenju, bilo osnova. prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i Međutim, Ustavni sud to priznaje (tačka 36), ali i opravdava prepiske iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 kratkoćom uplitawa. Upravo ovaj stav je za mene neprihvatqiv. Evropske konvencije zato što je miješanje javnih vlasti u ovo Naime, ne može da bude malo uplitawa, a malo ne, i da se to onda apelantovo pravo tokom njegovog boravka u pritvoru bilo pravda kratkoćom uplitawa. Ustavom garantovano pravo to ne zasnovano na zakonu i neophodno u demokratskom društvu u poznaje. Dakle, ili ima uplitawa u zaštićeno pravo ili ga svrhu postizawa zakonitog cilja. Pri tome je ostvarena nema. 7. Stoga, uz dužno poštovanje prema stanovištima kolega 5. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Uprave iznesenim u ovoj odluci, ovakvo opravdanje uplitawa u zatvora Kazneno-popravnog doma Tuzla zatraženo je 5. juna apelantovo ustavom zaštićeno pravo ne pridonosi vladavini 2009. godine da dostavi podatak o pravilima kućnog reda u vezi prava, pravnoj sigurnosti i dosljednoj primjeni zakona. sa obavljanjem posjeta i telefonskih razgovora pritvorenika, 17. juli 2009. godine Sudija odnosno o tome da li se pritvorenicima posjete i telefonski Bawa Luka Mato Tadić razgovori koji su propisani članom 144. st. 1. i 4. Zakona o krivičnom postupku BiH odobravaju bez posebne procedure ili IZUZETO MIŠQEWE SUDIJE KRSTANA SIMIĆA oni to moraju zatražiti posebnom molbom. Uprava zatvora je 15. U potpunosti se pridružujem izuzetom mišljenju i juna 2009. godine dostavila traženi odgovor. stavovima sudije Mate Tadića u predmetu broj AP 3263/08. III. Činjenično stanje 17. juli 2009. godine Sudija 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Bawa Luka Krstan Simić dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 7. Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 17. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u septembra 2008. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od predmetu broj AP 3263/08, rješavajući apelaciju Vasilija 30 dana zbog postojanja naročitih okolnosti koje ukazuju na to da Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, bi apelant boravkom na slobodi ometao krivični postupak člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, što su razlozi za suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i određivanje pritvora propisani članom 132. stav 1. tačka b) Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem Miodrag Simović, predsjednik tekstu: ZKPBiH). Također je pritvor određen i zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo Valerija Galić, potpredsjednica organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. u vezi sa krivičnim Constance Grenje, potpredsjednica djelom zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana Seada Palavrić, potpredsjednica 220. stav 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem David Feldman, sudija tekstu: KZBiH). Tudor Pantiru, sudija 8. U obrazloženju rješenja kojim je određen pritvor Sud BiH Mato Tadić, sudija je utvrdio da, na osnovu dokaza koje je dostavilo Tužilaštvo, Krstan Simić, sudija iskaza svjedoka i dokumentacije oduzete prilikom pretresa Mirsad Ćeman, sudija objekata i prostorija koje koriste apelant i drugi osumnjičeni, a na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je prije svega na osnovu oduzetih ličnih karti, pasoša, ostalih ličnih i drugih dokumenata, postoji osnovana sumnja da je apelant ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 počinio krivično djelo, odnosno da je učestvovao u izvršenju predmetnih krivičnih djela. U obrazloženju je dalje navedeno da Odbija se kao neosnovana apelacija Vasilija Savića je 16. septembra 2008. godine izvršen pretres objekata koje podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. koriste apelant i drugi osumnjičeni kao i njihovih motornih X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. godine i X-KRN-07/351 od vozila. Tom prilikom je oduzeta obimna dokumentacija 23. septembra 2008. godine. navedena u prijedlogu Tužilaštva za određivanje pritvora. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Tužilaštvo je u svom prijedlogu navelo da postoji opasnost od Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i bjekstva apelanta i drugih osumnjičenih zato što postoje Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i okolnosti koje ukazuju na visoku vjerovatnost da su osumnjičeni "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". za sebe pribavili lažne dokumente na osnovu falsificirane dokumentacije, a da je, osim toga, apelant često boravio u OBRAZLOŽENJE Beogradu-Republika Srbija, gdje se "kreće sa kriminogenim I. Uvod licima". Tužilaštvo je, također, ukazalo na okolnost da su apelant 1. Vasilije Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, i drugi osumnjičeni kao organizirana grupa nastavili da vrše kojeg zastupa Stojan D. Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je 20. inkriminirane radnje bez obzira na činjenicu da su njihove kolege oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i u maju 2008. godine lišeni slobode zbog osnovane sumnje da su Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja počinili isto djelo za koje su osumnjičeni apelant i ostali Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. osumnjičeni. Tužilaštvo je dostavilo izvještaj prema kojem X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. godine i X-KRN-07/351 od iskazi saslušanih svjedoka u policiji Distrikta Brčko potvrđuju 23. septembra 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev apelantovo učešće u izdavanju lažnih ličnih dokumenata za šta je za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odobrio uzeo određene novčane iznose. posjete i telefonske kontakte sa njegovim najbližim srodnicima 9. Sud BiH je odredio pritvor iz posebnih pritvorskih razloga do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 26. januara 2009. propisanih članom 132. stav 1. tačka b) ZKPBiH. U obrazloženju godine dostavio dopis kojim je obavijestio Ustavni sud da je je naveo da je uzeo u obzir činjenicu da je u konkretnom slučaju pušten iz pritvora, ali da ostaje pri navodima iz apelacije da se riječ o izuzetno složenom i obimnom predmetu sa velikim utvrdi povreda njegovih prava na koja se žalio. brojem osumnjičenih lica na šta ukazuje prikupljena materijalna dokumentacija, te činjenica da Tužilaštvo istovremeno provodi II. Postupak pred Ustavnim sudom istragu i u drugim povezanim predmetima. Osim navedenog, Sud 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od BiH je smatrao da postoji osnovana sumnja da su apelant i drugi Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: osumnjičeni djelovali kao organizirana grupa čiji su članovi Tužilaštvo) zatraženo je 21. novembra 2008. godine da dostave međusobno čvrsto povezani sa unaprijed određenim ulogama u odgovore na apelaciju. izvršenju inkriminiranih radnji. Sud je smatrao i da okolnosti 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 11. decembra konkretnog slučaja jasno ukazuju na to da je riječ o "razgranatoj 2008. godine, a Tužilaštvo 10. decembra 2008. godine. pojavi" gdje je u činjenju djela morao učestvovati veći broj lica 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, koja se međusobno poznaju ili barem znaju jedni za druge, a odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 14. januara 2009. realno se može zaključiti da apelant i drugi osumnjičeni poznaju i godine. druge osumnjičene protiv kojih se provodi istraga kao i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 potencijalne svjedoke zbog toga što su neki od njih zaposlenici apelantu kao i obavljanje telefonskih razgovora mogli štetno CIPS-a i radili su na izdavanju ličnih dokumenata. Imajući u vidu utjecati na daljnji tok krivičnog postupka. Sud je zaključio da navedeno, Sud BiH je zaključio da je realno očekivati da bi navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje osumnjičeni, ukoliko bi se našli na slobodi, mogli stupiti u realne opasnosti da bi apelant mogao iskoristiti posjete drugih kontakt sa ostalim osumnjičenima, ali i sa svjedocima koje lica i telefonske kontakte kako bi sakrio ili uništio dokaze i Tužilaštvo tek ima namjeru da po prvi put ispita, te na taj način tragove bitne za ovaj krivični predmet, odnosno kako bi ometati uspješno provođenje istrage. posredno ili neposredno stupio u međusobni kontakt sa drugim 10. Sud BiH je obrazložio da je uzeo u obzir i činjenicu da osumnjičenima ili ostalim licima koja su učestvovala u izvršenju Tužilaštvo i dalje radi na pronalaženju i osiguranju dokaza i inkriminiranih radnji. tragova bitnih za ovaj krivični postupak, a da evidentno iz 14. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog izvršenih pretresa proizlazi da su osumnjičeni određenu službenu rješenja, Sud BiH je donio Rješenje broj X-KRN-07/351 od 6. dokumentaciju držali van radnog mjesta. Sud BiH je utvrdio da oktobra 2008. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U postoji bojazan da bi osumnjičeni, ukoliko bi bili pušteni na obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je odredbama člana slobodu, mogli uništiti, sakriti ili krivotvoriti dokaze i tragove 141. stav 2. ZKPBiH određeno da prava i slobode pritvorenika značajne za ovaj krivični postupak. Sud BiH je, također, cijenio i mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se, između okolnost značaja samog projekta CIPS, odnosno da je riječ o ostalog, ostvari i svrha radi koje je određen pritvor. Sud je naveo izuzetno bitnom državnom sistemu i projektu čija je sigurnost da zabrana komunikacije između članova najuže porodice uveliko dovedena u pitanje počinjenjem djela sa kojim se apelant predstavlja miješanje u pravo na privatni život, ali je ocijenio da i drugi osumnjičeni dovode u vezu, a da je nesumnjivo da su je istraga u konkretnoj fazi postupka legitiman cilj koji ne posljedice takvog postupanja dalekosežne i u datom trenutku narušava princip proporcionalnosti. Sama svrha određivanja nesagledive. Sud je zaključio da navedene okolnosti u svojoj mjere pritvora ne bi bila adekvatno ostvarena ukoliko bi apelant, ukupnosti čine naročite okolnosti koje u tom trenutku komunicirajući sa drugim licima, pa i članovima najuže opravdavaju navedeni pritvorski razlog. porodice, bio u mogućnosti utjecati na kvalitet provođenja 11. Nakon što je apelantu određen pritvor rješenjem od 17. istražnih radnji i eventualno dokaznog postupka. Sud je, također, septembra, apelant je 18. i 19. septembra 2008. godine od Suda naveo da zabrana posjeta i telefonskih kontakata može ograničiti BiH zatražio da mu se odobre telefonski razgovori i posjete apelantovo pravo na privatnost, ali ovo pravo nije apsolutno, a članova porodice i to oca, supruge, djece i sestre. ograničenja su opravdana kada je interes da se osiguraju 12. Navedene molbe proslijeđene su Tužilaštvu. U odgovoru apelantova prava na kontakt sa drugim licima usklađen sa na ovaj zahtjev Tužilaštvo se izričito usprotivilo posjetama i potrebom da se osigura integritet istrage i ostvarivanje svrhe radi telefonskim kontaktima sa licima navedenim u molbama, osim koje je pritvor određen, kao što je u konkretnom slučaju. ovlaštenih ili postavljenih apelantovih branilaca. Tužilaštvo je istaklo da istraga, koja je u ovom predmetu u toku, treba da IV. Apelacija dovede do daljnjih saznanja o licima koja se javljaju kao apelantovi saučesnici, podstrekači ili pomagači u počinjenju predmetnih krivičnih djela, odnosno licima koja se javljaju kao a) Navodi iz apelacije potencijalni svjedoci u ovom predmetu. Tužilaštvo je, također, 15. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem smatralo da bi traženim kontaktima apelant mogao ometati povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz istragu utjecajem na svjedoke, saučesnike i prikrivače, te sakriti člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. ili uništiti tragove krivičnog djela koje je počinjeno u specifičnoj Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda djelatnosti i čije specifičnosti su iskorištene za izvršenje (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naveo je da bi krivičnog djela. Tužilaštvo je istaklo činjenicu da su apelant i izrečena zabrana posjeta i telefonskih kontakata sa svim licima drugi osumnjičeni do momenta lišenja slobode bili zaposleni na osim sa braniocem mogla biti opravdana samo ako je činjenično radnim mjestima koja su iskoristili za počinjenje krivičnih djela verificiran njegov neposredan ili posredan pokušaj da uz pomoć za koja se terete, te da postoji mogućnost da utječu na svjedoke, svojih najbližih srodnika negativno utječe na dokazni postupak i odnosno dokaze i tragove bitne za krivični postupak, kako zbog da takva zabrana nije mogla biti donesena na osnovu same brojnih poznanstava, tako i zbog dostupnosti određenim pretpostavke da je preduzimanje takvih radnji moguće. Apelant podacima. Naveli su da bi apelant sličnu aktivnost mogao je istakao i da je sam sud priznao da zabrana komunikacije organizirati ili njome upravljati posredstvom svoje rodbine ili između članova porodice predstavlja miješanje u pravo na prijatelja, čak i za vrijeme svog boravka u pritvoru, putem privatni život, ali da u isto vrijeme smatra da je istraga u ovoj fazi posjeta, telefonske komunikacije ili druge prepiske. Predloženo postupka legitiman cilj koji ne narušava princip je da se apelantu zabrane posjete i telefonski kontakti sa svim proporcionalnosti. Apelant smatra da legitiman cilj mora biti licima osim sa braniocem. općeprihvaćen, te da se općeprihvaćenim ciljem može smatrati 13. Sudija za prethodni postupak Suda BiH je Rješenjem broj onaj cilj kojim se ostvaruje opći interes. Opći interes se, prema X-KRN-07/351 od 23. septembra 2008. godine apelantu apelantovom mišljenju, najprije ogleda u poštivanju prava i zabranio posjete i telefonske kontakte sa drugim licima osim sa sloboda građana. Smatra da je sud svojom odlukom direktno braniocem. U obrazloženju rješenja sud je naveo da se u ugrozio princip proporcionalnosti između sredstava koja se konkretnom slučaju rukovodio obavezama i ograničenjima koriste i cilja koji se želio postići zato što je sud ovakvom propisanim članom 141. stav 2. ZKPBiH kojim je izričito odlukom narušio pravičnu ravnotežu između dužnosti zaštite propisano na koji se način mogu ograničiti prava i slobode prava pojedinca na privatni i porodični život, dom i prepisku i pritvorenih lica. S tim u vezi, sud je zaključio da je u konkretnom prava na preduzimanje svih radnji radi sprečavanja kriminaliteta. slučaju zaista bilo neophodno apelantu ograničiti prava i slobode Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog kako bi se osigurala i postigla svrha radi koje je pritvor određen. S prava i ukine mjeru zabrane posjeta i telefonskih kontakata sa obzirom na to da je pritvor određen zbog postojanja naročitih drugim licima ili da osporeno rješenje proglasi nevažećim i da okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant boravkom na slobodi vrati predmet na ponovni postupak. Također je zatražio da ometao krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se apelantu prikrivače, te da bi mogao uništiti i sakriti dokaze i tragove važne odobravaju tražene posjete i telefonski kontakti sa najužim za predmetni postupak, zatim da je u izvršenju predmetnih članovima porodice. Apelant je 26. januara 2009. godine krivičnih djela učestvovao veći broj lica koja su međusobno dostavio Ustavnom sudu dopis u kojem je naveo da, bez obzira na povezana i čije su uloge unaprijed definirane, kao i da istraga još to što je izašao iz pritvora, smatra da je pretrpio povrede uvijek traje i da se treba ispitati veći broj svjedoka i potencijalnih navedenih prava i zatražio je od Ustavnog suda da donese odluku osumnjičenih, sud je utvrdio da bi u ovoj fazi postupka posjete kojom će utvrditi da je povreda učinjena. b) Odgovor na apelaciju Član 141. 16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju, u vezi sa (2) Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u apelantovim navodima o povredi člana 8. stav 1. Evropske mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je određen pritvor, konvencije, istakao da je apelant izostavio stav 2. istog člana, spriječi bjekstvo pritvorenika, spriječi počinjenje krivičnog djela odnosno da je potpuno zanemario činjenice koje je Sud BiH i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. utvrdio u vrijeme donošenja odluke, te da je pritvor određen iz Član 144. razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka b) ZKPBiH. Sud (1) Pritvorenik ima pravo na posjete lica po svom izboru, BiH je istakao da su razlozi zbog kojih je određen pritvor po osim u slučajevima kada sudija za prethodni postupak donese svojoj prirodi takvi da ograničavaju apelantove kontakte sa pisanu odluku o zabrani određenih posjeta zbog njihovog štetnog vanjskim svijetom, a s ciljem potpune zaštite krivičnog postupka. djelovanja na tok postupka. Dakle, bilo je i logično da su apelantu izrečene zabrane u odluci Suda BiH koja se osporava apelacijom. Sud BiH je naveo da je, (4) Pritvorenik ne može koristiti mobitel ali ima pravo, u pri donošenju osporene odluke, imao u vidu prirodu krivičnog skladu sa kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora, o svom djela, te način i sredstva njegovog izvršenja, odnosno da je u trošku obavljati telefonske razgovore. Uprava pritvora u tu svrhu izvršenju djela korišten apelantov status na njegovom radnom pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih mjestu i njegova neophodna saradnja sa trećim licima prilikom priključaka. Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno izvršenja krivičnog djela, a na koja lica je apelant mogao utjecati saslušanje, sudija ili predsjednik vijeća mogu, zbog sigurnosti ili i kontaktom sa članovima uže porodice. Sud BiH smatra da su postojanja nekog od razloga iz člana 132. stav 1. tač. od a. do c. neosnovani apelantovi prigovori kojima se ukazuje na ovog zakona, rješenjem ograničiti ili zabraniti pritvoreniku nerazmjernost izrečenih zabrana i cilja koji se želio postići. korištenje telefona. Također, ističe i da su u cijelosti i na zakonit način izrečena VI. Dopustivost ograničenja apelantovog prava na posjete i telefonske kontakte. 21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 17. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je apelant pušten na Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja slobodu Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 14. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog novembra 2008. godine. Tim je rješenjem predmetno rješenje o presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ograničenju komunikacije stavljeno van snage. Predložili su da 22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, se apelacija odbaci kao nedopuštena u skladu sa članom 16. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Pravila Ustavnog suda ili, alternativno, da se odbije kao presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi neosnovana zbog nepostojanja povreda na koje se apelant djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se poziva. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 18. Uprava zatvora Kazneno-popravnog doma Tuzla je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji obavijestila Ustavni sud da se pritvorenicima posjete i telefonski je koristio. razgovori ne odobravaju bez posebne procedure nego 23. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom pritvorenici to moraju zatražiti posebnom molbom. je Rješenje Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 6. oktobra 2008. V. Relevantni propisi godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova 19. Krivični zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, primio 8. oktobra 2008. godine, a apelacija je podnesena 20. 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) u relevantnom dijelu glasi: oktobra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano Zloupotreba položaja ili ovlaštenja članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija Član 220. st. 1. i 3. ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda (1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki Hercegovine koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog ovlaštenja ili ne 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i izvršivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. VII. Meritum (3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena 25. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu tim imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 KM, učinilac će se rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine. Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije. Organizirani kriminal 26. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Član 250. stav 2. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Ko kao pripadnik zločinačke organizacije učini krivično prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može Š...Ć izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, ako za pojedino f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom 27. Član 8. Evropske konvencije glasi: zatvora od najmanje pet godina. 1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i 20. Zakon o krivičnom postupku BiH ("Službeni glasnik porodičnog života, doma i prepiske. Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera 58/08, 12/09 i 16/09) u relevantnom dijelu glasi: u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne Član 132. sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite krivično djelo, pritvor mu se može odrediti: prava i sloboda drugih. b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, 28. Osnovna svrha člana 8. Evropske konvencije je zaštita izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju na to da će ometati garantirana članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra prikrivače. 1994. godine, serija A, broj 297-c, stav 31). 29. U konkretnom predmetu Ustavni sud mora utvrditi da li provođenja istražnih radnji i eventualno dokaznog postupka, su se javne vlasti osporenim rješenjima umiješale u apelantovo naročito s obzirom na prirodu krivičnog djela, te način i sredstva pravo na poštivanje njegovog privatnog i porodičnog života i, njegovog izvršenja. Osim toga, Ustavni sud ističe da su redovni ako je to slučaj, da li je to miješanje bilo opravdano. Ovaj uvjet se, sudovi ocijenili da su razlozi zbog kojih je pritvor bio određen po u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz svojoj prirodi takvi da ograničavaju kontakte osumnjičenog sa više elemenata: (a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem vanjskim svijetom zbog čega su izrekli spornu zabranu. ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojem je riječ mora biti 35. Ustavni sud, također, ističe da, prema praksi Evropskog primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen suda za ljudska prava, bilo koji pritvor koji je zakonit prema na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet; (c) članu 5. Evropske konvencije nameće, po samoj svojoj prirodi, zakon, također, mora biti formuliran sa odgovarajućom tačnošću ograničenja u privatni i porodični život. Međutim, bitan dio i jasnoćom kako bi se pojedincu omogućilo da prema njemu zatvorenikovog prava na poštivanje porodičnog života jeste taj prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava, da mu zatvorske vlasti omogućavaju održavanje kontakta sa Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. užom porodicom. U isto vrijeme, Evropski sud priznaje da su aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49). neke mjere kontrole nad zatvorenikovim kontaktima sa vanjskim 30. Ustavni sud smatra da su osporena rješenja kojima je svijetom potrebne i da same po sebi nisu inkompatibilne sa odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da mu se dopuste Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud za ljudska prava, posjete i telefonski kontakti sa članovima uže porodice, odnosno Ostrovar protiv Moldavije, presuda od 15. februara 2006. godine, kojima je komunikacija sa vanjskim svijetom ograničena samo stav 105; i Evropski sud za ljudska prava, Messina protiv Italije, na kontakte sa njegovim braniocem, rezultirala miješanjem javne broj 2, presuda od 28. septembra 2000. godine, st. 66. i 72). vlasti u apelantovo pravo na privatni i porodični život u smislu Uzimajući u obzir ovaj stav, Ustavni sud zapaža da je u člana 8. stav 1. Evropske konvencije. konkretnom slučaju apelantu bila određena mjera pritvora od 17. 31. Ustavni sud, također, mora utvrditi opravdanost ovog septembra 2008. godine do 14. novembra 2008. godine, dakle u miješanja u smislu člana 8. stav 2. Evropske konvencije, periodu kraćem od dva mjeseca. U tom periodu apelantu su bili odnosno, da li je ono bilo u skladu sa zakonom i da li je bilo zabranjeni kontakti sa svim drugim licima osim sa njegovim neophodno u demokratskom društvu da bi se postigao jedan od braniocem. U suštini, izrečena mjera je bila ograničena na period ciljeva navedenih u članu 8. stav 2. Evropske konvencije. u kojem je trajala mjera pritvora i u kojem su morali, kumulativno, postojati zakonom predviđeni razlozi za njezino 32. Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja donesena na izricanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u osnovu ZKPBiH koji je u članu 141. propisao u kojem slučaju osporenim rješenjima detaljno obrazložio zbog čega je bilo prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni. Dakle, potrebno apelantu privremeno ograničiti komunikaciju samo na Ustavni sud smatra da je "miješanje" u apelantovo pravo na njegov kontakt sa braniocem, kao i da je sama mjera pritvora, pa privatni i porodični život propisano zakonom. Osim toga, time i zabrana kontakata s trećim licima, prestala kad su za nju Ustavni sud zapaža da je ZKPBiH javno objavljen u službenom prestali postojati razlozi. glasilu, da je njegov tekst jasan, pristupačan i predvidiv i time su 36. Ustavni sud je posebno uzeo u obzir činjenice da je zadovoljeni i ostali elementi "zakonitog miješanja" u apelantovo apelantu pritvor određen rješenjem Suda BiH od 17. septembra pravo iz člana 8. Evropske konvencije. 2008. godine u kojem nije bilo dodatnih ograničenja, kao i da je 33. Miješanje koje je u skladu sa zakonom mora istovremeno apelant 18. i 19. septembra 2008. godine od Suda BiH zatražio da biti i neophodna mjera u demokratskom društvu u svrhu mu se odobre telefonski razgovori i posjete članova porodice i to postizanja zakonitih ciljeva iz člana 8. stav 2. Evropske oca, supruge, djece i sestre i da je o ovoj molbi odlučeno konvencije. "Neophodno" u ovom kontekstu znači da miješanje rješenjem Suda BiH od 23. septembra 2008. godine. Ustavni sud odgovora "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razumna smatra da period od apelantovog pritvaranja do donošenja sudske relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja odluke o zabrani posjeta i telefonskih kontakata sa drugim kojem se teži (vidi Evropski sud za ljudska prava, Niemietz protiv licima, osim sa braniocem, zbog kratkog trajanja ne pokreće Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj pitanje kršenja apelantovih prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i 251). Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. 34. Ustavni sud zapaža da je cilj koji se želi postići mjerama 37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ograničavanja prava i sloboda pritvorenih lica na način na koji to konkretnom slučaju, u kojem je apelantu bila ograničena predviđa član 141. ZKPBiH osiguranje nesmetanog provođenja komunikacija sa vanjskim svijetom samo na kontakte s njegovim istrage, odnosno onemogućavanje ometanja krivičnog postupka, braniocem, pri čemu je ovo ograničenje bilo u ograničenom što jeste zakonit cilj u demokratskoj državi. Pri ostvarivanju tog vremenskom roku i u vezi sa svrhom i razlozima radi kojih je cilja neophodno je, međutim, postići razuman odnos određen pritvor, kako je zakonom i propisano, nije narušen proporcionalnosti između tog zakonitog cilja, s jedne strane, te razuman odnos proporcionalnosti u zaštiti zakonitog cilja kojem zaštite apelantovog prava na privatni i porodični život, s druge se teži, s jedne strane, i zaštite apelantovog prava na privatni i strane. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je zakonom općenito porodični život, s druge strane. predviđeno da pritvorenik ima pravo na posjetu lica po svom 38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije izboru. Izuzetak je kada sudija za prethodni postupak donese povrijeđeno apelantovo pravo na poštivanje privatnog i pisanu i obrazloženu odluku o zabrani određenih posjeta zbog porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i njihovog štetnog djelovanja na tok postupka. Osim toga, Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. zakonom je zagarantirano da prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi VIII. Zaključak koje je određen pritvor. U konkretnom slučaju Ustavni sud 39. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog zapaža da su redovni sudovi smatrali da upravo sama svrha prava na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i određivanja mjere pritvora ne bi bila adekvatno ostvarena ako bi prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. se apelantu omogućila komunikacija sa drugim licima, pa i Evropske konvencije zato što je miješanje javnih vlasti u ovo članovima najuže porodice, osim sa advokatom. Ustavni sud, apelantovo pravo tokom njegovog boravka u pritvoru bilo također, ističe da je u konkretnom slučaju apelant bio osumnjičen zasnovano na zakonu i neophodno u demokratskom društvu u za izvršenje krivičnog djela organiziranog kriminala u vezi sa svrhu postizanja zakonitog cilja. Pri tome je ostvarena razumna zloupotrebom položaja ili ovlaštenja. Dokazi koji su prikupljeni relacija proporcionalnosti između miješanja u apelantovo pravo i tokom istrage, kako je utvrdio redovni sud, ukazivali su na to da zakonitog cilja kojem se teži. bi apelant, komunicirajući sa drugim licima, pa i članovima 40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, najuže porodice, bio u mogućnosti utjecati na kvalitet Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 41. Imajući u vidu činjenicu da je ovo konačna odluka o apelantovo ustavom zaštićeno pravo ne pridonosi vladavini apelaciji i da je apelant u međuvremenu pušten iz pritvora, prava, pravnoj sigurnosti i dosljednoj primjeni zakona. Ustavni sud je zaključio da nema potrebe za posebno razmatranje Sudija zahtjeva za donošenje privremene mjere. Mato Tadić 42. Na osnovu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke čine izdvojena mišljenja sudija Mate Tadića i Krstana IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE KRSTANA SIMIĆA Simića. U potpunosti se pridružujem izdvojenom mišljenju i 43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke stavovima sudije Mate Tadića u predmetu broj AP 3263/08. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 17. juli 2009. godine Sudija Banja Luka Krstan Simić Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. predmetu broj AP 3263/08, rješavajući apelaciju Vasilija Savića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Na osnovu člana 41. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 64/08 i 51/09), dajem Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik IZDVOJENO MIŠLJENJE DJELIMIČNO SUPROTNO Valerija Galić, dopredsjednica ODLUCI BROJ AP 3263/08 Constance Grenje, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica 1. Na plenarnoj sjednici, održanoj 3. jula 2009. godine, David Feldman, sudac Ustavni sud je usvojio Odluku o dopustivosti i meritumu u Tudor Pantiru, sudac predmetu broj AP 3263/08, apelant Vasilije Savić, kojom je Mato Tadić, sudac apelaciju odbio kao neosnovanu. Krstan Simić, sudac 2. S najvećim dijelom usvojene odluke se slažem. Međutim, Mirsad Ćeman, sudac ne slažem se da nije povrijeđeno ustavno pravo iz člana II/3.f) na sjednici održanoj 3. srpnja 2009. godine donio je Ustava Bosne i Hercegovine (pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku) i istog prava garantiranog članom 8. Evropske ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Rješenje Suda BiH broj X-KRN.-07/351 od 17. septembra Odbija se kao neutemeljena apelacija Vasilija Savića 2008. godine u dijelu kojim je, mimo odluke suda, apelantu podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. (pritvorenom licu) zabranjeno komuniciranje sa porodicom. X-KRN-07/351 od 6. listopada 2008. godine i X-KRN-07/351 Naime, nije sporno rješenje o određivanju pritvora i razlozi koje od 23. rujna 2008. godine. je Sud dao. Ono što vidim kao miješanje u apelantovo ustavno Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i pravo jeste činjenica da rješenjem suda od 17. septembra 2008. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i godine SUD nije donio nikakvu mjeru ograničenja koja je Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i uslijedila tek 23. septembra 2008. godine. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 3. U skladu sa zakonom, samo sud može dodatno ograničiti OBRAZLOŽENJE neka prava lica-pritvorenika, na osnovu člana 141. stav 2. i člana I. Uvod 144. stav 1. ZKP. 1. Vasilije Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, 4. Ustavni sud u tački 35. svoje odluke konstatira da je Sud kojeg zastupa Stojan D. Vasić, odvjetnik iz Bijeljine, podnio je BiH rješenjem od 17. septembra 2008. godine ograničio apelantu 20. listopada 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i pravo komuniciranja sa porodicom, a dopustio samo sa Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja braniocem i da je za takav svoj stav dao obrazloženje što je, Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. nažalost, potpuno netačno. Naime, upravo u tom rješenju nema X-KRN-07/351 od 6. listopada 2008. godine i X-KRN-07/351 ograničenja, što priznaje i sam Ustavni sud u sljedećoj tački, tački od 23. rujna 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za 36, kada konstatira da rješenjem od 17. septembra 2008. godine donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odobrio nije bilo ograničenja nego je ono uvedeno tek rješenjem od 23. posjete i telefonske kontakte sa njegovim najbližim srodnicima septembra 2008. godine (što je tačno). do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 26. siječnja 2009. 5. Dakle, prema rješenju od 17. septembra 2008. godine nije godine dostavio dopis kojim je obavijestio Ustavni sud da je došlo do uplitanja u apelantovo ustavno pravo u pogledu člana pušten iz pritvora, ali da ostaje pri navodima iz apelacije da se II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i utvrdi povreda njegovih prava na koja se žalio. osnovnih sloboda zato što upravo u tom rješenju nema ničega o II. Postupak pred Ustavnim sudom ograničenju u pogledu komuniciranja sa članovima porodice, pa 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od stoga i postoji povreda jer niko mimo suda nije mogao ograničiti Suda BiH i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ovo pravo pritvoreniku. Tužiteljstvo) zatražena je 21. studenoga 2008. godine dostava 6. Do uplitanja je došlo tek rješenjem od 23. septembra 2008. odgovora na apelaciju. godine, za koje je, i prema mom mišljenju, bilo osnova. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 11. prosinca Međutim, Ustavni sud to priznaje (tačka 36), ali i opravdava 2008. godine, a Tužiteljstvo 10. prosinca 2008. godine. kratkoćom uplitanja. Upravo ovaj stav je za mene neprihvatljiv. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Naime, ne može biti malo uplitanja, a malo ne, i da se to onda odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 14. siječnja 2009. pravda kratkoćom uplitanja. Ustavom garantirano pravo to ne godine. poznaje. Dakle, ili ima uplitanja u zaštićeno pravo ili ga nema. 5. Na temelju članka 33. Pravila Ustavnog suda, od Uprave 7. Stoga, uz dužno poštovanje prema stanovištima kolega zatvora Kazneno-popravnog doma Tuzla zatražena je 5. lipnja iznesenim u ovoj odluci, ovakvo opravdanje uplitanja u 2009. godine dostava podatka o pravilima kućnog reda u svezi sa 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 obavljanjem posjeta i telefonskih razgovora pritvorenika, ukoliko bi se našli na slobodi, mogli stupiti u kontakt sa ostalim odnosno o tome odobravaju li se pritvorenicima posjeti i osumnjičenima, ali i sa svjedocima koje Tužiteljstvo tek ima telefonski razgovori koji su propisani člankom 144. st. 1. i 4. namjeru po prvi put ispitati, te na taj način ometati uspješno Zakona o kaznenom postupku BiH bez posebne procedure ili oni provođenje istrage. to moraju zatražiti posebnom molbom. Uprava zatvora je 15. 10. Sud BiH je obrazložio da je uzeo u obzir i činjenicu da lipnja 2009. godine dostavila traženi odgovor. Tužiteljstvo i dalje radi na pronalaženju i osiguranju dokaza i tragova bitnih za ovaj kazneni postupak, a da evidentno iz III. Činjenično stanje izvršenih pretresa proizlazi da su osumnjičeni određenu službenu 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumentaciju držali izvan radnog mjesta. Sud BiH je utvrdio da dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na postoji bojazan da bi osumnjičeni, ukoliko bi bili pušteni na sljedeći način. slobodu, mogli uništiti, sakriti ili krivotvoriti dokaze i tragove 7. Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 17. rujna značajne za ovaj kazneni postupak. Sud BiH je, također, cijenio i 2008. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od 30 dana okolnost značaja samog projekta CIPS, odnosno da je riječ o zbog postojanja naročitih okolnosti koje ukazuju na to da bi izuzetno bitnom državnom sustavu i projektu čija je sigurnost apelant boravkom na slobodi ometao kazneni postupak uvelike dovedena u pitanje počinjenjem djela sa kojim se apelant utjecajem na svjedoke, suučesnike ili prikrivače, što su razlozi za i drugi osumnjičeni dovode u svezu, a da je nesumnjivo da su određivanje pritvora propisani člankom 132. stavak 1. točka (b) posljedice takvog postupanja dalekosežne i u datom trenutku Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem nesagledive. Sud je zaključio da navedene okolnosti u svojoj tekstu: ZKPBiH). Također je pritvor određen i zbog postojanja ukupnosti čine naročite okolnosti koje u tom trenutku utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo opravdavaju navedeni pritvorski razlog. organiziranog kriminala iz članka 250. stavak 2. u svezi sa 11. Nakon što je apelantu određen pritvor rješenjem od 17. kaznenim djelom zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti iz rujna, apelant je 18. i 19. rujna 2008. godine od Suda BiH članka 220. stavak 3. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u zatražio da mu se odobre telefonski razgovori i posjeti članova daljnjem tekstu: KZBiH). obitelji i to oca, supruge, djece i sestre. 8. U obrazloženju rješenja kojim je određen pritvor Sud BiH 12. Navedene molbe proslijeđene su Tužiteljstvu. U je utvrdio da, na temelju dokaza koje je dostavilo Tužiteljstvo, odgovoru na ovaj zahtjev Tužiteljstvo se izričito usprotivilo iskaza svjedoka i dokumentacije oduzete prilikom pretresa posjetima i telefonskim kontaktima sa osobama navedenim u objekata i prostorija koje koriste apelant i drugi osumnjičeni, a molbama, osim ovlaštenih ili postavljenih apelantovih branitelja. prije svega na temelju oduzetih osobnih karti, putovnica, ostalih Tužiteljstvo je istaknulo da istraga, koja je u ovom predmetu u osobnih i drugih dokumenata, postoji utemeljena sumnja da je tijeku, treba dovesti do daljnjih saznanja o osobama koje se apelant počinio kazneno djelo, odnosno da je sudjelovao u javljaju kao apelantovi suučesnici, poticatelji ili pomagači u izvršenju predmetnih kaznenih djela. U obrazloženju je dalje počinjenju predmetnih kaznenih djela, odnosno osobama koje se navedeno da je 16. rujna 2008. godine izvršen pretres objekata javljaju kao potencijalni svjedoci u ovom predmetu. Tužiteljstvo koje koriste apelant i drugi osumnjičeni kao i njihovih motornih je, također, smatralo da bi traženim kontaktima apelant mogao vozila. Tom prilikom je oduzeta opsežna dokumentacija ometati istragu utjecajem na svjedoke, suučesnike i prikrivače, te navedena u prijedlogu Tužiteljstva za određivanje pritvora. sakriti ili uništiti tragove kaznenog djela koje je počinjeno u Tužiteljstvo je u svom prijedlogu navelo da postoji opasnost od specifičnoj djelatnosti i čije specifičnosti su iskorištene za bijega apelanta i drugih osumnjičenih zato što postoje okolnosti izvršenje kaznenog djela. Tužiteljstvo je istaknulo činjenicu da koje ukazuju na visoku vjerojatnost da su osumnjičeni za sebe su apelant i drugi osumnjičeni do momenta lišenja slobode bili pribavili lažne dokumente na temelju falsificirane uposleni na radnim mjestima koja su iskoristili za počinjenje dokumentacije, a da je, osim toga, apelant često boravio u kaznenih djela za koja se terete, te da postoji mogućnost da utječu Beogradu-Republika Srbija, gdje se "kreće sa kriminogenim na svjedoke, odnosno dokaze i tragove bitne za kazneni osobama". Tužiteljstvo je, također, ukazalo na okolnost da su postupak, kako zbog brojnih poznanstava, tako i zbog apelant i drugi osumnjičeni kao organizirana skupina nastavili dostupnosti određenim podacima. Naveli su da bi apelant sličnu vršiti inkriminirane radnje bez obzira na činjenicu da su njihove aktivnost mogao organizirati ili njome upravljati posredstvom kolege u svibnju 2008. godine lišeni slobode zbog utemeljene svoje rodbine ili prijatelja, čak i za vrijeme svog boravka u sumnje da su počinili isto djelo za koje su osumnjičeni apelant i pritvoru, putem posjeta, telefonske komunikacije ili druge ostali osumnjičeni. Tužiteljstvo je dostavilo izvješće prema prepiske. Predloženo je da se apelantu zabrane posjeti i telefonski kojem iskazi saslušanih svjedoka u policiji Distrikta Brčko kontakti sa svim osobama osim sa braniteljem. potvrđuju apelantovo sudjelovanje u izdavanju lažnih osobnih 13. Sudac za prethodni postupak Suda BiH je Rješenjem broj dokumenata za što je uzeo određene novčane iznose. X-KRN-07/351 od 23. rujna 2008. godine apelantu zabranio 9. Sud BiH je odredio pritvor iz posebnih pritvorskih razloga posjete i telefonske kontakte sa drugim osobama osim sa propisanih člankom 132. stavak 1. točka (b) ZKPBiH. U braniteljem. U obrazloženju rješenja sud je naveo da se u obrazloženju je naveo da je uzeo u obzir činjenicu da je u konkretnom slučaju rukovodio obvezama i ograničenjima konkretnom slučaju riječ o izuzetno složenom i opsežnom propisanim člankom 141. stavak 2. ZKPBiH kojim je izričito predmetu sa velikim brojem osumnjičenih osoba na što ukazuje propisano na koji se način mogu ograničiti prava i slobode prikupljena materijalna dokumentacija, te činjenica da pritvorenih osoba. S tim u svezi, sud je zaključio da je u Tužiteljstvo istodobno provodi istragu i u drugim povezanim konkretnom slučaju zaista bilo nužno apelantu ograničiti prava i predmetima. Osim navedenog, Sud BiH je smatrao da postoji slobode kako bi se osigurala i postigla svrha radi koje je pritvor utemeljena sumnja da su apelant i drugi osumnjičeni djelovali određen. Obzirom na to da je pritvor određen zbog postojanja kao organizirana skupina čiji su članovi međusobno čvrsto naročitih okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant boravkom na povezani sa unaprijed određenim ulogama u izvršenju slobodi ometao kazneni postupak utjecajem na svjedoke, inkriminiranih radnji. Sud je smatrao i da okolnosti konkretnog suučesnike ili prikrivače, te da bi mogao uništiti i sakriti dokaze i slučaja jasno ukazuju na to da je riječ o "razgranatoj pojavi" gdje tragove važne za predmetni postupak, zatim da je u izvršenju je u činjenju djela morao sudjelovati veći broj osoba koje se predmetnih kaznenih djela sudjelovao veći broj osoba koje su međusobno poznaju ili barem znaju jedni za druge, a realno se međusobno povezane i čije su uloge unaprijed definirane, kao i može zaključiti da apelant i drugi osumnjičeni poznaju i druge da istraga još uvijek traje i da se treba ispitati veći broj svjedoka i osumnjičene protiv kojih se provodi istraga kao i potencijalne potencijalnih osumnjičenih, sud je utvrdio da bi u ovoj fazi svjedoke zbog toga što su neki od njih uposlenici CIPS-a i radili postupka posjeti apelantu kao i obavljanje telefonskih razgovora su na izdavanju osobnih dokumenata. Imajući u vidu navedeno, mogli štetno utjecati na daljnji tijek kaznenog postupka. Sud je Sud BiH je zaključio da je realno očekivati da bi osumnjičeni, zaključio da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje realne opasnosti da bi apelant mogao iskoristiti članka, odnosno da je potpuno zanemario činjenice koje je Sud posjete drugih osoba i telefonske kontakte kako bi sakrio ili BiH utvrdio u vrijeme donošenja odluke, te da je pritvor određen uništio dokaze i tragove bitne za ovaj kazneni predmet, odnosno iz razloga propisanih člankom 132. stavak 1. točka (b) ZKPBiH. kako bi posredno ili neposredno stupio u međusobni kontakt sa Sud BiH je istaknuo da su razlozi zbog kojih je određen pritvor po drugim osumnjičenima ili ostalim osobama koje su sudjelovale u svojoj naravi takvi da ograničavaju apelantove kontakte sa izvršenju inkriminiranih radnji. vanjskim svijetom, a s ciljem potpune zaštite kaznenog postupka. 14. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv Dakle, bilo je i logično da su apelantu izrečene zabrane u odluci prvostupanjskog rješenja, Sud BiH je donio Rješenje broj Suda BiH koja se pobija apelacijom. Sud BiH je naveo da je, pri X-KRN-07/351 od 6. listopada 2008. godine kojim je priziv donošenju pobijane odluke, imao u vidu narav kaznenog djela, te odbio kao neutemeljen. U obrazloženju rješenja Sud BiH je način i sredstva njegovog izvršenja, odnosno da je u izvršenju naveo da je odredbama članka 141. stavak 2. ZKPBiH određeno djela korišten apelantov status na njegovom radnom mjestu i da prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u njegova nužna suradnja sa trećim osobama prilikom izvršenja mjeri potrebnoj da se, između ostalog, ostvari i svrha radi koje je kaznenog djela, a na koje osobe je apelant mogao utjecati i određen pritvor. Sud je naveo da zabrana komunikacije između kontaktom sa članovima uže obitelji. Sud BiH smatra da su članova najuže obitelji predstavlja miješanje u pravo na privatni neutemeljeni apelantovi prigovori kojima se ukazuje na život, ali je ocijenio da je istraga u konkretnoj fazi postupka nerazmjernost izrečenih zabrana i cilja koji se želio postići. legitiman cilj koji ne narušava načelo proporcionalnosti. Sama Također, ističe i da su u cijelosti i na zakonit način izrečena svrha određivanja mjere pritvora ne bi bila adekvatno ostvarena ograničenja apelantovog prava na posjete i telefonske kontakte. ukoliko bi apelant, komunicirajući sa drugim osobama, pa i 17. Tužiteljstvo je u odgovoru navelo da je apelant pušten na članovima najuže obitelji, bio u mogućnosti utjecati na kvalitetu slobodu Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 14. provođenja istražnih radnji i eventualno dokaznog postupka. Sud studenoga 2008. godine. Tim je rješenjem predmetno rješenje o je, također, naveo da zabrana posjeta i telefonskih kontakata ograničenju komunikacije stavljeno izvan snage. Predložili su da može ograničiti apelantovo pravo na privatnost, ali ovo pravo se apelacija odbaci kao nedopuštena sukladno članku 16. Pravila nije apsolutno, a ograničenja su opravdana kada je interes da se Ustavnog suda ili, alternativno, da se odbije kao neutemeljena osiguraju apelantova prava na kontakt sa drugim osobama zbog nepostojanja povreda na koje se apelant poziva. usklađen sa potrebom da se osigura integritet istrage i 18. Uprava zatvora Kazneno-popravnog doma Tuzla je ostvarivanje svrhe radi koje je pritvor određen, kao što je u obavijestila Ustavni sud da se pritvorenicima posjeti i telefonski konkretnom slučaju. razgovori ne odobravaju bez posebne procedure nego pritvorenici to moraju zatražiti posebnom molbom. IV. Apelacija V. Relevantni propisi a) Navodi iz apelacije 19. Kazneni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik 15. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, povrijeđeno pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) u relevantnom dijelu glasi: članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. stavak 1. Zloupotreba položaja ili ovlasti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih Članak 220. st. 1. i 3. sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naveo je da bi (1) Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i izrečena zabrana posjeta i telefonskih kontakata sa svim osobama Hercegovine koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili osim sa braniteljem mogla biti opravdana samo ako je činjenično ovlasti, prekoračivši granice svojih službenih ovlasti ili ne verificiran njegov neposredan ili posredan pokušaj da uz pomoć izvršivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu svojih najbližih srodnika negativno utječe na dokazni postupak i korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava da takva zabrana nije mogla biti donesena na temelju same drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet pretpostavke da je poduzimanje takvih radnji moguće. Apelant je istaknuo i da je sam sud priznao da zabrana komunikacije između godina. članova obitelji predstavlja miješanje u pravo na privatni život, (3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka ali da u isto vrijeme smatra da je istraga u ovoj fazi postupka pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 KM, legitiman cilj koji ne narušava načelo proporcionalnosti. Apelant učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine. smatra da legitiman cilj mora biti općeprihvaćen, te da se Organizirani kriminal općeprihvaćenim ciljem može smatrati onaj cilj kojim se Članak 250. stavak 2. ostvaruje opći interes. Opći interes se, prema apelantovom Tko kao pripadnik zločinačke organizacije učini kazneno mišljenju, najprije ogleda u poštivanju prava i sloboda građana. djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može Smatra da je sud svojom odlukom direktno ugrozio načelo izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, ako za pojedino proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se kazneno djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom želio postići zato što je sud ovakvom odlukom narušio pravičnu zatvora od najmanje pet godina. ravnotežu između dužnosti zaštite prava pojedinca na privatni i 20. Zakon o kaznenom postupku BiH ("Službeni glasnik obiteljski život, dom i prepisku i prava na poduzimanje svih Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, radnji radi sprečavanja kriminaliteta. Apelant je predložio da 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava i ukine mjeru 58/08, 12/09 i 16/09) u relevantnom dijelu glasi: zabrane posjeta i telefonskih kontakata sa drugim osobama ili da Članak 132. pobijano rješenje proglasi nevažećim i da vrati predmet na (1) Ako postoji utemeljena sumnja da je određena osoba ponovni postupak. Također je zatražio da Ustavni sud donese učinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti: privremenu mjeru kojom se apelantu odobravaju traženi posjeti i b) ako postoji utemeljena bojazan da će uništiti, sakriti, telefonski kontakti sa najužim članovima obitelji. Apelant je 26. siječnja 2009. godine dostavio Ustavnom sudu dopis u kojem je izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni naveo da, bez obzira na to što je izašao iz pritvora, smatra da je postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju na to da će ometati pretrpio povrede navedenih prava i zatražio je od Ustavnog suda kazneni postupak utjecajem na svjedoke, suučesnike ili da donese odluku kojom će utvrditi da je povreda učinjena. prikrivače. Članak 141. b) Odgovor na apelaciju (2) Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u 16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju, u svezi sa mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je određen pritvor, apelantovim navodima o povredi članka 8. stavak 1. Europske spriječi bijeg pritvorenika, spriječi počinjenje kaznenog djela i konvencije, istaknuo da je apelant izostavio stavak 2. istog otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. Članak 144. elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili (1) Pritvorenik ima pravo na posjete osoba po svom izboru, međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojem je riječ mora biti osim u slučajevima kada sudac za prethodni postupak donese primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen pisanu odluku o zabrani određenih posjeta zbog njihovog štetnog na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet; (c) djelovanja na tijek postupka. zakon, također, mora biti formuliran sa odgovarajućom točnošću (4) Pritvorenik ne može koristiti mobitel ali ima pravo, i jasnoćom kako bi se pojedincu omogućilo da prema njemu sukladno kućnom redu a pod nadzorom uprave pritvora, o svom prilagodi svoje postupke (vidi Europski sud za ljudska prava, trošku obavljati telefonske razgovore. Uprava pritvora u tu svrhu Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih travnja 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49). priključaka. Sudac za prethodni postupak, sudac za prethodno 30. Ustavni sud smatra da su pobijana rješenja kojima je saslušanje, sudac ili predsjednik vijeća mogu, zbog sigurnosti ili odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da mu se dopuste postojanja nekog od razloga iz članka 132. stavak 1. toč. od a. do posjeti i telefonski kontakti sa članovima uže obitelji, odnosno kojima je komunikacija sa vanjskim svijetom ograničena samo c. ovog zakona, rješenjem ograničiti ili zabraniti pritvoreniku na kontakte sa njegovim braniteljem, rezultirala miješanjem korištenje telefona. javne vlasti u apelantovo pravo na privatni i obiteljski život u VI. Dopustivost smislu članka 8. stavak 1. Europske konvencije. 21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 31. Ustavni sud, također, mora utvrditi opravdanost ovog Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima miješanja u smislu članka 8. stavak 2. Europske konvencije, koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora odnosno, je li ono bilo sukladno zakonu i je li bilo nužno u zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. demokratskom društvu da bi se postigao jedan od ciljeva 22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, navedenih u članku 8. stavak 2. Europske konvencije. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 32. Ustavni sud zapaža da su pobijana rješenja donesena na presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi temelju ZKPBiH koji je u članku 141. propisao u kojem slučaju učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni. Dakle, u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Ustavni sud smatra da je "miješanje" u apelantovo pravo na odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je privatni i obiteljski život propisano zakonom. Osim toga, koristio. Ustavni sud zapaža da je ZKPBiH javno objavljen u službenom 23. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je glasilu, da je njegov tekst jasan, pristupačan i predvidiv i time su Rješenje Suda BiH broj X-KRN-07/351 od 6. listopada 2008. zadovoljeni i ostali elementi "zakonitog miješanja" u apelantovo godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova pravo iz članka 8. Europske konvencije. mogućih prema zakonu. Zatim, pobijano rješenje apelant je 33. Miješanje koje je sukladno zakonu mora istodobno biti i primio 8. listopada 2008. godine, a apelacija je podnesena 20. nužna mjera u demokratskom društvu u svrhu postizanja listopada 2008. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano zakonitih ciljeva iz članka 8. stavak 2. Europske konvencije. člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija "Nužno" u ovom kontekstu znači da miješanje odgovora ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razumna relacija zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. teži (vidi Europski sud za ljudska prava, Niemietz protiv 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Njemačke, presuda od 16. prosinca 1992. godine, serija A, broj Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 251). Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete 34. Ustavni sud zapaža da je cilj koji se želi postići mjerama glede dopustivosti. ograničavanja prava i sloboda pritvorenih osoba na način na koji to predviđa članak 141. ZKPBiH osiguranje nesmetanog VII. Meritum provođenja istrage, odnosno onemogućavanje ometanja 25. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim kaznenog postupka, što jeste zakonit cilj u demokratskoj državi. rješenjima povrijeđena prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Pri ostvarivanju tog cilja nužno je, međutim, postići razuman Hercegovine i članka 8. stavak 1. Europske konvencije. odnos proporcionalnosti između tog zakonitog cilja, s jedne 26. Članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: strane, te zaštite apelantovog prava na privatni i obiteljski život, s Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska druge strane. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je zakonom prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: općenito predviđeno da pritvorenik ima pravo na posjet osoba po Š...Ć svom izboru. Izuzetak je kada sudac za prethodni postupak f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku. donese pisanu i obrazloženu odluku o zabrani određenih posjeta 27. Članak 8. Europske konvencije glasi: zbog njihovog štetnog djelovanja na tijek postupka. Osim toga, 1. Svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i zakonom je zagarantirano da prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi obiteljskog života, doma i prepiske. koje je određen pritvor. U konkretnom slučaju Ustavni sud 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je zapaža da su redovni sudovi smatrali da upravo sama svrha takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to nužna mjera u određivanja mjere pritvora ne bi bila adekvatno ostvarena ako bi demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne se apelantu omogućila komunikacija sa drugim osobama, pa i sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili članovima najuže obitelji, osim sa odvjetnikom. Ustavni sud, sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite također, ističe da je u konkretnom slučaju apelant bio osumnjičen prava i sloboda drugih. za izvršenje kaznenog djela organiziranog kriminala u svezi sa 28. Temeljna svrha članka 8. Europske konvencije je zaštita zloupotrebom položaja ili ovlasti. Dokazi koji su prikupljeni pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava tijekom istrage, kako je utvrdio redovni sud, ukazivali su na to da garantirana člankom 8. Europske konvencije (vidi Europski sud bi apelant, komunicirajući sa drugim osobama, pa i članovima za ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. najuže obitelji, bio u mogućnosti utjecati na kvalitetu provođenja listopada 1994. godine, serija A, broj 297-c, stavak 31). istražnih radnji i eventualno dokaznog postupka, naročito 29. U konkretnom predmetu Ustavni sud mora utvrditi jesu li obzirom na narav kaznenog djela, te način i sredstva njegovog se javne vlasti pobijanim rješenjima umiješale u apelantovo izvršenja. Osim toga, Ustavni sud ističe da su redovni sudovi pravo na poštivanje njegovog privatnog i obiteljskog života i, ocijenili da su razlozi zbog kojih je pritvor bio određen po svojoj ako je to slučaj, je li to miješanje bilo opravdano. Ovaj uvjet se, naravi takvi da ograničavaju kontakte osumnjičenog sa vanjskim sukladno značenju termina Europske konvencije, sastoji iz više svijetom zbog čega su izrekli spornu zabranu. 35. Ustavni sud, također, ističe da, prema praksi Europskog 42. Na temelju članka 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove suda za ljudska prava, bilo koji pritvor koji je zakonit prema odluke čine izdvojena mišljenja sudaca Mate Tadića i Krstana članku 5. Europske konvencije nameće, po samoj svojoj naravi, Simića. ograničenja u privatni i obiteljski život. Međutim, bitan dio zatvorenikovog prava na poštivanje obiteljskog života jeste taj da 43. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke mu zatvorske vlasti omogućavaju održavanje kontakta sa užom Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. obitelji. U isto vrijeme, Europski sud priznaje da su neke mjere kontrole nad zatvorenikovim kontaktima sa vanjskim svijetom potrebne i da same po sebi nisu inkompatibilne sa Europskom Predsjednik Ustavnog suda konvencijom (vidi Europski sud za ljudska prava, Ostrovar Bosne i Hercegovine protiv Moldavije, presuda od 15. veljače 2006. godine, stavak Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. 105; i Europski sud za ljudska prava, Messina protiv Italije, broj 2, presuda od 28. rujna 2000. godine, st. 66. i 72). Uzimajući u obzir ovaj stav, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantu bila određena mjera pritvora od 17. rujna 2008. godine Na temelju članka 41. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne do 14. studenoga 2008. godine, dakle u razdoblju kraćem od dva i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. mjeseca. U tom razdoblju apelantu su bili zabranjeni kontakti sa 60/05, 64/08 i 51/09), dajem svim drugim osobama osim sa njegovim braniteljem. U suštini, izrečena mjera je bila ograničena na razdoblje u kojem je trajala IZDVOJENO MIŠLJENJE DJELOMIČNO OPREČNO mjera pritvora i u kojem su morali, kumulativno, postojati zakonom predviđeni razlozi za njezino izricanje. U svezi s tim, ODLUCI BROJ AP 3263/08 Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u pobijanim rješenjima detaljno obrazložio zbog čega je bilo potrebno apelantu 1. Na plenarnoj sjednici, održanoj 3. srpnja 2009. godine, privremeno ograničiti komunikaciju samo na njegov kontakt sa Ustavni sud je usvojio Odluku o dopustivosti i meritumu u braniteljem, kao i da je sama mjera pritvora, pa time i zabrana predmetu broj AP 3263/08, apelant Vasilije Savić, kojom je kontakata s trećim osobama, prestala kada su za nju prestali apelaciju odbio kao neutemeljenu. postojati razlozi. 2. S najvećim dijelom usvojene odluke se slažem. Međutim, 36. Ustavni sud je posebno uzeo u obzir činjenice da je ne slažem se da nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka II/3.(f) apelantu pritvor određen rješenjem Suda BiH od 17. rujna 2008. Ustava Bosne i Hercegovine (pravo na privatni i obiteljski život, godine u kojem nije bilo dodatnih ograničenja, kao i da je apelant dom i prepisku) i istog prava garantiranog člankom 8. Europske 18. i 19. rujna 2008. godine od Suda BiH zatražio da mu se konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu odobre telefonski razgovori i posjeti članova obitelji i to oca, na Rješenje Suda BiH broj X-KRN.-07/351 od 17. rujna 2008. supruge, djece i sestre i da je o ovoj molbi odlučeno rješenjem godine u dijelu kojim je, mimo odluke suda, apelantu Suda BiH od 23. rujna 2008. godine. Ustavni sud smatra da (pritvorenoj osobi) zabranjeno komuniciranje sa obitelji. Naime, razdoblje od apelantovog pritvaranja do donošenja sudske nije sporno rješenje o određivanju pritvora i razlozi koje je Sud odluke o zabrani posjeta i telefonskih kontakata sa drugim dao. Ono što vidim kao miješanje u apelantovo ustavno pravo osobama, osim sa braniteljem, zbog kratkog trajanja ne pokreće jeste činjenica da rješenjem suda od 17. rujna 2008. godine SUD pitanje kršenja apelantovih prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne nije donio nikakvu mjeru ograničenja koja je uslijedila tek 23. i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. rujna 2008. godine. 37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u 3. Sukladno zakonu, samo sud može dodatno ograničiti neka konkretnom slučaju, u kojem je apelantu bila ograničena prava osobe-pritvorenika, na temelju članka 141. stavak 2. i komunikacija sa vanjskim svijetom samo na kontakte s njegovim članka 144. stavak 1. ZKP. braniteljem, pri čemu je ovo ograničenje bilo u ograničenom vremenskom roku i u svezi sa svrhom i razlozima radi kojih je 4. Ustavni sud u točki 35. svoje odluke konstatira da je Sud određen pritvor, kako je zakonom i propisano, nije narušen BiH rješenjem od 17. rujna 2008. godine ograničio apelantu razuman odnos proporcionalnosti u zaštiti zakonitog cilja kojem pravo komuniciranja sa obitelji, a dopustio samo sa braniteljem i se teži, s jedne strane, i zaštite apelantovog prava na privatni i da je za takav svoj stav dao obrazloženje što je, nažalost, potpuno obiteljski život, s druge strane. netočno. Naime, upravo u tom rješenju nema ograničenja, što 38. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije priznaje i sam Ustavni sud u sljedećoj točki, točki 36, kada povrijeđeno apelantovo pravo na poštivanje privatnog i konstatira da rješenjem od 17. rujna 2008. godine nije bilo obiteljskog života, doma i prepiske iz članka II/3.(f) Ustava ograničenja nego je ono uvedeno tek rješenjem od 23. rujna Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. 2008. godine (što je točno). VIII. Zaključak 5. Dakle, prema rješenju od 17. rujna 2008. godine nije došlo do uplitanja u apelantovo ustavno pravo glede članka II/3.(f) i 39. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma i temeljnih sloboda zato što upravo u tom rješenju nema ničega o prepiske iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. ograničenju glede komuniciranja sa članovima obitelji, pa stoga i Europske konvencije zato što je miješanje javnih vlasti u ovo postoji povreda jer nitko mimo suda nije mogao ograničiti ovo apelantovo pravo tijekom njegovog boravka u pritvoru bilo pravo pritvoreniku. utemeljeno na zakonu i nužno u demokratskom društvu u svrhu postizanja zakonitog cilja. Pri tome je ostvarena razumna relacija 6. Do uplitanja je došlo tek rješenjem od 23. rujna 2008. proporcionalnosti između miješanja u apelantovo pravo i godine, za koje je, i prema mom mišljenju, bilo temelja. zakonitog cilja kojem se teži. Međutim, Ustavni sud to priznaje (točka 36), ali i opravdava 40. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, kratkoćom uplitanja. Upravo ovaj stav je za mene neprihvatljiv. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Naime, ne može biti malo uplitanja, a malo ne, i da se to onda pravda kratkoćom uplitanja. Ustavom garantirano pravo to ne 41. Imajući u vidu činjenicu da je ovo konačna odluka o poznaje. Dakle, ili ima uplitanja u zaštićeno pravo ili ga nema. apelaciji i da je apelant u međuvremenu pušten iz pritvora, Ustavni sud je zaključio da nema potrebe za posebno razmatranje 7. Stoga, uz dužno poštovanje prema stajalištima kolega zahtjeva za donošenje privremene mjere. iznesenim u ovoj odluci, ovakvo opravdanje uplitanja u apelantovo ustavom zaštićeno pravo ne pridonosi vladavini 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2007. prava, pravnoj sigurnosti i dosljednoj primjeni zakona. godine, a Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine 12. Sudac jula 2007. godine. Mato Tadić 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i IZDVOJENO MIŠLJENJE SUCA KRSTANA SIMIĆA Hercegovine dostavljeni su apelantu 1. jula 2009. godine. U potpunosti se pridružujem izdvojenom mišljenju i III. Činjenično stanje stavovima suca Mate Tadića u predmetu broj AP 3263/08. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 17. srpanj 2009. godine Sudac navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Banjaluka Krstan Simić sumiraju na sljedeći način. 6. Amir Zukić, urednik informativnog programa BHT1, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u podnio je 18. septembra 2006. godine prigovor Opštinskoj predmetu broj AP 41/07, rješavajući apelaciju Zorana izbornoj komisiji Opštine Novi Grad (u daqnjem tekstu: Tešanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i OIK) zbog apelantovog ponašawa od 14. septembra 2006. Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i godine u prostorijama Deska BHT1. Navedeni prigovor je člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odlukom OIK-a od 20. septembra 2006. godine odbačen, jer ga je, ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 kako je navedeno u izreci, podnijelo neovlašćeno lice. i 51/09), u sastavu: Rješavajući u žalbenom postupku, Centralna izborna Miodrag Simović, predsjednik komisija Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: CIKBiH) je Valerija Galić, potpredsjednica svojom odlukom od 26. septembra 2006. godine poništila odluku Seada Palavrić, potpredsjednica OIK-a i apelantu izrekla novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 Krstan Simić, sudija KM. Kazna je izrečena zbog povrede pravila ponašawa u izbornoj kampawi iz člana 7.3 stav 1 tačka 3 Izbornog zakona Mirsad Ćeman, sudija BiH. Protiv odluke CIKBiH apelant je Sudu BiH izjavio na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je žalbu. Sud BiH je Rješenjem broj Iž-23/06 od 13. oktobra 2006. godine uvažio žalbu i predmet vratio CIKBiH na ponovni ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 postupak. U obrazloženju rješewa Sud BiH je istakao da su u Usvaja se apelacija Zorana Tešanovića. konkretnom postupku povrijeđena pravila rješavawa o Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i prigovorima zato što postupak nije vođen po službenoj Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu dužnosti. Zbog toga je CIKBiH upućen da u roku od 24 sata qudskih prava i osnovnih sloboda. odluči o tome da li je OIK podnesenu prijavu protiv apelanta Ukidaju se Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj trebalo da ocijeni kao inicijativu i odluči da li će se Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine i Odluka Centralne pokrenuti postupak po službenoj dužnosti ili je postupao u izborne komisije Bosne i Hercegovine broj skladu sa zakonom. Naime, od toga, kako je istakao Sud BiH, 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. oktobra 2006. godine. zavisi pravilnost i zakonitost osporene odluke. Predmet se vraća Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i 7. CIKBiH je, postupajući prema uputstvima Suda BiH, Hercegovine da po hitnom postupku donese novu odluku, u donio Odluku broj 04-07-5-1760-1-35-1/06 od 16. oktobra 2006. skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 godine. Tom odlukom je stavio van snage svoju raniju odluku od Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih 26. septembra 2006. godine i to u dijelu u kom je apelantu sloboda. izrečena sankcija, zatim je usvojio žalbu od 20. septembra 2006. Nalaže se Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i godine i poništio odluku OIK-a od 20. septembra 2006. godine. Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Cio predmet vraćen je OIK-u kako bi, radi pravilnog i odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o potpunog utvrđivawa činjeničnog stawa, sproveo ponovni preduzetim mjerama s ciljem da se izvrši ova odluka, u skladu postupak u skladu sa članom 6.2 st. (2) i (3) Izbornog zakona sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i BiH. Hercegovine. 8. U ponovnom postupku OIK je Odlukom broj 15-13-31/06 od Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 18. oktobra 2006. godine prihvatio prijavu Amira Zukića (u Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i daqnjem tekstu: podnosilac žalbe) kao inicijativu. Dalje, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u protiv apelanta je pokrenut postupak po službenoj dužnosti "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". zbog povrede pravila ponašawa političkih subjekata u izbornoj kampawi iz člana 7.3 stav (1) tačka 3 Izbornog zakona OBRAZLOŽEWE BiH. U tom postupku, kako je navedeno u obrazloženju, uvidom u I. Uvod cio dostavljeni spis CIKBiH nedvojbeno je ocijenjeno da prijava podnosioca žalbe treba da se smatra inicijativom u 1. Zoran Tešanović (u daqnjem tekstu: apelant) iz smislu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, na što pravna i Istočnog Sarajeva, kog zastupa Jelica Vuković, advokat iz fizička lica imaju pravo preko nadležne izborne komisije. Sarajeva, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Predmetna inicijativa, kako je dalje navedeno, sadrži sve Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni potrebne elemente (pismena forma u kojoj su navedeni mjesto, sud). Apelant je podnio apelaciju protiv Rješewa Suda Bosne i vrijeme, sadržina učinjene povrede i učinilac). To je bilo Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-46/06 od 26. kqučno u opredjeljenju da se, u skladu sa izbornim propisima, po oktobra 2006. godine, Odluke Centralne izborne komisije službenoj dužnosti pokrene postupak protiv apelanta. Bosne i Hercegovine broj 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. oktobra Navedena odluka je dostavljena CIKBiH. 2006. godine i Odluke Opštinske izborne komisije Opštine Novi Grad broj 15-13-31/06 od 18. oktobra 2006. godine. 9. CIKBiH je, rješavajući po službenoj dužnosti u ponovnom postupku, donio Odluku broj 04-07-5-1760-35/06 od 19. II. Postupak pred Ustavnim sudom oktobra 2006. godine kojom je usvojena podnosiočeva žalba i 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od poništena odluka OIK-a od 20. septembra 2006. godine. U stavu Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, 2 dispozitiva navedene odluke, apelantu je u svojstvu kandidata kao učesnika u postupku, zatraženo je 27. juna 2007. godine da Partije demokratskog progresa (u daqnjem tekstu: PDP) za dostave odgovor na apelaciju. srpskog člana Predsjedništva BiH izrečena novčana kazna u 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 iznosu od 6.000,00 KM, zbog povrede pravila ponašawa u IV. Apelacija izbornoj kampawi iz člana 7.3 stav 1 tačka 3 Izbornog zakona BiH. U obrazloženju odluke CIKBiH je naveo da je a) Navodi iz apelacije inicijativa od 20. septembra 2006. godine podnesena zbog 11. Apelant je u navodima apelacije istakao da su mu u ponašawa apelanta kao kandidata PDP-a za srpskog člana postupku u kom su donesene osporene odluke povrijeđeni pravo Predsjedništva BiH u izbornom procesu i zbog miješawa u na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine uređivačku politiku BHT1. Inicijativa je, kako proizilazi i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava iz obrazložewa, istog dana dostavljena apelantu na i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), izjašnjenje. U ponovnom postupku CIKBiH je na osnovu pravo na slobodu izražavawa iz člana II/3h) Ustava Bosne i apelantovog izjašnjenja datog u prethodnom postupku u kom je Hercegovine i člana 10 Evropske konvencije i pravo da ne bude negirao navode žalbe, sada inicijative, kao neosnovane, diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i netačne i neargumentovane, te imajući u vidu, kako je navedeno, člana 14 Evropske konvencije. Suština apelantovih navoda o nespornu činjenicu da javni servisi u periodu predizborne povredi njegovih prava odnosi se, kako je istakao, na kršenje kampanje pripremaju emisije u skladu sa svojim uređivačkim procesnopravnih i materijalnopravnih propisa, te na principima i izbornim pravilima, utvrdio činjenično stanje nemogućnost da kao stranka učestvuje u postupku. Smatra da shodno kom je apelant prekršio odredbe člana 7.3 stav 1 tačka 3 postupak nije bio fer i nepristrasan, budući da mu je uskraćeno Izbornog zakona BiH. CIKBiH je zakqučio da insistiranje pravo da učestvuje u postupku u svojstvu stranke na koju se apelanta kao kandidata PDP-a za srpskog člana odnosi inicijativa "trećeg lica", a tom licu su istovremeno Predsjedništva BiH, iako je u to vrijeme bio zamjenik data prava koja mu ne pripadaju. Ističe da mu nikada nije ministra civilnih poslova BiH u Grčkoj, na tome da se emisija dostavljena odluka OIK-a od 18. oktobra 2006. godine kojom je o stranim ulagawima na BHT1 emituje suprotno uređivačkim ranije podnesena prijava prihvaćena kao inicijativa za principima Javnog RTV servisa i bez saglasnosti pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Sem toga, smatra Međunarodnog odjeljewa Javnog servisa BiH predstavlja da je u navedenom postupku povrijeđeno pravo na slobodu pokušaj miješawa u uređivačku politiku. Time je povrijedio izražavawa, jer mu je u svojstvu kandidata PDP-a za srpskog pravila ponašawa u izbornoj kampawi iz Poglavlja 7, odnosno, člana Predsjedništva BiH u izbornom procesu izrečena prekršio je član 7.3 stav 1 tačka 3 Izbornog zakona BiH. novčana kazna zbog mišljewa koje je iznio u otvorenom pismu Odredbom člana 7.3 Izbornog zakona BiH je propisano, kako je nadležnim upravnim organima Javnog RTV servisa BHT1 o dalje navedeno, da nije dozvoljeno u predizbornoj kampawi nekorektnom ponašanju podnosioca žalbe. Zbog nemogućnosti sprečavati novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa da u svojstvu stranke učestvuje u postupku, povrijeđeno mu je i pravilima profesije i izbornim pravilima. Prilikom izricawa sankcije, CIKBiH je, kako je navedeno, uzeo u obzir pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i težinu povrede i ocijenio da se radi o grubom kršenju odredbi Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Izbornog zakona BiH. CIKBiH je naveo i da se, zbog otvorenog b) Odgovor na apelaciju sprečavawa urednika informativnog programa BHT1 da 12. U odgovoru na navode iz apelacije Sud BiH je naveo da su obavlja svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim u obrazloženju osporenog rješewa dati razlozi za takvu pravilima, radi o apelantovoj ličnoj odgovornosti. Dalje, odluku i da u cijelosti ostaje pri tim razlozima. Predloženo istaknuto je da je apelant kao javni funkcioner pokušao da je da se apelacija odbije kao neosnovana. iskoristi svoju funkciju zamjenika ministra Ministarstva 13. CIKBiH je u svom odgovoru na apelaciju predložio da civilnih poslova BiH, što je suprotno članu 16.3 stav 2 se apelacija odbaci kao nedozvoljena ili odbije kao Izbornog zakona BiH. neosnovana, jer apelantu u postupku nije uskraćena mogućnost 10. Apelaciono upravno vijeće Suda BiH je, odlučujući o da kao stranka učestvuje u postupku. Takođe, ističe da su apelantovoj žalbi protiv rješewa CIKBiH od 19. oktobra apelantu svi akti na koje je imao pravo dati odgovor tokom 2006. godine, Rješenjem broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. postupka dostavljeni uz poziv da se izjasni o svim činjenicama i godine odbilo apelantovu žalbu. U obrazloženju rješewa sud aktivnostima koje su važne za donošenje predmetne odluke. Na je istakao da je žalba izjavljena zbog povrede odredbi postupka, taj način, CIKBiH je, kako je dalje navedeno, postupio u skladu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stawa i sa odredbama Izbornog zakona BiH i odredbama Zakona o pogrešne primjene materijalnog prava. Ocjenjujući postupanje upravnom postupku BiH. CIKBiH u konkretnom predmetu, Sud BiH smatra da je V. Relevantni propisi CIKBiH u potpunosti postupio u skladu sa Rješenjem Suda 14. U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni BiH broj Iž-23/06 od 13. oktobra 2006. godine. Naime, glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 4/04, 20/04, 25/05, 77/05, otklonjene su nepravilnosti u načinu pokretawa postupka i 11/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: sankcionisawa apelantovog ponašawa u izbornoj kampawi Član 6.3 stav (3) tako što je povodom podnosiočeve žalbe pokrenut postupak po službenoj dužnosti. U ponovljenom postupku CIKBiH je (3) Prigovor se dostavlja bez odlagawa svim stranama utvrdio, kako je dalje navedeno, da se apelantovo ponašanje navedenim u prigovoru. Strane navedene u prigovoru mogu da se prema uredniku informativnog programa BHT1 kao i ostalom u roku od 24 sata od prijema prigovora u pisanoj formi izjasne osobqu redakcije BHT1, čije se svjedočenje nalazi u spisu o navodima prigovora. Nadležni organi mogu da odrede predmeta, pravilno ocjenjuje kao apelantovo miješanje u saslušanje strana. uređivačku politiku. Naime, njegovo insistiranje na tome da se Član 6.4 stav (2) emisija o stranim ulagawima na BHT1, u kojoj je on trebao da (2) Opštinska izborna komisija dužna je da razmotri učestvuje u svojstvu zamjenika ministra Ministarstva prigovor i da donese odluku u roku od 48 časova nakon isteka civilnih poslova BiH, emituje suprotno principima Javnog roka utvrđenog članom 6.3 stav (3) ovog Zakona. Opštinska RTV servisa nije u skladu sa odredbom člana 16.3 stav 2 izborna komisija dužna je da o svojoj odluci odmah obavijesti Izbornog zakona BiH. Tim članom je propisano da podnosioca prigovora, kao i druge strane. Prilikom rješavawa funkcioneri na svim nivoima vlasti, a koji su kandidati na prigovora, opštinska izborna komisija može da postupa na izborima, ne smiju da imaju povlašćen položaj u odnosu na osnovu utvrđenih činjenica ili da održava rasprave. druge učesnike u izbornom procesu. U vezi sa izrečenom Član 6.6 stav (5) novčanom kaznom, taj sud je zakqučio da je ona primjerena, s (5) Prilikom rješavawa prigovora i žalbi, Centralna obzirom na apelantovo ponašanje prema medijima i funkciju izborna komisija BiH može da postupa na osnovu utvrđenih koju je u tom trenutku obavljao, te da je u skladu sa odredbom činjenica ili da održava rasprave. Centralna izborna člana 6.7 stav 1.1 Izbornog zakona BiH. komisija BiH može da dozvoli stranama da podnesu nove dokaze ili da svoje odluke zasniva na dokumentaciji iz spisa 16. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine komisija nižeg stepena. ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02) relevantne odredbe Član 7.3 stav (1)3 glase: (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, Član 11 listi nezavisnih kandidata i koalicija, kao i nezavisnim Konačni upravni akt može da se osporava: kandidatima i wihovim pristalicama, te zaposlenima ili na 1) ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen drugi način angažovanim u izbornoj administraciji nije zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis zasnovan na zakonu dozvoljeno: ili opšti akt, pri vršenju dužnosti nadležnih 3) sprečavati novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa institucija; pravilima profesije i izbornim pravilima. 2) ako je akt donijela nenadležna institucija Bosne i Član 16.3 Hercegovine; (1) U emisijama elektronskih medija nijedan politički 3) ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju subjekat ne može da ima povlašćen položaj u odnosu prema akata nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako drugom političkom subjektu. činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako (2) Funkcioneri na svim nivoima vlasti koji su je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zakqučak u kandidati na izborima ne smiju da imaju povlašćen položaj pogledu činjeničnog stawa; prema drugim učesnicima u izbornom procesu. 4) ako je nadležna institucija, rješavajući po slobodnoj (3) Informisanje o redovnim aktivnostima funkcionera ocjeni, prekoračila granice ovlašćewa koja su joj data na svim nivoima vlasti dozvoljeno je u okviru informativnih pravnim propisima i suprotno ciqu u kom joj je ovlašćenje programa elektronskih medija, bez navođewa wihove dato. kandidature na izborima i stranačke pripadnosti, kad god se Član 81 radi o aktivnostima koje proizilaze iz zakonom utvrđenog Kad Apelaciono odjeljenje utvrdi da je žalba osnovana, djelokruga organa kojima pripadaju. donijeće odluku kojom će da odredi da se uklone nepravilnosti Član 16.4 kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbiće Elektronski mediji će posebno da vode računa o tome da se žalbu. principi uravnoteženosti, poštewa i nepristrasnosti Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1 ovog člana da poštuju u informativnim emisijama, pogotovo u emisijama odredi mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile aktuelnih vijesti, zatim u intervjuima, te u raspravama o nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo aktuelnim političkim temama, poput okruglih stolova i podnosioca žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i da odredi slično, koje tematski nisu u direktnoj vezi sa izbornim sankcije za slučaj neizvršewa odluke. aktivnostima političkih subjekata, ali bi mogle da utiču Član 82 na raspoloženje birača. Odluka Apelacionog odjeljewa povodom žalbe uložene 15. U Zakonu o upravnom postupku Bosne i Hercegovine zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća. ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i 88/07) relevantne odredbe glase: VI. Dopustivost Princip materijalne istine 17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Član 9 Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima U postupku mora da se utvrdi pravo stanje stvari i s tim koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora ciljem moraju potpuno i pravilno da se utvrde sve činjenice zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješewa. 18. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Princip saslušawa stranke Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Član 10 presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi (1) Prije donošewa rješewa, stranci mora da se pruži djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije su važne za donošenje rješewa. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji (2) Rješenje može da se donese bez prethodnog izjašnjenja je koristio. stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno. 19. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom Član 41 je Rješenje Suda BiH broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine Stranka je lice na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv kog nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih protiv kog se vodi postupak, ili koje radi zaštite svojih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 30. prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku. oktobra 2006. godine, a apelacija je podnesena 29. decembra Član 115 stav 1 2006. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom Nadležni organ će da pokrene postupak po službenoj 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi stanje, treba radi zaštite javnog interesa da pokrene formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. upravni postupak. 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Član 140 Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Službeno lice koje vodi postupak određuje, na svoju Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove inicijativu ili na predlog stranke, usmenu raspravu u svakom u pogledu dopustivosti. slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora da je odredi: VII. Meritum 1) u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više strana s 21. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama protivnim interesima, ili povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava 2) kad treba da se izvrši uviđaj ili saslušanje svjedoka Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. ili vještaka. 22. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Član 150 Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: dokazima. Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim podnosioca žalbe, apelantovo izjašnjenje i njegovo otvoreno stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. pismo broj 02-50-282/06 od 15. septembra 2006. godine, upućeno 23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu rukovodstvu BHT1, utvrdio da je apelant povrijedio pravila glasi: ponašawa u izbornoj kampawi jer se pokušao umiješati u Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili uređivačku politiku podnosioca žalbe. U obrazloženju osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, odluke CIKBiH je naveo da je ocijenio navode žalbe svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom (inicijative) od 20. septembra 2006. godine, apelantovo roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom izjašnjenje od 22. septembra 2006. godine, u kom je negirao ustanovljenim sudom. Š...Ć navode žalbe, i apelantovo otvoreno pismo od 15. septembra 24. Osnovno pitanje o kom Ustavni sud treba da usvoji stav 2006. godine, pri čemu sadržina tog pisma ni u osnovnim elementima u osporenoj odluci nije navedena. Sem dokaza u koje tiče se primjenqivosti člana II/3e) Ustava Bosne i je izvršio uvid, CIKBiH je, kako proizilazi iz obrazložewa, Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. To znači da imao u vidu nespornu činjenicu da javni servisi u periodu Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li se u konkretnom predizborne kampanje pripremaju emisije u skladu sa svojim slučaju radi o "krivičnoj" optužbi protiv apelanta. Apelant uređivačkim principima i izbornim pravilima. Nakon toga je, kako proizilazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom CIKBiH je zakqučio da apelantovo insistiranje u svojstvu sudu, kažnjen za radnje koje su u Izbornom zakonu BiH kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH da se klasifikovane kao povrede pravila ponašawa. Ustavni sud emisija na BHT1 emituje suprotno uređivačkim principima napominje da je prilikom primjenqivosti člana 6 stav 1 Javnog RTV servisa i bez saglasnosti Međunarodnog odjeljewa Evropske konvencije u predmetu broj AP 952/05 (vidi Odluku o Javnog servisa BiH predstavlja pokušaj miješawa u dopustivosti i meritumu broj AP 952/05 od 8. jula 2006. godine, uređivačku politiku. objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/06) analizirao ista pravna pitawa i zakqučio da je član 6 28. Iz navedenog proizilazi da je činjenično stanje Evropske konvencije primjenqiv, bez obzira na to što se ne utvrđeno bez saslušawa apelanta kao stranke u postupku i radi o optužbi koja je klasifikovana kao krivična. Ustavni ocjene njegovih navoda koje je dao prilikom izjašnjenja na sud je u toj odluci utvrdio da se norme kojima su propisane podnosiočevu žalbu, kasnije inicijativu, te prilikom povrede pravila ponašawa u izbornom procesu odnose izjavqivawa žalbe protiv odluke CIKBiH. Ni Sud BiH, koji praktično na sve građane, imaju opšti karakter i ne je donio odluku povodom apelantove žalbe, nije naveo jasne primjenjuju se samo na neku specifičnu grupu ili profesiju, a razloge zbog kojih je apelantovu žalbu ocijenio kao disciplinske sankcije se uglavnom ustanovljavaju kako bi se neosnovanu niti je naveo razloge zbog kojih apelant nije obezbijedilo da pripadnici određenih grupa poštuju određena saslušan kao stranka u postupku. pravila. Svrha kažwavawa za povrede pravila ponašawa u 29. Iz navedenog nesporno proizilazi da apelant u konkretnom slučaju usmjerena je na sprečavanje novinara da postupku u kom mu je izrečena kazna zbog povreda pravila obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i ponašawa u izbornoj kampawi iz člana 7.3 stav (1) tačka 3 izbornim pravilima (član 7.3 stav 1 tačka 3). Iz navedenog Izbornog zakona BiH nije saslušan kao stranka, iako odredba proizilazi da je Ustavni sud nadležan da ispita da li su u iz člana 6.3 stav (3) Izbornog zakona BiH propisuje da postupku u kom je apelantu izrečena sankcija poštovani nadležni organ, rješavajući o inicijativi, može da odredi standardi prava na pravično suđenje. saslušanje stranaka, a shodno odredbi iz člana 6.4 st. (1) i (2) 25. Navodi apelacije u vezi sa pravom na pravično suđenje OIKBiH, prilikom rješavawa prigovora, može da postupa na odnose se na povrede odredbi postupka, pravilnost utvrđivawa osnovu utvrđenih činjenica ili da održava rasprave. Ustavni činjeničnog stawa i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U sud, takođe, naglašava da je i odredbom člana 10 Zakona o okviru povreda koje se odnose na pravilnost primjene odredbi upravnom postupku BiH propisano da prije donošewa rješewa postupka, apelant je naveo da mu je u konkretnom postupku stranci mora da se pruži mogućnost da se izjasni o svim povrijeđeno pravo da bude saslušan kao stranka i da je time činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje narušen princip ravnopravnosti stranaka u postupku. Takođe rješewa. Dovođenjem u vezu ove zakonske odredbe sa odredbom je istakao da ni njegovi pismeni navodi koje je dostavio člana 140 istog zakona, koja obavezuje zakazivanje usmene nadležnim organima, donosiocima osporenih odluka, nisu rasprave kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a u svakom uopšte ocijenjeni u pogledu sadržine. Dalje, apelant je slučaju u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više strana sa istakao da izrečena kazna nije rezultat dokaza i činjenica, već protivnim interesima, i garancijama koje pruža član 6 rezultat nepravilne primjene i tumačewa propisa u postupku u Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu nije bilo kom nije imao status ravnopravne stranke. U skladu sa omogućeno pravo na saslušanje u svojstvu stranke u postupku navedenim, Ustavni sud će da ispita da li je predmetni utvrđivawa "krivične" optužbe protiv njega. Apelant u tom postupak zadovoqio standarde iz člana II/3e) Ustava Bosne i postupku nije imao mogućnost da sudu iznese svoje argumente i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. dokaze, te je time doveden u "znatno podređen položaj" u odnosu na drugu stranu. Time je prekršen princip ravnopravnosti 26. U vezi sa tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje strana u postupku kao neodvojivi element prava na pravično na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije zahtijeva suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S obzirom na to uspostavljanje pravične ravnoteže među stranama u postupku da propust učinjen u CIKBiH nije otklonjen ni u postupku pred (vidi Evropski sud za qudska prava, De Haes i Gijsels protiv Sudom BiH, Ustavni sud zakqučuje da je prekršeno apelantovo Belgije, presuda od 24. februara 1997. godine, Izvještaji pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i 1997-I), tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Shodno Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. stavu Evropskog suda za qudska prava, princip ravnopravnosti strana znači da stranama u postupku mora da bude data razumna 30. U skladu sa utvrđenom povredom prava na pravično mogućnost izlagawa svog predmeta, ukqučujući i iznošenje suđenje zbog uskraćivawa prava apelantu da u postupku bude dokazne građe pod uslovima koji ih ne stavljaju u znatno saslušan kao stranka i da sudu iznese svoje argumente, Ustavni podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za sud smatra da nije potrebno da se ispituju ostali aspekti ovog člana na koje je apelant ukazao. qudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274). Ostali navodi 27. U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene 31. U skladu sa zakqučkom u vezi sa povredom člana II/3e) Ustavnom sudu, osporenih odluka i rješewa donesenih povodom Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske kršewa odredbi člana 7.3 stav (1) 3 Izbornog zakona Bosne i konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno Hercegovine proizilazi da je CIKBiH, ocjenjujući navode razmatra dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava iz člana II/3h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10 Evropske godine, Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine konvencije. broj 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. oktobra 2006. godine i Odluke Općinske izborne komisije Općine Novi Grad broj 15-13-31/06 VIII. Zakqučak od 18. oktobra 2006. godine. 32. U konkretnom slučaju, postupak u kom je apelant kažnjen novčanom kaznom zbog povrede pravila ponašawa u izbornoj II. Postupak pred Ustavnim sudom kampawi smatra se "krivičnim" postupkom, pa je donošenjem 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od osporenih odluka protiv apelanta, a bez njegovog saslušawa, Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, kao prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana učesnika u postupku, zatraženo je 27. juna 2007. godine da II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske dostave odgovor na apelaciju. konvencije. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2007. 33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila godine, a Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine 12. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove jula 2007. godine. odluke. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 34. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovori Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine dostavljeni su apelantu 1. jula 2009. godine. Predsjednik Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Prof. dr Miodrag Simović, s. r. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Amir Zukić, urednik informativnog programa BHT1, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u podnio je 18. septembra 2006. godine prigovor Općinskoj predmetu broj AP 41/07, rješavajući apelaciju Zorana izbornoj komisiji Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: OIK) Tešanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i zbog apelantovog ponašanja od 14. septembra 2006. godine u Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana prostorijama Deska BHT1. Navedeni prigovor je odlukom 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine OIK-a od 20. septembra 2006. godine odbačen, jer ga je, kako je ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i navedeno u izreci, podnijelo neovlašteno lice. Rješavajući u 51/09), u sastavu: žalbenom postupku, Centralna izborna komisija Bosne i Miodrag Simović, predsjednik Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIKBiH) je svojom odlukom od Valerija Galić, potpredsjednica 26. septembra 2006. godine poništila odluku OIK-a i apelantu Seada Palavrić, potpredsjednica izrekla novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 KM. Kazna je izrečena zbog povrede pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz Krstan Simić, sudija člana 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. Protiv odluke Mirsad Ćeman, sudija CIKBiH apelant je Sudu BiH izjavio žalbu. Sud BiH je na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je Rješenjem broj Iž-23/06 od 13. oktobra 2006. godine uvažio žalbu i predmet vratio CIKBiH na ponovni postupak. U ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 obrazloženju rješenja Sud BiH je istakao da su u konkretnom Usvaja se apelacija Zorana Tešanovića. postupku povrijeđena pravila rješavanja o prigovorima zato što Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i postupak nije vođen po službenoj dužnosti. Zbog toga je CIKBiH Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu upućen da u roku od 24 sata odluči o tome da li je OIK podnesenu ljudskih prava i osnovnih sloboda. prijavu protiv apelanta trebao ocijeniti kao inicijativu i odlučiti Ukidaju se Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-46/06 da li će se pokrenuti postupak po službenoj dužnosti ili je od 26. oktobra 2006. godine i Odluka Centralne izborne komisije postupao u skladu sa zakonom. Naime, od toga, kako je istakao Bosne i Hercegovine broj 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. oktobra Sud BiH, zavisi pravilnost i zakonitost osporene odluke. 2006. godine. 7. CIKBiH je, postupajući prema uputstvima Suda BiH, Predmet se vraća Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i donio Odluku broj 04-07-5-1760-1-35-1/06 od 16. oktobra 2006. Hercegovine da po hitnom postupku donese novu odluku, u godine. Tom odlukom je stavio van snage svoju raniju odluku od skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. 26. septembra 2006. godine i to u dijelu u kojem je apelantu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih izrečena sankcija, zatim je usvojio žalbu od 20. septembra 2006. sloboda. godine i poništio odluku OIK-a od 20. septembra 2006. godine. Nalaže se Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine Cio predmet vraćen je OIK-u kako bi, radi pravilnog i potpunog da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke utvrđivanja činjeničnog stanja, proveo ponovni postupak u obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim skladu sa članom 6.2. st. (2) i (3) Izbornog zakona BiH. mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. 8. U ponovnom postupku OIK je Odlukom broj 15-13-31/06 stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. od 18. oktobra 2006. godine prihvatio prijavu Amira Zukića (u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i daljnjem tekstu: podnosilac žalbe) kao inicijativu. Dalje, protiv Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i apelanta je pokrenut postupak po službenoj dužnosti zbog Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u povrede pravila ponašanja političkih subjekata u izbornoj "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 3. Izbornog zakona BiH. U OBRAZLOŽENJE tom postupku, kako je navedeno u obrazloženju, uvidom u cio dostavljeni spis CIKBiH nedvojbeno je ocijenjeno da se prijava I. Uvod podnosioca žalbe treba smatrati inicijativom u smislu člana 6.2. 1. Zoran Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog stav (2) Izbornog zakona BiH, na što pravna i fizička lica imaju Sarajeva, kojeg zastupa Jelica Vuković, advokat iz Sarajeva, pravo preko nadležne izborne komisije. Predmetna inicijativa, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu kako je dalje navedeno, sadrži sve potrebne elemente (pismena Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je forma u kojoj su navedeni mjesto, vrijeme, sadržaj učinjene podnio apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u povrede i učinilac). To je bilo ključno u opredjeljenju da se, u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. skladu sa izbornim propisima, po službenoj dužnosti pokrene 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 postupak protiv apelanta. Navedena odluka je dostavljena kandidati na izborima, ne smiju imati povlašten položaj u odnosu CIKBiH. na druge učesnike u izbornom procesu. U vezi sa izrečenom 9. CIKBiH je, rješavajući po službenoj dužnosti u ponovnom novčanom kaznom, taj sud je zaključio da je ona primjerena, s postupku, donio Odluku broj 04-07-5-1760-35/06 od 19. oktobra obzirom na apelantovo ponašanje prema medijima i funkciju 2006. godine kojom je usvojena podnosiočeva žalba i poništena koju je u tom trenutku obavljao, te da je u skladu sa odredbom odluka OIK-a od 20. septembra 2006. godine. U stavu 2. člana 6.7. stav 1.1. Izbornog zakona BiH. dispozitiva navedene odluke, apelantu je u svojstvu kandidata IV. Apelacija Partije demokratskog progresa (u daljnjem tekstu: PDP) za srpskog člana Predsjedništva BiH izrečena novčana kazna u a) Navodi iz apelacije iznosu od 6.000,00 KM, zbog povrede pravila ponašanja u 11. Apelant je u navodima apelacije istakao da su mu u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona postupku u kojem su donesene osporene odluke povrijeđeni BiH. U obrazloženju odluke CIKBiH je naveo da je inicijativa od pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i 20. septembra 2006. godine podnesena zbog ponašanja apelanta Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu kao kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH u ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska izbornom procesu i zbog miješanja u uređivačku politiku BHT1. konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Inicijativa je, kako proizlazi iz obrazloženja, istog dana Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na dostavljena apelantu na izjašnjenje. U ponovnom postupku nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i CIKBiH je na osnovu apelantovog izjašnjenja datog u člana 14. Evropske konvencije. Suština apelantovih navoda o prethodnom postupku u kojem je negirao navode žalbe, sada povredi njegovih prava odnosi se, kako je istakao, na kršenje inicijative, kao neosnovane, netačne i neargumentirane, te procesnopravnih i materijalnopravnih propisa, te na imajući u vidu, kako je navedeno, nespornu činjenicu da javni nemogućnost da kao stranka učestvuje u postupku. Smatra da servisi u periodu predizborne kampanje pripremaju emisije u postupak nije bio fer i nepristran, budući da mu je uskraćeno skladu sa svojim uređivačkim principima i izbornim pravilima, pravo da učestvuje u postupku u svojstvu stranke na koju se utvrdio činjenično stanje prema kojem je apelant prekršio odnosi inicijativa "trećeg lica", a tom licu su istovremeno data odredbe člana 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. CIKBiH prava koja mu ne pripadaju. Ističe da mu nikada nije dostavljena je zaključio da insistiranje apelanta kao kandidata PDP-a za odluka OIK-a od 18. oktobra 2006. godine kojom je ranije srpskog člana Predsjedništva BiH, iako je u to vrijeme bio podnesena prijava prihvaćena kao inicijativa za pokretanje zamjenik ministra civilnih poslova BiH u Grčkoj, na tome da se postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, smatra da je u emisija o stranim ulaganjima na BHT1 emitira suprotno navedenom postupku povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, uređivačkim principima Javnog RTV servisa i bez saglasnosti jer mu je u svojstvu kandidata PDP-a za srpskog člana Međunarodnog odjela Javnog servisa BiH predstavlja pokušaj Predsjedništva BiH u izbornom procesu izrečena novčana kazna miješanja u uređivačku politiku. Time je povrijedio pravila zbog mišljenja koje je iznio u otvorenom pismu nadležnim ponašanja u izbornoj kampanji iz Poglavlja 7, odnosno, prekršio upravnim organima Javnog RTV servisa BHT1 o nekorektnom je član 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. Odredbom ponašanju podnosioca žalbe. Zbog nemogućnosti da u svojstvu člana 7.3. Izbornog zakona BiH je propisano, kako je dalje stranke učestvuje u postupku, povrijeđeno mu je i pravo na navedeno, da nije dopušteno u predizbornoj kampanji sprječavati nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i člana 14. Evropske konvencije. izbornim pravilima. Prilikom izricanja sankcije, CIKBiH je, kako je navedeno, uzeo u obzir težinu povrede i ocijenio da se b) Odgovor na apelaciju radi o grubom kršenju odredaba Izbornog zakona BiH. CIKBiH 12. U odgovoru na navode iz apelacije Sud BiH je naveo da je naveo i da se, zbog otvorenog sprječavanja urednika su u obrazloženju osporenog rješenja dati razlozi za takvu odluku informativnog programa BHT1 da obavlja svoj posao u skladu sa i da u cijelosti ostaje pri tim razlozima. Predloženo je da se pravilima profesije i izbornim pravilima, radi o apelantovoj apelacija odbije kao neosnovana. ličnoj odgovornosti. Dalje, istaknuto je da je apelant kao javni 13. CIKBiH je u svom odgovoru na apelaciju predložio da se funkcioner pokušao da iskoristi svoju funkciju zamjenika apelacija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana, jer ministra Ministarstva civilnih poslova BiH, što je suprotno članu apelantu u postupku nije uskraćena mogućnost da kao stranka 16.3. stav 2. Izbornog zakona BiH. učestvuje u postupku. Također, ističe da su apelantu svi akti na 10. Apelaciono upravno vijeće Suda BiH je, odlučujući o koje je imao pravo dati odgovor tokom postupka dostavljeni uz apelantovoj žalbi protiv rješenja CIKBiH od 19. oktobra 2006. poziv da se izjasni o svim činjenicama i aktivnostima koje su godine, Rješenjem broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine važne za donošenje predmetne odluke. Na taj način, CIKBiH je, odbilo apelantovu žalbu. U obrazloženju rješenja sud je istakao kako je dalje navedeno, postupio u skladu sa odredbama da je žalba izjavljena zbog povrede odredaba postupka, pogrešno Izbornog zakona BiH i odredbama Zakona o upravnom postupku i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene BiH. materijalnog prava. Ocjenjujući postupanje CIKBiH u konkretnom predmetu, Sud BiH smatra da je CIKBiH u V. Relevantni propisi potpunosti postupio u skladu sa Rješenjem Suda BiH broj 14. U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni Iž-23/06 od 13. oktobra 2006. godine. Naime, otklonjene su glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 4/04, 20/04, 25/05, nepravilnosti u načinu pokretanja postupka i sankcioniranja 77/05, 11/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: apelantovog ponašanja u izbornoj kampanji tako što je povodom Član 6.3. stav (3) podnosiočeve žalbe pokrenut postupak po službenoj dužnosti. U (3) Prigovor se dostavlja bez odlaganja svim stranama ponovljenom postupku CIKBiH je utvrdio, kako je dalje navedenim u prigovoru. Strane navedene u prigovoru mogu se u navedeno, da se apelantovo ponašanje prema uredniku roku od 24 sata od prijema prigovora u pisanoj formi izjasniti o informativnog programa BHT1 kao i ostalom osoblju redakcije navodima prigovora. Nadležni organi mogu odrediti saslušanje BHT1, čije se svjedočenje nalazi u spisu predmeta, pravilno ocjenjuje kao apelantovo miješanje u uređivačku politiku. strana. Naime, njegovo insistiranje na tome da se emisija o stranim Član 6.4. stav (2) ulaganjima na BHT1, u kojoj je on trebao učestvovati u svojstvu (2) Općinska izborna komisija dužna je da razmotri prigovor zamjenika ministra Ministarstva civilnih poslova BiH, emitira i da donese odluku u roku od 48 sati nakon isteka roka utvrđenog suprotno principima Javnog RTV servisa nije u skladu sa članom 6.3. stav (3) ovog Zakona. Općinska izborna komisija odredbom člana 16.3. stav 2. Izbornog zakona BiH. Tim članom dužna je da o svojoj odluci odmah obavijesti podnosioca je propisano da funkcioneri na svim nivoima vlasti, a koji su prigovora, kao i druge strane. Prilikom rješavanja prigovora, općinska izborna komisija može postupati na osnovu utvrđenih 2) kad se treba izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili činjenica ili održavati rasprave. vještaka. Član 6.6. stav (5) Član 150. (5) Prilikom rješavanja prigovora i žalbi, Centralna izborna Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se komisija BiH može postupati na osnovu utvrđenih činjenica ili dokazima. održavati rasprave. Centralna izborna komisija BiH može 16. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i dopustiti stranama da podnesu nove dokaze ili svoje odluke Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02) relevantne zasnivati na dokumentaciji iz spisa komisija nižeg stepena. odredbe glase: Član 7.3. stav (1)3. Član 11. (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi Konačni upravni akt može se osporavati: nezavisnih kandidata i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i 1) ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis zasnovan na zakonu angažiranim u izbornoj administraciji nije dopušteno: ili opći akt, pri vršenju dužnosti nadležnih institucija; 3) sprječavati novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa 2) ako je akt donijela nenadležna institucija Bosne i pravilima profesije i izbornim pravilima. Hercegovine; Član 16.3. 3) ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju (1) U emisijama elektronskih medija nijedan politički subjekt akata nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako ne može imati povlašten položaj u odnosu prema drugom činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz političkom subjektu. utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu (2) Funkcioneri na svim nivoima vlasti koji su kandidati na činjeničnog stanja; izborima ne smiju imati povlašten položaj prema drugim 4) ako je nadležna institucija, rješavajući po slobodnoj učesnicima u izbornom procesu. ocjeni, prekoračila granice ovlaštenja koja su joj data pravnim (3) Informiranje o redovnim aktivnostima funkcionera na propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlaštenje dato. svim nivoima vlasti dopušteno je u okviru informativnih Član 81. programa elektronskih medija, bez navođenja njihove Kad Apelaciono odjeljenje utvrdi da je žalba osnovana, kandidature na izborima i stranačke pripadnosti, kad god se radi donijet će odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti o aktivnostima koje proizlaze iz zakonom utvrđenog djelokruga kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbit će organa kojima pripadaju. žalbu. Član 16.4. Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1. ovog člana Elektronski mediji će posebno voditi računa o tome da se odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile principi uravnoteženosti, poštenja i nepristranosti poštuju u nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnosioca informativnim emisijama, pogotovo u emisijama aktuelnih žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj vijesti, zatim u intervjuima, te u raspravama o aktuelnim neizvršenja odluke. političkim temama, poput okruglih stolova i slično, koje tematski Član 82. nisu u direktnoj vezi sa izbornim aktivnostima političkih subjekata, ali bi mogle utjecati na raspoloženje birača. Odluka Apelacionog odjeljenja povodom žalbe uložene zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća. 15. U Zakonu o upravnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i 88/07) relevantne VI. Dopustivost odredbe glase: 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Princip materijalne istine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Član 9. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i s tim ciljem presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. se moraju potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su važne 18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Princip saslušanja stranke presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Član 10. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije (1) Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su je koristio. važne za donošenje rješenja. 19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom (2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja je Rješenje Suda BiH broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno. protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih Član 41. prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 30. Stranka je lice na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv oktobra 2006. godine, a apelacija je podnesena 29. decembra kojeg se vodi postupak, ili koje radi zaštite svojih prava ili 2006. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom pravnih interesa ima pravo učestvovati u postupku. 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i Član 115. stav 1. uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Član 140. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Službeno lice koje vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom VII. Meritum slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je 21. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama odrediti: povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava 1) u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više strana s Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. protivnim interesima, ili 22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Hercegovine proizlazi da je CIKBiH, ocjenjujući navode prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: podnosioca žalbe, apelantovo izjašnjenje i njegovo otvoreno Š...Ć pismo broj 02-50-282/06 od 15. septembra 2006. godine, e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim upućeno rukovodstvu BHT1, utvrdio da je apelant povrijedio stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. pravila ponašanja u izbornoj kampanji jer se pokušao umiješati u uređivačku politiku podnosioca žalbe. U obrazloženju odluke 23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu CIKBiH je naveo da je ocijenio navode žalbe (inicijative) od 20. glasi: septembra 2006. godine, apelantovo izjašnjenje od 22. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili septembra 2006. godine, u kojem je negirao navode žalbe, i osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima apelantovo otvoreno pismo od 15. septembra 2006. godine, pri pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku čemu sadržaj tog pisma ni u osnovnim elementima u osporenoj pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. odluci nije naveden. Osim dokaza u koje je izvršio uvid, CIKBiH Š...Ć je, kako proizlazi iz obrazloženja, imao u vidu nespornu 24. Osnovno pitanje o kojem Ustavni sud treba usvojiti stav činjenicu da javni servisi u periodu predizborne kampanje tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pripremaju emisije u skladu sa svojim uređivačkim principima i člana 6. Evropske konvencije. To znači da Ustavni sud treba izbornim pravilima. Nakon toga CIKBiH je zaključio da odgovoriti na pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o apelantovo insistiranje u svojstvu kandidata PDP-a za srpskog "krivičnoj" optužbi protiv apelanta. Apelant je, kako proizlazi iz člana Predsjedništva BiH da se emisija na BHT1 emitira suprotno dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, kažnjen za radnje uređivačkim principima Javnog RTV servisa i bez saglasnosti koje su u Izbornom zakonu BiH klasificirane kao povrede pravila Međunarodnog odjela Javnog servisa BiH predstavlja pokušaj ponašanja. Ustavni sud napominje da je prilikom primjenjivosti miješanja u uređivačku politiku. člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu broj AP 952/05 28. Iz navedenog proizlazi da je činjenično stanje utvrđeno (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 952/05 od 8. jula bez saslušanja apelanta kao stranke u postupku i ocjene njegovih 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj navoda koje je dao prilikom izjašnjenja na podnosiočevu žalbu, 87/06) analizirao ista pravna pitanja i zaključio da je član 6. kasnije inicijativu, te prilikom izjavljivanja žalbe protiv odluke Evropske konvencije primjenjiv, bez obzira na to što se ne radi o CIKBiH. Ni Sud BiH, koji je donio odluku povodom apelantove optužbi koja je klasificirana kao krivična. Ustavni sud je u toj žalbe, nije naveo jasne razloge zbog kojih je apelantovu žalbu odluci utvrdio da se norme kojima su propisane povrede pravila ocijenio kao neosnovanu niti je naveo razloge zbog kojih apelant ponašanja u izbornom procesu odnose praktično na sve građane, nije saslušan kao stranka u postupku. imaju opći karakter i ne primjenjuju se samo na neku specifičnu 29. Iz navedenog nesporno proizlazi da apelant u postupku u grupu ili profesiju, a disciplinske sankcije se uglavnom kojem mu je izrečena kazna zbog povreda pravila ponašanja u ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 3. Izbornog zakona grupa poštuju određena pravila. Svrha kažnjavanja za povrede BiH nije saslušan kao stranka, iako odredba iz člana 6.3. stav (3) pravila ponašanja u konkretnom slučaju usmjerena je na Izbornog zakona BiH propisuje da nadležni organ, rješavajući o sprječavanje novinara da obavljaju svoj posao u skladu sa inicijativi, može odrediti saslušanje stranaka, a prema odredbi iz pravilima profesije i izbornim pravilima (član 7.3. stav 1. tačka člana 6.4. st. (1) i (2) OIKBiH, prilikom rješavanja prigovora, 3). Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud nadležan da ispita može postupati na osnovu utvrđenih činjenica ili održavati jesu li u postupku u kojem je apelantu izrečena sankcija rasprave. Ustavni sud, također, naglašava da je i odredbom člana poštovani standardi prava na pravično suđenje. 10. Zakona o upravnom postupku BiH propisano da se prije 25. Navodi apelacije u vezi sa pravom na pravično suđenje donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o odnose se na povrede odredaba postupka, pravilnost utvrđivanja svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U rješenja. Dovođenjem u vezu ove zakonske odredbe sa odredbom okviru povreda koje se odnose na pravilnost primjene odredaba člana 140. istog Zakona, koja obavezuje zakazivanje usmene postupka, apelant je naveo da mu je u konkretnom postupku rasprave kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a u svakom povrijeđeno pravo da bude saslušan kao stranka i da je time slučaju u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više strana sa narušen princip ravnopravnosti stranaka u postupku. Također je protivnim interesima, i garancijama koje pruža član 6. Evropske istakao da ni njegovi pismeni navodi koje je dostavio nadležnim konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu nije bilo omogućeno organima, donosiocima osporenih odluka, nisu uopće ocijenjeni pravo na saslušanje u svojstvu stranke u postupku utvrđivanja u pogledu sadržaja. Dalje, apelant je istakao da izrečena kazna "krivične" optužbe protiv njega. Apelant u tom postupku nije nije rezultat dokaza i činjenica, već rezultat nepravilne primjene i imao mogućnost da sudu iznese svoje argumente i dokaze, te je tumačenja propisa u postupku u kojem nije imao status time doveden u "znatno podređen položaj" u odnosu na drugu ravnopravne stranke. U skladu sa navedenim, Ustavni sud će stranu. Time je prekršen princip ravnopravnosti strana u ispitati da li je predmetni postupak zadovoljio standarde iz člana postupku kao neodvojivi element prava na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da propust konvencije. učinjen u CIKBiH nije otklonjen ni u postupku pred Sudom BiH, 26. U vezi sa tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i uspostavljanje pravične ravnoteže među stranama u postupku člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (vidi Evropski sud za ljudska prava, De Haes i Gijsels protiv 30. U skladu sa utvrđenom povredom prava na pravično Belgije, presuda od 24. februara 1997. godine, Izvještaji 1997-I), suđenje zbog uskraćivanja prava apelantu da u postupku bude tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Prema stavu saslušan kao stranka i da sudu iznese svoje argumente, Ustavni Evropskog suda za ljudska prava, princip ravnopravnosti strana sud smatra da nije potrebno ispitivati ostale aspekte ovog člana znači da stranama u postupku mora biti data razumna mogućnost na koje je apelant ukazao. izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u Ostali navodi odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo 31. U skladu sa zaključkom u vezi sa povredom člana II/3.e) Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske godine, serija A, broj 274). konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno 27. U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava Ustavnom sudu, osporenih odluka i rješenja donesenih povodom iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske kršenja odredaba člana 7.3. stav (1) 3. Izbornog zakona Bosne i konvencije. VIII. Zaključak godine i Odluke Općinskog izbornog povjerenstva Općine Novi 32. U konkretnom slučaju, postupak u kojem je apelant Grad broj 15-13-31/06 od 18. listopada 2006. godine. kažnjen novčanom kaznom zbog povrede pravila ponašanja u II. Postupak pred Ustavnim sudom izbornoj kampanji smatra se "krivičnim" postupkom, pa je 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od donošenjem osporenih odluka protiv apelanta, a bez njegovog Suda BiH i Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i saslušanja, prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz Hercegovine, kao sudionika u postupku, zatražena je 27. lipnja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. 2007. godine dostava odgovora na apelaciju. Evropske konvencije. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 9. srpnja 2007. 33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila godine, a Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove 12. srpnja 2007. godine. odluke. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovori Suda BiH i Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine dostavljeni su apelantu 1. srpnja 2009. godine. Predsjednik Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Amir Zukić, urednik informativnog programa BHT1, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u podnio je 18. rujna 2006. godine prigovor Općinskom izbornom predmetu broj AP 41/07, rješavajući apelaciju Zorana povjerenstvu Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: OIP) zbog apelantovog ponašanja od 14. rujna 2006. godine u prostorijama Tešanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Deska BHT1. Navedeni prigovor je odlukom OIP-a od 20. rujna Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i 2006. godine odbačen, jer ga je, kako je navedeno u izreci, članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine podnijela neovlaštena osoba. Rješavajući u prizivnom postupku, ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem 51/09), u sastavu: tekstu: SIPBiH) je svojom odlukom od 26. rujna 2006. godine Miodrag Simović, predsjednik poništilo odluku OIP-a i apelantu izreklo novčanu kaznu u iznosu Valerija Galić, dopredsjednica od 6.000,00 KM. Kazna je izrečena zbog povrede pravila Seada Palavrić, dopredsjednica ponašanja u izbornoj kampanji iz članka 7.3. stavak 1. točka 3. Krstan Simić, sudac Izbornog zakona BiH. Protiv odluke SIPBiH apelant je Sudu BiH Mirsad Ćeman, sudac izjavio priziv. Sud BiH je Rješenjem broj Iž-23/06 od 13. na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je listopada 2006. godine uvažio priziv i predmet vratio SIPBiH na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Sud BiH je istakao da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 su u konkretnom postupku povrijeđena pravila rješavanja o Usvaja se apelacija Zorana Tešanovića. prigovorima zato što postupak nije vođen po službenoj dužnosti. Zbog toga je SIPBiH upućen da u roku od 24 sata odluči o tome je Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i li OIP podnesenu prijavu protiv apelanta trebao ocijeniti kao Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu inicijativu i odlučiti hoće li se pokrenuti postupak po službenoj ljudskih prava i temeljnih sloboda. dužnosti ili je postupao sukladno zakonu. Naime, o tome, kako je Ukidaju se Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-46/06 istakao Sud BiH, ovisi pravilnost i zakonitost pobijane odluke. od 26. listopada 2006. godine i Odluka Središnjeg izbornog 7. SIPBiH je, postupajući prema uputama Suda BiH, donio povjerenstva Bosne i Hercegovine broj 04-07-5-1760-1-35/06 Odluku broj 04-07-5-1760-1-35-1/06 od 16. listopada 2006. od 19. listopada 2006. godine. godine. Tom odlukom je stavio izvan snage svoju raniju odluku Predmet se vraća Središnjem izbornom povjerenstvu Bosne i od 26. rujna 2006. godine i to u dijelu u kojem je apelantu Hercegovine da po hitnom postupku donese novu odluku, izrečena sankcija, zatim je usvojio priziv od 20. rujna 2006. sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. godine i poništio odluku OIP-a od 20. rujna 2006. godine. Cio Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih predmet vraćen je OIP-u kako bi, radi pravilnog i potpunog sloboda. utvrđivanja činjeničnog stanja, proveo ponovni postupak Nalaže se Središnjem izbornom povjerenstvu Bosne i sukladno članku 6.2. st. (2) i (3) Izbornog zakona BiH. Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke 8. U ponovnom postupku OIP je Odlukom broj 15-13-31/06 obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim od 18. listopada 2006. godine prihvatio prijavu Amira Zukića (u mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. daljnjem tekstu: podnositelj priziva) kao inicijativu. Dalje, protiv stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. apelanta je pokrenut postupak po službenoj dužnosti zbog Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i povrede pravila ponašanja političkih subjekata u izbornoj Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i kampanji iz članka 7.3. stavak (1) točka 3. Izbornog zakona BiH. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u U tom postupku, kako je navedeno u obrazloženju, uvidom u cio "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". dostavljeni spis SIPBiH nedvojbeno je ocijenjeno da se prijava OBRAZLOŽENJE podnositelja priziva treba smatrati inicijativom u smislu članka 6.2. stavak (2) Izbornog zakona BiH, na što pravne i fizičke I. Uvod osobe imaju pravo preko nadležnog izbornog povjerenstva. 1. Zoran Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Predmetna inicijativa, kako je dalje navedeno, sadrži sve Sarajeva, kojeg zastupa Jelica Vuković, odvjetnica iz Sarajeva, potrebne elemente (pismena forma u kojoj su navedeni mjesto, podnio je 29. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu vrijeme, sadržaj učinjene povrede i učinitelj). To je bilo ključno u Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je opredjeljenju da se, sukladno izbornim propisima, po službenoj podnio apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u dužnosti pokrene postupak protiv apelanta. Navedena odluka je daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-46/06 od 26. listopada 2006. dostavljena SIPBiH. godine, Odluke Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i 9. SIPBiH je, rješavajući po službenoj dužnosti u ponovnom Hercegovine broj 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. listopada 2006. postupku, donio Odluku broj 04-07-5-1760-35/06 od 19. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 listopada 2006. godine kojom je usvojen podnositeljev priziv i koju je u tom trenutku obavljao, te da je sukladna odredbi članka poništena odluka OIP-a od 20. rujna 2006. godine. U stavku 2. 6.7. stavak 1.1. Izbornog zakona BiH. dispozitiva navedene odluke, apelantu je u svojstvu kandidata IV. Apelacija Partije demokratskog progresa (u daljnjem tekstu: PDP) za srpskog člana Predsjedništva BiH izrečena novčana kazna u a) Navodi iz apelacije iznosu od 6.000,00 KM, zbog povrede pravila ponašanja u 11. Apelant je u navodima apelacije istakao da su mu u izbornoj kampanji iz članka 7.3. stavak 1. točka 3. Izbornog postupku u kojem su donesene pobijane odluke povrijeđeni zakona BiH. U obrazloženju odluke SIPBiH je naveo da je pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i inicijativa od 20. rujna 2006. godine podnesena zbog ponašanja Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu apelanta kao kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska BiH u izbornom procesu i zbog miješanja u uređivačku politiku konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) BHT1. Inicijativa je, kako proizlazi iz obrazloženja, istog dana Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije i dostavljena apelantu na izjašnjenje. U ponovnom postupku pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i SIPBiH je na temelju apelantovog izjašnjenja danog u Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Suština prethodnom postupku u kojem je negirao navode priziva, sada apelantovih navoda o povredi njegovih prava odnosi se, kako je inicijative, kao neutemeljene, netočne i neargumentirane, te istakao, na kršenje procesnopravnih i materijalnopravnih imajući u vidu, kako je navedeno, nespornu činjenicu da javni propisa, te na nemogućnost da kao stranka sudjeluje u postupku. servisi u razdoblju predizborne kampanje pripremaju emisije Smatra da postupak nije bio fer i nepristran, budući da mu je sukladno svojim uređivačkim načelima i izbornim pravilima, uskraćeno pravo sudjelovanja u postupku u svojstvu stranke na utvrdio činjenično stanje prema kojem je apelant prekršio koju se odnosi inicijativa "treće osobe", a toj osobi su istodobno odredbe članka 7.3. stavak 1. točka 3. Izbornog zakona BiH. data prava koja mu ne pripadaju. Ističe da mu nikada nije SIPBiH je zaključio da insistiranje apelanta kao kandidata PDP-a dostavljena odluka OIP-a od 18. listopada 2006. godine kojom je za srpskog člana Predsjedništva BiH, iako je u to vrijeme bio ranije podnesena prijava prihvaćena kao inicijativa za pokretanje zamjenik ministra civilnih poslova BiH u Grčkoj, na tome da se postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, smatra da je u emisija o stranim ulaganjima na BHT1 emitira suprotno navedenom postupku povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, uređivačkim načelima Javnog RTV servisa i bez suglasnosti jer mu je u svojstvu kandidata PDP-a za srpskog člana Međunarodnog odjela Javnog servisa BiH predstavlja pokušaj Predsjedništva BiH u izbornom procesu izrečena novčana kazna miješanja u uređivačku politiku. Time je povrijedio pravila zbog mišljenja koje je iznio u otvorenom pismu nadležnim ponašanja u izbornoj kampanji iz Poglavlja 7, odnosno, prekršio upravnim tijelima Javnog RTV servisa BHT1 o nekorektnom je članak 7.3. stavak 1. točka 3. Izbornog zakona BiH. Odredbom ponašanju podnositelja priziva. Zbog nemogućnosti da u članka 7.3. Izbornog zakona BiH je propisano, kako je dalje svojstvu stranke sudjeluje u postupku, povrijeđeno mu je i pravo navedeno, da nije dopušteno u predizbornoj kampanji sprječavati na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i novinare da obavljaju svoj posao sukladno pravilima profesije i članka 14. Europske konvencije. izbornim pravilima. Prilikom izricanja sankcije, SIPBiH je, kako b) Odgovor na apelaciju je navedeno, uzeo u obzir težinu povrede i ocijenio da se radi o grubom kršenju odredaba Izbornog zakona BiH. SIPBiH je 12. U odgovoru na navode iz apelacije Sud BiH je naveo da naveo i da se, zbog otvorenog sprječavanja urednika su u obrazloženju pobijanog rješenja dati razlozi za takvu odluku informativnog programa BHT1 da obavlja svoj posao sukladno i da u cijelosti ostaje pri tim razlozima. Predloženo je da se pravilima profesije i izbornim pravilima, radi o apelantovoj apelacija odbije kao neutemeljena. osobnoj odgovornosti. Dalje, istaknuto je da je apelant kao javni 13. SIPBiH je u svom odgovoru na apelaciju predložio da se funkcionar pokušao iskoristiti svoju funkciju zamjenika ministra apelacija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neutemeljena, jer Ministarstva civilnih poslova BiH, što je suprotno članku 16.3. apelantu u postupku nije uskraćena mogućnost da kao stranka stavak 2. Izbornog zakona BiH. sudjeluje u postupku. Također, ističe da su apelantu svi akti na koje je imao pravo dati odgovor tijekom postupka dostavljeni uz 10. Apelacijsko upravno vijeće Suda BiH je, odlučujući o poziv da se izjasni o svim činjenicama i aktivnostima koje su apelantovom prizivu protiv rješenja SIPBiH od 19. listopada važne za donošenje predmetne odluke. Na taj način, SIPBiH je, 2006. godine, Rješenjem broj Iž-46/06 od 26. listopada 2006. kako je dalje navedeno, postupio sukladno odredbama Izbornog godine odbilo apelantov priziv. U obrazloženju rješenja sud je zakona BiH i odredbama Zakona o upravnom postupku BiH. istakao da je priziv izjavljen zbog povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne V. Relevantni propisi primjene materijalnog prava. Ocjenjujući postupanje SIPBiH u 14. U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni konkretnom predmetu, Sud BiH smatra da je SIPBiH u glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 4/04, 20/04, 25/05, potpunosti postupio sukladno Rješenju Suda BiH broj Iž-23/06 77/05, 11/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: od 13. listopada 2006. godine. Naime, otklonjene su Članak 6.3. stavak (3) nepravilnosti u načinu pokretanja postupka i sankcioniranja (3) Prigovor se dostavlja bez odlaganja svim stranama apelantovog ponašanja u izbornoj kampanji tako što je povodom navedenim u prigovoru. Strane navedene u prigovoru mogu se u podnositeljevog priziva pokrenut postupak po službenoj roku od 24 sata od prijema prigovora u pisanoj formi izjasniti o dužnosti. U ponovljenom postupku SIPBiH je utvrdio, kako je navodima prigovora. Nadležna tijela mogu odrediti saslušanje dalje navedeno, da se apelantovo ponašanje prema uredniku strana. informativnog programa BHT1 kao i ostalom osoblju redakcije Članak 6.4. stavak (2) BHT1, čije se svjedočenje nalazi u spisu predmeta, pravilno ocjenjuje kao apelantovo miješanje u uređivačku politiku. (2) Općinsko izborno povjerenstvo dužno je razmotriti Naime, njegovo insistiranje na tome da se emisija o stranim prigovor i donijeti odluku u roku od 48 sati nakon isteka roka ulaganjima na BHT1, u kojoj je on trebao sudjelovati u svojstvu utvrđenog člankom 6.3. stavak (3) ovog Zakona. Općinsko zamjenika ministra Ministarstva civilnih poslova BiH, emitira izborno povjerenstvo dužno je o svojoj odluci odmah obavijestiti suprotno načelima Javnog RTV servisa nije sukladno odredbi podnositelja prigovora, kao i druge strane. Prilikom rješavanja članka 16.3. stavak 2. Izbornog zakona BiH. Tim člankom je prigovora, općinsko izborno povjerenstvo može postupati na propisano da funkcionari na svim razinama vlasti, a koji su temelju utvrđenih činjenica ili održavati rasprave. kandidati na izborima, ne smiju imati povlašten položaj u odnosu Članak 6.6. stavak (5) na druge sudionike u izbornom procesu. U svezi sa izrečenom (5) Prilikom rješavanja prigovora i priziva, Središnje novčanom kaznom, taj sud je zaključio da je ona primjerena, izborno povjerenstvo BiH može postupati na temelju utvrđenih obzirom na apelantovo ponašanje prema medijima i funkciju činjenica ili održavati rasprave. Središnje izborno povjerenstvo BiH može dopustiti stranama da podnesu nove dokaze ili svoje 16. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i odluke temeljiti na dokumentaciji iz spisa povjerenstava nižeg Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02) relevantne stupnja. odredbe glase: Članak 7.3. stavak (1)3. Članak 11. (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi Konačni upravni akt može se pobijati: neovisnih kandidata i koalicija, kao i neovisnim kandidatima i 1) ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis utemeljen na zakonu angažiranim u izbornoj administraciji nije dopušteno: ili opći akt, pri vršenju dužnosti nadležnih institucija; 3) sprječavati novinare da obavljaju svoj posao sukladno 2) ako je akt donijela nenadležna institucija Bosne i pravilima profesije i izbornim pravilima. Hercegovine; Članak 16.3. 3) ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju (1) U emisijama elektronskih medija nijedan politički subjekt akata nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako ne može imati povlašten položaj u odnosu prema drugom činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz političkom subjektu. utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak glede (2) Funkcionari na svim razinama vlasti koji su kandidati na činjeničnog stanja; izborima ne smiju imati povlašten položaj prema drugim 4) ako je nadležna institucija, rješavajući po slobodnoj sudionicima u izbornom procesu. ocjeni, prekoračila granice ovlasti koje su joj date pravnim (3) Informiranje o redovnim aktivnostima funkcionara na propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlast data. svim razinama vlasti dopušteno je u okviru informativnih Članak 81. programa elektronskih medija, bez navođenja njihove Kada Apelacijski odjel utvrdi da je priziv utemeljen, donijet kandidature na izborima i stranačke pripadnosti, kad god se radi će odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je o aktivnostima koje proizlaze iz zakonom utvrđenog djelokruga povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbit će priziv. tijela kojima pripadaju. Apelacijski odjel će odlukom iz stavka 1. ovog članka Članak 16.4. odrediti mjere koje treba poduzeti, da bi se otklonile Elektronski mediji će posebno voditi računa o tome da se nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnositelja načela uravnoteženosti, poštenja i nepristranosti poštuju u priziva, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj informativnim emisijama, pogotovo u emisijama aktualnih neizvršenja odluke. vijesti, zatim u intervjuima, te u raspravama o aktualnim Članak 82. političkim temama, poput okruglih stolova i slično, koje tematski Odluka Apelacijskog odjela povodom priziva uloženog zbog nisu u izravnoj vezi sa izbornim aktivnostima političkih povrede izbornog prava je konačna i obvezujuća. subjekata, ali bi mogle utjecati na raspoloženje birača. VI. Dopustivost 15. U Zakonu o upravnom postupku Bosne i Hercegovine 17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i 88/07) relevantne Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima odredbe glase: koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Načelo materijalne istine zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 9. 18. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i s tim ciljem Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv se moraju potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su važne presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese Načelo saslušanja stranke u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Članak 10. odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je (1) Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti koristio. mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su 19. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je važne za donošenje rješenja. Rješenje Suda BiH broj Iž-46/06 od 26. listopada 2006. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih (2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja prema zakonu. Zatim, pobijano rješenje apelant je primio 30. stranke samo u slučajevima kada je to zakonom određeno. listopada 2006. godine, a apelacija je podnesena 29. prosinca Članak 41. 2006. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano Stranka je osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki Članak 115. stavak 1. drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Nadležno tijelo pokrenut će postupak po službenoj dužnosti 20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i kada to određuje zakon ili na zakonu utemeljen propis ili kada Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, utvrdi ili sazna da, obzirom na postojeće činjenično stanje, treba Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. glede dopustivosti. Članak 140. VII. Meritum Službena osoba koja vodi postupak određuje, na svoju 21. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava slučaju kada je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. odrediti: 22. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 1) u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više strana s Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska protivnim interesima, ili prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: 2) kada se treba izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili Š...Ć vještaka. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Članak 150. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. Činjenice na temelju kojih se donosi rješenje utvrđuju se 23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dokazima. dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili rujna 2006. godine, apelantovo izjašnjenje od 22. rujna 2006. utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko godine, u kojem je negirao navode priziva, i apelantovo otvoreno ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom pismo od 15. rujna 2006. godine, pri čemu sadržaj tog pisma ni u roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim temeljnim elementima u pobijanoj odluci nije naveden. Osim sudom. Š...Ć dokaza u koje je izvršio uvid, SIPBiH je, kako proizlazi iz 24. Temeljno pitanje o kojem Ustavni sud treba usvojiti stav obrazloženja, imao u vidu nespornu činjenicu da javni servisi u tiče se primjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine razdoblju predizborne kampanje pripremaju emisije sukladno i članka 6. Europske konvencije. To znači da Ustavni sud treba svojim uređivačkim načelima i izbornim pravilima. Nakon toga odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o "kaznenoj" SIPBiH je zaključio da apelantovo insistiranje u svojstvu optužbi protiv apelanta. Apelant je, kako proizlazi iz kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH da se dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, kažnjen za radnje emisija na BHT1 emitira suprotno uređivačkim načelima Javnog koje su u Izbornom zakonu BiH klasificirane kao povrede pravila RTV servisa i bez suglasnosti Međunarodnog odjela Javnog ponašanja. Ustavni sud napominje da je prilikom primjenjivosti servisa BiH predstavlja pokušaj miješanja u uređivačku politiku. članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetu broj AP 28. Iz navedenog proizlazi da je činjenično stanje utvrđeno 952/05 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 952/05 od bez saslušanja apelanta kao stranke u postupku i ocjene njegovih 8. srpnja 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", navoda koje je dao prilikom izjašnjenja na podnositeljev priziv, broj 87/06) analizirao ista pravna pitanja i zaključio da je članak kasnije inicijativu, te prilikom izjavljivanja priziva protiv odluke 6. Europske konvencije primjenjiv, bez obzira na to što se ne radi SIPBiH. Ni Sud BiH, koji je donio odluku povodom apelantovog o optužbi koja je klasificirana kao kaznena. Ustavni sud je u toj priziva, nije naveo jasne razloge zbog kojih je apelantov priziv odluci utvrdio da se norme kojima su propisane povrede pravila ocijenio kao neutemeljen niti je naveo razloge zbog kojih apelant ponašanja u izbornom procesu odnose praktično na sve građane, nije saslušan kao stranka u postupku. imaju opći karakter i ne primjenjuju se samo na neku specifičnu 29. Iz navedenog nesporno proizlazi da apelant u postupku u skupinu ili profesiju, a stegovne sankcije se uglavnom kojem mu je izrečena kazna zbog povreda pravila ponašanja u ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih izbornoj kampanji iz članka 7.3. stavak (1) točka 3. Izbornog skupina poštuju određena pravila. Svrha kažnjavanja za povrede zakona BiH nije saslušan kao stranka, iako odredba iz članka 6.3. pravila ponašanja u konkretnom slučaju usmjerena je na stavak (3) Izbornog zakona BiH propisuje da nadležno tijelo, sprječavanje novinara da obavljaju svoj posao sukladno rješavajući o inicijativi, može odrediti saslušanje stranaka, a pravilima profesije i izbornim pravilima (članak 7.3. stavak 1. prema odredbi iz članka 6.4. st. (1) i (2) OIPBiH, prilikom točka 3). Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud nadležan rješavanja prigovora, može postupati na temelju utvrđenih ispitati jesu li u postupku u kojem je apelantu izrečena sankcija činjenica ili održavati rasprave. Ustavni sud, također, naglašava poštovani standardi prava na pravično suđenje. da je i odredbom članka 10. Zakona o upravnom postupku BiH 25. Navodi apelacije u svezi sa pravom na pravično suđenje propisano da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti odnose se na povrede odredaba postupka, pravilnost utvrđivanja mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U važne za donošenje rješenja. Dovođenjem u svezu ove zakonske okviru povreda koje se odnose na pravilnost primjene odredaba odredbe sa odredbom članka 140. istog Zakona, koja obvezuje postupka, apelant je naveo da mu je u konkretnom postupku zakazivanje usmene rasprave kada je to korisno za razjašnjenje povrijeđeno pravo da bude saslušan kao stranka i da je time stvari, a u svakom slučaju u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili narušeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku. Također je više strana sa protivnim interesima, i garancijama koje pruža istakao da ni njegovi pismeni navodi koje je dostavio nadležnim članak 6. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu tijelima, donositeljima pobijanih odluka, nisu uopće ocijenjeni nije bilo omogućeno pravo na saslušanje u svojstvu stranke u glede sadržaja. Dalje, apelant je istakao da izrečena kazna nije postupku utvrđivanja "kaznene" optužbe protiv njega. Apelant u rezultat dokaza i činjenica, već rezultat nepravilne primjene i tom postupku nije imao mogućnost sudu iznijeti svoje argumente tumačenja propisa u postupku u kojem nije imao status i dokaze, te je time doveden u "znatno podređen položaj" u ravnopravne stranke. Sukladno navedenom, Ustavni sud će odnosu na drugu stranu. Time je prekršeno načelo ispitati je li predmetni postupak zadovoljio standarde iz članka ravnopravnosti strana u postupku kao neodvojivi element prava II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Europske konvencije. Obzirom na to da propust učinjen u SIPBiH nije otklonjen ni u postupku pred Sudom BiH, Ustavni sud zaključuje da je 26. U svezi sa tim navodima, Ustavni sud, prije svega, prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka ukazuje na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. zahtijeva uspostavu pravične ravnoteže među stranama u Europske konvencije. postupku (vidi Europski sud za ljudska prava, De Haes i Gijsels 30. Sukladno utvrđenoj povredi prava na pravično suđenje protiv Belgije, presuda od 24. veljače 1997. godine, Izvješća zbog uskraćivanja prava apelantu da u postupku bude saslušan 1997-I), tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Prema kao stranka i da sudu iznese svoje argumente, Ustavni sud smatra stavu Europskog suda za ljudska prava, načelo ravnopravnosti da nije potrebno ispitivati ostale aspekte ovog članka na koje je strana znači da stranama u postupku mora biti data razumna apelant ukazao. mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno Ostali navodi podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud za 31. Sukladno zaključku u svezi sa povredom članka II/3.(e) ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Nizozemske, presuda od Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske 27. listopada 1993. godine, serija A, broj 274). konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno 27. U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava Ustavnom sudu, pobijanih odluka i rješenja donesenih povodom iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. kršenja odredaba članka 7.3. stavak (1) 3. Izbornog zakona Europske konvencije. Bosne i Hercegovine proizlazi da je SIPBiH, ocjenjujući navode podnositelja priziva, apelantovo izjašnjenje i njegovo otvoreno VIII. Zaključak pismo broj 02-50-282/06 od 15. rujna 2006. godine, upućeno 32. U konkretnom slučaju, postupak u kojem je apelant rukovodstvu BHT1, utvrdio da je apelant povrijedio pravila kažnjen novčanom kaznom zbog povrede pravila ponašanja u ponašanja u izbornoj kampanji jer se pokušao umiješati u izbornoj kampanji smatra se "kaznenim" postupkom, pa je uređivačku politiku podnositelja priziva. U obrazloženju odluke donošenjem pobijanih odluka protiv apelanta, a bez njegovog SIPBiH je naveo da je ocijenio navode priziva (inicijative) od 20. saslušanja, prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. na apelaciju. Od Okružnog suda je 20. februara 2009. godine Europske konvencije. zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju kao i predmetni 33. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. spis na uvid Ustavnom sudu. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu 3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. marta ove odluke. 2007. godine. Okružni sud je 13. marta 2009. godine dostavio 34. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovor na apelaciju i predmetni spis. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Predsjednik odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 2. jula 2009. Ustavnog suda godine. Bosne i Hercegovine III. Činjenično stanje Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sumiraju na sljedeći način. predmetu broj AP 495/07, rješavajući apelaciju Đ. G., na osnovu 6. Rješenjem Opštinskog sekretarijata za člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 imovinskopravne poslove i katastar nepokretnosti alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Mrkowić-Grad (u daqnjem tekstu: Opštinski sekretarijat) Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. broj Up/1-473-8/83 od 15. juna 1983. godine od apelanta su izuzete 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: određene nepokretnosti (u daqnjem tekstu: sporne Miodrag Simović, predsjednik nepokretnosti). Sporne nepokretnosti su izuzete u korist Valerija Galić, potpredsjednica preduzeća "Energoinvest" RO "Rudnici boksita" Jajce - OOUR Seada Palavrić, potpredsjednica za eksploataciju Mrkowić-Grad (u daqnjem tekstu: korisnik Krstan Simić, sudija eksproprijacije). Mirsad Ćeman, sudija 7. Budući da stranke u Opštinskom sekretarijatu nisu na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je postigle sporazum u vezi sa visinom naknade za eksproprisano zemqište, predmet pod brojem R-246/84 ustupljen je Osnovnom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 sudu da odluči o naknadi. Usvaja se apelacija Đ. G. 8. U toku rata u Bosni i Hercegovini, tačnije 1995. godine, u Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i požaru koji je zahvatio Osnovni sud uništen je predmet broj Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu R.246/84. Na apelantov predlog od 15. avgusta 2003. godine, qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na Osnovni sud je donio Rješenje broj R.145/03 od 27. oktobra 2003. donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji je prvobitno godine. Tim rješenjem je izvršena rekonstrukcija predmeta zaveden u Osnovnom sudu u Mrkowić-Gradu pod brojem R-246/84, kompletiranjem raspoložive dokumentacije. koji se sada vodi u Okružnom sudu u Bawoj Luci, u žalbenom 9. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 246/84 od 1. postupku protiv Rješewa Osnovnog suda u Mrkowić-Gradu broj septembra 2004. godine. Naime, tim rješenjem Osnovni sud je 75 0 V 000 896 08 V. naložio apelantu da ispravi i dopuni predlog dostavljen ovom Nalaže se Okružnom sudu u Bawoj Luci da bez daqnjeg sudu 15. avgusta 2003. godine, radi određivawa naknade za odlagawa okonča postupak koji se vodi u tom sudu u žalbenom eksproprisane nepokretnosti u predmetu ovoga suda broj postupku protiv Rješewa Osnovnog suda u Mrkowić-Gradu broj R.246/84. 75 0 V 000 896 08 V. 10. Zatim, Rješenjem Osnovnog suda broj R.246/84 od 28. Nalaže se Okružnom sudu u Bawoj Luci da, u skladu sa oktobra 2004. godine određeni su vještaci građevinske, članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u šumarske i poqoprivredne struke. Oni su trebali da utvrde roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti vrijednost stvari i nepokretnosti koje su predmet Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s eksproprijacije, te da nalaz i mišljenje dostave sudu najkasnije ciljem da se izvrši ova odluka. do 1. decembra 2004. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 11. Na nalaze i mišljewa navedenih vještaka Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i apelant-predlagač je 8. decembra 2004. godine Osnovnom sudu Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u dostavio određene primjedbe. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 12. Nakon sprovedene rasprave, Osnovni sud je donio OBRAZLOŽEWE Rješenje broj R 246/84 od 4. marta 2005. godine. Navedenim rješenjem Osnovnog suda apelantu je utvrđena naknada za I. Uvod eksproprisano zemqište u iznosu od 112.935,21 KM. Ovu 1. Đ. G. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Gornje Pecke, naknadu korisnik eksproprijacije je dužan da isplati Opština Mrkowić-Grad, kog zastupa Čedo Niškanović, apelantu sa kamatom u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne advokat iz Banje Luke, podnio je 2. februara 2007. godine kamate i to od dana presuđewa, tj. od 4. marta 2005. godine, pa do apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem isplate, sve u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti navedenog tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju zbog povrede rješewa. prava na pravično suđenje u odnosu na "razuman rok" pri 13. Protiv navedenog rješewa žalile su obje stranke, pa je odlučivanju u postupku koji je zaveden u Osnovnom sudu u Okružni sud donio Rješenje broj Gž-974/05 od 17. maja 2006. Mrkowić-Gradu (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem godine. Tim rješenjem Okružni sud je uvažio žalbe stranaka, R-246/84. Postupak se sada vodi u žalbenom postupku protiv ukinuo Rješenje Osnovnog suda broj R 246/84 od 4. marta 2005. Rješewa Osnovnog suda broj 75 0 V 000 896 08 V i vodi se u godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni Okružnom sudu u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Okružni sud). postupak. Apelant je dopunio apelaciju 23. februara 2007. godine. 14. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj II. Postupak pred Ustavnim sudom 075-0-V-06-000 089 od 27. novembra 2007. godine kojim je ponovo 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od utvrđena naknada apelantu za eksproprisano zemqište u Osnovnog suda u Mrkowić-Gradu (u daqnjem tekstu: Osnovni iznosu od 112.935,21 KM. Korisnik eksproprijacije je dužan da sud) zatraženo je 27. februara 2007. godine da dostavi odgovor isplati tu naknadu apelantu sa kamatom u skladu sa Zakonom o 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 visini stope zatezne kamate i to od dana presuđewa, tj. od 27. zapisnicima za rekonstrukciju navedenog predmeta), predmet novembra 2007. godine, pa do isplate. je vođen pod brojem R-246/84. Iznoseći dosadašwi tok 15. Budući da su se obje stranke žalile na navedeno postupka, Osnovni sud zakqučuje da nije prekršio apelantova rješenje, Okružni sud je Rješenjem broj ustavna prava na koja se on poziva u apelaciji. Gž-011-0-GŽ-08-000253 od 28. marta 2008. godine uvažio žalbe 21. Okružni sud navodi da u konkretnom slučaju nije bilo stranaka, ukinuo Rješenje Osnovnog suda broj 075-0-V-06-000 proizvoqnosti u primjeni prava. Takođe, s obzirom na 089 od 27. novembra 2007. godine i predmet opet vratio utvrđeno činjenično stanje i izvedene dokaze, materijalno prvostepenom sudu na ponovni postupak. pravo je pravilno primijenjeno. Dakle, sud zakqučuje da u 16. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj konkretnom predmetu nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelant žali. 75 0 V 000 896 08 V od 25. marta 2009. godine kojim je utvrđena naknada apelantu za eksproprisano zemqište u iznosu od V. Relevantni propisi 107.870,88 KM. Istim rješenjem je utvrđeno da je korisnik 22. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske eksproprijacije dužan da isplati apelantu i kamatu na ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05) utvrđeni iznos u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne relevantne odredbe glase: kamate, počevši od dana presuđewa, tj. od 25. marta 2009. Član 10 godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana nakon Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa pravosnažnosti navedenog rješewa. što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu 17. Na Rješenje Osnovnog suda broj 75 0 V 000 896 08 V od 25. prava koja strankama pripadaju u postupku. Š...Ć marta 2009. godine protivnik predlagača je 1. aprila 2009. Član 235 godine podnio žalbu Okružnom sudu. Postupak povodom žalbe Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može da: je u toku. Š...Ć IV. Apelacija 3) uvaži žalbu i da rješenje preinači ili ukine, i po a) Navodi iz zahtjeva potrebi predmet vrati na ponovni postupak. 18. Apelant se žali na to da postupak utvrđivawa naknade Član 236 za njegovo eksproprisano zemqište traje predugo. Smatra da U postupku povodom žalbe protiv rješewa shodno će da se mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu primjenjuju odredbe koje važe za žalbu protiv presude, sem odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom. na "razuman rok" odlučivawa iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu VI. Dopustivost qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, konvencija). Sem navedenog prava, apelant smatra da su mu ovim Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima postupkom povrijeđeni i pravo na život garantovano članom koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2 Evropske zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. konvencije, pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana 24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji kretawa i prebivalište iz člana 2 Protokola broj 4 uz je koristio. Evropsku konvenciju. 25. Dalje, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, 19. S obzirom na to da je još 1983. godine, na predlog Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema opštinskih organa uprave, trebalo da se utvrdi visina naknade odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna za eksproprisano zemqište, nedopustivo je, kako navodi kršewa prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i apelant, da propustima, najprije upravnih pa onda i sudskih Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u organa, taj postupak traje toliko dugo. Apelant navodi da mu je Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu još prije 26 godine oduzeta imovina koja je navedena u rješenju ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, o eksproprijaciji. Imovina se sastojala od 15.000 m² zemlje u jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki komadu, zatim od šume, livade, voćwaka, privredne zgrade i drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. objekta. Apelant ističe da su on i njegovi preci godinama 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i živjeli od te imovine. Do 14. septembra 1990. godine Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, raspravljalo se o tome koliku naknadu treba isplatiti Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove apelantu. Zbog toga su sprovedena neophodna vještačewa i u pogledu dopustivosti. održano je 17 ročišta, ali konačno rješenje nije doneseno. VII. Meritum Pošto je spis u toku rata uništen, apelant je 15. avgusta 2003. 27. Apelant je, između ostalog, u apelaciji naveo da mu je u godine predložio njegovu rekonstrukciju. Međutim, sud je postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na nastavio sa istom praksom tako da apelant ni do danas nije dobio naknadu za eksproprisane nepokretnosti, a pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i nepokretnosti i dalje uživa korisnik eksproprijacije. Kako u Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. samom postupku apelant ne vidi ništa sporno, niti je sam Pravo na pravično suđenje predmet naročito složen, apelant se obraća Ustavnom sud sa 28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom zahtjevom da donese odluku o hitnom okončanju predmetnog dijelu glasi: spora. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju b) Odgovori na apelaciju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: 20. U odgovoru Osnovnog suda se navodi da taj sud ne Š...Ć raspolaže tačnim podacima o datumu prijema apelantovog e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim predmeta u postupku za naknadu za izuzete nepokretnosti zbog stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. toga što je predmetni spis uništen u toku rata 1995. godine. 29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu Shodno raspoloživim podacima (apelantovim priloženim glasi: Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili eksproprisane nepokretnosti u smislu odredbi Zakona o osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, eksproprijaciji", što je značajno uticalo na dužinu svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom predmetnog postupka. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud tri roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom puta odlučivao o određivanju naknade za eksproprisane ustanovljenim sudom. Š...Ć nepokretnosti, od čega dva puta nakon odluke Okružnog suda o ukidanju rješewa Osnovnog suda i vraćawa predmeta tom sudu a) Relevantni principi na ponovni postupak. Razlozi za navedeno vraćanje su bili 30. Ustavni sud podsjeća na to da, shodno konzistentnoj prvenstveno u tome "što je činjenično stanje u prvostepenom praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupku ostalo nepotpuno utvrđeno". Takođe, te razloge postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog Okružni sud nije mogao da otkloni otvaranjem rasprave predmeta. Pri tome mora da se vodi računa o kriterijumima imajući u vidu ograničewa propisana odredbom člana 236 uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o Zakona o parničnom postupku RS ("Službeni glasnik složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05). S druge strane, iako nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji je Okružni sud dva puta odlučivao o žalbi stranaka, nije mogao konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, da donese odluku kojom bi potvrdio prvostepeno rješenje zbog Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. nepotpuno utvrđenog činjeničnog stawa. Zbog toga, on sam nije februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). odgovoran za dužinu postupka. Konačno, nepotpuno utvrđeno 31. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, činjenično stanje onemogućilo je drugostepenom sudu da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za pravilno primijeni pravo. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je prekomjerno odugovlačenje postupka. Stalno vraćanje odluke utvrdio da je iskqučivo Osnovni sud svojim radwama doprinio na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni odugovlačenju predmetnog postupka. nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 38. Takođe, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od 64, Izvještaji 1997-IV). fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena. Naime, svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi b) Period koji se uzima u obzir do, de facto, lišavawa pojedinca njegovih prava i gubitka 32. Ustavni sud je u sopstvenoj praksi, u vezi sa predmetima djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. Imajući u vidu sve u kojima se apelanti žale na to da postupak traje nerazumno navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i dugo, zakqučio da nema nadležnost da razmatra period koji je objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje Osnovnog suda. prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustav Takođe, Ustavni sud ističe da period odlučivawa u sudskom Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Naime, Ustavni postupku o određivanju naknade za apelantove eksproprisane sud ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, nepokretnosti ne može da se smatra "razumnim" u smislu člana budući da se samo taj period ratione temporis ubraja u 6 stav 1 Evropske konvencije. Za to se odgovornim smatra nadležnost Ustavnog suda. Osnovni sud. 33. Apelant je 15. avgusta 2003. godine podnio predlog za rekonstrukciju predmeta o utvrđivanju naknade za 39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina eksproprisane nepokretnosti, što je i učinjeno Rješenjem konkretnog postupka, u periodu koji je Ustavni sud ispitao, ne Osnovnog suda broj R.145/03 od 27. oktobra 2003. godine. Kako je zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske apelant podnio predlog za rekonstrukciju predmeta poslije konvencije. Takođe je zakqučio da postoji kršenje prava na stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na Evropske konvencije (14. decembar 1995. godine), Ustavni sud pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i smatra da je relevantan period koji u konkretnom slučaju može člana 6 stav 1 Evropske konvencije. da se ispita period od podnošewa predloga za rekonstrukciju predmeta, odnosno od 15. avgusta 2003. godine, pa do donošewa 40. S obzirom na to da se u vrijeme donošewa odluke ove odluke. Dakle, relevantan period je period od šest godina. Ustavnog suda postupak za utvrđivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost ponovo nalazi na odlučivanju 34. Postupak pred sudom nije još pravosnažno okončan, zbog žalbe protivnika predlagača u Okružnom sudu, Ustavni budući da je protivnik predlagača 1. aprila 2009. godine sud smatra da je potrebno da se naloži Okružnom sudu da taj podnio žalbu Okružnom sudu na Rješenje Osnovnog suda broj 75 postupak hitno okonča. 0 V 000 896 08 V od 25. marta 2009. godine. c) Analiza razumnosti trajawa postupka Ostali navodi 35. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivawa naknade za eksproprisano zemqište. Ustavni sud smatra da 41. U skladu sa zakqučkom u vezi sa povredom člana II/3e) predmetni postupak nije naročito složen, kako u pogledu Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske činjeničnog stawa, tako i u pogledu pravnih pitawa. konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno 36. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud smatra razmatra dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava da apelant nije doprinio dužini predmetnog postupka. Naime, na život, prava na slobodu i bezbjednost lica, prava na dom, apelant je predložio rekonstrukciju predmeta i aktivno prava na imovinu i prava na slobodu kretawa i prebivališta, učestvovao u radu suda u predmetnom sudskom postupku. Takođe, budući da te navode apelant nije posebno argumentovao. Ustavni sud smatra da je apelant tokom postupka urgirao da se predmetni postupak što prije okonča, te da je naglašavao da on VIII. Zakqučak predugo traje. Time je dodatno pokušao da ishodi da se postupak 42. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na okonča u razumnom roku. suđenje u "razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i 37. U vezi sa ponašanjem sudova, Ustavni sud ističe da je Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Povreda Osnovni sud Rješenje broj R. 246/84 od 4. marta 2005. godine ovog prava se ogleda u tome što postupak za utvrđivanje donio tek nakon godinu dana i šest mjeseci od usvajawa naknade za eksproprisano zemqište traje šest godina nakon predloga predlagača-apelanta za rekonstrukciju predmeta. rekonstrukcije spisa, a nije okončan ni u vrijeme donošewa Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je nakon toga Osnovnom sudu odluke Ustavnog suda, za šta redovni sud nije dao razloge koji predmet vraćen na ponovno suđenje uslijed "nedostataka zbog bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim. kojih pravilnost i zakonitost predmeta ne mogu da se ispitaju", kao i zbog toga što rješenje "nema razloge o odlučnim 43. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, činjenicama koje se odnose na određivanje naknade za Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 44. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 46. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. marta Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 2007. godine. Okružni sud je 13. marta 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju i predmetni spis. Predsjednik 47. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 2. jula 2009. Bosne i Hercegovine godine. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. III. Činjenično stanje 48. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na predmetu broj AP 495/07, rješavajući apelaciju Đ. G., na osnovu sljedeći način. člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. 49. Rješenjem Općinskog sekretarijata za imovinskopravne alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i poslove i katastar nekretnina Mrkonjić-Grad (u daljnjem tekstu: Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. Općinski sekretarijat) broj Up/1-473-8/83 od 15. juna 1983. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: godine od apelanta su izuzete određene nekretnine (u daljnjem Miodrag Simović, predsjednik tekstu: sporne nekretnine). Sporne nekretnine su izuzete u korist Valerija Galić, potpredsjednica preduzeća "Energoinvest" RO "Rudnici boksita" Jajce - OOUR Seada Palavrić, potpredsjednica za eksploataciju Mrkonjić-Grad (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije). Krstan Simić, sudija 50. Budući da stranke u Općinskom sekretarijatu nisu Mirsad Ćeman, sudija postigle sporazum u vezi sa visinom naknade za eksproprirano na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je zemljište, predmet pod brojem R-246/84 ustupljen je Osnovnom sudu da odluči o naknadi. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 51. U toku rata u Bosni i Hercegovini, tačnije 1995. godine, u Usvaja se apelacija Đ. G. požaru koji je zahvatio Osnovni sud uništen je predmet broj Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i R.246/84. Na apelantov prijedlog od 15. augusta 2003. godine, Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu Osnovni sud je donio Rješenje broj R.145/03 od 27. oktobra ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na 2003. godine. Tim rješenjem je izvršena rekonstrukcija predmeta donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji je prvobitno kompletiranjem raspoložive dokumentacije. zaveden u Osnovnom sudu u Mrkonjić-Gradu pod brojem 52. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 246/84 R-246/84, koji se sada vodi u Okružnom sudu u Banjoj Luci, u od 1. septembra 2004. godine. Naime, tim rješenjem Osnovni sud žalbenom postupku protiv Rješenja Osnovnog suda u je naložio apelantu da ispravi i dopuni prijedlog dostavljen ovom Mrkonjić-Gradu broj 75 0 V 000 896 08 V. sudu 15. augusta 2003. godine, radi određivanja naknade za Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg eksproprirane nekretnine u predmetu ovoga suda broj R.246/84. odlaganja okonča postupak koji se vodi u tom sudu u žalbenom 53. Zatim, Rješenjem Osnovnog suda broj R.246/84 od 28. postupku protiv Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu broj oktobra 2004. godine određeni su vještaci građevinske, šumarske 75 0 V 000 896 08 V. i poljoprivredne struke. Oni su trebali da utvrde vrijednost stvari i Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa nekretnina koje su predmet eksproprijacije, te da nalaz i mišljenje članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u dostave sudu najkasnije do 1. decembra 2004. godine. roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti 54. Na nalaze i mišljenja navedenih vještaka Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem apelant-predlagač je 8. decembra 2004. godine Osnovnom sudu izvršenja ove odluke. dostavio određene primjedbe. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 55. Nakon provedene rasprave, Osnovni sud je donio Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Rješenje broj R 246/84 od 4. marta 2005. godine. Navedenim Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u rješenjem Osnovnog suda apelantu je utvrđena naknada za "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". eksproprirano zemljište u iznosu od 112.935,21 KM. Ovu naknadu korisnik eksproprijacije je dužan isplatiti apelantu sa OBRAZLOŽENJE kamatom u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate i to I. Uvod od dana presuđenja, tj. od 4. marta 2005. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti navedenog rješenja. 1. Đ. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornje Pecke, Općina Mrkonjić-Grad, kojeg zastupa Čedo Niškanović, advokat iz 56. Protiv navedenog rješenja žalile su obje stranke, pa je Banje Luke, podnio je 2. februara 2007. godine apelaciju Okružni sud donio Rješenje broj Gž-974/05 od 17. maja 2006. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni godine. Tim rješenjem Okružni sud je uvažio žalbe stranaka, sud). Apelant je podnio apelaciju zbog povrede prava na ukinuo Rješenje Osnovnog suda broj R 246/84 od 4. marta 2005. pravično suđenje u odnosu na "razuman rok" pri odlučivanju u godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupku koji je zaveden u Osnovnom sudu u Mrkonjić-Gradu (u postupak. daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem R-246/84. Postupak se 57. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje sada vodi u žalbenom postupku protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-V-06-000 089 od 27. novembra 2007. godine kojim je broj 75 0 V 000 896 08 V i vodi se u Okružnom sudu u Banjoj ponovo utvrđena naknada apelantu za eksproprirano zemljište u Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Apelant je dopunio iznosu od 112.935,21 KM. Korisnik eksproprijacije je dužan apelaciju 23. februara 2007. godine. isplatiti tu naknadu apelantu sa kamatom u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate i to od dana presuđenja, tj. od 27. II. Postupak pred Ustavnim sudom novembra 2007. godine, pa do isplate. 45. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od 58. Budući da su se obje stranke žalile na navedeno rješenje, Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni Okružni sud je Rješenjem broj Gž-011-0-GŽ-08-000253 od 28. sud) zatraženo je 27. februara 2007. godine da dostavi odgovor marta 2008. godine uvažio žalbe stranaka, ukinuo Rješenje na apelaciju. Od Okružnog suda je 20. februara 2009. godine Osnovnog suda broj 075-0-V-06-000 089 od 27. novembra 2007. zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju kao i predmetni spis na godine i predmet opet vratio prvostepenom sudu na ponovni uvid Ustavnom sudu. postupak. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 59. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje e. Relevantni propisi broj 75 0 V 000 896 08 V od 25. marta 2009. godine kojim je 65. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske utvrđena naknada apelantu za eksproprirano zemljište u iznosu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05) od 107.870,88 KM. Istim rješenjem je utvrđeno da je korisnik relevantne odredbe glase: eksproprijacije dužan isplatiti apelantu i kamatu na utvrđeni Član 10. iznos u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate, Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što počevši od dana presuđenja, tj. od 25. marta 2009. godine, pa do manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja isplate, sve u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti navedenog strankama pripadaju u postupku. Š...Ć rješenja. Član 235. 60. Na Rješenje Osnovnog suda broj 75 0 V 000 896 08 V od Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može: 25. marta 2009. godine protivnik predlagača je 1. aprila 2009. Š...Ć godine podnio žalbu Okružnom sudu. Postupak povodom žalbe je u toku. 3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak. IV. Apelacija Član 236. U postupku povodom žalbe protiv rješenja shodno će se a) Navodi iz zahtjeva primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude, osim 61. Apelant se žali na to da postupak utvrđivanja naknade za odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom. njegovo eksproprirano zemljište traje predugo. Smatra da mu je f. Dopustivost zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na 66. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "razuman rok" odlučivanja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. konvencija). Osim navedenog prava, apelant smatra da su mu 67. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ovim postupkom povrijeđeni i pravo na život garantirano članom Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi konvencije, pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava je koristio. Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku 68. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivalište iz člana 2. Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna 62. S obzirom na to da je još 1983. godine, na prijedlog kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i općinskih organa uprave, trebalo da se utvrdi visina naknade za Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u eksproprirano zemljište, nedopustivo je, kako navodi apelant, da Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava propustima, najprije upravnih pa onda i sudskih organa, taj i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije postupak traje toliko dugo. Apelant navodi da mu je još prije 26 očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi godine oduzeta imovina koja je navedena u rješenju o formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. eksproprijaciji. Imovina se sastojala od 15.000 m² zemlje u 69. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i komadu, zatim od šume, livade, voćnjaka, privredne zgrade i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, objekta. Apelant ističe da su on i njegovi preci godinama živjeli Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u od te imovine. Do 14. septembra 1990. godine raspravljalo se o pogledu dopustivosti. tome koliku naknadu treba isplatiti apelantu. Zbog toga su provedena neophodna vještačenja i održano je 17 ročišta, ali g. Meritum konačno rješenje nije doneseno. Pošto je spis u toku rata uništen, 70. Apelant je, između ostalog, u apelaciji naveo da mu je u apelant je 15. augusta 2003. godine predložio njegovu postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično rekonstrukciju. Međutim, sud je nastavio sa istom praksom tako suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i da apelant ni do danas nije dobio naknadu za eksproprirane Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. nekretnine, a nekretnine i dalje uživa korisnik eksproprijacije. Pravo na pravično suđenje Kako u samom postupku apelant ne vidi ništa sporno, niti je sam 71. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom predmet naročito složen, apelant se obraća Ustavnom sud sa dijelu glasi: zahtjevom da donese odluku o hitnom okončanju predmetnog Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska spora. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: b) Odgovori na apelaciju Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 63. U odgovoru Osnovnog suda se navodi da taj sud ne stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. raspolaže tačnim podacima o datumu prijema apelantovog predmeta u postupku za naknadu za izuzete nekretnine zbog toga 72. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu što je predmetni spis uništen u toku rata 1995. godine. Prema glasi: raspoloživim podacima (apelantovim priloženim zapisnicima za Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili rekonstrukciju navedenog predmeta), predmet je vođen pod osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima brojem R-246/84. Iznoseći dosadašnji tok postupka, Osnovni sud pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zaključuje da nije prekršio apelantova ustavna prava na koja se pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. on poziva u apelaciji. Š...Ć 64. Okružni sud navodi da u konkretnom slučaju nije bilo a.) Relevantni principi proizvoljnosti u primjeni prava. Također, s obzirom na utvrđeno 73. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema konzistentnoj činjenično stanje i izvedene dokaze, materijalno pravo je praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja pravilno primijenjeno. Dakle, sud zaključuje da u konkretnom postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmetu nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelant žali. predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05). S druge strane, iako složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog je Okružni sud dva puta odlučivao o žalbi stranaka, nije mogao suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna donijeti odluku kojom bi potvrdio prvostepeno rješenje zbog stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga, on sam nije aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj odgovoran za dužinu postupka. Konačno, nepotpuno utvrđeno broj 2002-I, stav 38). činjenično stanje onemogućilo je drugostepenom sudu da 74. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, pravilno primijeni pravo. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za utvrdio da je isključivo Osnovni sud svojim radnjama doprinio prekomjerno odugovlačenje postupka. Stalno vraćanje odluke na odugovlačenju predmetnog postupka. ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u 81. Također, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, vremena. Naime, svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi Izvještaji 1997-IV). do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka b.) Period koji se uzima u obzir djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno 75. Ustavni sud je u vlastitoj praksi, u vezi sa predmetima u opravdanje za ovakvo djelovanje Osnovnog suda. Također, kojima se apelanti žale na to da postupak traje nerazumno dugo, Ustavni sud ističe da se period odlučivanja u sudskom postupku o zaključio da nema nadležnost da razmatra period koji je određivanju naknade za apelantove eksproprirane nekretnine ne prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustav može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Naime, Ustavni konvencije. Za to se odgovornim smatra Osnovni sud. sud ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući da se samo taj period ratione temporis ubraja u nadležnost 82. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina Ustavnog suda. konkretnog postupka, u periodu koji je Ustavni sud ispitao, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske 76. Apelant je 15. augusta 2003. godine podnio prijedlog za konvencije. Također je zaključio da postoji kršenje prava na rekonstrukciju predmeta o utvrđivanju naknade za eksproprirane "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na nekretnine, što je i učinjeno Rješenjem Osnovnog suda broj pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i R.145/03 od 27. oktobra 2003. godine. Kako je apelant podnio člana 6. stav 1. Evropske konvencije. prijedlog za rekonstrukciju predmeta poslije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije (14. 83. S obzirom na to da se u vrijeme donošenja odluke decembar 1995. godine), Ustavni sud smatra da je relevantan pe- Ustavnog suda postupak za utvrđivanje naknade za riod koji se u konkretnom slučaju može ispitati period od ekspropriranu nekretninu ponovo nalazi na odlučivanju zbog podnošenja prijedloga za rekonstrukciju predmeta, odnosno od žalbe protivnika predlagača u Okružnom sudu, Ustavni sud 15. augusta 2003. godine, pa do donošenja ove odluke. Dakle, smatra da je potrebno naložiti Okružnom sudu da taj postupak relevantan period je period od šest godina. hitno okonča. 77. Postupak pred sudom nije još pravosnažno okončan, Ostali navodi budući da je protivnik predlagača 1. aprila 2009. godine podnio 84. U skladu sa zaključkom u vezi sa povredom člana II/3.e) žalbu Okružnom sudu na Rješenje Osnovnog suda broj 75 0 V Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 000 896 08 V od 25. marta 2009. godine. konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno c.) Analiza razumnosti trajanja postupka razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava 78. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja na život, prava na slobodu i sigurnost lica, prava na dom, prava na naknade za eksproprirano zemljište. Ustavni sud smatra da imovinu i prava na slobodu kretanja i prebivališta, budući da te predmetni postupak nije naročito složen, kako u pogledu navode apelant nije posebno argumentirao. činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja. h. Zaključak 79. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud smatra 85. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na da apelant nije doprinio dužini predmetnog postupka. Naime, suđenje u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i apelant je predložio rekonstrukciju predmeta i aktivno Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povreda učestvovao u radu suda u predmetnom sudskom postupku. ovog prava se ogleda u tome što postupak za utvrđivanje naknade Također, Ustavni sud smatra da je apelant tokom postupka za eksproprirano zemljište traje šest godina nakon rekonstrukcije urgirao da se predmetni postupak što prije okonča, te da je spisa, a nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog naglašavao da on predugo traje. Time je dodatno pokušao suda, za šta redovni sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati ishoditi da se postupak okonča u razumnom roku. razumnim i objektivnim. 80. U vezi sa ponašanjem sudova, Ustavni sud ističe da je 86. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Osnovni sud Rješenje broj R. 246/84 od 4. marta 2005. godine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. donio tek nakon godinu dana i šest mjeseci od usvajanja 87. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prijedloga predlagača-apelanta za rekonstrukciju predmeta. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je nakon toga Osnovnom sudu predmet vraćen na ponovno suđenje uslijed "nedostataka zbog Predsjednik kojih se pravilnost i zakonitost predmeta ne mogu ispitati", kao i Ustavnog suda zbog toga što rješenje "nema razloge o odlučnim činjenicama Bosne i Hercegovine koje se odnose na određivanje naknade za eksproprirane Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. nekretnine u smislu odredaba Zakona o eksproprijaciji", što je značajno utjecalo na dužinu predmetnog postupka. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud tri puta odlučivao o određivanju Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u naknade za eksproprirane nekretnine, od čega dva puta nakon predmetu broj AP 495/07, rješavajući apelaciju Đ. G., na temelju odluke Okružnog suda o ukidanju rješenja Osnovnog suda i članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. vraćanja predmeta tom sudu na ponovni postupak. Razlozi za alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i navedeno vraćanje su bili prvenstveno u tome "što je činjenično Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. stanje u prvostepenom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno". 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Također, te razloge Okružni sud nije mogao otkloniti otvaranjem Miodrag Simović, predsjednik rasprave imajući u vidu ograničenja propisana odredbom člana Valerija Galić, dopredsjednica 236. Zakona o parničnom postupku RS ("Službeni glasnik Seada Palavrić, dopredsjednica Krstan Simić, sudac 93. Budući da stranke u Općinskom sekretarijatu nisu Mirsad Ćeman, sudac postigle sporazum u svezi sa visinom naknade za eksproprirano na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je zemljište, predmet pod brojem R-246/84 ustupljen je Osnovnom sudu da odluči o naknadi. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 94. U tijeku rata u Bosni i Hercegovini, točnije 1995. godine, Usvaja se apelacija Đ. G. u požaru koji je zahvatio Osnovni sud uništen je predmet broj R.246/84. Na apelantov prijedlog od 15. kolovoza 2003. godine, Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Osnovni sud je donio Rješenje broj R.145/03 od 27. listopada Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 2003. godine. Tim rješenjem je izvršena rekonstrukcija predmeta ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na kompletiranjem raspoložive dokumentacije. donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji je prvobitno zaveden u Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu pod brojem 95. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 246/84 R-246/84, koji se sada vodi u Okružnom sudu u Banjaluci, u od 1. rujna 2004. godine. Naime, tim rješenjem Osnovni sud je prizivnom postupku protiv Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić naložio apelantu da ispravi i dopuni prijedlog dostavljen ovom Gradu broj 75 0 V 000 896 08 V. sudu 15. kolovoza 2003. godine, radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine u predmetu ovoga suda broj R.246/84. Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak koji se vodi u tom sudu u prizivnom 96. Zatim, Rješenjem Osnovnog suda broj R.246/84 od 28. postupku protiv Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj listopada 2004. godine određeni su vještaci građevinske, 75 0 V 000 896 08 V. šumarske i poljoprivredne struke. Oni su trebali utvrditi vrijednost stvari i nekretnina koje su predmet eksproprijacije, te Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, sukladno članku nalaz i mišljenje dostaviti sudu najkasnije do 1. prosinca 2004. 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku godine. od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove 97. Na nalaze i mišljenja navedenih vještaka odluke. apelant-predlagač je 8. prosinca 2004. godine Osnovnom sudu dostavio određene primjedbe. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 98. Nakon provedene rasprave, Osnovni sud je donio Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Rješenje broj R 246/84 od 4. ožujka 2005. godine. Navedenim Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u rješenjem Osnovnog suda apelantu je utvrđena naknada za "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". eksproprirano zemljište u iznosu od 112.935,21 KM. Ovu OBRAZLOŽENJE naknadu korisnik eksproprijacije je dužan isplatiti apelantu sa kamatom sukladno Zakonu o visini stope zatezne kamate i to od I. Uvod dana presuđenja, tj. od 4. ožujka 2005. godine, pa do isplate, sve 1. Đ. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornje Pecke, Općina u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti navedenog rješenja. Mrkonjić Grad, kojeg zastupa Čedo Niškanović, odvjetnik iz 99. Protiv navedenog rješenja žalile su obje stranke, pa je Banjaluke, podnio je 2. veljače 2007. godine apelaciju Ustavnom Okružni sud donio Rješenje broj Gž-974/05 od 17. svibnja 2006. sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). godine. Tim rješenjem Okružni sud je uvažio prizive stranaka, Apelant je podnio apelaciju zbog povrede prava na pravično ukinuo Rješenje Osnovnog suda broj R 246/84 od 4. ožujka suđenje u odnosu na "razuman rok" pri odlučivanju u postupku 2005. godine i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni koji je zaveden u Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu (u daljnjem postupak. tekstu: Osnovni sud) pod brojem R-246/84. Postupak se sada 100. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje vodi u prizivnom postupku protiv Rješenja Osnovnog suda broj broj 075-0-V-06-000 089 od 27. studenoga 2007. godine kojim je 75 0 V 000 896 08 V i vodi se u Okružnom sudu u Banjaluci (u ponovno utvrđena naknada apelantu za eksproprirano zemljište u daljnjem tekstu: Okružni sud). Apelant je dopunio apelaciju 23. iznosu od 112.935,21 KM. Korisnik eksproprijacije je dužan veljače 2007. godine. isplatiti tu naknadu apelantu sa kamatom sukladno Zakonu o II. Postupak pred Ustavnim sudom visini stope zatezne kamate i to od dana presuđenja, tj. od 27. 88. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, studenoga 2007. godine, pa do isplate. od Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: 101. Budući da su se obje stranke žalile na navedeno rješenje, Osnovni sud) zatražena je 27. veljače 2007. godine dostava Okružni sud je Rješenjem broj Gž-011-0-GŽ-08-000253 od 28. odgovora na apelaciju. Od Okružnog suda je 20. veljače 2009. ožujka 2008. godine uvažio prizive stranaka, ukinuo Rješenje godine zatražena dostava odgovora na apelaciju kao i Osnovnog suda broj 075-0-V-06-000 089 od 27. studenoga 2007. predmetnog spisa na uvid Ustavnom sudu. godine i predmet opet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni 89. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. ožujka postupak. 2007. godine. Okružni sud je 13. ožujka 2009. godine dostavio 102. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje odgovor na apelaciju i predmetni spis. broj 75 0 V 000 896 08 V od 25. ožujka 2009. godine kojim je 90. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, utvrđena naknada apelantu za eksproprirano zemljište u iznosu odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 2. srpnja 2009. od 107.870,88 KM. Istim rješenjem je utvrđeno da je korisnik godine. eksproprijacije dužan isplatiti apelantu i kamatu na utvrđeni iznos sukladno Zakonu o visini stope zatezne kamate, počevši od III. Činjenično stanje dana presuđenja, tj. od 25. ožujka 2009. godine, pa do isplate, sve 91. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti navedenog rješenja. i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 103. Na Rješenje Osnovnog suda broj 75 0 V 000 896 08 V od sljedeći način. 25. ožujka 2009. godine protivnik predlagača je 1. travnja 2009. 92. Rješenjem Općinskog sekretarijata za imovinskopravne godine podnio priziv Okružnom sudu. Postupak povodom poslove i katastar nekretnina Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: priziva je u tijeku. Općinski sekretarijat) broj Up/1-473-8/83 od 15. lipnja 1983. IV. Apelacija godine od apelanta su izuzete određene nekretnine (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Sporne nekretnine su izuzete u korist a) Navodi iz zahtjeva poduzeća "Energoinvest" RO "Rudnici boksita" Jajce - OOUR za 104. Apelant se žali na to da postupak utvrđivanja naknade za eksploataciju Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: korisnik njegovo eksproprirano zemljište traje predugo. Smatra da mu je eksproprijacije). zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 "razuman rok" odlučivanja iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i j. Dopustivost Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih 109. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima konvencija). Osim navedenog prava, apelant smatra da su mu koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora ovim postupkom povrijeđeni i pravo na život garantirano zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. člankom II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 2. 110. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Europske konvencije, pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi konvencije, pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, pravo na imovinu u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na slobodu koristio. kretanja i prebivalište iz članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku 111. Dalje, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog konvenciju. suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema 105. Obzirom na to da je još 1983. godine, na prijedlog odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna općinskih tijela uprave, trebalo utvrditi visinu naknade za kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i eksproprirano zemljište, nedopustivo je, kako navodi apelant, da Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u propustima, najprije upravnih pa onda i sudbenih tijela, taj Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava postupak traje toliko dugo. Apelant navodi da mu je još prije 26 i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije godine oduzeta imovina koja je navedena u rješenju o očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi eksproprijaciji. Imovina se sastojala od 15.000 m² zemlje u formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. komadu, zatim od šume, livade, voćnjaka, gospodarske zgrade i 112. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i objekta. Apelant ističe da su on i njegovi preci godinama živjeli Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, od te imovine. Do 14. rujna 1990. godine raspravljalo se o tome Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete koliku naknadu treba isplatiti apelantu. Zbog toga su provedena glede dopustivosti. neophodna vještačenja i održano je 17 ročišta, ali konačno rješenje nije doneseno. Pošto je spis u tijeku rata uništen, apelant k. Meritum je 15. kolovoza 2003. godine predložio njegovu rekonstrukciju. 113. Apelant je, između ostalog, u apelaciji naveo da mu je u Međutim, sud je nastavio sa istom praksom tako da apelant ni do postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično danas nije dobio naknadu za eksproprirane nekretnine, a suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i nekretnine i dalje uživa korisnik eksproprijacije. Kako u samom Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. postupku apelant ne vidi ništa sporno, niti je sam predmet Pravo na pravično suđenje naročito složen, apelant se obraća Ustavnom sud sa zahtjevom za 114. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom donošenje odluke o hitnom okončanju predmetnog spora. dijelu glasi: b) Odgovori na apelaciju Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: 106. U odgovoru Osnovnog suda se navodi da taj sud ne Š...Ć raspolaže točnim podacima o datumu prijema apelantovog e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim predmeta u postupku za naknadu za izuzete nekretnine zbog toga stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. što je predmetni spis uništen u tijeku rata 1995. godine. Prema raspoloživim podacima (apelantovim priloženim zapisnicima za 115. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom rekonstrukciju navedenog predmeta), predmet je vođen pod dijelu glasi: brojem R-246/84. Iznoseći dosadašnji tijek postupka, Osnovni Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili sud zaključuje da nije prekršio apelantova ustavna prava na koja utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko se on poziva u apelaciji. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim 107. Okružni sud navodi da u konkretnom slučaju nije bilo sudom. Š...Ć proizvoljnosti u primjeni prava. Također, obzirom na utvrđeno činjenično stanje i izvedene dokaze, materijalno pravo je d.) Relevantna načela pravilno primijenjeno. Dakle, sud zaključuje da u konkretnom 116. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema konzistentnoj predmetu nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelant žali. praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog i. Relevantni propisi predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima 108. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05) složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog relevantne odredbe glase: suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna Članak 10. stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što 2002-I, stavak 38). manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja 117. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, strankama pripadaju u postupku. Š...Ć veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za Članak 235. prekomjerno odugovlačenje postupka. Stalno vraćanje odluke na Rješavajući o prizivu, drugostupanjski sud može: ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier Š...Ć protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, 3) uvažiti priziv i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi Izvješća 1997-IV). predmet vratiti na ponovni postupak. e.) Razdoblje koje se uzima u obzir Članak 236. 118. Ustavni sud je u vlastitoj praksi, u svezi sa predmetima u U postupku povodom priziva protiv rješenja shodno će se kojima se apelanti žale na to da postupak traje nerazumno dugo, primjenjivati odredbe koje važe za priziv protiv presude, osim zaključio da nema nadležnost razmatrati razdoblje koje je odredaba o održavanju rasprave pred drugostupanjskim sudom. prethodilo 14. prosincu 1995. godine, kao datumu kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Naime, Ustavni Ustavni sud ističe da se razdoblje odlučivanja u sudskom sud ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, postupku o određivanju naknade za apelantove eksproprirane budući da se samo to razdoblje ratione temporis ubraja u nekretnine ne može smatrati "razumnim" u smislu članka 6. nadležnost Ustavnog suda. stavak 1. Europske konvencije. Za to se odgovornim smatra 119. Apelant je 15. kolovoza 2003. godine podnio prijedlog Osnovni sud. za rekonstrukciju predmeta o utvrđivanju naknade za 125. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina eksproprirane nekretnine, što je i učinjeno Rješenjem Osnovnog konkretnog postupka, u razdoblju koje je Ustavni sud ispitao, ne suda broj R.145/03 od 27. listopada 2003. godine. Kako je zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske apelant podnio prijedlog za rekonstrukciju predmeta poslije konvencije. Također je zaključio da postoji kršenje prava na stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na Europske konvencije (14. prosinac 1995. godine), Ustavni sud pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i smatra da je relevantno razdoblje koje se u konkretnom slučaju članka 6. stavak 1. Europske konvencije. može ispitati razdoblje od podnošenja prijedloga za 126. Obzirom na to da se u vrijeme donošenja odluke rekonstrukciju predmeta, odnosno od 15. kolovoza 2003. godine, Ustavnog suda postupak za utvrđivanje naknade za pa do donošenja ove odluke. Dakle, relevantno razdoblje je ekspropriranu nekretninu ponovno nalazi na odlučivanju zbog razdoblje od šest godina. priziva protivnika predlagača u Okružnom sudu, Ustavni sud 120. Postupak pred sudom nije još pravomoćno okončan, smatra da je potrebno naložiti Okružnom sudu da taj postupak budući da je protivnik predlagača 1. travnja 2009. godine podnio hitno okonča. priziv Okružnom sudu na Rješenje Osnovnog suda broj 75 0 V 000 896 08 V od 25. ožujka 2009. godine. Ostali navodi f.) Analiza razumnosti trajanja postupka 127. Sukladno zaključku u svezi sa povredom članka II/3.(e) 121. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske naknade za eksproprirano zemljište. Ustavni sud smatra da konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno predmetni postupak nije naročito složen, kako glede činjeničnog razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava stanja, tako i glede pravnih pitanja. na život, prava na slobodu i sigurnost osoba, prava na dom, prava na imovinu i prava na slobodu kretanja i prebivališta, budući da te 122. U svezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini predmetnog postupka. Naime, navode apelant nije posebno argumentirao. apelant je predložio rekonstrukciju predmeta i aktivno l. Zaključak sudjelovao u radu suda u predmetnom sudskom postupku. 128. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na Također, Ustavni sud smatra da je apelant tijekom postupka suđenje u "razumnom roku" iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i urgirao na što bržem okončanju predmetnog postupka, te da je Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Povreda naglašavao da on predugo traje. Time je dodatno pokušao ovog prava se ogleda u tome što postupak za utvrđivanje naknade ishoditi da se postupak okonča u razumnom roku. za eksproprirano zemljište traje šest godina nakon rekonstrukcije 123. U svezi sa ponašanjem sudova, Ustavni sud ističe da je spisa, a nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog Osnovni sud Rješenje broj R. 246/84 od 4. ožujka 2005. godine suda, za što redovni sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati donio tek nakon godinu dana i šest mjeseci od usvajanja razumnim i objektivnim. prijedloga predlagača-apelanta za rekonstrukciju predmeta. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je nakon toga Osnovnom sudu 129. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, predmet vraćen na ponovno suđenje uslijed "nedostataka zbog Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. kojih se pravilnost i zakonitost predmeta ne mogu ispitati", kao i 130. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što rješenje "nema razloge o odlučnim činjenicama odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. koje se odnose na određivanje naknade za eksproprirane Predsjednik nekretnine u smislu odredaba Zakona o eksproprijaciji", što je Ustavnog suda značajno utjecalo na dužinu predmetnog postupka. Ustavni sud Bosne i Hercegovine smatra da je Osnovni sud tri puta odlučivao o određivanju Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. naknade za eksproprirane nekretnine, od čega dva puta nakon odluke Okružnog suda o ukidanju rješenja Osnovnog suda i vraćanja predmeta tom sudu na ponovni postupak. Razlozi za Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u navedeno vraćanje su bili prvenstveno u tome "što je činjenično predmetu broj AP 501/07, rješavajući apelaciju Slavka stanje u prvostupanjskom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno". Kovačevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Također, te razloge Okružni sud nije mogao otkloniti otvaranjem Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 rasprave imajući u vidu ograničenja propisana odredbom članka Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 236. Zakona o parničnom postupku RS ("Službeni glasnik glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05). S druge strane, iako sastavu: je Okružni sud dva puta odlučivao o prizivu stranaka, nije mogao Miodrag Simović, predsjednik donijeti odluku kojom bi potvrdio prvostupanjsko rješenje zbog Valerija Galić, potpredsjednica nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga, on sam nije odgovoran za dužinu postupka. Konačno, nepotpuno utvrđeno Seada Palavrić, potpredsjednica činjenično stanje onemogućilo je drugostupanjskom sudu da Krstan Simić, sudija pravilno primijeni pravo. Na temelju navedenog, Ustavni sud je Mirsad Ćeman, sudija utvrdio da je isključivo Osnovni sud svojim radnjama doprinio na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je odugovlačenju predmetnog postupka. 124. Također, Ustavni sud naglašava da je za pravni sustav od ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena. Naime, svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi Odbija se apelacija Slavka Kovačevića podnesena protiv do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1339/04 od 23. učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Imajući u vidu sve novembra 2006. godine kao neosnovana. navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i opravdanje za ovakvo djelovanje Osnovnog suda. Također, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u (onih koje su već eksproprisane i onih za koje se traži "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". primjena člana 9 tog zakona), zatim da na skici prikaže udaljenost i međusobni položaj svih nepokretnosti, te da OBRAZLOŽEWE takav nalaz dostavi strankama na očitovanje. Istaknuto je i da I. Uvod je vještak poqoprivredne struke uopšteno i neargumentovano 1. Slavko Kovačević (u daqnjem tekstu: apelant) iz Gacka ocijenio potrebu primjene člana 9 Zakona o eksproprijaciji podnio je 2. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu RS. Takođe je bilo potrebno da se utvrdi da li je sopstvenik Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv nepokretnosti zemqoradnik ili nije, da li mu je zemqoradwa Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqnjem tekstu: jedini izvor prihoda, da li je na preostalim nepokretnostima Vrhovni sud) broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. godine. onemogućena ili bitno pogoršana dotadašwa egzistencija, uzevši u obzir da je za već eksproprisane nepokretnosti dobio II. Postupak pred Ustavnim sudom naknadu. Dalje, da je prilikom ocjewivawa interesa trebalo da 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od se utvrdi da li mu je uskraćen ili otežan pristup preostalom Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Pravobranilaštvo dijelu nepokretnosti, posebno ako se traži eksproprijacija Republike Srpske, koje je zastupalo Republičku upravu za kuće. Iz nalaza vještaka građevinske struke proizilazi i to da geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u se kuća nalazi u Gacku, ulica Hercega Stefana, i da nema daqnjem tekstu: Republička uprava), te od Rudnika i znatnijih oštećewa koja su nastala zbog elektrofilterskog Termoelektrane Gacko (u daqnjem tekstu: korisnik pepela Termoelektrane Gacko. Zbog toga, Republička uprava je eksproprijacije) zatraženo je 27. februara 2007. godine da zakqučila da je prvostepeno rješenje zasnovano na nedovoqno dostave odgovore na apelaciju. i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te je poništila 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 26. marta 2007. godine, prvostepeno rješenje i predmet vratila na ponovni postupak. Pravobranilaštvo Republike Srpske 31. marta 2007. godine, a korisnik eksproprijacije 14. marta 2007. godine. 9. Protiv Rješewa Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor 25. oktobra 2004. godine apelant je pokrenuo upravni spor u na apelaciju dostavljen je apelantu 24. septembra 2009. godine. Vrhovnom sudu. Rješavajući o apelantovoj tužbi, Vrhovni sud je nakon održane usmene rasprave donio Presudu broj U-1339/04 III. Činjenično stanje od 23. novembra 2006. godine. Tom presudom je Vrhovni sud 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih uvažio apelantovu tužbu i poništio osporeni akt. Dalje, navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Vrhovni sud je djelimično uvažio žalbu zainteresovanog lica, sumiraju na sljedeći način. Rudnika i Termoelektrane Gacko, zatim je Rješenje Područne 6. Rješenjem Sekretarijata za opštu upravu i društvene jedinice Gacko broj 17-473-4-1/00 od 2. avgusta 2004. godine službe Skupštine opštine Gacko broj 02-473-7 od 25. avgusta izmijenio u dijelu kojim je usvojen apelantov zahtjev za 1975. godine izvršena je eksproprijacija nepokretnosti eksproprijaciju nepokretnosti označenih kao k.č. broj 4/33, pobliže označenih u dispozitivu rješewa. Nepokretnosti su kuća i dvorište površine 354 m2, upisane u zemqišnokwižni bile u svojini apelantove majke. Za te nepokretnosti je uložak broj 40 k.o. Gacko. Dakle, Vrhovni sud je odbio taj utvrđen opšti interes Rješenjem Skupštine opštine Gacko zahtjev. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je broj 01-011-1878/73 od 19. decembra 1973. godine, odnosno, nepromijenjeno. U obrazloženju presude je navedeno da, utvrđen je opšti interes za izgradnju Termoelektrane Gacko sa uzimajući u obzir zaista skroman prihod koji bi mogao da se rudnikom i pratećim objektima. ostvari sa parcela označenih kao k.č. broj 440/1, tzv. "Dobri 7. Prvostepenim Rješenjem Republičke uprave za geodetske vir", livada 2. klase, površine 2.620 m2, k.č. broj 853, tzv. i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna "Krivi do", površine 830 m2, k.č. broj 903/7, tzv. "Pištet", jedinica Gacko (u daqnjem tekstu: Područna jedinica Gacko), površine 330 m2, zatim wihovu udaljenost od apelantovog broj 17-473-4-2/00 od 2. avgusta 2004. godine usvojen je zahtjev mjesta prebivališta, grad Gacko, prvostepeno rješenje u tom apelanta kao nastavljača postupka iza njegove umrle majke Vide dijelu ostaje na snazi. Takođe, s obzirom na to da zbog primarne Kovačević. Dakle, zahtjev vezan za postupak eksproprijacije djelatnosti Rudnika i Termoelektrane Gacko, odnosno zbog preostalih nepokretnosti, pobliže označenih u dispozitivu iskopa fosilnog goriva i proizvodnje električne energije, rješewa. Dalje je odlučeno da korisnik eksproprijacije stiče dolazi do kontinuiranog onečišćewa bliže okoline i posjed ovih nepokretnosti danom pravosnažnosti rješewa; da naročito prihvatajući nalaz vještaka geodetske struke u će se na eksproprisanim nepokretnostima ukwižiti pravo pogledu površine i lokacije livade i pašwaka, te nalaz raspolagawa u nadležnom Zemqišnokwižnom odjeljenju vještaka poqoprivredne struke u vezi sa drastičnim Osnovnog suda u Gacku i u katastarskom operatu prvostepenog smanjenjem prihoda sa tog zemqišta, Vrhovni sud je utvrdio da organa u korist korisnika eksproprijacije sa 1/1 dijela; da apelant nema privredni interes za korišćenje predmetnih apelantu kao ranijem sopstveniku pripada pravo na pravičnu nepokretnosti. Dakle, Vrhovni sud je odlučio da prvostepeno naknadu koja će da se odredi u posebnom postupku nakon rješenje u tom dijelu ostavi na snazi. pravosnažnosti rješewa. Usvojena je i odredba da će troškovi 10. U pogledu zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti eksproprijacije da se odrede posebnim zakqučkom. označenih kao k.č. broj 4/33, kuća i dvorište površine 354 m2, 8. Rješenjem Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 25. upisane u zk. uložak broj 40 k.o. Gacko u posjedovni list broj 312 oktobra 2004. godine poništeno je Rješenje Područne jedinice k.o. Gacko, Vrhovni sud je utvrdio da su ove nepokretnosti Gacko i predmet je vraćen tom organu na ponovni postupak. U predstavljale ekonomsku cjelinu sa drugim nepokretnostima obrazloženju rješewa je, između ostalog, navedeno da u tački 3 koje su ranije bile eksproprisane. Međutim, ta ekonomska dispozitiva prvostepenog rješewa nije naznačeno kada će da se cjelina je postojala u odnosu na apelantovu majku Vidu izvrši ukwižba na ime korisnika eksproprijacije, odmah ili Kovačević, dok je od tih nepokretnosti ubirala plodove i od nakon pravosnažnosti predmetnog rješewa. Dakle, navedeno je toga se izdržavala, ali ne i za apelanta, naročito ne od da je prvostepeno rješenje zbog toga nedorečeno i da ne momenta kada je zasnovao radni odnos. Naime, trenutkom predstavlja izvršnu ispravu. Dalje je istaknuto da u zasnivawa radnog odnosa apelant je počeo da primarno obrazloženju rješewa nisu navedene sve relevantne činjenice, ostvaruje prihode za svoje izdržavanje i izdržavanje svoje te da je vještak geometar dao nalaz jedino u vezi sa porodice. Vrhovni sud je istakao da se nepostojanje ekonomske identifikovanjem parcela, a bio je dužan da na terenu izvrši cjeline ogleda i u tome što sa nepokretnosti lociranih u vještačenje nepokretnosti za koje se traži primjena člana 9 Gatačkom poqu ne može da se ostvaruje prihod, što apelant i Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. 8/96, sam navodi. Kako su ti prihodi realno mali (85,00 KM), nema 9/96, 15/96 i 64/04; u daqnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji ekonomske povezanosti praktično neupotrebqivih RS). Takođe je bio dužan i da napravi skicu svih nepokretnosti nepokretnosti u Gatačkom poqu sa kućom u Gacku, u situaciji kada nema prihoda ili proizvoda (stoka, sijeno, mlijeko, (1) Na zahtjev sopstvenika eksproprisaće se i preostali povrće i dr.) koji bi se dalje pripremali i prodavali u toj kući. dio nepokretnosti: ako se pri eksproprijaciji jednog dijela Dakle, ekonomska povezanost parcele broj 4/33 sa ostalim nepokretnosti utvrdi da sopstvenik nema privredni nepokretnostima je prestala onog momenta kada je domaćinstvo interes da koristi preostali dio, odnosno ako je uslijed Vide Kovačević prethodnim postupcima eksproprijacije toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana svedeno na predmetne parcele. Time ta parcela, zajedno sa njegova dotadašwa egzistencija ili mu je onemogućeno porodičnom zgradom, ima svojstvo zasebnog domaćinstva u kom normalno korišćenje preostalog dijela nepokretnosti. njegov sopstvenik živi, a izdržava se drugim izvorom prihoda. Š...Ć Dakle, ove nepokretnosti čine samostalnu urbanističku jedinicu i predstavljaju apelantov dom i apelant ima interes VI. Dopustivost da ih koristi. Štaviše, shodno mišljenju Vrhovnog suda, 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, uvažavanje ovakvog neosnovanog apelantovog zahtjeva bi bilo Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima suprotno sadržaju odredbe člana 9 Zakona o eksproprijaciji koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora RS, ali i odredbi člana 8 stav 1 Evropske konvencije za zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Evropska konvencija). Ujedno, uvažavanje ovog dijela Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv apelantovog zahtjeva predstavljalo bi kontrolu korišćewa presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi njegove imovine. Međutim, za to nema valjanog osnova shodno djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se odredbi člana 1 stav 2 Protokola broj 1 uz Evropsku podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije konvenciju. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji IV. Apelacija je koristio. 17. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom a) Navodi iz apelacije je Presuda Vrhovnog suda broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. 11. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, primio 14. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 2. pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člana 8 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji tome što je Vrhovni sud odbio zahtjev za eksproprijaciju neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. preostalih nepokretnosti, koji je njegova majka podnijela još 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 1975. godine. Ističe da je sud zakqučio da, kada je u pitanju Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, apelant, ne postoji ekonomska povezanost između Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove nepokretnosti u Gatačkom poqu i kuće u Gacku, a da je ta u pogledu dopustivosti. povezanost postojala samo u odnosu na njegovu majku. Dalje, navodi da je njegova majka kao pokretač postupka ostala bez svog VII. Meritum prava samo zbog toga što njen zahtjev nije riješen u zakonom 19. Apelant opovrgava osporene odluke tvrdeći da mu je tim propisanom roku od 60 dana, mada bi ona prema utvrđenim odlukama povrijeđeno, između ostalih, pravo na imovinu iz činjenicama to pravo ostvarila. Dakle, nije sporna ekonomska člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola cjelina predmetnih nepokretnosti sa ranije eksproprisanim broj 1 uz Evropsku konvenciju. nepokretnostima, ali on kao njen pravni sljednik to pravo ne Pravo na imovinu može da ostvari zbog razloga navedenih u osporenoj presudi. 20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Takođe, ističe da su u njegovom predmetu pogrešno dijelu glasi: primijenjeni Zakon o eksproprijaciji RS i Zakon o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 13/02; u Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju daqnjem tekstu: ZUPRS). Smatra da su trebali da se primijene qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. 12/87 i Š...Ć 38/89; u daqnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji SRBiH) i k) Pravo na imovinu. Zakon o opštem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", 21. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: broj 47/86; u daqnjem tekstu: ZUPSFRJ), koji su važili u Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i vrijeme podnošewa zahtjeva. Na kraju, apelant navodi da mu je neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može da bude lišen nejasno na koji način je Vrhovni sud donio osporenu presudu s svoje imovine sem u javnom interesu i pod uslovima ciljem da zaštiti njegovo pravo na imovinu. Naime, njegov predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog zahtjev se upravo i odnosio na preuzimanje preostalog dijela prava. imovine, dakle, da korisnik eksproprijacije preuzme kontrolu Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na nad cjelokupnom njegovom imovinom. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra b) Odgovor na apelaciju potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa 12. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ističe da u opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza cijelosti ostaje pri razlozima koje je dao u osporenoj odluci i ili drugih doprinosa ili kazni. smatra da tom odlukom nisu povrijeđena prava na koja apelant 22. Pri razmatranju toga da li je povrijeđen član 1 ukazuje u podnesenoj apelaciji. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji 13. Republičko pravobranilaštvo i korisnik u razmatranju da li je apelant imao pravo koje može da se tumači eksproprijacije u odgovorima na apelaciju u cijelosti u smislu značewa pojma "imovina", koji potpada pod član 1 podržavaju stavove Vrhovnog suda iznesene u osporavanoj Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. presudi Vrhovnog suda. 23. Pojam "imovina" podrazumijeva široke sopstveničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi V. Relevantni propisi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, 14. Zakon o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04) u relevantnom dijelu glasi: 33/01). Takođe, shodno jurisprudenciji Evropskog suda za Član 9 qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud), "imovina" koja se štiti može da bude samo postojeća imovina (vidi Evropski eksproprisane u korist korisnika eksproprijacije, potpuno sud, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, eksproprišu i preostale nepokretnosti u smislu člana 9 serija A, broj 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant Zakona o eksproprijaciji. ima "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud, 27. S obzirom na navode iz apelacije, shodno kojima apelant Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra ne ispuwava uslove za daqnje korišćenje preostalih 1995. godine, serija A, broj 332, tačka 31). Ustavni sud je u svojim nepokretnosti zbog toga što je prethodno izvršenom ranijim odlukama zakqučio da pojam "imovina" ne treba da se eksproprijacijom njegovih nepokretnosti prestao da postoji tumači restriktivno. Naime, taj pojam treba shvatiti tako "da ekonomski interes za korišćenje preostalih ukqučuje i postojeća novčana potraživawa pojedinaca, kao i neeksproprisanih nepokretnosti, proizilazi da se apelant određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost" žali na to da je osporenim odlukama, kojima nije usvojen njegov (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 26/00 od 21. decembra 2001. zahtjev za potpunu eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, godine). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da onemogućen da mirno koristi svoju imovinu. Razmatrajući apelantove nepokretnosti, koje su predmet eksproprijacije, navode iz apelacije, osporene odluke i ostalu dokumentaciju kao i one za koje apelant smatra da bi trebalo da budu spisa predmeta, Ustavni sud smatra da posljedice na koje se eksproprisane, predstavljaju ekonomsku vrijednost, odnosno apelant žali jesu rezultat smanjenja mogućnosti raspolagawa imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku nepokretnostima koje, shodno apelantovom zahtjevu, nisu konvenciju. eksproprisane osporenom odlukom. Te posljedice su nastale 24. Ustavni sud podsjeća na to da je Evropski sud usvojio zbog ograničewa koja su mu nametnuta na neeksproprisanom stav, koji prihvata i Ustavni sud, o tome da pravo na imovinu "u stambenom objektu, odnosno uslijed oduzimawa eksproprisanih biti garantuje pravo na imovinu" i "sadrži tri različita nepokretnosti. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant pravila". Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i mogao nastaviti da koristi sporne nepokretnosti, te da je u koje je opšte prirode, izražava princip mirnog uživawa u odnosu na wih mogao da crpi i sva ostala svojinskopravna imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, ovlašćewa. Stoga, Ustavni sud konstatuje da se time što su obuhvata lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim neke nepokretnosti oduzete, a neke ne, radi o miješanju u uslovima. Treće, sadržano u drugom stavu, daje pravo državama apelantovo pravo na mirno uživanje nepokretnosti koje nisu potpisnicama Evropske konvencije da, između ostalog, eksproprisane. kontrolišu korišćenje imovine u skladu sa opštim 28. Dalje, Ustavni sud mora da odgovori i na pitanje da li je interesom, sprovođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim miješanje u pravo na imovinu "u skladu sa zakonom", kako za tu svrhu (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj zahtijeva član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u "Službenom vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je miješanje zakonito glasniku Bosne i Hercegovine", broj 21/00). Drugo i treće samo ako je zakon koji je osnova miješawa (a) dostupan pravilo tiču se posebnih instanci uplitawa u pravo na mirno građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da uživanje imovine (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne države, presuda iz 1995. godine, serija A, broj 315, stav 26). Ako mjera, što znači da sloboda odlučivawa koja je zakonom data državnoj odnosno propust da se preduzmu adekvatne mjere, negativno vlasti ne smije da bude neograničena, tj. zakon mora da utiče na svojinu, a predmetno činjenje ili nečinjenje nije u obezbijedi građanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoqnog obimu ni drugog ni trećeg pravila, neophodno je da se razmotri miješawa (vidi presude Evropskog suda, Sunday Times od 26. da li je povrijeđeno prvo pravilo. Upravo zbog toga mora da se aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. odredi "da li je uspostavljen pravedan odnos između zahtjeva avgusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67 i 68). Shodno tome, opšteg interesa zajednice i potrebe da se zaštite osnovna miješanje u pravo na imovinu ne ispuwava standarde prava pojedinca" (vidi Evropski sud, Sporrong i Lonnroth zakonitosti ako nadležni sud primijeni relevantnu zakonsku protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija odredbu na proizvoljan način (vidi Ustavni sud, Odluka broj A, broj 52, stav 69). AP 1223/06 od 13. septembra 2007. godine, tačka 27 i dalje, 25. Ustavni sud podsjeća na to da svako miješanje u pravo "Službeni glasnik BiH", broj 86/07). prema drugom ili trećem pravilu mora da bude predviđeno 29. U pogledu razmatrawa o pitanju da li su osporene odluke zakonom, da služi legitimnom ciqu i mora da uspostavlja zasnovane na principu zakonitosti, Ustavni sud zapaža da su te pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i odluke donesene na osnovu odredbe stava 1 člana 9 Zakona o opšteg interesa (princip proporcionalnosti). Drugim eksproprijaciji RS. Naime, Vrhovni sud je u upravnom sporu riječima, opravdano miješanje ne može da se nametne samo utvrdio da u apelantovom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz zakonskom odredbom koja ispuwava uslove vladavine prava i navedene zakonske odredbe da se, sem nepokretnosti koje su služi legitimnom ciqu u javnom interesu, nego mora da, bile predmet eksproprijacije, od apelanta, na njegov zahtjev, takođe, održi razuman odnos proporcionalnosti između eksproprišu i ostale nepokretnosti. U postupku u kom se upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. odlučivalo o navedenom apelantovom zahtjevu, u vezi sa Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da mogućnostima korišćewa stambenog objekta i preostalog bi se postigao legitiman ciq, a nosioci prava ne smiju da se zemqišta, vještaci građevinske i poqoprivredne struke su podvrgavaju proizvoqnom tretmanu i od wih ne smije da se sproveli vještačenje. Na osnovu nalaza i mišljewa tih traži da snose preveliki teret u ostvarivanju legitimnog vještaka, te na osnovu drugih izvedenih dokaza i rezultata cilja (vidi presude Evropskog suda, Sunday Times od 26. aprila cjelokupnog postupka, Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. avgusta uslovi za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti, 1984. godine, serija A, broj 82 st. 67 i 68). kuća u Gacku, s obzirom na to da, kada je u pitanju apelant, nije 26. Ustavni sud primjećuje da se apelant nije konkretno postojala ekonomska povezanost između tih nepokretnosti i pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1 Protokola broj nepokretnosti u Gatačkom poqu, zbog toga što apelant nije 1 uz Evropsku konvenciju. On, naime, nije eksplicitno naveo da zemqoradnik i zemqoradwa mu nije primarni izvor prihoda. li osporena odluka predstavlja lišavanje imovine u smislu Vrhovni sud je u osporenoj odluci u obrazloženju detaqno druge rečenice stava 1 ovog člana, nadziranje korišćewa naveo razloge za takvu odluku. Apelantovo nezadovoqstvo imovine u smislu stava 2 ovog člana ili miješanje sa pravom na osporenim odlukama ne pokreće samo po sebi pitawa u vezi sa mirno uživanje imovine u smislu prve rečenice stava 1 ovog zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske člana. U konkretnom slučaju apelant se žali na to što je konvencije. Naime, zadatak Ustavnog suda nije da preispituje Vrhovni sud osporenom presudom u upravnom sporu odbio njegov zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i zahtjev da mu se, sem nepokretnosti koje su uz naknadu primjene materijalnog prava, sem ukoliko se odlukama tih sudova očigledno krše apelantova ustavna prava (vidi primjena ove mjere je proporcionalna legitimnom ciqu koji se Ustavni sud, Odluka broj AP 150/04 od 17. februara 2005. želi postići Zakonom o eksproprijaciji RS, u smislu godine). Ustavni sud u apelantovim navodima i predočenoj izgradnje objekata od opšteg interesa kojima se stvaraju boqi dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da uslovi života i rada za veći broj lica. su materijalnopravni propisi proizvoqno primijenjeni na 32. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da u apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz da osporena odluka, zasnovana na odredbi stava 1 člana 9 Zakona člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola o eksproprijaciji RS, onako kako ju je primijenio Vrhovni sud, broj 1 uz Evropsku konvenciju. ispuwava uslove postavljenog principa zakonitosti koje Ostali navodi zahtijeva član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 33. S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3k) Ustava 30. U vezi sa pitanjem da li miješanje u apelantovo pravo na Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku imovinu ima i legitiman ciq od javnog ili opšteg interesa, konvenciju, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da se Ustavni sud zapaža da je "miješanje" u apelantovu imovinu razmatraju ostali apelantovi navodi o navodnoj povredi izvršeno u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji RS. drugih Ustavom BiH zaštićenih prava. Iz toga proizilazi da miješanje jeste u javnom interesu. Naime, budući da je opšti interes za izgradnju VIII. Zakqučak Termoelektrane Gacko sa rudnikom i pratećim objektima na 34. Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava predmetnom zemqištu utvrđen Rješenjem Skupštine opštine Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. decembra 1973. godine, svi konvenciju. To može da se zakquči imajući u vidu činjenicu da relevantni faktori su dužni da stvore pretpostavke za njegovo je miješanje u apelantovo pravo na imovinu propisano zakonom, sprovođenje. To svakako predstavlja legitiman ciq od opšteg da ima legitiman ciq od opšteg interesa, te da postoji interesa u smislu da se obezbijede boqi uslovi života i rada pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava i stanovnicima šireg područja, jer funkcionisanje opšteg interesa. elektroenergetskog sistema ima javni značaj. Međutim, u 35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, javnom interesu je i da se u svrhu navedenog cilja od pojedinca Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. ekspropriše samo nepokretnost ili njen dio neophodan za 36. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke njegovo ostvarenje. Odredbom člana 9 Zakona o eksproprijaciji Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. RS data je mogućnost da se na zahtjev sopstvenika ekspropriše i preostali dio nepokretnosti, ali samo pod uslovom da se Predsjednik utvrdi da sopstvenik nema privredni interes da ga koristi, Ustavnog suda odnosno ako je uslijed toga na preostalom dijelu onemogućena Bosne i Hercegovine ili bitno pogoršana njegova dotadašwa egzistencija ili mu je Prof. dr Miodrag Simović, s. r. onemogućeno normalno korišćenje preostalog dijela nepokretnosti. U konkretnom slučaju, sproveden je postupak povodom apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju preostalog Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u dijela nepokretnosti u kom apelant nije uspio da dokaže da predmetu broj AP 501/07, rješavajući apelaciju Slavka nema privredni interes za korišćenje preostalog dijela Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i nepokretnosti, kuća u Gacku, a donesena odluka, kako je Ustavni Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. sud već utvrdio u prethodnoj tački ove odluke, ispuwava uslove Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik postavljenog principa zakonitosti koje zahtijeva član 1 Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na Miodrag Simović, predsjednik navedeno, slijedi da miješanje u apelantovo pravo na imovinu Valerija Galić, potpredsjednica ima legitiman ciq od javnog ili opšteg interesa. Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija 31. Dalje, u konkretnom slučaju je neophodno dati odgovor i Mirsad Ćeman, sudija na pitanje da li je miješanje u apelantovu imovinu u skladu sa principom proporcionalnosti, odnosno da li je postignuta na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zahtjeva opšteg interesa. Naime, u svakom konkretnom slučaju mora da postoji "pravičan odnos" između zahtjeva interesa koji Odbija se apelacija Slavka Kovačevića podnesena protiv se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1339/04 od 23. moguće postići ako apelant mora da snosi "lični i neumjeren novembra 2006. godine kao neosnovana. teret" (vidi Evropski sud, James i drugi protiv Ujedinjenog Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i broj 98, st. 46 i 50). U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da se u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u osporenoj presudi Vrhovnog suda vodilo dovoqno računa o "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava koja se OBRAZLOŽENJE koriste, s jedne strane, i cilja koji se želi postići, s druge I. Uvod strane. Dakle, u konkretnom slučaju odluka da se ne eksproprišu apelantove preostale nepokretnosti na 1. Slavko Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka apelanta ne stavlja pretjeran teret. Naime, u postupku povodom podnio je 2. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju preostalih Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv nepokretnosti nije utvrđeno da je prestao da postoji privredni Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: interes za korišćenje preostalih nepokretnosti zbog toga Vrhovni sud) broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. godine. što ne postoji ekonomska povezanost između već II. Postupak pred Ustavnim sudom eksproprisanih nepokretnosti u Gatačkom poqu i kuće u 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Gacku, u odnosu na apelanta, a Ustavni sud, kako je to već Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Pravobranilaštvo navedeno u tački 29 ove odluke, nije pronašao ništa što bi Republike Srpske, koje je zastupalo Republičku upravu za ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoqno geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u primijenjeni na apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, daljnjem tekstu: Republička uprava), te od Rudnika i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Termoelektrane Gacko (u daljnjem tekstu: korisnik Republička uprava je zaključila da je prvostepeno rješenje eksproprijacije) zatraženo je 27. februara 2007. godine da zasnovano na nedovoljno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom dostave odgovore na apelaciju. stanju, te je poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila na 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 26. marta 2007. godine, ponovni postupak. Pravobranilaštvo Republike Srpske 31. marta 2007. godine, a korisnik eksproprijacije 14. marta 2007. godine. 9. Protiv Rješenja Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 25. oktobra 2004. godine apelant je pokrenuo upravni spor u 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Vrhovnom sudu. Rješavajući o apelantovoj tužbi, Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 24. septembra 2009. nakon održane usmene rasprave donio Presudu broj U-1339/04 godine. od 23. novembra 2006. godine. Tom presudom je Vrhovni sud III. Činjenično stanje uvažio apelantovu tužbu i poništio osporeni akt. Dalje, Vrhovni 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i sud je djelimično uvažio žalbu zainteresiranog lica, Rudnika i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Termoelektrane Gacko, zatim je Rješenje Područne jedinice sljedeći način. Gacko broj 17-473-4-1/00 od 2. augusta 2004. godine izmijenio 6. Rješenjem Sekretarijata za opću upravu i društvene službe u dijelu kojim je usvojen apelantov zahtjev za eksproprijaciju Skupštine općine Gacko broj 02-473-7 od 25. augusta 1975. nekretnina označenih kao k.č. broj 4/33, kuća i dvorište površine godine izvršena je eksproprijacija nekretnina pobliže označenih 354 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 40 k.o. Gacko. u dispozitivu rješenja. Nekretnine su bile u vlasništvu apelantove Dakle, Vrhovni sud je odbio taj zahtjev. U preostalom dijelu majke. Za te nekretnine je utvrđen opći interes Rješenjem prvostepeno rješenje je nepromijenjeno. U obrazloženju presude Skupštine općine Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. decembra je navedeno da, uzimajući u obzir zaista skroman prihod koji bi 1973. godine, odnosno, utvrđen je opći interes za izgradnju se mogao ostvariti sa parcela označenih kao k.č. broj 440/1, tzv. Termoelektrane Gacko sa rudnikom i pratećim objektima. "Dobri vir", livada 2. klase, površine 2.620 m2, k.č. broj 853, tzv. "Krivi do", površine 830 m2, k.č. broj 903/7, tzv. "Pištet", 7. Prvostepenim Rješenjem Republičke uprave za geodetske površine 330 m2, zatim njihovu udaljenost od apelantovog i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica mjesta prebivališta, grad Gacko, prvostepeno rješenje u tom Gacko (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Gacko), broj dijelu ostaje na snazi. Također, s obzirom na to da zbog primarne 17-473-4-2/00 od 2. augusta 2004. godine usvojen je zahtjev djelatnosti Rudnika i Termoelektrane Gacko, odnosno zbog apelanta kao nastavljača postupka iza njegove umrle majke Vide iskopa fosilnog goriva i proizvodnje električne energije, dolazi Kovačević. Dakle, zahtjev vezan za postupak eksproprijacije do kontinuiranog onečišćenja bliže okoline i naročito preostalih nekretnina, pobliže označenih u dispozitivu rješenja. prihvatajući nalaz vještaka geodetske struke u pogledu površine i Dalje je odlučeno da korisnik eksproprijacije stječe posjed ovih lokacije livade i pašnjaka, te nalaz vještaka poljoprivredne struke nekretnina danom pravosnažnosti rješenja; da će se na u vezi sa drastičnim smanjenjem prihoda sa tog zemljišta, ekspropriranim nekretninama uknjižiti pravo raspolaganja u Vrhovni sud je utvrdio da apelant nema privredni interes za nadležnom Zemljišnoknjižnom odjelu Osnovnog suda u Gacku i korištenje predmetnih nekretnina. Dakle, Vrhovni sud je odlučio u katastarskom operatu prvostepenog organa u korist korisnika da prvostepeno rješenje u tom dijelu ostavi na snazi. eksproprijacije sa 1/1 dijela; da apelantu kao ranijem vlasniku pripada pravo na pravičnu naknadu koja će se odrediti u 10. U pogledu zahtjeva za eksproprijaciju nekretnina posebnom postupku nakon pravosnažnosti rješenja. Usvojena je označenih kao k.č. broj 4/33, kuća i dvorište površine 354 m2, i odredba da će se troškovi eksproprijacije odrediti posebnim upisane u zk. uložak broj 40 k.o. Gacko u posjedovni list broj 312 zaključkom. k.o. Gacko, Vrhovni sud je utvrdio da su ove nekretnine 8. Rješenjem Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 25. predstavljale ekonomsku cjelinu sa drugim nekretninama koje su oktobra 2004. godine poništeno je Rješenje Područne jedinice ranije bile eksproprirane. Međutim, ta ekonomska cjelina je Gacko i predmet je vraćen tom organu na ponovni postupak. U postojala u odnosu na apelantovu majku Vidu Kovačević, dok je obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da u tački 3. od tih nekretnina ubirala plodove i od toga se izdržavala, ali ne i dispozitiva prvostepenog rješenja nije naznačeno kada će se za apelanta, naročito ne od momenta kada je zasnovao radni izvršiti uknjižba na ime korisnika eksproprijacije, odmah ili odnos. Naime, trenutkom zasnivanja radnog odnosa apelant je nakon pravosnažnosti predmetnog rješenja. Dakle, navedeno je počeo da primarno ostvaruje prihode za svoje izdržavanje i da je prvostepeno rješenje zbog toga nedorečeno i da ne izdržavanje svoje porodice. Vrhovni sud je istakao da se predstavlja izvršnu ispravu. Dalje je istaknuto da u obrazloženju nepostojanje ekonomske cjeline ogleda i u tome što se sa rješenja nisu navedene sve relevantne činjenice, te da je vještak nekretnina lociranih u Gatačkom polju ne može ostvarivati geometar dao nalaz jedino u vezi sa identifikacijom parcela, a bio prihod, što apelant i sam navodi. Kako su ti prihodi realno mali je dužan da na terenu izvrši vještačenje nekretnina za koje se traži (85,00 KM), nema ekonomske povezanosti praktično primjena člana 9. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik neupotrebljivih nekretnina u Gatačkom polju sa kućom u Gacku, RS", br. 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04; u daljnjem tekstu: Zakon o u situaciji kada nema prihoda ili proizvoda (stoka, sijeno, eksproprijaciji RS). Također je bio dužan i da napravi skicu svih mlijeko, povrće i dr.) koji bi se dalje pripremali i prodavali u toj nekretnina (onih koje su već eksproprirane i onih za koje se traži kući. Dakle, ekonomska povezanost parcele broj 4/33 sa ostalim primjena člana 9. tog zakona), zatim da na skici prikaže nekretninama je prestala onog momenta kada je domaćinstvo udaljenost i međusobni položaj svih nekretnina, te da takav nalaz Vide Kovačević prethodnim postupcima eksproprijacije svedeno dostavi strankama na očitovanje. Istaknuto je i da je vještak na predmetne parcele. Time ta parcela, zajedno sa porodičnom poljoprivredne struke uopćeno i neargumentirano ocijenio zgradom, ima svojstvo zasebnog domaćinstva u kojem njegov potrebu primjene člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS. Također vlasnik živi, a izdržava se drugim izvorom prihoda. Dakle, ove je bilo potrebno da se utvrdi da li je vlasnik nekretnina nekretnine čine samostalnu urbanističku jedinicu i predstavljaju zemljoradnik ili nije, da li mu je zemljoradnja jedini izvor apelantov dom i apelant ima interes da ih koristi. Štaviše, prema prihoda, da li je na preostalim nekretninama onemogućena ili mišljenju Vrhovnog suda, uvažavanje ovakvog neosnovanog bitno pogoršana dotadašnja egzistencija, uzevši u obzir da je za apelantovog zahtjeva bi bilo suprotno sadržaju odredbe člana 9. već eksproprirane nekretnine dobio naknadu. Dalje, da je Zakona o eksproprijaciji RS, ali i odredbi člana 8. stav 1. prilikom ocjenjivanja interesa trebalo utvrditi da li mu je Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uskraćen ili otežan pristup preostalom dijelu nekretnina, posebno (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ujedno, uvažavanje ako se traži eksproprijacija kuće. Iz nalaza vještaka građevinske ovog dijela apelantovog zahtjeva predstavljalo bi kontrolu struke proizlazi i to da se kuća nalazi u Gacku, ulica Hercega korištenja njegove imovine. Međutim, za to nema valjanog Stefana, i da nema znatnijih oštećenja koja su nastala zbog osnova prema odredbi člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz elektrofilterskog pepela Termoelektrane Gacko. Zbog toga, Evropsku konvenciju. IV. Apelacija 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu a) Navodi iz apelacije apelant je primio 14. decembra 2006. godine, a apelacija je 11. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama podnesena 2. februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti 8. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz dopustiva. Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i tome što je Vrhovni sud odbio zahtjev za eksproprijaciju Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, preostalih nekretnina, koji je njegova majka podnijela još 1975. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u godine. Ističe da je sud zaključio da, kada je u pitanju apelant, ne pogledu dopustivosti. postoji ekonomska povezanost između nekretnina u Gatačkom polju i kuće u Gacku, a da je ta povezanost postojala samo u VII. Meritum odnosu na njegovu majku. Dalje, navodi da je njegova majka kao 19. Apelant opovrgava osporene odluke tvrdeći da mu je tim pokretač postupka ostala bez svog prava samo zbog toga što odlukama povrijeđeno, između ostalih, pravo na imovinu iz njezin zahtjev nije riješen u zakonom propisanom roku od 60 člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola dana, mada bi ona prema utvrđenim činjenicama to pravo broj 1 uz Evropsku konvenciju. ostvarila. Dakle, nije sporna ekonomska cjelina predmetnih Pravo na imovinu nekretnina sa ranije ekspropriranim nekretninama, ali on kao njezin pravni sljednik to pravo ne može da ostvari zbog razloga 20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom navedenih u osporenoj presudi. Također, ističe da su u njegovom dijelu glasi: predmetu pogrešno primijenjeni Zakon o eksproprijaciji RS i Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: 13/02; u daljnjem tekstu: ZUPRS). Smatra da su se trebali Š...Ć primijeniti Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. k) Pravo na imovinu. 12/87 i 38/89; u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji SRBiH) 21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: i Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano 47/86; u daljnjem tekstu: ZUPSFRJ), koji su važili u vrijeme uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine podnošenja zahtjeva. Na kraju, apelant navodi da mu je nejasno osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i na koji način je Vrhovni sud donio osporenu presudu s ciljem da općim principima međunarodnog prava. zaštiti njegovo pravo na imovinu. Naime, njegov zahtjev se Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na upravo i odnosio na preuzimanje preostalog dijela imovine, pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim dakle, da korisnik eksproprijacije preuzme kontrolu nad da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima cjelokupnom njegovom imovinom. ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. b) Odgovor na apelaciju 22. Pri razmatranju toga da li je povrijeđen član 1. Protokola 12. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ističe da u cijelosti broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji u ostaje pri razlozima koje je dao u osporenoj odluci i smatra da razmatranju da li je apelant imao pravo koje se može tumačiti u tom odlukom nisu povrijeđena prava na koja apelant ukazuje u smislu značenja pojma "imovina", koji potpada pod član 1. podnesenoj apelaciji. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 13. Republičko pravobranilaštvo i korisnik eksproprijacije u 23. Pojam "imovina" podrazumijeva široke vlasničke odgovorima na apelaciju u cijelosti podržavaju stavove interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni Vrhovnog suda iznesene u osporavanoj presudi Vrhovnog suda. sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). V. Relevantni propisi Također, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava 14. Zakon o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. (u daljnjem tekstu: Evropski sud), "imovina" koja se štiti može 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04) u relevantnom dijelu glasi: biti samo postojeća imovina (vidi Evropski sud, Van der Mussele, Član 9. presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, tačka (1) Na zahtjev vlasnika eksproprirat će se i preostali dio 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano nekretnine: ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nekretnine očekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud, Pine Valley Devel- utvrdi da vlasnik nema privredni interes da koristi preostali dio, opments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, odnosno ako je uslijed toga na preostalom dijelu onemogućena serija A, broj 332, tačka 31). Ustavni sud je u svojim ranijim ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je odlukama zaključio da pojam "imovina" ne treba tumačiti onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine. restriktivno. Naime, taj pojam treba shvatiti tako "da uključuje i Š...Ć postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost" (vidi Ustavni sud, VI. Dopustivost Odluka broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine). U 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantove Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja nekretnine, koje su predmet eksproprijacije, kao i one za koje su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog apelant smatra da bi trebalo da budu eksproprirane, predstavljaju presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ekonomsku vrijednost, odnosno imovinu u smislu člana 1. 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 24. Ustavni sud podsjeća na to da je Evropski sud usvojio presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi stav, koji prihvata i Ustavni sud, o tome da pravo na imovinu "u djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se biti garantira pravo na imovinu" i "sadrži tri različita pravila". podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo je koristio. pravilo, u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom je Presuda Vrhovnog suda broj U-1339/04 od 23. novembra stavu, daje pravo državama potpisnicama Evropske konvencije da, između ostalog, kontroliraju korištenje imovine u skladu sa samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da potrebnim za tu svrhu (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne države, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u što znači da sloboda odlučivanja koja je zakonom data državnoj "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 21/00). Drugo i vlasti ne smije biti neograničena, tj. zakon mora osigurati treće pravilo tiču se posebnih instanci uplitanja u pravo na mirno građanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi uživanje imovine (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, presude Evropskog suda, Sunday Times od 26. aprila 1979. presuda iz 1995. godine, serija A, broj 315, stav 26). Ako mjera, godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. odnosno propust da se preduzmu adekvatne mjere, negativno godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). Prema tome, miješanje u utječe na vlasništvo, a predmetno činjenje ili nečinjenje nije u pravo na imovinu ne ispunjava standarde zakonitosti ako obimu ni drugog ni trećeg pravila, neophodno je da se razmotri da nadležni sud primijeni relevantnu zakonsku odredbu na li je povrijeđeno prvo pravilo. Upravo zbog toga se mora odrediti proizvoljan način (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1223/06 od "da li je uspostavljen pravedan odnos između zahtjeva općeg 13. septembra 2007. godine, tačka 27. i dalje, "Službeni glasnik interesa zajednice i potrebe da se zaštite osnovna prava BiH", broj 86/07). pojedinca" (vidi Evropski sud, Sporrong i Lonnroth protiv 29. U pogledu razmatranja o pitanju da li su osporene odluke Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj zasnovane na principu zakonitosti, Ustavni sud zapaža da su te 52, stav 69). odluke donesene na osnovu odredbe stava 1. člana 9. Zakona o 25. Ustavni sud podsjeća na to da svako miješanje u pravo eksproprijaciji RS. Naime, Vrhovni sud je u upravnom sporu prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, utvrdio da u apelantovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz služiti legitimnom cilju i mora uspostavljati pravičnu ravnotežu navedene zakonske odredbe da se, osim nekretnina koje su bile između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa (princip predmet eksproprijacije, od apelanta, na njegov zahtjev, proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano miješanje se ne ekspropriraju i ostale nekretnine. U postupku u kojem se može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava odlučivalo o navedenom apelantovom zahtjevu, u vezi sa uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, mogućnostima korištenja stambenog objekta i preostalog nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti zemljišta, vještaci građevinske i poljoprivredne struke su proveli između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. vještačenje. Na osnovu nalaza i mišljenja tih vještaka, te na Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da osnovu drugih izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog bi se postigao legitiman cilj, a nosioci prava se ne smiju postupka, Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje uvjeti za podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina, kuća u Gacku, s snose preveliki teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi presude obzirom na to da, kada je u pitanju apelant, nije postojala Evropskog suda, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, serija ekonomska povezanost između tih nekretnina i nekretnina u A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. godine, serija A, Gatačkom polju, zbog toga što apelant nije zemljoradnik i broj 82. st. 67. i 68). zemljoradnja mu nije primarni izvor prihoda. Vrhovni sud je u osporenoj odluci u obrazloženju detaljno naveo razloge za takvu 26. Ustavni sud primjećuje da se apelant nije konkretno odluku. Apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama ne pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 pokreće samo po sebi pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim uz Evropsku konvenciju. On, naime, nije eksplicitno naveo da li pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Naime, zadatak osporena odluka predstavlja lišavanje imovine u smislu druge Ustavnog suda nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u rečenice stava 1. ovog člana, nadziranje korištenja imovine u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim smislu stava 2. ovog člana ili miješanje sa pravom na mirno ukoliko se odlukama tih sudova očigledno krše apelantova uživanje imovine u smislu prve rečenice stava 1. ovog člana. U konkretnom slučaju apelant se žali na to što je Vrhovni sud ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 150/04 od 17. osporenom presudom u upravnom sporu odbio njegov zahtjev da februara 2005. godine). Ustavni sud u apelantovim navodima i mu se, osim nekretnina koje su uz naknadu eksproprirane u korist predočenoj dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo na korisnika eksproprijacije, potpuno ekspropriraju i preostale to da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na nekretnine u smislu člana 9. Zakona o eksproprijaciji. apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da osporena odluka, zasnovana na odredbi stava 1. člana 9. Zakona 27. S obzirom na navode iz apelacije, prema kojima apelant o eksproprijaciji RS, onako kako ju je primijenio Vrhovni sud, ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje preostalih nekretnina ispunjava uvjete postavljenog principa zakonitosti koje zahtijeva zbog toga što je prethodno izvršenom eksproprijacijom njegovih član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. nekretnina prestao da postoji ekonomski interes za korištenje 30. U vezi sa pitanjem da li miješanje u apelantovo pravo na preostalih neekspropriranih nekretnina, proizlazi da se apelant imovinu ima i legitiman cilj od javnog ili općeg interesa, Ustavni žali na to da je osporenim odlukama, kojima nije usvojen njegov sud zapaža da je "miješanje" u apelantovu imovinu izvršeno u zahtjev za potpunu eksproprijaciju preostalih nekretnina, skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji RS. Iz toga onemogućen da mirno koristi svoju imovinu. Razmatrajući proizlazi da miješanje jeste u javnom interesu. Naime, budući da navode iz apelacije, osporene odluke i ostalu dokumentaciju je opći interes za izgradnju Termoelektrane Gacko sa rudnikom i spisa predmeta, Ustavni sud smatra da posljedice na koje se pratećim objektima na predmetnom zemljištu utvrđen Rješenjem apelant žali jesu rezultat smanjenja mogućnosti raspolaganja Skupštine općine Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. decembra nekretninama koje, prema apelantovom zahtjevu, nisu 1973. godine, svi relevantni faktori su dužni stvoriti pretpostavke eksproprirane osporenom odlukom. Te posljedice su nastale za njegovo provođenje. To svakako predstavlja legitiman cilj od zbog ograničenja koja su mu nametnuta na neekspropriranom općeg interesa u smislu osiguranja boljih uvjeta života i rada stambenom objektu, odnosno uslijed oduzimanja ekspropriranih stanovnicima šireg područja, jer funkcioniranje nekretnina. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant mogao elektroenergetskog sistema ima javni značaj. Međutim, u javnom nastaviti da koristi sporne nekretnine, te da je u odnosu na njih interesu je i da se u svrhu navedenog cilja od pojedinca mogao crpiti i sva ostala vlasničkopravna ovlaštenja. Stoga, eksproprira samo nekretnina ili njezin dio neophodan za njegovo Ustavni sud konstatira da se time što su neke nekretnine oduzete, ostvarenje. Odredbom člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS data a neke ne, radi o miješanju u apelantovo pravo na mirno uživanje je mogućnost da se na zahtjev vlasnika eksproprira i preostali dio nekretnina koje nisu eksproprirane. nekretnine, ali samo pod uvjetom da se utvrdi da vlasnik nema 28. Dalje, Ustavni sud mora odgovoriti i na pitanje da li je privredni interes da ga koristi, odnosno ako je uslijed toga na miješanje u pravo na imovinu "u skladu sa zakonom", kako preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je miješanje zakonito korištenje preostalog dijela nekretnine. U konkretnom slučaju, proveden je postupak povodom apelantovog zahtjeva za Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina u kojem apelant nije Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: uspio dokazati da nema privredni interes za korištenje preostalog Miodrag Simović, predsjednik dijela nekretnina, kuća u Gacku, a donesena odluka, kako je Valerija Galić, dopredsjednica Ustavni sud već utvrdio u prethodnoj tački ove odluke, ispunjava Seada Palavrić, dopredsjednica uvjete postavljenog principa zakonitosti koje zahtijeva član 1. Krstan Simić, sudac Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na Mirsad Ćeman, sudac navedeno, slijedi da miješanje u apelantovo pravo na imovinu na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je ima legitiman cilj od javnog ili općeg interesa. 31. Dalje, u konkretnom slučaju je neophodno dati odgovor i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 na pitanje da li je miješanje u apelantovu imovinu u skladu sa Odbija se apelacija Slavka Kovačevića podnesena protiv principom proporcionalnosti, odnosno da li je postignuta Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1339/04 od 23. pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i zahtjeva studenoga 2006. godine kao neutemeljena. općeg interesa. Naime, u svakom konkretnom slučaju mora postojati "pravičan odnos" između zahtjeva interesa koji se želi Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i postići ako apelant mora snositi "lični i neumjeren teret" (vidi Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u Evropski sud, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, st. 46. i OBRAZLOŽENJE 50). U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je u osporenoj presudi I. Uvod Vrhovnog suda vođeno dovoljno računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne 1. Slavko Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka strane, i cilja koji se želi postići, s druge strane. Dakle, u podnio je 2. veljače 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu konkretnom slučaju odluka da se ne ekspropriraju apelantove Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv preostale nekretnine na apelanta ne stavlja pretjeran teret. Naime, Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: u postupku povodom apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju Vrhovni sud) broj U-1339/04 od 23. studenoga 2006. godine. preostalih nekretnina nije utvrđeno da je prestao da postoji II. Postupak pred Ustavnim sudom privredni interes za korištenje preostalih nekretnina zbog toga što 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od ne postoji ekonomska povezanost između već ekspropriranih Vrhovnog suda i sudionika u postupku, Pravobraniteljstvo nekretnina u Gatačkom polju i kuće u Gacku, u odnosu na Republike Srpske, koje je zastupalo Republičku upravu za apelanta, a Ustavni sud, kako je to već navedeno u tački 29. ove geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u odluke, nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su daljnjem tekstu: Republička uprava), te od Rudnika i materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na Termoelektrane Gacko (u daljnjem tekstu: korisnik apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, primjena ove mjere je eksproprijacije) zatražena je 27. veljače 2007. godine dostava proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići Zakonom o odgovora na apelaciju. eksproprijaciji RS, u smislu izgradnje objekata od općeg interesa 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 26. ožujka 2007. godine, kojima se stvaraju bolji uvjeti života i rada za veći broj lica. Pravobraniteljstvo Republike Srpske 31. ožujka 2007. godine, a 32. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da u korisnik eksproprijacije 14. ožujka 2007. godine. ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 24. rujna 2009. broj 1 uz Evropsku konvenciju. godine. Ostali navodi III. Činjenično stanje 33. S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3.k) Ustava 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na konvenciju, Ustavni sud ne smatra da je potrebno razmatrati sljedeći način. ostale apelantove navode o navodnoj povredi drugih Ustavom 6. Rješenjem Sekretarijata za opću upravu i društvene službe BiH zaštićenih prava. Skupštine općine Gacko broj 02-473-7 od 25. kolovoza 1975. VIII. Zaključak godine izvršena je eksproprijacija nekretnina pobliže označenih 34. Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava u dispozitivu rješenja. Nekretnine su bile u vlasništvu apelantove Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku majke. Za te nekretnine je utvrđen opći interes Rješenjem konvenciju. To se može zaključiti imajući u vidu činjenicu da je Skupštine općine Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. prosinca miješanje u apelantovo pravo na imovinu propisano zakonom, da 1973. godine, odnosno, utvrđen je opći interes za izgradnju ima legitiman cilj od općeg interesa, te da postoji pravična Termoelektrane Gacko sa rudnikom i pratećim objektima. ravnoteža između zaštite apelantovog prava i općeg interesa. 7. Prvostupanjskim Rješenjem Republičke uprave za 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Područna jedinica Gacko (u daljnjem tekstu: Područna jedinica 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Gacko), broj 17-473-4-2/00 od 2. kolovoza 2004. godine usvojen Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. je zahtjev apelanta kao nastavljača postupka iza njegove umrle majke Vide Kovačević. Dakle, zahtjev vezan za postupak Predsjednik eksproprijacije preostalih nekretnina, pobliže označenih u Ustavnog suda dispozitivu rješenja. Dalje je odlučeno da korisnik Bosne i Hercegovine eksproprijacije stječe posjed ovih nekretnina danom Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. pravomoćnosti rješenja; da će se na ekspropriranim nekretninama uknjižiti pravo raspolaganja u nadležnom Zemljišnoknjižnom odjelu Osnovnog suda u Gacku i u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u katastarskom operatu prvostupanjskog tijela u korist korisnika predmetu broj AP 501/07, rješavajući apelaciju Slavka eksproprijacije sa 1/1 dijela; da apelantu kao ranijem vlasniku Kovačevića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i pripada pravo na pravičnu naknadu koja će se odrediti u Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja. Usvojena je i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 odredba da će se troškovi eksproprijacije odrediti posebnim uložak broj 40 k.o. Gacko u posjedovni list broj 312 k.o. Gacko, zaključkom. Vrhovni sud je utvrdio da su ove nekretnine predstavljale 8. Rješenjem Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 25. ekonomsku cjelinu sa drugim nekretninama koje su ranije bile listopada 2004. godine poništeno je Rješenje Područne jedinice eksproprirane. Međutim, ta ekonomska cjelina je postojala u Gacko i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak. U odnosu na apelantovu majku Vidu Kovačević, dok je od tih obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da u točki 3. nekretnina ubirala plodove i od toga se izdržavala, ali ne i za dispozitiva prvostupanjskog rješenja nije naznačeno kada će se apelanta, naročito ne od momenta kada je utemeljio radni odnos. izvršiti uknjižba na ime korisnika eksproprijacije, odmah ili Naime, trenutkom utemeljenja radnog odnosa apelant je počeo nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja. Dakle, navedeno je primarno ostvarivati prihode za svoje izdržavanje i izdržavanje da je prvostupanjsko rješenje zbog toga nedorečeno i da ne svoje obitelji. Vrhovni sud je istakao da se nepostojanje predstavlja izvršnu ispravu. Dalje je istaknuto da u obrazloženju ekonomske cjeline ogleda i u tome što se sa nekretnina lociranih rješenja nisu navedene sve relevantne činjenice, te da je vještak u Gatačkom polju ne može ostvarivati prihod, što apelant i sam geometar dao nalaz jedino u svezi sa identifikacijom parcela, a navodi. Kako su ti prihodi realno mali (85,00 KM), nema bio je dužan na terenu izvršiti vještačenje nekretnina za koje se ekonomske povezanosti praktično neuporabljivih nekretnina u traži primjena članka 9. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni Gatačkom polju sa kućom u Gacku, u situaciji kada nema prihoda glasnik RS", br. 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04; u daljnjem tekstu: ili proizvoda (stoka, sijeno, mlijeko, povrće i dr.) koji bi se dalje Zakon o eksproprijaciji RS). Također je bio dužan i napraviti pripremali i prodavali u toj kući. Dakle, ekonomska povezanost skicu svih nekretnina (onih koje su već eksproprirane i onih za parcele broj 4/33 sa ostalim nekretninama je prestala onog koje se traži primjena članka 9. tog zakona), zatim na skici momenta kada je kućanstvo Vide Kovačević prethodnim prikazati udaljenost i međusobni položaj svih nekretnina, te postupcima eksproprijacije svedeno na predmetne parcele. Time takav nalaz dostaviti strankama na očitovanje. Istaknuto je i da je ta parcela, zajedno sa obiteljskom zgradom, ima svojstvo vještak poljoprivredne struke uopćeno i neargumentirano zasebnog kućanstva u kojem njegov vlasnik živi, a izdržava se ocijenio potrebu primjene članka 9. Zakona o eksproprijaciji RS. drugim izvorom prihoda. Dakle, ove nekretnine čine samostalnu Također je istaknuto da je bilo potrebno utvrditi je li vlasnik urbanističku jedinicu i predstavljaju apelantov dom i apelant ima nekretnina zemljoradnik ili nije, je li mu zemljoradnja jedini interes da ih koristi. Štoviše, prema mišljenju Vrhovnog suda, izvor prihoda, je li na preostalim nekretninama onemogućena ili uvažavanje ovakvog neutemeljenog apelantovog zahtjeva bi bilo bitno pogoršana dotadašnja egzistencija, uzevši u obzir da je za suprotno sadržaju odredbe članka 9. Zakona o eksproprijaciji RS, već eksproprirane nekretnine dobio naknadu. Dalje, da je ali i odredbi članka 8. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu prilikom ocjenjivanja interesa trebalo utvrditi je li mu uskraćen ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska ili otežan pristup preostalom dijelu nekretnina, posebno ako se konvencija). Ujedno, uvažavanje ovog dijela apelantovog traži eksproprijacija kuće. Iz nalaza vještaka građevinske struke zahtjeva predstavljalo bi kontrolu korištenja njegove imovine. proizlazi i to da se kuća nalazi u Gacku, ulica Hercega Stefana, i Međutim, za to nema valjanog temelja prema odredbi članka 1. da nema znatnijih oštećenja koja su nastala zbog stavak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. elektrofilterskog pepela Termoelektrane Gacko. Zbog toga, Republička uprava je zaključila da je prvostupanjsko rješenje IV. Apelacija utemeljeno na nedovoljno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te je poništila prvostupanjsko rješenje i predmet vratila na ponovni postupak. a) Navodi iz apelacije 9. Protiv Rješenja Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 11. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama 25. listopada 2004. godine apelant je pokrenuo upravni spor u povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Vrhovnom sudu. Rješavajući o apelantovoj tužbi, Vrhovni sud je Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nakon održane usmene rasprave donio Presudu broj U-1339/04 pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i od 23. studenoga 2006. godine. Tom presudom je Vrhovni sud članka 8. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz uvažio apelantovu tužbu i poništio pobijani akt. Dalje, Vrhovni članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola sud je djelomično uvažio priziv zainteresirane osobe, Rudnika i broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant Termoelektrane Gacko, zatim je Rješenje Područne jedinice vidi u tome što je Vrhovni sud odbio zahtjev za eksproprijaciju Gacko broj 17-473-4-1/00 od 2. kolovoza 2004. godine preostalih nekretnina, koji je njegova majka podnijela još 1975. izmijenio u dijelu kojim je usvojen apelantov zahtjev za godine. Ističe da je sud zaključio da, kada je u pitanju apelant, ne eksproprijaciju nekretnina označenih kao k.č. broj 4/33, kuća i postoji ekonomska povezanost između nekretnina u Gatačkom dvorište površine 354 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj polju i kuće u Gacku, a da je ta povezanost postojala samo u 40 k.o. Gacko. Dakle, Vrhovni sud je odbio taj zahtjev. U odnosu na njegovu majku. Dalje, navodi da je njegova majka kao preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje je nepromijenjeno. U pokretač postupka ostala bez svog prava samo zbog toga što obrazloženju presude je navedeno da, uzimajući u obzir zaista njezin zahtjev nije riješen u zakonom propisanom roku od 60 skroman prihod koji bi se mogao ostvariti sa parcela označenih dana, mada bi ona prema utvrđenim činjenicama to pravo kao k.č. broj 440/1, tzv. "Dobri vir", livada 2. klase, površine ostvarila. Dakle, nije sporna ekonomska cjelina predmetnih 2.620 m2, k.č. broj 853, tzv. "Krivi do", površine 830 m2, k.č. broj nekretnina sa ranije ekspropriranim nekretninama, ali on kao 903/7, tzv. "Pištet", površine 330 m2, zatim njihovu udaljenost od njezin pravni sljednik to pravo ne može ostvariti zbog razloga apelantovog mjesta prebivališta, grad Gacko, prvostupanjsko navedenih u pobijanoj presudi. Također, ističe da su u njegovom rješenje u tom dijelu ostaje na snazi. Također, obzirom na to da predmetu pogrešno primijenjeni Zakon o eksproprijaciji RS i zbog primarne djelatnosti Rudnika i Termoelektrane Gacko, Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj odnosno zbog iskopa fosilnog goriva i proizvodnje električne 13/02; u daljnjem tekstu: ZUPRS). Smatra da su se trebali energije, dolazi do kontinuiranog onečišćenja bliže okoline i primijeniti Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. naročito prihvaćajući nalaz vještaka geodetske struke glede 12/87 i 38/89; u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji SRBiH) površine i lokacije livade i pašnjaka, te nalaz vještaka i Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj poljoprivredne struke u svezi sa drastičnim smanjenjem prihoda 47/86; u daljnjem tekstu: ZUPSFRJ), koji su važili u vrijeme sa tog zemljišta, Vrhovni sud je utvrdio da apelant nema podnošenja zahtjeva. Na kraju, apelant navodi da mu je nejasno privredni interes za korištenje predmetnih nekretnina. Dakle, na koji način je Vrhovni sud donio pobijanu presudu s ciljem da Vrhovni sud je odlučio da prvostupanjsko rješenje u tom dijelu zaštiti njegovo pravo na imovinu. Naime, njegov zahtjev se ostavi na snazi. upravo i odnosio na preuzimanje preostalog dijela imovine, 10. Glede zahtjeva za eksproprijaciju nekretnina označenih dakle, da korisnik eksproprijacije preuzme kontrolu nad kao k.č. broj 4/33, kuća i dvorište površine 354 m2, upisane u zk. cjelokupnom njegovom imovinom. b) Odgovor na apelaciju 22. Pri razmatranju toga je li povrijeđen članak 1. Protokola 12. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ističe da u cijelosti broj 1 uz Europsku konvenciju, prvi korak se sastoji u ostaje pri razlozima koje je dao u pobijanoj odluci i smatra da tom razmatranju je li apelant imao pravo koje se može tumačiti u odlukom nisu povrijeđena prava na koja apelant ukazuje u smislu značenja pojma "imovina", koji potpada pod članak 1. podnesenoj apelaciji. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 13. Republičko pravobraniteljstvo i korisnik eksproprijacije 23. Pojam "imovina" podrazumijeva široke vlasničke u odgovorima na apelaciju u cijelosti podržavaju stavove interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni Vrhovnog suda iznesene u pobijanoj presudi Vrhovnog suda. sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). V. Relevantni propisi Također, prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava 14. Zakon o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. (u daljnjem tekstu: Europski sud), "imovina" koja se štiti može 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04) u relevantnom dijelu glasi: biti samo postojeća imovina (vidi Europski sud, Van der Mussele, Članak 9. presuda od 23. studenoga 1983. godine, serija A, broj 70, točka (1) Na zahtjev vlasnika eksproprirat će se i preostali dio 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano nekretnine: ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nekretnine očekivanje" da će je dobiti (vidi Europski sud, Pine Valley Devel- utvrdi da vlasnik nema privredni interes da koristi preostali dio, opments Ltd i drugi, presuda od 29. studenoga 1995. godine, odnosno ako je uslijed toga na preostalom dijelu onemogućena serija A, broj 332, točka 31). Ustavni sud je u svojim ranijim ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je odlukama zaključio da pojam "imovina" ne treba tumačiti onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine. restriktivno. Naime, taj pojam treba shvatiti tako "da uključuje i Š...Ć postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost" (vidi Ustavni sud, VI. Dopustivost Odluka broj U 26/00 od 21. prosinca 2001. godine). U 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantove Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima nekretnine, koje su predmet eksproprijacije, kao i one za koje koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora apelant smatra da bi trebale biti eksproprirane, predstavljaju zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ekonomsku vrijednost, odnosno imovinu u smislu članka 1. 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 24. Ustavni sud podsjeća na to da je Europski sud usvojio presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi stav, koji prihvata i Ustavni sud, o tome da pravo na imovinu "u učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese biti garantira pravo na imovinu" i "sadrži tri različita pravila". u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stavka i koje je opće odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je naravi, izražava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo koristio. pravilo, u drugoj rečenici istog stavka, obuhvaća lišavanje 17. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u Presuda Vrhovnog suda broj U-1339/04 od 23. studenoga 2006. drugom stavku, daje pravo državama potpisnicama Europske godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova konvencije da, između ostalog, kontroliraju korištenje imovine mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je sukladno općem interesu, provođenjem onih zakona koje primio 14. prosinca 2006. godine, a apelacija je podnesena 2. smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi Ustavni sud Bosne i veljače 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. ožujka 2000. godine, člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 21/00). Drugo i treće pravilo tiču se posebnih instanci uplitanja u zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji pravo na mirno uživanje imovine (vidi Europski sud, Scollo neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. protiv Italije, presuda iz 1995. godine, serija A, broj 315, stavak 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 26). Ako mjera, odnosno propust da se poduzmu adekvatne Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, mjere, negativno utječe na vlasništvo, a predmetno činjenje ili Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete nečinjenje nije u opsegu ni drugog ni trećeg pravila, neophodno glede dopustivosti. je razmotriti je li povrijeđeno prvo pravilo. Upravo zbog toga se mora odrediti "je li uspostavljen pravedan odnos između zahtjeva VII. Meritum općeg interesa zajednice i potrebe da se zaštite temeljna prava 19. Apelant opovrgava pobijane odluke tvrdeći da mu je tim pojedinca" (vidi Europski sud, Sporrong i Lonnroth protiv odlukama povrijeđeno, između ostalih, pravo na imovinu iz Švedske, presuda od 23. rujna 1982. godine, serija A, broj 52, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola stavak 69). broj 1 uz Europsku konvenciju. 25. Ustavni sud podsjeća na to da svako miješanje u pravo Pravo na imovinu prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, 20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom služiti legitimnom cilju i mora uspostavljati pravičnu ravnotežu dijelu glasi: između prava nositelja prava i javnog i općeg interesa (načelo Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano miješanje se ne prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, Š...Ć nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti k) Pravo na imovinu. između uporabljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. 21. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno i bi se postigao legitiman cilj, a nositelji prava se ne smiju neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim snose preveliki teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi presude zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Europskog suda, Sunday Times od 26. travnja 1979. godine, Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na serija A, broj 30, stavak 49, i Malone od 2. kolovoza 1984. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim godine, serija A, broj 82. st. 67. i 68). da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili 26. Ustavni sud primjećuje da se apelant nije konkretno da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. pozvao na neko od načela sadržanih u članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. On, naime, nije eksplicitno naveo pravima ili pravima iz Europske konvencije. Naime, zadatak predstavlja li pobijana odluka lišavanje imovine u smislu druge Ustavnog suda nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova rečenice stavka 1. ovog članka, nadziranje korištenja imovine u glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim smislu stavka 2. ovog članka ili miješanje sa pravom na mirno ukoliko se odlukama tih sudova očigledno krše apelantova uživanje imovine u smislu prve rečenice stavka 1. ovog članka. U ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 150/04 od 17. konkretnom slučaju apelant se žali na to što je Vrhovni sud veljače 2005. godine). Ustavni sud u apelantovim navodima i pobijanom presudom u upravnom sporu odbio njegov zahtjev da predočenoj dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo na mu se, osim nekretnina koje su uz naknadu eksproprirane u korist to da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na korisnika eksproprijacije, potpuno ekspropriraju i preostale apelantovu štetu. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nekretnine u smislu članka 9. Zakona o eksproprijaciji. pobijana odluka, utemeljena na odredbi stavka 1. članka 9. 27. Obzirom na navode iz apelacije, prema kojima apelant ne Zakona o eksproprijaciji RS, onako kako ju je primijenio ispunjava uvjete za daljnje korištenje preostalih nekretnina zbog Vrhovni sud, ispunjava uvjete postavljenog načela zakonitosti toga što je prethodno izvršenom eksproprijacijom njegovih koje zahtijeva članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku nekretnina prestao postojati ekonomski interes za korištenje konvenciju. preostalih neekspropriranih nekretnina, proizlazi da se apelant 30. U svezi sa pitanjem ima li miješanje u apelantovo pravo žali na to da je pobijanim odlukama, kojima nije usvojen njegov na imovinu i legitiman cilj od javnog ili općeg interesa, Ustavni zahtjev za potpunu eksproprijaciju preostalih nekretnina, sud zapaža da je "miješanje" u apelantovu imovinu izvršeno onemogućen da mirno koristi svoju imovinu. Razmatrajući sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji RS. Iz toga navode iz apelacije, pobijane odluke i ostalu dokumentaciju proizlazi da miješanje jeste u javnom interesu. Naime, budući da spisa predmeta, Ustavni sud smatra da posljedice na koje se je opći interes za izgradnju Termoelektrane Gacko sa rudnikom i apelant žali jesu rezultat smanjenja mogućnosti raspolaganja pratećim objektima na predmetnom zemljištu utvrđen Rješenjem nekretninama koje, prema apelantovom zahtjevu, nisu Skupštine općine Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. prosinca eksproprirane pobijanom odlukom. Te posljedice su nastale zbog 1973. godine, svi relevantni čimbenici su dužni stvoriti ograničenja koja su mu nametnuta na neekspropriranom pretpostavke za njegovo provođenje. To svakako predstavlja stambenom objektu, odnosno uslijed oduzimanja ekspropriranih legitiman cilj od općeg interesa u smislu osiguranja boljih uvjeta nekretnina. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da je apelant mogao života i rada stanovnicima šireg područja, jer funkcioniranje nastaviti da koristi sporne nekretnine, te da je u odnosu na njih elektroenergetskog sustava ima javni značaj. Međutim, u javnom mogao crpiti i sve ostale vlasničkopravne ovlasti. Stoga, Ustavni interesu je i da se u svrhu navedenog cilja od pojedinca sud konstatira da se time što su neke nekretnine oduzete, a neke eksproprira samo nekretnina ili njezin dio neophodan za njegovo ne, radi o miješanju u apelantovo pravo na mirno uživanje ostvarenje. Odredbom članka 9 Zakona o eksproprijaciji RS dana nekretnina koje nisu eksproprirane. je mogućnost da se na zahtjev vlasnika eksproprira i preostali dio nekretnine, ali samo pod uvjetom da se utvrdi da vlasnik nema 28. Dalje, Ustavni sud mora odgovoriti i na pitanje je li privredni interes da ga koristi, odnosno ako je uslijed toga na miješanje u pravo na imovinu "sukladno zakonu", kako zahtijeva preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno Ustavni sud ukazuje na to da je miješanje zakonito samo ako je korištenje preostalog dijela nekretnine. U konkretnom slučaju, zakon koji je temelj miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko proveden je postupak povodom apelantovog zahtjeva za precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina u kojem apelant nije sukladan načelu pravne države, što znači da sloboda odlučivanja uspio dokazati da nema privredni interes za korištenje preostalog koja je zakonom dana državnoj vlasti ne smije biti neograničena, dijela nekretnina, kuća u Gacku, a donesena odluka, kako je tj. zakon mora osigurati građanima adekvatnu zaštitu protiv Ustavni sud već utvrdio u prethodnoj točki ove odluke, ispunjava proizvoljnog miješanja (vidi presude Europskog suda, Sunday uvjete postavljenog načela zakonitosti koje zahtijeva članak 1. Times od 26. travnja 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49, i Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Obzirom na navedeno, Malone od 2. kolovoza 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i slijedi da miješanje u apelantovo pravo na imovinu ima legitiman 68). Prema tome, miješanje u pravo na imovinu ne ispunjava cilj od javnog ili općeg interesa. standarde zakonitosti ako nadležni sud primijeni relevantnu 31. Dalje, u konkretnom slučaju je neophodno dati odgovor i zakonsku odredbu na proizvoljan način (vidi Ustavni sud, na pitanje je li miješanje u apelantovu imovinu sukladno načelu Odluka broj AP 1223/06 od 13. rujna 2007. godine, točka 27. i proporcionalnosti, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža dalje, "Službeni glasnik BiH", broj 86/07). između zaštite prava na imovinu i zahtjeva općeg interesa. 29. Glede razmatranja o pitanju jesu li pobijane odluke Naime, u svakom konkretnom slučaju mora postojati "pravičan utemeljene na načelu zakonitosti, Ustavni sud zapaža da su te odnos" između zahtjeva interesa koji se želi postići i zaštite odluke donesene na temelju odredbe stavka 1. članka 9. Zakona o temeljnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant eksproprijaciji RS. Naime, Vrhovni sud je u upravnom sporu mora snositi "osobni i neumjeren teret" (vidi Europski sud, James utvrdio da u apelantovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače navedene zakonske odredbe da se, osim nekretnina koje su bile 1986. godine, serija A, broj 98, st. 46. i 50). U svezi s tim, Ustavni predmet eksproprijacije, od apelanta, na njegov zahtjev, sud konstatira da je u pobijanoj presudi Vrhovnog suda vođeno ekspropriraju i ostale nekretnine. U postupku u kojem se dovoljno računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između odlučivalo o navedenom apelantovom zahtjevu, u svezi sa sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se želi postići, mogućnostima korištenja stambenog objekta i preostalog s druge strane. Dakle, u konkretnom slučaju odluka da se ne zemljišta, vještaci građevinske i poljoprivredne struke su proveli ekspropriraju apelantove preostale nekretnine na apelanta ne vještačenje. Na temelju nalaza i mišljenja tih vještaka, te na stavlja pretjeran teret. Naime, u postupku povodom apelantovog temelju drugih izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog zahtjeva za eksproprijaciju preostalih nekretnina nije utvrđeno postupka, Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje uvjeti za da je prestao postojati privredni interes za korištenje preostalih eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina, kuća u Gacku, nekretnina zbog toga što ne postoji ekonomska povezanost obzirom na to da, kada je u pitanju apelant, nije postojala između već ekspropriranih nekretnina u Gatačkom polju i kuće u ekonomska povezanost između tih nekretnina i nekretnina u Gacku, u odnosu na apelanta, a Ustavni sud, kako je to već Gatačkom polju, zbog toga što apelant nije zemljoradnik i navedeno u točki 29. ove odluke, nije pronašao ništa što bi zemljoradnja mu nije primarni izvor prihoda. Vrhovni sud je u ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno pobijanoj odluci u obrazloženju detaljno naveo razloge za takvu primijenjeni na apelantovu štetu. Obzirom na navedeno, odluku. Apelantovo nezadovoljstvo pobijanim odlukama ne primjena ove mjere je proporcionalna legitimnom cilju koji se pokreće samo po sebi pitanja u svezi sa zaštićenim ustavnim želi postići Zakonom o eksproprijaciji RS, u smislu izgradnje objekata od općeg interesa kojima se stvaraju bolji uvjeti života i (u daqnjem tekstu: Uprava za stambena pitawa) broj rada za veći broj osoba. 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine. Apelantkiwa je 32. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da u dopunila apelaciju 5. marta 2007. godine, 22. juna 2007. godine i ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz 13. septembra 2007. godine. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Ostali navodi Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva, Uprave za stambena 33. Obzirom na utvrđenu povredu iz članka II/3.(k) Ustava pitawa i Seada Delića, učesnika u postupku, zatraženo je 17. Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku jula 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. konvenciju, Ustavni sud ne smatra da je potrebno razmatrati 3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. avgusta ostale apelantove navode o navodnoj povredi drugih Ustavom 2009. godine, Federalno ministarstvo 24. jula 2009. godine, a BiH zaštićenih prava. Uprava za stambena pitawa 18. avgusta 2009. godine. Učesnik u VIII. Zaključak postupku nije dostavio odgovor na apelaciju. 34. Nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantkiwi 31. avgusta konvenciju. To se može zaključiti imajući u vidu činjenicu da je 2009. godine. miješanje u apelantovo pravo na imovinu propisano zakonom, da III. Činjenično stanje ima legitiman cilj od općeg interesa, te da postoji pravična 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih ravnoteža između zaštite apelantovog prava i općeg interesa. navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se 35. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, sumiraju na sljedeći način. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 6. Apelantkiwa je 25. avgusta 1995. godine podnijela zahtjev 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Službi za obnovu, razvoj i stambene poslove Opštine Stari Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Grad (u daqnjem tekstu: Služba za stambene poslove). Predsjednik Apelantkiwa je zahtjevom tražila da se na njeno ime prenese Ustavnog suda stanarsko pravo na stanu u ulici Mjedenica broj 29/I u Sarajevu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: predmetni stan). Nosilac stanarskog prava Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. na predmetnom stanu je bila njena majka Derviša Samouk. 7. Na ročištu održanom 16. marta 1999. godine saslušan je etažni sopstvenik predmetnog stana Sead Delić. On je izjavio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u da se ne protivi tome da apelantkiwa ima status korisnika predmetu broj AP 720/07, rješavajući apelaciju Xenane stana, ali nije saglasan s time da apelantkiwa postane nosilac Samouk, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, stanarskog prava. Naime, on smatra da apelantkiwa nema na to člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog pravo zbog toga što je prekinula zajednicu života sa majkom suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i kada je, sklopivši brak, otišla da živi na drugoj adresi. Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Nakon toga, Služba za stambene poslove je donijela Rješenje Miodrag Simović, predsjednik broj 05/1-372-436/95 od 25. marta 1999. godine. Tim rješenjem je Valerija Galić, potpredsjednica određeno da u apelantkiwinom slučaju treba da se primjenjuju Seada Palavrić, potpredsjednica sva prava i obaveze koji prema Zakonu o stambenim odnosima Mato Tadić, sudija proizilaze iz ugovora o korišćenju stana ("Službeni list Krstan Simić, sudija Republike BiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93, te "Službene na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99). Istim rješenjem je utvrđeno da će odredbe navedenog zakona da se ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 primjenjuju sve dok odgovarajući ugovor ne bude zakqučen između apelantkinje kao budućeg nosioca stanarskog prava i Odbija se apelacija Xenane Samouk podnesena protiv Seada Delića kao etažnog sopstvenika predmetnog stana. Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 8. Protiv ovog rješewa Sead Delić je podnio žalbu zbog U-2056/03 od 13. decembra 2006. godine, Rješewa Ministarstva nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stawa i prostornog uređewa i okolice Federacije Bosne i pogrešne primjene materijalnog prava. Hercegovine broj UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. 9. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona godine i Rješewa Uprave za stambena pitawa Kantona Sarajevo Sarajevo broj 27/02-23-909/99 od 7. februara 2000. godine broj 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine kao neosnovana. poništeno je Rješenje Službe za stambene poslove broj Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 05/1-372-436/95 od 25. marta 1999. godine. Predmet je ustupljen Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i na rješavanje Upravi za stambena pitawa. Drugostepeni organ Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u je zakqučio da Služba za stambene poslove, shodno odredbi "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". člana 28 Zakona o stambenim odnosima, nije nadležna da donosi OBRAZLOŽEWE rješewa koja zamjenjuju ugovor o korišćenju stana. 10. Nakon toga, Uprava za stambena pitawa je Rješenjem I. Uvod broj 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine odbila kao 1. Xenana Samouk (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz neosnovan apelantkiwin zahtjev za donošenje rješewa koje Sarajeva podnijela je 28. februara 2007. godine apelaciju zamjenjuje ugovor o korišćenju predmetnog stana. Upravni or- Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni gan je takvo rješenje donio nakon utvrđivawa svih činjenica sud). Apelantkiwa je podnijela apelaciju protiv Presude neophodnih za donošenje odluke i primjenom odredbi Zakona o Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem stambenim odnosima i Zakona o upravnom postupku Federacije tekstu: Vrhovni sud) broj U-2056/03 od 13. decembra 2006. Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", br. 2/98 i godine, Rješewa Ministarstva prostornog uređewa i okolice 48/99; u daqnjem tekstu: ZUPFBiH). U toku upravnog postupka Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Federalno Uprava za stambena pitawa je, uvidom u potvrdu JSP ministarstvo) broj UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. "Sarajevostan", broj 03/1-2-8736-1/01 od 8. januara 2002. godine, godine i Rješewa Uprave za stambena pitawa Kantona Sarajevo kao i uvidom u Rješenje Komisije za nacionalizaciju broj 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 2948/60 od 8. maja 1961. godine, te Rješenje Odbora Opštine odredbama člana 73 stav 1 Zakona o stambenim odnosima, ako Centar Sarajevo broj 05/S-VL-20/7/62 od 30. maja 1962. godine, prestane jedan sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana ne utvrdila da je Sead Delić etažni sopstvenik predmetnog stana, može se dati na korišćenje novom sustanaru. Shodno stavu 2 a da ga sada koristi apelantkiwa. U potvrdi o svojini stana od istog člana, kada prestane sustanarski odnos, preostali 8. januara 2002. godine je navedeno da apelantkiwa koristi 35 sustanari se proširuju u ispražnjeni dio stana. Konačno, m², a da drugi dio stana od 30 m² koristi Marija Berilača. Vrhovni sud je zakqučio da je pravilan stav upravnih organa da, Dalje, upravni organ je utvrdio da je posljedwi nosilac shodno navedenim odredbama, apelantkiwa nije stekla uslove stanarskog prava na predmetnom stanu bila Derviša Samouk, za donošenje rješewa koje bi zamijenilo ugovor o korišćenju apelantkiwina majka. To se vidi iz Ugovora o korišćenju stana. stana, koji je zakqučen 11. marta 1985. godine između Seada Delića i Derviše Samouk. Nakon toga, Derviša Samouk je 9. IV. Apelacija septembra 1985. godine od RO Institut zaštite od požara i a) Navodi iz apelacije eksplozije dobila rješenje o dodjeli stana u Dobriwi. Na 14. Apelantkiwa smatra da su joj osporenim odlukama osnovu navedenog rješewa je 11. septembra 1985. godine zakqučila ugovor o korišćenju tog stana. Dalje, u toku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava postupka je utvrđeno da je apelantkiwa bila član porodičnog Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za domaćinstva svoje majke do 1977. godine. Tada se udala i prešla zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: u stan na adresi Livawska broj 44 u Sarajevu, u kom je sa Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3f) Ustava suprugom zasnovala porodično domaćinstvo. Uprava za Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. stambena pitawa je utvrdila da je apelantkiwa, nakon što je 15. Povredu navedenih ustavnih prava apelantkiwa vidi u njena majka dobila novi stan, došla da živi u predmetnom činjenici da je odbijen njen zahtjev za donošenje rješewa koje stanu. To može da se zakquči na osnovu uvjerewa o evidencijama zamjenjuje ugovor o korišćenju predmetnog stana. prebivališta i boravišta građana koji su predočeni Apelantkiwa navodi da je rođena 1959. godine i da je imala upravnom stambenom organu. sedam godina kada se sa majkom uselila u predmetni stan. 11. Nadležni upravni organ je zakqučio da apelantkiwin Apelantkiwa navodi da se, nakon prekida njene bračne zahtjev ne može da se prihvati zbog obavezujuće primjene zajednice 1985. godine, sa djecom ponovo vratila u predmetni odredbi člana 73 st. 1 i 2 Zakona o stambenim odnosima. Naime, stan. Ona posebno ističe da od početka 1985. godine neprekidno tim zakonskim odredbama je utvrđeno da, ako prestane koristi predmetni stan, budući da ne posjeduje druge sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana se ne može dati na nepokretnosti. Nakon toga, 1995. godine je pokrenula postupak korišćenje novom sustanaru, odnosno da se preostali za prenos stanarskog prava, odnosno nadležnom stambenom sustanari, kada prestane sustanarski odnos, proširuju u organu je podnijela zahtjev za donošenje rješewa koje bi ispražnjeni dio stana. Sem toga, kako je u upravnom postupku zamijenilo ugovor o korišćenju stana. Dalje, navodi da utvrđeno, apelantkiwa nije bila član porodičnog domaćinstva protivna strana, Sead Delić, etažni sopstvenik stana na kom nosioca stanarskog prava, u smislu člana 6 Zakona o stambenim je apelantkiwina majka bila nosilac stanarskog prava, ni u odnosima. Naime, tim članom je predviđeno da se članom tom postupku nije postavio protivzahtjev za njenu deložaciju. porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava smatraju i Apelantkiwa navodi da nije koristila niti jedan drugi stan djeca koja sa wim trajno žive i stanuju u istom stanu. još od početka 1985. godine. Posebno ističe da protivna strana Obrazlažući primjenu zakonskih odredbi, Uprava za stambena nije dokazala da se apelantkiwa fiktivno razvela da bi dobila pitawa je navela da apelantkiwa nije više član porodičnog majčin stan, što apsolutno nije tačno. Apelantkiwa ističe da domaćinstva svoje majke, nosioca stanarskog prava, pošto je je korišćenjem stana od početka 1985. godine do danas stekla udajom 1977. godine prekinula zajednicu života i stanovawa sa status jednak statusu nosioca stanarskog prava jer niko nije majkom. Uprava za stambena pitawa je zakqučila da ta zajednica tražio njenu deložaciju. Apelantkiwa zakqučuje da su u nije nastavljena 1985. godine kada se apelantkiwa prijavila u konkretnom predmetu i upravni i sudski organi na pogrešno predmetni stan, jer je već tada njena majka odselila u drugi stan utvrđeno činjenično stanje proizvoqno primijenili u Dobriwi. materijalno pravo. Posebno je problematično što je u 12. Rješenjem Federalnog ministarstva broj konkretnom predmetu Sead Delić tretiran kao sopstvenik spornog stana, a kao nosilac raspolagawa na zgradi upisana je UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. godine odbijena je Opština Stari Grad. apelantkiwina žalba protiv Rješewa Uprave za stambena pitawa broj 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine. b) Odgovor na apelaciju Federalno ministarstvo je utvrdilo da su u osporenom 16. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da ovaj rješenju izneseni valjani razlozi koji su potkrijepljeni sud ostaje pri navodima i razlozima iznesenim u osporenoj odgovarajućim dokazima. Stoga, ovaj organ se, u skladu sa presudi. Vrhovni sud smatra da je osporena presuda donesena u odredbama člana 242 stav 2 ZUPFBiH, pozvao na iste razloge skladu sa procesnim i materijalnim zakonima, te potpuno i kao i u osporenom rješenju Uprave za stambena pitawa. pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem. Zbog toga, Vrhovni 13. Konačno, Presudom Vrhovnog suda broj U-2056/03 od 13. sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. decembra 2006. godine, koju je apelantkiwa primila 6. januara 17. U odgovoru na apelaciju Federalnog ministarstva 2007. godine, odbijena je apelantkiwina tužba u upravnom iznesen je tok postupka povodom apelantkiwinog zahtjeva za sporu protiv Rješewa Federalnog ministarstva broj donošenje rješewa koje zamjenjuje ugovor o korišćenju UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. godine. Na osnovu predmetnog stana. Kako je navedeno, u toku postupka je nesporno činjenica i dokaza izvedenih u toku postupka, a uzimajući u utvrđeno da apelantkiwa nije bila član porodičnog obzir i zakonitost osporenog rješewa u smislu člana 36 domaćinstva svoje majke, te ne može da se smatra korisnikom Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine stana, u smislu člana 6 Zakona o stambenim odnosima. Shodno ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 mišljenju Federalnog ministarstva, odlučna činjenica zbog i 8/00; u daqnjem tekstu: ZUSFBiH), sud je zakqučio da koje treba odbiti apelaciju jeste to što je posljedwi nosilac apelantkiwa sa svojom majkom nije živjela i stanovala, stanarskog prava na predmetnom stanu bila apelantkiwina odnosno nije bila član porodičnog domaćinstva. Vrhovni sud je majka, a da je udajom 1977. godine apelantkiwa prekinula utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o sustanarskim zajednicu stanovawa sa majkom i pri tome zasnovala drugo odnosima i da je iseljenjem apelantkiwine majke iz predmetnog porodično domaćinstvo. Zbog toga, Federalno ministarstvo stana prestao sustanarski odnos koji je ona imala u odnosu na smatra da u konkretnom postupku nisu bila prekršena ustavna sustanarku Mariju Berilača. Vrhovni sud je naveo da, shodno prava na koja se apelantkiwa poziva. 18. Uprava za stambena pitawa navodi da je apelantkiwa u djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se toku postupka iscrpila sva pravna sredstva. Dakle, ovaj organ podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije ostaje pri svojoj prvostepenoj odluci koja je potvrđena primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-802/02 je koristio. od 27. januara 2003. godine i Presudom Vrhovnog suda broj 24. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom U-2056/03 od 13. decembra 2006. godine. Zbog toga, ovaj organ je Presuda Vrhovnog suda broj U-2056/03 od 13. decembra 2006. smatra da nije bilo kršewa apelantkiwinih ustavnih prava. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je V. Relevantni propisi primila 6. januara 2007. godine, a apelacija je podnesena 2. 19. U Zakonu o stambenim odnosima ("Službeni list marta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano SRBiH", br. 13/74, 23/76, 34/83, 12/87 i 36/89, te "Službene članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99) relevantne ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, odredbe glase: jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki Član 6 stav 2 drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni drug, djeca 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i (rođena u braku ili van braka, usvojena, pastorčad), bračni Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, drugovi djece, roditeqi bračnih drugova (otac, majka, očuh, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove maćeha, usvojilac), braća i sestre, unučad, kao i lica koja je u pogledu dopustivosti. nosilac stanarskog prava dužan po zakonu da izdržava ili su VII. Meritum ta lica dužna po zakonu da izdržavaju nosioca stanarskog 26. Apelantkiwa osporava navedene odluke tvrdeći da su joj prava, a koja zajedno s wima trajno žive i stanuju, kao i lica tim odlukama povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana koja sa nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doživotnom konvencije i pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i izdržavanju nosioca stanarskog prava. Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Član 21 Pravo na pravično suđenje Korisnici stana (član 6 stav 1) koji stanuju zajedno sa 27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano dijelu glasi: koriste taj stan pod uslovima koji su propisani ovim Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju zakonom. qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Članovima porodičnog domaćinstva (član 6 stav 2) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. stanarskog prava. Š...Ć 28. Član 6 Evropske konvencije glasi: Član 71 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Postojeći sustanarski odnosi koji su zasnovani na zakonu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, ostaju na snazi. svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom Sustanar je nosilac stanarskog prava u pogledu onih roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom stambenih prostorija koje koristi kao sustanar. ustanovljenim sudom. Š...Ć Član 73 29. Apelantkiwa se žali zbog toga što su osporene odluke, Ako prestane jedan sustanarski odnos ispražnjeni dio navodno, donesene na osnovu nepravilno i nepotpuno utvrđenog stana ne može se dati na korišćenje novom sustanaru. činjeničnog stawa i proizvoqne primjene materijalnog prava. Kada prestane sustanarski odnos preostali sustanari se S obzirom na to da se radi o apelantkiwinim građanskim proširuju u ispražnjeni dio stana. pravima, član 6 Evropske konvencije je primjenqiv u 20. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine konkretnom slučaju. FBiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: 30. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da Član 200 se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom (1) Na podlozi činjenica utvrđenih u postupku, organ smislu, s obzirom na to da to omogućava apelantkiwi da nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, predmet postupka. član 6 Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve Član 224 stav 4 argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo (2) O žalbi protiv prvostepenih rješewa kantonalnih argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u organa uprava i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti federalnih zakona i drugih federalnih propisa, rješava izneseni u obrazloženju presude (vidi Ustavni sud, Odluka nadležni federalni organ uprave, odnosno federalna broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u ustanova iz odgovarajuće upravne oblasti. "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02). 21. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine 31. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, FBiH", broj 2/98) relevantne odredbe glase: Ustavni sud zapaža da se apelantkiwa žali na pogrešno Član 38 utvrđeno činjenično stanje i proizvoqnu primjenu Sud rješava spor presudom. materijalnog prava, u vezi sa pitanjem da li upravni organ ima Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Š...Ć pravo da donese rješenje koje zamjenjuje ugovor o korišćenju predmetnog stana, u situaciji kada je ona od 1985. godine počela VI. Dopustivost da koristi predmetni stan čiji je nosilac stanarskog prava 22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, bila njena majka nakon što se odselila iz njega u novi stan koji Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima joj je dodijeljen. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 32. U vezi s tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. na praksu Evropskog suda za qudska prava, shodno kojoj nije 23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, zadatak tog suda da preispituje zakqučke redovnih sudova u Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), 1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i niti da supstituiše domaće sudove u procjeni činjenica i porodičnog života, doma i prepiske. dokaza. Naime, zadatak tih sudova je da, generalno, ocijene 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, sem ako je činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne godine, aplikacija broj 19354/02). Slijedeći takvu praksu bezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti Evropskog suda, Ustavni sud je, takođe, zakqučio da je njegov zemlje, sprečavawa nereda ili sprečavawa zločina radi zadatak da ispita da li je postupak pred redovnim sudovima u zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 drugih. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše 39. Ustavni sud podsjeća na to da je svrha člana 8 Evropske ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. konvencije zaštita pojedinca od proizvoqnog miješawa maja 2005. godine). vlasti u njegova prava garantovana ovim članom (vidi 33. U postupku koji su upravni organi vodili povodom Evropski sud za qudska prava, Kroon protiv Holandije, apelantkiwinog zahtjeva da se donese rješenje koje će da presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C). Pri zamijeni ugovor o korišćenju stana utvrđeno je da je nosilac određivanju da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana stanarskog prava na navedenom predmetnom stanu bila 8 Evropske konvencije, prvenstveno mora da se utvrdi da li apelantkiwina majka. Tu činjenicu upravni organ je utvrdio sporni stan predstavlja apelantkiwin "dom" u smislu značewa uvidom u Ugovor o korišćenju stana, zakqučen 11. marta 1985. stava 1 člana 8 Evropske konvencije i da li osporene odluke godine između Seada Delića kao etažnog sopstvenika predstavljaju "miješanje" javnih vlasti u poštovanje predmetnog stana i Derviše Samouk. Dalje, u toku postupka je apelantkiwinog "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo utvrđeno da je apelantkiwa bila član porodičnog domaćinstva opravdano, ono mora da bude "u skladu sa zakonom". Ovaj uslov svoje majke do 1977. godine, kada se udala i prešla u drugi stan, u zakonitosti, u skladu sa značenjem termina Evropske kom je sa suprugom zasnovala domaćinstvo. Time je prekinula konvencije, sastoji se od više elemenata: (a) miješanje mora da zajednicu života i stanovawa sa svojom majkom. bude zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu, (b) zakon 34. Nakon toga, apelantkiwina majka je 9. septembra 1985. o kom je riječ mora da bude primjereno dostupan tako da godine od RO Institut zaštite od požara i eksplozije dobila pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje rješenje o dodjeli stana u Dobriwi na osnovu kog je zakqučila mogu da se primijene na dati predmet i (c) zakon, takođe, mora da ugovor o korišćenju tog stana. Iz navedenog proizilazi da bude formulisan sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi zajednica života između apelantkinje i njene majke nije se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje nastavljena ni kasnije kada se apelantkiwa prijavila u postupke (vidi Evropski sud za qudska prava, Sunday Times predmetni stan u ulici Mjedenica 29/I. Kako nije bila član protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. porodičnog domaćinstva svoje majke, shodno citiranim godine, serija A, broj 30, stav 49). zakonskim odredbama, nije ni mogao da se uspostavi novi 40. Shodno sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava, sustanarski odnos sa apelantkiwom. O svim ovim činjenicama pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom tako i dom u su upravni organi i Vrhovni sud dali jasno i logično privatnoj svojini (vidi Evropski sud za qudska prava, Gillow obrazloženje, zasnovano na dokaznom postupku koji je protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. obuhvatio, kako saslušanje stranaka i wihove izjave, tako i godine, serija A, broj 109, stav 46 f; Kroon protiv Holandije, uvid u zvaničnu dokumentaciju. presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 35. Konačno, Ustavni sud konstatuje da su sve sporne 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je činjenice u konkretnoj upravnoj stvari utvrdili Uprava za proširio domen člana 8 Evropske konvencije na stanove u stambena pitawa i nadležno Federalno ministarstvo. Te kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, činjenice je kao pravilne prihvatio i Vrhovni sud. Odluka broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u Apelantkiwin prigovor o tome da su jedni dokazi i činjenice "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). prihvaćeni, a drugi, koji joj navodno idu u korist, odbijeni, u Takođe, Dom za qudska prava je definisao domen člana 8 potpunosti je nesaglasan principu utvrđivawa istine, što je Evropske konvencije tako da ukqučuje i stanove u kojima jedan od osnovnih principa upravnog postupka. Takođe, stanuju "bespravni korisnici", ističući da pravni odnos Ustavni sud naglašava da su apelantkiwi u žalbenom podnosioca prijave sa stanom nije bitan prilikom određivawa postupku, kao i pred Vrhovnim sudom, bile na raspolaganju da li on može da se smatra apelantovim domom ili ne (vidi Dom mogućnosti da iznosi navode, činjenice i dokaze u svoju korist za qudska prava, Kulovac protiv Federacije Bosne i i da brani svoja prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/00 od 5. Hercegovine, broj CH/02/12421, Odluka o prihvatqivosti i maja 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i meritumu od 6. februara 2003. godine, tačka 39). Hercegovine", broj 22/00). U konkretnom slučaju, uvidom u 41. Ocjenjujući da li sporni stan može da se smatra obrazložewa osporenih rješewa upravnih organa i presude apelantkiwinim "domom" u smislu člana 8 Evropske Vrhovnog suda, neupitno je da navedene odluke sadrže osnovna konvencije, Ustavni sud konstatuje da se apelantkiwa u sporni obrazložewa o činjenicama za koje Ustavni sud smatra da nisu stan uselila 1985. godine i da je u predmetnom stanu živjela kao proizvoqno utvrđene. u svom domu sa svojom porodicom. Dakle, Ustavni sud zakqučuje 36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da u da predmetni stan može da se smatra apelantkiwinim "domom", konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravičan u smislu člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. stav 1 Evropske konvencije. 42. Dalje, Ustavni sud mora da utvrdi da li je miješanje u apelantkiwin dom bilo "u skladu sa zakonom", odnosno u skladu Pravo na dom sa članom 8 stav 2 Evropske konvencije. Shodno mišljenju 37. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Ustavnog suda, miješanje u apelantkiwino pravo na dom bilo je dijelu glasi: u skladu sa zakonom, s obzirom na to da apelantkiwa, shodno Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju odredbama člana 6 Zakona o stambenim odnosima, nije bila qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: član porodičnog domaćinstva svoje majke, jer ta zajednica nije nastavljena 1985. godine kada se apelantkiwa prijavila u f) Pravo na poštovanje doma, porodičnog života i predmetni stan, jer je već tada njena majka odselila u drugi stan prepiske. u Dobriwi. Dalje, članom 73 Zakona o stambenim odnosima je 38. Član 8 Evropske konvencije glasi: utvrđeno da "ako prestane jedan sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana ne može se dati na korišćenje novom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 sustanaru, a preostali sustanari se proširuju u ispražnjeni dio stana". Što se tiče transparentnosti i preciznosti Odbija se apelacija Dženane Samouk podnesena protiv odredbi Zakona o stambenim odnosima, Ustavni sud je u više Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj svojih odluka naveo kako smatra da su odredbe tog zakona u U-2056/03 od 13. decembra 2006. godine, Rješenja Ministarstva skladu sa standardima koje propisuje Evropska konvencija, te prostornog uređenja i okolice Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud zakqučuje kako odredbe Zakona o stambenim broj UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. godine i Rješenja odnosima ispuwavaju tražene kriterijume. Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine kao neosnovana. 43. Nakon što je zakqučeno da je miješanje u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i apelantkiwino pravo na poštovanje doma bilo u skladu sa Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i zakonom, potrebno je da se odgovori na pitanje da li je za to Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u miješanje postojao legitiman ciq i da li je predstavljalo "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". mjeru koja je bila neophodna u demokratskom društvu, odnosno da li je bila uspostavljena proporcionalnost između OBRAZLOŽENJE apelantkiwinog interesa i interesa društvene zajednice. Ustavni sud smatra da je ta ravnoteža u konkretnom slučaju I. Uvod uspostavljena s obzirom na to da su se odluke upravnih organa i 1. Dženana Samouk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vrhovnog suda zasnivale na zakonu koji je u skladu sa Sarajeva podnijela je 28. februara 2007. godine apelaciju standardima Evropske konvencije, odnosno da same osporene Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni odluke zadovoljavaju principe zakonitosti i jednakosti sud). Apelantica je podnijela apelaciju protiv Presude Vrhovnog građana pred zakonom. suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni 44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u sud) broj U-2056/03 od 13. decembra 2006. godine, Rješenja konkretnom slučaju ne postoji kršenje apelantkiwinog Ministarstva prostornog uređenja i okolice Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj ustavnog prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. godine i Rješenja Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: VIII. Zakqučak Uprava za stambena pitanja) broj 23-04/I-23-39/00 od 21. 45. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na oktobra 2002. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 5. marta 2007. godine, 22. juna 2007. godine i 13. septembra 2007. pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i godine. člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, apelantkiwa se žalila na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i proizvoqnu II. Postupak pred Ustavnim sudom primjenu materijalnog prava u slučaju kada su osporenim 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od odlukama dati jasni i precizni razlozi za odluku, a Ustavni sud Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva, Uprave za stambena nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to pitanja i Seada Delića, učesnika u postupku, zatraženo je 17. jula da su upravni i sudski postupci bili nepravični. 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. 46. Nema povrede prava na poštovanje doma iz člana II/3f) 3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. augusta Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 stav 2 Evropske 2009. godine, Federalno ministarstvo 24. jula 2009. godine, a konvencije u slučaju kada je osporenim odlukama odbijen Uprava za stambena pitanja 18. augusta 2009. godine. Učesnik u apelantkiwin zahtjev u postupku za donošenje rješewa koje postupku nije dostavio odgovor na apelaciju. zamjenjuje ugovor o korišćenju stana. Naime, te odluke su 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, donesene u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima i odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 31. augusta 2009. predstavljale su mjeru koja je bila neophodna u demokratskom godine. društvu, uz uspostavljenu proporcionalnost između apelantkiwinog interesa i interesa društvene zajednice. III. Činjenično stanje 47. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 48. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 6. Apelantica je 25. augusta 1995. godine podnijela zahtjev Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Službi za obnovu, razvoj i stambene poslove Općine Stari Grad Predsjednik (u daljnjem tekstu: Služba za stambene poslove). Apelantica je Ustavnog suda zahtjevom tražila da se na njezino ime prenese stanarsko pravo na Bosne i Hercegovine stanu u ulici Mjedenica broj 29/I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Prof. dr Miodrag Simović, s. r. predmetni stan). Nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu je bila njezina majka Derviša Samouk. 7. Na ročištu održanom 16. marta 1999. godine saslušan je etažni vlasnik predmetnog stana Sead Delić. On je izjavio da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u ne protivi tome da apelantica ima status korisnika stana, ali nije predmetu broj AP 720/07, rješavajući apelaciju Dženane saglasan s time da apelantica postane nosilac stanarskog prava. Samouk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Naime, on smatra da apelantica nema na to pravo zbog toga što je člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog prekinula zajednicu života sa majkom kada je, sklopivši brak, suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i otišla da živi na drugoj adresi. Nakon toga, Služba za stambene Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: poslove je donijela Rješenje broj 05/1-372-436/95 od 25. marta Miodrag Simović, predsjednik 1999. godine. Tim rješenjem je određeno da se u apelanticinom Valerija Galić, potpredsjednica slučaju trebaju primjenjivati sva prava i obaveze koji prema Seada Palavrić, potpredsjednica Zakonu o stambenim odnosima proizlaze iz ugovora o korištenju stana ("Službeni list Republike BiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i Mato Tadić, sudija 2/93, te "Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i Krstan Simić, sudija 19/99). Istim rješenjem je utvrđeno da će se odredbe navedenog na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je zakona primjenjivati sve dok odgovarajući ugovor ne bude 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 zaključen između apelantice kao budućeg nosioca stanarskog apelanticina žalba protiv Rješenja Uprave za stambena pitanja prava i Seada Delića kao etažnog vlasnika predmetnog stana. broj 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine. Federalno 8. Protiv ovog rješenja Sead Delić je podnio žalbu zbog ministarstvo je utvrdilo da su u osporenom rješenju izneseni nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne valjani razlozi koji su potkrijepljeni odgovarajućim dokazima. primjene materijalnog prava. Stoga, ovaj organ se, u skladu sa odredbama člana 242. stav 2. 9. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona ZUPFBiH, pozvao na iste razloge kao i u osporenom rješenju Sarajevo broj 27/02-23-909/99 od 7. februara 2000. godine Uprave za stambena pitanja. poništeno je Rješenje Službe za stambene poslove broj 13. Konačno, Presudom Vrhovnog suda broj U-2056/03 od 05/1-372-436/95 od 25. marta 1999. godine. Predmet je 13. decembra 2006. godine, koju je apelantica primila 6. januara ustupljen na rješavanje Upravi za stambena pitanja. 2007. godine, odbijena je apelanticina tužba u upravnom sporu Drugostepeni organ je zaključio da Služba za stambene poslove, protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj prema odredbi člana 28. Zakona o stambenim odnosima, nije UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. godine. Na osnovu nadležna da donosi rješenja koja zamjenjuju ugovor o korištenju činjenica i dokaza izvedenih u toku postupka, a uzimajući u obzir stana. i zakonitost osporenog rješenja u smislu člana 36. Zakona o 10. Nakon toga, Uprava za stambena pitanja je Rješenjem upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene broj 23-04/I-23-39/00 od 21. oktobra 2002. godine odbila kao novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/00; u neosnovan apelanticin zahtjev za donošenje rješenja koje daljnjem tekstu: ZUSFBiH), sud je zaključio da apelantica sa zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana. Upravni or- svojom majkom nije živjela i stanovala, odnosno nije bila član gan je takvo rješenje donio nakon utvrđivanja svih činjenica porodičnog domaćinstva. Vrhovni sud je utvrdio da se u neophodnih za donošenje odluke i primjenom odredaba Zakona konkretnom slučaju radi o sustanarskim odnosima i da je o stambenim odnosima i Zakona o upravnom postupku iseljenjem apelanticine majke iz predmetnog stana prestao Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", br. sustanarski odnos koji je ona imala u odnosu na sustanarku 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUPFBiH). U toku upravnog Mariju Berilača. Vrhovni sud je naveo da, prema odredbama postupka Uprava za stambena pitanja je, uvidom u potvrdu JSP člana 73. stav 1. Zakona o stambenim odnosima, ako prestane "Sarajevostan", broj 03/1-2-8736-1/01 od 8. januara 2002. jedan sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana ne može se dati na godine, kao i uvidom u Rješenje Komisije za nacionalizaciju broj korištenje novom sustanaru. Prema stavu 2. istog člana, kada 2948/60 od 8. maja 1961. godine, te Rješenje Odbora Općine prestane sustanarski odnos, preostali sustanari se proširuju u Centar Sarajevo broj 05/S-VL-20/7/62 od 30. maja 1962. godine, ispražnjeni dio stana. Konačno, Vrhovni sud je zaključio da je utvrdila da je Sead Delić etažni vlasnik predmetnog stana, a da ga pravilan stav upravnih organa da, prema navedenim odredbama, sada koristi apelantica. U potvrdi o vlasništvu stana od 8. januara apelantica nije stekla uvjete za donošenje rješenja koje bi 2002. godine je navedeno da apelantica koristi 35 m², a da drugi zamijenilo ugovor o korištenju stana. dio stana od 30 m² koristi Marija Berilača. Dalje, upravni organ je IV. Apelacija utvrdio da je posljednji nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bila Derviša Samouk, apelanticina majka. To se vidi iz a) Navodi iz apelacije Ugovora o korištenju stana, koji je zaključen 11. marta 1985. 14. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama godine između Seada Delića i Derviše Samouk. Nakon toga, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Derviša Samouk je 9. septembra 1985. godine od RO Institut Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštite od požara i eksplozije dobila rješenje o dodjeli stana u zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Dobrinji. Na osnovu navedenog rješenja je 11. septembra 1985. Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava godine zaključila ugovor o korištenju tog stana. Dalje, u toku Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. postupka je utvrđeno da je apelantica bila član porodičnog 15. Povredu navedenih ustavnih prava apelantica vidi u domaćinstva svoje majke do 1977. godine. Tada se udala i prešla činjenici da je odbijen njezin zahtjev za donošenje rješenja koje u stan na adresi Livanjska broj 44 u Sarajevu, u kojem je sa zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana. Apelantica suprugom zasnovala porodično domaćinstvo. Uprava za navodi da je rođena 1959. godine i da je imala sedam godina kada stambena pitanja je utvrdila da je apelantica, nakon što je njezina se sa majkom uselila u predmetni stan. Apelantica navodi da se, majka dobila novi stan, došla da živi u predmetnom stanu. To se nakon prekida njezine bračne zajednice 1985. godine, sa djecom može zaključiti na osnovu uvjerenja o evidencijama prebivališta ponovo vratila u predmetni stan. Ona posebno ističe da od i boravišta građana koji su predočeni upravnom stambenom početka 1985. godine neprekidno koristi predmetni stan, budući organu. da ne posjeduje druge nekretnine. Nakon toga, 1995. godine je 11. Nadležni upravni organ je zaključio da se apelanticin pokrenula postupak za prijenos stanarskog prava, odnosno zahtjev ne može prihvatiti zbog obavezujuće primjene odredaba nadležnom stambenom organu je podnijela zahtjev za donošenje člana 73. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima. Naime, tim rješenja koje bi zamijenilo ugovor o korištenju stana. Dalje, zakonskim odredbama je utvrđeno da, ako prestane sustanarski navodi da protivna strana, Sead Delić, etažni vlasnik stana na odnos, ispražnjeni dio stana se ne može dati na korištenje novom kojem je apelanticina majka bila nosilac stanarskog prava, ni u sustanaru, odnosno da se preostali sustanari, kada prestane tom postupku nije postavio protivzahtjev za njezinu deložaciju. sustanarski odnos, proširuju u ispražnjeni dio stana. Osim toga, Apelantica navodi da nije koristila niti jedan drugi stan još od kako je u upravnom postupku utvrđeno, apelantica nije bila član početka 1985. godine. Posebno ističe da protivna strana nije porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, u smislu dokazala da se apelantica fiktivno razvela da bi dobila majčin člana 6. Zakona o stambenim odnosima. Naime, tim članom je stan, što apsolutno nije tačno. Apelantica ističe da je korištenjem predviđeno da se članom porodičnog domaćinstva nosioca stana od početka 1985. godine do danas stekla status jednak stanarskog prava smatraju i djeca koja sa njim trajno žive i statusu nosioca stanarskog prava jer niko nije tražio njezinu stanuju u istom stanu. Obrazlažući primjenu zakonskih deložaciju. Apelantica zaključuje da su u konkretnom predmetu i odredaba, Uprava za stambena pitanja je navela da apelantica upravni i sudski organi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije više član porodičnog domaćinstva svoje majke, nosioca proizvoljno primijenili materijalno pravo. Posebno je stanarskog prava, pošto je udajom 1977. godine prekinula problematično što je u konkretnom predmetu Sead Delić tretiran zajednicu života i stanovanja sa majkom. Uprava za stambena kao vlasnik spornog stana, a kao nosilac raspolaganja na zgradi pitanja je zaključila da ta zajednica nije nastavljena 1985. godine upisana je Općina Stari Grad. kada se apelantica prijavila u predmetni stan, jer je već tada njezina majka odselila u drugi stan u Dobrinji. b) Odgovor na apelaciju 12. Rješenjem Federalnog ministarstva broj 16. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da UPII/05-23-5-802/02 od 27. januara 2003. godine odbijena je ovaj sud ostaje pri navodima i razlozima iznesenim u osporenoj presudi. Vrhovni sud smatra da je osporena presuda donesena u (2) O žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa skladu sa procesnim i materijalnim zakonima, te potpuno i uprava i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem. Zbog toga, Vrhovni sud zakona i drugih federalnih propisa, rješava nadležni federalni predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. organ uprave, odnosno federalna ustanova iz odgovarajuće 17. U odgovoru na apelaciju Federalnog ministarstva iznesen upravne oblasti. je tok postupka povodom apelanticinog zahtjeva za donošenje 21. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana. FBiH", broj 2/98) relevantne odredbe glase: Kako je navedeno, u toku postupka je nesporno utvrđeno da Član 38. apelantica nije bila član porodičnog domaćinstva svoje majke, te Sud rješava spor presudom. se ne može smatrati korisnikom stana, u smislu člana 6. Zakona o stambenim odnosima. Prema mišljenju Federalnog ministarstva, Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Š...Ć odlučna činjenica zbog koje treba odbiti apelaciju jeste to što je VI. Dopustivost posljednji nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bila 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelanticina majka, a da je udajom 1977. godine apelantica Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja prekinula zajednicu stanovanja sa majkom i pri tome zasnovala su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog drugo porodično domaćinstvo. Zbog toga, Federalno presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ministarstvo smatra da u konkretnom postupku nisu bila 23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, prekršena ustavna prava na koja se apelantica poziva. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 18. Uprava za stambena pitanja navodi da je apelantica u toku presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi postupka iscrpila sva pravna sredstva. Dakle, ovaj organ ostaje djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se pri svojoj prvostepenoj odluci koja je potvrđena Rješenjem podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-802/02 od 27. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji januara 2003. godine i Presudom Vrhovnog suda broj U-2056/03 je koristio. od 13. decembra 2006. godine. Zbog toga, ovaj organ smatra da 24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom nije bilo kršenja apelanticinih ustavnih prava. je Presuda Vrhovnog suda broj U-2056/03 od 13. decembra V. Relevantni propisi 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu 19. U Zakonu o stambenim odnosima ("Službeni list apelantica je primila 6. januara 2007. godine, a apelacija je SRBiH", br. 13/74, 23/76, 34/83, 12/87 i 36/89, te "Službene podnesena 2. marta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99) relevantne propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, odredbe glase: apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog Član 6. stav 2. suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni drug, djeca 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i (rođena u braku ili van braka, usvojena, pastorčad), bračni Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac, majka, očuh, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u maćeha, usvojilac), braća i sestre, unučad, kao i lica koja je pogledu dopustivosti. nosilac stanarskog prava dužan po zakonu da izdržava ili su ta VII. Meritum lica dužna po zakonu da izdržavaju nosioca stanarskog prava, a 26. Apelantica osporava navedene odluke tvrdeći da su joj koja zajedno s njima trajno žive i stanuju, kao i lica koja sa tim odlukama povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u konvencije i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i stan na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju nosioca Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. stanarskog prava. Član 21. Pravo na pravično suđenje Korisnici stana (član 6. stav 1) koji stanuju zajedno sa 27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Članovima porodičnog domaćinstva (član 6. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim prava. Š...Ć stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 28. Član 6. Evropske konvencije glasi: Član 71. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Postojeći sustanarski odnosi koji su zasnovani na zakonu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima ostaju na snazi. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Sustanar je nosilac stanarskog prava u pogledu onih pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. stambenih prostorija koje koristi kao sustanar. Š...Ć Član 73. 29. Apelantica se žali zbog toga što su osporene odluke, Ako prestane jedan sustanarski odnos ispražnjeni dio stana navodno, donesene na osnovu nepravilno i nepotpuno utvrđenog ne može se dati na korištenje novom sustanaru. činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava. S Kada prestane sustanarski odnos preostali sustanari se obzirom na to da se radi o apelanticinim građanskim pravima, proširuju u ispražnjeni dio stana. član 6. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. 20. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine 30. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da FBiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom smislu, s obzirom na to da to omogućava apelantici da Član 200. djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. (1) Na podlozi činjenica utvrđenih u postupku, organ Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente postupka. koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente Član 224. stav 4. strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02). iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. 31. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na pogrešno utvrđeno Pravo na dom činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, u 37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom vezi sa pitanjem da li upravni organ ima pravo da donese rješenje dijelu glasi: koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, u situaciji Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska kada je ona od 1985. godine počela koristiti predmetni stan čiji je prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: nosilac stanarskog prava bila njezina majka nakon što se odselila iz njega u novi stan koji joj je dodijeljen. f) Pravo na poštivanje doma, porodičnog života i prepiske. 38. Član 8. Evropske konvencije glasi: 32. U vezi s tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje 1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj nije porodičnog života, doma i prepiske. zadatak tog suda da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne supstituira domaće sudove u procjeni činjenica i dokaza. Naime, sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili zadatak tih sudova je da, općenito, ocijene činjenice i dokaze sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog prava i sloboda drugih. Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 39. Ustavni sud podsjeća na to da je svrha člana 8. Evropske 19354/02). Slijedeći takvu praksu Evropskog suda, Ustavni sud konvencije zaštita pojedinca od proizvoljnog miješanja vlasti u je, također, zaključio da je njegov zadatak da ispita da li je njegova prava garantirana ovim članom (vidi Evropski sud za postupak pred redovnim sudovima u cjelini bio pravičan na način ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li 1994. godine, serija A, br. 297-C). Pri određivanju da li se u odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi Ustavni sud, konkretnom slučaju radi o povredi člana 8. Evropske konvencije, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). prvenstveno se mora utvrditi da li sporni stan predstavlja apelanticin "dom" u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske 33. U postupku koji su upravni organi vodili povodom konvencije i da li osporene odluke predstavljaju "miješanje" apelanticinog zahtjeva da se donese rješenje koje će zamijeniti javnih vlasti u poštivanje apelanticinog "doma". Drugo, da bi ugovor o korištenju stana utvrđeno je da je nosilac stanarskog "miješanje" bilo opravdano, ono mora biti "u skladu sa prava na navedenom predmetnom stanu bila apelanticina majka. zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti, u skladu sa značenjem termina Tu činjenicu upravni organ je utvrdio uvidom u Ugovor o Evropske konvencije, sastoji se od više elemenata: (a) miješanje korištenju stana, zaključen 11. marta 1985. godine između Seada mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu, (b) Delića kao etažnog vlasnika predmetnog stana i Derviše zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da Samouk. Dalje, u toku postupka je utvrđeno da je apelantica bila pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se član porodičnog domaćinstva svoje majke do 1977. godine, kada mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon, također, mora biti se udala i prešla u drugi stan, u kojem je sa suprugom zasnovala formuliran sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se domaćinstvo. Time je prekinula zajednicu života i stanovanja sa pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke svojom majkom. (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv 34. Nakon toga, apelanticina majka je 9. septembra 1985. Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, godine od RO Institut zaštite od požara i eksplozije dobila serija A, broj 30, stav 49). rješenje o dodjeli stana u Dobrinji na osnovu kojeg je zaključila 40. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, ugovor o korištenju tog stana. Iz navedenog proizlazi da pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom tako i dom u zajednica života između apelantice i njezine majke nije privatnom vlasništvu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Gillow nastavljena ni kasnije kada se apelantica prijavila u predmetni protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, stan u ulici Mjedenica 29/I. Kako nije bila član porodičnog serija A, broj 109, stav 46. f; Kroon protiv Holandije, presuda od domaćinstva svoje majke, prema citiranim zakonskim 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). U skladu odredbama, nije se ni mogao uspostaviti novi sustanarski odnos sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. sa apelanticom. O svim ovim činjenicama su upravni organi i Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu Vrhovni sud dali jasno i logično obrazloženje, zasnovano na stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 11. dokaznom postupku koji je obuhvatio, kako saslušanje stranaka i maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i njihove izjave, tako i uvid u zvaničnu dokumentaciju. Hercegovine", broj 24/99). Također, Dom za ljudska prava je 35. Konačno, Ustavni sud konstatira da su sve sporne definirao domen člana 8. Evropske konvencije tako da uključuje i činjenice u konkretnoj upravnoj stvari utvrdili Uprava za stanove u kojima stanuju "bespravni korisnici", ističući da pravni stambena pitanja i nadležno Federalno ministarstvo. Te činjenice odnos podnosioca prijave sa stanom nije bitan prilikom je kao pravilne prihvatio i Vrhovni sud. Apelanticin prigovor o određivanja da li se on može smatrati apelantovim domom ili ne tome da su jedni dokazi i činjenice prihvaćeni, a drugi, koji joj (vidi Dom za ljudska prava, Kulovac protiv Federacije Bosne i navodno idu u korist, odbijeni, u potpunosti je nesaglasan Hercegovine, broj CH/02/12421, Odluka o prihvatljivosti i principu utvrđivanja istine, što je jedan od osnovnih principa meritumu od 6. februara 2003. godine, tačka 39). upravnog postupka. Također, Ustavni sud naglašava da su 41. Ocjenjujući da li se sporni stan može smatrati apelantici u žalbenom postupku, kao i pred Vrhovnim sudom, apelanticinim "domom" u smislu člana 8. Evropske konvencije, bile na raspolaganju mogućnosti da iznosi navode, činjenice i Ustavni sud konstatira da se apelantica u sporni stan uselila 1985. dokaze u svoju korist i da brani svoja prava (vidi Ustavni sud, godine i da je u predmetnom stanu živjela kao u svom domu sa Odluka broj U 8/00 od 5. maja 2000. godine, objavljena u svojom porodicom. Dakle, Ustavni sud zaključuje da se "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 22/00). U predmetni stan može smatrati apelanticinim "domom", u smislu konkretnom slučaju, uvidom u obrazloženja osporenih rješenja člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske upravnih organa i presude Vrhovnog suda, neupitno je da konvencije. navedene odluke sadrže osnovna obrazloženja o činjenicama za 42. Dalje, Ustavni sud mora da utvrdi da li je miješanje u koje Ustavni sud smatra da nisu proizvoljno utvrđene. apelanticin dom bilo "u skladu sa zakonom", odnosno u skladu sa članom 8. stav 2. Evropske konvencije. Prema mišljenju Seada Palavrić, dopredsjednica Ustavnog suda, miješanje u apelanticino pravo na dom bilo je u Mato Tadić, sudac skladu sa zakonom, s obzirom na to da apelantica, prema Krstan Simić, sudac odredbama člana 6. Zakona o stambenim odnosima, nije bila član na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio je porodičnog domaćinstva svoje majke, jer ta zajednica nije nastavljena 1985. godine kada se apelantica prijavila u predmetni ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 stan, jer je već tada njezina majka odselila u drugi stan u Dobrinji. Odbija se apelacija Dženane Samouk podnesena protiv Dalje, članom 73. Zakona o stambenim odnosima je utvrđeno da Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj "ako prestane jedan sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana ne U-2056/03 od 13. prosinca 2006. godine, Rješenja Ministarstva može se dati na korištenje novom sustanaru, a preostali sustanari prostornog uređenja i okolice Federacije Bosne i Hercegovine se proširuju u ispražnjeni dio stana". Što se tiče transparentnosti i broj UPII/05-23-5-802/02 od 27. siječnja 2003. godine i Rješenja preciznosti odredaba Zakona o stambenim odnosima, Ustavni Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj sud je u više svojih odluka naveo kako smatra da su odredbe tog 23-04/I-23-39/00 od 21. listopada 2002. godine kao neosnovana. zakona u skladu sa standardima koje propisuje Evropska konvencija, te Ustavni sud zaključuje kako odredbe Zakona o Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i stambenim odnosima ispunjavaju tražene kriterije. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u 43. Nakon što je zaključeno da je miješanje u apelanticino "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". pravo na poštivanje doma bilo u skladu sa zakonom, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je za to miješanje postojao legitiman OBRAZLOŽENJE cilj i da li je predstavljalo mjeru koja je bila neophodna u I. Uvod demokratskom društvu, odnosno da li je bila uspostavljena proporcionalnost između apelanticinog interesa i interesa 1. Dženana Samouk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz društvene zajednice. Ustavni sud smatra da je ta ravnoteža u Sarajeva podnijela je 28. veljače 2007. godine apelaciju konkretnom slučaju uspostavljena s obzirom na to da su se Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni odluke upravnih organa i Vrhovnog suda zasnivale na zakonu sud). Apelantica je podnijela apelaciju protiv Presude Vrhovnog koji je u skladu sa standardima Evropske konvencije, odnosno da suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni same osporene odluke zadovoljavaju principe zakonitosti i sud) broj U-2056/03 od 13. prosinca 2006. godine, Rješenja jednakosti građana pred zakonom. Ministarstva prostornog uređenja i okolice Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj 44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u UPII/05-23-5-802/02 od 27. siječnja 2003. godine i Rješenja konkretnom slučaju ne postoji kršenje apelanticinog ustavnog Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana Uprava za stambena pitanja) broj 23-04/I-23-39/00 od 21. 8. Evropske konvencije. listopada 2002. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 5. VIII. Zaključak ožujka 2007. godine, 22. lipnja 2007. godine i 13. rujna 2007. 45. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na godine. pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i II. Postupak pred Ustavnim sudom člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, apelantica se žalila 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva, Uprave za stambena materijalnog prava u slučaju kada su osporenim odlukama dati pitanja i Seada Delića, sudionika u postupku, zatražena je 17. jasni i precizni razlozi za odluku, a Ustavni sud nije utvrdio da srpnja 2009. godine dostava odgovora na apelaciju. postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da su upravni i 3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. kolovoza sudski postupci bili nepravični. 2009. godine, Federalno ministarstvo 24. srpnja 2009. godine, a 46. Nema povrede prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Uprava za stambena pitanja 18. kolovoza 2009. godine. Sudionik Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 2. Evropske u postupku nije dostavio odgovor na apelaciju. konvencije u slučaju kada je osporenim odlukama odbijen 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, apelanticin zahtjev u postupku za donošenje rješenja koje odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 31. kolovoza zamjenjuje ugovor o korištenju stana. Naime, te odluke su 2009. godine. donesene u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima i predstavljale su mjeru koja je bila neophodna u demokratskom III. Činjenično stanje društvu, uz uspostavljenu proporcionalnost između 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda apelanticinog interesa i interesa društvene zajednice. i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, sljedeći način. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 6. Apelantica je 25. kolovoza 1995. godine podnijela zahtjev 48. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Službi za obnovu, razvoj i stambene poslove Općine Stari Grad Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. (u daljnjem tekstu: Služba za stambene poslove). Apelantica je zahtjevom tražila da se na njezino ime prenese stanarsko pravo na Predsjednik stanu u ulici Mjedenica broj 29/I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Ustavnog suda predmetni stan). Nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu Bosne i Hercegovine je bila njezina majka Derviša Samouk. Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. 7. Na ročištu održanom 16. ožujka 1999. godine saslušan je etažni vlasnik predmetnog stana Sead Delić. On je izjavio da se ne protivi tome da apelantica ima status korisnika stana, ali nije Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u suglasan s time da apelantica postane nositelj stanarskog prava. predmetu broj AP 720/07, rješavajući apelaciju Dženane Naime, on smatra da apelantica nema na to pravo zbog toga što je Samouk, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i prekinula zajednicu života sa majkom kada je, sklopivši brak, Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. otišla živjeti na drugoj adresi. Nakon toga, Služba za stambene Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik poslove je donijela Rješenje broj 05/1-372-436/95 od 25. ožujka Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 1999. godine. Tim rješenjem je određeno da se u apelantičinom Miodrag Simović, predsjednik slučaju trebaju primjenjivati sva prava i obveze koji prema Valerija Galić, dopredsjednica Zakonu o stambenim odnosima proizlaze iz ugovora o korištenju 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 stana ("Službeni list Republike BiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i kada se apelantica prijavila u predmetni stan, jer je već tada 2/93, te "Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i njezina majka odselila u drugi stan u Dobrinji. 19/99). Istim rješenjem je utvrđeno da će se odredbe navedenog 12. Rješenjem Federalnog ministarstva broj zakona primjenjivati sve dok odgovarajući ugovor ne bude UPII/05-23-5-802/02 od 27. siječnja 2003. godine odbijen je zaključen između apelantice kao budućeg nositelja stanarskog apelantičin priziv protiv Rješenja Uprave za stambena pitanja prava i Seada Delića kao etažnog vlasnika predmetnog stana. broj 23-04/I-23-39/00 od 21. listopada 2002. godine. Federalno 8. Protiv ovog rješenja Sead Delić je podnio priziv zbog ministarstvo je utvrdilo da su u pobijanom rješenju izneseni nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne valjani razlozi koji su potkrijepljeni odgovarajućim dokazima. primjene materijalnog prava. Stoga, ovo tijelo se, sukladno odredbama članka 242. stavak 2. ZUPFBiH, pozvao na iste razloge kao i u pobijanom rješenju 9. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Uprave za stambena pitanja. Sarajevo broj 27/02-23-909/99 od 7. veljače 2000. godine poništeno je Rješenje Službe za stambene poslove broj 13. Konačno, Presudom Vrhovnog suda broj U-2056/03 od 05/1-372-436/95 od 25. ožujka 1999. godine. Predmet je 13. prosinca 2006. godine, koju je apelantica primila 6. siječnja ustupljen na rješavanje Upravi za stambena pitanja. 2007. godine, odbijena je apelantičina tužba u upravnom sporu Drugostupanjsko tijelo je zaključilo da Služba za stambene protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj poslove, prema odredbi članka 28. Zakona o stambenim UPII/05-23-5-802/02 od 27. siječnja 2003. godine. Na temelju odnosima, nije nadležna za donošenje rješenja koja zamjenjuju činjenica i dokaza izvedenih u tijeku postupka, a uzimajući u ugovor o korištenju stana. obzir i zakonitost pobijanog rješenja u smislu članka 36. Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine 10. Nakon toga, Uprava za stambena pitanja je Rješenjem ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i broj 23-04/I-23-39/00 od 21. listopada 2002. godine odbila kao 8/00; u daljnjem tekstu: ZUSFBiH), sud je zaključio da neutemeljen apelantičin zahtjev za donošenje rješenja koje apelantica sa svojom majkom nije živjela i stanovala, odnosno zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana. Upravno nije bila član obiteljskog kućanstva. Vrhovni sud je utvrdio da se tijelo je takvo rješenje donijelo nakon utvrđivanja svih činjenica u konkretnom slučaju radi o sustanarskim odnosima i da je nužnih za donošenje odluke i primjenom odredaba Zakona o iseljenjem apelantičine majke iz predmetnog stana prestao stambenim odnosima i Zakona o upravnom postupku Federacije sustanarski odnos koji je ona imala u odnosu na sustanarku Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", br. 2/98 i 48/99; Mariju Berilača. Vrhovni sud je naveo da, prema odredbama u daljnjem tekstu: ZUPFBiH). U tijeku upravnog postupka članka 73. stavak 1. Zakona o stambenim odnosima, ako prestane Uprava za stambena pitanja je, uvidom u potvrdu JSP jedan sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana ne može se dati na "Sarajevostan", broj 03/1-2-8736-1/01 od 8. siječnja 2002. korištenje novom sustanaru. Prema stavku 2. istog članka, kada godine, kao i uvidom u Rješenje Komisije za nacionalizaciju broj prestane sustanarski odnos, preostali sustanari se proširuju u 2948/60 od 8. svibnja 1961. godine, te Rješenje Odbora Općine ispražnjeni dio stana. Konačno, Vrhovni sud je zaključio da je Centar Sarajevo broj 05/S-VL-20/7/62 od 30. svibnja 1962. pravilan stav upravnih tijela da, prema navedenim odredbama, godine, utvrdila da je Sead Delić etažni vlasnik predmetnog apelantica nije stekla uvjete za donošenje rješenja koje bi stana, a da ga sada koristi apelantica. U potvrdi o vlasništvu stana zamijenilo ugovor o korištenju stana. od 8. siječnja 2002. godine je navedeno da apelantica koristi 35 m², a da drugi dio stana od 30 m² koristi Marija Berilača. Dalje, IV. Apelacija upravno tijelo je utvrdilo da je posljednji nositelj stanarskog a) Navodi iz apelacije prava na predmetnom stanu bila Derviša Samouk, apelantičina 14. Apelantica smatra da su joj pobijanim odlukama majka. To se vidi iz Ugovora o korištenju stana, koji je zaključen povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava 11. ožujka 1985. godine između Seada Delića i Derviše Samouk. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije Nakon toga, Derviša Samouk je 9. rujna 1985. godine od RO za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Institut zaštite od požara i eksplozije dobila rješenje o dodjeli Europska konvencija) i pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava stana u Dobrinji. Na temelju navedenog rješenja je 11. rujna Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. 1985. godine zaključila ugovor o korištenju tog stana. Dalje, u 15. Povredu navedenih ustavnih prava apelantica vidi u tijeku postupka je utvrđeno da je apelantica bila član obiteljskog činjenici da je odbijen njezin zahtjev za donošenje rješenja koje kućanstva svoje majke do 1977. godine. Tada se udala i prešla u zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana. Apelantica stan na adresi Livanjska broj 44 u Sarajevu, u kojem je sa navodi da je rođena 1959. godine i da je imala sedam godina kada suprugom osnovala obiteljsko kućanstvo. Uprava za stambena se sa majkom uselila u predmetni stan. Apelantica navodi da se, pitanja je utvrdila da je apelantica, nakon što je njezina majka nakon prekida njezine bračne zajednice 1985. godine, sa djecom dobila novi stan, došla živjeti u predmetnom stanu. To se može ponovno vratila u predmetni stan. Ona posebno ističe da od zaključiti na temelju uvjerenja o evidencijama prebivališta i početka 1985. godine neprekidno koristi predmetni stan, budući boravišta građana koji su predočeni upravnom stambenom tijelu. da ne posjeduje druge nekretnine. Nakon toga, 1995. godine je 11. Nadležno upravno tijelo je zaključilo da se apelantičin pokrenula postupak za prijenos stanarskog prava, odnosno zahtjev ne može prihvatiti zbog obvezujuće primjene odredaba nadležnom stambenom tijelu je podnijela zahtjev za donošenje članka 73. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima. Naime, tim rješenja koje bi zamijenilo ugovor o korištenju stana. Dalje, zakonskim odredbama je utvrđeno da, ako prestane sustanarski navodi da protivna strana, Sead Delić, etažni vlasnik stana na odnos, ispražnjeni dio stana se ne može dati na korištenje novom kojem je apelantičina majka bila nositelj stanarskog prava, ni u sustanaru, odnosno da se preostali sustanari, kada prestane tom postupku nije postavio protuzahtjev za njezinu deložaciju. sustanarski odnos, proširuju u ispražnjeni dio stana. Osim toga, Apelantica navodi da nije koristila niti jedan drugi stan još od kako je u upravnom postupku utvrđeno, apelantica nije bila član početka 1985. godine. Posebno ističe da protivna strana nije obiteljskog kućanstva nositelja stanarskog prava, u smislu članka dokazala da se apelantica fiktivno razvela da bi dobila majčin 6. Zakona o stambenim odnosima. Naime, tim je člankom stan, što apsolutno nije točno. Apelantica ističe da je korištenjem predviđeno da se članom obiteljskog kućanstva nositelja stana od početka 1985. godine do danas stekla status jednak stanarskog prava smatraju i djeca koja sa njim trajno žive i statusu nositelja stanarskog prava jer nitko nije tražio njezinu stanuju u istom stanu. Obrazlažući primjenu zakonskih deložaciju. Apelantica zaključuje da su u konkretnom predmetu i odredaba, Uprava za stambena pitanja je navela da apelantica upravna i sudska tijela na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije više član obiteljskog kućanstva svoje majke, nositelja proizvoljno primijenila materijalno pravo. Posebno je stanarskog prava, pošto je udajom 1977. godine prekinula problematično što je u konkretnom predmetu Sead Delić tretiran zajednicu života i stanovanja sa majkom. Uprava za stambena kao vlasnik spornog stana, a kao nositelj raspolaganja na zgradi pitanja je zaključila da ta zajednica nije nastavljena 1985. godine upisana je Općina Stari Grad. b) Odgovor na apelaciju (1) Na podlozi činjenica utvrđenih u postupku, tijelo 16. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da nadležno za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet ovaj sud ostaje pri navodima i razlozima iznesenim u pobijanoj postupka. presudi. Vrhovni sud smatra da je pobijana presuda donesena Članak 224. stavak 4. sukladno procesnim i materijalnim zakonima, te potpuno i (2) O prizivu protiv prvostupanjskih rješenja kantonalnih pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem. Zbog toga, Vrhovni sud tijela uprava i kantonalnih ustanova donesenih na temelju predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. federalnih zakona i drugih federalnih propisa, rješava nadležno 17. U odgovoru na apelaciju Federalnog ministarstva iznesen federalno tijelo uprave, odnosno federalna ustanova iz je tijek postupka povodom apelantičinog zahtjeva za donošenje odgovarajuće upravne oblasti. rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana. 21. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Kako je navedeno, u tijeku postupka je nesporno utvrđeno da FBiH", broj 2/98) relevantne odredbe glase: apelantica nije bila član obiteljskog kućanstva svoje majke, te se Članak 38. ne može smatrati korisnikom stana, u smislu članka 6. Zakona o Sud rješava spor presudom. stambenim odnosima. Prema mišljenju Federalnog ministarstva, Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neutemeljena. Š...Ć odlučna činjenica zbog koje treba odbiti apelaciju jeste to što je posljednji nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu bila VI. Dopustivost apelantičina majka, a da je udajom 1977. godine apelantica 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prekinula zajednicu stanovanja sa majkom i pri tome osnovala Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima drugo obiteljsko kućanstvo. Zbog toga, Federalno ministarstvo koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora smatra da u konkretnom postupku nisu bila prekršena ustavna zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. prava na koja se apelantica poziva. 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 18. Uprava za stambena pitanja navodi da je apelantica u Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv tijeku postupka iscrpila sva pravna sredstva. Dakle, ovo tijelo presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi ostaje pri svojoj prvostupanjskoj odluci koja je potvrđena učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-802/02 u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio od 27. siječnja 2003. godine i Presudom Vrhovnog suda broj odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je U-2056/03 od 13. prosinca 2006. godine. Zbog toga, ovo tijelo koristio. smatra da nije bilo kršenja apelantičinih ustavnih prava. 24. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-2056/03 od 13. prosinca 2006. V. Relevantni propisi godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova 19. U Zakonu o stambenim odnosima ("Službeni list mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelantica je SRBiH", br. 13/74, 23/76, 34/83, 12/87 i 36/89, te "Službene primila 6. siječnja 2007. godine, a apelacija je podnesena 2. novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99) relevantne ožujka 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano odredbe glase: člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija Članak 6. stavak 2. ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki Članovima obiteljskog kućanstva nositelja stanarskog drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni drug, djeca 25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i (rođena u braku ili izvan braka, usvojena, pastorčad), bračni Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac, majka, očuh, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u maćeha, usvojitelj), braća i sestre, unučad, kao i osobe koje je pogledu dopustivosti. nositelj stanarskog prava dužan po zakonu izdržavati ili su te osobe dužne po zakonu izdržavati nositelja stanarskog prava, a VII. Meritum koje zajedno s njima trajno žive i stanuju, kao i osobe koje sa 26. Apelantica pobija navedene odluke tvrdeći da su joj tim nositeljem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom odlukama povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz članka stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselile u II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. stan na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju nositelja Europske konvencije i pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava stanarskog prava. Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Članak 21. Pravo na pravično suđenje Korisnici stana (članak 6. stavak 1) koji stanuju zajedno sa 27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom nositeljem stanarskog prava imaju pravo trajno i nesmetano dijelu glasi: koristiti taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Članovima obiteljskog kućanstva (članak 6. stavak 2) prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: pripada pravo iz prethodnog stavka i poslije smrti nositelja e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stanarskog prava. Š...Ć stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 28. Članak 6. Europske konvencije glasi: Članak 71. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Postojeći sustanarski odnosi koji su utemeljeni na zakonu utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ostaju na snazi. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom Sustanar je nositelj stanarskog prava u pogledu onih roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim stambenih prostorija koje koristi kao sustanar. sudom. Š...Ć Članak 73. 29. Apelantica se žali zbog toga što su pobijane odluke, Ako prestane jedan sustanarski odnos ispražnjeni dio stana navodno, donesene na temelju nepravilno i nepotpuno utvrđenog ne može se dati na korištenje novom sustanaru. činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava. Obzirom na to da se radi o apelantičinim građanskim pravima, Kada prestane sustanarski odnos preostali sustanari se članak 6. Europske konvencije je primjenjiv u konkretnom proširuju u ispražnjeni dio stana. slučaju. 20. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine 30. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da FBiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom Članak 200. smislu, obzirom na to da to omogućava apelantici da učinkovito koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, članak 6. slučaju, uvidom u obrazloženja pobijanih rješenja upravnih tijela Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente i presude Vrhovnog suda, neupitno je da navedene odluke sadrže koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo argumente temeljna obrazloženja o činjenicama za koje Ustavni sud smatra koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente da nisu proizvoljno utvrđene. strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u 36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u obrazloženju presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak 5. travnja 2002. godine, točka 19, objavljena u "Službenom iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02). 1. Europske konvencije. 31. U svezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Pravo na dom Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, u 37. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom svezi sa pitanjem ima li upravno tijelo pravo da donese rješenje dijelu glasi: koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, u situaciji Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska kada je ona od 1985. godine počela koristiti predmetni stan čiji je prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: nositelj stanarskog prava bila njezina majka nakon što se odselila f) Pravo na poštivanje doma, obiteljskog života i prepiske. iz njega u novi stan koji joj je dodijeljen. 38. Članak 8. Europske konvencije glasi: 32. U svezi s tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje 1. Svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i na praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj nije obiteljskog života, doma i prepiske. zadatak tog suda da preispituje zaključke redovnih sudova u 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to nužna mjera u Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili supstituira domaće sudove u procjeni činjenica i dokaza. Naime, sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite zadatak tih sudova je da, općenito, ocijene činjenice i dokaze prava i sloboda drugih. koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog 39. Ustavni sud podsjeća na to da je svrha članka 8. Europske Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj konvencije zaštita pojedinca od proizvoljnog miješanja vlasti u 19354/02). Slijedeći takvu praksu Europskog suda, Ustavni sud njegova prava garantirana ovim člankom (vidi Europski sud za je, također, zaključio da je njegov zadatak da ispita je li postupak ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada pred redovnim sudovima u cjelini bio pravičan na način na koji to 1994. godine, serija A, br. 297-C). Pri određivanju radi li se u zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije, te krše li konkretnom slučaju o povredi članka 8. Europske konvencije, odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka prvenstveno se mora utvrditi predstavlja li sporni stan apelantičin broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine). "dom" u smislu značenja stavka 1. članka 8. Europske konvencije 33. U postupku koji su upravna tijela vodila povodom i predstavljaju li pobijane odluke "miješanje" javnih vlasti u apelantičinog zahtjeva za donošenje rješenja koje će zamijeniti poštivanje apelantičinog "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo ugovor o korištenju stana utvrđeno je da je nositelj stanarskog opravdano, ono mora biti "sukladno zakonu". Ovaj uvjet prava na navedenom predmetnom stanu bila apelantičina majka. zakonitosti, sukladno značenju termina Europske konvencije, Tu činjenicu je upravno tijelo utvrdilo uvidom u Ugovor o sastoji se od više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno korištenju stana, zaključen 11. ožujka 1985. godine između na domaćem ili međunarodnom zakonu, (b) zakon o kojem je Seada Delića kao etažnog vlasnika predmetnog stana i Derviše riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude Samouk. Dalje, u tijeku postupka je utvrđeno da je apelantica bila primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti član obiteljskog kućanstva svoje majke do 1977. godine, kada se na dati predmet i (c) zakon, također, mora biti formuliran sa udala i prešla u drugi stan, u kojem je sa suprugom osnovala odgovarajućom točnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo kućanstvo. Time je prekinula zajednicu života i stanovanja sa da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Europski sud za svojom majkom. ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 34. Nakon toga, apelantičina majka je 9. rujna 1985. godine presuda od 26. travnja 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49). od RO Institut zaštite od požara i eksplozije dobila rješenje o 40. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, dodjeli stana u Dobrinji na temelju kojeg je zaključila ugovor o pojam "dom" obuhvaća kako iznajmljen dom tako i dom u korištenju tog stana. Iz navedenog proizlazi da zajednica života privatnom vlasništvu (vidi Europski sud za ljudska prava, Gillow između apelantice i njezine majke nije nastavljena ni kasnije protiv Velike Britanije, presuda od 24. studenoga 1986. godine, kada se apelantica prijavila u predmetni stan u ulici Mjedenica serija A, broj 109, stavak 46. f; Kroon protiv Nizozemske, presuda 29/I. Kako nije bila član obiteljskog kućanstva svoje majke, od 27. listopada 1994. godine, serija A, broj 297-C, stavak 31). prema citiranim zakonskim odredbama, nije se ni mogao Sukladno ovoj interpretaciji, Ustavni sud je proširio domenu uspostaviti novi sustanarski odnos sa apelanticom. O svim ovim članka 8. Europske konvencije na stanove u kojima se stanuje na činjenicama su upravna tijela i Vrhovni sud dali jasno i logično temelju stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 obrazloženje, utemeljeno na dokaznom postupku koji je od 11. svibnja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku obuhvatio, kako saslušanje stranaka i njihove izjave, tako i uvid u Bosne i Hercegovine", broj 24/99). Također, Dom za ljudska službenu dokumentaciju. prava je definirao domenu članka 8. Europske konvencije tako da 35. Konačno, Ustavni sud konstatira da su sve sporne uključuje i stanove u kojima stanuju "bespravni korisnici", činjenice u konkretnoj upravnoj stvari utvrdili Uprava za ističući da pravni odnos podnositelja prijave sa stanom nije bitan stambena pitanja i nadležno Federalno ministarstvo. Te činjenice prilikom određivanja može li se on smatrati apelantovim domom je kao pravilne prihvatio i Vrhovni sud. Apelantičin prigovor o ili ne (vidi Dom za ljudska prava, Kulovac protiv Federacije tome da su jedni dokazi i činjenice prihvaćeni, a drugi, koji joj Bosne i Hercegovine, broj CH/02/12421, Odluka o navodno idu u korist, odbijeni, u potpunosti je nesuglasan načelu prihvatljivosti i meritumu od 6. veljače 2003. godine, točka 39). utvrđivanja istine, što je jedno od temeljnih načela upravnog 41. Ocjenjujući može li se sporni stan smatrati apelantičinim postupka. Također, Ustavni sud naglašava da su apelantici u "domom" u smislu članka 8. Europske konvencije, Ustavni sud prizivnom postupku, kao i pred Vrhovnim sudom, bile na konstatira da se apelantica u sporni stan uselila 1985. godine i da raspolaganju mogućnosti da iznosi navode, činjenice i dokaze u je u predmetnom stanu živjela kao u svom domu sa svojom svoju korist i da brani svoja prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj obitelji. Dakle, Ustavni sud zaključuje da se predmetni stan može U 8/00 od 5. svibnja 2000. godine, objavljena u "Službenom smatrati apelantičinim "domom", u smislu članka II/3.(f) Ustava glasniku Bosne i Hercegovine", broj 22/00). U konkretnom Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. 42. Dalje, Ustavni sud mora utvrditi je li miješanje u Miodrag Simović, predsjednik apelantičin dom bilo "sukladno zakonu", odnosno sukladno Valerija Galić, potpredsjednica članku 8. stavak 2. Europske konvencije. Prema mišljenju Seada Palavrić, potpredsjednica Ustavnog suda, miješanje u apelantičino pravo na dom bilo je Krstan Simić, sudija sukladno zakonu, obzirom na to da apelantica, prema odredbama Mirsad Ćeman, sudija članka 6. Zakona o stambenim odnosima, nije bila član na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je obiteljskog kućanstva svoje majke, jer ta zajednica nije nastavljena 1985. godine kada se apelantica prijavila u predmetni ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 stan, jer je već tada njezina majka odselila u drugi stan u Dobrinji. Djelimično se usvaja apelacija Blaška Ilića. Dalje, člankom 73. Zakona o stambenim odnosima je utvrđeno da "ako prestane jedan sustanarski odnos, ispražnjeni dio stana ne Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana može se dati na korištenje novom sustanaru, a preostali sustanari II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske se proširuju u ispražnjeni dio stana". Što se tiče transparentnosti i konvencije o zaštiti qudskih prava i osnovnih sloboda u preciznosti odredaba Zakona o stambenim odnosima, Ustavni odnosu na pravo na pristup sudu u predmetima Opštinskog suda sud je u više svojih odluka naveo kako smatra da su odredbe tog u Tuzli broj 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05. zakona sukladne standardima koje propisuje Europska Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da bez daqnjeg konvencija, te Ustavni sud zaključuje kako odredbe Zakona o odlagawa okonča postupak izvršewa u predmetima broj stambenim odnosima ispunjavaju tražene kriterije. 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05. 43. Nakon što je zaključeno da je miješanje u apelantičino Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da u roku od 90 dana od pravo na poštivanje doma bilo sukladno zakonu, potrebno je dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i odgovoriti na pitanje je li za to miješanje postojao legitiman cilj i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem da se izvrši ova je li predstavljalo mjeru koja je bila nužna u demokratskom odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda društvu, odnosno je li bila uspostavljena proporcionalnost Bosne i Hercegovine. između apelantičinog interesa i interesa društvene zajednice. Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Blaška Ilića Ustavni sud smatra da je ta ravnoteža u konkretnom slučaju podnesena protiv Rješewa Kantonalnog suda u Tuzli broj uspostavljena obzirom na to da su se odluke upravnih tijela i 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješewa Vrhovnog suda temeljile na zakonu koji je sukladan standardima Opštinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. Europske konvencije, odnosno da same pobijane odluke godine, u odnosu na povredu prava na život iz člana II/3a) zadovoljavaju načela zakonitosti i jednakosti građana pred Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zakonom. zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je 44. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u očigledno (prima facie) neosnovana. konkretnom slučaju ne postoji kršenje apelantičinog ustavnog Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Blaška Ilića prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i podnesena protiv Rješewa Kantonalnog suda u Tuzli broj članka 8. Europske konvencije. 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješewa VIII. Zaključak Opštinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. 45. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na godine, u odnosu na povredu prava na jednakost pred zakonom, u pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i smislu člana II/2 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, apelantica se toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom žalila na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu Bosne i Hercegovine. primjenu materijalnog prava u slučaju kada su pobijanim Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i odlukama dati jasni i precizni razlozi za odluku, a Ustavni sud Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da su Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u upravni i sudski postupci bili nepravični. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 46. Nema povrede prava na poštivanje doma iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. stavak 2. Europske OBRAZLOŽEWE konvencije u slučaju kada je pobijanim odlukama odbijen I. Uvod apelantičin zahtjev u postupku za donošenje rješenja koje 1. Blaško Ilić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Tuzle zamjenjuje ugovor o korištenju stana. Naime, te odluke su podnio je 2. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i donesene sukladno odredbama Zakona o stambenim odnosima i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je predstavljale su mjeru koja je bila nužna u demokratskom podnio apelaciju protiv Rješewa Kantonalnog suda u Tuzli (u društvu, uz uspostavljenu proporcionalnost između daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. apelantičinog interesa i interesa društvene zajednice. decembra 2006. godine i Rješewa Opštinskog suda u Tuzli (u 47. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-2585/05 od 5. septembra Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 2006. godine. 48. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2. Apelant je 27. novembra 2008. godine dopunio apelaciju Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. zbog neizvršewa Rješewa o izvršenju Opštinskog suda broj Predsjednik 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješewa o Ustavnog suda izvršenju Opštinskog suda broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. Bosne i Hercegovine godine. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Kantonalnog suda i Opštinskog suda zatraženo je 17. juna 2009. predmetu broj AP 724/07, rješavajući apelaciju Blaška godine da dostave odgovore na apelaciju. Istog dana zatražen je Ilića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, i odgovor na apelaciju od učesnika u postupku, Tvornica člana 16 st. 2 i 4 tačka 9, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i transportnih uređaja d.d. Tuzla (u daqnjem tekstu: izvršenik). 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 4. Kantonalni sud je dostavio odgovor 23. juna 2009. godine, a ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i izvršenik 6. jula 2009. godine. Opštinski sud nije dostavio 51/09), u sastavu: odgovor. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 5. Ustavni sud je od Opštinskog suda 28. avgusta 2009. 14. Apelant se 19. juna 2002. godine obratio Domu/Komisiji godine ponovno zatražio da dostavi odgovor na apelaciju, te za qudska prava žaleći se na navedena rješewa Opštinskog i kopiju spisa broj 032-0-I-07-017765 i spisa broj I-2337/05. Kantonalnog suda. 6. Opštinski sud je dostavio odgovor i kopiju traženih 15. Ustavni sud je Odlukom broj CH/02/11185 od 5. juna 2007. spisa 7. septembra 2009. godine. godine utvrdio da je apelantu prekršeno pravo na pristup sudu iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije o zaštiti qudskih prava 7. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). odgovori Kantonalnog suda, Opštinskog suda i izvršenika Dalje, Ustavni sud je naložio Federaciji Bosne i Hercegovine dostavljeni su apelantu 14. septembra 2009. godine. da obezbijedi da Kantonalni sud u roku od šest mjeseci donese III. Činjenično stanje meritornu odluku u vezi sa apelantovom tužbom od 4. januara 2002. godine. 8. Činjenice predmeta koje proizilaze iz uvida u 16. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001227 od relevantne spise Opštinskog suda, zatim iz apelantovih 31. oktobra 2007. godine izvršenik je obavezan da apelantu navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se uplati neuplaćene doprinose za penziono i invalidsko sumiraju na sljedeći način. osiguranje, a za period i u ukupnom iznosu kako je označeno u a) Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. izreci presude, u roku od 30 dana pod prijetwom prinudnog decembra 2006. godine i izvršewa. Rješenje Opštinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 17. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio 2006. godine naloženu uplatu, apelant je 17. decembra 2007. godine podnio 9. Rješenjem Opštinskog suda broj P-2585/05 od 5. predlog za izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom septembra 2006. godine odbijen je apelantov predlog da se izvršenikovih pokretnih stvari. oslobodi plaćawa troškova postupka u predmetu koji se pod 18. Opštinski sud je Rješenjem broj 032-0-I-07-017765 od 28. navedenim brojem vodi u ovom sudu. Naime, apelant je na decembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje. pripremnom ročištu predložio da na okolnost visine Navedeno rješenje uručeno je izvršeniku 31. januara 2008. postavljenog zahtjeva, u tužbi kojom je predmetni postupak godine. pokrenut, vještak ekonomske struke obavi vještačenje. Sud je 19. Izvršenik je 6. februara 2008. godine na navedeno ovaj predlog usvojio, te naložio apelantu da uplati iznos od rješenje o izvršenju uložio prigovor. U prigovoru je istakao 100,00 KM. Sud je na osnovu predočenih relevantnih izjava i da on nema pravo svojine nad imovinom koja bi trebalo da bude dokumenata zakqučio da su apelant i njegova supruga predmet zapljene, procjene i prodaje u svrhu apelantovog penzioneri sa mjesečnim primawima od 267,18 KM i 294,24 KM. namirewa. U prilog ovim navodima je istaknuto da se pred Takođe, sud je zakqučio da je apelant u stanju da podmiri sudom vodi postupak radi vraćawa u svojinu izvršenikove troškove vještačewa u navedenom iznosu, bez štete za nužno pokretne i nepokretne imovine, a koja je, shodno ugovoru o izdržavanje sebe i svoje porodice. Sud nije prihvatio potvrdu kupoprodaji iz januara 2002. godine, postala svojina firme od 20. februara 2006. godine koju je predočio apelant i u kojoj je "TLT". Izvršenikov prigovor je, na osnovu zakqučka od 27. navedeno da apelantov sin studira u inostranstvu. Naime, sud marta 2008. godine, dostavljen apelantu na odgovor 2. aprila nije prihvatio potvrdu zbog toga što je nije ovjerila ustanova 2004. godine. koja ju je izdala, niti ju je preveo stalni sudski tumač, a sam 20. U odgovoru na izvršenikov prigovor od 4. aprila 2008. apelant nije sudu ponudio dokaze kojima bi se utvrdio iznos godine apelant je istakao da je iz ugovora o kupoprodaji novčanih sredstava koja on izdvaja za izdržavanje sina u vidqivo da se u kupljenu imovinu ne ubraja i izvršenikova inostranstvu. imovina koja se nalazi u Mramoru i u kojoj izvršenik, sa mawim 10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-06-001548 od brojem zaposlenih, obavlja djelatnost. 5. decembra 2006. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio 21. Na osnovu uvida u predmetni spis Opštinskog suda, prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješewa sud je istakao nakon apelantovog odgovora na izvršenikov prigovor daqnje da je prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaze koje je apelant radnje u postupku nisu preduzimane. podnio o svom imovnom stanju, te, u skladu s tim, pravilno c) Rješenje o izvršenju Opštinskog suda broj I-2337/05 od zakqučio da je apelant u mogućnosti da snosi troškove 18. oktobra 2005. godine vještačewa u iznosu od 100,00 KM, bez štete za nužno 22. Tužbom od 16. novembra 2004. godine apelant je pokrenuo izdržavanje sebe i svoje porodice. Takođe, sud je istakao da je postupak protiv izvršenika radi ispate neisplaćenih plata imao u vidu prirodu i vrijednost predmetnog spora, te da se za period od novembra 2001. godine do avgusta 2002. godine. ukupni apelantovi troškovi upravo i sastoje u troškovima 23. Presudom Opštinskog suda broj P-3137/04 od 22. juna finansijskog vještačewa, a koje će mu, u slučaju uspjeha u sporu, 2005. godine izvršenik je obavezan da apelantu nadoknadi tužena strana nadoknaditi. neisplaćene plate, za period i u iznosima kako je označeno u b) Rješenje o izvršenju Opštinskog suda broj izreci presude, u roku od 15 dana od dana donošewa presude i 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine pod prijetwom prinudnog izvršewa. 24. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio 11. Apelant je tužbom od 4. januara 2002. godine pokrenuo naloženu obavezu, apelant je 12. avgusta 2005. godine podnio postupak u Opštinskom sudu protiv izvršenika zbog predlog za izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom neuplaćenih doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje. izvršenikove imovine. 12. Rješenjem broj P-33/02 od 3. juna 2002. godine Opštinski 25. Opštinski sud je Rješenjem broj I-2337/05 od 18. oktobra sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj 2005. godine odredio predloženo izvršenje. Rješenje o pravnoj stvari. U obrazloženju je istaknuto da se radi o izvršenju je dostavljeno izvršeniku 6. decembra 2005. godine. upravnoj stvari koja treba da se rješava u upravnom postupku, 26. S obzirom na to da izvršenik nije postupio u skladu sa te da je nosilac osigurawa, tj. Fond penzionog i invalidskog rješenjem, Opštinski sud je donio zakqučak (nisu označeni da- osigurawa, ovlašćen da utvrdi dugovawa na osnovu tum i broj) o sprovođenju prinudnog izvršewa. Zakqučkom je neuplaćenih doprinosa i da na osnovu sprovedenog upravnog određeno da se 28. februara 2006. godine izvrše popis, postupka rješenjem naloži wihovu uplatu. procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari. Zakqučak 13. Protiv navedenog rješewa apelant je izjavio žalbu je apelantu dostavljen 16. februara 2006. godine, a izvršeniku Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 17. februara 2006. godine. Pokušaj popisa i pljenidbe Gž-1024/02 od 27. decembra 2002. godine odbio žalbu kao izvršenikove imovine od 28. februara 2006. godine je propao, a neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. prema predočenoj kopiji zapisnika, zbog toga što je izvršenik izjavio da imovina pripada firmi "TLT", te da ugovor o Rješewa o izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine kupoprodaji, kojim je navedena firma postala sopstvenik povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, u vezi sa članom izvršenika, još uvijek nije raskinut. Izvršenik je II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske predložio da se izvršenje odloži do raskida ugovora. konvencije. 27. Opštinski sud je, u skladu sa članom 125 Zakona o 35. Apelant ističe da Opštinski sud ne preduzima ništa u izvršnom postupku, 14. aprila 2006. godine obavijestio apelanta o bezuspješnom pokušaju popisa izvršenikove pogledu izvršewa Rješewa broj 032-0-I-07-017765 od 28. imovine. Dalje, Opštinski sud je obavijestio apelanta da u decembra 2008. godine, te da mu je, na usmena obraćawa, sudija roku od tri mjeseca od prijema obavijesti može da predloži da zadužen za taj predmet odgovorio da "prije njegovog rješewa se sprovede popis, odnosno, ukoliko to ne zatraži ili se treba sprovesti 17764 rješewa o izvršenju". prilikom novog popisa ne nađe imovina koja može da bude 36. U vezi sa Rješenjem o izvršenju broj I-2337/05 od 18. predmet izvršewa, sud će obustaviti izvršenje. Obavijest je oktobra 2005. godine apelant iznosi hronologiju postupka apelantu dostavljena 19. maja 2006. godine. onako kako je već izneseno u dijelu ove odluke označenom kao 28. Apelant je predlogom od 18. avgusta 2006. godine Činjenice predmeta. zatražio da se ponovno sprovedu popis, pljenidba, procjena i 37. Dalje, apelant ističe da, zbog nemogućnosti da realizuje prodaja izvršenikove pokretne i nepokretne imovine. svoje presude i rješewa o izvršenju, nije u mogućnosti da Urgencijom od 19. decembra 2006. godine apelant je od suda ostvari svoja "prava na jednakost pred zakonom". S tim u vezi, zatražio da postupi u skladu sa njegovim predlogom od 18. navodi da su svi izvršenikovi radnici, koji su do danas stekli avgusta 2006. godine. pravo na pune penzije, ta prava i ostvarili. Dakle, samo on nije 29. Opštinski sud je zakqučkom od 13. maja 2008. godine ostvario to pravo niti može da ga ostvari jer izvršenik neće odredio da se sprovede prinudno izvršenje 20. maja 2008. da uplati neuplaćene doprinose za penziono-invalidsko godine. Izvršenik je podneskom od 16. maja 2008. godine osiguranje, a na što je obavezan pravosnažnom i izvršnom obavijestio Opštinski sud da su sve stvari u Mramoru pod presudom. hipotekom. Izvršenik je predočio Rješenje Poreske 38. Apelant ističe da izvršenik od 2005. godine ponovno uprave-Kantonalni ured Tuzla, broj 10-3/02-15-20-01-00301-14 egzistira i posluje u svojim ranijim prostorima, te da od 10. septembra 2004. godine. Tim rješenjem je konstituisana koristi pokretne i nepokretne stvari sa raspoloživim hipoteka na izvršenikovim nepokretnostima označenim u osnovnim sredstvima i to na adresi koju je navodio u svojim dispozitivu rješewa radi naplate javnih prihoda. Takođe, predlozima za izvršenje. Dalje, u pogledu ugovora o predočene su i službene zabilješke Poreske kupoprodaji, shodno kom je sopstvenik izvršenika postala uprave-Kantonalni ured Tuzla, sačinjene 21. aprila 2003. firma "TLT", podnesena je tužba Opštinskom sudu. godine, 24. avgusta 2004. godine i 7. septembra 2004. godine. Opštinski sud je, povodom podnesene tužbe, donio Presudu Shodno tim zabilješkama je sukcesivno vršeno pečaćenje broj Ps-245/04 od 16. februara 2005. godine. Protiv te presude izvršenikove imovine, te mu je naloženo da dostavi ugovore o izjavljena je žalba Kantonalnom sudu pod brojem Pž-81/05 od zakupu, potraživawa od drugih firmi, izvode iz banke i popis 20. maja 2005. godine, a o kojoj do danas nije odlučeno. Za sve pokretne imovine. vrijeme vođewa ovog postupka izvršenik u prostoru i 30. Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine od imovini kupca uspješno posluje ostvarujući dobit, te 20. maja 2008. godine, prema zapisniku sačinjenom na licu izmirujući i doprinose za penziono-invalidsko osiguranje mjesta, a na apelantov pristanak, odložen je za 15 dana. Popis i zaposlenim. To može da se zakquči na osnovu izjava pljenidba su odloženi i nakon izvršenikove izjave da je sva izvršenikovog direktora u medijima. Dalje, apelant ističe pokretna i nepokretna imovina pod hipotekom, te nakon da je izvršenikov zvanični račun blokiran još od 1997. predloga da se ostavi naknadni rok od 30 dana radi pokušaja godine. Takođe, ističe da izvršenik sadašnje uspješno rješavawa ovog spora mirnim putem. poslovanje ostvaruje preko računa novoosnovanog preduzeća 31. Iz predmetnog spisa Opštinskog suda proizilazi da je čije je sjedište u krugu izvršenika, a sa kog vrši i uplate nakon 20. maja 2008. godine ponovni pokušaj popisa i pljenidbe doprinosa zaposlenim. izvršenikove imovine bio zakazan za 26. maj 2009. godine. Apelant nije pristupio popisu i pljenidbi jer nije izvršena b) Odgovor na apelaciju dostava. U zapisniku je navedena izvršenikova izjava da "nema 39. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su pokretne imovine koja može biti predmet izvršewa po Zakonu neosnovani navodi iz apelacije kojima se osporavaju Rješenje o izvršnom postupku, te da nema gotovog novca da izmiri dug". ovog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i IV. Apelacija Rješenje Opštinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine. a) Navodi iz apelacije 40. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je istakao da su 32. Navodi iz apelacije mogu da se sumiraju na sljedeći način. neosnovani navodi iz apelacije u vezi sa Rješenjem broj Apelacija od 2. marta 2007. godine 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenjem o 33. Apelant smatra da su mu Rješenjem Kantonalnog suda broj izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine. Opštinski 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenjem sud ističe da je i u samoj apelaciji navedeno da je izvršenikov Opštinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine račun blokiran i da izvršenik nema imovinu u svojoj svojini na povrijeđeni pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i kojoj bi izvršenje moglo da se sprovede. Najzad, Opštinski sud Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije i pravo na jednakost je zakqučio da iz apelacije proizilazi da sud preduzima sve pred zakonom, u smislu člana II/2 Ustava Federacije Bosne i zakonom propisane radnje kako bi se apelantovo pravo Hercegovine. U apelaciji je iznesena hronologija parničnog realizovalo, a što apelant u suštini i ne spori. postupka u okviru kog su donesena osporena rješewa, te 41. Izvršenik u odgovoru na apelaciju nije osporio apelantova obraćawa različitim organima s ciljem da mu se apelantova prava koja su mu priznata pravosnažnim i reguliše pravo na penziju. Dalje, apelant ističe da je s ciljem izvršnim presudama, ali je istakao da nije u mogućnosti da regulisawa svojih prava na penziju u junu 2002. godine podnio izvrši naloženo plaćanje. Izvršenik je naveo da u ovom prijavu i Domu/Komisiji za qudska prava, ali da taj postupak do trenutku ne raspolaže imovinom koja bi mogla da bude podnošewa apelacije Ustavnom sudu nije okončan. zaplijenjena i prodata, a kako bi se apelantova potraživawa Dopuna apelacija od 27. novembra 2007. godine namirila. Izvršenik ističe da mu je, u skladu sa Rješenjem 34. Apelant smatra da mu je nesprovođenjem Rješewa o Opštinskog suda broj Ps-55/03. od 1. oktobra 2003. godine, izvršenju broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i omogućeno da faktički uđe u posjed nepokretne i pokretne imovine firme "TLT", koja je izvršenika kupila u procesu primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji privatizacije, a do okončawa sudskog postupka pokrenutog zbog je koristio. raskida ugovora o kupoprodaji, prema kom je označena firma 45. U skladu sa članom 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda, kupila izvršenika. Kao dokaz da ne posjeduje nikakvu imovinu, Ustavni sud će da odbaci apelaciju kao očigledno (prima facie) odnosno da je ona prodata, izvršenik je priložio ugovor o neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u kupoprodaji od januara 2002. godine, ugovor o izmjenama i postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne dopunama navedenog ugovora od avgusta 2002. godine, te Rješenje mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Ustavom Opštinskog suda broj Ps-55/03. od 1. oktobra 2003. godine. zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da V. Relevantni propisi ne snosi posljedice kršewa Ustavom zaštićenih prava, tako da 42. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom 46. Dalje, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dijelu glasi: Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema Član 5 odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna Hitnost i redoslijed postupawa kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i (1) U postupku izvršewa sud je dužan da postupa hitno. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je Bosni i Hercegovini. primio, sem ako priroda potraživawa ili posebne okolnosti 47. Najzad, u skladu sa članom 16 stav 4 tačka 9 Pravila zahtijevaju da se postupi drugačije. Ustavnog suda, apelacija neće biti dopustiva ukoliko je, Član 8 ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Ograničenje sredstava i predmeta izvršewa Hercegovine. (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na a) na Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 onim predmetima koji su navedeni u izvršnom predlogu. od 5. decembra 2006. godine i Rješenje Opštinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine Š...Ć 48. Apelant se žali na to da su mu osporenim rješewima (3) Ako izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može da se sprovede, tražilac povrijeđeni pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i izvršewa može, radi namirewa istog potraživawa, da Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, te pravo na predloži novo sredstvo ili predmet izvršewa o čemu će sud jednakost pred zakonom iz člana II/2 Ustava Federacije Bosne i odlučiti rješenjem. Hercegovine. Član 36 49. Ustavni sud u fazi ispitivawa dopustivosti predmeta Predlog za izvršenje mora da utvrdi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za (1) Predlog za izvršenje mora da sadrži zahtjev za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16 stav 2 izvršenje u kom će da bude naznačena izvršna ili Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, da, shodno sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda tražilac izvršewa i izvršenik, potraživanje čije se za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba da navede povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i sprovesti, predmet izvršewa ako je poznat, kao i druge Hercegovine i ove povrede moraju da djeluju vjerovatno. podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršewa. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj mawkaju, prima Š...Ć facie, dokazi koji sa dovoqnom jasnoćom pokazuju da je navedena (4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima u povreda qudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, predlogu za izvršenje ne moraju da budu bliže naznačene te Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, stvari. aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 Član 63 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako Obustava izvršewa činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako Š...Ć apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, (3) Izvršenje će da se obustavi ako je postalo nemoguće ili iz drugih razloga ne može da se sprovede. Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i (4) Prije donošewa rješewa o obustavi izvršewa iz kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršewa Ustavom Bosne i stava 3 ovog člana sud će da pozove tražioca izvršewa da Hercegovine zaštićenih prava. podnese predlog iz člana 8 stav 3 ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršewa sud će da 50. U pogledu apelantovih tvrdwi o tome da mu je osporenim donese ako predlog ne bude u roku podnesen ili ako je predlog rješewima, kojima se odlučivalo o oslobađanju od troškova neosnovan. postupka, povrijeđeno pravo na život, Ustavni sud primjećuje da u samoj apelaciji ničim nije obrazloženo u čemu se sastoje Član 64 povrede navedenog prava. Na osnovu onoga što je predočeno Dovršenje izvršewa Ustavnom sudu, očigledno je da se u predmetnom postupku nije ni Postupak izvršewa smatra se završenim odlučivalo o ovom pravu. Dakle, s obzirom na to da u apelaciji pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog predloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje mawkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoqnom jasnoćom dovršava ili obustavom izvršewa. pokazuju da je u konkretnom slučaju navedena povreda ovog prava moguća, Ustavni sud zakqučuje da su ovi apelantovi navodi VI. Dopustivost očigledno (prima facie) neosnovani. 43. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 51. U pogledu apelantovih tvrdwi da mu je osporenim Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima rješewima povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora člana II/2 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. sud, u skladu sa svojom dosadašwom praksom, podsjeća na to da 44. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odredba entitetskog Ustava, na koji se pozvao apelant, bez Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv dovođewa u vezu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi Evropske konvencije, nije primjenqiva u konkretnom slučaju djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se (vidi Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 2001/06 od 14. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije jula 2008. godine, tačka 14). Stoga, slijedi da je u ovom dijelu apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne civilnim stvarima (vidi Evropski sud, Philis protiv Grčke, i Hercegovine. presuda od 27. avgusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). b) Dopustivost u odnosu na Rješenje o izvršenju Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem Opštinskog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. država ugovornica dozvoljava da konačne izvršne sudske godine i Rješenje o izvršenju Opštinskog suda broj I-2337/05 odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi od 18. oktobra 2005. godine neprihvatqivo da član 6 Evropske konvencije treba detaqno 52. Apelant se žali na to da mu je nesprovođenjem navedenih da propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak rješewa o izvršenju povrijeđeno pravo na jednakost pred koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite sprovođewa sudske odluDopustivost u odnosuke. Tumačiti član 6 Evropske zakonom, u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i konvencije kao da se tiče iskqučivo vođewa postupka vodilo članom 6 stav 1 Evropske konvencije. bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima 53. Apelant se žali na nemogućnost izvršewa vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su pravosnažnih sudskih odluka budući da izvršni postupci nisu ratifikovale Konvenciju (vidi Evropski sud, Golder protiv okončani i da u trenutku podnošewa apelacije traju duže od Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija jedne, odnosno duže od tri godine. U vezi s tim, Ustavni sud A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno "suđewa" u smislu člana 6 Evropske konvencije. Sem toga, sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog Evropski sud je već prihvatio taj princip u predmetima koji se neizvršewa pravosnažnog rješewa kojim je dozvoljeno da se izvrši sudska presuda, kao što je u konkretnom slučaju. S tim u tiču dužine postupka (vidi Evropski sud, Di Pede protiv vezi, Ustavni sud smatra da na pojedinca ne može da se stavi Italije; i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. pojedinac ostvario svoja prava. Ustavni sud naglašava da je 1383-1384, st. 20-24 i str. 1410 i 1411, st. 16-20). jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna 58. Sem navedene prakse Evropskog suda, postoji i niz sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu sa dostupna i razumqiva, te da propust u organizaciji pravnog i Aneksom 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih Hercegovini, Dom za qudska prava (vidi predmet broj prava, ne može da se pripiše pojedincu. Dalje, Ustavni sud CH/96/17, Blentić protiv Republike Srpske, Odluka o ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa Evropskog i prihvatqivosti i meritumu, uručena 3. decembra 1997. godine) Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke i Ombudsmen za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 predmet broj (B) 746/97, B. D. protiv Federacije Bosne i stav 1 Evropske konvencije. Takođe, shodno toj praksi, dužnost Hercegovine, Izvještaji od 24. marta 1999. godine). U tim države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući predmetima je utvrđeno kršenje člana 6 Evropske konvencije sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske zbog neizvršewa pravosnažnih sudskih odluka. Takođe, konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već zakqučio da su presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). vlasti obavezne da obezbijede izvršenje pravosnažnih sudskih 54. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz odluka, a da primjena zakona koji to onemogućava krši člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno apelantovo pravo na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). Iz razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. navedenog proizilazi da postoji izgrađena praksa u pogledu stanovišta da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka VII. Meritum predstavlja povredu prava na pravično suđenje. 55. Apelant smatra da mu je nesprovođenjem Rješewa o 59. Apelant je pokrenuo izvršni postupak radi izvršenju Kantonalnog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. realizacije prava utvrđenog u Presudi Kantonalnog suda broj decembra 2008. godine i Rješewa o izvršenju Opštinskog suda 003-0-Gž-07-001227 od 31. oktobra 2007. godine, a kojom je broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine povrijeđeno pravo na okončan postupak koji je apelant pokrenuo tužbom protiv jednakost pred zakonom, u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i izvršenika u Opštinskom sudu od 4. januara 2002. godine. Iz Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije. predmetne presude proizilazi da apelant prema izvršeniku 56. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ima potraživanje na osnovu neuplaćenih doprinosa za Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju penziono i invalidsko osiguranje. Postupak izvršewa qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: pokrenut predlogom za izvršenje od 17. decembra 2007. godine, odnosno Rješenjem o izvršenju od 28. decembra 2007. godine, do Š...Ć danas nije okončan. Najzad, u relevantnom periodu sud nije e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim preduzeo niti jednu radnju s ciljem da izvrši navedeno stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. rješenje, niti je odlučio o izvršenikovom prigovoru na koji je Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu apelant blagovremeno dostavio odgovor. glasi: 60. Takođe, apelant je pokrenuo izvršni postupak radi 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili realizacije prava utvrđenog u Presudi Opštinskog suda broj osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, P-3137/04 od 22. juna 2005. godine, a kojom je okončan postupak svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom koji je apelant pokrenuo protiv izvršenika tužbom u ovom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom sudu od 16. novembra 2004. godine. Iz predmetne presude ustanovljenim sudom. Š...Ć proizilazi da apelant prema izvršeniku ima potraživanje na 57. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršne osnovu neisplaćenih plata. Postupak izvršewa pokrenut postupke radi realizacije svojih prava utvrđenih u predlogom za izvršenje od 12. avgusta 2005. godine, odnosno pravosnažnim presudama. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se Rješenjem o izvršenju od 18. oktobra 2005. godine, do danas nije poziva na praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Hornsby okončan. Od oktobra 2005. godine do donošewa odluke protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) shodno Ustavnog suda, sud je u tri navrata bezuspješno pokušavao da kojoj član 6 stav 1 obezbjeđuje svakome pravo da pred sud ili tri- provede popis i pljenidbu izvršenikove imovine. Na osnovu bunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i onoga što je predočeno Ustavnom sudu, te na osnovu odgovora na obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na apelaciju, ne može da se zakquči zašto su popis i pljenidba u pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u sva tri bezuspješna pokušaja određivana samo na izvršenikovoj pokretnoj imovini, a ne i na njegovim Miodrag Simović, predsjednik nepokretnostima. Naime, u predlogu za izvršenje Valerija Galić, potpredsjednica alternativno je navedena i izvršenikova nepokretna imovina, Seada Palavrić, potpredsjednica a iz ugovora o izmjenama i dopunama ugovora o kupoprodaji Krstan Simić, sudija predmeta tendera od 22. januara 2002. godine proizilazi da se kupac, u skladu sa članom 2 navedenog ugovora, obavezao da u Mirsad Ćeman, sudija roku od 15 dana prodavcu, tj. izvršeniku, vrati treći i četvrti na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je sprat upravne zgrade koja se nalazi u ulici 18. Hrvatske bri- gade broj 25 u Tuzli. Naime, zgrada se nalazi na adresi koju je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 apelant u svojim predlozima označavao kao izvršenikovo Djelimično se usvaja apelacija Blaška Ilića. sjedište, te na kojoj je sud i pokušavao da izvrši popis i Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana pljenidbu pokretne imovine. Najzad, nakon 26. maja 2009. godine II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča postupak konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu izvršewa. na pravo na pristup sudu u predmetima Općinskog suda u Tuzli 61. Pravo na jednakost pred zakonom podrazumijeva i broj 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05. mogućnost jednakog pristupa sudu svim licima na teritoriji Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odlaganja Bosne i Hercegovine, odnosno pravo da o građanskim pravima okonča postupak izvršenja u predmetima broj tih lica rješava, pod jednakim uslovima, nadležan sud u 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05. postupku koji je predviđen zakonom (vidi Ustavni sud, Odluka o Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da u roku od 90 dana od dopustivosti i meritumu broj AP 402/04 od 23. marta 2005. dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i godine, stav 24, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Hercegovine", broj 32/05). Međutim, pravo na pristup sudu odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda traje sve dok se ne realizuje utvrđeno građansko pravo. U Bosne i Hercegovine. protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivawa Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ilića građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj izvršnom postupku to građansko pravo ne može da zaživi 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 552/04 od 28. Općinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. juna 2005. godine, stav 9; i Odluka broj U 38/02 od 19. decembra godine, u odnosu na povredu prava na život iz člana II/3.a) 2003. godine, st. 50-51, objavljena u "Službenom glasniku Bosne Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za i Hercegovine", broj 8/04). zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je 62. Na osnovu navedenog, jasno proizilazi da apelant nije očigledno (prima facie) neosnovana. bio onemogućen da o njegovim zahtjevima u pogledu neuplaćenih doprinosa i neisplaćenih plata, a koji su se odnosili na Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ilića građanska prava i obaveze, bude raspravljano pred sudom koji je podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj i donio odluke. Međutim, apelant ni nakon više od jedne, 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenja odnosno nakon više od tri godine nije u mogućnosti da Općinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. realizuje svoja prava utvrđena pravosnažnim sudskim godine, u odnosu na povredu prava na jednakost pred zakonom, u odlukama. smislu člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i 63. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zakqučuje da je u Hercegovine. konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pristup sudu kao seg- Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i ment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u VIII. Zakqučak "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 64. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na OBRAZLOŽENJE pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog I. Uvod prava vidi u tome što pravosnažna presuda nije izvršena u 1. Blaško Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je periodu od tri godine, odnosno što ni nakon više od jedne 2. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i godine nadležni sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio sprovede rješenje o izvršenju. apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem 65. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u odluke. daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2585/05 od 5. septembra 66. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2006. godine. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 2. Apelant je 27. novembra 2008. godine dopunio apelaciju zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj Predsjednik 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenja o Ustavnog suda izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. Bosne i Hercegovine godine. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 17. juna 2009. predmetu broj AP 724/07, rješavajući apelaciju Blaška Ilića, na godine da dostave odgovore na apelaciju. Istog dana zatražen je i osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. odgovor na apelaciju od učesnika u postupku, Tvornica i 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana transportnih uređaja d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik). 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 4. Kantonalni sud je dostavio odgovor 23. juna 2009. godine, ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i a izvršenik 6. jula 2009. godine. Općinski sud nije dostavio 51/09), u sastavu: odgovor. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 5. Ustavni sud je od Općinskog suda 28. augusta 2009. prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska godine ponovno zatražio da dostavi odgovor na apelaciju, te konvencija). Dalje, Ustavni sud je naložio Federaciji Bosne i kopiju spisa broj 032-0-I-07-017765 i spisa broj I-2337/05. Hercegovine da osigura da Kantonalni sud u roku od šest mjeseci 6. Općinski sud je dostavio odgovor i kopiju traženih spisa 7. donese meritornu odluku u vezi sa apelantovom tužbom od 4. septembra 2009. godine. januara 2002. godine. 7. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 16. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001227 odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika od 31. oktobra 2007. godine izvršenik je obavezan da apelantu dostavljeni su apelantu 14. septembra 2009. godine. uplati neuplaćene doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, III. Činjenično stanje a za period i u ukupnom iznosu kako je označeno u izreci presude, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz uvida u relevantne spise Općinskog suda, zatim iz apelantovih navoda i dokumenata 17. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio naloženu predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. uplatu, apelant je 17. decembra 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih a) Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od pokretnih stvari. 5. decembra 2006. godine i 18. Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-I-07-017765 od Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 28. decembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje. 2006. godine Navedeno rješenje uručeno je izvršeniku 31. januara 2008. 9. Rješenjem Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. godine. septembra 2006. godine odbijen je apelantov prijedlog za 19. Izvršenik je 6. februara 2008. godine na navedeno oslobađanje plaćanja troškova postupka u predmetu koji se pod rješenje o izvršenju uložio prigovor. U prigovoru je istakao da on navedenim brojem vodi u ovom sudu. Naime, apelant je na nema pravo vlasništva nad imovinom koja bi trebalo da bude pripremnom ročištu predložio da na okolnost visine postavljenog predmet zapljene, procjene i prodaje u svrhu apelantovog zahtjeva, u tužbi kojom je predmetni postupak pokrenut, vještak namirenja. U prilog ovim navodima je istaknuto da se pred ekonomske struke obavi vještačenje. Sud je ovaj prijedlog sudom vodi postupak radi vraćanja u vlasništvo izvršenikove usvojio, te naložio apelantu da uplati iznos od 100,00 KM. Sud je pokretne i nepokretne imovine, a koja je, prema ugovoru o na osnovu predočenih relevantnih izjava i dokumenata zaključio kupoprodaji iz januara 2002. godine, postala vlasništvo firme da su apelant i njegova supruga penzioneri sa mjesečnim "TLT". Izvršenikov prigovor je, na osnovu zaključka od 27. primanjima od 267,18 KM i 294,24 KM. Također, sud je marta 2008. godine, dostavljen apelantu na odgovor 2. aprila zaključio da je apelant u stanju da podmiri troškove vještačenja u 2004. godine. navedenom iznosu, bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice. Sud nije prihvatio potvrdu od 20. februara 2006. 20. U odgovoru na izvršenikov prigovor od 4. aprila 2008. godine koju je predočio apelant i u kojoj je navedeno da godine apelant je istakao da je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo apelantov sin studira u inostranstvu. Naime, sud nije prihvatio da se u kupljenu imovinu ne ubraja i izvršenikova imovina koja potvrdu zbog toga što je nije ovjerila ustanova koja ju je izdala, se nalazi u Mramoru i u kojoj izvršenik, sa manjim brojem niti ju je preveo stalni sudski tumač, a sam apelant nije sudu zaposlenih, obavlja djelatnost. ponudio dokaze kojima bi se utvrdio iznos novčanih sredstava 21. Na osnovu uvida u predmetni spis Općinskog suda, koja on izdvaja za izdržavanje sina u inostranstvu. nakon apelantovog odgovora na izvršenikov prigovor daljnje 10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-06-001548 radnje u postupku nisu preduzimane. od 5. decembra 2006. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio c) Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja sud je istakao da je oktobra 2005. godine prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaze koje je apelant podnio 22. Tužbom od 16. novembra 2004. godine apelant je o svom imovnom stanju, te, u skladu s tim, pravilno zaključio da pokrenuo postupak protiv izvršenika radi ispate neisplaćenih je apelant u mogućnosti da snosi troškove vještačenja u iznosu od plaća za period od novembra 2001. godine do augusta 2002. 100,00 KM, bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice. godine. Također, sud je istakao da je imao u vidu prirodu i vrijednost 23. Presudom Općinskog suda broj P-3137/04 od 22. juna predmetnog spora, te da se ukupni apelantovi troškovi upravo i 2005. godine izvršenik je obavezan da apelantu nadoknadi sastoje u troškovima finansijskog vještačenja, a koje će mu, u neisplaćene plaće, za period i u iznosima kako je označeno u slučaju uspjeha u sporu, tužena strana nadoknaditi. izreci presude, u roku od 15 dana od dana donošenja presude i b) Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine 24. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio naloženu 11. Apelant je tužbom od 4. januara 2002. godine pokrenuo obavezu, apelant je 12. augusta 2005. godine podnio prijedlog za postupak u Općinskom sudu protiv izvršenika zbog neuplaćenih izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikove doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. imovine. 12. Rješenjem broj P-33/02 od 3. juna 2002. godine Općinski 25. Općinski sud je Rješenjem broj I-2337/05 od 18. oktobra sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj 2005. godine odredio predloženo izvršenje. Rješenje o izvršenju pravnoj stvari. U obrazloženju je istaknuto da se radi o upravnoj je dostavljeno izvršeniku 6. decembra 2005. godine. stvari koja treba da se rješava u upravnom postupku, te da je 26. S obzirom na to da izvršenik nije postupio u skladu sa nosilac osiguranja, tj. Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, rješenjem, Općinski sud je donio zaključak (nisu označeni datum ovlašten da utvrdi dugovanja na osnovu neuplaćenih doprinosa i i broj) o provođenju prinudnog izvršenja. Zaključkom je da na osnovu provedenog upravnog postupka rješenjem naloži određeno da se 28. februara 2006. godine izvrše popis, procjena i njihovu uplatu. prodaja izvršenikovih pokretnih stvari. Zaključak je apelantu 13. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu dostavljen 16. februara 2006. godine, a izvršeniku 17. februara Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 2006. godine. Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine Gž-1024/02 od 27. decembra 2002. godine odbio žalbu kao od 28. februara 2006. godine je propao, a prema predočenoj neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. kopiji zapisnika, zbog toga što je izvršenik izjavio da imovina 14. Apelant se 19. juna 2002. godine obratio Domu/Komisiji pripada firmi "TLT", te da ugovor o kupoprodaji, kojim je za ljudska prava žaleći se na navedena rješenja Općinskog i navedena firma postala vlasnik izvršenika, još uvijek nije Kantonalnog suda. raskinut. Izvršenik je predložio da se izvršenje odloži do raskida 15. Ustavni sud je Odlukom broj CH/02/11185 od 5. juna ugovora. 2007. godine utvrdio da je apelantu prekršeno pravo na pristup 27. Općinski sud je, u skladu sa članom 125. Zakona o sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih izvršnom postupku, 14. aprila 2006. godine obavijestio apelanta o bezuspješnom pokušaju popisa izvršenikove imovine. Dalje, zadužen za taj predmet odgovorio da "prije njegovog rješenja Općinski sud je obavijestio apelanta da u roku od tri mjeseca od treba provesti 17764 rješenja o izvršenju". prijema obavijesti može predložiti da se provede popis, odnosno, 36. U vezi sa Rješenjem o izvršenju broj I-2337/05 od 18. ukoliko to ne zatraži ili se prilikom novog popisa ne nađe oktobra 2005. godine apelant iznosi hronologiju postupka onako imovina koja može biti predmet izvršenja, sud će obustaviti kako je već izneseno u dijelu ove odluke označenom kao izvršenje. Obavijest je apelantu dostavljena 19. maja 2006. Činjenice predmeta. godine. 37. Dalje, apelant ističe da, zbog nemogućnosti da realizira 28. Apelant je prijedlogom od 18. augusta 2006. godine svoje presude i rješenja o izvršenju, nije u mogućnosti da ostvari zatražio ponovno provođenje popisa, pljenidbe, procjene i svoja "prava na jednakost pred zakonom". S tim u vezi, navodi da prodaje izvršenikove pokretne i nepokretne imovine. su svi izvršenikovi radnici, koji su do danas stekli pravo na pune Urgencijom od 19. decembra 2006. godine apelant je od suda penzije, ta prava i ostvarili. Dakle, samo on nije ostvario to pravo zatražio da postupi u skladu sa njegovim prijedlogom od 18. niti može da ga ostvari jer izvršenik neće da uplati neuplaćene augusta 2006. godine. doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje, a na što je 29. Općinski sud je zaključkom od 13. maja 2008. godine obavezan pravosnažnom i izvršnom presudom. odredio provođenje prinudnog izvršenja za 20. maj 2008. godine. 38. Apelant ističe da izvršenik od 2005. godine ponovno Izvršenik je podneskom od 16. maja 2008. godine obavijestio egzistira i posluje u svojim ranijim prostorima, te da koristi Općinski sud da su sve stvari u Mramoru pod hipotekom. pokretne i nepokretne stvari sa raspoloživim osnovnim Izvršenik je predočio Rješenje Porezne uprave-Kantonalni ured sredstvima i to na adresi koju je navodio u svojim prijedlozima za Tuzla, broj 10-3/02-15-20-01-00301-14 od 10. septembra 2004. izvršenje. Dalje, u pogledu ugovora o kupoprodaji, prema kojem godine. Tim rješenjem je konstituirana hipoteka na je vlasnik izvršenika postala firma "TLT", podnesena je tužba izvršenikovim nekretninama označenim u dispozitivu rješenja Općinskom sudu. Općinski sud je, povodom podnesene tužbe, radi naplate javnih prihoda. Također, predočene su i službene donio Presudu broj Ps-245/04 od 16. februara 2005. godine. zabilješke Porezne uprave-Kantonalni ured Tuzla, sačinjene 21. Protiv te presude izjavljena je žalba Kantonalnom sudu pod aprila 2003. godine, 24. augusta 2004. godine i 7. septembra brojem Pž-81/05 od 20. maja 2005. godine, a o kojoj do danas 2004. godine. Prema tim zabilješkama je sukcesivno vršeno nije odlučeno. Za sve vrijeme vođenja ovog postupka izvršenik u pečaćenje izvršenikove imovine, te mu je naloženo da dostavi prostoru i imovini kupca uspješno posluje ostvarujući dobit, te ugovore o zakupu, potraživanja od drugih firmi, izvode iz banke i izmirujući i doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje popis pokretne imovine. zaposlenim. To se može zaključiti na osnovu izjava 30. Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine od 20. izvršenikovog direktora u medijima. Dalje, apelant ističe da je maja 2008. godine, prema zapisniku sačinjenom na licu mjesta, a izvršenikov zvanični račun blokiran još od 1997. godine. na apelantov pristanak, odložen je za 15 dana. Popis i pljenidba Također, ističe da izvršenik sadašnje uspješno poslovanje su odloženi i nakon izvršenikove izjave da je sva pokretna i ostvaruje preko računa novoosnovanog preduzeća čije je sjedište nepokretna imovina pod hipotekom, te nakon prijedloga da se u krugu izvršenika, a sa kojeg vrši i uplate doprinosa zaposlenim. ostavi naknadni rok od 30 dana radi pokušaja rješavanja ovog b) Odgovor na apelaciju spora mirnim putem. 39. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su 31. Iz predmetnog spisa Općinskog suda proizlazi da je neosnovani navodi iz apelacije kojima se osporavaju Rješenje nakon 20. maja 2008. godine ponovni pokušaj popisa i pljenidbe ovog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. izvršenikove imovine bio zakazan za 26. maj 2009. godine. godine i Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. Apelant nije pristupio popisu i pljenidbi jer nije izvršena dostava. septembra 2006. godine. U zapisniku je navedena izvršenikova izjava da "nema pokretne 40. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da su imovine koja može biti predmet izvršenja po Zakonu o izvršnom neosnovani navodi iz apelacije u vezi sa Rješenjem broj postupku, te da nema gotovog novca da izmiri dug". 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenjem o IV. Apelacija izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine. Općinski a) Navodi iz apelacije sud ističe da je i u samoj apelaciji navedeno da je izvršenikov račun blokiran i da izvršenik nema imovinu u svom vlasništvu na 32. Navodi iz apelacije mogu se sumirati na sljedeći način. kojoj bi izvršenje moglo da se provede. Najzad, Općinski sud je Apelacija od 2. marta 2007. godine zaključio da iz apelacije proizlazi da sud preduzima sve zakonom 33. Apelant smatra da su mu Rješenjem Kantonalnog suda propisane radnje kako bi se apelantovo pravo realiziralo, a što broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i apelant u suštini i ne spori. Rješenjem Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 41. Izvršenik u odgovoru na apelaciju nije osporio 2006. godine povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava apelantova prava koja su mu priznata pravosnažnim i izvršnim Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na presudama, ali je istakao da nije u mogućnosti da izvrši naloženo jednakost pred zakonom, u smislu člana II/2. Ustava Federacije plaćanje. Izvršenik je naveo da u ovom trenutku ne raspolaže Bosne i Hercegovine. U apelaciji je iznesena hronologija imovinom koja bi mogla biti zaplijenjena i prodata, a kako bi se parničnog postupka u okviru kojeg su donesena osporena apelantova potraživanja namirila. Izvršenik ističe da mu je, u rješenja, te apelantova obraćanja različitim organima s ciljem skladu sa Rješenjem Općinskog suda broj Ps-55/03. od 1. reguliranja prava na penziju. Dalje, apelant ističe da je s ciljem oktobra 2003. godine, omogućeno da faktički uđe u posjed reguliranja svojih prava na penziju u junu 2002. godine podnio nepokretne i pokretne imovine firme "TLT", koja je izvršenika prijavu i Domu/Komisiji za ljudska prava, ali da taj postupak do kupila u procesu privatizacije, a do okončanja sudskog postupka podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije okončan. pokrenutog zbog raskida ugovora o kupoprodaji, prema kojem je Dopuna apelacija od 27. novembra 2007. godine označena firma kupila izvršenika. Kao dokaz da ne posjeduje 34. Apelant smatra da mu je neprovođenjem Rješenja o nikakvu imovinu, odnosno da je ona prodata, izvršenik je izvršenju broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine priložio ugovor o kupoprodaji od januara 2002. godine, ugovor o i Rješenja o izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine izmjenama i dopunama navedenog ugovora od augusta 2002. povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, u vezi sa članom godine, te Rješenje Općinskog suda broj Ps-55/03. od 1. oktobra II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske 2003. godine. konvencije. V. Relevantni propisi 35. Apelant ističe da Općinski sud ne preduzima ništa u 42. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine pogledu izvršenja Rješenja broj 032-0-I-07-017765 od 28. Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom decembra 2008. godine, te da mu je, na usmena obraćanja, sudija dijelu glasi: Član 5. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Hitnost i redoslijed postupanja Bosni i Hercegovini. (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. 47. Najzad, u skladu sa članom 16. stav 4. tačka 9. Pravila (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je Ustavnog suda, apelacija neće biti dopustiva ukoliko je, ratione primio, osim ako priroda materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi a) Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj drugačije. 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenje Član 8. Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja 48. Apelant se žali na to da su mu osporenim rješenjima (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo na Š...Ć jednakost pred zakonom iz člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. (3) Ako izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može da se provede, tražilac izvršenja može, radi 49. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno namirenja istog potraživanja, da predloži novo sredstvo ili odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj Član 36. jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u Prijedlog za izvršenje daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu (1) Prijedlog za izvršenje mora da sadrži zahtjev za izvršenje svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Š...Ć Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). (4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima u prijedlogu Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari. podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje Član 63. apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Obustava izvršenja Evropski sud, Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat Š...Ć protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja drugih razloga ne može provesti. Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava. (4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. 50. U pogledu apelantovih tvrdnji o tome da mu je osporenim ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese rješenjima, kojima se odlučivalo o oslobađanju od troškova prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od postupka, povrijeđeno pravo na život, Ustavni sud primjećuje da dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će u samoj apelaciji ničim nije obrazloženo u čemu se sastoje donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je povrede navedenog prava. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da se u predmetnom postupku nije prijedlog neosnovan. ni odlučivalo o ovom pravu. Dakle, s obzirom na to da u apelaciji Član 64. manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom Dovršenje izvršenja pokazuju da je u konkretnom slučaju navedena povreda ovog Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću prava moguća, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, navodi očigledno (prima facie) neosnovani. provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili 51. U pogledu apelantovih tvrdnji da mu je osporenim obustavom izvršenja. rješenjima povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz VI. Dopustivost člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, 43. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, podsjeća na to da Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja odredba entitetskog Ustava, na koji se pozvao apelant, bez su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog dovođenja u vezu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Evropske konvencije, nije primjenjiva u konkretnom slučaju 44. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, (vidi Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 2001/06 od 14. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv jula 2008. godine, tačka 14). Stoga, slijedi da je u ovom dijelu presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Hercegovine. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije b) Dopustivost u odnosu na Rješenje o izvršenju Općinskog primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i je koristio. Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. 45. U skladu sa članom 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, oktobra 2005. godine Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) 52. Apelant se žali na to da mu je neprovođenjem navedenih neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na jednakost pred postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne zakonom, u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih članom 6. stav 1. Evropske konvencije. prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi 53. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažnih posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je sudskih odluka budući da izvršni postupci nisu okončani i da u ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. trenutku podnošenja apelacije traju duže od jedne, odnosno duže 46. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, od tri godine. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda, kao što je septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20). pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je 58. Osim navedene prakse Evropskog suda, postoji i niz najefikasniji put kojim bi pojedinac ostvario svoja prava. Ustavni odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu sa sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju Hercegovini, Dom za ljudska prava (vidi predmet broj CH/96/17, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u Blentić protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava meritumu, uručena 3. decembra 1997. godine) i Ombudsmen za zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Dalje, ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi predmet broj (B) Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa 746/97, B. D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne od 24. marta 1999. godine). U tim predmetima je utvrđeno sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje kršenje člana 6. Evropske konvencije zbog neizvršenja iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, prema toj pravosnažnih sudskih odluka. Također, Ustavni sud je u svojoj praksi, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da jurisprudenciji već zaključio da su vlasti obavezne osigurati omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, a da primjena zakona Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, koji to onemogućava krši apelantovo pravo na pravično suđenje presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. 54. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz godine). Iz navedenog proizlazi da postoji izgrađena praksa u člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno pogledu stanovišta da neizvršavanje pravosnažnih sudskih (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje. zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 59. Apelant je pokrenuo izvršni postupak radi realizacije prava utvrđenog u Presudi Kantonalnog suda broj VII. Meritum 003-0-Gž-07-001227 od 31. oktobra 2007. godine, a kojom je 55. Apelant smatra da mu je neprovođenjem Rješenja o okončan postupak koji je apelant pokrenuo tužbom protiv izvršenju Kantonalnog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. izvršenika u Općinskom sudu od 4. januara 2002. godine. Iz decembra 2008. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda predmetne presude proizlazi da apelant prema izvršeniku ima broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine povrijeđeno pravo na potraživanje na osnovu neuplaćenih doprinosa za penzijsko i jednakost pred zakonom, u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i invalidsko osiguranje. Postupak izvršenja pokrenut prijedlogom Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. za izvršenje od 17. decembra 2007. godine, odnosno Rješenjem o 56. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: izvršenju od 28. decembra 2007. godine, do danas nije okončan. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Najzad, u relevantnom periodu sud nije preduzeo niti jednu prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: radnju s ciljem izvršenja navedenog rješenja, niti je odlučio o Š...Ć izvršenikovom prigovoru na koji je apelant blagovremeno e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim dostavio odgovor. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 60. Također, apelant je pokrenuo izvršni postupak radi realizacije prava utvrđenog u Presudi Općinskog suda broj Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu P-3137/04 od 22. juna 2005. godine, a kojom je okončan glasi: postupak koji je apelant pokrenuo protiv izvršenika tužbom u 2. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili ovom sudu od 16. novembra 2004. godine. Iz predmetne presude osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima proizlazi da apelant prema izvršeniku ima potraživanje na pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku osnovu neisplaćenih plaća. Postupak izvršenja pokrenut pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. prijedlogom za izvršenje od 12. augusta 2005. godine, odnosno Š...Ć Rješenjem o izvršenju od 18. oktobra 2005. godine, do danas nije 57. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršne okončan. Od oktobra 2005. godine do donošenja odluke postupke radi realizacije svojih prava utvrđenih u pravosnažnim Ustavnog suda, sud je u tri navrata bezuspješno pokušavao da presudama. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na provede popis i pljenidbu izvršenikove imovine. Na osnovu praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Hornsby protiv onoga što je predočeno Ustavnom sudu, te na osnovu odgovora Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj na apelaciju, ne može se zaključiti zašto su popis i pljenidba u sva član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal tri bezuspješna pokušaja određivana samo na izvršenikovoj iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i pokretnoj imovini, a ne i na njegovim nekretninama. Naime, u obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na prijedlogu za izvršenje alternativno je navedena i izvršenikova pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u nepokretna imovina, a iz ugovora o izmjenama i dopunama civilnim stvarima (vidi Evropski sud, Philis protiv Grčke, ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 22. januara 2002. presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav godine proizlazi da se kupac, u skladu sa članom 2. navedenog 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem ugovora, obavezao da u roku od 15 dana prodavcu, tj. izvršeniku, država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke vrati treći i četvrti sprat upravne zgrade koja se nalazi u ulici 18. ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo Hrvatske brigade broj 25 u Tuzli. Naime, zgrada se nalazi na da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje adresi koju je apelant u svojim prijedlozima označavao kao proceduralne garancije date strankama - postupak koji je izvršenikovo sjedište, te na kojoj je sud i pokušavao da izvrši pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske popis i pljenidbu pokretne imovine. Najzad, nakon 26. maja odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče 2009. godine sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije okončanja postupka izvršenja. inkompatibilne principima vladavine prava koje su države 61. Pravo na jednakost pred zakonom podrazumijeva i ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi mogućnost jednakog pristupa sudu svim licima na teritoriji Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od Bosne i Hercegovine, odnosno pravo da o građanskim pravima 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, tih lica rješava, pod jednakim uvjetima, nadležan sud u postupku izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano koji je predviđen zakonom (vidi Ustavni sud, Odluka o kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske dopustivosti i meritumu broj AP 402/04 od 23. marta 2005. konvencije. Osim toga, Evropski sud je već prihvatio taj princip u godine, stav 24, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud, Di Hercegovine", broj 32/05). Međutim, pravo na pristup sudu traje Pede protiv Italije; i Zappia protiv Italije, presuda od 26. sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i 003-0-Gž-06-001548 od 5. prosinca 2006. godine i Rješenja obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to Općinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. godine, građansko pravo ne može zaživjeti (vidi Ustavni sud, Odluka o u odnosu na povredu prava na život iz članka II/3.(a) Ustava dopustivosti broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9; i Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije za zaštitu Odluka broj U 38/02 od 19. decembra 2003. godine, st. 50-51, ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj (prima facie) neutemeljena. 8/04). Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ilića 62. Na osnovu navedenog, jasno proizlazi da apelant nije bio podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj onemogućen da o njegovim zahtjevima u pogledu neuplaćenih 003-0-Gž-06-001548 od 5. prosinca 2006. godine i Rješenja doprinosa i neisplaćenih plaća, a koji su se odnosili na građanska Općinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. godine, prava i obaveze, bude raspravljano pred sudom koji je i donio u odnosu na povredu prava na jednakost pred zakonom, u smislu odluke. Međutim, apelant ni nakon više od jedne, odnosno nakon članka II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga više od tri godine nije u mogućnosti da realizira svoja prava što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i utvrđena pravosnažnim sudskim odlukama. Hercegovine. 63. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pristup sudu kao seg- Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i ment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". VIII. Zaključak OBRAZLOŽENJE 64. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana I. Uvod 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava 1. Blaško Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je vidi u tome što pravosnažna presuda nije izvršena u periodu od tri 2. ožujka 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i godine, odnosno što ni nakon više od jedne godine nadležni sud Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem provođenja rješenja o apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem izvršenju. tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. prosinca 65. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove tekstu: Općinski sud) broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. godine. odluke. 2. Apelant je 27. studenoga 2008. godine dopunio apelaciju 66. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 032-0-I-07-017765 od 28. prosinca 2008. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. listopada 2005. Predsjednik godine. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine II. Postupak pred Ustavnim sudom Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. 3. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatražena je 17. lipnja 2009. godine dostava odgovora na apelaciju. Istog dana zatražen je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u odgovor na apelaciju od sudionika u postupku, Tvornica predmetu broj AP 724/07, rješavajući apelaciju Blaška Ilića, na transportnih uređaja d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik). temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. 4. Kantonalni sud je dostavio odgovor 23. lipnja 2009. st. 2. i 4. točka 9, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i godine, a izvršenik 6. srpnja 2009. godine. Općinski sud nije 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i dostavio odgovor. Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 5. Ustavni sud je od Općinskog suda 28. kolovoza 2009. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: godine ponovno zatražio dostavu odgovora na apelaciju, te Miodrag Simović, predsjednik kopiju spisa broj 032-0-I-07-017765 i spisa broj I-2337/05. Valerija Galić, dopredsjednica 6. Općinski sud je dostavio odgovor i kopiju traženih spisa 7. Seada Palavrić, dopredsjednica rujna 2009. godine. Krstan Simić, sudac 7. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Mirsad Ćeman, sudac odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je dostavljeni su apelantu 14. rujna 2009. godine. III. Činjenično stanje ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz uvida u relevantne Djelomično se usvaja apelacija Blaška Ilića. spise Općinskog suda, zatim iz apelantovih navoda i dokumenata Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. a) Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda 5. prosinca 2006. godine i u odnosu na pravo na pristup sudu u predmetima Općinskog suda Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. u Tuzli broj 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05. godine Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odlaganja 9. Rješenjem Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. rujna okonča postupak izvršenja u predmetima broj 2006. godine odbijen je apelantov prijedlog za oslobađanje 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05. plaćanja troškova postupka u predmetu koji se pod navedenim Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da u roku od 90 dana od brojem vodi u ovom sudu. Naime, apelant je na pripremnom dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i ročištu predložio da na okolnost visine postavljenog zahtjeva, u Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove tužbi kojom je predmetni postupak pokrenut, vještak ekonomske odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda struke obavi vještačenje. Sud je ovaj prijedlog usvojio, te naložio Bosne i Hercegovine. apelantu da uplati iznos od 100,00 KM. Sud je na temelju Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ilića predočenih relevantnih izjava i dokumenata zaključio da su podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj apelant i njegova supruga umirovljenici sa mjesečnim 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 primanjima od 267,18 KM i 294,24 KM. Također, sud je siječnja 2002. godine, postala vlasništvo firme "TLT". zaključio da je apelant u stanju podmiriti troškove vještačenja u Izvršenikov prigovor je, na temelju zaključka od 27. ožujka navedenom iznosu, bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje 2008. godine, dostavljen apelantu na odgovor 2. travnja 2004. obitelji. Sud nije prihvatio potvrdu od 20. veljače 2006. godine godine. koju je predočio apelant i u kojoj je navedeno da apelantov sin 20. U odgovoru na izvršenikov prigovor od 4. travnja 2008. studira u inozemstvu. Naime, sud nije prihvatio potvrdu zbog godine apelant je istakao da je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo toga što je nije ovjerila ustanova koja ju je izdala, niti ju je preveo da se u kupljenu imovinu ne ubraja i izvršenikova imovina koja stalni sudski tumač, a sam apelant nije sudu ponudio dokaze se nalazi u Mramoru i u kojoj izvršenik, sa manjim brojem kojima bi se utvrdio iznos novčanih sredstava koja on izdvaja za uposlenih, obavlja djelatnost. izdržavanje sina u inozemstvu. 21. Na temelju uvida u predmetni spis Općinskog suda, 10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-06-001548 nakon apelantovog odgovora na izvršenikov prigovor daljnje od 5. prosinca 2006. godine odbio apelantov priziv i potvrdio radnje u postupku nisu poduzimane. prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja sud je istakao c) Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio dokaze koje je apelant listopada 2005. godine podnio o svom imovnom stanju, te, sukladno tome, pravilno 22. Tužbom od 16. studenoga 2004. godine apelant je zaključio da je apelant u mogućnosti snositi troškove vještačenja pokrenuo postupak protiv izvršenika radi ispate neisplaćenih u iznosu od 100,00 KM, bez štete za nužno izdržavanje sebe i plaća za razdoblje od studenoga 2001. godine do kolovoza 2002. svoje obitelji. Također, sud je istakao da je imao u vidu narav i godine. vrijednost predmetnog spora, te da se ukupni apelantovi troškovi upravo i sastoje u troškovima financijskog vještačenja, a koje će 23. Presudom Općinskog suda broj P-3137/04 od 22. lipnja mu, u slučaju uspjeha u sporu, tužena strana nadoknaditi. 2005. godine izvršenik je obvezan apelantu nadoknaditi neisplaćene plaće, za razdoblje i u iznosima kako je označeno u b) Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj izreci presude, u roku od 15 dana od dana donošenja presude i 032-0-I-07-017765 od 28. prosinca 2008. godine pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 11. Apelant je tužbom od 4. siječnja 2002. godine pokrenuo 24. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio naloženu postupak u Općinskom sudu protiv izvršenika zbog neuplaćenih obvezu, apelant je 12. kolovoza 2005. godine podnio prijedlog za doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikove 12. Rješenjem broj P-33/02 od 3. lipnja 2002. godine imovine. Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje 25. Općinski sud je Rješenjem broj I-2337/05 od 18. u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju je istaknuto da se radi o listopada 2005. godine odredio predloženo izvršenje. Rješenje o upravnoj stvari koja se treba rješavati u upravnom postupku, te da izvršenju je dostavljeno izvršeniku 6. prosinca 2005. godine. je nositelj osiguranja, tj. Fond mirovinskog i invalidskog 26. Obzirom na to da izvršenik nije postupio sukladno osiguranja, ovlašten utvrditi dugovanja na temelju neuplaćenih rješenju, Općinski sud je donio zaključak (nisu označeni datum i doprinosa i da na temelju provedenog upravnog postupka broj) o provođenju prinudnog izvršenja. Zaključkom je određeno rješenjem naloži njihovu uplatu. da se 28. veljače 2006. godine izvrše popis, procjena i prodaja 13. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio priziv izvršenikovih pokretnih stvari. Zaključak je apelantu dostavljen Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 16. veljače 2006. godine, a izvršeniku 17. veljače 2006. godine. Gž-1024/02 od 27. prosinca 2002. godine odbio priziv kao Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine od 28. veljače neutemeljen i potvrdio prvostupanjsko rješenje. 2006. godine je propao, a prema predočenoj kopiji zapisnika, 14. Apelant se 19. lipnja 2002. godine obratio zbog toga što je izvršenik izjavio da imovina pripada firmi Domu/Povjerenstvu za ljudska prava žaleći se na navedena "TLT", te da ugovor o kupoprodaji, kojim je navedena firma rješenja Općinskog i Kantonalnog suda. postala vlasnik izvršenika, još uvijek nije raskinut. Izvršenik je 15. Ustavni sud je Odlukom broj CH/02/11185 od 5. lipnja predložio da se izvršenje odloži do raskida ugovora. 2007. godine utvrdio da je apelantu prekršeno pravo na pristup 27. Općinski sud je, sukladno članku 125. Zakona o sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih izvršnom postupku, 14. travnja 2006. godine obavijestio prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska apelanta o bezuspješnom pokušaju popisa izvršenikove imovine. konvencija). Dalje, Ustavni sud je naložio Federaciji Bosne i Dalje, Općinski sud je obavijestio apelanta da u roku od tri Hercegovine da osigura da Kantonalni sud u roku od šest mjeseci mjeseca od prijema obavijesti može predložiti provođenje donese meritornu odluku u svezi sa apelantovom tužbom od 4. popisa, odnosno, ukoliko to ne zatraži ili se prilikom novog siječnja 2002. godine. popisa ne nađe imovina koja može biti predmet izvršenja, sud će 16. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001227 obustaviti izvršenje. Obavijest je apelantu dostavljena 19. od 31. listopada 2007. godine izvršenik je obvezan apelantu svibnja 2006. godine. uplatiti neuplaćene doprinose za mirovinsko i invalidsko 28. Apelant je prijedlogom od 18. kolovoza 2006. godine osiguranje, a za razdoblje i u ukupnom iznosu kako je označeno u zatražio ponovno provođenje popisa, pljenidbe, procjene i izreci presude, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog prodaje izvršenikove pokretne i nepokretne imovine. izvršenja. Urgencijom od 19. prosinca 2006. godine apelant je od suda 17. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio naloženu zatražio da postupi sukladno njegovom prijedlogu od 18. uplatu, apelant je 17. prosinca 2007. godine podnio prijedlog za kolovoza 2006. godine. izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih 29. Općinski sud je zaključkom od 13. svibnja 2008. godine pokretnih stvari. odredio provođenje prinudnog izvršenja za 20. svibanj 2008. 18. Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-I-07-017765 od godine. Izvršenik je podneskom od 16. svibnja 2008. godine 28. prosinca 2008. godine odredio predloženo izvršenje. obavijestio Općinski sud da su sve stvari u Mramoru pod Navedeno rješenje uručeno je izvršeniku 31. siječnja 2008. hipotekom. Izvršenik je predočio Rješenje Porezne godine. uprave-Kantonalni ured Tuzla, broj 10-3/02-15-20-01-00301-14 19. Izvršenik je 6. veljače 2008. godine na navedeno rješenje od 10. rujna 2004. godine. Tim rješenjem je konstituirana o izvršenju uložio prigovor. U prigovoru je istakao da on nema hipoteka na izvršenikovim nekretninama označenim u pravo vlasništva nad imovinom koja bi trebala biti predmet dispozitivu rješenja radi naplate javnih prihoda. Također, zapljene, procjene i prodaje u svrhu apelantovog namirenja. U predočene su i službene zabilješke Porezne uprave-Kantonalni prilog ovim navodima je istaknuto da se pred sudom vodi ured Tuzla, sačinjene 21. travnja 2003. godine, 24. kolovoza postupak radi vraćanja u vlasništvo izvršenikove pokretne i 2004. godine i 7. rujna 2004. godine. Prema tim zabilješkama je nepokretne imovine, a koja je, prema ugovoru o kupoprodaji iz sukcesivno vršeno pečaćenje izvršenikove imovine, te mu je naloženo da dostavi ugovore o zakupu, potraživanja od drugih izmirujući i doprinose za mirovinsko-invalidsko osiguranje firmi, izvode iz banke i popis pokretne imovine. uposlenim. To se može zaključiti na temelju izjava izvršenikovog 30. Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine od 20. ravnatelja u medijima. Dalje, apelant ističe da je izvršenikov svibnja 2008. godine, prema zapisniku sačinjenom na licu zvanični račun blokiran još od 1997. godine. Također, ističe da mjesta, a na apelantov pristanak, odložen je za 15 dana. Popis i izvršenik sadašnje uspješno poslovanje ostvaruje preko računa pljenidba su odloženi i nakon izvršenikove izjave da je sva novoutemeljenog poduzeća čije je sjedište u krugu izvršenika, a pokretna i nepokretna imovina pod hipotekom, te nakon sa kojeg vrši i uplate doprinosa uposlenim. prijedloga da se ostavi naknadni rok od 30 dana radi pokušaja b) Odgovor na apelaciju rješavanja ovog spora mirnim putem. 39. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su 31. Iz predmetnog spisa Općinskog suda proizlazi da je neutemeljeni navodi iz apelacije kojima se pobijaju Rješenje nakon 20. svibnja 2008. godine ponovni pokušaj popisa i ovog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. prosinca 2006. godine pljenidbe izvršenikove imovine bio zakazan za 26. svibanj 2009. i Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. godine. Apelant nije pristupio popisu i pljenidbi jer nije izvršena godine. dostava. U zapisniku je navedena izvršenikova izjava da "nema pokretne imovine koja može biti predmet izvršenja po Zakonu o 40. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da su izvršnom postupku, te da nema gotovog novca da izmiri dug". neutemeljeni navodi iz apelacije u svezi sa Rješenjem broj 032-0-I-07-017765 od 28. prosinca 2008. godine i Rješenjem o IV. Apelacija izvršenju broj I-2337/05 od 18. listopada 2005. godine. Općinski a) Navodi iz apelacije sud ističe da je i u samoj apelaciji navedeno da je izvršenikov račun blokiran i da izvršenik nema imovinu u svom vlasništvu na 32. Navodi iz apelacije mogu se sumirati na sljedeći način. kojoj bi se izvršenje moglo provesti. Najzad, Općinski sud je Apelacija od 2. ožujka 2007. godine zaključio da iz apelacije proizlazi da sud poduzima sve zakonom 33. Apelant smatra da su mu Rješenjem Kantonalnog suda propisane radnje kako bi se apelantovo pravo realiziralo, a što broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. prosinca 2006. godine i apelant u suštini i ne spori. Rješenjem Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. 41. Izvršenik u odgovoru na apelaciju nije pobio apelantova godine povrijeđeni pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne prava koja su mu priznata pravomoćnim i izvršnim presudama, i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije i pravo na ali je istakao da nije u mogućnosti izvršiti naloženo plaćanje. jednakost pred zakonom, u smislu članka II/2. Ustava Federacije Izvršenik je naveo da u ovom trenutku ne raspolaže imovinom Bosne i Hercegovine. U apelaciji je iznesena kronologija koja bi mogla biti zaplijenjena i prodana, a kako bi se apelantova parničnog postupka u okviru kojeg su donesena pobijana potraživanja namirila. Izvršenik ističe da mu je, sukladno rješenja, te apelantova obraćanja različitim tijelima s ciljem Rješenju Općinskog suda broj Ps-55/03. od 1. listopada 2003. reguliranja prava na mirovinu. Dalje, apelant ističe da je s ciljem godine, omogućeno da faktički uđe u posjed nepokretne i reguliranja svojih prava na mirovinu u lipnju 2002. godine pokretne imovine firme "TLT", koja je izvršenika kupila u podnio prijavu i Domu/Povjerenstvu za ljudska prava, ali da taj procesu privatizacije, a do okončanja sudskog postupka postupak do podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije okončan. pokrenutog zbog raskida ugovora o kupoprodaji, prema kojem je Dopuna apelacija od 27. studenoga 2007. godine označena firma kupila izvršenika. Kao dokaz da ne posjeduje 34. Apelant smatra da mu je neprovođenjem Rješenja o nikakvu imovinu, odnosno da je ona prodana, izvršenik je izvršenju broj 032-0-I-07-017765 od 28. prosinca 2008. godine i priložio ugovor o kupoprodaji od siječnja 2002. godine, ugovor o Rješenja o izvršenju broj I-2337/05 od 18. listopada 2005. godine izmjenama i dopunama navedenog ugovora od kolovoza 2002. povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, u svezi sa godine, te Rješenje Općinskog suda broj Ps-55/03. od 1. člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak listopada 2003. godine. 1. Europske konvencije. V. Relevantni propisi 35. Apelant ističe da Općinski sud ne poduzima ništa glede 42. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine izvršenja Rješenja broj 032-0-I-07-017765 od 28. prosinca 2008. Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom godine, te da mu je, na usmena obraćanja, sudac zadužen za taj dijelu glasi: predmet odgovorio da "prije njegovog rješenja treba provesti 17764 rješenja o izvršenju". Članak 5. 36. U svezi sa Rješenjem o izvršenju broj I-2337/05 od 18. Hitnost i redoslijed postupanja listopada 2005. godine apelant iznosi kronologiju postupka (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno. onako kako je već izneseno u dijelu ove odluke označenom kao (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je Činjenice predmeta. primio, osim ako narav 37. Dalje, apelant ističe da, zbog nemogućnosti da realizira potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi svoje presude i rješenja o izvršenju, nije u mogućnosti ostvariti drugačije. svoja "prava na jednakost pred zakonom". S tim u svezi, navodi Članak 8. da su svi izvršenikovi djelatnici, koji su do danas stekli pravo na Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja pune mirovine, ta prava i ostvarili. Dakle, samo on nije ostvario (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na to pravo niti ga može ostvariti jer izvršenik neće da uplati onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. neuplaćene doprinose za mirovinsko-invalidsko osiguranje, a na Š...Ć što je obvezan pravomoćnom i izvršnom presudom. (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom 38. Apelant ističe da izvršenik od 2005. godine ponovno predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može, egzistira i posluje u svojim ranijim prostorima, te da koristi radi namirenja istog potraživanja, predložiti novo sredstvo ili pokretne i nepokretne stvari sa raspoloživim temeljnim sredstvima i to na adresi koju je navodio u svojim prijedlozima za predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. izvršenje. Dalje, glede ugovora o kupoprodaji, prema kojem je Članak 36. vlasnik izvršenika postala firma "TLT", podnesena je tužba Prijedlog za izvršenje Općinskom sudu. Općinski sud je, povodom podnesene tužbe, (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za donio Presudu broj Ps-245/04 od 16. veljače 2005. godine. Protiv izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna te presude izjavljen je priziv Kantonalnom sudu pod brojem isprava na temelju koje se traži izvršenje, tražitelj izvršenja i Pž-81/05 od 20. svibnja 2005. godine, a o kojem do danas nije izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim odlučeno. Za sve vrijeme vođenja ovog postupka izvršenik u izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i prostoru i na imovini kupca uspješno posluje ostvarujući dobit, te druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. Š...Ć 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka (4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima u prijedlogu broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine). Apelacija je za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari. neutemeljena i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi Članak 63. apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant Obustava izvršenja navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Europski Š...Ć sud, Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj drugih razloga ne može provesti. 5503/02), kao i kada se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava. (4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stavka 3. ovog članka sud će pozvati tražitelja izvršenja da podnese 50. Glede apelantovih tvrdnji o tome da mu je pobijanim prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovog zakona u roku od 15 dana od rješenjima, kojima se odlučivalo o oslobađanju od troškova dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će postupka, povrijeđeno pravo na život, Ustavni sud primjećuje da donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je u samoj apelaciji ničim nije obrazloženo u čemu se sastoje prijedlog neutemeljen. povrede navedenog prava. Na temelju onoga što je predočeno Članak 64. Ustavnom sudu, očigledno je da se u predmetnom postupku nije Dovršenje izvršenja ni odlučivalo o ovom pravu. Dakle, obzirom na to da u apelaciji Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, pokazuju da je u konkretnom slučaju navedena povreda ovog prava moguća, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni. obustavom izvršenja. VI. Dopustivost 51. Glede apelantovih tvrdnji da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz članka II/2. 43. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, sukladno Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima svojoj dosadašnjoj praksi, podsjeća na to da odredba entitetskog koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora Ustava, na koji se pozvao apelant, bez dovođenja u svezu sa zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, 44. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, nije primjenjiva u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv neobjavljena Odluka broj AP 2001/06 od 14. srpnja 2008. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi godine, točka 14). Stoga, slijedi da je u ovom dijelu apelacija, učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Hercegovine. odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. b) Dopustivost u odnosu na Rješenje o izvršenju Općinskog 45. Sukladno članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. prosinca 2008. godine i Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke listopada 2005. godine u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne 52. Apelant se žali na to da mu je neprovođenjem navedenih mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na jednakost pred prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi zakonom, u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. 46. Dalje, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, 53. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravomoćnih Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema sudskih odluka budući da izvršni postupci nisu okončani i da u odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna trenutku podnošenja apelacije traju duže od jedne, odnosno duže kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i od tri godine. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Bosni i Hercegovini. Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi 47. Najzad, sukladno članku 16. stavak 4. točka 9. Pravila omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnog Ustavnog suda, apelacija neće biti dopustiva ukoliko je, ratione rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude, kao što je u materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. konkretnom slučaju. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da se na a) Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je 003-0-Gž-06-001548 od 5. prosinca 2006. godine i Rješenje najefikasniji put kojim bi pojedinac ostvario svoja prava. Ustavni Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. rujna 2006. godine sud naglašava da je jedan od temeljnih postulata Europske 48. Apelant se žali na to da su mu pobijanim rješenjima konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju povrijeđeni pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, te pravo na organizaciji pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava jednakost pred zakonom iz članka II/2. Ustava Federacije Bosne i zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Dalje, Hercegovine. Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa Europskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravomoćne 49. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, prema toj odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila praksi, dužnost države je organizirati svoj pravni sustav tako da Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje na to da, omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. 21). Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju, prima 54. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII. Meritum 59. Apelant je pokrenuo izvršni postupak radi realizacije 55. Apelant smatra da mu je neprovođenjem Rješenja o prava utvrđenog u Presudi Kantonalnog suda broj izvršenju Kantonalnog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. 003-0-Gž-07-001227 od 31. listopada 2007. godine, a kojom je prosinca 2008. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj okončan postupak koji je apelant pokrenuo tužbom protiv I-2337/05 od 18. listopada 2005. godine povrijeđeno pravo na izvršenika u Općinskom sudu od 4. siječnja 2002. godine. Iz jednakost pred zakonom, u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava predmetne presude proizlazi da apelant prema izvršeniku ima Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske potraživanje na temelju neuplaćenih doprinosa za mirovinsko i konvencije. invalidsko osiguranje. Postupak izvršenja pokrenut prijedlogom 56. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: za izvršenje od 17. prosinca 2007. godine, odnosno Rješenjem o izvršenju od 28. prosinca 2007. godine, do danas nije okončan. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Najzad, u relevantnom razdoblju sud nije poduzeo niti jednu prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: radnju s ciljem izvršenja navedenog rješenja, niti je odlučio o Š...Ć izvršenikovom prigovoru na koji je apelant pravodobno dostavio e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim odgovor. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 60. Također, apelant je pokrenuo izvršni postupak radi Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom realizacije prava utvrđenog u Presudi Općinskog suda broj dijelu glasi: P-3137/04 od 22. lipnja 2005. godine, a kojom je okončan 3. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili postupak koji je apelant pokrenuo protiv izvršenika tužbom u utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ovom sudu od 16. studenoga 2004. godine. Iz predmetne presude ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom proizlazi da apelant prema izvršeniku ima potraživanje na roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim temelju neisplaćenih plaća. Postupak izvršenja pokrenut sudom. Š...Ć prijedlogom za izvršenje od 12. kolovoza 2005. godine, odnosno 57. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršne Rješenjem o izvršenju od 18. listopada 2005. godine, do danas postupke radi realizacije svojih prava utvrđenih u pravomoćnim nije okončan. Od listopada 2005. godine do donošenja odluke presudama. U svezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na Ustavnog suda, sud je u tri navrata bezuspješno pokušavao praksu Europskog suda (vidi Europski sud, Hornsby protiv provesti popis i pljenidbu izvršenikove imovine. Na temelju Grčke, presuda od 19. ožujka 1997. godine, stavak 40) prema onoga što je predočeno Ustavnom sudu, te na temelju odgovora kojoj članak 6. stavak 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili na apelaciju, ne može se zaključiti zašto su popis i pljenidba u sva tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava tri bezuspješna pokušaja određivana samo na izvršenikovoj i obveze. To obuhvaća "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pokretnoj imovini, a ne i na njegovim nekretninama. Naime, u pristup sudu, tj. pravo na pokretanje postupka pred sudovima u prijedlogu za izvršenje alternativno je navedena i izvršenikova civilnim stvarima (vidi Europski sud, Philis protiv Grčke, nepokretna imovina, a iz ugovora o izmjenama i dopunama presuda od 27. kolovoza 1991. godine, serija A-209, str. 20, ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 22. siječnja 2002. stavak 59). Međutim, to bi pravo bilo iluzorno da domaći pravni godine proizlazi da se kupac, sukladno članku 2. navedenog sustav država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske ugovora, obvezao da u roku od 15 dana prodavcu, tj. izvršeniku, odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi vrati treći i četvrti kat upravne zgrade koja se nalazi u ulici 18. neprihvatljivo da članak 6. Europske konvencije treba detaljno Hrvatske brigade broj 25 u Tuzli. Naime, zgrada se nalazi na propisivati proceduralne garancije date strankama - postupak adresi koju je apelant u svojim prijedlozima označavao kao koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja izvršenikovo sjedište, te na kojoj je sud i pokušavao izvršiti popis sudske odluke. Tumačiti članak 6. Europske konvencije kao da se i pljenidbu pokretne imovine. Najzad, nakon 26. svibnja 2009. tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije godine sud nije poduzeo niti jednu radnju s ciljem okončanja inkompatibilne načelima vladavine prava koja su države postupka izvršenja. ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi 61. Pravo na jednakost pred zakonom podrazumijeva i Europski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od mogućnost jednakog pristupa sudu svim osobama na teritoriju 7. svibnja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, Bosne i Hercegovine, odnosno pravo da o građanskim pravima izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti promatrano tih osoba rješava, pod jednakim uvjetima, nadležan sud u kao integralni dio "suđenja" u smislu članka 6. Europske postupku koji je predviđen zakonom (vidi Ustavni sud, Odluka o konvencije. Osim toga, Europski sud je već prihvatio to načelo u dopustivosti i meritumu broj AP 402/04 od 23. ožujka 2005. predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Europski sud, Di godine, stavak 24, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Pede protiv Italije; i Zappia protiv Italije, presuda od 26. rujna Hercegovine", broj 32/05). Međutim, pravo na pristup sudu traje 1996. godine, Izvješća o presudama i odlukama 1996-IV, str. sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20). efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i 58. Osim navedene prakse Europskog suda, postoji i niz obveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to odluka koje su donijele institucije utemeljene sukladno Aneksu građansko pravo ne može zaživjeti (vidi Ustavni sud, Odluka o 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Dom dopustivosti broj AP 552/04 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 9; za ljudska prava (vidi predmet broj CH/96/17, Blentić protiv i Odluka broj U 38/02 od 19. prosinca 2003. godine, st. 50-51, Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, uručena objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 3. prosinca 1997. godine) i Ombudsmen za ljudska prava za 8/04). Bosnu i Hercegovinu (vidi predmet broj (B) 746/97, B. D. protiv 62. Na temelju navedenog, jasno proizlazi da apelant nije bio Federacije Bosne i Hercegovine, Izvješća od 24. ožujka 1999. onemogućen da o njegovim zahtjevima glede neuplaćenih godine). U tim predmetima je utvrđeno kršenje članka 6. doprinosa i neisplaćenih plaća, a koji su se odnosili na građanska Europske konvencije zbog neizvršenja pravomoćnih sudskih prava i obveze, bude raspravljano pred sudom koji je i donio odluka. Također, Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već odluke. Međutim, apelant ni nakon više od jedne, odnosno nakon zaključio da su vlasti obvezne osigurati izvršenje pravomoćnih više od tri godine nije u mogućnosti realizirati svoja prava sudskih odluka, a da primjena zakona koji to onemogućava krši utvrđena pravomoćnim sudskim odlukama. apelantovo pravo na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine). Iz navedenog 63. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u proizlazi da postoji izgrađena praksa glede stajališta da konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pristup sudu kao seg- neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka predstavlja povredu ment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i prava na pravično suđenje. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII. Zaključak Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u 64. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i OBRAZLOŽEWE članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što pravomoćna presuda nije izvršena u I. Uvod razdoblju od tri godine, odnosno što ni nakon više od jedne 1. Adnan Bašić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, godine nadležni sud nije poduzeo niti jednu radnju s ciljem kog zastupa Hasan Bašić iz Kiseljaka, podnio je 18. aprila provođenja rješenja o izvršenju. 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda 65. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu sud) broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. februara 2007. godine, ove odluke. Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daqnjem tekstu: 66. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Kantonalni sud) broj Gž-964/04 od 19. oktobra 2005. godine i Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Presude Opštinskog suda u Kiseljaku (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-137/04 od 8. jula 2004. godine. Predsjednik Ustavnog suda II. Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. Vrhovnog i Kantonalnog suda, te Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo (u daqnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. aprila 2009. godine da Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u dostave odgovore na apelaciju. predmetu broj AP 1177/07, rješavajući apelaciju Adnana 3. Vrhovni sud je 22. aprila 2009. godine dostavio odgovor na Bašića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelaciju, Kantonalni sud 27. aprila 2009. godine, a tuženi je člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 64 stav 1 odgovorio 14. aprila 2009. godine. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i tuženog sastavu: dostavljeni su apelantu 15. septembra 2009. godine. Miodrag Simović, predsjednik III. Činjenično stanje Valerija Galić, potpredsjednica 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Seada Palavrić, potpredsjednica navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: Mato Tadić, sudija 6. Apelant je 26. februara 2002. godine podnio tužbu Krstan Simić, sudija Opštinskom sudu, navodeći da je imao teretno vozilo marke na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je "man", proizvedeno 1971. godine, te da je 25. juna 1993. godine protjeran iz Kiseljaka. Apelant je, dalje, naveo da je njegov otac 25. juna 1993. godine zakqučio privremeni ugovor sa komšijom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Qubom Sliškovićem o privremenom i besplatnom korišćenju Djelimično se usvaja apelacija Adnana Bašića. kuće, opreme i naznačenog vozila. Takođe, apelant je naveo da se u Kiseljak nije mogao da vrati do 6. decembra 1999. godine i da je Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana to uzrokovalo prekid roka zastarijevawa za njegovo II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske potraživanje, te da je rok zastarijevawa počeo da teče od 6. konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u decembra 1999. godine, kada su državni organi donijeli odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate. zakqučak da se izvrši povrat imovine. Pošto nije izvršen Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i povrat predmetnog vozila marke "man", apelant je u tužbi Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. februara 2007. predložio da se obaveže Federacija Bosne i Hercegovine, godine. Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo (u daqnjem tekstu: tuženi), da mu vrati u ispravnom stanju navedeno vozilo, ili da Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i mu isplati njegovu protivvrijednost u novčanom iznosu od Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu 30.000,00 KM, kao i izmaklu dobit u iznosu od 30.000,00 KM. odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i Apelant je, zatim, na raspravi održanoj 26. aprila 2004. godine članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava podnio konačan tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže da mu i osnovnih sloboda. isplati na ime uništewa predmetnog vozila iznos od 30.000,00 Na osnovu člana 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i KM, kao i izgubljenu dobit u iznosu od 53.017,30 KM sa Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i zakonskim kamatama i troškovima postupka. Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke 7. Presudom Opštinskog suda broj P-137/04 od 8. jula 2004. obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim godine tuženi je obavezan da apelantu isplati na ime naknade mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. štete za vozilo marke "man" iznos od 14.251,78 KM sa zakonskim kamatama koje teku od 8. jula 2004. godine, kao dana Odbija se apelacija Adnana Bašića podnesena protiv presuđewa, do isplate, te da naknadi troškove parničnog Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj postupka u iznosu od 1.868,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana 070-0-Rev-06-000110 od 7. februara 2007. godine u vezi sa pravosnažnosti presude pod prijetwom izvršewa. Preostali povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava dio apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen. Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za 8. U obrazloženju presude Opštinski sud je naveo da je u zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dosuđeni postupku utvrđeno da je predmetno vozilo izuzelo Hrvatsko iznos naknade štete, izmaklu korist i dosuđene troškove vijeće obrane (u daqnjem tekstu: HVO) i da je korišćeno za postupka. potrebe HVO-a prilikom rekonstrukcije puta. S obzirom na to Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i da se vještaci saobraćajne struke nisu usaglasili o visini Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i vrijednosti vozila u momentu izuzimawa, zatim, da je razlika 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 nakon wihovog usaglašavawa iznosila oko 6%, a apelant nije 12. U obrazloženju Kantonalni sud je, takođe, naveo da je predložio da se izvede nadvještačenje, Opštinski sud je u prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Amira zahtjev za naknadu izgubljene dobiti, jer iz priloženih dokaza Hoxića. Pri tome Opštinski sud je obrazložio da je nalaz ne može da se utvrdi osnovanost, a pogotovo visina podnesenog pomenutog vještaka sačinjen u skladu sa pravilima struke, da je tužbenog zahtjeva, a apelant nije predlagao da se o visini prilikom izjašnjenja o apelantovim prigovorima dejstvovao izgubljene dobiti izvede vještačenje. Kantonalni sud je ubjedqivo, kao i da je na sve prigovore dao jasna i decidirana smatrao da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi koji su se obrazložewa. Opštinski sud je naveo da, na osnovu izvedenih odnosili na troškove postupka, jer ni podneske u spisu, ni dokaza, nije mogao sa sigurnošću da utvrdi da li je vozilo tužbu nije sastavljao advokat, nego ih je lično pisao apelant, uništeno ili izgubljeno, ali je utvrđeno da predmetno vozilo pa za wihovo sastavljanje i nije trebalo odrediti troškove nije vraćeno apelantu, te je, stoga, utvrđeno da tuženi treba da prema Advokatskoj tarifi. plati apelantu na ime naknade štete za sporno vozilo iznos od 13. Kantonalni sud je obrazložio da je u pogledu dosuđene 14.251.78 KM. Opštinski sud je, dalje, naveo da je u vezi sa kamate valjalo odbiti ovaj dio apelantovog tužbenog zahtjeva. tužbenim zahtjevom za naknadu izmakle dobiti sproveo sve Pri tome se Kantonalni sud pozvao na odredbu člana 6 stav 1 dokaze koje je predložio apelant. Međutim, kako je zakqučio Zakona o ostvarivanju potraživawa nastalih za vrijeme ratnog Opštinski sud, apelant u toku cijelog postupka nije uspio stawa i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine ničim dokazati relevantne navode tužbe i ovog dijela FBiH", broj 43/01) kojom je propisano da se ne obračunava tužbenog zahtjeva, odnosno na osnovu čega zasniva tužbeni kamata za period od nastanka ovih potraživawa pa do wihove zahtjev za naknadu izmakle dobiti, a pogotovu ničim nije uspio realizacije. da dokaže njegovu visinu, pa je taj dio tužbenog zahtjeva 14. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. odbijen. februara 2007. godine apelantova revizija je djelimično 9. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-964/04 od 19. oktobra uvažena, presuda Kantonalnog suda preinačena u dijelu odluke 2005. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i o kamati, tako da je žalba tuženog odbijena i Presuda prvostepena presuda preinačena u pogledu dosuđene kamate, Opštinskog suda broj P-137/04 od 8. jula 2004. godine tako da je odbijen apelantov zahtjev za isplatu kamate na potvrđena, a preostali dio revizije je odbijen. dosuđeni iznos. Preostali dio žalbe tuženog, kao i 15. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da stanju u apelantove žalbe je odbijen kao neosnovan i prvostepena spisu ne odgovaraju navodi revizije da drugostepeni sud nije presuda potvrđena. razmatrao žalbene prigovore - da je prvostepeni sud odbio da 10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su raspravlja o odlučnim činjenicama i da nije sagledao, niti neosnovani apelantovi žalbeni navodi da vještaci ocijenio dokaze o tim činjenicama putem javnih isprava koje je saobraćajne struke Zoran Miličević i Amir Hoxić nisu apelant predao sudu, što upućuje na prigovor o povredi odredbe pravilno i prema pravilima struke uradili svoje nalaze, jer su člana 231 ZPP. Suprotno tome, kako je obrazložio Vrhovni oba vještaka, prilikom procjene vrijednosti vozila, sud, drugostepeni sud je sagledao prigovore iznesene u vezi s koristila istu metodologiju, te su utvrdili približno istu tim i izveo valjan zakqučak da su dokazi izvedeni pred vrijednost vozila. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni prvostepenim sudom ocijenjeni u skladu sa članom 8 ZPP, te da sud dao jasno i decidirano obrazloženje zbog čega je prihvatio nisu dali argumente da se usvoji tužbeni zahtjev. Vrhovni sud nalaz i mišljenje vještaka Amira Hoxića o uvećanju je, dalje, naveo da je iz spisa predmeta vidqivo da je ročištima vrijednosti vozila investicionim ulagawima nakon njegove prisustvovao apelantov punomoćnik i da je sud prihvatio sve kupovine. Kantonalni sud je utvrdio da su neosnovani apelantove predloge o izvođenju dokaza, te da mu je pri tome apelantovi žalbeni navodi da vrijednost vozila nije data mogućnost da raspravlja pred sudom. Vrhovni sud je obračunata u skladu sa odredbama Zakona o amortizaciji i zakqučio da je uvjerenje o neosnovanosti navoda žalbe Odluke o visini i načinu amortizacije i revalorizacije (apelant ih ponavlja i u reviziji) drugostepeni sud opravdao stalnih sredstava. Kantonalni sud je, dalje, naveo da su valjanim razlozima, koji imaju uporište u odredbama vještaci pravilno utvrdili stvarnu vrijednost vozila na dan materijalnog i procesnog prava. oduzimawa, tj. 25. juna 1993. godine, a ne njegovu finansijsku - 16. Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud pravilno kwigovodstvenu vrijednost, kako je to u žalbi predložio odlučio kada je odbio prvi dio tužbenog zahtjeva koji se apelant. odnosio na naknadu obične štete i koji je bio postavljen preko 11. Kantonalni sud je smatrao da su neosnovani i iznosa od 14.511,78 KM. Vrhovni sud je smatrao da je neosnovan apelantovi žalbeni navodi da je prvostepeni sud odbio da apelantov prigovor o vrijednosti kamiona koju je procijenio raspravlja o odlučnim činjenicama, te da nije angažovan vještak saobraćajne struke Amir Haxić, jer je primjedbe u vezi vještak finansijske struke prilikom obračuna vrijednosti s tim vještak na glavnoj raspravi pojasnio. U vezi sa vozila. Shodno stanju u spisu predmeta, kako je dalje apelantovim prigovorom da nije sprovedeno finansijsko obrazložio Kantonalni sud, prvostepeni sud je na ročištu od vještačenje, Vrhovni sud je naveo da je iz spisa predmeta 27. januara 2004. godine, koje je imalo karakter pripremnog vidqivo (zapisnik sa ročišta održanog 26. aprila 2004. ročišta, odlučio da će se na glavnoj raspravi sprovesti svi godine) da apelant nije ni iznio određeni predlog u smislu dokazi koje je na ovom ročištu predložio apelant. Dalje je člana 148 stav 1 ZPP. Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 87 obrazložio da su predloženi dokazi (uvid u kupoprodajni Uredbe o kriterijumima i normativima raspoređivawa ugovor, atest Mašinskog fakulteta Sarajevo, rješenje građana i materijalnih sredstava u Oružane snage i druge Opštinske uprave Kiseljak i dr.) i sprovedeni na glavnoj potrebe odbrane ("Službeni list RBiH", broj 19/92) kojom je raspravi održanoj 25. februara 2004. godine. Kantonalni sud je propisano da u slučaju nestanka sredstva, sopstvenik ima pravo naveo da apelant na pripremnom ročištu nije predložio da na naknadu štete prema opštim pravilima o naknadi štete. vještačenje izvede vještak finansijske struke, nego je Pošto je sprovedenim vještačenjem utvrđena stvarna izvođenje ovog vještačewa (i to o visini vrijednosti izuzetog vrijednost vozila na dan izuzimawa (25. juna 1993. godine), a vozila, tj. carine i poreza na promet vozila) predložio na prema cijenama u vrijeme donošewa sudske presude, kako to i glavnoj raspravi održanoj 27. februara 2004. godine. nalaže član 189 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima Kantonalni sud je smatrao da, u skladu sa odredbom člana 102 ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni stav 2 Zakona o parničnom postupku ("Službene novine list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, u daqnjem tekstu: ZOO), FBiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daqnjem tekstu: ZPP), apelant apelantovi prigovori o pogrešnoj primjeni materijalnog nije učinio vjerovatnim da bez svoje krivice nije mogao ovaj prava nisu mogli da se prihvate kao pravno zasnovani. dokaz da predloži na pripremnom ročištu, pa je, stoga, 17. Prema ocjeni Vrhovnog suda, drugostepeni sud, prvostepeni sud pravilno odbio izvođenje ovog dokaza. odlučujući o apelantovoj žalbi, pravilno je izveo zakqučak da apelant nije dokazao pravno relevantne činjenice u vezi sa povrijedili apelantovo pravo na pravično suđenje, te da je očekivanim dobitkom iz člana 189 stav 3 ZOO. Vrhovni sud je, apelant u toku raspravljanja o spornoj stvari maksimalno dalje, naveo da je tačno da je apelant dokazima koje je sproveo iskoristio svoje pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom dokazao činjenice da je u vrijeme izuzimawa kamiona (1993. roku, o čemu se dokazi nalaze u spisu. godine) bio sopstvenik i da je tim kamionom obavljao V. Relevantni propisi auto-prevozničku djelatnost. Međutim, te činjenice same za sebe nisu dovoljan osnov da se usvoji tužbeni zahtjev po osnovu 22. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list izmakle koristi. Vrhovni sud je smatrao da apelant nije SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH", dokazao relevantne činjenice, na primjer, da je nakon povratka br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) u u Kiseljak namjeravao da se bavi svojom prijašwom djelatnosti relevantnom dijelu glasi: (npr., u vezi sa obnavljanjem registracije). Vrhovni sud je Član 186 istakao da je u vezi s tim apelant morao da dokaže da postoji Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka objektivna vjerovatnost da bi, s obzirom na redovan tok stvari nastanka štete. u obavljanju svoje djelatnosti (radom s kamionom), stekao Član 189 prosječnu novčanu dobit kao i drugi prevoznici u Kiseljaku Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, koji obavljaju tu djelatnost istim ili sličnim kamionom - ili tako i na naknadu izmakle koristi. da je dokazao da postoje posebne okolnosti (npr., kroz Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme zakqučeni ugovor) što bi upućivalo na drugačiju novčanu donošewa sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta dobit u odnosu na redovan tok stvari. Vrhovni sud je naveo da je o drugo. tim parametrima (bilo da je riječ o redovnom toku stvari ili o Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir postojanju posebnih okolnosti) stručwak finansijske struke dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom trebalo da dâ nalaz i mišljenje (o obimu izmakle koristi - toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije visini štete), a što je u konkretnom slučaju izostalo. ostvarenje je spriječeno štetnikovom radwom ili 18. Vrhovni sud je zakqučio da je osnovan apelantov propuštanjem. prigovor o kamati kao sporednom zahtjevu, jer odredba člana 6 Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom stav 1 Zakona o ostvarivanju potraživawa nastalih za vrijeme učinjenim sa predumišljajem, sud može da odredi visinu ratnog stawa i neposredne ratne opasnosti, na koju se žalbeni naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. sud pozivao, ne utiče na donošenje drugačije odluke o kamatama Član 277 kao samom tom pravu (suđenje o meritumu), već u postupku Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, izvršewa u kojem se i obračunavaju kamate. S obzirom na to da pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj na dosuđeni iznos naknade stvarne štete zakonska zatezna saveznim zakonom. kamata pripada od donošewa prvostepene sudske odluke pa do isplate Ščlan 277 stav 1 ZOO u vezi sa čl. 1 i 2 Zakona o visini VI. Dopustivost stope zatezne kamate ("Službene novine FBiH", broj 18/96)Ć, 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Vrhovni sud je zakqučio da je primjenom odredbe člana 250 stav Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima 1 ZPP odlučio da apelantu pripada zakonska zatezna kamata od koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 8. jula 2004. godine. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, IV. Apelacija Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv a) Navodi iz apelacije presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi 19. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se povrijeđeno pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska je koristio. konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava 25. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i februara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U opširnoj pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu apelaciji apelant iznosi niz primjedaba na dokazni postupak, presudu apelant je primio 7. marta 2007. godine, a apelacija je pogotovo na vještačenje izvedeno u predmetu, kao i da se nije podnesena 18. aprila 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je raspravljalo, niti su sprovedeni dokazi koje je apelant propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, predložio. Apelant ističe da sudija nije htio da odredi apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila vještaka finansijske struke, kao i da nisu saslušana lica koja Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, je on predložio. Takođe, apelant se žali da Opštinski sud niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije pozvao na pripremno ročište zastupnika tužbe Fuada nije dopustiva. Karamehića, koji je trebalo da obezbijedi pravnu zaštitu 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i apelanta, već je samo pozvan punomoćnik koji je sudu predao Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, dokumentaciju. Apelant tvrdi da mu pripadaju kamate od 25. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove juna 1993. godine, kao dana nastanka štete, a ne od dana u pogledu dopustivosti. donošewa presude, iznosi razloge zašto je trebalo da bude VII. Meritum usvojen njegov tužbeni zahtjev za naknadu izmakle dobiti, kao i da je pogrešno utvrđena visina sudskih troškova. 27. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i b) Odgovori na apelaciju Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, pravo na pravično 20. Vrhovni i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju su naveli da su neosnovani navodi apelacije o povredi prava na suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 pravično suđenje i prava na imovinu, te da ostaju pri razlozima stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana koje su naveli u svojim odlukama. II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz 21. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da podržava Evropsku konvenciju. presudu Vrhovnog suda uz napomenu da Vrhovni sud i Pravo na pravično suđenje nižestepeni sudovi donošenjem svojih odluka nisu 28. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Hercegovine. Dalje, shodno mišljenju Ustavnog suda, redovni (...) sudovi su za svoje odluke u ovom dijelu dali jasne i precizne e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim razloge. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 33. Ustavni sud će dalje utvrditi da li je Vrhovni sud Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu proizvoqno odlučio o početku toka zakonske zatezne kamate. glasi: 34. Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom Vrhovnog 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili suda preinačena presuda Kantonalnog suda i potvrđena odluka osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako Opštinskog suda kojom je utvrđeno da zakonska zatezna kamata ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku na iznos naknade štete za oduzeti kamion teče od 8. jula 2004. pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim godine, kao dana donošewa prvostepene presude. U apelaciji sudom. Š...Ć apelant je naveo da je početak toka zakonske zatezne kamate 29. Predmetni postupak, koji je okončan osporenom trebalo da bude određen od dana nastanka štete, to jeste od 25. presudom Vrhovnog suda, odnosi se na postupak naknade juna 1993. godine, kada mu je oduzet kamion i od kog datuma je sud materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne utvrđivao stvarnu vrijednost kamiona. prirode, pa je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjewiv u 35. Ustavni sud zakqučuje da Vrhovni sud nije uzeo u obzir ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud mora da ispita da li je taj odredbe čl. 186 i 277 Zakona o obligacionim odnosima iz kojih postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6 stav 1 proizilazi da se pri određivanju materijalne štete zatezna Evropske konvencije. kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošewa 30. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, prvostepene presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekastu: Evropski "Službenom glasniku BiH", broj 86/07). Prema mišljenju sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju Ustavnog suda, stanovište Vrhovnog suda o početku isplate zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete je primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina proizvoljan naročito uzimajući u obzir odredbe čl. 186 i 277 protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, Zakona o obligacionim odnosima. Naime, iz tih odredbi, kako aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da je već Ustavni sud utvrdio, proizilazi da se pri određivanju supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i štete, a ne od dana presuđewa, kako je odlučio Vrhovni sud. Ustavni sud, takođe, ističe da je vrijeme nastanka štete dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv faktičko pitanje koje redovni sud treba da utvrdi u svakom Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, konkretnom slučaju. aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivawa ustavnih 36. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zakqučuje da nije prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6 na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona stav 1 Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na dosuđenje bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u iznosa od 14.511,78 KM na ime naknade obične štete za oduzeti okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi kamion, na odbijanje zahtjeva za naknadu izmakle koristi i na iskqučivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili odluku o troškovima postupka. Međutim, Ustavni sud prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim zakqučuje da je arbitrarnim odlučivanjem Vrhovnog suda o sudovima. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li početku toka zakonske zatezne kamate od 8. jula 2004. godine, je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva kao dana donošewa prvostepene presude, povrijeđeno član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske glasniku BiH", broj 58/05). konvencije. 31. U konkretnom slučaju apelant je, u suštini, Ostali navodi nezadovoljan konačnom odlukom Vrhovnog suda o dosuđenom 37. S obzirom na zakqučak o kršenju prava na pravično iznosu naknade štete za predmetno vozilo, zbog toga što mu je suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno odbijen zahtjev za naknadu izmakle koristi, zbog načina na koji razmatrati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz je utvrđen početak toka zakonske zatezne kamate, kao i zbog dosuđenih troškova parničnog postupka. člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu apelantovih navoda o 32. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da redovni sudovi nisu pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno kršenju prava na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i primijenili zakon kada su utvrdili iznos naknade štete za Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, Ustavni sud oduzeti kamion, zatim, kada su kao neosnovan odbili apelantov zapaža da apelant kao prilog za svoje tvrdnje o povredi zahtjev za naknadu izmakle koristi, te kada su dosudili navedenog prava nije dostavio nikakve dokaze, niti argumente troškove postupka. Ustavni sud smatra da su sudovi detaqno kojima bi potkrijepio te tvrdnje, pa ih, stoga, neće niti analizirali sve navedene apelantove prigovore, ukqučujući i razmatrati. sva pitawa koja su ponovo postavljena u apelaciji, te da su u VIII. Zakqučak odnosu na te prigovore dali jasna i detaqna obrazložewa koja, 38. Ustavni sud zakqučuje da je u konkretnom slučaju shodno mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu arbitrarnim stanovištem Vrhovnog suda o početku toka proizvoqnost u odlučivanju. Ustavni sud, dalje, zapaža da su zakonske zatezne kamate pri određivanju materijalne štete redovni sudovi dali jasna i detaqna obrazložewa izvedenih povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz dokaza, da su, takođe, obrazložili zašto su odbili da se izvedu dokazi koje je apelant predlagao, te način obračuna troškova člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 postupka. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene Evropske konvencije. dokumentacije ne može da se zakquči da su u ovom dijelu 39. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 64 stav 1 Pravila osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđena ili Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove zanemarena apelantova ustavna prava. Takođe ne može da se odluke. zakquči da su sudovi proizvoqno primijenili zakon ili da su 40. Na osnovu člana 41 Pravila Ustavnog suda, aneks ove povrijeđena procesna prava, odnosno da utvrđeno činjenično odluke čini izdvojeno mišljenje sudije Krstana Simića. 41. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Predsjednik OBRAZLOŽENJE Ustavnog suda I. Uvod Bosne i Hercegovine 1. Adnan Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, Prof. dr Miodrag Simović, s. r. kojeg zastupa Hasan Bašić iz Kiseljaka, podnio je 18. aprila Izuzeto mišljenje sudije Krstana Simića u skladu sa 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u odlukom u predmetu broj AP 1177/07 daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Slijedeći praksu Ustavnog suda BiH koju je usvojio u Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) predmetu broj AP 1757/06, podržao sam ovu odluku. broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. februara 2007. godine, Presude Međutim, u suštini, duboko se ne slažem sa pravnim Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: stanovištem koje je afirmisano u predmetu broj AP 1757/06, a Kantonalni sud) broj Gž-964/04 od 19. oktobra 2005. godine i slijedeći to, i u predmetnom sporu. Presude Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: I dalje smatram, uz dužno poštovanje prema svojim Općinski sud) broj P-137/04 od 8. jula 2004. godine. kolegama, da se u praksi Ustavnog suda suviše pojednostavljeno II. Postupak pred Ustavnim sudom pristupa tumačenju odredbe člana 186 Zakona o obligacionim 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od odnosima i u potpunosti se pozivam na svoje razloge iznesene u Vrhovnog i Kantonalnog suda, te Federacije Bosne i izuzetom mišljenju u predmetu broj AP 1757/06 ("Službeni Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo (u glasnik BiH", broj 99/08 od 15. decembra 2008. godine). daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. aprila 2009. godine da 21. oktobra 2009. godine Sudija Ustavnog suda BiH dostave odgovore na apelaciju. Bawa Luka Krstan Simić 3. Vrhovni sud je 22. aprila 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 27. aprila 2009. godine, a tuženi je odgovorio 14. aprila 2009. godine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, predmetu broj AP 1177/07, rješavajući apelaciju Adnana odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i tuženog Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, dostavljeni su apelantu 15. septembra 2009. godine. člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 1. III. Činjenično stanje Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Miodrag Simović, predsjednik sljedeći način: Valerija Galić, potpredsjednica 6. Apelant je 26. februara 2002. godine podnio tužbu Seada Palavrić, potpredsjednica Općinskom sudu, navodeći da je imao teretno vozilo marke Mato Tadić, sudija "man", proizvedeno 1971. godine, te da je 25. juna 1993. godine protjeran iz Kiseljaka. Apelant je, dalje, naveo da je njegov otac Krstan Simić, sudija 25. juna 1993. godine zaključio privremeni ugovor sa komšijom na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je Ljubom Sliškovićem o privremenom i besplatnom korištenju kuće, opreme i naznačenog vozila. Također, apelant je naveo da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 se u Kiseljak nije mogao vratiti do 6. decembra 1999. godine i da Djelimično se usvaja apelacija Adnana Bašića. je to uzrokovalo prekid roka zastarijevanja za njegovo Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana potraživanje, te da je rok zastarijevanja počeo teći od 6. decembra II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 1999. godine, kada su državni organi donijeli zaključak da se konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu izvrši povrat imovine. Pošto nije izvršen povrat predmetnog na početak toka zakonske zatezne kamate. vozila marke "man", apelant je u tužbi predložio da se obaveže Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), da mu vrati u ispravnom Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. februara 2007. stanju navedeno vozilo, ili da mu isplati njegovu protivvrijednost godine. u novčanom iznosu od 30.000,00 KM, kao i izmaklu dobit u Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i iznosu od 30.000,00 KM. Apelant je, zatim, na raspravi održanoj Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu 26. aprila 2004. godine podnio konačan tužbeni zahtjev da se odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i tuženi obaveže da mu isplati na ime uništenja predmetnog vozila članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i iznos od 30.000,00 KM, kao i izgubljenu dobit u iznosu od osnovnih sloboda. 53.017,30 KM sa zakonskim kamatama i troškovima postupka. Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i 7. Presudom Općinskog suda broj P-137/04 od 8. jula 2004. Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i godine tuženi je obavezan da apelantu isplati na ime naknade Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove štete za vozilo marke "man" iznos od 14.251,78 KM sa odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim zakonskim kamatama koje teku od 8. jula 2004. godine, kao dana mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. presuđenja, do isplate, te da naknadi troškove parničnog Odbija se apelacija Adnana Bašića podnesena protiv Presude postupka u iznosu od 1.868,00 KM, sve u roku od 30 dana od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Preostali 070-0-Rev-06-000110 od 7. februara 2007. godine u vezi sa dio apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen. povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava 8. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za postupku utvrđeno da je predmetno vozilo izuzelo Hrvatsko zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dosuđeni vijeće obrane (u daljnjem tekstu: HVO) i da je korišteno za iznos naknade štete, izmaklu korist i dosuđene troškove potrebe HVO-a prilikom rekonstrukcije puta. S obzirom na to da postupka. se vještaci saobraćajne struke nisu usaglasili o visini vrijednosti Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i vozila u momentu izuzimanja, zatim, da je razlika nakon Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i njihovog usaglašavanja iznosila oko 6%, a apelant nije predložio 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 da se izvede nadvještačenje, Općinski sud je u cijelosti prihvatio advokat, nego ih je lično pisao apelant, pa za njihovo sastavljanje nalaz i mišljenje vještaka Amira Hodžića. Pri tome Općinski sud i nije trebalo odrediti troškove prema Advokatskoj tarifi. je obrazložio da je nalaz spomenutog vještaka sačinjen u skladu 13. Kantonalni sud je obrazložio da je u pogledu dosuđene sa pravilima struke, da je prilikom izjašnjenja o apelantovim kamate valjalo odbiti ovaj dio apelantovog tužbenog zahtjeva. prigovorima djelovao ubjedljivo, kao i da je na sve prigovore dao Pri tome se Kantonalni sud pozvao na odredbu člana 6. stav 1. jasna i decidirana obrazloženja. Općinski sud je naveo da, na Zakona o ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog osnovu izvedenih dokaza, nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine FBiH", je vozilo uništeno ili izgubljeno, ali je utvrđeno da predmetno broj 43/01) kojom je propisano da se ne obračunava kamata za vozilo nije vraćeno apelantu, te je, stoga, utvrđeno da tuženi treba period od nastanka ovih potraživanja pa do njihove realizacije. da plati apelantu na ime naknade štete za sporno vozilo iznos od 14. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000110 od 14.251.78 KM. Općinski sud je, dalje, naveo da je u vezi sa 7. februara 2007. godine apelantova revizija je djelimično tužbenim zahtjevom za naknadu izmakle dobiti proveo sve uvažena, presuda Kantonalnog suda preinačena u dijelu odluke o dokaze koje je predložio apelant. Međutim, kako je zaključio kamati, tako da je žalba tuženog odbijena i Presuda Općinskog Općinski sud, apelant u toku cijelog postupka nije uspio ničim suda broj P-137/04 od 8. jula 2004. godine potvrđena, a preostali dokazati relevantne navode tužbe i ovog dijela tužbenog dio revizije je odbijen. zahtjeva, odnosno na osnovu čega zasniva tužbeni zahtjev za 15. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da stanju u naknadu izmakle dobiti, a pogotovu ničim nije uspio dokazati spisu ne odgovaraju navodi revizije da drugostepeni sud nije njegovu visinu, pa je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen. razmatrao žalbene prigovore - da je prvostepeni sud odbio da 9. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-964/04 od 19. raspravlja o odlučnim činjenicama i da nije sagledao, niti oktobra 2005. godine djelomično je uvažena žalba tuženog i ocijenio dokaze o tim činjenicama putem javnih isprava koje je prvostepena presuda preinačena u pogledu dosuđene kamate, apelant predao sudu, što upućuje na prigovor o povredi odredbe tako da je odbijen apelantov zahtjev za isplatu kamate na člana 231. ZPP. Suprotno tome, kako je obrazložio Vrhovni sud, dosuđeni iznos. Preostali dio žalbe tuženog, kao i apelantove drugostepeni sud je sagledao prigovore iznesene u vezi s tim i žalbe je odbijen kao neosnovan i prvostepena presuda potvrđena. izveo valjan zaključak da su dokazi izvedeni pred prvostepenim 10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su sudom ocijenjeni u skladu sa članom 8. ZPP, te da nisu dali neosnovani apelantovi žalbeni navodi da vještaci saobraćajne argumente da se usvoji tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je, dalje, struke Zoran Miličević i Amir Hodžić nisu pravilno i prema naveo da je iz spisa predmeta vidljivo da je ročištima pravilima struke uradili svoje nalaze, jer su oba vještaka, prisustvovao apelantov opunomoćenik i da je sud prihvatio sve prilikom procjene vrijednosti vozila, koristila istu metodologiju, apelantove prijedloge o izvođenju dokaza, te da mu je pri tome te su utvrdili približno istu vrijednost vozila. Kantonalni sud je data mogućnost da raspravlja pred sudom. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud dao jasno i decidirano obrazloženje zaključio da je uvjerenje o neosnovanosti navoda žalbe (apelant zbog čega je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Amira Hodžića o ih ponavlja i u reviziji) drugostepeni sud opravdao valjanim uvećanju vrijednosti vozila investicionim ulaganjima nakon razlozima, koji imaju uporište u odredbama materijalnog i njegove kupovine. Kantonalni sud je utvrdio da su neosnovani procesnog prava. apelantovi žalbeni navodi da vrijednost vozila nije obračunata u 16. Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud pravilno skladu sa odredbama Zakona o amortizaciji i Odluke o visini i odlučio kada je odbio prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio načinu amortizacije i revalorizacije stalnih sredstava. Kantonalni na naknadu obične štete i koji je bio postavljen preko iznosa od sud je, dalje, naveo da su vještaci pravilno utvrdili stvarnu 14.511,78 KM. Vrhovni sud je smatrao da je neosnovan vrijednost vozila na dan oduzimanja, tj. 25. juna 1993. godine, a apelantov prigovor o vrijednosti kamiona koju je procijenio ne njegovu finansijsku - knjigovodstvenu vrijednost, kako je to u vještak saobraćajne struke Amir Hadžić, jer je primjedbe u vezi s žalbi predložio apelant. tim vještak na glavnoj raspravi pojasnio. U vezi sa apelantovim 11. Kantonalni sud je smatrao da su neosnovani i apelantovi prigovorom da nije provedeno finansijsko vještačenje, Vrhovni žalbeni navodi da je prvostepeni sud odbio da raspravlja o sud je naveo da je iz spisa predmeta vidljivo (zapisnik sa ročišta odlučnim činjenicama, te da nije angažiran vještak finansijske održanog 26. aprila 2004. godine) da apelant nije ni iznio struke prilikom obračuna vrijednosti vozila. Prema stanju u spisu određeni prijedlog u smislu člana 148. stav 1. ZPP. Vrhovni sud predmeta, kako je dalje obrazložio Kantonalni sud, prvostepeni se pozvao na odredbu člana 87. Uredbe o kriterijima i sud je na ročištu od 27. januara 2004. godine, koje je imalo normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u karakter pripremnog ročišta, odlučio da će se na glavnoj raspravi Oružane snage i druge potrebe odbrane ("Službeni list RBiH", provesti svi dokazi koje je na ovom ročištu predložio apelant. broj 19/92) kojom je propisano da u slučaju nestanka sredstva, Dalje je obrazložio da su predloženi dokazi (uvid u kupoprodajni vlasnik ima pravo na naknadu štete prema općim pravilima o ugovor, atest Mašinskog fakulteta Sarajevo, rješenje Općinske naknadi štete. Pošto je provedenim vještačenjem utvrđena uprave Kiseljak i dr.) i provedeni na glavnoj raspravi održanoj stvarna vrijednost vozila na dan izuzimanja (25. juna 1993. 25. februara 2004. godine. Kantonalni sud je naveo da apelant na godine), a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske presude, pripremnom ročištu nije predložio da vještačenje izvede vještak kako to i nalaže član 189. stav 2. Zakona o obligacionim finansijske struke, nego je izvođenje ovog vještačenja (i to o odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te visini vrijednosti izuzetog vozila, tj. carine i poreza na promet "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, u daljnjem tekstu: vozila) predložio na glavnoj raspravi održanoj 27. februara 2004. ZOO), apelantovi prigovori o pogrešnoj primjeni materijalnog godine. Kantonalni sud je smatrao da, u skladu sa odredbom prava nisu se mogli prihvatiti kao pravno zasnovani. člana 102. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene 17. Prema ocjeni Vrhovnog suda, drugostepeni sud, novine FBiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), odlučujući o apelantovoj žalbi, pravilno je izveo zaključak da apelant nije učinio vjerovatnim da bez svoje krivice nije mogao apelant nije dokazao pravno relevantne činjenice u vezi sa ovaj dokaz predložiti na pripremnom ročištu, pa je, stoga, očekivanim dobitkom iz člana 189. stav 3. ZOO. Vrhovni sud je, prvostepeni sud pravilno odbio izvođenje ovog dokaza. dalje, naveo da je tačno da je apelant dokazima koje je proveo 12. U obrazloženju Kantonalni sud je, također, naveo da je dokazao činjenice da je u vrijeme izuzimanja kamiona (1993. prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov zahtjev godine) bio vlasnik i da je tim kamionom obavljao za naknadu izgubljene dobiti, jer iz priloženih dokaza se ne može autoprevozničku djelatnost. Međutim, te činjenice same za sebe utvrditi osnovanost, a pogotovo visina podnesenog tužbenog nisu dovoljna osnova da se usvoji tužbeni zahtjev po osnovu zahtjeva, a apelant nije predlagao da se o visini izgubljene dobiti izmakle koristi. Vrhovni sud je smatrao da apelant nije dokazao izvede vještačenje. Kantonalni sud je smatrao da su neosnovani relevantne činjenice, naprimjer, da je nakon povratka u Kiseljak apelantovi žalbeni navodi koji su se odnosili na troškove namjeravao da se bavi svojom prijašnjom djelatnosti (npr., u vezi postupka, jer ni podneske u spisu, ni tužbu nije sastavljao sa obnavljanjem registracije). Vrhovni sud je istakao da je u vezi s tim apelant morao dokazati da postoji objektivna vjerovatnost da Član 189. bi, s obzirom na redovan tok stvari u obavljanju svoje djelatnosti Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na (radom s kamionom), stekao prosječnu novčanu dobit kao i drugi naknadu izmakle koristi. prevoznici u Kiseljaku koji obavljaju tu djelatnost istim ili Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme sličnim kamionom - ili da je dokazao da postoje posebne donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta okolnosti (npr., kroz zaključeni ugovor) što bi upućivalo na drugo. drugačiju novčanu dobit u odnosu na redovan tok stvari. Vrhovni Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji sud je naveo da je o tim parametrima (bilo da je riječ o redovnom se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili toku stvari ili o postojanju posebnih okolnosti) stručnjak finansijske struke trebalo da dâ nalaz i mišljenje (o obimu prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno izmakle koristi - visini štete), a što je u konkretnom slučaju štetnikovom radnjom ili propuštanjem. izostalo. Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim 18. Vrhovni sud je zaključio da je osnovan apelantov sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema prigovor o kamati kao sporednom zahtjevu, jer odredba člana 6. vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. stav 1. Zakona o ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme Član 277. ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, na koju se žalbeni sud Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pozivao, ne utječe na donošenje drugačije odluke o kamatama pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim kao samom tom pravu (suđenje o meritumu), već u postupku zakonom. izvršenja u kojem se i obračunavaju kamate. S obzirom na to da VI. Dopustivost na dosuđeni iznos naknade stvarne štete zakonska zatezna 23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kamata pripada od donošenja prvostepene sudske odluke pa do Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja isplate Ščlan 277. stav 1. ZOO u vezi sa čl. 1. i 2. Zakona o visini su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog stope zatezne kamate ("Službene novine FBiH", broj 18/96)Ć, presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Vrhovni sud je zaključio da je primjenom odredbe člana 250. stav 24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 1. ZPP odlučio da apelantu pripada zakonska zatezna kamata od Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 8. jula 2004. godine. presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi IV. Apelacija djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se a) Navodi iz apelacije podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 19. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i je koristio. Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih 25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava februara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i presudu apelant je primio 7. marta 2007. godine, a apelacija je člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U opširnoj podnesena 18. aprila 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je apelaciji apelant iznosi niz primjedaba na dokazni postupak, propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, pogotovo na vještačenje izvedeno u predmetu, kao i da se nije apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog raspravljalo, niti su provedeni dokazi koje je apelant predložio. suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji Apelant ističe da sudija nije htio odrediti vještaka finansijske neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. struke, kao i da nisu saslušana lica koja je on predložio. Također, 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i apelant se žali da Općinski sud nije pozvao na pripremno ročište Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zastupnika tužbe Fuada Karamehića, koji je trebalo da osigura Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pravnu zaštitu apelanta, već je samo pozvan opunomoćenik koji pogledu dopustivosti. je sudu predao dokumentaciju. Apelant tvrdi da mu pripadaju VII. Meritum kamate od 25. juna 1993. godine, kao dana nastanka štete, a ne od 27. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno dana donošenja presude, iznosi razloge zašto je trebalo da bude njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i usvojen njegov tužbeni zahtjev za naknadu izmakle dobiti, kao i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na pravično da je pogrešno utvrđena visina sudskih troškova. suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. b) Odgovori na apelaciju stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana 20. Vrhovni i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju su II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz naveli da su neosnovani navodi apelacije o povredi prava na Evropsku konvenciju. pravično suđenje i prava na imovinu, te da ostaju pri razlozima Pravo na pravično suđenje koje su naveli u svojim odlukama. 28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 21. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da podržava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska presudu Vrhovnog suda uz napomenu da Vrhovni sud i prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: nižestepeni sudovi donošenjem svojih odluka nisu povrijedili (...) apelantovo pravo na pravično suđenje, te da je apelant u toku e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim raspravljanja o spornoj stvari maksimalno iskoristio svoje pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku, o čemu se dokazi stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. nalaze u spisu. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: V. Relevantni propisi 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 22. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH", br. 2/92, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) u pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. relevantnom dijelu glasi: Š...Ć Član 186. 29. Predmetni postupak, koji je okončan osporenom Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka presudom Vrhovnog suda, odnosi se na postupak naknade nastanka štete. materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom proizlazi da se pri određivanju materijalne štete zatezna kamata predmetu. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske prvostepene presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1433/06 konvencije. od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u 30. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, "Službenom glasniku BiH", broj 86/07). Prema mišljenju Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Ustavnog suda, stav Vrhovnog suda o početku isplate zakonske Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete je proizvoljan sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju naročito uzimajući u obzir odredbe čl. 186. i 277. Zakona o zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i obligacionim odnosima. Naime, iz tih odredaba, kako je već primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Ustavni sud utvrdio, proizlazi da se pri određivanju materijalne Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da dana presuđenja, kako je odlučio Vrhovni sud. Ustavni sud, supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je također, ističe da je vrijeme nastanka štete faktičko pitanje koje općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze redovni sud treba da utvrdi u svakom konkretnom slučaju. koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog 36. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na dosuđenje iznosa od 14.511,78 KM na ime naknade obične štete pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran za oduzeti kamion, na odbijanje zahtjeva za naknadu izmakle pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, koristi i na odluku o troškovima postupka. Međutim, Ustavni sud proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione zaključuje da je arbitrarnim odlučivanjem Vrhovnog suda o nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne početku toka zakonske zatezne kamate od 8. jula 2004. godine, povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u kao dana donošenja prvostepene presude, povrijeđeno postupku pred redovnim sudovima. U konkretnom slučaju apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustavni sud će ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije konvencije. (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 58/05). Ostali navodi 31. U konkretnom slučaju apelant je, u suštini, nezadovoljan 37. S obzirom na zaključak o kršenju prava na pravično konačnom odlukom Vrhovnog suda o dosuđenom iznosu suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati naknade štete za predmetno vozilo, zbog toga što mu je odbijen apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) zahtjev za naknadu izmakle koristi, zbog načina na koji je Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz utvrđen početak toka zakonske zatezne kamate, kao i zbog Evropsku konvenciju. U pogledu apelantovih navoda o kršenju dosuđenih troškova parničnog postupka. prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 32. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da redovni sudovi 2. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant kao nisu pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno prilog za svoje tvrdnje o povredi navedenog prava nije dostavio primijenili zakon kada su utvrdili iznos naknade štete za oduzeti nikakve dokaze, niti argumente kojima bi potkrijepio te tvrdnje, kamion, zatim, kada su kao neosnovan odbili apelantov zahtjev pa ih, stoga, neće niti razmatrati. za naknadu izmakle koristi, te kada su dosudili troškove VIII. Zaključak postupka. Ustavni sud smatra da su sudovi detaljno analizirali sve navedene apelantove prigovore, uključujući i sva pitanja koja 38. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju su ponovo postavljena u apelaciji, te da su u odnosu na te arbitrarnim stavom Vrhovnog suda o početku toka zakonske prigovore dali jasna i detaljna obrazloženja koja, prema mišljenju zatezne kamate pri određivanju materijalne štete povrijeđeno Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) odlučivanju. Ustavni sud, dalje, zapaža da su redovni sudovi dali Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske jasna i detaljna obrazloženja izvedenih dokaza, da su, također, konvencije. obrazložili zašto su odbili da se izvedu dokazi koje je apelant 39. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 1. Pravila predlagao, te način obračuna troškova postupka. Iz navoda u Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove apelaciji, kao i priložene dokumentacije ne može se zaključiti da odluke. su u ovom dijelu osporenim odlukama redovnih sudova 40. Na osnovu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također se odluke čini izdvojeno mišljenje sudije Krstana Simića. ne može zaključiti da su sudovi proizvoljno primijenili zakon ili da su povrijeđena procesna prava, odnosno da utvrđeno 41. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine. Dalje, prema mišljenju Ustavnog suda, redovni Predsjednik sudovi su za svoje odluke u ovom dijelu dali jasne i precizne Ustavnog suda razloge. Bosne i Hercegovine 33. Ustavni sud će dalje utvrditi da li je Vrhovni sud Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. proizvoljno odlučio o početku toka zakonske zatezne kamate. Izdvojeno mišljenje sudije Krstana Simića u skladu sa 34. Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom Vrhovnog odlukom u predmetu broj AP 1177/07 suda preinačena presuda Kantonalnog suda i potvrđena odluka Općinskog suda kojom je utvrđeno da zakonska zatezna kamata Slijedeći praksu Ustavnog suda BiH koju je usvojio u na iznos naknade štete za oduzeti kamion teče od 8. jula 2004. predmetu broj AP 1757/06, podržao sam ovu odluku. godine, kao dana donošenja prvostepene presude. U apelaciji Međutim, u suštini, duboko se ne slažem sa pravnim stavom apelant je naveo da je početak toka zakonske zatezne kamate koji je afirmiran u predmetu broj AP 1757/06, a slijedeći to, i u trebalo da bude određen od dana nastanka štete, to jeste od 25. predmetnom sporu. juna 1993. godine, kada mu je oduzet kamion i od kojeg datuma I dalje smatram, uz dužno poštovanje prema svojim je sud utvrđivao stvarnu vrijednost kamiona. kolegama, da se u praksi Ustavnog suda suviše pojednostavljeno 35. Ustavni sud zaključuje da Vrhovni sud nije uzeo u obzir pristupa tumačenju odredbe člana 186. Zakona o obligacionim odredbe čl. 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima iz kojih odnosima i u potpunosti se pozivam na svoje razloge iznesene u izdvojenom mišljenju u predmetu broj AP 1757/06 ("Službeni daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. travnja 2009. godine da glasnik BiH", broj 99/08 od 15. decembra 2008. godine). dostave odgovore na apelaciju. 21. oktobra 2009. godine Sudija Ustavnog suda BiH 3. Vrhovni sud je 22. travnja 2009. godine dostavio odgovor Banja Luka Krstan Simić na apelaciju, Kantonalni sud 27. travnja 2009. godine, a tuženi je odgovorio 14. travnja 2009. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i tuženog predmetu broj AP 1177/07, rješavajući apelaciju Adnana dostavljeni su apelantu 15. rujna 2009. godine. Bašića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 64. III. Činjenično stanje stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sastavu: sljedeći način: Miodrag Simović, predsjednik 6. Apelant je 26. veljače 2002. godine podnio tužbu Valerija Galić, dopredsjednica Općinskom sudu, navodeći da je imao teretno vozilo marke Seada Palavrić, dopredsjednica "man", proizvedeno 1971. godine, te da je 25. lipnja 1993. Mato Tadić, sudac godine protjeran iz Kiseljaka. Apelant je, dalje, naveo da je Krstan Simić, sudac njegov otac 25. lipnja 1993. godine zaključio privremeni ugovor na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je sa susjedom Ljubom Sliškovićem o privremenom i besplatnom korištenju kuće, opreme i naznačenog vozila. Također, apelant je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 naveo da se u Kiseljak nije mogao vratiti do 6. prosinca 1999. Djelomično se usvaja apelacija Adnana Bašića. godine i da je to prouzročilo prekid roka zastare za njegovu Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka tražbinu, te da je rok zastare počeo teći od 6. prosinca 1999. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. godine, kada su državna tijela donijela zaključak da se izvrši Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih povrat imovine. Pošto nije izvršen povrat predmetnog vozila sloboda u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate. marke "man", apelant je u tužbi predložio da se obveže Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo obrane Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), da mu vrati u ispravnom Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. veljače 2007. stanju navedeno vozilo, ili da mu isplati njegovu protuvrijednost godine. u novčanom iznosu od 30.000,00 KM, kao i izmaklu dobit u Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i iznosu od 30.000,00 KM. Apelant je, potom, na raspravi Hercegovine koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu održanoj 26. travnja 2004. godine podnio konačan tužbeni odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i zahtjev da se tuženi obveže da mu isplati na ime uništenja članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava predmetnog vozila iznos od 30.000,00 KM, kao i izgubljenu i temeljnih sloboda. dobit u iznosu od 53.017,30 KM sa zakonskim kamatama i Na temelju članka 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne troškovima postupka. i Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke 7. Presudom Općinskog suda broj P-137/04 od 8. srpnja obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim 2004. godine tuženi je obvezan apelantu isplatiti na ime naknade mjerama u svrhu izvršenja ove odluke. štete za vozilo marke "man" iznos od 14.251,78 KM sa zakonskim kamatama koje teku od 8. srpnja 2004. godine, kao Odbija se apelacija Adnana Bašića podnesena protiv Presude dana presuđenja, do isplate, te naknaditi troškove parničnog Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj postupka u iznosu od 1.868,00 KM, sve u roku od 30 dana od 070-0-Rev-06-000110 od 7. veljače 2007. godine u svezi sa dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Preostali dio povredom prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na 8. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u dosuđeni iznos naknade štete, izmaklu korist i dosuđene troškove postupku utvrđeno da je predmetno vozilo izuzelo Hrvatsko postupka. vijeće obrane (u daljnjem tekstu: HVO) i da je korišteno za Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i potrebe HVO-a prigodom rekonstrukcije puta. Obzirom na to da Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i se vještaci prometne struke nisu usuglasili o visini vrijednosti Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u vozila u momentu izuzimanja, potom, da je razlika nakon njihova "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". usuglašavanja iznosila oko 6%, a apelant nije predložio da se izvede nadvještačenje, Općinski sud je u cijelosti prihvatio nalaz OBRAZLOŽENJE i mišljenje vještaka Amira Hodžića. Pri tomu Općinski sud je I. Uvod obrazložio da je nalaz spomenutog vještaka sačinjen sukladno 1. Adnan Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, pravilima struke, da je prigodom izjašnjenja o apelantovim kojeg zastupa Hasan Bašić iz Kiseljaka, podnio je 18. travnja prigovorima djelovao ubjedljivo, kao i da je na sve prigovore dao 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u jasna i decidirana obrazloženja. Općinski sud je naveo da, na daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda temelju izvedenih dokaza, nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) vozilo uništeno ili izgubljeno, ali je utvrđeno da predmetno broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. veljače 2007. godine, Presude vozilo nije vraćeno apelantu, te je, stoga, utvrđeno da tuženi treba Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: platiti apelantu na ime naknade štete za upitno vozilo iznos od Kantonalni sud) broj Gž-964/04 od 19. listopada 2005. godine i 14.251.78 KM. Općinski sud je, dalje, naveo da je u svezi sa Presude Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: tužbenim zahtjevom za naknadu izmakle dobiti proveo sve Općinski sud) broj P-137/04 od 8. srpnja 2004. godine. dokaze koje je predložio apelant. Međutim, kako je zaključio Općinski sud, apelant u tijeku cijelog postupka nije uspio ničim II. Postupak pred Ustavnim sudom dokazati relevantne navode tužbe i ovog dijela tužbenog 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od zahtjeva, odnosno na osnovi čega temelji tužbeni zahtjev za Vrhovnog i Kantonalnog suda, te Federacije Bosne i naknadu izmakle dobiti, a pogotovu ničim nije uspio dokazati Hercegovine - Federalnog ministarstva obrane Sarajevo (u njegovu visinu, pa je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 9. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-964/04 od 19. suda broj P-137/04 od 8. srpnja 2004. godine potvrđena, a listopada 2005. godine djelomično je uvažen priziv tuženog i preostali dio revizije je odbijen. prvostupanjska presuda preinačena glede dosuđene kamate, tako 15. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da stanju u da je odbijen apelantov zahtjev za isplatu kamate na dosuđeni spisu ne odgovaraju navodi revizije da drugostupanjski sud nije iznos. Preostali dio priziva tuženog, kao i apelantovog priziva je razmatrao prizivne prigovore - da je prvostupanjski sud odbio odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena. raspravljati o odlučnim činjenicama i da nije sagledao, niti 10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su ocijenio dokaze o tim činjenicama putem javnih isprava koje je neutemeljeni apelantovi prizivni navodi da vještaci prometne apelant predao sudu, što upućuje na prigovor o povredi odredbe struke Zoran Miličević i Amir Hodžić nisu pravilno i prema članka 231. ZPP. Oprečno tomu, kako je obrazložio Vrhovni sud, pravilima struke uradili svoje nalaze, jer su oba vještaka, drugostupanjski sud je sagledao prigovore iznesene u svezi s tim i prigodom procjene vrijednosti vozila, koristila istu izveo valjan zaključak da su dokazi izvedeni pred metodologiju, te su utvrdili približno istu vrijednost vozila. prvostupanjskim sudom ocijenjeni sukladno članku 8. ZPP, te da Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud dao jasno i nisu dali argumente da se usvoji tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je, decidirano obrazloženje zbog čega je prihvatio nalaz i mišljenje dalje, naveo da je iz spisa predmeta vidljivo da je ročištima bio vještaka Amira Hodžića o uvećanju vrijednosti vozila nazočan apelantov opunomoćenik i da je sud prihvatio sve investicijskim ulaganjima nakon njegove kupovine. Kantonalni apelantove prijedloge o izvođenju dokaza, te da mu je pri tomu sud je utvrdio da su neutemeljeni apelantovi prizivni navodi da dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Vrhovni sud je vrijednost vozila nije obračunata sukladno odredbama Zakona o zaključio da je uvjerenje o neutemeljenosti navoda priziva amortizaciji i Odluke o visini i načinu amortizacije i (apelant ih ponavlja i u reviziji) drugostupanjski sud opravdao revalorizacije stalnih sredstava. Kantonalni sud je, dalje, naveo valjanim razlozima, koji imaju uporište u odredbama da su vještaci pravilno utvrdili stvarnu vrijednost vozila na dan materijalnog i procesnog prava. oduzimanja, tj. 25. lipnja 1993. godine, a ne njegovu financijsku 16. Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud pravilno - knjigovodstvenu vrijednost, kako je to u prizivu predložio odlučio kada je odbio prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio apelant. na naknadu obične štete i koji je bio postavljen preko iznosa od 11. Kantonalni sud je smatrao da su neutemeljeni i apelantovi 14.511,78 KM. Vrhovni sud je smatrao da je neutemeljen prizivni navodi da je prvostupanjski sud odbio raspravljati o apelantov prigovor o vrijednosti kamiona koju je procijenio odlučnim činjenicama, te da nije angažiran vještak financijske vještak prometne struke Amir Hadžić, jer je primjedbe u svezi s struke prigodom obračuna vrijednosti vozila. Prema stanju u tim vještak na glavnoj raspravi pojasnio. U svezi sa apelantovim spisu predmeta, kako je dalje obrazložio Kantonalni sud, prigovorom da nije provedeno financijsko vještačenje, Vrhovni prvostupanjski sud je na ročištu od 27. siječnja 2004. godine, sud je naveo da je iz spisa predmeta vidljivo (zapisnik sa ročišta koje je imalo karakter pripremnog ročišta, odlučio da će se na održanog 26. travnja 2004. godine) da apelant nije ni iznio glavnoj raspravi provesti svi dokazi koje je na ovom ročištu određeni prijedlog u smislu članka 148. stavak 1. ZPP. Vrhovni predložio apelant. Dalje je obrazložio da su predloženi dokazi sud se pozvao na odredbu članka 87. Uredbe o kriterijima i (uvid u kupoprodajni ugovor, atest Mašinskog fakulteta normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u Sarajevo, rješenje Općinske uprave Kiseljak i dr.) i provedeni na Oružane snage i druge potrebe obrane ("Službeni list RBiH", broj glavnoj raspravi održanoj 25. veljače 2004. godine. Kantonalni 19/92) kojom je propisano da u slučaju nestanka sredstva, vlasnik sud je naveo da apelant na pripremnom ročištu nije predložio da ima pravo na naknadu štete prema općim pravilima o naknadi vještačenje izvede vještak financijske struke, nego je izvođenje štete. Pošto je provedenim vještačenjem utvrđena stvarna ovog vještačenja (i to o visini vrijednosti izuzetog vozila, tj. ca- vrijednost vozila na dan izuzimanja (25. lipnja 1993. godine), a rine i poreza na promet vozila) predložio na glavnoj raspravi prema cijenama u vrijeme donošenja sudbene presude, kako to i održanoj 27. veljače 2004. godine. Kantonalni sud je smatrao da, nalaže članak 189. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima sukladno odredbi članka 102. stavak 2. Zakona o parničnom ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni list postupku ("Službene novine FBiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06, u RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, u daljnjem tekstu: ZOO), daljnjem tekstu: ZPP), apelant nije učinio vjerojatnim da bez apelantovi prigovori o pogrešnoj primjeni materijalnog prava svoje krivnje nije mogao ovaj dokaz predložiti na pripremnom nisu se mogli prihvatiti kao pravno utemeljeni. ročištu, pa je, stoga, prvostupanjski sud pravilno odbio izvođenje 17. Prema ocjeni Vrhovnog suda, drugostupanjski sud, ovog dokaza. odlučujući o apelantovom prizivu, pravilno je izveo zaključak da 12. U obrazloženju Kantonalni sud je, također, naveo da je apelant nije dokazao pravno relevantne činjenice u svezi sa prvosteupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov očekivanim dobitkom iz članka 189. stavak 3. ZOO. Vrhovni sud zahtjev za naknadu izgubljene dobiti, jer iz priloženih dokaza se je, dalje, naveo da je točno da je apelant dokazima koje je proveo ne može utvrditi utemeljenost, a pogotovu visina podnesenog dokazao činjenice da je u vrijeme izuzimanja kamiona (1993. tužbenog zahtjeva, a apelant nije predlagao da se o visini godine) bio vlasnik i da je tim kamionom obavljao izgubljene dobiti izvede vještačenje. Kantonalni sud je smatrao autoprevozničku djelatnost. Međutim, te činjenice same za sebe da su neutemeljeni apelantovi prizivni navodi koji su se odnosili nisu dostatna osnova da se usvoji tužbeni zahtjev po osnovi na troškove postupka, jer ni podneske u spisu, ni tužbu nije izmakle koristi. Vrhovni sud je smatrao da apelant nije dokazao sastavljao odvjetnik, nego ih je osobno pisao apelant, pa za relevantne činjenice, primjerice, da se nakon povratka u Kiseljak njihovo sastavljanje i nije trebalo odrediti troškove prema namjeravao baviti svojom prijašnjom djelatnosti (primjerice, u Odvjetničkoj tarifi. svezi sa obnavljanjem registracije). Vrhovni sud je istaknuo da je 13. Kantonalni sud je obrazložio da je glede dosuđene u svezi s tim apelant morao dokazati da postoji objektivna kamate valjalo odbiti ovaj dio apelantovog tužbenog zahtjeva. vjerojatnost da bi, obzirom na redoviti tijek stvari u obavljanju Pri tomu se Kantonalni sud pozvao na odredbu članka 6. stavak 1. svoje djelatnosti (radom s kamionom), stekao prosječnu novčanu Zakona o ostvarivanju tražbina nastalih za vrijeme ratnog stanja i dobit kao i drugi prijevoznici u Kiseljaku koji obavljaju tu djelatnost istim ili sličnim kamionom - ili da je dokazao da izravne ratne opasnosti ("Službene novine FBiH", broj 43/01) postoje posebne okolnosti (primjerice, kroz zaključeni ugovor) kojom je propisano da se ne obračunava kamata za razdoblje od što bi upućivalo na drugačiju novčanu dobit u odnosu na redoviti nastanka ovih tražbina pa do njihove realizacije. tijek stvari. Vrhovni sud je naveo da je o tim parametrima (bilo da 14. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000110 od je riječ o redovitom tijeku stvari ili o postojanju posebnih 7. veljače 2007. godine apelantova revizija je djelomično okolnosti) stručnjak financijske struke trebao dati nalaz i uvažena, presuda Kantonalnog suda preinačena u dijelu odluke o mišljenje (o opsegu izmakle koristi - visini štete), a što je u kamati, tako da je priziv tuženog odbijen i Presuda Općinskog konkretnom slučaju izostalo. 18. Vrhovni sud je zaključio da je utemeljen apelantov Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim prigovor o kamati kao sporednom zahtjevu, jer odredba članka 6. sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema stavak 1. Zakona o ostvarivanju tražbina nastalih za vrijeme vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. ratnog stanja i izravne ratne opasnosti, na koju se prizivni sud Članak 277. pozivao, ne utječe na donošenje drugačije odluke o kamatama Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, kao samom tome pravu (suđenje o meritumu), već u postupku pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim ovrhe u kojem se i obračunavaju kamate. Obzirom na to da na zakonom. dosuđeni iznos naknade stvarne štete zakonska zatezna kamata pripada od donošenja prvostupanjske sudbene odluke pa do VI. Dopustivost isplate Ščlanak 277. stavak 1. ZOO u svezi sa čl. 1. i 2. Zakona o 23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, visini stope zatezne kamate ("Službene novine FBiH", broj Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima 18/96)Ć, Vrhovni sud je zaključio da je primjenom odredbe koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom članka 250. stavak 1. ZPP odlučio da apelantu pripada zakonska spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. zatezna kamata od 8. srpnja 2004. godine. 24. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv IV. Apelacija presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi a) Navodi iz apelacije učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese 19. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i koristio. temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), 25. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000110 od 7. veljače Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na 2007. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U opširnoj apelaciji apelant je primio 7. ožujka 2007. godine, a apelacija je podnesena apelant iznosi niz primjedaba na dokazni postupak, pogotovu na 18. travnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano vještačenje izvedeno u predmetu, kao i da se nije raspravljalo, niti člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija su provedeni dokazi koje je apelant predložio. Apelant ističe da ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, sudac nije htio odrediti vještaka financijske struke, kao i da nisu jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki saslušane osobe koje je on predložio. Također, apelant se žali da drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Općinski sud nije pozvao na pripremno ročište zastupnika tužbe 26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Fuada Karamehića, koji je trebao osigurati pravnu zaštitu Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, apelanta, već je samo pozvan opunomoćenik koji je sudu predao Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete dokumentaciju. Apelant tvrdi da mu pripadaju kamate od 25. glede dopustivosti. lipnja 1993. godine, kao dana nastanka štete, a ne od dana VII. Meritum donošenja presude, iznosi razloge zašto je trebao biti usvojen njegov tužbeni zahtjev za naknadu izmakle dobiti, kao i da je 27. Apelant smatra da je pobijanim presudama povrijeđeno pogrešno utvrđena visina sudbenih troškova. njegovo pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, pravo na pravično b) Odgovori na apelaciju suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 20. Vrhovni i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju su stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka naveli da su neutemeljeni navodi apelacije o povredi prava na II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 pravično suđenje i prava na imovinu, te da ostaju pri razlozima uz Europsku konvenciju. koje su naveli u svojim odlukama. Pravo na pravično suđenje 21. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da podržava 28. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: presudu Vrhovnog suda uz napomenu da Vrhovni sud i Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska nižestupanjski sudovi donošenjem svojih odluka nisu povrijedili prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: apelantovo pravo na pravično suđenje, te da je apelant u tijeku (...) raspravljanja o upitnoj stvari maksimalno iskoristio svoje pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku, o čemu se dokazi (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim nalaze u spisu. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom V. Relevantni propisi dijelu glasi: 22. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH", br. 2/92, utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) u pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku relevantnom dijelu glasi: pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Članak 186. Š...Ć Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka 29. Predmetni postupak, koji je okončan pobijanom nastanka štete. presudom Vrhovnog suda, odnosi se na postupak naknade Članak 189. materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne naravi, pa je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u ovom Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na predmetu. Stoga, Ustavni sud mora ispitati je li taj postupak bio naknadu izmakle koristi. pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme konvencije. donošenja sudbene odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što 30. U svezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, drugo. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Prigodom ocjene visine izmakle koristi uzima se u obzir Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Europski dobitak koji se mogao utemeljeno očekivati prema redovitom sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije da preispituju tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj je već Ustavni sud utvrdio, proizlazi da se prigodom određivanja 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito štete, a ne od dana presuđenja, kako je odlučio Vrhovni sud. zadaća redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su Ustavni sud, također, ističe da je vrijeme nastanka štete faktičko izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog pitanje koje redoviti sud treba utvrditi u svakom konkretnom Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj slučaju. 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno 36. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelu koji se odnosi na pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, dosuđenje iznosa od 14.511,78 KM na ime naknade obične štete proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske za oduzeti kamion, na odbijanje zahtjeva za naknadu izmakle nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne koristi i na odluku o troškovima postupka. Međutim, Ustavni sud povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u zaključuje da je arbitrarnim odlučivanjem Vrhovnog suda o postupku pred redovitim sudovima. U konkretnom slučaju početku tijeka zakonske zatezne kamate od 8. srpnja 2004. Ustavni sud će ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na godine, kao dana donošenja prvostupanjske presude, način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. svibnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", Europske konvencije. broj 58/05). Ostali navodi 31. U konkretnom slučaju apelant je, u biti, nezadovoljan 37. Obzirom na zaključak o kršenju prava na pravično konačnom odlukom Vrhovnog suda o dosuđenom iznosu suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati naknade štete za predmetno vozilo, zbog toga što mu je odbijen apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) zahtjev za naknadu izmakle koristi, zbog načina na koji je Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz utvrđen početak tijeka zakonske zatezne kamate, kao i zbog Europsku konvenciju. Glede apelantovih navoda o kršenju prava dosuđenih troškova parničnog postupka. na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. 32. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da redoviti sudovi Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant kao prilog nisu pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno za svoje tvrdnje o povredi navedenog prava nije dostavio nikakve primijenili zakon kada su utvrdili iznos naknade štete za oduzeti dokaze, niti argumente kojima bi potkrijepio te tvrdnje, pa ih, kamion, potom, kada su kao neutemeljen odbili apelantov stoga, neće niti razmatrati. zahtjev za naknadu izmakle koristi, te kada su dosudili troškove VIII. Zaključak postupka. Ustavni sud smatra da su sudovi detaljno analizirali sve navedene apelantove prigovore, uključujući i sva pitanja koja 38. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju su ponovno postavljena u apelaciji, te da su u odnosu na te arbitrarnim stajalištem Vrhovnog suda o početku tijeka zakonske prigovore dali jasna i detaljna obrazloženja koja, prema mišljenju zatezne kamate prigodom određivanja materijalne štete Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz odlučivanju. Ustavni sud, dalje, zapaža da su redoviti sudovi dali članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. jasna i detaljna obrazloženja izvedenih dokaza, da su, također, Europske konvencije. obrazložili zašto su odbili da se izvedu dokazi koje je apelant 39. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 64. stavak 1. predlagao, te način obračuna troškova postupka. Iz navoda u Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu apelaciji, kao i priložene dokumentacije ne može se zaključiti da ove odluke. su u ovom dijelu pobijanim odlukama redovitih sudova 40. Na temelju članka 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također se odluke čini izdvojeno mišljenje suca Krstana Simića. ne može zaključiti da su sudovi proizvoljno primijenili zakon ili 41. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke da su povrijeđena procesna prava, odnosno da utvrđeno Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Predsjednik Hercegovine. Dalje, prema mišljenju Ustavnog suda, redoviti Ustavnog suda sudovi su za svoje odluke u ovom dijelu dali jasne i precizne Bosne i Hercegovine razloge. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. 33. Ustavni sud će dalje utvrditi je li Vrhovni sud proizvoljno Izdvojeno mišljenje suca Krstana Simića sukladno odluci odlučio o početku tijeka zakonske zatezne kamate. u predmetu broj AP 1177/07 34. Ustavni sud zapaža da je pobijanom presudom Vrhovnog Slijedeći praksu Ustavnog suda BiH koju je usvojio u suda preinačena presuda Kantonalnog suda i potvrđena odluka predmetu broj AP 1757/06, podržao sam ovu odluku. Općinskog suda kojom je utvrđeno da zakonska zatezna kamata Međutim, u biti, duboko se ne slažem sa pravnim stajalištem na iznos naknade štete za oduzeti kamion teče od 8. srpnja 2004. koje je afirmirano u predmetu broj AP 1757/06, a slijedeći to, i u godine, kao dana donošenja prvostupanjske presude. U apelaciji predmetnom sporu. apelant je naveo da je početak tijeka zakonske zatezne kamate I dalje smatram, uz dužno poštovanje prema svojim trebao biti određen od dana nastanka štete, to jeste od 25. lipnja kolegama, da se u praksi Ustavnoga suda suviše 1993. godine, kada mu je oduzet kamion i od kojeg nadnevka je pojednostavljeno pristupa tumačenju odredbe članka 186. sud utvrđivao stvarnu vrijednost kamiona. Zakona o obligacijskim odnosima i u potpunosti se pozivam na 35. Ustavni sud zaključuje da Vrhovni sud nije uzeo u obzir svoje razloge iznesene u izdvojenom mišljenju u predmetu broj odredbe čl. 186. i 277. Zakona o obligacijskim odnosima iz kojih AP 1757/06 ("Službeni glasnik BiH", broj 99/08 od 15. prosinca proizlazi da se prigodom određivanja materijalne štete zatezna 2008. godine). kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja 21. listopada 2009. godine Sudac Ustavnog suda BiH prvostupanjske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP Banja Luka Krstan Simić 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 86/07). Prema mišljenju Ustavnog suda, stajalište Vrhovnog suda o početku isplate Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete je predmetu broj AP 1365/07, rješavajući apelaciju Nijaza proizvoljan osobito uzimajući u obzir odredbe čl. 186. i 277. Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića, na osnovu člana VI/3b) Zakona o obligacijskim odnosima. Naime, iz tih odredaba, kako Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 3, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog II. Postupak pred Ustavnim sudom suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 4. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog i Kantonalnog suda je 24. aprila 2008. godine Miodrag Simović, predsjednik zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Od Opštine Valerija Galić, potpredsjednica Olovo (u daqnjem tekstu: tužena), kao učesnika u postupku, 15. Seada Palavrić, potpredsjednica maja 2008. godine je, takođe, zatraženo da dostavi odgovor na Mato Tadić, sudija apelaciju. Krstan Simić, sudija 5. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. maja na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je 2008. godine, Kantonalni sud 14. maja 2008. godine, tužena 5. juna 2008. godine. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Opštinskog suda, Kantonalnog suda i tužene Djelimično se usvaja apelacija Nijaza Hasanspahića i dostavljeni su apelantima 26. avgusta 2009. godine. Hajrage Hasanspahića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u odnosu na III. Činjenično stanje pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i 7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o zaštiti i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na qudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na postupak u sljedeći način. predmetu Opštinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 8. Prelazno Opštinsko vijeće Opštine Olovo je P-65/03, a koji je okončan zakqučenjem sudske nagodbe 28. Rješenjem broj 01/1-07-275/97 od 4. maja 1997. godine utvrdilo da oktobra 2008. godine. je izgradwa puta na označenoj trasi od opšteg interesa, te da Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Nijazu može da se pristupi potpunoj eksproprijaciji nepokretnosti, Hasanspahiću i Hajragi Hasanspahiću, u roku od tri mjeseca od između ostalih, i nepokretnosti koje su u svojini apelanata. U dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime obrazloženju rješewa je istaknuto da je, u skladu sa članom 16 nematerijalne štete zbog nedonošewa odluke u razumnom Zakona o eksproprijaciji, zatraženo mišljenje Mjesne roku, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda. zajednice Solun, te Zemqoradničke zadruge Olovo, budući da je Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa predlogom za eksproprijaciju bilo obuhvaćeno i članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u poqoprivredno zemqište. Iz pribavljenih mišljewa roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti proizilazi da je izgradwa puta društveno-ekonomski Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s opravdana, te da će omogućiti stvaranje preduslova za veću i ciljem da se izvrši ova odluka. intenzivniju proizvodnju na ostatku poqoprivrednog Odbija se apelacija Nijaza Hasanspahića i Hajrage zemqišta. Hasanspahića u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz 9. Apelanti su Službi za imovinskopravne, geodetske i stambene poslove i katastar nepokretnosti tužene (u daqnjem člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 tekstu: Služba za imovinskopravne poslove) uputili zahtjev Evropske konvencije o zaštiti qudskih prava i osnovnih za donošenje rješewa o eksproprijaciji i za određivanje sloboda, u odnosu na postupak u predmetu Opštinskog suda u naknade za eksproprisano zemqište. Zahtjev je zaveden pod Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj P-65/03, a koji je okončan brojem 02-31-32/00 od 1. juna 2000. godine. Apelanti su istakli sudskom nagodbom od 28. oktobra 2008. godine, zato što je da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o neosnovana. eksproprijaciji nepokretnosti koje su u wihovoj svojini. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Predložili su da se, nakon donošewa tog rješewa, sa Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i podnosiocima zahtjeva postigne sporazum o naknadi. Dalje, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u apelanti su izrazili spremnost da, umjesto naknade u novcu, na "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". ime obeštećewa prime i gradsko građevinsko zemqište na OBRAZLOŽEWE području grada u odgovarajućim omjerima. Najzad, apelanti su zamolili za hitno postupanje jer su od dana oduzimawa wihovog I. Uvod posjeda protekle tri godine. Upozorili su da će, u slučaju da se 1. Nijaz Hasanspahić i Hajraga Hasanspahić (u daqnjem ne pristupi rješavanju ovog predmeta u roku od 15 dana, tekstu: apelanti) iz Olova podnijeli su 7. maja 2007. godine zaštititi svoj posjed lično, tj. sprečavanjem daqnjeg izvođewa apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem radova. tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog 10. Apelanti su ponovo Službi za imovinskopravne povrede prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom poslove uputili zahtjev za sporazumno utvrđivanje naknade. roku, te zbog povrede prava na efektivan pravni lijek u Zahtjev je zaveden pod brojem 05-31-572/03 od 30. aprila 2003. predmetu Opštinskog suda u Olovu (u daqnjem tekstu: godine. Apelanti su opet ukazali na nedonošenje rješewa o Opštinski sud) broj P-65/03. eksproprijaciji i neriješeno pitanje naknade za 2. Apelanti su dopunili apelaciju podnescima od 10. maja i eksproprisano zemqište. Takođe, upozorili su da će, ukoliko 10. oktobra 2007. godine. Pri tome su istakli da je Kantonalni navedena Služba ni ovaj put ne odluči o wihovom zahtjevu, sud u Zenici (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud), povodom pokrenuti sudski postupak. izjavljenih žalbi, propustio da donese presudu ili rješenje, 11. Tužbom od 18. jula 2003. godine apelanti su u odnosno da im je uslijed stalnih odlagawa ročišta zbog Opštinskom sudu pokrenuli postupak protiv tužene s ciljem neimenovawa opštinskog pravobranioca uskraćeno pravo na da im se u posjed predaju označene nepokretnosti i da im se pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku. naknadi šteta. 3. Apelanti su podneskom od 28. maja 2008. godine zatražili 12. Opštinski sud je prvo ročište zakazao za 28. oktobar da se izda privremena mjera. Naime, oni su tražili da se 2003. godine. Na ročište nije došao uredno obaviješteni privremenom mjerom, s ciljem sprečavawa daqnje štete na opštinski pravobranilac, zakonski zastupnik tužene (u wihovim nepokretnostima, naloži Opštini Olovo da odmah i daqnjem tekstu: opštinski pravobranilac). Međutim, on je bez daqnjeg odlagawa prestane da koristi nezakonito izgrađen opravdao izostanak. Sud je, na predlog apelanata, održao put do donošewa konačne odluke Ustavnog suda povodom ročište u odsustvu opštinskog pravobranioca. Sljedeće uložene apelacije. ročište zakazano je za 11. novembar 2003. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 13. Na ročištu održanom 11. novembra 2003. godine stranke pravobranilac, doneseno je rješenje da se 20. oktobra 2005. su iznijele svoje navode i dokaze. godine održi ročište na licu mjesta. 14. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 9. decembar 27. Na ročištu koje je održano na licu mjesta 20. oktobra 2003. godine je, zbog obaveza postupajućeg sudije, pomjereno za 2005. godine, na zajednički predlog stranaka u postupku, 16. decembar 2003. godine. dogovoreno je da geometar utvrdi tačnu površinu puta i 15. Na ročište od 16. decembra 2003. godine nije pristupio zemqišta koje je ostalo van posjeda nakon probijawa trase opštinski pravobranilac, koji je bio na bolovanju i o tome puta, te da se ostavi rok od 15 dana za dostavljanje nalaza. obavijestio sud, pa je ročište održano u njegovom odsustvu. Na Naredno ročište zakazano je za 12. decembar 2005. godine. osnovu izvedenih dokaza je utvrđeno da je potrebno da se odredi 28. Ročište zakazano za 12. decembar 2005. godine održano vještačenje vještaka građevinske struke i vještaka šumarske je kao pripremno ročište. Apelanti su odustali od dijela struke. Sud je naložio ova vještačewa, imenovao vještake i tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje jedne od parcele zakazao ročište za glavnu raspravu za 16. januar 2004. godine. označene u tužbi. Sporazumnim predlogom stranaka je 16. Na ročište održano 16. januara 2004. godine utvrđeno koji će dokazi da se sprovedu na glavnoj raspravi. pristupili su samo apelanti. Opštinski pravobranilac je Ročište za glavnu raspravu je zakazano za 2. februar 2006. obavijestio sud da je još uvijek na bolovanju. Vještaci, koji su godine. uredno obaviješteni, nisu prisustvovali ročištu i nisu 29. Na ročištu za glavnu raspravu od 2. februara 2006. opravdali izostanak. Na predlog apelanata sud je donio godine, u odsustvu uredno obaviještenog opštinskog rješenje da se glavna rasprava odloži za 15. mart 2004. godine. pravobranioca, sud je okončao dokazni postupak i glavnu 17. Urgencijom od 24. maja 2004. godine apelanti su tražili raspravu. Sud je, takođe, obavijestio prisutne da će presuda da da se zakaže ročište za glavnu raspravu. Naime, oni su uputili bude donesena 2. marta 2006. godine. urgenciju zbog toga što su, odazivajući se na poziv za ročište 30. Podneskom primljenim u sudu 14. februara 2006. godine zakazano za 15. mart 2004. godine, saznali da je postupajući opštinski načelnik je zatražio povraćaj u pređašnje stanje sudija imenovan na novu dužnost, te zbog toga što, nakon toga, jer je prethodno, dopisom od 23. januara 2006. godine (bez oznake sud nije preduzeo niti jednu radnju kako bi zakazao novo prijemnog pečata suda), obavijestio sud da je opštinski ročište. pravobranilac podnio ostavku. Takođe je zamolio da se 18. Sud je 25. maja 2004. godine uputio pozive apelantima i ročišta ne zakazuju dok se ne okonča postupak imenovawa tuženoj za pripremno ročište koje je zakazao za 23. juni 2004. novog pravobranioca. godine. 31. Opštinski sud je Presudom broj P-65/03 od 2. marta 2006. 19. Na ročištu održanom 23. juna 2004. godine opštinski godine naložio tuženoj da apelantima preda u posjed parcele pravobranilac je zatražio da mu se dostavi tužba na odgovor, označene u izreci presude i da im naknadi štetu u iznosu od te da mu se ostavi rok za eventualno iznalaženje rješewa sa 29.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 2. apelantima u ovoj pravnoj stvari. Apelanti su na ovom ročištu marta 2003. godine pa do konačne isplate. precizirali tužbeni zahtjev. Sud je donio rješenje da se 32. Tužena je 31. marta 2006. godine na navedenu presudu opštinskom pravobraniocu ostavlja rok od 30 dana da dostavi blagovremeno izjavila žalbu Kantonalnom sudu. Pri tome je odgovor na tužbu. Ako to ne učini u ostavljenom roku, sud je istakla da je izreka presude nejasna i suprotna obrazloženju, upozorio da će da zakaže novo ročište. te da je dosuđeni iznos na ime naknade štete gotovo dva puta 20. Sljedeće ročište zakazano je za 6. oktobar 2004. godine. veći od onog koji je tražen u tužbenom zahtjevu. Apelanti su Konstatovano je da opštinski pravobranilac nije dostavio žalbom izjavljenom istog dana presudu Opštinskog suda odgovor na tužbu, ali je na njegovu molbu određeno da to učini osporavali zbog pogrešne primjene zakona u dijelu u kom je do 20. oktobra 2004. godine. Pripremno ročište zakazano je za odlučeno o kamatama. Apelanti i tužena su odgovore na žalbe 22. novembar 2004. godine. dostavili sudu 14. aprila 2006. godine. 21. Na ročištu održanom 22. novembra 2004. godine, nakon 33. Cjelokupan spis sa žalbama i odgovorima na žalbe predloga apelanata da se izvrši uviđaj na licu mjesta, sud je proslijeđen je Kantonalnom sudu 15. maja 2006. godine. donio rješenje da se ovo ročište odlaže i zakazuje novo 34. Kantonalni sud je 22. januara 2007. godine cjelokupan pripremno ročište za 21. decembar 2004. godine i da će ono da spis bez odluke o uloženim žalbama vratio Opštinskom sudu. se održi na licu mjesta. Kantonalni sud je ukazao Opštinskom sudu da je propustio da 22. Ročište zakazano za 21. decembar 2004. godine nije odluči o predlogu tužene za povraćaj u pređašnje stanje, a što održano na licu mjesta zbog vremenskih neprilika. je bio dužan u skladu sa članom 328 Zakona o parničnom Opštinski pravobranilac je izjavio da postoji mogućnost za postupku. Opštinskom sudu je naloženo da, nakon što odluči o nagodbu u ovoj pravnoj stvari, te je predložio da sud ostavi rok predlogu za povraćaj u pređašnje stanje, ponovo zakaže glavnu za pokušaj nagodbe. Sud je donio rješenje da odlaže ročište na raspravu i utvrdi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za neodređeno vrijeme, s obzirom na to da u zimskom periodu ne održavanje rasprave, u smislu člana 97 Zakona o parničnom može da se održi ročište na licu mjesta, te da će sljedeće postupku, ili će odlučiti u smislu odredbi člana 378 stav 2 ročište da bude zakazano nakon prijema podneska bilo koje istog zakona. stranke u postupku. 35. Postupajući u skladu sa uputstvima Kantonalnog suda od 23. Apelanti su podneskom od 3. juna 2005. godine tražili 22. januara 2007. godine, Opštinski sud je Rješenjem broj nastavak postupka, pa je naredno ročište zakazano za 12. juli P-65/03 od 19. aprila 2007. godine dopustio povraćaj u 2005. godine. pređašnje stanje na zahtjev tužene (tačka 30 ove odluke). Time 24. Opštinski pravobranilac je dopisom broj 08-47/05, je parnica vraćena u stanje prije propuštawa, te su ukinute sve zaprimljenim u sudu 6. jula 2005. godine, obavijestio sud da je 26. odluke koje je sud donio. juna 2005. godine imenovan novi opštinski pravobranilac, te 36. Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 20. septembar da je u toku primopredaja dužnosti. Predložio je da se 2007. godine. Na ovom ročištu sud je obavijestio stranke da ga ročište zakazano za 12. juli 2005. godine odloži i o tome je 19. septembra 2007. godine opštinski načelnik obavijestio blagovremeno obavijesti i druga strana. da opštinski pravobranilac još nije imenovan, iako je 25. Apelanti su rješenje suda od 7. jula 2005. godine o konkurs raspisan, te da je na ovo ročište pristupio odgađanju ročišta zbog imenovawa novog pravobranioca, te o punomoćnik tužene. Apelanti su istakli da je Kantonalni sud zakazivanju narednog ročišta za 21. septembar 2005. godine napravio propust kada je Opštinskom sudu naložio da odluči primili 11. jula 2005. godine. o zahtjevu tužene za povraćaj u pređašnje stanje, jer je ovaj sud o 26. Na ročištu održanom 21. septembra 2005. godine, nakon tom zahtjevu odlučio rješenjem od 23. februara 2006. godine, predloga apelanata, a s kojim se saglasio i opštinski koje je uredno dostavljeno objema stranama. Punomoćnik tužene je izjavio da je i uz sva nastojawa mjesto opštinskog stanje. Uz dopunu apelacije priloženo je Rješenje Opštinskog pravobranioca i dalje upražnjeno. Takođe, i uz više obraćawa suda broj P-65/03 od 23. februara 2006. godine. Iz tog rješewa susjednim opštinama i Vladi Zeničko-dobojskog kantona, nije proizilazi da je o ovom predlogu Opštinski sud odlučio prije iznađeno rješenje. Konačno, Opštinsko vijeće je donijelo i da je spis proslijeđen Kantonalnom sudu na odlučivanje. zakqučak da, u skladu sa članom 41 stav 3 Zakona o Apelanti smatraju da je Kantonalni sud postupio suprotno pravobranilaštvu, vršenje funkcije opštinskog zakonu, jer nije donio presudu ili rješenje o izjavljenoj žalbi. pravobranioca povjeri Kantonalnom pravobranilaštvu u Ističu da im je Kantonalni sud povrijedio pravo na pravično Zenici. Ovaj zakqučak proslijeđen je premijeru Vlade suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Zeničko-dobojskog kantona i čeka se na njegov odgovor. Nakon stav 1 Evropske konvencije, pravo na efektivan pravni lijek iz toga, obje strane su se saglasile da se ne određuje datum za člana 13 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana naredno ročište, već da se to učini kad se steknu zakonski II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz uslovi za to. Nakon održanog ročišta sačinjena je službena Evropsku konvenciju. zabilješka u kojoj je konstatovano da greškom radnika suda u 43. U dopuni apelacije od 10. oktobra 2007. godine spis nije uloženo rješenje od 23. februara 2006. godine, a kojim istaknuto je da su apelanti na ročištu za glavnu raspravu od 20. je prvobitno odlučeno o zahtjevu tužene za povraćaj u septembra 2007. godine obaviješteni da je načelnik tužene pređašnje stanje, te da je ovo rješenje uredno dostavljeno obavijestio sud da opštinski pravobranilac još uvijek nije strankama. imenovan. Apelanti zakqučuju da im je ovakvim ponašanjem 37. Podneskom od 29. maja 2008. godine apelanti su, povodom tužene, "koja se u posljednjem trenutku prisjeća svojih poziva za pripremno ročište zakazano za 16. septembar 2008. obaveza", uskraćeno pravo na pristup sudu i na suđenje u godine, ukazali Opštinskom sudu da je dopisom Kantonalnog razumnom roku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i suda od 22. januara 2007. godine i rješenjem o povraćaju u Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije. pređašnje stanje određeno da se postupak vraća u fazu glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta, pa su predložili da se b) Odgovor na apelaciju zakaže ročište za glavnu raspravu. 44. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je 38. Ročište za glavnu raspravu zakazano je i održano 16. spis vraćen Opštinskom sudu bez odluke o uloženim žalbama septembra 2008. godine. Sud je donio rješenje da se na naredno jer je bilo neophodno da se prethodno odluči o predlogu tužene ročište za glavnu raspravu pozove vještak građevinske struke za povraćaj u pređašnje stanje, a što je u iskqučivoj koji će da pojasni svoj nalaz i odgovori na konkretna pitawa nadležnosti prvostepenog suda, te da se nakon toga, u skladu sa stranaka. Takođe je određeno da će da se sprovede dokazni članom 328 Zakona o parničnom postupku, odluči o daqnjem postupak, kako je to utvrđeno na pripremnom ročištu od 12. toku postupka. U vezi sa navedenim, Kantonalni sud je decembra 2005. godine. Naredno ročište je zakazano za 21. zakqučio da su navodi iz apelacije o povredi prava pred ovim oktobar 2008. godine. sudom neosnovani. 39. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 21. oktobar 2008. 45. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je godine odloženo je za 28. oktobar 2008. godine, zbog nedolaska hronologija postupka iznesena u apelaciji tačna, te da je u ovoj vještaka građevinske struke. pravnoj stvari donio presudu 2. marta 2006. godine, da je nakon 40. Na ročištu održanom 28. oktobra 2008. godine apelanti izjavljenih žalbi spis dostavljen Kantonalnom sudu, te da je, u i tužena su zakqučili sudsku nagodbu. Shodno toj nagodbi, skladu sa obavezom koja je ustanovljena Zakonom o parničnom tužena se obavezala da preda apelantima u posjed dijelove postupku, ovaj sud postupao shodno uputstvima koje je izdao označenih katastarskih parcela, te da im nadoknadi štetu u Kantonalni sud. Najzad, konstatovano je da je ročište zakazano iznosu od 29.800,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu i troškove za 20. septembar 2007. godine odloženo jer nije imenovan postupka u označenim iznosima. opštinski pravobranilac-zakonski zastupnik, te da je sporazumnim predlogom stranaka odlučeno da datum novog IV. Apelacija ročišta bude određen kada se steknu zakonski uslovi za to. a) Navodi iz apelacije 46. Tužena je putem Zajedničkog opštinskog Apelacija od 7. maja 2007. godine pravobranilaštva opština Olovo i Vareš u odgovoru na apelaciju istakla da se opštinski pravobranilac imenuje i 41. Apelanti smatraju da su im u postupku pred Opštinskim razrješava dužnosti na način i po postupku propisanim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Zakonom o pravobranilaštvu ("Službene novine Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Zeničko-dobojskog kantona", br. 6/98 i 2/05). Dalje, u odgovoru je konvencije o zaštiti qudskih prava i osnovnih sloboda (u istaknuto da se od pokretawa predmetnog parničnog postupka daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz tri puta mijewao opštinski pravobranilac, te da je tužena člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola svaki put raspisivala konkurs za imenovanje novog. Kako se na broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ove tvrdnje apelanti zasnivaju posljedwi konkurs nije prijavio niti jedan kandidat, a propao na hronologiji postupka, kako je to izloženo u dijelu ove je i pokušaj formirawa zajedničkog pravobranilaštva sa odluke označenom kao Činjenice predmeta (tačke od 8 do 35). susjednim opštinama, 7. avgusta 2007. godine donesen je Dalje, apelanti smatraju da je tužena, s obzirom na to da je organ zakqučak da se ova funkcija povjeri Kantonalnom javne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, imala pozitivnu pravobranilaštvu. Odgovor je zakqučen konstatacijom da je zakonsku obavezu da ispoštuje prava podnosilaca apelacije. Opština Olovo preduzimala sve kako bi popunila radno Umjesto toga, tužena je neimenovanjem pravobranioca, odnosno mjesto opštinskog pravobranioca, pa ne može da bude punomoćnika, prekršila navedena prava apelanata, te pravo odgovorna za grubo kršenje prava apelanata i odugovlačenje na efektivan pravni lijek u smislu člana 13 Evropske postupka, kako se to navodi u apelaciji. konvencije. Od Ustavnog suda je zatraženo da "utvrdi pravilnu kompenzaciju podnosiocima apelacije, kao i da naredi V. Relevantni propisi organima i sudovima da što hitnije otklone povrede prava i da 47. Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. predmet riješe u razumnom roku". 12/87, 38/88 i 46/91) u relevantnom dijelu glasi: Dopune apelacije od 10. maja 2007. godine i 10. oktobra 2007. Član 10 godine Za eksproprisane nepokretnosti sopstveniku pripada 42. U dopuni apelacije od 10. maja 2007. godine apelanti su pravična naknada. istakli da je Kantonalni sud spis sa izjavljenim žalbama Član 27 neosnovano i bez ikakve odluke vratio Opštinskom sudu, a zbog Rješenje povodom predloga za eksproprijaciju donosi propusta ovog suda da odluči o predlogu za povraćaj u pređašnje nadležni organ uprave opštine na čijem području se nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže, shodno koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora odredbama Zakona o opštem upravnom postupku. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Prije donošewa rješewa o eksproprijaciji, organ iz 52. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, prethodnog stava saslušaće sopstvenika nepokretnosti o Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi Š...Ć djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Član 75 podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji Poslije pravosnažnosti rješewa o eksproprijaciji je koristio. nadležni opštinski organ uprave dužan je da bez odlagawa zakaže i održi usmenu raspravu za sporazumno određivanje 53. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, naknade za eksproprisanu nepokretnost. Ustavni sud izuzetno može da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna 48. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) u Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u relevantnom dijelu glasi: Bosni i Hercegovini. Član 11 54. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da su im u Š...Ć predmetnom postupku povrijeđena sljedeća prava: pravo na Pod uslovima iz ovog zakona stranka ima pravo žalbe i pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i kad prvostepeni organ nije u određenom roku donio rješenje o člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u odnosu na pravo na njenom zahtjevu. pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na Član 216 imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Š...Ć Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na (2) U ostalim slučajevima kada se postupak pokreće efektivan pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, Povreda navedenih prava, shodno mišljenju apelanata, ogleda ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan da se odugovlačenju tužene da imenuje opštinskog donese rješenje i dostavi ga stranci najkasnije u roku od 60 pravobranioca, u propustu Kantonalnog suda koji je, umjesto da dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. odluči u formi presude ili rješewa o žalbama izjavljenim na (3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješewa dozvoljena prvostepenu presudu, spis bez odluke vratio Opštinskom sudu žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1 da odluči o zahtjevu za povraćaj u pređašnje stanje, a o kom je i 2 ovog člana, stranka ima pravo da izjavi žalbu nadležnom Opštinski sud već bio odlučio. organu kao da je njen zahtjev odbijen. 55. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju 49. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine apelacija podnesena 7. maja 2007. godine, dakle u vrijeme kada Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) u relevantnom postupak povodom tužbe apelanata pred Opštinskim sudom dijelu glasi: još uvijek nije bio okončan. Iako je postupak u međuvremenu Član 10 okončan zakqučenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. godine, apelacija je i u vrijeme podnošewa bila dopustiva shodno Upravni spor može da se pokrene i kada nadležni organ o članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Naime, u skladu s tim zahtjevu, odnosno o žalbi stranke, nije donio odgovarajući članom, Ustavni sud može da razmatra apelaciju i kada nema upravni akt u upravnom postupku, pod uslovima određenim u odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna članu 20 ovog zakona i da se prethodno pisano obratila kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u postupila povodom njenog zahtjeva. Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz 50. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni glasi: razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. Član 10 Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa VII. Meritum što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu 56. Apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku prava koja strankama pripadaju u postupku. povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Član 276 Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u Ako sa prvog ročišta za glavnu raspravu izostane odnosu na pravo na pristup sudu, i pravo na suđenje u razumnom tužilac, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema roku. uslova za donošenje presude zbog izostanka, te kada sa kojeg Pravo na pravičan postupak kasnijeg ročišta izostanu tužilac ili tuženik, rasprava 57. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: može da se održi. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Član 328 qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: (1) Ako stranka propusti ročište ili rok za e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim preduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen predlog da 58. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu dozvoli da naknadno obavi tu radnju (povraćaj u pređašnje glasi: stanje) ako ocijeni da je do propuštawa došlo uslijed opravdanih razloga koji nisu mogli da se predvide niti 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili izbjegnu. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom (2) Kada se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje, parnica se roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom vraća u ono stanje u kom se nalazila prije propuštawa i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštawa donio. ustanovljenim sudom. Š...Ć Pravo na pristup sudu VI. Dopustivost 59. U pogledu navoda iz apelacije koji se tiču povrede prava 51. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, na pristup sudu, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj ranije Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima usvojeni stav o tome da ne postoji povreda prava na pristup sudu u situaciji kada je lice imalo pristup sudu pune jurisdikcije i aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj pred kojim je lice tužbom zahtijevalo zaštitu svojih prava broj 2002-I, stav 38). (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 65. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, 107/03 od 29. septembra 2004. godine, st. 25-28, objavljena u veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 54/04). Na prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud za osnovu uvida u spis i onoga što je predočeno Ustavnom sudu, proizilazi da su apelanti pokrenuli postupak podnošenjem qudska prava, Probstmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula tužbe Opštinskom sudu, koji je zakonom ustanovljen kao 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). stvarno i mjesno nadležan da postupa u ovoj vrsti sporova. 66. Konačno, Evropski sud za qudska prava je ukazao na to da Dakle, pokrenuli su postupak pred sudom pune jurisdikcije, je potrebna naročita marqivost nadležnih vlasti u svim tako da nisu bili uskraćeni za mogućnost da svoj tužbeni predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev prezentuju pred navedenim sudom. zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon 60. Takođe, Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter shodno kom je uslov za postojanje povrede prava na pravično (vidi Evropski sud za qudska prava, Borgese protiv Italije, suđenje kada sud, zbog nekog od procesnih razloga, odbije da presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav odlučuje o meritumu spora (vidi Ustavni sud, Odluka o 18). dopustivosti i meritumu broj AP 218/02 od 23. jula 2004. godine, stav 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i b) Period koji se uzima u obzir Hercegovine", broj 43/04). U konkretnom slučaju, apelanti 67. Apelanti su zahtjevom od 1. jula 2000. godine pokrenuli ističu da im je pravo na pristup sudu uskraćeno zbog činjenice postupak za naknadu za eksproprisano zemqište i donošenje da Kantonalni sud nije odlučio o izjavljenim žalbama, već je rješewa o eksproprijaciji u Službi za imovinskopravne predmet vratio Opštinskom sudu bez odluke. U vezi sa poslove tužene. Istom organu apelanti su se 30. aprila 2003. navedenim, Ustavni sud primjećuje da neodlučivanje godine obratili sa identičnim zahtjevom. Kako ova obraćawa Kantonalnog suda o žalbi apelanata ne predstavlja odluku nisu rezultovala bilo kakvom radwom tužene, apelanti su pred ovog suda da ne odlučuje o meritumu spora iz procesnih razloga. Opštinskim sudom pokrenuli postupak podnošenjem tužbe 18. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je na osnovu uvida u spis jula 2003. godine. Opštinski sud je o tužbenom zahtjevu utvrdio da je Opštinski sud propustio da odluči o zahtjevu apelanata odlučio presudom od 2. marta 2006. godine. Apelanti tužene za povraćaj u pređašnje stanje, pa je spis vratio i tužena su na ovu presudu izjavili žalbe Kantonalnom sudu Opštinskom sudu da otkloni ovaj propust. Ovakav postupak kom je cjelokupni spis o izjavljenim žalbama dostavljen 15. Kantonalni sud je zasnivao na članu 328 Zakona o parničnom maja 2006. godine. Kantonalni sud je 22. januara 2007. godine spis postupku, s obzirom na to da samo Opštinski sud može da vratio Opštinskom sudu bez odluke o izjavljenim žalbama, a propusti određenu procesnu radnju. Takođe, ovakav postupak zbog propusta ovog suda da odluči o zahtjevu za povraćaj u Kantonalnog suda je, a na osnovu službene zabilješke od 20. pređašnje stanje. Opštinski sud je o ovom zahtjevu odlučio septembra 2007. godine, očigledno bio uslovljen propustom rješenjem od 19. aprila 2007. godine i postupak je vratio u fazu Opštinskog suda da u spis uloži rješenje od 23. februara 2006. glavne rasprave. Postupak je zakqučivanjem sudske nagodbe godine, a kojim je već bilo odlučeno o zahtjevu tužene za okončan na ročištu održanom 28. oktobra 2008. godine. Dakle, povraćaj u pređašnje stanje. cjelokupan postupak u ovoj pravnoj stvari pred upravnim 61. Najzad, postupak povodom tužbe apelanata okončan je organom i Opštinskim sudom trajao je osam godina i tri zakqučenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. godine. Sudska mjeseca. nagodba ima snagu izvršnog naslova, u skladu sa članom 91 68. U pogledu utvrđivawa građanskih prava i obaveza, kao Zakona o parničnom postupku, i u skladu s kojom se tužena početak relevantnog perioda uzima se trenutak u kom je obavezala da će vratiti apelantima dio nepokretnosti i postupak pokrenut (vidi Evropski sud za qudska prava, Katte naknaditi im štetu u iznosu označenom u preciziranom Klitshe de la Grange protiv Italije, presuda od 27. oktobra tužbenom zahtjevu. 1994. godine, stav 50) ili u kom je, u okviru nekog drugog 62. Dalje, apelanti ističu da im je pravo na pristup sudu postupka, takvo pravo ili obaveza istaknuto u odbrani. U tom onemogućeno zbog neimenovawa opštinskog pravobranioca. U smislu, za početak relevantnog perioda treba da se uzme 1. juli vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud primjećuje da 2000. godine. Naime, postupak eksproprijacije se sprovodi Opštinski sud nije mogao da koristi ovlašćewa koja ima u prema odredbama Zakona o upravnom postupku koji, po pogledu imenovawa privremenog zastupnika ili punomoćnika, službenoj dužnosti, sprovodi nadležni organ uprave opštine jer je ova mogućnost iskqučena kada je u pitanju opštinski na čijem području se eksproprisana nepokretnost nalazi. S pravobranilac. Takođe, shodno članu 276 Zakona o parničnom obzirom na to da Služba za imovinskopravne poslove tužene postupku, Opštinski sud je na predlog apelanata održavao nije postupila u skladu sa obavezom utvrđenom članom 27 u to zakazana ročišta i u odsustvu opštinskog pravobranioca, vrijeme važećeg Zakona o eksproprijaciji, odnosno da je to odnosno održao je i zakqučio ročište za glavnu raspravu 2. propustila da učini i nakon zahtjeva koje su apelanti februara 2006. godine, a na koje nije pristupio uredno podnosili u dva navrata, Ustavni sud je zakqučio da je postupak obaviješteni opštinski pravobranilac. u konkretnom slučaju pokrenut navedenog datuma, s obzirom na 63. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zakqučuje da su to da su apelanti u zahtjevu od 1. juna 2000. godine prvi put navodi iz apelacije o povredi prava na pristup sudu iz člana istakli zahtjev za zaštitu svojih prava, a koja su kasnije bila II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske predmet raspravljanja i pred Opštinskim sudom. konvencije neosnovani. c) Analiza razumnosti trajawa postupka Pravo na suđenje u razumnom roku 69. Apelanti su zahtjevom od 1. jula 2000. godine pokrenuli a) Relevantni principi upravni postupak pred nadležnom službom tužene radi 64. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog ostvarivawa naknade za eksproprisane nepokretnosti. Isti suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u zahtjev je podnesen i 30. aprila 2003. godine, a u kom su apelanti okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome treba da se naglasili da će, u slučaju nepostupawa, pokrenuti sudski vodi računa o kriterijumima uspostavljenim praksom postupak. Tužena u odgovoru na apelaciju nije iznijela niti Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju jedan razlog zbog kog je propustila da postupi u skladu sa strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te zakonskom obavezom ustanovljenom čl. 27 i 75 u to vrijeme o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi važećeg Zakona o eksproprijaciji, niti je ovaj propust na bilo Evropski sud za qudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, koji način opravdala. 70. S druge strane, na osnovu onoga što je predočeno uprave, u dva navrata su mijewali tužbeni zahtjev, insistirali Ustavnom sudu, proizilazi da apelanti zbog nepostupawa su na uviđaju na licu mjestu, za koje je dva puta zakazivano nadležne službe povodom zahtjeva od 1. jula 2000. godine nisu ročište, te nisu podnijeli zahtjev za nastavak postupka u podnosili žalbu zbog ćutnje administracije, odnosno nisu periodu dužem od pet mjeseci. Najzad, apelanti su se na pokretali upravni spor. Isto vrijedi i za zahtjev podnesen 30. ročištu održanom 20. septembra 2007. godine saglasili sa aprila 2003. godine. predlogom da ročište bude odgođeno na neodređeno vrijeme, 71. Apelanti su pokrenuli postupak pred Opštinskim odnosno dok ne bude imenovan opštinski pravobranilac. sudom radi vraćawa u posjed protivpravno oduzetih Dalje, dužini postupka u konkretnom slučaju doprinijela je i nepokretnosti i radi naknade štete, a zbog toga što za Služba za imovinskopravne poslove tužene, s tim da ne može eksproprisane nepokretnosti nisu dobili nikakvu naknadu. da joj se stavi na teret dužina postupka u cjelini, s obzirom na Međutim, bez obzira na to što se u konkretnom slučaju radi o to da apelanti nisu iskoristili mogućnost da zbog sporu imovinskopravne prirode, na osnovu predočenog nepostupawa povodom wihovog zahtjeva podnesu žalbu zbog Ustavnom sudu ne može da se zakquči da je predmetni slučaj ćutnje administracije (vidi Ustavni sud, Odluka o složen, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih dopustivosti i meritumu broj AP 12/07 od 15. aprila 2009. pitawa. Dakle, složenost predmeta nije odlučan razlog za godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i njegovu dužinu. Hercegovine", broj 50/09). Takođe, dužini postupka 72. U vezi sa ponašanjem suda, Ustavni sud zakqučuje da je doprinijela je i tužena koja nije pravovremeno imenovala Opštinski sud od 18. jula 2003. godine pa do donošewa presude, opštinskog pravobranioca, te tako uzrokovala odlagawa odnosno do 2. marta 2006. godine, zakazao 13 ročišta. Od tih 13 ročišta, odnosno zastoj u postupku od osam mjeseci. Međutim, ročišta, na dva nije pristupio uredno obaviješteni tuženoj ne može da se pripiše dužina postupka u cjelini, jer je opštinski pravobranilac zbog bolesti, jedno ročište je nakon imenovawa opštinskog pravobranioca postupak u odgođeno zbog prelaska postupajućeg sudije na novu dužnost, relativno kratkom roku okončan zakqučenjem sudske nagodbe, a jedno ročište je odgođeno na molbu opštinskog bez opštinskog pravobranioca to ne bi bilo moguće. Najzad, pravobranioca jer je trebalo da bude održano u vrijeme Ustavni sud je zakqučio da postupak u ukupnom trajanju od osam primopredaje dužnosti, a jedno je održano u odsustvu uredno godina i tri mjeseca u najvećoj mjeri može da se stavi na teret obaviještenog opštinskog pravobranioca. Iz predočenog Opštinskom sudu. Naime, propust Opštinskog suda da u spis Ustavnom sudu, kao i na osnovu uvida u spis, ne može da se dostavljen Kantonalnom sudu uloži i rješenje od 23. februara zakquči da postupak u ovoj fazi nije zadovoqio zahtjev 2006. godine kojim je odlučeno o zahtjevu za povraćaj u postupawa u "razumnom roku". pređašnje stanje prvo je onemogućio Kantonalni sud da 73. Dalje, Kantonalni sud je Opštinskom sudu nakon šest odlučio o izjavljenim žalbama, a zatim je, kao posljedica tog mjeseci vratio spis sa izjavljenim žalbama kako bi odlučio o propusta, ponovno odlučivao o pitanju o kom je već bilo zahtjevu za povraćaj u pređašnje stanje. Opštinski sud je nakon odlučeno, a što je dovelo do vraćawa predmetnog postupka u nepuna tri mjeseca od prijema spisa rješenjem od 19. aprila fazu glavne rasprave. 2007. godine odlučio o predmetnom zahtjevu i predmet vratio u 76. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud smatra da dužina fazu glavne rasprave. Nakon toga, sud je zakazao četiri postupka od osam godina i tri mjeseca, od čega pred ročišta, od kojih je ročište zakazano za 20. septembar 2007. Opštinskim sudom pet godina i tri mjeseca, nije zadovoqila godine odgođeno na neodređeno vrijeme, tj. dok se ne imenuje zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. opštinski pravobranilac, a na zajednički predlog stranaka, Takođe, Ustavni sud smatra i da postoji kršenje prava na što proizilazi iz zapisnika sa ročišta održanog navedenog "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na datuma. Istog datuma sačinjena je i službena zabilješka u kojoj pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i je konstatovano da je propustom radnika Opštinskog suda člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Kantonalnom sudu dostavljen spis bez rješewa od 23. februara Ostali navodi 2006. godine. Zbog toga je Kantonalni sud i vratio spis bez 77. U vezi sa zakqučcima u pogledu povrede prava na odluke o izjavljenim žalbama. Na četvrtom ročištu od 28. pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu i pravo na oktobra 2008. godine zakqučena je sudska nagodba i okončan suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je ocijenio da u postupak. konkretnom slučaju nije potrebno da se posebno razmatraju 74. U vezi sa ponašanjem apelanata, na osnovu onoga što je navodi iz apelacije koji se odnose na povredu prava na imovinu predočeno Ustavnom sudu može da se zakquči da su apelanti na iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 ročištu održanom 23. juna 2004. godine preinačili prvobitni Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na tužbeni zahtjev. Dalje, na predlog apelanata, zakazano je efektivan pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. ročište za uviđaj na licu mjesta 21. decembra 2004. godine, Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno međutim, ono je odgođeno zbog vremenskih neprilika o kojima razmatraju ovi navodi budući da su zasnovani na istom su sami apelanti izvijestili sud. Apelanti su podneskom od 3. juna 2005. godine zatražili nastavak postupka, dakle, nakon činjeničnom osnovu kao i navodi o povredi prava iz člana II/3e) više od pet mjeseci, iako je sud u rješenju o odgađanju ročišta Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske od 21. decembra 2004. godine naglasio da će postupak da se konvencije. nastavi nakon prijema podneska bilo koje stranke u postupku. Pitanje naknade nematerijalne štete Na predlog apelanata odgođeno je i ročište od 21. septembra 78. Apelanti su zatražili da im se "utvrdi pravilna 2005. godine radi održavawa ročišta na licu mjesta, a što je kompenzacija, kao i da se naredi organima i sudovima da što sud i prihvatio pa je ročište zakazao 20. oktobra 2005. godine. hitnije otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom Na ročištu održanom 12. decembra 2005. godine apelanti su roku". Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni odustali od dijela tužbenog zahtjeva. Dalje, na ročištu sud može da izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odredi održanom 20. septembra 2007. godine apelanti su se saglasili naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud da se ne određuje datum za naredno ročište, već da se to učini podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim kada se steknu zakonski uslovi, tj. kada bude razriješeno sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u pitanje opštinskog pravobranioca. odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje qudskih 75. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju ne može prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema da se zanemari činjenica da su i sami apelanti u pojedinim kriterijumima koje je uspostavio Evropski sud za qudska fazama postupka svojim radwama ili propuštanjem prava, a prilagođeno ekonomskoj situaciji u BiH. doprinijeli cjelokupnoj dužini postupka. Naime, apelanti su 79. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip propustili da iskoriste žalbu, odnosno tužbu zbog ćutnje određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Nijazu glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Shodno Hasanspahiću i Hajragi Hasanspahiću, u roku od tri mjeseca utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađawa da od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda. 80. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa ukupan postupak trajao osam godina i tri mjeseca, od čega članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u postupak pred Opštinskim sudom od pet godina i tri mjeseca roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti nije zadovoqio zahtjev za postupanje u "razumnom" roku, te da Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem predmetni postupak nije hitan, apelantima se određuje naknada izvršenja ove odluke. u visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Odbija se apelacija Nijaza Hasanspahića i Hajrage Vlada Zeničko-dobojskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana Hasanspahića u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz dostavljanja ove odluke. člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. VIII. Zakqučak Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, 81. Ustavni sud zakqučuje da ne postoji povreda prava na u odnosu na postupak u predmetu Općinskog suda u Visokom, pravičan postupak u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana Odjel u Olovu, broj P-65/03, a koji je okončan sudskom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske nagodbom od 28. oktobra 2008. godine, zato što je neosnovana. konvencije. Naime, ne postoji povreda ovog prava zbog toga što Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i su apelanti imali mogućnost da svoj tužbeni zahtjev iznesu Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i pred nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim sudom, te da u tom Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u postupku ishode odluku u meritumu o svom tužbenom zahtjevu. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 82. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na OBRAZLOŽENJE pravičan postupak u odnosu na suđenje u razumnom roku iz člana I. Uvod II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, ova povreda se ogleda u tome što sveukupno 1. Nijaz Hasanspahić i Hajraga Hasanspahić (u daljnjem trajanje postupka od osam godina i tri mjeseca, odnosno od pet tekstu: apelanti) iz Olova podnijeli su 7. maja 2007. godine godina i tri mjeseca, može da se, u odlučujućoj mjeri, stavi na apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem teret ponašanju nadležnog suda, te što taj sud nije dao razumno tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog i objektivno opravdanje za ovoliko trajanje postupka. povrede prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom roku, te zbog povrede prava na efektivan pravni lijek u predmetu 83. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije Općinskog suda u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj neophodno da se posebno razmatra predlog apelanata za P-65/03. donošenje privremene mjere. 2. Apelanti su dopunili apelaciju podnescima od 10. maja i 84. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila 10. oktobra 2007. godine. Pri tome su istakli da je Kantonalni sud Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), povodom odluke. izjavljenih žalbi, propustio da donese presudu ili rješenje, 85. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odnosno da im je uslijed stalnih odlaganja ročišta zbog Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. neimenovanja općinskog pravobranioca uskraćeno pravo na Predsjednik pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku. Ustavnog suda 3. Apelanti su podneskom od 28. maja 2008. godine zatražili Bosne i Hercegovine izdavanje privremene mjere. Naime, oni su tražili da se Prof. dr Miodrag Simović, s. r. privremenom mjerom, s ciljem sprječavanja daljnje štete na njihovim nekretninama, naloži Općini Olovo da odmah i bez daljnjeg odlaganja prestane koristiti nezakonito izgrađen put do Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u donošenja konačne odluke Ustavnog suda povodom uložene predmetu broj AP 1365/07, rješavajući apelaciju Nijaza apelacije. Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića, na osnovu člana II. Postupak pred Ustavnim sudom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 3, člana 59. 4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Općinskog i Kantonalnog suda je 24. aprila 2008. godine Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Od Općine Olovo (u Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: daljnjem tekstu: tužena), kao učesnika u postupku, 15. maja Miodrag Simović, predsjednik 2008. godine je, također, zatraženo da dostavi odgovor na Valerija Galić, potpredsjednica apelaciju. Seada Palavrić, potpredsjednica 5. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. maja Mato Tadić, sudija 2008. godine, Kantonalni sud 14. maja 2008. godine, tužena 5. Krstan Simić, sudija juna 2008. godine. na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda, Kantonalnog suda i tužene dostavljeni ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 su apelantima 26. augusta 2009. godine. Djelimično se usvaja apelacija Nijaza Hasanspahića i III. Činjenično stanje Hajrage Hasanspahića. 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u odnosu na dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i sljedeći način. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti 8. Prelazno Općinsko vijeće Općine Olovo je Rješenjem broj ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na postupak u 01/1-07-275/97 od 4. maja 1997. godine utvrdilo da je izgradnja predmetu Općinskog suda u Visokom, Odjel u Olovu, broj puta na označenoj trasi od općeg interesa, te da može da se P-65/03, a koji je okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. pristupi potpunoj eksproprijaciji nekretnina, između ostalih, i oktobra 2008. godine. nekretnina koje su u vlasništvu apelanata. U obrazloženju 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 rješenja je istaknuto da je, u skladu sa članom 16. Zakona o 19. Na ročištu održanom 23. juna 2004. godine općinski eksproprijaciji, zatraženo mišljenje Mjesne zajednice Solun, te pravobranilac je zatražio da mu se dostavi tužba na odgovor, te da Zemljoradničke zadruge Olovo, budući da je prijedlogom za mu se ostavi rok za eventualno iznalaženje rješenja sa apelantima eksproprijaciju bilo obuhvaćeno i poljoprivredno zemljište. Iz u ovoj pravnoj stvari. Apelanti su na ovom ročištu precizirali pribavljenih mišljenja proizlazi da je izgradnja puta tužbeni zahtjev. Sud je donio rješenje da se općinskom društveno-ekonomski opravdana, te da će omogućiti stvaranje pravobraniocu ostavlja rok od 30 dana da dostavi odgovor na preduvjeta za veću i intenzivniju proizvodnju na ostatku tužbu. Ako to ne učini u ostavljenom roku, sud je upozorio da će poljoprivrednog zemljišta. zakazati novo ročište. 9. Apelanti su Službi za imovinskopravne, geodetske i 20. Sljedeće ročište zakazano je za 6. oktobar 2004. godine. stambene poslove i katastar nekretnina tužene (u daljnjem tekstu: Konstatirano je da općinski pravobranilac nije dostavio odgovor Služba za imovinskopravne poslove) uputili zahtjev za na tužbu, ali je na njegovu molbu određeno da to učini do 20. donošenje rješenja o eksproprijaciji i za određivanje naknade za oktobra 2004. godine. Pripremno ročište zakazano je za 22. eksproprirano zemljište. Zahtjev je zaveden pod brojem novembar 2004. godine. 02-31-32/00 od 1. juna 2000. godine. Apelanti su istakli da u 21. Na ročištu održanom 22. novembra 2004. godine, nakon konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o eksproprijaciji prijedloga apelanata da se izvrši uviđaj na licu mjesta, sud je nekretnina koje su u njihovom vlasništvu. Predložili su da se, donio rješenje da se ovo ročište odlaže i zakazuje novo pripremno nakon donošenja tog rješenja, sa podnosiocima zahtjeva postigne ročište za 21. decembar 2004. godine i da će se ono održati na licu sporazum o naknadi. Dalje, apelanti su izrazili spremnost da, mjesta. umjesto naknade u novcu, na ime obeštećenja prime i gradsko 22. Ročište zakazano za 21. decembar 2004. godine nije građevinsko zemljište na području grada u odgovarajućim održano na licu mjesta zbog vremenskih neprilika. Općinski omjerima. Najzad, apelanti su zamolili za hitno postupanje jer su pravobranilac je izjavio da postoji mogućnost za nagodbu u ovoj od dana oduzimanja njihovog posjeda protekle tri godine. pravnoj stvari, te je predložio da sud ostavi rok za pokušaj Upozorili su da će, u slučaju da se ne pristupi rješavanju ovog nagodbe. Sud je donio rješenje da odlaže ročište na neodređeno predmeta u roku od 15 dana, zaštititi svoj posjed lično, tj. vrijeme, s obzirom na to da se u zimskom periodu ne može sprječavanjem daljnjeg izvođenja radova. održati ročište na licu mjesta, te da će sljedeće ročište biti 10. Apelanti su ponovo Službi za imovinskopravne poslove zakazano nakon prijema podneska bilo koje stranke u postupku. uputili zahtjev za sporazumno utvrđivanje naknade. Zahtjev je 23. Apelanti su podneskom od 3. juna 2005. godine tražili zaveden pod brojem 05-31-572/03 od 30. aprila 2003. godine. nastavak postupka, pa je naredno ročište zakazano za 12. juli Apelanti su opet ukazali na nedonošenje rješenja o 2005. godine. eksproprijaciji i neriješeno pitanje naknade za eksproprirano 24. Općinski pravobranilac je dopisom broj 08-47/05, zemljište. Također, upozorili su da će, ukoliko navedena Služba zaprimljenim u sudu 6. jula 2005. godine, obavijestio sud da je ni ovaj put ne odluči o njihovom zahtjevu, pokrenuti sudski 26. juna 2005. godine imenovan novi općinski pravobranilac, te postupak. da je u toku primopredaja dužnosti. Predložio je da se ročište 11. Tužbom od 18. jula 2003. godine apelanti su u zakazano za 12. juli 2005. godine odloži i o tome blagovremeno Općinskom sudu pokrenuli postupak protiv tužene s ciljem da im obavijesti i druga strana. se u posjed predaju označene nekretnine i da im se naknadi šteta. 25. Apelanti su rješenje suda od 7. jula 2005. godine o 12. Općinski sud je prvo ročište zakazao za 28. oktobar 2003. odgađanju ročišta zbog imenovanja novog pravobranioca, te o godine. Na ročište nije došao uredno obaviješteni općinski zakazivanju narednog ročišta za 21. septembar 2005. godine pravobranilac, zakonski zastupnik tužene (u daljnjem tekstu: primili 11. jula 2005. godine. općinski pravobranilac). Međutim, on je opravdao izostanak. 26. Na ročištu održanom 21. septembra 2005. godine, nakon Sud je, na prijedlog apelanata, održao ročište u odsustvu prijedloga apelanata, a s kojim se saglasio i općinski općinskog pravobranioca. Sljedeće ročište zakazano je za 11. pravobranilac, doneseno je rješenje da se 20. oktobra 2005. novembar 2003. godine. godine održi ročište na licu mjesta. 13. Na ročištu održanom 11. novembra 2003. godine stranke 27. Na ročištu koje je održano na licu mjesta 20. oktobra su iznijele svoje navode i dokaze. 2005. godine, na zajednički prijedlog stranaka u postupku, 14. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 9. decembar dogovoreno je da geometar utvrdi tačnu površinu puta i zemljišta 2003. godine je, zbog obaveza postupajućeg sudije, pomjereno koje je ostalo izvan posjeda nakon probijanja trase puta, te da se za 16. decembar 2003. godine. ostavi rok od 15 dana za dostavljanje nalaza. Naredno ročište 15. Na ročište od 16. decembra 2003. godine nije pristupio zakazano je za 12. decembar 2005. godine. općinski pravobranilac, koji je bio na bolovanju i o tome 28. Ročište zakazano za 12. decembar 2005. godine održano obavijestio sud, pa je ročište održano u njegovom odsustvu. Na je kao pripremno ročište. Apelanti su odustali od dijela tužbenog osnovu izvedenih dokaza je utvrđeno da je potrebno odrediti zahtjeva koji se odnosi na vraćanje jedne od parcele označene u vještačenje vještaka građevinske struke i vještaka šumarske tužbi. Sporazumnim prijedlogom stranaka je utvrđeno koji će se struke. Sud je naložio ova vještačenja, imenovao vještake i dokazi provesti na glavnoj raspravi. Ročište za glavnu raspravu zakazao ročište za glavnu raspravu za 16. januar 2004. godine. je zakazano za 2. februar 2006. godine. 16. Na ročište održano 16. januara 2004. godine pristupili su 29. Na ročištu za glavnu raspravu od 2. februara 2006. samo apelanti. Općinski pravobranilac je obavijestio sud da je još godine, u odsustvu uredno obaviještenog općinskog uvijek na bolovanju. Vještaci, koji su uredno obaviješteni, nisu pravobranioca, sud je okončao dokazni postupak i glavnu prisustvovali ročištu i nisu opravdali izostanak. Na prijedlog raspravu. Sud je, također, obavijestio prisutne da će presuda biti apelanata sud je donio rješenje da se glavna rasprava odloži za 15. donesena 2. marta 2006. godine. mart 2004. godine. 30. Podneskom primljenim u sudu 14. februara 2006. godine 17. Urgencijom od 24. maja 2004. godine apelanti su tražili općinski načelnik je zatražio povrat u prijašnje stanje jer je zakazivanje ročišta za glavnu raspravu. Naime, oni su uputili prethodno, dopisom od 23. januara 2006. godine (bez oznake urgenciju zbog toga što su, odazivajući se na poziv za ročište prijemnog pečata suda), obavijestio sud da je općinski zakazano za 15. mart 2004. godine, saznali da je postupajući pravobranilac podnio ostavku. Također je zamolio da se ročišta sudija imenovan na novu dužnost, te zbog toga što, nakon toga, ne zakazuju dok se ne okonča postupak imenovanja novog sud nije preduzeo niti jednu radnju kako bi zakazao novo ročište. pravobranioca. 18. Sud je 25. maja 2004. godine uputio pozive apelantima i 31. Općinski sud je Presudom broj P-65/03 od 2. marta 2006. tuženoj za pripremno ročište koje je zakazao za 23. juni 2004. godine naložio tuženoj da apelantima preda u posjed parcele godine. označene u izreci presude i da im naknadi štetu u iznosu od 29.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 2. 39. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 21. oktobar marta 2003. godine pa do konačne isplate. 2008. godine odloženo je za 28. oktobar 2008. godine, zbog 32. Tužena je 31. marta 2006. godine na navedenu presudu nedolaska vještaka građevinske struke. blagovremeno izjavila žalbu Kantonalnom sudu. Pri tome je 40. Na ročištu održanom 28. oktobra 2008. godine apelanti i istakla da je izreka presude nejasna i suprotna obrazloženju, te da tužena su zaključili sudsku nagodbu. Prema toj nagodbi, tužena je dosuđeni iznos na ime naknade štete gotovo dva puta veći od se obavezala da preda apelantima u posjed dijelove označenih onog koji je tražen u tužbenom zahtjevu. Apelanti su žalbom katastarskih parcela, te da im nadoknadi štetu u iznosu od izjavljenom istog dana presudu Općinskog suda osporavali zbog 29.800,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka pogrešne primjene zakona u dijelu u kojem je odlučeno o u označenim iznosima. kamatama. Apelanti i tužena su odgovore na žalbe dostavili sudu IV. Apelacija 14. aprila 2006. godine. a) Navodi iz apelacije 33. Cjelokupan spis sa žalbama i odgovorima na žalbe proslijeđen je Kantonalnom sudu 15. maja 2006. godine. Apelacija od 7. maja 2007. godine 41. Apelanti smatraju da su im u postupku pred Općinskim 34. Kantonalni sud je 22. januara 2007. godine cjelokupan sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) spis bez odluke o uloženim žalbama vratio Općinskom sudu. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Kantonalni sud je ukazao Općinskom sudu da je propustio da konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u odluči o prijedlogu tužene za povrat u prijašnje stanje, a što je bio daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz dužan u skladu sa članom 328. Zakona o parničnom postupku. člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola Općinskom sudu je naloženo da, nakon što odluči o prijedlogu za broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ove tvrdnje apelanti zasnivaju na povrat u prijašnje stanje, ponovo zakaže glavnu raspravu i utvrdi hronologiji postupka, kako je to izloženo u dijelu ove odluke da li su ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje rasprave, označenom kao Činjenice predmeta (tačke od 8. do 35). Dalje, u smislu člana 97. Zakona o parničnom postupku, ili će odlučiti u apelanti smatraju da je tužena, s obzirom na to da je organ javne smislu odredaba člana 378. stav 2. istog zakona. vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, imala pozitivnu zakonsku 35. Postupajući u skladu sa uputstvima Kantonalnog suda od obavezu da ispoštuje prava podnosilaca apelacije. Umjesto toga, 22. januara 2007. godine, Općinski sud je Rješenjem broj tužena je neimenovanjem pravobranioca, odnosno P-65/03 od 19. aprila 2007. godine dopustio povrat u prijašnje punomoćnika, prekršila navedena prava apelanata, te pravo na stanje na zahtjev tužene (tačka 30. ove odluke). Time je parnica efektivan pravni lijek u smislu člana 13. Evropske konvencije. vraćena u stanje prije propuštanja, te su ukinute sve odluke koje Od Ustavnog suda je zatraženo da "utvrdi pravilnu kompenzaciju je sud donio. podnosiocima apelacije, kao i da naredi organima i sudovima da 36. Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 20. septembar što hitnije otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom 2007. godine. Na ovom ročištu sud je obavijestio stranke da ga je roku". 19. septembra 2007. godine općinski načelnik obavijestio da Dopune apelacije od 10. maja 2007. godine i 10. oktobra općinski pravobranilac još nije imenovan, iako je konkurs 2007. godine raspisan, te da je na ovo ročište pristupio punomoćnik tužene. 42. U dopuni apelacije od 10. maja 2007. godine apelanti su Apelanti su istakli da je Kantonalni sud napravio propust kada je istakli da je Kantonalni sud spis sa izjavljenim žalbama Općinskom sudu naložio da odluči o zahtjevu tužene za povrat u neosnovano i bez ikakve odluke vratio Općinskom sudu, a zbog prijašnje stanje, jer je ovaj sud o tom zahtjevu odlučio rješenjem propusta ovog suda da odluči o prijedlogu za povrat u prijašnje od 23. februara 2006. godine, koje je uredno dostavljeno objema stanje. Uz dopunu apelacije priloženo je Rješenje Općinskog stranama. Punomoćnik tužene je izjavio da je i uz sva nastojanja suda broj P-65/03 od 23. februara 2006. godine. Iz tog rješenja mjesto općinskog pravobranioca i dalje upražnjeno. Također, i uz proizlazi da je o ovom prijedlogu Općinski sud odlučio prije i da više obraćanja susjednim općinama i Vladi Zeničko-dobojskog je spis proslijeđen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Apelanti kantona, nije iznađeno rješenje. Konačno, Općinsko vijeće je smatraju da je Kantonalni sud postupio suprotno zakonu, jer nije donijelo zaključak da, u skladu sa članom 41. stav 3. Zakona o donio presudu ili rješenje o izjavljenoj žalbi. Ističu da im je pravobranilaštvu, vršenje funkcije općinskog pravobranioca Kantonalni sud povrijedio pravo na pravično suđenje iz člana povjeri Kantonalnom pravobranilaštvu u Zenici. Ovaj zaključak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske proslijeđen je premijeru Vlade Zeničko-dobojskog kantona i konvencije, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske čeka se na njegov odgovor. Nakon toga, obje strane su se konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i saglasile da se ne određuje datum za naredno ročište, već da se to Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. učini kad se steknu zakonski uvjeti za to. Nakon održanog ročišta 43. U dopuni apelacije od 10. oktobra 2007. godine istaknuto sačinjena je službena zabilješka u kojoj je konstatirano da je da su apelanti na ročištu za glavnu raspravu od 20. septembra greškom radnika suda u spis nije uloženo rješenje od 23. februara 2007. godine obaviješteni da je načelnik tužene obavijestio sud 2006. godine, a kojim je prvobitno odlučeno o zahtjevu tužene za da općinski pravobranilac još uvijek nije imenovan. Apelanti povrat u prijašnje stanje, te da je ovo rješenje uredno dostavljeno zaključuju da im je ovakvim ponašanjem tužene, "koja se u strankama. posljednjem trenutku prisjeća svojih obaveza", uskraćeno pravo 37. Podneskom od 29. maja 2008. godine apelanti su, na pristup sudu i na suđenje u razumnom roku, u skladu sa povodom poziva za pripremno ročište zakazano za 16. septembar članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. 2008. godine, ukazali Općinskom sudu da je dopisom Evropske konvencije. Kantonalnog suda od 22. januara 2007. godine i rješenjem o b) Odgovor na apelaciju povratu u prijašnje stanje određeno da se postupak vraća u fazu 44. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta, pa su predložili da se spis vraćen Općinskom sudu bez odluke o uloženim žalbama jer zakaže ročište za glavnu raspravu. je bilo neophodno da se prethodno odluči o prijedlogu tužene za 38. Ročište za glavnu raspravu zakazano je i održano 16. povrat u prijašnje stanje, a što je u isključivoj nadležnosti septembra 2008. godine. Sud je donio rješenje da se na naredno prvostepenog suda, te da se nakon toga, u skladu sa članom 328. ročište za glavnu raspravu pozove vještak građevinske struke Zakona o parničnom postupku, odluči o daljnjem toku postupka. koji će pojasniti svoj nalaz i odgovoriti na konkretna pitanja U vezi sa navedenim, Kantonalni sud je zaključio da su navodi iz stranaka. Također je određeno da će se provesti dokazni apelacije o povredi prava pred ovim sudom neosnovani. postupak, kako je to utvrđeno na pripremnom ročištu od 12. 45. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je decembra 2005. godine. Naredno ročište je zakazano za 21. hronologija postupka iznesena u apelaciji tačna, te da je u ovoj oktobar 2008. godine. pravnoj stvari donio presudu 2. marta 2006. godine, da je nakon izjavljenih žalbi spis dostavljen Kantonalnom sudu, te da je, u Upravni spor može se pokrenuti i kada nadležni organ o skladu sa obavezom koja je ustanovljena Zakonom o parničnom zahtjevu, odnosno o žalbi stranke, nije donio odgovarajući postupku, ovaj sud postupao prema uputstvima koje je izdao upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima određenim u Kantonalni sud. Najzad, konstatirano je da je ročište zakazano za članu 20. ovog Zakona i da se prethodno pisano obratila 20. septembar 2007. godine odloženo jer nije imenovan općinski nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije pravobranilac-zakonski zastupnik, te da je sporazumnim postupila povodom njezinog zahtjeva. prijedlogom stranaka odlučeno da datum novog ročišta bude 50. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine određen kada se steknu zakonski uvjeti za to. Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu 46. Tužena je putem Zajedničkog općinskog glasi: pravobranilaštva općina Olovo i Vareš u odgovoru na apelaciju Član 10. istakla da se općinski pravobranilac imenuje i razrješava dužnosti na način i po postupku propisanim Zakonom o pravobranilaštvu Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 6/98 i 2/05). manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja Dalje, u odgovoru je istaknuto da se od pokretanja predmetnog strankama pripadaju u postupku. parničnog postupka tri puta mijenjao općinski pravobranilac, te Član 276. da je tužena svaki put raspisivala konkurs za imenovanje novog. Ako sa prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužilac, ili Kako se na posljednji konkurs nije prijavio niti jedan kandidat, a ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje propao je i pokušaj formiranja zajedničkog pravobranilaštva sa presude zbog izostanka, te kada sa kojeg kasnijeg ročišta susjednim općinama, 7. augusta 2007. godine donesen je izostanu tužilac ili tuženik, rasprava se može održati. zaključak da se ova funkcija povjeri Kantonalnom Član 328. pravobranilaštvu. Odgovor je zaključen konstatacijom da je (1) Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke Općina Olovo preduzimala sve kako bi popunila radno mjesto radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na preduzimanje te općinskog pravobranioca, pa ne može biti odgovorna za grubo radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da kršenje prava apelanata i odugovlačenje postupka, kako se to naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni navodi u apelaciji. da je do propuštanja došlo uslijed opravdanih razloga koji se V. Relevantni propisi nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. 47. Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. (2) Kada se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se 12/87, 38/88 i 46/91) u relevantnom dijelu glasi: vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju Član 10. se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio. Za eksproprirane nekretnine vlasniku pripada pravična VI. Dopustivost naknada. 51. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Član 27. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Rješenje povodom prijedloga za eksproprijaciju donosi su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog nadležni organ uprave općine na čijem području se nalazi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nekretnina za koju se eksproprijacija predlaže, prema 52. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji, organ iz presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi prethodnog stava saslušat će vlasnika nekretnine o činjenicama u djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se vezi sa eksproprijacijom. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Š...Ć primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Član 75. 53. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema općinski organ uprave dužan je da bez odlaganja zakaže i održi odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i ekspropriranu nekretninu. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u 48. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Bosni i Hercegovini. Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) u relevantnom 54. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da su im u dijelu glasi: predmetnom postupku povrijeđena sljedeća prava: pravo na Član 11. pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Š...Ć člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na pravo na Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo žalbe i kad pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na prvostepeni organ nije u određenom roku donio rješenje o imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. njezinom zahtjevu. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na efektivan Član 216. pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povreda Š...Ć navedenih prava, prema mišljenju apelanata, ogleda se odugovlačenju tužene da imenuje općinskog pravobranioca, u (2) U ostalim slučajevima kada se postupak pokreće propustu Kantonalnog suda koji je, umjesto da odluči u formi povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je presude ili rješenja o žalbama izjavljenim na prvostepenu to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i presudu, spis bez odluke vratio Općinskom sudu da odluči o dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim zahtjevu za povrat u prijašnje stanje, a o kojem je Općinski sud propisom nije određen kraći rok. već bio odlučio. (3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena 55. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. apelacija podnesena 7. maja 2007. godine, dakle u vrijeme kada ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu postupak povodom tužbe apelanata pred Općinskim sudom još kao da je njezin zahtjev odbijen. uvijek nije bio okončan. Iako je postupak u međuvremenu 49. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) u relevantnom godine, apelacija je i u vrijeme podnošenja bila dopustiva prema dijelu glasi: članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, u skladu s tim Član 10. članom, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna Zakona o parničnom postupku, i u skladu s kojom se tužena kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i obavezala da će vratiti apelantima dio nekretnina i naknaditi im Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u štetu u iznosu označenom u preciziranom tužbenom zahtjevu. Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz 62. Dalje, apelanti ističu da im je pravo na pristup sudu člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno onemogućeno zbog neimenovanja općinskog pravobranioca. U (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud primjećuje da zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Općinski sud nije mogao koristiti ovlaštenja koja ima u pogledu VII. Meritum imenovanja privremenog zastupnika ili punomoćnika, jer je ova 56. Apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku mogućnost isključena kada je u pitanju općinski pravobranilac. povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Također, prema članu 276. Zakona o parničnom postupku, Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u Općinski sud je na prijedlog apelanata održavao zakazana ročišta odnosu na pravo na pristup sudu, i pravo na suđenje u razumnom i u odsustvu općinskog pravobranioca, odnosno održao je i roku. zaključio ročište za glavnu raspravu 2. februara 2006. godine, a na koje nije pristupio uredno obaviješteni općinski Pravo na pravičan postupak pravobranilac. 57. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 63. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da su Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska navodi iz apelacije o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim konvencije neosnovani. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Pravo na suđenje u razumnom roku 58. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: a) Relevantni principi 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 64. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se treba voditi računa o pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o Š...Ć složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna Pravo na pristup sudu stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić 59. U pogledu navoda iz apelacije koji se tiču povrede prava protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. na pristup sudu, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj ranije godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). usvojeni stav o tome da ne postoji povreda prava na pristup sudu 65. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, u situaciji kada je lice imalo pristup sudu pune jurisdikcije i pred veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za kojim je lice tužbom zahtijevalo zaštitu svojih prava (vidi prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud za Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 107/03 od ljudska prava, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 29. septembra 2004. godine, st. 25-28, objavljena u "Službenom 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). glasniku Bosne i Hercegovine", broj 54/04). Na osnovu uvida u 66. Konačno, Evropski sud za ljudska prava je ukazao na to spis i onoga što je predočeno Ustavnom sudu, proizlazi da su da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim apelanti pokrenuli postupak podnošenjem tužbe Općinskom predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj sudu, koji je zakonom ustanovljen kao stvarno i mjesno nadležan zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon da postupa u ovoj vrsti sporova. Dakle, pokrenuli su postupak propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi pred sudom pune jurisdikcije, tako da nisu bili uskraćeni za Evropski sud za ljudska prava, Borgese protiv Italije, presuda od mogućnost da svoj tužbeni zahtjev prezentiraju pred navedenim 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18). sudom. 60. Također, Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni b) Period koji se uzima u obzir stav prema kojem je uvjet za postojanje povrede prava na 67. Apelanti su zahtjevom od 1. jula 2000. godine pokrenuli pravično suđenje kada sud, zbog nekog od procesnih razloga, postupak za naknadu za eksproprirano zemljište i donošenje odbije da odlučuje o meritumu spora (vidi Ustavni sud, Odluka o rješenja o eksproprijaciji u Službi za imovinskopravne poslove dopustivosti i meritumu broj AP 218/02 od 23. jula 2004. godine, tužene. Istom organu apelanti su se 30. aprila 2003. godine stav 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i obratili sa identičnim zahtjevom. Kako ova obraćanja nisu Hercegovine", broj 43/04). U konkretnom slučaju, apelanti ističu rezultirala bilo kakvom radnjom tužene, apelanti su pred da im je pravo na pristup sudu uskraćeno zbog činjenice da Općinskim sudom pokrenuli postupak podnošenjem tužbe 18. Kantonalni sud nije odlučio o izjavljenim žalbama, već je jula 2003. godine. Općinski sud je o tužbenom zahtjevu predmet vratio Općinskom sudu bez odluke. U vezi sa apelanata odlučio presudom od 2. marta 2006. godine. Apelanti i navedenim, Ustavni sud primjećuje da neodlučivanje tužena su na ovu presudu izjavili žalbe Kantonalnom sudu kojem Kantonalnog suda o žalbi apelanata ne predstavlja odluku ovog je cjelokupni spis o izjavljenim žalbama dostavljen 15. maja suda da ne odlučuje o meritumu spora iz procesnih razloga. U 2006. godine. Kantonalni sud je 22. januara 2007. godine spis konkretnom slučaju, Kantonalni sud je na osnovu uvida u spis vratio Općinskom sudu bez odluke o izjavljenim žalbama, a zbog utvrdio da je Općinski sud propustio da odluči o zahtjevu tužene propusta ovog suda da odluči o zahtjevu za povrat u prijašnje za povrat u prijašnje stanje, pa je spis vratio Općinskom sudu da stanje. Općinski sud je o ovom zahtjevu odlučio rješenjem od 19. otkloni ovaj propust. Ovakav postupak Kantonalni sud je aprila 2007. godine i postupak je vratio u fazu glavne rasprave. zasnivao na članu 328. Zakona o parničnom postupku, s obzirom Postupak je zaključivanjem sudske nagodbe okončan na ročištu na to da samo Općinski sud može propustiti određenu procesnu održanom 28. oktobra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak radnju. Također, ovakav postupak Kantonalnog suda je, a na u ovoj pravnoj stvari pred upravnim organom i Općinskim sudom osnovu službene zabilješke od 20. septembra 2007. godine, trajao je osam godina i tri mjeseca. očigledno bio uvjetovan propustom Općinskog suda da u spis 68. U pogledu utvrđivanja građanskih prava i obaveza, kao uloži rješenje od 23. februara 2006. godine, a kojim je već bilo početak relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je odlučeno o zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje. postupak pokrenut (vidi Evropski sud za ljudska prava, Katte 61. Najzad, postupak povodom tužbe apelanata okončan je Klitshe de la Grange protiv Italije, presuda od 27. oktobra 1994. zaključenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. godine. Sudska godine, stav 50) ili u kojem je, u okviru nekog drugog postupka, nagodba ima snagu izvršnog naslova, u skladu sa članom 91. takvo pravo ili obaveza istaknuto u odbrani. U tom smislu, za početak relevantnog perioda treba se uzeti 1. juli 2000. godine. tužbeni zahtjev. Dalje, na prijedlog apelanata, zakazano je ročište Naime, postupak eksproprijacije se provodi prema odredbama za uviđaj na licu mjesta 21. decembra 2004. godine, međutim, Zakona o upravnom postupku koji, po službenoj dužnosti, ono je odgođeno zbog vremenskih neprilika o kojima su sami provodi nadležni organ uprave općine na čijem području se apelanti izvijestili sud. Apelanti su podneskom od 3. juna 2005. eksproprirana nekretnina nalazi. S obzirom na to da Služba za godine zatražili nastavak postupka, dakle, nakon više od pet imovinskopravne poslove tužene nije postupila u skladu sa mjeseci, iako je sud u rješenju o odgađanju ročišta od 21. obavezom utvrđenom članom 27. u to vrijeme važećeg Zakona o decembra 2004. godine naglasio da će se postupak nastaviti eksproprijaciji, odnosno da je to propustila da učini i nakon nakon prijema podneska bilo koje stranke u postupku. Na zahtjeva koje su apelanti podnosili u dva navrata, Ustavni sud je prijedlog apelanata odgođeno je i ročište od 21. septembra 2005. zaključio da je postupak u konkretnom slučaju pokrenut godine radi održavanja ročišta na licu mjesta, a što je sud i navedenog datuma, s obzirom na to da su apelanti u zahtjevu od prihvatio pa je ročište zakazao 20. oktobra 2005. godine. Na 1. juna 2000. godine prvi put istakli zahtjev za zaštitu svojih ročištu održanom 12. decembra 2005. godine apelanti su odustali prava, a koja su kasnije bila predmet raspravljanja i pred od dijela tužbenog zahtjeva. Dalje, na ročištu održanom 20. Općinskim sudom. septembra 2007. godine apelanti su se saglasili da se ne određuje datum za naredno ročište, već da se to učini kada se steknu c) Analiza razumnosti trajanja postupka zakonski uvjeti, tj. kada bude razriješeno pitanje općinskog 69. Apelanti su zahtjevom od 1. jula 2000. godine pokrenuli pravobranioca. upravni postupak pred nadležnom službom tužene radi 75. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju ne ostvarivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Isti zahtjev je može zanemariti činjenica da su i sami apelanti u pojedinim podnesen i 30. aprila 2003. godine, a u kojem su apelanti naglasili fazama postupka svojim radnjama ili propuštanjem doprinijeli da će, u slučaju nepostupanja, pokrenuti sudski postupak. Tužena cjelokupnoj dužini postupka. Naime, apelanti su propustili da u odgovoru na apelaciju nije iznijela niti jedan razlog zbog kojeg iskoriste žalbu, odnosno tužbu zbog šutnje uprave, u dva navrata je propustila da postupi u skladu sa zakonskom obavezom su mijenjali tužbeni zahtjev, insistirali su na uviđaju na licu ustanovljenom čl. 27. i 75. u to vrijeme važećeg Zakona o mjestu, za koje je dva puta zakazivano ročište, te nisu podnijeli eksproprijaciji, niti je ovaj propust na bilo koji način opravdala. zahtjev za nastavak postupka u periodu dužem od pet mjeseci. 70. S druge strane, na osnovu onoga što je predočeno Najzad, apelanti su se na ročištu održanom 20. septembra 2007. Ustavnom sudu, proizlazi da apelanti zbog nepostupanja godine saglasili sa prijedlogom da ročište bude odgođeno na nadležne službe povodom zahtjeva od 1. jula 2000. godine nisu neodređeno vrijeme, odnosno dok ne bude imenovan općinski podnosili žalbu zbog šutnje administracije, odnosno nisu pravobranilac. Dalje, dužini postupka u konkretnom slučaju pokretali upravni spor. Isto vrijedi i za zahtjev podnesen 30. doprinijela je i Služba za imovinskopravne poslove tužene, s tim aprila 2003. godine. da joj se ne može staviti na teret dužina postupka u cjelini, s 71. Apelanti su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom obzirom na to da apelanti nisu iskoristili mogućnost da zbog radi vraćanja u posjed protivpravno oduzetih nekretnina i radi nepostupanja povodom njihovog zahtjeva podnesu žalbu zbog naknade štete, a zbog toga što za eksproprirane nekretnine nisu šutnje administracije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i dobili nikakvu naknadu. Međutim, bez obzira na to što se u meritumu broj AP 12/07 od 15. aprila 2009. godine, stav 28, konkretnom slučaju radi o sporu imovinskopravne prirode, na objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj osnovu predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je 50/09). Također, dužini postupka doprinijela je i tužena koja nije predmetni slučaj složen, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pravovremeno imenovala općinskog pravobranioca, te tako pogledu pravnih pitanja. Dakle, složenost predmeta nije odlučan uzrokovala odlaganja ročišta, odnosno zastoj u postupku od razlog za njegovu dužinu. osam mjeseci. Međutim, tuženoj se ne može pripisati dužina 72. U vezi sa ponašanjem suda, Ustavni sud zaključuje da je postupka u cjelini, jer je nakon imenovanja općinskog Općinski sud od 18. jula 2003. godine pa do donošenja presude, pravobranioca postupak u relativno kratkom roku okončan odnosno do 2. marta 2006. godine, zakazao 13 ročišta. Od tih 13 zaključenjem sudske nagodbe, a bez općinskog pravobranioca to ročišta, na dva nije pristupio uredno obaviješteni općinski ne bi bilo moguće. Najzad, Ustavni sud je zaključio da se pravobranilac zbog bolesti, jedno ročište je odgođeno zbog postupak u ukupnom trajanju od osam godina i tri mjeseca u prelaska postupajućeg sudije na novu dužnost, jedno ročište je najvećoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, odgođeno na molbu općinskog pravobranioca jer je trebalo da propust Općinskog suda da u spis dostavljen Kantonalnom sudu bude održano u vrijeme primopredaje dužnosti, a jedno je uloži i rješenje od 23. februara 2006. godine kojim je odlučeno o održano u odsustvu uredno obaviještenog općinskog zahtjevu za povrat u prijašnje stanje prvo je onemogućio pravobranioca. Iz predočenog Ustavnom sudu, kao i na osnovu Kantonalni sud da odlučio o izjavljenim žalbama, a zatim je, kao uvida u spis, ne može se zaključiti da postupak u ovoj fazi nije posljedica tog propusta, ponovno odlučivao o pitanju o kojem je zadovoljio zahtjev postupanja u "razumnom roku". već bilo odlučeno, a što je dovelo do vraćanja predmetnog 73. Dalje, Kantonalni sud je Općinskom sudu nakon šest postupka u fazu glavne rasprave. mjeseci vratio spis sa izjavljenim žalbama kako bi odlučio o 76. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud smatra da dužina zahtjevu za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je nakon postupka od osam godina i tri mjeseca, od čega pred Općinskim nepuna tri mjeseca od prijema spisa rješenjem od 19. aprila 2007. sudom pet godina i tri mjeseca, nije zadovoljila zahtjev godine odlučio o predmetnom zahtjevu i predmet vratio u fazu "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, glavne rasprave. Nakon toga, sud je zakazao četiri ročišta, od Ustavni sud smatra i da postoji kršenje prava na "suđenje u kojih je ročište zakazano za 20. septembar 2007. godine razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično odgođeno na neodređeno vrijeme, tj. dok se ne imenuje općinski suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. pravobranilac, a na zajednički prijedlog stranaka, što proizlazi iz stav 1. Evropske konvencije. zapisnika sa ročišta održanog navedenog datuma. Istog datuma sačinjena je i službena zabilješka u kojoj je konstatirano da je Ostali navodi propustom radnika Općinskog suda Kantonalnom sudu 77. U vezi sa zaključcima u pogledu povrede prava na dostavljen spis bez rješenja od 23. februara 2006. godine. Zbog pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu i pravo na toga je Kantonalni sud i vratio spis bez odluke o izjavljenim suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je ocijenio da u žalbama. Na četvrtom ročištu od 28. oktobra 2008. godine konkretnom slučaju nije potrebno posebno razmatrati navode iz zaključena je sudska nagodba i okončan postupak. apelacije koji se odnose na povredu prava na imovinu iz člana 74. U vezi sa ponašanjem apelanata, na osnovu onoga što je II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz predočeno Ustavnom sudu može se zaključiti da su apelanti na Evropsku konvenciju, te prava na efektivan pravni lijek iz člana ročištu održanom 23. juna 2004. godine preinačili prvobitni 13. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ove navode budući da su zasnovani Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik na istom činjeničnom osnovu kao i navodi o povredi prava iz Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Miodrag Simović, predsjednik Evropske konvencije. Valerija Galić, dopredsjednica Pitanje naknade nematerijalne štete Seada Palavrić, dopredsjednica 78. Apelanti su zatražili da im se "utvrdi pravilna Mato Tadić, sudac kompenzacija, kao i da se naredi organima i sudovima da što Krstan Simić, sudac hitnije otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio je roku". Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima Djelomično se usvaja apelacija Nijaza Hasanspahića i naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u Hajrage Hasanspahića. odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u odnosu na određena naknada obračunava prema kriterijima koje je pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava uspostavio Evropski sud za ljudska prava, a prilagođeno Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije o ekonomskoj situaciji u BiH. zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na postupak u 79. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip predmetu Općinskog suda u Visokom, Odjel u Olovu, broj određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi P-65/03, a koji je okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom listopada 2008. godine. glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Nijazu utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se Hasanspahiću i Hajragi Hasanspahiću, u roku od tri mjeseca donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a od dana dostave ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, 80. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. ukupan postupak trajao osam godina i tri mjeseca, od čega postupak pred Općinskim sudom od pet godina i tri mjeseca nije Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, sukladno zadovoljio zahtjev za postupanje u "razumnom" roku, te da članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, predmetni postupak nije hitan, apelantima se određuje naknada u u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem Zeničko-dobojskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana izvršenja ove odluke. dostavljanja ove odluke. Odbija se apelacija Nijaza Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz VIII. Zaključak članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 81. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravičan postupak u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana u odnosu na postupak u predmetu Općinskog suda u Visokom, II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Odjel u Olovu, broj P-65/03, a koji je okončan sudskom konvencije. Naime, ne postoji povreda ovog prava zbog toga što nagodbom od 28. listopada 2008. godine, zato što je su apelanti imali mogućnost da svoj tužbeni zahtjev iznesu pred neutemeljena. nadležnim, nezavisnim i nepristranim sudom, te da u tom Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i postupku ishode odluku u meritumu o svom tužbenom zahtjevu. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 82. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u pravičan postupak u odnosu na suđenje u razumnom roku iz člana "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ova povreda se ogleda u tome što se OBRAZLOŽENJE sveukupno trajanje postupka od osam godina i tri mjeseca, odnosno od pet godina i tri mjeseca, može, u odlučujućoj mjeri, I. Uvod staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te što taj sud nije dao 1. Nijaz Hasanspahić i Hajraga Hasanspahić (u daljnjem razumno i objektivno opravdanje za ovoliko trajanje postupka. tekstu: apelanti) iz Olova podnijeli su 7. svibnja 2007. godine 83. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog donošenje privremene mjere. povrede prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom 84. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila roku, te zbog povrede prava na efektivan pravni lijek u predmetu Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Općinskog suda u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj odluke. P-65/03. 85. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2. Apelanti su dopunili apelaciju podnescima od 10. svibnja i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 10. listopada 2007. godine. Pri tome su istakli da je Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), povodom Predsjednik izjavljenih priziva, propustio da donese presudu ili rješenje, Ustavnog suda odnosno da im je uslijed stalnih odlaganja ročišta zbog Bosne i Hercegovine neimenovanja općinskog pravobranitelja uskraćeno pravo na Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku. 3. Apelanti su podneskom od 28. svibnja 2008. godine zatražili izdavanje privremene mjere. Naime, oni su tražili da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u privremenom mjerom, s ciljem sprječavanja daljnje štete na predmetu broj AP 1365/07, rješavajući apelaciju Nijaza njihovim nekretninama, naloži Općini Olovo da odmah i bez Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića, na temelju članka daljnjeg odlaganja prestane koristiti nezakonito izgrađen put do VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 3, članka donošenja konačne odluke Ustavnog suda povodom uložene 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. apelacije. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 II. Postupak pred Ustavnim sudom 15. Na ročište od 16. prosinca 2003. godine nije pristupio 4. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od općinski pravobranitelj, koji je bio na bolovanju i o tome Općinskog i Kantonalnog suda je 24. travnja 2008. godine obavijestio sud, pa je ročište održano u njegovom odsustvu. Na zatražena dostava odgovora na apelaciju. Od Općine Olovo (u temelju izvedenih dokaza je utvrđeno da je potrebno odrediti daljnjem tekstu: tužena), kao sudionika u postupku, 15. svibnja vještačenje vještaka građevinske struke i vještaka šumarske 2008. godine je, također, zatražena dostava odgovora na struke. Sud je naložio ova vještačenja, imenovao vještake i apelaciju. zakazao ročište za glavnu raspravu za 16. siječanj 2004. godine. 5. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. svibnja 16. Na ročište održano 16. siječnja 2004. godine pristupili su 2008. godine, Kantonalni sud 14. svibnja 2008. godine, tužena 5. samo apelanti. Općinski pravobranitelj je obavijestio sud da je lipnja 2008. godine. još uvijek na bolovanju. Vještaci, koji su uredno obaviješteni, 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, nisu prisustvovali ročištu i nisu opravdali izostanak. Na prijedlog odgovori Općinskog suda, Kantonalnog suda i tužene dostavljeni apelanata sud je donio rješenje da se glavna rasprava odloži za 15. su apelantima 26. kolovoza 2009. godine. ožujak 2004. godine. III. Činjenično stanje 17. Urgencijom od 24. svibnja 2004. godine apelanti su tražili zakazivanje ročišta za glavnu raspravu. Naime, oni su 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i uputili urgenciju zbog toga što su, odazivajući se na poziv za dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na ročište zakazano za 15. ožujak 2004. godine, saznali da je sljedeći način. postupajući sudac imenovan na novu dužnost, te zbog toga što, 8. Prijelazno Općinsko vijeće Općine Olovo je Rješenjem nakon toga, sud nije poduzeo niti jednu radnju kako bi zakazao broj 01/1-07-275/97 od 4. svibnja 1997. godine utvrdilo da je novo ročište. izgradnja puta na označenoj trasi od općeg interesa, te da se može 18. Sud je 25. svibnja 2004. godine uputio pozive apelantima pristupiti potpunoj eksproprijaciji nekretnina, između ostalih, i i tuženoj za pripremno ročište koje je zakazao za 23. lipanj 2004. nekretnina koje su u vlasništvu apelanata. U obrazloženju godine. rješenja je istaknuto da je, sukladno članku 16. Zakona o eksproprijaciji, zatraženo mišljenje Mjesne zajednice Solun, te 19. Na ročištu održanom 23. lipnja 2004. godine općinski Zemljoradničke zadruge Olovo, budući da je prijedlogom za pravobranitelj je zatražio da mu se dostavi tužba na odgovor, te eksproprijaciju bilo obuhvaćeno i poljoprivredno zemljište. Iz da mu se ostavi rok za eventualno iznalaženje rješenja sa pribavljenih mišljenja proizlazi da je izgradnja puta apelantima u ovoj pravnoj stvari. Apelanti su na ovom ročištu društveno-ekonomski opravdana, te da će omogućiti stvaranje precizirali tužbeni zahtjev. Sud je donio rješenje da se općinskom preduvjeta za veću i intenzivniju proizvodnju na ostatku pravobranitelju ostavlja rok od 30 dana da dostavi odgovor na poljoprivrednog zemljišta. tužbu. Ako to ne učini u ostavljenom roku, sud je upozorio da će zakazati novo ročište. 9. Apelanti su Službi za imovinskopravne, geodetske i stambene poslove i katastar nekretnina tužene (u daljnjem tekstu: 20. Sljedeće ročište zakazano je za 6. listopad 2004. godine. Služba za imovinskopravne poslove) uputili zahtjev za Konstatirano je da općinski pravobranitelj nije dostavio odgovor donošenje rješenja o eksproprijaciji i za određivanje naknade za na tužbu, ali je na njegovu molbu određeno da to učini do 20. eksproprirano zemljište. Zahtjev je zaveden pod brojem listopada 2004. godine. Pripremno ročište zakazano je za 22. 02-31-32/00 od 1. lipnja 2000. godine. Apelanti su istakli da u studeni 2004. godine. konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o eksproprijaciji 21. Na ročištu održanom 22. studenoga 2004. godine, nakon nekretnina koje su u njihovom vlasništvu. Predložili su da se, prijedloga apelanata da se izvrši uviđaj na licu mjesta, sud je nakon donošenja tog rješenja, sa podnositeljima zahtjeva donio rješenje da se ovo ročište odlaže i zakazuje novo pripremno postigne sporazum o naknadi. Dalje, apelanti su izrazili ročište za 21. prosinac 2004. godine i da će se ono održati na licu spremnost da, umjesto naknade u novcu, na ime obeštećenja mjesta. prime i gradsko građevinsko zemljište na području grada u 22. Ročište zakazano za 21. prosinac 2004. godine nije odgovarajućim omjerima. Najzad, apelanti su zamolili za hitno održano na licu mjesta zbog vremenskih neprilika. Općinski postupanje jer su od dana oduzimanja njihovog posjeda protekle pravobranitelj je izjavio da postoji mogućnost za nagodbu u ovoj tri godine. Upozorili su da će, u slučaju da se ne pristupi pravnoj stvari, te je predložio da sud ostavi rok za pokušaj rješavanju ovog predmeta u roku od 15 dana, zaštititi svoj posjed nagodbe. Sud je donio rješenje da odlaže ročište na neodređeno osobno, tj. sprječavanjem daljnjeg izvođenja radova. vrijeme, obzirom na to da se u zimskom razdoblju ne može 10. Apelanti su ponovno Službi za imovinskopravne poslove održati ročište na licu mjesta, te da će sljedeće ročište biti uputili zahtjev za sporazumno utvrđivanje naknade. Zahtjev je zakazano nakon prijema podneska bilo koje stranke u postupku. zaveden pod brojem 05-31-572/03 od 30. travnja 2003. godine. 23. Apelanti su podneskom od 3. lipnja 2005. godine tražili Apelanti su opet ukazali na nedonošenje rješenja o nastavak postupka, pa je naredno ročište zakazano za 12. srpanj eksproprijaciji i neriješeno pitanje naknade za eksproprirano 2005. godine. zemljište. Također, upozorili su da će, ukoliko navedena Služba 24. Općinski pravobranitelj je dopisom broj 08-47/05, ni ovaj put ne odluči o njihovom zahtjevu, pokrenuti sudski zaprimljenim u sudu 6. srpnja 2005. godine, obavijestio sud da je postupak. 26. lipnja 2005. godine imenovan novi općinski pravobranitelj, 11. Tužbom od 18. srpnja 2003. godine apelanti su u te da je u tijeku primopredaja dužnosti. Predložio je da se ročište Općinskom sudu pokrenuli postupak protiv tužene s ciljem da im zakazano za 12. srpanj 2005. godine odloži i o tome pravodobno se u posjed predaju označene nekretnine i da im se naknadi šteta. obavijesti i druga strana. 12. Općinski sud je prvo ročište zakazao za 28. listopad 2003. 25. Apelanti su rješenje suda od 7. srpnja 2005. godine o godine. Na ročište nije došao uredno obaviješteni općinski odgađanju ročišta zbog imenovanja novog pravobranitelja, te o pravobranitelj, zakonski zastupnik tužene (u daljnjem tekstu: zakazivanju narednog ročišta za 21. rujan 2005. godine primili općinski pravobranitelj). Međutim, on je opravdao izostanak. 11. srpnja 2005. godine. Sud je, na prijedlog apelanata, održao ročište u odsustvu 26. Na ročištu održanom 21. rujna 2005. godine, nakon općinskog pravobranitelja. Sljedeće ročište zakazano je za 11. prijedloga apelanata, a s kojim se suglasio i općinski studeni 2003. godine. pravobranitelj, doneseno je rješenje da se 20. listopada 2005. 13. Na ročištu održanom 11. studenoga 2003. godine stranke godine održi ročište na licu mjesta. su iznijele svoje navode i dokaze. 27. Na ročištu koje je održano na licu mjesta 20. listopada 14. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 9. prosinac 2003. 2005. godine, na zajednički prijedlog stranaka u postupku, godine je, zbog obveza postupajućeg suca, pomjereno za 16. dogovoreno je da geometar utvrdi točnu površinu puta i zemljišta prosinac 2003. godine. koje je ostalo izvan posjeda nakon probijanja trase puta, te da se ostavi rok od 15 dana za dostavu nalaza. Naredno ročište se suglasile da se ne određuje datum za naredno ročište, već da se zakazano je za 12. prosinac 2005. godine. to učini kada se steknu zakonski uvjeti za to. Nakon održanog 28. Ročište zakazano za 12. prosinac 2005. godine održano je ročišta sačinjena je službena zabilješka u kojoj je konstatirano da kao pripremno ročište. Apelanti su odustali od dijela tužbenog greškom djelatnika suda u spis nije uloženo rješenje od 23. zahtjeva koji se odnosi na vraćanje jedne od parcele označene u veljače 2006. godine, a kojim je prvobitno odlučeno o zahtjevu tužbi. Sporazumnim prijedlogom stranaka je utvrđeno koji će se tužene za povrat u prijašnje stanje, te da je ovo rješenje uredno dokazi provesti na glavnoj raspravi. Ročište za glavnu raspravu dostavljeno strankama. je zakazano za 2. veljače 2006. godine. 37. Podneskom od 29. svibnja 2008. godine apelanti su, 29. Na ročištu za glavnu raspravu od 2. veljače 2006. godine, povodom poziva za pripremno ročište zakazano za 16. rujan u odsustvu uredno obaviještenog općinskog pravobranitelja, sud 2008. godine, ukazali Općinskom sudu da je dopisom je okončao dokazni postupak i glavnu raspravu. Sud je, također, Kantonalnog suda od 22. siječnja 2007. godine i rješenjem o obavijestio prisutne da će presuda biti donesena 2. ožujka 2006. povratu u prijašnje stanje određeno da se postupak vraća u fazu godine. glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta, pa su predložili da se 30. Podneskom primljenim u sudu 14. veljače 2006. godine zakaže ročište za glavnu raspravu. općinski načelnik je zatražio povrat u prijašnje stanje jer je 38. Ročište za glavnu raspravu zakazano je i održano 16. prethodno, dopisom od 23. siječnja 2006. godine (bez oznake rujna 2008. godine. Sud je donio rješenje da se na naredno ročište prijemnog pečata suda), obavijestio sud da je općinski za glavnu raspravu pozove vještak građevinske struke koji će pravobranitelj podnio ostavku. Također je zamolio da se ročišta pojasniti svoj nalaz i odgovoriti na konkretna pitanja stranaka. ne zakazuju dok se ne okonča postupak imenovanja novog Također je određeno da će se provesti dokazni postupak, kako je pravobranitelja. to utvrđeno na pripremnom ročištu od 12. prosinca 2005. godine. 31. Općinski sud je Presudom broj P-65/03 od 2. ožujka Naredno ročište je zakazano za 21. listopad 2008. godine. 2006. godine naložio tuženoj da apelantima preda u posjed 39. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 21. listopad parcele označene u izreci presude i da im naknadi štetu u iznosu 2008. godine odloženo je za 28. listopad 2008. godine, zbog od 29.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od nedolaska vještaka građevinske struke. 2. ožujka 2003. godine pa do konačne isplate. 40. Na ročištu održanom 28. listopada 2008. godine apelanti i 32. Tužena je 31. ožujka 2006. godine na navedenu presudu tužena su zaključili sudsku nagodbu. Prema toj nagodbi, tužena pravodobno izjavila priziv Kantonalnom sudu. Pri tome je istakla se obvezala apelantima predati u posjed dijelove označenih da je izreka presude nejasna i suprotna obrazloženju, te da je katastarskih parcela, te im nadoknaditi štetu u iznosu od dosuđeni iznos na ime naknade štete gotovo dva puta veći od 29.800,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka onoga koji je tražen u tužbenom zahtjevu. Apelanti su prizivom u označenim iznosima. izjavljenim istog dana presudu Općinskog suda pobijali zbog pogrešne primjene zakona u dijelu u kojem je odlučeno o IV. Apelacija kamatama. Apelanti i tužena su odgovore na prizive dostavili a) Navodi iz apelacije sudu 14. travnja 2006. godine. 33. Cjelokupan spis sa prizivima i odgovorima na prizive Apelacija od 7. svibnja 2007. godine proslijeđen je Kantonalnom sudu 15. svibnja 2006. godine. 41. Apelanti smatraju da su im u postupku pred Općinskim 34. Kantonalni sud je 22. siječnja 2007. godine cjelokupan sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) spis bez odluke o uloženim prizivima vratio Općinskom sudu. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Kantonalni sud je ukazao Općinskom sudu da je propustio da konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u odluči o prijedlogu tužene za povrat u prijašnje stanje, a što je bio daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz dužan sukladno članku 328. Zakona o parničnom postupku. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola Općinskom sudu je naloženo da, nakon što odluči o prijedlogu za broj 1 uz Europsku konvenciju. Ove tvrdnje apelanti temelje na povrat u prijašnje stanje, ponovno zakaže glavnu raspravu i kronologiji postupka, kako je to izloženo u dijelu ove odluke utvrdi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje označenom kao Činjenice predmeta (točke od 8. do 35). Dalje, rasprave, u smislu članka 97. Zakona o parničnom postupku, ili apelanti smatraju da je tužena, obzirom na to da je tijelo javne će odlučiti u smislu odredaba članka 378. stavak 2. istog zakona. vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, imala pozitivnu zakonsku 35. Postupajući sukladno uputama Kantonalnog suda od 22. obvezu da ispoštuje prava podnositelja apelacije. Umjesto toga, siječnja 2007. godine, Općinski sud je Rješenjem broj P-65/03 od tužena je neimenovanjem pravobranitelja, odnosno 19. travnja 2007. godine dopustio povrat u prijašnje stanje na punomoćnika, prekršila navedena prava apelanata, te pravo na zahtjev tužene (točka 30. ove odluke). Time je parnica vraćena u efektivan pravni lijek u smislu članka 13. Europske konvencije. stanje prije propuštanja, te su ukinute sve odluke koje je sud Od Ustavnog suda je zatraženo da "utvrdi pravilnu kompenzaciju donio. podnositeljima apelacije, kao i da naredi tijelima i sudovima da 36. Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 20. rujan 2007. što hitnije otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom godine. Na ovom ročištu sud je obavijestio stranke da ga je 19. roku". rujna 2007. godine općinski načelnik obavijestio da općinski Dopune apelacije od 10. svibnja 2007. godine i 10. pravobranitelj još nije imenovan, iako je natječaj raspisan, te da listopada 2007. godine je na ovo ročište pristupio punomoćnik tužene. Apelanti su istakli 42. U dopuni apelacije od 10. svibnja 2007. godine apelanti da je Kantonalni sud napravio propust kada je Općinskom sudu su istakli da je Kantonalni sud spis sa izjavljenim prizivima naložio da odluči o zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje, neutemeljeno i bez ikakve odluke vratio Općinskom sudu, a zbog jer je ovaj sud o tom zahtjevu odlučio rješenjem od 23. veljače propusta ovog suda da odluči o prijedlogu za povrat u prijašnje 2006. godine, koje je uredno dostavljeno objema stranama. stanje. Uz dopunu apelacije priloženo je Rješenje Općinskog Punomoćnik tužene je izjavio da je i uz sva nastojanja mjesto suda broj P-65/03 od 23. veljače 2006. godine. Iz tog rješenja općinskog pravobranitelja i dalje upražnjeno. Također, i uz više proizlazi da je o ovom prijedlogu Općinski sud odlučio prije i da obraćanja susjednim općinama i Vladi Zeničko-dobojskog je spis proslijeđen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Apelanti kantona, nije iznađeno rješenje. Konačno, Općinsko vijeće je smatraju da je Kantonalni sud postupio suprotno zakonu, jer nije donijelo zaključak da, sukladno članku 41. stavak 3. Zakona o donio presudu ili rješenje o izjavljenom prizivu. Ističu da im je pravobraniteljstvu, vršenje funkcije općinskog pravobranitelja Kantonalni sud povrijedio pravo na pravično suđenje iz članka povjeri Kantonalnom pravobraniteljstvu u Zenici. Ovaj II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. zaključak proslijeđen je premijeru Vlade Zeničko-dobojskog Europske konvencije, pravo na efektivan pravni lijek iz članka kantona i čeka se na njegov odgovor. Nakon toga, obje strane su 13. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz 48. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Europsku konvenciju. Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) u relevantnom 43. U dopuni apelacije od 10. listopada 2007. godine dijelu glasi: istaknuto je da su apelanti na ročištu za glavnu raspravu od 20. Članak 11. rujna 2007. godine obaviješteni da je načelnik tužene obavijestio Š...Ć sud da općinski pravobranitelj još uvijek nije imenovan. Apelanti Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo priziva i kada zaključuju da im je ovakvim ponašanjem tužene, "koja se u prvostupanjsko tijelo nije u određenom roku donijelo rješenje o posljednjem trenutku prisjeća svojih obveza", uskraćeno pravo na pristup sudu i na suđenje u razumnom roku, sukladno članku njezinom zahtjevu. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Članak 216. Europske konvencije. Š...Ć (2) U ostalim slučajevima kada se postupak pokreće b) Odgovor na apelaciju povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je 44. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je to u interesu stranke, nadležno tijelo je dužno donijeti rješenje i spis vraćen Općinskom sudu bez odluke o uloženim prizivima jer dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim je bilo nužno da se prethodno odluči o prijedlogu tužene za propisom nije određen kraći rok. povrat u prijašnje stanje, a što je u isključivoj nadležnosti prvostupanjskog suda, te da se nakon toga, sukladno članku 328. (3) Ako nadležno tijelo protiv čijeg je rješenja dopušten Zakona o parničnom postupku, odluči o daljnjem tijeku priziv ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. postupka. U svezi sa navedenim, Kantonalni sud je zaključio da ovog članka, stranka ima pravo izjaviti priziv nadležnom tijelu su navodi iz apelacije o povredi prava pred ovim sudom kao da je njezin zahtjev odbijen. neutemeljeni. 49. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine 45. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) u relevantnom kronologija postupka iznesena u apelaciji točna, te da je u ovoj dijelu glasi: pravnoj stvari donio presudu 2. ožujka 2006. godine, da je nakon Članak 10. izjavljenih priziva spis dostavljen Kantonalnom sudu, te da je, Upravni spor može se pokrenuti i kada nadležno tijelo o sukladno obvezi koja je ustanovljena Zakonom o parničnom zahtjevu, odnosno o prizivu stranke, nije donijelo odgovarajući postupku, ovaj sud postupao prema uputama koje je izdao upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima određenim u Kantonalni sud. Najzad, konstatirano je da je ročište zakazano za članku 20. ovog Zakona i da se prethodno pisano obratila 20. rujan 2007. godine odloženo jer nije imenovan općinski nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije pravobranitelj-zakonski zastupnik, te da je sporazumnim postupila povodom njezinog zahtjeva. prijedlogom stranaka odlučeno da datum novog ročišta bude 50. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine određen kada se steknu zakonski uvjeti za to. Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu 46. Tužena je putem Zajedničkog općinskog glasi: pravobraniteljstva općina Olovo i Vareš u odgovoru na apelaciju istakla da se općinski pravobranitelj imenuje i razrješava Članak 10. dužnosti na način i po postupku propisanim Zakonom o Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što pravobraniteljstvu ("Službene novine Zeničko-dobojskog manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja kantona", br. 6/98 i 2/05). Dalje, u odgovoru je istaknuto da se od strankama pripadaju u postupku. pokretanja predmetnog parničnog postupka tri puta mijenjao Članak 276. općinski pravobranitelj, te da je tužena svaki put raspisivala Ako sa prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili natječaj za imenovanje novog. Kako se na posljednji natječaj nije ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje prijavio niti jedan kandidat, a propao je i pokušaj formiranja presude zbog izostanka, te kada sa kojeg kasnijeg ročišta zajedničkog pravobraniteljstva sa susjednim općinama, 7. izostanu tužitelj ili tuženik, rasprava se može održati. kolovoza 2007. godine donesen je zaključak da se ova funkcija Članak 328. povjeri Kantonalnom pravobraniteljstvu. Odgovor je zaključen (1) Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke konstatacijom da je Općina Olovo poduzimala sve kako bi radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te popunila radno mjesto općinskog pravobranitelja, pa ne može radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da biti odgovorna za grubo kršenje prava apelanata i odugovlačenje naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni postupka, kako se to navodi u apelaciji. da je do propuštanja došlo uslijed opravdanih razloga koji se V. Relevantni propisi nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. 47. Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. (2) Kada se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se 12/87, 38/88 i 46/91) u relevantnom dijelu glasi: vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju Članak 10. se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio. Za eksproprirane nekretnine vlasniku pripada pravična VI. Dopustivost naknada. 51. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Članak 27. Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima Rješenje povodom prijedloga za eksproprijaciju donosi koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora nadležno tijelo uprave općine na čijem području se nalazi zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nekretnina za koju se eksproprijacija predlaže, prema 52. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji, tijelo iz presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi prethodnog stavka saslušat će vlasnika nekretnine o činjenicama učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u svezi sa eksproprijacijom. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Š...Ć odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je Članak 75. koristio. Poslije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji nadležno 53. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, općinsko tijelo uprave dužno je bez odlaganja zakazati i održati Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna ekspropriranu nekretninu. kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u pravično suđenje kada sud, zbog nekog od procesnih razloga, Bosni i Hercegovini. odbije da odlučuje o meritumu spora (vidi Ustavni sud, Odluka o 54. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da su im u dopustivosti i meritumu broj AP 218/02 od 23. srpnja 2004. predmetnom postupku povrijeđena sljedeća prava: pravo na godine, stavak 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine", broj 43/04). U konkretnom slučaju, apelanti ističu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u odnosu na pravo na da im je pravo na pristup sudu uskraćeno zbog činjenice da pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na Kantonalni sud nije odlučio o izjavljenim prizivima, već je imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. predmet vratio Općinskom sudu bez odluke. U svezi sa Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na efektivan navedenim, Ustavni sud primjećuje da neodlučivanje pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Povreda Kantonalnog suda o prizivu apelanata ne predstavlja odluku navedenih prava, prema mišljenju apelanata, ogleda se ovog suda da ne odlučuje o meritumu spora iz procesnih razloga. odugovlačenju tužene da imenuje općinskog pravobranitelja, u U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je na temelju uvida u spis propustu Kantonalnog suda koji je, umjesto da odluči u formi utvrdio da je Općinski sud propustio da odluči o zahtjevu tužene presude ili rješenja o prizivima izjavljenim na prvostupanjsku za povrat u prijašnje stanje, pa je spis vratio Općinskom sudu da presudu, spis bez odluke vratio Općinskom sudu da odluči o otkloni ovaj propust. Ovakav postupak Kantonalni sud je zahtjevu za povrat u prijašnje stanje, a o kojem je Općinski sud temeljio na članku 328. Zakona o parničnom postupku, obzirom već bio odlučio. na to da samo Općinski sud može propustiti određenu procesnu 55. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju radnju. Također, ovakav postupak Kantonalnog suda je, a na apelacija podnesena 7. svibnja 2007. godine, dakle u vrijeme temelju službene zabilješke od 20. rujna 2007. godine, očigledno kada postupak povodom tužbe apelanata pred Općinskim sudom bio uvjetovan propustom Općinskog suda da u spis uloži rješenje još uvijek nije bio okončan. Iako je postupak u međuvremenu od 23. veljače 2006. godine, a kojim je već bilo odlučeno o okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. listopada 2008. zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje. godine, apelacija je i u vrijeme podnošenja bila dopustiva prema 61. Najzad, postupak povodom tužbe apelanata okončan je članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, sukladno zaključenjem sudske nagodbe 28. listopada 2008. godine. tom članku, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova, sukladno članku odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna 91. Zakona o parničnom postupku, i sukladno kojoj se tužena kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i obvezala da će vratiti apelantima dio nekretnina i naknaditi im Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u štetu u iznosu označenom u preciziranom tužbenom zahtjevu. Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz 62. Dalje, apelanti ističu da im je pravo na pristup sudu članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno onemogućeno zbog neimenovanja općinskog pravobranitelja. U (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni svezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud primjećuje da razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Općinski sud nije mogao koristiti ovlasti koje ima glede VII. Meritum imenovanja privremenog zastupnika ili punomoćnika, jer je ova 56. Apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku mogućnost isključena kada je u pitanju općinski pravobranitelj. povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Također, prema članku 276. Zakona o parničnom postupku, Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u Općinski sud je na prijedlog apelanata održavao zakazana ročišta odnosu na pravo na pristup sudu, i pravo na suđenje u razumnom i u odsustvu općinskog pravobranitelja, odnosno održao je i roku. zaključio ročište za glavnu raspravu 2. veljače 2006. godine, a na koje nije pristupio uredno obaviješteni općinski pravobranitelj. Pravo na pravičan postupak 63. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da su 57. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: navodi iz apelacije o povredi prava na pristup sudu iz članka Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Europske konvencije neutemeljeni. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Pravo na suđenje u razumnom roku stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 58. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom a) Relevantna načela dijelu glasi: 64. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se treba voditi računa o ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog sudom. Š...Ć suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud za ljudska prava, Mikulić Pravo na pristup sudu protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. 59. Glede navoda iz apelacije koji se tiču povrede prava na godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). pristup sudu, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj ranije 65. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, usvojeni stav o tome da ne postoji povreda prava na pristup sudu veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za u situaciji kada je osoba imala pristup sudu pune jurisdikcije i prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Europski sud za pred kojim je osoba tužbom zahtijevala zaštitu svojih prava (vidi ljudska prava, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 107/03 od 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). 29. rujna 2004. godine, st. 25-28, objavljena u "Službenom 66. Konačno, Europski sud za ljudska prava je ukazao na to glasniku Bosne i Hercegovine", broj 54/04). Na temelju uvida u da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim spis i onoga što je predočeno Ustavnom sudu, proizlazi da su predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj apelanti pokrenuli postupak podnošenjem tužbe Općinskom zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon sudu, koji je zakonom ustanovljen kao stvarno i mjesno nadležan propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi da postupa u ovoj vrsti sporova. Dakle, pokrenuli su postupak Europski sud za ljudska prava, Borgese protiv Italije, presuda od pred sudom pune jurisdikcije, tako da nisu bili uskraćeni za 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18). mogućnost da svoj tužbeni zahtjev prezentiraju pred navedenim sudom. b) Razdoblje koje se uzima u obzir 60. Također, Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni 67. Apelanti su zahtjevom od 1. srpnja 2000. godine stav prema kojem je uvjet za postojanje povrede prava na pokrenuli postupak za naknadu za eksproprirano zemljište i donošenje rješenja o eksproprijaciji u Službi za imovinskopravne je odgođeno na molbu općinskog pravobranitelja jer je trebalo poslove tužene. Istom tijelu apelanti su se 30. travnja 2003. biti održano u vrijeme primopredaje dužnosti, a jedno je održano godine obratili sa identičnim zahtjevom. Kako ova obraćanja u odsustvu uredno obaviještenog općinskog pravobranitelja. Iz nisu rezultirala bilo kakvom radnjom tužene, apelanti su pred predočenog Ustavnom sudu, kao i na temelju uvida u spis, ne Općinskim sudom pokrenuli postupak podnošenjem tužbe 18. može se zaključiti da postupak u ovoj fazi nije zadovoljio zahtjev srpnja 2003. godine. Općinski sud je o tužbenom zahtjevu postupanja u "razumnom roku". apelanata odlučio presudom od 2. ožujka 2006. godine. Apelanti 73. Dalje, Kantonalni sud je Općinskom sudu nakon šest i tužena su na ovu presudu izjavili prizive Kantonalnom sudu mjeseci vratio spis sa izjavljenim prizivima kako bi odlučio o kojem je cjelokupni spis o izjavljenim prizivima dostavljen 15. zahtjevu za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je nakon svibnja 2006. godine. Kantonalni sud je 22. siječnja 2007. godine nepuna tri mjeseca od prijema spisa rješenjem od 19. travnja spis vratio Općinskom sudu bez odluke o izjavljenim prizivima, a 2007. godine odlučio o predmetnom zahtjevu i predmet vratio u zbog propusta ovog suda da odluči o zahtjevu za povrat u fazu glavne rasprave. Nakon toga, sud je zakazao četiri ročišta, prijašnje stanje. Općinski sud je o ovom zahtjevu odlučio od kojih je ročište zakazano za 20. rujan 2007. godine odgođeno rješenjem od 19. travnja 2007. godine i postupak je vratio u fazu na neodređeno vrijeme, tj. dok se ne imenuje općinski glavne rasprave. Postupak je zaključivanjem sudske nagodbe pravobranitelj, a na zajednički prijedlog stranaka, što proizlazi iz okončan na ročištu održanom 28. listopada 2008. godine. Dakle, zapisnika sa ročišta održanog navedenog datuma. Istog datuma cjelokupan postupak u ovoj pravnoj stvari pred upravnim tijelom sačinjena je i službena zabilješka u kojoj je konstatirano da je i Općinskim sudom trajao je osam godina i tri mjeseca. propustom djelatnika Općinskog suda Kantonalnom sudu 68. Glede utvrđivanja građanskih prava i obveza, kao dostavljen spis bez rješenja od 23. veljače 2006. godine. Zbog početak relevantnog razdoblja uzima se trenutak u kojem je toga je Kantonalni sud i vratio spis bez odluke o izjavljenim postupak pokrenut (vidi Europski sud za ljudska prava, Katte prizivima. Na četvrtom ročištu od 28. listopada 2008. godine Klitshe de la Grange protiv Italije, presuda od 27. listopada 1994. zaključena je sudska nagodba i okončan postupak. godine, stavak 50) ili u kojem je, u okviru nekog drugog 74. U svezi sa ponašanjem apelanata, na temelju onoga što je postupka, takvo pravo ili obveza istaknuto u obrani. U tom predočeno Ustavnom sudu može se zaključiti da su apelanti na smislu, za početak relevantnog razdoblja treba se uzeti 1. srpanj ročištu održanom 23. lipnja 2004. godine preinačili prvobitni 2000. godine. Naime, postupak eksproprijacije se provodi prema tužbeni zahtjev. Dalje, na prijedlog apelanata, zakazano je ročište odredbama Zakona o upravnom postupku koji, po službenoj za uviđaj na licu mjesta 21. prosinca 2004. godine, međutim, ono dužnosti, provodi nadležno tijelo uprave općine na čijem je odgođeno zbog vremenskih neprilika o kojima su sami području se eksproprirana nekretnina nalazi. Obzirom na to da apelanti izvijestili sud. Apelanti su podneskom od 3. lipnja 2005. Služba za imovinskopravne poslove tužene nije postupila godine zatražili nastavak postupka, dakle, nakon više od pet sukladno obvezi koja je utvrđena člankom 27. u to vrijeme mjeseci, iako je sud u rješenju o odgađanju ročišta od 21. važećeg Zakona o eksproprijaciji, odnosno da je to propustila prosinca 2004. godine naglasio da će se postupak nastaviti nakon učiniti i nakon zahtjeva koje su apelanti podnosili u dva navrata, prijema podneska bilo koje stranke u postupku. Na prijedlog Ustavni sud je zaključio da je postupak u konkretnom slučaju apelanata odgođeno je i ročište od 21. rujna 2005. godine radi pokrenut navedenog datuma, obzirom na to da su apelanti u održavanja ročišta na licu mjesta, a što je sud i prihvatio pa je zahtjevu od 1. lipnja 2000. godine prvi put istakli zahtjev za ročište zakazao 20. listopada 2005. godine. Na ročištu održanom zaštitu svojih prava, a koja su kasnije bila predmet raspravljanja i 12. prosinca 2005. godine apelanti su odustali od dijela tužbenog pred Općinskim sudom. zahtjeva. Dalje, na ročištu održanom 20. rujna 2007. godine apelanti su se suglasili da se ne određuje datum za naredno c) Analiza razumnosti trajanja postupka ročište, već da se to učini kada se steknu zakonski uvjeti, tj. kada 69. Apelanti su zahtjevom od 1. srpnja 2000. godine bude razriješeno pitanje općinskog pravobranitelja. pokrenuli upravni postupak pred nadležnom službom tužene radi 75. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju ne ostvarivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Isti zahtjev je može zanemariti činjenica da su i sami apelanti u pojedinim podnesen i 30. travnja 2003. godine, a u kojem su apelanti fazama postupka svojim radnjama ili propuštanjem doprinijeli naglasili da će, u slučaju nepostupanja, pokrenuti sudski cjelokupnoj dužini postupka. Naime, apelanti su propustili da postupak. Tužena u odgovoru na apelaciju nije iznijela niti jedan iskoriste priziv, odnosno tužbu zbog šutnje uprave, u dva navrata razlog zbog kojeg je propustila da postupi sukladno zakonskoj su mijenjali tužbeni zahtjev, insistirali su na uviđaju na licu obvezi koja je ustanovljena čl. 27. i 75. u to vrijeme važećeg mjestu, za koje je dva puta zakazivano ročište, te nisu podnijeli Zakona o eksproprijaciji, niti je ovaj propust na bilo koji način zahtjev za nastavak postupka u razdoblju dužem od pet mjeseci. opravdala. Najzad, apelanti su se na ročištu održanom 20. rujna 2007. 70. S druge strane, na temelju onoga što je predočeno godine suglasili sa prijedlogom da ročište bude odgođeno na Ustavnom sudu, proizlazi da apelanti zbog nepostupanja neodređeno vrijeme, odnosno dok ne bude imenovan općinski nadležne službe povodom zahtjeva od 1. srpnja 2000. godine pravobranitelj. Dalje, dužini postupka u konkretnom slučaju nisu podnosili priziv zbog šutnje administracije, odnosno nisu doprinijela je i Služba za imovinskopravne poslove tužene, s tim pokretali upravni spor. Isto vrijedi i za zahtjev podnesen 30. da joj se ne može staviti na teret dužina postupka u cjelini, travnja 2003. godine. obzirom na to da apelanti nisu iskoristili mogućnost da zbog 71. Apelanti su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom nepostupanja povodom njihovog zahtjeva podnesu priziv zbog radi vraćanja u posjed protupravno oduzetih nekretnina i radi šutnje administracije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i naknade štete, a zbog toga što za eksproprirane nekretnine nisu meritumu broj AP 12/07 od 15. travnja 2009. godine, stavak 28, dobili nikakvu naknadu. Međutim, bez obzira na to što se u objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj konkretnom slučaju radi o sporu imovinskopravne naravi, na 50/09). Također, dužini postupka doprinijela je i tužena koja nije temelju predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je pravovremeno imenovala općinskog pravobranitelja, te tako predmetni slučaj složen, kako glede činjeničnih, tako i glede uzrokovala odlaganja ročišta, odnosno zastoj u postupku od pravnih pitanja. Dakle, složenost predmeta nije odlučan razlog za osam mjeseci. Međutim, tuženoj se ne može pripisati dužina njegovu dužinu. postupka u cjelini, jer je nakon imenovanja općinskog 72. U svezi sa ponašanjem suda, Ustavni sud zaključuje da je pravobranitelja postupak u relativno kratkom roku okončan Općinski sud od 18. srpnja 2003. godine pa do donošenja zaključenjem sudske nagodbe, a bez općinskog pravobranitelja presude, odnosno do 2. ožujka 2006. godine, zakazao 13 ročišta. to ne bi bilo moguće. Najzad, Ustavni sud je zaključio da se Od tih 13 ročišta, na dva nije pristupio uredno obaviješteni postupak u ukupnom trajanju od osam godina i tri mjeseca u općinski pravobranitelj zbog bolesti, jedno ročište je odgođeno najvećoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, zbog prelaska postupajućeg suca na novu dužnost, jedno ročište propust Općinskog suda da u spis dostavljen Kantonalnom sudu uloži i rješenje od 23. veljače 2006. godine kojim je odlučeno o se sveukupno trajanje postupka od osam godina i tri mjeseca, zahtjevu za povrat u prijašnje stanje prvo je onemogućio odnosno od pet godina i tri mjeseca, može, u odlučujućoj mjeri, Kantonalni sud da odlučio o izjavljenim prizivima, a zatim je, staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te što taj sud nije dao kao posljedica tog propusta, ponovno odlučivao o pitanju o razumno i objektivno opravdanje za ovoliko trajanje postupka. kojem je već bilo odlučeno, a što je dovelo do vraćanja 83. Obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, predmetnog postupka u fazu glavne rasprave. nije nužno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje 76. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud smatra da dužina privremene mjere. postupka od osam godina i tri mjeseca, od čega pred Općinskim 84. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. sudom pet godina i tri mjeseca, nije zadovoljila zahtjev Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. ove odluke. Također, Ustavni sud smatra i da postoji kršenje prava na 85. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Predsjednik Ustavnog suda Ostali navodi Bosne i Hercegovine 77. U svezi sa zaključcima glede povrede prava na pravično Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u nije potrebno posebno razmatrati navode iz apelacije koji se predmetu broj AP 1502/07, rješavajući apelaciju Momčila odnose na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku Mandića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Nercegovine, konvenciju, te prava na efektivan pravni lijek iz članka 13. člana 16 stav 4 tačka 10, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i Europske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da nije 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni potrebno posebno razmatrati ove navode budući da su utemeljeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u na istom činjeničnom temelju kao i navodi o povredi prava iz sastavu: članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Miodrag Simović, predsjednik Europske konvencije. Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Pitanje naknade nematerijalne štete Krstan Simić, sudija 78. Apelanti su zatražili da im se "utvrdi pravilna Mirsad Ćeman, sudija kompenzacija, kao i da se naredi tijelima i sudovima da što hitnije na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom roku". Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da Odbija se kao neosnovana apelacija Momčila Mandića za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu KPŽ-03/07 od 29. marta 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako određena oktobra 2006. godine u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i naknada obračunava prema kriterijima koje je uspostavio Hercegovine i član 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije za zaštitu Europski sud za ljudska prava, a prilagođeno ekonomskoj qudskih prava i osnovnih sloboda. situaciji u BiH. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Mandića 79. U svezi s tim, Ustavni sud upućuje na utvrđeno načelo u odnosu na član II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5 stav određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom sloboda zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema Ustavom Bosne i Hercegovine. utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u 80. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". ukupan postupak trajao osam godina i tri mjeseca, od čega OBRAZLOŽEWE postupak pred Općinskim sudom od pet godina i tri mjeseca nije zadovoljio zahtjev za postupanje u "razumnom" roku, te da I. Uvod predmetni postupak nije hitan, apelantima se određuje naknada u 1. Momčilo Mandić (u daqnjem tekstu: apelant) iz visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Beograda-Republika Srbija, kog zastupa Refik Serdarević, Zeničko-dobojskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana advokat iz Sarajeva, podnio je 24. maja 2007. godine apelaciju dostave ove odluke. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni VIII. Zaključak sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sud BiH) broj KPŽ-03/07 od 29. marta 2007. godine i 81. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. godine. Apelant je 28. juna i pravičan postupak u odnosu na pravo na pristup sudu iz članka 27. septembra 2007. godine dopunio apelaciju. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, ne postoji povreda ovog prava II. Postupak pred Ustavnim sudom zbog toga što su apelanti imali mogućnost svoj tužbeni zahtjev 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od iznijeti pred nadležnim, neovisnim i nepristranim sudom, te u Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daqnjem tom postupku ishoditi odluku u meritumu o svom tužbenom tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je 9. januara 2008. godine zahtjevu. da dostave odgovore na apelaciju. 82. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na 3. Sud BiH je dostavio odgovor 18. januara, a Tužilaštvo pravičan postupak u odnosu na suđenje u razumnom roku iz BiH 24. januara 2008. godine. članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Europske konvencije. Naime, ova povreda se ogleda u tome što odgovori su dostavljeni apelantu 23. septembra 2009. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 III. Činjenično stanje stav 1 KZRS s obzirom na to da nije ustanovio da je dokazano da je apelant formirao kriminalno udruženje i organizovanu 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih grupu radi činjenja i prikrivawa krivičnih djela kažwivih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se prema KZRS i KZBiH. U odnosu na oslobađajući dio presude, za sumiraju na sljedeći način: krivično djelo udruživawa radi činjenja krivičnih djela iz 6. Tužilaštvo BiH je optužnicom broj KT-233/04 od 30. člana 249 stav 1 KZBiH, te organizovani kriminal iz člana 250 januara 2006. godine, čiji je činjenični osnov djelimično stav 3 KZBiH, Sud BiH je, dalje, naveo da je KZBiH, kojim su izmijenjen 27. septembra 2006. godine, optužilo apelanta i navedena krivična djela propisana, stupio na snagu u martu M.B., M.G., te M.Š. zbog postojawa osnovane sumnje da su 2003. godine. Sud BiH je obrazložio da je sprovedenim radwama navedenim u izreci optužnice počinili više dokazima za navedena krivična djela utvrdio da su radnje koje su krivičnih djela, koja se u najvećoj mjeri činjenično vezuju za optužnicom apelantu stavljene na teret izvršene prije poslovanje Privredne banke Srpsko Sarajevo (u daqnjem stupawa na snagu tog zakona, odnosno u periodu od 1998. godine, a tekstu: PBSS). ne, kako je to navedeno u optužnici, u periodu od 1. januara 1997. 7. Presudom Suda BiH broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. do 30. januara 2006. godine, tim više što je apelant lišen godine apelant je proglašen krivim što je radwama opisanim u slobode 17. avgusta 2005. godine. S obzirom na navedeno tač. 1, 2, 3, 5, 6 i 7 izreke presude počinio produženo krivično utvrđenje, Sud BiH je apelanta oslobodio optužbe u ovome djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćewa iz dijelu, jer navedena djela nisu bila propisana kao krivična člana 337 stav 4 u vezi sa stavom 3 istog člana Krivičnog djela prije stupawa na snagu KZBiH. Sud BiH je, takođe, zakonika Republike Srpske (u daqnjem tekstu: KZRS), a apelanta oslobodio optužbe da je počinio i krivično djelo radwom opisanom pod tačkom 4 krivično djelo falsifikovawa pružawa pomoći licu koje je optužio Međunarodni krivični isprave iz člana 364 stav 1 istog zakona. Sud BiH je apelantu za sud iz člana 233 KZBiH. Kao razlog za oslobađanje od ove tačke produženo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja optužnice, Sud BiH je naveo da, prije svega, prezentovanim ili ovlašćewa utvrdio kaznu zatvora od osam godina i šest dokazima optužba nije na odgovarajući način uspjela van mjeseci, a za krivično djelo falsifikovawa isprave kaznu razumne sumnje dokazati da je apelant počinio navedeno zatvora od jedne godine. Zatim je sud, primjenom odredbi čl. 43 i krivično djelo. Osim toga, u odnosu na ovo krivično djelo, Sud 38 Krivičnog zakona RS, apelantu izrekao jedinstvenu kaznu BiH je obrazložio i da je ono propisano KZBiH, te da prije zatvora od devet godina. Nasuprot tome, Sud je, na osnovu člana stupawa na snagu KZBiH to djelo nije bilo zakonom propisano 284 tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine kao krivično djelo. S obzirom na to da je radwa izvršewa ovog (u daqnjem tekstu: ZKPBiH), apelanta oslobodio optužbe da je krivičnog djela koja se apelantu stavlja na teret počinjena u počinio krivičnopravnu radnju pod 13. tačkom optužnice 1998. godini, a ne u periodu od marta 1998. godine do 31. januara (kredit preduzeću "Perić"). Sud je, takođe, apelanta 2006. godine, kako se navodi u optužnici, jer je apelant lišen oslobodio optužbe da je počinio krivična djela: 1. slobode 17. avgusta 2005. godine, Sud je apelanta u ovome dijelu udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 211 stav 1 oslobodio optužbe. KZRS - posebni dio, 2. udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249 stav 1 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine 11. Apelaciono odjeljenje Suda BiH (u daqnjem tekstu: (u daqnjem tekstu: KZBiH), 3. organizovani kriminal iz člana Apelaciono vijeće), odlučujući o izjavljenim žalbama 250 stav 3 KZBiH, te 4. pomoć licu koje je optužio stranaka na osuđujući dio prvostepene presude, na sjednici Međunarodni krivični sud iz člana 233 KZBiH. održanoj 29. marta 2007. godine donijelo je Presudu broj 8. Presudom je, takođe, apelant obavezan da zajedno sa M. G. KPŽ-03/07. Navedenom presudom Apelaciono vijeće je žalbu solidarno naknadi štetu PBSS u iznosu od 465.833,00 KM, a Tužilaštva BiH odbilo kao neosnovanu, a apelantovu žalbu djelimično uvažilo i prvostepenu presudu preinačilo tako da sâm apelant u iznosu od 4.466.150,03 KM, a u ostalom dijelu je apelanta oslobodilo i optužbe da je počinio imovinskog zahtjeva PBSS je upućena na parnicu. Dalje je Sud BiH odredio da će se apelantu u izrečenu kaznu zatvora krivičnopravne radnje činjenično opisane pod tačkom I/6.1 i uračunati vrijeme koje je proveo u pritvoru počev od 17. avgusta tačkom I/5 iz sastava produženog krivičnog djela zloupotrebe 2005. godine pa dalje, te je apelanta obavezao i da naknadi službenog položaja ili ovlašćewa iz člana 337 stav 4 u vezi sa naknadno određene razmjerene troškove postupka. stavom 3 KZRS. Apelaciono vijeće je, takođe, preinačilo 9. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je, nakon prvostepenu presudu u odnosu na odluku o visini izrečene kazne analize i ocjene svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj apelantu tako da je za produženo krivično djelo zloupotrebe povezanosti, utvrdio da je dokazima optužbe van razumne službenog položaja ili ovlašćewa utvrdilo kaznu zatvora od sumnje potvrđeno da je apelant počinio krivičnopravne radnje četiri godine i 10 mjeseci, a za krivično djelo falsifikovawa produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja isprave kaznu zatvora od šest mjeseci. Apelaciono vijeće je, ili ovlašćewa na način, u mjestu i vremenu bliže opisanom u konačno, na osnovu zakonskih propisa o sticaju, odnosno o izreci presude. Naime, Sud je obrazložio da je, nakon odmjeravanju kazne, apelantu izreklo jedinstvenu kaznu sprovedenog dokaznog postupka u kom su izvedeni predloženi zatvora od pet godina a u ostalom dijelu prvostepenu presudu je dokazi optužbe i odbrane, koji su ukqučivali saslušanje potvrdilo. svjedoka i vještaka finansijske struke, te uvida u mnogobrojne 12. U obrazloženju presude Apelaciono vijeće je navelo da dokaze objektivne prirode, a naročito uvida u finansijsku je, u odnosu na produženo krivično djelo, "prvostepeni sud" dokumentaciju, ustanovio da je dokazano da je apelant počinio pravilno zakqučio da je apelant počinio više istovrsnih krivičnopravne radnje za koje ga je proglasio krivim. U radwi od kojih svaka pojedinačno sadrži sva zakonska obrazloženju presude Sud je za svaku krivičnopravnu radnju za obilježja istog krivičnog djela, odnosno njegovog koju je apelant optužen detaqno naveo dokaze na osnovu kojih je kvalifikovanog oblika i da su te radnje počinjene s istim utvrdio da je apelant kriv. ciljem i namjerom i prema istom oštećenom. Zbog navedenog, i 10. Dalje je Sud BiH u presudi detaqno obrazložio zašto je Apelaciono vijeće smatra da pri postojanju tih objedinjujućih apelanta oslobodio optužbe za pojedina krivična djela koja su elemenata, posmatrano sa životnog, logičkog i pravnog mu stavljena na teret. Naime, Sud BiH je apelanta oslobodio aspekta, naznačeni vremenski prekid opisanim optužbe da je počinio jednu od radwi iz sastava produženog krivičnopravnim radwama ne oduzima svojstvo kontinuirane krivičnog djela naznačenu u 7. tački optužnice. Za navedenu djelatnosti. Osim toga, ova pravna konstrukcija koju radnju u obrazloženju Sud BiH je naveo da niti jedan "aplicira prvostepeni sud" je povoqnija za apelanta, jer bi, u sprovedeni dokaz na glavnom pretresu nije potvrdio da ju je protivnom, za slučaj da mu se sudi odvojeno za svako od apelant počinio. Sud BiH je, takođe, obrazložio da je apelanta krivičnih djela iz sastava krivičnog djela zloupotrebe oslobodio optužbe da je počinio krivično djelo iz člana 211 službenog položaja ili ovlašćewa, mogao da dobije mnogo veću kaznu. Apelaciono vijeće je zakqučilo da je prvostepena Republike Srbije i Crne Gore), kao i nalaz i mišljenje presuda, nakon svestrane analize i ocjene izvedenih dokaza o vještaka finansijske struke koji je korišćen u sudskom apelantovim radwama kako pojedinačno, tako i dovodeći ih u postupku. međusobnu vezu, dala razloge koje je kao u svemu uvjerqive prihvatilo i Apelaciono vijeće, izuzimajući radnje za koje ga b) Odgovor na apelaciju je drugostepenom presudom oslobodilo optužbe. Naime, 15. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je istaklo da Apelaciono vijeće je oslobodilo apelanta optužbe da je osporava apelantove navode u cijelosti, jer Tužilaštvo, kao počinio radnje činjenično opisane pod tačkom I/6.1 i tačkom I/5 stranka u postupku, nema, niti može da ima bilo kakvog uticaja iz sastava produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog na odluke Visokog predstavnika koje su objavljene 7. marta 2003. položaja ili ovlašćewa, jer iz pravnog opisa u odnosu na ove godine. Dalje, Tužilaštvo BiH je istaklo da je, na osnovu podtačke optužewa nije moglo da se vidi po čemu bi apelant prikupljenih dokaza, 2. juna 2003. godine donijelo naredbu o svojom radwom ostvario obilježja krivičnog djela koje mu je sprovođenju istrage protiv apelanta u predmetu KT-30/03 (zbog stavljeno na teret. postojawa osnovane sumnje da je apelant prekršio u naredbi konkretizovane članove Zakona o bankama Republike Srpske i 13. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni, Apelaciono Zakona o sprečavanju prawa novca Republike Srpske, te da je, s vijeće je utvrdilo da je Sud BiH pravilno utvrdio sve tim u vezi, počinio određena krivična djela iz KZBiH). okolnosti koje su značajne da kazna bude veća ili mawa, ali da Tužilaštvo BiH je, takođe, istaklo da je predmetnom kaznu nije pravilno odmjerilo. Zbog navedenog, Apelaciono naredbom bilo obuhvaćeno i istraživanje osnovane sumnje da je vijeće, uzimajući u obzir i da je apelanta oslobodilo optužbe apelant počinio krivično djelo u vezi sa transferom novca za dvije krivičnopravne radnje, izvršilo je i preinačenje koji je bio svojina kineskih državljana iz tadašnje Savezne visine izrečene kazne prvostepenom presudom u smislu da je Republike Jugoslavije u BiH, te da je, zbog istog osnova, 6. juna ona smanjena. 2003. godine i Ministarstvo unutrašwih poslova Republike IV. Apelacija Srbije podnijelo krivičnu prijavu pod brojem KU-35/03 II a) Navodi iz apelacije opštinskom javnom tužilaštvu u Beogradu, koje je donijelo zahtjev za sprovođenje istrage broj KT-919/03 od 7. juna 2003. 14. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i godine. Dakle, u isto vrijeme u dvije države je pokrenuta bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i istraga protiv apelanta zbog istog osnova. Dalje je Hercegovine i člana 5 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu Tužilaštvo BiH navelo da je, nakon prijema izvještaja od qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska Privremene uprave PBSS 8. jula 2004. godine, donijelo i drugu konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava naredbu o sprovođenju istrage protiv apelanta kojom je, osim Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije. apelanta, obuhvatilo još devet lica, zbog postojawa osnova Povredu prava iz člana 5 stav 1 Evropske konvencije apelant sumnje da su počinila krivična djela u vezi sa poslovanjem vidi u činjenici da mu je "oduzeto" pravo na slobodu i PBSS. Zbog toga ne stoje apelantovi navodi da istraga nije bezbjednost ličnosti, jer je "saradwom organa gonjenja Državne bila zakonita i da je bila montirana. U pogledu apelantovih Zajednice Srbije i Crne Gore i istih organa BiH uz pomoć navoda o kršenju člana 5 stav 1 Evropske konvencije, Tužilaštva BiH otet iz stana u Budvi, zapakovan u vreću i Tužilaštvo BiH je istaklo da je apelant bio nedostupan predat 17. avgusta 2005. godine na granici između dviju država, organima gonjenja u BiH od momenta otvarawa istrage 2. juna bez sprovođewa ekstradicionog postupka". Povredu prava na 2003. godine, te da je, u skladu sa ZKPBiH, protiv njega određen pravično suđenje iz člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije pritvor i raspisana potjernica. Upravo zbog tih razloga ne apelant vidi u činjenici da je, prema navodima iz apelacije, stoje apelantovi argumenti da je njegovim izručenjem postupak protiv njega pokrenut 7. marta 2003. godine istupom povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i bezbjednost građana, "Visokog međunarodnog predstavnika" na konferenciji za budući da je tada u BiH bila na snazi potjernica zasnovana na štampu, nakon čega je pokrenut krivični postupak i raspisana zakonu. U pogledu navoda o kršenju ekstradicionog postupka, potjernica za wim, a 17. avgusta 2005. godine i određen pritvor, Tužilaštvo BiH ni na koji način nije moglo da utiče na takvo nakon što je prethodno uhapšen. Prema apelantovim "navodno kršenje". navodima, "pravo na pravično suđenje se ogleda u tome što je 16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju istakao da, ako navedenom odredbom predviđeno da svako ima pravo na zakonom apelant tvrdi da je istupanjem Visokog predstavnika određen, nezavisan i nepristrasan sud, te da se svako ko je prekršena pretpostavka njegove nevinosti, ne vidi u čemu je optužen za krivično djelo smatra nevinim dok mu se ne dokaže Sud, kao zakonit, tokom sprovedenog postupka konkretno da je kriv na osnovu zakona, što znači da se, prema stavu 1 člana povrijedio apelantova prava garantovana članom II/3d) Ustava 6 Evropske konvencije, moraju da poštivaju principi vladavine zakona gdje se zabranjuje svako miješanje Bosne i Hercegovine i članom 5 stav 1, te prava iz člana II/3e) zakonodavne u sudsku vlast". Istupom Visokog predstavnika, Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na prema apelantovom mišljenju, ovo pravo je prekršeno, jer "Š...Ć slobodu i bezbjednost ličnosti, Sud BiH ističe da je pitanje ne kako drugačije objasniti pomenutu konferenciju za štampu od samo određivawa nego i produžavawa pritvora bilo predmet 7. marta 2003. godine, na kojoj će Visoki međunarodni promptnog sudskog razmatrawa tokom postupka u više navrata, predstavnik za BiH Pedi Ešdaun ("šef države") u prisustvu, saglasno odredbama važećeg krivičnog procesnog zakona koje kako će se kasnije pokazati, glavnog svjedoka u ovom postupku se odnose na pritvor. Suština apelantovih navoda je upućena Tobi Robinson objaviti da je Privredna banka Istočno na druge adresate i na ono što je u predmetnom krivičnom Sarajevo sa Momčilom Mandićem i grupom lica na čelu leglo postupku prethodilo, a ne na postupanje Suda BiH. kriminala i mjesto gdje se organizuje pomoć licima optuženim za ratne zločine, nego kao povredu pomenutih odredbi V. Relevantni propisi Evropske konvencije". Apelant, dalje, navodi da je "Š...Ć Ovaj 17. U Krivičnom zakonu Republike Srpske - posebni dio zakqučak jedini logičan nakon donošewa oslobađajuće ("Službeni glasnik RS", br. 15/92, 4/93, 17/93,26/93,14/94 i 3/96) presude za većinu krivičnih djela za koja je optužen". Ovim relevantne odredbe glase: istupom, prema apelantovom mišljenju, prekršen je i stav 2 člana 6 Evropske konvencije, pa se postavlja pitanje "zašto je Član 211 stav 1 vođen postupak kad je krivica utvrđena i prije nego što je Ko organizuje grupu lica koja ima ciq vršenje krivičnih suđenje i počelo". U dopuni apelacije od 28. juna 2007. godine, djela određenih republičkim ili pokrajinskim zakonom za koja apelant je dostavio osporavane presude, a 27. septembra 2007. može da se izrekne pet godina zatvora ili teža kazna kazniće godine dokumentaciju da posjeduje dvojno državljanstvo (BiH i se zatvorom od tri mjeseca do pet godina. 18. U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ("Službeni naredbi tužilac će navesti koje okolnosti treba glasnik RS", br. 22/00, 33/00 i 37/01) relevantne odredbe glase: istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti. Član 337 st. 3 i 4 Š...Ć (3) Službeno lice ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi Član 281 ili drugom pribavi kakvu imovinsku korist, iskoristi svoj Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog ovlašćewa izneseni na glavnom pretresu. ili ne izvrši službenu dužnost kazniće se zatvorom od šest Sud je dužan savjesno da ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u mjeseci do pet godina. vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene da izvede (4) Ako je djelom iz stava 3 ovog člana pribavljena zakqučak da li je neka činjenica dokazana. imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će Član 290 tačka 7 se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od dvije do deset kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući godina. naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza iz Član 364 stav 1 kojih razloga nije uvažio pojedine predloge stranaka i iz Ko napravi lažnu javnu ispravu ili preinači pravu kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili vještak čiji iskaz je pročitan, kojim razlozima se ili ko takvu ispravu upotrijebi kao pravu, ili je pribavi radi rukovodio pri rješavanju pravnih pitawa, a naročito pri upotrebe, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom od tri utvrđivanju da li postoje krivično djelo i krivična godine. odgovornost optuženog i pri primjewivanju određenih 19. U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni odredbi krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo. glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, Član 314 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: (1) Vijeće Apelacionog odjeljewa će, uvažavajući žalbu, Član 233 presudom preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da su Ko pruži pomoć ili krije lice optuženo od Međunarodnog odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i krivičnog suda, ili mu pomogne da ne bude otkriveno, kazniće da se, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj se kaznom zatvora do tri godine. primjeni zakona, ima donijeti drukčija presuda, Š...Ć. Š...Ć VI. Dopustivost Član 249 stav 1 21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ko organizuje grupu qudi ili na drugi način udružuje tri Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima ili više lica s ciljem učinjenja krivičnih djela propisanih koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zakonom Bosne i Hercegovine za koja može da se izrekne kazna zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. zatvora tri godine ili teža kazna, ako za takvo 22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, organizovanjee ili udruživanje radi učinjenja pojedinog Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv krivičnog djela nije propisana teža kazna, kazniće se kaznom presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi zatvora od šest mjeseci do pet godina. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Član 250 stav 3 podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Ko organizuje ili bilo kako rukovodi organizovanom primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog grupom kriminalaca koja zajedničkim dejstvovanjem učini ili je koristio. pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kazniće se kaznom zatvora od najmanje deset Dopustivost u odnosu na član II/3d) Ustava Bosne i godina ili dugotrajnim zatvorom. Hercegovine i član 5 stav 1 Evropske konvencije 20. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine 23. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na član ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5 stav 1 Evropske 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, konvencije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) 76/07, 15/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase: Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 10 Pravila Član 3 Ustavnog suda. (1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u (2) Sumnju u pogledu postojawa činjenica koje čine pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu obilježja krivičnog djela, ili od kojih zavisi primjena neke predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i odredbe krivičnog zakonodavstva, Sud rješava presudom na Hercegovini. način koji je povoqniji za optuženog. Član 16 stav 4 tačka 10 Pravila Ustavnog suda glasi: Član 15 Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih Pravo Suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u slučajeva: krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim Ustavom. dokaznim pravilima. 24. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i Član 16 bezbjednost ličnosti zato što su ga organi gonjenja Državne Krivični postupak može da se pokrene i sprovede samo po Zajednice Srbije i Crne Gore i isti organi BiH, uz pomoć zahtjevu tužioca. Tužilaštva BiH, oteli iz stana u Budvi, "zapakovali" u vreću Član 216 i predali 17. avgusta 2005. godine na granici između dviju Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi država organima BiH, a da pri tome nisu sproveli sumnje da je izvršeno krivično djelo. ekstradicioni postupak, odnosno da je povreda učinjena O sprovođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: prilikom njegovog "lišavawa slobode". podatke o učiniocu krivičnog djela ukoliko su poznati, opis 25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost djela iz kog proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, Ustavnog suda određena članom VI/3b) Ustava Bosne i zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju Hercegovine prema kom Ustavni sud ima apelacionu osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U nadležnost u slučaju spora zbog "presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini". Dakle, Ustavni sud nema nadležnost da 33. Apelant smatra da je Sud BiH, zbog istupa Visokog ispituje odluke sudova van Bosne i Hercegovine. Prema tome, predstavnika za BiH na konferenciji za štampu 7. marta 2003. apelacija podnesena protiv odluka i postupaka Državne godine, na kojoj je, prema navodima iz apelacije, izjavio "...da je Zajednice Srbije i Crne Gore je ratione personae Privredna banka Istočno Sarajevo na čelu sa Momčilom inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Mandićem i grupom lica leglo kriminala i mjesto gdje se naglašava da Bosna i Hercegovina ne može biti odgovorna za organizuje finansijska pomoć licima optuženim za ratne postupke organa gonjenja Državne Zajednice Srbije i Crne zločine...", prekršio njegovo pravo na pravično suđenje iz Gore, jer su oni izvedeni na teritoriji druge suverene države. člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije i da je, zbog navedenog, S obzirom na to da je apelant povredu prava na slobodu i donesena presudu kom je proglašen krivim. Međutim, Ustavni bezbjednost ličnosti eksplicitno vezao za postupak prilikom sud podsjeća na svoja ranije utvrđena stanovišta, kao i na njegovog lišavawa slobode na teritoriji druge države i praksu Evropskog suda za qudska prava, da njegov zadatak nije da "izručenje" bez sprovođewa ekstradicionog postupka, slijedi preispituje zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog da je apelacija inkompatibilna ratione personae u odnosu na stawa i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine. kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila 26. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 proizvoqna ili diskriminaciona, ukoliko su povrijeđena stav 4 tačka 10 Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se procesna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione perso- sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.), ili ukoliko nae neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi, odluke. Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Dopustivost u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o Hercegovine i član 6 Evropske konvencije dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). 27. Predmet osporavawa apelacijom su, takođe, u odnosu na Ustavni sud, osim toga, nije nadležan da supstituiše redovne prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, upravo, zadatak i 2 Evropske konvencije, presude Suda BiH broj KPŽ-03/07 od redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli 29. marta 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. (vidi, Evropski sud, Thomas s protiv Ujedinjenog godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je podnio 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u apelaciju 25. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila ustavna prava (vidi već citiranu Odluku Ustavnog suda broj U Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, 29/02 od 27. juna 2003. godine). To će biti slučaj ako je redovni niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija sud pogrešno protumačio, primijenio ili zanemario neko nije dopustiva. ustavno pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i diskriminaciona, ukoliko su povrijeđena procesna prava Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u odnosu na član u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 st. 1 i 2 Evropske ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni konvencije, ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 25/02). VII. Meritum 34. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno 29. Apelant osporava presude Suda BiH broj KPŽ-03/07 od pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud 29. marta 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. primjećuje da apelant, osim paušalnog pozivawa na povredu godine, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava navedenog prava, ne nudi činjenice, niti je Ustavnom sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 dostavio dokaze, izuzimajući nalaz vještaka finansijske Evropske konvencije. struke (koji je Sud BiH u prvostepenom i žalbenom postupku 30. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: već razmatrao kao dokaz i dao svoju ocjenu tog dokaza u Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju obrazloženju presude), koji bi mogli da pokažu da zaista qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: postoji povreda prava na koje se poziva u apelaciji, niti to proizilazi iz informacija i dokumenata predočenih (...) Ustavnom sudu. Ustavni sud primjećuje da je krivični postupak e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim protiv apelanta pokrenut u Tužilaštvu BiH 2. juna 2003. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. godine, kada je donesena naredba o sprovođenju istrage, koja je 31. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: proširena 8. jula 2004. godine donošenjem druge naredbe o 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili sprovođenju istrage. Obje naredbe su donesene na osnovu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako obaveze Tužilaštva BiH da u svakom slučaju kada postoji ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku osnovana sumwa da je određeno krivično djelo iz njegove pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim nadležnosti učinjeno to djelo istraži, u skladu sa članom 216 sudom. Š...Ć ZKPBiH. 2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim 35. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je apelant bio aktivni dok se njegova krivica ne dokaže. učesnik na glavnom pretresu u prvostepenom postupku i u 32. U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u postupku pred Apelacionim vijećem. Takođe, primjećuje da je kom je apelant proglašen krivim za krivična djela propisana apelant tokom postupka imao obezbijeđenu stručnu pomoć dvaju zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, radi se o postupku izabranih branilaca. Ustavni sud smatra da je Sud BiH u u kom se utvrđivala osnovanost krivične optužbe, pa je član 6 prvostepenoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne Evropske konvencije primjenqiv. Stoga, Ustavni sud treba da ocjene dokaza, wihovog dovođewa u međusobnu vezu i izvođenje ispita da li je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo zakqučka da je apelant počinio krivično djelo za koje je pravo na pravično suđenje onako kako je zaštićeno članom 6 proglašen krivim i osuđen. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Evropske konvencije. je tokom glavnog pretresa Sud BiH sproveo sve dokaze koje su predložile stranke. Na osnovu tako sprovedenog dokaznog sprovođenju istrage protiv apelanta za radnje u vezi sa postupka, Sud BiH je utvrdio da je van razumne sumnje da je poslovanjem PBSS donesena 8. jula 2004. godine, nakon apelant počinio krivična djela za koja ga je proglasio krivim. podnošewa izvještaja Privremene uprave PBSS. Iz Za navedeno utvrđenje Sud BiH je dao detaqno i jasno navedenog proizilazi da je Tužilaštvo BiH tek nakon obrazloženje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoqno ili podnošewa izvještaja, koji je osnov za preduzimanje daqwih neprihvatqivo samo po sebi, niti dovodi u sumnju zakqučke o radwi ka rasvjetljavanju učinjenja prijavljenog krivičnog izvršenom krivičnom djelu i apelantovoj krivičnoj djela, preduzelo istražne radnje u vezi sa apelantom u odnosu odgovornosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da na poslovanje PBSS. Takođe, iz odgovora Tužilaštva BiH su Sud BiH u obrazloženju prvostepene presude, kao i proizilazi da je tačno da je neposredno nakon istupa Visokog Apelaciono vijeće u obrazloženju drugostepene presude dali predstavnika Tužilaštvo BiH otvorilo istragu protiv jasne i precizne razloge za svoja stanovišta, te logično i apelanta, ali ne za radnje koje su predmet presuda protiv kojih uvjerqivo obrazloženje za primjenu relevantnog prava koje ni je podnesena ova apelacija, nego za radnje koje su i na teritoriji u jednom dijelu ne izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo samo Republike Srbije bile predmet istrage Ministarstva po sebi. unutrašwih poslova Republike Srbije. Iz navedenog 36. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Apelaciono vijeće proizilazi da Visoki predstavnik nije inicirao krivični apelantovu žalbu djelimično uvažilo, a žalbu Tužilaštva postupak protiv apelanta, te samim tim nije ni moglo biti BiH u cijelosti odbilo kao neosnovanu. S obzirom na to da je povrijeđeno njegovo pravo na pretpostavku nevinosti. utvrdilo da su u prvostepenom postupku odlučne činjenice Tužilaštvo BiH je, dalje, navelo da ono, kao stranka u pravilno utvrđene, shodno odredbi člana 314 ZKPBiH, i da se, postupku, nema, niti može da ima bilo kakvog uticaja na odluke s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom Visokog predstavnika, zbog čega ne stoje apelantovi navodi da zakona ima donijeti drugačija presuda, Vijeće je djelimično istraga nije bila zakonita i da je bila montirana. uvažilo apelantovu žalbu i na svojoj sjednici presudom 41. Osim toga, Ustavni sud zapaža, a što iz obrazložewa preinačilo prvostepenu Presudu Suda BiH broj KPV-02/06 od presuda proizilazi, da Sud BiH nije bio ni pod kakvim 27. oktobra 2006. godine. Uvidom u drugostepenu presudu uticajem, niti da je imao predubjeđenje da je apelant kriv prije Ustavni sud primjećuje da je Apelaciono vijeće razmotrilo sve završetka glavnog pretresa i sprovođewa svih dokaza. U apelantove žalbene navode i za wih dalo logično prilog navedenom govori i činjenica da je Sud BiH apelanta obrazloženje zašto ih je prihvatilo kao osnovane, ili je za oslobodio optužbe za tri radnje iz sastava produženog neke žalbene navode zakqučilo da su neosnovani. krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili 37. Naposljetku, iz dokumentacije spisa slijedi da je ovlašćewa, te za četiri krivična djela koja su mu optužnicom apelant imao mogućnost da iznese svoju odbranu lično i uz bila stavljena na teret. U obrazloženju Sud je decidirano pomoć dvaju advokata, da poziva i saslušava svjedoke i da naglasio da je odluku o apelantovoj krivici donio iskqučivo iznosi komentare na predočene materijalne dokaze. Na na osnovu dokaza koje je sproveo na glavnom pretresu. Ustavni utvrđeno činjenično stanje Sud BiH je primijenio relevantne sud primjećuje da je na tom pretresu neposredno saslušano 39 propise, a Ustavni sud zapaža da je dao detaqne, jasne i svjedoka i četiri vještaka optužbe i odbrane. Apelant je sve precizne razloge za svoja stanovišta u obrazložewima wih lično mogao da ispita direktno i unakrsno, te posredstvom osporenih presuda. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je za branioca, zavisno od wihovog statusa, te na taj način da dâ svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, svjedokovom iskazu kredibilitet ili ga poqulja. Sud je Sud BiH dao logično i uvjerqivo obrazloženje, koje ni u detaqno obrazložio svaku konkretnu radnju bilo da je jednom dijelu ne izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo, niti apelanta proglasio krivim ili da ga je oslobodio optužbe, te ima elemenata koji bi ukazali da je na bilo koji način na osnovu dokaza je ocijenio apelantovu vinost. zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu štetu. Osim 42. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti već naveo da je Sud BiH, na osnovu izvedenih dokaza i na osnovu koji su različiti od onih koje je apelant već iznosio u žalbi na samo pouzdano utvrđenih činjenica, utvrdio da je nesporno da je prvostepenu odluku, a na koje je u potpunosti odgovorilo apelant na način i u vrijeme navedeno u izreci prvostepene Apelaciono vijeće. presude izvršio krivična djela za koja je proglašen krivim, sa 38. Imajući u vidu obrazloženje Suda BiH dato u osporenim detaqnim obrazložewima koja ni u jednom segmentu ne presudama, Ustavni sud nije ustanovio da postoji bilo kakav dejstvuju proizvoqno, te da se i apelantovi navodi o kršenju elemenat proizvoqnosti u takvim zakqučcima Apelacionog principa presumpcije/pretpostavke nevinosti pokazuju kao vijeća, a obrazloženje presuda je jasno i logično. Stoga, neosnovani, Ustavni sud zakqučuje da su apelantovi navodi o Ustavni sud smatra da nije osnovan apelantov navod da mu je u povredi prava da se smatra nevinim iz člana 6 stav 2 Evropske predmetnoj krivičnopravnoj stvari povrijeđeno pravo u konvencije u cijelosti neosnovani. smislu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske 43. Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zakqučuje da u konvencije. konkretnom predmetu nije povrijeđeno pravo iz člana II/3e) 39. Apelant navodi da je postupak protiv njega pokrenut Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske nakon istupa Visokog predstavnika u martu 2003. godine, te da konvencije. je tim istupom povrijeđen princip presumpcije nevinosti, kao elementa prava na pravično suđenje, koje je zaštićeno članom 6 VIII. Zakqučak stav 2 Evropske konvencije. U vezi sa ovim navodom, Ustavni 44. Ustavni sud zakqučuje da nisu prekršeni pravo na sud ukazuje da se oni tiču specijalnog aspekta opšteg koncepta pravično suđenje i princip presumpcije nevinosti iz člana "pravičnog suđewa" u krivičnim predmetima, te da se daqnje II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske ispitivanje u vezi sa mogućim kršenjem ove odredbe ne konvencije u slučaju kada se apelantovi navodi odnose sprovodi kada je kršenje člana 6 stav 1 Evropske konvencije već iskqučivo na činjenicu da su mu navedena prava prekršena zbog utvrđeno (vidi, Evropski sud za qudska prava, Denjeer protiv istupa Visokog predstavnika, jer nije utvrdio osnovanost Belgije, presuda od 27. februara 1980. godine, serija A broj 35, apelantovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi stav 56). Međutim, budući da Ustavni sud u ovome slučaju nije ukazivali na to da je postupak bio nepravičan. Takođe, Ustavni utvrdio kršenje člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ispitaće sud zakqučuje da, zbog navedenog istupa, nije prekršeno pravo navodno kršenje člana 6 stav 2 Evropske konvencije. na presumpciju nevinosti iz člana 6 stav 2 Evropske 40. Ustavni sud primjećuje, neovisno od činjenice što konvencije, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je u apelant tvrdi da je postupak protiv njega iniciran istupom bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na način koji bi Visokog predstavnika 7. marta 2003. godine, da je naredba o vodio kršenju tog principa. 45. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 10 i člana 61 st. 1 i 3 izmijenjena 27. septembra 2006. godine, optužilo apelanta i Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u M.B., M.G., te M.Š. zbog postojanja osnovane sumnje da su dispozitivu ove odluke. radnjama navedenim u izreci optužnice počinili više krivičnih 46. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke djela, koja se u najvećoj mjeri činjenično vezuju za poslovanje Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Privredne banke Srpsko Sarajevo (u daljnjem tekstu: PBSS). Predsjednik 7. Presudom Suda BiH broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. Ustavnog suda godine apelant je proglašen krivim što je radnjama opisanim u Bosne i Hercegovine tač. 1, 2, 3, 5, 6. i 7. izreke presude počinio produženo krivično Prof. dr Miodrag Simović, s. r. djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 4. u vezi sa stavom 3. istog člana Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), a radnjom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u opisanom pod tačkom 4. krivično djelo falsificiranja isprave iz člana 364. stav 1. istog zakona. Sud BiH je apelantu za produženo predmetu broj AP 1502/07, rješavajući apelaciju Momčila krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, utvrdio kaznu zatvora od osam godina i šest mjeseci, a za člana 16. stav 4. tačka 10, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. krivično djelo falsificiranja isprave kaznu zatvora od jedne 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni godine. Zatim je sud, primjenom odredaba čl. 43. i 38. Krivičnog glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u zakona RS, apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od devet sastavu: godina. Nasuprot tome, Sud je, na osnovu člana 284. tačka c) Miodrag Simović, predsjednik Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem Valerija Galić, potpredsjednica tekstu: ZKPBiH), apelanta oslobodio optužbe da je počinio Seada Palavrić, potpredsjednica krivičnopravnu radnju pod tačkom 13. optužnice (kredit Krstan Simić, sudija preduzeću "Perić"). Sud je, također, apelanta oslobodio optužbe Mirsad Ćeman, sudija da je počinio krivična djela: 1. udruživanje radi činjenja krivičnih na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je djela iz člana 211. stav 1. KZRS - posebni dio, 2. udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakona ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), 3. organizirani Odbija se kao neosnovana apelacija Momčila Mandića kriminal iz člana 250. stav 3. KZBiH, te 4. pomoć licu koje je podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj optužio Međunarodni krivični sud iz člana 233. KZBiH. KPŽ-03/07 od 29. marta 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. 8. Presudom je, također, apelant obavezan da zajedno sa M. oktobra 2006. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i G. solidarno naknadi štetu PBSS u iznosu od 465.833,00 KM, a Hercegovine i član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu sâm apelant u iznosu od 4.466.150,03 KM, a u ostalom dijelu ljudskih prava i osnovnih sloboda. imovinskog zahtjeva PBSS je upućena na parnicu. Dalje je Sud Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Mandića u BiH odredio da će se apelantu u izrečenu kaznu zatvora uračunati odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav vrijeme koje je proveo u pritvoru počevši od 17. augusta 2005. 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih godine pa dalje, te je apelanta obavezao i da naknadi naknadno sloboda zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa određene srazmjerene troškove postupka. Ustavom Bosne i Hercegovine. 9. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je, nakon Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i analize i ocjene svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i povezanosti, utvrdio da je dokazima optužbe izvan razumne Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u sumnje potvrđeno da je apelant počinio krivičnopravne radnje "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili OBRAZLOŽENJE ovlaštenja na način, u mjestu i vremenu bliže opisanom u izreci presude. Naime, Sud je obrazložio da je, nakon provedenog I. Uvod dokaznog postupka u kojem su izvedeni predloženi dokazi 1. Momčilo Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz optužbe i odbrane, koji su uključivali saslušanje svjedoka i Beograda-Republika Srbija, kojeg zastupa Refik Serdarević, vještaka finansijske struke, te uvida u mnogobrojne dokaze advokat iz Sarajeva, podnio je 24. maja 2007. godine apelaciju objektivne prirode, a naročito uvida u finansijsku Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni dokumentaciju, ustanovio da je dokazano da je apelant počinio sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem krivičnopravne radnje za koje ga je proglasio krivim. U tekstu: Sud BiH) broj KPŽ-03/07 od 29. marta 2007. godine i obrazloženju presude Sud je za svaku krivičnopravnu radnju za broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. godine. Apelant je 28. juna koju je apelant optužen detaljno naveo dokaze na osnovu kojih je i 27. septembra 2007. godine dopunio apelaciju. utvrdio da je apelant kriv. II. Postupak pred Ustavnim sudom 10. Dalje je Sud BiH u presudi detaljno obrazložio zašto je 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta oslobodio optužbe za pojedina krivična djela koja su mu Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: stavljena na teret. Naime, Sud BiH je apelanta oslobodio optužbe Tužilaštvo BiH) zatraženo je 9. januara 2008. godine da dostave da je počinio jednu od radnji iz sastava produženog krivičnog odgovore na apelaciju. djela naznačenu u tački 7. optužnice. Za navedenu radnju u 3. Sud BiH je dostavio odgovor 18. januara, a Tužilaštvo BiH obrazloženju Sud BiH je naveo da niti jedan provedeni dokaz na 24. januara 2008. godine. glavnom pretresu nije potvrdio da ju je apelant počinio. Sud BiH 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, je, također, obrazložio da je apelanta oslobodio optužbe da je odgovori su dostavljeni apelantu 23. septembra 2009. godine. počinio krivično djelo iz člana 211. stav 1. KZRS s obzirom na to da nije ustanovio da je dokazano da je apelant formirao III. Činjenično stanje kriminalno udruženje i organiziranu grupu radi činjenja i 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i prikrivanja krivičnih djela kažnjivih prema KZRS i KZBiH. U dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na odnosu na oslobađajući dio presude, za krivično djelo sljedeći način: udruživanja radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 1. 6. Tužilaštvo BiH je optužnicom broj KT-233/04 od 30. KZBiH, te organizirani kriminal iz člana 250. stav 3. KZBiH, januara 2006. godine, čija je činjenična osnova djelimično Sud BiH je, dalje, naveo da je KZBiH, kojim su navedena 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 krivična djela propisana, stupio na snagu u martu 2003. godine. svojom radnjom ostvario obilježja krivičnog djela koje mu je Sud BiH je obrazložio da je provedenim dokazima za navedena stavljeno na teret. krivična djela utvrdio da su radnje koje su optužnicom apelantu 13. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni, Apelaciono vijeće je stavljene na teret izvršene prije stupanja na snagu tog zakona, utvrdilo da je Sud BiH pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odnosno u periodu od 1998. godine, a ne, kako je to navedeno u značajne da kazna bude veća ili manja, ali da kaznu nije pravilno optužnici, u periodu od 1. januara 1997. do 30. januara 2006. odmjerilo. Zbog navedenog, Apelaciono vijeće, uzimajući u godine, tim više što je apelant lišen slobode 17. augusta 2005. obzir i da je apelanta oslobodilo optužbe za dvije krivičnopravne godine. S obzirom na navedeno utvrđenje, Sud BiH je apelanta radnje, izvršilo je i preinaku visine izrečene kazne prvostepenom oslobodio optužbe u ovome dijelu, jer navedena djela nisu bila presudom u smislu da je ona smanjena. propisana kao krivična djela prije stupanja na snagu KZBiH. Sud BiH je, također, apelanta oslobodio optužbe da je počinio i IV. Apelacija krivično djelo pružanja pomoći licu koje je optužio Međunarodni a) Navodi iz apelacije krivični sud iz člana 233. KZBiH. Kao razlog za oslobađanje od ove tačke optužnice, Sud BiH je naveo da, prije svega, 14. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i prezentiranim dokazima optužba nije na odgovarajući način sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i uspjela izvan razumne sumnje dokazati da je apelant počinio člana 5. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i navedeno krivično djelo. Osim toga, u odnosu na ovo krivično osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te djelo, Sud BiH je obrazložio i da je ono propisano KZBiH, te da pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i prije stupanja na snagu KZBiH to djelo nije bilo zakonom Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije. Povredu prava iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije apelant vidi u propisano kao krivično djelo. S obzirom na to da je radnja činjenici da mu je "oduzeto" pravo na slobodu i sigurnost izvršenja ovog krivičnog djela koja se apelantu stavlja na teret ličnosti, jer je "saradnjom organa gonjenja Državne Zajednice počinjena u 1998. godini, a ne u periodu od marta 1998. godine Srbije i Crne Gore i istih organa BiH uz pomoć Tužilaštva BiH do 31. januara 2006. godine, kako se navodi u optužnici, jer je otet iz stana u Budvi, zapakiran u vreću i predat 17. augusta 2005. apelant lišen slobode 17. augusta 2005. godine, Sud je apelanta u godine na granici između dviju država, bez provođenja ovome dijelu oslobodio optužbe. ekstradicionog postupka". Povredu prava na pravično suđenje iz 11. Apelaciono odjeljenje Suda BiH (u daljnjem tekstu: člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije apelant vidi u činjenici da Apelaciono vijeće), odlučujući o izjavljenim žalbama stranaka je, prema navodima iz apelacije, postupak protiv njega pokrenut na osuđujući dio prvostepene presude, na sjednici održanoj 29. 7. marta 2003. godine istupom "Visokog međunarodnog marta 2007. godine donijelo je Presudu broj KPŽ-03/07. predstavnika" na konferenciji za štampu, nakon čega je pokrenut Navedenom presudom Apelaciono vijeće je žalbu Tužilaštva krivični postupak i raspisana potjernica za njim, a 17. augusta BiH odbilo kao neosnovanu, a apelantovu žalbu djelimično 2005. godine i određen pritvor, nakon što je prethodno uhapšen. uvažilo i prvostepenu presudu preinačilo tako da je apelanta Prema apelantovim navodima, "pravo na pravično suđenje se oslobodilo i optužbe da je počinio krivičnopravne radnje ogleda u tome što je navedenom odredbom predviđeno da svako činjenično opisane pod tačkom I/6.1. i tačkom I/5. iz sastava ima pravo na zakonom određen, nezavisan i nepristran sud, te da produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili se svako ko je optužen za krivično djelo smatra nevinim dok mu ovlaštenja iz člana 337. stav 4. u vezi sa stavom 3. KZRS. se ne dokaže da je kriv na osnovu zakona, što znači da se, prema Apelaciono vijeće je, također, preinačilo prvostepenu presudu u stavu 1. člana 6. Evropske konvencije, moraju poštivati principi odnosu na odluku o visini izrečene kazne apelantu tako da je za vladavine zakona gdje se zabranjuje svako miješanje produženo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili zakonodavne u sudsku vlast". Istupom Visokog predstavnika, ovlaštenja utvrdilo kaznu zatvora od četiri godine i 10 mjeseci, a prema apelantovom mišljenju, ovo pravo je prekršeno, jer "Š...Ć za krivično djelo falsificiranja isprave kaznu zatvora od šest kako drugačije objasniti spomenutu konferenciju za štampu od 7. mjeseci. Apelaciono vijeće je, konačno, na osnovu zakonskih marta 2003. godine, na kojoj će Visoki međunarodni predstavnik propisa o stjecaju, odnosno o odmjeravanju kazne, apelantu za BiH Pedi Ešdaun ("šef države") u prisustvu, kako će se kasnije izreklo jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina a u ostalom pokazati, glavnog svjedoka u ovom postupku Tobi Robinson dijelu prvostepenu presudu je potvrdilo. objaviti da je Privredna banka Istočno Sarajevo sa Momčilom 12. U obrazloženju presude Apelaciono vijeće je navelo da Mandićem i grupom lica na čelu leglo kriminala i mjesto gdje se je, u odnosu na produženo krivično djelo, "prvostepeni sud" organizira pomoć licima optuženim za ratne zločine, nego kao pravilno zaključio da je apelant počinio više istovrsnih radnji od povredu spomenutih odredaba Evropske konvencije". Apelant, kojih svaka pojedinačno sadrži sva zakonska obilježja istog dalje, navodi da je "Š...Ć Ovaj zaključak jedini logičan nakon krivičnog djela, odnosno njegovog kvalificiranog oblika i da su donošenja oslobađajuće presude za većinu krivičnih djela za koja te radnje počinjene s istim ciljem i namjerom i prema istom je optužen". Ovim istupom, prema apelantovom mišljenju, oštećenom. Zbog navedenog, i Apelaciono vijeće smatra da pri prekršen je i stav 2. člana 6. Evropske konvencije, pa se postavlja postojanju tih objedinjujućih elemenata, posmatrano sa pitanje "zašto je vođen postupak kad je krivica utvrđena i prije životnog, logičkog i pravnog aspekta, naznačeni vremenski nego što je suđenje i počelo". U dopuni apelacije od 28. juna prekid opisanim krivičnopravnim radnjama ne oduzima svojstvo 2007. godine, apelant je dostavio osporavane presude, a 27. kontinuirane djelatnosti. Osim toga, ova pravna konstrukcija septembra 2007. godine dokumentaciju da posjeduje dvojno koju "aplicira prvostepeni sud" je povoljnija za apelanta, jer bi, u državljanstvo (BiH i Republike Srbije i Crne Gore), kao i nalaz i protivnom, za slučaj da mu se sudi odvojeno za svako od mišljenje vještaka finansijske struke koji je korišten u sudskom krivičnih djela iz sastava krivičnog djela zloupotrebe službenog postupku. položaja ili ovlaštenja, mogao dobiti mnogo veću kaznu. Apelaciono vijeće je zaključilo da je prvostepena presuda, nakon b) Odgovor na apelaciju svestrane analize i ocjene izvedenih dokaza o apelantovim 15. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je istaklo da radnjama kako pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu osporava apelantove navode u cijelosti, jer Tužilaštvo, kao vezu, dala razloge koje je kao u svemu uvjerljive prihvatilo i stranka u postupku, nema, niti može imati bilo kakvog utjecaja na Apelaciono vijeće, izuzimajući radnje za koje ga je odluke Visokog predstavnika koje su objavljene 7. marta 2003. drugostepenom presudom oslobodilo optužbe. Naime, godine. Dalje, Tužilaštvo BiH je istaklo da je, na osnovu Apelaciono vijeće je oslobodilo apelanta optužbe da je počinio prikupljenih dokaza, 2. juna 2003. godine donijelo naredbu o radnje činjenično opisane pod tačkom I/6.1. i tačkom I/5. iz provođenju istrage protiv apelanta u predmetu KT-30/03 (zbog sastava produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog postojanja osnovane sumnje da je apelant prekršio u naredbi položaja ili ovlaštenja, jer iz pravnog opisa u odnosu na ove konkretizirane članove Zakona o bankama Republike Srpske i podtačke optuženja nije se moglo vidjeti po čemu bi apelant Zakona o sprečavanju pranja novca Republike Srpske, te da je, s tim u vezi, počinio određena krivična djela iz KZBiH). ispravu upotrijebi kao pravu, ili je pribavi radi upotrebe, kaznit Tužilaštvo BiH je, također, istaklo da je predmetnom naredbom će se novčanom kaznom ili zatvorom od tri godine. bilo obuhvaćeno i istraživanje osnovane sumnje da je apelant 19. U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni počinio krivično djelo u vezi sa transferom novca koji je bio glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, vlasništvo kineskih državljana iz tadašnje Savezne republike 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: Jugoslavije u BiH, te da je, zbog istog osnova, 6. juna 2003. Član 233. godine i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije Ko pruži pomoć ili krije lice optuženo od Međunarodnog podnijelo krivičnu prijavu pod brojem KU-35/03 II općinskom javnom tužilaštvu u Beogradu, koje je donijelo zahtjev za krivičnog suda, ili mu pomogne da ne bude otkriveno, kaznit će se provođenje istrage broj KT-919/03 od 7. juna 2003. godine. kaznom zatvora do tri godine. Dakle, u isto vrijeme u dvije države je pokrenuta istraga protiv Š...Ć apelanta zbog istog osnova. Dalje je Tužilaštvo BiH navelo da je, Član 249. stav 1. nakon prijema izvještaja od Privremene uprave PBSS 8. jula Ko organizira grupu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili 2004. godine, donijelo i drugu naredbu o provođenju istrage više lica s ciljem učinjenja krivičnih djela propisanih zakonom protiv apelanta kojom je, osim apelanta, obuhvatilo još devet Bosne i Hercegovine za koja se može izreći kazna zatvora tri lica, zbog postojanja osnova sumnje da su počinila krivična djela godine ili teža kazna, ako za takvo organiziranje ili udruživanje u vezi sa poslovanjem PBSS. Zbog toga ne stoje apelantovi radi učinjenja pojedinog krivičnog djela nije propisana teža navodi da istraga nije bila zakonita i da je bila montirana. U kazna, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. pogledu apelantovih navoda o kršenju člana 5. stav 1. Evropske Član 250. stav 3. konvencije, Tužilaštvo BiH je istaklo da je apelant bio Ko organizira ili bilo kako rukovodi organiziranom grupom nedostupan organima gonjenja u BiH od momenta otvaranja kriminalaca koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša istrage 2. juna 2003. godine, te da je, u skladu sa ZKPBiH, protiv krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kaznit će njega određen pritvor i raspisana potjernica. Upravo zbog tih se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili dugotrajnim razloga ne stoje apelantovi argumenti da je njegovim izručenjem zatvorom. povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost građana, budući da je tada u BiH bila na snazi potjernica zasnovana na 20. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine zakonu. U pogledu navoda o kršenju ekstradicionog postupka, ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, Tužilaštvo BiH ni na koji način nije moglo utjecati na takvo 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, "navodno kršenje". 76/07, 15/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase: 16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju istakao da, ako Član 3. apelant tvrdi da je istupanjem Visokog predstavnika prekršena (1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pretpostavka njegove nevinosti, ne vidi u čemu je Sud, kao pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. zakonit, tokom provedenog postupka konkretno povrijedio (2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja apelantova prava garantirana članom II/3.d) Ustava Bosne i krivičnog djela, ili od kojih zavisi primjena neke odredbe Hercegovine i članom 5. stav 1, te prava iz člana II/3.e) Ustava krivičnog zakonodavstva, Sud rješava presudom na način koji je Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije. U povoljniji za optuženog. vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na slobodu i Član 15. sigurnost ličnosti, Sud BiH ističe da je pitanje ne samo Pravo Suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u određivanja nego i produžavanja pritvora bilo predmet krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje promptnog sudskog razmatranja tokom postupka u više navrata, činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim saglasno odredbama važećeg krivičnog procesnog zakona koje dokaznim pravilima. se odnose na pritvor. Suština apelantovih navoda je upućena na Član 16. druge adresate i na ono što je u predmetnom krivičnom postupku prethodilo, a ne na postupanje Suda BiH. Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca. V. Relevantni propisi Član 216. 17. U Krivičnom zakonu Republike Srpske - posebni dio Tužilac naređuje provođenje istrage ako postoje osnovi ("Službeni glasnik RS", br. 15/92, 4/93, 17/93,26/93,14/94 i sumnje da je izvršeno krivično djelo. 3/96) relevantne odredbe glase: O provođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: Član 211. stav 1. podatke o učiniocu krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela Ko organizira grupu lica koja ima cilj vršenje krivičnih djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski određenih republičkim ili pokrajinskim zakonom za koja se može naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za izreći pet godina zatvora ili teža kazna kaznit će se zatvorom od provođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi tužilac će tri mjeseca do pet godina. navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti. 18. U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ("Službeni Š...Ć glasnik RS", br. 22/00, 33/00 i 37/01) relevantne odredbe glase: Član 281. Član 337. st. 3. i 4. Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su (3) Službeno lice ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili izneseni na glavnom pretresu. drugom pribavi kakvu imovinsku korist, iskoristi svoj položaj ili Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u ovlaštenje, prekorači granice svog ovlaštenja ili ne izvrši vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti službenu dužnost kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet zaključak da li je neka činjenica dokazana. godina. Član 290. tačka 7. (4) Ako je djelom iz stava 3. ovog člana pribavljena Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza iz kojih razloga nije 50.000 KM, kaznit će se zatvorom od dvije do deset godina. uvažio pojedine prijedloge stranaka i iz kojih razloga je odlučio Član 364. stav 1. da se n? sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji iskaz je Ko napravi lažnu javnu ispravu ili preinači pravu ispravu u pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili ko takvu pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoje krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih Dopustivost u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo. Hercegovine i član 6. Evropske konvencije Član 314. 27. Predmet osporavanja apelacijom su, također, u odnosu na (2) Vijeće Apelacionog odjeljenja će, uvažavajući žalbu, prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i presudom preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da su 2. Evropske konvencije, presude Suda BiH broj KPŽ-03/07 od odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i da 29. marta 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova se, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je podnio apelaciju 25. primjeni zakona, ima donijeti drukčija presuda, Š...Ć. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano VI. Dopustivost članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer 21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u odnosu na član Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. st. 1. i 2. Evropske presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi konvencije, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije VII. Meritum primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg 29. Apelant osporava presude Suda BiH broj KPŽ-03/07 od je koristio. 29. marta 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. oktobra 2006. godine, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava Dopustivost u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Hercegovine i član 5. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije. 23. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na član II/3.d) 30. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 1. Evropske konvencije Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda. (...) Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima 31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi: pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. slučajeva: Š...Ć 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa 2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim Ustavom. dok se njegova krivica ne dokaže. 24. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i 32. U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u sigurnost ličnosti zato što su ga organi gonjenja Državne kojem je apelant proglašen krivim za krivična djela propisana Zajednice Srbije i Crne Gore i isti organi BiH, uz pomoć zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, radi se o Tužilaštva BiH, oteli iz stana u Budvi, "zapakirali" u vreću i postupku u kojem se utvrđivala osnovanost krivične optužbe, pa predali 17. augusta 2005. godine na granici između dviju država je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud organima BiH, a da pri tome nisu proveli ekstradicioni postupak, treba ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno odnosno da je povreda učinjena prilikom njegovog "lišavanja apelantovo pravo na pravično suđenje onako kako je zaštićeno slobode". članom 6. Evropske konvencije. 33. Apelant smatra da je Sud BiH, zbog istupa Visokog 25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost predstavnika za BiH na konferenciji za štampu 7. marta 2003. Ustavnog suda određena članom VI/3.b) Ustava Bosne i godine, na kojoj je, prema navodima iz apelacije, izjavio "...da je Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacionu Privredna banka Istočno Sarajevo na čelu sa Momčilom nadležnost u slučaju spora zbog "presude bilo kojeg suda u Bosni Mandićem i grupom lica leglo kriminala i mjesto gdje se i Hercegovini". Dakle, Ustavni sud nema nadležnost da ispituje organizira finansijska pomoć licima optuženim za ratne odluke sudova izvan Bosne i Hercegovine. Prema tome, zločine...", prekršio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana apelacija podnesena protiv odluka i postupaka Državne 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije i da je, zbog navedenog, Zajednice Srbije i Crne Gore je ratione personae inkompatibilna donesena presudu kojom je proglašen krivim. Međutim, Ustavni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove, kao i na praksu Bosna i Hercegovina ne može biti odgovorna za postupke organa Evropskog suda za ljudska prava, da njegov zadatak nije da gonjenja Državne Zajednice Srbije i Crne Gore, jer su oni preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog izvedeni na teritoriji druge suverene države. S obzirom na to da je stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u apelant povredu prava na slobodu i sigurnost ličnosti eksplicitno kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su vezao za postupak prilikom njegovog lišavanja slobode na zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili teritoriji druge države i "izručenje" bez provođenja diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava (pravo ekstradicionog postupka, slijedi da je apelacija inkompatibilna na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni ratione personae u odnosu na odredbe člana VI/3.b) Ustava pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje Bosne i Hercegovine. na povredu Ustava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. 26. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se Hercegovine", broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 65167/01). Ustavni sud, osim toga, nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, upravo, prihvatilo kao osnovane, ili je za neke žalbene navode zaključilo zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su da su neosnovani. izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog 37. Naposljetku, iz dokumentacije spisa slijedi da je apelant Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj imao mogućnost da iznese svoju odbranu lično i uz pomoć dvaju 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u advokata, da poziva i saslušava svjedoke i da iznosi komentare na cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. predočene materijalne dokaze. Na utvrđeno činjenično stanje Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše Sud BiH je primijenio relevantne propise, a Ustavni sud zapaža ustavna prava (vidi već citiranu Odluku Ustavnog suda broj U da je dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje stavove u 29/02 od 27. juna 2003. godine). To će biti slučaj ako je redovni obrazloženjima osporenih presuda. Također, Ustavni sud sud pogrešno protumačio, primijenio ili zanemario neko ustavno primjećuje da je za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili nije prihvatio, Sud BiH dao logično i uvjerljivo obrazloženje, diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo, (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u niti ima elemenata koji bi ukazali da je na bilo koji način drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu štetu. Osim toga, ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti koji su sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u različiti od onih koje je apelant već iznosio u žalbi na prvostepenu "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 25/02). odluku, a na koje je u potpunosti odgovorilo Apelaciono vijeće. 34. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno 38. Imajući u vidu obrazloženje Suda BiH dato u osporenim pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud presudama, Ustavni sud nije ustanovio da postoji bilo kakav ele- primjećuje da apelant, osim paušalnog pozivanja na povredu ment proizvoljnosti u takvim zaključcima Apelacionog vijeća, a navedenog prava, ne nudi činjenice, niti je Ustavnom sudu obrazloženje presuda je jasno i logično. Stoga, Ustavni sud dostavio dokaze, izuzimajući nalaz vještaka finansijske struke smatra da nije osnovan apelantov navod da mu je u predmetnoj (koji je Sud BiH u prvostepenom i žalbenom postupku već krivičnopravnoj stvari povrijeđeno pravo u smislu prava na razmatrao kao dokaz i dao svoju ocjenu tog dokaza u pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. obrazloženju presude), koji bi mogli pokazati da zaista postoji 39. Apelant navodi da je postupak protiv njega pokrenut povreda prava na koje se poziva u apelaciji, niti to proizlazi iz nakon istupa Visokog predstavnika u martu 2003. godine, te da je informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ustavni tim istupom povrijeđen princip presumpcije nevinosti, kao sud primjećuje da je krivični postupak protiv apelanta pokrenut u elementa prava na pravično suđenje, koje je zaštićeno članom 6. Tužilaštvu BiH 2. juna 2003. godine, kada je donesena naredba o stav 2. Evropske konvencije. U vezi sa ovim navodom, Ustavni provođenju istrage, koja je proširena 8. jula 2004. godine sud ukazuje da se oni tiču specijalnog aspekta općeg koncepta donošenjem druge naredbe o provođenju istrage. Obje naredbe "pravičnog suđenja" u krivičnim predmetima, te da se daljnje su donesene na osnovu obaveze Tužilaštva BiH da u svakom ispitivanje u vezi sa mogućim kršenjem ove odredbe ne provodi slučaju kada postoji osnovana sumnja da je određeno krivično kada je kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije već utvrđeno djelo iz njegove nadležnosti učinjeno to djelo istraži, u skladu sa (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Denjeer protiv Belgije, članom 216. ZKPBiH. presuda od 27. februara 1980. godine, serija A broj 35, stav 56). Međutim, budući da Ustavni sud u ovome slučaju nije utvrdio 35. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je apelant bio aktivni kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispitat će navodno učesnik na glavnom pretresu u prvostepenom postupku i u kršenje člana 6. stav 2. Evropske konvencije. postupku pred Apelacionim vijećem. Također, primjećuje da je 40. Ustavni sud primjećuje, neovisno od činjenice što apelant apelant tokom postupka imao osiguranu stručnu pomoć dvaju tvrdi da je postupak protiv njega iniciran istupom Visokog izabranih branilaca. Ustavni sud smatra da je Sud BiH u predstavnika 7. marta 2003. godine, da je naredba o provođenju prvostepenoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne istrage protiv apelanta za radnje u vezi sa poslovanjem PBSS ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i donesena 8. jula 2004. godine, nakon podnošenja izvještaja izvođenje zaključka da je apelant počinio krivično djelo za koje Privremene uprave PBSS. Iz navedenog proizlazi da je je proglašen krivim i osuđen. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Tužilaštvo BiH tek nakon podnošenja izvještaja, koji je osnov za tokom glavnog pretresa Sud BiH proveo sve dokaze koje su preduzimanje daljnjih radnji ka rasvjetljavanju učinjenja predložile stranke. Na osnovu tako provedenog dokaznog prijavljenog krivičnog djela, preduzelo istražne radnje u vezi sa postupka, Sud BiH je utvrdio da je izvan razumne sumnje da je apelantom u odnosu na poslovanje PBSS. Također, iz odgovora apelant počinio krivična djela za koja ga je proglasio krivim. Za Tužilaštva BiH proizlazi da je tačno da je neposredno nakon navedeno utvrđenje Sud BiH je dao detaljno i jasno obrazloženje istupa Visokog predstavnika Tužilaštvo BiH otvorilo istragu koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo protiv apelanta, ali ne za radnje koje su predmet presuda protiv samo po sebi, niti dovodi u sumnju zaključke o izvršenom kojih je podnesena ova apelacija, nego za radnje koje su, i na krivičnom djelu i apelantovoj krivičnoj odgovornosti. Imajući u teritoriji Republike Srbije, bile predmet istrage Ministarstva vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su Sud BiH u obrazloženju unutrašnjih poslova Republike Srbije. Iz navedenog proizlazi da prvostepene presude, kao i Apelaciono vijeće u obrazloženju Visoki predstavnik nije inicirao krivični postupak protiv drugostepene presude dali jasne i precizne razloge za svoje apelanta, te samim tim nije ni moglo biti povrijeđeno njegovo stavove, te logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu pravo na pretpostavku nevinosti. Tužilaštvo BiH je, dalje, navelo relevantnog prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno da ono, kao stranka u postupku, nema, niti može imati bilo ili neprihvatljivo samo po sebi. kakvog utjecaja na odluke Visokog predstavnika, zbog čega ne 36. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Apelaciono vijeće stoje apelantovi navodi da istraga nije bila zakonita i da je bila apelantovu žalbu djelimično uvažilo, a žalbu Tužilaštva BiH u montirana. cijelosti odbilo kao neosnovanu. S obzirom na to da je utvrdilo da 41. Osim toga, Ustavni sud zapaža, a što iz obrazloženja su u prvostepenom postupku odlučne činjenice pravilno presuda proizlazi, da Sud BiH nije bio ni pod kakvim utjecajem, utvrđene, shodno odredbi člana 314. ZKPBiH, i da se, s obzirom niti da je imao predubjeđenje da je apelant kriv prije završetka na utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom zakona ima glavnog pretresa i provođenja svih dokaza. U prilog navedenom donijeti drugačija presuda, Vijeće je djelimično uvažilo govori i činjenica da je Sud BiH apelanta oslobodio optužbe za tri apelantovu žalbu i na svojoj sjednici presudom preinačilo radnje iz sastava produženog krivičnog djela zloupotrebe prvostepenu Presudu Suda BiH broj KPV-02/06 od 27. oktobra službenog položaja ili ovlaštenja, te za četiri krivična djela koja 2006. godine. Uvidom u drugostepenu presudu Ustavni sud su mu optužnicom bila stavljena na teret. U obrazloženju Sud je primjećuje da je Apelaciono vijeće razmotrilo sve apelantove decidirano naglasio da je odluku o apelantovoj krivici donio žalbene navode i za njih dalo logično obrazloženje zašto ih je isključivo na osnovu dokaza koje je proveo na glavnom pretresu. Ustavni sud primjećuje da je na tom pretresu neposredno Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Mandića u saslušano 39 svjedoka i četiri vještaka optužbe i odbrane. odnosu na članak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. Apelant je sve njih lično mogao ispitati direktno i unakrsno, te stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i posredstvom branioca, zavisno od njihovog statusa, te na taj temeljnih sloboda zbog toga što je ratione personae način dati svjedokovom iskazu kredibilitet ili ga poljuljati. Sud je inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. detaljno obrazložio svaku konkretnu radnju bilo da je apelanta Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i proglasio krivim ili da ga je oslobodio optužbe, na osnovu kojih Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i dokaza je ocijenio apelantovu vinost. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u 42. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". već naveo da je Sud BiH, na osnovu izvedenih dokaza i na osnovu samo pouzdano utvrđenih činjenica, utvrdio da je OBRAZLOŽENJE nesporno da je apelant na način i u vrijeme navedeno u izreci I. Uvod prvostepene presude izvršio krivična djela za koja je proglašen 1. Momčilo Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz krivim, sa detaljnim obrazloženjima koja ni u jednom segmentu Beograda-Republika Srbija, kojeg zastupa Refik Serdarević, ne djeluju proizvoljno, te da se i apelantovi navodi o kršenju odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 24. svibnja 2007. godine principa presumpcije/pretpostavke nevinosti pokazuju kao apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem neosnovani, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u povredi prava da se smatra nevinim iz člana 6. stav 2. Evropske daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KPŽ-03/07 od 29. ožujka 2007. konvencije u cijelosti neosnovani. godine i broj KPV-02/06 od 27. listopada 2006. godine. Apelant 43. Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da u je 28. lipnja i 27. rujna 2007. godine dopunio apelaciju. konkretnom predmetu nije povrijeđeno pravo iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske II. Postupak pred Ustavnim sudom konvencije. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VIII. Zaključak Tužiteljstvo BiH) zatraženo je 9. siječnja 2008. godine da 44. Ustavni sud zaključuje da nisu prekršeni pravo na dostave odgovore na apelaciju. pravično suđenje i princip presumpcije nevinosti iz člana II/3.e) 3. Sud BiH je dostavio odgovor 18. siječnja, a Tužiteljstvo Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske BiH 24. siječnja 2008. godine. konvencije u slučaju kada se apelantovi navodi odnose isključivo 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, na činjenicu da su mu navedena prava prekršena zbog istupa odgovori su dostavljeni apelantu 23. rujna 2009. godine. Visokog predstavnika, jer nije utvrdio osnovanost apelantovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali na to III. Činjenično stanje da je postupak bio nepravičan. Također, Ustavni sud zaključuje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i da, zbog navedenog istupa, nije prekršeno pravo na presumpciju dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, niti ima sljedeći način: elemenata koji bi ukazivali na to da je u bilo kojoj fazi postupka 6. Tužiteljstvo BiH je optužnicom broj KT-233/04 od 30. apelant tretiran na način koji bi vodio kršenju tog principa. siječnja 2006. godine, čija je činjenična osnova djelomično 45. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 61. st. 1. i 3. izmijenjena 27. rujna 2006. godine, optužilo apelanta i M.B., Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu M.G., te M.Š. zbog postojanja utemeljene sumnje da su radnjama ove odluke. navedenim u izreci optužnice počinili više kaznenih djela, koja se 46. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke u najvećoj mjeri činjenično vezuju za poslovanje Privredne Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. banke Srpsko Sarajevo (u daljnjem tekstu: PBSS). Predsjednik 7. Presudom Suda BiH broj KPV-02/06 od 27. listopada Ustavnog suda 2006. godine apelant je proglašen krivim što je radnjama Bosne i Hercegovine opisanim u toč. 1, 2, 3, 5, 6. i 7. izreke presude počinio produljeno Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. kazneno djelo zlouporabe službenog položaja ili ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. istog članka Kaznenog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), a Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u radnjom opisanom pod točkom 4. kazneno djelo falsificiranja predmetu broj AP 1502/07, rješavajući apelaciju Momčila isprave iz članka 364. stavak 1. istog zakona. Sud BiH je apelantu za produljeno kazneno djelo zlouporabe službenog položaja ili Mandića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i ovlasti utvrdio kaznu zatvora od osam godina i šest mjeseci, a za Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 10, članka 59. stavak 2. kazneno djelo falsificiranja isprave kaznu zatvora od jedne alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i godine. Potom je sud, primjenom odredaba čl. 43. i 38. Kaznenog Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. zakona RS, apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od devet 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: godina. Nasuprot tomu, Sud je, na temelju članka 284. točka c) Miodrag Simović, predsjednik Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem Valerija Galić, dopredsjednica tekstu: ZKPBiH), apelanta oslobodio optužbe da je počinio Seada Palavrić, dopredsjednica kaznenopravnu radnju pod točkom 13. optužnice (kredit Krstan Simić, sudac poduzeću "Perić"). Sud je, također, apelanta oslobodio optužbe Mirsad Ćeman, sudac da je počinio kaznena djela: 1. udruživanje radi činjenja kaznenih na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je djela iz članka 211. stavak 1. KZRS - posebni dio, 2. udruživanje radi činjenja kaznenih djela iz članka 249. stavak 1. Kaznenog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), 3. Odbija se kao neutemeljena apelacija Momčila Mandića organizirani kriminal iz članka 250. stavak 3. KZBiH, te 4. podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj pomoć osobi koju je optužio Međunarodni kazneni sud iz članka KPŽ-03/07 od 29. ožujka 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. 233. KZBiH. listopada 2006. godine u odnosu na članak II/3.(e) Ustava Bosne 8. Presudom je, također, apelant obvezan da zajedno sa M. G. i Hercegovine i članak 6. st. 1. i 2. Europske konvencije za zaštitu solidarno naknadi štetu PBSS u iznosu od 465.833,00 KM, a sâm ljudskih prava i temeljnih sloboda. apelant u iznosu od 4.466.150,03 KM, a u ostalom dijelu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 imovinskog zahtjeva PBSS je upućena na parnicu. Dalje je Sud produljenog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja ili BiH odredio da će se apelantu u izrečenu kaznu zatvora uračunati ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. KZRS. vrijeme koje je proveo u pritvoru počevši od 17. kolovoza 2005. Apelacijsko vijeće je, također, preinačilo prvostupanjsku godine pa dalje, te je apelanta obvezao i da naknadi naknadno presudu u odnosu na odluku o visini izrečene kazne apelantu tako određene srazmjerene troškove postupka. da je za produljeno kazneno djelo zlouporabe službenog položaja 9. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je, nakon ili ovlasti utvrdilo kaznu zatvora od četiri godine i 10 mjeseci, a analize i ocjene svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj za kazneno djelo falsificiranja isprave kaznu zatvora od šest povezanosti, utvrdio da je dokazima optužbe izvan razumne mjeseci. Apelacijsko vijeće je, konačno, na temelju zakonskih sumnje potvrđeno da je apelant počinio kaznenopravne radnje propisa o stjecaju, odnosno o odmjeravanju kazne, apelantu produljenog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja ili izreklo jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina a u ostalom ovlasti na način, u mjestu i vremenu bliže opisanom u izreci dijelu prvostupanjsku presudu je potvrdilo. presude. Naime, Sud je obrazložio da je, nakon provedenog 12. U obrazloženju presude Apelacijsko vijeće je navelo da dokaznog postupka u kojem su izvedeni predloženi dokazi je, u odnosu na produljeno kazneno djelo, "prvostupanjski sud" optužbe i obrane, koji su uključivali saslušanje svjedoka i pravilno zaključio da je apelant počinio više istovrsnih radnji od vještaka financijske struke, te uvida u mnogobrojne dokaze kojih svaka pojedinačno sadrži sva zakonska obilježja istog objektivne naravi, a osobito uvida u financijsku dokumentaciju, kaznenog djela, odnosno njegovog kvalificiranog oblika i da su ustanovio da je dokazano da je apelant počinio kaznenopravne te radnje počinjene s istim ciljem i namjerom i prema istom radnje za koje ga je proglasio krivim. U obrazloženju presude oštećenom. Zbog navedenog, i Apelacijsko vijeće smatra da Sud je za svaku kaznenopravnu radnju za koju je apelant optužen prigodom postojanja tih objedinjujućih elemenata, promatrano detaljno naveo dokaze na temelju kojih je utvrdio da je apelant sa životnog, logičkog i pravnog aspekta, naznačeni vremenski kriv. prekid opisanim kaznenopravnim radnjama ne oduzima svojstvo 10. Dalje je Sud BiH u presudi detaljno obrazložio zašto je kontinuirane djelatnosti. Osim toga, ova pravna konstrukcija apelanta oslobodio optužbe za pojedina kaznena djela koja su mu koju "aplicira prvostupanjski sud" je povoljnija za apelanta, jer stavljena na teret. Naime, Sud BiH je apelanta oslobodio optužbe bi, u protivnom, za slučaj da mu se sudi odvojeno za svako od da je počinio jednu od radnji iz sastava produljenog kaznenog kaznenih djela iz sastava kaznenog djela zlouporabe službenog djela naznačenu u točki 7. optužnice. Za navedenu radnju u položaja ili ovlasti, mogao dobiti mnogo veću kaznu. obrazloženju Sud BiH je naveo da niti jedan provedeni dokaz na Apelacijsko vijeće je zaključilo da je prvostupanjska presuda, glavnom pretresu nije potvrdio da ju je apelant počinio. Sud BiH nakon svestrane analize i ocjene izvedenih dokaza o apelantovim je, također, obrazložio da je apelanta oslobodio optužbe da je radnjama kako pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu počinio kazneno djelo iz članka 211. stavak 1. KZRS obzirom na svezu, dala razloge koje je kao u svemu uvjerljive prihvatilo i to da nije ustanovio da je dokazano da je apelant formirao Apelacijsko vijeće, izuzimajući radnje za koje ga je kriminalnu udrugu i organiziranu skupinu radi činidbe i drugostupanjskom presudom oslobodilo optužbe. Naime, prikrivanja kaznenih djela kažnjivih prema KZRS i KZBiH. U Apelacijsko vijeće je oslobodilo apelanta optužbe da je počinio odnosu na oslobađajući dio presude, za kazneno djelo radnje činjenično opisane pod točkom I/6.1. i točkom I/5. iz udruživanja radi činidbe kaznenih djela iz članka 249. stavak 1. sastava produljenog kaznenog djela zlouporabe službenog KZBiH, te organizirani kriminal iz članka 250. stavak 3. KZBiH, položaja ili ovlasti, jer iz pravnog opisa u odnosu na ove Sud BiH je, dalje, naveo da je KZBiH, kojim su navedena podtočke optuženja nije se moglo vidjeti po čemu bi apelant kaznena djela propisana, stupio na snagu u ožujku 2003. godine. svojom radnjom ostvario obilježja kaznenog djela koje mu je Sud BiH je obrazložio da je provedenim dokazima za navedena stavljeno na teret. kaznena djela utvrdio da su radnje koje su optužnicom apelantu 13. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni, Apelacijsko vijeće je stavljene na teret izvršene prije stupanja na snagu toga zakona, utvrdilo da je Sud BiH pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odnosno u razdoblju od 1998. godine, a ne, kako je to navedeno u značajne da kazna bude veća ili manja, ali da kaznu nije pravilno optužnici, u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 30. siječnja 2006. odmjerilo. Zbog navedenog, Apelacijsko vijeće, uzimajući u godine, tim više što je apelant lišen slobode 17. kolovoza 2005. obzir i da je apelanta oslobodilo optužbe za dvije kaznenopravne godine. Obzirom na navedeno utvrđenje, Sud BiH je apelanta radnje, izvršilo je i preinaku visine izrečene kazne oslobodio optužbe u ovome dijelu, jer navedena djela nisu bila prvostupanjskom presudom u smislu da je ona smanjena. propisana kao kaznena djela prije stupanja na snagu KZBiH. Sud BiH je, također, apelanta oslobodio optužbe da je počinio i IV. Apelacija kazneno djelo pružanja pomoći osobi koju je optužio a) Navodi iz apelacije Međunarodni kazneni sud iz članka 233. KZBiH. Kao razlog za 14. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i oslobađanje od ove točke optužnice, Sud BiH je naveo da, prije sigurnost ličnosti iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i svega, prezentiranim dokazima optužba nije na odgovarajući članka 5. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava način uspjela izvan razumne sumnje dokazati da je apelant i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te počinio navedeno kazneno djelo. Osim toga, u odnosu na ovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i kazneno djelo, Sud BiH je obrazložio i da je ono propisano Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije. Povredu KZBiH, te da prije stupanja na snagu KZBiH to djelo nije bilo prava iz članka 5. stavak 1. Europske konvencije apelant vidi u zakonom propisano kao kazneno djelo. Obzirom na to da je činjenici da mu je "oduzeto" pravo na slobodu i sigurnost radnja izvršenja ovog kaznenog djela koja se apelantu stavlja na ličnosti, jer je "suradnjom tijela gonjenja Državne Zajednice teret počinjena u 1998. godini, a ne u razdoblju od ožujka 1998. Srbije i Crne Gore i istih tijela BiH uz pomoć Tužiteljstva BiH godine do 31. siječnja 2006. godine, kako se navodi u optužnici, otet iz stana u Budvi, zapakiran u vreću i predan 17. kolovoza jer je apelant lišen slobode 17. kolovoza 2005. godine, Sud je 2005. godine na granici između dviju država, bez provedbe apelanta u ovome dijelu oslobodio optužbe. ekstradicijskog postupka". Povredu prava na pravično suđenje iz 11. Apelacijski odjel Suda BiH (u daljnjem tekstu: članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije apelant vidi u činjenici Apelacijsko vijeće), odlučujući o izjavljenim prizivima stranaka da je, prema navodima iz apelacije, postupak protiv njega na osuđujući dio prvostupanjske presude, na sjednici održanoj pokrenut 7. ožujka 2003. godine istupom "Visokog 29. ožujka 2007. godine donio je Presudu broj KPŽ-03/07. međunarodnog predstavnika" na konferenciji za tisak, nakon Navedenom presudom Apelacijsko vijeće je priziv Tužiteljstva čega je pokrenut kazneni postupak i raspisana tjeralica za njim, a BiH odbilo kao neutemeljen, a apelantov priziv djelomično 17. kolovoza 2005. godine i određen pritvor, nakon što je uvažilo i prvostupanjsku presudu preinačilo tako da je apelanta prethodno uhićen. Prema apelantovim navodima, "pravo na oslobodilo i optužbe da je počinio kaznenopravne radnje pravično suđenje se ogleda u tomu što je navedenom odredbom činjenično opisane pod točkom I/6.1. i točkom I/5. iz sastava predviđeno da svatko ima pravo na zakonom određen, neovisan i nepristran sud, te da se svatko tko je optužen za kazneno djelo apelantova prava garantirana člankom II/3.(d) Ustava Bosne i smatra nevinim dok mu se ne dokaže da je kriv na temelju Hercegovine i člankom 5. stavak 1, te prava iz članka II/3.(e) zakona, što znači da se, prema stavku 1. članka 6. Europske Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije, moraju poštivati načela vladavine zakona gdje se konvencije. U svezi sa apelantovim navodima o povredi prava na zabranjuje svako miješanje zakonodavne u sudbenu vlast". slobodu i sigurnost ličnosti, Sud BiH ističe da je pitanje ne samo Istupom Visokog predstavnika, prema apelantovom mišljenju, određivanja nego i produljavanja pritvora bilo predmetom ovo pravo je prekršeno, jer "Š...Ć kako drugačije objasniti promptnog sudbenog razmatranja tijekom postupka u više spomenutu konferenciju za tisak od 7. ožujka 2003. godine, na navrata, suglasno odredbama važećeg kaznenog procesnog kojoj će Visoki međunarodni predstavnik za BiH Paddy zakona koje se odnose na pritvor. Bit apelantovih navoda je Ashdown ("šef države") u nazočnosti, kako će se kasnije upućena na druge adresate i na ono što je u predmetnom pokazati, glavnog svjedoka u ovom postupku Toby Robinson kaznenom postupku prethodilo, a ne na postupanje Suda BiH. objaviti da je Privredna banka Istočno Sarajevo sa Momčilom V. Relevantni propisi Mandićem i grupom osoba na čelu leglo kriminala i mjesto gdje se organizira pomoć osobama optuženim za ratne zločine, nego 17. U Kaznenom zakonu Republike Srpske - posebni dio kao povredu spomenutih odredaba Europske konvencije". ("Službeni glasnik RS", br. 15/92, 4/93, 17/93,26/93,14/94 i Apelant, dalje, navodi da je "Š...Ć Ovaj zaključak jedini logičan 3/96) relevantne odredbe glase: nakon donošenja oslobađajuće presude za većinu kaznenih djela Članak 211. stavak 1. za koja je optužen". Ovim istupom, prema apelantovom Tko organizira skupinu osoba koja ima cilj vršenje kaznenih mišljenju, prekršen je i stavak 2. članka 6. Europske konvencije, djela određenih republičkim ili pokrajinskim zakonom za koja se pa se postavlja pitanje "zašto je vođen postupak kad je krivnja može izreći pet godina zatvora ili teža kazna kaznit će se utvrđena i prije nego što je suđenje i počelo". U dopuni apelacije zatvorom od tri mjeseca do pet godina. od 28. lipnja 2007. godine, apelant je dostavio pobijane presude, 18. U Kaznenom zakoniku Republike Srpske ("Službeni a 27. rujna 2007. godine dokumentaciju da posjeduje dvojno glasnik RS", br. 22/00, 33/00 i 37/01) relevantne odredbe glase: državljanstvo (BiH i Republike Srbije i Crne Gore), kao i nalaz i Članak 337. st. 3. i 4. mišljenje vještaka financijske struke koji je korišten u sudbenom postupku. (3) Službena osoba ili odgovorna osoba koja u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu imovinsku korist, iskoristi svoj b) Odgovor na apelaciju položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne izvrši 15. U odgovoru na apelaciju Tužiteljstvo BiH je istaknulo da službenu dužnost kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet pobija apelantove navode u cijelosti, jer Tužiteljstvo, kao stranka godina. u postupku, nema, niti može imati bilo kakvog utjecaja na odluke (4) Ako je djelom iz stavka 3. ovog članka pribavljena Visokog predstavnika koje su objavljene 7. ožujka 2003. godine. imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinitelj će se Dalje, Tužiteljstvo BiH je istaknulo da je, na temelju prikupljenih kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi dokaza, 2. lipnja 2003. godine donijelo naredbu o provedbi 50.000 KM, kaznit će se zatvorom od dvije do deset godina. istrage protiv apelanta u predmetu KT-30/03 (zbog postojanja Članak 364. stavak 1. utemeljene sumnje da je apelant prekršio u naredbi Tko napravi lažnu javnu ispravu ili preinači pravu ispravu u konkretizirane članke Zakona o bankama Republike Srpske i namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili tko takvu Zakona o sprečavanju pranja novca Republike Srpske, te da je, s ispravu upotrijebi kao pravu, ili je pribavi radi upotrebe, kaznit tim u svezi, počinio određena kaznena djela iz KZBiH). će se novčanom kaznom ili zatvorom od tri godine. Tužiteljstvo BiH je, također, istaknulo da je predmetnom 19. U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni naredbom bilo obuhvaćeno i istraživanje utemeljene sumnje da glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, je apelant počinio kazneno djelo u svezi sa transferom novca koji 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: je bio vlasništvo kineskih državljana iz tadašnje Savezne Članak 233. Republike Jugoslavije u BiH, te da je, zbog iste osnove, 6. lipnja 2003. godine i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije Tko pruži pomoć ili krije osobu optuženu od Međunarodnog podnijelo kaznenu prijavu pod brojem KU-35/03 II. općinskom kaznenog suda, ili joj pomogne da ne bude otkrivena, kaznit će se javnom tužiteljstvu u Beogradu, koje je donijelo zahtjev za kaznom zatvora do tri godine. provedbu istrage broj KT-919/03 od 7. lipnja 2003. godine. Š...Ć Dakle, u isto vrijeme u dvije države je pokrenuta istraga protiv Članak 249. stavak 1. apelanta zbog iste osnove. Dalje je Tužiteljstvo BiH navelo da je, Tko organizira skupinu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili nakon primitka izvješća od Privremene uprave PBSS 8. srpnja više osoba s ciljem činidbe kaznenih djela propisanih zakonom 2004. godine, donijelo i drugu naredbu o provedbi istrage protiv Bosne i Hercegovine za koja se može izreći kazna zatvora tri apelanta kojom je, osim apelanta, obuhvatilo još devet osoba, godine ili teža kazna, ako za takvo organiziranje ili udruživanje zbog postojanja utemeljene sumnje da su počinile kaznena djela radi činidbe pojedinog kaznenog djela nije propisana teža kazna, u svezi sa poslovanjem PBSS. Zbog toga ne stoje apelantovi kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. navodi da istraga nije bila zakonita i da je bila montirana. Glede Članak 250. stavak 3. apelantovih navoda o kršenju članka 5. stavak 1. Europske konvencije, Tužiteljstvo BiH je istaknulo da je apelant bio Tko organizira ili bilo kako rukovodi organiziranom nedostupan tijelima gonjenja u BiH od momenta otvaranja skupinom kriminalaca koja zajedničkim djelovanjem učini ili istrage 2. lipnja 2003. godine, te da je, sukladno ZKPBiH, protiv pokuša kazneno djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine njega određen pritvor i raspisana tjeralica. Upravo zbog tih kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili razloga ne stoje apelantovi argumenti da je njegovim izručenjem dugotrajnim zatvorom. povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost građana, 20. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine budući da je tada u BiH bila na snazi tjeralica utemeljena na ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, zakonu. Glede navoda o kršenju ekstradicijskog postupka, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, Tužiteljstvo BiH ni na koji način nije moglo utjecati na takvo 76/07, 15/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase: "navodno kršenje". Članak 3. 16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju istaknuo da, ako (1) Svatko se smatra nevinim za kazneno djelo dok se apelant tvrdi da je istupanjem Visokog predstavnika prekršena pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. pretpostavka njegove nevinosti, ne vidi u čemu je Sud, kao (2) Sumnju glede postojanja činjenica koje čine obilježja zakonit, tijekom provedenog postupka konkretno povrijedio kaznenog djela, ili od kojih ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, Sud rješava presudom na način koji je Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih povoljniji za optuženog. slučajeva: Članak 15. 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Pravo Suda, tužitelja i drugih tijela koji sudjeluju u Ustavom. kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje 24. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim sigurnost ličnosti zato što su ga tijela gonjenja Državne Zajednice dokaznim pravilima. Srbije i Crne Gore i ista tijela BiH, uz pomoć Tužiteljstva BiH, Članak 16. oteli iz stana u Budvi, "zapakirali" u vreću i predali 17. kolovoza Kazneni postupak se može pokrenuti i provesti samo po 2005. godine na granici između dviju država tijelima BiH, a da zahtjevu tužitelja. pri tomu nisu proveli ekstradicijski postupak, odnosno da je Članak 216. povreda učinjena prigodom njegovog "lišavanja slobode". 25. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost Tužitelj naređuje provedbu istrage ako postoje osnove Ustavnog suda određena člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i sumnje da je izvršeno kazneno djelo. Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacijsku O provedbi istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o nadležnost u slučaju spora zbog "presude bilo kojeg suda u Bosni učinitelju kaznenog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg i Hercegovini". Dakle, Ustavni sud nema nadležnost ispitivati proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv odluke sudova izvan Bosne i Hercegovine. Prema tomu, kaznenog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za apelacija podnesena protiv odluka i postupaka Državne provedbu istrage i postojeće dokaze. U naredbi tužitelj će navesti Zajednice Srbije i Crne Gore je ratione personae inkompatibilna koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti. sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da Š...Ć Bosna i Hercegovina ne može biti odgovorna za postupke tijela Članak 281. gonjenja Državne Zajednice Srbije i Crne Gore, jer su oni Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izvedeni na teritoriju druge suverene države. Obzirom na to da je izneseni na glavnom pretresu. apelant povredu prava na slobodu i sigurnost ličnosti eksplicitno Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezao za postupak prigodom njegovog lišavanja slobode na svezi sa ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti teritoriju druge države i "izručenje" bez provedbe zaključak je li neka činjenica dokazana. ekstradicijskog postupka, slijedi da je apelacija inkompatibilna Članak 290. točka 7. ratione personae u odnosu na odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih 26. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući osobito 16. stavak 4. točka 10. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza iz kojih razloga nije apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae uvažio pojedine prijedloge stranaka i iz kojih razloga je odlučio neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove da se n? sasluša izravno svjedok ili vještak čiji iskaz je pročitan, odluke. kojim razlozima se rukovodio prigodom rješavanja pravnih pitanja, a osobito prigodom utvrđivanja postoje li kazneno djelo Dopustivost u odnosu na članak II/3.(e) Ustava Bosne i i kaznena odgovornost optuženog i prigodom primjenjivanja Hercegovine i članak 6. Europske konvencije određenih odredaba kaznenog zakona na optuženog i njegovo 27. Predmet pobijanja apelacijom su, također, u odnosu na djelo. prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. Članak 314. 1. i 2. Europske konvencije, presude Suda BiH broj KPŽ-03/07 (3) Vijeće Apelacijskog odjela će, uvažavajući priziv, od 29. ožujka 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. listopada presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da su 2006. godine protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene i lijekova mogućih prema zakonu. Potom, apelant je podnio da se, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj apelaciju 25. svibnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je primjeni zakona, ima donijeti drukčija presuda, Š...Ć. propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. VI. Dopustivost Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) 21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima apelacija nije dopustiva. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom 28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u odnosu na Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. st. 1. i 2. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Europske konvencije, ispunjava uvjete glede dopustivosti. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese VII. Meritum u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 29. Apelant pobija presude Suda BiH broj KPŽ-03/07 od 29. odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je ožujka 2007. godine i broj KPV-02/06 od 27. listopada 2006. koristio. godine, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava Dopustivost u odnosu na članak II/3.(d) Ustava Bosne i iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Hercegovine i članak 5. stavak 1. Europske konvencije Europske konvencije. 23. Prigodom ocjene dopustivosti apelacije u odnosu na 30. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: članak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. stavak 1. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Europske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba članka prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka (...) 10. Pravila Ustavnog suda. (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima 31. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom glasi: spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Članak 16. stavak 4. točka 10. Pravila Ustavnog suda glasi: utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku kazneno djelo iz njegove nadležnosti učinjeno to djelo istraži, pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. sukladno članku 216. ZKPBiH. Š...Ć 35. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je apelant bio aktivni sudionik na glavnom pretresu u prvostupanjskom postupku i u 2. Svatko tko je optužen za kazneno djelo smatra se nevinim postupku pred Apelacijskim vijećem. Također, primjećuje da je dok se njegova krivnja ne dokaže. apelant tijekom postupka imao osiguranu stručnu pomoć dvaju 32. U konkretnom slučaju radi se o kaznenom postupku u izabranih branitelja. Ustavni sud smatra da je Sud BiH u kojem je apelant proglašen krivim za kaznena djela propisana prvostupanjskoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, radi se o ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i postupku u kojem se utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe, izvođenje zaključka da je apelant počinio kazneno djelo za koje pa je članak 6. Europske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni je proglašen krivim i osuđen. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je sud treba ispitati je li pobijanim presudama povrijeđeno tijekom glavnog pretresa Sud BiH proveo sve dokaze koje su apelantovo pravo na pravično suđenje onako kako je zaštićeno predložile stranke. Na temelju tako provedenog dokaznog člankom 6. Europske konvencije. postupka, Sud BiH je utvrdio da je izvan razumne sumnje da je apelant počinio kaznena djela za koja ga je proglasio krivim. Za 33. Apelant smatra da je Sud BiH, zbog istupa Visokog navedeno utvrđenje Sud BiH je dao detaljno i jasno obrazloženje predstavnika za BiH na konferenciji za tisak 7. ožujka 2003. koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo godine, na kojoj je, prema navodima iz apelacije, izjavio "...da je samo po sebi, niti dovodi u sumnju zaključke o izvršenom Privredna banka Istočno Sarajevo na čelu sa Momčilom kaznenom djelu i apelantovoj kaznenoj odgovornosti. Imajući u Mandićem i skupinom osoba leglo kriminala i mjesto gdje se vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su Sud BiH u obrazloženju organizira financijska pomoć osobama optuženim za ratne prvostupanjske presude, kao i Apelacijsko vijeće u obrazloženju zločine...", prekršio njegovo pravo na pravično suđenje iz članka drugostupanjske presude dali jasne i precizne razloge za svoja 6. st. 1. i 2. Europske konvencije i da je, zbog navedenog, stajališta, te logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu donesena presudu kojom je proglašen krivim. Međutim, Ustavni relevantnog prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno sud podsjeća na svoja ranije utvrđena stajališta, kao i na praksu ili neprihvatljivo samo po sebi. Europskog suda za ljudska prava, da njegova zadaća nije 36. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Apelacijsko vijeće preispitivati zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja apelantov priziv djelomično uvažilo, a priziv Tužiteljstva BiH u i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su cijelosti odbilo kao neutemeljen. Obzirom na to da je utvrdilo da odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile su u prvostupanjskom postupku odlučne činjenice pravilno ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili utvrđene, sukladno odredbi članka 314. ZKPBiH, i da se, diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava (pravo obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkoviti zakona ima donijeti drugačija presuda, Vijeće je djelomično pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje uvažilo apelantov priziv i na svojoj sjednici presudom preinačilo na povredu Ustava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. prvostupanjsku Presudu Suda BiH broj KPV-02/06 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i listopada 2006. godine. Uvidom u drugostupanjsku presudu Hercegovine", broj 31/03, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Ustavni sud primjećuje da je Apelacijsko vijeće razmotrilo sve Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj apelantove prizivne navode i za njih dalo logično obrazloženje 65167/01). Ustavni sud, osim toga, nije nadležan supstituirati zašto ih je prihvatilo kao utemeljene, ili je za neke prizivne redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, upravo, navode zaključilo da su neutemeljeni. zadaća redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su 37. Naposljetku, iz dokumentacije spisa slijedi da je apelant izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog imao mogućnost iznijeti svoju obranu osobno i uz pomoć dvaju Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj odvjetnika, pozivati i saslušavati svjedoke i iznositi komentare 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je da ispita je li postupak u na predočene materijalne dokaze. Na utvrđeno činjenično stanje cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak Sud BiH je primijenio relevantne propise, a Ustavni sud zapaža 1. Europske konvencije, te krše li odluke redovitih sudova da je dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja stajališta u ustavna prava (vidi već citiranu Odluku Ustavnog suda broj U obrazloženjima pobijanih presuda. Također, Ustavni sud 29/02 od 27. lipnja 2003. godine). To će biti slučaj ako je redoviti primjećuje da je za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji sud pogrešno protumačio, primijenio ili zanemario neko ustavno nije prihvatio, Sud BiH dao logično i uvjerljivo obrazloženje, pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo, diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava niti ima elemenata koji bi ukazali da je na bilo koji način (pravično suđenje, pristup sudu, učinkoviti pravni lijekovi i u zlouporabio dokazni postupak na apelantovu štetu. Osim toga, u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti koji su ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni različiti od onih koje je apelant već iznosio u prizivu na sud, Odluka broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u prvostupanjsku odluku, a na koje je u potpunosti odgovorilo "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 25/02). Apelacijsko vijeće. 34. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno 38. Imajući u vidu obrazloženje Suda BiH dato u pobijanim pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud presudama, Ustavni sud nije ustanovio da postoji bilo kakav ele- primjećuje da apelant, osim paušalnog pozivanja na povredu ment proizvoljnosti u takvim zaključcima Apelacijskog vijeća, a navedenog prava, ne nudi činjenice, niti je Ustavnom sudu obrazloženje presuda je jasno i logično. Stoga, Ustavni sud dostavio dokaze, izuzimajući nalaz vještaka financijske struke smatra da nije utemeljen apelantov navod da mu je u predmetnoj (koji je Sud BiH u prvostupanjskom i prizivnom postupku već kaznenopravnoj stvari povrijeđeno pravo u smislu prava na razmatrao kao dokaz i dao svoju ocjenu tog dokaza u pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. obrazloženju presude), koji bi mogli pokazati da odista postoji 39. Apelant navodi da je postupak protiv njega pokrenut povreda prava na koje se poziva u apelaciji, niti to proizlazi iz nakon istupa Visokog predstavnika u ožujku 2003. godine, te da informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ustavni je tim istupom povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti, kao sud primjećuje da je kazneni postupak protiv apelanta pokrenut u elementa prava na pravično suđenje, koje je zaštićeno člankom 6. Tužiteljstvu BiH 2. lipnja 2003. godine, kada je donesena stavak 2. Europske konvencije. U svezi sa ovim navodom, naredba o provedbi istrage, koja je proširena 8. srpnja 2004. Ustavni sud ukazuje da se oni tiču specijalnog aspekta općeg godine donošenjem druge naredbe o provedbi istrage. Obje koncepta "pravičnog suđenja" u kaznenim predmetima, te da se naredbe su donesene na temelju obveze Tužiteljstva BiH da u daljnje ispitivanje u svezi sa mogućim kršenjem ove odredbe ne svakom slučaju kada postoji osnovana sumnja da je određeno provodi kada je kršenje članka 6. stavak 1. Europske konvencije već utvrđeno (vidi, Europski sud za ljudska prava, Denjeer protiv da je postupak bio nepravičan. Također, Ustavni sud zaključuje Belgije, presuda od 27. veljače 1980. godine, serija A broj 35, da, zbog navedenog istupa, nije prekršeno pravo na presumpciju stavak 56). Međutim, budući da Ustavni sud u ovome slučaju nije nevinosti iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije, niti ima utvrdio kršenje članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ispitat elemenata koji bi ukazivali na to da je u bilo kojoj fazi postupka će navodno kršenje članka 6. stavak 2. Europske konvencije. apelant tretiran na način koji bi vodio kršenju tog načela. 40. Ustavni sud primjećuje, neovisno od činjenice što apelant 45. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 10. i članka 61. st. 1. tvrdi da je postupak protiv njega iniciran istupom Visokog i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u predstavnika 7. ožujka 2003. godine, da je naredba o provedbi dispozitivu ove odluke. istrage protiv apelanta za radnje u svezi sa poslovanjem PBSS 46. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke donesena 8. srpnja 2004. godine, nakon podnošenja izvješća Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Privremene uprave PBSS. Iz navedenog proizlazi da je Tužiteljstvo BiH tek nakon podnošenja izvješća, koji je osnova Predsjednik za poduzimanje daljnjih radnji ka rasvjetljavanju učinjenja Ustavnog suda prijavljenog kaznenog djela, poduzelo istražne radnje u svezi sa Bosne i Hercegovine apelantom u odnosu na poslovanje PBSS. Također, iz odgovora Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. Tužiteljstva BiH proizlazi da je točno da je izravno nakon istupa Visokog predstavnika Tužiteljstvo BiH otvorilo istragu protiv Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u apelanta, ali ne za radnje koje su predmetom presuda protiv kojih predmetu broj AP 1534/07, rješavajući apelaciju Rizve je podnesena ova apelacija, nego za radnje koje su i na teritoriju Republike Srbije bile predmetom istrage Ministarstva Zejnilovića i Mirsade Zejnilović, na osnovu člana VI/3b) unutrašnjih poslova Republike Srbije. Iz navedenog proizlazi da Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 Visoki predstavnik nije inicirao kazneni postupak protiv st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelanta, te samim tim nije ni moglo biti povrijeđeno njegovo ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i pravo na pretpostavku nevinosti. Tužiteljstvo BiH je, dalje, 51/09), u sastavu: navelo da ono, kao stranka u postupku, nema, niti može imati bilo Miodrag Simović, predsjednik kakvog utjecaja na odluke Visokog predstavnika, zbog čega ne Valerija Galić, potpredsjednica stoje apelantovi navodi da istraga nije bila zakonita i da je bila Seada Palavrić, potpredsjednica montirana. Mato Tadić, sudija 41. Osim toga, Ustavni sud zapaža, a što iz obrazloženja Krstan Simić, sudija presuda proizlazi, da Sud BiH nije bio ni pod kakvim utjecajem, niti da je imao predubjeđenje da je apelant kriv prije završetka na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je glavnog pretresa i provedbe svih dokaza. U prilog navedenom govori i činjenica da je Sud BiH apelanta oslobodio optužbe za tri ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 radnje iz sastava produljenog kaznenog djela zlouporabe Odbija se kao neosnovana apelacija Rizve Zejnilovića i službenog položaja ili ovlasti, te za četiri kaznena djela koja su Mirsade Zejnilović podnesena zbog povrede prava na pravično mu optužnicom bila stavljena na teret. U obrazloženju Sud je suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i decidirano naglasio da je odluku o apelantovoj krivnji donio Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu isključivo na temelju dokaza koje je proveo na glavnom pretresu. qudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan Ustavni sud primjećuje da je na tom pretresu izravno saslušano Presudom Opštinskog suda u Sarajevu broj P-848/05 od 29. 39 svjedoka i četiri vještaka optužbe i obrane. Apelant je sve njih februara 2008. godine. osobno mogao ispitati izravno i unakrsno, te posredstvom branitelja, ovisno o njihovom statusu, te na taj način dati Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i svjedokovom iskazu kredibilitet ili ga poljuljati. Sud je detaljno Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i obrazložio svaku konkretnu radnju bilo da je apelanta proglasio Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u krivim ili da ga je oslobodio optužbe, te na temelju dokaza je "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". ocijenio apelantovu krivnju. OBRAZLOŽEWE 42. Obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim točkama već naveo da je Sud BiH, na temelju izvedenih dokaza i na I. Uvod temelju samo pouzdano utvrđenih činjenica, utvrdio da je 1. Rizvo Zejnilović i Mirsada Zejnilović (u daqnjem nepobitno da je apelant na način i u vrijeme navedeno u izreci tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Kadrija Kolić, prvostupanjske presude izvršio kaznena djela za koja je advokat iz Sarajeva, podnijeli su 30. maja 2007. godine apelaciju proglašen krivim, sa detaljnim obrazloženjima koja ni u jednom zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku koji se segmentu ne djeluju proizvoljno, te da se i apelantovi navodi o vodi pred Opštinskim sudom u Sarajevu (u daqnjem tekstu: kršenju načela presumpcije/pretpostavke nevinosti pokazuju kao Opštinski sud) pod brojem P-848/05. U vrijeme trajawa neutemeljeni, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o postupka pred Ustavnim sudom predmetni postupak je okončan povredi prava da se smatra nevinim iz članka 6. stavak 2. Presudom Opštinskog suda broj P-848/05 od 29. februara 2008. Europske konvencije u cijelosti neutemeljeni. godine. 43. Na temelju svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) II. Postupak pred Ustavnim sudom Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od konvencije. Opštinskog suda je zatraženo 4. juna 2007. godine da dostavi VIII. Zaključak odgovor na apelaciju. 44. Ustavni sud zaključuje da nisu prekršeni pravo na 3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula pravično suđenje i načelo presumpcije nevinosti iz članka II/3.(e) 2007. godine. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske 4. Ustavni sud je 31. avgusta 2009. godine zatražio na uvid konvencije u slučaju kada se apelantovi navodi odnose isključivo spis Opštinskog suda broj P-848/05. Opštinski sud je 10. na činjenicu da su mu navedena prava prekršena zbog istupa septembra 2009. godine dostavio traženi spis. Visokog predstavnika, jer nije utvrdio utemeljenost apelantovih 5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali na to na apelaciju dostavljen je apelantima 7. oktobra 2009. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 III. Činjenično stanje 21. Navedena presuda je postala pravosnažna 29. februara 2008. godine. 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na IV. Apelacija sljedeći način: a) Navodi iz apelacije 7. Apelanti su 18. marta 2005. godine Opštinskom sudu 22. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku podnijeli tužbu protiv Stambene zadruge "Energoinvest" povrijeđeno wihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Sarajevo (u daqnjem tekstu: prvotuženi) i Dušanke Janković Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske (u daqnjem tekstu: drugotužena) radi utvrđivawa prava svojine konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u na stanu koji se nalazi u Sarajevu, Teheranski trg broj 7. daqnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog neokončavawa 8. Dopisom od 18. januara 2006. godine Opštinski sud je od predmetnog postupka u razumnom roku. Predlažu da im se, zbog apelanata zatražio da urede tužbu i dostave tačnu adresu povrede prava na pravično suđenje, isplati iznos od 2.000,00 prvotuženog i drugotužene, jer su se, shodno izvještaju pošte, KM, a na ime troškova za sastavljanje apelacije iznos od 625,00 odselili sa adrese naznačene u tužbi. Dopisom od 28. februara KM. 2006. godine Opštinski sud je zatražio od apelanata da b) Odgovor na apelaciju dostave rješenje o registraciji prvotuženog. 23. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo 9. Apelanti su dopisom od 31. januara 2006. godine hronologiju procesnih radwi koje je preduzimao sud. Takođe je predložili sudu da tužbu i poziv za pripremno ročište uputi napomenuo da je u periodu od 26. februara 2007. godine do 26. u skladu sa odredbom člana 348 stav 3 Zakona o parničnom marta 2007. godine sudija u predmetnom postupku bio na postupku (u daqnjem tekstu: ZPP) zbog toga što apelanti bolovanju, kao i da navedeni sudija u svom referatu ima više od trenutnu adresu prvotuženog i drugotužene ne mogu da utvrde, 1.000 spisa. odnosno ona je nepoznata apelantima. V. Relevantni propisi 10. Apelanti su dopisom od 21. marta 2006. godine zatražili od Opštinskog suda da im izda rješenje o 24. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine registraciji prvotuženog. FBiH", br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: Član 10 11. Apelanti su 15. maja 2006. godine precizirali tužbu u Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez pogledu označavawa prvotuženog i njegove adrese. odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku Predložili su da, ukoliko dostavljanje na tu adresu bude zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. neuredno, sud postupi u skladu sa članom 348 stav 3 ZPP. Član 182 stav 1 12. Dopisom od 21. juna 2006. godine Opštinski sud je pozvao (1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je apelante da urede tužbu tako što će navesti tačnu adresu tužilac predložio donošenje presude zbog propuštawa, ne prvotuženog i drugotužene. U protivnom, Opštinski sud je dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će naveo da će predmetna tužba rješenjem biti odbačena. donijeti presudu kom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog 13. Apelanti su dopisom od 7. jula 2006. godine predložili propuštawa), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno Opštinskom sudu da, u smislu odredbe člana 348 stav 3 ZPP, neosnovan. dostavi tužbu tuženim putem jednih od dnevnih novina, kako su Član 348 stav 3 predložili u podnesku od 15. juna 2006. godine. (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima 14. Opštinski sud je 22. novembra 2006. godine pokušao da obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog dostavi tužbe prvotuženom. U pogledu drugotuženog, boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište Opštinski sud je dopisom od 20. novembra 2006. godine od ili radno mjesto ne mogu da se utvrde, dostava pismena će se MUP-a Kantona Sarajevo zatražio podatke o posljednjem obaviti istovremenim objavqivanjem pismena na oglasnoj prebivalištu drugotužene. tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se 15. MUP Kantona Sarajevo je 1. decembra 2006. godine distribuišu u Federaciji. dostavio Opštinskom sudu tražene podatke o drugotuženoj. VI. Dopustivost 16. Opštinski sud je 10. januara 2007. godine pokušao da dostavi tužbu prvotuženom. 25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima 17. Apelanti su 13. marta 2007. godine urgirali da se zakaže koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora pripremno ročište i preduzmu druge procesne radnje, zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. navodeći pri tome da se predmetni postupak neopravdano 26. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, nalazi u trenutnoj fazi. Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv 18. Opštinski sud je dopisom od 9. jula 2007. godine pozvao presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi apelante da dođu u sud radi davawa predujma i preuzimawa djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se teksta o objavqivanju tužbe u dnevnim novinama. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 19. Apelanti su dopisom od 2. oktobra 2007. godine primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog dostavili sudu poziv za odgovor na tužbu objavljenu u dnevnim je koristio. novinama "Dnevni avaz" 30. avgusta 2007. godine. S obzirom na 27. Apelanti su se Ustavnom sudu obratili zbog činjenice to da tuženi nisu dostavili odgovor na tužbu, apelanti su da predmetni postupak povodom wihove tužbe za utvrđivanje predložili da sud donese presudu zbog propuštawa u smislu prava svojine traje nerazumno dugo, odnosno da u wihovom člana 182 ZPP. slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana 20. Opštinski sud je Presudom zbog propuštawa broj II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske P-848/05 od 29. februara 2008. godine utvrdio da su apelanti, konvencije. Iako je u međuvremenu donesena pravosnažna svako sa dijelom ½, sopstvenici po osnovu ugovora o odluka o tužbenom zahtjevu apelanata, apelacija je bila kupoprodaji stana koji se nalazi u Sarajevu, Teheranski trg dopustiva i u vrijeme podnošewa, u smislu člana 16 stav 3 broj 7. Takođe je određeno da je Zemqišnokwižni ured Pravila Ustavnog suda. Naime, shodno citiranom članu, Opštinskog suda dužan u roku od 30 dana po pravosnažnosti Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema presude izvršiti potrebne upise u odgovarajuće zemqišne odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna evidencije nakon što apelanti dokažu da su platili porez na kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i promet nepokretnosti ukoliko to bude obaveza po osnovu Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u prometa. Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, sud je ustanovio da period od dvije godine (do momenta jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki podnošewa apelacije) nije nerazumno dug. Shodno tome, drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju Opštinski sud 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajawa predmetnog Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, postupka. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqučuje da u u pogledu dopustivosti. konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i VII. Meritum Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 29. U apelaciji apelanti su naveli da je u predmetnom postupku prekršeno wihovo pravo na pravično suđenje u VIII. Zakqučak razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i 36. Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju nije člana 6 stav 1 Evropske konvencije. povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom 30. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 dijelu glasi: Evropske konvencije, jer je Opštinski sud preduzimao Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju procesne radnje radi dostavljanja tužbe na odgovor qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: prvotuženom i drugotuženoj. Takođe, imajući u vidu da je Š...Ć predmetni postupak u međuvremenu i okončan, period od dvije e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim godine (do momenta podnošewa apelacije) ne čini se stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. nerazumno dugim. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu 37. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, glasi: Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili 38. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Predsjednik pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim Ustavnog suda sudomŠ...Ć. Bosne i Hercegovine 1. Relevantni principi Prof. dr Miodrag Simović, s. r. 31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima predmetu broj AP 1534/07, rješavajući apelaciju Rizve uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o Zejnilovića i Mirsade Zejnilović, na osnovu člana VI/3.b) složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. 51/09), u sastavu: februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Miodrag Simović, predsjednik 2. Period koji se uzima u obzir Valerija Galić, potpredsjednica 32. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom zahtjeva Seada Palavrić, potpredsjednica apelanata započeo 18. marta 2005. godine, kada su apelanti Mato Tadić, sudija podnijeli tužbu za utvrđivanje prava svojine. Shodno tome, pe- Krstan Simić, sudija riod u kom je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 okončan 29. februara 2008. godine, te Ustavni sud smatra da je Odbija se kao neosnovana apelacija Rizve Zejnilovića i trajao ukupno dvije godine i 11 mjeseci od momenta podnošewa Mirsade Zejnilović podnesena zbog povrede prava na pravično tužbe. Međutim, do momenta podnošewa apelacije predmetni suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i postupak je trajao ukupno dvije godine i dva mjeseca. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu 3. Analiza razumnosti trajawa postupka ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj P-848/05 od 29. 33. U konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđivawa februara 2008. godine. prava svojine. Pošto predmetni postupak nije ni došao u fazu da ga meritorno razmatra Opštinski sud, već su preduzimane Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i procesne radnje da bi se dostavila tužba prvotuženom i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i drugotuženoj, Ustavni sud smatra da kriterijum složenosti Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u predmeta nije relevantan u konkretnom slučaju. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 34. U vezi sa ponašanjem apelanata, Ustavni sud smatra da OBRAZLOŽENJE su apelanti, na traženje suda, dostavljali adrese prvotuženog i drugotužene, te da su urgirali da se predmet riješi. U vezi sa I. Uvod ponašanjem Opštinskog suda, uvidom u predmetni spis 1. Rizvo Zejnilović i Mirsada Zejnilović (u daljnjem tekstu: Ustavni sud je ustanovio da je Opštinski sud preduzimao apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Kadrija Kolić, advokat iz procesne radnje da bi se dostavila tužba na odgovor Sarajeva, podnijeli su 30. maja 2007. godine apelaciju zbog prvotuženom i drugotuženoj. Stoga, uzimajući u obzir nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi teškoće pri pronalasku tačnih adresa prvotuženog i pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski drugotužene kako bi im se dostavila tužba na odgovor, te da je u sud) pod brojem P-848/05. U vrijeme trajanja postupka pred međuvremenu, od momenta podnošewa apelacije do donošewa Ustavnim sudom predmetni postupak je okončan Presudom odluke Ustavnog suda, predmetni postupak okončan, Ustavni Općinskog suda broj P-848/05 od 29. februara 2008. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 II. Postupak pred Ustavnim sudom 20. Općinski sud je Presudom zbog propuštanja broj 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od P-848/05 od 29. februara 2008. godine utvrdio da su apelanti, Općinskog suda je zatraženo 4. juna 2007. godine da dostavi svako sa dijelom ½, vlasnici po osnovu ugovora o kupoprodaji odgovor na apelaciju. stana koji se nalazi u Sarajevu, Teheranski trg broj 7. Također je 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula određeno da je Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda dužan u 2007. godine. roku od 30 dana po pravosnažnosti presude izvršiti potrebne 4. Ustavni sud je 31. augusta 2009. godine zatražio na uvid upise u odgovarajuće zemljišne evidencije nakon što apelanti spis Općinskog suda broj P-848/05. Općinski sud je 10. dokažu da su platili porez na promet nekretnina ukoliko to bude septembra 2009. godine dostavio traženi spis. obaveza po osnovu prometa. 21. Navedena presuda je postala pravosnažna 29. februara 5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 2008. godine. odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 7. oktobra 2009. godine. IV. Apelacija III. Činjenično stanje a) Navodi iz apelacije 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i 22. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) sljedeći način: Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u 7. Apelanti su 18. marta 2005. godine Općinskom sudu daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog neokončavanja podnijeli tužbu protiv Stambene zadruge "Energoinvest" predmetnog postupka u razumnom roku. Predlažu da im se, zbog Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Dušanke Janković (u povrede prava na pravično suđenje, isplati iznos od 2.000,00 daljnjem tekstu: drugotužena) radi utvrđivanja prava vlasništva KM, a na ime troškova za sastavljanje apelacije iznos od 625,00 na stanu koji se nalazi u Sarajevu, Teheranski trg broj 7. KM. 8. Dopisom od 18. januara 2006. godine Općinski sud je od apelanata zatražio da urede tužbu i dostave tačnu adresu b) Odgovor na apelaciju prvotuženog i drugotužene, jer su se, prema izvještaju pošte, 23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo odselili sa adrese naznačene u tužbi. Dopisom od 28. februara hronologiju procesnih radnji koje je preduzimao sud. Također je 2006. godine Općinski sud je zatražio od apelanata da dostave napomenuo da je u periodu od 26. februara 2007. godine do 26. rješenje o registraciji prvotuženog. marta 2007. godine sutkinja u predmetnom postupku bila na 9. Apelanti su dopisom od 31. januara 2006. godine bolovanju, kao i da navedena sutkinja u svom referatu ima više predložili sudu da tužbu i poziv za pripremno ročište uputi u od 1.000 spisa. skladu sa odredbom člana 348. stav 3. Zakona o parničnom V. Relevantni propisi postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) zbog toga što apelanti 24. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine trenutnu adresu prvotuženog i drugotužene ne mogu utvrditi, FBiH", br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: odnosno ona je nepoznata apelantima. Član 10. 10. Apelanti su dopisom od 21. marta 2006. godine zatražili Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez od Općinskog suda da im izda rješenje o registraciji prvotuženog. odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku 11. Apelanti su 15. maja 2006. godine precizirali tužbu u zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. pogledu označavanja prvotuženog i njegove adrese. Predložili su Član 182. stav 1. da, ukoliko dostava na tu adresu bude neuredna, sud postupi u (1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je skladu sa članom 348. stav 3. ZPP. tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne 12. Dopisom od 21. juna 2006. godine Općinski sud je dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će pozvao apelante da urede tužbu tako što će navesti tačnu adresu donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog prvotuženog i drugotužene. U protivnom, Općinski sud je naveo propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan. da će predmetna tužba rješenjem biti odbačena. Član 348. stav 3. 13. Apelanti su dopisom od 7. jula 2006. godine predložili (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne Općinskom sudu da, u smislu odredbe člana 348. stav 3. ZPP, stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili dostavi tužbu tuženim putem jednih od dnevnih novina, kako su prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne predložili u podnesku od 15. juna 2006. godine. mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim 14. Općinski sud je 22. novembra 2006. godine pokušao da objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje dostavi tužbe prvotuženom. U pogledu drugotuženog, Općinski jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji. sud je dopisom od 20. novembra 2006. godine od MUP-a Kantona Sarajevo zatražio podatke o posljednjem prebivalištu VI. Dopustivost drugotužene. 25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja 15. MUP Kantona Sarajevo je 1. decembra 2006. godine su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog dostavio Općinskom sudu tražene podatke o drugotuženoj. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. Općinski sud je 10. januara 2007. godine pokušao da 26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dostavi tužbu prvotuženom. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 17. Apelanti su 13. marta 2007. godine urgirali da se zakaže presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi pripremno ročište i preduzmu druge procesne radnje, navodeći djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se pri tome da se predmetni postupak neopravdano nalazi u podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije trenutnoj fazi. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg 18. Općinski sud je dopisom od 9. jula 2007. godine pozvao je koristio. apelante da dođu u sud radi davanja predujma i preuzimanj? 27. Apelanti su se Ustavnom sudu obratili zbog činjenice da teksta o objavljivanju tužbe u dnevnim novinama. predmetni postupak povodom njihove tužbe za utvrđivanje prava 19. Apelanti su dopisom od 2. oktobra 2007. godine dostavili vlasništva traje nerazumno dugo, odnosno da u njihovom slučaju sudu poziv za odgovor na tužbu objavljenu u dnevnim novinama nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) "Dnevni avaz" 30. augusta 2007. godine. S obzirom na to da Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske tuženi nisu dostavili odgovor na tužbu, apelanti su predložili da konvencije. Iako je u međuvremenu donesena pravosnažna sud donese presudu zbog propuštanja u smislu člana 182. ZPP. odluka o tužbenom zahtjevu apelanata, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. da bi se dostavila tužba na odgovor prvotuženom i drugotuženoj. Pravila Ustavnog suda. Naime, prema citiranom članu, Ustavni Stoga, uzimajući u obzir teškoće pri pronalasku tačnih adresa sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke prvotuženog i drugotužene kako bi im se dostavila tužba na nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja odgovor, te da je u međuvremenu, od momenta podnošenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili apelacije do donošenja odluke Ustavnog suda, predmetni međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i postupak okončan, Ustavni sud je ustanovio da period od dvije Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i godine (do momenta podnošenja apelacije) nije nerazumno dug. uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije Prema tome, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi Općinski sud svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. predmetnog postupka. 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne pogledu dopustivosti. i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII. Meritum VIII. Zaključak 29. U apelaciji apelanti su naveli da je u predmetnom 36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije postupku prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje u povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropske konvencije, jer je Općinski sud preduzimao procesne 30. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom radnje radi dostavljanja tužbe na odgovor prvotuženom i dijelu glasi: drugotuženoj. Također, imajući u vidu da je predmetni postupak Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska u međuvremenu i okončan, period od dvije godine (do momenta prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: podnošenja apelacije) ne čini se nerazumno dugim. Š...Ć 37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. glasi: Predsjednik 2. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Ustavnog suda osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima Bosne i Hercegovine pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudomŠ...Ć. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 1. Relevantni principi predmetu broj AP 1534/07, rješavajući apelaciju Rizve 31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj Zejnilovića i Mirsade Zejnilović, na temelju članka VI/3.(b) praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju 51/09), u sastavu: strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Miodrag Simović, predsjednik Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 Valerija Galić, dopredsjednica od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac 2. Period koji se uzima u obzir Krstan Simić, sudac 32. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom zahtjeva na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio je apelanata započeo 18. marta 2005. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu za utvrđivanje prava vlasništva. Prema tome, pe- ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 riod u kojem je pokrenut navedeni postupak ubraja se u Odbija se kao neutemeljena apelacija Rizve Zejnilovića i nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon Mirsade Zejnilović podnesena zbog povrede prava na pravično 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak je Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu okončan 29. februara 2008. godine, te Ustavni sud smatra da je ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku koji je okončan trajao ukupno dvije godine i 11 mjeseci od momenta podnošenja Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj P-848/05 od 29. tužbe. Međutim, do momenta podnošenja apelacije predmetni veljače 2008. godine. postupak je trajao ukupno dvije godine i dva mjeseca. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 3. Analiza razumnosti trajanja postupka Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 33. U konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđivanja Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u prava vlasništva. Pošto predmetni postupak nije ni došao u fazu "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". da ga meritorno razmatra Općinski sud, već su preduzimane procesne radnje da bi se dostavila tužba prvotuženom i OBRAZLOŽENJE drugotuženoj, Ustavni sud smatra da kriterij složenosti predmeta I. Uvod nije relevantan u konkretnom slučaju. 1. Rizvo Zejnilović i Mirsada Zejnilović (u daljnjem tekstu: 34. U vezi sa ponašanjem apelanata, Ustavni sud smatra da su apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Kadrija Kolić, odvjetnik iz apelanti, na traženje suda, dostavljali adrese prvotuženog i Sarajeva, podnijeli su 30. svibnja 2007. godine apelaciju zbog drugotužene, te da su urgirali da se predmet riješi. U vezi sa nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi ponašanjem Općinskog suda, uvidom u predmetni spis Ustavni pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud je ustanovio da je Općinski sud preduzimao procesne radnje sud) pod brojem P-848/05. U vrijeme trajanja postupka pred 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Ustavnim sudom predmetni postupak je okončan Presudom na to da tuženi nisu dostavili odgovor na tužbu, apelanti su Općinskog suda broj P-848/05 od 29. veljače 2008. godine. predložili da sud donese presudu zbog propuštanja u smislu II. Postupak pred Ustavnim sudom članka 182. ZPP. 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od 20. Općinski sud je Presudom zbog propuštanja broj Općinskog suda je zatraženo 4. lipnja 2007. godine da dostavi P-848/05 od 29. veljače 2008. godine utvrdio da su apelanti, odgovor na apelaciju. svako sa dijelom ½, vlasnici po osnovi ugovora o kupoprodaji stana koji se nalazi u Sarajevu, Teheranski trg broj 7. Također je 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. srpnja određeno da je Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda dužan u 2007. godine. roku od 30 dana po pravomoćnosti presude izvršiti potrebne 4. Ustavni sud je 31. kolovoza 2009. godine zatražio na uvid upise u odgovarajuće zemljišne evidencije nakon što apelanti spis Općinskog suda broj P-848/05. Općinski sud je 10. rujna dokažu da su platili porez na promet nekretnina ukoliko to bude 2009. godine dostavio traženi spis. obveza po osnovi prometa. 5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 21. Navedena presuda je postala pravomoćna 29. veljače odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 7. listopada 2009. 2008. godine. godine. IV. Apelacija III. Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i a) Navodi iz apelacije dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 22. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku sljedeći način: povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) 7. Apelanti su 18. ožujka 2005. godine Općinskom sudu Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske podnijeli tužbu protiv Stambene zadruge "Energoinvest" konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Dušanke Janković (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog neokončavanja daljnjem tekstu: drugotužena) u svrhu utvrđivanja prava predmetnog postupka u razumnom roku. Predlažu da im se, zbog vlasništva na stanu koji se nalazi u Sarajevu, Teheranski trg broj povrede prava na pravično suđenje, isplati iznos od 2.000,00 7. KM, a na ime troškova za sastavljanje apelacije iznos od 625,00 KM. 8. Dopisom od 18. siječnja 2006. godine Općinski sud je od apelanata zatražio da urede tužbu i dostave točnu adresu b) Odgovor na apelaciju prvotuženog i drugotužene, jer su se, prema izvješću pošte, 23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo odselili sa adrese naznačene u tužbi. Dopisom od 28. veljače kronologiju procesnih radnji koje je poduzimao sud. Također je 2006. godine Općinski sud je zatražio od apelanata da dostave napomenuo da je u razdoblju od 26. veljače 2007. godine do 26. rješenje o registraciji prvotuženog. ožujka 2007. godine sutkinja u predmetnom postupku bila na 9. Apelanti su dopisom od 31. siječnja 2006. godine bolovanju, kao i da navedena sutkinja u svom referatu ima više predložili sudu da tužbu i poziv za pripremno ročište uputi od 1.000 spisa. sukladno odredbi članka 348. stavak 3. Zakona o parničnom V. Relevantni propisi postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) zbog toga što apelanti 24. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine trenutačnu adresu prvotuženog i drugotužene ne mogu utvrditi, FBiH", br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: odnosno ona je nepoznata apelantima. Članak 10. 10. Apelanti su dopisom od 21. ožujka 2006. godine zatražili od Općinskog suda da im izda rješenje o registraciji prvotuženog. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez 11. Apelanti su 15. svibnja 2006. godine precizirali tužbu odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku glede označavanja prvotuženog i njegove adrese. Predložili su zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. da, ukoliko dostava na tu adresu bude neuredna, sud postupi Članak 182. stavak 1. sukladno članku 348. stavak 3. ZPP. (1) Kad tuženi, kojem je uredno dostavljena tužba u kojoj je 12. Dopisom od 21. lipnja 2006. godine Općinski sud je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne pozvao apelante da urede tužbu tako što će navesti točnu adresu dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će prvotuženog i drugotužene. U protivnom, Općinski sud je naveo donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog da će predmetna tužba rješenjem biti odbačena. propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neutemeljen. 13. Apelanti su dopisom od 7. srpnja 2006. godine predložili Članak 348. stavak 3. Općinskom sudu da, u smislu odredbe članka 348. stavak 3. ZPP, (3) Ako je utvrđeno da tuženi kojem se dostava ima obaviti ne dostavi tužbu tuženim putem jednih od dnevnih novina, kako su stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili predložili u podnesku od 15. lipnja 2006. godine. prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne 14. Općinski sud je 22. studenog 2006. godine pokušao mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istodobnim dostaviti tužbe prvotuženom. Glede drugotuženog, Općinski sud objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje je dopisom od 20. studenog 2006. godine od MUP-a Kantona jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji. Sarajevo zatražio podatke o posljednjem prebivalištu VI. Dopustivost drugotužene. 25. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 15. MUP Kantona Sarajevo je 1. prosinca 2006. godine Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima dostavio Općinskom sudu tražene podatke o drugotuženoj. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom 16. Općinski sud je 10. siječnja 2007. godine pokušao spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. dostaviti tužbu prvotuženom. 26. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 17. Apelanti su 13. ožujka 2007. godine urgirali da se zakaže Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv pripremno ročište i poduzmu druge procesne radnje, navodeći pri presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi tomu da se predmetni postupak neopravdano nalazi u trenutačnoj učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese fazi. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 18. Općinski sud je dopisom od 9. srpnja 2007. godine odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je pozvao apelante da dođu u sud radi davanja predujma i koristio. preuzimanj? teksta o objavi tužbe u dnevnim novinama. 27. Apelanti su se Ustavnom sudu obratili zbog činjenice da 19. Apelanti su dopisom od 2. listopada 2007. godine predmetni postupak glede njihove tužbe za utvrđivanje prava dostavili sudu poziv za odgovor na tužbu objavljenu u dnevnim vlasništva traje nerazumno dugo, odnosno da u njihovom slučaju novinama "Dnevni avaz" 30. kolovoza 2007. godine. Obzirom nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. drugotužene, te da su urgirali da se predmet riješi. U svezi sa Europske konvencije. Iako je u međuvremenu donesena ponašanjem Općinskog suda, uvidom u predmetni spis Ustavni pravomoćna odluka o tužbenom zahtjevu apelanata, apelacija je sud je ustanovio da je Općinski sud poduzimao procesne radnje bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu članka 16. stavak da bi se dostavila tužba na odgovor prvotuženom i drugotuženoj. 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, prema citiranom članku, Stoga, uzimajući u obzir teškoće prigodom pronalaska točnih Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema adresa prvotuženog i drugotužene kako bi im se dostavila tužba odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna na odgovor, te da je u međuvremenu, od momenta podnošenja kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i apelacije do donošenja odluke Ustavnog suda, predmetni Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u postupak okončan, Ustavni sud je ustanovio da razdoblje od Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, dvije godine (do momenta podnošenja apelacije) nije nerazumno ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, dugo. Prema tomu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki Općinski sud svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. predmetnog postupka. 28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 35. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava glede dopustivosti. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VII. Meritum VIII. Zaključak 29. U apelaciji apelanti su naveli da je u predmetnom 36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije postupku prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje u povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. članka 6. stavak 1. Europske konvencije. stavak 1. Europske konvencije, jer je Općinski sud poduzimao 30. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u procesne radnje radi dostavljanja tužbe na odgovor prvotuženom relevantnom dijelu glasi: i drugotuženoj. Također, imajući u vidu da je predmetni postupak Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska u međuvremenu i okončan, razdoblje od dvije godine (do prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: momenta podnošenja apelacije) ne čini se nerazumno dugim. Š...Ć 37. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 38. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. dijelu glasi: Predsjednik 3. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Ustavnog suda utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima Bosne i Hercegovine pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudomŠ...Ć. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 1. Relevantna načela predmetu broj AP 1656/07, rješavajući apelaciju Agana 31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj Xafića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudbenom praksom glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju sastavu: strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o Miodrag Simović, predsjednik značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Valerija Galić, potpredsjednica Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 Seada Palavrić, potpredsjednica od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). Krstan Simić, sudija 2. Razdoblje koje se uzima u obzir Mirsad Ćeman, sudija 32. Ustavni sud zapaža da je postupak glede zahtjeva na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je apelanata započeo 18. ožujka 2005. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu za utvrđivanje prava vlasništva. Prema tomu, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 razdoblje u kojem je pokrenut navedeni postupak ubraja se u Usvaja se apelacija Agana Xafića. nadležnost Ustavnog suda obzirom na to da je započeo nakon 14. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana prosinca 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak je konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u okončan 29. veljače 2008. godine, te Ustavni sud smatra da je odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, u trajao ukupno dvije godine i 11 mjeseci od momenta podnošenja predmetu koji je završen Rješenjem Federalnog zavoda za tužbe. Međutim, do momenta podnošenja apelacije predmetni penziono i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna postupak je trajao ukupno dvije godine i dva mjeseca. administrativna služba u Bihaću, matični broj 1040352330 od 3. Analiza razumnosti trajanja postupka 14. jula 2008. godine. 33. U konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđivanja Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u prava vlasništva. Pošto predmetni postupak nije ni došao u fazu skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i da ga meritorno razmatra Općinski sud, već su poduzimane Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove procesne radnje da bi se dostavila tužba prvotuženom i odluke isplati Aganu Xafiću ukupan iznos od 750 KM na ime drugotuženoj, Ustavni sud smatra da kriterij složenosti predmeta nematerijalne štete zbog nedonošewa odluke u razumnom nije relevantan u konkretnom slučaju. roku. 34. U svezi sa ponašanjem apelanata, Ustavni sud smatra da Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u su apelanti, na traženje suda, dostavljali adrese prvotuženog i skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o odlučivanje. U obrazloženju rješewa Federalni zavod za PIO preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. je naveo da je apelantovu žalbu u dijelu u kojem je apelant Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i istakao da mu pripada pravo na penziju u mjesečnom iznosu Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i propisanom ZOST-om odbio kao neosnovanu. Nasuprot tome, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u Federalni zavod za PIO je apelantovu žalbu u dijelu koji se "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". odnosi na pravilno utvrđenje penzionog osnova uvažio i predmet vratio Kantonalnoj službi za PIO na ponovno OBRAZLOŽEWE odlučivanje. Federalni zavod za PIO je u rješenju precizirao I. Uvod koje radnje u ponovnom postupku treba da sprovede Kantonalna 1. Agan Xafić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Sanskog služba za PIO s tim da je naložio da se apelant pozove da Mosta podnio je 11. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu učestvuje u postupku. Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog 10. Protiv odbijajućeg dijela Rješewa Federalnog zavoda nedonošewa odluke u razumnom roku povodom njegovog zahtjeva za PIO apelant je Vrhovnom sudu podnio tužbu 11. avgusta za ostvarivanje prava na starosnu penziju u postupku koji se 2003. godine. U tužbi je naveo da je drugostepeni organ u vodi pod matičnim brojem 1040352330 kod Federalnog zavoda za pogledu utvrđivawa njegovog penzionog osnova nepravilno penziono i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna primijenio materijalni zakon na njegovu štetu. Povreda se administrativna služba u Bihaću (u daqnjem tekstu: sastoji u činjenici da je upravni organ odlučio o visini njegove Kantonalna služba za PIO). U vrijeme trajawa postupka pred penzije na osnovu opštih propisa, tj. na osnovu člana 32 Zakona Ustavnim sudom predmetni postupak je završen 14. jula 2008. o penzionom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i godine donošenjem Rješewa Kantonalne službe za PIO pod Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i matičnim brojem 1040352330. Hercegovine", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05 i 59/06, u daqnjem tekstu: Zakon o PIO), a ne po osnovu zakona koji je specijalni II. Postupak pred Ustavnim sudom zakon i koji bi trebalo primijeniti shodno principu " lex 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od specialis derogat legi generali ". Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud), Federalnog zavoda za penziono i 11. Apelant je Vrhovnom sudu poslao urgenciju 30. marta invalidsko osiguranje Mostar (u daqnjem tekstu: Federalni 2004. godine u kojoj je tražio da ga Sud obavijesti o razlozima zavod za PIO) i Kantonalne službe za PIO zatraženo je 9. zašto se njegov predmet ne uzima u rad. Takođe, apelant je juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od poslao Vrhovnom sudu urgenciju i 26. decembra 2006. godine. Kantonalne službe za PIO je zatraženo 24. avgusta 2009. 12. Apelant je, takođe, uputio dvije urgencije i godine da dostavi spis pod matičnim brojem 1040352330 (broj Kantonalnoj služba za PIO, i to 23. marta i 26. decembra 2006. 02/1-040352330) na uvid. godine. U dostavljenim urgencijama je istakao da je 19. juna 2003. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. jula 2008. godine dostavio, putem ispostave u Sanskom Mostu, potrebnu godine, Federalni zavod za PIO 25. jula 2008. godine, a dokumentaciju o ličnim dohocima na obrascima M4 za 1991. i Kantonalna služba za PIO 15. jula 2008. godine. Kantonalna 1992. godinu, izuzimajući 1978. godinu za koju podatke nije služba za PIO je dostavila spis na uvid 28. avgusta 2009. mogao da pribavi, jer je arhiva Opštinskog suda za prekršaje godine. uništena usljed ratnih drjstava. Takođe je naveo da je nesporno da je u navedenom periodu radio, jer se to vidi iz radne kwižice 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, koja je dostavljena toj službi. S obzirom na to da su prošle tri odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 24. avgusta 2009. godine od vraćawa predmeta na ponovni postupak, apelant je godine. zamolio da se odluči o njegovom zahtjevu što hitnije. III. Činjenično stanje 13. Kantonalna služba za PIO je 7. juna 2006. godine 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih obavijestila apelanta da ne može da postupi po njegovom navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se zahtjevu zbog toga što se kompletan predmet nalazi na sumiraju na sljedeći način: Vrhovnom sudu. 6. Apelant je 29. oktobra 2002. godine Kantonalnoj službi 14. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je 15. maja 2008. godine za PIO podnio zahtjev za donošenje rješewa kojim će mu se donio Presudu broj U-2072/03 kojom je apelantovu tužbu priznati pravo na starosnu penziju. uvažio, osporeno rješenje poništio i riješio da se: "žalba 7. Rješenjem Kantonalne službe za PIO matični broj uvažava, Rješenje Kantonalne službe za PIO matični broj 1040352330 od 10. marta 2003. godine apelantu je priznato pravo 0001040352330-0 (broj predmeta 1810-0179/02-1) od 10. marta na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 535,437,9 KM 2003. godine se poništava i predmet vraća prvostepenom počevši od 12. oktobra 2002. godine. Rješenjem je određeno da organu na ponovno rješavanje." U obrazloženju presude Sud je će se isplata penzije vršiti od 22. oktobra 2002. godine. naveo da se prilikom odlučivawa o apelantovom pravu na 8. Apelant je 21. marta 2003. godine izjavio žalbu protiv starosnu penziju nije vodilo računa o pravilima postupka koji donesenog rješewa. U podnesenoj žalbi je istakao da utiču na rješavanje stvari i da nisu utvrđene činjenice prvostepeni organ nije uzeo u obzir njegov radni staž iz 1978. relevantne za rješavanje i pravilnu primjenu materijalnog godine, kao i radni staž proveden u Opštinskom sudu u zakona. U ponovnom postupku prvostepeni organ treba da Sanskom Mostu u periodu od 15. oktobra 1991. godine do 31. utvrdi penzioni osnov za određivanje starosne penzije marta 1992. godine koji je trajao pet mjeseci i 15 dana. U vezi sa apelanta na osnovu odredbi člana 74 ZOST-a a u ostalom dijelu navedenim stažom, apelant je istakao da je, zbog početka ratnih će se primijeniti odredbe Zakona o PIO. dejstava, navedeni radni staž koji je bio upisan u radnu 15. Nakon prijema presude Vrhovnog suda, apelant je kwižicu poništen. Dalje je istakao da prvostepeni organ nije Kantonalnoj službi za PIO 26. juna 2008. godine uputio pravilno odlučio o mjesečnom iznosu penzije koji mu pripada. urgenciju kojom je tražio da se njegov predmet uzme hitno u rad, Apelant je u žalbi obrazložio da smatra da njemu pripada postupi po uvaženoj žalbi i tužbi, te datim uputstvima pravo na penziju u mjesečnom iznosu propisanom Zakonom o Vrhovnog suda. sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji BiH ("Službene 16. Federalni Zavod za PIO je 9. jula 2008. godine dostavio novine FBiH", br. 20/01, 57/01 i 63/03, u daqnjem tekstu: ZOST). Kantonalnoj službi za PIO predmetni spis na nadležni 9. Federalni zavod za PIO je odlučio o apelantovoj žalbi postupak. 17. jula 2003. godine i donio Rješenje pod matičnim brojem 17. Kantonalna služba za PIO je 14. jula 2008. godine u 02-1-1040352330, kojim je apelantovu žalbu djelimično uvažio ponovnom postupku donijela rješenje kojim je utvrdila da apelantu pripada mjesečna penzija u iznosu od 1.828,44 KM 23. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine počev od 22. oktobra 2002. godine. Dalje je utvrdila da isplata Federacije BiH", broj 9/05) penzije po navedenom rješenju počinje od 22. oktobra a da će se Član 34 penzija isplaćivati u visini najviše penzije u FBiH, shodno Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u odredbama člana 50 stav 3 Zakona o PIO. Ranije doneseno granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima rješenje o priznavanju prava na penziju apelantu je zamijenjeno tužbe. ovim rješenjem. Š...Ć IV. Apelacija Član 36 a) Navodi iz apelacije Sud rješava spor presudom. 18. Apelant navodi da je povrijeđeno pravo na pravično Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Š...Ć stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i Član 55 osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u nedonošewa odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz upravnim sporovima, shodno će se primjewivati odgovarajuće člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak. broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u činjenici što nadležni upravni i sudski VI. Dopustivost organi ne rješavaju njegovu žalbu, odnosno tužbu izjavljenu u 24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupku povodom zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima penziju. Od momenta podnošewa tužbe Vrhovnom sudu, prema koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora apelantovim navodima, prošle su skoro četiri godine, a da zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. nije preduzeta bilo kakva radwa koja vodi ka okončanju 25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, postupka. Apelant ističe da su mu "zbog neorganizovanosti, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv neažurnosti i nekoordiniranosti organa i nerješavawa presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi njegovog slučaja" povrijeđena navedena prava, jer bi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se rješavanjem njegovog slučaja njegova penzija bila znatno veća. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Zbog dužine trajawa postupka i nedonošewa odluke u primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je razumnom roku, apelant je zatražio naknadu nematerijalne koristio. štete u iznosu od 1.000 KM. 26. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu b) Odgovor na apelaciju zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku pred 19. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se organima uprave i Vrhovnim sudom. Ustavni sud primjećuje da je predmeti rješavaju prema redoslijedu prijema, te da se u vrijeme trajawa postupka pred Ustavnim sudom donesena trenutno radi na predmetima iz 2003. godine. Jedini način da se Presuda Vrhovnog suda broj U-2072/03 od 15. maja 2008. godine predmet uzme u rad mimo ovog mjerila jeste urgencija stranke kojom je predmet vraćen Kantonalnoj službi za PIO na kod predsjednika suda. S obzirom na to da je apelant podnio ponovni postupak i koja je postupak završila donošenjem urgenciju, to je, po nalogu predsjednika suda, predmet povodom Rješewa pod matičnim brojem 1040352330 14. jula 2008. godine. apelantove tužbe uzet u rad u maju 2008. godine i povodom te Međutim, apelacija je bila dopustiva u vrijeme podnošewa, u tužbe Vrhovni sud je donio presudu 15. maja 2008. godine. smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da citiranim članom Ustavni sud može izuzetno da razmatra 20. U odgovoru na apelaciju Federalni zavod za PIO je apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko samo naveo da je presudom Vrhovnog suda apelantova žalba apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda uvažena i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna odlučivanje, zbog čega smatra da nema povrede člana II/3e) dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, Ustava Bosne i Hercegovine a u vezi s tim ni povrede prava na apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 imovinu. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) 21. Kantonalna služba za PIO je u odgovoru istakla da je neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog postupila u skladu sa presudom Vrhovnog suda i u ponovnom apelacija nije dopustiva. postupku, Rješenjem broj 104035233 od 14. jula 2008. godine, apelantu priznala pravo na starosnu penziju u mjesečnom 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i iznosu od 1.828,44 KM, računajući od 22. oktobra 2002. godine Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove V. Relevantni propisi u pogledu dopustivosti. 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine VII. Meritum FBiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: 28. Apelant smatra da je, zbog nerazumno dugog trajawa Član 6 postupka koji je pokrenuo pred Kantonalnom službom za PIO, Kada organi i institucije koje imaju javna ovlašćewa povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne efikasno ostvarivanje prava i interesa građana; preduzeća i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. obezbjeđuje brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih 29. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: stvari. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Član 14 Postupak treba da se vodi brzo i sa što manje troškova i Š...Ć gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. pravilno utvrđivanje činjeničnog stawa i za donošenje 30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu zakonitog i pravilnog rješewa. glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili 39. U pogledu ponašawa Kantonalne službe za PIO Bihać, osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako iz predočenog Ustavnom sudu nedvosmisleno proizilazi da je, ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku po podnesenom zahtjevu od 29. oktobra 2002. godine, odlučila pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim donošenjem rješewa 10. marta 2003. godine, kojim je apelantu sudom Š...Ć. priznala pravo na starosnu penziju. Nakon toga je Federalni 31. U konkretnom slučaju potrebno je, prije svega, zavod za PIO, takođe u relativno kratkom roku, odlučio o odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak ima karakter apelantovoj izjavljenoj žalbi, i to 14. jula 2003. godine. Dakle, "spora" u kojem su se utvrđivala "građanska prava i obaveze" o apelantovom zahtjevu je pred nadležnim upravnim organima u apelanata. Ustavni sud ukazuje na sopstvenu jurisprudenciju i dva stepena riješeno za otprilike osam i po mjeseci. Međutim, na praksu Evropskog suda za qudska prava prema kojoj pojam nakon toga je Vrhovni sud o tužbi kojom je apelant pokrenuo "spora", u smislu značewa člana 6 stav 1 Evropske konvencije, upravni spor i koju je zaprimio 11. avgusta 2003. godine odlučio podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za tek 15. maja 2008. godine. Iz predočenog Ustavnom sudu privatna prava i obaveze" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP proizilazi da u periodu od 11. avgusta 2003. godine pa do 15. maja 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20, i Evropski sud za 2008. godine, dakle, pune četiri godine i osam mjeseci, kada je qudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna Vrhovni sud donio presudu, Sud nije preduzimao nikakve radnje 1978. godine, serija A broj 13, stav 94). čiji bi rezultat bio završetak ovog postupka. Ustavni sud 32. Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske primjećuje da ni Kantonalna služba za PIO, zbog slawa konvencije u konkretnom slučaju primjewiv, jer se postupak predmeta Vrhovnom sudu, nije bila u mogućnosti da u ponovnom odnosi na pitanje da li postoji povreda prava na pravičan postupku odluči o dijelu apelantovog zahtjeva koji je svojim postupak u "razumnom roku" pri priznavanju prava na starosnu rješenjem Federalni zavod za PIO vratio na ponovni penziju, čiji je rezultat presudan za apelantova privatna prava postupak. Nakon što je Vrhovni sud odlučio u upravnom sporu i i obaveze. predmet vratio Kantonalnoj službi za PIO, ova služba je odmah postupila po uputstvima iz presude i donijela adekvatno 33. Apelant se žali da postupak koji je vođen povodom rješenje o apelantovom zahtjevu, u roku od četiri dana od dana njegovog zahtjeva nije završen u razumnom roku. Zbog toga, prijema predmeta. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je Ustavni sud mora da utvrdi da li je u konkretnom slučaju istakao da se predmeti rješavaju prema redoslijedu prijema. povrijeđen član 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na Jedini način da se predmet uzme u rad mimo ovog mjerila jeste donošenje odluke u razumnom roku. urgencija stranke kod predsjednika suda. S obzirom na to da je a) Relevantni principi apelant podnio urgenciju, to je, po nalogu predsjednika suda, 34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema predmet povodom apelantove tužbe uzet u rad u maju 2008. konzistentnoj praksi Evropskog suda za qudska prava (u godine i o toj tužbi Vrhovni sud je donio presudu 15. maja 2008. daqnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost godine. dužine trajawa postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima 40. U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 35. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, kako je već suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje ukazano u stavu 35 ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. odluke na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni U tom smislu, veliki broj starih i zaostalih predmeta ne može nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, da bude opravdanje da postupak traje duže od četiri godine u Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav predmetu koji ne može da se ocijeni kao složen i kad se iz predočenog ne može da zakquči da je apelant svojim 64, Izvještaji 1997-IV). ponašanjem na bilo koji način doprinio dužini postupka. 36. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita Najzad, Vrhovni sud, izuzev opravdawa da predmete radi prema marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču redoslijedu prijema, nije ponudio niti jedan drugi razlog koji ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u bi mogao da se smatra razumnim i objektivnim opravdanjem za državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski ovako dugo trajanje postupka. postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A 41. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da se broj 228-B, stav 18). odugovlačenje postupka u cijelosti može da pripiše Vrhovnom sudu, te da dužina postupka nije zadovoqila zahtjev b) Period koji se uzima u obzir "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije i da postoji 37. Predmetni postupak apelant je pokrenuo 29. oktobra kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od 2002. godine podnošenjem zahtjeva Kantonalnoj službi za PIO za donošenje rješewa kojim će mu se priznati pravo na starosnu elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava penziju. Kantonalna služba za PIO je odlučila o zahtjevu Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. donošenjem rješewa 14. jula 2008. godine. Dakle, cjelokupan Pravo na imovinu postupak povodom apelantovog zahtjeva je trajao punih pet godina i devet mjeseci. 42. Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno c) Analiza razumnosti trajawa postupka razmotriti apelantove navode o povredi prava na imovinu iz 38. U konkretnom slučaju postupak se tiče utvrđivawa člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola prava na ostvarivanje apelantovog prava na starosnu penziju broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da u samoj Kantonalnoj službi za PIO. Na osnovu predočenog Ustavnom apelaciji nema specifičnih navoda koji bi ukazivali na sudu, ne može da se zakquči da je predmetni slučaj složen kako u povredu ovog prava, izuzimajući one koje je Ustavni sud već pogledu činjeničnih, tako i pogledu pravnih pitawa. U vezi s ocijenio u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana tim, Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju složenost II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske predmeta nije odlučujući razlog za njegovu dužinu. konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna 43. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog služba u Bihaću, matični broj 1040352330 od 14. jula 2008. dužine trajawa postupka. Shodno članu 76 stav 2 Pravila godine. Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u odluke isplati Aganu Džafiću ukupan iznos od 750 KM na ime posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. sloboda. Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu 44. Prilikom odlučivawa o apelantovom zahtjevu za sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i svaku godinu odlagawa da se donese odluka trebalo isplatiti Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". postupku, iznos od 300,00 KM. OBRAZLOŽENJE 45. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju postupak povodom apelantove tužbe trajao oko pet godina i I. Uvod devet i po mjeseci, te da predmetni postupak nije hitan, 1. Agan Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta apelantu se određuje naknada u visini od 750 KM. Ovaj iznos podnio je 11. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i apelantu je dužna da isplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja Hercegovine s obzirom na zakqučak Ustavnog suda o tome da je odluke u razumnom roku povodom njegovog zahtjeva za do kršewa prava na pravično suđenje u razumnom roku došlo ostvarivanje prava na starosnu penziju u postupku koji se vodi zbog propusta Vrhovnog suda. pod matičnim brojem 1040352330 kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna VIII. Zakqučak administrativna služba u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalna 46. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na služba za PIO). U vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava sudom predmetni postupak je završen 14. jula 2008. godine Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije donošenjem Rješenja Kantonalne službe za PIO pod matičnim budući da je postupak za koji Ustavni sud smatra da nije složene brojem 1040352330. prirode trajao duže od pet godina. Tako neopravdano trajanje postupka može da se iskqučivo pripiše neaktivnosti II. Postupak pred Ustavnim sudom Vrhovnog suda a taj sud nije dao razloge koji bi mogli da se 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvo Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem postupanje. tekstu: Vrhovni sud), Federalnog zavoda za penzijsko i 47. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove za PIO) i Kantonalne službe za PIO zatraženo je 9. juna 2008. odluke. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalne službe za PIO je zatraženo 24. augusta 2009. godine da dostavi spis pod 48. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke matičnim brojem 1040352330 (broj 02/1-040352330) na uvid. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. jula Predsjednik 2008. godine, Federalni zavod za PIO 25. jula 2008. godine, a Ustavnog suda Kantonalna služba za PIO 15. jula 2008. godine. Kantonalna Bosne i Hercegovine služba za PIO je dostavila spis na uvid 28. augusta 2009. godine. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 24. augusta 2009. godine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u III. Činjenično stanje predmetu broj AP 1656/07, rješavajući apelaciju Agana Džafića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik sljedeći način: Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 6. Apelant je 29. oktobra 2002. godine Kantonalnoj službi za Miodrag Simović, predsjednik PIO podnio zahtjev za donošenje rješenja kojim će mu se priznati pravo na starosnu penziju. Valerija Galić, potpredsjednica 7. Rješenjem Kantonalne službe za PIO matični broj Seada Palavrić, potpredsjednica 1040352330 od 10. marta 2003. godine apelantu je priznato Krstan Simić, sudija pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 535,437,9 KM Mirsad Ćeman, sudija počevši od 12. oktobra 2002. godine. Rješenjem je određeno da na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je će se isplata penzije vršiti od 22. oktobra 2002. godine. 8. Apelant je 21. marta 2003. godine izjavio žalbu protiv ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 donesenog rješenja. U podnesenoj žalbi je istakao da prvostepeni Usvaja se apelacija Agana Džafića. organ nije uzeo u obzir njegov radni staž iz 1978. godine, kao i Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana radni staž proveden u Općinskom sudu u Sanskom Mostu u II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske periodu od 15. oktobra 1991. godine do 31. marta 1992. godine konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu koji je trajao pet mjeseci i 15 dana. U vezi sa navedenim stažom, na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, u predmetu koji apelant je istakao da je, zbog početka ratnih djelovanja, navedeni je završen Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i radni staž koji je bio upisan u radnu knjižicu poništen. Dalje je 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 istakao da prvostepeni organ nije pravilno odlučio o mjesečnom postupi po uvaženoj žalbi i tužbi, te datim uputama Vrhovnog iznosu penzije koji mu pripada. Apelant je u žalbi obrazložio da suda. smatra da njemu pripada pravo na penziju u mjesečnom iznosu 16. Federalni Zavod za PIO je 9. jula 2008. godine dostavio propisanom Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Kantonalnoj službi za PIO predmetni spis na nadležni postupak. Federaciji BiH ("Službene novine FBiH", br. 20/01, 57/01 i 17. Kantonalna služba za PIO je 14. jula 2008. godine u 63/03, u daljnjem tekstu: ZOST). ponovnom postupku donijela rješenje kojim je utvrdila da 9. Federalni zavod za PIO je odlučio o apelantovoj žalbi 17. apelantu pripada mjesečna penzija u iznosu od 1.828,44 KM jula 2003. godine i donio Rješenje pod matičnim brojem počevši od 22. oktobra 2002. godine. Dalje je utvrdila da isplata 02-1-1040352330, kojim je apelantovu žalbu djelimično uvažio i penzije po navedenom rješenju počinje od 22. oktobra a da će se predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i penzija isplaćivati u visini najviše penzije u FBiH, shodno odlučivanje. U obrazloženju rješenja Federalni zavod za PIO je odredbama člana 50. stav 3. Zakona o PIO. Ranije doneseno naveo da je apelantovu žalbu u dijelu u kojem je apelant istakao rješenje o priznavanju prava na penziju apelantu je zamijenjeno da mu pripada pravo na penziju u mjesečnom iznosu propisanom ovim rješenjem. ZOST-om odbio kao neosnovanu. Nasuprot tome, Federalni zavod za PIO je apelantovu žalbu u dijelu koji se odnosi na IV. Apelacija pravilno utvrđenje penzijskog osnova uvažio i predmet vratio a) Navodi iz apelacije Kantonalnoj službi za PIO na ponovno odlučivanje. Federalni 18. Apelant navodi da je povrijeđeno pravo na pravično zavod za PIO je u rješenju precizirao koje radnje u ponovnom suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. postupku treba da provede Kantonalna služba za PIO s tim da je stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih naložio da se apelant pozove da učestvuje u postupku. sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog 10. Protiv odbijajućeg dijela Rješenja Federalnog zavoda za nedonošenja odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz PIO apelant je Vrhovnom sudu podnio tužbu 11. augusta 2003. člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola godine. U tužbi je naveo da je drugostepeni organ u pogledu broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant utvrđivanja njegovog penzionog osnova nepravilno primijenio vidi u činjenici što nadležni upravni i sudski organi ne rješavaju materijalni zakon na njegovu štetu. Povreda se sastoji u činjenici njegovu žalbu, odnosno tužbu izjavljenu u postupku povodom da je upravni organ odlučio o visini njegove penzije na osnovu zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Od momenta općih propisa, tj. na osnovu člana 32. Zakona o penzijskom i podnošenja tužbe Vrhovnom sudu, prema apelantovim invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine navodima, prošle su skoro četiri godine, a da nije preduzeta bilo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 29/98, kakva radnja koja vodi ka okončanju postupka. Apelant ističe da 49/00, 32/01, 73/05 i 59/06, u daljnjem tekstu: Zakon o PIO), a ne su mu "zbog neorganiziranosti, neažurnosti i nekoordiniranosti po osnovu zakona koji je specijalni zakon i koji bi trebalo organa i nerješavanja njegovog slučaja" povrijeđena navedena primijeniti shodno principu "lex specialis derogat legi generali". prava, jer bi rješavanjem njegovog slučaja njegova penzija bila 11. Apelant je Vrhovnom sudu poslao urgenciju 30. marta znatno veća. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke 2004. godine u kojoj je tražio da ga Sud obavijesti o razlozima u razumnom roku, apelant je zatražio naknadu nematerijalne zašto se njegov predmet ne uzima u rad. Također, apelant je štete u iznosu od 1.000 KM. poslao Vrhovnom sudu urgenciju i 26. decembra 2006. godine. b) Odgovor na apelaciju 12. Apelant je, također, uputio dvije urgencije i Kantonalnoj 19. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se služba za PIO, i to 23. marta i 26. decembra 2006. godine. U predmeti rješavaju prema redoslijedu prijema, te da se trenutno dostavljenim urgencijama je istakao da je 19. juna 2003. godine radi na predmetima iz 2003. godine. Jedini način da se predmet dostavio, putem ispostave u Sanskom Mostu, potrebnu uzme u rad mimo ovog mjerila jeste urgencija stranke kod dokumentaciju o ličnim dohocima na obrascima M4 za 1991. i predsjednika suda. S obzirom na to da je apelant podnio 1992. godinu, izuzimajući 1978. godinu za koju podatke nije urgenciju, to je, po nalogu predsjednika suda, predmet povodom mogao pribaviti, jer je arhiva Općinskog suda za prekršaje apelantove tužbe uzet u rad u maju 2008. godine i povodom te uništena usljed ratnih djelovanja. Također je naveo da je tužbe Vrhovni sud je donio presudu 15. maja 2008. godine. nesporno da je u navedenom periodu radio, jer se to vidi iz radne 20. U odgovoru na apelaciju Federalni zavod za PIO je samo knjižice koja je dostavljena toj službi. S obzirom na to da su naveo da je presudom Vrhovnog suda apelantova žalba uvažena i prošle tri godine od vraćanja predmeta na ponovni postupak, predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, apelant je zamolio da se odluči o njegovom zahtjevu što hitnije. zbog čega smatra da nema povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i 13. Kantonalna služba za PIO je 7. juna 2006. godine Hercegovine a u vezi s tim ni povrede prava na imovinu. obavijestila apelanta da ne može da postupi po njegovom 21. Kantonalna služba za PIO je u odgovoru istakla da je zahtjevu zbog toga što se kompletan predmet nalazi na postupila u skladu sa presudom Vrhovnog suda i u ponovnom Vrhovnom sudu. postupku, Rješenjem broj 104035233 od 14. jula 2008. godine, 14. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je 15. maja 2008. apelantu priznala pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu godine donio Presudu broj U-2072/03 kojom je apelantovu tužbu od 1.828,44 KM, računajući od 22. oktobra 2002. godine uvažio, osporeno rješenje poništio i riješio da se: "žalba uvažava, V. Relevantni propisi Rješenje Kantonalne službe za PIO matični broj 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine 0001040352330-0 (broj predmeta 1810-0179/02-1) od 10. marta FBiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: 2003. godine se poništava i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno rješavanje." U obrazloženju presude Sud je naveo da Član 6. se prilikom odlučivanja o apelantovom pravu na starosnu penziju Kada organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja nije vodilo računa o pravilima postupka koji utječu na rješavanje rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno stvari i da nisu utvrđene činjenice relevantne za rješavanje i ostvarivanje prava i interesa građana; preduzeća (društava), pravilnu primjenu materijalnog zakona. U ponovnom postupku ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju prvostepeni organ treba da utvrdi penzijski osnov za određivanje na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i starosne penzije apelanta na osnovu odredaba člana 74. ZOST-a a kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz u ostalom dijelu će se primijeniti odredbe Zakona o PIO. svestrano razmatranje tih stvari. 15. Nakon prijema presude Vrhovnog suda, apelant je Član 14. Kantonalnoj službi za PIO 26. juna 2008. godine uputio Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka urgenciju kojom je tražio da se njegov predmet uzme hitno u rad, vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom 23. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Š...Ć. Federacije BiH", broj 9/05) 31. U konkretnom slučaju potrebno je, prije svega, Član 34. odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak ima karakter Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u "spora" u kojem su se utvrđivala "građanska prava i obaveze" granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. apelanata. Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na Š...Ć praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Član 36. podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna Sud rješava spor presudom. prava i obaveze" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 540/04 od Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. 18. januara 2005. godine, stav 20, i Evropski sud za ljudska Š...Ć prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. Član 55. godine, serija A broj 13, stav 94). Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim 32. Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv, jer se postupak zakona kojim je uređen parnični postupak. odnosi na pitanje da li postoji povreda prava na pravičan VI. Dopustivost postupak u "razumnom roku" pri priznavanju prava na starosnu penziju, čiji je rezultat presudan za apelantova privatna prava i 24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, obaveze. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja 33. Apelant se žali da postupak koji je vođen povodom su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog njegovog zahtjeva nije završen u razumnom roku. Zbog toga, presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud mora utvrditi da li je u konkretnom slučaju 25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, povrijeđen član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv donošenje odluke u razumnom roku. presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u b) Relevantni principi roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio 34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: 26. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog organima uprave i Vrhovnim sudom. Ustavni sud primjećuje da predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom je u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom donesena praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, Presuda Vrhovnog suda broj U-2072/03 od 15. maja 2008. ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih godine kojom je predmet vraćen Kantonalnoj službi za PIO na vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta ponovni postupak i koja je postupak završila donošenjem (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj Rješenja pod matičnim brojem 1040352330 14. jula 2008. 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav godine. Međutim, apelacija je bila dopustiva u vrijeme 38). podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, s 35. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog obzirom na to da citiranim članom Ustavni sud može izuzetno suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Izvještaji 1997-IV). Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti 36. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog dopustiva. statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav pogledu dopustivosti. 18). VII. Meritum b) Period koji se uzima u obzir 28. Apelant smatra da je, zbog nerazumno dugog trajanja 37. Predmetni postupak apelant je pokrenuo 29. oktobra postupka koji je pokrenuo pred Kantonalnom službom za PIO, 2002. godine podnošenjem zahtjeva Kantonalnoj službi za PIO povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na za donošenje rješenja kojim će mu se priznati pravo na starosnu donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne penziju. Kantonalna služba za PIO je odlučila ? zahtjevu i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na donošenjem rješenja 14. jula 2008. godine. Dakle, cjelokupan imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. postupak povodom apelantovog zahtjeva je trajao punih pet Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. godina i devet mjeseci. 29. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: c) Analiza razumnosti trajanja postupka Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 38. U konkretnom slučaju postupak se tiče utvrđivanja prava prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: na ostvarivanje apelantovog prava na starosnu penziju Š...Ć Kantonalnoj službi za PIO. Na osnovu predočenog Ustavnom e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim sudu, ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen kako u stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. pogledu činjeničnih, tako i pogledu pravnih pitanja. U vezi s tim, 30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju složenost glasi: predmeta nije odlučujući razlog za njegovu dužinu. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 39. U pogledu ponašanja Kantonalne službe za PIO Bihać, iz osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima predočenog Ustavnom sudu nedvosmisleno proizlazi da je, po podnesenom zahtjevu od 29. oktobra 2002. godine, odlučila apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, donošenjem rješenja 10. marta 2003. godine, kojim je apelantu Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim priznala pravo na starosnu penziju. Nakon toga je Federalni sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim zavod za PIO, također u relativno kratkom roku, odlučio o slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. apelantovoj izjavljenoj žalbi, i to 14. jula 2003. godine. Dakle, o 44. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu apelantovom zahtjevu je pred nadležnim upravnim organima u nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip dva stepena riješeno za otprilike osam i po mjeseci. Međutim, određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi nakon toga je Vrhovni sud o tužbi kojom je apelant pokrenuo Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom upravni spor i koju je zaprimio 11. augusta 2003. godine odlučio glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema tek 15. maja 2008. godine. Iz predočenog Ustavnom sudu utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se proizlazi da u periodu od 11. augusta 2003. godine pa do 15. maja donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a 2008. godine, dakle, pune četiri godine i osam mjeseci, kada je ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Vrhovni sud donio presudu, Sud nije preduzimao nikakve radnje 45. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju čiji bi rezultat bio završetak ovog postupka. Ustavni sud postupak povodom apelantove tužbe trajao oko pet godina i primjećuje da ni Kantonalna služba za PIO, zbog slanja predmeta devet i po mjeseci, te da predmetni postupak nije hitan, apelantu Vrhovnom sudu, nije bila u mogućnosti da u ponovnom postupku se određuje naknada u visini od 750 KM. Ovaj iznos apelantu je odluči o dijelu apelantovog zahtjeva koji je svojim rješenjem dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine s obzirom Federalni zavod za PIO vratio na ponovni postupak. Nakon što je na zaključak Ustavnog suda o tome da je do kršenja prava na Vrhovni sud odlučio u upravnom sporu i predmet vratio pravično suđenje u razumnom roku došlo zbog propusta Kantonalnoj službi za PIO, ova služba je odmah postupila po Vrhovnog suda. uputama iz presude i donijela adekvatno rješenje o apelantovom zahtjevu, u roku od četiri dana od dana prijema predmeta. U svom VIII. Zaključak odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da se predmeti 46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na rješavaju prema redoslijedu prijema. Jedini način da se predmet pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava uzme u rad mimo ovog mjerila jeste urgencija stranke kod Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije predsjednika suda. S obzirom na to da je apelant podnio budući da je postupak za koji Ustavni sud smatra da nije složene urgenciju, to je, po nalogu predsjednika suda, predmet povodom prirode trajao duže od pet godina. Tako neopravdano trajanje apelantove tužbe uzet u rad u maju 2008. godine i o toj tužbi postupka može se isključivo pripisati neaktivnosti Vrhovnog Vrhovni sud je donio presudu 15. maja 2008. godine. suda a taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim 40. U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća i objektivnim opravdanjem za ovakvo postupanje. na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema 47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i odluke. uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi 48. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. Predsjednik februara 2006. godine, stav 34). Dalje, kako je već ukazano u Ustavnog suda stavu 35. ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad nije Bosne i Hercegovine valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. tom smislu, veliki broj starih i zaostalih predmeta ne može biti opravdanje da postupak traje duže od četiri godine u predmetu koji se ne može ocijeniti kao složen i kad se iz predočenog ne može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem na bilo koji Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u način doprinio dužini postupka. Najzad, Vrhovni sud, izuzev predmetu broj AP 1656/07, rješavajući apelaciju Agana opravdanja da predmete radi prema redoslijedu prijema, nije Džafića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ponudio niti jedan drugi razlog koji bi se mogao smatrati članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni postupka. glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u 41. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da se sastavu: odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Vrhovnom Miodrag Simović, predsjednik sudu, te da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" Valerija Galić, dopredsjednica iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da postoji kršenje prava Seada Palavrić, dopredsjednica na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na Krstan Simić, sudac pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Mirsad Ćeman, sudac člana 6. stav 1. Evropske konvencije. na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je Pravo na imovinu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 42. Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmotriti apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Usvaja se apelacija Agana Džafića. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka Evropsku konvenciju s obzirom na to da u samoj apelaciji nema II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. specifičnih navoda koji bi ukazivali na povredu ovog prava, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih izuzimajući one koje je Ustavni sud već ocijenio u vezi sa sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava roku, u predmetu koji je završen Rješenjem Federalnog zavoda Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna služba u Bihaću, matični broj 1040352330 od Pitanje naknade nematerijalne štete 14. srpnja 2008. godine. 43. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 isplati Aganu Džafiću ukupan iznos od 750 KM na ime i tužiteljskoj funkciji u Federaciji BiH ("Službene novine FBiH", nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. br. 20/01, 57/01 i 63/03, u daljnjem tekstu: ZOST). Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, 9. Federalni zavod za PIO je odlučio o apelantovom prizivu sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i 17. srpnja 2003. godine i donio Rješenje pod matičnim brojem Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke 02-1-1040352330, kojim je apelantov priziv djelomično uvažio i obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i mjerama u svrhu izvršenja ove odluke. odlučivanje. U obrazloženju rješenja Federalni zavod za MIO je Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i naveo da je apelantov priziv u dijelu u kojem je apelant istaknuo Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i da mu pripada pravo na mirovinu u mjesečnom iznosu Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u propisanom ZOST-om odbio kao neutemeljenu. Nasuprot tomu, "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Federalni zavod za MIO je apelantov priziv u dijelu koji se OBRAZLOŽENJE odnosi na pravilno utvrđenje mirovinske osnove uvažio i predmet vratio Kantonalnoj službi za MIO na ponovno I. Uvod odlučivanje. Federalni zavod za MIO je u rješenju precizirao koje 1. Agan Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta radnje u ponovnom postupku treba provesti Kantonalna služba podnio je 11. lipnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu za MIO s tim da je naložio da se apelant pozove da sudjeluje u Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog postupku. nedonošenja odluke u razumnom roku glede njegovog zahtjeva 10. Protiv odbijajućeg dijela Rješenja Federalnog zavoda za za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu u postupku koji se MIO apelant je Vrhovnom sudu podnio tužbu 11. kolovoza 2003. vodi pod matičnim brojem 1040352330 kod Federalnog zavoda godine. U tužbi je naveo da je drugostupanjsko tijelo glede za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna utvrđivanja njegove mirovinske osnove nepravilno primijenio administrativna služba u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalna materijalni zakon na njegovu štetu. Povreda se sastoji u činjenici služba za MIO). U vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim da je upravno tijelo odlučilo o visini njegove mirovine na temelju sudom predmetni postupak je završen 14. srpnja 2008. godine općih propisa, tj. na temelju članka 32. Zakona o mirovinskom i donošenjem Rješenja Kantonalne službe za MIO pod matičnim invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine brojem 1040352330. ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 29/98, II. Postupak pred Ustavnim sudom 49/00, 32/01, 73/05 i 59/06, u daljnjem tekstu: Zakon o MIO), a 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od ne po osnovi zakona koji je specijalni zakon i koji bi trebalo Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem primijeniti shodno načelu "lex specialis derogat legi generali". tekstu: Vrhovni sud), Federalnog zavoda za mirovinsko i 11. Apelant je Vrhovnom sudu poslao urgenciju 30. ožujka invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod 2004. godine u kojoj je tražio da ga Sud obavijesti o razlozima za MIO) i Kantonalne službe za MIO zatraženo je 9. lipnja 2008. zašto se njegov predmet ne uzima u rad. Također, apelant je godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalne službe poslao Vrhovnom sudu urgenciju i 26. prosinca 2006. godine. za MIO je zatraženo 24. kolovoza 2009. godine da dostavi spis pod matičnim brojem 1040352330 (broj 02/1-040352330) na 12. Apelant je, također, uputio dvije urgencije i Kantonalnoj uvid. služba za MIO, i to 23. ožujka i 26. prosinca 2006. godine. U 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. srpnja dostavljenim urgencijama je istaknuo da je 19. lipnja 2003. 2008. godine, Federalni zavod za MIO 25. srpnja 2008. godine, a godine dostavio, putem ispostave u Sanskom Mostu, potrebnu Kantonalna služba za MIO 15. srpnja 2008. godine. Kantonalna dokumentaciju o osobnim dohocima na formularima M4 za služba za MIO je dostavila spis na uvid 28. kolovoza 2009. 1991. i 1992. godinu, izuzimajući 1978. godinu za koju podatke godine. nije mogao pribaviti, jer je arhiva Općinskog suda za prekršaje 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, uništena uslijed ratnih djelovanja. Također je naveo da je odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 24. kolovoza 2009. nepobitno da je u navedenom razdoblju radio, jer se to vidi iz godine. radne knjižice koja je dostavljena toj službi. Obzirom na to da su prošle tri godine od vraćanja predmeta na ponovni postupak, III. Činjenično stanje apelant je zamolio da se odluči o njegovom zahtjevu što žurnije. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 13. Kantonalna služba za MIO je 7. lipnja 2006. godine dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na obavijestila apelanta da ne može postupiti po njegovom zahtjevu sljedeći način: zbog toga što se kompletan predmet nalazi na Vrhovnom sudu. 6. Apelant je 29. listopada 2002. godine Kantonalnoj službi za MIO podnio zahtjev za donošenje rješenja kojim će mu se 14. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je 15. svibnja 2008. priznati pravo na starosnu mirovinu. godine donio Presudu broj U-2072/03 kojom je apelantovu tužbu 7. Rješenjem Kantonalne službe za MIO matični broj uvažio, pobijano rješenje poništio i riješio da se: "priziv uvažava, 1040352330 od 10. ožujka 2003. godine apelantu je priznato Rješenje Kantonalne službe za MIO matični broj pravo na starosnu mirovinu u mjesečnom iznosu od 535,437,9 0001040352330-0 (broj predmeta 1810-0179/02-1) od 10. KM počevši od 12. listopada 2002. godine. Rješenjem je ožujka 2003. godine se poništava i predmet vraća određeno da će se isplata mirovine vršiti od 22. listopada 2002. prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje." U obrazloženju godine. presude Sud je naveo da se prigodom odlučivanja o apelantovom 8. Apelant je 21. ožujka 2003. godine izjavio priziv protiv pravu na starosnu mirovinu nije vodilo računa o pravilima donesenog rješenja. U podnesenom prizivu je istaknuo da postupka koji utječu na rješavanje stvari i da nisu utvrđene prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir njegov radni staž iz 1978. činjenice relevantne za rješavanje i pravilnu primjenu godine, kao i radni staž proveden u Općinskom sudu u Sanskom materijalnog zakona. U ponovnom postupku prvostupanjsko Mostu u razdoblju od 15. listopada 1991. godine do 31. ožujka tijelo treba utvrditi mirovinsku osnovu za određivanje starosne 1992. godine koji je trajao pet mjeseci i 15 dana. U svezi sa mirovine apelanta na temelju odredaba članka 74. ZOST-a a u navedenim stažom, apelant je istaknuo da je, zbog početka ratnih ostalom dijelu će se primijeniti odredbe Zakona o MIO. djelovanja, navedeni radni staž koji je bio upisan u radnu knjižicu 15. Nakon primitka presude Vrhovnog suda, apelant je poništen. Dalje je istaknuo da prvostupanjsko tijelo nije pravilno Kantonalnoj službi za MIO 26. lipnja 2008. godine uputio odlučilo o mjesečnom iznosu mirovine koji mu pripada. Apelant urgenciju kojom je tražio da se njegov predmet uzme žurno u rad, je u prizivu obrazložio da smatra da njemu pripada pravo na postupi po uvaženom prizivu i tužbi, te danim uputama mirovinu u mjesečnom iznosu propisanom Zakonom o sudačkoj Vrhovnog suda. 16. Federalni Zavod za MIO je 9. srpnja 2008. godine tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje dostavio Kantonalnoj službi za MIO predmetni spis na nadležni činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. postupak. 23. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine 17. Kantonalna služba za MIO je 14. srpnja 2008. godine u Federacije BiH", broj 9/05) ponovnom postupku donijela rješenje kojim je utvrdila da Članak 34. apelantu pripada mjesečna mirovina u iznosu od 1.828,44 KM Zakonitost pobijanog upravnog akta sud ispituje u počevši od 22. listopada 2002. godine. Dalje je utvrdila da isplata granicama zahtjeva iz tužbe i pri tomu je vezan razlozima tužbe. mirovine po navedenom rješenju počinje od 22. listopada a da će se mirovina isplaćivati u visini najviše mirovine u FBiH, shodno Š...Ć odredbama članka 50. stavak 3. Zakona o MIO. Ranije doneseno Članak 36. rješenje o priznavanju prava na mirovinu apelantu je zamijenjeno Sud rješava spor presudom. ovim rješenjem. Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neutemeljena. IV. Apelacija Š...Ć Članak 55. a) Navodi iz apelacije Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim 18. Apelant navodi da je povrijeđeno pravo na pravično sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. zakona kojim je uređen parnični postupak. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog VI. Dopustivost nedonošenja odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz 24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom vidi u činjenici što nadležna upravna i sudbena tijela ne rješavaju spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. njegov priziv, odnosno tužbu izjavljenu u postupku glede 25. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. Od Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv momenta podnošenja tužbe Vrhovnom sudu, prema apelantovim presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi navodima, prošle su skoro četiri godine, a da nije poduzeta bilo efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u kakva radnja koja vodi ka okončanju postupka. Apelant ističe da roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio su mu "zbog neorganiziranosti, neažurnosti i nekoordiniranosti odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. tijela i nerješavanja njegova slučaja" povrijeđena navedena 26. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu prava, jer bi rješavanjem njegovog slučaja njegova mirovina bila zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred znatno veća. Zbog duljine trajanja postupka i nedonošenja tijelima uprave i Vrhovnim sudom. Ustavni sud primjećuje da je odluke u razumnom roku, apelant je zatražio naknadu u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom donesena nematerijalne štete u iznosu od 1.000 KM. Presuda Vrhovnog suda broj U-2072/03 od 15. svibnja 2008. b) Odgovor na apelaciju godine kojom je predmet vraćen Kantonalnoj službi za MIO na ponovni postupak i koja je postupak završila donošenjem 19. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se Rješenja pod matičnim brojem 1040352330 14. srpnja 2008. predmeti rješavaju prema redoslijedu primitka, te da se godine. Međutim, apelacija je bila dopustiva u vrijeme trenutačno radi na predmetima iz 2003. godine. Jedini način da se podnošenja, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmet uzme u rad mimo ovog mjerila jeste urgencija stranke obzirom na to da citiranim člankom Ustavni sud može iznimno kod predsjednika suda. Obzirom na to da je apelant podnio razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko urgenciju, to je, po nalogu predsjednika suda, predmet glede apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda apelantove tužbe uzet u rad u svibnju 2008. godine i glede te koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti tužbe Vrhovni sud je donio presudu 15. svibnja 2008. godine. koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u 20. U odgovoru na apelaciju Federalni zavod za MIO je samo ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila naveo da je presudom Vrhovnog suda apelantov priziv uvažen i Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije zbog čega smatra da nema povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i dopustiva. Hercegovine a u svezi s tim ni povrede prava na imovinu. 27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 21. Kantonalna služba za MIO je u odgovoru istaknula da je Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, postupila sukladno presudi Vrhovnog suda i u ponovnom Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete postupku, Rješenjem broj 104035233 od 14. srpnja 2008. glede dopustivosti. godine, apelantu priznala pravo na starosnu mirovinu u mjesečnom iznosu od 1.828,44 KM, računajući od 22. listopada VII. Meritum 2002. godine 28. Apelant smatra da je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenuo pred Kantonalnom službom za MIO, V. Relevantni propisi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na 22. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava FBiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Članak 6. te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Kada tijela i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje konvenciju. prava i interesa građana; poduzeća (društava), ustanova i 29. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska izvršavanju poslova tijela, koja osigurava brzo, potpuno i prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz Š...Ć svestrano razmatranje tih stvari. (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Članak 14. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom Š...Ć. Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka 30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali dijelu glasi: 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili 39. Glede ponašanja Kantonalne službe za MIO Bihać, iz utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima predočenog Ustavnom sudu nedvojbeno proizlazi da je, po pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku podnesenom zahtjevu od 29. listopada 2002. godine, odlučila pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom donošenjem rješenja 10. ožujka 2003. godine, kojim je apelantu Š...Ć. priznala pravo na starosnu mirovinu. Nakon toga je Federalni 31. U konkretnom slučaju potrebno je, prije svega, zavod za MIO, također u relativno kratkom roku, odlučio o odgovoriti na pitanje ima li predmetni postupak karakter "spora" apelantovom izjavljenom prizivu, i to 14. srpnja 2003. godine. u kojem su se utvrđivala "građanska prava i obveze" apelanata. Dakle, o apelantovom zahtjevu je pred nadležnim upravnim Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na praksu tijelima u dva stupnja riješeno za otprilike osam i pol mjeseci. Europskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u Međutim, nakon toga je Vrhovni sud o tužbi kojom je apelant smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokrenuo upravni spor i koju je zaprimio 11. kolovoza 2003. podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna godine odlučio tek 15. svibnja 2008. godine. Iz predočenog prava i obveze" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 540/04 od 18. Ustavnom sudu proizlazi da u razdoblju od 11. kolovoza 2003. siječnja 2005. godine, stavak 20, i Europski sud za ljudska prava, godine pa do 15. svibnja 2008. godine, dakle, pune četiri godine i Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. lipnja 1978. godine, osam mjeseci, kada je Vrhovni sud donio presudu, Sud nije serija A broj 13, stavak 94). poduzimao nikakve radnje čiji bi rezultat bio završetak ovog 32. Ustavni sud smatra da je članak 6. stavak 1. Europske postupka. Ustavni sud primjećuje da ni Kantonalna služba za konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv, jer se postupak MIO, zbog slanja predmeta Vrhovnom sudu, nije bila u odnosi na pitanje postoji li povreda prava na pravičan postupak u mogućnosti u ponovnom postupku odlučiti o dijelu apelantovog "razumnom roku" prigodom priznavanja prava na starosnu zahtjeva koji je svojim rješenjem Federalni zavod za MIO vratio mirovinu, čiji je rezultat presudan za apelantova privatna prava i na ponovni postupak. Nakon što je Vrhovni sud odlučio u obveze. upravnom sporu i predmet vratio Kantonalnoj službi za MIO, ova 33. Apelant se žali da postupak koji je vođen glede njegovog služba je odmah postupila po uputama iz presude i donijela zahtjeva nije završen u razumnom roku. Zbog toga, Ustavni sud adekvatno rješenje o apelantovom zahtjevu, u roku od četiri dana mora utvrditi je li u konkretnom slučaju povrijeđen članak 6. od dana primitka predmeta. U svojem odgovoru na apelaciju stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u Vrhovni sud je istaknuo da se predmeti rješavaju prema razumnom roku. redoslijedu primitka. Jedini način da se predmet uzme u rad mimo ovog mjerila jeste urgencija stranke kod predsjednika c) Relevantna načela suda. Obzirom na to da je apelant podnio urgenciju, to je, po 34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj nalogu predsjednika suda, predmet glede apelantove tužbe uzet u praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: rad u svibnju 2008. godine i o toj tužbi Vrhovni sud je donio Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja presudu 15. svibnja 2008. godine. postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog 40. U svezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudbenom na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. 38). veljače 2006. godine, stavak 34). Dalje, kako je već ukazano u 35. Osim toga, prema praksi Europskog suda i Ustavnog stavku 35. ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad nije suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke tome smislu, veliki broj starih i zaostalih predmeta ne može biti na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci opravdanje da postupak traje dulje od četiri godine u predmetu u ustroju sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv koji se ne može ocijeniti kao složen i kad se iz predočenog ne Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem na bilo koji 1997-IV). način doprinio duljini postupka. Najzad, Vrhovni sud, izuzev 36. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita opravdanja da predmete radi prema redoslijedu primitka, nije marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ponudio niti jedan drugi razlog koji bi se mogao smatrati osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni postupka. postupci imaju žuran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv 41. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da se Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Vrhovnom stavak 18). sudu, te da duljina postupka nije zadovoljila zahtjev b) Razdoblje koje se uzima u obzir "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i da 37. Predmetni postupak apelant je pokrenuo 29. listopada postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava 2002. godine podnošenjem zahtjeva Kantonalnoj službi za MIO Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. za donošenje rješenja kojim će mu se priznati pravo na starosnu mirovinu. Kantonalna služba za MIO je odlučila ? zahtjevu Pravo na imovinu donošenjem rješenja 14. srpnja 2008. godine. Dakle, cjelokupan 42. Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmotriti postupak glede apelantovog zahtjeva je trajao punih pet godina i apelantove navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) devet mjeseci. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz c) Analiza razumnosti trajanja postupka Europsku konvenciju obzirom na to da u samoj apelaciji nema specifičnih navoda koji bi ukazivali na povredu ovog prava, 38. U konkretnom slučaju postupak se tiče utvrđivanja prava izuzimajući one koje je Ustavni sud već ocijenio u svezi sa na ostvarivanje apelantovog prava na starosnu mirovinu povredom prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Kantonalnoj službi za MIO. Na temelju predočenog Ustavnom Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. sudu, ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen kako glede činjeničnih, tako i glede pravnih pitanja. U svezi s tim, Pitanje naknade nematerijalne štete Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju složenost 43. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog predmeta nije odlučujući razlog za njegovu duljinu. duljine trajanja postupka. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na zahtjev iznesen u Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, ciljem izvršewa ove odluke. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. Hercegovine, M.D. i S.D. u roku od 90 dana od dana dostavljanja 44. Prigodom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije štete zbog nedonošewa sudske odluke u razumnom roku. utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, iznos OBRAZLOŽEWE od 300,00 KM. I. Uvod 45. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju 1. M.D. i S.D. (u daqnjem tekstu: apelantkinje) iz Mostara, postupak glede apelantove tužbe trajao oko pet godina i devet i koje zastupa Alija Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 17. po mjeseci, te da predmetni postupak nije žuran, apelantu se jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine određuje naknada u visini od 750 KM. Ovaj iznos apelantu je (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nesprovođewa Rješewa o dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine obzirom na izvršenju Opštinskog suda II Mostar (u daqnjem tekstu: zaključak Ustavnog suda o tomu da je do kršenja prava na Opštinski sud) broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine. pravično suđenje u razumnom roku došlo zbog propusta Vrhovnog suda. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od VIII. Zaključak Opštinskog suda i od I.K. (u daqnjem tekstu: izvršenik) 46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na zatraženo je 26. jula 2007. godine da dostave odgovore na pravičan postupak u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava apelaciju. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije 3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. budući da je postupak za koji Ustavni sud smatra da nije složene septembra, a izvršenik 11. avgusta 2007. godine. naravi trajao dulje od pet godina. Tako neopravdano trajanje 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor postupka može se isključivo pripisati neaktivnosti Vrhovnog Opštinskog suda i izvršenika dostavljeni su apelantkiwama suda a taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim 7. oktobra 2009. godine. i objektivnim opravdanjem za ovakvo postupanje. 47. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. III. Činjenično stanje Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda ove odluke. apelantkiwa i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da 48. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke se sumiraju na sljedeći način: Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 6. Apelantkinje, kao tražiteqke izvršewa, 3. novembra Predsjednik 2003. godine podnijele su Opštinskom sudu predlog za Ustavnog suda izvršenje radi uspostavljanja pređašnjeg stawa na Bosne i Hercegovine povlasno-poslužnim nepokretnostima, upisa prava služnosti Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. u zemqišnim kwigama, kao i radi popisa, pljenidbe i prodaje pokretnih stvari izvršenika I.K. (u daqnjem tekstu: izvršenik), a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Opštinskog suda broj P-791/98 od 17. aprila 2001. godine, koja predmetu broj AP 2117/07, rješavajući apelaciju M.D. i S.D., na je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daqnjem osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-415/01 od 23. januara 2003. 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog godine. suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 7. Rješenjem Opštinskog suda broj I-2489/03 od 13. Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: novembra 2003. godine određeno je izvršenje pravosnažne i Miodrag Simović, predsjednik izvršne Presude Opštinskog suda broj P-791/98 od 17. aprila Valerija Galić, potpredsjednica 2001. godine na način da je određeno da se apelantkinje uvedu u Seada Palavrić, potpredsjednica posjed dijela nepokretnosti sa generalijama kao u rješenju (u Mato Tadić, sudija daqnjem tekstu: predmetne nepokretnosti), koje su svojina Krstan Simić, sudija izvršenika, radi ostvarivawa stvarne služnosti (upotrebe za na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je ostavu stvari i predmeta, kao i služnosti prolaza) na nepokretnostima izvršenika u korist nepokretnosti, koje su ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 svojina apelantkiwa, a sve prema skici vještaka geometra M.B. (tačka 1 Rješewa). Dalje je određeno (tačka 2 Rješewa) da se Usvaja se apelacija M.D. i S.D. izvršeniku zabranjuje da koristi predmetne nepokretnosti, Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i shodno skici vještaka geometra M.B., pod prijetwom izricawa Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu novčane kazne za svako onemogućavanje da se koriste predmetne qudskih prava i osnovnih sloboda. nepokretnosti dok postoji stvarna služnost. Tačkom tri ovog Nalaže se Opštinskom sudu u Mostaru da, u skladu sa rješewa je određeno da se u zemqišnim kwigama dozvoljava članom 74 stav 4 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u upis prava služnosti na predmetnim nepokretnostima roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluku sprovede izvršenika u korist nepokretnosti apelantkiwa, a shodno Rješenje o izvršenju broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. skici vještaka geometra M.B., koja predstavlja sastavni dio godine. Rješewa. Dalje je tačkom 4 Rješewa određeno da se dozvoljavaju Nalaže se Opštinskom sudu u Mostaru da, u skladu sa popis, procjena i prodaja pokretnih stvari izvršenika koje se članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u nalaze u stambeno-poslovnoj zgradi u Mostaru radi naplate roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 na način naveden u rješenju, kao i troškova izvršnog apelantkinje obavijestile sud da je izvršenik ispunio novčanu postupka. Konačno je određeno da će izvršenje ovog rješewa u obavezu. Dalje je navedeno da su upis prava u zemqišne kwige tač. 1, 2 i 4 sprovesti izvršni organ Opštinskog suda, a da će apelantkinje mogle da ostvare neposrednom predajom izvršne izvršenje pod tačkom 3 Rješewa sprovesti Zemqišnokwižni isprave Zemqišnokwižnom uredu, na osnovu člana 225 stav 2 ured suda za centralnu zonu Grada Mostara. ZIP-a, te da iz same izvršne isprave proizilazi da je pravo 8. Izvršenik je protiv rješewa o izvršenju izjavio služnosti u korist apelantkiwa uspostavljeno još 1986. prigovor koji je odbijen Rješenjem Opštinskog suda broj godine pismenim sporazumom prednika apelantkiwa i I-2489/03-II od 5. jula 2005. godine, te je izvršenik obavezan da izvršenika, da apelantkinje od tada nesmetano koriste pravo apelantkiwama isplati dodatne troškove za sastav odgovora služnosti prolaza, te da je suvišno i nepotrebno uvođenje u na prigovor. U obrazloženju ovog rješewa je navedeno da je posjed traženo predlogom, jer je ono protivno izvršnoj izvršni sud odredio izvršenje u svemu saglasno izvršnoj ispravi. Konačno, Opštinski sud navodi da, i pored ispravi (Presudi broj P-791/98 od 17. aprila 2001. godine), neblagovremenosti postupawa suda, nije bilo kršewa poštujući princip strogog formalnog legaliteta, osim što osnovnih qudskih prava apelantkiwa. je, u smislu člana 28 stav 2 Zakona o izvršnom postupku (u 11. U odgovoru na apelaciju izvršenik ističe da, kao daqnjem tekstu: ZIP), uz naplatu troškova parničnog sopstvenik predmetnih nepokretnosti, ne dozvoljava da mu se postupka odredio i naplatu zakonske zatezne kamate od dana spriječi upotreba tih nepokretnosti, te navodi da presuđewa do isplate. Dalje je sud naveo da izvršenik uopšte apelantkiwama nikad nije osporavao upotrebu spornog ne prigovara rješenju o izvršenju, nego iznosi prigovore na prolaza. Dalje ističe da apelantkinje nisu mogle da steknu izvršnu ispravu koje je mogao da iznosi samo u parničnom iskqučivu služnost, te da su ga apelantkinje samovoqnim postupku. S obzirom na to da u konkretnom slučaju izvršenik postavljanjem vrata 1989. godine spriječile da koristi nije dokazao da postoje razlozi iz člana 47 ZIP-a koji predmetne nepokretnosti. Takođe, navodi da dokumentacija sprečavaju izvršenje, sud je odbio prigovor izvršenika. koju je predavao svom bivšem zastupniku u sudskom postupku uopšte nije pomenuta. Izvršenik smatra da je u svemu postupao IV. Apelacija pravilno i u skladu sa postojećim zakonom, da nije povrijedio a) Navodi iz apelacije ničija prava, te da su povrijeđena, upravo, njegova prava. 9. Apelantkinje navode da postupak sprovođewa rješewa o V. Relevantni propisi izvršenju traje nerazumno dugo tako da su povrijeđena wihova 12. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/09) relevantne Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih odredbe glase: sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Wihova prava Član 5 stav 1 su povrijeđena time što nije ispoštovan princip odlučivawa u Hitnost i redoslijed postupawa razumnom vremenskom roku. U apelaciji se ističe da je predlog (1) U postupku izvršewa sud je dužan da postupa hitno. za izvršenje podnesen 3. novembra, a rješenje o izvršenju Član 12 doneseno 13. novembra 2003. godine, da je izvršenik izjavio Pravni lijekovi prigovor 27. novembra 2003. godine na koji su apelantkinje dale odgovor 3. decembra 2003. godine. Dalje se navodi da su (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su apelantkinje podnescima od 13. oktobra 2004. godine, te 21. prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu iskqučeni. februara i 6. aprila 2005. godine tražile da se donese odluka o (2) Protiv rješewa donesenog u prvom stepenu može da se prigovoru, da je ona donesena tek 5. jula 2005. godine, te da su izjavi prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. apelantkinje 4. maja 2007. godine urgirale da se predmet uzme u (3) Prigovor se izjavquje sudu koji je donio rješenje u roku rad. Apelantkinje navode da je izgrađena praksa u pogledu toga da od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio povredu prava na pravično suđenje, te ističu da je princip prema rješenje. kome se izvršenje presude mora da posmatra kao integralni dio (4) Protiv rješewa donesenog po prigovoru može da se "suđewa" u smislu člana 6 Evropske konvencije prihvaćen i u izjavi žalba u roku od osam dana od dana dostave rješewa. O predmetima koji se tiču dužine postupka. Dalje se navodi da je žalbi odlučuje sud drugog stepena. Ustavni sud u Odluci broj AP 464/04 već utvrdio da na pojedinca (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog ne može da se stavi pretjeran teret u otkrivanju koji je postupka, ali se namirenje tražioca izvršewa odlaže do najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava, da pravna donošewa odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, sredstva koja su pojedincu na raspolaganju moraju biti dostupna i kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavawa ili razumqiva, te da se propusti u organizaciji pravnog i sudskog kada se izvršenje sprovodi naplatom s transakcijskog računa sistema države ne mogu da pripišu pojedincu. Apelantkinje se pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao pozivaju i na Odluku Ustavnog suda broj AP 969/04, te traže da tražioca izvršewa, kao i u drugim slučajevima određenim im se, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odredi ovim zakonom, može doći do namirewa prije donošewa odluke kompenzacija u iznosu od 5.000,00 KM sa zateznom kamatom. po prigovoru. Apelantkinje su se podneskom od 19. oktobra 2009. godine (6) Protiv zakqučka nije dozvoljen pravni lijek. očitovale na navode dostavljenih odgovora na apelaciju. Član 13 st. 2 i 3 b) Odgovor na apelaciju Izvršnost i pravosnažnost (2) Rješenje protiv kog je prigovor odbijen postaje 10. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud navodi da je izvršno, a ako protiv takvog rješewa nije dozvoljena žalba, i rješenjem od 5. jula 2005. godine odbio prigovor izvršenika i pravosnažno. da do davawa odgovora (5. septembra 2007. godine) nije postupao u ovom predmetu. Dalje se ističe da je u vrijeme donošewa (3) Rješenje kojim je prigovor odbijen postaje pravosnažno rješewa počela reforma sudskog sistema u Bosni i ako žalba ne bude u roku izjavljena ili ako žalba bude odbijena. Hercegovini, te da je na izvršni referat prvobitno Član 15 raspoređen jedan sudija, a u oktobru 2004. godine dva stručna Rokovi za postupanje saradnika, te se navodi da je spis, nakon odlučivawa o Sud je po pravilu dužan da o predlogu za izvršenje odluči u prigovoru, vraćen stručnom saradniku koji je u oktobru 2005. roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana godine podnio ostavku, pa je njegove predmete (2.500 predmeta) ispuwavawa uslova da se o prigovoru odluči. preuzeo sudija koji je radio na parničnom referatu. U spisu se Član 64 nalazi službena zabilješka da su 11. oktobra 2006. godine Dovršenje izvršewa Postupak izvršewa smatra se izvršenim da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog jedne od strana. Bilo bi neprihvatqivo da član 6 Evropske predloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje konvencije treba detaqno da propisuje proceduralne garancije dovršava ili obustavom izvršewa. date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite sprovođewa sudske odluke. VI. Dopustivost Tumačiti član 6 Evropske konvencije kao da se tiče iskqučivo 13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, vođewa postupka vodilo bi, sigurno, u situacije Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima inkompatibilne principima vladavine prava koje su države koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora ugovornice preuzele kada su ratifikovale Konvenciju (vidi, zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Evropski sud za qudska prava, Golder protiv Ujedinjenog 14. Apelantkinje se žale na nemogućnost izvršewa Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji od 3. novembra 2003. godine i još uvijek nije okončan. U vezi s sud mora da bude posmatrano kao integralni dio "suđewa", u tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u smislu člana 6 Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne za qudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo se tiču dužine postupka (vidi, Evropski sud za qudska prava, apelantima da se žale zbog neizvršewa pravosnažnog Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od rješewa kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda. S tim 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može da stavi 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410 i 1411, st. 16-20). pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi ostvario svoja prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od 19. Dalje, i prema praksi Ustavnog suda, pravo na izvršenje osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako dostupna i pravično suđenje. Postoji izgrađena praksa Ustavnog suda o razumqiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog tome da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni može da pripiše pojedincu. Takođe, Ustavni sud ukazuje na to sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o 20. Ustavni sud smatra da se navedena stanovišta tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja Evropskog i Ustavnog suda mogu da primijene i na konkretni sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 slučaj s obzirom na to da se on, takođe, odnosi na Evropske konvencije, kao i da je dužnost države da organizuje neizvršavanje sudskih odluka. U tom kontekstu Ustavni sud svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zapaža da izvršenik protiv rješewa o prigovoru nije izjavio zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi, Evropski žalbu, te da je, dakle, rješenje o izvršenju, u smislu člana 13 sud za qudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. st. 2 i 3 ZIP-a, postalo izvršno i pravosnažno još 5. jula februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21). 2005. godine. Takođe, nije sporno da se predmetno rješenje, i 15. Imajući u vidu navedeno i odredbe člana VI/3b) Ustava pored urgencije apelantkiwa od 4. maja 2007. godine, ne Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna izvršava u vremenskom periodu dužem od četiri godine i tri apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. mjeseca. Neizvršenje rješewa Opštinski sud pravda činjenicom da iz izvršne isprave (Presude Opštinskog suda VII. Meritum broj P-791/98 od 17. aprila 2001. godine) proizilazi da je 16. Apelantkinje smatraju da u izvršnom postupku nije pravo služnosti u korist apelantkiwa uspostavljeno još ispoštovan princip odlučivawa u razumnom vremenskom roku, 1986. godine pismenim sporazumom prednika apelantkiwa i kao i da postupak sprovođewa Rješewa o izvršenju izvršenika, da apelantkinje od tada nesmetano koriste pravo Opštinskog suda broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine služnosti prolaza, te da je suvišno i nepotrebno uvođenje u traje nerazumno dugo. One ističu da u tome vide povredu posjed traženo predlogom, jer je ono protivno izvršnoj wihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne ispravi. Međutim, Ustavni sud zapaža da su ovi navodi suda u i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. cijelosti u koliziji sa izvršnom ispravom, kao i rješenjem Pravo na pravičan postupak istog suda (i istog sudije) kojim je odbijen prigovor izvršenika izjavljen protiv rješewa o izvršenju. Naime, 17. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: bilo bi sasvim nelogično zamišljati da bi apelantkinje, ako Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju su u posjedu predmetnih nepokretnosti, kako se to ističe u qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: odgovoru na apelaciju, bespotrebno vodile dugotrajan e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim parnični, a zatim i izvršni postupak. Stoga, u situaciji kad stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. postoji pravosnažno i izvršno rješenje o izvršenju kojim je Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu određeno uvođenje apelantkiwa u posjed dijela nepokretnosti glasi: radi ostvarivawa stvarne služnosti (upotrebe za ostavu 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili stvari i predmeta, kao i služnosti prolaza), te kad je osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako odlučeno da će izvršenje rješewa u tač. 1, 2 i 4 sprovesti ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku izvršni organ Opštinskog suda, a da će izvršenje pod tačkom pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim 3 (upis u zemqišne kwige) sprovesti Zemqišnokwižni ured sudom. (...). suda za centralnu zonu Grada Mostara, postoji nesporna 18. Ustavni sud prvenstveno zapaža da, shodno praksi obaveza suda da okonča predmetni izvršni postupak na način Evropskog suda za qudska prava (vidi, Evropski sud za qudska kako je to regulisano rješenjem o izvršenju. prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, 21. Osim navedenog, a imajući u vidu da iz odgovora na stav 40), član 6 stav 1 obezbjeđuje svakome pravo da iznese apelaciju proizilazi da izvršni sud uopšte nema namjeru da zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred preduzima daqnje radnje u vezi sa okončanjem postupka sud ili tribunal. To obuhvata "pravo na sud", u čijem okviru je izvršewa, Ustavni sud zapaža da su članom 64 ZIP-a pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred propisane radnje, odnosno situacije u kojim se smatra da je sudovima u civilnim stvarima (vidi, Evropski sud za qudska postupak izvršewa dovršen. S obzirom na to da u konkretnom prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. avgusta 1991. godine, slučaju predlog apelantkiwa za izvršenje nije odbačen niti serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo odbijen, niti je sprovedena izvršna radwa određena rješenjem iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta o izvršenju, niti je donesena odluka o obustavi izvršewa (u slučajevima iz člana 63 ZIP-a), nesporno je da je Opštinski 15 dana. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju odluka sud obavezan da postupi po izvršnoj ispravi i uvede donesena nakon 19 mjeseci, premda Opštinski sud nije apelantkinje u posjed predmetnih nepokretnosti, te na način sprovodio nikakve dodatne procesne radnje (eventualno propisan članom 64 ZIP-a dovrši postupak izvršewa. zakazivao raspravu za odlučivanje o prigovoru i sl.), te da 22. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da, shodno praksi apelantkinje svojim postupanjem nisu doprinijele dužini Evropskog suda i Ustavnog suda, pristup sudskom ili upravnom postupka, Ustavni sud zakqučuje da je ponašanjem Opštinskog organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi, suda povrijeđeno pravo apelantkiwa na donošenje odluke u Evropski sud za qudska prava, Airey protiv Irske, 1979. razumnom vremenskom roku. godine). Država mora da obezbijedi pristup sudu svakome ko 32. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6 stav 1 Evropske postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo dejstvovanje konvencije i ne može taj pristup da ograniči određenim nadležnih sudskih organa, te zakqučuje da je u konkretnom kategorijama qudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). slučaju, zbog povrede prava na pristup sudu i prava na Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivawa imaju širok donošenje odluke u razumnom vremenskom roku, povrijeđeno obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz pravo apelantkiwa na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Evropske konvencije. Naknada za nematerijalnu štetu Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). 33. Apelantkinje su tražile da im se, zbog povrede prava na 23. Primjenjujući navedene principe na konkretan slučaj, suđenje u razumnom roku, odredi kompenzacija u iznosu od Ustavni sud zakqučuje da apelantkinje u apelaciji osnovano 5.000,00 KM. U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog ukazuju na to da je Opštinski sud nesprovođenjem Rješewa o suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, da izvršenju broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni povrijedio pravo apelantkiwa na djelotvoran pristup sudu. sud podsjeća da se, za razliku od postupka pred redovnim 24. Dalje, budući da apelantkinje ukazuju da je povrijeđeno i sudovima, naknada nematerijalne štete određuje kao wihovo pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, Ustavni satisfakcija u posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih sud će u daqnjem tekstu odluke razmotriti i ove navode. qudskih prava i osnovnih sloboda. Donošenje odluke u razumnom roku 34. Prilikom odlučivawa o zahtjevu za naknadu 25. Ustavni sud podsjeća da se, shodno njegovoj i praksi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen Evropskog suda, razumnost dužine postupka mora da ocjenjuje u princip obračuna prema kriterijumu koji je uspostavio svjetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sljedeće Evropski sud prilagođenom ekonomskoj situaciji u Bosni i kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosioca Hercegovini (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, zahtjeva i nadležnih vlasti, kao i važnost onog što se za objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, a imajući u vidu sud za qudska prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. činjenicu da je, prema članu 5 stav 1 ZIP-a, sud u postupku oktobra 2005. godine, stav 26). izvršewa dužan da postupa hitno, apelantkiwama bi za svaku a) Period koji se uzima u obzir godinu odlagawa izvršewa presude trebalo isplatiti iznos od 26. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda približno 300,00 KM. S obzirom na činjenicu da postupak apelacije proizilazi da su apelantkinje predlog za izvršenje traje nepunih šest godina, apelantkiwama pripada naknada u podnijele 3. novembra 2003. godine, te da je Opštinski sud o visini od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantkiwama je dužan da wihovom predlogu odlučio Rješenjem broj I-2489/03 od 13. isplati Hercegovačko-neretvanski kanton u roku od devedeset novembra 2003. godine i da je prigovor izvršenika odbijen dana od dana dostavljanja ove odluke. Rješenjem Opštinskog suda broj I-2489/03-II od 5. jula 2005. VIII. Zakqučak godine. 35. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na 27. Iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizilazi pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine da predmetni izvršni postupak, u smislu sprovođewa rješewa i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak o izvršenju, još uvijek nije okončan. izvršewa, koji se smatra hitnim, po predlogu apelantkiwa 28. Dakle, cjelokupan izvršni postupak do danas traje traje pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan, punih pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan. te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može b) Analiza razumnosti dužine postupka da pripiše iskqučivo ponašanju nadležnog suda. 29. U konkretnom slučaju apelantkinje su predlog za 36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila izvršenje podnijele 3. novembra 2003. godine, te je Opštinski Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove sud o wihovom predlogu odlučio Rješenjem broj I-2489/03 od 13. odluke. novembra 2003. godine. Budući da je članom 15 ZIP-a propisano 37. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke da je sud dužan da u roku od osam dana odluči o predlogu, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. evidentno je da je sud u ovoj fazi postupka faktički odlučio u roku koji je propisan zakonom. Predsjednik 30. Dalje, iz činjenica predočenih Ustavnom sudu Ustavnog suda proizilazi da je izvršenik 27. novembra 2003. godine izjavio Bosne i Hercegovine prigovor protiv rješewa o izvršenju, a da su apelantkinje 3. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. decembra 2003. godine dostavile sudu odgovor na prigovor. Bez obzira na to što su apelantkinje više puta urgirale da se donese odluka o prigovoru (podnescima od 13. oktobra 2004. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u godine, te 21. februara i 6. aprila 2005. godine), Opštinski sud predmetu broj AP 2117/07, rješavajući apelaciju M.D. i S.D., na je odluku o prigovoru donio tek 5. jula 2005. godine. Imajući u osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav vidu da je u konkretnom slučaju izvršni naslov bila presuda 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog donesena u parničnom postupku, u kom je pravosnažno suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i raspravljeno o svim spornim pitawima između apelantkiwa i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: izvršenika, Ustavni sud smatra da se izvršni postupak u Miodrag Simović, predsjednik konkretnom slučaju ne može da smatra naročito složenim. Valerija Galić, potpredsjednica 31. Ustavni sud zapaža da je članom 15 ZIP-a propisano da Seada Palavrić, potpredsjednica je sud, u pravilu, dužan da odluku o prigovoru donese u roku od Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija Dalje je određeno (tačka 2. Rješenja) da se izvršeniku zabranjuje na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je da koristi predmetne nekretnine, shodno skici vještaka geometra M.B., pod prijetnjom izricanja novčane kazne za svako ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 onemogućavanje da se koriste predmetne nekretnine dok postoji Usvaja se apelacija M.D. i S.D. stvarna služnost. Tačkom tri ovog rješenja je određeno da se u Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i zemljišnim knjigama dopušta upis prava služnosti na Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu predmetnim nekretninama izvršenika u korist nekretnina ljudskih prava i osnovnih sloboda. apelantica, a shodno skici vještaka geometra M.B., koja Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom predstavlja sastavni dio Rješenja. Dalje je tačkom 4. Rješenja 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od određeno da se dopuštaju popis, procjena i prodaja pokretnih 90 dana od dana dostavljanja ove odluku provede Rješenje o stvari izvršenika koje se nalaze u stambeno-poslovnoj zgradi u izvršenju broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine. Mostaru radi naplate troškova parničnog postupka sa zakonskim Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom zateznim kamatama na način naveden u rješenju, kao i troškova 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od izvršnog postupka. Konačno je određeno da će izvršenje ovog 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud rješenja u tač. 1, 2. i 4. provesti izvršni organ Općinskog suda, a Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja da će izvršenje pod tačkom 3. Rješenja provesti Zemljišnoknjižni ove odluke. ured suda za centralnu zonu Grada Mostara. Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u 8. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i koji je odbijen Rješenjem Općinskog suda broj I-2489/03-II od 5. Hercegovine, M.D. i S.D. u roku od 90 dana od dana dostavljanja jula 2005. godine, te je izvršenik obavezan da apelanticama ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne isplati dodatne troškove za sastav odgovora na prigovor. U štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je izvršni sud odredio Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i izvršenje u svemu saglasno izvršnoj ispravi (Presudi broj Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i P-791/98 od 17. aprila 2001. godine), poštujući princip strogog Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u formalnog legaliteta, osim što je, u smislu člana 28. stav 2. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), uz naplatu troškova parničnog postupka odredio i naplatu zakonske zatezne OBRAZLOŽENJE kamate od dana presuđenja do isplate. Dalje je sud naveo da I. Uvod izvršenik uopće ne prigovara rješenju o izvršenju, nego iznosi 1. M.D. i S.D. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Mostara, koje prigovore na izvršnu ispravu koje je mogao iznositi samo u zastupa Alija Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 17. jula parničnom postupku. S obzirom na to da u konkretnom slučaju 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u izvršenik nije dokazao da postoje razlozi iz člana 47. ZIP-? koji daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o sprečavaju izvršenje, sud je odbio prigovor izvršenika. izvršenju Općinskog suda II Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine. IV. Apelacija II. Postupak pred Ustavnim sudom a) Navodi iz apelacije 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i od I.K. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo 9. Apelantice navode da postupak provođenja rješenja o je 26. jula 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. izvršenju traje nerazumno dugo tako da su povrijeđena njihova 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav septembra, a izvršenik 11. augusta 2007. godine. 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Njihova prava odgovor Općinskog suda i izvršenika dostavljeni su su povrijeđena time što nije ispoštovan princip odlučivanja u apelanticama 7. oktobra 2009. godine. razumnom vremenskom roku. U apelaciji se ističe da je prijedlog za izvršenje podnesen 3. novembra, a rješenje o izvršenju III. Činjenično stanje doneseno 13. novembra 2003. godine, da je izvršenik izjavio 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i prigovor 27. novembra 2003. godine na koji su apelantice dale dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na odgovor 3. decembra 2003. godine. Dalje se navodi da su sljedeći način: apelantice podnescima od 13. oktobra 2004. godine, te 21. 6. Apelantice, kao tražiteljice izvršenja, 3. novembra 2003. februara i 6. aprila 2005. godine tražile da se donese odluka o godine podnijele su Općinskom sudu prijedlog za izvršenje radi prigovoru, da je ona donesena tek 5. jula 2005. godine, te da su uspostave prijašnjeg stanja na povlasno-poslužnim apelantice 4. maja 2007. godine urgirale da se predmet uzme u nekretninama, upisa prava služnosti u zemljišnim knjigama, kao rad. Apelantice navode da je izgrađena praksa u pogledu toga da i radi popisa, pljenidbe i prodaje pokretnih stvari izvršenika I.K. neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu (u daljnjem tekstu: izvršenik), a na osnovu pravosnažne i izvršne prava na pravično suđenje, te ističu da je princip prema kome se Presude Općinskog suda broj P-791/98 od 17. aprila 2001. izvršenje presude mora posmatrati kao integralni dio "suđenja" u godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u smislu člana 6. Evropske konvencije prihvaćen i u predmetima Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-415/01 od koji se tiču dužine postupka. Dalje se navodi da je Ustavni sud u 23. januara 2003. godine. Odluci broj AP 464/04 već utvrdio da se na pojedinca ne može 7. Rješenjem Općinskog suda broj I-2489/03 od 13. staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim novembra 2003. godine određeno je izvršenje pravosnažne i bi se ostvarila njegova prava, da pravna sredstva koja su izvršne Presude Općinskog suda broj P-791/98 od 17. aprila pojedincu na raspolaganju moraju biti dostupna i razumljiva, te 2001. godine na način da je određeno da se apelantice uvedu u da se propusti u organizaciji pravnog i sudskog sistema države ne posjed dijela nekretnina sa generalijama kao u rješenju (u mogu pripisati pojedincu. Apelantice se pozivaju i na Odluku daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), koje su vlasništvo Ustavnog suda broj AP 969/04, te traže da im se, zbog povrede izvršenika, radi ostvarivanja stvarne služnosti (upotrebe za prava na suđenje u razumnom roku, odredi kompenzacija u ostavu stvari i predmeta, kao i služnosti prolaza) na nekretninama iznosu od 5.000,00 KM sa zateznom kamatom. Apelantice su se izvršenika u korist nekretnina, koje su vlasništvo apelantica, a podneskom od 19. oktobra 2009. godine očitovale na navode sve prema skici vještaka geometra M.B. (tačka 1. Rješenja). dostavljenih odgovora na apelaciju. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 b) Odgovor na apelaciju (3) Rješenje kojim je prigovor odbijen postaje pravosnažno 10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je ako žalba ne bude u roku izjavljena ili ako žalba bude odbijena. rješenjem od 5. jula 2005. godine odbio prigovor izvršenika i da Član 15. do davanja odgovora (5. septembra 2007. godine) nije postupao u Rokovi za postupanje ovom predmetu. Dalje se ističe da je u vrijeme donošenja rješenja Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u počela reforma pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, te da roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana je na izvršni referat prvobitno raspoređen jedan sudija, a u ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. oktobru 2004. godine dva stručna saradnika, te se navodi da je Član 64. spis, nakon odlučivanja o prigovoru, vraćen stručnom saradniku Dovršenje izvršenja koji je u oktobru 2005. godine podnio ostavku, pa je njegove predmete (2.500 predmeta) preuzeo sudija koji je radio na Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću parničnom referatu. U spisu se nalazi službena zabilješka da su odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, 11. oktobra 2006. godine apelantice obavijestile sud da je provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili izvršenik ispunio novčanu obavezu. Dalje je navedeno da su upis obustavom izvršenja. prava u zemljišne knjige apelantice mogle ostvariti neposrednom VI. Dopustivost predajom izvršne isprave Zemljišnoknjižnom uredu, na osnovu 13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 225. stav 2. ZIP-a, te da iz same izvršne isprave proizlazi da Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja je pravo služnosti u korist apelantica uspostavljeno još 1986. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog godine pismenim sporazumom prednika apelantica i izvršenika, presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. da apelantice od tada nesmetano koriste pravo služnosti prolaza, 14. Apelantice se žale na nemogućnost izvršenja te da je suvišno i nepotrebno uvođenje u posjed traženo pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje od prijedlogom, jer je ono protivno izvršnoj ispravi. Konačno, 3. novembra 2003. godine i još uvijek nije okončan. U vezi s tim, Općinski sud navodi da, i pored nepravovremenosti postupanja Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom suda, nije bilo kršenja osnovnih ljudskih prava apelantica. slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno 11. U odgovoru na apelaciju izvršenik ističe da, kao vlasnik pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog predmetnih nekretnina, ne dopušta da mu se spriječi upotreba tih neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se nekretnina, te navodi da apelanticama nikad nije osporavao izvrši sudska presuda. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na upotrebu spornog prolaza. Dalje ističe da apelantice nisu mogle pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je steći isključivu služnost, te da su ga apelantice samovoljnim najefikasniji put kojim bi ostvario svoja prava. Ustavni sud postavljanjem vrata 1989. godine spriječile da koristi predmetne naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske nekretnine. Također, navodi da dokumentacija koju je predavao konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju svom bivšem zastupniku u sudskom postupku uopće nije treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u spomenuta. Izvršenik smatra da je u svemu postupao pravilno i u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava skladu sa postojećim zakonom, da nije povrijedio ničija prava, te zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Također, da su povrijeđena, upravo, njegova prava. Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa V. Relevantni propisi Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje 12. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da je dužnost države Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/09) relevantne da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se odredbe glase: povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Član 5. stav 1. Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od Hitnost i redoslijed postupanja 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21). (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. 15. Imajući u vidu navedeno i odredbe člana VI/3.b) Ustava Član 12. Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna Pravni lijekovi apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i VII. Meritum žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni. 16. Apelantice smatraju da u izvršnom postupku nije (2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se ispoštovan princip odlučivanja u razumnom vremenskom roku, izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. kao i da postupak provođenja Rješenja o izvršenju Općinskog (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od suda broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine traje osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije nerazumno dugo. One ističu da u tome vide povredu njihovog drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i rješenje. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti Pravo na pravičan postupak žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi 17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: odlučuje sud drugog stepena. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: ali se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist glasi: imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku (6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Član 13. st. 2. i 3. (...). Izvršnost i pravosnažnost 18. Ustavni sud prvenstveno zapaža da, prema praksi (2) Rješenje protiv kojeg je prigovor odbijen postaje izvršno, Evropskog suda za ljudska prava (vidi, Evropski sud za ljudska a ako protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba, i pravosnažno. prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da iznese izvršenja dovršen. S obzirom na to da u konkretnom slučaju zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred prijedlog apelantica za izvršenje nije odbačen niti odbijen, niti je sud ili tribunal. To obuhvata "pravo na sud", u čijem okviru je provedena izvršna radnja određena rješenjem o izvršenju, niti je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred donesena odluka o obustavi izvršenja (u slučajevima iz člana 63. sudovima u civilnim stvarima (vidi, Evropski sud za ljudska ZIP-a), nesporno je da je Općinski sud obavezan postupiti po prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, izvršnoj ispravi i uvesti apelantice u posjed predmetnih serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno nekretnina, te na način propisan članom 64. ZIP-a dovršiti da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne postupak izvršenja. izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. 22. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da, prema praksi Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba Evropskog suda i Ustavnog suda, pristup sudskom ili upravnom detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama - organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi, Evropski postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, 1979. godine). Država provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog Konvenciju (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio 1990. godine). "suđenja", u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, 23. Primjenjujući navedene principe na konkretan slučaj, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u Ustavni sud zaključuje da apelantice u apelaciji osnovano predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi, Evropski sud za ukazuju na to da je Općinski sud neprovođenjem Rješenja o ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, izvršenju broj I-2489/03 od 13. novembra 2003. godine presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i povrijedio pravo apelantica na djelotvoran pristup sudu. odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, 24. Dalje, budući da apelantice ukazuju da je povrijeđeno i st. 16-20). njihovo pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, 19. Dalje, i prema praksi Ustavnog suda, pravo na izvršenje Ustavni sud će u daljnjem tekstu odluke razmotriti i ove navode. pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na Donošenje odluke u razumnom roku pravično suđenje. Postoji izgrađena praksa Ustavnog suda o 25. Ustavni sud podsjeća da se, prema njegovoj i praksi tome da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja Evropskog suda, razumnost dužine postupka mora ocjenjivati u povredu prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka svjetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sljedeće kriterije: broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). složenost predmeta, ponašanje podnosioca zahtjeva i 20. Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi Evropskog i mjerodavnih vlasti, kao i važnost onog što se za podnosioca Ustavnog suda mogu primijeniti i na konkretni slučaj s obzirom zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska na to da se on, također, odnosi na neizvršavanje sudskih odluka. prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da izvršenik protiv rješenja godine, stav 26). o prigovoru nije izjavio žalbu, te da je, dakle, rješenje o izvršenju, u smislu člana 13. st. 2. i 3. ZIP-a, postalo izvršno i pravosnažno a) Period koji se uzima u obzir još 5. jula 2005. godine. Također, nije sporno da se predmetno 26. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda rješenje, i pored urgencije apelantica od 4. maja 2007. godine, ne apelacije proizlazi da su apelantice prijedlog za izvršenje izvršava u vremenskom periodu dužem od četiri godine i tri podnijele 3. novembra 2003. godine, te da je Općinski sud o mjeseca. Neizvršenje rješenja Općinski sud pravda činjenicom njihovom prijedlogu odlučio Rješenjem broj I-2489/03 od 13. da iz izvršne isprave (Presude Općinskog suda broj P-791/98 od novembra 2003. godine i da je prigovor izvršenika odbijen 17. aprila 2001. godine) proizlazi da je pravo služnosti u korist Rješenjem Općinskog suda broj I-2489/03-II od 5. jula 2005. apelantica uspostavljeno još 1986. godine pismenim godine. sporazumom prednika apelantica i izvršenika, da apelantice od 27. Iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da tada nesmetano koriste pravo služnosti prolaza, te da je suvišno i predmetni izvršni postupak, u smislu provođenja rješenja o nepotrebno uvođenje u posjed traženo prijedlogom, jer je ono izvršenju, još uvijek nije okončan. protivno izvršnoj ispravi. Međutim, Ustavni sud zapaža da su ovi 28. Dakle, cjelokupan izvršni postupak do danas traje punih navodi suda u cijelosti u koliziji sa izvršnom ispravom, kao i pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan. rješenjem istog suda (i istog sudije) kojim je odbijen prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju. Naime, bilo bi b) Analiza razumnosti dužine postupka sasvim nelogično zamišljati da bi apelantice, ako su u posjedu 29. U konkretnom slučaju apelantice su prijedlog za predmetnih nekretnina, kako se to ističe u odgovoru na apelaciju, izvršenje podnijele 3. novembra 2003. godine, te je Općinski sud bespotrebno vodile dugotrajan parnični, a zatim i izvršni o njihovom prijedlogu odlučio Rješenjem broj I-2489/03 od 13. postupak. Stoga, u situaciji kad postoji pravosnažno i izvršno novembra 2003. godine. Budući da je članom 15. ZIP-a rješenje o izvršenju kojim je određeno uvođenje apelantica u propisano da je sud dužan da u roku od osam dana odluči o posjed dijela nekretnina radi ostvarivanja stvarne služnosti prijedlogu, evidentno je da je sud u ovoj fazi postupka faktički (upotrebe za ostavu stvari i predmeta, kao i služnosti prolaza), te odlučio u roku koji je propisan zakonom. kad je odlučeno da će izvršenje rješenja u tač. 1, 2. i 4. provesti 30. Dalje, iz činjenica predočenih Ustavnom sudu proizlazi izvršni organ Općinskog suda, a da će izvršenje pod tačkom 3. da je izvršenik 27. novembra 2003. godine izjavio prigovor (upis u zemljišne knjige) provesti Zemljišnoknjižni ured suda za protiv rješenja o izvršenju, a da su apelantice 3. decembra 2003. centralnu zonu Grada Mostara, postoji nesporna obaveza suda da godine dostavile sudu odgovor na prigovor. Bez obzira na to što okonča predmetni izvršni postupak na način kako je to regulirano su apelantice više puta urgirale da se donese odluka o prigovoru rješenjem o izvršenju. (podnescima od 13. oktobra 2004. godine, te 21. februara i 6. 21. Osim navedenog, a imajući u vidu da iz odgovora na aprila 2005. godine), Općinski sud je odluku o prigovoru donio apelaciju proizlazi da izvršni sud uopće nema namjeru tek 5. jula 2005. godine. Imajući u vidu da je u konkretnom preduzimati daljnje radnje u vezi sa okončanjem postupka slučaju izvršni naslov bila presuda donesena u parničnom izvršenja, Ustavni sud zapaža da su članom 64. ZIP-a propisane postupku, u kojem je pravosnažno raspravljeno o svim spornim radnje, odnosno situacije u kojim se smatra da je postupak pitanjima između apelantica i izvršenika, Ustavni sud smatra da se izvršni postupak u konkretnom slučaju ne može smatrati Miodrag Simović, predsjednik naročito složenim. Valerija Galić, dopredsjednica 31. Ustavni sud zapaža da je članom 15. ZIP-a propisano da Seada Palavrić, dopredsjednica je sud, u pravilu, dužan da odluku o prigovoru donese u roku od Mato Tadić, sudac 15 dana. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju odluka Krstan Simić, sudac donesena nakon 19 mjeseci, premda Općinski sud nije provodio na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio je nikakve dodatne procesne radnje (eventualno zakazivao raspravu za odlučivanje o prigovoru i sl.), te da apelantice svojim ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 postupanjem nisu doprinijele dužini postupka, Ustavni sud Usvaja se apelacija M.D. i S.D. zaključuje da je ponašanjem Općinskog suda povrijeđeno pravo Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i apelantica na donošenje odluke u razumnom vremenskom roku. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 32. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne ljudskih prava i temeljnih sloboda. postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku nadležnih sudskih organa, te zaključuje da je u konkretnom 74. stavak 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku slučaju, zbog povrede prava na pristup sudu i prava na donošenje od 90 dana od dana dostave ove odluku provede Rješenje o odluke u razumnom vremenskom roku, povrijeđeno pravo izvršenju broj I-2489/03 od 13. studenog 2003. godine. apelantica na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku konvencije. 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku Naknada za nematerijalnu štetu od 90 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud 33. Apelantice su tražile da im se, zbog povrede prava na Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove suđenje u razumnom roku, odredi kompenzacija u iznosu od odluke. 5.000,00 KM. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud Hercegovine, M.D. i S.D. u roku od 90 dana od dana dostave ove podsjeća da se, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete naknada nematerijalne štete određuje kao satisfakcija u zbog nedonošenja sudbene odluke u razumnom roku. posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i osnovnih sloboda. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 34. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". princip obračuna prema kriteriju koji je uspostavio Evropski sud prilagođenom ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini (vidi, OBRAZLOŽENJE Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom I. Uvod glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema 1. M.D. i S.D. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Mostara, koje utvrđenom principu, a imajući u vidu činjenicu da je, prema zastupa Alija Zaklan, odvjetnik iz Mostara, podnijele su 17. članu 5. stav 1. ZIP-a, sud u postupku izvršenja dužan postupati srpnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i hitno, apelanticama bi za svaku godinu odgađanja izvršenja Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovedbe presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM. S Rješenja o izvršenju Općinskog suda II Mostar (u daljnjem obzirom na činjenicu da postupak traje nepunih šest godina, tekstu: Općinski sud) broj I-2489/03 od 13. studenog 2003. apelanticama pripada naknada u visini od 1.800,00 KM. Ovaj godine. iznos apelanticama je dužan isplatiti Hercegovačko-neretvanski kanton u roku od devedeset dana od dana dostavljanja ove II. Postupak pred Ustavnim sudom odluke. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i od I.K. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo VIII. Zaključak je 26. srpnja 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. rujna, a pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i izvršenik 11. kolovoza 2007. godine. člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, izvršenja, koji se smatra hitnim, po prijedlogu apelantica traje pet odgovor Općinskog suda i izvršenika dostavljeni su godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan, te kad se apelanticama 7. listopada 2009. godine. takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju nadležnog suda. III. Činjenično stanje 36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na odluke. sljedeći način: 37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 6. Apelantice, kao tražiteljice izvršenja, 3. studenog 2003. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godine podnijele su Općinskom sudu prijedlog za izvršenje u svrhu uspostave prijašnjeg stanja na povlasno-poslužnim Predsjednik nekretninama, upisa prava služnosti u zemljišnim knjigama, kao Ustavnog suda i radi popisa, ovrhe i prodaje pokretnih stvari izvršenika I.K. (u Bosne i Hercegovine daljnjem tekstu: izvršenik), a na temelju pravomoćne i izvršne Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. Presude Općinskog suda broj P-791/98 od 17. travnja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-415/01 od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 23. siječnja 2003. godine. predmetu broj AP 2117/07, rješavajući apelaciju M.D. i S.D., na 7. Rješenjem Općinskog suda broj I-2489/03 od 13. studenog temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. 2003. godine određeno je izvršenje pravomoćne i izvršne stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Presude Općinskog suda broj P-791/98 od 17. travnja 2001. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik godine na način da je određeno da se apelantice uvedu u posjed Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: dijela nekretnina sa generalijama kao u rješenju (u daljnjem 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 tekstu: predmetne nekretnine), koje su vlasništvo izvršenika, u im se, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odredi svrhu ostvarivanja stvarne služnosti (upotrebe za ostavu stvari i kompenzacija u iznosu od 5.000,00 KM sa zateznom kamatom. predmeta, kao i služnosti prolaza) na nekretninama izvršenika u Apelantice su se podneskom od 19. listopada 2009. godine korist nekretnina, koje su vlasništvo apelantica, a sve prema skici očitovale na navode dostavljenih odgovora na apelaciju. vještaka geodeta M.B. (točka 1. Rješenja). Dalje je određeno (točka 2. Rješenja) da se izvršeniku zabranjuje koristiti b) Odgovor na apelaciju predmetne nekretnine, sukladno skici vještaka geodeta M.B., 10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je pod prijetnjom izricanja novčane kazne za svako rješenjem od 5. srpnja 2005. godine odbio prigovor izvršenika i onemogućavanje da se koriste predmetne nekretnine dok postoji da do davanja odgovora (5. rujna 2007. godine) nije postupao u stvarna služnost. Točkom tri ovog rješenja je određeno da se u ovom predmetu. Dalje se ističe da je u vrijeme donošenja rješenja zemljišnim knjigama dopušta upis prava služnosti na počela reforma pravosudnog sustava u Bosni i Hercegovini, te da predmetnim nekretninama izvršenika u korist nekretnina je na izvršni referat prvobitno raspoređen jedan sudac, a u apelantica, a sukladno skici vještaka geodeta M.B., koja listopadu 2004. godine dva stručna suradnika, te se navodi da je predstavlja sastavni dio Rješenja. Dalje je točkom 4. Rješenja spis, nakon odlučivanja o prigovoru, vraćen stručnom suradniku određeno da se dopuštaju popis, procjena i prodaja pokretnih koji je u listopadu 2005. godine podnio ostavku, pa je njegove stvari izvršenika koje se nalaze u stambeno-poslovnoj zgradi u predmete (2.500 predmeta) preuzeo sudac koji je radio na Mostaru u svrhu naplate troškova parničnog postupka sa parničnom referatu. U spisu se nalazi službena zabilješka da su zakonskim zateznim kamatama na način naveden u rješenju, kao 11. listopada 2006. godine apelantice obavijestile sud da je i troškova izvršnog postupka. Konačno je određeno da će izvršenik ispunio novčanu obvezu. Dalje je navedeno da su upis izvršenje ovog rješenja u toč. 1, 2. i 4. provesti izvršno tijelo prava u zemljišne knjige apelantice mogle ostvariti izravnom Općinskog suda, a da će izvršenje pod točkom 3. Rješenja predajom izvršne isprave Zemljišnoknjižnom uredu, na temelju provesti Zemljišnoknjižni ured suda za središnju zonu Grada članka 225. stavak 2. ZIP-a, te da iz same izvršne isprave Mostara. proizlazi da je pravo služnosti u korist apelantica uspostavljeno još 1986. godine pismenim sporazumom prednika apelantica i 8. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor izvršenika, da apelantice od tada nesmetano koriste pravo koji je odbijen Rješenjem Općinskog suda broj I-2489/03-II od 5. služnosti prolaza, te da je suvišno i nepotrebno uvođenje u posjed srpnja 2005. godine, te je izvršenik obvezan apelanticama traženo prijedlogom, jer je ono protivno izvršnoj ispravi. isplatiti dodatne troškove za sastav odgovora na prigovor. U Konačno, Općinski sud navodi da, i pored nepravodobnosti obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je izvršni sud odredio postupanja suda, nije bilo kršenja temeljnih ljudskih prava izvršenje u svemu suglasno izvršnoj ispravi (Presudi broj apelantica. P-791/98 od 17. travnja 2001. godine), poštujući načelo strogog formalnog legaliteta, osim što je, u smislu članka 28. stavak 2. 11. U odgovoru na apelaciju izvršenik ističe da, kao vlasnik Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), uz naplatu predmetnih nekretnina, ne dopušta da mu se spriječi upotreba tih troškova parničnog postupka odredio i naplatu zakonske zatezne nekretnina, te navodi da apelanticama nikad nije pobijao kamate od dana presuđenja do isplate. Dalje je sud naveo da upotrebu prijepornog prolaza. Dalje ističe da apelantice nisu izvršenik uopće ne prigovara rješenju o izvršenju, nego iznosi mogle steći isključivu služnost, te da su ga apelantice prigovore na izvršnu ispravu koje je mogao iznositi samo u samovoljnim postavljanjem vrata 1989. godine spriječile da parničnom postupku. Obzirom na to da u konkretnom slučaju koristi predmetne nekretnine. Također, navodi da dokumentacija izvršenik nije dokazao da postoje razlozi iz članka 47. ZIP-a koji koju je predavao svom bivšem zastupniku u sudbenom postupku sprečavaju izvršenje, sud je odbio prigovor izvršenika. uopće nije spomenuta. Izvršenik smatra da je u svemu postupao pravilno i sukladno postojećem zakonu, da nije povrijedio ničija IV. Apelacija prava, te da su povrijeđena, upravo, njegova prava. V. Relevantni propisi a) Navodi iz apelacije 12. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine 9. Apelantice navode da postupak provedbe rješenja o Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/09) relevantne izvršenju traje nerazumno dugo tako da su povrijeđena njihova odredbe glase: prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Članak 5. stavak 1. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Žurnost i redoslijed postupanja temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Njihova prava su povrijeđena time što nije ispoštovano načelo (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno. odlučivanja u razumnom vremenskom roku. U apelaciji se ističe Članak 12. da je prijedlog za izvršenje podnesen 3. studenog, a rješenje o Pravni lijekovi izvršenju doneseno 13. studenog 2003. godine, da je izvršenik (1) Redoviti pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i izjavio prigovor 27. studenog 2003. godine na koji su apelantice priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni. dale odgovor 3. prosinca 2003. godine. Dalje se navodi da su (2) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se apelantice podnescima od 13. listopada 2004. godine, te 21. izjaviti prigovor, a priziv kad je to ovim zakonom određeno. veljače i 6. travnja 2005. godine tražile da se donese odluka o (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od prigovoru, da je ona donesena tek 5. srpnja 2005. godine, te da su osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drugačije apelantice 4. svibnja 2007. godine urgirale da se predmet uzme u određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje. rad. Apelantice navode da je izgrađena praksa glede toga da neizvršavanje pravomoćnih sudbenih odluka predstavlja (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti povredu prava na pravično suđenje, te ističu da je načelo prema priziv u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O prizivu kojem se izvršenje presude mora promatrati kao integralni dio odlučuje sud drugog stupnja. "suđenja" u smislu članka 6. Europske konvencije prihvaćeno i u (5) Prigovor i priziv ne zaustavljaju tijek izvršnog postupka, predmetima koji se tiču duljine postupka. Dalje se navodi da je ali se namirenje tražitelja izvršenja odgađa do donošenja odluke Ustavni sud u Odluci broj AP 464/04 već utvrdio da se na prvostupanjskog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je ispravom određena obveza izdržavanja ili kada se izvršenje najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava, da pravna provodi naplatom s transakcijskog računa pravne osobe u korist sredstva koja su pojedincu na raspolaganju moraju biti dostupna i imatelja istog takvog računa kao tražitelja izvršenja, kao i u razumljiva, te da se propusti u ustroju pravnog i sudbenog drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do sustava države ne mogu pripisati pojedincu. Apelantice se namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. pozivaju i na Odluku Ustavnog suda broj AP 969/04, te traže da (6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Članak 13. st. 2. i 3. pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Izvršnost i pravomoćnost (...). (2) Rješenje protiv kojeg je prigovor odbijen postaje izvršno, 18. Ustavni sud prvenstveno zapaža da, prema praksi a ako protiv takvog rješenja nije dopušten priziv, i pravomoćno. Europskog suda za ljudska prava (vidi, Europski sud za ljudska (3) Rješenje kojim je prigovor odbijen postaje pravomoćno prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. ožujka 1997. ako priziv ne bude u roku izjavljen ili ako priziv bude odbijen. godine, stavak 40), članak 6. stavak 1. osigurava svakome pravo Članak 15. da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i Rokovi za postupanje obveze pred sud ili tribunal. To obuhvaća "pravo na sud", u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u pred sudovima u civilnim stvarima (vidi, Europski sud za ljudska roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. kolovoza 1991. ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. godine, serija A-209, str. 20, stavak 59). Međutim, to pravo bi Članak 64. bilo iluzorno da domaći pravni sustav država ugovornica dopušta Dovršenje izvršenja da konačne izvršne sudbene odluke ostanu neizvršene na štetu Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravomoćnošću jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da članak 6. Europske odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, konvencije treba detaljno propisivati proceduralne garancije provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili dane strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - obustavom izvršenja. bez zaštite provedbe sudbene odluke. Tumačiti članak 6. VI. Dopustivost Europske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne načelima vladavine 13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom Konvenciju (vidi, Europski sud za ljudska prava, Golder protiv spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. svibnja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju 14. Apelantice se žale na nemogućnost izvršenja donese bilo koji sud mora biti promatrano kao integralni dio pravomoćne sudbene odluke, budući da izvršni postupak traje od "suđenja", u smislu članka 6. Europske konvencije. Osim toga, 3. studenog 2003. godine i još uvijek nije okončan. U svezi s tim, Europski sud za ljudska prava je već prihvatio to načelo u Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom predmetima koji se tiču duljine postupka (vidi, Europski sud za slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog presuda od 26. rujna 1996. godine, Izvješća o presudama i neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno da se odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, izvrši sudbena presuda. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da se na st. 16-20). pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi ostvario svoja prava. Ustavni sud 19. Dalje, i prema praksi Ustavnog suda, pravo na izvršenje naglašava da je jedan od temeljnih postulata Europske pravomoćnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju pravično suđenje. Postoji izgrađena praksa Ustavnog suda o trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u ustroju tomu da neizvršavanje pravomoćnih sudbenih odluka pravnog i sudbenog sustava države koji ugrožava zaštitu predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Također, sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine). Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa 20. Ustavni sud smatra da se navedena stajališta Europskog i Europskog i Ustavnog suda o tomu da izvršenje pravomoćne Ustavnog suda mogu primijeniti i na konkretni slučaj obzirom na sudbene odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično to da se on, također, odnosi na neizvršavanje sudbenih odluka. U suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i da je tome kontekstu Ustavni sud zapaža da izvršenik protiv rješenja o dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući prigovoru nije izjavio priziv, te da je, dakle, rješenje o izvršenju, sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske u smislu članka 13. st. 2. i 3. ZIP-a, postalo izvršno i pravomoćno konvencije (vidi, Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv još 5. srpnja 2005. godine. Također, nije upitno da se predmetno Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A broj 194, rješenje, i pored urgencije apelantica od 4. svibnja 2007. godine, stavak 21). ne izvršava u vremenskom razdoblju duljem od četiri godine i tri 15. Imajući u vidu navedeno i odredbe članka VI/3.(b) mjeseca. Neizvršenje rješenja Općinski sud pravda činjenicom Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da da iz izvršne isprave (Presude Općinskog suda broj P-791/98 od predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 17. travnja 2001. godine) proizlazi da je pravo služnosti u korist apelantica uspostavljeno još 1986. godine pismenim VII. Meritum sporazumom prednika apelantica i izvršenika, da apelantice od 16. Apelantice smatraju da u izvršnom postupku nije tada nesmetano koriste pravo služnosti prolaza, te da je suvišno i ispoštovano načelo odlučivanja u razumnom vremenskom roku, nepotrebno uvođenje u posjed traženo prijedlogom, jer je ono kao i da postupak provedbe Rješenja o izvršenju Općinskog suda protivno izvršnoj ispravi. Međutim, Ustavni sud zapaža da su ovi broj I-2489/03 od 13. studenog 2003. godine traje nerazumno navodi suda u cijelosti u koliziji sa izvršnom ispravom, kao i dugo. One ističu da u tomu vide povredu njihovog prava na rješenjem istoga suda (i istoga suca) kojim je odbijen prigovor pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju. Naime, bilo bi članka 6. stavak 1. Europske konvencije. sasvim nelogično zamišljati da bi apelantice, ako su u posjedu Pravo na pravičan postupak predmetnih nekretnina, kako se to ističe u odgovoru na apelaciju, bespotrebno vodile dugotrajan parnični, a potom i izvršni 17. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: postupak. Stoga, u situaciji kad postoji pravomoćno i izvršno Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska rješenje o izvršenju kojim je određeno uvođenje apelantica u prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: posjed dijela nekretnina u svrhu ostvarivanja stvarne služnosti (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim (upotrebe za ostavu stvari i predmeta, kao i služnosti prolaza), te stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. kad je odlučeno da će izvršenje rješenja u toč. 1, 2. i 4. provesti Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom izvršno tijelo Općinskog suda, a da će izvršenje pod točkom 3. dijelu glasi: (upis u zemljišne knjige) provesti Zemljišnoknjižni ured suda za 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili središnju zonu Grada Mostara, postoji nepobitna obveza suda da utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima okonča predmetni izvršni postupak na način kako je to regulirano pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku rješenjem o izvršenju. 21. Osim navedenog, a imajući u vidu da iz odgovora na travnja 2005. godine), Općinski sud je odluku o prigovoru donio apelaciju proizlazi da izvršni sud uopće nema namjeru tek 5. srpnja 2005. godine. Imajući u vidu da je u konkretnom poduzimati daljnje radnje u svezi sa okončanjem postupka slučaju izvršni naslov bila presuda donesena u parničnom izvršenja, Ustavni sud zapaža da su člankom 64. ZIP-a propisane postupku, u kojem je pravomoćno raspravljeno o svim radnje, odnosno situacije u kojim se smatra da je postupak prijepornim pitanjima između apelantica i izvršenika, Ustavni izvršenja dovršen. Obzirom na to da u konkretnom slučaju sud smatra da se izvršni postupak u konkretnom slučaju ne može prijedlog apelantica za izvršenje nije odbačen niti odbijen, niti je smatrati osobito složenim. provedena izvršna radnja određena rješenjem o izvršenju, niti je 31. Ustavni sud zapaža da je člankom 15. ZIP-a propisano da donesena odluka o obustavi izvršenja (u slučajevima iz članka je sud, u pravilu, dužan odluku o prigovoru donijeti u roku od 15 63. ZIP-a), nepobitno je da je Općinski sud obvezan postupiti po dana. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju odluka donesena izvršnoj ispravi i uvesti apelantice u posjed predmetnih nakon 19 mjeseci, premda Općinski sud nije provodio nikakve nekretnina, te na način propisan člankom 64. ZIP-a dovršiti dodatne procesne radnje (eventualno zakazivao raspravu za postupak izvršenja. odlučivanje o prigovoru i sl.), te da apelantice svojim 22. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da, prema praksi postupanjem nisu doprinijele duljini postupka, Ustavni sud Europskog suda i Ustavnog suda, pristup sudbenom ili upravnom zaključuje da je ponašanjem Općinskog suda povrijeđeno pravo tijelu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi, Europski sud apelantica na donošenje odluke u razumnom vremenskom roku. za ljudska prava, Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora 32. Obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne osigurati pristup sudu svakome tko ima zahtjev koji ulazi u okvir postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje članka 6. stavak 1. Europske konvencije i ne može taj pristup nadležnih sudbenih tijela, te zaključuje da je u konkretnom ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv slučaju, zbog povrede prava na pristup sudu i prava na donošenje Irske, 1994. godine). Tijela koja imaju slobodu sudbenog odluke u razumnom vremenskom roku, povrijeđeno pravo odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže apelantica na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske suštinskih zahtjeva iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije konvencije. (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Naknada za nematerijalnu štetu Švedske, 1990. godine). 33. Apelantice su tražile da im se, zbog povrede prava na 23. Primjenjujući navedena načela na konkretan slučaj, suđenje u razumnom roku, odredi kompenzacija u iznosu od Ustavni sud zaključuje da apelantice u apelaciji utemeljeno 5.000,00 KM. Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog ukazuju na to da je Općinski sud neprovedbom Rješenja o suda, Ustavni sud može iznimno, na apelantov zahtjev, odrediti izvršenju broj I-2489/03 od 13. studenog 2003. godine naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud povrijedio pravo apelantica na učinkovit pristup sudu. podsjeća da se, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, 24. Dalje, budući da apelantice ukazuju da je povrijeđeno i naknada nematerijalne štete određuje kao satisfakcija u njihovo pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i Ustavni sud će u daljnjem tekstu odluke razmotriti i ove navode. temeljnih sloboda. Donošenje odluke u razumnom roku 34. Prigodom odlučivanja o zahtjevu za naknadu 25. Ustavni sud podsjeća da se, prema njegovoj i praksi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno Europskog suda, razumnost duljine postupka mora ocjenjivati u načelo obračuna prema kriteriju koji je uspostavio Europski sud svjetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sljedeće kriterije: prilagođenom ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini (vidi, složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom mjerodavnih vlasti, kao i važnost onog što se za podnositelja glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, Europski sud za ljudska utvrđenom načelu, a imajući u vidu činjenicu da je, prema članku prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. 5. stavak 1. ZIP-a, sud u postupku izvršenja dužan postupati godine, stavak 26). žurno, apelanticama bi za svaku godinu odgađanja izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM. Obzirom a) Razdoblje koje se uzima u obzir na činjenicu da postupak traje nepunih šest godina, apelanticama 26. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda pripada naknada u visini od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelacije proizlazi da su apelantice prijedlog za izvršenje apelanticama je dužan isplatiti Hercegovačko-neretvanski podnijele 3. studenog 2003. godine, te da je Općinski sud o kanton u roku od devedeset dana od dana dostave ove odluke. njihovom prijedlogu odlučio Rješenjem broj I-2489/03 od 13. studenog 2003. godine i da je prigovor izvršenika odbijen VIII. Zaključak Rješenjem Općinskog suda broj I-2489/03-II od 5. srpnja 2005. 35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na godine. pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine 27. Iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada predmetni izvršni postupak, u smislu provedbe rješenja o postupak izvršenja, koji se smatra žurnim, po prijedlogu izvršenju, još uvijek nije okončan. apelantica traje pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije 28. Dakle, cjelokupan izvršni postupak do danas traje punih okončan, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka pet godina i jedanaest mjeseci i još uvijek nije okončan. može pripisati isključivo ponašanju nadležnog suda. 36. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. b) Analiza razumnosti duljine postupka Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu 29. U konkretnom slučaju apelantice su prijedlog za ove odluke. izvršenje podnijele 3. studenog 2003. godine, te je Općinski sud 37. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke o njihovom prijedlogu odlučio Rješenjem broj I-2489/03 od 13. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. studenog 2003. godine. Budući da je člankom 15. ZIP-a Predsjednik propisano da je sud dužan u roku od osam dana odlučiti o Ustavnog suda prijedlogu, evidentno je da je sud u ovoj fazi postupka faktički Bosne i Hercegovine odlučio u roku koji je propisan zakonom. Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. 30. Dalje, iz činjenica predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je izvršenik 27. studenog 2003. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, a da su apelantice 3. prosinca 2003. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u dostavile sudu odgovor na prigovor. Bez obzira na to što su predmetu broj AP 2198/07, rješavajući apelaciju Nedeqka apelantice više puta urgirale da se donese odluka o prigovoru Petrovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i (podnescima od 13. listopada 2004. godine, te 21. veljače i 6. Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Bawoj Luci (u 51/09), u sastavu: daqnjem tekstu: Odjeljenje), donijelo je Rješenje broj Miodrag Simović, predsjednik 3229895830 od 20. oktobra 2004. godine kojim je žalbu odbilo. U Valerija Galić, potpredsjednica obrazloženju rješewa Odjeljenje je navelo da je prvostepeni Seada Palavrić, potpredsjednica organ pravilno utvrdio da je potreban penzioni staž od 40 Mato Tadić, sudija godina, kao uslov za sticanje prava na starosnu penziju, apelant Krstan Simić, sudija ispunio 13. septembra 2004. godine, kada su mu uplaćeni dugovani doprinosi za PIO, za period rada od 1. januara do 31. na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je decembra 2001. godine. Drugostepeni organ se pozvao na član 41 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju (u daqnjem tekstu: Zakon o PIO) i član 135 stav 4, te je utvrdio da je u Usvaja se apelacija Nedeqka Petrovića. skladu sa navedenom odredbom apelant stekao uslove za penziju Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava 13. septembra 2004. godine. Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 8. Apelant je pokrenuo upravni spor tužbom pred konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Okružnim sudom koji je donio Presudu broj U-36/05 od 8. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj septembra 2005. godine, kojom je tužbu uvažio i osporeno Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine i ostavlja na snazi Presuda drugostepeno rješenje poništio. U obrazloženju presude Okružnog suda u Bawoj Luci broj U-36/05 od 8. septembra 2005. Okružni sud je naveo da je apelantov penzioni staž 40 godina godine. devet mjeseci i dva dana, te da je imenovani u vrijeme Ova odluka dostavlja se Fondu za penziono i invalidsko podnošewa zahtjeva imao ispunjen uslov iz člana 46 stav 4 osiguranje Republike Srpske, Odjeljenju za rješavanje o Zakona o PIO da bi ostvario pravo na starosnu penziju. pravima iz PIO u drugom stepenu u Bawoj Luci kako bi se Okružni sud je naveo da činjenica da je dio doprinosa za obezbijedila ustavna prava podnosiocu apelacije koja su mu penziono i invalidsko osiguranje apelantu uplaćen nakon povrijeđena. podnošewa zahtjeva ne može uticati na datum ostvarivawa Nalaže se Fondu za penziono i invalidsko osiguranje, prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije. Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Okružni sud je dalje naveo da se uplata doprinosa vrši u Bawoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog korist Fonda penzionog i invalidskog osigurawa, pa je zakon suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ostavio mogućnost Fondu da, kao korisnik, vrši kontrolu ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o uplate i plaćawa doprinosa, da određuje rokove za propuštenu mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka. uplatu i mogućnost prinudne naplate, kao i druga prava. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Okružni sud je utvrdio da je neblagovremena uplata doprinosa Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i propust Fonda da preduzme mjere u svrhu naplate doprinosa, a Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i zbog propusta da se takve mjere preduzmu posljedice ne može da "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". snosi radnik kao osigurano lice. Okružni sud je zakqučio da u OBRAZLOŽEWE suprotnom radnik ne bi mogao da ostvari svoja prava, kao i pravo na imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz I. Uvod Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih 1. Nedeqko Petrović (u daqnjem tekstu: apelant) iz sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) kako je Prijedora, kog zastupa Dragica Glušac, advokat iz Banje Luke, zakqučio Ustavni sud u Odluci AP 311/04. Okružni sud je zbog podnio je 30. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i toga zakqučio da je pogrešan stav drugostepenog organa da Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude pravo na penziju apelantu pripada od dana kada su mu uplaćeni Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Vrhovni doprinosi, jer je odredbom člana 135 Zakona o PIO propisano sud) broj Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine. da pravo na penziju pripada od dana kada su ispunjeni uslovi za sticanje prava propisani zakonom, a u apelantovom slučaju to je II. Postupak pred Ustavnim sudom od 1. jula 2003. godine. 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: 9. Vrhovni sud je, rješavajući zahtjev za vanredno Okružni sud) zatraženo je 9. novembra 2007. godine da dostave preispitivanje presude, donio Presudu Uvl-101/05 od 23. maja odgovor na apelaciju. 2007. godine kojom je zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. preinačio tako što je tužbu odbio kao neosnovanu. U novembra 2007. godine, a Okružni sud 28. novembra 2007. godine. obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor organ, odlučujući o apelantovoj žalbi, pravilno potvrdio na apelaciju dostavljen je apelantu 1. oktobra 2009. godine. rješenje kojim je utvrđen početak isplate penzije sa danom konačnog izmirewa neuplaćenih doprinosa za PIO. Ovakvo III. Činjenično stanje zakqučivanje, prema ocjeni Vrhovnog suda, proizilazi iz 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih odredbe člana 41 Zakona o PIO, prema kojoj se u staž navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se osigurawa računa ono vrijeme za koje su uplaćeni doprinosi za sumiraju na sljedeći način. PIO. Shodno stavu Vrhovnog suda, ako nisu uplaćeni 6. Fond za penziono i invalidsko osiguranje Republike doprinosi iskqučena je mogućnost da se osiguraniku određen Srpske, Filijala Bawa Luka (u daqnjem tekstu: Fond), donio je period radnog staža računa u staž osigurawa, a takva Rješenje broj 3229895830 od 29. septembra 2004. godine kojim je činjenično-pravna situacija ne dozvoljava tom licu da ostvari apelantu priznato pravo na srazmjerni dio penzije počevši od pravo na starosno penzionisanje. Vrhovni sud je dalje istakao 14. septembra 2004. godine u iznosu od 309,47 KM. Tim rješenjem da je članom 135 Zakona o PIO utvrđen prvi početni dan od je utvrđeno da će se isplata penzije vršiti od 14. septembra kada nekome pripada pravo na starosnu penziju, a da je uslove 2004. godine, kao i način isplate penzije. propisane zakonom apelant stekao tek naknadnom uplatom 7. Protiv prvostepenog rješewa apelant je izjavio žalbu u doprinosa. Vrhovni sud je naveo da je nepravilan zakqučak kojoj je naveo da datum sticawa prava na penziju nije pravilno Okružnog suda da je apelant stekao pravo na penziju od dana određen, jer je na dan prestanka radnog odnosa, 30. juna 2003. prestanka radnog odnosa, jer je njegov radni staž upisan u radnu godine, ispuwavao potrebne uslove. Fond za penziono i kwižicu i prilikom odlučivawa je trebalo da se uzmu u obzir 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 odredbe Zakona o radu. Vrhovni sud je naveo da ovakav zakqučak VII. Meritum ne proizilazi iz zakonskih odredbi jer je izričito propisano da se staž osigurawa priznaje samo za ono vrijeme za koje su 18. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da mu je tom uplaćeni doprinosi za PIO od kada se računa i početak presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3k) Ustava Bosne i isplate penzija. Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. IV. Apelacija 19. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: a) Navodi iz zahtjeva 10. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz obuhvataju: Evropsku konvenciju, ali nije precizirao u čemu se povreda sastoji. (...) k) Pravo na imovinu." b) Odgovor na apelaciju Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da nije došlo do povrede prava na koje se apelant žali, te da je odluka "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano Vrhovnog suda u skladu sa odredbama čl. 41 i 135 Zakona o PIO i uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje da je uslove za penzionisanje apelant stekao naknadnom imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim uplatom doprinosa za PIO. zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. 12. Okružni sud je naveo da se neće očitovati na apelaciju Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na jer je ona podnijeta protiv presude Vrhovnog suda. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s V. Relevantni propisi opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili 13. U Zakonu o penzionom i invalidskom osiguranju drugih doprinosa ili kazni". ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 20. Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija prema 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase: svom činjeničnom i pravnom supstratu identična apelaciji "Član 41 broj AP 1989/06. U predmetu broj AP 1989/06 (vidi Ustavni sud, Staž osigurawa u smislu čl. 26 do 34 ovog zakona računa se odluka o dopustivosti i meritumu od 11. marta 2008. godine, osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penziono i "Službene novine Bosne i Hercegovine", broj 47/08) invalidsko osiguranje. apelantkiwa je pokrenula pitanje kršewa prava na imovinu Član 133 zbog odluke Vrhovnog suda o početku isplate penzije od Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku momenta naknadne uplate doprinosa za PIO. Ustavni sud je, penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za razmatrajući navedenu apelaciju, zakqučio da se početak ostvarivanje prava na starosnu penziju može da se podnese ostvarivawa prava na penziju, odnosno početak isplate nakon prestanka osigurawa. penzije, određuje u smislu odredbi člana 133 Zakona o PIO, a u Član 135 st. 1 i 2 vezi sa članom 135 Zakona o PIO. Vrhovni sud je proizvoqno Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su tumačio relevantne odredbe Zakona o PIO o isplatama ispunjeni uslovi za sticanje prava koji su propisani ovim penzije, jer retroaktivna uplata doprinosa ne može da utiče na zakonom. početak ostvarivawa prava na penziju i određivawa dana Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i početka isplate penzije. Zbog toga osporena odluka ne porodičnu penziju podnesen nakon ispunjenja uslova za zadovoljava traženi princip "zakonitosti" odluke kojom se ostvarivanje prava, pravo na isplatu penzije pripada od dana miješa u apelantkiwinu imovinu. Ustavni sud je u navedenoj podnošewa zahtjeva, ako je podnosilac ispuwavao uslove za odluci zakqučio da je povrijeđeno apelantkiwino pravo na sticanje prava i na taj dan." imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VI. Dopustivost 21. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1989/06 već 14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud se u pogledu Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima apelantovih žalbenih navoda poziva na obrazloženje i koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. navedeni u Odluci broj AP 1989/06 u cijelosti odnose i na ovu 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odluku, Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda apelantovog Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i presude, odnosno odluke koja se wome pobija, iscrpljeni svi člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije VIII. Zakqučak primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 22. Ustavni sud zakqučuje da je Vrhovni sud u konkretnom je koristio. slučaju proizvoqnim tumačenjem relevantnih odredbi Zakona 16. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom o PIO povrijedio princip "zakonitosti" osporene odluke, je Presuda Vrhovnog suda Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je Evropsku konvenciju. primio 8. juna 2007. godine, a apelacija je podnesena 30. jula 23. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 2 Pravila 2007. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16 Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i odluke. uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi 24. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Predsjednik Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove Bosne i Hercegovine u pogledu dopustivosti. Prof. dr Miodrag Simović, s. r. rješenjem je utvrđeno da će se isplata penzije vršiti od 14. septembra 2004. godine, kao i način isplate penzije. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 7. Protiv prvostepenog rješenja apelant je izjavio žalbu u predmetu broj AP 2198/07, rješavajući apelaciju Nedeljka kojoj je naveo da datum sticanja prava na penziju nije pravilno Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, određen, jer je na dan prestanka radnog odnosa, 30. juna 2003. člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. godine, ispunjavao potrebne uvjete. Fond za penzijsko i Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u Miodrag Simović, predsjednik daljnjem tekstu: Odjeljenje), donijelo je Rješenje broj Valerija Galić, potpredsjednica 3229895830 od 20. oktobra 2004. godine kojim je žalbu odbilo. Seada Palavrić, potpredsjednica U obrazloženju rješenja Odjeljenje je navelo da je prvostepeni or- Mato Tadić, sudija gan pravilno utvrdio da je potreban penzijski staž od 40 godina, Krstan Simić, sudija kao uvjet za sticanje prava na starosnu penziju, apelant ispunio na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je 13. septembra 2004. godine, kada su mu uplaćeni dugovani doprinosi za PIO, za period rada od 1. januara do 31. decembra ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 2001. godine. Drugostepeni organ se pozvao na član 41. Zakona Usvaja se apelacija Nedeljka Petrovića. o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava o PIO) i član 135. stav 4, te je utvrdio da je u skladu sa navedenom Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku odredbom apelant stekao uvjete za penziju 13. septembra 2004. konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. godine. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 8. Apelant je pokrenuo upravni spor tužbom pred Okružnim Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine i ostavlja na snazi Presuda sudom koji je donio Presudu broj U-36/05 od 8. septembra 2005. Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-36/05 od 8. septembra godine, kojom je tužbu uvažio i osporeno drugostepeno rješenje 2005. godine. poništio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je Ova odluka dostavlja se Fondu za penzijsko i invalidsko apelantov penzijski staž 40 godina devet mjeseci i dva dana, te da osiguranje Republike Srpske, Odjeljenju za rješavanje o pravima je imenovani u vrijeme podnošenja zahtjeva imao ispunjen uvjet iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci kako bi se osigurala iz člana 46. stav 4. Zakona o PIO da bi ostvario pravo na starosnu ustavna prava podnosiocu apelacije koja su mu povrijeđena. penziju. Okružni sud je naveo da činjenica da je dio doprinosa za Nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, penzijsko i invalidsko osiguranje apelantu uplaćen nakon Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u podnošenja zahtjeva ne može uticati na datum ostvarivanja prava Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog na penziju i određivanje dana početka isplate penzije. Okružni suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana sud je dalje naveo da se uplata doprinosa vrši u korist Fonda dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i penzijskog i invalidskog osiguranja, pa je zakon ostavio Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove mogućnost Fondu da, kao korisnik, vrši kontrolu uplate i odluke. plaćanja doprinosa, da određuje rokove za propuštenu uplatu i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i mogućnost prinudne naplate, kao i druga prava. Okružni sud je Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i utvrdio da je neblagovremena uplata doprinosa propust Fonda da Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i poduzme mjere u svrhu naplate doprinosa, a zbog propusta da se "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". takve mjere poduzmu posljedice ne može snositi radnik kao osigurano lice. Okružni sud je zaključio da u suprotnom radnik OBRAZLOŽENJE ne bi mogao ostvariti svoja prava, kao i pravo na imovinu u I. Uvod smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za 1. Nedeljko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: kojeg zastupa Dragica Glušac, advokat iz Banje Luke, podnio je Evropska konvencija) kako je zaključio Ustavni sud u Odluci AP 30. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 311/04. Okružni sud je zbog toga zaključio da je pogrešan stav Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude drugostepenog organa da pravo na penziju apelantu pripada od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni dana kada su mu uplaćeni doprinosi, jer je odredbom člana 135. sud) broj Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine. Zakona o PIO propisano da pravo na penziju pripada od dana II. Postupak pred Ustavnim sudom kada su ispunjeni uvjeti za sticanje prava propisani zakonom, a u apelantovom slučaju to je od 1. jula 2003. godine. 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem 9. Vrhovni sud je, rješavajući zahtjev za vanredno tekstu: Okružni sud) zatraženo je 9. novembra 2007. godine da preispitivanje presude, donio Presudu Uvl-101/05 od 23. maja dostave odgovor na apelaciju. 2007. godine kojom je zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. preinačio tako što je tužbu odbio kao neosnovanu. U novembra 2007. godine, a Okružni sud 28. novembra 2007. obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni or- godine. gan, odlučujući o apelantovoj žalbi, pravilno potvrdio rješenje 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, kojim je utvrđen početak isplate penzije sa danom konačnog odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 1. oktobra 2009. izmirenja neuplaćenih doprinosa za PIO. Ovakvo zaključivanje, godine. prema ocjeni Vrhovnog suda, proizlazi iz odredbe člana 41. Zakona o PIO, prema kojoj se u staž osiguranja računa ono III. Činjenično stanje vrijeme za koje su uplaćeni doprinosi za PIO. Prema stavu 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Vrhovnog suda, neuplaćenost doprinosa isključuje mogućnost da dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na se osiguraniku određen period radnog staža računa u staž sljedeći način. osiguranja, a takva činjenično-pravna situacija ne dozvoljava 6. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike tom licu da ostvari pravo na starosno penzionisanje. Vrhovni sud Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond), donio je je dalje istakao da je članom 135. Zakona o PIO utvrđen prvi Rješenje broj 3229895830 od 29. septembra 2004. godine kojim početni dan od kada nekome pripada pravo na starosnu penziju, a je apelantu priznato pravo na srazmjerni dio penzije počevši od da je uvjete propisane zakonom apelant stekao tek naknadnom 14. septembra 2004. godine u iznosu od 309,47 KM. Tim uplatom doprinosa. Vrhovni sud je naveo da je nepravilan 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 zaključak Okružnog suda da je apelant stekao pravo na penziju 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i od dana prestanka radnog odnosa, jer je njegov radni staž upisan Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, u radnu knjižicu i prilikom odlučivanja je trebalo uzeti u obzir Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u odredbe Zakona o radu. Vrhovni sud je naveo da ovakav pogledu dopustivosti. zaključak ne proizlazi iz zakonskih odredbi jer je izričito propisano da se staž osiguranja priznaje samo za ono vrijeme za VII. Meritum koje su uplaćeni doprinosi za PIO od kada se računa i početak 18. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je tom isplate penzija. presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. IV. Apelacija 19. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: a) Navodi iz zahtjeva "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 10. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz (...) Evropsku konvenciju, ali nije precizirao u čemu se povreda sastoji. k) Pravo na imovinu." Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: b) Odgovor na apelaciju "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano 11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da nije uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine došlo do povrede prava na koje se apelant žali, te da je odluka osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i Vrhovnog suda u skladu sa odredbama čl. 41. i 135. Zakona o PIO i da je uvjete za penzionisanje apelant stekao naknadnom općim principima međunarodnog prava. uplatom doprinosa za PIO. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na 12. Okružni sud je naveo da se neće očitovati na apelaciju jer pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim je ona podnijeta protiv presude Vrhovnog suda. da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. " V. Relevantni propisi 20. Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija prema 13. U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju svom činjeničnom i pravnom supstratu identična apelaciji broj ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, AP 1989/06. U predmetu broj AP 1989/06 (vidi Ustavni sud, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase: odluka o dopustivosti i meritumu od 11. marta 2008. godine, "Član 41. "Službene novine Bosne i Hercegovine", broj 47/08) apelantica Staž osiguranja u smislu čl. 26. do 34. ovog zakona računa se je pokrenula pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i Vrhovnog suda o početku isplate penzije od momenta naknadne invalidsko osiguranje. uplate doprinosa za PIO. Ustavni sud je, razmatrajući navedenu Član 133. apelaciju, zaključio da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije, određuje u smislu odredaba Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku člana 133. Zakona o PIO, a u vezi sa članom 135. Zakona o PIO. penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za Vrhovni sud je proizvoljno tumačio relevantne odredbe Zakona o ostvarivanje prava na starosnu penziju može se podnijeti nakon PIO o isplatama penzije, jer retroaktivna uplata doprinosa ne prestanka osiguranja. može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i Član 135. st. 1. i 2. određivanja dana početka isplate penzije. Zbog toga osporena Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su odluka ne zadovoljava traženi princip "zakonitosti" odluke ispunjeni uvjeti za stjecanje prava koji su propisani ovim kojom se miješa u apelanticinu imovinu. Ustavni sud je u zakonom. navedenoj odluci zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i porodičnu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. penziju podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pravo na isplatu penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva, 21. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1989/06 već ako je podnosilac ispunjavao uvjete za stjecanje prava i na taj razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud se u pogledu dan." apelantovih žalbenih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi navedeni u VI. Dopustivost Odluci broj AP 1989/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, VIII. Zaključak Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 22. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud u konkretnom presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi slučaju proizvoljnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se o PIO povrijedio princip "zakonitosti" osporene odluke, zbog podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije čega je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz je koristio. Evropsku konvenciju. 16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom 23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila je Presuda Vrhovnog suda Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih odluke. prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 8. juna 24. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2007. godine, a apelacija je podnesena 30. jula 2007. godine, tj. u Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. Predsjednik st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Ustavnog suda neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Bosne i Hercegovine apelacija nije dopustiva. Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. apelantu priznato pravo na srazmjerni dio mirovine počevši od 14. rujna 2004. godine u iznosu od 309,47 KM. Tim rješenjem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca u utvrđeno da će se isplata mirovine vršiti od 14. rujna 2004. predmetu broj AP 2198/07, rješavajući apelaciju Nedeljka godine, kao i način isplate mirovine. Petrovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 7. Protiv prvostupanjskog rješenja apelant je izjavio priziv u Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i kojemu je naveo da nadnevak stjecanja prava na mirovinu nije članka 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine pravilno određen, jer je na dan prestanka radnoga odnosa, 30. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i lipnja 2003. godine, ispunjavao potrebne uvjete. Fond za 51/09), u sastavu: mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje Miodrag Simović, predsjednik za rješavanje o pravima iz MIO u drugome stupnju u Banjaluci (u Valerija Galić, dopredsjednica daljnjem tekstu: Odjeljenje), donijelo je Rješenje broj Seada Palavrić, dopredsjednica 3229895830 od 20. listopada 2004. godine kojim je priziv Mato Tadić, sudac odbilo. U obrazloženju rješenja Odjeljenje je navelo da je Krstan Simić, sudac prvostupanjski organ pravilno utvrdio da je potreban mirovinski na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio staž od 40 godina, kao uvjet za stjecanje prava na starosnu mirovinu, apelant ispunio 13. rujna 2004. godine, kada su mu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 uplaćeni dugovani doprinosi za MIO, za razdoblje rada od 1. Usvaja se apelacija Nedeljka Petrovića. siječnja do 31. prosinca 2001. godine. Drugostupanjski se organ Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) pozvao na članak 41. Zakona o mirovinskom i invalidskom Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o MIO) i članak 135. stavak Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih 4, te je utvrdio da je sukladno navedenom odredbom apelant sloboda. stekao uvjete za mirovinu 13. rujna 2004. godine. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 8. Apelant je pokrenuo upravni spor tužbom pred Okružnim Uvl-101/05 od 23. svibnja 2007. godine i ostavlja na snazi sudom koji je donio Presudu broj U-36/05 od 8. rujna 2005. Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj U-36/05 od 8. rujna godine, kojom je tužbu uvažio i pobijano drugostupanjsko 2005. godine. rješenje poništio. U obrazloženju presude Okružni je sud naveo Ova se odluka dostavlja Fondu za mirovinsko i invalidsko da je apelantov mirovinski staž 40 godina devet mjeseci i dva osiguranje Republike Srpske, Odjeljenju za rješavanje o pravima dana, te da je imenovani u vrijeme podnošenja zahtjeva imao iz MIO u drugom stupnju u Banjaluci radi osiguranja ustavnih ispunjen uvjet iz članka 46. stavak 4. Zakona o MIO da bi prava podnositelju apelacije koja su mu povrijeđena. ostvario pravo na starosnu mirovinu. Okružni je sud naveo da Nalaže se Fondu za mirovinsko i invalidsko osiguranje, činjenica da je dio doprinosa za mirovinsko i invalidsko Odjeljenju za rješavanje o pravima iz MIO u drugom stupnju u osiguranje apelantu uplaćen nakon podnošenja zahtjeva ne može Banjaluci da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog uticati na nadnevak ostvarivanja prava na mirovinu i određivanje suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dana početka isplate mirovine. Okružni je sud dalje naveo da se dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i uplata doprinosa vrši u korist Fonda mirovinskog i invalidskog Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove osiguranja, pa je zakon ostavio mogućnost Fondu da, kao odluke. korisnik, vrši kontrolu uplate i plaćanja doprinosa, da određuje Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i rokove za propuštenu uplatu i mogućnost prinudne naplate, kao i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i druga prava. Okružni je sud utvrdio da je nepravodobna uplata Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i doprinosa propust Fonda da poduzme mjere u svrhu naplate "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". doprinosa, a zbog propusta da se takve mjere poduzmu posljedice ne može snositi djelatnik kao osigurana osoba. Okružni je sud OBRAZLOŽENJE zaključio da u suprotnom djelatnik ne bi mogao ostvariti svoja I. Uvod prava, kao i pravo na imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 1. Nedeljko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih kojega zastupa Dragica Glušac, odvjetnica iz Banjaluke, podnio sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kako je je 30. srpnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i zaključio Ustavni sud u Odluci AP 311/04. Okružni je sud zbog Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude toga zaključio da je pogrešan stav drugostupanjskoga organa da Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni pravo na mirovinu apelantu pripada od dana kada su mu uplaćeni sud) broj Uvl-101/05 od 23. svibnja 2007. godine. doprinosi, jer je odredbom članka 135. Zakona o MIO propisano da pravo na mirovinu pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za II. Postupak pred Ustavnim sudom stjecanje prava propisani zakonom, a u apelantovom slučaju to je 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od od 1. srpnja 2003. godine. Vrhovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je zatraženo 9. studenoga 2007. godine da dostave 9. Vrhovni je sud, rješavajući zahtjev za izvanredno odgovor na apelaciju. preispitivanje presude, donio Presudu Uvl-101/05 od 23. svibnja 3. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 29. 2007. godine kojom je zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda studenoga 2007. godine, a Okružni sud 28. studenoga 2007. preinačio tako što je tužbu odbio kao neutemeljenu. U godine. obrazloženju presude Vrhovni je sud naveo da je drugostupanjski 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, organ, odlučujući o apelantovom prizivu, pravilno potvrdio odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 1. listopada 2009. rješenje kojim je utvrđen početak isplate mirovine sa danom godine. konačnoga izmirenja neuplaćenih doprinosa za MIO. Ovakvo zaključivanje, prema ocjeni Vrhovnoga suda, proizlazi iz III. Činjenično stanje odredbe članka 41. Zakona o MIO, prema kojoj se u staž 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i osiguranja računa ono vrijeme za koje su uplaćeni doprinosi za dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na MIO. Prema stavu Vrhovnoga suda, neuplaćenost doprinosa sljedeći način. isključuje mogućnost da se osiguraniku određeno vrijeme radnog 6. Fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike staža računa u staž osiguranja, a takva činjenično-pravna Srpske, Podružnica Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond), donio je situacija ne dopušta toj osobi da ostvari pravo na starosno Rješenje broj 3229895830 od 29. rujna 2004. godine kojim je umirovljenje. Vrhovni je sud dalje istaknuo da je člankom 135. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Zakona o MIO utvrđen prvi početni dan od kada nekome pripada očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi pravo na starosnu mirovinu, a da je uvjete propisane zakonom formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. apelant stekao tek naknadnom uplatom doprinosa. Vrhovni je 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i sud naveo da je nepravilan zaključak Okružnoga suda da je Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, apelant stekao pravo na mirovinu od dana prestanka radnoga Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete odnosa, jer je njegov radni staž upisan u radnu knjižicu i prilikom glede dopustivosti. odlučivanja je trebalo uzeti u obzir odredbe Zakona o radu. Vrhovni je sud naveo da ovakav zaključak ne proizlazi iz VII. Meritum zakonskih odredbi jer je izričito propisano da se staž osiguranja priznaje samo za ono vrijeme za koje su uplaćeni doprinosi za 18. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je tom MIO od kada se računa i početak isplate mirovina. presudom povrijeđeno pravo iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku IV. Apelacija konvenciju. a) Navodi iz zahtjeva 19. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 10. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska uz Europsku konvenciju, ali nije precizirao u čemu se povreda prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: sastoji. (...) b) Odgovor na apelaciju (k) Pravo na imovinu." 11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni je sud naveo da nije Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: došlo do povrede prava na koje se apelant žali, te da je odluka Vrhovnog suda sukladna odredbama čl. 41. i 135. Zakona o MIO "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano i da je uvjete za umirovljenje apelant stekao naknadnom uplatom uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, doprinosa za MIO. osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. 12. Okružni je sud naveo da se neće očitovati na apelaciju jer je ona podnijeta protiv presude Vrhovnoga suda. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim V. Relevantni propisi da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili 13. U Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase: 20. Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija prema svom činjeničnom i pravnom supstratu identična apelaciji broj "Članak 41. AP 1989/06. U predmetu broj AP 1989/06 (vidi Ustavni sud, Staž osiguranja u smislu čl. 26. do 34. ovoga zakona računa odluka o dopustivosti i meritumu od 11. ožujka 2008. godine, se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za "Službene novine Bosne i Hercegovine", broj 47/08) apelantica mirovinsko i invalidsko osiguranje. je pokrenula pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke Članak 133. Vrhovnog suda o početku isplate mirovine od momenta Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku naknadne uplate doprinosa za MIO. Ustavni je sud, razmatrajući mirovinu pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za navedenu apelaciju, zaključio da se početak ostvarivanja prava ostvarivanje prava na starosnu mirovinu može se podnijeti nakon na mirovinu, odnosno početak isplate mirovine, određuje u prestanka osiguranja. smislu odredaba članka 133. Zakona o MIO, a u svezi sa člankom Članak 135. st. 1. i 2. 135. Zakona o MIO. Vrhovni je sud proizvoljno tumačio Pravo na osobnu i obiteljsku mirovinu pripada od dana kada relevantne odredbe Zakona o MIO o isplatama mirovine, jer su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava koja su propisana ovim retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak zakonom. ostvarivanja prava na mirovinu i određivanja dana početka Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i obiteljsku isplate mirovine. Zbog toga pobijana odluka ne zadovoljava mirovinu podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje traženo načelo "zakonitosti" odluke kojom se miješa u prava, pravo na isplatu mirovine pripada od dana podnošenja apelantičinu imovinu. Ustavni je sud u navedenoj odluci zahtjeva, ako je podnositelj ispunjavao uvjete za stjecanje prava i zaključio da je povrijeđeno apelantičino pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola na taj dan." broj 1 uz Europsku konvenciju. VI. Dopustivost 21. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1989/06 već 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni se sud glede apelantovih Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su prizivnih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora odluci. Obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 1989/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, zaključuje da postoji povreda apelantovoga prava na imovinu iz Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi broj 1 uz Europsku konvenciju. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio VIII. Zaključak odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. 22. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud u konkretnom 16. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je slučaju proizvoljnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona Presuda Vrhovnog suda Uvl-101/05 od 23. svibnja 2007. godine o MIO povrijedio načelo "zakonitosti" pobijane odluke, zbog protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih čega je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant primio 8. II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 lipnja 2007. godine, a apelacija je podnesena 30. srpnja 2007. uz Europsku konvenciju. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano člankom 16. 23. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 2. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije ove odluke. 24. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Kantonalni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. od sedam godina. Predsjednik 7. Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka izveo Ustavnog suda veliki broj dokaza, između ostalih, saslušao veliki broj Bosne i Hercegovine svjedoka optužbe i odbrane, da su pročitani iskazi nekoliko Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. svjedoka, da je izvršeno suočenje svjedoka, da su pročitani zapisnici vještaka sudske medicine, te da je izvršen uvid, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u između ostalog, u zapisnike o ekshumaciji, zapisnike o predmetu broj AP 2210/07, rješavajući apelaciju Franje rekonstrukciji, zapisnik o reekshumaciji sa foto-dokumenta- cijom, službene zabilješke Odjeljewa za krim. tehniku, te Radića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, dopise MUP-a Zenica. Kantonalni sud je istakao da je nakon člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda dokaza koji su provedeni utvrdio da su se u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i u vrijeme inkriminisanog događaja nalazili E.Q., R.Q., L.P., Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: I.P. i D.P., ali da nije bilo očevidaca izvršewa ovog Miodrag Simović, predsjednik krivičnog djela. Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica 8. Kantonalni sud je naveo da je nakon dokaza koji su provedeni zakqučio da je apelant u opštini Vitez 9. juna 1993. Mato Tadić, sudija godine ubio A.K. (u daqnjem tekstu: oštećena) i A.K. (u daqnjem Krstan Simić, sudija tekstu: oštećeni), bračni par koji je obavljao poqoprivredne na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je radove u svom dvorištu, čime je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Ovaj svoj zakqučak Kantonalni sud je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zasnivao prevashodno na iskazima svjedoka E.Q. i R.Q (bračni Odbija se kao neosnovana apelacija Franje Radića par, susjedi oštećene i oštećenog) kao i na iskazu svjedokinje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i D.T. (ona i H. su vlasnici kuće iz koje su protjerani i u koju se Hercegovine broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. juna 2007. godine i uselio apelant). Kantonalni sud je naveo da iz iskaza svjedoka Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj K-7/01-Rz od 8. E.Q. i R.Q. slijedi da je E.Q. toga dana bila u kući, da je R.Q. januara 2007. godine. bio ispred kuće, da su čuli rafal, zatim vrisak oštećene koja Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i je dozivala oštećenoga, da su čuli drugi rafal, da je svjedok Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i R.Q. u vrijeme kada se taj događaj desio, neposredno nakon što Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i su ispaljena dva rafala, vidio apelanta koji je dolazio iz "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". pravca odakle su se čuli ti rafali, da su čuli dječaka koji da je povikao "čiko koji stanuje u H. kući ubio je A.", te da su 10. juna OBRAZLOŽEWE 1993. godine, dakle sutradan, napustili kuću u kojoj su živjeli. I. Uvod Kantonalni sud je naveo da je svjedokiwa E.Q. neposredno 1. Frawo Radić (u daqnjem tekstu: apelant), kojega zastupa saslušana na sudu, ali da je svjedok R.Q. u međuvremenu umro. U Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnio je 27. jula 2007. godine pogledu ocjene vjerodostojnosti i istinitosti iskaza Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni svjedokinje E.Q., Kantonalni sud je naveo da je proveo i radnju sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne suočewa sa svjedocima koji su bili u blizini mjesta događaja, te i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj zakqučio da je ova svjedokiwa bila uvjerqiva i da je ponavljala 070-0-Kž-07-000203 od 13. juna 2007. godine i Presude na isti način sve bitne činjenice koje je navodila u ranijem Kantonalnog suda Novi Travnik (u daqnjem tekstu: Kantonalni iskazu, za razliku od iskaza drugih svjedoka koji su u većem sud) broj K-7/01-Rz od 18. januara 2007. godine. Apelant je 26. juna dijelu bili kontradiktorni. Budući da je odbrana prigovarala 2009. godine dostavio dopunu apelacije. da apelant taj dan nije uopšte bio na mjestu događaja, Kantonalni sud je naveo da iz iskaza svjedokinje D.T. slijedi da II. Postupak pred Ustavnim sudom je ona 8. juna 1993. godine protjerana iz svoje kuće, što ne spori 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od ni odbrana, odnosno da i sam apelant navodi da se u vrijeme Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva protjerivawa vlasnika kuće on sa članovima svoje porodice kantona Središwa Bosna (u daqnjem tekstu: Kantonalno uselio u tu kuću. Dalje, da iz foto-dokumentacije o izvršenoj tužilaštvo) zatraženo je 10. i 11. aprila 2008. godine da rekonstrukciji slijedi da se kuća oštećenih nalazi u dostave odgovor na apelaciju. susjedstvu kuća u kojima su privremeno stanovali svjedoci koji 3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Kantonalno tužilaštvo su navedeni, da su bili u blizini spomenutog događaja, te da iz dostavili su odgovor na apelaciju 15. maja, 21, aprila i 23. nalaza vještaka sudske medicine proizilazi da je smrt aprila 2008. godine. oštećene i oštećenog nastupila zbog povreda projektilima iz 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor vatrenog oružja. na apelaciju dostavljen je apelantu 30. septembra 2009. godine. 9. Odgovarajući na prigovore odbrane da u postupku nije III. Činjenično stanje dokazano da je apelant počinio ovo krivično djelo, da je istraga 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih vođena na nezakonit način, da sud nije uzeo u obzir dokaze koje je navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se predlagala odbrana, Kantonalni sud je naveo da iskazi svjedoka sumiraju na sljedeći način. na nesumwiv način dokazuju da je apelant počinio ovo krivično 6. Presudom Kantonalnog suda broj K-7/01-Rz od 18. januara djelo, da nije utvrdio nezakonitosti tokom istrage, iako stoji 2007. godine, apelant je proglašen krivim da je, u vrijeme i na prigovor odbrane da se postupak zbog preranog optužewa način naveden u izreci presude, kao pripadnik Hrvatskog "vraćao" u fazu istrage, što nije imalo odlučujući uticaj kod vijeća odbrane (u daqnjem tekstu: HVO), vršeći ubojstva presuđewa, da je izveo veći broj dokaza koje je predlagala civilnog stanovništva, postupao protivno pravilima odbrana, te da na tim dokazima nije zasnovao svoju presudu, međunarodnog humanitarnog prava, čime da je počinio budući da je u iskazima tih svjedoka uočio kontradiktornosti i krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nelogičnosti. Dalje, predlog odbrane da se saslušaju još 24 iz člana 142 stav 1 ranije važećeg i preuzetog Krivičnog svjedoka na okolnosti apelantovog alibija Kantonalni sud je zakona SFRJ ("Službeni list SFRJ", br. 44/76, 36/77, 56/77, ocijenio kao neosnovane, budući da je na osnovu dokaza koje je 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90, u daqnjem tekstu: KZ SFRJ). izveo i wihove ocjene utvrdio da je apelant upravo ta osoba koja 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 je počinila ovo krivično djelo. Kantonalni sud je istakao da je istinitost tvrdwi svjedoka, kako u pogledu vremena izvršewa prilikom odmjeravawa kazne uzeo u obzir i olakšavajuće (da je krivičnog djela, tako i u pogledu načina izvršewa, te da ovi od vremena izvršewa krivičnog djela proteklo 13 godina, da iskazi ne mogu da se ocijene kao neistinit samo zato što se ti apelant nije osuđivan, te da se izrazito korektno vladao) i svjedoci nisu precizno izjasnili o imenu dječaka. otežavajuće okolnosti (da je u vrijeme ratnog stawa s 16. U pogledu žalbenih navoda da u postupku nije dokazano umišljajem lišio života oštećenu i oštećenoga, koji su da je apelant počinio ovo krivično djelo, Vrhovni sud je pripadnici drugog naroda). istakao da je prvostepeni sud pravilno zakqučio da ga je 10. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalnog apelant počinio kada je utvrđeno da su svjedoci R.Q. i E.Q. tužilaštva i sina oštećenih, Vrhovni sud je donio Presudu čuli oštećenu kako nakon prvog rafala doziva oštećenog, da broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. juna 2007. godine, kojom je uvažio je ubrzo uslijedio i drugi rafal, da su svjedoci R.Q. i E.Q. čuli žalbu Kantonalnog tužilaštva, te preinačio prvostepenu dječaka koji je povikao "čiko koji stanuje u H. kući ubio je A.", presudu u odluci o kazni na način da je apelantu izrekao kaznu te da je svjedok R.Q. vidio apelanta kako dolazi iz pravca zatvora od deset godina, odbio apelantovu žalbu, a odbacio odakle su se čuli ti rafali. Sve je navedeno uz činjenicu da iz žalbu sina oštećenih. Obrazlažući zašto je preinačio nalaza vještaka sudske medicine proizilazi da je smrt prvostepenu presudu, Vrhovni sud je naveo da je, budući da je oštećene i oštećenog nastupila zbog povreda projektilima iz apelant počinio krivično djelo koje spada u najteža krivična vatrenog oružja. djela, čija je posljedica smrt dvije osobe, te imajući u vidu 17. U pogledu žalbenih navoda da prvostepeni sud nije pobude iz kojih je djelo učinjeno, zakqučio da je kazna koju je prihvatio iskaze svjedoka odbrane, Vrhovni sud je naveo da je izrekao prvostepeni sud nedovoqna da bi se postigla svrha prvostepeni sud pravilno zakqučio da iskaz jednog od svjedoka kažwavawa. potvrđuje određene činjenice iznesene u iskazima optužbe i da 11. Odgovarajući na žalbeni navod da apelant nije bio je jedino "ne" u dijelu da taj svjedok nije odmah saznao da je pripadnik HVO-a, Vrhovni sud ga je ocijenio neosnovanim, došlo do ubojstva oštećenih i da nije čuo dječaka. U vezi sa budući da prvostepena presuda sadrži obrazloženje svih iskazom drugog i trećeg svjedoka odbrane, Vrhovni sud je takođe radwi koje je apelant preduzeo kao pripadnik HVO-a, da takođe naveo da je prvostepeni sud pravilno zakqučio da se u wihovim sadrži i obrazloženje činjenica koje dokazuju apelantov iskazima pojavquju kontradiktornosti, odnosno da je iskaz umišljaj za izvršenje ovog krivičnog djela, te da s tim u vezi u jednog od svjedoka koji je izjavio da se ne sjeća predmetnog prvostepenom postupku nije počinjena bitna povreda odredbi događaja dat samo da se pomogne apelantu. krivičnog postupka. 12. Dalje, u vezi sa apelantovim žalbenim navodima da su 18. Vrhovni sud je zakqučio da je presudom prvostepenog iskazi R.Q. i E. Q. dati prije donošewa rješewa o provođenju suda ispravno okvalificirano predmetno krivično djelo, istrage, Vrhovni sud je naveo da su ti svjedoci saslušani u odnosno da je apelant pravilno proglašen krivim za krivično skladu sa odredbama člana 155 stav 1 Zakona o krivičnom djelo "ratni zločin protiv civilnog stanovništva" iz člana postupku Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list 142. stav 1. preuzetog KZ SFRJ, te da je ta presuda u svakom SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni segmentu zakonita. glasnik Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 9/92, 16/92 i IV. Apelacija 13/94 - u daqnjem tekstu: ZKP RBiH), koja predviđa preduzimanje istražnih radwi o kojim se ne obavještavaju a) Navodi iz apelacije okrivljeni i branilac, jer je u toj fazi istrage počinilac 19. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično nepoznat. Zatim, da je na glavnom pretresu svjedokiwa E.Q. suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 neposredno saslušana, ali da je svjedok R.Q. u međuvremenu stav 1, 2 i 3 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i umro, te da je na glavnom pretresu pročitan njegov iskaz u osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), te smislu odredbe člana 328 stav 1 ranijeg Zakona o krivičnom iz člana 2 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine navodi da sud nije prihvatio izvođenje dokaza kojim bi se Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98, u daqnjem tekstu: dokazivao njegov alibi, te da je presuda zasnovana na raniji ZKP FBiH). U skladu sa navedenim, Vrhovni sud je indicijama, a nikako na dokazima. Apelant navodi da su iskazi zakqučio da iskazi svjedoka dati u pretkrivičnom postupku svjedoka u istrazi dati bez prisustva branilaca i apelanta, te bez prisustva branilaca i apelanta ne mogu da se smatraju da su tako nezakoniti, da nije bio u mogućnosti da iznese svoju nezakonitim. odbranu, da mu nije dostavljen niti jedan dopis, niti da je 13. Odgovarajući dalje na žalbene navode da su svjedoci D.T. pokušano, da nije bio u mogućnosti da se izjasni o zahtjevu da se i H.T. saslušani nakon donošewa rješewa o provođenju provede istraga niti da bilo šta da predloži, da mu nije bio istrage bez prisustva branilaca i apelanta, Vrhovni sud je postavljen branilac po službenoj dužnosti, te da u tom naveo da je svjedokiwa D.T. neposredno saslušana na sudu, čime postupku do podizawa optužnice nije imao nikakva prava koja je omogućeno odbrani da se izjasni o njenim navodima, te je na taj mu po Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji pripadaju. Apelant način taj nedostatak otklonjen. Svjedok H.T. je u međuvremenu ističe da Vrhovni sud nije odgovorio na žalbene navode u umro, te nije bilo moguće da se učini to isto, ali taj dokaz nije pogledu sudbine oštećenih nakon izvršewa predmetnog imao odlučujući uticaj na utvrđivanje bitnih činjenica. S tim krivičnog djela, budući da je Kantonalno tužilaštvo iznijelo u vezi Vrhovni sud je zakqučio da prvostepeni sud nije počinio da ima saznawa o osobama koje su oštećene nakon ubojstva bitnu povredu odredbi krivičnog postupka. bacili u rijeku, te da se na taj način prećutkuju ili kriju 14. U vezi sa žalbenim navodima da apelantu u fazi istrage izvršioci. Apelant dalje ističe da presuda ne sadrži nije postavljen branilac po službenoj dužnosti i da je time precizan oblik umišljaja jer da nije svejedno da li je djelo povrijeđen zakon, Vrhovni sud je naveo da ti žalbeni navodi ne izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem, odnosno mogu da se odnose na povrede krivičnog postupka u smislu da li je uopšte izvršeno krivično djelo. U dopuni apelacije odredbe člana 358 stav 2 ranijeg ZKP-a FBiH, budući da se one apelant ističe da je sudija koja je bila član vijeća Vrhovnog odnose na povrede koje su počinjene u pripremi glavnog suda bila i u vijeću koje je odlučivalo o prigovorima na pretresa. Na glavnom pretresu i prilikom donošewa presude optužnicu, da je sudija morala da bude izuzeta, te da je i s tim u apelant je imao branioca. vezi presuda nezakonita. 15. Dalje, u odnosu na žalbene navode u pogledu uvjerqivosti iskaza svjedoka na kojima je prvostepeni sud b) Odgovor na apelaciju zasnivao svoju odluku, Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud 20. Vrhovni sud je naveo da niti u prvostepenom postupku u te iskaze pravilno ocijenio kao istinite. Naime, Vrhovni sud kom su utvrđivane činjenice, niti u postupku po žalbi u kom je je istakao da je u prvostepenom postupku provjeravana odgovoreno na sve bitne apelantove prigovore, nisu povrijeđena apelantova prava, te je predložio da se apelacija druga pismena o nalazu i mišljenju vještaka, mogu se po odluci odbije kao neosnovana. vijeća pročitati samo u ovim slučajevima: 21. Kantonalni sud je istakao da je apelant imao fer i 1) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne pravično suđenje, da je Vrhovni sud odgovorio na sve njegove mogu pronaći, ili je wihov dolazak pred sud nemoguć ili prigovore, da apelantova prava ni na koji način nisu znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih povrijeđena, te da se s tim u vezi apelacija odbija. uzroka; 22. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je prvostepeni sud Š...Ć" pravilno utvrdio činjenično stanje, da nije počinio niti jednu povredu ranijeg ZKP-a, te da nisu povrijeđena apelantova VI. Dopustivost prava iz člana 6 Evropske konvencije. 26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, V. Relevantni propisi Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 23. U Krivičnom zakonu SFRJ ("Službeni list SFRJ", br. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90) relevantna odredba glasi: 27. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi Član 142 djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se (1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili je koristio. lica onesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, 28. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom tešku fizičku povredu ili teško narušavanje zdravlja qudi; je Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo; daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. da se prema civilnom stanovništvu čine ubojstva, mučewa, juna 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih nečovječna postupawa, biološki, medicinski ili drugi lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporavanu presudu naučni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi apelant je primio 2. jula 2007. godine, a apelacija je podnesena transplantacije, nanošenje velikih patwi ili povreda 27. jula 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano fizičkog integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija preseljavanje ili prisilno odnarođivanje ili prevođenje na ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, drugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovawa; primjewivanje mjera zastrašivawa i terora, uzimanje talaca, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi kolektivno kažwavanje, protivzakonito odvođenje u formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. koncentracione logore i druga protivzakonita zatvarawa, 29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje; Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateqske Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove sile ili u njenoj obavještajnoj službi ili administraciji; u pogledu dopustivosti. prisiljavanje na prinudni rad, izgladwivanje stanovništva, VI. Meritum konfiskacije imovine, pljačkanje imovine stanovništva, 30. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu tim protivzakonito i samovoqno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim presudama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i potrebama, uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike Hercegovine i člana 6 stav 1, 2 i 3 Evropske konvencije, te kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaćeg prava iz člana 2 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju novca ili protivzakonito izdavanje novca ili ko izvrši neko Pravo na pravično suđenje od navedenih djela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ili smrtnom kaznom." "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 24. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Bosne i qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona Hercegovine ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, obuhvataju: 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Bosne i (...) Hercegovine", br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94 - u daqnjem tekstu: ZKP RBiH) relevantne odredbe glase: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." "Član 15 (1) Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da istinito i potpuno utvrde činjenice Član 6 stav 1 i 3 tačka d. Evropske konvencije u koje su važne za donošenje zakonite odluke. relevantnom dijelu glasi: (2) Oni su dužni da s jednakom pažwom ispituju i utvrde "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili kako činjenice koje terete okrivljenog tako i one koje mu idu u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, korist. svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom Član 159 roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...). Š...Ć 3. Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća (2) Prije donošewa rješewa istražni sudac će ispitati minimalna prava: osobu protiv koje se zahtijeva provođenje istrage osim ako d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka postoji opasnost od odgađawa. optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane Š...Ć" odobri pod uslovima koji važe i za svjedoke optužbe." 25. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i 31. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u Hercegovine", broj 43/98) relevantna odredba glase: vezi s izvršenjem krivičnog djela ratnog zločina, pa je član 6 "Član 328 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv na konkretan slučaj. (1) Izvan slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li je postupak zakonu, zapisnici o iskazima svjedoka saoptuženih ili već pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva osuđenih sudionika u krivičnom djelu, kao i zapisnici ili član 6 Evropske konvencije. 32. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na činjenicu optuženi direktno ispituje svjedoka). U situaciji kada nije da sud nije prihvatio izvođenje dokaza kojima bi se dokazivao postojala adekvatna i propisana prilika da optuženi ispita njegov alibi, te da je presuda zasnovana samo na indicijama, a ne svjedoka, presuda ne može iskqučivo ili uglavnom da se na dokazima, te da je povrijeđeno njegovo pravo na nepristrasan zasniva na svjedočenju tog svjedoka. Korišćenje kao dokaza sud, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana izjave koju je, u prethodnoj fazi postupka, dala osoba koja II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine iz člana 6 stav 1 Evropske kasnije, u skladu sa nacionalnim pravom, odbije da ponudi te konvencije. dokaze u sudnici, može da dovede do presude samo ako postoji 33. U vezi sa proizvoqnom ocjenom dokaza, te da je presuda dokaz koji potvrđuje tu izjavu. Isto se odnosi na izjavu svjedoka zasnovana samo na indicijama, Ustavni sud podsjeća da je van koji je nestao i stoga ne može da bude pozvan u sudnicu (vidi njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zakqučaka sudova Ustavni sud, Odluku broj AP 105/03 od 30. novembra 2004. u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 48/04 očigledno proizvoqnom. Isto tako, Ustavni sud se neće st. 24-26). miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao 37. U konkretnoj situaciji, Ustavni sud uočava da su u dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada postupku saslušani svjedoci R.Q. i E.Q. prije donošewa redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na rješewa o provođenju istrage, a da su svjedoci D.T. i H.T. osnovu slobodne sudijske ocjene. To je iskqučivo uloga saslušani nakon donošewa rješewa o provođenju istrage bez redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi prisustva branioca i apelanta. Obrazloženje Vrhovnog suda i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za daje jasne odgovore i za prvu i za drugu situaciju. Naime, svjedoci R.Q. i E.Q. su saslušani u skladu sa odredbom člana qudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 155 stav 1 ZKP-a SFRJ, koja predviđa da se preduzmu istražne 1996. godine, objavljena u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78). radnje s ciljem da se otkrije krivično djelo, odnosno u toj fazi 34. Ustavni sud primjećuje da kod ove vrste krivičnih djela istrage počinilac je nepoznat. Dalje, da je na glavnom pretresu postoje objektivne okolnosti koje otežavaju wihovo svjedok E.Q. neposredno saslušana, i tako je omogućeno dokazivanje. U većini slučajeva iskazi svjedoka su kqučni odbrani da ispituje svjedoka, ali da je svjedok R.Q. u dokazi u postupku. Kako zbog specifičnosti okolnosti u međuvremenu umro. Na glavnom pretresu je pročitan njegov kojima je djelo izvršeno, odnosno vrste krivičnoga djela, do iskaz u smislu odredbe člana 328 stav 1 ranijeg ZKP-a FBiH, te suđewa dođe uglavnom kada već protekne određeno vrijeme, u skladu sa navedenim ovi iskazi ne mogu da se smatraju postoji realna mogućnost da svjedoci teško mogu da se sjete nezakonitim. Dalje, svjedoci D.T. i H.T. su saslušani nakon bitnih činjenica, odnosno da pojedini svjedoci umru, što je i donošewa rješewa o provođenju istrage, istina bez prisustva ovdje bio slučaj. Ustavni sud uočava da je prvostepeni sud izveo branioca i apelanta, ali je svjedok D.T. neposredno saslušana mnogobrojne dokaze saslušanjem velikog broja svjedoka i da je na sudu, čime je omogućeno odbrani da se izjasni o njenim do suđewa došlo nakon više od 10 godina. Međutim, navodima, te je na taj način otklonjen taj nedostatak. Svjedok obrazloženje prvostepenog suda u pogledu dokaza na kojim je H.T. je u međuvremenu umro, te nije bilo moguće da se to isto zasnivao svoju presudu, niti u jednom dijelu ne ostavlja utisak uradi i u tom slučaju, ali taj dokaz nije imao odlučujući uticaj proizvoqnosti, nego upravo suprotno. Naime, u situaciji kada na utvrđivanje bitnih činjenica. Ustavni sud konstatuje da su nije imao očevice izvršewa krivičnog djela, prvostepeni sud dva svjedoka, od četiri, neposredno saslušana na sudu, da je je na osnovu pojedinačne ocjene dokaza, uglavnom iskaza iskaz jednog svjedoka, koji je umro, dat prije donošewa rješewa svjedoka, te dovodeći sve te dokaze u vezu, pri čemu je vršio o provođenju istrage, kada je počinilac bio nepoznat. Iskaz zakonom propisane radnje s ciljem da provjeri istinitost tih svjedoka je, u skladu sa zakonskim odredbama, pročitan na sudu. iskaza, zakqučio da je apelant počinio predmetno krivično Svjedok je umro, nakon donošewa rješewa o provođenju istrage djelo. Ne ostavlja utisak proizvoqnosti niti obrazloženje iskaz nije zakonit, ali na njemu se i nije zasnivala presuda. Iz prvostepenog suda da je nepotrebno da se saslušaju još dodatna prethodnog proizilazi da je jasno da presuda nije zasnovana na 24 svjedoka kada je već u prethodnom dokaznom postupku iskazu svjedoka koji je umro, a koji je saslušan nakon donošewa nesumwivo utvrđeno da je apelant osoba koja je počinilac, te da rješewa o provođenju istrage bez prisustva apelanta i njegovog nije povjerovao iskazima u kojim je utvrdio nelogičnosti i branioca. Shodno tome, ispunjen je uslov iz člana 6 stav 3 tačka utvrdio da su dati samo s ciljem da se pomogne apelantu. d. Evropske konvencije da, u slučaju kada optuženi ne može Imajući u vidu stavove navedene u tački 33 ove odluke, a budući direktno da postavlja pitawa svjedoku optužbe, presuda kojom da nije našao elemente proizvoqnosti, Ustavni sud nalazi da se utvrđuje njegova krivica ne može da se zasniva iskqučivo na su ovi apelantovi navodi neosnovani. iskazima svjedoka koji su pročitani na glavnom pretresu. 35. Iako apelant nije precizirao koji segment iz člana 6 Ustavni sud zakqučuje da su i ovi apelantovi navodi stav 3 Evropske konvencije mu je povrijeđen, Ustavni sud neosnovani. uočava da se suština njegovih navoda odnosi na navodnu povredu 38. Dalje, u vezi sa navodima da apelantu u fazi istrage nije prava na ispitivanje svjedoka optužbe iz člana 6 stav 3 tačka d. postavljen branilac po službenoj dužnosti, Ustavni sud Evropske konvencije, zbog toga što su iskazi svjedoka u istrazi uočava da je iz Rješewa o provođenju istrage od 6. septembra dati bez prisustva branioca i apelanta, a ti iskazi su 1995. godine vidqivo da je rješenje doneseno a da apelant nije pročitani na glavnom pretresu, te su nezakoniti. saslušan, zbog toga što je bio nedostupan. U obrazloženju 36. Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već objasnio da Viši sud u Zenici je naveo da je, u skladu sa članom 159 stav 2 član 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije sadrži dva pravila, ZKP-a SFRJ, donio predmetno rješenje budući da bi, ako bi se koja su nezavisna jedno od drugog, i to: a) pravo optuženog da mu čekalo da okrivljeni bude saslušan, postojala opasnost da ne se omogući da ispituje svjedoke optužbe i b) pravo da se bi mogli da se saslušaju kqučni svjedoci, čime bi verojatno saslušaju svjedoci odbrane pod istim uslovima koji važe za bilo dovedeno u pitanje vođenje ovog postupka. Ustavni sud, svjedoka optužbe. S obzirom da su se u ranijim slučajevima pred takođe, uočava da su u ovom postupku preduzimane istražne Ustavnim sudom, kao i u ovom, apelanti pozivali na prvo radnje na otkrivanju počinioca, te da je, kada je postojao osnov pravilo člana 6 stav 3 tačka d. Evropske konvencije, Ustavni sumnje da je apelant počinio predmetno krivično djelo, sud je naglasio da citirana odredba zahtijeva da se optuženi apelant bio nedostupan. S tim u vezi Ustavni sud smatra da su i stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem, u vezi sa ovi apelantovi navodi neosnovani. pozivanjem i ispitivanjem svjedoka. Međutim, Ustavni sud je 39. Apelant se žali i da mu je povrijeđeno i pravo na naveo i da pomenuta odredba Evropske konvencije nema presumpciju nevinosti iz člana 6 stav 2 Evropske konvencije. apsolutno dejstvo, tj. da prava optuženog na pozivanje i Ustavni sud uočava da apelant nije posebno obrazložio ove ispitivanje svjedoka nisu neograničena (npr. korišćenje navode, a imajući u vidu prethodne zakqučke da u obrazloženju iskaza tzv. zaštićenih svjedoka kada se ne dozvoljava da redovnih sudova, prevashodno u obrazloženju u pogledu ocjene dokaza na kojim su zasnovali svoju odluku, nema elemenata na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je proizvoqnosti, Ustavni sud nalazi da nije potrebno da dalje razmatra ove apelantove navode jer su neosnovani. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 40. U pogledu apelantovih navoda iz dopune apelacije da mu Odbija se kao neosnovana apelacija Franje Radića je povrijeđeno pravo na nepristrasan sud, Ustavni sud ukazuje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i na svoju dosadašnju praksu, odnosno na član 16 stav 1 Pravila Hercegovine broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. juna 2007. godine Ustavnog suda koji kao uslov dopustivosti apelacije propisuje i Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj K-7/01-Rz od 8. obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je januara 2007. godine. apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i podnošenje dopune apelacije, te samo izuzetno može da se Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i prihvati dopuna apelacije podnesena van toga roka ukoliko se "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka. S obzirom na to da je predmetna dopuna OBRAZLOŽENJE apelacije podnesena nakon proteka propisanog roka, a ne I. Uvod odnosi se na nove pravne okolnosti nego se tiče istog 1. Franjo Radić (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa činjeničnog stawa i osporenih odluka, Ustavni sud se neće Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnio je 27. jula 2007. godine upustiti u razmatranje ovog apelantovog navoda. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni 41. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede apelantovog sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Hercegovine i člana 6 st. 1, 2 i 3 tačka d. Evropske konvencije. 070-0-Kž-07-000203 od 13. juna 2007. godine i Presude Ostali navodi Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni 42. Ustavni sud uočava da se apelant žali i da mu je sud) broj K-7/01-Rz od 18. januara 2007. godine. Apelant je 26. povrijeđeno pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2 juna 2009. godine dostavio dopunu apelacije. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, koji u relevantnom II. Postupak pred Ustavnim sudom dijelu glasi: "Svako ko je odlukom suda osuđen na krivično 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od djelo ima pravo da njegovu osudu ili kaznu preispita viši Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva sud." Ustavni sud nalazi da apelantu nije uskraćeno ovo pravo, kantona Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: Kantonalno budući da je uložio žalbu na prvostepenu presudu, te da je tužiteljstvo) zatraženo je 10. i 11. aprila 2008. godine da dostave Vrhovni sud ispitao osporavanu presudu u odnosu na sve bitne odgovor na apelaciju. apelantove žalbene navode. S tim u vezi Ustavni sud zakqučuje 3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Kantonalno tužiteljstvo da su i ovi apelantovi navodi neosnovani. dostavili su odgovor na apelaciju 15. maja, 21, aprila i 23. aprila 43. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede apelantovog 2008. godine. prava na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2 Protokola 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, broj 7 uz Evropsku konvenciju. odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 30. septembra 2009. VIII. Zakqučak godine. 44. Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana III. Činjenično stanje II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1, 2 i 3 tačka d. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Evropske konvencije, niti povreda prava na žalbu u krivičnim dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na stvarima iz člana 2 Protokola broj 7, u situaciji kada sljedeći način. apelantova krivica za krivično djelo ratnog zločina nije 6. Presudom Kantonalnog suda broj K-7/01-Rz od 18. utvrđena proizvoqnom ocjenom dokaza, kada presuda kojom je januara 2007. godine, apelant je proglašen krivim da je, u vrijeme utvrđena apelantova krivica nije zasnovana na iskazima i na način naveden u izreci presude, kao pripadnik Hrvatskog svjedoka koje apelant nije imao priliku da ispita, kada nije vijeća odbrane (u daljnjem tekstu: HVO), vršeći ubojstva povrijeđeno pravo na presumpciju nevinosti, te kada mu nije civilnog stanovništva, postupao protivno pravilima uskraćeno pravo na žalbu. međunarodnog humanitarnog prava, čime da je počinio krivično 45. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stav 1. ranije važećeg i preuzetog Krivičnog zakona SFRJ 46. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ("Službeni list SFRJ", br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 74/87, 57/89 i 3/90, u daljnjem tekstu: KZ SFRJ). Kantonalni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. Predsjednik Ustavnog suda 7. Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka izveo veliki Bosne i Hercegovine broj dokaza, između ostalih, saslušao veliki broj svjedoka Prof. dr Miodrag Simović, s. r. optužbe i odbrane, da su pročitani iskazi nekoliko svjedoka, da je izvršeno suočenje svjedoka, da su pročitani zapisnici vještaka sudske medicine, te da je izvršen uvid, između ostalog, u zapisnike o ekshumaciji, zapisnike o rekonstrukciji, zapisnik o Ustav sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u reekshumaciji sa fotodokumentacijom, službene zabilješke predmetu broj AP 2210/07, rješavajući apelaciju Franje Radića, Odjeljenja za krim. tehniku, te dopise MUP-a Zenica. Kantonalni na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. sud je istaknuo da je nakon provedenih dokaza utvrdio da su se u stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i neposrednoj blizini u vrijeme inkriminiranog događaja nalazili Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. E.Lj., R.Lj., L.P., I.P. i D.P., ali da nije bilo očevidaca izvršenja 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: ovog krivičnog djela. Miodrag Simović, predsjednik 8. Kantonalni sud je naveo da je nakon provedenih dokaza Valerija Galić, potpredsjednica zaključio da je apelant u općini Vitez 9. juna 1993. godine ubio Seada Palavrić, potpredsjednica A.K. (u daljnjem tekstu: oštećena) i A.K. (u daljnjem tekstu: Mato Tadić, sudija oštećeni), bračni par koji je obavljao poljoprivredne radove u Krstan Simić, sudija svom dvorištu, čime je počinio krivično djelo koje mu se stavlja 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 na teret. Ovaj svoj zaključak Kantonalni sud je zasnivao izvršenje ovog krivičnog djela, te da s tim u vezi u prvostepenom prvenstveno na iskazima svjedoka E.Lj. i R.Lj (bračni par, postupku nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnoga susjedi oštećene i oštećenog) kao i na iskazu svjedokinje D.T. postupka. (ona i H. su vlasnici kuće iz koje su protjerani i u koju se uselio 12. Dalje, u vezi sa apelantovim žalbenim navodima da su apelant). Kantonalni sud je naveo da iz iskaza svjedoka E.Lj. i iskazi R.Lj. i E. Lj. dati prije donošenja rješenja o provođenju R.Lj. slijedi da je E.Lj. toga dana bila u kući, da je R.Lj. bio ispred istrage, Vrhovni sud je naveo da su ti svjedoci saslušani u skladu kuće, da su čuli rafal, zatim vrisak oštećene koja je dozivala sa odredbama člana 155. stav 1. Zakona o krivičnom postupku oštećenoga, da su čuli drugi rafal, da je svjedok R.Lj. u vrijeme Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, kada se taj događaj desio, neposredno nakon što su ispaljena dva 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike rafala, vidio apelanta koji je dolazio iz pravca odakle su se čuli ti Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94 - u daljnjem rafali, da su čuli dječaka koji da je povikao "čiko koji stanuje u H. tekstu: ZKP RBiH), koja predviđa poduzimanje istražnih radnji o kući ubio je A.", te da su 10. juna 1993. godine, dakle sutradan, kojim se ne obavještavaju okrivljeni i branitelj, jer je u toj fazi napustili kuću u kojoj su živjeli. Kantonalni sud je naveo da je istrage počinitelj nepoznat. Zatim, da je na glavnom pretresu svjedokinja E.Lj. neposredno saslušana na sudu, ali da je svjedok svjedokinja E.Lj. neposredno saslušana, ali da je svjedok R.Lj. u R.Lj. u međuvremenu umro. U pogledu ocjene vjerodostojnosti i međuvremenu umro, te da je na glavnom pretresu pročitan istinitosti iskaza svjedokinje E.Lj., Kantonalni sud je naveo da je njegov iskaz u smislu odredbe člana 328. stav 1. ranijeg Zakona o proveo i radnju suočenja sa svjedocima koji su bili u blizini krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene mjesta događaja, te zaključio da je ova svjedokinja bila uvjerljiva novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98, u daljnjem i da je ponavljala na isti način sve bitne činjenice koje je navodila tekstu: raniji ZKP FBiH). U skladu sa navedenim, Vrhovni sud je u ranijem iskazu, za razliku od iskaza drugih svjedoka koji su u zaključio da se iskazi svjedoka dati u pretkrivičnom postupku većem dijelu bili kontradiktorni. Budući da je odbrana bez prisustva branitelja i apelanta ne mogu smatrati nezakonitim. prigovarala da apelant taj dan nije uopće bio na mjestu događaja, Kantonalni sud je naveo da iz iskaza svjedokinje D.T. slijedi da je 13. Odgovarajući dalje na žalbene navode da su svjedoci D.T. ona 8. juna 1993. godine protjerana iz svoje kuće, što ne spori ni i H.T. saslušani nakon donošenja rješenja o provođenju istrage odbrana, odnosno da i sam apelant navodi da se u vrijeme bez prisustva branitelja i apelanta, Vrhovni sud je naveo da je protjerivanja vlasnika kuće on sa članovima svoje porodice svjedokinja D.T. neposredno saslušana na sudu, čime je uselio u tu kuću. Dalje, da iz fotodokumentacije o izvršenoj omogućeno odbrani da se izjasni o njenim navodima, te je na taj rekonstrukciji slijedi da se kuća oštećenih nalazi u susjedstvu način taj nedostatak otklonjen. Svjedok H.T. je u međuvremenu kuća u kojima su privremeno stanovali svjedoci koji su navedeni, umro, te nije bilo moguće učiniti isto, ali taj dokaz nije imao da su bili u blizini spomenutog događaja, te da iz nalaza vještaka odlučujući utjecaj na utvrđivanje bitnih činjenica. S tim u vezi sudske medicine proizlazi da je smrt oštećene i oštećenog Vrhovni sud je zaključio da prvostepeni sud nije počinio bitnu nastupila zbog povreda projektilima iz vatrenog oružja. povredu odredaba krivičnog postupka. 9. Odgovarajući na prigovore odbrane da u postupku nije 14. U vezi sa žalbenim navodima da apelantu u fazi istrage dokazano da je apelant počinio ovo krivično djelo, da je istraga nije postavljen branitelj po službenoj dužnosti i da je time vođena na nezakonit način, da sud nije uzeo u obzir dokaze koje povrijeđen zakon, Vrhovni sud je naveo se ti žalbeni navodi ne je predlagala odbrana, Kantonalni sud je naveo da iskazi mogu odnositi na povrede krivičnog postupka u smislu odredbe svjedoka na nesumnjiv način dokazuju da je apelant počinio ovo člana 358. stav 2. ranijeg ZKP-a FBiH, budući da se one odnose krivično djelo, da nije utvrdio nezakonitosti tokom istrage, iako na povrede počinjene u pripremi glavnoga pretresa. Na glavnom stoji prigovor odbrane da se postupak zbog preranog optuženja pretresu i prilikom donošenja presude apelant je imao branitelja. "vraćao" u fazu istrage, što nije imalo odlučujući utjecaj kod 15. Dalje, u odnosu na žalbene navode u pogledu presuđenja, da je izveo veći broj dokaza koje je predlagala uvjerljivosti iskaza svjedoka na kojima je prvostepeni sud odbrana, te da na tim dokazima nije zasnovao svoju presudu, zasnivao svoju odluku, Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni budući da je u iskazima tih svjedoka uočio kontradiktornosti i sud te iskaze pravilno ocijenio kao istinite. Naime, Vrhovni sud je nelogičnosti. Dalje, prijedlog odbrane da se saslušaju još 24 istaknuo da je u prvostepenom postupku provjeravana istinitost svjedoka na okolnosti apelantovog alibija Kantonalni sud je tvrdnji svjedoka, kako u pogledu vremena izvršenja krivičnoga ocijenio neosnovanim, budući da je na osnovu dokaza koje je djela, tako i u pogledu načina izvršenja, te da se ovi iskazi ne izveo i njihove ocjene utvrdio da je apelant upravo ta osoba koja mogu ocijeniti kao neistinit samo zato što se ti svjedoci nisu je počinila ovo krivično djelo. Kantonalni sud je istaknuo da je precizno izjasnili o imenu dječaka. prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir i olakšavajuće (da je od vremena izvršenja krivičnoga djela proteklo 13 godina, da 16. U pogledu žalbenih navoda da u postupku nije dokazano apelant nije osuđivan, te da se izrazito korektno vladao) i da je apelant počinio ovo krivično djelo, Vrhovni sud je istaknuo otežavajuće okolnosti (da je u vrijeme ratnoga stanja s da je prvostepeni sud pravilno zaključio da ga je apelant počinio umišljajem lišio života oštećenu i oštećenoga, koji su pripadnici kada je utvrđeno da su svjedoci R.Lj. i E.Lj. čuli oštećenu nakon drugog naroda). prvog rafala da doziva oštećenog, da je ubrzo uslijedio i drugi 10. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalnog tužiteljstva i rafal, da su svjedoci R.Lj. i E.Lj. čuli dječaka koji je povikao sina oštećenih, Vrhovni sud je donio Presudu broj "čiko koji stanuje u H. kući ubio je A.", te da je svjedok R.Lj. 070-0-Kž-07-000203 od 13. juna 2007. godine, kojom je uvažio vidio apelanta kako dolazi iz pravca odakle su se čuli ti rafali. Sve žalbu Kantonalnog tužiteljstva, te preinačio prvostepenu presudu je navedeno uz činjenicu da iz nalaza vještaka sudske medicine u odluci o kazni na način da je apelantu izrekao kaznu zatvora od proizlazi da je smrt oštećene i oštećenog nastupila zbog povreda deset godina, odbio apelantovu žalbu, a odbacio žalbu sina projektilima iz vatrenoga oružja. oštećenih. Obrazlažući zašto je preinačio prvostepenu presudu, 17. U pogledu žalbenih navoda da prvostepeni sud nije Vrhovni sud je naveo da je, budući da je apelant počinio krivično prihvatio iskaze svjedoka odbrane, Vrhovni sud je naveo da je djelo koje spada u najteža krivična djela, čija je posljedica smrt prvostepeni sud pravilno zaključio da iskaz jednog od svjedoka dviju osoba, te imajući u vidu pobude iz kojih je djelo učinjeno, potvrđuje određene činjenice iznesene u iskazima optužbe i da je zaključio da je kazna koju je izrekao prvostepeni sud nedovoljna jedino "ne" u dijelu da taj svjedok nije odmah saznao da je došlo za postizanje svrhe kažnjavanja. do ubojstva oštećenih i da nije čuo dječaka. U vezi sa iskazom 11. Odgovarajući na žalbeni navod da apelant nije bio drugog i trećeg svjedoka odbrane, Vrhovni sud je također naveo pripadnik HVO-a, Vrhovni sud ga je ocijenio neosnovanim, da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se u njihovim budući da prvostepena presuda sadrži obrazloženje svih radnji iskazima pojavljuju kontradiktornosti, odnosno da je iskaz koje je apelant poduzeo kao pripadnik HVO-a, da također sadrži i jednog od svjedoka koji je izjavio da se ne sjeća predmetnog obrazloženje činjenica koje dokazuju apelantov umišljaj za događaja dat samo da se pomogne apelantu. 18. Vrhovni sud je zaključio da je presudom prvostepenog kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u suda ispravno okvalificirano predmetno krivično djelo, odnosno koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, da je apelant pravilno proglašen krivim za krivično djelo "ratni lišavanje prava na pravilno i nepristrano suđenje; prisiljavanje zločin protiv civilnog stanovništva" iz člana 142. stav 1. na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj preuzetog KZ SFRJ, te da je ta presuda u svakom segmentu obavještajnoj službi ili administraciji; prisiljavanje na prinudni zakonita. rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskacije imovine, IV. Apelacija pljačkanje imovine stanovništva, protuzakonito i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama imovine koje a) Navodi iz apelacije nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i 19. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. vrijednosti domaćeg novca ili protuzakonito izdavanje novca ili stav 1, 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i ko izvrši neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom najmanje osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te iz pet godina ili smrtnom kaznom." člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant 24. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Bosne i navodi da sud nije prihvatio izvođenje dokaza kojim bi se Hercegovine ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, dokazivao njegov alibi, te da je presuda zasnovana na indicijama, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Bosne i a nikako na dokazima. Apelant navodi da su iskazi svjedoka u Hercegovine", br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94 - u daljnjem tekstu: istrazi dati bez prisustva branitelja i apelanta, te da su tako ZKP RBiH) relevantne odredbe glase: nezakoniti, da nije bio u mogućnosti dati svoju obranu, da mu nije dostavljen niti jedan dopis niti je to pokušano, da nije bio u "Član 15. mogućnosti izjasniti o zahtjevu za provođenje istrage niti bilo što (1) Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku predložiti, da mu nije bio postavljen branitelj po službenoj dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za dužnosti, te da u tom postupku do podizanja optužnice nije imao donošenje zakonite odluke. nikakva prava koja mu po Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji (2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako pripadaju. Apelant ističe da Vrhovni sud nije odgovorio na činjenice koje terete okrivljenog tako i one koje mu idu u korist. žalbene navode u pogledu sudbine oštećenih nakon izvršenja Član 159. predmetnog krivičnog djela, budući da je Kantonalno tužiteljstvo Š...Ć iznijelo da ima saznanja o osobama koje su oštećene nakon (2) Prije donošenja rješenja istražni sudac će ispitati osobu ubojstva bacili u rijeku, te da se na taj način prešućuju ili kriju protiv koje se zahtijeva provođenje istrage osim ako postoji izvršitelji. Apelant dalje ističe da presuda ne sadrži precizan opasnost od odgađanja. oblik umišljaja jer da nije svejedno je li djelo izvršeno sa Š...Ć" izravnim ili eventualnim umišljajem, odnosno je li uopće izvršeno krivično djelo. U dopuni apelacije apelant ističe da je 25. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i sutkinja koja je bila član vijeća Vrhovnog suda bila i u vijeću koje Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i je odlučivalo o prigovorima na optužnicu, da je ta sutkinja morala Hercegovine", broj 43/98) relevantna odredba glase: biti izuzeta, te da je i s tim u vezi presuda nezakonita. "Član 328. (1) Izvan slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom b) Odgovor na apelaciju zakonu, zapisnici o iskazima svjedoka saoptuženih ili već 20. Vrhovni sud je naveo da niti u prvostepenom postupku u osuđenih sudionika u krivičnom djelu, kao i zapisnici ili druga kojem su utvrđivane činjenice, niti u postupku po žalbi u kojem je pismena o nalazu i mišljenju vještaka, mogu se po odluci vijeća odgovoreno na sve bitne apelantove prigovore, nisu povrijeđena pročitati samo u ovim slučajevima: apelantova prava, te je predložio da se apelacija odbije kao 2) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne neosnovana. mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno 21. Kantonalni sud je istaknuo da je apelant imao fer i otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka; pravično suđenje, da je Vrhovni sud odgovorio na sve njegove prigovore, da apelantova prava ni na koji način nisu povrijeđena, Š...Ć" te da se s tim u vezi apelacija odbija. VI. Dopustivost 22. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je prvostepeni sud 26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravilno utvrdio činjenično stanje, da nije počinio niti jednu Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja povredu ranijeg ZKP-a, te da nisu povrijeđena apelantova prava su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog iz člana 6. Evropske konvencije. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. V. Relevantni propisi 27. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 23. U Krivičnom zakonu SFRJ ("Službeni list SFRJ", br. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90) djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se relevantna odredba glasi: podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Član 142. je koristio. (1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, 28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na je Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. onesposobljene za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, tešku juna 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih tjelesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi; napad bez lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo; da se prema apelant je primio 2. jula 2007. godine, a apelacija je podnesena civilnom stanovništvu čine ubojstva, mučenja, nečovječna 27. jula 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti, članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanje nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi ili preseljavanje ili prisilno odnarođivanje ili prevođenje na formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. drugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; 29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u dovodeći sve te dokaze u vezu, pri čemu je vršio zakonom pogledu dopustivosti. propisane radnje s ciljem da provjeri istinitost tih iskaza, VI. Meritum zaključio da je apelant počinio predmetno krivično djelo. Ne ostavlja utisak proizvoljnosti niti obrazloženje prvostepenog 30. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim suda da je bespotrebno saslušavati još dodatna 24 svjedoka kada presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i je već u prethodnom dokaznom postupku nesumnjivo utvrđeno Hercegovine i člana 6. stav 1, 2. i 3. Evropske konvencije, te da je apelant osoba koja je počinitelj, te da nije povjerovao prava iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju iskazima u kojim je utvrdio nelogičnosti i utvrdio da su dati samo Pravo na pravično suđenje s ciljem da se pomogne apelantu. Imajući u vidu stavove Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: navedene u tački 33. ove odluke, a budući da nije našao elemente "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska proizvoljnosti, Ustavni sud nalazi da su ovi apelantovi navodi prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: neosnovani. (...) 35. Iako apelant nije precizirao koji segment iz člana 6. stav e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 3. Evropske konvencije mu je povrijeđen, Ustavni sud uočava da stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." se suština njegovih navoda odnosi na navodnu povredu prava na ispitivanje svjedoka optužbe iz člana 6. stav 3. tačka d. Evropske Član 6. stav 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije u konvencije, zbog toga što su iskazi svjedoka u istrazi dati bez relevantnom dijelu glasi: prisustva branitelja i apelanta, a ti iskazi su pročitani na glavnom pretresu, te su nezakoniti. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima 36. Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već objasnio da pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva pravila, koja su neovisna jedno o drugome, i to: a) pravo optuženog da mu pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. se omogući ispitivanje svjedoka optužbe i b) pravo na saslušanje (...). svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe za svjedoka 3. Svatko tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća optužbe. S obzirom da su se u ranijim slučajevima pred Ustavnim minimalna prava: sudom, kao i u ovom, apelanti pozivali na prvo pravilo člana 6. d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i stav 3. tačka d. Evropske konvencije, Ustavni sud je naglasio da da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod citirana odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe." jednakosti sa tužiteljem, u vezi sa pozivanjem i ispitivanjem 31. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na utvrđivanje svjedoka. Međutim, Ustavni sud je naveo i da spomenuta osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi s izvršenjem odredba Evropske konvencije nema apsolutno dejstvo, tj. da krivičnog djela ratnog zločina, pa je član 6. stav 1. Evropske prava optuženog na pozivanje i ispitivanje svjedoka nisu konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. Prema tome, Ustavni neograničena (npr. korištenje iskaza tzv. zaštićenih svjedoka sud mora preispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio kada se ne dozvoljava da optuženi direktno ispituje svjedoka). U pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije. situaciji kada nije postojala adekvatna i propisana prilika da 32. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na činjenicu da optuženi ispita svjedoka, presuda se ne može isključivo ili sud nije prihvatio izvođenje dokaza kojima bi se dokazivao uglavnom zasnivati na svjedočenju tog svjedoka. Korištenje kao njegov alibi, te da je presuda zasnovana samo na indicijama, a ne dokaza izjave koju je, u prethodnoj fazi postupka, dala osoba na dokazima, te je povrijeđeno njegovo pravo na nepristran sud, koja kasnije, u skladu sa nacionalnim pravom, odbije da ponudi čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) te dokaze u sudnici, može da dovede do presude samo ako postoji Ustava Bosne i Hercegovine iz člana 6. stav 1. Evropske dokaz koji potvrđuje tu izjavu. Isto se odnosi na izjavu svjedoka konvencije. koji je nestao i stoga ne može biti pozvan u sudnicu (vidi Ustavni 33. U vezi sa proizvoljnom ocjenom dokaza, te da je presuda sud, Odluku broj AP 105/03 od 30. novembra 2004. godine, zasnovana samo na indicijama, Ustavni sud podsjeća da je van "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 48/04 st. 24-26). njegove nadležnosti procjenjivanje kvaliteta zaključaka sudova 37. U konkretnoj situaciji, Ustavni sud uočava da su u u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima postupku saslušani svjedoci R.Lj. i E.Lj. prije donošenja rješenja očevidno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u o provođenju istrage, a da su svjedoci D.T. i H.T. saslušani nakon način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu donošenja rješenja o provođenju istrage bez prisustva branitelja i građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni apelanta. Obrazloženje Vrhovnog suda daje jasne odgovore i za sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu prvu i za drugu situaciju. Naime, svjedoci R.Lj. i E.Lj. su slobodne sudijske ocjene. To je isključivo uloga redovnih saslušani u skladu sa odredbom člana 155. stav 1. ZKP-a SFRJ, sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod koja predviđa poduzimanje istražnih radnji s ciljem da se otkrije zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska krivično djelo, odnosno u toj fazi istrage počinitelj je nepoznat. prava, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. marta 1996. Nadalje, da je na glavnom pretresu svjedokinja E.Lj. neposredno godine, objavljena u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78). saslušana, i tako je omogućeno odbrani da ispituje svjedoka, ali 34. Ustavni sud primjećuje da kod ove vrste krivičnih djela da je svjedok R.Lj. u međuvremenu umro. Na glavnom pretresu postoje objektivne okolnosti koje otežavaju njihovo je pročitan njegov iskaz u smislu odredbe člana 328. stav 1. dokazivanje. U većini slučajeva iskazi svjedoka su ključni dokazi ranijeg ZKP-a FBiH, te se u skladu sa navedenim ovi iskazi ne u postupku. Kako zbog specifičnosti okolnosti u kojima je djelo mogu smatrati nezakonitim. Nadalje, svjedoci D.T. i H.T. su izvršeno, odnosno vrste krivičnoga djela, do suđenja dođe saslušani nakon donošenja rješenja o provođenju istrage, istina uglavnom kada već protekne određeno vrijeme, postoji realna bez prisustva branitelja i apelanta, ali je svjedokinja D.T. mogućnost da se svjedoci teško mogu sjetiti bitnih činjenica, neposredno saslušana na sudu, čime je omogućeno odbrani da se odnosno da pojedini svjedoci umru, što je i ovdje bio slučaj. izjasni o njezinim navodima, te je na taj način otklonjen taj Ustavni sud uočava da je prvostepeni sud izveo mnogobrojne nedostatak. Svjedok H.T. je u međuvremenu umro, te nije bilo dokaze saslušanjem velikog broja svjedoka i da je do suđenja moguće isto uraditi i u tom slučaju, ali taj dokaz nije imao došlo nakon više od 10 godina. Međutim, obrazloženje odlučujući utjecaj na utvrđivanje bitnih činjenica. Ustavni sud prvostepenog suda u pogledu dokaza na kojim je zasnivao svoju konstatira da su dva svjedoka, od četiri, neposredno saslušana na presudu, niti u jednom dijelu ne ostavlja utisak proizvoljnosti, sudu, da je iskaz jednog svjedoka, koji je umro, dat prije nego upravo suprotno. Naime, u situaciji kada nije imao očevice donošenja rješenja o provođenju istrage, kada je počinitelj bio izvršenja krivičnoga djela, prvostepeni sud je na osnovu nepoznat. Iskaz svjedoka je, u skladu sa zakonskim odredbama, pojedinačne ocjene dokaza, uglavnom iskaza svjedoka, te pročitan na sudu. Svjedok je umro, nakon donošenja rješenja o provođenju istrage iskaz nije zakonit, ali na njemu se i nije VIII. Zaključak zasnivala presuda. Iz prethodnog proizlazi da je jasno da presuda 44. Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana nije zasnovana na iskazu svjedoka koji je umro, a koji je saslušan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tačka d. nakon donošenja rješenja o provođenju istrage bez prisustva Evropske konvencije, niti povreda prava na žalbu u krivičnim apelanta i njegovog branitelja. Prema tome, ispunjen je uvjet iz stvarima iz člana 2. Protokola broj 7, u situaciji kada apelantova člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije da, u slučaju kada krivica za krivično djelo ratnog zločina nije utvrđena optuženi ne može direktno da postavlja pitanja svjedoku proizvoljnom ocjenom dokaza, kada presuda kojom je utvrđena optužbe, presuda kojom se utvrđuje njegova krivica ne može se apelantova krivica nije zasnovana na iskazima svjedoka koje zasnivati isključivo na iskazima svjedoka koji su pročitani na apelant nije imao priliku ispitati, kada nije povrijeđeno pravo na glavnom pretresu. Ustavni sud zaključuje da su i ovi apelantovi presumpciju nevinosti, te kada mu nije uskraćeno pravo na žalbu. navodi neosnovani. 45. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 38. Dalje, u vezi sa navodima da apelantu u fazi istrage nije Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. postavljen branitelj po službenoj dužnosti, Ustavni sud uočava 46. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke da je iz Rješenja o provođenju istrage od 6. septembra 1995. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godine vidljivo da je rješenje doneseno a da apelant nije saslušan, Predsjednik zbog toga što je bio nedostupan. U obrazloženju Viši sud u Zenici Ustavnog suda je naveo da je, u skladu sa članom 159. stav 2. ZKP-a SFRJ, donio Bosne i Hercegovine predmetno rješenje budući da bi, ako bi se čekalo da okrivljeni bude saslušan, postojala opasnost da se ne bi mogli saslušati Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. ključni svjedoci, čime bi vjerojatno bilo dovedeno u pitanje vođenje ovog postupka. Ustavni sud, također, uočava da su u ovom postupku poduzimane istražne radnje na otkrivanju Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u počinitelja, te da je, kada je postojao osnov sumnje da je apelant predmetu broj AP 2210/07, rješavajući apelaciju Franje Radića, počinio predmetno krivično djelo, apelant bio nedostupan. S tim na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka u vezi Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda neosnovani. Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 39. Apelant se žali i da mu je povrijeđeno i pravo na Miodrag Simović, predsjednik presumpciju nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije. Valerija Galić, dopredsjednica Ustavni sud uočava da apelant nije posebno obrazložio ove navode, a imajući u vidu prethodne zaključke da u obrazloženju Seada Palavrić, dopredsjednica redovnih sudova, prvenstveno u obrazloženju u pogledu ocjene Mato Tadić, sudac dokaza na kojim su zasnovali svoju odluku, nema elemenata Krstan Simić, sudac proizvoljnosti, Ustavni sud nalazi da nije potrebno daljnje na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio razmatranje ovih apelantovih navoda jer su neosnovani. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 40. U pogledu apelantovih navoda iz dopune apelacije da mu je povrijeđeno pravo na nepristran sud, Ustavni sud ukazuje na Odbija se kao neutemeljena apelacija Franje Radića svoju dosadašnju praksu, odnosno na član 16. stav 1. Pravila podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje Hercegovine broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. lipnja 2007. obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada godine i Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj K-7/01-Rz je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom od 8. siječnja 2007. godine. lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i dopuna apelacije podnesena izvan toga roka ukoliko se odnosi na Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenoga "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". roka. S obzirom na to da je predmetna dopuna apelacije OBRAZLOŽENJE podnesena nakon proteka propisanog roka, a ne odnosi se na nove pravne okolnosti nego se tiče istog činjeničnog stanja i I. Uvod osporenih odluka, Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje 1. Franjo Radić (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa ovog apelantovog navoda. Nikica Bodul, odvjetnik iz Zenice, podnio je 27. srpnja 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: 41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tačka d. Evropske konvencije. 070-0-Kž-07-000203 od 13. lipnja 2007. godine i Presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni Ostali navodi sud) broj K-7/01-Rz od 18. siječnja 2007. godine. Apelant je 26. 42. Ustavni sud uočava da se apelant žali i da mu je lipnja 2009. godine dostavio dopunu apelacije. povrijeđeno pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. II. Postupak pred Ustavnim sudom Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, koji u relevantnom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od dijelu glasi: "Svako ko je odlukom suda osuđen na krivično djelo Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva ima pravo da njegovu osudu ili kaznu preispita viši sud." Ustavni kantona Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: Kantonalno sud nalazi da apelantu nije uskraćeno ovo pravo, budući da je tužiteljstvo) zatraženo je 10. i 11. travnja 2008. godine da dostave uložio žalbu na prvostepenu presudu, te da je Vrhovni sud ispitao odgovor na apelaciju. pobijanu presudu u odnosu na sve bitne apelantove žalbene 3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Kantonalno tužiteljstvo navode. S tim u vezi Ustavni sud zaključuje da su i ovi apelantovi dostavili su odgovor na apelaciju 15. svibnja, 21, travnja i 23. navodi neosnovani. travnja 2008. godine. 43. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prava na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 30. rujna 2009. uz Evropsku konvenciju. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 III. Činjenično stanje prigovor obrane da se postupak zbog preranog optuženja 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i "vraćao" u fazu istrage, što nije imalo odlučujući utjecaj kod dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na presuđenja, da je izveo veći broj dokaza koje je predlagala sljedeći način. obrana, te da na tim dokazima nije zasnovao svoju presudu, budući da je u iskazima tih svjedoka uočio kontradiktornosti i 6. Presudom Kantonalnog suda broj K-7/01-Rz od 18. nelogičnosti. Nadalje, prijedlog obrane da se saslušaju još 24 siječnja 2007. godine, apelant je proglašen krivim da je, u svjedoka na okolnosti apelantovoga alibija Kantonalni sud je vrijeme i na način naveden u izreci presude, kao pripadnik ocijenio neutemeljenim, budući je na temelju dokaza koje je Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO), vršeći izveo i njihove ocjene utvrdio da je apelant upravo ta osoba koja ubojstva civilnog stanovništva, postupao protivno pravilima je počinila ovo kazneno djelo. Kantonalni sud je istaknuo da je međunarodnog humanitarnog prava, čime da je počinio kazneno prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir i olakotne (da je od djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. vremena izvršenja kaznenoga djela proteklo 13 godina, da stavak 1. ranije važećeg i preuzetog Kaznenog zakona SFRJ apelant nije osuđivan, te da se izrazito korektno vladao) i ("Službeni list SFRJ", br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, otegotne okolnosti (da je u vrijeme ratnoga stanja umišljajno lišio 74/87, 57/89 i 3/90, u daljnjem tekstu: KZ SFRJ). Kantonalni sud života oštećenu i oštećenoga, koji su pripadnici drugog naroda). je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. 10. Odlučujući o prizivu apelanta, Kantonalnog tužiteljstva i 7. Kantonalni sud je naveo da je tijekom postupka izveo sina oštećenih, Vrhovni sud je donio Presudu broj veliki broj dokaza, između ostalih, saslušao veliki broj svjedoka 070-0-Kž-07-000203 od 13. lipnja 2007. godine, kojom je optužbe i obrane, da su pročitani iskazi nekoliko svjedoka, da je uvažio priziv Kantonalnog tužiteljstva, te preinačio izvršeno suočenje svjedoka, da su pročitani zapisnici vještaka prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je apelantu sudske medicine, te da je izvršen uvid, između ostalog, u izrekao kaznu zatvora od deset godina, odbio apelantov priziv, a zapisnike o ekshumaciji, zapisnike o rekonstrukciji, zapisnik o odbacio priziv sina oštećenih. Obrazlažući zašto je preinačio reekshumaciji sa fotodokumentacijom, službene zabilješke prvostupanjsku presudu, Vrhovni sud je naveo da je, budući je Odjeljenja za krim. tehniku, te dopise MUP-a Zenica. Kantonalni apelant počinio kazneno djelo koje spada u najteža kaznena djela, sud je istaknuo da je nakon provedenih dokaza utvrdio da su se u čija je posljedica smrt dviju osoba, te imajući u vidu pobude iz neposrednoj blizini u vrijeme inkriminiranog događaja nalazili kojih je djelo učinjeno, zaključio da je kazna koju je izrekao E.Lj., R.Lj., L.P., I.P. i D.P., ali da nije bilo očevidaca izvršenja prvostupanjski sud nedovoljna za postizanje svrhe kažnjavanja. ovog kaznenog djela. 11. Odgovarajući na prizivni navod da apelant nije bio 8. Kantonalni sud je naveo da je nakon provedenih dokaza pripadnik HVO-a, Vrhovni sud ga je ocijenio neutemeljenim, zaključio da je apelant u općini Vitez 9. lipnja 1993. godine ubio budući da prvostupanjska presuda sadrži obrazloženje svih radnji A.K. (u daljnjem tekstu: oštećena) i A.K. (u daljnjem tekstu: koje je apelant poduzeo kao pripadnik HVO-a, da također sadrži i oštećeni), bračni par koji je obavljao poljoprivredne radove u obrazloženje činjenica koje dokazuju apelantov umišljaj za svome dvorištu, čime je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja izvršenje ovog kaznenog djela, te da s tim u svezi u na teret. Ovaj svoj zaključak Kantonalni sud je temeljio prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda prvenstveno na iskazima svjedoka E.Lj. i R.Lj (bračni par, odredaba kaznenoga postupka. susjedi oštećene i oštećenoga) kao i na iskazu svjedokinje D.T. 12. Nadalje, u svezi sa apelantovim prizivnim navodima da (ona i H. su vlasnici kuće iz koje su protjerani i u koju se uselio su iskazi R.Lj. i E. Lj. dati prije donošenja rješenja o provođenju apelant). Kantonalni sud je naveo da iz iskaza svjedoka E.Lj. i istrage, Vrhovni sud je naveo da su ti svjedoci saslušani sukladno R.Lj. slijedi da je E.Lj. toga dana bila u kući, da je R.Lj. bio ispred odredbi članka 155. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku kuće, da su čuli rafal, potom vrisak oštećene koja je dozivala Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, oštećenoga, da su čuli drugi rafal, da je svjedok R.Lj. u vrijeme 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike kada se taj događaj desio, neposredno nakon što su ispaljena dva Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94 - u daljnjem rafala, vidio apelanta koji je dolazio iz pravca odakle su se čuli ti tekstu: ZKP RBiH), koja predviđa poduzimanje istražnih radnji o rafali, da su čuli dječaka koji da je povikao "čiko koji stanuje u H. kojim se ne obavještavaju okrivljeni i branitelj, jer je u toj fazi kući ubio je A.", te da su 10. lipnja 1993. godine, dakle sutradan, istrage počinitelj nepoznat. Potom, da je na glavnome pretresu napustili kuću u kojoj su živjeli. Kantonalni sud je naveo da je svjedokinja E.Lj. neposredno saslušana, ali da je svjedok R.Lj. u svjedokinja E.Lj. neposredno saslušana na sudu, ali da je svjedok međuvremenu umro, te da je na glavnom pretresu pročitan R.Lj. u međuvremenu umro. Glede ocjene vjerodostojnosti i njegov iskaz u smislu odredbe članka 328. stavak 1. ranijeg istinitosti iskaza svjedokinje E.Lj., Kantonalni sud je naveo da je Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine proveo i radnju suočenja sa svjedocima koji su bili u blizini ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98, mjesta događaja, te zaključio da je ova svjedokinja bila uvjerljiva u daljnjem tekstu: raniji ZKP FBiH). Sukladno navedenome, i da je ponavljala na isti način sve bitne činjenice koje je navodila Vrhovni sud je zaključio da se iskazi svjedoka dati u u ranijem iskazu, za razliku od iskaza drugih svjedoka koji su u pretkaznenom postupku bez prisustva branitelja i apelanta ne većem dijelu bili kontradiktorni. Budući je obrana prigovarala da mogu smatrati nezakonitim. apelant taj dan nije uopće bio na mjestu događaja, Kantonalni sud 13. Odgovarajući dalje na prizivne navode da su svjedoci je naveo da iz iskaza svjedokinje D.T. slijedi da je ona 8. lipnja D.T. i H.T. saslušani nakon donošenja rješenja o provođenju 1993. godine protjerana iz svoje kuće, što ne spori ni obrana, istrage bez prisustva branitelja i apelanta, Vrhovni sud je naveo odnosno da i sam apelant navodi da se u vrijeme protjerivanja da je svjedokinja D.T. neposredno saslušana na sudu, čime je vlasnika kuće on sa članovima svoje obitelji uselio u tu kuću. omogućeno obrani da se izjasni o njezinim navodima, te je na taj Nadalje, da iz fotodokumentacije o izvršenoj rekonstrukciji način taj nedostatak otklonjen. Svjedok H.T. je u međuvremenu slijedi da se kuća oštećenih nalazi u susjedstvu kuća u kojima su umro, te nije bilo moguće učiniti isto, ali taj dokaz nije imao privremeno stanovali svjedoci koji su navedeni, da su bili u odlučujući utjecaj na utvrđivanje bitnih činjenica. S tim u svezi blizini spomenutog događaja, te da iz nalaza vještaka sudske Vrhovni sud je zaključio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu medicine proizlazi da je smrt oštećene i oštećenog nastupila zbog povredu odredaba kaznenog postupka. povreda projektilima iz vatrenoga oružja. 14. U svezi s prizivnim navodima da apelantu u fazi istrage 9. Odgovarajući na prigovore obrane da u postupku nije nije postavljen branitelj po službenoj dužnosti i da je time dokazano da je apelant počinio ovo kazneno djelo, da je istraga povrijeđen zakon, Vrhovni sud je naveo se ti prizivni navodi ne vođena na nezakonit način, da sud nije uzeo u obzir dokaze koje mogu odnositi na povrede kaznenoga postupka u smislu odredbe je predlagala obrana, Kantonalni sud je naveo da iskazi svjedoka članka 358. stavak 2. ranijeg ZKP-a FBiH, budući se one odnose na nedvojben način dokazuju da je apelant počinio ovo kazneno na povrede počinjene u pripremi glavnoga pretresa. Na glavnom djelo, da nije utvrdio nezakonitosti tijekom istrage, iako stoji pretresu i prilikom donošenja presude apelant je imao branitelja. 15. Nadalje, u odnosu na prizivne navode glede uvjerljivosti kojem je odgovoreno na sve bitne apelantove prigovore, nisu iskaza svjedoka na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju povrijeđena apelantova prava, te je predložio da se apelacija odluku, Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud te iskaze odbije kao neutemeljena. pravilno ocijenio istinitim. Naime, Vrhovni sud je istaknuo da je 21. Kantonalni sud je istaknuo da je apelant imao fer i u prvostupanjskom postupku provjeravana istinitost tvrdnji pravično suđenje, da je Vrhovni sud odgovorio na sve njegove svjedoka, kako glede vremena izvršenja kaznenoga djela, tako i prigovore, da apelantova prava ni na koji način nisu povrijeđena, glede načina izvršenja, te da se ovi iskazi ne mogu ocijeniti te da se s tim u svezi apelacija odbija. neistinitim samo zato što se ti svjedoci nisu precizno izjasnili o 22. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je prvostupanjski imenu dječaka. sud pravilno utvrdio činjenično stanje, da nije počinio niti jednu 16. Glede prizivnih navoda da u postupku nije dokazano da je povredu ranijeg ZKP-a, te da nisu povrijeđena apelantova prava apelant počinio ovo kazneno djelo, Vrhovni sud je istaknuo da je iz članka 6. Europske konvencije. prvostupanjski sud pravilno zaključio da ga je apelant počinio kada je utvrđeno da su svjedoci R.Lj. i E.Lj. čuli oštećenu nakon V. Relevantni propisi prvog rafala da doziva oštećenog, da je ubrzo uslijedio i drugi 23. U Kaznenom zakonu SFRJ ("Službeni list SFRJ", br. rafal, da su svjedoci R.Lj. i E.Lj. čuli dječaka koji je povikao 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90) "čiko koji stanuje u H. kući ubio je A.", te da je svjedok R.Lj. relevantna odredba glasi: vidio apelanta kako dolazi iz pravca odakle su se čuli ti rafali. Sve "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva navedeno uz činjenicu da iz nalaza vještaka sudske medicine Članak 142. proizlazi da je smrt oštećene i oštećenog nastupila zbog povreda (1) Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, projektilima iz vatrenoga oružja. oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na 17. Glede prizivnih navoda da prvostupanjski sud nije civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe prihvatio iskaze svjedoka obrane, Vrhovni sud je naveo da je onesposobljene za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, tešku prvostupanjski sud pravilno zaključio da iskaz jednog od tjelesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi; napad bez svjedoka potvrđuje određene činjenice iznesene u iskazima izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo; da se prema optužbe i da je jedino "ne" u dijelu da taj svjedok nije odmah civilnom stanovništvu čine ubojstva, mučenja, nečovječna saznao da je došlo do ubojstva oštećenih i da nije čuo dječaka. U postupanja, biološki, medicinski ili drugi znanstveni svezi sa iskazom drugog i trećeg svjedoka obrane, Vrhovni sud je eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, također naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili njihovim iskazima pojavljuju kontradiktornosti, odnosno da je iskaz jednog od svjedoka koji je izjavio da se ne sjeća zdravlja; raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarođivanje predmetnog događaja dat samo da se pomogne apelantu. ili prevođenje na drugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, uzimanje 18. Vrhovni sud je zaključio da je presudom prvostupanjskog talaca, kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u suda ispravno okvalificirano predmetno kazneno djelo, odnosno da je apelant pravilno proglašen krivim za kazneno djelo "ratni koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, zločin protiv civilnog stanovništva" iz članka 142. stavak 1. lišavanje prava na pravilno i nepristrano suđenje; prisiljavanje preuzetog KZ SFRJ, te da je ta presuda u svakom segmentu na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj zakonita. obavještajnoj službi ili administraciji; prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskacije imovine, IV. Apelacija pljačkanje imovine stanovništva, protuzakonito i samovoljno a) Navodi iz apelacije uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i 19. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1, 2. i 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i vrijednosti domaćeg novca ili protuzakonito izdavanje novca ili temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te iz tko izvrši neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom članka 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. Apelant najmanje pet godina ili smrtnom kaznom." navodi da sud nije prihvatio izvođenje dokaza kojim bi se 24. U Zakonu o kaznenom postupku Republike Bosne i dokazivao njegov alibi, te da je presuda zasnovana na indicijama, Hercegovine ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, a nikako na dokazima. Apelant navodi da su iskazi svjedoka u 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Bosne i istrazi dati bez prisustva branitelja i apelanta, te da su tako Hercegovine", br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94 - u daljnjem tekstu: nezakoniti, da nije bio u mogućnosti dati svoju obranu, da mu ZKP RBiH) relevantne odredbe glase: nije dostavljen niti jedan dopis niti je to pokušano, da nije bio u "Članak 15. mogućnosti izjasniti se o zahtjevu za provođenje istrage niti bilo (1) Sud i državni organi koji učestvuju u kaznenom postupku što predložiti, da mu nije bio postavljen branitelj po službenoj dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za dužnosti, te da u tom postupku do podizanja optužnice nije imao donošenje zakonite odluke. nikakva prava koja mu po Ustavu BiH i Europskoj konvenciji (2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako pripadaju. Apelant ističe da Vrhovni sud nije odgovorio na činjenice koje terete okrivljenog tako i one koje mu idu u korist. prizivne navode glede sudbine oštećenih nakon izvršenja predmetnoga kaznenog djela, budući je Kantonalno tužiteljstvo Članak 159. iznijelo da ima saznanja o osobama koje su oštećene nakon Š...Ć ubojstva bacili u rijeku, te da se na taj način prešućuju ili kriju (2) Prije donošenja rješenja istražni sudac će ispitati osobu izvršitelji. Apelant dalje ističe da presuda ne sadrži precizan protiv koje se zahtijeva provođenje istrage osim ako postoji oblik umišljaja jer da nije svejedno je li djelo izvršeno sa opasnost od odgađanja. izravnim ili eventualnim umišljajem, odnosno je li uopće Š...Ć" izvršeno kazneno djelo. U dopuni apelacije apelant ističe da je 25. U Zakonu o kaznenom postupku Federacije Bosne i sutkinja koja je bila član vijeća Vrhovnog suda bila i u vijeću koje Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i je odlučivalo o prigovorima na optužnicu, da je ta sutkinja morala Hercegovine", broj 43/98) relevantna odredba glase: biti izuzeta, te da je i s tim u svezi presuda nezakonita. "Članak 328. b) Odgovor na apelaciju (1) Izvan slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom 20. Vrhovni sud je naveo da niti u prvostupanjskom postupku zakonu, zapisnici o iskazima svjedoka suoptuženih ili već u kojem su utvrđivane činjenice, niti u postupku po prizivu u osuđenih sudionika u kaznenom djelu, kao i zapisnici ili druga pismena o nalazu i mišljenju vještaka, mogu se po odluci vijeća čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) pročitati samo u ovim slučajevima: Ustava Bosne i Hercegovine iz članka 6. stavak 1. Europske 2) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne konvencije. mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno 33. U svezi sa proizvoljnom ocjenom dokaza, te da je presuda otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka; zasnovana samo na indicijama, Ustavni sud podsjeća da je van Š...Ć" njegove nadležnosti procjenjivanje kvalitete zaključaka sudova glede ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očevidno VI. Dopustivost proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na 26. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redoviti sudovi sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora povjeruju dokazima jedne strane u postupku na temelju slobodne zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. sudačke ocjene. To je isključivo uloga redovitih sudova, čak i 27. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv oprečne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. ožujka 1996. godine, učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese objavljena u Izvješćima, broj 1996-II, stavak 78). u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 34. Ustavni sud primjećuje da kod ove vrste kaznenih djela odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je postoje objektivne okolnosti koje otežavaju njihovo koristio. dokazivanje. U većini slučajeva iskazi svjedoka su ključni dokazi 28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom u postupku. Kako zbog specifičnosti okolnosti u kojima je djelo je Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u izvršeno, odnosno vrste kaznenoga djela, do suđenja dođe daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-07-000203 od 13. uglavnom kada već protekne određeno vrijeme, postoji realna lipnja 2007. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih mogućnost da se svjedoci teško mogu sjetiti bitnih činjenica, lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu odnosno da pojedini svjedoci umru, što je i ovdje bio slučaj. apelant primio 2. srpnja 2007. godine, a apelacija je podnesena Ustavni sud uočava da je prvostupanjski sud izveo mnogobrojne 27. srpnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano dokaze saslušanjem velikog broja svjedoka i da je do suđenja člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija došlo nakon više od 10 godina. Međutim, obrazloženje ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, prvostupanjskog suda glede dokaza na kojim je temeljio svoju jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi presudu, niti u jednom dijelu ne ostavlja utisak proizvoljnosti, formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. nego upravo oprečno. Naime, u situaciji kada nije imao očevice 29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i izvršenja kaznenoga djela, prvostupanjski sud je na temelju Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, pojedinačne ocjene dokaza, uglavnom iskaza svjedoka, te Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete dovodeći sve te dokaze u vezu, pri čemu je vršio zakonom glede dopustivosti. propisane radnje s ciljem da provjeri istinitost tih iskaza, VI. Meritum zaključio da je apelant počinio predmetno kazneno djelo. Ne 30. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim ostavlja utisak proizvoljnosti niti obrazloženje prvostupanjskog presudama povrijeđena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i suda da je bespotrebno saslušavati još dodatna 24 svjedoka kada Hercegovine i članka 6. stavak 1, 2. i 3. Europske konvencije, te je već u prethodnom dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno prava iz članka 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju da je apelant osoba koja je počinitelj, te da nije povjerovao iskazima u kojim je utvrdio nelogičnosti i utvrdio da su dati samo Pravo na pravično suđenje s ciljem da se pomogne apelantu. Imajući u vidu stavove Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: navedene u točki 33. ove odluke, a budući da nije našao elemente "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska proizvoljnosti, Ustavni sud nalazi da su ovi apelantovi navodi prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: neutemeljeni. (...) 35. Iako apelant nije precizirao koji segment iz članka 6. (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stavak 3. Europske konvencije mu je povrijeđen, Ustavni sud stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke". uočava da se suština njegovih navoda odnosi na navodnu Članak 6. stavak 1. i 3. točka d. Europske konvencije u povredu prava na ispitivanje svjedoka optužbe iz članka 6. stavak relevantnom dijelu glasi: 3. točka d. Europske konvencije, zbog toga što su iskazi svjedoka u istrazi dati bez prisustva branitelja i apelanta, a ti iskazi su "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili pročitani na glavnom pretresu, te su nezakoniti. osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku 36. Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već objasnio da članak 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije sadrži dva pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. pravila, koja su neovisna jedno o drugome, i to: a) pravo (...). optuženog da mu se omogući ispitivanje svjedoka optužbe i b) 3. Svatko tko je optužen za kazneno djelo ima sljedeća pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji minimalna prava: važe za svjedoka optužbe. Obzirom da su se u ranijim d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i slučajevima pred Ustavnim sudom, kao i u ovom, apelanti da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima pozivali na prvo pravilo članka 6. stavak 3. točka d. Europske koji važe i za svjedoke optužbe." konvencije, Ustavni sud je naglasio da citirana odredba zahtijeva 31. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na utvrđivanje da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiteljem, u utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta u svezi s svezi sa pozivanjem i ispitivanjem svjedoka. Međutim, Ustavni izvršenjem kaznenog djela ratnog zločina, pa je članak 6. stavak sud je naveo i da spomenuta odredba Europske konvencije nema 1. Europske konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. Prema apsolutno dejstvo, tj. da prava optuženog na pozivanje i tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovitim ispitivanje svjedoka nisu neograničena (npr. korištenje iskaza sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. tzv. zaštićenih svjedoka kada se ne dozvoljava da optuženi Europske konvencije. izravno ispituje svjedoka). U situaciji kada nije postojala 32. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na činjenicu da adekvatna i propisana prilika da optuženi ispita svjedoka, sud nije prihvatio izvođenje dokaza kojima bi se dokazivao presuda se ne može isključivo ili uglavnom zasnivati na njegov alibi, te da je presuda temeljena samo na indicijama, a ne svjedočenju tog svjedoka. Korištenje kao dokaza izjave koju je, u na dokazima, te je povrijeđeno njegovo pravo na nepristran sud, prethodnoj fazi postupka, dala osoba koja kasnije, sukladno nacionalnom pravu, odbije te dokaze ponuditi u sudnici, može svoju dosadašnju praksu, odnosno na članak 16. stavak 1. Pravila dovesti do presude samo ako postoji dokaz koji potvrđuje tu Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje izjavu. Isto se odnosi na izjavu svjedoka koji je nestao i stoga ne obvezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je može biti pozvan u sudnicu (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku 105/03 od 30. studenoga 2004. godine, "Službeni glasnik Bosne i kojega je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na Hercegovine", broj 48/04 st. 24-26). podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti 37. U konkretnoj situaciji, Ustavni sud uočava da su u dopuna apelacije podnesena izvan toga roka ukoliko se odnosi na postupku saslušani svjedoci R.Lj. i E.Lj. prije donošenja rješenja nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenoga o provođenju istrage, a da su svjedoci D.T. i H.T. saslušani nakon roka. S obzirom na to da je predmetna dopuna apelacije donošenja rješenja o provođenju istrage bez prisustva branitelja i podnesena nakon proteka propisanog roka, a ne odnosi se na apelanta. Obrazloženje Vrhovnog suda daje jasne odgovore i za nove pravne okolnosti nego se tiče istog činjeničnog stanja i prvu i za drugu situaciju. Naime, svjedoci R.Lj. i E.Lj. su osporenih odluka, Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje saslušani sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZKP-a SFRJ, ovog apelantovog navoda. koja predviđa poduzimanje istražnih radnji s ciljem otkrivanja 41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog kaznenoga djela, odnosno u toj fazi istrage počinitelj je nepoznat. prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Nadalje, da je na glavnom pretresu svjedokinja E.Lj. neposredno Hercegovine i članka 6. st. 1, 2. i 3. točka d. Europske konvencije. saslušana, i tako je omogućeno obrani da ispituje svjedoka, ali da Ostali navodi je svjedok R.Lj. u međuvremenu umro. Na glavnom pretresu je 42. Ustavni sud uočava da se apelant žali i da mu je pročitan njegov iskaz u smislu odredbe članka 328. stavak 1. povrijeđeno pravo na priziv u kaznenim stvarima iz članka 2. ranijeg ZKP-a FBiH, te se sukladno navedenome ovi iskazi ne Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju, koji u relevantnom mogu smatrati nezakonitim. Nadalje, svjedoci D.T. i H.T. su dijelu glasi: "Svako tko je odlukom suda osuđen na kazneno djelo saslušani nakon donošenja rješenja o provođenju istrage, istina bez prisustva branitelja i apelanta, ali je svjedokinja D.T. ima pravo da njegovu osudu ili kaznu preispita viši sud." Ustavni neposredno saslušana na sudu, čime je omogućeno obrani da se sud nalazi da apelantu nije uskraćeno ovo pravo, budući je uložio izjasni o njezinim navodima, te je na taj način otklonjen taj priziv na prvostupanjsku presudu, te da je Vrhovni sud ispitao nedostatak. Svjedok H.T. je u međuvremenu umro, te nije bilo pobijanu presudu u odnosu na sve bitne apelantove prizivne moguće isto uraditi i u tom slučaju, ali taj dokaz nije imao navode. S tim u svezi Ustavni sud zaključuje da su i ovi odlučujući utjecaj na utvrđivanje bitnih činjenica. Ustavni sud apelantovi navodi neutemeljeni. konstatira da su dva svjedoka, od četiri, neposredno saslušana na 43. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog sudu, da je iskaz jednog svjedoka, koji je umro, dat prije prava na priziv u kaznenim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 donošenja rješenja o provođenju istrage, kada je počinitelj bio uz Europsku konvenciju. nepoznat. Iskaz svjedoka je, sukladno zakonskim odredbama, VIII. Zaključak pročitan na sudu. Svjedok je umro, nakon donošenja rješenja o 44. Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka provođenju istrage iskaz nije zakonit, ali na njemu se i nije II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1, 2. i 3. točka temeljila presuda. Iz prethodnog proizlazi da je jasno da presuda d. Europske konvencije, niti povreda prava na priziv u kaznenim nije zasnovana na iskazu svjedoka koji je umro, a koji je saslušan stvarima iz članka 2. Protokola broj 7, u situaciji kada apelantova nakon donošenja rješenja o provođenju istrage bez prisustva krivnja za kazneno djelo ratnog zločina nije utvrđena apelanta i njegovog branitelja. Prema tome, ispunjen je uvjet iz proizvoljnom ocjenom dokaza, kada presuda kojom je utvrđena članka 6. stavak 3. tačka d. Evropske konvencije da, u slučaju apelantova krivnja nije zasnovana na iskazima svjedoka koje kada optuženi ne može direktno postavljati pitanja svjedoku apelant nije imao priliku ispitati, kada nije povrijeđeno pravo na optužbe, presuda kojom se utvrđuje njegova krivica ne može se presumpciju nevinosti, te kada mu nije uskraćeno pravo na zasnivati isključivo na iskazima svjedoka koji su pročitani na priziv. glavnom pretresu. Ustavni sud zaključuje da su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni. 45. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 38. Nadalje, u svezi sa navodima da apelantu u fazi istrage 46. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke nije postavljen branitelj po službenoj dužnosti, Ustavni sud Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. uočava da je iz Rješenja o provođenju istrage od 6. rujna 1995. godine vidljivo da je rješenje doneseno a da apelant nije saslušan, Predsjednik zbog toga što je bio nedostupan. U obrazloženju Viši sud u Zenici Ustavnog suda je naveo da je, sukladno članku 159. stavak 2. ZKP-a SFRJ, Bosne i Hercegovine donio predmetno rješenje budući da bi, ako bi se čekalo da Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. okrivljeni bude saslušan, postojala opasnost da se ne bi mogli saslušati ključni svjedoci, čime bi vjerojatno bilo dovedeno u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u pitanje vođenje ovog postupka. Ustavni sud, također, uočava da predmetu broj AP 2289/08, rješavajući apelaciju Radmile su u ovom postupku poduzimane istražne radnje na otkrivanju počinitelja, te da je, kada je postojao osnov sumnje da je apelant Danojlić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, počinio predmetno kazneno djelo, apelant bio nedostupan. S tim člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 u svezi Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni neutemeljeni. glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 39. Apelant se žali i da mu je povrijeđeno i pravo na Miodrag Simović, predsjednik presumpciju nevinosti iz članka 6. stavak 2. Europske Valerija Galić, potpredsjednica konvencije. Ustavni sud uočava da apelant nije posebice obrazložio ove navode, a imajući u vidu prethodne zaključke da u Seada Palavrić, potpredsjednica obrazloženju redovitih sudova, prvenstveno u obrazloženju Mato Tadić, sudija glede ocjene dokaza na kojim su temeljili svoju odluku, nema Mirsad Ćeman, sudija elemenata proizvoljnosti, Ustavni sud nalazi da nije potrebno na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je daljnje razmatranje ovih apelantovih navoda jer su neutemeljeni. 40. Glede apelantovih navoda iz dopune apelacije da mu je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 povrijeđeno pravo na nepristran sud, Ustavni sud ukazuje na Usvaja se apelacija Radmile Danojlić. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i odnosima, jer nije trajno živjela i stanovala sa nosiocem Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu stanarskog prava. S obzirom na to da je članom 4 Zakona o qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima donošenje odluke u razumnom roku. propisano da zahtjev za vraćanje u posjed stana mogu podnijeti Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom nosilac stanarskog prava ili član njegovog domaćinstva, postupku donese odluku u predmetu broj 009-0-U-06-000 884, Uprava je utvrdila da apelantkiwa nije aktivno legitimisana povodom tužbe protiv Rješewa Ministarstva za stambene za podnošenje zahtjeva za povraćaj stana u posjed. poslove Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5680/06 od 26. juna 2006. 7. Ministarstvo je 24. oktobra 2001. godine Upravi godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i dostavilo akt u kom je navelo da ih je Ministarstvo za qudska članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava prava i izbjeglice obavijestilo da im se apelantkiwa obratila i osnovnih sloboda. zbog nerješavawa o njenoj žalbi izjavljenoj protiv rješewa Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 76 Uprave od 16. februara 2001. godine. S obzirom na to da stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Radmili apelantkiwina žalba nije riješena, Ministarstvo je tražilo Danojlić u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke da Uprava bez odlagawa postupi povodom te žalbe ili da isplati iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne štete zbog dostavi predmet drugostepenom organu na rješavanje. nedonošewa odluke u razumnom roku. 8. Ministarstvo je 6. maja 2002. godine donijelo Rješenje Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona broj 27/02-23-4028/01. Tim rješenjem je apelantkiwina žalba Sarajevo da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, od 11. juna 2001. godine usvojena, žalbeno rješenje poništeno i u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste predmet vraćen Upravi na ponovni postupak. U obrazloženju Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s rješewa Ministarstvo je Upravi preporučilo da je potrebno ciljem da se izvrši ova odluka. da se utvrdi stepen srodstva između apelantkinje i nosioca Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i stanarskog prava. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 9. Uprava je u ponovnom postupku 15. novembra 2002. godine Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u donijela Rješenje broj 23/6-372-P-4881/98, kojim je "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". apelantkiwin zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješewa Uprava je navela da je OBRAZLOŽEWE apelantkiwa prijavljena na spornoj adresi od 9. jula 1986. I. Uvod godine, te da nije ni u kakvom srodstvu sa nosiocem stanarskog 1. Radmila Danojlić (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz prava R.P. S obzirom na činjenicu da apelantkiwa nije živjela Višegrada, koju zastupa Radomir Tanasković, advokat iz u ekonomskoj zajednici sa R.P. duže od pet godina, ne može da se Višegrada, podnijela je 24. jula 2008. godine apelaciju smatra članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni prava. Zbog toga je njen zahtjev odbijen. sud). Apelantkiwa je podnijela apelaciju zbog nedonošewa 10. Ministarstvo je 14. jula 2003. godine donijelo Rješenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se tiče povraćaja stana. broj 27/02-23-404/03, kojim je apelantkiwina žalba odbijena U Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni kao neosnovana. U obrazloženju rješewa Ministarstvo je sud) je, povodom ovog predmeta, u toku upravni spor. navelo kako je prvostepeni organ pravilno utvrdio činjenično II. Postupak pred Ustavnim sudom stanje u predmetu i na to činjenično stanje pravilno 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od primijenio materijalni zakon. Zbog toga je Ministarstvo i Kantonalnog suda, Ministarstva za stambene poslove Kantona odlučilo kao u dispozitivu. Sarajevo (u daqnjem tekstu: Ministarstvo) i od Uprave za 11. Apelantkiwa je 18. septembra 2003. godine podnijela stambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqnjem tekstu: Uprava) tužbu Kantonalnom sudu. zatraženo je 29. avgusta 2008. godine da dostave odgovor na 12. Kantonalni sud je Presudom broj U-438/03 od 9. maja 2005. apelaciju. Od Kantonalnog suda je naknadno, 15. maja 2009. godine uvažio apelantkiwinu tužbu, osporeno i prvostepeno godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 009-0-U-06-000 rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na 884. ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je 3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su utvrdio da je osporeno rješenje doneseno uz povredu upravnog odgovore na apelaciju 12. septembra, 25. septembra i 16. postupka. Kantonalni sud je, takođe, u presudi dao jasna septembra 2008. godine. Kantonalni sud je dostavio traženi uputstva o činjenicama koje prvostepeni organ treba da utvrdi spis 20. maja 2009. godine. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila kako bi se pravilno rasvijetlilo činjenično stanje bitno za Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Ministarstva i rješavanje ove upravne stvari. Uprave dostavljeni su apelantkiwi 3. oktobra 2008. godine. 13. U ponovnom postupku Uprava je održala raspravu 1. III. Činjenično stanje decembra 2005. i 18. januara 2006. godine. Apelantkiwa je 4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih prisustvovala raspravama. Potom je Uprava održala raspravu navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se i 30. marta 2006. godine. Na toj raspravi je saslušan sumiraju na sljedeći način. privremeni korisnik stana, S.D. Apelantkiwa i njen 5. Apelantkiwa je 16. septembra 1998. godine Upravi punomoćnik nisu bili pozvani na tu raspravu. Uprava je podnijela zahtjev za povraćaj stana na kom postoji stanarsko apelantkiwi poslala zapisnik sa rasprave od 30. marta 2006. pravo. Stan se nalazi u Sarajevu, ulica Ferde Hauptmana broj godine i to radi izjašnjenja. Apelantkiwa se očitovala 32/04 (u daqnjem tekstu: sporni stan). podneskom od 18. aprila 2006. godine. U međuvremenu, 1. aprila 2006. godine, apelantkiwa je urgirala donošenje rješewa u 6. Uprava je 16. februara 2001. godine Rješenjem broj ovom predmetu. 23/6-372-4881/98 odbila apelantkiwin zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana. U obrazloženju rješewa Uprava je navela 14. Uprava je 26. aprila 2006. godine donijela Rješenje broj da je nakon sprovedenog postupka i uvida u priloženu 23/6-375-P-4881/98. Tim je rješenjem odbijen apelantkiwin dokumentaciju utvrdila da je nosilac stanarskog prava na zahtjev za povraćaj spornog stana. Apelantkiwa je 25. maja 2006. predmetnom stanu R.P. koja je umrla 24. oktobra 1989. godine. godine izjavila žalbu. Ministarstvo je 26. juna 2006. godine Dakle, Uprava je utvrdila da apelantkiwa nije nosilac Rješenjem broj 27/02-23-5680/06 odbilo apelantkiwinu žalbu. stanarskog prava. Dalje, Uprava je zakqučila da apelantkiwa 15. Apelantkiwa je 31. jula 2006. godine protiv rješewa ne može da se smatra članom porodičnog domaćinstva nosioca Ministarstva od 26. juna 2006. godine podnijela tužbu stanarskog prava, u smislu člana 6 Zakona o stambenim Kantonalnom sudu. 16. Kantonalni sud je 1. avgusta 2006. godine pod brojem Š...Ć 009-0-U-06-000 884 poslao apelantkiwi nalog za plaćanje takse Član 36 na tužbu, a Ministarstvu tužbu uz priloge na odgovor, u smislu Sud rješava spor presudom. odredbe člana 27 Zakona o upravnim sporovima. Ministarstvo je 27. septembra 2006. godine dostavilo odgovor na tužbu i spis Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. predmeta koji je Kantonalni sud zaprimio 2. oktobra 2006. Š...Ć godine. Nakon toga nema podataka o tome da je Kantonalni sud Član 55 preduzimao bilo kakve radnje. Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u IV. Apelacija upravnim sporovima shodno će da se primjenjuju odgovarajuće a) Navodi iz apelacije odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak. 17. Apelantkiwa je u apelaciji opisala hronološki tok 23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine postupka pred organima uprave i redovnim sudom. U apelaciji FBiH", br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase: se poziva na povredu prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Član 10 Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu Sud je dužan nastojati da se postupak sprovede bez qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkiwa je istakla da postupak nedopustivo VI. Dopustivost dugo traje, s obzirom na to da je 16. septembra 1998. godine 24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercego- pokrenula postupak povraćaja stana o kom još uvijek nije vine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u riješeno. Zbog dužine trajawa postupka i nedonošewa odluke pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu u razumnom roku, apelantkiwa traži naknadu nematerijalne predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i štete u iznosu od 4.000,00 KM. Hercegovini. b) Odgovor na apelaciju 25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 18. U odgovoru na apelaciju Uprava je navela kako se odvijao Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv postupak povodom apelantkiwinog zahtjeva i koje su odluke presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi donesene, te da je postupak trenutno u fazi rješavawa u djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Kantonalnom sudu. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je istaknulo da je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji kao drugostepeni organ prihvatilo da je u upravnom postupku je koristio. na pouzdan način utvrđeno da apelantkiwa nije ispunila 26. Apelantkiwa se poziva na pravo iz člana 6 stav 1 uslove propisane u članu 6 stav 2 Zakona o stambenim odnosima, Evropske konvencije. Naime, to pravo sadrži pravo na "suđenje a u vezi sa članom 3 Zakona o napuštenim stanovima, odnosno da u razumnom roku". Apelantkiwa se poziva na to pravo zato što se smatra članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog upravni postupak povodom njenog zahtjeva za povraćaj stana u prava. Zbog toga joj, shodno mišljenju Ministarstva, ne posjed traje nerazumno dugo i još nije završen, te je, u smislu pripada pravo na povraćaj stana. Takođe, Ministarstvo je člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija istaknulo da nisu povrijeđena apelantkiwina prava, niti je dopustiva. prekoračen razuman rok u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ovakav zakqučak Ministarstvo obrazlaže time da 27. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, organi uprave nisu namjerno i pristrasno doprinijeli tome. Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna 20. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se kršewa prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i predmeti rješavaju po redoslijedu prijema, te da prioritet Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u imaju predmeti iz 2005. godine. Sem toga, Kantonalni sud je Bosni i Hercegovini. naveo da zbog velikog broja predmeta još nije odlučio o apelantkiwinoj tužbi, te da su neosnovani njeni navodi o 28. Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u povredi prava u vezi sa postupkom pred Kantonalnim sudom. konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo V. Relevantni propisi apelantkiwi da se žali zbog dužine trajawa upravnog 21. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federa- postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za qudska cije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj Član 6 32082/98, ECHR 1999-IX). Kad organi i institucije koje imaju javna ovlašćewa 29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) i člana 16 st. 1 i 3 rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede efikasno Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zakqučuje da predmetna ostvarivanje prava i interesa građana Š...Ć što obuhvata apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja obezbje- pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 đuje brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u Evropske konvencije. upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. Š...Ć VII. Meritum Član 14 30. Apelantkiwa se žali na to da joj je zbog nerazumno Postupak treba da se vodi brzo i sa što manje troškova i dugog trajawa postupka koji je pokrenula zbog povraćaja gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u stana povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske pravilno utvrđivanje činjeničnog stawa i za donošenje konvencije. zakonitog i pravilnog rješewa. Š...Ć 22. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine 31. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Federacije BiH", broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Član 34 qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u Š...Ć granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim tužbe. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Š...Ć 32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu podneske i traženu dokumentaciju u kratkom roku. Stoga, glasi: Ustavni sud zakqučuje da nema apelantkiwinog doprinosa 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili dužini postupka. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, 39. U vezi sa ponašanjem organa uprave u postupku, Ustavni svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom sud zapaža da je Uprava povodom zahtjeva za povraćaj stana roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom donijela prvo rješenje 16. februara 2001. godine, a da je ustanovljenim sudom. Š...Ć. Ministarstvo povodom apelantkiwine žalbe rješenjem od 6. Primjenqivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije maja 2002. godine žalbu usvojilo i predmet vratilo Upravi na 33. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje ponovni postupak uz jasna uputstva koje dokaze treba da utvrđivawa statusa člana zajedničkog domaćinstva i, shodno sprovede. Nakon toga je Uprava po drugi put donijela rješenje tome, priznawa statusa nosioca stanarskog prava, odnosno 15. novembra 2002. godine, koje je Ministarstvo, odlučujući o prava na povraćaj stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi izjavljenoj žalbi, potvrdilo 14. juna 2003. godine. Kantonalni zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem sud je u upravnom sporu donio presudu 9. maja 2005. godine. Tom je potpadaju pod pojam "građanskih prava i obaveza" (vidi presudom apelantkiwinu tužbu uvažio i predmet vratio Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, sa jasnim objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj uputstvima šta je sve potrebno da se utvrdi za pravilno 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske okončanje ovog postupka. Nakon prijema presude Kantonalnog konvencije primjenqiv. suda, Uprava je održala rasprave 1. decembra 2005. i 18. januara Suđenje u razumnom roku - relevantni principi 2006. godine. S obzirom na to da nakon toga nije doneseno nikakvo rješenje, apelantkiwa je 1. aprila 2006. godine 34. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog pismenim podneskom zahtijevala od Uprave da donese rješenje. suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u Uprava je 26. aprila 2006. godine po treći put donijela rješenje okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se vodi kojim je apelantkiwin zahtjev odbijen. Ministarstvo je računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog povodom apelantkiwine žalbe po treći put, 26. juna 2006. suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u godine, donijelo rješenje kojim je žalbu odbilo i potvrdilo postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju prvostepeno rješenje. Apelantkiwa je 26. jula 2006. godine po koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski drugi put podnijela tužbu Kantonalnom sudu. Ustavni sud sud za qudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija primjećuje da je u konkretnom postupku Uprava donosila broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, rješewa u tri navrata, te da je Ministarstvo u tri navrata stav 38). odlučivalo o apelantkiwinoj žalbi. Dalje, Ustavni sud 35. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, primjećuje da su sami žalbeni postupci trajali relativno veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za kratko. Međutim, ukupna dužina trajawa žalbenih postupaka prekomjerno odugovlačenje postupka. Dalje, stalno vraćanje doprinijela je sveukupnom trajanju predmetnog postupka. U odluke na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav izražen u tački 35 nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, ove odluke. Shodno tom stavu, uporno vraćanje predmeta na Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav ponovni postupak može pravne lijekove da učini iluzornim, 64, Izvještaji 1997-IV). kao što je slučaj sa apelantkiwinim zahtjevom, posebno Period koji se uzima u obzir imajući u vidu činjenicu da postupak još uvijek nije završen jer je predmet u Kantonalnom sudu. 36. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantkiwinog zahtjeva za povraćaj spornog stana u posjed 40. Ustavni sud podsjeća i na konzistentnu praksu započeo 16. septembra 1998. godine, te da je, shodno Evropskog suda shodno kojoj dužina trajawa postupka na dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, taj postupak još u određenim instancama posmatranim pojedinačno može da bude toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak smatrana razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak povodom apelantkiwinog zahtjeva traje 11 godina i još nije u cijelosti i dužina trajawa postupka na svim instancama završen, pa je to period koji će Ustavni sud da ispita. zajedno, kao i svi ostali kriterijumi koji se ocjenjuju u Analiza razumnosti trajawa postupka odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6 stav 1 37. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, povraćaja stana u posjed. Naime, apelantkiwa svoj zahtjev za presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav povraćaj stana u posjed zasniva na tvrdwi da je bila član 99). Takođe, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i zajedničkog domaćinstva u stanu sa tadašwim nosiocem sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da stanarskog prava. Status člana zajedničkog domaćinstva je organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i stekla, shodno njenim navodima, zbog toga što je sa nosiocem javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz stanarskog prava 1. marta 1988. godine zakqučila ugovor o Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv doživotnom izdržavanju. Zbog toga joj pripada pravo na Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj povraćaj stana, u skladu sa odredbama Zakona o prestanku 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. primjene Zakona o napuštenim stanovima. Upravni organi su februara 2006. godine, stav 34). U tom smislu, Ustavni sud trebali da utvrde da li apelantkiwa ispuwava uslove ukazuje na to da, uzeto u cjelini, nema razložnog opravdawa predviđene Zakonom o stambenim odnosima, odnosno da li se zašto postupak u predmetu koji je hitne prirode traje preko 11 smatra članom zajedničkog domaćinstva. Nakon što utvrde tu godina i još nije okončan. činjenicu, organi uprave bi trebalo i da utvrde postojanje 41. Dalje, Ustavni sud smatra da su odugovlačenju postupka aktivne legitimacije za podnošenje zahtjeva za povraćaj stana najviše doprinijeli organi uprave, konkretno Uprava, zbog u posjed i osnovanost zahtjeva. Stoga, Ustavni sud smatra da toga što se spis nalazio najduže upravo kod tih organa. Iz konkretni postupak ne može da se smatra naročito složenim, stawa spisa je vidqivo da je Uprava u tri navrata odlučivala u kako u pogledu činjeničnog stawa, tako i u pogledu pravnih apelantkiwinom predmetu sa ciljem da se utvrde relevantne pitawa. činjenice. Ove činjenice nikako ne mogu da se svrstaju u 38. Dalje, Ustavni sud primjećuje da apelantkiwa ničim složene niti u činjenice čije bi utvrđivanje zahtijevalo duže nije doprinijela dužini trajawa postupka jer nije koristila vrijeme i neke posebne pravne postupke za sprovođenje dokaza. bilo kakve metode koje bi mogle da dovedu do odugovlačewa Sem toga, Ustavni sud podsjeća na to da odlučivanje postupka. Naime, apelantkiwa je bila prisutna na raspravama prvostepenog organa u tri navrata ne predstavlja uvijek na koje je pozivana pred organom uprave, te je dostavljala najboqi način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava pred domaćim organima. Ustavni sud mora da naglasi da je za isplati Kanton Sarajevo i to u roku od tri mjeseca od dana pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u dostavljanja ove odluke. okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, VIII. Zakqučak kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem organu, često dovodi 47. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na do, de facto, lišavawa pojedinca njegovih prava i gubitka pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 42. Sem toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sudu Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u "opravdanje" za neodlučivanje o tužbi od jula 2006. godine tome što postupak povodom zahtjeva za povraćaj stana nije činjenica da sud ima preko 3.000 neriješenih predmeta. završen ni nakon 11 godina od dana podnošewa zahtjeva, a takvo Ustavni sud napominje da preopterećenost sudstva, generalno, neopravdano trajanje sveukupnog postupka može da se, u ne može da se prihvati kao opravdanje, budući da su države cijelosti, pripiše ponašanju nadležnih upravnih organa i ugovornice Evropske konvencije dužne da organizuju redovnog suda. administriranje pravde na takav način da sudovi ispuwavanju 48. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila zahtjeve iz člana 6 Evropske konvencije. Međutim, shodno Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove praksi Evropskog suda za qudska prava, države ugovornice odluke. nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva 49. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za qudska Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. Predsjednik jula 1983. godine, serija A, broj 66 st. 25-32; i odluke Ustavnog Ustavnog suda suda br. AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25 i AP Bosne i Hercegovine 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom predmetu Prof. dr Miodrag Simović, s. r. sud nije obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju predmeta, te kakve mjere je preduzeo Kantonalni sud s ciljem da poboqša administriranje pravde. Ustavni sud ne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u može da prihvati paušalan navod o velikom broju predmeta, a predmetu broj AP 2289/08, rješavajući apelaciju Radmile da ne uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog organa u Danojlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, borbi protiv takvih problema. člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. 43. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik razumnog i objektivnog opravdawa da postupak povodom Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: zahtjeva za povraćaj stana traje 11 godina, te da za tako dugo Miodrag Simović, predsjednik trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, da se pripiše Valerija Galić, potpredsjednica nadležnim upravnim organima i sudu. Stoga, Ustavni sud Seada Palavrić, potpredsjednica smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev Mato Tadić, sudija "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da Mirsad Ćeman, sudija postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Usvaja se apelacija Radmile Danojlić. Ostali navodi Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i 44. U pogledu povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na zakqučuje da nije neophodno da se posebno razmatraju navodne donošenje odluke u razumnom roku. povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku postupku donese odluku u predmetu broj 009-0-U-06-000 884, konvenciju. povodom tužbe protiv Rješenja Ministarstva za stambene poslove Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5680/06 od 26. juna Pitanje naknade nematerijalne štete 2006. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i 45. Apelantkiwa traži da joj se dosudi nematerijalna Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu šteta u iznosu od 4.000 KM, zbog toga što nije donesena ljudskih prava i osnovnih sloboda. konačna odluka u razumnom roku. U smislu člana 76 stav 2 Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 76. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Radmili apelantkiwin zahtjev, može da odredi naknadu štete. Danojlić u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja pred redovnim sudovima naknadu štete određuje u odluke u razumnom roku. simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršewa Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona zagarantovanih qudskih prava i sloboda. Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog 46. Prilikom odlučivawa o apelantkiwinom zahtjevu za suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim izvršenja ove odluke. slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantkiwi bi Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u za svaku godinu odgađawa donošewa odluke trebalo da se "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". isplati iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to, OBRAZLOŽENJE Ustavni sud smatra da apelantkiwi treba da se isplati na ime I. Uvod nematerijalne štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku 1. Radmila Danojlić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz iznos od 1.650 KM. Navedeni iznos apelantkiwi je dužan da Višegrada, koju zastupa Radomir Tanasković, advokat iz 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Višegrada, podnijela je 24. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. Zbog toga je sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). njezin zahtjev odbijen. Apelantica je podnijela apelaciju zbog nedonošenja odluke u 10. Ministarstvo je 14. jula 2003. godine donijelo Rješenje razumnom roku u predmetu koji se tiče povrata stana. U broj 27/02-23-404/03, kojim je apelanticina žalba odbijena kao Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni neosnovana. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo kako sud) je, povodom ovog predmeta, u toku upravni spor. je prvostepeni organ pravilno utvrdio činjenično stanje u II. Postupak pred Ustavnim sudom predmetu i na to činjenično stanje pravilno primijenio materijalni zakon. Zbog toga je Ministarstvo i odlučilo kao u dispozitivu. 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od 11. Apelantica je 18. septembra 2003. godine podnijela tužbu Kantonalnog suda, Ministarstva za stambene poslove Kantona Kantonalnom sudu. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) 12. Kantonalni sud je Presudom broj U-438/03 od 9. maja zatraženo je 29. augusta 2008. godine da dostave odgovor na 2005. godine uvažio apelanticinu tužbu, osporeno i prvostepeno apelaciju. Od Kantonalnog suda je naknadno, 15. maja 2009. rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 009-0-U-06-000 ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je 884. utvrdio da je osporeno rješenje doneseno uz povredu upravnog postupka. Kantonalni sud je, također, u presudi dao jasne upute o 3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su činjenicama koje prvostepeni organ treba da utvrdi kako bi se odgovore na apelaciju 12. septembra, 25. septembra i 16. pravilno rasvijetlilo činjenično stanje bitno za rješavanje ove septembra 2008. godine. Kantonalni sud je dostavio traženi spis upravne stvari. 20. maja 2009. godine. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila 13. U ponovnom postupku Uprava je održala raspravu 1. Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Ministarstva i decembra 2005. i 18. januara 2006. godine. Apelantica je Uprave dostavljeni su apelantici 3. oktobra 2008. godine. prisustvovala raspravama. Potom je Uprava održala raspravu i III. Činjenično stanje 30. marta 2006. godine. Na toj raspravi je saslušan privremeni 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda korisnik stana, S.D. Apelantica i njezin punomoćnik nisu bili i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na pozvani na tu raspravu. Uprava je apelantici poslala zapisnik sa sljedeći način. rasprave od 30. marta 2006. godine i to radi izjašnjenja. 5. Apelantica je 16. septembra 1998. godine Upravi Apelantica se očitovala podneskom od 18. aprila 2006. godine. U podnijela zahtjev za povrat stana na kojem postoji stanarsko međuvremenu, 1. aprila 2006. godine, apelantica je urgirala pravo. Stan se nalazi u Sarajevu, ulica Ferde Hauptmana broj donošenje rješenja u ovom predmetu. 32/04 (u daljnjem tekstu: sporni stan). 14. Uprava je 26. aprila 2006. godine donijela Rješenje broj 6. Uprava je 16. februara 2001. godine Rješenjem broj 23/6-375-P-4881/98. Tim je rješenjem odbijen apelanticin 23/6-372-4881/98 odbila apelanticin zahtjev za vraćanje u zahtjev za povrat spornog stana. Apelantica je 25. maja 2006. posjed spornog stana. U obrazloženju rješenja Uprava je navela godine izjavila žalbu. Ministarstvo je 26. juna 2006. godine da je nakon provedenog postupka i uvida u priloženu Rješenjem broj 27/02-23-5680/06 odbilo apelanticinu žalbu. dokumentaciju utvrdila da je nosilac stanarskog prava na 15. Apelantica je 31. jula 2006. godine protiv rješenja predmetnom stanu R.P. koja je umrla 24. oktobra 1989. godine. Ministarstva od 26. juna 2006. godine podnijela tužbu Dakle, Uprava je utvrdila da apelantica nije nosilac stanarskog Kantonalnom sudu. prava. Dalje, Uprava je zaključila da se apelantica ne može 16. Kantonalni sud je 1. augusta 2006. godine pod brojem smatrati članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog 009-0-U-06-000 884 poslao apelantici nalog za plaćanje takse na prava, u smislu člana 6. Zakona o stambenim odnosima, jer nije tužbu, a Ministarstvu tužbu uz priloge na odgovor, u smislu trajno živjela i stanovala sa nosiocem stanarskog prava. S odredbe člana 27. Zakona o upravnim sporovima. Ministarstvo je obzirom na to da je članom 4. Zakona o prestanku primjene 27. septembra 2006. godine dostavilo odgovor na tužbu i spis Zakona o napuštenim stanovima propisano da zahtjev za predmeta koji je Kantonalni sud zaprimio 2. oktobra 2006. vraćanje u posjed stana mogu podnijeti nosilac stanarskog prava godine. Nakon toga nema podataka o tome da je Kantonalni sud ili član njegovog domaćinstva, Uprava je utvrdila da apelantica preduzimao bilo kakve radnje. nije aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za povrat stana IV. Apelacija u posjed. a) Navodi iz apelacije 7. Ministarstvo je 24. oktobra 2001. godine Upravi dostavilo akt u kojem je navelo da ih je Ministarstvo za ljudska prava i 17. Apelantica je u apelaciji opisala hronološki tok postupka izbjeglice obavijestilo da im se apelantica obratila zbog pred organima uprave i redovnim sudom. U apelaciji se poziva na nerješavanja o njezinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana od 16. februara 2001. godine. S obzirom na to da apelanticina 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i žalba nije riješena, Ministarstvo je tražilo da Uprava bez osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao odlaganja postupi povodom te žalbe ili da dostavi predmet i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i drugostepenom organu na rješavanje. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla da postupak nedopustivo dugo traje, s obzirom na to da je 8. Ministarstvo je 6. maja 2002. godine donijelo Rješenje 16. septembra 1998. godine pokrenula postupak povrata stana o broj 27/02-23-4028/01. Tim rješenjem je apelanticina žalba od kojem još uvijek nije riješeno. Zbog dužine trajanja postupka i 11. juna 2001. godine usvojena, žalbeno rješenje poništeno i nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantica traži naknadu predmet vraćen Upravi na ponovni postupak. U obrazloženju nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM. rješenja Ministarstvo je Upravi preporučilo da je potrebno da se utvrdi stepen srodstva između apelantice i nosioca stanarskog b) Odgovor na apelaciju prava. 18. U odgovoru na apelaciju Uprava je navela kako se 9. Uprava je u ponovnom postupku 15. novembra 2002. odvijao postupak povodom apelanticinog zahtjeva i koje su godine donijela Rješenje broj 23/6-372-P-4881/98, kojim je odluke donijete, te da je postupak trenutno u fazi rješavanja u apelanticin zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao Kantonalnom sudu. neosnovan. U obrazloženju rješenja Uprava je navela da je 19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je istaklo da je kao apelantica prijavljena na spornoj adresi od 9. jula 1986. godine, te drugostepeni organ prihvatilo da je u upravnom postupku na da nije ni u kakvom srodstvu sa nosiocem stanarskog prava R.P. S pouzdan način utvrđeno da apelantica nije ispunila uvjete obzirom na činjenicu da apelantica nije živjela u ekonomskoj propisane u članu 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima, a u zajednici sa R.P. duže od pet godina, ne može se smatrati članom vezi sa članom 3. Zakona o napuštenim stanovima, odnosno da se smatra članom porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija prava. Zbog toga joj, prema mišljenju Ministarstva, ne pripada dopustiva. pravo na povrat stana. Također, Ministarstvo je istaknulo da nisu 27. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, povrijeđena apelanticina prava, niti je prekoračen razuman rok u Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovakav zaključak odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna Ministarstvo obrazlaže time da organi uprave nisu namjerno i kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i pristrano doprinijeli tome. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u 20. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se Bosni i Hercegovini. predmeti rješavaju po redoslijedu prijema, te da prioritet imaju 28. Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u predmeti iz 2005. godine. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji zbog velikog broja predmeta još nije odlučio o apelanticinoj efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali tužbi, te da su neosnovani njezini navodi o povredi prava u vezi zbog dužine trajanja upravnog postupka (vidi, mutatis mutandis, sa postupkom pred Kantonalnim sudom. Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, V. Relevantni propisi aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX). 21. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine 29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. st. 1. i 3. Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) relevantne Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna odredbe glase: apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Član 6. Evropske konvencije. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje VII. Meritum prava i interesa građana Š...Ć što obuhvata dobru organizaciju 30. Apelantica se žali na to da joj je zbog nerazumno dugog na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i trajanja postupka koji je pokrenula zbog povrata stana kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava svestrano razmatranje tih stvari. Š...Ć Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član 14. 31. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje Š...Ć činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Š...Ć stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Š...Ć 22. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine 32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Federacije BiH", broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi: glasi: Član 34. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć. Član 36. Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije Sud rješava spor presudom. 33. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. utvrđivanja statusa člana zajedničkog domaćinstva i, prema Š...Ć tome, priznanja statusa nosioca stanarskog prava, odnosno prava Član 55. na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe pojam "građanskih prava i obaveza" (vidi Ustavni sud, Odluka zakona kojim je uređen parnični postupak. broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u 23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/99). Stoga, FBiH", br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase: Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije Član 10. primjenjiv. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez Suđenje u razumnom roku - relevantni principi odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku 34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru VI. Dopustivost okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o 24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. 25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 35. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se prekomjerno odugovlačenje postupka. Dalje, stalno vraćanje podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, je koristio. Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 26. Apelantica se poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske 64, Izvještaji 1997-IV). konvencije. Naime, to pravo sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku". Apelantica se poziva na to pravo zato što Period koji se uzima u obzir upravni postupak povodom njezinog zahtjeva za povrat stana u 36. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom posjed traje nerazumno dugo i još nije završen, te je, u smislu apelanticinog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed započeo 16. septembra 1998. godine, te da je, prema dokumentaciji ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj dostavljenoj Ustavnom sudu, taj postupak još u toku pred standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo Kantonalnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj apelanticinog zahtjeva traje 11 godina i još nije završen, pa je to 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu period koji će Ustavni sud ispitati. Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući Analiza razumnosti trajanja postupka sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima 37. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, povrata stana u posjed. Naime, apelantica svoj zahtjev za povrat presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. stana u posjed zasniva na tvrdnji da je bila član zajedničkog i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. domaćinstva u stanu sa tadašnjim nosiocem stanarskog prava. godine, stav 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje na to da, Status člana zajedničkog domaćinstva je stekla, prema njezinim uzeto u cjelini, nema razložnog opravdanja zašto postupak u navodima, zbog toga što je sa nosiocem stanarskog prava 1. predmetu koji je hitne prirode traje preko 11 godina i još nije marta 1988. godine zaključila ugovor o doživotnom izdržavanju. okončan. Zbog toga joj pripada pravo na povrat stana, u skladu sa odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim 41. Dalje, Ustavni sud smatra da su odugovlačenju postupka stanovima. Upravni organi su trebali da utvrde da li apelantica najviše doprinijeli organi uprave, konkretno Uprava, zbog toga ispunjava uvjete predviđene Zakonom o stambenim odnosima, što se spis nalazio najduže upravo kod tih organa. Iz stanja spisa odnosno da li se smatra članom zajedničkog domaćinstva. Nakon je vidljivo da je Uprava u tri navrata odlučivala u apelanticinom što utvrde tu činjenicu, organi uprave bi trebali i da utvrde predmetu sa ciljem da se utvrde relevantne činjenice. Ove postojanje aktivne legitimacije za podnošenje zahtjeva za povrat činjenice nikako se ne mogu svrstati u složene niti u činjenice čije stana u posjed i osnovanost zahtjeva. Stoga, Ustavni sud smatra bi utvrđivanje zahtijevalo duže vrijeme i neke posebne pravne da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim, postupke za provođenje dokaza. Osim toga, Ustavni sud kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih podsjeća na to da odlučivanje prvostepenog organa u tri navrata pitanja. ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i 38. Dalje, Ustavni sud primjećuje da apelantica ničim nije realiziraju svoja prava pred domaćim organima. Ustavni sud doprinijela dužini trajanja postupka jer nije koristila bilo kakve mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako Naime, apelantica je bila prisutna na raspravama na koje je nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka pozivana pred organom uprave, te je dostavljala podneske i nižem organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca traženu dokumentaciju u kratkom roku. Stoga, Ustavni sud njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni zaključuje da nema apelanticinog doprinosa dužini postupka. sistem. 39. U vezi sa ponašanjem organa uprave u postupku, Ustavni 42. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sud zapaža da je Uprava povodom zahtjeva za povrat stana sudu "opravdanje" za neodlučivanje o tužbi od jula 2006. godine donijela prvo rješenje 16. februara 2001. godine, a da je činjenica da sud ima preko 3.000 neriješenih predmeta. Ustavni Ministarstvo povodom apelanticine žalbe rješenjem od 6. maja sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može 2002. godine žalbu usvojilo i predmet vratilo Upravi na ponovni prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice postupak uz jasne upute koje dokaze treba da provede. Nakon Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde toga je Uprava po drugi put donijela rješenje 15. novembra 2002. na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. godine, koje je Ministarstvo, odlučujući o izjavljenoj žalbi, Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za potvrdilo 14. juna 2003. godine. Kantonalni sud je u upravnom ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju sporu donio presudu 9. maja 2005. godine. Tom je presudom privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu apelanticinu tužbu uvažio i predmet vratio prvostepenom organu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi na ponovno odlučivanje, sa jasnim uputama šta je sve potrebno Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv da se utvrdi za pravilno okončanje ovog postupka. Nakon Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66. st. prijema presude Kantonalnog suda, Uprava je održala rasprave 1. 25-32; i odluke Ustavnog suda br. AP 600/04 od 17. februara decembra 2005. i 18. januara 2006. godine. S obzirom na to da 2005. godine, tačka 25. i AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, nakon toga nije doneseno nikakvo rješenje, apelantica je 1. aprila tačka 31). U konkretnom predmetu sud nije obrazložio od kada je 2006. godine pismenim podneskom zahtijevala od Uprave i kako nastao zaostatak u rješavanju predmeta, te kakve mjere je donošenje rješenja. Uprava je 26. aprila 2006. godine po treći put preduzeo Kantonalni sud s ciljem da poboljša administriranje donijela rješenje kojim je apelanticin zahtjev odbijen. pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom Ministarstvo je povodom apelanticine žalbe po treći put, 26. juna broju predmeta, a da ne uoči dobru namjeru i konkretan rad 2006. godine, donijelo rješenje kojim je žalbu odbilo i potvrdilo nadležnog organa u borbi protiv takvih problema. prvostepeno rješenje. Apelantica je 26. jula 2006. godine po 43. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema drugi put podnijela tužbu Kantonalnom sudu. Ustavni sud razumnog i objektivnog opravdanja da postupak povodom primjećuje da je u konkretnom postupku Uprava donosila zahtjeva za povrat stana traje 11 godina, te da se za tako dugo rješenja u tri navrata, te da je Ministarstvo u tri navrata odlučivalo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati o apelanticinoj žalbi. Dalje, Ustavni sud primjećuje da su sami nadležnim upravnim organima i sudu. Stoga, Ustavni sud smatra žalbeni postupci trajali relativno kratko. Međutim, ukupna da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev dužina trajanja žalbenih postupaka doprinijela je sveukupnom "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da trajanju predmetnog postupka. U ovom kontekstu Ustavni sud postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog ukazuje na stav izražen u tački 35. ove odluke. Prema tom stavu, od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može pravne Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. lijekove učiniti iluzornim, kao što je slučaj sa apelanticinim zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još uvijek nije završen jer je predmet u Kantonalnom sudu. Ostali navodi 40. Ustavni sud podsjeća i na konzistentnu praksu Evropskog 44. U pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i suda prema kojoj dužina trajanja postupka na određenim Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud instancama posmatranim pojedinačno može biti smatrana zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 45. Apelantica traži da joj se dosudi nematerijalna šteta u ljudskih prava i temeljnih sloboda. iznosu od 4.000 KM, zbog toga što nije donesena konačna odluka Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 76. u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Radmili suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelanticin zahtjev, može odrediti Danojlić u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja od postupaka pred redovnim sudovima naknadu štete određuje u odluke u razumnom roku. simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. Sarajevo da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog 46. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim izvršenja ove odluke. slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to, Ustavni sud OBRAZLOŽENJE smatra da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete I. Uvod zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 1.650 KM. Navedeni iznos apelantici je dužan isplatiti Kanton Sarajevo i to 1. Radmila Danojlić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Višegrada, koju zastupa Radomir Tanasković, odvjetnik iz Višegrada, podnijela je 24. srpnja 2008. godine apelaciju VIII. Zaključak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni 47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na sud). Apelantica je podnijela apelaciju zbog nedonošenja odluke pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom u razumnom roku u predmetu koji se tiče povrata stana. U roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u sud) je, povodom ovog predmeta, u tijeku upravni spor. tome što postupak povodom zahtjeva za povrat stana nije završen ni nakon 11 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo II. Postupak pred Ustavnim sudom neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od pripisati ponašanju nadležnih upravnih organa i redovnog suda. Kantonalnog suda, Ministarstva za stambene poslove Kantona 48. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i od Uprave za Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) odluke. zatražena je 29. kolovoza 2008. godine dostava odgovora na 49. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelaciju. Od Kantonalnog suda je naknadno, 15. svibnja 2009. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godine, zatražena dostava na uvid spisa broj 009-0-U-06-000 884. Predsjednik 3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su Ustavnog suda odgovore na apelaciju 12. rujna, 25. rujna i 16. rujna 2008. Bosne i Hercegovine godine. Kantonalni sud je dostavio traženi spis 20. svibnja 2009. Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. godine. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Ministarstva i Uprave dostavljeni su apelantici 3. listopada 2008. godine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u predmetu broj AP 2289/08, rješavajući apelaciju Radmile III. Činjenično stanje Danojlić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. i i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sljedeći način. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 5. Apelantica je 16. rujna 1998. godine Upravi podnijela 51/09), u sastavu: zahtjev za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo. Stan se Miodrag Simović, predsjednik nalazi u Sarajevu, ulica Ferde Hauptmana broj 32/04 (u daljnjem Valerija Galić, dopredsjednica tekstu: sporni stan). Seada Palavrić, dopredsjednica 6. Uprava je 16. veljače 2001. godine Rješenjem broj Mato Tadić, sudac 23/6-372-4881/98 odbila apelantičin zahtjev za vraćanje u Mirsad Ćeman, sudac posjed spornog stana. U obrazloženju rješenja Uprava je navela da je nakon provedenog postupka i uvida u priloženu na sjednici održanoj 17. rujna 2009. godine donio je dokumentaciju utvrdila da je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu R.P. koja je umrla 24. listopada 1989. godine. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Dakle, Uprava je utvrdila da apelantica nije nositelj stanarskog Usvaja se apelacija Radmile Danojlić. prava. Dalje, Uprava je zaključila da se apelantica ne može Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i smatrati članom obiteljskoga kućanstva nositelja stanarskog Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu prava, u smislu članka 6. Zakona o stambenim odnosima, jer nije ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na trajno živjela i stanovala sa nositeljem stanarskog prava. donošenje odluke u razumnom roku. Obzirom na to da je člankom 4. Zakona o prestanku primjene Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom Zakona o napuštenim stanovima propisano da zahtjev za postupku donese odluku u predmetu broj 009-0-U-06-000 884, vraćanje u posjed stana mogu podnijeti nositelj stanarskog prava povodom tužbe protiv Rješenja Ministarstva za stambene ili član njegovog kućanstva, Uprava je utvrdila da apelantica nije poslove Kantona Sarajevo broj 27/02-23-5680/06 od 26. lipnja aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za povrat stana u 2006. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i posjed. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 7. Ministarstvo je 24. listopada 2001. godine Upravi IV. Apelacija dostavilo akt u kojem je navelo da ih je Ministarstvo za ljudska a) Navodi iz apelacije prava i izbjeglice obavijestilo da im se apelantica obratila zbog nerješavanja o njezinom prizivu izjavljenom protiv rješenja 17. Apelantica je u apelaciji opisala kronološki tijek postupka Uprave od 16. veljače 2001. godine. Obzirom na to da pred tijelima uprave i redovnim sudom. U apelaciji se poziva na apelantičin priziv nije riješen, Ministarstvo je tražilo da Uprava povredu prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i bez odlaganja postupi povodom tog priziva ili da dostavi predmet članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i drugostupanjskom tijelu na rješavanje. temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Ministarstvo je 6. svibnja 2002. godine donijelo Rješenje članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica je broj 27/02-23-4028/01. Tim je rješenjem apelantičin priziv od istakla da postupak nedopustivo dugo traje, obzirom na to da je 16. 11. lipnja 2001. godine usvojen, prizivno rješenje poništeno i rujna 1998. godine pokrenula postupak povrata stana o kojem još predmet vraćen Upravi na ponovni postupak. U obrazloženju uvijek nije riješeno. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja rješenja Ministarstvo je Upravi preporučilo da je potrebno odluke u razumnom roku, apelantica traži naknadu nematerijalne utvrditi stupanj srodstva između apelantice i nositelja stanarskog štete u iznosu od 4.000,00 KM. prava. 9. Uprava je u ponovnom postupku 15. studenoga 2002. b) Odgovor na apelaciju godine donijela Rješenje broj 23/6-372-P-4881/98, kojim je 18. U odgovoru na apelaciju Uprava je navela kako se apelantičin zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao odvijao postupak povodom apelantičinog zahtjeva i koje su neutemeljen. U obrazloženju rješenja Uprava je navela da je odluke donijete, te da je postupak trenutno u fazi rješavanja u apelantica prijavljena na spornoj adresi od 9. srpnja 1986. Kantonalnom sudu. godine, te da nije ni u kakvom srodstvu sa nositeljem stanarskog 19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je istaklo da je kao prava R.P. Obzirom na činjenicu da apelantica nije živjela u drugostupanjsko tijelo prihvatilo da je u upravnom postupku na ekonomskoj zajednici sa R.P. duže od pet godina, ne može se pouzdan način utvrđeno da apelantica nije ispunila uvjete smatrati članom obiteljskog kućanstva nositelja stanarskog propisane u članku 6. stavak 2. Zakona o stambenim odnosima, a prava. Zbog toga je njezin zahtjev odbijen. u svezi sa člankom 3. Zakona o napuštenim stanovima, odnosno 10. Ministarstvo je 14. srpnja 2003. godine donijelo Rješenje da se smatra članom obiteljskog kućanstva nositelja stanarskog broj 27/02-23-404/03, kojim je apelantičin priziv odbijen kao prava. Zbog toga joj, prema mišljenju Ministarstva, ne pripada neutemeljen. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo pravo na povrat stana. Također, Ministarstvo je istaknulo da nisu kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje povrijeđena apelantičina prava, niti je prekoračen razuman rok u u predmetu i na to činjenično stanje pravilno primijenilo smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ovakav materijalni zakon. Zbog toga je Ministarstvo i odlučilo kao u zaključak Ministarstvo obrazlaže time da tijela uprave nisu dispozitivu. namjerno i pristrano doprinijela tome. 11. Apelantica je 18. rujna 2003. godine podnijela tužbu 20. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se Kantonalnom sudu. predmeti rješavaju po redoslijedu prijema, te da prioritet imaju predmeti iz 2005. godine. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da 12. Kantonalni sud je Presudom broj U-438/03 od 9. svibnja zbog velikog broja predmeta još nije odlučio o apelantičinoj 2005. godine uvažio apelantičinu tužbu, pobijano i tužbi, te da su neutemeljeni njezini navodi o povredi prava u prvostupanjsko rješenje poništio i predmet vratio svezi sa postupkom pred Kantonalnim sudom. prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je utvrdio da je pobijano rješenje V. Relevantni propisi doneseno uz povredu upravnog postupka. Kantonalni sud je, 21. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine također, u presudi dao jasne upute o činjenicama koje Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) relevantne prvostupanjsko tijelo treba utvrditi kako bi se pravilno odredbe glase: rasvijetlilo činjenično stanje bitno za rješavanje ove upravne Članak 6. stvari. Kada tijela i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u 13. U ponovnom postupku Uprava je održala raspravu 1. upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prosinca 2005. i 18. siječnja 2006. godine. Apelantica je prava i interesa građana Š...Ć što obuhvaća dobru organizaciju prisustvovala raspravama. Potom je Uprava održala raspravu i na izvršavanju poslova tijela, koja osigurava brzo, potpuno i 30. ožujka 2006. godine. Na toj raspravi je saslušan privremeni kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz korisnik stana, S.D. Apelantica i njezin punomoćnik nisu bili svestrano razmatranje tih stvari. Š...Ć pozvani na tu raspravu. Uprava je apelantici poslala zapisnik sa Članak 14. rasprave od 30. ožujka 2006. godine i to radi izjašnjenja. Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka Apelantica se očitovala podneskom od 18. travnja 2006. godine. vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali U međuvremenu, 1. travnja 2006. godine, apelantica je urgirala tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje donošenje rješenja u ovom predmetu. činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. 14. Uprava je 26. travnja 2006. godine donijela Rješenje broj Š...Ć 23/6-375-P-4881/98. Tim je rješenjem odbijen apelantičin 22. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine zahtjev za povrat spornog stana. Apelantica je 25. svibnja 2006. Federacije BiH", broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi: godine izjavila priziv. Ministarstvo je 26. lipnja 2006. godine Rješenjem broj 27/02-23-5680/06 odbilo apelantičin priziv. Članak 34. Zakonitost pobijanog upravnog akta sud ispituje u 15. Apelantica je 31. srpnja 2006. godine protiv rješenja granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. Ministarstva od 26. lipnja 2006. godine podnijela tužbu Kantonalnom sudu. Š...Ć 16. Kantonalni sud je 1. kolovoza 2006. godine pod brojem Članak 36. 009-0-U-06-000 884 poslao apelantici nalog za plaćanje Sud rješava spor presudom. pristojbe na tužbu, a Ministarstvu tužbu uz priloge na odgovor, u Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neutemeljena. smislu odredbe članka 27. Zakona o upravnim sporovima. Š...Ć Ministarstvo je 27. rujna 2006. godine dostavilo odgovor na Članak 55. tužbu i spis predmeta koji je Kantonalni sud zaprimio 2. listopada Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim 2006. godine. Nakon toga nema podataka o tome da je sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe Kantonalni sud poduzimao bilo kakve radnje. zakona kojim je uređen parnični postupak. 23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/99). Stoga, Ustavni sud FBiH", br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase: smatra da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. Članak 10. Suđenje u razumnom roku - relevantna načela Sud je dužan nastojati postupak provesti bez odugovlačenja i 34. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u koja strankama pripadaju u postupku. okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi VI. Dopustivost računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a 24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud za zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 25. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv stavak 38). presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 35. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio prekomjerno odugovlačenje postupka. Dalje, stalno vraćanje odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni koristio. nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, 26. Apelantica se poziva na pravo iz članka 6. stavak 1. Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, Europske konvencije. Naime, to pravo sadrži pravo na "suđenje u stavak 64, Izvješća 1997-IV). razumnom roku". Apelantica se poziva na to pravo zato što Razdoblje koje se uzima u obzir upravni postupak povodom njezinog zahtjeva za povrat stana u 36. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom posjed traje nerazumno dugo i još nije završen, te je, u smislu apelantičinog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed započeo članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija 16. rujna 1998. godine, te da je, prema dokumentaciji dopustiva. dostavljenoj Ustavnom sudu, taj postupak još u tijeku pred 27. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Kantonalnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema apelantičinog zahtjeva traje 11 godina i još nije završen, pa je to odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna razdoblje koje će Ustavni sud ispitati. kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Analiza razumnosti trajanja postupka Bosni i Hercegovini. 37. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče 28. Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u povrata stana u posjed. Naime, apelantica svoj zahtjev za povrat konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji stana u posjed temelji na tvrdnji da je bila član zajedničkog efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali kućanstva u stanu sa tadašnjim nositeljem stanarskog prava. zbog dužine trajanja upravnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Status člana zajedničkog kućanstva je stekla, prema njezinim Europski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, navodima, zbog toga što je sa nositeljem stanarskog prava 1. aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX). ožujka 1988. godine zaključila ugovor o doživotnom 29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) i članka 16. st. 1. i izdržavanju. Zbog toga joj pripada pravo na povrat stana, 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna sukladno odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo napuštenim stanovima. Upravna tijela su trebala utvrditi iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. ispunjava li apelantica uvjete predviđene Zakonom o Europske konvencije. stambenim odnosima, odnosno smatra li se članom zajedničkog kućanstva. Nakon što utvrde tu činjenicu, tijela uprave bi VII. Meritum trebala utvrditi i postojanje aktivne legitimacije za podnošenje 30. Apelantica se žali na to da joj je zbog nerazumno dugog zahtjeva za povrat stana u posjed i utemeljenost zahtjeva. Stoga, trajanja postupka koji je pokrenula zbog povrata stana Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava naročito složenim, kako glede činjeničnog stanja, tako i glede Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. pravnih pitanja. 31. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 38. Dalje, Ustavni sud primjećuje da apelantica ničim nije Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska doprinijela dužini trajanja postupka jer nije koristila bilo prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja Š...Ć postupka. Naime, apelantica je bila prisutna na raspravama na e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim koje je pozivana pred tijelom uprave, te je dostavljala podneske i traženu dokumentaciju u kratkom roku. Stoga, stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. Š...Ć Ustavni sud zaključuje da nema apelantičinog doprinosa 32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dužini postupka. dijelu glasi: 39. U svezi sa ponašanjem tijela uprave u postupku, Ustavni 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili sud zapaža da je Uprava povodom zahtjeva za povrat stana utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko donijela prvo rješenje 16. veljače 2001. godine, a da je ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom Ministarstvo povodom apelantičinog priziva rješenjem od 6. roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim svibnja 2002. godine priziv usvojilo i predmet vratilo Upravi na sudom. Š...Ć. ponovni postupak uz jasne upute koje dokaze treba provesti. Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije Nakon toga je Uprava po drugi put donijela rješenje 15. 33. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje studenoga 2002. godine, koje je Ministarstvo, odlučujući o utvrđivanja statusa člana zajedničkog kućanstva i, prema tome, izjavljenom prizivu, potvrdilo 14. lipnja 2003. godine. priznanja statusa nositelja stanarskog prava, odnosno prava na Kantonalni sud je u upravnom sporu donio presudu 9. svibnja povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji 2005. godine. Tom je presudom apelantičinu tužbu uvažio i se odnose na sporove u svezi sa ovim pitanjem potpadaju pod predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, pojam "građanskih prava i obveza" (vidi Ustavni sud, Odluka sa jasnim uputama što je sve potrebno utvrditi za pravilno broj U 2/99 od 24. rujna 1999. godine, objavljena u "Službenom okončanje ovog postupka. Nakon prijema presude Kantonalnog suda, Uprava je održala rasprave 1. prosinca 2005. i 18. siječnja 600/04 od 17. veljače 2005. godine, točka 25. i AP 505/04 od 15. 2006. godine. Obzirom na to da nakon toga nije doneseno lipnja 2005. godine, točka 31). U konkretnom predmetu sud nije nikakvo rješenje, apelantica je 1. travnja 2006. godine pismenim obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju podneskom zahtijevala od Uprave donošenje rješenja. Uprava je predmeta, te kakve mjere je poduzeo Kantonalni sud s ciljem da 26. travnja 2006. godine po treći put donijela rješenje kojim je poboljša administriranje pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti apelantičin zahtjev odbijen. Ministarstvo je povodom paušalan navod o velikom broju predmeta, a da ne uoči dobru apelantičinog priziva po treći put, 26. lipnja 2006. godine, namjeru i konkretan rad nadležnog tijela u borbi protiv takvih donijelo rješenje kojim je priziv odbilo i potvrdilo problema. prvostupanjsko rješenje. Apelantica je 26. srpnja 2006. godine 43. Obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema po drugi put podnijela tužbu Kantonalnom sudu. Ustavni sud razumnog i objektivnog opravdanja da postupak povodom primjećuje da je u konkretnom postupku Uprava donosila zahtjeva za povrat stana traje 11 godina, te da se za tako dugo rješenja u tri navrata, te da je Ministarstvo u tri navrata odlučivalo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati o apelantičinom prizivu. Dalje, Ustavni sud primjećuje da su nadležnim upravnim tijelima i sudu. Stoga, Ustavni sud smatra sami prizivni postupci trajali relativno kratko. Međutim, ukupna da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev dužina trajanja prizivnih postupaka doprinijela je sveukupnom "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da trajanju predmetnog postupka. U ovom kontekstu Ustavni sud postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog ukazuje na stav izražen u točki 35. ove odluke. Prema tom stavu, od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može pravne Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. lijekove učiniti iluzornim, kao što je slučaj sa apelantičinim zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još Ostali navodi uvijek nije završen jer je predmet u Kantonalnom sudu. 44. Glede povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i 40. Ustavni sud podsjeća i na konzistentnu praksu Europskog Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni suda prema kojoj dužina trajanja postupka na određenim sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne instancama promatranim pojedinačno može biti smatrana povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi konvenciju. ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome je li ovaj Pitanje naknade nematerijalne štete standard iz članka 6. stavak 1. prekršen (vidi Europski sud, 45. Apelantica traži da joj se dosudi nematerijalna šteta u Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. veljače 1992. godine, serija iznosu od 4.000 KM, zbog toga što nije donesena konačna odluka A, broj 230-D, stavak 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na u razumnom roku. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantičin zahtjev, dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući može odrediti naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. 46. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za godine, stavak 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje na to da, naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije uzeto u cjelini, nema razložnog opravdanja zašto postupak u utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim predmetu koji je hitne naravi traje preko 11 godina i još nije slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, okončan. objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 41. Dalje, Ustavni sud smatra da su odugovlačenju postupka 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku najviše doprinijela tijela uprave, konkretno Uprava, zbog toga godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od što se spis nalazio najduže upravo kod tih tijela. Iz stanja spisa je približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji vidljivo da je Uprava u tri navrata odlučivala u apelantičinom zahtijevaju posebnu hitnost. Obzirom na to, Ustavni sud smatra predmetu sa ciljem da se utvrde relevantne činjenice. Ove da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog činjenice nikako se ne mogu svrstati u složene niti u činjenice čije nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 1.650 KM. bi utvrđivanje zahtijevalo duže vrijeme i neke posebne pravne Navedeni iznos apelantici je dužan isplatiti Kanton Sarajevo i to postupke za provođenje dokaza. Osim toga, Ustavni sud u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. podsjeća na to da odlučivanje prvostupanjskog tijela u tri navrata ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i VIII. Zaključak realiziraju svoja prava pred domaćim tijelima. Ustavni sud mora 47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava nižem tijelu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca vidi u tome što postupak povodom zahtjeva za povrat stana nije njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni završen ni nakon 11 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo sustav. neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, 42. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom pripisati ponašanju nadležnih upravnih tijela i redovnog suda. sudu "opravdanje" za neodlučivanje o tužbi od srpnja 2006. 48. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. godine činjenica da sud ima preko 3.000 neriješenih predmeta. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ove odluke. ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države 49. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ugovornice Europske konvencije dužne organizirati Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. Međutim, prema Predsjednik praksi Europskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu Ustavnog suda odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod Bosne i Hercegovine uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. situacija popravi (vidi Europski sud za ljudska prava, Zimmer- mann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u godine, serija A, broj 66. st. 25-32; i odluke Ustavnog suda br. AP predmetu broj AP 2561/07, rješavajući apelaciju Marte Geqić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 godine, a od Federalnog zavoda PIO/MIO-Kantonalne stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila službe 25. avgusta 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne 3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 27. jula 2009. godine, i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Opštinski sud 23. jula 2009. godine, a Federalni zavod Miodrag Simović, predsjednik PIO/MIO 22. septembra 2009. godine uz dostavu službenog Valerija Galić, potpredsjednica spisa broj 305-74916-08. Seada Palavrić, potpredsjednica 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Mato Tadić, sudija odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 3. avgusta i 28. septembra 2009. godine. Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je II. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkiwinih ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. Usvaja se apelacija Marte Geqić. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana Činjenice u predmetu Federalnog zavoda II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske PIO/MIO-Kantonalna služba broj 305-74916-08 i predmetu konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u Vrhovnog suda broj U-1917/02 odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je 6. Kantonalna služba Federalnog zavoda PIO/MIO kao okončan Rješenjem Federalnog zavoda za penziono i prvostepeni organ, po apelantkiwinom zahtjevu za ostva- invalidsko osiguranje Mostar broj 01/1-3057491608 od 27. rivanje prava na porodičnu penziju od 23. januara 2002. godine, decembra 2007. godine. donijela je Rješenje broj 305-74916-08 od 27. juna 2002. godine, Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u kojim je apelantkiwi i njenoj kćerki produženo pravo na skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i isplatu porodične penzije od 1. jula 2001. godine u mjesečnom Hercegovine, Marti Geqić isplati iznos od 900,00 KM na ime iznosu najniže penzije od 117,00 KM. Istim rješenjem je nematerijalne štete zbog kršewa prava na donošenje odluke u odbijen apelantkiwin zahtjev za isplatu porodične penzije za razumnom roku u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove vremenski period od 2. februara 1992. godine do 1. jula 2001. odluke. godine, za koji joj je bilo priznato pravo na porodičnu penziju Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana privremenim Rješenjem broj 305-74916-08 od 9. septembra 1992. II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske godine. konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u vezi 7. U vremenskom periodu od podnošewa zahtjeva do sa pravom na odlučivanje u razumnom roku u predmetu donošewa rješewa apelantkiwa je 15. aprila 2002. godine, Opštinskog suda u Tuzli broj Mal-2697/07. nakon dostave tražene dokumentacije, urgirala da se postupa po njenom zahtjevu. Takođe, apelantkiwa je 15. juna 2002. godine Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku podnijela žalbu Federalnom zavodu PIO/MIO zbog donese odluku u predmetu broj Mal-2697/07 u skladu sa članom nedonošewa rješewa u zakonskom roku. II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske 8. Apelantkiwa je 24. jula 2002. godine podnijela žalbu konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Federalnom zavodu PIO/MIO protiv prvostepenog Rješewa Nalaže se Tuzlanskom kantonu da, u skladu sa članom 76 Kantonalne službe broj 305-74916-08 od 27. juna 2002. godine. stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Marti Kako drugostepeni organ nije donio odluku o žalbi, Geqić isplati iznos od 300,00 KM na ime nematerijalne štete apelantkiwa je 4. septembra 2002. godine tužbom kod Vrhovnog zbog kršewa prava na donošenje odluke u razumnom roku, suda pokrenula upravni spor zbog nedonošewa rješewa na najduže tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. žalbu. Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, 9. Rješenjem Federalnog zavoda PIO/MIO Mostar broj Tuzlanskom kantonu i Opštinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa 02/1-3057491608 od 12. septembra 2002. godine odbijena je kao članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, neosnovana apelantkiwina žalba protiv prvostepenog obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su rješewa Kantonalne službe Federalnog zavoda PIO/MIO preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka u roku od tri mjeseca matični broj 305-74916-08 od 27. juna 2002. godine. od dana dostavljanja ove odluke. 10. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantkiwinoj tužbi, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Presudom broj U-1917/02 od 21. februara 2007. godine tužbu Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i djelimično uvažio, osporeno Rješenje broj 02/1-3057491608 od Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i 12. septembra 2002. godine, kao i prvostepeno Rješenje "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Kantonalne službe matični broj 3057491608 od 27. juna 2002. OBRAZLOŽEWE godine, poništio u dijelu kojim apelantkiwi nije priznato pravo na isplatu porodične penzije za period od 2. februara I. Uvod 1992. godine do 31. jula 1998. godine, te je predmet u tom dijelu 1. Marta Geqić (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz vraćen na ponovni postupak. Bosanske Bijele, koju zastupa Ivo Galušić, advokat iz Tuzle, 11. Vrhovni sud je zakqučio da su i drugostepeni i podnijela je 13. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu prvostepeni organ svojim rješewima, pogrešnom primjenom Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog materijalnog prava, odbili apelantkiwin zahtjev za isplatu nedonošewa odluke u razumnom roku u predmetu Vrhovnog suda priznate joj dospjele, a neisplaćene porodične penzije od 2. Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni februara 1992. godine do 31. jula 1998. godine. sud) broj U-1917/02, predmetu Federalnog zavoda za penziono i 12. Kantonalna služba je, postupajući po Presudi Vrhovnog invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna suda broj U-1917/07 od 21. februara 2007. godine, u ponovnom služba u Tuzli (u daqnjem tekstu: Federalni zavod postupku donijela Rješenje matični broj 305-74916-08 od 23. PIO/MIO-Kantonalna služba) matični broj 305-74916-08 maja 2007. godine, kojim je apelantkiwi priznala pravo na kao i predmetu broj Mal-2697/07 koji se vodi pred Opštinskim retroaktivnu isplatu porodične penzije za period od 2. sudom u Tuzli (u daqnjem tekstu: Opštinski sud). februara 1992. godine do 31. jula 1998. godine u iznosima koji su 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od navedeni u dispozitivu rješewa. Predmetno rješenje je Vrhovnog suda i Opštinskog suda zatraženo je 6. jula 2009. apelantkiwi dostavljeno tek 24. avgusta 2007. godine, protiv 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 kog je apelantkiwa 6. septembra 2007. godine podnijela žalbu 2008. godini primljen izuzetno veliki broj predmeta male drugostepenom organu. vrijednosti (7.045), te da je povećan priliv te vrste i u 2009. 13. Federalni zavod PIO/MIO, odlučujući o apelan- godini, to uz nedovoljan broj imenovanih stručnih saradnika tkiwinoj žalbi protiv navedenog prvostepenog rješewa predstavlja objektivnu okolnost zbog koje konkretan predmet Kantonalne službe, Rješenjem broj 01/1-3057491608 od 27. nije uzet u rad, u skladu sa rokovima propisanim u ZPP-u. decembra 2007. godine odbio je kao neosnovanu apelantkiwinu V. Relevantni propisi žalbu. Shodno stanju dokaza u spisima, apelantkiwa nije 19. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine pokrenula upravni spor protiv navedenog drugostepenog Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: rješewa kojim je okončan ponovni postupak prema navedenoj presudi Vrhovnog suda. "Član 139 st. 1 i 2 Organ može da po skraćenom postupku riješi stvar Činjenice u predmetu Opštinskog suda broj Mal-2697/07 neposredno: 14. Apelantkiwa je, nezadovoqna visinom novčanih iznosa ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice i podnijela utvrđenih Rješenjem Kantonalne službe broj 305-74916-08 od 23. dokaze na osnovu kojih može da se utvrdi stanje stvari, .... maja 2007. godine, podnijela tužbu Opštinskom sudu 3. jula 2007. ako stanje stvari može da se utvrdi na osnovu službenih godine protiv Federalnog zavoda PIO/MIO-Kantonalna podataka kojima organ raspolaže a nije potrebno posebno služba, tražeći vještačenje stalnog sudskog vještaka saslušanje stranke radi zaštite njenih prava, odnosno finansijske struke, na okolnost obračuna pripadajućih joj pravnih interesa. penzija za period od 2. februara 1992. godine do 30. juna 1998. Član 216 st. 1 i 4 godine, kao i utvrđivanje pripadajućih joj zakonskih zateznih Rok za izdavanje rješewa kamata uz naknadu troškova upravnog postupka i upravnog spora. Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, Opštinski sud je povodom navedene tužbe oformio sudski spis odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, pod brojem Mal-2697/07. U predmetnom spisu sud je 25. jula 2007. a prije donošewa rješewa nije potrebno provoditi poseban godine podnesenu tužbu dostavio tuženom na odgovor. Sud nije ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne dalje poduzimao druge radnje propisane u ZPP-u. može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog IV. Apelacija pitawa), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i a) Navodi iz apelacije dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana 15. Apelantkiwa smatra da joj je zbog nedonošewa odluke u pokretawa postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim razumnom roku u predmetu vezanom za isplatu porodične propisom nije određen kraći rok. penzije, kao i u predmetu koji se vodi pred Opštinskim sudom za naknadu materijalnih troškova, povrijeđeno pravo iz člana Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139 ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva." konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u 20. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkiwa je navela Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase: redoslijed rješavawa u upravnom postupku i upravnom sporu, ističući da je postupak pokrenula 23. januara 2002. godine "Član 30 stav 1 podnošenjem zahtjeva Kantonalnoj službi Federalnog zavoda O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici. PIO/MIO. Upravni spor je pokrenula 4. septembra 2002. Član 60 godine podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu, a u vrijeme Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u podnošewa apelacije ponovni postupak po odluci Vrhovnog upravnim sporovima, shodno će se primjewivati odgovarajuće suda bio je u toku. Apelantkiwa je navela da prima najnižu odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak." penziju od oko 220,00 KM i da spada u najugroženiju kategoriju 21. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine građana. Apelantkiwa smatra da joj pripada pravo na Federacije BiH", broj 9/05, koji je stupio na snagu 24. februara kompenzaciju na ime nematerijalne štete, navodeći da je 2005. godine) relevantne odredbe glase: postupak trajao više od šest godina, iako se podnescima "Član 28 stav 1 obraćala Vrhovnom sudu tražeći da se postupa po tužbi. O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji Takođe je navela da je postupak pred Opštinskim sudom u toku. pojedincu ili u sjednici. b) Odgovor na apelaciju Član 33 stav 1 Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su 16. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju povodom upravnog utvrđene u upravnom postupku. spora broj U-1917/02 protiv odluke Federalnog zavoda PIO/MIO istakao da nema kršewa prava koja su navedena u Član 34 stav 1 apelaciji, navodeći da je presudom Vrhovnog suda od 21. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u februara 2007. godine djelimično usvojen apelantkiwin granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbeni zahtjev, i to za period retroaktivne isplate penzija tužbe. od 2. februara 1992. godine do 31. jula 1998. godine. Takođe, dalje Član 55 je navedeno da je u istoj presudi odbijen apelantkiwin zahtjev u Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u pogledu prigovora na visinu penzije, i da je o tome u presudi upravnim sporovima, shodno će se primjewivati odgovarajuće dato potpuno i sadržajno obrazloženje. odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak." 17. Federalni zavod PIO/MIO je dostavio kompletan 22. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine službeni spis uz navođenje da apelantkiwi nisu povrijeđena Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: ustavna prava koja su navedena u apelaciji. "Član 10 18. Opštinski sud je u svom odgovoru na apelaciju povodom Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez predmeta broj Mal-2697/07 naveo da je sud 3. jula 2007. godine odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zaprimio apelantkiwinu tužbu protiv tuženog Federalnog zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." zavoda za PIO/MIO-Kantonalne administrativne službe 23. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Tuzla, radi naknade materijalne štete. Tužba je 25. jula 2007. Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06): godine dostavljena tuženom na odgovor, koji je dostavljen "Član 10 pismenim podneskom od 24. avgusta 2007. godine. Sud je dalje Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačewa i sa naveo da je Opštinskom sudu iz 2007. godine ostalo 11.022 što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu neriješenih predmeta sporova male vrijednosti, a kako je i u prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62 stav 1 Š...Ć Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim raspravu. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 69 31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u glasi: roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili sudu. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Član 70 stav 1 svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na ustanovljenim sudom. Š...Ć" tužbu. 32. Ustavni sud zapaža da se radi o upravnom postupku i Član 75 stav 4 upravnom sporu u kom se utvrđuje apelantkiwino pravo na Pripremno ročište održaće se u pravilu najkasnije u retroaktivnu isplatu porodične penzije koja je dospjela a roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na neisplaćena, kao i parničnom postupku u kom se utvrđuje tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora apelantkiwino pravo na naknadu materijalne štete nastale na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 vođenjem navedenih postupaka. Dakle, radi se o zahtjevima dana od dana prijema odgovora na protivtužbu. koji se odnose na apelantkiwina novčana potraživawa, te je Član 94 stav 2 član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u konkretnom Glavna rasprava održaće se u pravilu najkasnije u roku od slučaju. 30 dana od dana održavawa pripremnog ročišta." Pravo na donošenje odluke u razumnom roku VI. Dopustivost a) Relevantni principi 24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 33. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se posmatra u koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom 25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002- I, stav primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 38). je koristio. 34. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, 26. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad nema prekomjerno odugovlačenje postupka, nego može da pokaže da odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema kršewa prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV). Bosni i Hercegovini. 35. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita 27. U konkretnom slučaju apelantkiwa se obratila marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču Ustavnom sudu zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u postupku koji je, u vrijeme trajawa pred Ustavnim sudom, državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski okončan Rješenjem broj 01/1-3057491608 od 27. decembra 2007. postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese godine, koje je postalo pravosnažno 23. februara 2008. godine. protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak A, broj 228-B, stav 18). pravosnažno okončan (dok predmet Opštinskog suda broj Mal-2697/07 u vrijeme donošewa odluke Ustavnog suda još nije I. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu matični okončan), shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, broj 3057491608 i broj U-1917/02 konkretna apelacija je dopustiva. Na kraju, apelacija, ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, b) Period koji se uzima u obzir jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji 36. Upravni postupak pokrenut je 23. januara 2002. godine, drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. kada je apelantkiwa Kantonalnoj službi Federalnog zavoda 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i PIO/MIO podnijela zahtjev za isplatu porodične penzije Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, koja je bila utvrđena ranijim privremenim Rješenjem broj Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 305-74916-08 od 9. septembra 1992. Shodno stanju dokaza spisa i u pogledu dopustivosti. informacija dostavljenih Ustavnom sudu, predmet je okončan u VII. Meritum ponovnom postupku donošenjem Rješewa Federalnog zavoda 29. Apelantkiwa se žali zbog nedonošewa odluke u PIO/MIO broj 01/1-3057491608 od 27. decembra 2007. godine, razumnom roku u upravnom postupku i upravnom sporu povodom tj. postupanjem prema uputstvima presude koju je u upravnom njenog zahtjeva joj se isplate porodične penzije, kao i sporu donio Vrhovni sud broj U-1917/02 od 21. februara 2007. nedonošenje odluke u razumnom roku pred Opštinskim sudom, godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantkiwinog tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana zahtjeva za isplatu porodične penzije trajao je od 23. januara 2002. godine sve do 27. decembra 2007. godine, tj. duže od pet II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske godina i 11 mjeseci. konvencije. Pravo na pravično suđenje s) Analiza postupka 30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 37. Polazeći od kriterijuma koji su utvrđeni praksom "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajawa qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona postupka u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije ocjenjuje u obuhvataju: svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne pripiše Vrhovnom sudu, a djelimično i prvostepenom i strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud, drugostepenom organu Federalnog zavoda PIO/MIO, Ustavni Vernillo presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava stav 30 i Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, serija A, zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te broj 66, stav 24). da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao 38. Složenost postupka mora da se razmatra u okviru jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konvencije. konkretnom slučaju Kantonalna služba Federalnog zavoda II. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu broj PIO/MIO trebala je da riješi apelantkiwin zahtjev na Mal-2697/07 osnovu službenih podataka kojim je već raspolagala, budući da Period koji se uzima u obzir je ranije doneseno privremeno rješenje o isplati porodične penzije. Takođe, Vrhovni sud je u upravnom sporu trebao da 44. Konkretan predmet koji je vezan za naknadu materijalne ocijeni zakonitost odbijajućih odluka koje su donijeli štete pokrenut je 3. jula 2007. godine. Shodno stanju dokaza i prvostepeni i drugostepeni organ na osnovu činjenica koje su informacija koje su dostavljene Ustavnom sudu, u predmetu je utvrđene u upravnom postupku. Vrhovni sud se nije izjasnio o preduzeta samo jedna zakonom propisana radwa. Dakle, složenosti predmeta, niti je naveo razloge za dužinu trajawa postupak po navedenoj apelantkiwinoj tužbi traje nešto duže upravnog spora. Međutim Ustavni sud uočava, imajući u vidu od dvije godine i još nije okončan. cjelokupno stanje dokaza u spisima, da konkretan predmet ne 45. Opštinski sud se u odgovoru na apelaciju pravdao može da se smatra jednostavnim. velikim brojem neriješenih predmeta i malim brojem stručnih saradnika. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog 39. Što se tiče ponašawa javne vlasti, Ustavni sud je na suda i sopstvenu jurisprudenciju shodno kojima je dužnost osnovu dokaza iz spisa utvrdio da je Kantonalna služba države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući Federalnog zavoda PIO/MIO kao prvostepeni organ o sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i apelantkiwinom zahtjevu odlučila tek nakon pet mjeseci. Takođe, Kantonalna služba je u ponovnom postupku, nakon što uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi je Vrhovni sud vratio predmet na ponovni postupak donoseći protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija Presudu broj U-1917/02 od 21. februara 2007. godine, postupila A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. nakon tri mjeseca kada je donijela Rješenje broj 305-74916-08 od februara 2006. godine, stav 34). 23. maja 2007. godine, koje je apelantkiwi dostavljeno tek 24. 46. Ustavni sud smatra da preopterećenost sudstva, avgusta 2007. godine. Federalni zavod PIO/MIO kao generalno, ne može da se prihvati kao opravdanje, budući da su drugostepeni organ svoje rješenje na apelantkiwinu žalbu države ugovornice Evropske konvencije, kako je već rečeno, koju je podnijela 6. septembra 2007. godine protiv prvostepenog dužne da organizuju administriranje pravde na takav način da rješewa, donosi tek 27. decembra 2007. godine. Takođe, Ustavni sudovi ispuwavaju zahtjeve iz člana 6 Evropske konvencije. sud je utvrdio da je Vrhovni sud, odlučujući u upravnom sporu o Međutim, shodno praksi Evropskog suda za qudska prava, apelantkiwinoj tužbi koju je podnijela 4. septembra 2002. države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog godine, odlučio tek nakon više od četiri godine i pet mjeseci. zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće 40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski odugovlačenju postupka najviše doprinio Vrhovni sud kom je sud za qudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, trebalo više od četiri godine da donese odluku o presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidi apelantkiwinoj tužbi. Takođe, Ustavni sud zapaža da Ustavni sud, odluke broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, Kantonalna služba kao prvostepeni organ, s obzirom na tačka 25 i broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U sadržaj zahtjeva i činjenice kojima je raspolagala u konkretnom predmetu sud nije obrazložio da li je preduzeo konkretnom predmetu, apelantkiwin zahtjev nije riješila u konkretne mjere s ciljem da poboqša rješavanje velikog broja zakonom propisanim rokovima, niti je u zakonom propisanom predmeta. Stoga, Ustavni sud ne može da prihvati paušalan roku dostavila apelantkiwi rješenje koje je donijela u navod o velikom broju predmeta, a da pri tom ne uoči namjeru i ponovnom postupku. Međutim, Ustavni sud smatra da ovo konkretan rad nadležnog organa u borbi protiv navedenih propuštanje propisanih rokova nije bilo tako dugo da bi problema. značajnije doprinijelo sveukupnoj dužini postupka. Sem toga, 47. Ustavni sud je na osnovu podataka iz spisa i odgovora na Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud ukinuo kako drugostepeno apelaciju zakqučio da je Opštinski sud, nakon što je tako i prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni apelantkiwa podnijela tužbu, dakle, za period duži od dvije postupak, zbog toga što su drugostepeni i prvostepeni organi godine, izvršio samo jednu zakonom propisanu radnju (dostavio Federalnog zavoda PIO/MIO propustili da primijene tuženom Federalnom zavodu PIO/MIO tužbu na odgovor) i relevantne zakonske propise u konkretnom slučaju. nije proveo ni jednu daqu radnju koja je propisana ZPP-om, tako 41. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji da je konkretan postupak još uvijek u toku pred Opštinskim razumno i objektivno opravdanje, prevashodno Vrhovnog suda i sudom. Ustavni sud smatra da je dužini postupka iskqučivo nadležnih organa Federalnog zavoda PIO/MIO, za ovakvo doprinio sud, jer nije proveo dalje propisane radnje. djelovanje, te da period odlučivawa o zahtjevu za isplatu 48. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji priznate, dospjele a neisplaćene porodične penzije koji je razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje trajao duže od pet godina i 11 mjeseci ne može da se smatra Opštinskog suda, te da se period odlučivawa u postupku po "razumnim" u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. tužbi za naknadu materijalne štete koji traje duže od dvije 42. Ustavni sud smatra da apelantkiwa nije doprinijela godine, a da je pri tom preduzeta samo jedna zakonom propisana nerazumnoj dužini postupka, uočavajući da je ona svojim radwa, ne može da se smatra "razumnim" u smislu člana 6 stav 1 intervencijama i dopisima dostavljenim Vrhovnom sudu Evropske konvencije. (dopisi od 24. decembra 2003. godine, 10. juna 2005. godine i 12. Kompenzacija decembar 2006. godine), kao i dopisom od 15. aprila i 15. juna 49. Apelantkiwa je tražila kompenzaciju na ime 2002. godine, kod prvostepenog organa pokušavala da ostvari nematerijalne štete zbog dužine trajawa navedenih što hitnije rješavanje predmeta. postupaka. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, 43. S obzirom na činjenicu da su upravni postupak i upravni Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredi spor trajali duže od pet godina i 11 mjeseci i da za takvo dugo naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud trajanje postupka odgovornost u najvećem dijelu može da se podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, odgovarajuću naknadu nematerijalne štete određuje u odnosu na ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 utvrđeno kršenje qudskih prava i sloboda, te obračunava prema kriterijumu koji je uspostavio Evropski sud za qudska Usvaja se apelacija Marte Geljić. prava prilagođeno ekonomskoj situaciji u Bosni i Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana Hercegovini. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 50. Prilikom odlučivawa o apelantkiwinom zahtjevu za konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je utvrđeni princip određivawa visine naknade štete u ovakvim okončan Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, osiguranje Mostar broj 01/1-3057491608 od 27. decembra 2007. objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj godine. 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantkiwi bi Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu za svaku godinu odgađawa da se donese odluka trebalo da se sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i isplati iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom Hercegovine, Marti Geljić isplati iznos od 900,00 KM na ime postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak povodom nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u apelantkiwinog zahtjeva za isplatu porodične penzije trajao razumnom roku u roku od tri mjeseca od dana dostave ove duže od pet godina i 11 mjeseci, a postupak povodom tužbe za odluke. naknadu materijalnih troškova koji je pokrenut 3. jula 2007. godine još nije pravosnažno okončan, Ustavni sud smatra da je Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana novčani iznos od 900,00 KM apelantkiwi dužna da isplati II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, a 300,00 KM Tuzlanski konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa kanton sve u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, pravom na odlučivanje u razumnom roku u predmetu Općinskog s obzirom na zakqučak Ustavnog suda da je do kršewa prava na suda u Tuzli broj Mal-2697/07. pravično suđenje u razumnom roku došlo u jednom postupku Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku najviše zbog propusta Vrhovnog suda, djelimično donese odluku u predmetu broj Mal-2697/07 u skladu sa članom drugostepenog i prvostepenog organa Federalnog zavoda II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske PIO/MIO, a u drugom postupku iskqučivo zbog propusta konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Opštinskog suda. Nalaže se Tuzlanskom kantonu da, u skladu sa članom 76. VIII. Zakqučak stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Marti Geljić 51. Ustavni sud zakqučuje da postoji kršenje prava na isplati iznos od 300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, najduže tri i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada mjeseca od dana dostave ove odluke. ukupno trajanje upravnog postupka i postupka u upravnom sporu Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, u periodu od pet godina i 11 mjeseci može najviše da se stavi na Tuzlanskom kantonu i Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa teret Vrhovnom sudu i djelimično nižestepenim organima, te članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi mogli da se obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u roku od tri mjeseca od trajanje postupka. dana dostavljanja ove odluke. 52. Takođe, Ustavni sud zakqučuje da postoji kršenje prava Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Opštinski sud u parničnom postupku u periodu dužem od dvije "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". godine preduzme samo jednu radnju propisanu ZPP-om ne preduzimajući dalje propisane radnje, a za takvo nepostupanje OBRAZLOŽENJE nisu ponuđeni razlozi koji bi mogli da se smatraju razumnim opravdanjem. I. Uvod 53. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2, i člana 76 stav 2 Pravila 1. Marta Geljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Bijele, koju zastupa Ivo Galušić, advokat iz Tuzle, podnijela je odluke. 13. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 54. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. odluke u razumnom roku u predmetu Vrhovnog suda Federacije Predsjednik Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Ustavnog suda U-1917/02, predmetu Federalnog zavoda za penzijsko i Bosne i Hercegovine invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna Prof. dr Miodrag Simović, s. r. služba u Tuzli (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO/MIO-Kantonalna služba) matični broj 305-74916-08 kao i predmetu broj Mal-2697/07 koji se vodi pred Općinskim sudom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud). predmetu broj AP 2561/07, rješavajući apelaciju Marte Geljić, 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. Vrhovnog suda i Općinskog suda zatraženo je 6. jula 2009. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila godine, a od Federalnog zavoda PIO/MIO-Kantonalne službe 25. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i augusta 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 27. jula 2009. godine, Miodrag Simović, predsjednik Općinski sud 23. jula 2009. godine, a Federalni zavod PIO/MIO Valerija Galić, potpredsjednica 22. septembra 2009. godine uz dostavu službenog spisa broj Seada Palavrić, potpredsjednica 305-74916-08. Mato Tadić, sudija 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Krstan Simić, sudija odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 3. na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je augusta i 28. septembra 2009. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 II. Činjenično stanje 2007. godine protiv Federalnog zavoda PIO/MIO-Kantonalna 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda služba, tražeći vještačenje stalnog sudskog vještaka finansijske i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na struke, na okolnost obračuna pripadajućih joj penzija za period sljedeći način. od 2. februara 1992. godine do 30. juna 1998. godine, kao i utvrđivanje pripadajućih joj zakonskih zateznih kamata uz Činjenice u predmetu Federalnog zavoda naknadu troškova upravnog postupka i upravnog spora. Općinski PIO/MIO-Kantonalna služba broj 305-74916-08 i predmetu sud je povodom navedene tužbe oformio sudski spis pod brojem Vrhovnog suda broj U-1917/02 Mal-2697/07. U predmetnom spisu sud je 25. jula 2007. godine 6. Kantonalna služba Federalnog zavoda PIO/MIO kao podnesenu tužbu dostavio tuženom na odgovor. Sud nije dalje prvostepeni organ, po apelanticinom zahtjevu za ostvarivanje poduzimao druge radnje propisane u ZPP-u. prava na porodičnu penziju od 23. januara 2002. godine, donijela je Rješenje broj 305-74916-08 od 27. juna 2002. godine, kojim je IV.Apelacija apelantici i njenoj kćerki produženo pravo na isplatu porodične a) Navodi iz apelacije penzije od 1. jula 2001. godine u mjesečnom iznosu najniže 15. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u penzije od 117,00 KM. Istim rješenjem je odbijen apelanticin razumnom roku u predmetu vezanom za isplatu porodične zahtjev za isplatu porodične penzije za vremenski period od 2. penzije, kao i u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom za februara 1992. godine do 1. jula 2001. godine, za koji joj je bilo naknadu materijalnih troškova, povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) priznato pravo na porodičnu penziju privremenim Rješenjem Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske broj 305-74916-08 od 9. septembra 1992. godine. konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u 7. U vremenskom periodu od podnošenja zahtjeva do daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela donošenja rješenja apelantica je 15. aprila 2002. godine, nakon redoslijed rješavanja u upravnom postupku i upravnom sporu, dostave tražene dokumentacije, urgirala da se postupa po njenom ističući da je postupak pokrenula 23. januara 2002. godine zahtjevu. Također, apelantica je 15. juna 2002. godine podnijela podnošenjem zahtjeva Kantonalnoj službi Federalnog zavoda žalbu Federalnom zavodu PIO/MIO zbog nedonošenja rješenja u PIO/MIO. Upravni spor je pokrenula 4. septembra 2002. godine zakonskom roku. podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu, a u vrijeme podnošenja 8. Apelantica je 24. jula 2002. godine podnijela žalbu apelacije ponovni postupak po odluci Vrhovnog suda bio je u Federalnom zavodu PIO/MIO protiv prvostepenog Rješenja toku. Apelantica je navela da prima najnižu penziju od oko Kantonalne službe broj 305-74916-08 od 27. juna 2002. godine. 220,00 KM i da spada u najugroženiju kategoriju građana. Kako drugostepeni organ nije donio odluku o žalbi, apelantica je Apelantica smatra da joj pripada pravo na kompenzaciju na ime 4. septembra 2002. godine tužbom kod Vrhovnog suda nematerijalne štete, navodeći da je postupak trajao više od šest pokrenula upravni spor zbog nedonošenja rješenja na žalbu. godina, iako se podnescima obraćala Vrhovnom sudu tražeći da 9. Rješenjem Federalnog zavoda PIO/MIO Mostar broj se postupa po tužbi. Također je navela da je postupak pred 02/1-3057491608 od 12. septembra 2002. godine odbijena je kao Općinskim sudom u toku. neosnovana apelanticina žalba protiv prvostepenog rješenja Kantonalne službe Federalnog zavoda PIO/MIO matični broj b) Odgovor na apelaciju 305-74916-08 od 27. juna 2002. godine. 16. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju povodom 10. Vrhovni sud je, odlučujući o apelanticinoj tužbi, upravnog spora broj U-1917/02 protiv odluke Federalnog Presudom broj U-1917/02 od 21. februara 2007. godine tužbu zavoda PIO/MIO istakao da nema kršenja prava navedenih u djelomično uvažio, osporeno Rješenje broj 02/1-3057491608 od apelaciji, navodeći da je presudom Vrhovnog suda od 21. 12. septembra 2002. godine, kao i prvostepeno Rješenje februara 2007. godine djelomično usvojen apelanticin tužbeni Kantonalne službe matični broj 3057491608 od 27. juna 2002. zahtjev, i to za period retroaktivne isplate penzija od 2. februara godine, poništio u dijelu kojim apelantici nije priznato pravo na 1992. godine do 31. jula 1998. godine. Također, dalje je isplatu porodične penzije za period od 2. februara 1992. godine navedeno da je u istoj presudi odbijen apelanticin zahtjev u do 31. jula 1998. godine, te je predmet u tom dijelu vraćen na pogledu prigovora na visinu penzije, i da je o tome u presudi dato ponovni postupak. potpuno i sadržajno obrazloženje. 11. Vrhovni sud je zaključio da su i drugostepeni i 17. Federalni zavod PIO/MIO je dostavio kompletan prvostepeni organ svojim rješenjima, pogrešnom primjenom službeni spis uz navođenje da apelantici nisu povrijeđena materijalnog prava, odbili apelanticin zahtjev za isplatu priznate ustavna prava navedena u apelaciji. joj dospjele, a neisplaćene porodične penzije od 2. februara 1992. 18. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju povodom godine do 31. jula 1998. godine. predmeta broj Mal-2697/07 naveo da je sud 3. jula 2007. godine 12. Kantonalna služba je, postupajući po Presudi Vrhovnog zaprimio apelanticinu tužbu protiv tuženog Federalnog zavoda suda broj U-1917/07 od 21. februara 2007. godine, u ponovnom za PIO/MIO-Kantonalne administrativne službe Tuzla, radi postupku donijela Rješenje matični broj 305-74916-08 od 23. naknade materijalne štete. Tužba je 25. jula 2007. godine maja 2007. godine, kojim je apelantici priznala pravo na dostavljena tuženom na odgovor, koji je dostavljen pismenim retroaktivnu isplatu porodične penzije za period od 2. februara podneskom od 24. augusta 2007. godine. Sud je dalje naveo da je 1992. godine do 31. jula 1998. godine u iznosima navedenim u Općinskom sudu iz 2007. godine ostalo 11.022 neriješenih dispozitivu rješenja. Predmetno rješenje je apelantici dostavljeno predmeta sporova male vrijednosti, a kako je i u 2008. godini tek 24. augusta 2007. godine, protiv kojeg je apelantica 6. primljen izuzetno veliki broj predmeta male vrijednosti (7.045), septembra 2007. godine podnijela žalbu drugostepenom organu. te da je povećan priliv te vrste i u 2009. godini, to uz nedovoljan broj imenovanih stručnih saradnika predstavlja objektivnu 13. Federalni zavod PIO/MIO, odlučujući o apelanticinoj okolnost zbog koje konkretan predmet nije uzet u rad, u skladu sa žalbi protiv navedenog prvostepenog rješenja Kantonalne rokovima propisanim u ZPP-u. službe, Rješenjem broj 01/1-3057491608 od 27. decembra 2007. godine je odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu. Prema V. Relevantni propisi stanju dokaza u spisima, apelantica nije pokrenula upravni spor 19. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine protiv navedenog drugostepenog rješenja kojim je okončan Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: ponovni postupak prema navedenoj presudi Vrhovnog suda. "Član 139. st. 1. i 2. Činjenice u predmetu Općinskog suda broj Mal-2697/07 Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar 14. Apelantica je, nezadovoljna visinom novčanih iznosa neposredno: utvrđenih Rješenjem Kantonalne službe broj 305-74916-08 od ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice i podnijela 23. maja 2007. godine, podnijela tužbu Općinskom sudu 3. jula dokaze na osnovu kojih se može utvrditi stanje stvari, .... ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu službenih odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, podataka kojima organ raspolaže a nije potrebno posebno ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana saslušanje stranke radi zaštite njenih prava, odnosno pravnih prijema odgovora na protutužbu. interesa. Član 94. stav 2. Član 216. st. 1. i 4. Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od Rok za izdavanje rješenja 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta." Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, VI. Dopustivost odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije 24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja), nadležni presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a 25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se rok. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139. ovog primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke je koristio. donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva." 26. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, 20. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase: odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna "Član 30. stav 1. kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Član 60. Bosni i Hercegovini. Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim 27. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji zakona kojim je uređen parnični postupak." je, u vrijeme trajanja pred Ustavnim sudom, okončan Rješenjem 21. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine broj 01/1-3057491608 od 27. decembra 2007. godine, koje je Federacije BiH", broj 9/05, koji je stupio na snagu 24. februara postalo pravosnažno 23. februara 2008. godine. Iako je 2005. godine) relevantne odredbe glase: podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan (dok predmet Općinskog suda broj Mal-2697/07 u "Član 28. stav 1. vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan), O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sucu prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna pojedincu ili u sjednici. apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija, ispunjava i uvjete iz Član 33. stav 1. člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima fa- Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su cie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog utvrđene u upravnom postupku. kojeg apelacija nije dopustiva. Član 34. stav 1. 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u Član 55. pogledu dopustivosti. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim VII. Meritum sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe 29. Apelantica se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom zakona kojim je uređen parnični postupak." roku u upravnom postupku i upravnom sporu povodom njenog 22. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine zahtjeva za isplatu porodične penzije kao i nedonošenje odluke u Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: razumnom roku pred Općinskim sudom, tvrdeći da joj je "Član 10. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku Pravo na pravično suđenje zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 23. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06): prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: "Član 10. Š...Ć Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim strankama pripadaju u postupku. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Član 62. stav 1. glasi: Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili raspravu. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Član 69. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu. Š...Ć" Član 70. stav 1. 32. Ustavni sud zapaža da se radi o upravnom postupku i Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u upravnom sporu u kojem se utvrđuje apelanticino pravo na roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu. retroaktivnu isplatu porodične penzije koja je dospjela a Član 75. stav 4. neisplaćena, kao i parničnom postupku u kojem se utvrđuje Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od apelanticino pravo na naknadu materijalne štete nastale 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, vođenjem navedenih postupaka. Dakle, radi se o zahtjevima koji se odnose na apelanticina novčana potraživanja, te je član 6. stav 39. Što se tiče ponašanja javne vlasti, Ustavni sud je na 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. osnovu dokaza iz spisa utvrdio da je Kantonalna služba Federalnog zavoda PIO/MIO kao prvostepeni organ o Pravo na donošenje odluke u razumnom roku apelanticinom zahtjevu odlučila tek nakon pet mjeseci. Također, a) Relevantni principi Kantonalna služba je u ponovnom postupku, nakon što je 33. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, Vrhovni sud vratio predmet na ponovni postupak donoseći razumnost dužine trajanja postupka mora se posmatrati u svjetlu Presudu broj U-1917/02 od 21. februara 2007. godine, postupila okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima nakon tri mjeseca kada je donijela Rješenje broj 305-74916-08 uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o od 23. maja 2007. godine, koje je apelantici dostavljeno tek 24. složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog augusta 2007. godine. Federalni zavod PIO/MIO kao suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna drugostepeni organ svoje rješenje na apelanticinu žalbu koju je stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, podnijela 6. septembra 2007. godine protiv prvostepenog aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj rješenja, donosi tek 27. decembra 2007. godine. Također, broj 2002-I, stav 38). Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni sud, odlučujući u upravnom sporu o apelanticinoj tužbi koju je podnijela 4. septembra 2002. 34. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, godine, odlučio tek nakon više od četiri godine i pet mjeseci. veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, nego može pokazati da 40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi odugovlačenju postupka najviše doprinio Vrhovni sud kojem je trebalo više od četiri godine da donese odluku o apelanticinoj Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula tužbi. Također, Ustavni sud zapaža da Kantonalna služba kao 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). prvostepeni organ, s obzirom na sadržaj zahtjeva i činjenice 35. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita kojima je raspolagala u konkretnom predmetu, apelanticin marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog zahtjev nije riješila u zakonom propisanim rokovima, niti je u statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama zakonom propisanom roku dostavila apelantici rješenje koje je u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci donijela u ponovnom postupku. Međutim, Ustavni sud smatra da imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, ovo propuštanje propisanih rokova nije bilo tako dugo da bi presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav značajnije doprinijelo sveukupnoj dužini postupka. Osim toga, 18). Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud ukinuo kako drugostepeno I. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu tako i prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, matični broj 3057491608 i broj U-1917/02 zbog toga što su drugostepeni i prvostepeni organi Federalnog zavoda PIO/MIO propustili da primijene relevantne zakonske b) Period koji se uzima u obzir propise u konkretnom slučaju. 36. Upravni postupak pokrenut je 23. januara 2002. godine, 41. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji kada je apelantica Kantonalnoj službi Federalnog zavoda razumno i objektivno opravdanje, prvenstveno Vrhovnog suda i PIO/MIO podnijela zahtjev za isplatu porodične penzije koja je nadležnih organa Federalnog zavoda PIO/MIO, za ovakvo bila utvrđena ranijim privremenim Rješenjem broj djelovanje, te se period odlučivanja o zahtjevu za isplatu 305-74916-08 od 9. septembra 1992. Prema stanju dokaza spisa i priznate, dospjele a neisplaćene porodične penzije koji je trajao informacija dostavljenih Ustavnom sudu, predmet je okončan u duže od pet godina i 11 mjeseci ne može smatrati "razumnim" u ponovnom postupku donošenjem Rješenja Federalnog zavoda smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. PIO/MIO broj 01/1-3057491608 od 27. decembra 2007. godine, 42. Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela tj. postupanjem prema uputama presude koju je u upravnom nerazumnoj dužini postupka, uočavajući da je ona svojim sporu donio Vrhovni sud broj U-1917/02 od 21. februara 2007. intervencijama i dopisima dostavljenim Vrhovnom sudu (dopisi godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticinog od 24. decembra 2003. godine, 10. juna 2005. godine i 12. zahtjeva za isplatu porodične penzije trajao je od 23. januara decembar 2006. godine), kao i dopisom od 15. aprila i 15. juna 2002. godine sve do 27. decembra 2007. godine, tj. duže od pet 2002. godine, kod prvostepenog organa pokušavala da ostvari što godina i 11 mjeseci. hitnije rješavanje predmeta. 43. S obzirom na činjenicu da su upravni postupak i upravni c) Analiza postupka spor trajali duže od pet godina i 11 mjeseci i da se za takvo dugo 37. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, trajanje postupka odgovornost u najvećem dijelu može pripisati Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka u smislu Vrhovnom sudu, a djelomično i prvostepenom i drugostepenom člana 6. stav 1. Evropske konvencije ocjenjuje u svjetlu svih organu Federalnog zavoda PIO/MIO, Ustavni sud smatra da okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo presuda postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30. i Zim- od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava mermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 24). II. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu broj 38. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru Mal-2697/07 činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom Period koji se uzima u obzir slučaju Kantonalna služba Federalnog zavoda PIO/MIO trebala 44. Konkretan predmet koji je vezan za naknadu materijalne je riješiti apelanticin zahtjev na osnovu službenih podataka kojim štete pokrenut je 3. jula 2007. godine. Prema stanju dokaza i je već raspolagala, budući da je ranije doneseno privremeno informacija koje su dostavljene Ustavnom sudu, u predmetu je rješenje o isplati porodične penzije. Također, Vrhovni sud je u poduzeta samo jedna zakonom propisana radnja. Dakle, upravnom sporu trebao ocijeniti zakonitost odbijajućih odluka postupak po navedenoj apelanticinoj tužbi traje nešto duže od koje su donijeli prvostepeni i drugostepeni organ na osnovu dvije godine i još nije okončan. činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. Vrhovni sud se 45. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju pravdao velikim nije izjasnio o složenosti predmeta, niti je naveo razloge za brojem neriješenih predmeta i malim brojem stručnih saradnika. dužinu trajanja upravnog spora. Međutim Ustavni sud uočava, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u spisima, da se jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira konkretan predmet može smatrati jednostavnim. svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije drugostepenog i prvostepenog organa Federalnog zavoda (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara PIO/MIO, a u drugom postupku isključivo zbog propusta 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka Općinskog suda. broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). VIII. Zaključak 46. Ustavni sud smatra da se preopterećenost sudstva, 51. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne ugovornice Evropske konvencije, kako je već rečeno, dužne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ukupno trajanje upravnog postupka i postupka u upravnom sporu ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, u periodu od pet godina i 11 mjeseci može najviše staviti na teret prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države Vrhovnom sudu i djelomično nižestepenim organima, te kada taj ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska postupka. prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. 52. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidi Ustavni sud, na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava odluke broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U Općinski sud u parničnom postupku u periodu dužem od dvije konkretnom predmetu sud nije obrazložio da li je preduzeo godine poduzme samo jednu radnju propisanu ZPP-om ne konkretne mjere s ciljem da poboljša rješavanje velikog broja poduzimajući dalje propisane radnje, a za takvo nepostupanje predmeta. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim o velikom broju predmeta, a da pri tom ne uoči namjeru i opravdanjem. konkretan rad nadležnog organa u borbi protiv navedenih 53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2, i člana 76. stav 2. Pravila problema. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove 47. Ustavni sud je na osnovu podataka iz spisa i odgovora na odluke. apelaciju zaključio da je Općinski sud, nakon što je apelantica 54. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke podnijela tužbu, dakle, za period duži od dvije godine, izvršio Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. samo jednu zakonom propisanu radnju (dostavio tuženom Federalnom zavodu PIO/MIO tužbu na odgovor) i nije proveo ni Predsjednik jednu dalju radnju koja je propisana ZPP-om, tako da je Ustavnog suda konkretan postupak još uvijek u toku pred Općinskim sudom. Bosne i Hercegovine Ustavni sud smatra da je dužini postupka isključivo doprinio sud, Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. jer nije proveo dalje propisane radnje. 48. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca u Općinskog suda, te da se period odlučivanja u postupku po tužbi predmetu broj AP 2561/07, rješavajući apelaciju Marte Geljić, za naknadu materijalne štete koji traje duže od dvije godine, a da na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka je pri tom poduzeta samo jedna zakonom propisana radnja, ne 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik konvencije. Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Kompenzacija Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica 49. Apelantica je tražila kompenzaciju na ime nematerijalne Seada Palavrić, dopredsjednica štete zbog dužine trajanja navedenih postupaka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na Mato Tadić, sudac apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Krstan Simić, sudac Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio redovnim sudovima, odgovarajuću naknadu nematerijalne štete određuje u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava i sloboda, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 te obračunava prema kriteriju koji je uspostavio Evropski sud za Usvaja se apelacija Marte Geljić. ljudska prava prilagođeno ekonomskoj situaciji u Bosni i Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka Hercegovini. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 50. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim postupku koji je okončan Rješenjem Federalnog zavoda za slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar broj objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 01/1-3057491608 od 27. prosinca 2007. godine. 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, Hercegovine, Marti Geljić isplati iznos od 900,00 KM na ime 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak povodom nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u apelanticinog zahtjeva za isplatu porodične penzije trajao duže razumnom roku u roku od tri mjeseca od dana dostave ove od pet godina i 11 mjeseci, a postupak povodom tužbe za odluke. naknadu materijalnih troškova koji je pokrenut 3. jula 2007. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka godine još nije pravosnažno okončan, Ustavni sud smatra da je II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. novčani iznos od 900,00 KM apelantici dužna isplatiti Vlada Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih Federacije Bosne i Hercegovine, a 300,00 KM Tuzlanski kanton sloboda u vezi sa pravom na odlučivanje u razumnom roku u sve u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, s predmetu Općinskog suda u Tuzli broj Mal-2697/07. obzirom na zaključak Ustavnog suda da je do kršenja prava na Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po žurnom postupku pravično suđenje u razumnom roku došlo u jednom postupku donese odluku u predmetu broj Mal-2697/07 sukladno članku najviše zbog propusta Vrhovnog suda, djelomično II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih 8. Apelantica je 24. srpnja 2002. godine podnijela priziv sloboda. Federalnom zavodu PIO/MIO protiv prvostupanjskog Rješenja Nalaže se Tuzlanskom kantonu da, sukladno članku 76. Kantonalne službe broj 305-74916-08 od 27. lipnja 2002. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Marti godine. Kako drugostupanjski organ nije donio odluku o prizivu, Geljić isplati iznos od 300,00 KM na ime nematerijalne štete apelantica je 4. rujna 2002. godine tužbom kod Vrhovnog suda zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, pokrenula upravni spor zbog nedonošenja rješenja na priziv. najdulje tri mjeseca od dana dostave ove odluke. 9. Rješenjem Federalnog zavoda PIO/MIO Mostar broj Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, 02/1-3057491608 od 12. rujna 2002. godine odbijen je kao Tuzlanskom kantonu i Općinskom sudu u Tuzli da, sukladno neutemeljen apelantičin priziv protiv prvostupanjskog rješenja članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Kantonalne službe Federalnog zavoda PIO/MIO matični broj obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim 305-74916-08 od 27. lipnja 2002. godine. mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u roku od tri mjeseca od 10. Vrhovni je sud, odlučujući o apelantičinoj tužbi, dana dostavljanja ove odluke. Presudom broj U-1917/02 od 21. veljače 2007. godine tužbu Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i djelomično uvažio, pobijano Rješenje broj 02/1-3057491608 od Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 12. rujna 2002. godine, kao i prvostupanjsko Rješenje Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Kantonalne službe matični broj 3057491608 od 27. lipnja 2002. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". godine, poništio u dijelu kojim apelantici nije priznato pravo na isplatu obiteljske mirovine za razdoblje od 2. veljače 1992. OBRAZLOŽENJE godine do 31. srpnja 1998. godine, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. I. Uvod 11. Vrhovni je sud zaključio da su i drugostupanjski i 1. Marta Geljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske prvostupanjski organ svojim rješenjima, pogrešnom primjenom Bijele, koju zastupa Ivo Galušić, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je materijalnoga prava, odbili apelantičin zahtjev za isplatu 13. rujna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i priznate joj dospjele, a neisplaćene obiteljske mirovine od 2. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja veljače 1992. godine do 31. srpnja 1998. godine. odluke u razumnom roku u predmetu Vrhovnog suda Federacije 12. Kantonalna je služba, postupajući po Presudi Vrhovnoga Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj suda broj U-1917/07 od 21. veljače 2007. godine, u ponovnom U-1917/02, predmetu Federalnog zavoda za mirovinsko i postupku donijela Rješenje matični broj 305-74916-08 od 23. invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna svibnja 2007. godine, kojim je apelantici priznala pravo na služba u Tuzli (u daljnjem tekstu: Federalni zavod retroaktivnu isplatu obiteljske mirovine za razdoblje od 2. PIO/MIO-Kantonalna služba) matični broj 305-74916-08 kao i veljače 1992. godine do 31. srpnja 1998. godine u iznosima predmetu broj Mal-2697/07 koji se vodi pred Općinskim sudom navedenim u dispozitivu rješenja. Predmetno rješenje je u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud). apelantici dostavljeno tek 24. kolovoza 2007. godine, protiv 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od kojega je apelantica 6. rujna 2007. godine podnijela priziv Vrhovnog suda i Općinskog suda je zatraženo 6. srpnja 2009. drugostupanjskom organu. godine, a od Federalnog zavoda PIO/MIO-Kantonalne službe 25. 13. Federalni zavod PIO/MIO, odlučujući o apelantičinom kolovoza 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. prizivu protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja Kantonalne 3. Vrhovni je sud odgovor dostavio 27. srpnja 2009. godine, službe, Rješenjem broj 01/1-3057491608 od 27. prosinca 2007. Općinski sud 23. srpnja 2009. godine, a Federalni zavod godine je odbio kao neutemeljen apelantičin priziv. Prema stanju PIO/MIO 22. rujna 2009. godine uz dostavu službenog spisa broj dokaza u spisima, apelantica nije pokrenula upravni spor protiv 305-74916-08. navedenog drugostupanjskog rješenja kojim je okončan ponovni 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, postupak prema navedenoj presudi Vrhovnog suda. odgovori na apelaciju su dostavljeni podnositelju apelacije 3. kolovoza i 28. rujna 2009. godine. Činjenice u predmetu Općinskog suda broj Mal-2697/07 14. Apelantica je, nezadovoljna visinom novčanih iznosa II. Činjenično stanje utvrđenih Rješenjem Kantonalne službe broj 305-74916-08 od 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda 23. svibnja 2007. godine, podnijela tužbu Općinskom sudu 3. i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na srpnja 2007. godine protiv Federalnog zavoda sljedeći način. PIO/MIO-Kantonalna služba, tražeći vještačenje stalnog sudskog vještaka financijske struke, na okolnost obračuna Činjenice u predmetu Federalnog zavoda pripadajućih joj mirovina za razdoblje od 2. veljače 1992. godine PIO/MIO-Kantonalna služba broj 305-74916-08 i predmetu do 30. lipnja 1998. godine, kao i utvrđivanje pripadajućih joj Vrhovnog suda broj U-1917/02 zakonskih zateznih kamata uz naknadu troškova upravnog 6. Kantonalna služba Federalnog zavoda PIO/MIO je kao postupka i upravnog spora. Općinski je sud povodom navedene prvostupanjski organ, po apelantičinom zahtjevu za ostvarivanje tužbe oformio sudski spis pod brojem Mal-2697/07. U prava na obiteljsku mirovinu od 23. siječnja 2002. godine, predmetnom je spisu sud 25. srpnja 2007. godine podnesenu donijela Rješenje broj 305-74916-08 od 27. lipnja 2002. godine, tužbu dostavio tuženome na odgovor. Sud nije dalje poduzimao kojim je apelantici i njezinoj kćerki produljeno pravo na isplatu druge radnje propisane u ZPP-u. obiteljske mirovine od 1. srpnja 2001. godine u mjesečnom iznosu najniže mirovine od 117,00 KM. Istim je rješenjem IV. Apelacija odbijen apelantičin zahtjev za isplatu obiteljske mirovine za a) Navodi iz apelacije vremensko razdoblje od 2. veljače 1992. godine do 1. srpnja 15. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u 2001. godine, za koje joj je bilo priznato pravo na obiteljsku razumnom roku u predmetu vezanom za isplatu obiteljske mirovinu privremenim Rješenjem broj 305-74916-08 od 9. rujna mirovine, kao i u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom za 1992. godine. naknadu materijalnih troškova, povrijeđeno pravo iz članka 7. U vremenskom razdoblju od podnošenja zahtjeva do II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. donošenja rješenja apelantica je 15. travnja 2002. godine, nakon Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih dostave tražene dokumentacije, urgirala da se postupa po njenom sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica je zahtjevu. Također, apelantica je 15. lipnja 2002. godine podnijela navela redoslijed rješavanja u upravnom postupku i upravnom priziv Federalnom zavodu PIO/MIO zbog nedonošenja rješenja sporu, ističući da je postupak pokrenula 23. siječnja 2002. godine u zakonskom roku. podnošenjem zahtjeva Kantonalnoj službi Federalnog zavoda PIO/MIO. Upravni spor je pokrenula 4. rujna 2002. godine O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici. podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu, a u vrijeme podnošenja Članak 60. apelacije ponovni postupak po odluci Vrhovnog suda bio je u Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim tijeku. Apelantica je navela da prima najnižu mirovinu od oko sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe 220,00 KM i da spada u najugroženiju kategoriju građana. zakona kojim je uređen parnični postupak." Apelantica smatra da joj pripada pravo na kompenzaciju na ime 21. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine nematerijalne štete, navodeći da je postupak trajao više od šest Federacije BiH", broj 9/05, koji je stupio na snagu 24. veljače godina, iako se podnescima obraćala Vrhovnom sudu tražeći da 2005. godine) relevantne odredbe glase: se postupa po tužbi. Također je navela da je postupak pred Općinskim sudom u tijeku. "Članak 28. stavak 1. O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sucu b) Odgovor na apelaciju pojedincu ili u sjednici. 16. Vrhovni je sud u odgovoru na apelaciju povodom Članak 33. stavak 1. upravnog spora broj U-1917/02 protiv odluke Federalnog Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su zavoda PIO/MIO istaknuo da nema kršenja prava navedenih u utvrđene u upravnom postupku. apelaciji, navodeći da je presudom Vrhovnog suda od 21. veljače Članak 34. stavak 1. 2007. godine djelomično usvojen apelantičin tužbeni zahtjev, i to Zakonitost pobijanog upravnog akta sud ispituje u za razdoblje retroaktivne isplate mirovina od 2. veljače 1992. godine do 31. srpnja 1998. godine. Također, dalje je navedeno da granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe. je u istoj presudi odbijen apelantičin zahtjev glede prigovora na Članak 55. visinu mirovine, i da je o tome u presudi dato potpuno i sadržajno Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim obrazloženje. sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe 17. Federalni zavod PIO/MIO je dostavio kompletan zakona kojim je uređen parnični postupak." službeni spis uz navođenje da apelantici nisu povrijeđena 22. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine ustavna prava navedena u apelaciji. Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: 18. Općinski je sud u svome odgovoru na apelaciju povodom "Članak 10. predmeta broj Mal-2697/07 naveo da je sud 3. srpnja 2007. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez godine zaprimio apelantičinu tužbu protiv tuženog Federalnog odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zavoda za PIO/MIO-Kantonalne administrativne službe Tuzla, zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku." radi naknade materijalne štete. Tužba je 25. srpnja 2007. godine 23. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine dostavljena tuženom na odgovor, koji je dostavljen pismenim Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06): podneskom od 24. kolovoza 2007. godine. Sud je dalje naveo da "Članak 10. je Općinskom sudu iz 2007. godine ostalo 11.022 neriješenih Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što predmeta sporova male vrijednosti, a kako je i u 2008. godini manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja primljen iznimno veliki broj predmeta male vrijednosti (7.045), strankama pripadaju u postupku. te da je povećan priliv te vrste i u 2009. godini, to uz nedovoljan broj imenovanih stručnih suradnika predstavlja objektivnu Članak 62. stavak 1. okolnost zbog koje konkretan predmet nije uzet u rad, sukladno Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu rokovima propisanim u ZPP-u. raspravu. Članak 69. V. Relevantni propisi Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku 19. U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu. Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase: Članak 70. stavak 1. "Članak 139. st. 1. i 2. Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu. neposredno: Članak 75. stavak 4. ako je stranka u svome zahtjevu navela činjenice i podnijela Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od dokaze na temelju kojih se može utvrditi stanje stvari, .... 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, ako se stanje stvari može utvrditi na temelju službenih odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, podataka kojima organ raspolaže a nije potrebno posebno ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana saslušanje stranke radi zaštite njenih prava, odnosno pravnih prijema odgovora na protutužbu. interesa. Članak 94. stavak 2. Članak 216. st. 1. i 4. Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od Rok za izdavanje rješenja 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta." Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, VI. Dopustivost odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije 24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja), nadležni presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a 25. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese rok. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Kad se u postupku radi o slučajevima iz članka 139. ovog odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke koristio. donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva." 26. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, 20. U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase: odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna "Članak 30. stavak 1. kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u Bosni i Hercegovini. državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski 27. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, je, u vrijeme trajanja pred Ustavnim sudom, okončan Rješenjem stavak 18). broj 01/1-3057491608 od 27. prosinca 2007. godine, koje je I. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu postalo pravomoćno 23. veljače 2008. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravomoćno okončan (dok matični broj 3057491608 i broj U-1917/02 predmet Općinskog suda broj Mal-2697/07 u vrijeme donošenja b) Razdoblje koje se uzima u obzir odluke Ustavnog suda još nije okončan), prema članku 16. stavak 36. Upravni je postupak pokrenut 23. siječnja 2002. godine, 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. kada je apelantica Kantonalnoj službi Federalnog zavoda Konačno, apelacija, ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. PIO/MIO podnijela zahtjev za isplatu obiteljske mirovine koja je Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, bila utvrđena ranijim privremenim Rješenjem broj niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije 305-74916-08 od 9. rujna 1992. Prema stanju dokaza spisa i dopustiva. informacija dostavljenih Ustavnom sudu, predmet je okončan u 28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i ponovnom postupku donošenjem Rješenja Federalnog zavoda Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, PIO/MIO broj 01/1-3057491608 od 27. prosinca 2007. godine, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete tj. postupanjem prema uputama presude koju je u upravnom glede dopustivosti. sporu donio Vrhovni sud broj U-1917/02 od 21. veljače 2007. VII. Meritum godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantičinog zahtjeva za isplatu obiteljske mirovine je trajao od 23. siječnja 29. Apelantica se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom 2002. godine sve do 27. prosinca 2007. godine, tj. dulje od pet roku u upravnom postupku i upravnom sporu povodom godina i 11 mjeseci. njezinoga zahtjeva za isplatu obiteljske mirovine kao i nedonošenje odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom, c) Analiza postupka tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 37. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Europskoga II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka u Europske konvencije. smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije ocjenjuje u Pravo na pravično suđenje svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući osobito u obzir 30. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Europski sud, Vernillo prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: presuda od 20. veljače 1981. godine, serija A, broj 198, stavak 30. i Zimmermann i Steiner od 13. srpnja 1983. godine, serija A, Š...Ć broj 66, stavak 24). (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 38. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba 31. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom dijelu glasi: slučaju Kantonalna služba Federalnog zavoda PIO/MIO trebala "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili je riješiti apelantičin zahtjev na temelju službenih podataka utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima kojima je već raspolagala, budući je ranije doneseno privremeno pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku rješenje o isplati obiteljske mirovine. Također, Vrhovni je sud u pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. upravnome sporu trebao ocijeniti zakonitost odbijajućih odluka Š...Ć" koje su donijeli prvostupanjski i drugostupanjski organ na 32. Ustavni sud opaža da se radi o upravnom postupku i temelju činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. upravnom sporu u kojemu se utvrđuje apelantičino pravo na Vrhovni se sud nije izjasnio o složenosti predmeta, niti je naveo retroaktivnu isplatu obiteljske mirovine koja je dospjela a razloge za duljinu trajanja upravnoga spora. Međutim Ustavni neisplaćena, kao i parničnom postupku u kojemu se utvrđuje sud uočava, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u spisima, apelantičino pravo na naknadu materijalne štete nastale da se konkretan predmet može smatrati jednostavnim. vođenjem navedenih postupaka. Dakle, radi se o zahtjevima koji 39. Što se tiče ponašanja javne vlasti, Ustavni je sud na se odnose na apelantičina novčana potraživanja, te je članak 6. temelju dokaza iz spisa utvrdio kako je Kantonalna služba stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Federalnog zavoda PIO/MIO kao prvostupanjski organ o Pravo na donošenje odluke u razumnom roku apelantičinom zahtjevu odlučila tek nakon pet mjeseci. Također, Kantonalna je služba u ponovnom postupku, nakon što je a) Relevantna načela Vrhovni sud vratio predmet na ponovni postupak donoseći 33. Prema konzistentnoj praksi Europskoga i Ustavnoga Presudu broj U-1917/02 od 21. veljače 2007. godine, postupila suda, razumnost duljine trajanja postupka se mora promatrati u nakon tri mjeseca kada je donijela Rješenje broj 305-74916-08 svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o od 23. svibnja 2007. godine, koje je apelantici dostavljeno tek 24. kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, kolovoza 2007. godine. Federalni zavod PIO/MIO kao a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i drugostupanjski organ svoje rješenje na apelantičin priziv koji je nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju podnijela 6. rujna 2007. godine protiv prvostupanjskoga konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, rješenja, donosi tek 27. prosinca 2007. godine. Također, Ustavni Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače je sud utvrdio kako je Vrhovni sud, odlučujući u upravnome 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). sporu o apelantičinoj tužbi koju je podnijela 4. rujna 2002. 34. Osim toga, prema praksi Europskoga i Ustavnoga suda, godine, odlučio tek nakon više od četiri godine i pet mjeseci. veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za 40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je prekomjerno odugovlačenje postupka, nego može pokazati da odugovlačenju postupka najviše doprinio Vrhovni sud kojemu je postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi trebalo više od četiri godine da donese odluku o apelantičinoj Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja tužbi. Također, Ustavni sud opaža kako Kantonalna služba kao 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). prvostupanjski organ, obzirom na sadržaj zahtjeva i činjenice 35. Konačno, Europski je sud ukazao da je potrebna osobita kojima je raspolagala u konkretnom predmetu, apelantičin marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču zahtjev nije riješila u zakonom propisanim rokovima, niti je u zakonom propisanom roku dostavila apelantici rješenje koje je konkretan rad nadležnoga organa u borbi protiv navedenih donijela u ponovnom postupku. Međutim, Ustavni sud smatra da problema. ovo propuštanje propisanih rokova nije bilo tako dugo da bi 47. Ustavni sud je na temelju podataka iz spisa i odgovora na značajnije doprinijelo sveukupnoj duljini postupka. Osim toga, apelaciju zaključio kako je Općinski sud, nakon što je apelantica Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud ukinuo kako podnijela tužbu, dakle, za razdoblje dulje od dvije godine, izvršio drugostupanjsko tako i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio samo jednu zakonom propisanu radnju (dostavio tuženom na ponovni postupak, zbog toga što su drugostupanjski i Federalnom zavodu PIO/MIO tužbu na odgovor) i nije proveo ni prvostupanjski organi Federalnog zavoda PIO/MIO propustili jednu dalju radnju koja je propisana ZPP-om, tako da je primijeniti relevantne zakonske propise u konkretnom slučaju. konkretan postupak još uvijek u tijeku pred Općinskim sudom. 41. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji Ustavni sud smatra da je duljini postupka isključivo doprinio sud, razumno i objektivno opravdanje, prvenstveno Vrhovnog suda i jer nije proveo dalje propisane radnje. nadležnih organa Federalnog zavoda PIO/MIO, za ovakvo 48. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji djelovanje, te se razdoblje odlučivanja o zahtjevu za isplatu razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje priznate, dospjele a neisplaćene obiteljske mirovine koji je trajao Općinskoga suda, te da se razdoblje odlučivanja u postupku po dulje od pet godina i 11 mjeseci ne može smatrati "razumnim" u tužbi za naknadu materijalne štete koji traje dulje od dvije smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. godine, a da je pri tom poduzeta samo jedna zakonom propisana 42. Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela radnja, ne može smatrati "razumnim" u smislu članka 6. stavak 1. nerazumnoj duljini postupka, uočavajući da je ona svojim Europske konvencije. intervencijama i dopisima dostavljenim Vrhovnom sudu (dopisi od 24. prosinca 2003. godine, 10. lipnja 2005. godine i 12. Kompenzacija prosinac 2006. godine), kao i dopisom od 15. travnja i 15. lipnja 49. Apelantica je tražila kompenzaciju na ime nematerijalne 2002. godine, kod prvostupanjskog organa pokušavala da ostvari štete zbog duljine trajanja navedenih postupaka. Prema članku što žurnije rješavanje predmeta. 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, 43. Obzirom na činjenicu da su upravni postupak i upravni na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. spor trajali dulje od pet godina i 11 mjeseci i da se za takvo dugo Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred trajanje postupka odgovornost u najvećem dijelu može pripisati redovitim sudovima, odgovarajuću naknadu nematerijalne štete Vrhovnom sudu, a djelomično i prvostupanjskom i određuje u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava i sloboda, drugostupanjskom organu Federalnog zavoda PIO/MIO, te obračunava prema kriteriju koji je uspostavio Europski sud za Ustavni sud smatra da duljina konkretnog postupka ne ljudska prava prilagođeno ekonomskoj situaciji u Bosni i zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske Hercegovini. konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom 50. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim Europske konvencije. slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, II. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu broj objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Mal-2697/07 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgode donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od Razdoblje koje se uzima u obzir približno 150 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, 300,00 44. Konkretan predmet koji je vezan za naknadu materijalne KM. Imajući u vidu da je postupak povodom apelantičinoga štete pokrenut je 3. srpnja 2007. godine. Prema stanju dokaza i zahtjeva za isplatu obiteljske mirovine trajao dulje od pet godina i informacija koje su dostavljene Ustavnom sudu, u predmetu je 11 mjeseci, a postupak povodom tužbe za naknadu materijalnih poduzeta samo jedna zakonom propisana radnja. Dakle, troškova koji je pokrenut 3. srpnja 2007. godine još nije postupak po navedenoj apelantičinoj tužbi traje nešto dulje od pravomoćno okončan, Ustavni sud smatra kako je novčani iznos dvije godine i još nije okončan. od 900,00 KM apelantici dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i 45. Općinski se sud u odgovoru na apelaciju pravdao velikim Hercegovine, a 300,00 KM Tuzlanski kanton sve u roku od tri brojem neriješenih predmeta i malim brojem stručnih suradnika. mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obzirom na zaključak Ustavni sud podsjeća na praksu Europskoga suda i vlastitu Ustavnog suda da je do kršenja prava na pravično suđenje u jurisprudenciju prema kojima je dužnost države organizirati svoj razumnom roku došlo u jednom postupku najviše zbog propusta pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se Vrhovnog suda, djelomično drugostupanjskog i prvostupanjskog povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi organa Federalnog zavoda PIO/MIO, a u drugom postupku Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. isključivo zbog propusta Općinskog suda. godine, serija A, broj 194, stavak 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). VIII. Zaključak 46. Ustavni sud smatra da se preopterećenost sudstva, 51. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava ugovornice Europske konvencije, kako je već rečeno, dužne Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi kada se ukupno trajanje upravnog postupka i postupka u ispunjavaju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. upravnom sporu u razdoblju od pet godina i 11 mjeseci može Međutim, prema praksi Europskoga suda za ljudska prava, najviše staviti na teret Vrhovnom sudu i djelomično države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenoga nižestupanjskim organima, te kada taj sud nije dao bilo kakve zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi Europski sud opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, 52. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava presuda od 13. srpnja 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava vidi Ustavni sud, odluke broj AP 600/04 od 17. veljače 2005. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, godine, točka 25. i broj AP 505/04 od 15. lipnja 2005. godine, kada Općinski sud u parničnom postupku u razdoblju duljem od točka 31). U konkretnom predmetu sud nije obrazložio je li dvije godine poduzme samo jednu radnju propisanu ZPP-om ne poduzeo konkretne mjere s ciljem da poboljša rješavanje velikog poduzimajući dalje propisane radnje, a za takvo nepostupanje broja predmeta. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim navod o velikom broju predmeta, a da pri tome ne uoči namjeru i opravdanjem. 53. Na temelju članka 61. st. 1. i 2, i članka 76. stavak 2. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu Osnovnog suda dostavljen je apelantu 24. septembra 2009. ove odluke. godine. 54. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Ustavni sud je 4. septembra 2009. godine zatražio na uvid Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. spis broj 71 0 P 050316 04 P. Osnovni sud je dostavio kopiju spisa 15. septembra 2009. godine. Predsjednik Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 7. Rješenjem Osnovnog suda broj ST-490/03 od 18. maja 2004. predmetu broj AP 3819/08, rješavajući apelaciju Stojana godine otvoren je stečajni postupak nad a.d. Fabrika celuloze i papira "Celpak". U tom postupku apelant je 19. oktobra 2004. Baltića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, godine prijavio svoja potraživawa u iznosu od 43.297,75 KM. člana 59 stav 2 tačka 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Budući da je stečajni upravnik djelimično priznao iznos Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni potraživawa, apelant je 17. novembra 2004. godine pokrenuo glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u parnični postupak protiv a.d. Fabrika celuloze i papira sastavu: "Celpak" - u stečaju (u daqnjem tekstu: tužena). Apelant je Miodrag Simović, predsjednik pokrenuo postupak radi utvrđivawa osporenog potraživawa u Valerija Galić, potpredsjednica iznosu od 8.788,32 KM (neisplaćeni dio plata, topli obrok, Seada Palavrić, potpredsjednica regres, zimnica, borački dodatak, sve za period od 1998. godine Krstan Simić, sudija do 2001. godine). Mirsad Ćeman, sudija 8. Iz kopije spisa proizilazi da je tužena 22. aprila 2005. na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je godine dostavila odgovor na tužbu i da je Osnovni sud dopisima od 10. juna, 19. avgusta i 1. decembra 2005. godine, te od 1. juna 2006. godine zatražio od Osnovnog suda u Prijedoru da dostavi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 kopiju pravosnažne Presude broj RS: 30/02 (radni spor koji je Usvaja se apelacija Stojana Baltića. apelant vodio prije otvarawa stečajnog postupka). Naime, Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i kopija pravosnažne presude je zatražena zbog toga što je Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu tužena u odgovoru istakla prigovor presuđene stvari. qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na 9. Rješenjem Osnovnog suda od 16. aprila 2008. godine donošenje odluke u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u apelantu je naloženo da uredi tužbu u skladu sa čl. 53 i 334 Bawoj Luci broj 71 0 P 050316 04 P. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da bez daqnjeg Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daqnjem tekstu: ZPP). odlagawa okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P, u 10. Postupajući povodom navedenog rješewa, apelant je 5. skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 maja 2008. godine dostavio uređenu tužbu. U tužbi je kao stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i nepriznati iznos potraživawa naveo iznos od 9.319,08 KM. osnovnih sloboda. 11. Dopisom od 23. septembra 2008. godine, Osnovni sud je dostavio tuženoj uređenu tužbu na odgovor. Tužena je 16. U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i oktobra 2008. godine dostavila odgovor na tužbu. Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Stojanu 12. Iz zapisnika sa pripremnog ročišta održanog 10. jula Baltiću iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne 2009. godine slijedi da je Osnovni sud konstatovao da apelant štete zbog kršewa prava na donošenje odluke u razumnom roku. nije zaprimio odgovor tužene na tužbu od 22. aprila 2005. godine, niti od 16. oktobra 2008. godine. Takođe je konstatovao Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci i Vladi Republike da su mu na tom ročištu uručeni odgovori, te da je na predlog Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, parničnih stranaka ročište odgođeno. obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim 13. Iz kopije službene zabilješke postupajućeg sudije mjerama s ciljem da se izvrši ova odluka, u skladu sa članom 74 slijedi da je 19. maja 2009. godine postupajućem sudiji stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. presigniran predmetni spis, zatim da je, budući da nije vršen Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i uvid u stečajni spis broj ST-490/03, postupajući sudija izvršio Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i uvid u spis. Iz službene zabilješke je vidqivo i da je Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i postupajući sudija konstatovao da je na ročištu od 18. maja 2005. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". godine pročitano apelantovo potraživanje u iznosu od OBRAZLOŽEWE 43.279,75 KM, te da je stečajni upravnik osporio apelantovo potraživanje u iznosu od 9.319,08 KM. I. Uvod 14. Iz kopije zapisnika o održanom pripremnom ročištu 1. Stojan Baltić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Prijedora od 28. avgusta 2009. godine slijedi da je ročište za glavnu podnio je 8. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu raspravu zakazano za 16. septembar 2009. godine. Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant IV. Apelacija je podnio apelaciju zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Bawoj Luci (u a) Navodi iz apelacije daqnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P. 15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 II. Postupak pred Ustavnim sudom stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Osnovnog suda zatraženo je 11. marta i 4. septembra 2009. Apelant ovu povredu vidi u tome što nije donesena odluka u godine da dostavi odgovor na apelaciju. razumnom roku pri utvrđivanju osporenog potraživawa u 3. Osnovni sud je dostavio odgovor 15. septembra 2009. stečajnom postupku. Apelant navodi da je tužbu podnio 17. godine. novembra 2004. godine, zatim da do dana podnošewa apelacije 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Osnovni sud nije zakazao pripremno ročište, dakle više od VII. Meritum četiri godine, te da je sud od apelanta neosnovano tražio da uredi tužbu, budući da je prvobitna tužba sadržavala sve 23. Apelant se žali na to da mu je zbog nedonošewa odluke o propisane elemente. Apelant je predložio da Ustavni sud njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu usvoji apelaciju, utvrdi povredu i naloži okončanje postupka u na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Osnovnom sudu. Dalje, apelant je zatražio i naknadu Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu nedonošewa odluke, budući da se radi o sporu koji je hitne glasi: prirode. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju b) Odgovor na apelaciju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: 16. Osnovni sud, odnosno postupajuća sutkiwa je navela da je Š...Ć spis zaprimila 19. maja 2009. godine, te da je 8. juna 2009. godine e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim dnevnom naredbom zakazala pripremno ročište, koje je i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. održano 25. avgusta 2009. godine. Takođe, navela je da je Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu zakazala glavnu raspravu za 16. septembar 2009. godine, te da o glasi: ranijem kršenju apelantovih prava ne može da se izjasni, 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili budući da je sudskim spisom bio zadužen drugi sudija. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom V. Relevantni propisi roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom 17. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom ustanovljenim sudom. Š...Ć dijelu glasi: Suđenje u razumnom roku Član 10 a) Relevantni principi Sud je dužan nastojati da se postupak sprovede bez 24. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocijeni u zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se Član 420 vodi računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek da obraća strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavawa radnih o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi sporova. Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 18. Zakon o stečajnom postupku ("Službeni glasnik 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav Republike Srpske", br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07) u 38). relevantnom dijelu glasi: 25. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita Član 9 marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču (1) Stečajni postupak je hitan. ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u Š...Ć državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese VI. Dopustivost protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija 19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, A, broj 228-B, stav 18). Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima b) Period koji se uzima u obzir koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 26. Apelant je 17. novembra 2004. godine pokrenuo parnični zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. postupak radi utvrđivawa osporenih potraživawa u stečajnom 20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, postupku. Taj postupak do donošewa ove odluke nije okončan Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv pred Osnovnim sudom. Dakle, postupak traje gotovo pet godina. presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi c) Analiza razumnosti trajawa postupka djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 27. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivawa primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji apelantovih osporenih potraživawa u stečajnom postupku. je koristio. Potraživawa se odnose na neisplaćeni dio plata, topli obrok, regres, zimnicu i borački dodatak. Ustavni sud uočava da se 21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da predloženi dokazi na pripremnom ročištu odnose, uglavnom, parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje traje. Pri tome je naveo da o njegovoj tužbi nije donesena parničnih stranaka. Ustavni sud smatra da predmetni spor, odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i shodno suštini, dokazima koji treba da se izvedu i procijene, Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te je, s tim u ne može da se smatra složenim. vezi, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna 28. Vezano za apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da apelacija dopustiva. Naime, shodno članu 16 stav 3 Pravila je apelant, na traženje Osnovnog suda, u predviđenom roku Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra dostavio uređenu tužbu, te konstatuje da apelant ničim nije apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko doprinio dužini trajawa postupka jer nije koristio bilo apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda kakve metode koje bi mogle da dovedu do odugovlačewa postupka. koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni 29. U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, Ustavni sud uočava dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, da se nakon podnošewa tužbe od 17. novembra 2004. godine apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Osnovni sud po prvi put obratio apelantu dopisom od 16. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) aprila 2008. godine. Osnovni sud je dopisom tražio od apelanta neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog da uredi tužbu u skladu sa ZPP. Dakle, u postupku utvrđivawa apelacija nije dopustiva. osporenog potraživawa u stečajnom postupku Osnovni sud nije 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i postupao tri godine i pet mjeseci, sem što se u tri navrata Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, obraćao Osnovnom sudu u Prijedoru radi dostavljanja kopije Ustavni sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove pravosnažne presude u postupku koji je apelant vodio prije u pogledu dopustivosti. otvarawa stečajnog postupka. Dalje, evidentno je da je tek na ročištu održanom 10. jula 2009. godine Osnovni sud uručio 36. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelantu prvi odgovor na tužbu tužene od 22. aprila 2005. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godine, dakle nakon više od četiri godine. Ustavni sud smatra da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako Predsjednik dugo nepostupanje Osnovnog suda, posebno ako se ima u vidu da je Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju stečajni povjerilac, koji je u Bosne i Hercegovine stečajnom postupku upućen na parnicu, zatim da se radi o Prof. dr Miodrag Simović, s. r. potraživawima koja su nastala iz radnog odnosa kod tužene, a da su i stečajni postupak i postupak iz radnih odnosa po zakonu hitni postupci. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se radi o Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu u kom je Osnovni sud trebalo da iskaže naročitu predmetu broj AP 3819/08, rješavajući apelaciju Stojana marqivost, a kako je to već ukazano u tački 25 ove odluke. Baltića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, dalje, uočava da se izjašnjenje na apelaciju člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Osnovnog suda svodi na objašnjenje postupajuće sutkinje da je Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik tek 19. maja 2009. godine zadužena za predmet, i da, s tim u vezi, Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: ne može da se izjasni o povredama apelantovih prava prije tog Miodrag Simović, predsjednik perioda. Dakle, Osnovni sud nije pružio nikakvo Valerija Galić, potpredsjednica obrazloženje za ovako dugu neaktivnost u postupku. Seada Palavrić, potpredsjednica 30. Ustavni sud zakqučuje da za Osnovni sud nema nikakvog Krstan Simić, sudija opravdawa za nepostupanje, odnosno nedonošenje prvostepene Mirsad Ćeman, sudija presude u roku od gotovo pet godina u predmetu za koji Ustavni na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je sud smatra da nije složen i koji je nastao radi utvrđivawa osporenog potraživawa iz radnog odnosa u stečajnom postupku. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Za ovakvo ponašanje Osnovnog suda nema opravdawa pogotovo Usvaja se apelacija Stojana Baltića. kada se ima u vidu da su i stečajni postupak i postupak iz radnih Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosa po zakonu hitni, te da apelant nije doprinio i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i odugovlačenju postupka. osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u 31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 faktore, Ustavni sud zakqučuje da je u ovom slučaju zbog 0 P 050316 04 P. nedonošewa odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P, u Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. konvencije. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pitanje kompenzacije U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i 32. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri štete zbog kršewa prava na suđenje u razumnom roku dosudi mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Stojanu Baltiću iznos od 300,00 KM za svaku godinu trajawa postupka. U smislu iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. na apelantov zahtjev, može da odredi naknadu nematerijalne Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim štete određuje u posebnim slučajevima kršewa mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. zagarantovanih qudskih prava i osnovnih sloboda. Shodno stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađawa da Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 20/06). OBRAZLOŽENJE 33. Budući da se radi o sporu koji je nastao zbog nepriznatih I. Uvod potraživawa u stečajnom postupku, a koja su nastala iz radnog 1. Stojan Baltić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora odnosa, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu podnio je 8. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu neopravdano dugog trajawa postupka trebalo isplatiti iznos Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos podnio apelaciju zbog toga što nije donesena odluka u razumnom apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od roku u postupku Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P. VIII. Zakqučak II. Postupak pred Ustavnim sudom 34. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom Osnovnog suda zatraženo je 11. marta i 4. septembra 2009. roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 godine da dostavi odgovor na apelaciju. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u 3. Osnovni sud je dostavio odgovor 15. septembra 2009. tome što sveukupno trajanje postupka od gotovo pet godina godine. može u cijelosti da se stavi na teret ponašanju nadležnog 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, suda, te zbog toga što taj sud nije naveo nikakve razloge za odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 24. septembra ovako dugo trajanje postupka. 2009. godine. 35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila 5. Ustavni sud je 4. septembra 2009. godine zatražio na uvid Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove spis broj 71 0 P 050316 04 P. Osnovni sud je dostavio kopiju spisa odluke. 15. septembra 2009. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 III. Činjenično stanje godinu nedonošenja odluke, budući da se radi o sporu koji je 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i hitne prirode. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na b) Odgovor na apelaciju sljedeći način. 16. Osnovni sud, odnosno postupajuća sutkinja je navela da 7. Rješenjem Osnovnog suda broj ST-490/03 od 18. maja je spis zaprimila 19. maja 2009. godine, te da je 8. juna 2009. 2004. godine otvoren je stečajni postupak nad a.d. Fabrika godine dnevnom naredbom zakazala pripremno ročište, koje je i celuloze i papira "Celpak". U tom postupku apelant je 19. održano 25. augusta 2009. godine. Također, navela je da je oktobra 2004. godine prijavio svoja potraživanja u iznosu od zakazala glavnu raspravu za 16. septembar 2009. godine, te da se 43.297,75 KM. Budući da je stečajni upravnik djelimično o ranijem kršenju apelantovih prava ne može izjašnjavati, budući priznao iznos potraživanja, apelant je 17. novembra 2004. godine da je sudskim spisom bio zadužen drugi sudija. pokrenuo parnični postupak protiv a.d. Fabrika celuloze i papira V. Relevantni propisi "Celpak" - u stečaju (u daljnjem tekstu: tužena). Apelant je pokrenuo postupak radi utvrđivanja osporenog potraživanja u 17. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik iznosu od 8.788,32 KM (neisplaćeni dio plaća, topli obrok, Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u regres, zimnica, borački dodatak, sve za period od 1998. godine relevantnom dijelu glasi: do 2001. godine). Član 10. 8. Iz kopije spisa proizlazi da je tužena 22. aprila 2005. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez godine dostavila odgovor na tužbu i da je Osnovni sud dopisima odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku od 10. juna, 19. augusta i 1. decembra 2005. godine, te od 1. juna zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 2006. godine zatražio od Osnovnog suda u Prijedoru da dostavi Član 420. kopiju pravosnažne Presude broj RS: 30/02 (radni spor koji je U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri apelant vodio prije otvaranja stečajnog postupka). Naime, kopija određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pravosnažne presude je zatražena zbog toga što je tužena u pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. odgovoru istakla prigovor presuđene stvari. 18. Zakon o stečajnom postupku ("Službeni glasnik 9. Rješenjem Osnovnog suda od 16. aprila 2008. godine Republike Srpske", br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07) u apelantu je naloženo da uredi tužbu u skladu sa čl. 53. i 334. relevantnom dijelu glasi: Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Član 9. Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP). (2) Stečajni postupak je hitan. 10. Postupajući povodom navedenog rješenja, apelant je 5. Š...Ć maja 2008. godine dostavio uređenu tužbu. U tužbi je kao VI. Dopustivost nepriznati iznos potraživanja naveo iznos od 9.319,08 KM. 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 11. Dopisom od 23. septembra 2008. godine, Osnovni sud je Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja dostavio tuženoj uređenu tužbu na odgovor. Tužena je 16. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog oktobra 2008. godine dostavila odgovor na tužbu. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 12. Iz zapisnika sa pripremnog ročišta održanog 10. jula 20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 2009. godine slijedi da je Osnovni sud konstatirao da apelant nije Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv zaprimio odgovor tužene na tužbu od 22. aprila 2005. godine, niti presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi od 16. oktobra 2008. godine. Također je konstatirao da su mu na djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se tom ročištu uručeni odgovori, te da je na prijedlog parničnih podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije stranaka ročište odgođeno. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji 13. Iz kopije službene zabilješke postupajućeg sudije slijedi je koristio. da je 19. maja 2009. godine postupajućem sudiji presigniran 21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da predmetni spis, zatim da je, budući da nije vršen uvid u stečajni parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo spis broj ST-490/03, postupajući sudija izvršio uvid u spis. Iz traje. Pri tome je naveo da o njegovoj tužbi nije donesena odluka službene zabilješke je vidljivo i da je postupajući sudija u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i konstatirao da je na ročištu od 18. maja 2005. godine pročitano Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je, s tim u apelantovo potraživanje u iznosu od 43.279,75 KM, te da je vezi, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna stečajni upravnik osporio apelantovo potraživanje u iznosu od apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila 9.319,08 KM. Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i 14. Iz kopije zapisnika o održanom pripremnom ročištu od kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na 28. augusta 2009. godine slijedi da je ročište za glavnu raspravu ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i zakazano za 16. septembar 2009. godine. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava IV. Apelacija i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije a) Navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ovu pogledu dopustivosti. povredu vidi u tome što nije donesena odluka u razumnom roku pri utvrđivanju osporenog potraživanja u stečajnom postupku. VII. Meritum Apelant navodi da je tužbu podnio 17. novembra 2004. godine, 23. Apelant se žali na to da mu je zbog nedonošenja odluke o zatim da do dana podnošenja apelacije Osnovni sud nije zakazao njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu pripremno ročište, dakle više od četiri godine, te da je sud od na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava apelanta neosnovano tražio da uredi tužbu, budući da je Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. prvobitna tužba sadržavala sve propisane elemente. Apelant je Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu i naloži glasi: okončanje postupka u Osnovnom sudu. Dalje, apelant je zatražio Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć kojem je Osnovni sud trebao iskazati naročitu marljivost, a kako e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim je to već ukazano u tački 25. ove odluke. Ustavni sud, dalje, stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. uočava da se izjašnjenje na apelaciju Osnovnog suda svodi na Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu objašnjenje postupajuće sutkinje da je tek 19. maja 2009. godine glasi: zadužena za predmet, i da se, s tim u vezi, ne može izjašnjavati o 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili povredama apelantovih prava prije tog perioda. Dakle, Osnovni osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima sud nije pružio nikakvo obrazloženje za ovako dugu neaktivnost u postupku. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 30. Ustavni sud zaključuje da za Osnovni sud nema nikakvog Š...Ć opravdanja za nepostupanje, odnosno nedonošenje prvostepene presude u roku od gotovo pet godina u predmetu za koji Ustavni Suđenje u razumnom roku sud smatra da nije složen i koji je nastao radi utvrđivanja a) Relevantni principi osporenog potraživanja iz radnog odnosa u stečajnom postupku. Za ovakvo ponašanje Osnovnog suda nema opravdanja 24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog pogotovo kada se ima u vidu da su i stečajni postupak i postupak suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u iz radnih odnosa po zakonu hitni, te da apelant nije doprinio svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi odugovlačenju postupka. računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju 31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). konvencije. 25. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog Pitanje kompenzacije statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama 32. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U smislu člana presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na 18). apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka b) Period koji se uzima u obzir pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u 26. Apelant je 17. novembra 2004. godine pokrenuo parnični posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i postupak radi utvrđivanja osporenih potraživanja u stečajnom osnovnih sloboda. Prema utvrđenom principu, apelantu bi za postupku. Taj postupak do donošenja ove odluke nije okončan svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti pred Osnovnim sudom. Dakle, postupak traje gotovo pet godina. iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom c) Analiza razumnosti trajanja postupka postupku iznos od 300,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka o 27. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. apelantovih osporenih potraživanja u stečajnom postupku. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 20/06). Potraživanja se odnose na neisplaćeni dio plaća, topli obrok, 33. Budući da se radi o sporu koji je nastao zbog nepriznatih regres, zimnicu i borački dodatak. Ustavni sud uočava da se potraživanja u stečajnom postupku, a koja su nastala iz radnog predloženi dokazi na pripremnom ročištu odnose, uglavnom, na odnosa, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje parničnih neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po stranaka. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos suštini, dokazima koje treba izvesti i procijeniti, ne može smatrati apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri složenim. mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. 28. Vezano za apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da VIII. Zaključak je apelant, na traženje Osnovnog suda, u predviđenom roku 34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na dostavio uređenu tužbu, te konstatira da apelant ničim nije pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom doprinio dužini trajanja postupka jer nije koristio bilo kakve roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u 29. U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, Ustavni sud tome što se sveukupno trajanje postupka od gotovo pet godina uočava da se nakon podnošenja tužbe od 17. novembra 2004. može u cijelosti staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te godine Osnovni sud po prvi put obratio apelantu dopisom od 16. zbog toga što taj sud nije naveo nikakve razloge za ovako dugo aprila 2008. godine. Osnovni sud je dopisom tražio od apelanta trajanje postupka. da uredi tužbu u skladu sa ZPP. Dakle, u postupku utvrđivanja 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila osporenog potraživanja u stečajnom postupku Osnovni sud nije Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove postupao tri godine i pet mjeseci, osim što se u tri navrata obraćao odluke. Osnovnom sudu u Prijedoru radi dostavljanja kopije 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravosnažne presude u postupku koji je apelant vodio prije Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. otvaranja stečajnog postupka. Dalje, evidentno je da je tek na ročištu održanom 10. jula 2009. godine Osnovni sud uručio Predsjednik apelantu prvi odgovor na tužbu tužene od 22. aprila 2005. Ustavnog suda godine, dakle nakon više od četiri godine. Ustavni sud smatra da Bosne i Hercegovine nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. nepostupanje Osnovnog suda, posebno ako se ima u vidu da je apelant u konkretnom slučaju stečajni povjerilac, koji je u stečajnom postupku upućen na parnicu, zatim da se radi o Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u potraživanjima koja su nastala iz radnog odnosa kod tužene, a da predmetu broj AP 3819/08, rješavajući apelaciju Stojana su i stečajni postupak i postupak iz radnih odnosa po zakonu hitni Baltića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupci. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu u članka 59. stavak 2. točka 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni pokrenuo postupak radi utvrđivanja pobijanog potraživanja u glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u iznosu od 8.788,32 KM (neisplaćeni dio plaća, topli obrok, sastavu: regres, zimnica, borački dodatak, sve za razdoblje od 1998. Miodrag Simović, predsjednik godine do 2001. godine). Valerija Galić, dopredsjednica 8. Iz kopije spisa proizlazi da je tužena 22. travnja 2005. Seada Palavrić, dopredsjednica godine dostavila odgovor na tužbu i da je Osnovni sud dopisima Krstan Simić, sudac od 10. lipnja, 19. kolovoza i 1. prosinca 2005. godine, te od 1. Mirsad Ćeman, sudac lipnja 2006. godine zatražio od Osnovnog suda u Prijedoru na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine donio je dostavu kopije pravomoćne Presude broj RS: 30/02 (radni spor koji je apelant vodio prije otvaranja stečajnog postupka). Naime, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 kopija pravomoćne presude je zatražena zbog toga što je tužena u Usvaja se apelacija Stojana Baltića. odgovoru istakla prigovor presuđene stvari. Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i 9. Rješenjem Osnovnog suda od 16. travnja 2008. godine Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu apelantu je naloženo da uredi tužbu sukladno čl. 53. i 334. ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike donošenje odluke u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP). Banjaluci broj 71 0 P 050316 04 P. 10. Postupajući povodom navedenog rješenja, apelant je 5. Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg svibnja 2008. godine dostavio uređenu tužbu. U tužbi je kao odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P, nepriznati iznos potraživanja naveo iznos od 9.319,08 KM. sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. 11. Dopisom od 23. rujna 2008. godine, Osnovni sud je stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i dostavio tuženoj uređenu tužbu na odgovor. Tužena je 16. temeljnih sloboda. listopada 2008. godine dostavila odgovor na tužbu. Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i 12. Iz zapisnika sa pripremnog ročišta održanog 10. srpnja Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri 2009. godine slijedi da je Osnovni sud konstatirao da apelant nije mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati Stojanu Baltiću zaprimio odgovor tužene na tužbu od 22. travnja 2005. godine, iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog niti od 16. listopada 2008. godine. Također je konstatirao da su kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. mu na tom ročištu uručeni odgovori, te da je na prijedlog Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike parničnih stranaka ročište odgođeno. Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim 13. Iz kopije službene zabilješke postupajućeg suca slijedi da mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. je 19. svibnja 2009. godine postupajućem sucu presigniran stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. predmetni spis, zatim da je, budući da nije vršen uvid u stečajni spis broj ST-490/03, postupajući sudac izvršio uvid u spis. Iz Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i službene zabilješke je vidljivo i da je postupajući sudac Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i konstatirao da je na ročištu od 18. svibnja 2005. godine pročitano Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i apelantovo potraživanje u iznosu od 43.279,75 KM, te da je "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". stečajni upravnik pobio apelantovo potraživanje u iznosu od OBRAZLOŽENJE 9.319,08 KM. I. Uvod 14. Iz kopije zapisnika o održanom pripremnom ročištu od 1. Stojan Baltić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora 28. kolovoza 2009. godine slijedi da je ročište za glavnu raspravu podnio je 8. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu zakazano za 16. rujan 2009. godine. Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je IV. Apelacija podnio apelaciju zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: a) Navodi iz apelacije Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P. 15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično II. Postupak pred Ustavnim sudom suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Osnovnog suda zatražena je 11. ožujka i 4. rujna 2009. godine temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). dostava odgovora na apelaciju. Apelant ovu povredu vidi u tome što nije donesena odluka u 3. Osnovni sud je dostavio odgovor 15. rujna 2009. godine. razumnom roku pri utvrđivanju pobijanog potraživanja u 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, stečajnom postupku. Apelant navodi da je tužbu podnio 17. odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 24. rujna 2009. studenoga 2004. godine, zatim da do dana podnošenja apelacije godine. Osnovni sud nije zakazao pripremno ročište, dakle više od četiri 5. Ustavni sud je 4. rujna 2009. godine zatražio na uvid spis godine, te da je sud od apelanta neutemeljeno tražio da uredi broj 71 0 P 050316 04 P. Osnovni sud je dostavio kopiju spisa 15. tužbu, budući da je prvobitna tužba sadržavala sve propisane rujna 2009. godine. elemente. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu i naloži okončanje postupka u Osnovnom sudu. III. Činjenično stanje Dalje, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete u iznosu 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i od 300,00 KM za svaku godinu nedonošenja odluke, budući da se dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na radi o sporu koji je hitne naravi. sljedeći način. 7. Rješenjem Osnovnog suda broj ST-490/03 od 18. svibnja b) Odgovor na apelaciju 2004. godine otvoren je stečajni postupak nad a.d. Fabrika 16. Osnovni sud, odnosno postupajuća sutkinja je navela da celuloze i papira "Celpak". U tom postupku apelant je 19. je spis zaprimila 19. svibnja 2009. godine, te da je 8. lipnja 2009. listopada 2004. godine prijavio svoja potraživanja u iznosu od godine dnevnom naredbom zakazala pripremno ročište, koje je i 43.297,75 KM. Budući da je stečajni upravnik djelomično održano 25. kolovoza 2009. godine. Također, navela je da je priznao iznos potraživanja, apelant je 17. studenoga 2004. zakazala glavnu raspravu za 16. rujan 2009. godine, te da se o godine pokrenuo parnični postupak protiv a.d. Fabrika celuloze i ranijem kršenju apelantovih prava ne može izjašnjavati, budući papira "Celpak" - u stečaju (u daljnjem tekstu: tužena). Apelant je da je sudskim spisom bio zadužen drugi sudac. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 V. Relevantni propisi Suđenje u razumnom roku 17. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik a) Relevantna načela Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u 24. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog relevantnom dijelu glasi: suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u Članak 10. svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o Članak 420. značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). pozornost na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. 25. Europski sud je ukazao na to da je potrebna naročita 18. Zakon o stečajnom postupku ("Službeni glasnik marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču Republike Srpske", br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07) u osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u relevantnom dijelu glasi: državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski Članak 9. postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv (3) Stečajni postupak je hitan. Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, Š...Ć stavak 18). VI. Dopustivost b) Razdoblje koje se uzima u obzir 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 26. Apelant je 17. studenoga 2004. godine pokrenuo parnični Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima postupak radi utvrđivanja pobijanih potraživanja u stečajnom koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora postupku. Taj postupak do donošenja ove odluke nije okončan zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pred Osnovnim sudom. Dakle, postupak traje gotovo pet godina. 20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, c) Analiza razumnosti trajanja postupka Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 27. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi apelantovih pobijanih potraživanja u stečajnom postupku. učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese Potraživanja se odnose na neisplaćeni dio plaća, topli obrok, u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio regres, zimnicu i borački dodatak. Ustavni sud uočava da se odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je predloženi dokazi na pripremnom ročištu odnose, uglavnom, na koristio. vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje parničnih 21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da stranaka. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo suštini, dokazima koje treba izvesti i procijeniti, ne može smatrati traje. Pri tome je naveo da o njegovoj tužbi nije donesena odluka složenim. u "razumnom roku", u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i 28. Vezano za apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te je, s je apelant, na traženje Osnovnog suda, u predviđenom roku tim u svezi, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dostavio uređenu tužbu, te konstatira da apelant ničim nije predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članku 16. stavak doprinio dužini trajanja postupka jer nije koristio bilo kakve 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija 29. U svezi sa ponašanjem Osnovnog suda, Ustavni sud ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite uočava da se nakon podnošenja tužbe od 17. studenoga 2004. Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se godine Osnovni sud po prvi put obratio apelantu dopisom od 16. primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom travnja 2008. godine. Osnovni sud je dopisom tražio od apelanta dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog da uredi tužbu sukladno ZPP. Dakle, u postupku utvrđivanja suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki pobijanog potraživanja u stečajnom postupku Osnovni sud nije drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. postupao tri godine i pet mjeseci, osim što se u tri navrata obraćao 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Osnovnom sudu u Prijedoru radi dostave kopije pravomoćne Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, presude u postupku koji je apelant vodio prije otvaranja Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete stečajnog postupka. Dalje, evidentno je da je tek na ročištu glede dopustivosti. održanom 10. srpnja 2009. godine Osnovni sud uručio apelantu VII. Meritum prvi odgovor na tužbu tužene od 22. travnja 2005. godine, dakle 23. Apelant se žali na to da mu je zbog nedonošenja odluke o nakon više od četiri godine. Ustavni sud smatra da nisu postojale njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Osnovnog suda, posebno ako se ima u vidu da je apelant u Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. konkretnom slučaju stečajni povjeritelj, koji je u stečajnom Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom postupku upućen na parnicu, zatim da se radi o potraživanjima dijelu glasi: koja su nastala iz radnog odnosa kod tužene, a da su i stečajni postupak i postupak iz radnih odnosa po zakonu hitni postupci. S Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska tim u svezi, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu u kojem je prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Osnovni sud trebao iskazati naročitu marljivost, a kako je to već Š...Ć ukazano u točki 25. ove odluke. Ustavni sud, dalje, uočava da se e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim izjašnjenje na apelaciju Osnovnog suda svodi na objašnjenje stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. postupajuće sutkinje da je tek 19. svibnja 2009. godine zadužena Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom za predmet, i da se, s tim u svezi, ne može izjašnjavati o dijelu glasi: povredama apelantovih prava prije tog razdoblja. Dakle, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Osnovni sud nije pružio nikakvo obrazloženje za ovako dugu utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko neaktivnost u postupku. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom 30. Ustavni sud zaključuje da za Osnovni sud nema nikakvog roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim opravdanja za nepostupanje, odnosno nedonošenje sudom. Š...Ć prvostupanjske presude u roku od gotovo pet godina u predmetu za koji Ustavni sud smatra da nije složen i koji je nastao radi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 utvrđivanja pobijanog potraživanja iz radnog odnosa u stečajnom postupku. Za ovakvo ponašanje Osnovnog suda nema Usvaja se apelacija Slobodana Pejića. opravdanja pogotovo kada se ima u vidu da su i stečajni postupak Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i i postupak iz radnih odnosa po zakonu hitni, te da apelant nije Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o zaštiti doprinio odugovlačenju postupka. qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na 31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog Bawoj Luci broj 71 0 Mal. 040630 92 Mal. nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da bez daqnjeg pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) odlagawa okonča postupak u predmetu broj 71 0 Mal. 040630 92 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Mal. u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i konvencije. članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava Pitanje kompenzacije i osnovnih sloboda. 32. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da, u skladu sa zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U smislu članka roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. ciljem da se izvrši ova odluka. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda nalaže pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u se Vladi Republike Srpske da Slobodanu Pejiću, u roku od tri posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900 temeljnih sloboda. Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošewa svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos odluke u razumnom roku. od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom iznos od 300,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od meritumu broj AP 938/04 od 17. studenoga 2005. godine, tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 20/06). sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da 33. Budući da se radi o sporu koji je nastao zbog nepriznatih se izvrši ova odluka. potraživanja u stečajnom postupku, a koja su nastala iz radnog Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i odnosa, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri OBRAZLOŽEWE mjeseca od dana dostave ove odluke. I. Uvod VIII. Zaključak 1. Slobodan Pejić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Banje 34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na Luke, koga zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnio pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom je 29. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava trajawa postupka koji je pokrenut tužbom pred Osnovnim vidi u tome što se sveukupno trajanje postupka od gotovo pet sudom u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) 6. aprila godina može u cijelosti staviti na teret ponašanju nadležnog suda, 1992. godine. te zbog toga što taj sud nije naveo nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka. II. Postupak pred Ustavnim sudom 35. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu Osnovnog suda je 10. marta 2009. godine zatraženo da dostavi ove odluke. odgovor na apelaciju. 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. marta Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 2009. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Predsjednik Osnovnog suda je dostavljen apelantu 14. aprila 2009. godine. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine III. Činjenično stanje Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sumiraju na sljedeći način. predmetu broj AP 3971/08, rješavajući apelaciju Slobodana 6. Apelant je tužbom zavedenom pod brojem P-724/92 od 6. Pejića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, aprila 1992. godine pokrenuo parnicu protiv "Krajina člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 osigurawa" d.d. Bawa Luka, prethodno ZOIL Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni "Sarajevo-osiguranje" d.d. Filijala Bawa Luka (u daqnjem glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u tekstu: tužena), radi isplate osigurane sume, zbog toga što je sastavu: nastupio osigurani slučaj iz ugovora o osiguranju koji su Miodrag Simović, predsjednik apelant i tužena ranije zakqučili. Valerija Galić, potpredsjednica 7. U periodu od 15. juna 1992. godine do 22. februara 1994. godine Osnovni sud je zakazao devet ročišta, od čega je Seada Palavrić, potpredsjednica održano samo jedno, i to 23. oktobra 1992. godine, na koje je Mato Tadić, sudija pristupio apelantov punomoćnik. Na ostala ročišta nisu Krstan Simić, sudija pristupili niti apelant, niti njegov punomoćnik, zbog toga na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je što nije bilo moguće da se izvrši uredna dostava poziva. U 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 isto vrijeme tužena je propustila samo ročište zakazano za 1. prekinut rješenjem ovog suda od 19. marta 1999. godine, pa juli 1993. godine. smatra da je potrebno da se donese rješenje o nastavku postupka. 8. Na ročištu koje je zakazano za 22. februar 1994. godine na Tužena je izjavila da smatra da može da se održi pripremno koje je pristupio tuženi, ali ne i apelant, niti je dostava ročište jer je ono održano 15. oktobra 2002. godine iako nije iskazana, sud je donio rješenje da se rasprava odlaže na donijeto rješenje o nastavku prekinutog postupka, što je neodređeno vrijeme. uzrokovalo i potrebu da se tužba uredi. Sud je donio rješenje 9. Osnovni sud je rješenjem od 19. marta 1999. godine da će o prigovorima stranaka odlučiti u roku od 15 dana postupak u predmetu P-742/92 obustavio. U obrazloženju rješenjem koje će im biti dostavljeno. rješewa sud je istakao da je Zakqučkom građansko-priv- 19. Osnovni sud je 13. jula 2006. godine donio Rješenje broj redno-upravnog odjeljewa Okružnog suda u Bawoj Luci (u 071-0-P-06-000 095 (novoodređeni broj za predmet P-724/92) daqnjem tekstu: Okružni sud) od 10. aprila 1998. godine zauzeto kojim se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari, prekinut stanovište da se u predmetima naknade štete protiv svih rješenjem od 19. marta 1999. godine. U obrazloženju rješewa je pravnih sljedbenika ZOIL "Sarajevo-osiguranje", po istaknuto da pitanje diobnog bilansa između ZOIL polisama osigurawa zakqučenim do 4. aprila 1992. godine, "Sarajevo-osiguranje" i tužene nije riješeno i da nema postupci prekinu dok se ne okonča diobni bilans u vezi sa nagovještaja skorog rješewa ovog pitawa. Sud se pozvao na razgraničenjem imovine, prava i obaveza prednika i garancije koje su ustanovljene članom 6 stav 1 Evropske sljedbenika. S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o konvencije o zaštiti qudskih prava i osnovnih sloboda (u ugovoru o osiguranju zakqučenom 1990. godine, ovaj sud je daqnjem tekstu: Evropska konvencija), te ukazao da o saglasno navedenom zakqučku, a u skladu sa članom 213 stav 1 apelantovom tužbenom zahtjevu nije odlučeno, pa je odlučio da tačka 1 Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci postupak u ovom predmetu nastavi, kako apelantu ne bi bilo rješewa. uskraćeno pravo na suđenje u razumnom roku. 10. Apelantu i tuženoj navedeno rješenje je uručeno 29. 20. Rješenje je dostavljeno apelantu 19. jula 2006. godine, a marta 1999. godine. tuženoj 1. avgusta 2006. godine. 11. Protiv ovog rješewa apelant je izjavio žalbu 21. Protiv ovog rješewa tužena je izjavila žalbu 4. Okružnom sudu 2. aprila 1999. godine, ističući da je prekid septembra 2006. godine ističući da nisu prestali razlozi zbog postupka učinjen suprotno čl. 212 i 213 Zakona o parničnom kojih je postupak prekinut, odnosno da apelant nije ponudio postupku. Apelant je istakao da Okružni sud, kao ni Vlada dokaze u tom pravcu. Republike Srpske, ne mogu da mijewaju odredbe navedenog 22. Okružni sud je rješenjem od 28. septembra 2006. godine zakona, te da je u Statutu tužene, i to u čl. 7 i 8 predviđeno da žalbu tužene odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju tužena preuzima sva prava i obaveze koje je stvorila bivša rješewa je istaknuto da, prema priloženim dostavnicama u ZOIL "Sarajevo-osiguranje" Filijala Bawa Luka. spisu, proizilazi da je punomoćnik tužene osporeno rješenje 12. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-541/99 od 16. februara primio 1. avgusta 2006. godine, da je žalba predata Pošti Bawa 2000. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i Luka 4. septembra 2006. godine, a da ju je Osnovni sud zaprimio 7. potvrdio rješenje Osnovnog suda. U obrazloženju rješewa sud septembra 2006. godine. S obzirom da je rok za podnošenje je istakao da se u žalbi neosnovano ukazuje da je, shodno žalbe protiv osporenog rješewa 30 dana, Okružni sud je, na Statutu, tužena preuzela sva prava i obaveze koje je stvorila osnovu navedenog, zakqučio da žalba nije podnijeta u bivša ZOIL "Sarajevo-osiguranje" Filijala Bawa Luka, zbog zakonskom roku, odnosno da je neblagovremena. toga što, u smislu zakqučka Okružnog suda, relevantnim 23. Apelant se u periodu od 2. marta 2007. godine pa do 25. subjektom ima da se smatra ZOIL "Sarajevo-osiguranje", kao decembra 2008. godine četiri puta obraćao urgencijama osiguravajuća organizacija, a ne poslovna jedinica. Osnovnom sudu radi nastavka postupka. 13. Apelantu je rješenje Okružnog suda uručeno 9. marta 24. U skladu sa dnevnom naredbom od 14. aprila 2008. godine 2000. godine. predmet je zaveden u Mal. upisnik pod brojem 71 0 Mal. 040630 32 14. Apelant je 25. juna 2002. godine zatražio od Osnovnog i dodijeljen u rad stručnom saradniku, ali ni do dana donošewa suda da nastavi postupak u predmetu P-724/92, nakon čega je ove odluke nije okončan. Osnovni sud zakazao ročište za 15. oktobar 2002. godine. IV. Apelacija 15. Na ročištu koje je održano 15. oktobra 2002. godine a) Navodi iz apelacije apelant je predložio da vještak finansijske struke tužbeni 25. Apelant smatra da mu je izbjegavanjem donošewa odluke zahtjev iskazan u dinarima preračuna u konvertibilne marke u meritumu nakon 17 godina od podnošewa tužbenog zahtjeva kao važeću valutu. Tuženi je istakao da smatra da nije i ne može da bude stranka u postupku, odnosno da njegov dosadašwi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava angažman ne može da se tretira kao miješanje na strani Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te tužene, jer za to nema nikakav interes. S obzirom da apelant pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i nije izmijenio svoj tužbeni zahtjev, iznio je stajalište da bi člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navode o pozivi i tužba trebali da budu dostavljeni povredi ovih prava apelant je potkrijepio hronologijom "Sarajevo-osiguranju" d.d. Sarajevo. Sud je donio rješenje da se predmetnog postupka, kako je već izneseno u dijelu ove odluke rasprava odlaže na neodređeno vrijeme, te naložio apelantu označenom kao Činjenice predmeta. Apelant je zatražio da se u roku od osam dana očituje na navode tužene, te da uredi "odštetu za sve patnje i štetu koje je pretrpio." tužbeni zahtjev, tj. da ga iskaže u skladu sa važećim sredstvom b) Odgovor na apelaciju plaćawa. 26. Iznoseći hronologiju predmetnog postupka u odgovoru 16. Podneskom od 15. decembra 2005. godine apelant je od na apelaciju Osnovni sud je istakao da su apelantovi navodi o Osnovnog suda zatražio da se zakaže rasprava, s obzirom da je povredi navedenih prava neosnovani. Dalje, istaknuto je da su podneskom od 29. juna 2005. godine tužba uređena u skladu sa Osnovni i Okružni sud u proteklom periodu preduzimali niz odredbama Zakona o parničnom postupku. radwi, da su donošene odluke, te da je dužinu postupka 17. U skladu sa dnevnom naredbom od 21. decembra 2005. uzrokovao i sam apelant jer je neke procesne radnje preduzimao godine, predmet je, s obzirom na vrijednost predmeta spora, tek nakon proteka više od tri godine. Najzad, u odgovoru je trebalo da se zavede u Mal. upisnik i nakon toga odmah zakaže istaknuto da je predmet dodijeljen stručnom saradniku u rad na pripremno ročište. Pripremno ročište je zakazano za 10. osnovu dnevne naredbe od 14. aprila 2008. godine, da je predmet april 2006. godine. zaveden u CMS program i automatski mu je dodijeljena 18. Na pripremnom ročištu održanom 10. aprila 2006. evidencija za 2. mart 2009. godine, te da, u skladu sa odlukom godine apelant je istakao da je postupak u ovom predmetu Ustavnog suda Republike Srpske od 29. oktobra 2008. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 105/08), stručni iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 saradnici nemaju ovlaštewa da postupaju samostalno u Evropske konvencije. prvostepenom sudskom postupku. 33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom V. Relevantni propisi dijelu glasi: 27. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i 35/91, qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94, 32/94) u obuhvataju: relevantnom dijelu glasi: (...) "Član 10 e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku 34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." glasi: 28. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Republike Srpske", br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako relevantnom dijelu glasi: ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku "Član 10 pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)" Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava Relevantni principi koja strankama pripadaju u postupku. 35. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog Član 213 suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se cijeni u Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o odbaciće rješenjem prvostepeni sud bez održavawa ročišta. kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te zakonskog roka za njeno podnošenje. o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi (...) Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj VI. Dopustivost 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 29. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima Period koji se uzima u obzir koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 36. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. tužbe pokrenut 6. aprila 1992. godine. Period koji, ratione 30. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv od 14. decembra 1995. godine, kao datuma od kada je Ustav Bosne i presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjewivanju djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije sud će uzeti u obzir stadijum postupka koji je dostignut do 14. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 35). je koristio. Dalje, Ustavni sud zapaža da, u vrijeme podnošewa apelacije, 31. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povodom kao i u trenutku donošewa ove odluke, postupak pred Osnovnim njegove tužbe, koji ni nakon 17 godina, u trenutku podnošewa sudom nije okončan. U vezi s navedenim, Ustavni sud će apelacije nije okončan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda pa do donošewa ove Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) odluke, dakle, period od 13 godina i devet mjeseci. Međutim, Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Ustavni sud zapaža da, uzimajući u obzir i stadijum postupka Evropsku konvenciju. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud koji je dostignut do dana zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda, ukazuje da, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje 17 godina i pet Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema mjeseci. odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna Analiza razumnosti trajawa postupka kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i 37. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kom je apelant Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u tražio isplatu osigurane sume zbog nastupawa osiguranog Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u slučaja, na osnovu ugovora o osiguranju koji su zakqučili ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav apelant i tužena. Tužena je osporavala valjanost ovog ugovora, prema kom u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran ističući da je on raskinut, te da ne može da bude stranka u pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog postupku, već da to može da bude jedino njen prednik, ali je sve nerazumno dugog trajawa postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, vrijeme preduzimala radnje u postupku. Na osnovu navedenog, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. Ustavni sud nije mogao da zakquči da se radilo o naročito septembra 2008. godine, dostupna na njeb stranici Ustavnog složenom postupku, odnosno o naročito složenim suda "http://www.ustavnisud.ba". Na kraju, apelacija u ovom činjeničnim i pravnim pitawima koja je sud trebao da dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog razmotri. suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji 38. Nakon zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda, Osnovni neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije sud je rješenjem od 19. marta 1999. godine, tj. nakon gotovo tri dopustiva. godine, obustavio postupak. Apelant je na ovo rješenje izjavio žalbu Okružnom sudu 2. aprila 1999. godine, koji je o woj VII. Meritum odlučio rješenjem od 16. februara 2000. godine, tj. nakon 11 32. Iz navoda iznesenih u apelaciji proizilazi da apelant mjeseci. Apelantu je ovo rješenje dostavljeno 9. marta 2000. smatra da mu je, zbog nedonošewa konačne odluke o njegovoj godine. tužbi radi isplate osigurane sume, povrijeđeno pravo na 39. Dalje, apelant je podneskom od 25. juna 2002. godine pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku zatražio da se postupak u ovoj pravnoj stvari nastavi. Sud je zakazao i održao ročište 15. oktobra 2002. godine, na kom je Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske raspravu odgodio na neodređeno vrijeme. Apelant je ponovno konvencije. podneskom od 16. decembra 2005. godine zatražio da se postupak Pitanje naknade nematerijalne štete nastavi. Sud je zakazao i održao ročište 10. aprila 2006. 44. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine godine. Na ovom ročištu apelant je istakao da sud nije donio trajawa parničnog postupka. Shodno članu 76 stav 2 Pravila rješenje o nastavku postupka koji je obustavio rješenjem iz Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov 1999. godine. Nakon toga, Sud je 13. jula 2006. godine donio zahtjev, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, rješenje o nastavku postupka, na koje je žalbu izjavila tužena Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim 4. septembra 2006. godine. Rješenjem Okružnog suda od 28. sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u septembra 2006. godine žalba je odbačena kao neblagovremena. odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje qudskih Nakon toga, predmet je dnevnom naredbom od 14. aprila 2008. prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema godine dodijeljen stručnom saradniku koji, u skladu sa odlukom kriterijumima koje je uspostavio Evropski sud, prilagođeno Ustavnog suda Republike Srpske od 29. oktobra 2008. godine, ne ekonomskoj situaciji u BiH. može samostalno da postupa u prvostepenom postupku. 45. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni 40. Od zasnivawa nadležnosti Ustavnog suda, 14. decembra princip određivawa visine naknade štete u ovakvim 1995. godine pa do 19. marta 1999. godine kada je donijeto slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, rješenje o obustavljanju postupka, dakle u periodu od tri objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj godine i tri mjeseca, Osnovni sud nije preduzeo niti jednu 20/06, st. 48-51). Shodno tom principu, apelantu bi za svaku radnju u apelantovom predmetu. U odgovoru na apelaciju godinu odgađawa donošewa odluke trebalo da se isplati Osnovni sud nije dao niti jedan razlog koji bi mogao da se približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, smatra razumnim i objektivnim opravdanjem za neaktivnost u 300,00 KM. navedenom periodu. Dalje, nakon što je apelant podneskom od 46. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnog postupka 25. juna 2002. godine zatražio da se postupak nastavi, sud je povodom apelantove tužbe koji ulazi u okvir nadležnosti zakazao i održao ročište 15. oktobra 2002. godine. Nakon toga, naredno ročište zakazano je tek za 10. april 2006. godine, Ustavnog suda, ratione temporis, trajao 13 godina i devet odnosno nakon više od tri godine, po apelantovom podnesku od mjeseci, od čega je trajanju postupka od šest godina i sedam 16. decembra 2005. godine, iz kog proizilazi da je uređena mjeseci, u trenutku donošewa ove odluke u najvećoj mjeri tužba, u skladu sa novim Zakonom o parničnom postupku, doprinio Osnovni sud, i u kom dijelu postupak i nije zadovoqio podnesena 29. jula 2005. godine. Tek nakon ročišta održanog 10. zahtjev za suđenje u razumnom roku, apelantu je određena aprila 2006. godine sud je 13. jula 2006. godine, nakon dva naknada u visini od 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da održana ročišta, donio rješenje da se postupak nastavlja. isplati Vlada Republike Srpske. Dalje, Osnovni sud je propustio da utvrdi da je žalba tužene, VIII. Zakqučak zaprimljena u sudu 7. septembra 2006. godine protiv rješewa 47. Ustavni sud zakqučuje da je povrijeđeno pravo na koje je tuženoj dostavljeno 1. avgusta 2006. godine pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom neblagovremena, pa je spis proslijedio Okružnom sudu, koji je roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 po žalbi odlučio 28. septembra 2006. godine, nakon čega sud Evropske konvencije kada se trajanje postupka od zasnivawa nije preduzeo niti jednu radnju. Na drugoj strani, Ustavni sud nadležnosti Ustavnog suda od 13 godina i devet mjeseci, od čega primjećuje da je apelant uređenu tužbu podnio tek 29. jula 2005. šest godina i sedam mjeseci može u potpunosti da se stavi na godine i tako i sam doprinio da između ročišta održanog 15. teret nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao bilo oktobra 2002. godine pa do ročišta održanog 10. aprila 2006. kakve razloge koji bi mogli da smatraju razumnim i godine protekne gotovo tri godine. Međutim, imajući u vidu sve objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. navedeno, Ustavni sud smatra da je dužini postupka u najvećoj mjeri doprinio Osnovni sud svojom neaktivnošću, te načinom 48. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila na koji je rukovodio postupkom u konkretnom predmetu. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 41. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, ukqučujući 49. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zakqučak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 17 godina i pet Predsjednik mjeseci, od čega u nadležnosti Ustavnog suda 13 godina i devet Ustavnog suda mjeseci, kao i odgovornost Osnovnog suda za neaktivnost u Bosne i Hercegovine periodu od gotovo tri godine i tri mjeseca, te trajanje Prof. dr Miodrag Simović, s. r. nastavljenog postupka pred ovim sudom, u trenutku donošewa ove odluke, u vremenu od šest godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju dužina postupka ne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6 stav 1 Evropske predmetu broj AP 3971/08, rješavajući apelaciju Slobodana konvencije. Pejića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 42. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Miodrag Simović, predsjednik stav 1 Evropske konvencije. Valerija Galić, potpredsjednica Ostali navodi Seada Palavrić, potpredsjednica 43. U svjetlu zakqučka o povredi prava na pravično suđenje Mato Tadić, sudija Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra Krstan Simić, sudija navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koji su zasnovani na istom činjeničnom osnovu, kao ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 i navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Usvaja se apelacija Slobodana Pejića. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i 9. Osnovni sud je rješenjem od 19. marta 1999. godine Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti postupak u predmetu P-742/92 obustavio. U obrazloženju ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično rješenja sud je istakao da je Zaključkom građansko-priv- suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj redno-upravnog odjeljenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u Luci broj 71 0 Mal. 040630 92 Mal. daljnjem tekstu: Okružni sud) od 10. aprila 1998. godine zauzeto Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg stanovište da se u predmetima naknade štete protiv svih pravnih odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 Mal. 040630 92 sljedbenika ZOIL "Sarajevo-osiguranje", po polisama osiguranja Mal. u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i zaključenim do 4. aprila 1992. godine, postupci prekinu do članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i okončanja diobenog bilansa u vezi sa razgraničenjem imovine, osnovnih sloboda. prava i obaveza prednika i sljedbenika. S obzirom da se u Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa konkretnom slučaju radilo o ugovoru o osiguranju zaključenom članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u 1990. godine, ovaj sud je saglasno navedenom zaključku, a u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti skladu sa članom 213. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem postupku, odlučio kao u izreci rješenja. izvršenja ove odluke. 10. Apelantu i tuženoj navedeno rješenje je uručeno 29. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda nalaže marta 1999. godine. se Vladi Republike Srpske da Slobodanu Pejiću, u roku od tri 11. Protiv ovog rješenja apelant je izjavio žalbu Okružnom mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900 sudu 2. aprila 1999. godine, ističući da je prekid postupka učinjen KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja suprotno čl. 212. i 213. Zakona o parničnom postupku. Apelant je odluke u razumnom roku. istakao da Okružni sud, kao ni Vlada Republike Srpske, ne mogu Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. mijenjati odredbe navedenog zakona, te da je u Statutu tužene, i stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri to u čl. 7. i 8, predviđeno da tužena preuzima sva prava i obaveze mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud koje je stvorila bivša ZOIL "Sarajevo-osiguranje" Filijala Banja Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Luka. ove odluke. 12. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-541/99 od 16. februara Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 2000. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i rješenje Osnovnog suda. U obrazloženju rješenja sud je istakao Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i da se u žalbi neosnovano ukazuje da je, prema Statutu, tužena "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". preuzela sva prava i obaveze koje je stvorila bivša ZOIL "Sarajevo-osiguranje" Filijala Banja Luka, zbog toga što se, u OBRAZLOŽENJE smislu zaključka Okružnog suda, relevantnim subjektom ima I. Uvod smatrati ZOIL "Sarajevo-osiguranje", kao osiguravajuća 1. Slobodan Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, organizacija, a ne poslovna jedinica. kojega zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 13. Apelantu je rješenje Okružnog suda uručeno 9. marta 29. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 2000. godine. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine 14. Apelant je 25. juna 2002. godine zatražio od Osnovnog trajanja postupka koji je pokrenut tužbom pred Osnovnim sudom suda da nastavi postupak u predmetu P-724/92, nakon čega je u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 6. aprila 1992. Osnovni sud zakazao ročište za 15. oktobar 2002. godine. godine. 15. Na ročištu održanom 15. oktobra 2002. godine apelant je II. Postupak pred Ustavnim sudom predložio da vještak finansijske struke tužbeni zahtjev iskazan u 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od dinarima preračuna u konvertibilne marke kao važeću valutu. Osnovnog suda je 10. marta 2009. godine zatraženo da dostavi Tuženi je istakao da smatra da nije i ne može biti stranka u odgovor na apelaciju. postupku, odnosno da se njegov dosadašnji angažman ne može tretirati kao miješanje na strani tužene, jer za to nema nikakav 3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. marta interes. S obzirom da apelant nije izmijenio svoj tužbeni zahtjev, 2009. godine. iznio je stajalište da bi pozivi i tužba trebali biti dostavljeni 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, "Sarajevo-osiguranju" d.d. Sarajevo. Sud je donio rješenje da se odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantu 14. aprila 2009. rasprava odlaže na neodređeno vrijeme, te naložio apelantu da se godine. u roku od osam dana očituje na navode tužene, te da uredi tužbeni III. Činjenično stanje zahtjev, tj. da ga iskaže u skladu sa važećim sredstvom plaćanja. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 16. Podneskom od 15. decembra 2005. godine apelant je od dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Osnovnog suda zatražio da se zakaže rasprava, s obzirom da je sljedeći način. podneskom od 29. juna 2005. godine tužba uređena u skladu sa 6. Apelant je tužbom zavedenom pod brojem P-724/92 od 6. odredbama Zakona o parničnom postupku. aprila 1992. godine pokrenuo parnicu protiv "Krajina 17. U skladu sa dnevnom naredbom od 21. decembra 2005. osiguranja" d.d. Banja Luka, prethodno ZOIL godine, predmet je, s obzirom na vrijednost predmeta spora, "Sarajevo-osiguranje" d.d. Filijala Banja Luka (u daljnjem trebalo zavesti u Mal. upisnik i nakon toga odmah zakazati tekstu: tužena), radi isplate osigurane sume, zbog nastupanja pripremno ročište. Pripremno ročište je zakazano za 10. april osiguranog slučaja iz ugovora o osiguranju koji su apelant i 2006. godine. tužena ranije zaključili. 18. Na pripremnom ročištu održanom 10. aprila 2006. godine 7. U periodu od 15. juna 1992. godine do 22. februara 1994. apelant je istakao da je postupak u ovom predmetu prekinut godine Osnovni sud je zakazao devet ročišta, od čega je održano rješenjem ovog suda od 19. marta 1999. godine, pa smatra da je samo jedno, i to 23. oktobra 1992. godine, na koje je pristupio potrebno donijeti rješenje o nastavku postupka. Tužena je apelantov punomoćnik. Na ostala ročišta nisu pristupili niti izjavila da smatra da se može održati pripremno ročište jer je ono apelant, niti njegov punomoćnik, zbog toga što nije bilo moguće održano 15. oktobra 2002. godine iako nije donijeto rješenje o izvršiti urednu dostavu poziva. U isto vrijeme tužena je nastavku prekinutog postupka, što je uzrokovalo i potrebu da se propustila samo ročište zakazano za 1. juli 1993. godine. tužba uredi. Sud je donio rješenje da će o prigovorima stranaka 8. Na ročištu zakazanom za 22. februar 1994. godine na koje odlučiti u roku od 15 dana rješenjem koje će im biti dostavljeno. je pristupio tuženi, ali ne i apelant, niti je dostava iskazana, sud je 19. Osnovni sud je 13. jula 2006. godine donio Rješenje broj donio rješenje da se rasprava odlaže na neodređeno vrijeme. 071-0-P-06-000 095 (novoodređeni broj za predmet P-724/92) kojim se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari, prekinut Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez rješenjem od 19. marta 1999. godine. U obrazloženju rješenja je odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku istaknuto da pitanje diobenog bilansa između ZOIL zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." "Sarajevo-osiguranje" i tužene nije riješeno i da nema 28. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik nagovještaja skorog rješenja ovog pitanja. Sud se pozvao na Republike Srpske", br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u garancije ustanovljene članom 6. stav 1. Evropske konvencije o relevantnom dijelu glasi: zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te ukazao da o apelantovom tužbenom "Član 10. zahtjevu nije odlučeno, pa je odlučio da postupak u ovom Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što predmetu nastavi, kako apelantu ne bi bilo uskraćeno pravo na manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja suđenje u razumnom roku. strankama pripadaju u postupku. 20. Rješenje je dostavljeno apelantu 19. jula 2006. godine, a Član 213. tuženoj 1. augusta 2006. godine. Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit 21. Protiv ovog rješenja tužena je izjavila žalbu 4. septembra će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta. 2006. godine ističući da nisu prestali razlozi zbog kojih je Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka postupak prekinut, odnosno da apelant nije ponudio dokaze u zakonskog roka za njeno podnošenje. tom pravcu. (...) 22. Okružni sud je rješenjem od 28. septembra 2006. godine žalbu tužene odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju VI. Dopustivost rješenja je istaknuto da, prema priloženim dostavnicama u spisu, 29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da je punomoćnik tužene osporeno rješenje primio 1. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja augusta 2006. godine, da je žalba predata Pošti Banja Luka 4. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog septembra 2006. godine, a da ju je Osnovni sud zaprimio 7. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. septembra 2006. godine. S obzirom da je rok za podnošenje žalbe 30. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, protiv osporenog rješenja 30 dana, Okružni sud je, na temelju Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv navedenog, zaključio da žalba nije podnijeta u zakonskom roku, presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi odnosno da je neblagovremena. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se 23. Apelant se u periodu od 2. marta 2007. godine pa do 25. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije decembra 2008. godine četiri puta obraćao urgencijama primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Osnovnom sudu radi nastavka postupka. je koristio. 24. U skladu sa dnevnom naredbom od 14. aprila 2008. 31. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povodom godine predmet je zaveden u Mal. upisnik pod brojem 71 0 Mal. njegove tužbe, koji ni nakon 17 godina, u trenutku podnošenja 040630 32 i dodijeljen u rad stručnom saradniku, ali ni do dana apelacije nije okončan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz donošenja ove odluke nije okončan. člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. IV. Apelacija Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku a) Navodi iz apelacije konvenciju. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da, u 25. Apelant smatra da mu je izbjegavanjem donošenja odluke smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u meritumu nakon 17 godina od podnošenja tužbenog zahtjeva izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navode o konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu dopustiva. Nadalje, povredi ovih prava apelant je potkrijepio hronologijom Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i predmetnog postupka, kako je već izneseno u dijelu ove odluke Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio označenom kao Činjenice predmeta. Apelant je zatražio "odštetu apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka za sve patnje i štetu koje je pretrpio." (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na njeb b) Odgovor na apelaciju stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija 26. Iznoseći hronologiju predmetnog postupka u odgovoru u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila na apelaciju Osnovni sud je istakao da su apelantovi navodi o Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti povredi navedenih prava neosnovani. Dalje, istaknuto je da su postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije Osnovni i Okružni sud u proteklom periodu preduzimali niz dopustiva. radnji, da su donošene odluke, te da je dužinu postupka uzrokovao i sam apelant jer je neke procesne radnje preduzimao VII. Meritum tek nakon proteka više od tri godine. Najzad, u odgovoru je 32. Iz navoda iznesenih u apelaciji proizlazi da apelant istaknuto da je predmet dodijeljen stručnom saradniku u rad na smatra da mu je, zbog nedonošenja konačne odluke o njegovoj osnovu dnevne naredbe od 14. aprila 2008. godine, da je predmet tužbi radi isplate osigurane sume, povrijeđeno pravo na pravično zaveden u CMS program i automatski mu je dodijeljena suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana evidencija za 2. mart 2009. godine, te da, u skladu sa odlukom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Ustavnog suda Republike Srpske od 29. oktobra 2008. godine konvencije. ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 105/08), stručni 33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom saradnici nemaju ovlaštenja da postupaju samostalno u dijelu glasi: prvostepenom sudskom postupku. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska V. Relevantni propisi prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: 27. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. (...) 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 35/91, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94, stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 32/94) u relevantnom dijelu glasi: 34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu "Član 10. glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili rješenje o obustavljanju postupka, dakle u periodu od tri godine i osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima tri mjeseca, Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju u pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku apelantovom predmetu. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. nije dao niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i (...)" objektivnim opravdanjem za neaktivnost u navedenom periodu. Nadalje, nakon što je apelant podneskom od 25. juna 2002. Relevantni principi godine zatražio da se postupak nastavi, sud je zakazao i održao 35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog ročište 15. oktobra 2002. godine. Nakon toga, naredno ročište suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u zakazano je tek za 10. april 2006. godine, odnosno nakon više od svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o tri godine, po apelantovom podnesku od 16. decembra 2005. kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a godine, iz kojega proizlazi da je uređena tužba, u skladu sa novim naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i Zakonom o parničnom postupku, podnesena 29. jula 2005. nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji godine. Tek nakon ročišta održanog 10. aprila 2006. godine sud konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, je 13. jula 2006. godine, nakon dva održana ročišta, donio Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara rješenje da se postupak nastavlja. Nadalje, Osnovni sud je 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). propustio da utvrdi da je žalba tužene, zaprimljena u sudu 7. Period koji se uzima u obzir septembra 2006. godine protiv rješenja koje je tuženoj 36. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove dostavljeno 1. augusta 2006. godine neblagovremena, pa je spis tužbe pokrenut 6. aprila 1992. godine. Period koji, ratione proslijedio Okružnom sudu, koji je po žalbi odlučio 28. temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već septembra 2006. godine, nakon čega sud nije preduzeo niti jednu od 14. decembra 1995. godine, kao datuma od kada je Ustav radnju. Na drugoj strani, Ustavni sud primjećuje da je apelant Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u uređenu tužbu podnio tek 29. jula 2005. godine i tako i sam ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, doprinio da između ročišta održanog 15. oktobra 2002. godine pa Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. do ročišta održanog 10. aprila 2006. godine protekne gotovo tri decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 35). godine. Međutim, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud Dalje, Ustavni sud zapaža da, u vrijeme podnošenja apelacije, smatra da je dužini postupka u najvećoj mjeri doprinio Osnovni kao i u trenutku donošenja ove odluke, postupak pred Osnovnim sud svojom neaktivnošću, te načinom na koji je rukovodio sudom nije okončan. U vezi s navedenim, Ustavni sud će postupkom u konkretnom predmetu. razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja 41. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja ove odluke, dakle, u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući zaključak o period od 13 godina i devet mjeseci. Međutim, Ustavni sud složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, zapaža da, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana odnosno ukupnu dužinu postupka od 17 godina i pet mjeseci, od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak u ovoj pravnoj čega u nadležnosti Ustavnog suda 13 godina i devet mjeseci, kao stvari ukupno traje 17 godina i pet mjeseci. i odgovornost Osnovnog suda za neaktivnost u periodu od gotovo tri godine i tri mjeseca, te trajanje nastavljenog postupka Analiza razumnosti trajanja postupka pred ovim sudom, u trenutku donošenja ove odluke, u vremenu 37. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je od šest godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da u apelant tražio isplatu osigurane sume zbog nastupanja konkretnom slučaju dužina postupka ne zadovoljava zahtjev osiguranog slučaja, na temelju ugovora o osiguranju koji su razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. zaključili apelant i tužena. Tužena je osporavala valjanost ovog 42. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u ugovora, ističući da je on raskinut, te da ne može biti stranka u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u postupku, već da to može biti jedino njen prednik, ali je sve razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično vrijeme preduzimala radnje u postupku. Na osnovu navedenog, suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Ustavni sud nije mogao zaključiti da se radilo o naročito stav 1. Evropske konvencije. složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i Ostali navodi pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 38. Nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, Osnovni 43. U svjetlu zaključka o povredi prava na pravično suđenje sud je rješenjem od 19. marta 1999. godine, tj. nakon gotovo tri Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o godine, obustavio postupak. Apelant je na ovo rješenje izjavio povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i žalbu Okružnom sudu 2. aprila 1999. godine, koji je o njoj Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odlučio rješenjem od 16. februara 2000. godine, tj. nakon 11 koji su zasnovani na istom činjeničnom osnovu, kao i navodi o mjeseci. Apelantu je ovo rješenje dostavljeno 9. marta 2000. povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i godine. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 39. Nadalje, apelant je podneskom od 25. juna 2002. godine Pitanje naknade nematerijalne štete zatražio da se postupak u ovoj pravnoj stvari nastavi. Sud je 44. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine zakazao i održao ročište 15. oktobra 2002. godine, na kojem je trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila raspravu odgodio na neodređeno vrijeme. Apelant je ponovno Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, podneskom od 16. decembra 2005. godine zatražio da se odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud postupak nastavi. Sud je zakazao i održao ročište 10. aprila 2006. podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, godine. Na ovom ročištu apelant je istakao da sud nije donio naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u rješenje o nastavku postupka koji je obustavio rješenjem iz 1999. odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako godine. Nakon toga, Sud je 13. jula 2006. godine donio rješenje o određena naknada obračunava prema kriterijima koje je nastavku postupka, na koje je žalbu izjavila tužena 4. septembra uspostavio Evropski sud, prilagođeno ekonomskoj situaciji u 2006. godine. Rješenjem Okružnog suda od 28. septembra 2006. BiH. godine žalba je odbačena kao neblagovremena. Nakon toga, 45. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni predmet je dnevnom naredbom od 14. aprila 2008. godine princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima dodijeljen stručnom saradniku koji, u skladu sa odlukom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u Ustavnog suda Republike Srpske od 29. oktobra 2008. godine, ne "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. može samostalno postupati u prvostepenom postupku. 48-51). Prema tom principu, apelantu bi za svaku godinu 40. Od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, 14. decembra odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 1995. godine pa do 19. marta 1999. godine kada je donijeto KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. 46. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnog postupka tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni povodom apelantove tužbe koji ulazi u okvir nadležnosti sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja Ustavnog suda, ratione temporis, trajao 13 godina i devet ove odluke. mjeseci, od čega je trajanju postupka od šest godina i sedam Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i mjeseci, u trenutku donošenja ove odluke u najvećoj mjeri Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i doprinio Osnovni sud, i u kojem dijelu postupak i nije zadovoljio Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i zahtjev za suđenje u razumnom roku, apelantu je određena "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". naknada u visini od 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske. OBRAZLOŽENJE VIII. Zaključak I. Uvod 47. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na 1. Slobodan Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom kojega zastupa Ranko Dukić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. 29. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Evropske konvencije kada se trajanje postupka od zasnivanja Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine nadležnosti Ustavnog suda od 13 godina i devet mjeseci, od čega trajanja postupka koji je pokrenut tužbom pred Osnovnim sudom se šest godina i sedam mjeseci može u potpunosti staviti na teret u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 6. travnja 1992. nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve godine. razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim II. Postupak pred Ustavnim sudom opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od 48. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Osnovnog je suda 10. ožujka 2009. godine zatraženo da dostavi Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odgovor na apelaciju. odluke. 3. Osnovni je sud odgovor na apelaciju dostavio 30. ožujka 49. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2009. godine. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Predsjednik odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantu 14. travnja 2009. Ustavnog suda godine. Bosne i Hercegovine III. Činjenično stanje Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca u 6. Apelant je tužbom zavedenom pod brojem P-724/92 od 6. predmetu broj AP 3971/08, rješavajući apelaciju Slobodana travnja 1992. godine pokrenuo parnicu protiv "Krajina Pejića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, osiguranja" d.d. Banjaluka, prethodno ZOIL "Sarajevo-osi- članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. guranje" d.d. Podružnica Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena), stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni radi isplate osigurane sume, zbog nastupanja osiguranog slučaja glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u iz ugovora o osiguranju koji su apelant i tužena ranije zaključili. sastavu: 7. U razdoblju od 15. lipnja 1992. godine do 22. veljače 1994. Miodrag Simović, predsjednik godine Osnovni je sud zakazao devet ročišta, od čega je održano Valerija Galić, dopredsjednica samo jedno, i to 23. listopada 1992. godine, na koje je pristupio Seada Palavrić, dopredsjednica apelantov punomoćnik. Na ostala ročišta nisu pristupili niti Mato Tadić, sudac apelant, niti njegov punomoćnik, zbog toga što nije bilo moguće Krstan Simić, sudac izvršiti urednu dostavu poziva. U isto je vrijeme tužena na sjednici održanoj 22. listopada 2009. godine donio propustila samo ročište zakazano za 1. srpnja 1993. godine. 8. Na ročištu zakazanom za 22. veljače 1994. godine na koje ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 je pristupio tuženi, ali ne i apelant, niti je dostava iskazana, sud je Usvaja se apelacija Slobodana Pejića. donio rješenje da se rasprava odlaže na neodređeno vrijeme. Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i 9. Osnovni je sud rješenjem od 19. ožujka 1999. godine Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije o zaštiti postupak u predmetu P-742/92 obustavio. U obrazloženju ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pravično rješenja sud je istaknuo da je Zaključkom građansko-gos- suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u podarsko-upravnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci (u Banjaluci broj 71 0 Mal. 040630 92 Mal. daljnjem tekstu: Okružni sud) od 10. travnja 1998. godine Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg zauzeto stajalište da se u predmetima naknade štete protiv svih odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 Mal. 040630 92 pravnih sljedbenika ZOIL "Sarajevo-osiguranje", po policama Mal. sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i osiguranja zaključenim do 4. travnja 1992. godine, postupci članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava prekinu do okončanja diobene bilance u svezi s razgraničenjem i temeljnih sloboda. imovine, prava i obveza prednika i sljedbenika. Obzirom da se u Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, sukladno članku konkretnom slučaju radilo o ugovoru o osiguranju zaključenom 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku 1990. godine, ovaj je sud suglasno navedenome zaključku, a od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sukladno članku 213. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja postupku, odlučio kao u izreci rješenja. ove odluke. 10. Apelantu i tuženoj navedeno je rješenje uručeno 29. Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda nalaže ožujka 1999. godine. se Vladi Republike Srpske da Slobodanu Pejiću, u roku od tri 11. Protiv ovoga je rješenja apelant izjavio priziv Okružnom mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900 sudu 2. travnja 1999. godine, ističući da je prekid postupka KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja učinjen oprečno čl. 212. i 213. Zakona o parničnom postupku. odluke u razumnom roku. Apelant je istaknuo da Okružni sud, kao ni Vlada Republike Nalaže se Vladi Republike Srpske da, sukladno članku 74. Srpske, ne mogu mijenjati odredbe navedenoga zakona, te da je u stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od Statutu tužene, i to u čl. 7. i 8, predviđeno da tužena preuzima sva 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 prava i obveze koje je stvorila bivša ZOIL "Sarajevo-osiguranje" kolovoza 2006. godine, da je priziv predat Pošti Banjaluka 4. Podružnica Banjaluka. rujna 2006. godine, a da ju je Osnovni sud zaprimio 7. rujna 12. Okružni je sud Rješenjem broj Gž-541/99 od 16. veljače 2006. godine. Obzirom da je rok za podnošenje priziva protiv 2000. godine apelantov priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio pobijanog rješenja 30 dana, Okružni je sud, na temelju rješenje Osnovnog suda. U obrazloženju rješenja sud je istaknuo navedenoga, zaključio kako priziv nije podnijet u zakonskom da se u prizivu neutemeljeno ukazuje da je, prema Statutu, tužena roku, odnosno da je nepravodoban. preuzela sva prava i obveze koje je stvorila bivša ZOIL 23. Apelant se u razdoblju od 2. ožujka 2007. godine pa do "Sarajevo-osiguranje" Podružnica Banjaluka, zbog toga što se, u 25. prosinca 2008. godine četiri puta obraćao urgencijama smislu zaključka Okružnog suda, relevantnim subjektom ima Osnovnom sudu radi nastavka postupka. smatrati ZOIL "Sarajevo-osiguranje", kao osiguravajuća 24. Sukladno dnevnoj naredbi od 14. travnja 2008. godine organizacija, a ne poslovna jedinica. predmet je zaveden u Mal. upisnik pod brojem 71 0 Mal. 040630 13. Apelantu je rješenje Okružnog suda uručeno 9. ožujka 32 i dodijeljen u rad stručnom suradniku, ali ni do dana donošenja 2000. godine. ove odluke nije okončan. 14. Apelant je 25. lipnja 2002. godine zatražio od Osnovnog IV. Apelacija suda da nastavi postupak u predmetu P-724/92, nakon čega je Osnovni sud zakazao ročište za 15. listopad 2002. godine. a) Navodi iz apelacije 15. Na ročištu održanom 15. listopada 2002. godine apelant 25. Apelant smatra da mu je izbjegavanjem donošenja odluke je predložio da vještak financijske struke tužbeni zahtjev iskazan u meritumu nakon 17 godina od podnošenja tužbenog zahtjeva u dinarima preračuna u konvertibilne marke kao važeću valutu. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Tuženi je istaknuo kako smatra da nije i ne može biti stranka u Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, postupku, odnosno da se njegov dosadašnji angažman ne može te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i tretirati kao miješanje na strani tužene, jer za to nema nikakav Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku interes. Obzirom da apelant nije izmijenio svoj tužbeni zahtjev, konvenciju. Navode o povredi ovih prava apelant je potkrijepio iznio je stajalište da bi pozivi i tužba trebali biti dostavljeni kronologijom predmetnog postupka, kako je već izneseno u "Sarajevo-osiguranju" d.d. Sarajevo. Sud je donio rješenje da se dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta. Apelant je rasprava odlaže na neodređeno vrijeme, te naložio apelantu da se zatražio "odštetu za sve patnje i štetu koje je pretrpio." u roku od osam dana očituje na navode tužene, te da uredi tužbeni zahtjev, tj. da ga iskaže sukladno važećem sredstvu plaćanja. b) Odgovor na apelaciju 16. Podneskom od 15. prosinca 2005. godine apelant je od 26. Iznoseći kronologiju predmetnoga postupka u odgovoru Osnovnog suda zatražio da se zakaže rasprava, obzirom da je na apelaciju Osnovni je sud istaknuo da su apelantovi navodi o podneskom od 29. lipnja 2005. godine tužba uređena sukladno povredi navedenih prava neutemeljeni. Dalje, istaknuto je da su odredbama Zakona o parničnom postupku. Osnovni i Okružni sud u proteklome razdoblju poduzimali niz radnji, da su donošene odluke, te da je duljinu postupka 17. Sukladno dnevnoj naredbi od 21. prosinca 2005. godine, prouzročio i sam apelant jer je neke procesne radnje poduzimao predmet je, obzirom na vrijednost predmeta spora, trebalo tek nakon proteka više od tri godine. Najzad, u odgovoru je zavesti u Mal. upisnik i nakon toga odmah zakazati pripremno istaknuto da je predmet dodijeljen stručnom suradniku u rad na ročište. Pripremno je ročište zakazano za 10. travanj 2006. temelju dnevne naredbe od 14. travnja 2008. godine, da je godine. predmet zaveden u CMS program i automatski mu je dodijeljena 18. Na pripremnom ročištu održanom 10. travnja 2006. evidencija za 2. ožujak 2009. godine, te da, sukladno odluci godine apelant je istaknuo kako je postupak u ovome predmetu Ustavnog suda Republike Srpske od 29. listopada 2008. godine prekinut rješenjem ovoga suda od 19. ožujka 1999. godine, pa ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 105/08), stručni smatra da je potrebno donijeti rješenje o nastavku postupka. suradnici nemaju ovlasti postupati samostalno u Tužena je izjavila kako smatra da se može održati pripremno prvostupanjskom sudskom postupku. ročište jer je ono održano 15. listopada 2002. godine iako nije donijeto rješenje o nastavku prekinutog postupka, što je V. Relevantni propisi prouzročilo i potrebu da se tužba uredi. Sud je donio rješenje da 27. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. će o prigovorima stranaka odlučiti u roku od 15 dana rješenjem 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i koje će im biti dostavljeno. 35/91, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94, 19. Osnovni je sud 13. srpnja 2006. godine donio Rješenje 32/94) u relevantnom dijelu glasi: broj 071-0-P-06-000 095 (novoodređeni broj za predmet "Članak 10. P-724/92) kojim se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari, Sud je dužan nastojati postupak provesti bez odugovlačenja i prekinut rješenjem od 19. ožujka 1999. godine. U obrazloženju sa što manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja rješenja je istaknuto da pitanje diobene bilance između ZOIL strankama pripadaju u postupku." "Sarajevo-osiguranje" i tužene nije riješeno i da nema nagovještaja skoroga rješenja ovoga pitanja. Sud se pozvao na 28. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik garancije ustanovljene člankom 6. stavak 1. Europske Republike Srpske", br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u relevantnom dijelu glasi: daljnjem tekstu: Europska konvencija), te ukazao da o "Članak 10. apelantovom tužbenom zahtjevu nije odlučeno, pa je odlučio da Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što postupak u ovome predmetu nastavi, kako apelantu ne bi bilo manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja uskraćeno pravo na suđenje u razumnom roku. strankama pripadaju u postupku. 20. Rješenje je dostavljeno apelantu 19. srpnja 2006. godine, Članak 213. a tuženoj 1. kolovoza 2006. godine. Nepravodoban, nepotpun ili nedopušten priziv, odbacit će 21. Protiv ovoga rješenja tužena je izjavila priziv 4. rujna rješenjem prvostupanjski sud bez održavanja ročišta. 2006. godine ističući da nisu prestali razlozi zbog kojih je Priziv je nepravodoban ako je podnesena nakon proteka postupak prekinut, odnosno da apelant nije ponudio dokaze u zakonskog roka za njegovo podnošenje. tom pravcu. (...) 22. Okružni je sud rješenjem od 28. rujna 2006. godine priziv tužene odbacio kao nepravodobnu. U obrazloženju rješenja je VI. Dopustivost istaknuto kako, prema priloženim dostavnicama u spisu, 29. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da je punomoćnik tužene pobijano rješenje primio 1. Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora ocjenjivanju razumnosti duljine postupka na koji se apelant žali, zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. Ustavni će sud uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. 30. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, prosinca 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stavak 35). Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Dalje, Ustavni sud opaža kako, u vrijeme podnošenja apelacije, presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi kao i u trenutku donošenja ove odluke, postupak pred Osnovnim učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese sudom nije okončan. U svezi s navedenim, Ustavni će sud u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio razmotriti duljinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je nadležnosti Ustavnoga suda pa do donošenja ove odluke, dakle, koristio. razdoblje od 13 godina i devet mjeseci. Međutim, Ustavni sud 31. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povodom opaža da, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana njegove tužbe, koji ni nakon 17 godina, u trenutku podnošenja zasnivanja nadležnosti Ustavnoga suda, postupak u ovoj pravnoj apelacije nije okončan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz stvari ukupno traje 17 godina i pet mjeseci. članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Analiza razumnosti trajanja postupka Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz 37. U konkretnom se slučaju radi o postupku u kojemu je Europsku konvenciju. U svezi s ovim navodima, Ustavni sud apelant tražio isplatu osigurane sume zbog nastupanja ukazuje da, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, osiguranoga slučaja, na temelju ugovora o osiguranju koji su Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema zaključili apelant i tužena. Tužena je pobijala valjanost ovoga odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna ugovora, ističući da je on raskinut, te da ne može biti stranka u kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i postupku, već da to može biti jedino njezin prednik, ali je sve Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u vrijeme poduzimala radnje u postupku. Na temelju navedenoga, Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u Ustavni sud nije mogao zaključiti da se radilo o osobito složenom ovom dijelu dopustiva. Nadalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav postupku, odnosno o osobito složenim činjeničnim i pravnim prema kojemu u Bosni i Hercegovini ne postoji učinkovit pravni pitanjima koja je sud trebao razmotriti. lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno 38. Nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnoga suda, Osnovni dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o je sud rješenjem od 19. ožujka 1999. godine, tj. nakon gotovo tri dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. rujna 2008. godine, obustavio postupak. Apelant je na ovo rješenje izjavio godine, dostupna na njeb stranici Ustavnog suda priziv Okružnome sudu 2. travnja 1999. godine, koji je o njoj www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija u ovome dijelu odlučio rješenjem od 16. veljače 2000. godine, tj. nakon 11 ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, mjeseci. Apelantu je ovo rješenje dostavljeno 9. ožujka 2000. jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki godine. drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 39. Nadalje, apelant je podneskom od 25. lipnja 2002. godine VII. Meritum zatražio da se postupak u ovoj pravnoj stvari nastavi. Sud je 32. Iz navoda iznesenih u apelaciji proizlazi da apelant zakazao i održao ročište 15. listopada 2002. godine, na kojemu je smatra da mu je, zbog nedonošenja konačne odluke o njegovoj raspravu odgodio na neodređeno vrijeme. Apelant je ponovno tužbi radi isplate osigurane sume, povrijeđeno pravo na pravično podneskom od 16. prosinca 2005. godine zatražio da se postupak suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz nastavi. Sud je zakazao i održao ročište 10. travnja 2006. godine. članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Na ovome je ročištu apelant istaknuo da sud nije donio rješenje o Europske konvencije. nastavku postupka koji je obustavio rješenjem iz 1999. godine. Nakon toga, Sud je 13. srpnja 2006. godine donio rješenje o 33. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom nastavku postupka, na koje je priziv izjavila tužena 4. rujna 2006. dijelu glasi: godine. Rješenjem Okružnoga suda od 28. rujna 2006. godine "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska priziv je odbačen kao nepravodoban. Nakon toga, predmet je prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: dnevnom naredbom od 14. travnja 2008. godine dodijeljen (...) stručnom suradniku koji, sukladno odluci Ustavnog suda (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Republike Srpske od 29. listopada 2008. godine, ne može stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". samostalno postupati u prvostupanjskom postupku. 34. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom 40. Od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, 14. prosinca dijelu glasi: 1995. godine pa do 19. ožujka 1999. godine kada je donijeto "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili rješenje o obustavi postupka, dakle u razdoblju od tri godine i tri utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima mjeseca, Osnovni sud nije poduzeo niti jednu radnju u pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku apelantovome predmetu. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. nije dao niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i (...)" objektivnim opravdanjem za neaktivnost u navedenome Relevantna načela razdoblju. Nadalje, nakon što je apelant podneskom od 25. lipnja 35. Prema konzistentnoj praksi Europskoga suda i 2002. godine zatražio da se postupak nastavi, sud je zakazao i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka se mora održao ročište 15. listopada 2002. godine. Nakon toga, naredno cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o je ročište zakazano tek za 10. travanj 2006. godine, odnosno kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, nakon više od 3 godine, po apelantovom podnesku od 16. a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i prosinca 2005. godine, iz kojega proizlazi da je uređena tužba, nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji sukladno novom Zakonu o parničnome postupku, podnesena 29. konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, srpnja 2005. godine. Tek nakon ročišta održanog 10. travnja Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2006. godine sud je 13. srpnja 2006. godine, nakon dva održana 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). ročišta, donio rješenje da se postupak nastavlja. Nadalje, Osnovni je sud propustio utvrditi da je priziv tužene, zaprimljen u Razdoblje koji se uzima u obzir sudu 7. rujna 2006. godine protiv rješenja koje je tuženoj 36. Ustavni sud opaža da je postupak povodom apelantove dostavljeno 1. kolovoza 2006. godine nepravodoban, pa je spis tužbe pokrenut 6. travnja 1992. godine. Razdoblje koje, ratione proslijedio Okružnom sudu, koji je po prizivu odlučio 28. rujna temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 2006. godine, nakon čega sud nije poduzeo niti jednu radnju. Na od 14. prosinca 1995. godine, kao nadnevka od kada je Ustav drugoj strani, Ustavni sud primjećuje da je apelant uređenu tužbu Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u podnio tek 29. srpnja 2005. godine i tako i sam doprinio da između ročišta održanog 15. listopada 2002. godine pa do ročišta 48. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. održanog 10. travnja 2006. godine protekne gotovo tri godine. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu Međutim, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je ove odluke. duljini postupka u najvećoj mjeri doprinio Osnovni sud svojom 49. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke neaktivnošću, te načinom na koji je rukovodio postupkom u Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. konkretnom predmetu. Predsjednik 41. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni Ustavnog suda u prethodnim stavcima ove odluke, uključujući zaključak o Bosne i Hercegovine složenosti predmeta, njegov status 14. prosinca 1995. godine, odnosno ukupnu duljinu postupka od 17 godina i pet mjeseci, od Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. čega u nadležnosti Ustavnog suda 13 godina i devet mjeseci, kao i odgovornost Osnovnoga suda za neaktivnost u razdoblju od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u gotovo tri godine i tri mjeseca, te trajanje nastavljenoga postupka predmetu broj AP 2008/06, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne pred ovim sudom, u trenutku donošenja ove odluke, u vremenu i Hercegovine, člana 59 stav 3 i člana 74 stav 6 Pravila od šest godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da u Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne konkretnom slučaju duljina postupka ne zadovoljava zahtjev i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: razumnosti iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Seada Palavrić, predsjednica 42. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u David Feldman, potpredsjednik konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u Miodrag Simović, potpredsjednik razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Valerija Galić, potpredsjednica stavak 1. Europske konvencije. Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Ostali navodi 43. U svjetlu zaključka o povredi prava na pravično suđenje Constance Grenje, sudija Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o Krstan Simić, sudija povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Mirsad Ćeman, sudija Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju na sjednici održanoj 27. marta 2009. godine donio je koji su utemeljeni na istom činjeničnom osnovu, kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava RJEŠEWE1 Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Utvrđuje se da Kanton Sarajevo nije izvršio Odluku Pitanje naknade nematerijalne štete Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. godine. 44. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog duljine trajanja parničnoga postupka. Prema članku 76. stavak 2. Pravila U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda Bosne i Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud Hercegovine. podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i određena naknada obračunava prema kriterijima koje je "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". uspostavio Europski sud, prilagođeno ekonomskoj situaciji u OBRAZLOŽEWE BiH. 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: 45. U svezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeno Ustavni sud) je Odlukom broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima godine djelimično usvojio apelaciju M.G. (u daqnjem tekstu: (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u apelant). Ustavni sud je utvrdio da su povrijeđeni član II/3e) "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske 48-51). Prema tome načelu, apelantu bi za svaku godinu konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, 300,00 KM. postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u 46. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnoga postupka Sarajevu broj Gž-2304/04 od 27. aprila 2006. godine. povodom apelantove tužbe koji ulazi u okvir nadležnosti Predmetnom odlukom Ustavni sud je naložio Kantonu Ustavnog suda, ratione temporis, trajao 13 godina i devet Sarajevo da apelantu, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja mjeseci, od čega je trajanju postupka od šest godina i sedam ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne mjeseci, u trenutku donošenja ove odluke u najvećoj mjeri štete zbog nedonošewa sudske odluke u razumnom roku, u doprinio Osnovni sud, i u kojem dijelu postupak i nije zadovoljio skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda. zahtjev za suđenje u razumnom roku, apelantu je određena 2. Ustavni sud konstatuje da je Kanton Sarajevo 11. januara naknada u visini od 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna 2008. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 2008/06 od 8. isplatiti Vlada Republike Srpske. novembra 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje VIII. Zaključak predmetne odluke istekao 11. aprila 2008. godine. 47. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na 3. Ustavni sud je dopisom od 27. avgusta 2008. godine pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom zatražio od Kantona Sarajevo da dostavi obavještenje o roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. izvršenju Odluke broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. godine, stavak 1. Europske konvencije kada se trajanje postupka od te da uz obavještenje dostavi i dokaz o sprovođenju predmetne zasnivanja nadležnosti Ustavnoga suda od 13 godina i devet odluke Ustavnog suda. mjeseci, od čega se šest godina i sedam mjeseci može u 4. Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo je 25. potpunosti staviti na teret nadležnoga redovitoga suda, te kada taj septembra 2008. godine obavijestilo Ustavni sud da u buxetu sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati Kantona Sarajevo za 2008. godinu nisu planirana sredstva razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje kojim bi se isplatio novčani iznos iz predmetne odluke, te da postupka. su sredstva za tu namjenu planirana u rebalansu buxeta Kantona 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 Sarajevo za 2008. godinu. S obzirom na to, Ministarstvo pravde godine djelimično usvojio apelaciju M.G. (u daljnjem tekstu: i uprave Kantona Sarajevo je navelo da će novčani iznos iz apelant). Ustavni sud je utvrdio da su povrijeđeni član II/3.e) predmetne odluke biti isplaćen odmah po usvajanju rebalansa Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije buxeta za 2008. godinu. za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na 5. U svojoj Odluci broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan godine Ustavni sud je odredio način i rok izvršewa predmetne Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2304/04 od 27. odluke. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke aprila 2006. godine. Predmetnom odlukom Ustavni sud je Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Takođe, shodno članu 74 naložio Kantonu Sarajevo da apelantu, u roku od tri mjeseca od stav 1 Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime Ustavnog suda dužno je da poštuje svako fizičko i pravno lice, nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u a shodno stavu 2 istog člana, svi organi vlasti su dužni, u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom, da suda. sprovode odluke Ustavnog suda. Dalje, shodno članu 74 stav 6 2. Ustavni sud konstatira da je Kanton Sarajevo 11. januara Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupawa, odnosno 2008. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 2008/06 od kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o 8. novembra 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se predmetne odluke istekao 11. aprila 2008. godine. utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 3. Ustavni sud je dopisom od 27. augusta 2008. godine 6. S obzirom na to da Kanton Sarajevo nije dostavio dokaz zatražio od Kantona Sarajevo da dostavi obavještenje o izvršenju da je apelantu isplaćen iznos od 600,00 KM na ime Odluke broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. godine, te da uz nematerijalne štete zbog nedonošewa sudske odluke u obavještenje dostavi i dokaz o provođenju predmetne odluke razumnom roku, Ustavni sud, u skladu sa članom 74 stav 6 Ustavnog suda. Pravila Ustavnog suda, utvrđuje da Kanton Sarajevo nije 4. Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo je 25. izvršio Odluku Ustavnog suda broj AP 2008/06 od 8. novembra septembra 2008. godine obavijestilo Ustavni sud da u budžetu 2007. godine. Kantona Sarajevo za 2008. godinu nisu planirana sredstva kojim 7. U skladu sa članom 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, ovo bi se isplatio novčani iznos iz predmetne odluke, te da su sredstva rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i za tu namjenu planirana u rebalansu budžeta Kantona Sarajevo za Hercegovine. 2008. godinu. S obzirom na to, Ministarstvo pravde i uprave 8. Na osnovu člana 74 stav 6 Pravila Ustavnog suda, Ustavni Kantona Sarajevo je navelo da će novčani iznos iz predmetne sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješewa. odluke biti isplaćen odmah po usvajanju rebalansa budžeta za 9. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2008. godinu. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 5. U svojoj Odluci broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. godine Ustavni sud je odredio način i rok izvršenja predmetne Predsjednica odluke. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu Bosne i Hercegovine 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Seada Palavrić, s. r. Ustavnog suda dužno je da poštuje svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom, provoditi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u odluke Ustavnog suda. Dalje, prema članu 74. stav 6. Pravila predmetu broj AP 2008/06, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: odluka Ustavnog suda nije izvršena. Seada Palavrić, predsjednica 6. S obzirom na to da Kanton Sarajevo nije dostavio dokaz da David Feldman, potpredsjednik je apelantu isplaćen iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne Miodrag Simović, potpredsjednik štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, Ustavni Valerija Galić, potpredsjednica sud, u skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Tudor Pantiru, sudija utvrđuje da Kanton Sarajevo nije izvršio Odluku Ustavnog suda Mato Tadić, sudija broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. godine. Constance Grenje, sutkinja 7. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo Krstan Simić, sudija rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Mirsad Ćeman, sudija 8. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, na sjednici održanoj 27. marta 2009. godine donio je Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. 9. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke RJEŠENJE1 Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Utvrđuje se da Kanton Sarajevo nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 2008/06 od 8. Predsjednica novembra 2007. godine. Ustavnog suda U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Bosne i Hercegovine Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Seada Palavrić, s. r. Hercegovine. Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i predmetu broj AP 2008/06, na temelju članka VI/3.(b) Ustava "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik OBRAZLOŽENJE Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Seada Palavrić, predsjednica Ustavni sud) je Odlukom broj AP 2008/06 od 8. novembra 2007. David Feldman, dopredsjednik 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 Miodrag Simović, dopredsjednik 6. Obzirom na to da Kanton Sarajevo nije dostavio dokaz da Valerija Galić, dopredsjednica je apelantu isplaćen iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne Tudor Pantiru, sudac štete zbog nedonošenja sudbene odluke u razumnom roku, Mato Tadić, sudac Ustavni sud, sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, utvrđuje da Kanton Sarajevo nije izvršio Odluku Ustavnog Constance Grenje, sutkinja suda broj AP 2008/06 od 8. studenog 2007. godine. Krstan Simić, sudac 7. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo Mirsad Ćeman, sudac rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i na sjednici održanoj 27. ožujka 2009. godine donio je Hercegovine. 8. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, RJEŠENJE1 Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. Utvrđuje se da Kanton Sarajevo nije izvršio Odluku 9. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 2008/06 od 8. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. studenog 2007. godine. Sukladno članku74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Predsjednica Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Ustavnog suda Hercegovine. Bosne i Hercegovine Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Seada Palavrić, v. r. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA/ OBRAZLOŽENJE SREDIŠWE IZBORNO POVJERENSTVO 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud) je Odlukom broj AP 2008/06 od 8. studenog 2007. Na osnovu člana 2.6 i 2.7 Izbornog zakona Bosne i godine djelomično usvojio apelaciju M.G. (u daljnjem tekstu: Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 07/02, 09/02, apelant). Ustavni sud je utvrdio da su povrijeđeni članak II/3.(e) 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske 32/07, 33/08 i 37/08), a u vezi sa članom 9. Poslovnika Centralne konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu izborne komisije Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji BiH", br. 50/07 i 33/09), Centralna izborna komisija Bosne i je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Hercegovine je, na 51. sjednici održanoj 30. decembra 2009. Gž-2304/04 od 27. travnja 2006. godine. Predmetnom odlukom godine, donijela Ustavni sud je naložio Kantonu Sarajevo da apelantu, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati iznos od 600,00 ODLUKU2 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudbene odluke u razumnom roku, sukladno članku 76. stavak 2. Pravila O IZBORU PREDSJEDNICE CENTRALNE IZBORNE Ustavnog suda. KOMISIJE BOSNE I HERCEGOVINE 2. Ustavni sud konstatira da je Kanton Sarajevo 11. siječnja 2008. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 2008/06 od Član 1. 8. studenog 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje IRENA HAXIABDIĆ, članica Centralne izborne predmetne odluke istekao 11. travnja 2008. godine. komisije Bosne i Hercegovine, bira se za predsjednicu 3. Ustavni sud je dopisom od 27. kolovoza 2008. godine Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, iz reda zatražio od Kantona Sarajevo da dostavi obavijest o izvršenju ostalih. Odluke broj AP 2008/06 od 8. studenog 2007. godine, te da uz obavijest dostavi i dokaz o provedbi predmetne odluke Ustavnog Član 2. suda. Izabrana će obavljati funkciju predsjednice Centralne 4. Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo je 25. rujna izborne komisije Bosne i Hercegovine po principu rotacije, u 2008. godine obavijestilo Ustavni sud da u proračunu Kantona trajanju od 15 mjeseci počev od 30.12.2009. godine. Sarajevo za 2008. godinu nisu planirana sredstva kojim bi se isplatio novčani iznos iz predmetne odluke, te da su sredstva za tu Član 3. namjenu planirana u rebalansu proračuna Kantona Sarajevo za Ova Odluka stupa na snagu danom donošewa, a objaviće se u 2008. godinu. Obzirom na to, Ministarstvo pravde i uprave "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Kantona Sarajevo je navelo da će novčani iznos iz predmetne Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i odluke biti isplaćen odmah po usvajanju rebalansa proračuna za "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH". 2008. godinu. 5. U svojoj Odluci broj AP 2008/06 od 8. studenog 2007. Broj 01-02-2-199/09 godine Ustavni sud je odredio način i rok izvršenja predmetne 30. decembra 2009. godine Obavlja poslove predsjednika odluke. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Sarajevo Dr Suad Arnautović, s. r. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna Na osnovu člana 2.6 i 2.7 Izbornog zakona Bosne i osoba, a prema stavku 2. istog članka, sva tijela vlasti su dužna, u Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 07/02, 09/02, okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, provoditi odluke Ustavnog suda. Dalje, prema članku 74. stavak 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08), a u vezi sa članom 9. Poslovnika 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine ("Službeni kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o glasnik BiH", br. 50/07 i 33/09), Centralna izborna komisija poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se Bosne i Hercegovine je, na 51. sjednici održanoj 30. decembra utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. 2009. godine, donijela 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 82/09 2 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 ODLUKU1 RJEŠENJE O IZBORU PREDSJEDNICE CENTRALNE IZBORNE O RAZRJEŠENJU ČLANA ŠKOLSKOG ODBORA KOMISIJE BOSNE I HERCEGOVINE JAVNE USTANOVE SREDNJE GRAĐEVINSKE ŠKOLE Član 1. MOSTAR IRENA HADŽIABDIĆ, članica Centralne izborne komisije Član 1. Bosne i Hercegovine, bira se za predsjednicu Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, iz reda ostalih. Razrješava se dužnosti člana Školskog odbora Javne ustanove Srednje građevinske škole Mostar: Član 2. 1. SENAD OMERIKA, član iz reda zaposlenika. Izabrana će obavljati funkciju predsjednice Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine po principu rotacije, u Član 2. trajanju od 15 mjeseci počev od 30.12.2009. godine. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će Član 3. se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se glasniku Grada Mostara". u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom Broj 06/2-40-378/10 glasniku Brčko Distrikta BiH". 14. januara/siječnja 2010. godine Gradonačelnik Mostar Ljubo Bešlić, s. r. Broj 01-02-2-199/09 30. decembra 2009. godine Obavlja poslove predsjednika Sarajevo Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i Dr. Suad Arnautović, s. r. drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03), člana 61. Zakona o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju ("Službene Temeljem članka 2.6 i 2.7 Izbornoga zakona Bosne i novine Hercegovačko - neretvanskog kantona", broj 8/00, 4/04, Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 07/02, 09/02, 5/04 i 8/06), člana 43. Statuta Grada Mostara ("Gradski službeni 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, glasnik Grada Mostara", broj 4/04) i člana 14. Odluke o 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08), a u svezi sa člankom 9. Poslovnika kriterijima i postupku za imenovanje upravnih odbora/upravnih Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine vijeća javnih ustanova čiji osnivač je Grad Mostar, te njihovim ("Službeni glasnik BiH", br. 50/07 i 33/09), Središnje izborno pravima, obavezama i odgovornosti ("Službeni glasnik Grada povjerenstvo Bosne i Hercegovine je, na 51. sjednici održanoj Mostara", broj 5/05), gradonačelnik Mostara, kao odgovorni 30. prosinca 2009. godine, donijelo javni službenik, donosi ODLUKU2 RJEŠENJE O IZBORU PREDSJEDNICE SREDIŠNJEG IZBORNOG POVJERENSTVA BOSNE I HERCEGOVINE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANA ŠKOLSKOG ODBORA JAVNE USTANOVE SREDNJE Članak 1. GRAĐEVINSKE ŠKOLE MOSTAR IRENA HADŽIABDIĆ, članica Središnjeg izbornog povje- renstva Bosne i Hercegovine, bira se za predsjednicu Središnjeg Član 1. izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine, iz reda ostalih. U Školski odbor Javne ustanove Srednje građevinske škole Članak 2. Mostar imenuje se: Izabrana će obnašati funkciju predsjednice Središnjeg 1. GALIB BEGOVIĆ, član iz reda zaposlenika. izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine po principu rotacije, u trajanju od 15 mjeseci počev od 30.12.2009. godine. Član 2. Članak 3. Mandat člana iz člana 1. ovog Rješenja traje do kraja vremena na koje je imenovan Školski odbor. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Član 3. BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH". Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom Broj 01-02-2-199/09 glasniku Grada Mostara". 30. prosinca 2009. godine Obavlja poslove predsjednika Sarajevo Dr. Suad Arnautović, v. r. Broj 06/2-40-378/10-1 14. januara/siječnja 2010. godine Gradonačelnik Mostar Ljubo Bešlić, s. r. GRAD MOSTAR Na osnovu člana 25. Zakona o ustanovama ("Službeni list Na temelju članka 25. Zakona o ustanovama ("Službeni list RBiH", broj 6/92, 8/93 i 13/94), člana 61. Zakona o RBiH", broj 6/92, 8/93 i 13/94), članka 61. Zakona o srednjo- srednjoškolskom odgoju i obrazovanju ("Službene novine školskom odgoju i obrazovanju ("Službene novine Hercego- Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 8/00, 4/04, 5/04 i vačko - neretvanske županije", broj 8/00, 4/04, 5/04 i 8/06) i 8/06) i člana 43. Statuta Grada Mostara ("Gradski službeni članka 43. Statuta Grada Mostara ("Gradski službeni glasnik glasnik Grada Mostara", broj 4/04), gradonačelnik Mostara, kao Grada Mostara", broj 4/04), gradonačelnik Mostara, kao odgo- odgovorni javni službenik, donosi vorni javni službenik, donosi 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 2 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/10 RJEŠENJE RJEŠENJE O RAZRJEŠENJU ČLANOVA ŠKOLSKOG ODBORA O KONAČNOM IMENOVANJU UPRAVNOG ODBORA SREDNJE MEDICINSKE ŠKOLE SESTARA JU CENTAR ZA SOCIJALNI RAD VELIKA KLADUŠA MILOSRDNICA MOSTAR Član 1. Članak 1. U Upravni odbor JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša Razrješavaju se dužnosti članovi Školskog odbora Srednje imenuju se: medicinske škole sestara milosrdnica Mostar zbog prestanka 1. JASMIN DURMIĆ, predsjednik statusa roditelja učenika: 2. AMELA HUSIĆ, član 1. LJUBICA RAJIČ, član iz reda roditelja i 3. ELMIN MURTIĆ, član 2. VERA MARIĆ član iz reda roditelja. Član 2. Članak 2. Mandat Upravnog odbora iz člana 1. ovog Rješenja traje četiri godine od dana imenovanja. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objaviti će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom Član 3. glasniku Grada Mostara". Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će Broj 06/2-40-523/10 se u "Službenom glasniku općine Velika Kladuša" i "Službenim 18. siječnja/januara 2010. godine Gradonačelnik novinama Federacije BiH". Mostar Ljubo Bešlić, v. r. Broj 02-05-97/10 26. januara/siječnja 2010. godine Općinski načelnik Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i Velika Kladuša Admil Mulalić, s. r. drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03), članka 61. Zakona o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju ("Službene KJKP "TRŽNICE PIJACE" DOO novine Hercegovačko - neretvanske županije", broj 8/00, 4/04, SARAJEVO 5/04 i 8/06), članka 43. Statuta Grada Mostara ("Gradski službeni Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o glasnik Grada Mostara", broj 4/04) i članka 14. Odluke o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj kriterijima i postupku za imenovanje upravnih odbora/upravnih 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 i 7/09 vijeća javnih ustanova čiji osnivač je Grad Mostar, te njihovim - Ispravka i 7/09-Ispravka), člana 26. tačka 12. Statuta pravima, obvezama i odgovornosti ("Službeni glasnik Grada Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća "Tržnice pijace" Mostara", broj 5/05), gradonačelnik Mostara, kao odgovorni d.o.o Sarajevo, treća Skupština preduzeća održana 21. januara javni službenik, donosi 20l0. godine, donijela je RJEŠENJE RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA ŠKOLSKOG O RAZRJEŠENJU DUŽNOSTI ČLANA NADZORNOG ODBORA SREDNJE MEDICINSKE ŠKOLE SESTARA ODBORA KJKP "TRŽNICE PIJACE" DOO SARAJEVO MILOSRDNICA MOSTAR I. Članak 1. DŽEVAD NEKIĆ, razrješava se dužnosti člana Nadzornog U Školski odbor Srednje medicinske škole sestara odbora KJKP "Tržnice pijace" d.o.o Sarajevo, sa 24. 12. 2008. milosrdnica Mostar imenuju se: godine, radi imenovanja na drugu dužnost. 1. VESNA ĆAVAR, član iz reda roditelja i II. 2. DANIJEL MIKULIĆ, član iz reda roditelja. Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i "Službenim Članak 2. novinama Federacije BiH". Mandat članova iz članka 1. ovog Rješenja traje do kraja vremena na koje je imenovan Školski odbor. Broj 20-5/10 21. januara/siječnja 2010. godine V.D. Predsjednika Skupštine Članak 3. Sarajevo Silvana Marić, s. r. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objaviti će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom Na osnovu člana 17. Odluke o usklađivanju statusa glasniku Grada Mostara". Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća "Tržnice pijace" Broj 06/2-40-523/10-1 d.o.o Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 18. siječnja/januara 2010. godine Gradonačelnik 30/05), člana 26. Statuta Kantonalnog javnog komunalnog Mostar Ljubo Bešlić, v. r. preduzeća "Tržnice pijace" d.o.o Sarajevo i člana 22. Poslovnika o radu Skupštine preduzeća, treća Skupština preduzeća održana 21. januara 2010. godine, donijela je OPŠTINA VELIKA KLADUŠA RJEŠENJE Na osnovu člana 12. stav 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine O RAZRJEŠENJU PREDSJEDNIKA ODBORA ZA ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03) i člana REVIZIJU KJKP "TRŽNICE PIJACE" DOO SARAJEVO 49. Statuta općine Velika Kladuša ("Službeni glasnik Općine Velika Kladuša", broj 9/07), a nakon provedene procedure izbora I. kandidata po javnom oglasu za imenovanje članova upravnog OSMO POLUTAK, razrješava se dužnosti predsjednika odbora JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša, općinski Odbora za reviziju KJKP "Tržnice pijace" d.o.o Sarajevo, sa 29. načelnik, kao odgovorni javni službenik donosi 7. 2009. godine, radi imenovanja na drugu dužnost. II. Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u DOM ZA SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO "Službenitn novinama Kantona Sarajevo" i "Službenim ZBRIWAVAWE OSOBA S novinama Federacije BiH". INVALIDITETOM I DRUGIH OSOBA Broj 10-6/10 21. januara/siječnja 2010. godine V.D. Predsjednika Skupštine STOLAC Sarajevo Silvana Marić, s. r. Temeljem članka 21. Statuta "Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba" Na osnovu člana 17. Odluke o usklađivanju statusa Stolac ("Narodne novine HNŽ/K", broj 03/09), članka 12. Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća "Tržnice pijace" Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima d.o.o Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03, 30/05), člana 26. tačka 12., a u vezi sa čl. 56. stav 1. Statuta KJKP te Odluke Vlade HNŽ/K o davanju suglasnosti za imenovanje "Tržnice pijace"d.o.o Sarajevo, 3. /treća/ Skupština Preduzeća ravnatelja Doma, broj 01-1-02-1451/09 od 16.07.2009. godine, održana 21. januara 2010. godine, donijela je Upravno vijeće "Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba" Stolac, na sjednici održanoj RJEŠENJE 11. siječnja 2010. godine, donijelo je O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA ODBORA ZA RJEŠENJE REVIZIJU KJKP "TRŽNICE PIJACE" DOO SARAJEVO I. O KONAČNOM IMENOVANJU RAVNATELJA DOMA HAZIMA ĆATIĆ dipl. ecc, imenuje se za predsjednika ZA SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZBRINJAVANJE Odbora za reviziju KJKP "Tržnice pijace" d.o.o Sarajevo. OSOBA S INVALIDITETOM I DRUGIH OSOBA II. STOLAC Imenovanje predsjednika vrši se na mandatni period koliko I. traje i mandat Odbora za reviziju imenovanog Rješenjem VINKO JERINIĆ, dipl ecc, iz Stoca imenuje se za ravnatelja Skupštine Preduzeća br.193-3/07 od 05.07.2009. godine. "Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s Nadležnosti predsjednika Odbora za reviziju utvrđene su invaliditetom i drugih osoba" Stolac, na razdoblje od 4 (četiri) zakonom i Statutom KJKP "Tržnice pijace" d.o.o Sarajevo. godine. III. II. Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i "Službenim Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u novinama Federacije BiH". "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 20-7/10 Broj 01-16/09 7. januara/siječnja 2010. godine V.D. Predsjednika Skupštine 12. siječnja/januara 2010. godine Predsjednik Sarajevo Silvana Marić, s. r. Stolac Prof. Mehmed Dizdar, v. r. SADRŽAJ VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU direkcije za civilno zrakoplovstvo za 2010. godinu (bosanski jezik) 17 71 Obavještenje o Odluci visokog pedstavnika da ukine Odluka o usvajanju Programa prihoda i rashoda zabranu izrečenu Zvonku Prskalu Odlukom visokog Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo - Federalne predstavnika, od 26. juna 2001. godine (srpski jezik) 1 direkcije za civilnu avijaciju za 2010. godinu (hrvatski Obavijest o Odluci visokog predstavnika da ukine jezik) 17 zabranu izrečenu Zvonku Prskalu Odlukom visokog predstavnika, od 26. juna 2001. godine (bosanski jezik) 1 78 Odluka o pristupanju dodjeli koncesije za brzu cestu Obavijest o Odluci visokog predstavnika da ukine Lašva - Dowi Vakuf (B1) (srpski jezik) 17 zabranu izrečenu Zvonku Prskalu Odlukom visokog Odluka o pristupanju dodjeli koncesije za brzu cestu predstavnika, od 26. lipnja 2001. godine (hrvatski jezik) 2 Lašva - Donji Vakuf (B1) (bosanski jezik) 18 72 Obavještenje o Odluci visokog pedstavnika da ukine Odluka o pristupanju dodjeli koncesije za brzu cestu zabranu izrečenu Ivanu Đogiću Odlukom visokog Lašva - Donji Vakuf (B1) (hrvatski jezik) 18 predstavnika, od 26. juna 2001. godine (srpski jezik) 2 79 Odluka o sazivanju Skupštine Privrednog društva Obavijest o Odluci visokog predstavnika da ukine Fabrika duhana Mostar dd Mostar (srpski jezik) 18 zabranu izrečenu Ivanu Đogiću Odlukom visokog Odluka o sazivanju Skupštine Privrednog društva predstavnika, od 26. juna 2001. godine (bosanski jezik) 3 Fabrika duhana Mostar dd Mostar (bosanski jezik) 18 Obavijest o Odluci visokog predstavnika da ukine Odluka o sazivanju Skupštine Gospodarskog društva zabranu izrečenu Ivanu Đogiću Odlukom visokog Fabrika duhana Mostar DD Mostar (hrvatski jezik) 19 predstavnika, od 26. lipnja 2001. godine (hrvatski jezik) 3 80 Odluka o davanju saglasnosti za produženje misije VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE pripadniku bosanskohercegovačkog kontingenta civil- ne policije s područja Federacije Bosne i Hercegovine 73 Odluka o utvrđivanju prijedloga Upravnom odboru u Mirovnoj misiji UN-a u Sudanu (srpski jezik) 19 Uprave za indirektno oporezivanje za oslobađanje J.P. Odluka o davanju saglasnosti za produženje misije Željeznica Federacije BiH, d.o.o. Sarajevo od plaćanja pripadniku bosanskohercegovačkog kontingenta civilne putarine za dizel goriva koja se koriste za pogon šinskih policije s područja Federacije Bosne i Hercegovine u vozila 4 Mirovnoj misiji UN-a u Sudanu (bosanski jezik) 19 74 Odluka o davanju saglasnosti na Akcioni plan Odluka o davanju suglasnosti za produljenje misije realizacije mjera za poboqšanje stawa u oblasti pripadniku bosanskohercegovačkog kontingenta civilne tradicionalnih i starih zanata (srpski jezik) 4 policije s područja Federacije Bosne i Hercegovine u Odluka o davanju saglasnosti na Akcioni plan realizacije Mirovnoj misiji UN-a u Sudanu (hrvatski jezik) 19 mjera za poboljšanje stanja u oblasti tradicionalnih i 81 Odluka o privremenom ovlaštenju za vršenje poslova starih zanata (bosanski jezik) 4 direktora Agencije za nadzor osiguranja Federacije Odluka o davanju suglasnosti na Akcijski plan Bosne i Hercegovine 20 realizacije mjera za poboljšanje stanja u oblasti tradicionalnih i starih zanata (hrvatski jezik) 4 82 Odluka o davanju saglasnosti na Odluku Nadzornog odbora J.P. Međunarodni aerodrom "Sarajevo" doo 75 Odluka o usvajanju Programa utroška sredstava sa Sarajevo za imenovanje izvršnog direktora za saobraćaj i kriterijima raspodjele sredstava "Transfera za razvoj usluge u zračnom saobraćaju 20 turizma i okoliša u Federaciji BiH" utvrđenog Buxetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. 83 Rješenje o imenovanju predstavnika za podnošenje godinu Federalnom ministarstvu okoliša i turizma zahtjeva prema TAIEX-u 20 (srpski jezik) 5 84 Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Uprav- Odluka o usvajanju Programa utroška sredstava sa nog odbora Fonda za zaštitu okoliša Federacije kriterijima raspodjele sredstava "Transfera za razvoj Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 20 turizma i okoliša u Federaciji BiH" utvrđenog Budžetom Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. godinu odbora Fonda za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (bosanski Hercegovine (bosanski jezik) 21 jezik) 8 Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog Odluka o usvajanju Programa utroška sredstava sa odbora Fonda za zaštitu okoliša Federacije Bosne i kriterijima raspodjele sredstava "Transfera za razvoj Hercegovine (hrvatski jezik) 21 turizma i okoliša u Federaciji BiH" utvrđenog 85 Rješenje o prijedlogu za imenovanje pet članova Proračunom Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. Nadzornog odbora "Unis - Group" doo Vogošća (srpski godinu Federalnom ministarstvu okoliša i turizma jezik) 21 (hrvatski jezik) 11 Rješenje o prijedlogu za imenovanje pet članova 76 Odluka o davanju saglasnosti na Program utroška Nadzornog odbora "Unis - Group" doo Vogošća sredstava ostvarenih prihoda od putarine za autoceste (bosanski jezik) 21 u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2009. godini Rješenje o prijedlogu za imenovanje pet članova (srpski jezik) 15 Nadzornog odbora "Unis - Group" doo Vogošća Odluka o davanju saglasnosti na Program utroška (hrvatski jezik) 22 sredstava ostvarenih prihoda od putarine za autoceste u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2009. godini (bosanski 86 Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana jezik) 15 Nadzornog odbora "Zrak" dd Sarajevo (srpski jezik) 22 Odluka o davanju suglasnosti na Program utroška Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana sredstava ostvarenih prihoda od putarine za autoceste u Nadzornog odbora "Zrak" dd Sarajevo (bosanski jezik) 22 Federaciji Bosne i Hercegovine u 2009. godini (hrvatski Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana jezik) 16 Nadzornog odbora "Zrak" dd Sarajevo (hrvatski jezik) 22 77 Odluka o usvajanju Programa prihoda i rashoda 87 Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne Nadzornog odbora "Unis" dd Sarajevo (srpski jezik) 22 direkcije za civilno zrakoplovstvo za 2010. godinu Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana (srpski jezik) 17 Nadzornog odbora "Unis" dd Sarajevo (bosanski jezik) 23 Odluka o usvajanju Programa prihoda i rashoda Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne Nadzornog odbora "Unis" dd Sarajevo (hrvatski jezik) 23 88 Rješenje o prijedlogu za imenovanje četiri člana 98 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik na Nadzornog odbora "Hidrogradwa" dd Sarajevo (srpski području Kantona 10 - Livno 30 jezik) 23 99 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za Rješenje o prijedlogu za imenovanje četiri člana područje Zeničko-dobojskog kantona 30 Nadzornog odbora "Hidrogradnja" dd Sarajevo (bosanski jezik) 23 100 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik za Rješenje o prijedlogu za imenovanje četiri člana područje Zeničko-dobojskog kantona 31 Nadzornog odbora "Hidrogradnja" dd Sarajevo (hrvatski 101 Lista stalnih sudskih tumača za arapski jezik za područje jezik) 24 Zeničko-dobojskog kantona 31 89 Rješenje o prijedlogu za imenovanje tri člana 102 Lista stalnih sudskih tumača za turski jezik za područje Nadzornog odbora "Unis - Pretis" doo Vogošća Zeničko-dobojskog kantona 31 (Alatnica) (srpski jezik) 24 103 Lista stalnih sudskih tumača za talijanski jezik za Rješenje o prijedlogu za imenovanje tri člana Nadzornog područje Zeničko-dobojskog kantona 31 odbora "Unis - Pretis" doo Vogošća (Alatnica) (bosanski jezik) 24 104 Lista stalnih sudskih tumača za ukrajinski jezik za područje Zeničko-dobojskog kantona 32 Rješenje o prijedlogu za imenovanje tri člana Nadzornog odbora "Unis - Pretis" doo Vogošća (Alatnica) (hrvatski 105 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za jezik) 24 područje Tuzlanskog kantona 32 90 Rješenje o prijedlogu za imenovanje pet članova 106 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik za Nadzornog odbora "BH-Gas" doo Sarajevo (srpski jezik) 25 područje Tuzlanskog kantona 33 Rješenje o prijedlogu za imenovanje pet članova 107 Lista stalnih sudskih tumača za francuski jezik za Nadzornog odbora "Bh-Gas" doo Sarajevo (bosanski područje Tuzlanskog kantona 33 jezik) 25 108 Lista stalnih sudskih tumača za arapski jezik za područje Rješenje o prijedlogu za imenovanje pet članova Tuzlanskog kantona 34 Nadzornog odbora "BH-Gas" doo Sarajevo (hrvatski jezik) 25 109 Lista stalnih sudskih tumača za turski jezik za područje 91 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana Tuzlanskog kantona 34 Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda HZ HB" dd Mostar (srpski jezik) 25 110 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana područje Hercegovačko-neretvanskog kantona 34 Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda HZ HB" dd 111 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik za Mostar (bosanski jezik) 25 područje Hercegovačko-neretvanskog kantona 35 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana 112 Lista stalnih sudskih tumača za francuski jezik za Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda HZ HB" dd područje Hercegovačko-neretvanskog kantona 35 Mostar (hrvatski jezik) 26 113 Lista stalnih sudskih tumača za ruski jezik za područje 92 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana Hercegovačko-neretvanskog kantona 35 Nadzornog odbora "Pretis" dd Vogošća (srpski jezik) 26 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana 114 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za Nadzornog odbora "Pretis" dd Vogošća (bosanski jezik) 26 područje Unsko-sanskog kantona 36 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana 115 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik za Nadzornog odbora "Pretis" dd Vogošća (hrvatski jezik) 26 područje Unsko-sanskog kantona 36 93 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana 116 Lista stalnih sudskih tumača za francuski jezik za Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda BiH" dd područje Unsko-sanskog kantona 37 Sarajevo (srpski jezik) 26 117 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana područje Zapadnohercegovačkog kantona 37 Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda BiH" dd 118 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik za Sarajevo (bosanski jezik) 27 područje Zapadnohercegovačkog kantona 37 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana Nadzornog odbora JP "Elektroprivreda BiH" dd 119 Lista stalnih sudskih tumača za francuski jezik za Sarajevo (hrvatski jezik) 27 područje Zapadnohercegovačkog kantona 37 94 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana 120 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik na Nadzornog odbora "Tehničko - remontni zavod Haxići" području Kantona Posavskog 38 dd Haxići (srpski jezik) 27 121 Lista stalnih sudskih tumača za njemački jezik na Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana području Kantona Posavskog 38 Nadzornog odbora "Tehničko - remontni zavod Hadžići" 122 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za dd Hadžići (bosanski jezik) 27 područje Srednjobosanskog kantona 38 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana Nadzornog odbora "Tehničko - remontni zavod Hadžići" 123 Lista sudskih tumača za njemački jezik za područje dd Hadžići (hrvatski jezik) 27 Srednjobosanskog kantona 38 95 Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana Nadzornog 124 Lista stalnih sudskih tumača za turski jezik za područje odbora "Energoinvest" dd Sarajevo (srpski jezik) 28 Srednjobosanskog kantona 39 Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana 125 Lista stalnih sudskih tumača za arapski jezik za područje Nadzornog odbora "Energoinvest" dd Sarajevo Srednjobosanskog kantona 39 (bosanski jezik) 28 126 Lista stalnih sudskih tumača za francuski jezik za Rješenje o prijedlogu za imenovanje dva člana Nadzornog područje Srednjobosanskog kantona 39 odbora "Energoinvest" dd Sarajevo (hrvatski jezik) 28 127 Lista stalnih sudskih tumača za engleski jezik za 96 Rješenje o prijedlogu za imenovanje predsjednika i područje Kantona Sarajevo 40 člana Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno (srpski jezik) 28 128 Lista sudskih tumača za njemački jezik za područje Rješenje o prijedlogu za imenovanje predsjednika i člana Kantona Sarajevo 44 Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno (bosanski 129 Lista stalnih sudskih tumača za francuski jezik za jezik) 29 područje Kantona Sarajevo 46 Rješenje o prijedlogu za imenovanje predsjednika i člana 130 Lista stalnih sudskih tumača za ruski jezik za područje Nadzornog odbora "Binas" d.d. Bugojno (hrvatski jezik) 29 Kantona Sarajevo 46 FEDERALNO MINISTARSTVO PRAVDE 131 Lista stalnih sudskih tumača za turski jezik za područje 97 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za provođenje Kantona Sarajevo 47 postupka javne nabave, roba, usluga i opreme za 2010. 132 Lista stalnih sudskih tumača za arapski jezik za područje godinu 29 Kantona Sarajevo 47 FEDERALNO MINISTARSTVO POQOPRIVREDE, Rješenje broj 06-03-720-13/19/09 (hrvatski jezik) 61 VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA Rješenje broj 06-03-765-16/20/09 (srpski jezik) 62 Rješenje broj 06-03-765-16/20/09 (bosanski jezik) 63 133 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o Rješenje broj 06-03-765-16/20/09 (hrvatski jezik) 64 visini naknade i načinu raspodjele sredstava za obavljene veterinarsko - zdravstvene preglede i FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ kontrolu (srpski jezik) 48 ZRAKOPLOVSTVO Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o visini Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke 65 naknade i načinu raspodjele sredstava za obavljene veterinarsko - zdravstvene preglede i kontrolu (bosanski FONDACIJA ZA IZDAVAŠTVO jezik) 48 Odluka o izmjeni i dopuni Pravilnika o procedurama i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o visini kriterijima za izbor korisnika sredstava Fondacije za naknade i načinu raspodjele sredstava za obavljene izdavaštvo u Sarajevu 65 veterinarsko - zdravstvene preglede i kontrolu (hrvatski jezik) 49 FONDACIJA ZA BIBLIOTEČKU DJELATNOST 134 Pravilnik o dopunama Pravilnika o uslovima za Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o promet lijekova koji se upotrebljavaju u veterinarstvu procedurama i kriterijima za izbor korisnika sredstava (srpski jezik) 49 Fondacije za bibliotečku djelatnost 66 Pravilnik o dopunama Pravilnika o uslovima za promet FONDACIJA ZA KINEMATOGRAFIJU U SARAJEVU lijekova koji se upotrebljavaju u veterinarstvu (bosanski jezik) 50 Pravilnik o procedurama i kriterijima za izbor korisnika Pravilnik o dopunama Pravilnika o uvjetima za promet sredstava Fondacije za kinematografiju u Sarajevu 66 lijekova koji se uporabljuju u veterinarstvu (hrvatski PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I jezik) 50 HERCEGOVINE 135 Pravilnik o dopunama Pravilnika o veterinarsko - zdravstvenim uslovima koje trebaju ispuwavati Zakon o Agenciji za prevenciju korupcije i koordina- objekti za proizvodnju, promet i skladištenje hrane za ciju borbe protiv korupcije (srpski jezik) 70 životinje (srpski jezik) 50 Zakon o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju Pravilnik o dopunama Pravilnika o veterinarsko - borbe protiv korupcije (bosanski jezik) 73 zdravstvenim uslovima koje trebaju ispunjavati objekti Zakon o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju za proizvodnju, promet i skladištenje hrane za životinje borbe protiv korupcije (hrvatski jezik) 76 (bosanski jezik) 50 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Pravilnik o dopunama Pravilnika o veterinarsko - Odluka broj AP 264/07 (srpski jezik) 79 zdravstvenim uvjetima koje trebaju ispunjavati objekti Odluka broj AP 264/07 (bosanski jezik) 82 za proizvodnju, promet i skladištenje hrane za životinje (hrvatski jezik) 50 Odluka broj AP 264/07 (hrvatski jezik) 86 Odluka broj AP 450/07 (srpski jezik) 89 FEDERALNO MINISTARSTVO PROMETA I Odluka broj AP 450/07 (bosanski jezik) 93 KOMUNIKACIJA Odluka broj AP 450/07 (hrvatski jezik) 96 136 Rješenje o utvrđivanju visine naknade za polaganje Odluka broj AP 512/07 (srpski jezik) 99 ispita za upravljača čamca 51 Odluka broj AP 512/07 (bosanski jezik) 103 FEDERALNO MINISTARSTVO OKOLIŠA I TURIZMA Odluka broj AP 512/07 (hrvatski jezik) 106 137 Rješenje o imenovanju Stalnog povjerenstva za ocjenu Odluka broj AP 646/08 (srpski jezik) 109 uticaja na prirodu, baštinu i staništa u zaštićenim Odluka broj AP 646/08 (bosanski jezik) 112 područjima 51 Odluka broj AP 646/08 (hrvatski jezik) 115 Odluka broj AP 658/07 (srpski jezik) 118 USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 658/07 (bosanski jezik) 121 Rješenje broj U-24/09 (srpski jezik) 51 Odluka broj AP 658/07 (hrvatski jezik) 124 Rješenje broj U-24/09 (bosanski jezik) 52 Odluka broj AP 820/07 (srpski jezik) 127 Rješenje broj U-24/09 (hrvatski jezik) 52 Odluka broj AP 820/07 (bosanski jezik) 129 Presuda broj U-3/09 (srpski jezik) 53 Odluka broj AP 820/07 (hrvatski jezik) 131 Presuda broj U-3/09 (bosanski jezik) 54 Odluka broj AP 864/07 (srpski jezik) 134 Presuda broj U-3/09 (hrvatski jezik) 55 Odluka broj AP 864/07 (bosanski jezik) 137 INSTITUCIJA OMBUDSMENA/ OMBUDSMANA Odluka broj AP 864/07 (hrvatski jezik) 140 FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj AP 920/07 (srpski jezik) 143 Odluka broj AP 920/07 (bosanski jezik) 145 Rješenje o imenovanju Komisije za popis stalnih Odluka broj AP 920/07 (hrvatski jezik) 148 sredstava, sitnog inventara, materijala, obaveza, Odluka broj AP 968/07 (srpski jezik) 151 potraživanja i novčanih sredstava u blagajni 56 Odluka broj AP 968/07 (bosanski jezik) 154 FEDERALNA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE Odluka broj AP 968/07 (hrvatski jezik) 157 Odluka broj AP 2157/08 (srpski jezik) 160 Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Komisije Odluka broj AP 2157/08 (bosanski jezik) 167 za provedbu redovnog godišnjeg popisa u 2009. godini 56 Odluka broj AP 2157/08 (hrvatski jezik) 173 AGENCIJA ZA DRŽAVNU SLUŽBU FEDERACIJE BOSNE Odluka broj AP 2397/07 (srpski jezik) 180 I HERCEGOVINE Odluka broj AP 2397/07 (bosanski jezik) 182 Odluka o godišnjem popisu i osnivanju komisija za Odluka broj AP 2397/07 (hrvatski jezik) 184 popis 57 Odluka broj AP 2943/07 (srpski jezik) 186 Rješenje broj 01-14-2-584-2/09 57 Odluka broj AP 2943/07 (bosanski jezik) 188 Rješenje broj 01-14-2-598-2/09 57 Odluka broj AP 2943/07 (hrvatski jezik) 190 Rješenje broj 01-14-2-599-2/09 58 Odluka broj AP 3060/06 (srpski jezik) 193 Odluka broj AP 3060/06 (bosanski jezik) 195 REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTIČNU ENERGIJU U Odluka broj AP 3060/06 (hrvatski jezik) 197 FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE - FERK Odluka broj AP 3092/07 (srpski jezik) 199 Rješenje broj 04-01-834-13/09 (srpski jezik) 58 Odluka broj AP 3092/07 (bosanski jezik) 203 Rješenje broj 04-01-834-13/09 (bosanski jezik) 58 Odluka broj AP 3092/07 (hrvatski jezik) 207 Rješenje broj 04-01-834-13/09 (hrvatski jezik) 58 Odluka broj AP 3263/08 (srpski jezik) 211 Rješenje broj 06-03-720-13/19/09 (srpski jezik) 59 Odluka broj AP 3263/08 (bosanski jezik) 216 Odluka broj AP 3263/08 (hrvatski jezik) 220 Odluka broj AP 3819/08 (bosanski jezik) 403 Odluka broj AP 41/07 (srpski jezik) 225 Odluka broj AP 3819/08 (hrvatski jezik) 405 Odluka broj AP 41/07 (bosanski jezik) 229 Odluka broj AP 3971/08 (srpski jezik) 408 Odluka broj AP 41/07 (hrvatski jezik) 233 Odluka broj AP 3971/08 (bosanski jezik) 411 Odluka broj AP 495/07 (srpski jezik) 237 Odluka broj AP 3971/08 (hrvatski jezik) 415 Odluka broj AP 495/07 (bosanski jezik) 240 Rješenje broj AP 2008/06 (srpski jezik) 418 Odluka broj AP 495/07 (hrvatski jezik) 242 Rješenje brojAP 2008/06 (bosanski jezik) 419 Odluka broj AP 501/07 (srpski jezik) 245 Rješenje broj AP 2008/06 (hrvatski jezik) 419 Odluka broj AP 501/07 (bosanski jezik) 249 CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA/ Odluka broj AP 501/07 (hrvatski jezik) 253 SREDIŠWE IZBORNO POVJERENSTVO BOSNE I Odluka broj AP 720/07 (srpski jezik) 257 HERCEGOVINE Odluka broj AP 720/07 (bosanski jezik) 261 Odluka broj AP 720/07 (hrvatski jezik) 265 Odluka o izboru predsjednice Centralne izborne Odluka broj AP 724/07 (srpski jezik) 269 komisije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 420 Odluka broj AP 724/07 (bosanski jezik) 274 Odluka o izboru predsjednice Centralne izborne Odluka broj AP 724/07 (hrvatski jezik) 279 komisije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 420 Odluka broj AP 1177/07 (srpski jezik) 284 Odluka o izboru predsjednice Središnjeg izbornog Odluka broj AP 1177/07 (bosanski jezik) 288 povjerenstva Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 421 Odluka broj AP 1177/07 (hrvatski jezik) 292 GRAD MOSTAR Odluka broj AP 1365/07 (srpski jezik) 295 Odluka broj AP 1365/07 (bosanski jezik) 302 Rješenje o razrješenju člana Školskog odbora Javne Odluka broj AP 1365/07 (hrvatski jezik) 308 ustanove Srednje građevinske škole Mostar 421 Odluka broj AP 1502/07 (srpski jezik) 314 Rješenje o konačnom imenovanju člana Školskog Odluka broj AP 1502/07 (bosanski jezik) 320 odbora Javne ustanove Srednje građevinske škole Mostar 421 Odluka broj AP 1502/07 (hrvatski jezik) 325 Odluka broj AP 1534/07 (srpski jezik) 330 Rješenje o razrješenju članova Školskog odbora Srednje Odluka broj AP 1534/07 (bosanski jezik) 332 medicinske škole sestara milosrdnica Mostar 421 Odluka broj AP 1534/07 (hrvatski jezik) 334 Rješenje o konačnom imenovanju članova Školskog Odluka broj AP 1656/07 (srpski jezik) 336 odbora Srednje medicinske škole sestara milosrdnica Odluka broj AP 1656/07 (bosanski jezik) 340 Mostar 422 Odluka broj AP 1656/07 (hrvatski jezik) 343 OPŠTINA VELIKA KLADUŠA Odluka broj AP 2117/07 (srpski jezik) 347 Odluka broj AP 2117/07 (bosanski jezik) 350 Rješenje o konačnom imenovanju Upravnog odbora JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša 422 Odluka broj AP 2117/07 (hrvatski jezik) 354 Odluka broj AP 2198/07 (srpski jezik) 357 KJKP "TRŽNICE PIJACE" DOO Sarajevo Odluka broj AP 2198/07 (bosanski jezik) 360 Rješenje o razrješenju dužnosti člana Nadzornog odbora Odluka broj AP 2198/07 (hrvatski jezik) 362 KJKP "Tržnice pijace" doo Sarajevo 422 Odluka broj AP 2210/07 (srpski jezik) 364 Rješenje o razrješenju predsjednika Odbora za reviziju Odluka broj AP 2210/07 (bosanski jezik) 368 KJKP "Tržnice pijace" doo Sarajevo 422 Odluka broj AP 2210/07 (hrvatski jezik) 372 Rješenje o imenovanju predsjednika Odbora za reviziju Odluka broj AP 2289/08 (srpski jezik) 376 KJKP "Tržnice pijace" doo Sarajevo 423 Odluka broj AP 2289/08 (bosanski jezik) 380 Odluka broj AP 2289/08 (hrvatski jezik) 384 DOM ZA SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZBRIWAVAWE Odluka broj AP 2561/07 (srpski jezik) 387 OSOBA S INVALIDITETOM I DRUGIH OSOBA STOLAC Odluka broj AP 2561/07 (bosanski jezik) 392 Rješenje o konačnom imenovanju ravnatelja Doma za Odluka broj AP 2561/07 (hrvatski jezik) 396 socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invalidite- Odluka broj AP 3819/08 (srpski jezik) 401 tom i drugih osoba Stolac 423 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, faks: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, faks: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: GIK "OKO" d. d. Sarajevo - Za štampariju: Fehim Škaqić - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavawa poreske fakture. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata za I polugodište 2010. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodište 2010. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenenovine.ba - godišwa pretplata 200,00 KM po korisniku