Za poqoprivredni razvoj (IFAD) za Projekat
333 Na temelju članka 40. stavak 4. Zakona o dugu, zaduživanju i ODLUKU garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 86/07) i članka 19. stavak 2. O DAVAWU SAGLASNOSTI ZA ZAKQUČIVAWE Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene SUPSIDIJARNOG KREDITNOG SPORAZUMA IZMEĐU novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i BOSNE I HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 98. sjednici, HERCEGOVINE ZA KREDIT MEĐUNARODNOG FONDA održanoj 9. travnja 2009. godine, donosi ZA POQOPRIVREDNI RAZVOJ (IFAD) ZA PROJEKAT ODLUKU POBOQŠAWA ŽIVOTNIH USLOVA NA SELU O DAVANJU SUGLASNOSTI ZA ZAKLJUČIVANJE I. SUPSIDIJARNOG KREDITNOG SPORAZUMA IZMEĐU Daje se saglasnost za zakqučivanje Supsidijarnog BOSNE I HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I kreditnog sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i HERCEGOVINE ZA KREDIT MEĐUNARODNOG Bosne i Hercegovine za kredit Međunarodnog fonda za FONDA ZA POLJOPRIVREDNI RAZVOJ (IFAD) ZA poqoprivredni razvoj (IFAD) u iznosu od 3.200.000,00 SDR. PROJEKT POBOLJŠANJA ŽIVOTNIH UVJETA NA II. SELU Za potpisivanje Supsidijarnog ugovora o zajmu iz tačke I. I. ove Odluke ovlašćuje se federalni ministar finansija - federalni ministar financija. Daje se suglasnost za zaključivanje Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i III. Hercegovine za kredit Međunarodnog fonda za poljoprivredni Kreditna sredstva će se koristiti za finansiranje razvoj (IFAD) u iznosu od 3.200.000,00 SDR. Projekta poboqšawa životnih uslova na selu, odnosno II. sljedećih komponenti: Za potpisivanje Supsidijarnog ugovora o zajmu iz točke I. – poqoprivredna proizvodwa i organizacija poqo- ove Odluke ovlašćuje se federalni ministar financija - federalni privrednika ministar finansija. – razvoj ruralnog poduzetništva III. – ruralno finansiranje (kreditiranje farmera i MiSP) Kreditna sredstva će se koristiti za financiranje Projekta – koordinaciju i upravljanje projektom. poboljšanja životnih uvjeta na selu, odnosno sljedećih komponenti: IV. – poljoprivredna proizvodnja i organizacija poljo- Kreditna sredstva iz tačke I. ove Odluke odobravaju se privrednika Federaciji Bosne i Hercegovine pod sljedećim uslovima: – razvoj ruralnog poduzetništva – rok otplate: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 godina, – ruralno financiranje (kreditiranje farmera i MiSP) – koordinaciju i upravljanje projektom. – greis period: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 godina, – kamatna stopa: polovina (1/2) IFAD-ove referentne IV. kamatne stope na ostatak duga plativa polugodišnje u Kreditna sredstva iz točke I. ove Odluke odobravaju se valuti servisirawa pozajmice, Federaciji Bosne i Hercegovine pod sljedećim uvjetima: – otplata glavnice . . . polugodišnje, u 30 jednakih rata – rok otplate: . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 godina, – greis razdoblje:. . . . . . . . . . . . . . . . 5 godina, V. – kamatna stopa: polovica (1/2) IFAD-ove referentne Za realizaciju ove Odluke i izvještavanje zadužuju se kamatne stope na ostatak duga plativa polugodišnje u Federalno ministarstvo finansija/financija i Federalno valuti servisiranja pozajmice, ministarstvo poqoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, svako – otplata glavnice . . . . polugodišnje, u 30 jednakih rata u okviru svoje nadležnosti. VI. 334 Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije objavqivawa u "Službenim novinama Federacije BiH". Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj V broj 286/09 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 29. stavak 4. 9. aprila 2009. godine Premijer Zakona o utemeljenju Kompanije za prijenos električne energije Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 35/04), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 97. sjednici održanoj 9. travnja 2009. godine, donosi Na osnovu člana 40. stav 4. Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene RJEŠENJE novine Federacije BiH", broj 86/07) i člana 19. stav 2. Zakona o O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), UPRAVNOG ODBORA KOMPANIJE Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 98. sjednici, održanoj "ELEKTROPRIJENOS BOSNE I HERCEGOVINE" D.D. 9. aprila 2009. godine, donosi BANJA LUKA IZ FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKU I. O DAVANJU SAGLASNOSTI ZA ZAKLJUČIVANJE Za imenovanje jednog člana Upravnog odbora Kompanije SUPSIDIJARNOG KREDITNOG SPORAZUMA IZMEĐU "Elektroprijenos Bosne i Hercegovine" d.d. Banja Luka iz BOSNE I HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I Federacije Bosne i Hercegovine na mandatno razdoblje od pet HERCEGOVINE ZA KREDIT MEĐUNARODNOG godina, predlaže se dr. sc. STIPO BULJAN, dipl. ing. strojarstva. FONDA ZA POLJOPRIVREDNI RAZVOJ (IFAD) ZA II. PROJEKT POBOLJŠANJA ŽIVOTNIH USLOVA NA Ovo Rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objave u SELU "Službenim novinama Federacije BiH". I. V broj 269/09 Daje se saglasnost za zaključivanje Supsidijarnog kreditnog 9. travnja 2009. godine Premijer sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Sarajevo Dr. Nedžad Branković, v. r. Hercegovine za kredit Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) u iznosu od 3.200.000,00 SDR. II. Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", Za potpisivanje Supsidijaernog ugovora o zajmu iz tačke I. broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 29. stav 4. Zakona o ove Odluke ovlašćuje se federalni ministar finansija - federalni osnivanju Kompanije za prenos električne energije u Bosni i ministar financija. Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 35/04), Vlada III. Federacije Bosne i Hercegovine, na 97. sjednici održanoj 9. Kreditna sredstva će se koristiti za finansiranje Projekta aprila 2009. godine, donosi poboljšanja životnih uslova na selu, odnosno sljedećih komponenti: RJEŠEWE – poljoprivredna proizvodnja i organizacija poljoprivred- nika O PRIJEDLOGU ZA IMENOVAWE JEDNOG ČLANA – razvoj ruralnog poduzetništva UPRAVNOG ODBORA KOMPANIJE – ruralno finansiranje (kreditiranje farmera i MiSP) "ELEKTROPRIJENOS BOSNE I HERCEGOVINE" D.D. – koordinaciju i upravljanje projektom. BAWA LUKA IZ FEDERACIJE BOSNE I IV. HERCEGOVINE Kreditna sredstva iz tačke I. ove Odluke odobravaju se I. Federaciji Bosne i Hercegovine pod sljedećim uslovima: Za imenovanje jednog člana Upravnog odbora Kompanije – rok otplate: . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 godina, "Elektroprijenos Bosne i Hercegovine" d.d. Bawa Luka iz – greis period: . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 godina, Federacije Bosne i Hercegovine na mandatni period od pet – kamatna stopa: polovina (1/2) IFAD-ove referentne godina, predlaže se dr sc. STIPO BUQAN, dipl. ing. kamatne stope na ostatak duga plativa polugodišnje u mašinstva. valuti servisiranja pozajmice, – otplata glavnice . . . . polugodišnje, u 30 jednakih rata II. V. Ovo Rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Službenim novinama Federacije BiH". Za realizaciju ove Odluke i izvještavanje zadužuju se Fede- ralno ministarstvo finansija/financija i Federalno ministarstvo V broj 269/09 poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, svako u okviru svoje 9. aprila 2009. godine Premijer nadležnosti. Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. VI. Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, V broj 286/09 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 29. stav 4. Zakona o 9. aprila 2009. godine Premijer osnivanju Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 35/04), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 97. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, donosi RJEŠENJE II. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se O PRIJEDLOGU ZA IMENOVANJE JEDNOG ČLANA u "Službenim novinama Federacije BiH". UPRAVNOG ODBORA KOMPANIJE V broj 270/09 "ELEKTROPRIJENOS BOSNE I HERCEGOVINE" D.D. 9. travnja 2009. godine Premijer BANJA LUKA IZ FEDERACIJE BOSNE I Sarajevo Dr. Nedžad Branković, v. r. HERCEGOVINE I. Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i Za imenovanje jednog člana Upravnog odbora Kompanije drugim imenovawima Federacije Bosne i Hercegovine "Elektroprijenos Bosne i Hercegovine" d.d. Banja Luka iz ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), člana 20. stav Federacije Bosne i Hercegovine na mandatni period od pet 2. Zakona o cestama Federacije BiH ("Službene novine godina, predlaže se dr. sc. STIPO BULJAN, dipl. ing. mašinstva. Federacije BiH", broj 6/02 i 18/02) i člana 2. stav 2. Uredbe o II. vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala Ovo Rješenje stupa na snagu narednog dana od dana ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". 28/07, 49/07, 74/07 i 15/08), u postupku imenovawa članova V broj 269/09 Nadzornog odbora JP Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o 9. aprila 2009. godine Premijer Sarajevo, na osnovu provedene procedure od strane nadležnih Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. kantonalnih organa, u skladu sa principima i standardima odabira i pravilima postupka imenovawa i uvjerewa da su sva načela i procedure utvrđene Zakonom ispoštovane, a na 335 prijedlog federalnog ministra prometa i komunikacija, Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vrši nominaciju drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine predsjednika i članova Nadzornog odbora JP Direkcija cesta ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 20. Federacije BiH d.o.o Sarajevo, te na 97. sjednici održanoj 9. stavak 2. Zakona o cestama Federacije BiH ("Službene novine aprila 2009. godine, donosi Federacije BiH", broj 6/02 i 18/02) i članka 2. stavak 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u RJEŠEWE gospodarskim društvima sa učešćem državnog kapitala O NOMINOVAWU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07 i 15/08), u postupku imenovanja članova DIREKCIJA CESTA FEDERACIJE BiH D.O.O Nadzornog odbora JP Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o SARAJEVO Sarajevo, na osnovu provedene procedure od strane nadležnih I. kantonalnih organa, u skladu sa principima i standardima odabira Za predsjednika i članove Nadzornog odbora Direkcije i pravilima postupka imenovanja i uvjerenja da su sva načela i cesta Federacije BiH, imenuju se: procedure utvrđene Zakonom ispoštovane, a na prijedlog 1. RASIM ŠAHINOVIĆ (predstavnik iz Unsko-san- federalnog ministra prometa i komunikacija, Vlada Federacije skog kantona), predsjednik Bosne i Hercegovine vrši nominaciju predsjednika i članova 2. ANA ĆULAP (predstavnik iz Posavskog kantona), Nadzornog odbora JP Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o član Sarajevo, te na 97. sjednici održanoj 9. travnja 2009. godine, 3. TIHOMIR ŠUKAN (predstavnik iz Hercegbosanskog donosi kantona), član 4. ANTON VIDAČAK (predstavnik iz Hercegovačko- RJEŠENJE neretvanskog kantona), član 5. AHMED MUŠIJA (predstavnik iz Zeničko-dobojskog O NOMINIRANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA kantona), član JP DIREKCIJA CESTA FEDERACIJE BiH D.O.O 6. VLADO BUDIMIR (predstavnik iz Zapadnohercego- SARAJEVO vačkog kantona), član 7. BEHUDIN STROIL (predstavnik zaposlenih u JP I. Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo), član Za predsjednika i članove Nadzornog odbora Direkcije cesta 8. BISERA LOKVANČIĆ (predstavnik iz Sarajevskog Federacije BiH, imenuju se: kantona), član 1. RASIM ŠAHINOVIĆ (predstavnik iz Unsko-sanskog 9. NEDRET KIKANOVIĆ (predstavnik iz Tuzlanskog kantona), predsjednik kantona), član 2. ANA ĆULAP (predstavnik iz Posavskog kantona), član II. 3. TIHOMIR ŠUKAN (predstavnik iz Hercegbosanskog Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u kantona), član "Službenim novinama Federacije BiH". 4. ANTON VIDAČAK (predstavnik iz Hercegovačko- V broj 270/09 neretvanskog kantona), član 9. aprila 2009. godine Premijer 5. AHMED MUŠIJA (predstavnik iz Zeničko-dobojskog Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. kantona), član 6. VLADO BUDIMIR (predstavnik iz Zapadnohercego- vačkog kantona), član Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine 7. BEHUDIN STROIL (predstavnik zaposlenih u JP ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), člana 20. stav 2. Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo), član Zakona o cestama Federacije BiH ("Službene novine Federacije 8. BISERA LOKVANČIĆ (predstavnik iz Sarajevskog BiH", broj 6/02 i 18/02) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlasti kantona), član organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima 9. NEDRET KIKANOVIĆ (predstavnik iz Tuzlanskog sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine Federacije kantona), član BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07 i 15/08), u postupku imenovanja članova Nadzornog odbora JP Direkcija RJEŠENJE cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo, na osnovu provedene proce- dure od strane nadležnih kantonalnih organa, u skladu sa O NOMINIRANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA principima i standardima odabira i pravilima postupka NADZORNOG ODBORA JP ŽELJEZNICE imenovanja i uvjerenja da su sva načela i procedure utvrđene FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Zakonom ispoštovane, a na prijedlog federalnog ministra prometa i komunikacija, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine I. vrši nominaciju predsjednika i članova Nadzornog odbora JP Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP Željeznice Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo, te na 97. sjednici Federacije BiH d.o.o. Sarajevo, nominiraju se: održanoj 9. aprila 2009. godine, donosi 1. PAVO BOBAN, predsjednik 2. IZET MEHINAGIĆ, član RJEŠENJE 3. DRAGAN ČALOVIĆ, član O NOMINOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA 4. IZET DŽANANOVIĆ, član JP DIREKCIJA CESTA FEDERACIJE BiH D.O.O 5. REŠAD MULAOMEROVIĆ, član SARAJEVO 6. FATIMA DRINČIĆ, član I. 7. OMER SADIKOVIĆ, član Za predsjednika i članove Nadzornog odbora Direkcije cesta 8. ŠEFKIJA BOTONIĆ, član Federacije BiH, imenuju se: 9. MARIJAN JOZINOVIĆ, član 1. RASIM ŠAHINOVIĆ (predstavnik iz Unsko-sanskog II. kantona), predsjednik Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se 2. ANA ĆULAP (predstavnik iz Posavskog kantona), član u "Službenim novinama Federacije BiH". 3. TIHOMIR ŠUKAN (predstavnik iz Hercegbosanskog V broj 271/09 kantona), član 9. travnja 2009. godine Premijer 4. ANTON VIDAČAK (predstavnik iz Hercegovačko- Sarajevo Dr. Nedžad Branković, v. r. neretvanskog kantona), član 5. AHMED MUŠIJA (predstavnik iz Zeničko-dobojskog kantona), član Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovawima Federacije Bosne i Hercegovine 6. VLADO BUDIMIR (predstavnik iz Zapadnohercego- ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), člana 23. vačkog kantona), član Zakona o Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine i 7. BEHUDIN STROIL (predstavnik zaposlenih u JP člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo), član Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem 8. BISERA LOKVANČIĆ (predstavnik iz Sarajevskog državnog kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj kantona), član 48/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07 i 15/08), u postupku imenovawa članova Nadzornog odbora JP Željeznice 9. NEDRET KIKANOVIĆ (predstavnik iz Tuzlanskog Federacije BiH d.o.o. Sarajevo na osnovu Javnog oglasa kantona), član objavljenog u dnevnom listu "Dnevni avaz" od 17. novembra 2008. II. godine i "Službenim novinama Federacije BiH", broj 73/08 od 19. novembra 2008. godine, nakon razmatrawa rang - liste Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se najboqih kandidata od strane Komisije za izbor i imenovanje u "Službenim novinama Federacije BiH". članova nadzornog odbora, u skladu sa principima i V broj 270/09 standardima odabira i pravilima postupka imenovawa i 9. aprila 2009. godine Premijer uvjerewa da su sva načela i procedure utvrđene Zakonom Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. ispoštovane, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vrši nominaciju predsjednika i članova Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije BiH d.o.o. Sarajevo iz dijela državnog 336 kapitala, te donosi Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine RJEŠEWE ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 23. O NOMINOVAWU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA Zakona o Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine i članka NADZORNOG ODBORA JP ŽEQEZNICE FEDERACIJE 2. stavak 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospodarskim društvima sa učešćem državnog BOSNE I HERCEGOVINE kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, I. 27/07, 28/07, 49/07, 74/07 i 15/08), u postupku imenovanja Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP članova Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije BiH d.o.o. Željeznice Federacije BiH d.o.o. Sarajevo, nominuju se: Sarajevo na osnovu Javnog oglasa objavljenog u dnevnom listu "Dnevni avaz" od 17. studenoga 2008. godine i "Službenim 1. PAVO BOBAN, predsjednik novinama Federacije BiH", broj 73/08 od 19. studenoga 2008. 2. IZET MEHINAGIĆ, član godine, nakon razmatranja rang-liste najboljih kandidata od 3. DRAGAN ČALOVIĆ, član strane Komisije za izbor i imenovanje članova nadzornog 4. IZET XANANOVIĆ, član odbora, u skladu sa principima i standardima odabira i pravilima 5. REŠAD MULAOMEROVIĆ, član postupka imenovanja i uvjerenja da su sva načela i procedure 6. FATIMA DRINČIĆ, član utvrđene Zakonom ispoštovane, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vrši nominiranje predsjednika i članova Nadzornog 7. OMER SADIKOVIĆ, član odbora JP Željeznice Federacije BiH d.o.o. Sarajevo iz dijela 8. ŠEFKIJA BOTONIĆ, član državnog kapitala, te donosi 9. MARIJAN JOZINOVIĆ, član II. nadzornog odbora, u skladu sa principima i standardima odabira i Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u pravilima postupka imenovanja i uvjerenja da su sva načela i pro- "Službenim novinama Federacije BiH". cedure utvrđene Zakonom ispoštovane, a na prijedlog federalnog V broj 271/09 ministra prometa i komunikacija, Vlada Federacije Bosne i 9. aprila 2009. godine Premijer Hercegovine vrši nominaciju predsjednika i članova Nadzornog Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. odbora JP "Ceste" d.d Mostar iz dijela državnog kapitala, te na 97. sjednici održanoj 9. travnja 2009. godine, donosi RJEŠENJE Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i O NOMINIRANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine JP "CESTE" DD MOSTAR ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), člana 23. I. Zakona o Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine i člana Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP "Ceste" d.d 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Mostar, imenuju se: Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog 1. JADRANKO STOJKIĆ, predsjednik kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07 i 15/08), u postupku imenovanja 2. SREĆKO GLIBIĆ, član članova Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije BiH d.o.o. 3. MIRALEM BOLOBAN, član Sarajevo na osnovu Javnog oglasa objavljenog u dnevnom listu II. "Dnevni avaz" od 17. novembra 2008. godine i "Službenim Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se novinama Federacije BiH", broj 73/08 od 19. novembra 2008. u "Službenim novinama Federacije BiH". godine, nakon razmatranja rang-liste najboljih kandidata od V broj 275/09 strane Komisije za izbor i imenovanje članova nadzornog 9. travnja 2009. godine Premijer odbora, u skladu sa principima i standardima odabira i pravilima Sarajevo postupka imenovanja i uvjerenja da su sva načela i procedure Dr. Nedžad Branković, v. r. utvrđene Zakonom ispoštovane, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vrši nominaciju predsjednika i članova Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije BiH d.o.o. Sarajevo iz dijela Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i državnog kapitala, te donosi drugim imenovawima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03) i člana 2. stav RJEŠENJE 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog O NOMINOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, NADZORNOG ODBORA JP ŽELJEZNICE 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09 i 10/09), u FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE postupku imenovawa članova Nadzornog odbora JP "Ceste" d.d Mostar na osnovu Javnog oglasa objavljenog u dnevnom listu I. "Dnevni avaz" od 5. januara 2009. godine, "Dnevni list" od 5. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP Željeznice januara 2009. godine i "Službenim novinama Federacije BiH" Federacije BiH d.o.o. Sarajevo, nominuju se: od 14. januara 2009. godine, nakon razmatrawa rang-liste 1. PAVO BOBAN, predsjednik najboqih kandidata od strane Komisije za izbor i imenovanje 2. IZET MEHINAGIĆ, član članova nadzornog odbora, u skladu sa principima i 3. DRAGAN ČALOVIĆ, član standardima odabira i pravilima postupka imenovawa i 4. IZET DŽANANOVIĆ, član uvjerewa da su sva načela i procedure utvrđene Zakonom 5. REŠAD MULAOMEROVIĆ, član ispoštovane, a na prijedlog federalnog ministra prometa i 6. FATIMA DRINČIĆ, član komunikacija, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vrši 7. OMER SADIKOVIĆ, član nominaciju predsjednika i članova Nadzornog odbora JP 8. ŠEFKIJA BOTONIĆ, član "Ceste" d.d Mostar iz dijela državnog kapitala, te na 97. 9. MARIJAN JOZINOVIĆ, član sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, donosi II. RJEŠEWE Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". O NOMINOVAWU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP "CESTE" DD MOSTAR V broj 271/09 9. aprila 2009. godine Premijer I. Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP "Ceste" d.d Mostar, imenuju se: 1. JADRANKO STOJKIĆ, predsjednik 337 2. SREĆKO GLIBIĆ, član Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i 3. MIRALEM BOLOBAN, član drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine II. ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03) i članka 2. stavak 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u Hercegovine u gospodarskim društvima sa učešćem državnog "Službenim novinama Federacije BiH". kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, V broj 275/09 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09 i 10/09), u 9. aprila 2009. godine Premijer postupku imenovanja članova Nadzornog odbora JP "Ceste" d.d Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. Mostar na osnovu Javnog oglasa objavljenog u dnevnom listu "Dnevni avaz" od 5. siječnja 2009. godine, "Dnevni list" od 5. siječnja 2009. godine i "Službenim novinama Federacije BiH" od Na osnovu člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i 14. siječnja 2009. godine, nakon razmatranja rang-liste najboljih drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine kandidata od strane Komisije za izbor i imenovanje članova ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03) i člana 2. stav 2. Uredbe o vršenju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine ZAKQUČAK u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, 1. Isplata novčanih naknada po Zakonu o pravima demobili- 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09 i 10/09), u ziranih branilaca i članova wihovih porodica ("Službe- ne novine Federacije BiH", br. 61/06, 27/08 i 32/08) u 2009. postupku imenovanja članova Nadzornog odbora JP "Ceste" d.d godini, vršiće se na nivou isplata iz 2008. godine. Mostar na osnovu Javnog oglasa objavljenog u dnevnom listu 2. Isplata novčanih naknada po Zakonu o posebnim pravima "Dnevni avaz" od 5. januara 2009. godine, "Dnevni list" od 5. dobitnika ratnih priznawa i odlikovawa i članova januara 2009. godine i "Službenim novinama Federacije BiH" od wihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", 14. januara 2009. godine, nakon razmatranja rang-liste najboljih br. 70/05, 61/06) u 2009. godini, vršiće se na nivou isplata kandidata od strane Komisije za izbor i imenovanje članova iz 2008. godine. nadzornog odbora, u skladu sa principima i standardima odabira i 3. Usklađivanje novčanih sredstava po zakonima iz tač. 1. i 2. pravilima postupka imenovanja i uvjerenja da su sva načela i pro- ovog Zakqučka, izvršiće se kada se za to obezbijede cedure utvrđene Zakonom ispoštovane, a na prijedlog federalnog potrebna finansijska sredstva. ministra prometa i komunikacija, Vlada Federacije Bosne i 4. Ovaj Zakqučak stupa na snagu danom donošewa, a objaviće Hercegovine vrši nominaciju predsjednika i članova Nadzornog se u "Službenim novinama Federacije BiH". odbora JP "Ceste" d.d Mostar iz dijela državnog kapitala, te na 97. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, donosi V broj 283/09 9. aprila 2009. godine Premijer RJEŠENJE Sarajevo Dr Nexad Branković, s. r. O NOMINOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP "CESTE" DD MOSTAR Na osnovu člana 19. stav 4. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/19, I. 8/95, 58/02, 19/03), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na Za predsjednika i članove Nadzornog odbora JP "Ceste" d.d 98. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, donijela je Mostar, imenuju se: 1. JADRANKO STOJKIĆ, predsjednik ZAKLJUČAK 2. SREĆKO GLIBIĆ, član 1. Isplata novčanih naknada po Zakonu o pravima demobilizira- 3. MIRALEM BOLOBAN, član nih branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 61/06, 27/08 i 32/08) u 2009. godini, II. vršit će se na nivou isplata iz 2008. godine. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se 2. Isplata novčanih naknada po Zakonu o posebnim pravima u "Službenim novinama Federacije BiH". dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/05, V broj 275/09 61/06) u 2009. godini, vršit će se na nivou isplata iz 2008. 9. aprila 2009. godine Premijer godine. Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. 3. Usklađivanje novčanih sredstava po zakonima iz tač. 1. i 2. ovog Zaključka, izvršit će se kada se za to obezbijede 338 potrebna finansijska sredstva. Na temelju članka 19. stavak 4. Zakona o Vladi Federacije 4. Ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, a objavit Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj će se u "Službenim novinama Federacije BiH". 1/19, 8/95, 58/02, 19/03), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, V broj 283/09 na 98. sjednici održanoj 9. travnja 2009. godine, donijela je 9. aprila 2009. godine Premijer Sarajevo Dr. Nedžad Branković, s. r. ZAKLJUČAK 1. Isplata novčanih naknada po Zakonu o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji ("Službene novine POREZNA UPRAVA FEDERACIJE Federacije BiH", br. 61/06, 27/08 i 32/08) u 2009. godini, vršit će se na razini isplata iz 2008. godine. BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 66. Zakona o organizaciji organa uprave u 2. Isplata novčanih naknada po Zakonu o posebnim pravima Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), dobitnika ratnih priznanja i odličja i članova njihovih obitelji člana 72. stav 4. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/05, 61/06) u dohodak ("Službene novine Federacije BiH", br. 67/08), i 2009. godini, vršit će se na razini isplata iz 2008. godine. Uputstva za popunjavanje zahtjeva za izdavanje porezne kartice 3. Usklađivanje novčanih sredstava po zakonima iz toč. 1. i 2. (obrazac PK-1001), direktor Porezne uprave Federacije BiH ovog Zaključka, izvršit će se kada se za to osiguraju donosi potrebna financijska sredstva. 4. Ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, a objavit TEHNIČKO UPUTSTVO će se u "Službenim novinama Federacije BiH". ZA NAČIN PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE V broj 283/09 POREZNE KARTICE ELEKTRONSKIM PUTEM 9. travnja 2009. godine Premijer U cilju jednoobraznog načina dostave Zahtjeva za izdavanje Sarajevo Dr. Nedžad Branković, v. r. poreznih kartica (Obrazac PK-1001; u daljnjem tekstu: Zahtjev) elektronskim putem, daju se upute koje su dužni slijediti svi podnosioci Zahtjeva za izdavanje porezne kartice elektronskim Na osnovu člana 19. stav 4. Zakona o Vladi Federacije putem odnosno putem Inetrneta ili na elektronskom mediju. Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", U Uputstvu za popunjavanje Zahtjeva iznesene su slijedeće broj 1/19, 8/95, 58/02, 19/03), Vlada Federacije Bosne i upute: Hercegovine, na 98. sjednici održanoj 9. aprila 2009. godine, I. Poslodavci koji imaju više od 10 zaposlenika, dužni su donijela je popunjene Zahtjeve za izdavanje poreznih kartica svojih zaposlenika dostavljati Poreznoj upravi Federacije BiH u IV. Detaljan format dokumenta "Specifikacija predatih zahtjeva za elektronskoj formi (na CD-u ili email-om). izdavanje porezne kartice" će biti naknadno objavljen na Poslodavci koji imaju manje od 10 zaposlenika kao i njeb-stranici Porezne uprave Federacije BiH (www.pufbih.ba). pojedinci koji su dužni sami obračunavati i uplaćivati V. Zahtjevi za izdavanje porezne kartice se dostavljaju u obavezne doprinose i mjesečne akontacije poreza na plaću, elektronskom formatu na CD-u direktno u jednu od popunjene Zahtjeve za izdavanje poreznih kartica moći će ispostava Porezne uprave Federacije BiH. dostavljati Poreznoj upravi Federacije BiH u elektronskoj Nakon zaprimanja dokumenata Specifikacija i CD-a, formi (na CD-u ili email-om), neposredno kod nadležne operater će u poreznoj ispostavi ovjeriti jednu kopiju ovog porezne ispostave, prema svom sjedištu ili putem pošte. dokumenta koja se vraća poslodavcu, dok se CD i druga II. Zahtjevi se mogu podnositi na tri načina: kopija zadržavaju u poreznoj ispostavi Porezne uprave 1. Putem Interneta - poslodavci će moći podnositi Zahtjeve Federacije BiH. putem internet aplikacije "nPIS" Porezne uprave Poslodavac će biti naknadno obaviješten o rezultatima Federacije BiH, ukoliko se registruju u poreznim obrade Zahtjeva, koji su dostavljeni u poreznu ispostavu ispostavama Porezne uprave Federacije BiH. Na ovaj Porezne uprave Federacije BiH. način poslodavci će unositi pojedinačne zahtjeve VI. Specifikacija primljenih Zahtjeva dostavljena na elektron- unošenjem podataka u internet aplikaciju. Poslodavci će skom mediju (CD-u) treba biti snimljena u XML formatu i također moći podnositi veći broj prijava uvozom XML pohranjena pod imenom: datoteke kroz istu internet aplikaciju. – TIN.XML 2. Na papiru neposredno kod nadležne porezne ispostave gdje je TIN identifikacioni broj (13 cifara) poslodavca, prema sjedištu poslodavca koji predaju do 10 Zahtjeva koji podnosi Zahtjeve za svoje uposlenike. uposlenika. 3. U propisanom elektronskom formatu u Poreznu upravu VII. Opis strukture XML fajla (opis i format podataka koje sadrži Federacije BiH. XML datoteka) 1. Struktura elektronskog zapisa specifikacije primljenih U slučajevima podnošenja Zahtjeva na način iz tačke 2. i 3. zahtjeva za izdavanje porezne kartice ima dva tipa ovog Uputstva potrebno je u nadležnu ispostavu Porezne slogova: uprave Federacije BiH dostaviti dvije kopije popunjenog a) Specifikacija primljenih zahtjeva za izdavanje dokumenta "Specifikacija predatih zahtjeva za izdavanje porezne kartice porezne kartice" (u daljnjem tekstu: Specifikacija), kao i Zahtjeve u elektronskom formatu, tačnije u XML datoteci na b) Zahtjev za izdavanje porezne kartice CD-u koji imaju otisnut serijski broj. 2. Elektronski zapis specifikacije primljenih zahtjeva za izdavanje porezne kartice sadrži po jedan slog tipa a) i III. Podaci koji su specificirani u dokumentu Specifikacija onoliko slogova tipa b) koliko je navedeno u Specifikaciji uključuju: primljenih zahtjeva za izdavanje porezne kartice. – JIB i naziv poslodavca, – Serijski broj CD-a (samo kada se predaje elektronskim 3. Slog b je podijeljen u nekoliko dijelova od dijela 1 do putem) dijela 7. – Ukupan broj Zahtjeva koji se nalaze u XML fajlu na 4. Dijelovi 1, 2, 3 i 4 mogu biti samo po jedan, dok se dijelovi dostavljenom elektronskom mediju. 5, 6 i 7 mogu ponavljati više puta. 5. Slog tipa a) ima slijedeću strukturu: OBJAŠNJENJA: 10. Baka – Skraćenica TIN predstavlja registarski (identifikacioni) 11. Djed supružnika broj poreznog obveznika. 12. Baka supružnika – Skraćenica JMB predstavlja jedinstveni matični broj 13. Bivši supružnik građanina. – Polje Šifra Kod šifarnika srodstva i Šifra Kod šifarnika 14. Poočim Općina će moći imati samo one vrijednosti iz šifarnika, a 15. Pomajka koje će biti objavljene na njeb stranici Porezne uprave 16. Poočim supružnika Federacije BiH. 17. Pomajka supružnika Šifarnik srodstava 18. Poćerka Kod Srodstvo 19. Posinak 1. Otac VIII.Ovo Uputstvo je obavezno primijeniti kod podnošenja Zahtjeva 2. Majka elektronskim putem: putem Interneta ili dostavljenih na 3. Otac supružnika elektronskom mediju (CD-u). 4. Majka supružnika IX. XSD fajl koji opisuje tačan format je sastavni dio ovog 5. Sin Uputstva, a biće objavljen i na njeb stranici Porezne uprave 6. Kćerka Federacije BiH. 7. Unuk Prilog ovog Uputstva je primjer XML datoteke. 8. Unuka Broj 10/01-02-2-1079/09 9. Djed 20. aprila/travnja 2009. godine Direktor Sarajevo Midhat Arifović, s. r. FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u KOEFICIJENTI predmetu broj AP 2206/06, rješavajući apelaciju Trifka Tripića, RASTA CIJENA U FEDERACIJI BiH U na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. MARTU/OŽUJKU 2009. GODINE Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik 1. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: u mjesecu martu/ožujku 2009. godine u odnosu na prethodni Seada Palavrić, predsjednica mjesec je -0,001. Miodrag Simović, dopredsjednik 2. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda Valerija Galić, dopredsjednica od početka godine do kraja marta/ožujka je -0,002. Mato Tadić, sudac 3. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta cijena proizvođača Mirsad Ćeman, sudac industrijskih proizvoda od početka godine do kraja na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donio je marta/ožujka je -0,001. 4. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 u mjesecu martu/ožujku 2009. godine u odnosu na isti Djelomično se usvaja apelacija Trifka Tripića. mjesec prethodne godine je 0,004. Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i 5. Koeficijent rasta potrošačkih cijena u mjesecu martu/ožujku Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 2009. godine u odnosu na prethodni mjesec je -0,001. ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog 6. Koeficijent rasta potrošačkih cijena od početka godine do suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-636/04 od 20. kraja marta/ožujka je -0,001. kolovoza 2007. godine. 7. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta potrošačkih cijena Odbija se kao neutemeljena apelacija Trifka Tripića od početka godine do kraja marta/ožujka je 0,000. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i 8. Koeficijent rasta potrošačkih cijena na malo u martu/ožujku Hercegovine broj Už-636/04 od 20. kolovoza 2007. godine, 2009. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine je Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-364/04 od 3. 0,012. studenog 2004. godine, Rješenja Ministarstva građenja, Broj 16 prostornog uređenja i zaštite okolice Hercegovačko-neretvanskog 10. aprila/travnja 2009. godine Direktor kantona broj UP-09-25-03-852/02 od 26. travnja 2004. godine i Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. Rješenja Službe građenja, imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite okolice Mostar broj 07/II-576/99 u odnosu na ostale aspekte članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih SAOPĆENJE sloboda, te članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ NETO Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Trifku PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I Tripiću, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, isplati HERCEGOVINE ZA FEBRUAR/VELJAČU 2009. iznos od 450,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava GODINE na donošenje odluke u razumnom roku, sukladno članku 76. 1. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za mjesec Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od februar/veljaču 2009. godine iznosi 785,21 KM. tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove 2. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za period decembar/prosinac 2008. godine - februar/veljača 2009. Bosne i Hercegovine. godine iznosi 788,66 KM. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", Broj 17 "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku 10. aprila/travnja 2009. godine Direktor Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. OBRAZLOŽENJE Na osnovu člana 8. Zakona o porezu na plaću ("Službene I. Uvod novine Federacije BiH", broj 26/96), Federalni zavod za statistiku 1. Trifko Tripić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg objavljuje zastupa Nikica Vučina, odvjetnik iz Mostara, podnio je 19. srpnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u SAOPĆENJE daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ BRUTO razumnom roku u postupku koji u vrijeme podnošenja ove apelacije još nije bio okončan pred Vrhovnim sudom Federacije PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelacija HERCEGOVINE ZA FEBRUAR/VELJAČU 2009. je evidentirana pod brojem AP 2206/06. GODINE 2. Apelant je 15. studenog 2007. godine, nakon što je postupak 1. Prosječna isplaćena mjesečna bruto plaća po zaposlenom pred Vrhovnim sudom okončan, podnio apelaciju protiv Presude ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za mjesec Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. kolovoza 2007. godine. februar/veljaču 2009. godine iznosi 1192,42 KM. Apelacija je evidentirana pod brojem AP 3086/07. Broj 18 II. Postupak pred Ustavnim sudom 10. aprila/travnja 2009. godine Direktor 3. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 pravnog temelja, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Rješenjem Ministarstva broj UP-09-25-03-852/02 od 26. travnja Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u 2004. godine, odbila kao neutemeljen apelantov zahtjev za povrat kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod u posjed stana. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je Služba brojem AP 2206/06. Spojene su apelacije br. AP 2206/06 i AP građenja na temelju provedenih dokaza utvrdila da je upitni stan 3086/07. bio na raspolaganju Federalnog ministarstva obrane (u daljnjem 4. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od tekstu: FMO), da je apelant status nositelja stanarskog prava na Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: stanu stekao po osnovi Rješenja Komande Garnizona Mostar od Kantonalni sud), Ministarstva građenja, prostornog uređenja i 19. listopada 1987. godine. Također, utvrđeno je da je apelantu zaštite okolice Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem Rješenjem Zavoda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika tekstu: Ministarstvo) i Službe građenja, imovinskopravnih i Beograd od 17. prosinca 1992. godine priznato pravo na starosnu stambenih poslova i zaštite okolice (u daljnjem tekstu: Služba mirovinu od 1. siječnja 1993. godine, te da je apelant kao aktivna građenja) Ustavni sud je 16. srpnja i 3. prosinca 2007. godine, te vojna osoba ostao u oružanim snagama izvan teritorija Bosne i 11. i 12. rujna 2008. godine zatražio da dostave odgovore na Hercegovine do 31. prosinca 1992. godine, kada je na prijedlog apelaciju, a od Službe građenja da dostavi i spis broj komandanta RZ i PZO razriješen aktivne vojne službe. Dakle, 07/II-3-576/99 na uvid. ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, Služba građenja je utvrdila 5. Odgovore na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 31. da apelantu ne pripada pravo na povrat u posjed upitnog stana, niti kolovoza i 12. prosinca 2007. godine, Kantonalni sud 20. srpnja i se može smatrati izbjeglicom u smislu izmijenjene odredbe članka 12. prosinca 2007. godine, a Ministarstvo i Služba građenja nisu 3.a Zakona o prestanku primjene obzirom na to da je i nakon 19. dostavili odgovore na apelaciju. Spis je dostavljen 8. listopada svibnja 1992. godine ostao u aktivnoj službi u oružanim snagama 2008. godine. izvan teritorija BiH. 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 13. U obrazloženju svoga stajališta Ministarstvo je, između odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositelju apelacije 30. ostalog, navelo da je Služba građenja potpuno i pravilno utvrdila siječnja 2009. godine. činjenično stanje, te na to pravilno primijenila odredbu članka 3.a III. Činjenično stanje Zakona o prestanku primjene, dajući valjane i jasne razloge koje je kao pravilne u cijelosti prihvatilo i Ministarstvo. Naime, 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Ministarstvo je zaključilo da je nepobitno utvrđeno da je apelant dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na nakon 19. svibnja 1992. godine ostao u aktivnoj službi u oružanim sljedeći način: snagama izvan teritorija BiH, te da se, stoga, ne može smatrati 8. Apelant je 13. travnja 1999. godine Službi građenja podnio izbjeglicom u smislu odredbe članka 3.a Zakona o prestanku zahtjev za povrat u posjed stana u Mostaru, Splitska ulica broj 9. primjene. Obzirom na to da Služba građenja nije postupala po podnesenom zahtjevu, apelant je 8. listopada 2002. godine podnio Ministarstvu 14. Kantonalni sud je Presudom broj U-364/04 od 3. studenog priziv zbog šutnje administracije. Pošto Ministarstvo nije 2004. godine odbio kao neutemeljenu apelantovu tužbu kojom je postupalo po uloženom prizivu, apelant je 7. studenog 2002. pobio zakonitost drugostupanjskog rješenja, prihvaćajući u godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. cijelosti činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, 9. Kantonalni sud je Presudom broj U-1185/02 od 24. prosinca kao i izraženo pravno stajalište oba tijela uprave. Naime, 2002. godine uvažio apelantovu tužbu i obvezao Ministarstvo da u Kantonalni sud je utvrdio da iz činjeničnog utvrđenja proizlazi da roku od 15 dana donese odluku o apelantovom prizivu, odnosno da je Naredbom komandanta KORZ i PZO broj 1-1272 od 4. svibnja Služba građenja odluči o apelantovom zahtjevu za povrat u posjed 1992. godine poništena Naredba KO RZ i PZO od 12. travnja stana. 1992. godine kojom je bio utvrđen prestanak apelantove aktivne 10. Služba građenja je Rješenjem broj 07/II-576/99 od 11. vojne službe, te da je njome određeno da apelant, u činu ožujka 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva potpukovnika avijacije, ostaje u aktivnoj vojnoj službi do 31. broj UP-09-25-03-852/02 od 16. travnja 2003. godine, odbila prosinca 1992. godine. Dakle, polazeći od nepobitno utvrđene apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. Na temelju činjenice da je apelant, i nakon 19. svibnja 1992. godine, ostao u provedenih dokaza Služba građenja je utvrdila da je apelant stekao statusu vojne osobe u Vojsci Jugoslavije, Kantonalni sud je novo stanarsko pravo na stanu u Novom Beogradu, Ulica P. zaključio da su tijela uprave pravilno odlučila i donijela odluku Milosavljevića broj 20/1, te da mu primjenom odredbe članka 3.a pravilno primjenjujući materijalno pravo, jer se, prema mišljenju stavak 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim suda, apelant ne može smatrati izbjeglicom, niti mu pripada pravo stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. na povrat u posjed upitnog stana u smislu odredbe članka 3.a 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 37/01 i 56/01; u Zakona o prestanku primjene. Također, Kantonalni sud je ocijenio daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) ne pripada pravo na neutemeljenim i apelantove navode da je osoba kojoj je utvrđen povrat u posjed stana, budući da je stekao novo stanarsko pravo invaliditet od 40% i da je invalidnost stekao prije ratnih djelovanja, izvan teritorija BiH. Apelant je pred Kantonalnim sudom pozivajući se na nepobitno utvrđenje da je apelant ostao u Vojsci pokrenuo upravni spor radi poništenja drugostupanjskog rješenja. SR Jugoslavije poslije 19. svibnja 1992. godine, zbog čega nije 11. Presudom broj U-224/03 od 7. siječnja 2004. godine stekao status izbjeglice. Kantonalni sud je tužbu uvažio, te pobijano i prvostupanjsko 15. Presudom Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. kolovoza rješenje poništio i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na 2007. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv koji je ponovni postupak. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud je uložio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Iz naveo da prigodom rješavanja apelantovog zahtjeva Služba obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da je taj sud, građenja i Ministarstvo nisu ocijenili sve dokaze u svrhu pravilnog razmatrajući apelantove prizivne navode u odnosu na pogrešno i utvrđivanja činjenice je li apelant stekao novo stanarsko pravo. nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zaključio da se Prema mišljenju Kantonalnog suda, iz dokumentacije spisa prvostupanjska presuda temelji na pravilno utvrđenom predmeta ne proizlazi da je ta činjenica pravilno utvrđena u smislu činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. odredbe članka 3.a stavak 2. Zakona o prestanku primjene. Stoga Naime, polazeći od nepobitno utvrđene činjenice da je apelant je Kantonalni sud naložio Službi građenja da ponovno provede nakon 19. svibnja 1992. godine ostao u statusu vojne osobe u dokazni postupak, te da, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, Vojsci Jugoslavije, te da je odredbom članka 1. Zakona o donese odluku o apelantovom zahtjevu za povrat u posjed stana izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o pravilno primjenjujući odredbe članka 3.a stavak 2. Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije BiH" broj prestanku primjene. 29/03) izmijenjen članak 3.a Zakona o prestanku primjene, te 12. U ponovljenom postupku Služba građenja je Rješenjem propisano da stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju broj 07/II-3-576/99 od 12. ožujka 2004. godine, koje je potvrđeno Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim raspolaže Federalno ministarstvo obrane, čiji je nositelj stanarskog prava nakon 19. tijela, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje svibnja 1992. godine ostao u službi vojne ili civilne osobe u bilo upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih kojim oružanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine ne stvari. smatra se izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Š...Ć Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu Članak 14. izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. prosinca 1995. godine, Vrhovni vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali sud je zaključio da su Kantonalni sud i upravna tijela pravilnom tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje primjenom materijalnog prava donijeli zakonitu odluku kada su, činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. sukladno odredbi članka 3.a Zakona o prestanku primjene odbili Š...Ć apelantov zahtjev za povrat u posjed upitnog stana. 21. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku 16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni sud je, ocjenjujući apelantove prizivne navode da mu je status vojne primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine osobe prestao još prije izbijanja rata zbog zdravstvenih razloga, jer FBiH" broj 27/99) mu je, kako je naveo, do 19. svibnja 1992. godine bila već utvrđena Članak 3.a invalidnost od 40%, zaključio da su navodi neutemeljeni, Iznimno od odredbe članka 3. st. 1. i 2. ovog zakona u svezi sa pozivajući se, u smislu odredbe članka 44. ZUP-a, na razloge stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije navedene u pobijanoj presudi Kantonalnog suda, obzirom na to da BiH, a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva obrane, su, prema mišljenju Vrhovnog suda, pitanja i okolnosti koji se u nositelj stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. prizivu iznose pravilno ocijenjeni u postupku pred Kantonalnim travnja 1991. godine bio u aktivnoj vojnoj službi u SSNO sudom. (Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu) - u JNA (tj. nije bio penzioniran) i nije bio državljanin Socijalističke republike Bosne i IV. Apelacija Hercegovine prema evidenciji državljana, izuzev ako mu je a) Navodi iz apelacije odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji 17. Apelant je naveo da njegov predmet nije riješen u odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije razumnom roku i na pravičan način, te da smatra da su u 14. prosinca 1995. godine. konkretnom slučaju prekršena njegova ustavna prava iz članka Nositelj stanarskog prava na stan iz stavka 1. ovog članka ne II/3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Europske smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. prosinca 1995. godine konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u ostao u aktivnoj vojnoj službi u bilo kojim oružanim snagama daljnjem tekstu: Europska konvencija), te članka 1. Protokola broj izvan teritorija Bosne i Hercegovine, ili ako je stekao novo 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji navodi kronologiju stanarsko pravo izvan teritorija Bosne i Hercegovine. događaja u svezi sa postupkom povrata upitnog stana koji se vodio 22. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku pred upravnim tijelima i redovitim sudovima, te smatra da su primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine pobijane odluke utemeljene na pogrešno utvrđenom činjeničnom Federacije BiH" broj 29/03) stanju i na pogrešnoj primjeni odredaba članka 3.a Zakona o Članak 1. prestanku primjene. Apelant smatra da je pobijanim odlukama pogrešno utvrđeno da je on ostao u aktivnoj vojnoj službi izvan U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim teritorija BiH nakon 19. svibnja 1992. godine, navodeći u tome stanovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 11/98, 39/98, smislu da mu je status vojne osobe prestao prije izbijanja ratnih 12/99, 27/99, 43/99 i 54/01) članak 3.a mijenja se i glasi: djelovanja zbog zdravstvenih razloga, jer mu je oštećen sluh usljed Iznimno od odredbe članka 3. st. 1. i 2. Zakona, stanovi koji su čega mu je utvrđen invaliditet od 40%. Apelant smatra da mu proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i pripada pravo na povrat u posjed upitnog stana, navodeći da on Hercegovine, a kojima raspolaže Federalno ministarstvo obrane predstavlja njegov dom koji je koristio zajedno sa svojom obitelji čiji je nositelj stanarskog prava nakon 19. svibnja 1992. godine od 1987. godine do početka ratnih djelovanja. Također, apelant ostao u službi vojne ili civilne osobe u bilo kojim oružanim predlaže da mu Ustavni sud, sukladno svojim pravilima, dosudi snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine ne smatra se iznos od 1.050 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i nedonošenja odluke u razumnom roku glede uloženog priziva. Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tome statusu u nekoj b) Odgovor na apelaciju od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. prosinca 1995. godine. 18. Vrhovni sud je naveo da su razlozi za dugotrajno vođenje postupka objektivne naravi, što uključuje i veliki broj predmeta za VI. Dopustivost koje je mjerodavan ovaj sud. Naime, Vrhovni sud je naveo da je 23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, pobijana presuda donesena sukladno procesnom i materijalnom Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja zakonu, te potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora Obzirom na to da, prema mišljenju Vrhovnog suda, nisu zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. povrijeđena navedena ustavna prava na koja se apelant poziva, niti 24. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, odredbe Europske konvencije, Vrhovni sud je predložio da se Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, apelacija odbije kao neutemeljena. odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti 19. Kantonalni sud je naveo da je zakonito postupio u ovoj pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od upravnoj stvari, te da nije utjecao na kršenje apelantovih ljudskih 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o prava u predmetnom postupku radi donošenja odluke o zahtjevu za posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. povrat u posjed predmetnog stana. 25. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. kolovoza 2007. V. Relevantni propisi godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova 20. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) primio 19. rujna 2007. godine, a apelacija je podnesena 15. Članak 6. studenog 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Kad tijela i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava 26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. i interesa građana, poduzeća (društava, ustanova i drugih pravnih Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) osoba), što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Obzirom na vrstu i narav konkretne upravne stvari, Ustavni sud Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila smatra da se ne radi o osobito složenom predmetu. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija 35. Ustavni sud zapaža da je do donošenja odluke Ustavnog ispunjava uvjete glede dopustivosti. suda Vrhovni sud odlučio o apelantovom prizivu. Nedonošenje VII. Meritum odluke o apelantovom prizivu u razdoblju od 14. prosinca 2004. godine do 20. kolovoza 2007. godine Vrhovni sud je obrazložio 27. Apelant se žali da je predmet koji se vodio pred upravnim preopterećenošću suda velikim brojem predmeta. U svezi sa ovim tijelima, Kantonalnim i Vrhovnim sudom, glede njegovog navodima, Ustavni sud je u točki 31. ove odluke ukazao na to da se zahtjeva za povrat u posjed stana predugo trajao, te da je, zbog preopterećenost sudova, općenito, ne može prihvatiti kao nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne opravdanje. Naime, države-ugovornice Europske konvencije primjene prava, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak dužne su organizirati rad sudova na takav način da oni koje je zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ispunjavanju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. S druge člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na dom iz članka strane, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske države-ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi, Europski sud, 28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja dijelu glasi: 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32). Ustavni sud primjećuje Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska da drugostupanjski sud nije naveo da se radi o privremenom prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: zaostatku u rješavanju predmeta, ili da poduzima bilo kakve mjere (e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim radi popravljanja situacije sa rješavanjem predmeta koji su u stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom; zaostatku, niti je dao bilo kakve druge razloge koji bi se mogli (f) pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku; smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo (k) pravo na imovinu; Š...Ć trajanje drugostupanjskog postupka. 29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom Pitanje kompenzacije dijelu glasi: 36. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, dosudi naknada na utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima ime nematerijalne štete. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustavnog suda, Ustavni sud iznimno, na apelantov zahtjev, može neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud Pravo na pravično suđenje -pravo na donošenje odluke u podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao razumnom roku satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih a) Relevantna načela ljudskih prava i sloboda. 30. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, 37. Uzimajući u obzir standard života u Bosni i Hercegovini i razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu druge okolnosti, Ustavni sud je zaključio da apelantima u Bosni i okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima Hercegovini, u slučajevima kada su ispunjeni uvjeti za to, kao uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda, a osobito o nadoknadu na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog približno 150 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna postupka, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, posebnu žurnost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj studenog 2005. godine). 2002-I, stavak 38). 38. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu za 31. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka glede priziva veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za Vrhovnom sudu trebalo isplatiti iznos od po 150 KM, dakle, prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ukupan iznos od 450 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od ustroju sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv dana dostave ove odluke zato što se duljina postupka glede Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća apelantovog priziva može u cijelosti staviti na teret Vrhovnom 1997-IV). sudu pred kojim je postupak trajao dvije godine, osam mjeseci i 32. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita šest dana. marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog b) Ostali navodi statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u 39. U svezi sa ostalim navodima, Ustavni sud podsjeća da je u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni postupci svojoj Odluci AP 2531/05 od 12. travnja 2006. godine (objavljena imaju žuran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06 od 29. presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak kolovoza 2006. godine) razmatrao isto činjenično i pravno pitanje 18). na koje se poziva i apelant u konkretnom slučaju. U navedenoj b) Razdoblje koje se uzima u obzir odluci, ispitujući apelaciju u svezi sa ostalim aspektima prava na 33. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i kada još nije bila donesena presuda u postupku pred Vrhovnim članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud je zaključio sudom. Obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na da su nadležna tijela, pozivajući se na izmijenjenu odredbu članka donošenje odluke u razumnom roku isključivo za razdoblje od 3.a Zakona o prestanku primjene, pravilno primijenila relevantne kada je spis glede priziva dostavljen Vrhovnom sudu, dakle, od 14. materijalno-pravne propise, te da nije pronašao elemente koji bi u prosinca 2004. godine do 20. kolovoza 2007. godine, kada je konkretnom slučaju ukazali na to da su materijalno-pravni propisi Vrhovni sud donio odluku glede apelantovog priziva, Ustavni sud proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu i da će samo to razdoblje i ispitati. nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske c) Analiza razumnosti duljine postupka konvencije. 34. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče 40. U citiranoj odluci, u odnosu na navode o povredi prava na zahtjeva za povrat u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo. dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, Ustavni sud je zaključio da su neutemeljeni Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine navodi o povredi navedenog prava, budući da je apelantov zahtjev i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i za povrat stana odbijen zbog toga što je apelant, kao raniji nositelj osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku stanarskog prava, ostao u profesionalnoj vojnoj službi u oružanim u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije snagama izvan teritorija BiH nakon 19. svibnja 1992. godine kao Bosne i Hercegovine broj Už-636/04 od 20. avgusta 2007. godine. nadnevka propisanog Zakonom o prestanku primjene Zakona o Odbija se kao neosnovana apelacija Trifka Tripića napuštenim stanovima. S druge strane, država izvan teritorija podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i bivše SFRJ apelantu nije priznala zaštićeni status izbjeglice ili sta- Hercegovine broj Už-636/04 od 20. avgusta 2007. godine, Presude tus koji je jednak statusu izbjeglice ili raseljene osobe. Ustavni sud Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-364/04 od 3. novembra 2004. je zaključio da je u takvom slučaju miješanje u pravo na dom godine, Rješewa Ministarstva građewa, prostornog uređewa i sukladno zakonu, da ima legitiman cilj koji ima opći interes, a da zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona broj su poduzete mjere bile proporcionalne tome cilju. UP-09-25-03-852/02 od 26. aprila 2004. godine i Rješewa Službe 41. Obzirom na to da se razlozi dani u Odluci AP 2531/06 građewa, imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite odnose i na konkretan slučaj, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje koje je dano u toj odluci, te zaključuje da u okoline Mostar broj 07/II-576/99 u odnosu na ostale aspekte konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava iz članka člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih konvencije, pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i sloboda, te član II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8 Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te da nije potrebno Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih posebice razmatrati apelantove navode o povredi prava na sloboda. imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Trifku Tripiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove VIII. Zaključak odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime nematerijalne štete 42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na zbog kršewa prava na donošenje odluke u razumnom roku, u donošenje odluke u "razumnom roku" iz članka II/3.(e) Ustava skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije Hercegovine. kada je postupak donošenja odluke o apelantovom prizivu pred Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku Vrhovnim sudom trajao dvije godine, osam mjeseci i šest dana, te od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti kada se takvo neopravdano trajanje postupka može u cijelosti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem pripisati ponašanju nadležnog suda koji nije dao bilo kakve izvršewa ove odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila opravdane razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje prizivnog Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i postupka. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u povrijeđeni drugi aspekti apelantovog prava na pravično suđenje "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da nema OBRAZLOŽEWE kršenja prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i I. Uvod Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, budući da je 1. Trifko Tripić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Mostara, miješanje u ovo apelantovo pravo bilo sukladno zakonu, imalo je kog zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnio je 19. legitiman cilj, a poduzete mjere su bile proporcionalne tome cilju. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 44. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu razumnom roku u postupku koji u vrijeme podnošewa ove ove odluke. apelacije još nije bio okončan pred Vrhovnim sudom Federacije 45. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelacija Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. je evidentirana pod brojem AP 2206/06. Predsjednica 2. Apelant je 15. novembra 2007. godine, nakon što je Ustavnog suda postupak pred Vrhovnim sudom okončan, podnio apelaciju Bosne i Hercegovine protiv Presude Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. avgusta 2007. Seada Palavrić, v. r. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP 3086/07. II. Postupak pred Ustavnim sudom 3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 predmetu broj AP 2206/06, rješavajući apelaciju Trifka Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u Tripića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 brojem AP 2206/06. Spojene su apelacije br. AP 2206/06 i AP Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 3086/07. glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 4. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Seada Palavrić, predsjednica Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daqnjem tekstu: Miodrag Simović, potpredsjednik Kantonalni sud), Ministarstva građewa, prostornog uređewa i Valerija Galić, potpredsjednica zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u Mato Tadić, sudija daqnjem tekstu: Ministarstvo) i Službe građewa, Mirsad Ćeman, sudija imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite okoline (u na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je daqnjem tekstu: Služba građewa) Ustavni sud je 16. jula i 3. decembra 2007. godine, te 11. i 12. septembra 2008. godine ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zatražio da dostave odgovore na apelaciju, a od Službe građewa Djelimično se usvaja apelacija Trifka Tripića. da dostavi i spis broj 07/II-3-576/99 na uvid. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 5. Odgovore na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 31. avgusta i vojne službe. Dakle, ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, 12. decembra 2007. godine, Kantonalni sud 20. jula i 12. decembra Služba građewa je utvrdila da apelantu ne pripada pravo na 2007. godine, a Ministarstvo i Služba građewa nisu dostavili vraćanje u posjed spornog stana, niti može da se smatra odgovore na apelaciju. Spis je dostavljen 8. oktobra 2008. godine. izbjeglicom u smislu izmijenjene odredbe člana 3a Zakona o 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori prestanku primjene s obzirom na to da je i nakon 19. maja 1992. na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 30. januara godine ostao u aktivnoj službi u oružanim snagama van 2009. godine. teritorije BiH. III. Činjenično stanje 13. U obrazloženju svoga stanovišta Ministarstvo je, između ostalog, navelo da je Služba građewa potpuno i pravilno 7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih utvrdila činjenično stanje, te na to pravilno primijenila navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se odredbu člana 3a Zakona o prestanku primjene, dajući valjane i sumiraju na sljedeći način: jasne razloge koje je kao pravilne u cijelosti prihvatilo i 8. Apelant je 13. aprila 1999. godine Službi građewa podnio Ministarstvo. Naime, Ministarstvo je zakqučilo da je zahtjev za vraćanje u posjed stana u Mostaru, Splitska ulica broj nesporno utvrđeno da je apelant nakon 19. maja 1992. godine ostao 9. S obzirom na to da Služba građewa nije postupala po u aktivnoj službi u oružanim snagama van teritorije BiH, te da podnesenom zahtjevu, apelant je 8. oktobra 2002. godine podnio se, stoga, ne može da smatra izbjeglicom u smislu odredbe člana Ministarstvu žalbu zbog ćutawa administracije. Pošto 3a Zakona o prestanku primjene. Ministarstvo nije postupalo po izjavljenoj žalbi, apelant je 7. 14. Kantonalni sud je Presudom broj U-364/04 od 3. novembra novembra 2002. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu kom je sudom. osporio zakonitost drugostepenog rješewa, prihvatajući u 9. Kantonalni sud je Presudom broj U-1185/02 od 24. decembra cijelosti činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom postupku, 2002. godine uvažio apelantovu tužbu i obavezao Ministarstvo kao i izraženo pravno stanovište oba organa uprave. Naime, da u roku od 15 dana donese odluku o apelantovoj žalbi, odnosno Kantonalni sud je utvrdio da iz činjeničnog utvrđewa da Služba građewa odluči o apelantovom zahtjevu za vraćanje u proizilazi da je Naredbom komandanta KO RV i PVO broj 1-1272 posjed stana. od 4. maja 1992. godine poništena Naredba KO RV i PVO od 12. 10. Služba građewa je Rješenjem broj 07/II-576/99 od 11. marta aprila 1992. godine kom je bio utvrđen prestanak apelantove 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj aktivne vojne službe, te da je wome određeno da apelant, u činu UP-09-25-03-852/02 od 16. aprila 2003. godine, odbila apelantov potpukovnika avijacije, ostaje u aktivnoj vojnoj službi do 31. zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. Na osnovu decembra 1992. godine. Dakle, polazeći od nesporno utvrđene sprovedenih dokaza Služba građewa je utvrdila da je apelant činjenice da je apelant, i nakon 19. maja 1992. godine, ostao u stekao novo stanarsko pravo na stanu u Novom Beogradu, Ulica statusu vojnog lica u Vojsci Jugoslavije, Kantonalni sud je P. Milosavljevića broj 20/1, te da mu primjenom odredbe člana 3a zakqučio da su organi uprave pravilno odlučili i donijeli stav 2 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim odluku pravilno primjenjujući materijalno pravo, jer se, prema stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i mišljenju suda, apelant ne može da smatra izbjeglicom, niti mu Hercegovine" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 37/01 i pripada pravo na vraćanje u posjed spornog stana u smislu 56/01; u daqnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) ne pripada odredbe člana 3a Zakona o prestanku primjene. Takođe, pravo na vraćanje u posjed stana, budući da je stekao novo Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i apelantove navode da stanarsko pravo van teritorije BiH. Apelant je pred je lice kom je utvrđen invaliditet od 40% i da je invalidnost Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor radi poništewa stekao prije ratnih dejstava, pozivajući se na nesporno utvrđenje drugostepenog rješewa. da je apelant ostao u Vojsci SR Jugoslavije poslije 19. maja 1992. 11. Presudom broj U-224/03 od 7. januara 2004. godine godine, zbog čega nije stekao status izbjeglice. Kantonalni sud je tužbu uvažio, te osporeno i prvostepeno 15. Presudom Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. avgusta rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba koju je ponovni postupak. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud je izjavio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Iz naveo da prilikom rješavawa apelantovog zahtjeva Služba obrazložewa presude Vrhovnog suda proizilazi da je taj sud, građewa i Ministarstvo nisu ocijenili sve dokaze s ciljem razmatrajući apelantove žalbene navode u odnosu na pogrešno i pravilnog utvrđivawa činjenice da li je apelant stekao novo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zakqučio da se stanarsko pravo. Prema mišljenju Kantonalnog suda, iz prvostepena presuda zasniva na pravilno utvrđenom dokumentacije spisa predmeta ne proizilazi da je ta činjenica činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. pravilno utvrđena u smislu odredbe člana 3a stav 2 Zakona o Naime, polazeći od nesporno utvrđene činjenice da je apelant prestanku primjene. Stoga je Kantonalni sud naložio Službi nakon 19. maja 1992. godine ostao u statusu vojnog lica u Vojsci građewa da ponovo sprovede dokazni postupak, te da, u skladu sa Jugoslavije, te da je odredbom člana 1 Zakona o izmjenama i utvrđenim činjeničnim stanjem, donese odluku o apelantovom dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim zahtjevu za vraćanje u posjed stana pravilno primjenjujući stanovima ("Službene novine Federacije BiH" broj 29/03) odredbe člana 3a stav 2 Zakona o prestanku primjene. izmijenjen član 3a Zakona o prestanku primjene, te propisano da 12. U ponovljenom postupku Služba građewa je Rješenjem stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriji broj 07/II-3-576/99 od 12. marta 2004. godine, koje je potvrđeno Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim raspolaže Federalno Rješenjem Ministarstva broj UP-09-25-03-852/02 od 26. aprila ministarstvo odbrane, čiji je nosilac stanarskog prava nakon 2004. godine, odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog ili civilnog lica u u posjed stana. Iz obrazložewa rješewa proizilazi da je bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Služba građewa na osnovu sprovedenih dokaza utvrdila da je Hercegovine ne smatra se izbjeglicom, niti ima pravo na sporni stan bio na raspolaganju Federalnog ministarstva vraćanje stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu odbrane (u daqnjem tekstu: FMO), da je apelant status nosioca je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite stanarskog prava na stanu stekao po osnovu Rješewa Komande koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ Garnizona Mostar od 19. oktobra 1987. godine. Takođe, utvrđeno prije 14. decembra 1995. godine, Vrhovni sud je zakqučio da su je da je apelantu Rješenjem Zavoda za socijalno osiguranje vojnih Kantonalni sud i upravni organi pravilnom primjenom osiguranika Beograd od 17. decembra 1992. godine priznato materijalnog prava donijeli zakonitu odluku kada su, u skladu sa pravo na starosnu penziju od 1. januara 1993. godine, te da je odredbom člana 3a Zakona o prestanku primjene odbili apelant kao aktivno vojno lice ostao u oružanim snagama van apelantov zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana. teritorije Bosne i Hercegovine do 31. decembra 1992. godine, 16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni sud kada je na predlog komandanta RV i PVO razriješen aktivne je, ocjenjujući apelantove žalbene navode da mu je status vojnog lica prestao još prije izbijawa rata zbog zdravstvenih razloga, 21. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku jer mu je, kako je naveo, do 19. maja 1992. godine bila već utvrđena primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine invalidnost od 40%, zakqučio da su navodi neosnovani, FBiH" broj 27/99) pozivajući se, u smislu odredbe člana 44 ZUP-a, na razloge Član 3a navedene u osporenoj presudi Kantonalnog suda, s obzirom na to Izuzetno od odredbe člana 3 st. 1 i 2 ovog zakona u vezi sa da su, prema mišljenju Vrhovnog suda, pitawa i okolnosti koji se stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji u žalbi iznose pravilno ocijenjeni u postupku pred Federacije BiH, a koji su na raspolaganju Federalnog Kantonalnim sudom. ministarstva odbrane, nosilac stanarskog prava ne smatra se IV. Apelacija izbjeglicom ako je 30. aprila 1991. godine bio u aktivnoj vojnoj službi u SSNO (Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu) - a) Navodi iz apelacije u JNA (tj. nije bio penzionisan) i nije bio državljanin 17. Apelant je naveo da njegov predmet nije riješen u Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine prema razumnom roku i na pravičan način, te da smatra da su u evidenciji državljana, izuzev ako mu je odobren boravak u konkretnom slučaju prekršena njegova ustavna prava iz člana statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom II/3e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 8 Evropske statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u 1995. godine. daqnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1 Protokola Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1 ovog člana ne broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u apelaciji navodi smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. decembra 1995. hronologiju događaja u vezi sa postupkom vraćawa spornog stana godine ostao u aktivnoj vojnoj službi u bilo kojim oružanim koji se vodio pred upravnim organima i redovnim sudovima, te snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, ili ako je stekao smatra da su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. činjeničnom stanju i na pogrešnoj primjeni odredbi člana 3a 22. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku Zakona o prestanku primjene. Apelant smatra da je osporenim primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine odlukama pogrešno utvrđeno da je on ostao u aktivnoj vojnoj Federacije BiH" broj 29/03) službi van teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine, navodeći Član 1 u tom smislu da mu je status vojnog lica prestao prije izbijawa U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim ratnih dejstava zbog zdravstvenih razloga, jer mu je oštećen sluh stanovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 11/98, 39/98, usljed čega mu je utvrđen invaliditet od 40%. Apelant smatra da 12/99, 27/99, 43/99 i 54/01) član 3a mijewa se i glasi: mu pripada pravo na vraćanje u posjed spornog stana, navodeći da Izuzetno od odredbe člana 3 st. 1 i 2 Zakona, stanovi koji on predstavlja njegov dom koji je koristio zajedno sa svojom su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i porodicom od 1987. godine do početka ratnih dejstava. Takođe, Hercegovine, a kojima raspolaže Federalno ministarstvo apelant predlaže da mu Ustavni sud, u skladu sa svojim odbrane čiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. maja 1992. pravilima, dosudi iznos od 1.050 KM na ime naknade godine ostao u službi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim nematerijalne štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine ne povodom izjavljene žalbe. smatra se izbjeglicom, niti ima pravo na vraćanje stana u b) Odgovor na apelaciju Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji 18. Vrhovni sud je naveo da su razlozi za dugotrajno vođenje odgovara tom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije postupka objektivne prirode, što ukqučuje i veliki broj 14. decembra 1995. godine. predmeta za koje je nadležan ovaj sud. Naime, Vrhovni sud je naveo da je osporena presuda donesena u skladu sa procesnim i VI. Dopustivost materijalnim zakonom, te potpuno i pravilno utvrđenim 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, činjeničnim stanjem. S obzirom na to da, prema mišljenju Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima Vrhovnog suda, nisu povrijeđena navedena ustavna prava na koja koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora se apelant poziva, niti odredbe Evropske konvencije, Vrhovni zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. 24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 19. Kantonalni sud je naveo da je zakonito postupio u ovoj Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv upravnoj stvari, te da nije uticao na kršenje apelantovih presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi qudskih prava u predmetnom postupku radi donošewa odluke o djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se zahtjevu za vraćanje u posjed predmetnog stana. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je V. Relevantni propisi koristio. 20. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine 25. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) Presuda Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. avgusta 2007. godine Član 6 protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih Kad organi i institucije koje imaju javna ovlašćewa prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 19. rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede efikasno septembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 15. novembra ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava, 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 ustanova i drugih pravnih lica), što obuhvata dobru stav 1 Pravila Ustavnog suda. organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja obezbjeđuje 26. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog Š...Ć apelacija nije dopustiva. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Član 14 Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za VII. Meritum pravilno utvrđivanje činjeničnog stawa i za donošenje 27. Apelant se žali da je predmet koji se vodio pred zakonitog i pravilnog rješewa. upravnim organima, Kantonalnim i Vrhovnim sudom, povodom Š...Ć njegovog zahtjeva za vraćanje u posjed stana predugo trajao, te da je, zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stawa i preopterećenošću suda velikim brojem predmeta. U vezi sa ovim proizvoqne primjene prava, povrijeđeno njegovo pravo na navodima, Ustavni sud je u tački 31 ove odluke ukazao na to da se pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3e) Ustava Bosne preopterećenost sudova, uopšteno, ne može da prihvati kao i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na opravdanje. Naime, države-ugovornice Evropske konvencije dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 dužne su da organizuju rad sudova na takav način da oni Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava ispuwavanju zahtjeve iz člana 6 Evropske konvencije. S druge Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku strane, shodno praksi Evropskog suda za qudska prava, konvenciju. države-ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće 28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski dijelu glasi: sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32). Ustavni sud qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: primjećuje da drugostepeni sud nije naveo da se radi o e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim privremenom zaostatku u rješavanju predmeta, ili da preduzima stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom; bilo kakve mjere radi popravljanja situacije sa rješavanjem f) pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku; predmeta koji su u zaostatku, niti je dao bilo kakve druge razloge k) pravo na imovinu; Š...Ć koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem 29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu za ovako dugo trajanje drugostepenog postupka. glasi: Pitanje kompenzacije 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako 36. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku štete, zbog nedonošewa odluke u razumnom roku, dosudi naknada pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim na ime nematerijalne štete. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može sudom. Š...Ć da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni Pravo na pravično suđenje -pravo na donošenje odluke u sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, razumnom roku naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršewa a) Relevantni principi zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 30. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, 37. Uzimajući u obzir standard života u Bosni i razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu Hercegovini i druge okolnosti, Ustavni sud je zakqučio da okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima apelantima u Bosni i Hercegovini, u slučajevima kada su uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o ispunjeni uslovi za to, kao nadoknadu na ime nematerijalne složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna godinu neopravdano dugog trajawa postupka, odnosno dvostruki stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost (vidi, Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine). Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 38. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu 31. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, za svaku godinu neopravdano dugog trajawa postupka povodom veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za žalbe Vrhovnom sudu trebalo isplatiti iznos od po 150 KM, prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na dakle, ukupan iznos od 450 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni nedostaci u isplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier mjeseca od dana dostavljanja ove odluke zato što se dužina protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, postupka povodom apelantove žalbe može u cijelosti da stavi Izvještaji 1997-IV). na teret Vrhovnom sudu pred kojim je postupak trajao dvije 32. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita godine, osam mjeseci i šest dana. marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču b) Ostali navodi ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski 39. U vezi sa ostalim navodima, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci AP 2531/05 od 12. aprila 2006. godine (objavljena u postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06 od 29. protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A avgusta 2006. godine) razmatrao isto činjenično i pravno pitanje broj 228-B, stav 18). na koje se poziva i apelant u konkretnom slučaju. U navedenoj b) Period koji se uzima u obzir odluci, ispitujući apelaciju u vezi sa ostalim aspektima prava 33. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i kada još nije bila donesena presuda u postupku pred Vrhovnim člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud je zakqučio da su sudom. S obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na nadležni organi, pozivajući se na izmijenjenu odredbu člana 3a donošenje odluke u razumnom roku iskqučivo za period od kada Zakona o prestanku primjene, pravilno primijenili relevantne je spis povodom žalbe dostavljen Vrhovnom sudu, dakle, od 14. materijalno-pravne propise, te da nije pronašao elemente koji decembra 2004. godine do 20. avgusta 2007. godine, kada je Vrhovni bi u konkretnom slučaju ukazali na to da su materijalno-pravni sud donio odluku povodom apelantove žalbe, Ustavni sud će samo propisi proizvoqno ili nepravično primijenjeni na taj period i ispitati. apelantovu štetu i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na c) Analiza razumnosti dužine postupka pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i 34. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče člana 6 stav 1 Evropske konvencije. zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kom postoji stanarsko 40. U citiranoj odluci, u odnosu na navode o povredi prava na pravo. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne upravne stvari, dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu. Evropske konvencije, Ustavni sud je zakqučio da su neosnovani 35. Ustavni sud zapaža da je do donošewa odluke Ustavnog navodi o povredi navedenog prava, budući da je apelantov zahtjev suda Vrhovni sud odlučio o apelantovoj žalbi. Nedonošenje za vraćanje stana odbijen zbog toga što je apelant, kao raniji odluke o apelantovoj žalbi u periodu od 14. decembra 2004. nosilac stanarskog prava, ostao u profesionalnoj vojnoj službi godine do 20. avgusta 2007. godine Vrhovni sud je obrazložio u oružanim snagama van teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine kao datuma propisanog Zakonom o prestanku primjene u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Zakona o napuštenim stanovima. S druge strane, država van Bosne i Hercegovine broj Už-636/04 od 20. augusta 2007. godine. teritorije bivše SFRJ apelantu nije priznala zaštićeni sta- Odbija se kao neosnovana apelacija Trifka Tripića podnesena tus izbjeglice ili status koji je jednak statusu izbjeglice ili protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine raseljenog lica. Ustavni sud je zakqučio da je u takvom slučaju broj Už-636/04 od 20. augusta 2007. godine, Presude miješanje u pravo na dom u skladu sa zakonom, da ima legitiman Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-364/04 od 3. novembra ciq koji ima opšti interes, a da su preduzete mjere bile 2004. godine, Rješenja Ministarstva građenja, prostornog proporcionalne tom ciqu. uređenja i zaštite okolice Hercegovačko-neretvanskog kantona 41. S obzirom na to da se razlozi dati u Odluci AP 2531/06 broj UP-09-25-03-852/02 od 26. aprila 2004. godine i Rješenja odnose i na konkretan slučaj, Ustavni sud se u cijelosti poziva Službe građenja, imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite na obrazloženje koje je dato u toj odluci, te zakqučuje da u okolice Mostar broj 07/II-576/99 u odnosu na ostale aspekte člana konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te da nije potrebno za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Trifku imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Tripiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. isplati iznos od 450,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja VIII. Zakqučak prava na donošenje odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 42. Ustavni sud zakqučuje da postoji kršenje prava na 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. donošenje odluke u "razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud postupak donošewa odluke o apelantovoj žalbi pred Vrhovnim Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove sudom trajao dvije godine, osam mjeseci i šest dana, te kada se odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda takvo neopravdano trajanje postupka može u cijelosti da Bosne i Hercegovine. pripiše ponašanju nadležnog suda koji nije dao bilo kakve Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i opravdane razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje žalbenog Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u postupka. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 43. Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju nisu povrijeđeni drugi aspekti apelantovog prava na pravično OBRAZLOŽENJE suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav I. Uvod 1 Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da nema kršewa prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i 1. Trifko Tripić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, budući da je zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnio je 19. jula miješanje u ovo apelantovo pravo bilo u skladu sa zakonom, 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u imalo je legitiman ciq, a preduzete mjere su bile daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u proporcionalne tom ciqu. razumnom roku u postupku koji u vrijeme podnošenja ove 44. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila apelacije još nije bio okončan pred Vrhovnim sudom Federacije Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelacija odluke. je evidentirana pod brojem AP 2206/06. 45. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2. Apelant je 15. novembra 2007. godine, nakon što je Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. postupak pred Vrhovnim sudom okončan, podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. augusta 2007. Predsjednica godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP 3086/07. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine II. Postupak pred Ustavnim sudom Seada Palavrić, s. r. 3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u predmetu broj AP 2206/06, rješavajući apelaciju Trifka Tripića, kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. brojem AP 2206/06. Spojene su apelacije br. AP 2206/06 i AP stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila 3086/07. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 4. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Seada Palavrić, predsjednica Kantonalni sud), Ministarstva građenja, prostornog uređenja i Miodrag Simović, potpredsjednik zaštite okolice Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem Valerija Galić, potpredsjednica tekstu: Ministarstvo) i Službe građenja, imovinskopravnih i Mato Tadić, sudija stambenih poslova i zaštite okolice (u daljnjem tekstu: Služba Mirsad Ćeman, sudija građenja) Ustavni sud je 16. jula i 3. decembra 2007. godine, te 11. na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je i 12. septembra 2008. godine zatražio da dostave odgovore na apelaciju, a od Službe građenja da dostavi i spis broj ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 07/II-3-576/99 na uvid. Djelimično se usvaja apelacija Trifka Tripića. 5. Odgovore na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 31. augusta i Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine 12. decembra 2007. godine, Kantonalni sud 20. jula i 12. decembra i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i 2007. godine, a Ministarstvo i Služba građenja nisu dostavili osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku odgovore na apelaciju. Spis je dostavljen 8. oktobra 2008. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 13. U obrazloženju svoga stava Ministarstvo je, između odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 30. ostalog, navelo da je Služba građenja potpuno i pravilno utvrdila januara 2009. godine. činjenično stanje, te na to pravilno primijenila odredbu člana 3.a Zakona o prestanku primjene, dajući valjane i jasne razloge koje je III. Činjenično stanje kao pravilne u cijelosti prihvatilo i Ministarstvo. Naime, 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Ministarstvo je zaključilo da je nesporno utvrđeno da je apelant dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na nakon 19. maja 1992. godine ostao u aktivnoj službi u oružanim sljedeći način: snagama van teritorije BiH, te da se, stoga, ne može smatrati 8. Apelant je 13. aprila 1999. godine Službi građenja podnio izbjeglicom u smislu odredbe člana 3.a Zakona o prestanku zahtjev za povrat u posjed stana u Mostaru, Splitska ulica broj 9. S primjene. obzirom na to da Služba građenja nije postupala po podnesenom 14. Kantonalni sud je Presudom broj U-364/04 od 3. zahtjevu, apelant je 8. oktobra 2002. godine podnio Ministarstvu novembra 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu žalbu zbog šutnje administracije. Pošto Ministarstvo nije kojom je osporio zakonitost drugostepenog rješenja, prihvatajući u postupalo po izjavljenoj žalbi, apelant je 7. novembra 2002. cijelosti činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom postupku, kao godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. i izraženi pravni stav oba organa uprave. Naime, Kantonalni sud je 9. Kantonalni sud je Presudom broj U-1185/02 od 24. utvrdio da iz činjeničnog utvrđenja proizlazi da je Naredbom decembra 2002. godine uvažio apelantovu tužbu i obavezao komandanta KO RV i PVO broj 1-1272 od 4. maja 1992. godine Ministarstvo da u roku od 15 dana donese odluku o apelantovoj poništena Naredba KO RV i PVO od 12. aprila 1992. godine žalbi, odnosno da Služba građenja odluči o apelantovom zahtjevu kojom je bio utvrđen prestanak apelantove aktivne vojne službe, te za povrat u posjed stana. da je njome određeno da apelant, u činu potpukovnika avijacije, 10. Služba građenja je Rješenjem broj 07/II-576/99 od 11. ostaje u aktivnoj vojnoj službi do 31. decembra 1992. godine. marta 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva Dakle, polazeći od nesporno utvrđene činjenice da je apelant, i broj UP-09-25-03-852/02 od 16. aprila 2003. godine, odbila nakon 19. maja 1992. godine, ostao u statusu vojnog lica u Vojsci apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. Na osnovu Jugoslavije, Kantonalni sud je zaključio da su organi uprave provedenih dokaza Služba građenja je utvrdila da je apelant stekao pravilno odlučili i donijeli odluku pravilno primjenjujući novo stanarsko pravo na stanu u Novom Beogradu, Ulica P. materijalno pravo, jer se, prema mišljenju suda, apelant ne može Milosavljevića broj 20/1, te da mu primjenom odredbe člana 3.a smatrati izbjeglicom, niti mu pripada pravo na povrat u posjed stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim spornog stana u smislu odredbe člana 3.a Zakona o prestanku stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. primjene. Također, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 37/01 i 56/01; u apelantove navode da je lice kojem je utvrđen invaliditet od 40% i daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) ne pripada pravo na da je invalidnost stekao prije ratnih djelovanja, pozivajući se na povrat u posjed stana, budući da je stekao novo stanarsko pravo nesporno utvrđenje da je apelant ostao u Vojsci SR Jugoslavije izvan teritorije BiH. Apelant je pred Kantonalnim sudom poslije 19. maja 1992. godine, zbog čega nije stekao status pokrenuo upravni spor radi poništenja drugostepenog rješenja. izbjeglice. 11. Presudom broj U-224/03 od 7. januara 2004. godine Kantonalni sud je tužbu uvažio, te osporeno i prvostepeno rješenje 15. Presudom Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. augusta poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba koju je postupak. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud je naveo da izjavio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Iz prilikom rješavanja apelantovog zahtjeva Služba građenja i obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da je taj sud, Ministarstvo nisu ocijenili sve dokaze s ciljem pravilnog razmatrajući apelantove žalbene navode u odnosu na pogrešno i utvrđivanja činjenice da li je apelant stekao novo stanarsko pravo. nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zaključio da se prvostepena Prema mišljenju Kantonalnog suda, iz dokumentacije spisa presuda zasniva na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i predmeta ne proizlazi da je ta činjenica pravilno utvrđena u smislu pravilnoj primjeni materijalnog prava. Naime, polazeći od odredbe člana 3.a stav 2. Zakona o prestanku primjene. Stoga je nesporno utvrđene činjenice da je apelant nakon 19. maja 1992. Kantonalni sud naložio Službi građenja da ponovo provede godine ostao u statusu vojnog lica u Vojsci Jugoslavije, te da je dokazni postupak, te da, u skladu sa utvrđenim činjeničnim odredbom člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stanjem, donese odluku o apelantovom zahtjevu za povrat u posjed prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene stana pravilno primjenjujući odredbe člana 3.a stav 2. Zakona o novine Federacije BiH" broj 29/03) izmijenjen član 3.a Zakona o prestanku primjene. prestanku primjene, te propisano da stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim 12. U ponovljenom postupku Služba građenja je Rješenjem broj 07/II-3-576/99 od 12. marta 2004. godine, koje je potvrđeno raspolaže Federalno ministarstvo odbrane, čiji je nosilac Rješenjem Ministarstva broj UP-09-25-03-852/02 od 26. aprila stanarskog prava nakon 19. maja 1992. godine ostao u službi 2004. godine, odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za povrat u vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oružanim snagama izvan posjed stana. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je Služba teritorije Bosne i Hercegovine ne smatra se izbjeglicom, niti ima građenja na osnovu provedenih dokaza utvrdila da je sporni stan pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev bio na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite tekstu: FMO), da je apelant status nosioca stanarskog prava na koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije stanu stekao po osnovu Rješenja Komande Garnizona Mostar od 14. decembra 1995. godine, Vrhovni sud je zaključio da su 19. oktobra 1987. godine. Također, utvrđeno je da je apelantu Kantonalni sud i upravni organi pravilnom primjenom Rješenjem Zavoda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika materijalnog prava donijeli zakonitu odluku kada su, u skladu sa Beograd od 17. decembra 1992. godine priznato pravo na starosnu odredbom člana 3.a Zakona o prestanku primjene odbili apelantov penziju od 1. januara 1993. godine, te da je apelant kao aktivno zahtjev za povrat u posjed spornog stana. vojno lice ostao u oružanim snagama van teritorije Bosne i 16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni sud je, Hercegovine do 31. decembra 1992. godine, kada je na prijedlog ocjenjujući apelantove žalbene navode da mu je status vojnog lica komandanta RV i PVO razriješen aktivne vojne službe. Dakle, prestao još prije izbijanja rata zbog zdravstvenih razloga, jer mu je, ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, Služba građenja je utvrdila kako je naveo, do 19. maja 1992. godine bila već utvrđena da apelantu ne pripada pravo na povrat u posjed spornog stana, niti invalidnost od 40%, zaključio da su navodi neosnovani, pozivajući se može smatrati izbjeglicom u smislu izmijenjene odredbe člana se, u smislu odredbe člana 44. ZUP-a, na razloge navedene u 3.a Zakona o prestanku primjene s obzirom na to da je i nakon 19. osporenoj presudi Kantonalnog suda, s obzirom na to da su, prema maja 1992. godine ostao u aktivnoj službi u oružanim snagama van mišljenju Vrhovnog suda, pitanja i okolnosti koji se u žalbi iznose teritorije BiH. pravilno ocijenjeni u postupku pred Kantonalnim sudom. IV. Apelacija Hercegovine prema evidenciji državljana, izuzev ako mu je a) Navodi iz apelacije odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 17. Apelant je naveo da njegov predmet nije riješen u 14. decembra 1995. godine. razumnom roku i na pravičan način, te da smatra da su u konkretnom slučaju prekršena njegova ustavna prava iz člana Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. ovog člana ne II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. decembra 1995. konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u godine ostao u aktivnoj vojnoj službi u bilo kojim oružanim daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, ili ako je stekao novo uz Evropsku konvenciju. Apelant u apelaciji navodi hronologiju stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. događaja u vezi sa postupkom povrata spornog stana koji se vodio 22. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku pred upravnim organima i redovnim sudovima, te smatra da su primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom Federacije BiH" broj 29/03) stanju i na pogrešnoj primjeni odredaba člana 3.a Zakona o Član 1. prestanku primjene. Apelant smatra da je osporenim odlukama U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim pogrešno utvrđeno da je on ostao u aktivnoj vojnoj službi van stanovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 11/98, 39/98, teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine, navodeći u tom smislu 12/99, 27/99, 43/99 i 54/01) član 3.a mijenja se i glasi: da mu je status vojnog lica prestao prije izbijanja ratnih djelovanja Izuzetno od odredbe člana 3. st. 1. i 2. Zakona, stanovi koji su zbog zdravstvenih razloga, jer mu je oštećen sluh usljed čega mu je proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i utvrđen invaliditet od 40%. Apelant smatra da mu pripada pravo Hercegovine, a kojima raspolaže Federalno ministarstvo odbrane na povrat u posjed spornog stana, navodeći da on predstavlja njegov dom koji je koristio zajedno sa svojom porodicom od 1987. čiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. maja 1992. godine godine do početka ratnih djelovanja. Također, apelant predlaže da ostao u službi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oružanim mu Ustavni sud, u skladu sa svojim pravilima, dosudi iznos od snagama van teritorije Bosne i Hercegovine ne smatra se 1.050 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i odluke u razumnom roku povodom izjavljene žalbe. Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od b) Odgovor na apelaciju zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. godine. 18. Vrhovni sud je naveo da su razlozi za dugotrajno vođenje postupka objektivne prirode, što uključuje i veliki broj predmeta VI. Dopustivost za koje je nadležan ovaj sud. Naime, Vrhovni sud je naveo da je 23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, osporena presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja zakon?m, te potpuno i pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem. S su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog obzirom na to da, prema mišljenju Vrhovnog suda, nisu presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. povrijeđena navedena ustavna prava na koja se apelant poziva, niti 24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odredbe Evropske konvencije, Vrhovni sud je predložio da se Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, apelacija odbije kao neosnovana. odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni 19. Kantonalni sud je naveo da je zakonito postupio u ovoj pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od upravnoj stvari, te da nije utjecao na kršenje apelantovih ljudskih 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o prava u predmetnom postupku radi donošenja odluke o zahtjevu za posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. povrat u posjed predmetnog stana. 25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Už-636/04 od 20. augusta 2007. V. Relevantni propisi godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova 20. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) primio 19. septembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 15. Član 6. novembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje 26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. prava i interesa građana, preduzeća (društava, ustanova i drugih Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) pravnih lica), što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno apelacija nije dopustiva. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila razmatranje tih stvari. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija Š...Ć ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Član 14. VII. Meritum Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka 27. Apelant se žali da je predmet koji se vodio pred upravnim vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako organima, Kantonalnim i Vrhovnim sudom, povodom njegovog da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje zahtjeva za povrat u posjed stana predugo trajao, te da je, zbog činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne Š...Ć primjene prava, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak 21. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine članom 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana FBiH" broj 27/99) II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije Član 3.a i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Izuzetno od odredbe člana 3. st. 1. i 2. ovog zakona u vezi sa člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije 28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom BiH, a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane, dijelu glasi: nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska aprila 1991. godine bio u aktivnoj vojnoj službi u SSNO prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu) - u JNA (tj. nije bio e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim penzionisan) i nije bio državljanin Socijalističke republike Bosne i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom; f) pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku; razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje k) pravo na imovinu; Š...Ć drugostepenog postupka. 29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Pitanje kompenzacije glasi: 36. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, dosudi naknada na osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima ime nematerijalne štete. U smislu člana 76. stav 2. Pravila pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Pravo na pravično suđenje -pravo na donošenje odluke u naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao razumnom roku satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih a) Relevantni principi ljudskih prava i sloboda. 37. Uzimajući u obzir standard života u Bosni i Hercegovini i 30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, druge okolnosti, Ustavni sud je zaključio da apelantima u Bosni i razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu Hercegovini, u slučajevima kada su ispunjeni uvjeti za to, kao okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima nadoknadu na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o približno 150 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog postupka, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna posebnu hitnost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, novembra 2005. godine). aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 38. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu za 2002-I, stav 38). svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka povodom 31. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, žalbe Vrhovnom sudu trebalo isplatiti iznos od po 150 KM, dakle, veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za ukupan iznos od 450 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u dana dostavljanja ove odluke zato što se dužina postupka organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier povodom apelantove žalbe može u cijelosti staviti na teret protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Vrhovnom sudu pred kojim je postupak trajao dvije godine, osam Izvještaji 1997-IV). mjeseci i šest dana. 32. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita b) Ostali navodi marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u 39. U vezi sa ostalim navodima, Ustavni sud podsjeća da je u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju svojoj Odluci AP 2531/05 od 12. aprila 2006. godine (objavljena u hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06 od 29. od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). augusta 2006. godine) razmatrao isto činjenično i pravno pitanje na koje se poziva i apelant u konkretnom slučaju. U navedenoj b) Period koji se uzima u obzir odluci, ispitujući apelaciju u vezi sa ostalim aspektima prava na 33. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i kada još nije bila donesena presuda u postupku pred Vrhovnim člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je zaključio da sudom. S obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na su nadležni organi, pozivajući se na izmijenjenu odredbu člana 3.a donošenje odluke u razumnom roku isključivo za period od kada je Zakona o prestanku primjene, pravilno primijenili relevantne spis povodom žalbe dostavljen Vrhovnom sudu, dakle, od 14. materijalno-pravne propise, te da nije pronašao elemente koji bi u decembra 2004. godine do 20. augusta 2007. godine, kada je konkretnom slučaju ukazali na to da su materijalno-pravni propisi Vrhovni sud donio odluku povodom apelantove žalbe, Ustavni sud proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu i da će samo taj period i ispitati. nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske c) Analiza razumnosti dužine postupka konvencije. 34. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče 40. U citiranoj odluci, u odnosu na navode o povredi prava na zahtjeva za povrat u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo. dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne upravne stvari, Ustavni sud Evropske konvencije, Ustavni sud je zaključio da su neosnovani smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu. navodi o povredi navedenog prava, budući da je apelantov zahtjev 35. Ustavni sud zapaža da je do donošenja odluke Ustavnog za povrat stana odbijen zbog toga što je apelant, kao raniji nosilac suda Vrhovni sud odlučio o apelantovoj žalbi. Nedonošenje stanarskog prava, ostao u profesionalnoj vojnoj službi u oružanim odluke o apelantovoj žalbi u periodu od 14. decembra 2004. snagama izvan teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine kao godine do 20. augusta 2007. godine Vrhovni sud je obrazložio datuma propisanog Zakonom o prestanku primjene Zakona o preopterećenošću suda velikim brojem predmeta. U vezi sa ovim napuštenim stanovima. S druge strane, država izvan teritorije navodima, Ustavni sud je u tački 31. ove odluke ukazao na to da se bivše SFRJ apelantu nije priznala zaštićeni status izbjeglice ili sta- preopterećenost sudova, općenito, ne može prihvatiti kao tus koji je jednak statusu izbjeglice ili raseljenog lica. Ustavni sud opravdanje. Naime, države-ugovornice Evropske konvencije je zaključio da je u takvom slučaju miješanje u pravo na dom u dužne su da organiziraju rad sudova na takav način da oni skladu sa zakonom, da ima legitiman cilj koji ima opći interes, a da ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. S druge su preduzete mjere bile proporcionalne tom cilju. strane, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, 41. S obzirom na to da se razlozi dati u Odluci AP 2531/06 države-ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog odnose i na konkretan slučaj, Ustavni sud se u cijelosti poziva na zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće obrazloženje koje je dato u toj odluci, te zaključuje da u mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava iz člana Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske godine, serija A broj 66, st. 25-32). Ustavni sud primjećuje da konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i drugostepeni sud nije naveo da se radi o privremenom zaostatku u Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te da nije potrebno rješavanju predmeta, ili da preduzima bilo kakve mjere radi posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu popravljanja situacije sa rješavanjem predmeta koji su u zaostatku, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola niti je dao bilo kakve druge razloge koji bi se mogli smatrati broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zaključak Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na broj Gž: 007-0-Gž-06-000038 od 21. lipnja 2006. godine. donošenje odluke u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava II. Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od postupak donošenja odluke o apelantovoj žalbi pred Vrhovnim Kantonalnog suda i "Sarajevoosiguranja" d.d. Sarajevo (u sudom trajao dvije godine, osam mjeseci i šest dana, te kada se daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 27. siječnja 2009. godine takvo neopravdano trajanje postupka može u cijelosti pripisati da dostave odgovore na apelaciju. ponašanju nadležnog suda koji nije dao bilo kakve opravdane razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. veljače, opravdanjem za ovako dugo trajanje žalbenog postupka. a izvršenik 3. veljače 2009. godine. 43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu III. Činjenično stanje povrijeđeni drugi aspekti apelantovog prava na pravično suđenje 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da nema sljedeći način: kršenja prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i 5. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Ljubuškom broj člana 8. Evropske konvencije, budući da je miješanje u ovo P.134/91 od 19. travnja 1993. godine "Sarajevo-osiguranje" d.d. apelantovo pravo bilo u skladu sa zakonom, imalo je legitiman cilj, Sarajevo je obvezano apelantu na ime naknade štete isplatiti iznos a preduzete mjere su bile proporcionalne tom cilju. od 10.765,290 HRD sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 44. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila 30. siječnja 1993. godine do konačne isplate, te isplatiti mu iznos Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove od 211.875 HRD na ime troškova parničnog postupka sa odluke. zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. travnja 1993. 45. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke godine do konačne isplate. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 6. Apelant je 4. travnja 1998. godine, na temelju pravomoćne Predsjednica Presude broj P.134/91, pokrenuo izvršni postupak pred Općinskim Ustavnog suda sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u svrhu naplate Bosne i Hercegovine novčane tražbine, i to: glavnog duga koji iznosi 10.765,29 Kn sa Seada Palavrić, s. r. zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. siječnja 1993. godine do konačne isplate, troškova parničnog postupka koji iznose 211,87 Kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u 19. travnja 1993. godine do konačne isplate, kao i troškova predmetu broj AP 2312/06, rješavajući apelaciju Jurice Granića, izvršnog postupka, koliko oni budu iznosili. na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. 7. Općinski sud je donio Rješenje broj I-176/98 od 27. travnja stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila 1998. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje. Izvršenik je Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 12. svibnja 1998. godine uložio prigovor protiv ovog rješenja. Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 8. Općinski sud je donio Rješenje broj I.176/98-Č od 18. Seada Palavrić, predsjednica travnja 2005. godine kojim je dopustio izvršenje po apelantovom Miodrag Simović, dopredsjednik prijedlogu protiv izvršenika na temelju pravomoćne Presude broj Valerija Galić, dopredsjednica P.134/91 u svrhu naplate duga na ime naknade štete, i to na ime Mato Tadić, sudac glavnog duga iznos od 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom Mirsad Ćeman, sudac kamatom počevši od 30. siječnja 1993. godine do konačne isplate, na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine je donio na ime troškova postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. travnja 1993. godine do ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 konačne isplate. Istim rješenjem izvršenik je obvezan apelantu na ime troškova postupka izvršenja isplatiti iznos od 10.510, 00 KM, Usvaja se apelacija Jurice Granića. koji se odnose na pristup ročištima, podneske i troškove Utvrđuje se povreda članka II/3.(k) Ustava Bosne i vještačenja. Banci "Hypo Alpe Adria" d.d. Mostar rješenjem je Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju naloženo da napravi obračun apelantove tražbine i dobiveni iznos za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. skine sa računa izvršenika i prenese na apelantov račun. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 9. Protiv ovog rješenja izvršenik je uložio priziv 10. kolovoza 007-0-Gž-06-000038 od 21. lipnja 2006. godine. 2005. godine, a apelant je dostavio odgovor na priziv 16. rujna Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan 2006. godine. po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku 10. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 007-0-Gž-06- II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz 000038 od 21. lipnja 2006. godine kojim je priziv izvršenika Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. uvažio i prvostupanjsko rješenje preinačio tako što je dopustio Nalaže se Kantonalnom sudu da u roku od tri mjeseca od dana izvršenje u svrhu naplate duga, i to na ime glavnog duga iznos od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove odluke, sukladno studenog 1995. godine do konačne isplate, a na ime troškova članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i počevši od 23. studenog 1995. godine do konačne isplate. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Izvršenik je obvezan apelantu na ime troškova postupka izvršenja Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u isplatiti iznos od 2.249, 00 KM. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u OBRAZLOŽENJE svezi sa obračunom zakonske zatezne kamate primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate na I. Uvod neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 1. Jurica Granić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrgorca, kojeg 56/04 i 29/05). Kantonalni sud je naveo da je Zakon stupio na zastupa zajednički odvjetnički ured Grgić & Co, podnio je 31. snagu 19. svibnja 2005. godine i da se primjenjuje retroaktivno. srpnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Zakonom je određeno da se zakonska zatezna kamata neće Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja obračunavati za razdoblje kada je trajalo ratno stanje, od 18. rujna 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 1991. do 23. studenog 1995. godine, i na neizmirena dugovanja 17. Ustavni sud u svom Rješenju broj U 50/01 od 1. travnja nastala u razdoblju od 1. prosinca 1989. godine do 18. prosinca 2006. godine je utvrdio da Parlament Federacije BiH nije izvršio 2001. godine po osnovi naknade štete iz osnova obveznog Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 50/01 od 30. osiguranja. Primjenjujući ove odredbe, Kantonalni sud je siječnja 2004. godine. zaključio da apelant, nakon što je iznos tražbine izražen u HRD 18. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom pretvoren u KM, ima pravo na zakonske zatezne kamate, ali samo osiguranju ("Službene novine Federacije BiH" broj 24/05) u od 23. studenog 1995. godine. Kantonalni sud je utvrdio da je relevantnom dijelu glasi: nižestupanjski sud pogrešno obračunao troškove postupka, te je u Članak 85. svezi s tim izmijenio prvostupanjsku presudu. Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje vrijediti Zakon o a) Navodi iz zahtjeva osiguranju imovine i osoba ("Službene novine Federacije BiH" br. 12. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru pogrešno i 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71. i 72, i Uredba o arbitrarno primijenio relevantne zakonske odredbe. Također, osnutku Ureda za nadzor društava za osiguranje u Federaciji BiH smatra da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena ("Službene novine Federacije BiH" br. 18/97 i 42/00). dugovanja nije mogao biti primijenjen (u inačici izmjena i dopuna, 19. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena "Službene novine Federacije BiH" broj 29/05), jer se primjenjuje, dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i prema apelantovom mišljenju, isključivo na ugovore u 29/05) u relevantnom dijelu glasi: gospodarstvu (što nije slučaj u konkretnom predmetu naknade Članak 1. štete). Dalje, navodi da su izmjene i dopune stupile na snagu 18. svibnja 2005. godine, a "posljednje ročište" u izvršnom postupku Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata je okončano 18. travnja 2005. godine, pa, prema tomu, ove po neizmirenim dugovanjima na temelju ugovora iz izmjene i dopune se nisu mogle primijeniti. Također, apelant tvrdi dužničko-povjeriteljskih odnosa i dugovanja nastalih na temelju da je primijenjeni zakon protivan Ustavu Bosne i Hercegovine naknade štete iz osnove obveznih osiguranja u razdoblju od zbog istih razloga kao i u predmetu Ustavnog suda broj U 50/01. 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i Na temelju ovih tvrdnji, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. novine Federacije BiH" broj 51/01). članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu Članak 2. ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska Na iznos duga iz članka 1. ovog zakona, nastalog na temelju konvencija). dužničko-povjeriteljskih odnosa na teritoriju Federacije Bosne i b) Odgovor na apelaciju Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje. Zatezna kamata iz stavka 1. ovog članka neće se obračunavati za 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u razdoblje ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. svemu ostaje pri navodima iz svoje Presude broj 007-0-Gž-06 godine. 000038 od 21. lipnja 2006. godine. Kantonalni sud je istaknuo da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Članak 3. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Obračun zateznih kamata iz članka 1. ovog zakona vrši se konvencije, te da je presuda donesena pravilnom primjenom primjenom metode prostog kamatnog računa za godišnja materijalnog prava. Zbog toga, predlaže da se apelacija odbije kao razdoblja, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnja neutemeljena. razdoblja. 14. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da apelant u Obračun zatezne kamate po pravomoćnim sudbenim apelaciji ne navodi konkretno na koji mu je način povrijeđeno rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene pravo na pravično suđenje. Dalje, izvršenik navodi da, sukladno transakcijske račune, uz naplatu provizije. članku VI/3.(a) i VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, apelant Članak 4. nije ovlašten podnijeti apelaciju. Izvršenik je predložio da se Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz članka 1. predmetna apelacija odbaci kao nedopuštena, odnosno da se ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog odbije kao neutemeljena. Također, izvršenik je tražio da mu se zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema nadoknade troškovi za sastavljanje odgovora na apelaciju. odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje. IV. Relevantni propisi V. Dopustivost 15. Zakon o osiguranju imovine i osoba ("Službene novine 20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja relevantnom dijelu glasi: su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim 21. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, ispravama (sudbene presude i sudbena poravnanja), i Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, izvansudbena poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti kamate za cijelo razdoblje rata, odnosno izravne ratne opasnosti u pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Bosni i Hercegovini. 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o 16. Rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. siječnja 2004. godine 22. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je utvrdio da članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000038 od 21. lipnja osiguranju imovine i osoba Federacije BiH ("Službene novine 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova Federacije BiH" broj 6/98) nije suglasan sa člankom II/3.(k) mogućih prema zakonu. Pobijana presuda je donesena 21. lipnja Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. srpnja 2006. godine, tj. Europsku konvenciju. Ustavni sud je naložio Parlamentu u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Parlament Federacije) da Ustavnog suda. najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objave ove odluke u 23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi članak 37. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg osoba Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom apelacija nije dopustiva. Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom i obavijesti 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Ustavni sud o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja te odluke. Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj glede dopustivosti. 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine. VI. Meritum Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan 25. Apelant smatra da mu je konačnim Rješenjem da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00038 od 21. II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 lipnja 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz članka uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. članka 1. Protokola broj 1 sloboda. uz Europsku konvenciju. Ustavni sud primjećuje da je predmetna Nalaže se Kantonalnom sudu da u roku od tri mjeseca od dana apelacija prema svom činjeničnom i pravnom supstratu identična dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i apelaciji broj AP 1311/06. U predmetu broj AP 1311/06 Ustavni Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove sud je donio odluku 31. siječnja 2009. godine (dostupna na odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne www.ustavnisud.ba), u kojoj je utvrdio da je otpisivanje zakonske i Hercegovine. zatezne kamate apelantu za ratno razdoblje po osnovi članka 2. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i dugovanja protuustavno, a samim tim i "nezakonito", jer je Zakon Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravomoćno dosuđene "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". zakonske zatezne kamate. Ustavni sud je zaključio da je OBRAZLOŽEWE povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku I. Uvod konvenciju. 1. Jurica Granić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Vrgorca, kog 26. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. zastupa zajednička advokatska kancelarija Grgić & Co, podnio je siječnja 2009. godine već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni 31. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i sud glede apelantovih prizivnih navoda poziva se na obrazloženje i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješewa razloge navedene u toj odluci. Obzirom na to da se razlozi Kantonalnog suda u Mostaru (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) navedeni u Odluci broj AP 1311/06 od 31. siječnja 2009. godine u broj Gž: 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine. cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje da postoji II. Postupak pred Ustavnim sudom povreda apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku Kantonalnog suda i "Sarajevoosigurawa" d.d. Sarajevo (u konvenciju. daqnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 27. januara 2009. godine VII. Zaključak da dostave odgovore na apelaciju. 27. Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. kamate apelantu za ratno razdoblje po osnovi članka 2. stavak 2. februara, a izvršenik 3. februara 2009. godine. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja III. Činjenično stanje protuustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon retroaktivno 4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih mijenjao uvjete za isplatu pravomoćno dosuđene zakonske navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se zatezne kamate. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno sumiraju na sljedeći način: apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i 5. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Qubuškom broj Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. P.134/91 od 19. aprila 1993. godine "Sarajevo-osiguranje" d.d. 28. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Sarajevo je obavezano da apelantu na ime naknade štete isplati Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu iznos od 10.765,290 HRD sa zakonskom zateznom kamatom počev od ove odluke. 30. januara 1993. godine do konačne isplate, te da mu isplati 29. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke iznos od 211.875 HRD na ime troškova parničnog postupka sa Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. zakonskom zateznom kamatom počev od 19. aprila 1993. godine do Predsjednica konačne isplate. Ustavnog suda 6. Apelant je 4. aprila 1998. godine, na osnovu pravosnažne Bosne i Hercegovine Presude broj P.134/91, pokrenuo izvršni postupak pred Seada Palavrić, v. r. Opštinskim sudom u Čapqini (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) radi naplate novčanog potraživawa, i to: glavnog duga koji iznosi 10.765,29 Kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u januara 1993. godine do konačne isplate, troškova parničnog predmetu broj AP 2312/06, rješavajući apelaciju Jurice postupka koji iznose 211,87 Kn sa zakonskom zateznom kamatom Granića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, počev od 19. aprila 1993. godine do konačne isplate, kao i člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 troškova izvršnog postupka, koliko oni budu iznosili. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 7. Opštinski sud je donio Rješenje broj I-176/98 od 27. aprila glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 1998. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Seada Palavrić, predsjednica Izvršenik je 12. maja 1998. godine izjavio prigovor protiv ovog Miodrag Simović, potpredsjednik rješewa. Valerija Galić, potpredsjednica 8. Opštinski sud je donio Rješenje broj I.176/98-Č od 18. Mato Tadić, sudija aprila 2005. godine kojim je dozvolio izvršenje po apelantovom Mirsad Ćeman, sudija predlogu protiv izvršenika na osnovu pravosnažne Presude broj P.134/91 radi naplate duga na ime naknade štete, i to na ime na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine je donio glavnog duga iznos od 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 kamatom počev od 30. januara 1993. godine do konačne isplate, na ime troškova postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom zateznom Usvaja se apelacija Jurice Granića. kamatom počev od 19. aprila 1993. godine do konačne isplate. Utvrđuje se povreda člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine Istim rješenjem izvršenik je obavezan da apelantu na ime i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu troškova postupka izvršewa isplati iznos od 10.510, 00 KM, qudskih prava i osnovnih sloboda. koji se odnose na pristup ročištima, podneske i troškove 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 vještačewa. Banci "Hypo Alpe Adria" d.d. Mostar rješenjem je IV. Relevantni propisi naloženo da napravi obračun apelantovog potraživawa i 15. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine dobijeni iznos skine sa računa izvršenika i prenese na Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u apelantov račun. relevantnom dijelu glasi: 9. Protiv ovog rješewa izvršenik je izjavio žalbu 10. Član 37 Zakona o izmjenama i dopunama avgusta 2005. godine, a apelant je dostavio odgovor na žalbu 16. Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim septembra 2006. godine. ispravama (sudske presude i sudska poravnawa), i vansudska 10. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 007-0-Gž-06-000038 poravnawa iz osigurawa ne obračunavaju se kamate za cijeli pe- od 21. juna 2006. godine kojim je žalbu izvršenika uvažio i riod rata, odnosno direktne ratne opasnosti u Bosni i prvostepeno rješenje preinačio tako što je dozvolio izvršenje Hercegovini. radi naplate duga, i to na ime glavnog duga iznos od 2.758,60 KM 16. Rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. novembra 1995. Brijegu, Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine do konačne isplate, a na ime troškova postupka iznos od godine utvrdio da član 37 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona 54,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. novembra o osiguranju imovine i lica Federacije BiH ("Službene novine 1995. godine do konačne isplate. Izvršenik je obavezan da Federacije BiH" broj 6/98) nije saglasan sa članom II/3k) Ustava apelantu na ime troškova postupka izvršewa isplati iznos od Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 2.249, 00 KM. konvenciju. Ustavni sud je naložio Parlamentu Federacije 11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u BiH (u daqnjem tekstu: Parlament Federacije) da najkasnije u vezi sa obračunom zakonske zatezne kamate primijenio Zakon o roku od tri mjeseca od dana objavqivawa ove odluke u izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate na "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi član 37 neizmirena dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" br. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i 56/04 i 29/05). Kantonalni sud je naveo da je Zakon stupio na snagu lica Federacije BiH (u daqnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom 19. maja 2005. godine i da se primjenjuje retroaktivno. Zakonom je Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom i obavijesti određeno da se zakonska zatezna kamata neće obračunavati za pe- Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa te odluke. riod kada je trajalo ratno stanje, od 18. septembra 1991. do 23. 17. Ustavni sud u svom Rješenju broj U 50/01 od 1. aprila 2006. novembra 1995. godine, i na neizmirena dugovawa nastala u godine je utvrdio da Parlament Federacije BiH nije izvršio periodu od 1. decembra 1989. godine do 18. decembra 2001. godine Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 50/01 od 30. po osnovu naknade štete iz osnova obaveznog osigurawa. januara 2004. godine. Primjenjujući ove odredbe, Kantonalni sud je zakqučio da 18. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju apelant, nakon što je iznos potraživawa izražen u HRD ("Službene novine Federacije BiH" broj 24/05) u relevantnom pretvoren u KM, ima pravo na zakonske zatezne kamate, ali samo dijelu glasi: od 23. novembra 1995. godine. Kantonalni sud je utvrdio da je nižestepeni sud pogrešno obračunao troškove postupka, te je u Član 85 vezi s tim izmijenio prvostepenu presudu. Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje da vrijedi Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" a) Navodi iz zahtjeva br. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71 i 72, i Uredba o 12. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru pogrešno osnivanju Kancelarije za nadzor društava za osiguranje u i arbitrarno primijenio relevantne zakonske odredbe. Takođe, Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 18/97 i smatra da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena 42/00). dugovawa nije mogao da bude primijenjen (u verziji izmjena i 19. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dopuna, "Službene novine Federacije BiH" broj 29/05), jer se dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i primjenjuje, prema apelantovom mišljenju, iskqučivo na 29/05) u relevantnom dijelu glasi: ugovore u privredi (što nije slučaj u konkretnom predmetu Član 1 naknade štete). Dalje, navodi da su izmjene i dopune stupile na Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata snagu 18. maja 2005. godine, a "posljednje ročište" u izvršnom po neizmirenim dugovawima na osnovu ugovora iz postupku je okončano 18. aprila 2005. godine, pa, shodno tome, ove dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovawa nastalih na osnovu izmjene i dopune nisu mogle da se primijene. Takođe, apelant naknade štete iz osnova obaveznih osigurawa u periodu od tvrdi da je primijenjeni zakon suprotan Ustavu Bosne i 1.12.1989. godine do stupawa na snagu Zakona o izmjenama i Hercegovine zbog istih razloga kao i u predmetu Ustavnog suda dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene broj U 50/01. Na osnovu ovih tvrdwi, apelant smatra da mu je novine Federacije BiH" broj 51/01). povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Član 2 Hercegovine, tj. člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Na iznos duga iz člana 1 ovog zakona, nastalog na osnovu konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% b) Odgovor na apelaciju godišnje. Zatezna kamata iz stava 1 ovog člana neće se 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u obračunavati za period ratnog stawa od 18.9.1991. godine do svemu ostaje pri navodima iz svoje Presude broj 007-0-Gž-06 23.11.1995. godine. 000038 od 21. juna 2006. godine. Kantonalni sud je istakao da nije Član 3 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Obračun zateznih kamata iz člana 1 ovog zakona vrši se Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje je presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje Zbog toga, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. periode. 14. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da apelant u Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim apelaciji ne navodi konkretno na koji mu je način povrijeđeno rješewima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima pravo na pravično suđenje. Dalje, izvršenik navodi da, u skladu otvorene transakcione račune, uz naplatu provizije. sa članom VI/3a) i VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine, apelant Član 4 nije ovlašćen da podnese apelaciju. Izvršenik je predložio da Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1 se predmetna apelacija odbaci kao nedopuštena, odnosno da se ovog zakona koji nisu okončani do dana stupawa na snagu ovog odbije kao neosnovana. Takođe, izvršenik je tražio da mu se zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončaće se prema nadoknade troškovi za sastavljanje odgovora na apelaciju. odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje. V. Dopustivost 29. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima Predsjednica koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Ustavnog suda zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Bosne i Hercegovine 21. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Seada Palavrić, s. r. Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije predmetu broj AP 2312/06, rješavajući apelaciju Jurice Granića, primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. koristio. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila 22. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih Seada Palavrić, predsjednica lijekova mogućih prema zakonu. Osporena presuda je donesena 21. Miodrag Simović, potpredsjednik juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. jula 2006. godine, tj. Valerija Galić, potpredsjednica u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Mato Tadić, sudija Ustavnog suda. Mirsad Ćeman, sudija 23. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 apelacija nije dopustiva. Usvaja se apelacija Jurice Granića. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda. dopustivosti. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj VI. Meritum 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine. 25. Apelant smatra da mu je konačnim Rješenjem Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00038 od 21. juna da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Bosne i Hercegovine, tj. člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. konvenciju. Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija Nalaže se Kantonalnom sudu da u roku od tri mjeseca od dana shodno svom činjeničnom i pravnom supstratu identična dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i apelaciji broj AP 1311/06. U predmetu broj AP 1311/06 Ustavni Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, sud je donio odluku 31. januara 2009. godine (dostupna na u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i www.ustavnisud.ba), u kojoj je utvrdio da je otpisivanje zakonske Hercegovine. zatezne kamate apelantu za ratni period po osnovu člana 2 stav 2 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i protivustavno, a samim tim i "nezakonito", jer je Zakon Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u retroaktivno mijewao uslove za isplatu pravosnažno dosuđene "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". zakonske zatezne kamate. Ustavni sud je zakqučio da je OBRAZLOŽENJE povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku I. Uvod konvenciju. 1. Jurica Granić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrgorca, kojeg 26. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara zastupa zajednički advokatski ured Grgić & Co, podnio je 31. jula 2009. godine već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud u 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u pogledu apelantovih žalbenih navoda poziva se na obrazloženje daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž: navedeni u Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine u 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine. cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zakqučuje da II. Postupak pred Ustavnim sudom postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3k) 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Kantonalnog suda i "Sarajevoosiguranja" d.d. Sarajevo (u Evropsku konvenciju. daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 27. januara 2009. godine VII. Zakqučak da dostave odgovore na apelaciju. 27. Ustavni sud zakqučuje da je otpisivanje zakonske zatezne 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. februara, kamate apelantu za ratni period po osnovu člana 2 stav 2 Zakona a izvršenik 3. februara 2009. godine. o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa III. Činjenično stanje protivustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i retroaktivno mijewao uslove za isplatu pravosnažno dosuđene dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na zakonske zatezne kamate. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je sljedeći način: povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava 5. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Ljubuškom broj Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku P.134/91 od 19. aprila 1993. godine "Sarajevo-osiguranje" d.d. konvenciju. Sarajevo je obavezano da apelantu na ime naknade štete isplati 28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila iznos od 10.765,290 HRD sa zakonskom zateznom kamatom Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove počevši od 30. januara 1993. godine do konačne isplate, te da mu odluke. isplati iznos od 211.875 HRD na ime troškova parničnog postupka 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. aprila 1993. zakon suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine zbog istih razloga godine do konačne isplate. kao i u predmetu Ustavnog suda broj U 50/01. Na osnovu ovih 6. Apelant je 4. aprila 1998. godine, na osnovu pravosnažne tvrdnji, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz Presude broj P.134/91, pokrenuo izvršni postupak pred Općinskim člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi naplate broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih novčanog potraživanja, i to: glavnog duga koji iznosi 10.765,29 sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. januara b) Odgovor na apelaciju 1993. godine do konačne isplate, troškova parničnog postupka koji iznose 211,87 Kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u od 19. aprila 1993. godine do konačne isplate, kao i troškova svemu ostaje pri navodima iz svoje Presude broj 007-0-Gž-06 izvršnog postupka, koliko oni budu iznosili. 000038 od 21. juna 2006. godine. Kantonalni sud je istakao da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava 7. Općinski sud je donio Rješenje broj I-176/98 od 27. aprila Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da 1998. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje. Izvršenik je je presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. 12. maja 1998. godine izjavio prigovor protiv ovog rješenja. Zbog toga, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. 8. Općinski sud je donio Rješenje broj I.176/98-Č od 18. aprila 14. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da apelant u 2005. godine kojim je dopustio izvršenje po apelantovom apelaciji ne navodi konkretno na koji mu je način povrijeđeno prijedlogu protiv izvršenika na osnovu pravosnažne Presude broj pravo na pravično suđenje. Dalje, izvršenik navodi da, u skladu sa P.134/91 radi naplate duga na ime naknade štete, i to na ime članom VI/3.a) i VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, apelant nije glavnog duga iznos od 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom ovlašten da podnese apelaciju. Izvršenik je predložio da se kamatom počevši od 30. januara 1993. godine do konačne isplate, predmetna apelacija odbaci kao nedopuštena, odnosno da se na ime troškova postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom odbije kao neosnovana. Također, izvršenik je tražio da mu se zateznom kamatom počevši od 19. aprila 1993. godine do konačne nadoknade troškovi za sastavljanje odgovora na apelaciju. isplate. Istim rješenjem izvršenik je obavezan da apelantu na ime troškova postupka izvršenja isplati iznos od 10.510, 00 KM, koji IV. Relevantni propisi se odnose na pristup ročištima, podneske i troškove vještačenja. 15. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Banci "Hypo Alpe Adria" d.d. Mostar rješenjem je naloženo da Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u napravi obračun apelantovog potraživanja i dobiveni iznos skine relevantnom dijelu glasi: sa računa izvršenika i prenese na apelantov račun. Član 37. Zakona o izmjenama i dopunama 9. Protiv ovog rješenja izvršenik je izjavio žalbu 10. augusta Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim 2005. godine, a apelant je dostavio odgovor na žalbu 16. ispravama (sudske presude i sudska poravnanja), i vansudska septembra 2006. godine. poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se kamate za cijeli pe- 10. Kantonalni sud je donio Rješenje broj riod rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine kojim je žalbu Hercegovini. izvršenika uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što je 16. Rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, dopustio izvršenje radi naplate duga, i to na ime glavnog duga Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine iznos od 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši utvrdio da član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o od 23. novembra 1995. godine do konačne isplate, a na ime osiguranju imovine i lica Federacije BiH ("Službene novine troškova postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom zateznom Federacije BiH" broj 6/98) nije saglasan sa članom II/3.k) Ustava kamatom počevši od 23. novembra 1995. godine do konačne Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku isplate. Izvršenik je obavezan da apelantu na ime troškova konvenciju. Ustavni sud je naložio Parlamentu Federacije BiH (u postupka izvršenja isplati iznos od 2.249, 00 KM. daljnjem tekstu: Parlament Federacije) da najkasnije u roku od tri 11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku vezi sa obračunom zakonske zatezne kamate primijenio Zakon o Bosne i Hercegovine" uskladi član 37. Zakona o izmjenama i izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate na dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije BiH (u neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. daljnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i 56/04 i 29/05). Kantonalni sud je naveo da je Zakon stupio na Evropskom konvencijom i obavijesti Ustavni sud o preduzetim snagu 19. maja 2005. godine i da se primjenjuje retroaktivno. mjerama s ciljem izvršenja te odluke. Zakonom je određeno da se zakonska zatezna kamata neće 17. Ustavni sud u svom Rješenju broj U 50/01 od 1. aprila obračunavati za period kada je trajalo ratno stanje, od 18. 2006. godine je utvrdio da Parlament Federacije BiH nije izvršio septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine, i na neizmirena Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 50/01 od 30. dugovanja nastala u periodu od 1. decembra 1989. godine do 18. januara 2004. godine. decembra 2001. godine po osnovu naknade štete iz osnova obaveznog osiguranja. Primjenjujući ove odredbe, Kantonalni sud 18. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom je zaključio da apelant, nakon što je iznos potraživanja izražen u osiguranju ("Službene novine Federacije BiH" broj 24/05) u HRD pretvoren u KM, ima pravo na zakonske zatezne kamate, ali relevantnom dijelu glasi: samo od 23. novembra 1995. godine. Kantonalni sud je utvrdio da Član 85. je nižestepeni sud pogrešno obračunao troškove postupka, te je u Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje vrijediti Zakon o vezi s tim izmijenio prvostepenu presudu. osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71. i 72, i Uredba o a) Navodi iz zahtjeva osnivanju Ureda za nadzor društava za osiguranje u Federaciji 12. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru pogrešno i BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 18/97 i 42/00). arbitrarno primijenio relevantne zakonske odredbe. Također, smatra da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena 19. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja nije mogao biti primijenjen (u verziji izmjena i dopuna, dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i "Službene novine Federacije BiH" broj 29/05), jer se primjenjuje, 29/05) u relevantnom dijelu glasi: prema apelantovom mišljenju, isključivo na ugovore u privredi Član 1. (što nije slučaj u konkretnom predmetu naknade štete). Dalje, Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata navodi da su izmjene i dopune stupile na snagu 18. maja 2005. po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz godine, a "posljednje ročište" u izvršnom postupku je okončano dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu 18. aprila 2005. godine, pa, prema tome, ove izmjene i dopune se naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od nisu mogle primijeniti. Također, apelant tvrdi da je primijenjeni 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se novine Federacije BiH" broj 51/01). razlozi navedeni u Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. Član 2. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje Na iznos duga iz člana 1. ovog zakona, nastalog na osnovu da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje. Evropsku konvenciju. Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati za pe- VII. Zaključak riod ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. godine. 27. Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne Član 3. kamate apelantu za ratni period po osnovu člana 2. stav 2. Zakona Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, protivustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon retroaktivno a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode. mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima zatezne kamate. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i transakcijske račune, uz naplatu provizije. Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Član 4. 28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. ovog Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona odluke. ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema odredbama 29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. V. Dopustivost Predsjednica 20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Bosne i Hercegovine su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Seada Palavrić, s. r. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, predmetu broj AP 3296/06, rješavajući apelaciju Hilmije odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni Bešlagića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1., 2. i 3. Pravila 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Seada Palavrić, predsjednica Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna Miodrag Simović, dopredsjednik 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih Valerija Galić, dopredsjednica lijekova mogućih prema zakonu. Osporena presuda je donesena 21. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. jula 2006. Mato Tadić, sudac godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Mirsad Ćeman, sudac Pravila Ustavnog suda. na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donio je 23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Djelomično se usvaja apelacija Hilmije Bešlagića. apelacija nije dopustiva. Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu odluke u razumnome roku u postupku koji je okončan Presudom dopustivosti. Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-563/04 od 18. rujna 2006. VI. Meritum godine. 25. Apelant smatra da mu je konačnim Rješenjem Odbija se kao neutemeljena apelacija Hilmije Bešlagića Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00038 od 21. juna podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Gž-563/04 od 18. rujna 2006. godine u odnosu na ostale aspekte Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. konvenciju. Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. prema svom činjeničnom i pravnom supstratu identična apelaciji Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i broj AP 1311/06. U predmetu broj AP 1311/06 Ustavni sud je Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i donio odluku 31. januara 2009. godine (dostupna na Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i www.ustavnisud.ba), u kojoj je utvrdio da je otpisivanje zakonske "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". zatezne kamate apelantu za ratni period po osnovu člana 2. stav 2. OBRAZLOŽENJE Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja protivustavno, a samim tim i "nezakonito", jer je Zakon I. Uvod retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene 1. Hilmija Bešlagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, zakonske zatezne kamate. Ustavni sud je zaključio da je kojega zastupa Merhunisa Dedić, odvjetnica iz Bihaća, podnio je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava 9. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumno konvenciju. dugog trajanja parničnoga postupka povodom njegove tužbe koji 26. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem januara 2009. godine već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-563/04 od 18. rujna 2006. godine. sud u pogledu apelantovih žalbenih navoda poziva se na Apelant je, također, pobio navedenu presudu. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 II. Postupak pred Ustavnim sudom ukoliko se ne izjasni u roku od 15 dana od prijema dopisa. Fadil 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Jakupović se nije izjasnio o prihvaćanju tužbe. Kantonalnog suda, Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: 11. Ročištu zakazanome za 26. siječanj 2000. godine pristupili Općinski sud) i Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine zatražena su apelant i punomoćnik tuženoga Biroa osiguranja Bosne i je 15. prosinca 2006. godine dostava odgovora na apelaciju. Od Hercegovine. Konstatirano je da je tuženi, Biro osiguranje BiH, Općinskog suda je 20. siječnja 2009. godine zatražena dostava na poslao pismeni odgovor na tužbeni zahtjev, te je njegov primjerak uvid spisa broj P-17/04. uručen apelantovom punomoćniku. Ročište je odloženo na 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. neodređeno vrijeme. Općinski sud je, na apelantov prijedlog, prosinca 2006. godine, Općinski sud 21. prosinca 2006. godine, a naložio da se od Kantonalnog suda u Sarajevu zatraže podaci i Biro 28. prosinca 2006. godine. Općinski sud je dostavio traženi rješenje o registraciji tuženog Biroa osiguranja Bosne i spis predmeta 21. siječnja 2009. godine. Hercegovine, te je odredio da će se ročište zakazati nakon 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dobivanja odgovora od tog suda. odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 18. veljače 2006. 12. Dopisom od 26. siječnja 2000. godine Općinski sud je od godine. Kantonalnog suda u Sarajevu zatražio dostavu podataka o III. Činjenično stanje registraciji i rješenje o registraciji, a 17. travnja 2000. godine Općinski sud je urgirao na dostavi navedenih podataka. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Kantonalni sud u Sarajevu je 3. svibnja 2000. godine dostavio dokumenata predočenih Ustavnom sudu se mogu sumirati na Općinskom sudu tražene podatke. sljedeći način. 6. Apelant je 12. ožujka 1998. godine podnio tužbu 13. Općinski sud je pozvao apelantovog punomoćnika na Općinskom sudu radi naknade materijalne štete koja je nastala na ročište zakazano za 14. lipanj 2000. godine. Apelantov njegovome motornome vozilu uslijed prometne nezgode. Kao punomoćnik je podneskom od 12. lipnja 2000. godine obavijestio tužene je označio "Bosna osiguranje" d.d., glavna podružnica sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište i predložio je da se "Una-Sana" Bihać, kao pravnoga slijednika d.d. za osiguranje ono održi u njegovoj odsutnosti. Sud je navedeno ročište odložio "Dunav" Bihać i Biro za osiguranje - Zelena karta Sarajevo - na neodređeno vrijeme zbog nepostojanja procesnih uvjeta za "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo. U tužbi je naveo da se 10. njegovo održavanje. lipnja 1992. godine u Bihaću desila prometna nezgoda koju je 14. Ročištu zakazanome za 15. rujan 2000. godine nije skrivio Fadil Jakupović koji je upravljao motornim vozilom marke pristupila ni jedna parnična stranka, iako je dostava poziva za Ford Eskort, registarskog broja G-47 ZMA, vlasništvo firme ročište bila uredna, pa je to ročište odloženo za 10. listopad 2000. Bauer Matic d.o.o. Bihać. Tom je prilikom oštećeno apelantovo godine. vozilo koje je u momentu nastanka štetnoga događaja bilo 15. Na ročište zakazano za 10. listopad 2000. godine pristupili osigurano policom osiguranja broj 715722626 u ZOIL Dunav, su punomoćnici parničnih stranaka. Punomoćnik tuženoga je podružnica Bihać. predložio da se ročište odgodi zbog toga što je taj punomoćnik 7. Tužba je 24. ožujka 1998. godine dostavljena na odgovor samo punomoćnik na zamjeni. Sud je ročište odložio za 8. studeni tuženima. Prvotuženi, "Bosna osiguranje" d.d., glavna podružnica 2000. godine. "Una-Sana" Bihać, je 27. ožujka 1998. godine dostavio odgovor 16. Ročištu od 8. studenoga 2000. godine pristupili su na tužbu u kojemu je istaknuo prigovor pasivne legitimacije, punomoćnici apelanta i tuženog. Apelant je na tom ročištu navodeći da nije pravni slijednik d.d. za osiguranje "Dunav" precizirao naziv tuženoga tako što tuži "Sarajevo osiguranje" d.d. Bihać. Drugotuženi, "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, je u Sarajevo, Sektor međunarodne zelene karte, te je predložio da sud podnesku od 3. travnja 1998. godine, također, istaknuo prigovor odredi vještačenje radi utvrđivanja visine štete. Sud je odložio nedostatka pasivne legitimacije, navodeći da apelant treba ročište na neodređeno vrijeme, te naložio da se apelant dopisom precizirati protiv koga je podnio tužbu u predmetnome pozove da izvrši uplatu predujma za vještačenje visine štete. parničnome postupku, je li protiv Biroa za osiguranje Bosne i 17. Općinski sud je dopisom od 8. studenoga 2000. godine Hercegovine ili protiv "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, jer se u pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma za vještačenje. konkretnome slučaju radi o dvije samostalne pravne osobe. Općinski sud je ponovno 15. prosinca 2000. godine i 26. siječnja 8. Prvom ročištu zakazanome za 16. srpanj 1998. godine 2001. godine pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma za pristupili su punomoćnici apelanta i prvotuženog, a drugotuženi vještačenje, a 31. listopada 2001. godine je poslao i urgenciju za nije pristupio, iako je dostava poziva bila uredna. Na postupanje prema dopisu od 26. siječnja 2001. godine. predmetnome ročištu apelant je povukao tužbu podnesenu protiv 18. Apelant je dopisom od 7. prosinca 2001. godine "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo i kao drugotuženog je označio obavijestio sud da je izvršio uplatu predujma radi vještačenja Biro za osiguranje Bosne i Hercegovine. Sud je donio rješenje vještaka Suada Mahmića. kojim se tužba smatra povučenom u odnosu na "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, te je odložio ročište na neodređeno 19. Općinski sud je 14. siječnja 2002. godine dostavio spis vrijeme i naložio da se pismenim putem zatraže podaci od PU vještaku Suadu Mahmiću radi vještačenja štete na apelantovom Bihać vezani za zabilješku o prometnoj nezgodi broj 224/92 i vozilu. Vještak Suad Mahmić je izvršio vještačenje i dostavio informacije o podnošenju prekršajne prijave vezane za tu nezgodu. Općinskom sudu svoj nalaz i mišljenje 23. siječnja 2002. godine. Predmetni podaci su zatraženi dopisom od 17. srpnja 1998. 20. Općinski sud je na ročištu od 12. travnja 2002. godine godine, a kako PU Bihać nije dostavila tražene informacije, sud je donio Presudu broj P-308/98 kojom je odbio apelantov tužbeni 8. prosinca 1998. godine poslao urgenciju za njihovu dostavu. zahtjev prema prvotuženom, Biro za osiguranje Sarajevo. 9. Ročištu zakazanome za 7. siječanj 1999. godine pristupili su Utvrđeno je da je apelantova tužba prema drugotuženom punomoćnici apelanta i prvotuženog, a za drugotuženog nije "Una-Sana" d.d. Bihać i trećetuženom "Sarajevo osiguranje" d.d. pristupio nitko, iako je dostava bila uredno iskazana. Apelant je na Sarajevo povučena. Određeno je da svaka stranka snosi svoje tom ročištu proširio tužbu na Fadila Jakupovića iz Bihaća, a troškove postupka. povukao je tužbu u odnosu na prvotuženog, "Bosna osiguranje" 21. Apelant je 15. svibnja 2002. godine podnio priziv protiv d.d., glavna podružnica "Una-Sana" Bihać. Ročište je odloženo na Presude Općinskog suda broj P-308/98 od 12. travnja 2002. neodređeno vrijeme i određeno je da se od firme, čije je vozilo godine. Ford Eskort oznake G-47 ZNA, zatraži dostava podataka vezanih 22. Priziv je dostavljen na odgovor tuženom "Sarajevo za postojanje zelene karte u momentu prometne nezgode. osiguranju", podružnica Bihać, 28. svibnja 2002. godine, 10. Općinski sud je dopisom od 23. prosinca 1999. godine tuženome "Una-Sana" d.d. Bihać 29. svibnja 2002. godine, a pozvao Fadila Jakupovića da se izjasni prihvata li proširenje tužbe, tuženome Birou za osiguranje Sarajevo 31. svibnja 2002. godine. uz napomenu da će se smatrati da ne pristaje na proširenje tužbe Biro osiguranja Bosne i Hercegovine je dostavio odgovor na priziv 7. lipnja 2002. godine. Odgovor je dostavljen apelantu 4. srpnja da je Fadil Jakupović, vozač vozila Ford Eskort, registarskih 2002. godine. oznaka G-47-ZMA, svojom krivicom, bez apelantove krivice, 23. Odlučujući o prizivu, Kantonalni sud je donio Rješenje prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno apelantovo broj Gž-656/02 od 29. kolovoza 2003. godine, kojim je vozilo. Nadalje, navedeno je da iz predmetnoga zapisnika djelomično uvažio apelantov priziv, pa je ukinuo pobijanu odluku proizlazi da je apelantovo vozilo u momentu prometne nezgode u dijelu u kojemu je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na bilo osigurano policom obveznog osiguranja u "Dunav tuženi Biro za osiguranje Sarajevo i u dijelu u kojemu je u odnosu osiguranju", podružnica Bihać, a da je vozilo Ford Eskort, na tog tuženika utvrđeno da apelant snosi svoje troškove postupka. registarskih oznaka G-47-ZMA, bilo osigurano policom U navedenome dijelu predmet je vraćen prvostupanjskome sudu osiguranja koja je važila od 11. listopada 1990. godine do 11. na ponovno suđenje. U ostalome dijelu, Kantonalni sud je odbio listopada 1992. godine, ali da u tom zapisniku nije naveden broj priziv kao neosnovan i potvrdio prvostupanjsku presudu. police osiguranja, niti je naznačena osiguravajuća kuća u kojoj je 24. Kantonalni sud je konstatirao da je apelant u tužbi kao vozilo osigurano. Cijeneći da je nepobitna činjenica da je vozilo tuženika označio Biro za osiguranje - Zelena karta Sarajevo, ali da kojim je upravljao Fadil Jakupović, vozilo inozemnih registarskih je na ročištu od 16. srpnja 1998. godine istaknuo da kao tuženika oznaka, Općinski sud je zaključio da je to vozilo bilo osigurano označava Biro za osiguranje Sarajevo. Iz navedenoga posredno kod inozemnog nosioca osiguranja zbog toga što je prometna proizlazi da je apelant odustao od naziva "Zelena karta" u sastavu dozvola za to vozilo izdana sa važenjem u razdoblju od dvije Biroa za osiguranje u Sarajevu, što je prihvatio i prvostupanjski godine, što je karakteristika inozemnih osiguranja, obzirom na to sud, jer je u pobijanoj odluci označio kao tuženika samo Biro za da su domaća osiguranja ugovore o obveznom osiguranju i osiguranje. Međutim, Sud je naveo da apelant nije izričito naveo prometnoj dozvoli sačinjavali i izdavali na razdoblje od jedne da odustaje od tužbenoga zahtjeva protiv tuženoga "Zelena karta" godine. Sarajevo, u okviru Biroa za osiguranje, i da je, sukladno tome, 32. Nadalje, Općinski sud je utvrdio da je policija prilikom prvostupanjski sud morao pozvati apelanta da točno odredi vršenja uviđaja prometne nezgode propustila da konstatira broj tuženika kojemu je upućen tužbeni zahtjev za naknadom štete, a police osiguranja i osiguravajuću kuću za inozemno vozilo, sukladno važećim propisima. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da odnosno da konstatira posjeduje li vozač Fadil Jakupović prema odredbi iz točke II Odluke o načinu nastavka rada Biroa međunarodni zeleni karton koji je na nadnevak prometne nezgode osiguranja Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj važio za područje bivše Jugoslavije, odnosno Bosne i 18/01), Biro osiguranja nastavlja svoj rad pod nazivom "Biro Hercegovine. U svezi sa tim, Općinski sud je istaknuo da je zelene karte BiH" i ima svojstvo pravne osobe, te da su Statutom člankom 85. Zakona o osiguranju imovine i osoba propisano da objavljenim u istom službenom glasniku odredbama članka 4. osoba koja motornim vozilom inozemne registracije ulazi na stavak 1. točka A-V određene mjerodavnosti Biroa zelene karte teritorij Federacije Bosne i Hercegovine mora imati valjanu Bosne i Hercegovine. Prema navedenome, Kantonalni sud je međunarodnu ispravu, tzv. zelenu kartu, a da, ukoliko nema zelenu zaključio da je prvostupanjski sud propustio pozvati apelanta da kartu, prema članku 87. istoga zakona, mora na granici sklopiti tzv. ispravi tužbu u odnosu na otklanjanje nedostataka u nazivu posebno granično osiguranje sa domaćim društvom za osiguranje. tuženika, i to jasno i određeno, zbog čega je prvostupanjska Prema navedenim zakonskim odredbama, Općinski sud je presuda nerazumljiva, čime je učinjena bitna povreda odredaba zaključio da u konkretnome slučaju postoji objektivna parničnoga postupka iz članka 336. stavak 2. točka 13. Zakona o pretpostavka da je vozilo kojim je upravljao Fadil Jakupović i parničnome postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). kojim je izazvao prometnu nezgodu, imalo važeći zeleni karton ili 25. U ponovnome postupku, Općinski sud je dopisom od 27. posebno granično osiguranje, jer u protivnom nije moglo ući u listopada 2003. godine pozvao apelanta da točno označi tuženoga Bosnu i Hercegovinu, te da se propust policije na tu okolnost sukladno Rješenju Kantonalnog suda broj Gž-656/02 od 29. prilikom vršenja uviđaja ne može stavljati na apelantovu štetu. kolovoza 2003. godine. 33. Općinski sud nije prihvatio istaknuti prigovor nedostatka 26. Apelant je podneskom od 5. studenoga 2003. godine pasivne legitimacije tuženog, zaključujući da je on pravni slijednik označio kao tuženoga "Biro zelene karte Bosne i Hercegovine" ranije postojećega Biroa osiguranja. Utvrđeno je da postoji obveza Sarajevo. "Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine" za naknadu nastale štete, te je taj svoj zaključak sud izveo na temelju glave II - Poslovi 27. "Biro zelene karte Bosne i Hercegovine" Sarajevo je 20. "Biroa zelene karte BiH", članak 4. točka 4.1-d, gdje se navodi da studenoga 2003. godine dostavio podnesak. Navedenim "Biro zelene karte BiH" regulira, u ime osiguravajućih društava podneskom je, između ostaloga, zamolio sud da opravda njegov Bosne i Hercegovine, poslove vezane za zelenu kartu, te da jamči izostanak sa pripremnoga ročišta zakazanoga za 8. prosinac 2003. naknadu štete koju su prouzročili vozači sa stranim registarskim godine zbog spriječenosti pravnoga zastupnika da pristupi na tablicama na teritoriju Bosne i Hercegovine. Stoga je zaključeno ročište. da apelant ima pravo da se izravno obrati "Birou zelene karte BiH" 28. Općinski sud je u ponovnome postupku održao pripremno za naknadu štete koju mu bude prouzročilo vozilo inozemnih ročište 8. prosinca 2003. godine na koje je pristupio apelantov registarskih tablica na teritoriju BiH, a navedeni Biro nakon punomoćnik. eventualne isplate stječe pravo mogućeg regresa prema jednom od 29. Ročište za glavnu raspravu je održano 9. siječnja 2004. osiguravajućih društava sukladno pravilniku o fondu za naknadu godine. Na navedeno ročište je pristupio apelantov punomoćnik, a štete. za tuženog nije nitko pristupio, iako je dostava bila uredna. 34. Tuženi je 17. veljače 2004. godine podnio priziv protiv Konstatirano je da je tuženi za navedeno ročište dostavio pismeni Presude Općinskog suda broj P-17/04 od 26. siječnja 2004. podnesak od 5. siječnja 2004. godine koji je uručen apelantu radi godine, koji je Kantonalni sud uvažio Presudom broj Gž-563/04 upoznavanja. od 18. rujna 2006. godine, pa je pobijanu presudu u dosuđujućem 30. Općinski sud je donio Presudu broj P-17/04 od 26. siječnja dijelu preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. 2004. godine kojom je obvezao tuženoga da apelantu na ime 35. Kantonalni sud je konstatirao da je neutemeljen prizivni naknade štete plati novčani iznos od 2.475,00 KM, zajedno sa navod tuženog da nije pravni slijednik ranije postojeće Zelene zakonskom zateznom kamatom, počevši od 19. siječnja 2002. karte, koja je postojala u vrijeme štetnog događaja, i u tom smislu godine kao dana utvrđene visine materijalne štete, pa do konačne je taj sud u cijelosti prihvatio razloge prvostupanjskoga suda date u isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnoga postupka u obrazloženju pobijane odluke. Međutim, Kantonalni sud je iznosu od 1.040,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja utvrdio da je tuženi u prizivu utemeljeno ukazao da apelant nije presude. Odbijen je apelantov zahtjev za isplatom kamata od dana dokazao da je vozilo kojim je prouzročen štetni događaj bilo podnošenja tužbe, odnosno od 12. ožujka 1998. godine. osigurano u osiguravajućoj kući i da je imalo zeleni karton, 31. U obrazloženju presude je navedeno da iz policijskoga odnosno posebno granično osiguranje. Naime, polazeći od zapisnika o prometnoj nezgodi od 10. lipnja 1992. godine proizlazi činjeničnoga utvrđenja prvostupanjskoga suda da je u zapisniku o prometnoj nezgodi konstatirano da je vozilo Ford Eskort, V. Relevantni propisi registarskih oznaka D-47-ZMA, osigurano policom osiguranja 41. Zakon o parničnome postupku ("Službene novine koja važi od 11. listopada 1990. do 11. listopada 1992. godine, te Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnome dijelu glasi: da taj zapisnik ne sadrži podatke o broju police osiguranja, niti o Članak 10. osiguravajućoj kući, Kantonalni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da je vozilo kojim je Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez prouzročena prometna nezgoda na dan štetnoga događaja bilo odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku osigurano u osiguravajućoj kući i da je imalo zeleni karton, zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. odnosno zaključeno posebno granično osiguranje. 42. Zakon o parničnome postupku ("Službene novine 36. Istaknuto je da nema nikakvih sigurnih određenih i Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnome dijelu potpunih podataka u zapisniku o prometnoj nezgodi da je vozilo glasi: štetnika bilo osigurano u osiguravajućoj kući i da je o tomu Članak 10. postojao zeleni karton ili da je štetnik imao zaključeno posebno Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što granično osiguranje, pa da, prema tomu, prvostupanjski sud nije manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja mogao iz paušalnoga navoda o osiguranju u zapisniku o uviđaju strankama pripadaju u postupku. izvoditi zaključak o postojanju zelenoga kartona niti o postojanju 43. Zakon o osiguranju imovine i osoba ("Službene novine posebnoga graničnoga osiguranja. U svezi sa navedenim, Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98 i 65/04) u Kantonalni sud je zaključio da je tuženi utemeljeno ukazao da relevantnome dijelu glasi: apelant nije dokazao da je štetnik imao valjanu međunarodnu Članak 85. ispravu o osiguranju na temelju koje bi, sukladno odredbama čl. Osoba koja motornim vozilom inozemne registracije ulazi na 85-87. Zakona o osiguranju imovine i osoba, koje su identične teritorij Federacije mora imati valjanu međunarodnu ispravu o odredbama Zakona o osiguranju imovine i osoba koji je važio u osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi za teritorij momentu štetnoga događaja, a u svezi sa odredbom članka 4. točka Federacije ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja, 4. 1-d Odluke o načinu nastavka rada Biroa osiguranja BIH, tuženi koja pokriva štete najmanje do iznosa iz članka 76. stavak 1. ovoga odgovarao za naknadu štete. zakona. IV. Apelacija Granična policija dužna je kontrolirati je li udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. a) Navodi iz apelacije Članak 87. 37. Apelant smatra da mu je u predmetnome postupku Osobe koje nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz iz povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava članka 85. stavak 1. ovoga zakona moraju na granici sklopiti s Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za domaćim društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriju Federacije. Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz VI. Dopustivost Europsku konvenciju. Ističe da su mjerodavni sudovi odugovlačili 44. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, predmetni parnični postupak i da je Kantonalni sud mogao donijeti Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja konačnu odluku u njegovome predmetu već u prvome dijelu su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora postupka jer je već tada imao na raspolaganju iste dokaze kao i u zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. vrijeme donošenja pobijane presude. Također, smatra da je 45. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Kantonalni sud u pobijanoj presudi pogrešno zaključio da apelant Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, nije dokazao da je štetnik imao međunarodnu ispravu o osiguranju odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti na temelju koje bi tuženi odgovarao za naknadu štete. U svezi s pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od tim, ističe da je podatke o osiguranju štetnika mogla uzeti samo 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o policija i da zbog nestručnosti u radu policijskih tijela ne bi trebao posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. snositi štetne posljedice. 46. U konkretnome slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Rev-563/04 od 18. rujna 2006. b) Odgovor na apelaciju godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova 38. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da mogućih prema zakonu. Pobijanu presudu apelant je primio 16. ostaje pri pravnom stajalištu izraženom u pobijanoj odluci i da listopada 2006. godine, a apelacija je podnesena 9. prosinca 2006. smatra da tom odlukom nije povrijedio ustavna prava na koja godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. apelant ukazuje u apelaciji. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i 39. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito predmetnome postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog prava. zbog kojega apelacija nije dopustiva. 40. Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini je u odgovoru na 47. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i apelaciju naveo da apelant nema zakonsko uporište da teret dokaza Hercegovine, članka 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, za svoje navode o postojanju osiguranja prebaci na tuženog, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete pogotovo imajući u vidu činjenicu da "zelena karta", koja bi bila glede dopustivosti. važeća u Bosni i Hercegovini u vrijeme štetnog događaja, nije VII. Meritum mogla ni postojati, kao i da je kao pravni slijednik tuženog stekao 48. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku svojstvo pravne osobe 30. travnja 1994. godine. Nadalje, Biro povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske pravično suđenje zbog toga što je postupak okončan i što je isto konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i toliko trajao i u odnosu na tuženog. Također, Biro je naveo da u Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na imovinu, jer tuženi ne odgovara za naknadu štete do koje dođe Pravo na pravično suđenje uporabom neosiguranih vozila i da u takvom slučaju, prema 49. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zakonima koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja, Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska odgovara vozač, vlasnik vozila i društvo za osiguranje po prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka što uključuje: tužiteljevom izboru. Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim studenoga 2000. godine pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. za vještačenje. Apelant je tek dopisom od 7. prosinca 2001. godine Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u prvoj rečenici obavijestio sud da je izvršio uplatu predujma za vještačenje, dakle ustanovljava da: nakon godinu dana. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili 56. Na temelju navedenoga, Ustavni sud zaključuje da je utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima apelant svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio duljini pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnome roku trajanja predmetnoga postupka, ali njegov doprinos nije bio pred neovisnim i nepristranim, zakonom utemeljenim sudom Š...Ć. odlučujući razlog zbog kojega je ovaj postupak, koji nije bio 50. Obzirom na to da se predmetni postupak odnosi na složen, na dvije sudske instance trajao osam godina i šest mjeseci. naknadu štete, odnosno da se radi o utvrđivanju građanskoga d) Ponašanje suda prava, članak 6. stavak 1. Europske konvencije je primjenjiv u 57. Ustavni sud smatra da je u predmetnome postupku ovome predmetu. Općinski sud zakazao 10 ročišta. Općinski sud je nakon ročišta Razuman rok održanoga 7. siječnja 1999. godine, na kojemu se apelant izjasnio o proširenju tužbe tek nakon skoro godinu dana, dopisom od 23. 51. Ustavni sud će kao prvo pitanje razmotriti apelantove prosinca 1999. godine, pozvao tuženog da se izjasni prihvata li navode glede duljine predmetnoga postupka. S tim u svezi, proširenje tužbe. Prvo naredno ročište nakon ročišta održanoga 7. polazeći od kriterija utvrđenih praksom Europskog suda za ljudska siječnja 1999. godine Općinski sud je zakazao 26. siječnja 2000. prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka godine, dakle nakon godinu dana. Nadalje, Kantonalni sud je ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir ukinuo Presudu Općinskog suda broj P-308/98 od 12. travnja posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne 2002. godine zbog toga što je prvostupanjski sud propustio pozvati strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što apelanta da ispravi tužbu u odnosu na otklanjanje nedostataka u se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Europski sud za nazivu tuženika. Dakle, Kantonalni sud je prvostupanjsku presudu ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. veljače ukinuo samo iz procesnih nedostataka koje je učinio 1981. godine, serija A, broj 198, stavak 30; i Zimmermann i prvostupanjski sud. Nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, broj Gž-656/02 od 29. kolovoza 2003. godine, kojim je u stavak 24). određenome dijelu ukinuta prvostupanjska presuda i predmet a) Razdoblje koje se uzima u obzir vraćen na ponovni postupak, Općinski sud je poduzimao procesne 52. Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu tijela Europske radnje u kratkome roku, te donio presudu 26. siječnja 2004. konvencije u odnosu na predmete o duljini postupka gdje su godine. Međutim, povodom priziva tuženog od 17. veljače 2004. postupci pokrenuti prije nego što su tijela Europske konvencije godine, Kantonalni sud je donio presudu 18. rujna 2006. godine. utemeljila svoju vremensku mjerodavnost. Tijela Europske Dakle, drugostupanjski sud je o prizivu rješavao u razdoblju konvencije smatraju da razdoblje koje se uzima u obzir u svrhu duljem od dvije godine. priziva, glede duljine trajanja postupka, počinje danom 58. Ustavni sud ponovno naglašava da predmetni postupak utemeljenja njihove vremenske mjerodavnosti. U ocjenjivanju nije bio složene naravi da bi trajao preko osam godina. Nadalje, razumnosti vremena koje je prevazišlo taj nadnevak mora se uzeti Općinski sud u razdoblju od skoro godinu dana (od 7. siječnja u obzir stadij postupka dostignut tog nadnevka (vidi Europski sud 1999. godine do 23. prosinca 1999. godine) u postupku nije za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. prosinca poduzeo niti jednu procesnu radnju, a da za to nije dao nikakvo 1982. godine, serija A, broj 56, stavak 53; i Styranowski protiv obrazloženje. Potom, Kantonalni sud je ukinuo Presudu Poljske, broj 28616/95 ECHR 1998-VIII). Općinskog suda broj P-308/98 od 12. travnja 2002. godine samo iz 53. U konkretnome slučaju, tužba je podnesena 12. ožujka procesnih nedostataka koje je učinio prvostupanjski sud, zbog 1998. godine. Predmetni postupak je okončan 18. rujna 2006. čega je postupak vraćen na ponovno suđenje zbog propusta koji se godine Presudom Kantonalnog suda broj Gž-563/04. U u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu zbog mjerodavnost Ustavnog suda se ubraja razdoblje od 14. prosinca neadekvatnoga upravljanja postupkom. Postupanje redovnih 1995. godine, kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. sudova, a posebno Općinskog suda, obzirom na utvrđene Prema tomu, navedeno se razdoblje u cijelosti ubraja u propuste, nije bilo sukladno članku 10. ZPP, kojim je izričito mjerodavnost Ustavnog suda, obzirom na to da je započeo nakon propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja 14. prosinca 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i i sa što manje troškova i da onemogući svaku zlouporabu prava Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, Ustavni sud smatra da koja strankama pripadaju u postupku. Također, Ustavni sud smatra je predmetni postupak ukupno trajao osam godina i šest mjeseci. da Općinski i Kantonalni sud za predmetnu duljinu postupka nisu dali nikakvo opravdanje. b) Složenost predmeta 59. Obzirom na navedeno, a uzevši u obzir prethodnu analizu 54. U svezi sa ocjenom je li neki predmet složen, Europski sud načela iz stavka 51. ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je u za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju čimbenika poput ovome slučaju došlo do povrede apelantovog prava na donošenje naravi činjenica koje treba utvrditi (vidi Europski sud za ljudska odluke u razumnome roku u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. veljače 1993. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. godine, serija A, broj 256-D, str. 117). Složenost se može ticati a) Ostali aspekti prava na pravično suđenje činjenica i pravnih pitanja (vidi Europski sud za ljudska prava, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, presuda od 27. veljače 60. Ostali apelantovi navodi o kršenju prava na pravično 1992. godine, serija A, broj 231-G, str. 75). Ustavni sud smatra da, suđenje odnose se na navode o proizvoljnom zaključku u konkretnome predmetu, narav činjenica kao i pravna pitanja koja Kantonalnog suda. U svezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje su relevantna za rješavanje nisu bila složena. na konzistentnu praksu Europskog suda prema kojoj nije zadatak tog suda da zamijeni domaće sudove u ocjeni dokaza provedenih c) Apelantovo ponašanje pred domaćim sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće 55. Kada je u pitanju apelantovo ponašanje u ovome postupku, zakone. Europski sud navodi da u tom smislu neće, u načelu, Ustavni sud konstatira da je apelant u predmetnome postupku intervenirati ako je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji pristupio na sva zakazana ročišta osim na ročište zakazano za 15. to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije, osim ako rujan 2000. godine, iako je bio uredno pozvan. Nadalje, apelantov presuda domaćeg suda nije očito proizvoljna ili ako nije punomoćnik je dopisom od 12. lipnja 2000. godine obavijestio sud razumljivo i na zadovoljavajući način obrazložena (vidi, mutatis da nije u mogućnosti pristupiti ročištu zakazanome za 14. lipanj mutandis, Europski sud, Van Kück protiv Njemačke, presuda od 2000. godine i predložio je da se ono održi u njegovoj odsutnosti. 12. lipnja 2003. godine, aplikacija broj 35968/97, st. 46-47, Također, Ustavni sud smatra da je Općinski sud dopisom od 8. Izvješća 2003-VII). 61. Ustavni sud konstatira da je u konkretnome slučaju osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u Kantonalni sud, rješavajući o prizivu tuženoga, utvrdio da apelant razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog nije dokazao da je vozilo kojim je prouzročen štetni događaj bilo suda u Bihaću broj Gž-563/04 od 18. septembra 2006. godine. osigurano u stranoj osiguravajućoj kući i imalo zeleni karton, Odbija se kao neosnovana apelacija Hilmije Bešlagića koja odnosno posebno granično osiguranje, kako je to bio zaključio je podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj prvostupanjski sud. Pri tome je Kantonalni sud za svoju odluku Gž-563/04 od 18. septembra 2006. godine u odnosu na ostale aspekte dao jasno i precizno obrazloženje uz primjenu relevantnih člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske odredaba materijalnoga i procesnoga prava. Navedeno konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud iz Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i navoda u apelaciji i priloženoj dokumentaciji ne može utvrditi da Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i su pobijanom odlukom Kantonalnog suda povrijeđena ili Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i zanemarena apelantova ustavna prava. Ne može se zaključiti ni da "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". je primjena zakona Kantonalnog suda bila proizvoljna ili da je došlo do povrede apelantovih procesnih prava. OBRAZLOŽEWE 62. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na I. Uvod pravično suđenje u odnosu na ostale aspekte članka II/3.(e) Ustava 1. Hilmija Bešlagić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. kog zastupa Merhunisa Dedić, advokat iz Bihaća, podnio je 9. b) Ostali navodi decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 63. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaključke u svezi sa Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumno dugog apelantovim navodima o povredi ostalih aspekata prava na trajawa parničnog postupka povodom njegove tužbe koji je pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daqnjem tekstu: članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebno posebno Kantonalni sud) broj Gž-563/04 od 18. septembra 2006. godine. razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz Apelant je, takođe, osporio navedenu presudu. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola II. Postupak pred Ustavnim sudom broj 1 uz Europsku konvenciju. 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od VIII. Zaključak Kantonalnog suda, Opštinskog suda u Bihaću (u daqnjem tekstu: 64. Činjenica da u predmetnome postupku, koji nije bio Opštinski sud) i Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine složen, a koji je ukupno trajao osam godina i šest mjeseci, zatraženo je 15. decembra 2006. godine da dostave odgovore na Općinski sud u razdoblju od skoro godinu dana nije poduzeo niti apelaciju. Od Opštinskog suda je 20. januara 2009. godine jednu procesnu radnju, a da je Kantonalni sud u razdoblju od dvije zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-17/04. godine i šest mjeseci rješavao o prizivu tuženog na prvostupanjsku 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. presudu donesenu u ponovnome postupku, pri čemu redovni sudovi decembra 2006. godine, Opštinski sud 21. decembra 2006. godine, a za ovako nerazumnu duljinu postupka nisu dali bilo kakvo Biro 28. decembra 2006. godine. Opštinski sud je dostavio opravdanje, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je u traženi spis predmeta 21. januara 2009. godine. konkretnome slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na presude u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i apelaciju dostavljen je apelantu 18. februara 2006. godine. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U isto III. Činjenično stanje vrijeme, Ustavni sud nije utvrdio povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje u odnosu na apelantove navode o proizvoljnim 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda zaključcima u pobijanoj presudi Kantonalnog suda. i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 65. Na temelju članka 61. st. 1., 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 6. Apelant je 12. marta 1998. godine podnio tužbu Opštinskom sudu radi naknade materijalne štete koja je nastala 66. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke na njegovom motornom vozilu uslijed saobraćajne nezgode. Kao Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. tužene je označio "Bosna osiguranje" d.d., glavna filijala Predsjednica "Una-Sana" Bihać, kao pravnog slijednika d.d. za osiguranje Ustavnog suda "Dunav" Bihać i Biro za osiguranje - Zelena karta Sarajevo - Bosne i Hercegovine "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo. U tužbi je naveo da se 10. juna Seada Palavrić, v. r. 1992. godine u Bihaću desila saobraćajna nezgoda koju je skrivio Fadil Jakupović koji je upravljao motornim vozilom marke Ford Eskort, registarskog broja G-47 ZMA, svojina firme Bauer Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Matic d.o.o. Bihać. Tom prilikom oštećeno je apelantovo vozilo predmetu broj AP 3296/06, rješavajući apelaciju Hilmije koje je u momentu nastanka štetnog događaja bilo osigurano Bešlagića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, policom osigurawa broj 715722626 u ZOIL Dunav, filijala člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog Bihać. suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 7. Tužba je 24. marta 1998. godine dostavljena na odgovor Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: tuženima. Prvotuženi, "Bosna osiguranje" d.d., glavna filijala Seada Palavrić, predsjednica "Una-Sana" Bihać, je 27. marta 1998. godine dostavio odgovor na Miodrag Simović, potpredsjednik tužbu u kom je istakao prigovor pasivne legitimacije, navodeći Valerija Galić, potpredsjednica da nije pravni slijednik d.d. za osiguranje "Dunav" Bihać. Mato Tadić, sudija Drugotuženi, "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, je u podnesku od 3. aprila 1998. godine, takođe, istakao prigovor nedostatka Mirsad Ćeman, sudija pasivne legitimacije, navodeći da apelant treba da precizira na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je protiv koga je podnio tužbu u predmetnom parničnom postupku, da li protiv Biroa za osiguranje Bosne i Hercegovine ili protiv ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 "Sarajevo osigurawa" d.d. Sarajevo, jer se u konkretnom slučaju Djelimično se usvaja apelacija Hilmije Bešlagića. radi o dva samostalna pravna lica. Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine 8. Prvom ročištu zakazanom za 16. juli 1998. godine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i pristupili su punomoćnici apelanta i prvotuženog, a 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 drugotuženi nije pristupio, iako je dostavljanje poziva bilo Opštinski sud je ponovo 15. decembra 2000. godine i 26. januara uredno. Na predmetnom ročištu apelant je povukao tužbu 2001. godine pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma za podnesenu protiv "Sarajevo osigurawa" d.d. Sarajevo i kao vještačenje, a 31. oktobra 2001. godine je poslao i urgenciju za drugotuženog je označio Biro za osiguranje Bosne i Hercegovine. postupanje prema dopisu od 26. januara 2001. godine. Sud je donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom u odnosu na 18. Apelant je dopisom od 7. decembra 2001. godine obavijestio "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, te je odložio ročište na sud da je izvršio uplatu predujma radi vještačewa vještaka neodređeno vrijeme i naložio da se pismenim putem zatraže Suada Mahmića. podaci od PU Bihać vezani za zabilješku o saobraćajnoj nezgodi 19. Opštinski sud je 14. januara 2002. godine dostavio spis broj 224/92 i informacije o podnošenju prekršajne prijave vještaku Suadu Mahmiću radi vještačewa štete na apelantovom vezane za tu nezgodu. Predmetni podaci su zatraženi dopisom od vozilu. Vještak Suad Mahmić je izvršio vještačenje i dostavio 17. jula 1998. godine, a kako PU Bihać nije dostavila tražene Opštinskom sudu svoj nalaz i mišljenje 23. januara 2002. godine. informacije, sud je 8. decembra 1998. godine poslao urgenciju za 20. Opštinski sud je na ročištu od 12. aprila 2002. godine wihovo dostavljanje. donio Presudu broj P-308/98 kojom je odbio apelantov tužbeni 9. Ročištu zakazanom za 7. januar 1999. godine pristupili su zahtjev prema prvotuženom, Biro za osiguranje Sarajevo. punomoćnici apelanta i prvotuženog, a za drugotuženog nije Utvrđeno je da je apelantova tužba prema drugotuženom pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno iskazano. "Una-Sana" d.d. Bihać i trećetuženom "Sarajevo osiguranje" d.d. Apelant je na tom ročištu proširio tužbu na Fadila Sarajevo povučena. Određeno je da svaka stranka snosi svoje Jakupovića iz Bihaća, a povukao je tužbu u odnosu na prvotuženog, troškove postupka. "Bosna osiguranje" d.d., glavna filijala "Una-Sana" Bihać. 21. Apelant je 15. maja 2002. godine podnio žalbu protiv Ročište je odloženo na neodređeno vrijeme i određeno je da se od Presude Opštinskog suda broj P-308/98 od 12. aprila 2002. godine. firme, čije je vozilo Ford Eskort oznake G-47 ZNA, zatraži 22. Žalba je dostavljena na odgovor tuženom "Sarajevo dostavljanje podataka vezanih za postojanje zelene karte u osiguranju", filijala Bihać, 28. maja 2002. godine, tuženom momentu saobraćajne nezgode. "Una-Sana" d.d. Bihać 29. maja 2002. godine, a tuženom Birou za 10. Opštinski sud je dopisom od 23. decembra 1999. godine osiguranje Sarajevo 31. maja 2002. godine. Biro osigurawa Bosne i pozvao Fadila Jakupovića da se izjasni da li prihvata proširenje Hercegovine dostavio je odgovor na žalbu 7. juna 2002. godine. tužbe, uz napomenu da će se smatrati da ne pristaje na proširenje Odgovor je dostavljen apelantu 4. jula 2002. godine. tužbe ukoliko se ne izjasni u roku od 15 dana od prijema dopisa. 23. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Fadil Jakupović se nije izjasnio o prihvatanju tužbe. Gž-656/02 od 29. avgusta 2003. godine, kojim je djelimično uvažio 11. Ročištu zakazanom za 26. januar 2000. godine pristupili su apelantovu žalbu, pa je ukinuo osporenu odluku u dijelu u kom je apelant i punomoćnik tuženog Biroa osigurawa Bosne i odbijen apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na tuženi Biro za Hercegovine. Konstatovano je da je tuženi, Biro osiguranje BiH, osiguranje Sarajevo i u dijelu u kom je u odnosu na tog tuženika poslao pismeni odgovor na tužbeni zahtjev, te je njegov primjerak utvrđeno da apelant snosi svoje troškove postupka. U navedenom uručen apelantovom punomoćniku. Ročište je odloženo na dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U neodređeno vrijeme. Opštinski sud je, na apelantov predlog, ostalom dijelu, Kantonalni sud je odbio žalbu kao neosnovanu i naložio da se od Kantonalnog suda u Sarajevu zatraže podaci i potvrdio prvostepenu presudu. rješenje o registraciji tuženog Biroa osigurawa Bosne i 24. Kantonalni sud je konstatovao da je apelant u tužbi kao Hercegovine, te je odredio da će se ročište zakazati nakon tuženika označio Biro za osiguranje - Zelena karta Sarajevo, ali dobijawa odgovora od tog suda. da je na ročištu od 16. jula 1998. godine istakao da kao tuženika 12. Dopisom od 26. januara 2000. godine Opštinski sud je od označava Biro za osiguranje Sarajevo. Iz navedenog posredno Kantonalnog suda u Sarajevu zatražio da dostavi podatke o proizilazi da je apelant odustao od naziva "Zelena karta" u registraciji i rješenje o registraciji, a 17. aprila 2000. godine sastavu Biroa za osiguranje u Sarajevu, što je prihvatio i Opštinski sud je urgirao na dostavljanju navedenih podataka. prvostepeni sud, jer je u osporenoj odluci označio kao tuženika Kantonalni sud u Sarajevu je 3. maja 2000. godine dostavio samo Biro za osiguranje. Međutim, Sud je naveo da apelant nije Opštinskom sudu tražene podatke. izričito naveo da odustaje od tužbenog zahtjeva protiv tuženog 13. Opštinski sud je pozvao apelantovog punomoćnika na "Zelena karta" Sarajevo, u okviru Biroa za osiguranje, i da je, u ročište zakazano za 14. juni 2000. godine. Apelantov punomoćnik skladu s tim, prvostepeni sud morao da pozove apelanta da tačno je podneskom od 12. juna 2000. godine obavijestio sud da nije u odredi tuženika kojem je upućen tužbeni zahtjev za naknadu mogućnosti da pristupi na ročište i predložio je da se ono štete, a u skladu sa važećim propisima. Nadalje, Kantonalni sud održi u njegovoj odsutnosti. Sud je navedeno ročište odložio na je naveo da shodno odredbi iz tačke II Odluke o načinu nastavka neodređeno vrijeme zbog nepostojawa procesnih uslova za njegovo rada Biroa osigurawa Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik održavanje. BiH" broj 18/01), Biro osigurawa nastavlja svoj rad pod nazivom 14. Ročištu zakazanom za 15. septembar 2000. godine nije "Biro zelene karte BiH" i ima svojstvo pravnog lica, te da su pristupila ni jedna parnična stranka, iako je dostavljanje poziva Statutom objavljenim u istom službenom glasniku odredbama za ročište bilo uredno, pa je to ročište odloženo za 10. oktobar člana 4 stav 1 tačka A-V određene nadležnosti Biroa zelene 2000. godine. karte Bosne i Hercegovine. Shodno navedenom, Kantonalni sud je 15. Na ročište zakazano za 10. oktobar 2000. godine zakqučio da je prvostepeni sud propustio da pozove apelanta da pristupili su punomoćnici parničnih stranaka. Punomoćnik ispravi tužbu u odnosu na otklawanje nedostataka u nazivu tuženog je predložio da se ročište odgodi zbog toga što je taj tuženika, i to jasno i određeno, zbog čega je prvostepena presuda punomoćnik samo punomoćnik na zamjeni. Sud je ročište odložio nerazumqiva, čime je učinjena bitna povreda odredbi parničnog za 8. novembar 2000. godine. postupka iz člana 336 stav 2 tačka 13 Zakona o parničnom postupku 16. Ročištu od 8. novembra 2000. godine pristupili su (u daqnjem tekstu: ZPP). punomoćnici apelanta i tuženog. Apelant je na tom ročištu 25. U ponovnom postupku, Opštinski sud je dopisom od 27. precizirao naziv tuženog tako što tuži "Sarajevo osiguranje" oktobra 2003. godine pozvao apelanta da tačno označi tuženog u d.d. Sarajevo, Sektor međunarodne zelene karte, te je predložio skladu sa Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-656/02 od 29. da sud odredi vještačenje radi utvrđivawa visine štete. Sud je avgusta 2003. godine. odložio ročište na neodređeno vrijeme, te naložio da se 26. Apelant je podneskom od 5. novembra 2003. godine označio apelant dopisom pozove da izvrši uplatu predujma za vještačenje kao tuženog "Biro zelene karte Bosne i Hercegovine" Sarajevo. visine štete. 27. "Biro zelene karte Bosne i Hercegovine" Sarajevo je 20. 17. Opštinski sud je dopisom od 8. novembra 2000. godine novembra 2003. godine dostavio podnesak. Navedenim podneskom pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma za vještačenje. je, između ostalog, zamolio sud da opravda njegov izostanak sa pripremnog ročišta zakazanog za 8. decembar 2003. godine zbog zelenu kartu, te da garantuje naknadu štete koju su prouzrokovali spriječenosti pravnog zastupnika da pristupi na ročište. vozači sa stranim registarskim tablicama na teritoriji Bosne i 28. Opštinski sud je u ponovnom postupku održao pripremno Hercegovine. Stoga je zakqučeno da apelant ima pravo da se ročište 8. decembra 2003. godine na koje je pristupio apelantov direktno obrati "Birou zelene karte BiH" za naknadu štete koju punomoćnik. mu bude prouzrokovalo vozilo inostranih registarskih tablica 29. Ročište za glavnu raspravu je održano 9. januara 2004. na teritoriji BiH, a navedeni Biro nakon eventualne isplate godine. Na navedeno ročište je pristupio apelantov punomoćnik, stiče pravo mogućeg regresa prema jednom od osiguravajućih a za tuženog nije niko pristupio, iako je dostavljanje bilo uredno. društava u skladu sa pravilnikom o fondu za naknadu štete. Konstatovano je da je tuženi za navedeno ročište dostavio 34. Tuženi je 17. februara 2004. godine podnio žalbu protiv pismeni podnesak od 5. januara 2004. godine koji je uručen apelantu Presude Opštinskog suda broj P-17/04 od 26. januara 2004. godine, radi upoznavawa. koju je Kantonalni sud uvažio Presudom broj Gž-563/04 od 18. 30. Opštinski sud je donio Presudu broj P-17/04 od 26. januara septembra 2006. godine, pa je osporenu presudu u dosuđujućem 2004. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade dijelu preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. štete plati novčani iznos od 2.475,00 KM, zajedno sa zakonskom 35. Kantonalni sud je konstatovao da je neosnovan žalbeni zateznom kamatom, počevši od 19. januara 2002. godine kao dana navod tuženog da nije pravni slijednik ranije postojeće Zelene utvrđene visine materijalne štete, pa do konačne isplate, kao i karte, koja je postojala u vrijeme štetnog događaja i u tom smislu da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.040,00 je taj sud u cijelosti prihvatio razloge prvostepenog suda date u KM, sve u roku od 30 dana od dana donošewa presude. Odbijen je obrazloženju osporene odluke. Međutim, Kantonalni sud je apelantov zahtjev za isplatu kamata od dana podnošewa tužbe, utvrdio da je tuženi u žalbi osnovano ukazao da apelant nije odnosno od 12. marta 1998. godine. dokazao da je vozilo kojim je prouzrokovan štetni događaj bilo 31. U obrazloženju presude je navedeno da iz policijskog osigurano u osiguravajućoj kući i da je imalo zeleni karton, zapisnika o saobraćajnoj nezgodi od 10. juna 1992. godine odnosno posebno granično osiguranje. Naime, polazeći od proizilazi da je Fadil Jakupović, vozač vozila Ford Eskort, činjeničnog utvrđewa prvostepenog suda da je u zapisniku o registarskih oznaka G-47-ZMA, svojom krivwom, bez apelantove saobraćajnoj nezgodi konstatovano da je vozilo Ford Eskort, krivnje, prouzrokovao saobraćajnu nezgodu u kojoj je oštećeno registarskih oznaka D-47-ZMA, osigurano policom osigurawa apelantovo vozilo. Nadalje, navedeno je da iz predmetnog koja važi od 11. oktobra 1990. do 11. oktobra 1992. godine, te da taj zapisnika proizilazi da je apelantovo vozilo u momentu zapisnik ne sadrži podatke o broju police osigurawa, niti o saobraćajne nezgode bilo osigurano policom obaveznog osiguravajućoj kući, Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni osigurawa u "Dunav osiguranju", filijala Bihać, a da je vozilo sud izveo pogrešan zakqučak da je vozilo kojim je prouzrokovana Ford Eskort, registarskih oznaka G-47-ZMA, bilo osigurano saobraćajna nezgoda na dan štetnog događaja bilo osigurano u policom osigurawa koja je važila od 11. oktobra 1990. godine do osiguravajućoj kući i da je imalo zeleni karton, odnosno 11. oktobra 1992. godine, ali da u tom zapisniku nije naveden broj zakqučeno posebno granično osiguranje. police osigurawa, niti je naznačena osiguravajuća kuća u kojoj je vozilo osigurano. Cijeneći da je nepobitna činjenica da je vozilo 36. Istaknuto je da nema nikakvih sigurnih određenih i kojim je upravljao Fadil Jakupović, vozilo inostranih potpunih podataka u zapisniku o saobraćajnoj nezgodi da je vozilo registarskih oznaka, Opštinski sud je zakqučio da je to vozilo štetnika bilo osigurano u osiguravajućoj kući i da je o tome bilo osigurano kod inostranog nosioca osigurawa zbog toga što postojao zeleni karton ili da je štetnik imao zakqučeno posebno je saobraćajna dozvola za to vozilo izdata sa važenjem u periodu od granično osiguranje, pa da, shodno tome, prvostepeni sud nije dvije godine, što je karakteristika inostranih osigurawa, s mogao iz paušalnog navoda o osiguranju u zapisniku o uviđaju da obzirom na to da su domaća osigurawa ugovore o obaveznom izvede zakqučak o postojanju zelenog kartona niti o postojanju osiguranju i saobraćajnoj dozvoli sačiwavali i izdavali na pe- posebnog graničnog osigurawa. U vezi sa navedenim, Kantonalni riod od jedne godine. sud je zakqučio da je tuženi osnovano ukazao da apelant nije 32. Nadalje, Opštinski sud je utvrdio da je policija prilikom dokazao da je štetnik imao valjanu međunarodnu ispravu o vršewa uviđaja saobraćajne nezgode propustila da konstatuje osiguranju na osnovu koje bi, u skladu sa odredbama čl. 85-87 broj police osigurawa i osiguravajuću kuću za inostrano vozilo, Zakona o osiguranju imovine i lica, koje su identične odredbama odnosno da konstatuje da li vozač Fadil Jakupović posjeduje Zakona o osiguranju imovine i lica koji je važio u momentu međunarodni zeleni karton koji je na datum saobraćajne nezgode štetnog događaja, a u vezi sa odredbom člana 4 tačka 4.1-d Odluke o važio za područje bivše Jugoslavije, odnosno Bosne i načinu nastavka rada Biroa osigurawa BIH, tuženi odgovarao za Hercegovine. U vezi sa tim, Opštinski sud je istakao da je članom naknadu štete. 85 Zakona o osiguranju imovine i lica propisano da lice koje IV. Apelacija motornim vozilom inostrane registracije ulazi na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine mora da ima valjanu međunarodnu a) Navodi iz apelacije ispravu, tzv. zelenu kartu, a da, ukoliko nema zelenu kartu, shodno članu 87 istog zakona, mora na granici da sklopi tzv. posebno 37. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku granično osiguranje sa domaćim društvom za osiguranje. Shodno povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava navedenim zakonskim odredbama, Opštinski sud je zakqučio da u Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za konkretnom slučaju postoji objektivna pretpostavka da je vozilo zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: kojim je upravljao Fadil Jakupović i kojim je izazvao saobraćajnu Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava nezgodu, imalo važeći zeleni karton ili posebno granično Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku osiguranje, jer u protivnom nije moglo da uđe u Bosnu i konvenciju. Ističe da su nadležni sudovi odugovlačili Hercegovinu, te da propust policije na tu okolnost prilikom predmetni parnični postupak i da je Kantonalni sud mogao da vršewa uviđaja ne može da se stavlja na apelantovu štetu. donese konačnu odluku u njegovom predmetu već u prvom dijelu 33. Opštinski sud nije prihvatio istaknuti prigovor postupka jer je već tad imao na raspolaganju iste dokaze kao i u nedostatka pasivne legitimacije tuženog, zakqučujući da je on vrijeme donošewa osporene presude. Takođe, smatra da je pravni slijednik ranije postojećeg Biroa osigurawa. Utvrđeno je Kantonalni sud u osporenoj presudi pogrešno zakqučio da da postoji obaveza "Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine" za apelant nije dokazao da je štetnik imao međunarodnu ispravu o naknadu nastale štete, te je taj svoj zakqučak sud izveo na osnovu osiguranju na osnovu koje bi tuženi odgovarao za naknadu štete. U glave II - Poslovi "Biroa zelene karte BiH", član 4 tačka 4.1-d, vezi s tim, ističe da je podatke o osiguranju štetnika mogla da gdje se navodi da "Biro zelene karte BiH" reguliše, u ime uzme samo policija i da zbog nestručnosti u radu policijskih osiguravajućih društava Bosne i Hercegovine, poslove vezane za organa ne bi trebao da snosi štetne posljedice. b) Odgovor na apelaciju koji su mogući shodno zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 38. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje 16. oktobra 2006. godine, a apelacija je podnesena 9. decembra 2006. pri pravnom stanovištu izraženom u osporenoj odluci i da godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 smatra da tom odlukom nije povrijedio ustavna prava na koja Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz apelant ukazuje u apelaciji. člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima 39. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna prava. kog apelacija nije dopustiva. 40. Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini je u odgovoru na 47. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i apelaciju naveo da apelant nema zakonsko uporište da teret Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni dokaza za svoje navode o postojanju osigurawa prebaci na tuženog, sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu pogotovo imajući u vidu činjenicu da "zelena karta", koja bi bila dopustivosti. važeća u Bosni i Hercegovini u vrijeme štetnog događaja, nije mogla ni postojati, kao i da je kao pravni slijednik tuženog VII. Meritum stekao svojstvo pravnog lica 30. aprila 1994. godine. Nadalje, 48. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku Biro smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) na pravično suđenje zbog toga što je postupak okončan i što je Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije isto toliko trajao i u odnosu na tuženog. Takođe, Biro je naveo da i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i u predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. imovinu, jer tuženi ne odgovara za naknadu štete do koje dođe upotrebom neosiguranih vozila i da u takvom slučaju, shodno Pravo na pravično suđenje zakonima koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja, 49. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: odgovara vozač, sopstvenik vozila i društvo za osiguranje po Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska tužiočevom izboru. prava i slobode iz stava 2 ovog člana što ukqučuje: V. Relevantni propisi Š...Ć 41. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 10 Član 6 stav 1 Evropske konvencije u prvoj rečenici Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez ustanovljava da: odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako 42. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom glasi: Š...Ć. Član 10 50. S obzirom na to da se predmetni postupak odnosi na Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa što naknadu štete, odnosno da se radi o utvrđivanju građanskog prava, manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja član 6 stav 1 Evropske konvencije je primjenqiv u ovom predmetu. strankama pripadaju u postupku. Razuman rok 43. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98 i 65/04) u relevantnom 51. Ustavni sud će kao prvo pitanje da razmotri apelantove dijelu glasi: navode u pogledu dužine predmetnog postupka. S tim u vezi, polazeći od kriterijuma utvrđenih praksom Evropskog suda za Član 85 qudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajawa Lice koje motornim vozilom inostrane registracije ulazi postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u na teritoriju Federacije mora da ima valjanu međunarodnu obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost za teritoriju Federacije ili neki drugi dokaz o postojanju onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski takvog osigurawa, koja pokriva štete najmanje do iznosa iz člana 76 stav 1 ovog zakona. sud za qudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. Granična policija je dužna da kontroliše da li se februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i udovoqilo uslovima iz stava 1 ovog člana. Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav Član 87 24). Lica koja nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz iz a) Period koji se uzima u obzir člana 85 stav 1 ovog zakona moraju na granici da sklope s domaćim 52. Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od automobilske Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje odgovornosti koji vrijedi na teritoriji Federacije. su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske VI. Dopustivost konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi 44. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja svrhu žalbe, u pogledu dužine trajawa postupka, počinje danom su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog zasnivawa wihove vremenske nadležnosti. U ocjewivanju presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadijum postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud 45. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv za qudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; i Styranowski djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se protiv Poqske, broj 28616/95 ECHR 1998-VIII). podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije 53. U konkretnom slučaju, tužba je podnesena 12. marta 1998. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je godine. Predmetni postupak je okončan 18. septembra 2006. godine koristio. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-563/04. U nadležnost 46. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Ustavnog suda se ubraja period od 14. decembra 1995. godine, kad je Presuda Kantonalnog suda broj Rev-563/04 od 18. septembra 2006. stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Shodno tome, godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova navedeni period se u cijelosti ubraja u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. ZPP, kojim je izričito propisano da je sud dužan da postupak nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. sprovede bez odugovlačewa i sa što manje troškova i da Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak ukupno trajao onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u osam godina i šest mjeseci. postupku. Takođe, Ustavni sud smatra da Opštinski i b) Složenost predmeta Kantonalni sud za predmetnu dužinu postupka nisu dali nikakvo opravdanje. 54. U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za qudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput 59. S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir prethodnu analizu prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za principa iz stava 51 ove odluke, Ustavni sud zakqučuje da je u ovom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke qudska prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, serija A, broj 256-D, str. 117). Složenost u razumnom roku u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine može da se tiče činjenica i pravnih pitawa (vidi Evropski sud za i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. qudska prava, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, a) Ostali aspekti prava na pravično suđenje presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 231-G, str. 75). 60. Ostali apelantovi navodi o kršenju prava na pravično Ustavni sud smatra da, u konkretnom predmetu, priroda činjenica suđenje odnose se na navode o proizvoqnom zakqučku Kantonalnog kao i pravna pitawa koja su relevantna za rješavanje nisu bila suda. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu složena. praksu Evropskog suda shodno kojoj nije zadatak tog suda da c) Apelantovo ponašanje zamijeni domaće sudove u ocjeni dokaza sprovedenih pred domaćim 55. Kad je u pitanju apelantovo ponašanje u ovom postupku, sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće zakone. Evropski Ustavni sud konstatuje da je apelant u predmetnom postupku sud navodi da u tom smislu neće, u principu, da interveniše ako je pristupio na sva zakazana ročišta sem na ročište zakazano za 15. postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član septembar 2000. godine, iako je bio uredno pozvan. Nadalje, 6 stav 1 Evropske konvencije, sem ako presuda domaćeg suda nije apelantov punomoćnik je dopisom od 12. juna 2000. godine očigledno proizvoqna ili ako nije razumqivo i na obavijestio sud da nije u mogućnosti da pristupi ročištu zadovoljavajući način obrazložena (vidi, mutatis mutandis, zakazanom za 14. juni 2000. godine i predložio je da se ono održi u Evropski sud, Van Kück protiv Wemačke, presuda od 12. juna 2003. njegovoj odsutnosti. Takođe, Ustavni sud smatra da je Opštinski godine, aplikacija broj 35968/97, st. 46-47, Izvještaji 2003-VII). sud dopisom od 8. novembra 2000. godine pozvao apelanta da izvrši 61. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju uplatu predujma za vještačenje. Apelant je tek dopisom od 7. Kantonalni sud, rješavajući o žalbi tuženog, utvrdio da apelant decembra 2001. godine obavijestio sud da je izvršio uplatu nije dokazao da je vozilo kojim je uzrokovan štetni događaj bilo predujma za vještačenje, dakle nakon godinu dana. osigurano u stranoj osiguravajućoj kući i imalo zeleni karton, 56. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqučuje da je apelant odnosno posebno granično osiguranje, kako je to bio zakqučio svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio dužini trajawa prvostepeni sud. Pri tome je Kantonalni sud za svoju odluku dao predmetnog postupka, ali njegov doprinos nije bio odlučujući jasno i precizno obrazloženje uz primjenu relevantnih odredbi razlog zbog kog je ovaj postupak, koji nije bio složen, na dvije materijalnog i procesnog prava. Navedeno obrazloženje Ustavni sudske instance trajao osam godina i šest mjeseci. sud ne smatra proizvoqnim. Ustavni sud iz navoda u apelaciji i d) Ponašanje suda priloženoj dokumentaciji ne može da utvrdi da su osporenom 57. Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku odlukom Kantonalnog suda povrijeđena ili zanemarena Opštinski sud zakazao 10 ročišta. Opštinski sud je nakon apelantova ustavna prava. Ne može se zakqučiti ni da je primjena ročišta održanog 7. januara 1999. godine, na kom se apelant zakona Kantonalnog suda bila proizvoqna ili da je došlo do izjasnio o proširenju tužbe tek nakon skoro godinu dana, povrede apelantovih procesnih prava. dopisom od 23. decembra 1999. godine, pozvao tuženog da se izjasni 62. Stoga, Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa prava na da li prihvata proširenje tužbe. Prvo naredno ročište nakon pravično suđenje u odnosu na ostale aspekte člana II/3e) Ustava ročišta održanog 7. januara 1999. godine Opštinski sud je Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. zakazao 26. januara 2000. godine, dakle nakon godinu dana. Nadalje, b) Ostali navodi Kantonalni sud je ukinuo Presudu Opštinskog suda broj P-308/98 od 12. aprila 2002. godine zbog toga što je prvostepeni sud 63. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zakqučke u vezi sa propustio da pozove apelanta da ispravi tužbu u odnosu na apelantovim navodima o povredi ostalih aspekata prava na otklawanje nedostataka u nazivu tuženika. Dakle, Kantonalni pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i sud je prvostepenu presudu ukinuo samo iz procesnih nedostataka člana 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno da se posebno koje je učinio prvostepeni sud. Nakon donošewa Rješewa razmatraju apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz Kantonalnog suda broj Gž-656/02 od 29. avgusta 2003. godine, kojim člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj je u određenom dijelu ukinuta prvostepena presuda i predmet 1 uz Evropsku konvenciju. vraćen na ponovni postupak, Opštinski sud je preduzimao procesne radnje u kratkom roku, te donio presudu 26. januara 2004. VIII. Zakqučak godine. Međutim, povodom žalbe tuženog od 17. februara 2004. 64. Činjenica da u predmetnom postupku, koji nije bio složen, godine, Kantonalni sud je donio presudu 18. septembra 2006. a koji je ukupno trajao osam godina i šest mjeseci, Opštinski sud godine. Dakle, drugostepeni sud je o žalbi rješavao u periodu u periodu od skoro godinu dana nije preduzeo niti jednu procesnu dužem od dvije godine. radnju, a da je Kantonalni sud u periodu od dvije godine i šest 58. Ustavni sud ponovo naglašava da predmetni postupak nije mjeseci rješavao o žalbi tuženog na prvostepenu presudu bio složene prirode da bi trajao preko osam godina. Nadalje, donesenu u ponovnom postupku, pri čemu redovni sudovi za ovako Opštinski sud u periodu od skoro godinu dana (od 7. januara 1999. nerazumnu dužinu postupka nisu dali bilo kakvo opravdanje, godine do 23. decembra 1999. godine) u postupku nije preduzeo niti dovoqna je Ustavnom sudu za zakqučak da je u konkretnom slučaju jednu procesnu radnju, a da za to nije dao nikakvo obrazloženje. povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom Zatim, Kantonalni sud je ukinuo Presudu Opštinskog suda broj roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 P-308/98 od 12. aprila 2002. godine samo iz procesnih nedostataka Evropske konvencije. U isto vrijeme, Ustavni sud nije utvrdio koje je učinio prvostepeni sud, zbog čega je postupak vraćen na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje u odnosu na ponovno suđenje zbog propusta koji u cijelosti može da se stavi na apelantove navode o proizvoqnim zakqučcima u osporenoj teret Opštinskom sudu zbog neadekvatnog upravljanja postupkom. presudi Kantonalnog suda. Postupanje redovnih sudova, a posebno Opštinskog suda, s 65. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, obzirom na utvrđene propuste, nije bilo u skladu sa članom 10 Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 66. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke motornom vozilu uslijed saobraćajne nezgode. Kao tužene je Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. označio "Bosna osiguranje" d.d., glavna filijala "Una-Sana" Bihać, kao pravnog slijednika d.d. za osiguranje "Dunav" Bihać i Biro za Predsjednica osiguranje - Zelena karta Sarajevo - "Sarajevo osiguranje" d.d. Ustavnog suda Sarajevo. U tužbi je naveo da se 10. juna 1992. godine u Bihaću Bosne i Hercegovine desila saobraćajna nezgoda koju je skrivio Fadil Jakupović koji je Seada Palavrić, s. r. upravljao motornim vozilom marke Ford Eskort, registarskog broja G-47 ZMA, vlasništvo firme Bauer Matic d.o.o. Bihać. Tom prilikom oštećeno je apelantovo vozilo koje je u momentu nastanka Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja broj predmetu broj AP 3296/06, rješavajući apelaciju Hilmije 715722626 u ZOIL Dunav, filijala Bihać. Bešlagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 7. Tužba je 24. marta 1998. godine dostavljena na odgovor člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1., 2. i 3. Pravila Ustavnog tuženima. Prvotuženi, "Bosna osiguranje" d.d., glavna filijala suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" "Una-Sana" Bihać, je 27. marta 1998. godine dostavio odgovor na br. 60/05 i 64/08), u sastavu: tužbu u kojem je istakao prigovor pasivne legitimacije, navodeći da Seada Palavrić, predsjednica nije pravni slijednik d.d. za osiguranje "Dunav" Bihać. Miodrag Simović, potpredsjednik Drugotuženi, "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, je u podnesku od Valerija Galić, potpredsjednica 3. aprila 1998. godine, također, istakao prigovor nedostatka pasivne Mato Tadić, sudija legitimacije, navodeći da apelant treba precizirati protiv koga je Mirsad Ćeman, sudija podnio tužbu u predmetnom parničnom postupku, da li protiv Biroa na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je za osiguranje Bosne i Hercegovine ili protiv "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, jer se u konkretnom slučaju radi o dva samostalna ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 pravna lica. Djelimično se usvaja apelacija Hilmije Bešlagića. 8. Prvom ročištu zakazanom za 16. juli 1998. godine pristupili Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i su punomoćnici apelanta i prvotuženog, a drugotuženi nije člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i pristupio, iako je dostavljanje poziva bilo uredno. Na predmetnom osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u ročištu apelant je povukao tužbu podnesenu protiv "Sarajevo razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog osiguranja" d.d. Sarajevo i kao drugotuženog je označio Biro za suda u Bihaću broj Gž-563/04 od 18. septembra 2006. godine. osiguranje Bosne i Hercegovine. Sud je donio rješenje kojim se Odbija se kao neosnovana apelacija Hilmije Bešlagića tužba smatra povučenom u odnosu na "Sarajevo osiguranje" d.d. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Sarajevo, te je odložio ročište na neodređeno vrijeme i naložio da se Gž-563/04 od 18. septembra 2006. godine u odnosu na ostale pismenim putem zatraže podaci od PU Bihać vezani za zabilješku o aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. saobraćajnoj nezgodi broj 224/92 i informacije o podnošenju Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. prekršajne prijave vezane za tu nezgodu. Predmetni podaci su Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", zatraženi dopisom od 17. jula 1998. godine, a kako PU Bihać nije "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", dostavila tražene informacije, sud je 8. decembra 1998. godine "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku poslao urgenciju za njihovo dostavljanje. Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 9. Ročištu zakazanom za 7. januar 1999. godine pristupili su punomoćnici apelanta i prvotuženog, a za drugotuženog nije OBRAZLOŽENJE pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno iskazano. Apelant je I. Uvod na tom ročištu proširio tužbu na Fadila Jakupovića iz Bihaća, a 1. Hilmija Bešlagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg povukao je tužbu u odnosu na prvotuženog, "Bosna osiguranje" zastupa Merhunisa Dedić, advokatica iz Bihaća, podnio je 9. d.d., glavna filijala "Una-Sana" Bihać. Ročište je odloženo na decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i neodređeno vrijeme i određeno je da se od firme, čije je vozilo Ford Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumno Eskort oznake G-47 ZNA, zatraži dostavljanje podataka vezanih za dugog trajanja parničnog postupka povodom njegove tužbe koji je postojanje zelene karte u momentu saobraćajne nezgode. okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: 10. Općinski sud je dopisom od 23. decembra 1999. godine Kantonalni sud) broj Gž-563/04 od 18. septembra 2006. godine. pozvao Fadila Jakupovića da se izjasni da li prihvata proširenje Apelant je, također, osporio navedenu presudu. tužbe, uz napomenu da će se smatrati da ne pristaje na proširenje tužbe ukoliko se ne izjasni u roku od 15 dana od prijema dopisa. II. Postupak pred Ustavnim sudom Fadil Jakupović se nije izjasnio o prihvatanju tužbe. 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od 11. Ročištu zakazanom za 26. januar 2000. godine pristupili su Kantonalnog suda, Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: apelant i punomoćnik tuženog Biroa osiguranja Bosne i Općinski sud) i Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine zatraženo je Hercegovine. Konstatirano je da je tuženi, Biro osiguranje BiH, 15. decembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od poslao pismeni odgovor na tužbeni zahtjev, te je njegov primjerak Općinskog suda je 20. januara 2009. godine zatraženo da dostavi na uručen apelantovom punomoćniku. Ročište je odloženo na uvid spis broj P-17/04. neodređeno vrijeme. Općinski sud je, na apelantov prijedlog, 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. naložio da se od Kantonalnog suda u Sarajevu zatraže podaci i decembra 2006. godine, Općinski sud 21. decembra 2006. godine, a rješenje o registraciji tuženog Biroa osiguranja Bosne i Biro 28. decembra 2006. godine. Općinski sud je dostavio traženi Hercegovine, te je odredio da će se ročište zakazati nakon dobijanja spis predmeta 21. januara 2009. godine. odgovora od tog suda. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor 12. Dopisom od 26. januara 2000. godine Općinski sud je od na apelaciju dostavljen je apelantu 18. februara 2006. godine. Kantonalnog suda u Sarajevu zatražio da dostavi podatke o III. Činjenično stanje registraciji i rješenje o registraciji, a 17. aprila 2000. godine 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Općinski sud je urgirao na dostavljanju navedenih podataka. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Kantonalni sud u Sarajevu je 3. maja 2000. godine dostavio sljedeći način. Općinskom sudu tražene podatke. 6. Apelant je 12. marta 1998. godine podnio tužbu Općinskom 13. Općinski sud je pozvao apelantovog punomoćnika na sudu radi naknade materijalne štete koja je nastala na njegovom ročište zakazano za 14. juni 2000. godine. Apelantov punomoćnik 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 je podneskom od 12. juna 2000. godine obavijestio sud da nije u ("Službeni glasnik BiH" broj 18/01), Biro osiguranja nastavlja svoj mogućnosti pristupiti na ročište i predložio je da se ono održi u rad pod nazivom "Biro zelene karte BiH" i ima svojstvo pravnog njegovoj odsutnosti. Sud je navedeno ročište odložio na neodređeno lica, te da su Statutom objavljenim u istom službenom glasniku vrijeme zbog nepostojanja procesnih uvjeta za njegovo održavanje. odredbama člana 4. stav 1. tačka A-V određene nadležnosti Biroa 14. Ročištu zakazanom za 15. septembar 2000. godine nije zelene karte Bosne i Hercegovine. Prema navedenom, Kantonalni pristupila ni jedna parnična stranka, iako je dostavljanje poziva za sud je zaključio da je prvostepeni sud propustio pozvati apelanta da ročište bilo uredno, pa je to ročište odloženo za 10. oktobar 2000. ispravi tužbu u odnosu na otklanjanje nedostataka u nazivu godine. tuženika, i to jasno i određeno, zbog čega je prvostepena presuda 15. Na ročište zakazano za 10. oktobar 2000. godine pristupili nerazumljiva, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog su punomoćnici parničnih stranaka. Punomoćnik tuženog je postupka iz člana 336. stav 2. tačka 13. Zakona o parničnom predložio da se ročište odgodi zbog toga što je taj punomoćnik samo postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). punomoćnik na zamjeni. Sud je ročište odložio za 8. novembar 25. U ponovnom postupku, Općinski sud je dopisom od 27. 2000. godine. oktobra 2003. godine pozvao apelanta da tačno označi tuženog u 16. Ročištu od 8. novembra 2000. godine pristupili su skladu sa Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-656/02 od 29. punomoćnici apelanta i tuženog. Apelant je na tom ročištu augusta 2003. godine. precizirao naziv tuženog tako što tuži "Sarajevo osiguranje" d.d. 26. Apelant je podneskom od 5. novembra 2003. godine Sarajevo, Sektor međunarodne zelene karte, te je predložio da sud označio kao tuženog "Biro zelene karte Bosne i Hercegovine" odredi vještačenje radi utvrđivanja visine štete. Sud je odložio Sarajevo. ročište na neodređeno vrijeme, te naložio da se apelant dopisom 27. "Biro zelene karte Bosne i Hercegovine" Sarajevo je 20. pozove da izvrši uplatu predujma za vještačenje visine štete. novembra 2003. godine dostavio podnesak. Navedenim 17. Općinski sud je dopisom od 8. novembra 2000. godine podneskom je, između ostalog, zamolio sud da opravda njegov pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma za vještačenje. Općinski izostanak sa pripremnog ročišta zakazanog za 8. decembar 2003. sud je ponovo 15. decembra 2000. godine i 26. januara 2001. godine godine zbog spriječenosti pravnog zastupnika da pristupi na ročište. pozvao apelanta da izvrši uplatu predujma za vještačenje, a 31. 28. Općinski sud je u ponovnom postupku održao pripremno oktobra 2001. godine je poslao i urgenciju za postupanje prema ročište 8. decembra 2003. godine na koje je pristupio apelantov dopisu od 26. januara 2001. godine. punomoćnik. 18. Apelant je dopisom od 7. decembra 2001. godine 29. Ročište za glavnu raspravu je održano 9. januara 2004. obavijestio sud da je izvršio uplatu predujma radi vještačenja godine. Na navedeno ročište je pristupio apelantov punomoćnik, a vještaka Suada Mahmića. za tuženog nije niko pristupio, iako je dostavljanje bilo uredno. 19. Općinski sud je 14. januara 2002. godine dostavio spis Konstatirano je da je tuženi za navedeno ročište dostavio pismeni vještaku Suadu Mahmiću radi vještačenja štete na apelantovom podnesak od 5. januara 2004. godine koji je uručen apelantu radi vozilu. Vještak Suad Mahmić je izvršio vještačenje i dostavio upoznavanja. Općinskom sudu svoj nalaz i mišljenje 23. januara 2002. godine. 30. Općinski sud je donio Presudu broj P-17/04 od 26. januara 20. Općinski sud je na ročištu od 12. aprila 2002. godine donio 2004. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime Presudu broj P-308/98 kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev naknade štete plati novčani iznos od 2.475,00 KM, zajedno sa prema prvotuženom, Biro za osiguranje Sarajevo. Utvrđeno je da je zakonskom zateznom kamatom, počevši od 19. januara 2002. apelantova tužba prema drugotuženom "Una-Sana" d.d. Bihać i godine kao dana utvrđene visine materijalne štete, pa do konačne trećetuženom "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo povučena. isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. iznosu od 1.040,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja 21. Apelant je 15. maja 2002. godine podnio žalbu protiv presude. Odbijen je apelantov zahtjev za isplatu kamata od dana Presude Općinskog suda broj P-308/98 od 12. aprila 2002. godine. podnošenja tužbe, odnosno od 12. marta 1998. godine. 22. Žalba je dostavljena na odgovor tuženom "Sarajevo 31. U obrazloženju presude je navedeno da iz policijskog osiguranju", filijala Bihać, 28. maja 2002. godine, tuženom zapisnika o saobraćajnoj nezgodi od 10. juna 1992. godine proizlazi "Una-Sana" d.d. Bihać 29. maja 2002. godine, a tuženom Birou za da je Fadil Jakupović, vozač vozila Ford Eskort, registarskih oznaka osiguranje Sarajevo 31. maja 2002. godine. Biro osiguranja Bosne i G-47-ZMA, svojom krivnjom, bez apelantove krivnje, Hercegovine dostavio je odgovor na žalbu 7. juna 2002. godine. prouzrokovao saobraćajnu nezgodu u kojoj je oštećeno apelantovo Odgovor je dostavljen apelantu 4. jula 2002. godine. vozilo. Nadalje, navedeno je da iz predmetnog zapisnika proizlazi 23. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj da je apelantovo vozilo u momentu saobraćajne nezgode bilo Gž-656/02 od 29. augusta 2003. godine, kojim je djelimično uvažio osigurano policom obaveznog osiguranja u "Dunav osiguranju", apelantovu žalbu, pa je ukinuo osporenu odluku u dijelu u kojem je filijala Bihać, a da je vozilo Ford Eskort, registarskih oznaka odbijen apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na tuženi Biro za G-47-ZMA, bilo osigurano policom osiguranja koja je važila od 11. osiguranje Sarajevo i u dijelu u kojem je u odnosu na tog tuženika oktobra 1990. godine do 11. oktobra 1992. godine, ali da u tom utvrđeno da apelant snosi svoje troškove postupka. U navedenom zapisniku nije naveden broj police osiguranja, niti je naznačena dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U osiguravajuća kuća u kojoj je vozilo osigurano. Cijeneći da je ostalom dijelu, Kantonalni sud je odbio žalbu kao neosnovanu i nepobitna činjenica da je vozilo kojim je upravljao Fadil Jakupović, potvrdio prvostepenu presudu. vozilo inostranih registarskih oznaka, Općinski sud je zaključio da 24. Kantonalni sud je konstatirao da je apelant u tužbi kao je to vozilo bilo osigurano kod inostranog nosioca osiguranja zbog tuženika označio Biro za osiguranje - Zelena karta Sarajevo, ali da je toga što je saobraćajna dozvola za to vozilo izdata sa važenjem u na ročištu od 16. jula 1998. godine istakao da kao tuženika označava periodu od dvije godine, što je karakteristika inostranih osiguranja, s Biro za osiguranje Sarajevo. Iz navedenog posredno proizlazi da je obzirom na to da su domaća osiguranja ugovore o obaveznom apelant odustao od naziva "Zelena karta" u sastavu Biroa za osiguranju i saobraćajnoj dozvoli sačinjavali i izdavali na period od osiguranje u Sarajevu, što je prihvatio i prvostepeni sud, jer je u jedne godine. osporenoj odluci označio kao tuženika samo Biro za osiguranje. 32. Nadalje, Općinski sud je utvrdio da je policija prilikom Međutim, Sud je naveo da apelant nije izričito naveo da odustaje od vršenja uviđaja saobraćajne nezgode propustila da konstatira broj tužbenog zahtjeva protiv tuženog "Zelena karta" Sarajevo, u okviru police osiguranja i osiguravajuću kuću za inostrano vozilo, odnosno Biroa za osiguranje, i da je, u skladu s tim, prvostepeni sud morao da konstatira da li vozač Fadil Jakupović posjeduje međunarodni pozvati apelanta da tačno odredi tuženika kojem je upućen tužbeni zeleni karton koji je na datum saobraćajne nezgode važio za zahtjev za naknadu štete, a u skladu sa važećim propisima. Nadalje, područje bivše Jugoslavije, odnosno Bosne i Hercegovine. U vezi sa Kantonalni sud je naveo da prema odredbi iz tačke II Odluke o tim, Općinski sud je istakao da je članom 85. Zakona o osiguranju načinu nastavka rada Biroa osiguranja Bosne i Hercegovine imovine i lica propisano da lice koje motornim vozilom inostrane registracije ulazi na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine mora ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska imati valjanu međunarodnu ispravu, tzv. zelenu kartu, a da, ukoliko konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i nema zelenu kartu, prema članu 87. istog zakona, mora na granici Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. sklopiti tzv. posebno granično osiguranje sa domaćim društvom za Ističe da su nadležni sudovi odugovlačili predmetni parnični osiguranje. Prema navedenim zakonskim odredbama, Općinski sud postupak i da je Kantonalni sud mogao donijeti konačnu odluku u je zaključio da u konkretnom slučaju postoji objektivna njegovom predmetu već u prvom dijelu postupka jer je već tada pretpostavka da je vozilo kojim je upravljao Fadil Jakupović i kojim imao na raspolaganju iste dokaze kao i u vrijeme donošenja je izazvao saobraćajnu nezgodu, imalo važeći zeleni karton ili osporene presude. Također, smatra da je Kantonalni sud u osporenoj posebno granično osiguranje, jer u protivnom nije moglo ući u presudi pogrešno zaključio da apelant nije dokazao da je štetnik Bosnu i Hercegovinu, te da se propust policije na tu okolnost imao međunarodnu ispravu o osiguranju na osnovu koje bi tuženi prilikom vršenja uviđaja ne može stavljati na apelantovu štetu. odgovarao za naknadu štete. U vezi s tim, ističe da je podatke o 33. Općinski sud nije prihvatio istaknuti prigovor nedostatka osiguranju štetnika mogla uzeti samo policija i da zbog nestručnosti pasivne legitimacije tuženog, zaključujući da je on pravni slijednik u radu policijskih organa ne bi trebao snositi štetne posljedice. ranije postojećeg Biroa osiguranja. Utvrđeno je da postoji obaveza b) Odgovor na apelaciju "Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine" za naknadu nastale štete, te je taj svoj zaključak sud izveo na osnovu glave II - Poslovi "Biroa 38. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje zelene karte BiH", član 4. tačka 4.1-d, gdje se navodi da "Biro zelene pri pravnom stanovištu izraženom u osporenoj odluci i da smatra da karte BiH" regulira, u ime osiguravajućih društava Bosne i tom odlukom nije povrijedio ustavna prava na koja apelant ukazuje Hercegovine, poslove vezane za zelenu kartu, te da garantira u apelaciji. naknadu štete koju su prouzrokovali vozači sa stranim registarskim 39. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u tablicama na teritoriji Bosne i Hercegovine. Stoga je zaključeno da predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna prava. apelant ima pravo da se direktno obrati "Birou zelene karte BiH" za 40. Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini je u odgovoru na naknadu štete koju mu bude prouzrokovalo vozilo inostranih apelaciju naveo da apelant nema zakonsko uporište da teret dokaza registarskih tablica na teritoriji BiH, a navedeni Biro nakon za svoje navode o postojanju osiguranja prebaci na tuženog, eventualne isplate stječe pravo mogućeg regresa prema jednom od pogotovo imajući u vidu činjenicu da "zelena karta", koja bi bila osiguravajućih društava u skladu sa pravilnikom o fondu za važeća u Bosni i Hercegovini u vrijeme štetnog događaja, nije naknadu štete. mogla ni postojati, kao i da je kao pravni slijednik tuženog stekao 34. Tuženi je 17. februara 2004. godine podnio žalbu protiv svojstvo pravnog lica 30. aprila 1994. godine. Nadalje, Biro smatra Presude Općinskog suda broj P-17/04 od 26. januara 2004. godine, da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično koju je Kantonalni sud uvažio Presudom broj Gž-563/04 od 18. suđenje zbog toga što je postupak okončan i što je isto toliko trajao i septembra 2006. godine, pa je osporenu presudu u dosuđujućem u odnosu na tuženog. Također, Biro je naveo da u predmetnom dijelu preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na imovinu, jer 35. Kantonalni sud je konstatirao da je neosnovan žalbeni navod tuženi ne odgovara za naknadu štete do koje dođe upotrebom tuženog da nije pravni slijednik ranije postojeće Zelene karte, koja je neosiguranih vozila i da u takvom slučaju, prema zakonima koji su postojala u vrijeme štetnog događaja i u tom smislu je taj sud u bili na snazi u vrijeme štetnog događaja, odgovara vozač, vlasnik cijelosti prihvatio razloge prvostepenog suda date u obrazloženju vozila i društvo za osiguranje po tužiočevom izboru. osporene odluke. Međutim, Kantonalni sud je utvrdio da je tuženi u V. Relevantni propisi žalbi osnovano ukazao da apelant nije dokazao da je vozilo kojim je 41. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine prouzrokovan štetni događaj bilo osigurano u osiguravajućoj kući i Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: da je imalo zeleni karton, odnosno posebno granično osiguranje. Naime, polazeći od činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda da je u Član 10. zapisniku o saobraćajnoj nezgodi konstatirano da je vozilo Ford Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez Eskort, registarskih oznaka D-47-ZMA, osigurano policom odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku osiguranja koja važi od 11. oktobra 1990. do 11. oktobra 1992. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. godine, te da taj zapisnik ne sadrži podatke o broju police 42. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine osiguranja, niti o osiguravajućoj kući, Kantonalni sud je utvrdio da Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak da je vozilo kojim je Član 10. prouzrokovana saobraćajna nezgoda na dan štetnog događaja bilo Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što osigurano u osiguravajućoj kući i da je imalo zeleni karton, odnosno manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja zaključeno posebno granično osiguranje. strankama pripadaju u postupku. 36. Istaknuto je da nema nikakvih sigurnih određenih i potpunih 43. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine podataka u zapisniku o saobraćajnoj nezgodi da je vozilo štetnika Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98 i 65/04) u relevantnom bilo osigurano u osiguravajućoj kući i da je o tome postojao zeleni dijelu glasi: karton ili da je štetnik imao zaključeno posebno granično osiguranje, pa da, prema tome, prvostepeni sud nije mogao iz Član 85. paušalnog navoda o osiguranju u zapisniku o uviđaju izvoditi Lice koje motornim vozilom inostrane registracije ulazi na zaključak o postojanju zelenog kartona niti o postojanju posebnog teritoriju Federacije mora imati valjanu međunarodnu ispravu o graničnog osiguranja. U vezi sa navedenim, Kantonalni sud je osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi za teritoriju zaključio da je tuženi osnovano ukazao da apelant nije dokazao da je Federacije ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja, koja štetnik imao valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju na osnovu pokriva štete najmanje do iznosa iz člana 76. stav 1. ovog zakona. koje bi, u skladu sa odredbama čl. 85-87. Zakona o osiguranju Granična policija dužna je kontrolirati da li je udovoljeno imovine i lica, koje su identične odredbama Zakona o osiguranju uvjetima iz stava 1. ovog člana. imovine i lica koji je važio u momentu štetnog događaja, a u vezi sa Član 87. odredbom člana 4. tačka 4. 1-d Odluke o načinu nastavka rada Biroa Lica koja nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz iz osiguranja BIH, tuženi odgovarao za naknadu štete. člana 85. stav 1. ovog zakona moraju na granici sklopiti s domaćim IV. Apelacija društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriji Federacije. a) Navodi iz apelacije 37. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku VI. Dopustivost povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne 44. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog serija A, broj 56, stav 53; i Styranowski protiv Poljske, broj presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 28616/95 ECHR 1998-VIII). 45. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 53. U konkretnom slučaju, tužba je podnesena 12. marta 1998. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, godine. Predmetni postupak je okončan 18. septembra 2006. godine odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni Presudom Kantonalnog suda broj Gž-563/04. U nadležnost pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 Ustavnog suda se ubraja period od 14. decembra 1995. godine, kada dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Prema tome, posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. navedeni period se u cijelosti ubraja u nadležnost Ustavnog suda, s 46. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. Presuda Kantonalnog suda broj Rev-563/04 od 18. septembra 2006. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak ukupno trajao mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 16. osam godina i šest mjeseci. oktobra 2006. godine, a apelacija je podnesena 9. decembra 2006. b) Složenost predmeta godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz 54. U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, kojeg apelacija nije dopustiva. serija A, broj 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i 47. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Lorenzi, Hercegovine, člana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni Bernardini and Gritti protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu godine, serija A, broj 231-G, str. 75). Ustavni sud smatra da, u dopustivosti. konkretnom predmetu, priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su VII. Meritum relevantna za rješavanje nisu bila složena. 48. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku c) Apelantovo ponašanje povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) 55. Kada je u pitanju apelantovo ponašanje u ovom postupku, Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i Ustavni sud konstatira da je apelant u predmetnom postupku pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pristupio na sva zakazana ročišta osim na ročište zakazano za 15. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. septembar 2000. godine, iako je bio uredno pozvan. Nadalje, Pravo na pravično suđenje apelantov punomoćnik je dopisom od 12. juna 2000. godine 49. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti ročištu zakazanom za 14. juni 2000. godine i predložio je da se ono održi u njegovoj Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava odsutnosti. Također, Ustavni sud smatra da je Općinski sud dopisom i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje: od 8. novembra 2000. godine pozvao apelanta da izvrši uplatu Š...Ć predujma za vještačenje. Apelant je tek dopisom od 7. decembra e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 2001. godine obavijestio sud da je izvršio uplatu predujma za stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. vještačenje, dakle nakon godinu dana. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici 56. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelant ustanovljava da: svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili predmetnog postupka, ali njegov doprinos nije bio odlučujući osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima razlog zbog kojeg je ovaj postupak, koji nije bio složen, na dvije pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred sudske instance trajao osam godina i šest mjeseci. nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć. d) Ponašanje suda 50. S obzirom na to da se predmetni postupak odnosi na 57. Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku Općinski naknadu štete, odnosno da se radi o utvrđivanju građanskog prava, sud zakazao 10 ročišta. Općinski sud je nakon ročišta održanog 7. član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u ovom predmetu. januara 1999. godine, na kojem se apelant izjasnio o proširenju Razuman rok tužbe tek nakon skoro godinu dana, dopisom od 23. decembra 1999. 51. Ustavni sud će kao prvo pitanje razmotriti apelantove godine, pozvao tuženog da se izjasni da li prihvata proširenje tužbe. navode u pogledu dužine predmetnog postupka. S tim u vezi, Prvo naredno ročište nakon ročišta održanog 7. januara 1999. polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska godine Općinski sud je zakazao 26. januara 2000. godine, dakle prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka nakon godinu dana. Nadalje, Kantonalni sud je ukinuo Presudu ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir Općinskog suda broj P-308/98 od 12. aprila 2002. godine zbog toga posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne što je prvostepeni sud propustio pozvati apelanta da ispravi tužbu u strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se odnosu na otklanjanje nedostataka u nazivu tuženika. Dakle, za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska Kantonalni sud je prvostepenu presudu ukinuo samo iz procesnih prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. nedostataka koje je učinio prvostepeni sud. Nakon donošenja godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-656/02 od 29. augusta 2003. Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24). godine, kojim je u određenom dijelu ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak, Općinski sud je preduzimao a) Period koji se uzima u obzir procesne radnje u kratkom roku, te donio presudu 26. januara 2004. 52. Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa godine. Međutim, povodom žalbe tuženog od 17. februara 2004. Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje godine, Kantonalni sud je donio presudu 18. septembra 2006. su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije godine. Dakle, drugostepeni sud je o žalbi rješavao u periodu dužem zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske od dvije godine. konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u svrhu žalbe, u 58. Ustavni sud ponovo naglašava da predmetni postupak nije pogledu dužine trajanja postupka, počinje danom zasnivanja bio složene prirode da bi trajao preko osam godina. Nadalje, njihove vremenske nadležnosti. U ocjenjivanju razumnosti Općinski sud u periodu od skoro godinu dana (od 7. januara 1999. vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij godine do 23. decembra 1999. godine) u postupku nije preduzeo niti postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, jednu procesnu radnju, a da za to nije dao nikakvo obrazloženje. Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, Zatim, Kantonalni sud je ukinuo Presudu Općinskog suda broj P-308/98 od 12. aprila 2002. godine samo iz procesnih nedostataka apelantove navode o proizvoljnim zaključcima u osporenoj presudi koje je učinio prvostepeni sud, zbog čega je postupak vraćen na Kantonalnog suda. ponovno suđenje zbog propusta koji se u cijelosti može staviti na 65. Na osnovu člana 61. st. 1., 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, teret Općinskom sudu zbog neadekvatnog upravljanja postupkom. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Postupanje redovnih sudova, a posebno Općinskog suda, s obzirom 66. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke na utvrđene propuste, nije bilo u skladu sa članom 10. ZPP, kojim je Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. izričito propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku Predsjednica zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Također, Ustavnog suda Ustavni sud smatra da Općinski i Kantonalni sud za predmetnu Bosne i Hercegovine dužinu postupka nisu dali nikakvo opravdanje. Seada Palavrić, s. r. 59. S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir prethodnu analizu principa iz stava 51. ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u ovom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i predmetu broj AP 3439/06, rješavajući apelaciju Mileve Novaković, Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2., članka 61. st. 1. i 2., članka 64. stavak 2. i članka a) Ostali aspekti prava na pravično suđenje 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni 60. Ostali apelantovi navodi o kršenju prava na pravično glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: suđenje odnose se na navode o proizvoljnom zaključku Seada Palavrić, predsjednica Kantonalnog suda. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na Miodrag Simović, dopredsjednik konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj nije zadatak tog Valerija Galić, dopredsjednica suda da zamijeni domaće sudove u ocjeni dokaza provedenih pred Mato Tadić, sudac domaćim sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće zakone. Evropski sud navodi da u tom smislu neće, u principu, intervenirati Krstan Simić, sudac ako je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donio je član 6. stav 1. Evropske konvencije, osim ako presuda domaćeg suda nije očigledno proizvoljna ili ako nije razumljivo i na ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zadovoljavajući način obrazložena (vidi, mutatis mutandis, Usvaja se apelacija Mileve Novaković. Evropski sud, Van Kück protiv Njemačke, presuda od 12. juna 2003. Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i godine, aplikacija broj 35968/97, st. 46-47, Izvještaji 2003-VII). Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 61. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pravično Kantonalni sud, rješavajući o žalbi tuženog, utvrdio da apelant nije suđenje u razumnome roku u izvršnome postupku pred Osnovnim dokazao da je vozilo kojim je uzrokovan štetni događaj bilo sudom u Banjaluci u predmetu broj I-3712/03. osigurano u stranoj osiguravajućoj kući i imalo zeleni karton, Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, po žurnome odnosno posebno granično osiguranje, kako je to bio zaključio postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj I-3712/03, prvostepeni sud. Pri tome je Kantonalni sud za svoju odluku dao sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. jasno i precizno obrazloženje uz primjenu relevantnih odredaba stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih materijalnog i procesnog prava. Navedeno obrazloženje Ustavni sloboda. sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud iz navoda u apelaciji i priloženoj dokumentaciji ne može utvrditi da su osporenom Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u roku od 90 dana od odlukom Kantonalnog suda povrijeđena ili zanemarena apelantova dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i ustavna prava. Ne može se zaključiti ni da je primjena zakona Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, Kantonalnog suda bila proizvoljna ili da je došlo do povrede sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i apelantovih procesnih prava. Hercegovine. 62. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na Na temelju članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i pravično suđenje u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. mjeseca od dana dostave ove odluke, Milevi Novaković isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog duljine b) Ostali navodi izvršnoga postupka u predmetu broj I-3712/03. 63. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od apelantovim navodima o povredi ostalih aspekata prava na pravično dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", VIII. Zaključak "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku 64. Činjenica da u predmetnom postupku, koji nije bio složen, a Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". koji je ukupno trajao osam godina i šest mjeseci, Općinski sud u periodu od skoro godinu dana nije preduzeo niti jednu procesnu OBRAZLOŽENJE radnju, a da je Kantonalni sud u periodu od dvije godine i šest mjeseci rješavao o žalbi tuženog na prvostepenu presudu donesenu I. Uvod u ponovnom postupku, pri čemu redovni sudovi za ovako 1. Mileva Novaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz nerazumnu dužinu postupka nisu dali bilo kakvo opravdanje, Banjaluke, koju zastupa odvjetnik Zoran Kisin, podnijela je 27. dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je u konkretnom slučaju prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine postupka roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. izvršenja pravomoćne presude u izvršnome postupku broj Evropske konvencije. U isto vrijeme, Ustavni sud nije utvrdio I-3712/03 pred Osnovnim sudom Banjaluka (u daljnjem tekstu: povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje u odnosu na Osnovni sud). 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 II. Postupak pred Ustavnim sudom 15. Osnovni sud je zakazao ročište za 26. prosinac 2007. 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od godine. Na apelantičin prijedlog sud je odredio dopunu vještačenja Osnovnog suda je zatražena 5. siječnja 2007. godine, a potom 10. zbog izmjene propisa, konkretno Zakona o visini stope zakonske rujna 2008. godine, dostava odgovora na apelaciju. kamate. Vještak je 17. siječnja 2008. godine Osnovnom sudu 3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. siječnja dostavio drugo dopunsko izvješće. G.N. je 4. ožujka 2008. godine 2009. godine. dostavio sudu prigovor na nalaz vještaka. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 16. Osnovni sud je zakazao ročište 25. ožujka 2008. godine, a odgovor na apelaciju je dostavljen apelantici 29. siječnja 2009. potom je 31. ožujka 2008. godine donio Rješenje broj I-3712/03 godine. kojim je odbio prigovor G.N. izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 1. studenoga 2005. godine i prvostupanjsko rješenje o izvršenju u III. Činjenično stanje cijelosti potvrdio. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i 17. G.N. je izjavio priziv 15. travnja 2008. godine protiv dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Rješenja Osnovnog suda broj I-3712/03 od 31. ožujka 2008. godine. sljedeći način. Apelantica je dostavila Osnovnom sudu odgovor na priziv 12. 6. Osnovni sud u Bosanskom Novom je donio Presudu broj svibnja 2008. godine. P-442/86 od 12. studenoga 1987. godine kojom je razveden brak 18. Okružni sud je 29. rujna 2008. godine pozvao Osnovni sud između G.N. i apelantice. Istom je presudom G.N. obvezan da da od apelantičinog odvjetnika zatraži urednu punomoć za apelantici, na ime supružničkoga izdržavanja, plaća mjesečni iznos zastupanje, jer ona nije uložena u spis. Osnovni sud je pozvao od 80.000 dinara od dana presuđenja pa dalje, dok za to postoje odvjetnika 24. listopada 2008. godine da dostavi urednu punomoć. zakonski uvjeti, i to tako što će dospjele obroke platiti odjednom, a Odvjetnik je uložio punomoć u spis 31. listopada 2008. godine. dospijevajuće svakoga 1. najdalje do 15. u mjesecu unaprijed, na Osnovni sud je vratio spis Okružnom sudu radi odlučivanja o apelantičine ruke. Presudom Višeg suda Banjaluka broj Gž-262/88 prizivu 3. prosinca 2008. godine. od 9. ožujka 1988. godine prvostupanjska presuda je preinačena 19. Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-001294 od tako što je utvrđena obveza G.N. od 21. listopada 1986. godine. 19. prosinca 2008. godine kojim je priziv uvažen, rješenje od 1. 7. Apelantica je 3. lipnja 2003. godine Osnovnom sudu studenoga 2005. godine ukinuto i predmet vraćen podnijela prijedlog za izvršenje, obzirom na to da G.N. nije izvršio prvostupanjskome sudu na ponovni postupak. svoju obvezu. Apelantica je tražila da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršenje protiv G.N. "radi isplate naknade za supružničko IV. Apelacija izdržavanje od 2. do 12. mjeseca 2002. godine i od 2. do 5. mjeseca a) Navodi iz zahtjeva 2003. godine, u iznosu od 80.000 dinara mjesečno, sada 110,00 20. Apelantica se žali da joj je zbog duljine postupka izvršenja KM, sa zakonskom zateznom kamatom za svaki dospjeli a pravomoćne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje u neisplaćeni iznos, počevši od dana dospijeća pa do konačne isplate, razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i kao i troškova izvršenja koliko oni budu iznijeli popisom i prodajom članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i pokretnih stvari dužnika G.N. koje se nalaze u njegovoj kući". temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). 8. Osnovni sud je zakazao ročište za 24. prosinac 2003. godine, Apelantica se žali da joj je zbog nepostupanja suda nanijeta 5. veljače i 26. veljače 2004. godine, a dopisom od 26. veljače 2004. ogromna šteta. Apelantica ističe da se radi o predmetu koji je godine pozvao je Razvojnu banku Jugoistočna Europa a.d. izuzetno žuran, jer je u pitanju njezino izdržavanje, bez kojega živi Banjaluka (u daljnjem tekstu: Banka) da izvrši obračun dinara u ispod minimuma životne egzistencije. Apelantica traži naknadu na konvertibilne marke (u daljnjem tekstu: KM). Banka je odgovorila ime nematerijalne štete koju trpi zbog neizvršenja pravomoćne na zahtjev suda 5. ožujka 2004. godine i dostavila obračun. Osnovni presude u iznosu od 4.000 KM. sud je zakazao ročište 20. rujna 2004. godine. Na ročištu je utvrdio da ponovno treba tražiti od Banke da izvrši obračun 80.000 dinara u b) Odgovor na apelaciju KM. Banka je odgovorila na zahtjev suda 29. rujna 2004. godine. 21. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud, odnosno sudeća 9. Osnovni sud je održao ročište 19. studenoga 2004. godine na sutkinja V.M., se izjasnila da je bila zadužena za predmet do 2004. kojemu je prihvatio apelantičin prijedlog da se odredi vještak godine kada je za predmet zadužena druga sutkinja. Zbog bolesti financijske struke radi provođenja vještačenja i utvrđivanja iznosa u stručnog suradnika ne predmetu se nije radilo skoro godinu dana KM, nakon čega je 17. veljače 2005. godine pozvao apelanticu da kada je opet vraćen sutkinji V.M. koja je u predmetu poduzela uplati iznos troškova na ime provedenoga vještačenja. Vještak je 27. određene radnje. travnja 2005. godine dostavio sudu izvješće o financijskom V. Relevantni propisi vještačenju sa revalorizacijom. 22. Zakon o izvršnome postupku ("Službeni glasnik 10. Apelantica je podneskom od 7. srpnja 2005. godine, nakon Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05): izvršenoga vještačenja, precizirala prijedlog radi izvršenja Članak 3. pravomoćne presude. Osnovni sud je zakazao ročište 7. srpnja 2005. Pokretanje postupka godine. (1) Izvršni postupak se pokreće prijedlogom tražitelja izvršenja. 11. Osnovni sud je pozvao vještaka 13. srpnja 2005. godine da (2) Izvršni postupak se pokreće i prema službenoj dužnosti, kao i dopuni vještačenje. Vještak je dopunio nalaz 14. srpnja 2005. na prijedlog osobe i tijela kada je to zakonom izričito određeno. godine. (3) Osobe i tijela iz stavka 2. ovoga članka imaju u izvršnome 12. Apelantica je 26. kolovoza 2005. godine ponovno postupku položaj tražitelja izvršenja. precizirala prijedlog za izvršenje nakon čega je Osnovni sud donio Članak 5. Rješenje o izvršenju broj I-3712/03 od 1. studenoga 2005. godine kojim je određeno izvršenje protiv G.N., sukladno apelantičinom Žurnost i redoslijed postupanja zahtjevu i nalazu vještaka financijske struke. Točkom 2. dispozitiva (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno. rješenja je utvrđeno da, ukoliko izvršenik ne postupi prema stavku (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je 1. rješenja, izvršenje će provesti popisom, procjenom i prodajom primio, osim ako narav potraživanja ili posebne okolnosti izvršenikovih pokretnih stvari. zahtijevaju da se postupi drukčije. 13. Izvršenik je podnio prigovor 15. studenoga 2005. godine Članak 12. protiv rješenja o izvršenju od 1. studenoga 2005. godine na koji je Pravni lijekovi apelantica odgovorila 16. ožujka 2006. godine. (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnome postupku su prigovor i 14. Apelantica je dopisom od 10. prosinca 2005. godine, a priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni. potom 30. kolovoza i 19. studenoga 2006. godine urgirala na što (2) Protiv rješenja donesenog u prvome stupnju može se izjaviti žurnijem rješavanju predmeta. prigovor, a priziv kada je to ovim zakonom određeno. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Europski sud za osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drukčije ljudska prava, Vernillo, presuda od 20. veljače 1981. godine, serija određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje. A, broj 198, stavak 30). Ustavni sud naglašava da se složenost (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnoga i pravnoga aspekta priziv u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O prizivu konkretnoga predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 769/04 od odlučuje sud drugoga stupnja. 30. studenoga 2004. godine, točka 32). (5) Prigovor i priziv ne zaustavljaju tijek izvršnoga postupka, ali Razdoblje koje se uzima u obzir se namirenje tražitelja izvršenja odgađa do donošenja odluke 30. Apelantica je pokrenula izvršni postupak 3. lipnja 2003. prvostupanjskoga suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom godine. Do dana donošenja ove odluke izvršni sud nije okončao ispravom određena obveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi postupak. Prema tomu, predmetni izvršni postupak traje više od pet naplatom s transakcijskoga računa pravne osobe u korist imatelja godina i sedam mjeseci. istog takvog računa kao tražitelja izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja Složenost izvršnoga postupka prije donošenja odluke po prigovoru. 31. Predmetni postupak se tiče isplate novčanoga iznosa na ime (6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. supružničkoga izdržavanja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom presudom. U izvršnome postupku sudjeluju samo tražitelj izvršenja VI. Dopustivost - apelantica i izvršenik - G.N., tj. ne postoji miješanje trećih osoba. 23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Angažiranost banke i vještaka u izvršnome postupku je bila Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su potrebna radi obračuna dinarskoga iznosa, koji je dosuđen u vrijeme sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog kada je donijeta pravomoćna presuda, u KM. Predmet izvršenja su presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. novčana potraživanja, i to zaostala, kao i novčani iznos koji se 24. Apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravomoćne ubuduće treba isplaćivati apelantici. Obzirom na pravomoćnu sudske odluke, budući da izvršni postupak traje pet godina i šest presudu kojom je utvrđeno apelanticino pravo i obveza G.N., jedina mjeseci. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u "složenost" ovoga predmeta je obračun dinarskoga iznosa u KM. konkretnome slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji Međutim, Ustavni sud nije mogao pronaći elemente koji bi efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale ukazivali na takvu kompliciranost izvršnoga postupka koji zahtijeva zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno rješavanje dulje od pet godina, pogotovo obzirom na sudjelovanje izvršenje sudske presude. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da se na vještaka financijske struke u predmetu. Obzirom na to, Ustavni sud pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je zaključuje da se radi o relativno jednostavnome izvršnome najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. postupku. Ustavni sud naglašava da je jedan od temeljnih postulata Europske konvencije da pravna sredstva, koja su pojedincu na raspolaganju, Ponašanje strana u postupku trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u ustroju 32. Nakon podnošenja prijedloga za izvršenje Osnovni sud je pravnoga i sudskoga sustava države, koji ugrožava zaštitu zakazao veći broj ročišta. Osnovni sud je tek 1. studenoga 2005. individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, Ustavni godine, dakle dvije godine i pet mjeseci nakon podnošenja sud ukazuje da postoji već izgrađena praksa Europskog i Ustavnog prijedloga za izvršenje, donio rješenje kojim je dopustio izvršenje, a suda o tomu da izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja za donošenje odluke o prigovoru sudu je trebalo dvije godine i četiri sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. mjeseca. Okružni sud je o prizivu riješio u vremenskome razdoblju Europske konvencije, kao i da je dužnost države da ustroji svoj od osam mjeseci. Nakon odluke Okružnog suda postupak je pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima ponovno na početku, jer je rješenje o izvršenju ukinuto i predmet i uvjetima Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, vraćen na ponovni postupak prvostupanjskome sudu. Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, 33. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud zakazivao ročišta i broj 194, stavak 21). angažirao vještaka, te je zatražio i izvješće Banke. Na traženje suda, 25. Imajući u vidu navedeno, te odredbe članka VI/3.(b) Ustava Banka i vještak su odgovorili u relativno kratkom vremenu. Ustavni Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija sud je utvrdio da je Osnovni sud, u vrijeme kada je postupak ispunjava uvjete glede dopustivosti. pokrenut, bio relativno aktivan u smislu zakazivanja velikoga broja ročišta, kao i angažiranja vještaka. Međutim, Ustavni sud VII. Meritum napominje da "sud vodi postupak" i pri tomu treba paziti na 26. Apelantica je podnijela apelaciju u kojoj se žali na duljinu ekonomičnost i efikasnost, kao i na interes strana u postupku. Osim trajanja izvršnoga postupka, navodeći da joj je nepostupanjem suda toga, Ustavni sud je utvrdio da je, od donošenja rješenja o dozvoli u dugom razdoblju povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz izvršenja do odlučivanja o prigovoru, proteklo razdoblje od dvije članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. godine i četiri mjeseca, i u tom razdoblju sud nije "postupao" sve do Europske konvencije. 26. prosinca 2007. godine kada je opet zatražio dopunu vještačenja. VII. 1. Pravo na pravično suđenje u razumnome roku Ustavni sud je dobio obrazloženje da je sud, odnosno sudac koji je 27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zadužen za predmet, bio pretrpan velikim brojem predmeta, kao i da Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska se u razdoblju od godinu dana, zbog bolovanja stručnog suradnika, prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka što uključuje: nije radilo na predmetu. Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao Š...Ć opravdanje, budući da su države ugovornice Europske konvencije e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim dužne ustrojiti administriranje pravde na takav način da sudovi stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. ispunjavanju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. Međutim, 28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države ugovornice dijelu glasi: nisu odgovorne u slučaju privremenoga zaostatka svojih sudova 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima izvanredna situacija popravi (vidi Europski sud za ljudska prava, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnome roku pred Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. neovisnim i nepristranim, zakonom utemeljenim sudom. Š...Ć godine, serija A, broj 66, st. 25-32; i Ustavni sud, odluke br. AP 29. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Europskog suda za 600/04 od 17. veljače 2005. godine, točka 25; i AP 505/04 od 15. ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka lipnja 2005. godine, točka 31). Ipak, u konkretnome predmetu ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u izvršni sud nije obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne rješavanju predmeta, te kakve mjere je poduzeo izvršni sud s ciljem poboljšanja administriranja pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i paušalan navod o velikom broju predmeta ili o mijenjanju različitih objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. sudaca i suradnika na predmetu, a da ne uoči dobru namjeru i 40. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. članka 64. stavak 2. i članka konkretan rad mjerodavnoga tijela u borbi protiv takvih problema. 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u Zbog svega navedenoga, Ustavni sud zaključuje da Osnovni sud dispozitivu ove odluke. nije dao valjane razloge zašto se postupak izvršenja vodi od 3. lipnja 41. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2003. godine i još nije završen. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 34. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u dva Predsjednica navrata precizirala svoj izvršni prijedlog, ali, isto tako, apelantica je Ustavnog suda u više navrata urgirala da se predmet uzme u rad. Ustavni sud ne Bosne i Hercegovine može naći odgovornost na apelantičinoj strani za nerazumnu duljinu postupka. Seada Palavrić, v. r. 35. Konačno, Ustavni sud primjećuje da se radi o jako "osjetljivom" i značajnom predmetu za apelanticu, jer je u pitanju Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u njezino izdržavanje. Apelantica je navela da je neizvršenjem predmetu broj AP 3439/06, rješavajući apelaciju Mileve presude i nepostupanjem suda dovedena na rub životne egzistencije, jer ne može realizirati pravo na izdržavanje. Na značaj i važnosti Novaković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupanja u ovome slučaju upućuje i odredba članka 12. stavak 5. člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2, člana 64 stav 2 i člana 76 Zakona o izvršnome postupku u kojoj je navedeno "prigovor i priziv stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni ne zaustavljaju tijek izvršnoga postupka, ali se namirenje tražitelja glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: izvršenja odgađa do donošenja odluke prvostupanjskoga suda po Seada Palavrić, predsjednica prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obveza Miodrag Simović, potpredsjednik izdržavanja Š...Ć može doći do namirenja prije donošenja odluke po Valerija Galić, potpredsjednica prigovoru". Uzimajući u obzir ovu odredbu, Ustavni sud primjećuje Mato Tadić, sudija da je sud bio u obvezi predmet rješavati žurno i prioritetno, pa čak i Krstan Simić, sudija pristupiti namirenju, a ne čekati dvije godine i četiri mjeseca da riješi na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je o prigovoru, ili sveukupno da vodi postupak više od pet godina i sedam mjeseci. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 36. Ustavni sud zaključuje da mjerodavni sud, unatoč činjenici Usvaja se apelacija Mileve Novaković. da je poduzeo određene radnje, nije vladao izvršnim postupkom i Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i nije reagirao u razumnome roku. Opravdanja koja su data nisu Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu dovoljna da bi opravdala izvršni sud zbog neizvršenja pravomoćne qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično presude u razdoblju duljem od pet godina i sedam mjeseci, i to suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku pred Osnovnim razdoblje se nastavlja, obzirom na to da je predmet ponovno na početku. Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantičino pravo na sudom u Bawoj Luci u predmetu broj I-3712/03. pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, te Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da, po hitnom članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog neizvršenja presude u postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj I-3712/03, u razumnome roku. skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih Kompenzacija sloboda. 37. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od Nalaže se Osnovnom sudu u Bawoj Luci da, u roku od 90 dana od 4.000 KM, koju trpi zbog neizvršenja pravomoćne presude. dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku Hercegovine. od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim Na osnovu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i iznosima u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih prava (vidi Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. studenoga 2005. mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Milevi Novaković godine). isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog 38. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za dužine izvršnog postupka u predmetu broj I-3712/03. naknadom nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Prema utvrđenome načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja Hercegovine. izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, imajući u vidu činjenicu da je postupak izvršenja žuran, posebice Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i postupak radi izvršenja utvrđenoga izdržavanja. Obzirom na Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i činjenicu da postupak traje više od pet godina, apelantici se određuje Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana OBRAZLOŽEWE dostave ove odluke. I. Uvod VIII. Zaključak 1. Mileva Novaković (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz 39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan Banje Luke, koju zastupa advokat Zoran Kisin, podnijela je 27. postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i stavak 1. Europske konvencije, budući da izvršni postupak u Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine kojemu se traži naplata iznosa utvrđenoga radi izdržavanja traje više postupka izvršewa pravosnažne presude u izvršnom postupku od pet godina, kada se takvo neopravdano trajanje izvršnoga broj I-3712/03 pred Osnovnim sudom Bawa Luka (u daqnjem tekstu: postupka može pripisati ponašanju mjerodavnoga suda, te kada taj Osnovni sud). 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 II. Postupak pred Ustavnim sudom 14. Apelantkiwa je dopisom od 10. decembra 2005. godine, a 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od zatim 30. avgusta i 19. novembra 2006. godine urgirala na što Osnovnog suda je zatraženo 5. januara 2007. godine, a zatim 10. hitnijem rješavanju predmeta. septembra 2008. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. 15. Osnovni sud je zakazao ročište za 26. decembar 2007. 3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. januara godine. Na apelantkiwin predlog sud je odredio dopunu 2009. godine. vještačewa zbog izmjene propisa, konkretno Zakona o visini 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na stope zakonske kamate. Vještak je 17. januara 2008. godine apelaciju dostavljen je apelantkiwi 29. januara 2009. godine. Osnovnom sudu dostavio drugi dopunski izvještaj. G.N. je 4. marta 2008. godine dostavio sudu prigovor na nalaz vještaka. III. Činjenično stanje 16. Osnovni sud je zakazao ročište 25. marta 2008. godine, a 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih zatim je 31. marta 2008. godine donio Rješenje broj I-3712/03 kojim navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se je odbio prigovor G.N. izjavljen protiv rješewa o izvršenju od 1. sumiraju na sljedeći način. novembra 2005. godine i prvostepeno rješenje o izvršenju u 6. Osnovni sud u Bosanskom Novom je donio Presudu broj cijelosti potvrdio. P-442/86 od 12. novembra 1987. godine kojom je razveden brak 17. G.N. je izjavio žalbu 15. aprila 2008. godine protiv između G.N. i apelantkinje. Istom presudom G.N. je obavezan da Rješewa Osnovnog suda broj I-3712/03 od 31. marta 2008. godine. apelantkiwi, na ime supružničkog izdržavawa, plaća mjesečni Apelantkiwa je dostavila Osnovnom sudu odgovor na žalbu 12. iznos od 80.000 dinara od dana presuđewa pa dalje, dok za to postoje maja 2008. godine. zakonski uslovi, i to tako što će dospjele obroke da plati odjednom, a dospijevajuće svakog 1. najdalje do 15. u mjesecu 18. Okružni sud je 29. septembra 2008. godine pozvao Osnovni unaprijed, na apelantkiwine ruke. Presudom Višeg suda Bawa sud da od apelantkiwinog advokata zatraži urednu punomoć za Luka broj Gž-262/88 od 9. marta 1988. godine prvostepena presuda je zastupanje, jer ona nije uložena u spis. Osnovni sud je pozvao preinačena tako što je utvrđena obaveza G.N. od 21. oktobra 1986. advokata 24. oktobra 2008. godine da dostavi urednu punomoć. godine. Advokat je uložio punomoć u spis 31. oktobra 2008. godine. Osnovni sud je vratio spis Okružnom sudu radi odlučivawa o 7. Apelantkiwa je 3. juna 2003. godine Osnovnom sudu žalbi 3. decembra 2008. godine. podnijela predlog za izvršenje, s obzirom na to da G.N. nije 19. Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-001294 od izvršio svoju obavezu. Apelantkiwa je tražila da sud donese 19. decembra 2008. godine kojim je žalba uvažena, rješenje od 1. rješenje kojim će odrediti izvršenje protiv G.N. "radi isplate novembra 2005. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom naknade za supružničko izdržavanje od 2. do 12. mjeseca 2002. sudu na ponovni postupak. godine i od 2. do 5. mjeseca 2003. godine, u iznosu od 80.000 dinara mjesečno, sad 110,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom za svaki IV. Apelacija dospjeli a neisplaćeni iznos, počevši od dana dospijeća pa do konačne isplate, kao i troškova izvršewa koliko oni budu a) Navodi iz zahtjeva iznijeli popisom i prodajom pokretnih stvari dužnika G.N. koje 20. Apelantkiwa se žali da joj je zbog dužine postupka se nalaze u njegovoj kući". izvršewa pravosnažne presude povrijeđeno pravo na pravično 8. Osnovni sud je zakazao ročište za 24. decembar 2003. godine, suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i 5. februar i 26. februar 2004. godine, a dopisom od 26. februara Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu 2004. godine pozvao je Razvojnu banku Jugoistočna Evropa a.d. qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska Bawa Luka (u daqnjem tekstu: Banka) da izvrši obračun dinara u konvencija). Apelantkiwa se žali da joj je zbog nepostupawa suda konvertibilne marke (u daqnjem tekstu: KM). Banka je odgovorila nanijeta ogromna šteta. Apelantkiwa ističe da se radi o na zahtjev suda 5. marta 2004. godine i dostavila obračun. Osnovni predmetu koji je izuzetno hitan, jer je u pitanju njeno izdržavanje, sud je zakazao ročište 20. septembra 2004. godine. Na ročištu je bez kojeg živi ispod minimuma životne egzistencije. utvrdio da ponovo treba tražiti od Banke da izvrši obračun Apelantkiwa traži naknadu na ime nematerijalne štete koju 80.000 dinara u KM. Banka je odgovorila na zahtjev suda 29. trpi zbog neizvršewa pravosnažne presude u iznosu od 4.000 KM. septembra 2004. godine. b) Odgovor na apelaciju 9. Osnovni sud je održao ročište 19. novembra 2004. godine na 21. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud, odnosno sudeća kom je prihvatio apelantkiwin predlog da se odredi vještak sutkiwa V.M., se izjasnila da je bila zadužena za predmet do 2004. finansijske struke radi sprovođewa vještačewa i utvrđivawa godine kad je za predmet zadužena druga sutkiwa. Zbog bolesti iznosa u KM, nakon čega je 17. februara 2005. godine pozvao stručnog saradnika ne predmetu se nije radilo skoro godinu dana apelantkinju da uplati iznos troškova na ime sprovedenog kad je opet vraćen sutkiwi V.M. koja je u predmetu preduzela vještačewa. Vještak je 27. aprila 2005. godine dostavio sudu određene radnje. izvještaj o finansijskom vještačenju sa revalorizacijom. V. Relevantni propisi 10. Apelantkiwa je podneskom od 7. jula 2005. godine, nakon izvršenog vještačewa, precizirala predlog radi izvršewa 22. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik pravosnažne presude. Osnovni sud je zakazao ročište 7. jula 2005. Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05): godine. Član 3 11. Osnovni sud je pozvao vještaka 13. jula 2005. godine da Pokretanje postupka dopuni vještačenje. Vještak je dopunio nalaz 14. jula 2005. godine. (1) Izvršni postupak pokreće se predlogom tražioca 12. Apelantkiwa je 26. avgusta 2005. godine ponovo izvršewa. precizirala predlog za izvršenje nakon čega je Osnovni sud donio (2) Izvršni postupak pokreće se i prema službenoj Rješenje o izvršenju broj I-3712/03 od 1. novembra 2005. godine dužnosti, kao i na predlog lica i organa kad je to zakonom kojim je određeno izvršenje protiv G.N., u skladu sa izričito određeno. apelantkiwinim zahtjevom i nalazom vještaka finansijske (3) Lica i organi iz stava 2 ovog člana imaju u izvršnom struke. Tačkom 2 dispozitiva rješewa je utvrđeno da, ukoliko postupku položaj tražioca izvršewa. izvršenik ne postupi shodno stavu 1 rješewa, izvršenje će Član 5 sprovesti popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih Hitnost i redoslijed postupawa pokretnih stvari. (1) U postupku izvršewa sud je dužan da postupa hitno. 13. Izvršenik je podnio prigovor 15. novembra 2005. godine (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je protiv rješewa o izvršenju od 1. novembra 2005. godine na koji je primio, sem ako priroda potraživawa ili posebne okolnosti apelantkiwa odgovorila 16. marta 2006. godine. zahtijevaju da se postupi drugačije. Član 12 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Pravni lijekovi osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku prigovor i žalba, sem ako ovim zakonom nisu iskqučeni. pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (2) Protiv rješewa donesenog u prvom stepenu može da se Š...Ć izjavi prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. 29. Polazeći od kriterijuma utvrđenih praksom Evropskog (3) Prigovor se izjavquje sudu koji je donio rješenje u roku od suda za qudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajawa osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drugačije postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje. naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u (4) Protiv rješewa donesenog po prigovoru može da se izjavi postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješewa. O žalbi Evropski sud za qudska prava, Vernillo, presuda od 20. februara odlučuje sud drugog stepena. 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30). Ustavni sud naglašava da (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog složenost postupka mora da se razmatra u svjetlu činjeničnog i postupka, ali se namirenje tražioca izvršewa odgađa do pravnog aspekta konkretnog predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka donošewa odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kad broj AP 769/04 od 30. novembra 2004. godine, tačka 32). je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavawa ili kad se Period koji se uzima u obzir izvršenje sprovodi naplatom s transakcijskog računa pravnog 30. Apelantkiwa je pokrenula izvršni postupak 3. juna 2003. lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca godine. Do dana donošewa ove odluke izvršni sud nije okončao izvršewa, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, postupak. Shodno tome, predmetni izvršni postupak traje više može da dođe do namirewa prije donošewa odluke po prigovoru. od pet godina i sedam mjeseci. (6) Protiv zakqučka nije dozvoljen pravni lijek. Složenost izvršnog postupka VI. Dopustivost 31. Predmetni postupak se tiče isplate novčanog iznosa na 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ime supružničkog izdržavawa koji je utvrđen pravosnažnom Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja sudskom presudom. U izvršnom postupku učestvuju samo tražilac su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog izvršewa - apelantkiwa i izvršenik - G.N., tj. ne postoji presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. miješanje trećih lica. Angažovanost banke i vještaka u 24. Apelantkiwa se žali na nemogućnost izvršewa izvršnom postupku bila je potrebna radi obračuna dinarskog pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje pet iznosa, koji je dosuđen u vrijeme kad je donijeta pravosnažna godina i šest mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni presuda, u KM. Predmet izvršewa su novčana potraživawa, i to i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i zaostala, kao i novčani iznos koji ubuduće treba da se isplaćuje Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantkiwi. S obzirom na pravosnažnu presudu kojom je omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršewa pravosnažnog utvrđeno apelantkiwino pravo i obaveza G.N., jedina rješewa kojim je dozvoljeno da se izvrši sudska presuda. S tim u "složenost" ovog predmeta je obračun dinarskog iznosa u KM. vezi, Ustavni sud smatra da na pojedinca ne može da se stavi Međutim, Ustavni sud nije mogao da pronađe elemente koji bi pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ukazivali na takvu komplikovanost izvršnog postupka koji došlo do ostvarewa njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je zahtijeva rješavanje duže od pet godina, pogotovo s obzirom na jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna učestvovanje vještaka finansijske struke u predmetu. S obzirom sredstva, koja su pojedincu na raspolaganju, treba da budu lako na to, Ustavni sud zakqučuje da se radi o relativno jednostavnom dostupna i razumqiva, te da propust u organizaciji pravnog i izvršnom postupku. sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih Ponašanje strana u postupku prava, ne može da se pripiše pojedincu. Takođe, Ustavni sud 32. Nakon podnošewa predloga za izvršenje Osnovni sud je ukazuje da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda zakazao veći broj ročišta. Osnovni sud je tek 1. novembra 2005. o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja godine, dakle dvije godine i pet mjeseci nakon podnošewa sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske predloga za izvršenje, donio rješenje kojim je dozvolio konvencije, kao i da je dužnost države da organizira svoj pravni izvršenje, a za donošenje odluke o prigovoru sudu je trebalo dvije sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i godine i četiri mjeseca. Okružni sud je o žalbi riješio u uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za qudska vremenskom periodu od osam mjeseci. Nakon odluke Okružnog prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. suda postupak je ponovo na početku, jer je rješenje o izvršenju godine, serija A, broj 194, stav 21). ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom sudu. 25. Imajući u vidu navedeno, te odredbe člana VI/3b) Ustava 33. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud zakazivao Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna ročišta i angažovao vještaka, te je zatražio i izvještaj Banke. apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. Na traženje suda, Banka i vještak su odgovorili u relativno VII. Meritum kratkom vremenu. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud, u 26. Apelantkiwa je podnijela apelaciju u kojoj se žali na vrijeme kad je postupak pokrenut, bio relativno aktivan u smislu dužinu trajawa izvršnog postupka, navodeći da joj je zakazivawa velikog broja ročišta, kao i angažovawa vještaka. nepostupanjem suda u dugom periodu povrijeđeno pravo na Međutim, Ustavni sud napominje da "sud vodi postupak" i pri tome treba da pazi na ekonomičnost i efikasnost, kao i na interes pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i strana u postupku. Sem toga, Ustavni sud je utvrdio da je, od člana 6 stav 1 Evropske konvencije. donošewa rješewa o dozvoli izvršewa do odlučivawa o VII. 1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku prigovoru, protekao period od dvije godine i četiri mjeseca, i u 27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: tom periodu sud nije "postupao" sve do 26. decembra 2007. godine Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska kad je opet zatražio dopunu vještačewa. Ustavni sud je dobio prava i slobode iz stava 2 ovog člana što ukqučuje: obrazloženje da je sud, odnosno sudija koji je zadužen za predmet, bio pretrpan velikim brojem predmeta, kao i da se u periodu od Š...Ć godinu dana, zbog bolovawa stručnog saradnika, nije radilo na e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim predmetu. Ustavni sud napominje da preopterećenost sudstva, stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. generalno, ne može da se prihvati kao opravdanje, budući da su 28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu države ugovornice Evropske konvencije dužne da organizuju glasi: administriranje pravde na takav način da sudovi ispuwavanju zahtjeve iz člana 6 Evropske konvencije. Međutim, shodno iznos od približno 300,00 KM, imajući u vidu činjenicu da je praksi Evropskog suda za qudska prava, države ugovornice nisu postupak izvršewa hitan, posebno postupak radi izvršewa odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod utvrđenog izdržavawa. S obzirom na činjenicu da postupak traje uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna više od pet godina, apelantkiwi se određuje naknada u visini od situacija popravi (vidi Evropski sud za qudska prava, Zimmer- 1.500 KM. Ovaj iznos apelantkiwi je dužna da isplati Vlada mann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove godine, serija A, broj 66, st. 25-32; i Ustavni sud, odluke br. AP odluke. 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; i AP 505/04 od 15. VIII. Zakqučak juna 2005. godine, tačka 31). Ipak, u konkretnom predmetu 39. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na izvršni sud nije obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i rješavanju predmeta, te kakve mjere je preduzeo izvršni sud s člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da izvršni postupak ciljem da poboqša administriranje pravde. Ustavni sud ne u kom se traži naplata iznosa utvrđenog radi izdržavawa traje može da prihvati paušalan navod o velikom broju predmeta ili više od pet godina, kad takvo neopravdano trajanje izvršnog o mijewanju različitih sudija i saradnika na predmetu, a da ne postupka može da se pripiše ponašanju nadležnog suda, te kad uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog organa u borbi taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi mogli da se smatraju protiv takvih problema. Zbog svega navedenog, Ustavni sud razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje zakqučuje da Osnovni sud nije dao valjane razloge zašto se postupka. postupak izvršewa vodi od 3. juna 2003. godine i još nije završen. 40. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 člana 64 stav 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu 34. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je apelantkiwa u dva ove odluke. navrata precizirala svoj izvršni predlog, ali, isto tako, apelantkiwa je u više navrata urgirala da se predmet uzme u rad. 41. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavni sud ne može da nađe odgovornost na apelantkiwinoj Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. strani za nerazumnu dužinu postupka. Predsjednica 35. Konačno, Ustavni sud primjećuje da se radi o jako Ustavnog suda "osjetqivom" i značajnom predmetu za apelantkinju, jer je u Bosne i Hercegovine pitanju njeno izdržavanje. Apelantkiwa je navela da je Seada Palavrić, s. r. neizvršenjem presude i nepostupanjem suda dovedena na rub životne egzistencije, jer ne može da realizuje pravo na izdržavanje. Na značaj i važnosti postupawa u ovom slučaju Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u upućuje i odredba člana 12 stav 5 Zakona o izvršnom postupku u predmetu broj AP 3439/06, rješavajući apelaciju Mileve kojoj je navedeno "prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog Novaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupka, ali se namirenje tražioca izvršewa odgađa do člana 59. stav 2. alineja 2., člana 61. st. 1. i 2., člana 64. stav 2. i donošewa odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kad člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavawa Š...Ć može da ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u dođe do namirewa prije donošewa odluke po prigovoru". sastavu: Uzimajući u obzir ovu odredbu, Ustavni sud primjećuje da je sud Seada Palavrić, predsjednica bio u obavezi da predmet rješava hitno i prioritetno, pa čak i Miodrag Simović, potpredsjednik da pristupi namirenju, a ne da čeka dvije godine i četiri mjeseca Valerija Galić, potpredsjednica da riješi o prigovoru, ili sveukupno da vodi postupak više od Mato Tadić, sudija pet godina i sedam mjeseci. Krstan Simić, sudija 36. Ustavni sud zakqučuje da nadležni sud, uprkos činjenici na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je da je preduzeo određene radnje, nije vladao izvršnim postupkom i nije reagovao u razumnom roku. Opravdawa koja su data nisu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 dovoqna da bi opravdala izvršni sud zbog neizvršewa Usvaja se apelacija Mileve Novaković. pravosnažne presude u periodu dužem od pet godina i sedam mjeseci, i taj period se nastavlja, s obzirom na to da je predmet Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i ponovo na početku. Ustavni sud smatra da je povrijeđeno Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično apelantkiwino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku pred Osnovnim Bosne i Hercegovine, te člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog sudom u Banjoj Luci u predmetu broj I-3712/03. neizvršewa presude u razumnom roku. Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom Kompenzacija postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj I-3712/03, u 37. Apelantkiwa je tražila naknadu nematerijalne štete u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. iznosu od 4.000 KM, koju trpi zbog neizvršewa pravosnažne stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih presude. U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, sloboda. Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može da odredi Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od 90 dana naknadu na ime nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i kršewa zagarantovanih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj Hercegovine. AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine). Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i 38. Prilikom odlučivawa o apelantkiwinom zahtjevu za Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Milevi Novaković utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, dužine izvršnog postupka u predmetu broj I-3712/03. objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantkiwi bi za dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i svaku godinu odgađawa izvršewa presude trebalo isplatiti Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 29/09 u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i pravosnažne presude. Osnovni sud je zakazao ročište 7. jula 2005. Hercegovine. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 11. Osnovni sud je pozvao vještaka 13. jula 2005. godine da Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i dopuni vještačenje. Vještak je dopunio nalaz 14. jula 2005. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i godine. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 12. Apelantica je 26. augusta 2005. godine ponovo precizirala prijedlog za izvršenje nakon čega je Osnovni sud donio Rješenje o OBRAZLOŽENJE izvršenju broj I-3712/03 od 1. novembra 2005. godine kojim je I. Uvod određeno izvršenje protiv G.N., u skladu sa apelanticinim 1. Mileva Novaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje zahtjevom i nalazom vještaka finansijske struke. Tačkom 2. Luke, koju zastupa advokat Zoran Kisin, podnijela je 27. dispozitiva rješenja je utvrđeno da, ukoliko izvršenik ne postupi decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i prema stavu 1. rješenja, izvršenje će provesti popisom, procjenom Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. postupka izvršenja pravosnažne presude u izvršnom postupku broj 13. Izvršenik je podnio prigovor 15. novembra 2005. godine I-3712/03 pred Osnovnim sudom Banja Luka (u daljnjem tekstu: protiv rješenja o izvršenju od 1. novembra 2005. godine na koji je Osnovni sud). apelantica odgovorila 16. marta 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 14. Apelantica je dopisom od 10. decembra 2005. godine, a zatim 30. augusta i 19. novembra 2006. godine urgirala na što 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od hitnijem rješavanju predmeta. Osnovnog suda je zatraženo 5. januara 2007. godine, a zatim 10. septembra 2008. godine, dostavljanje odgovora na apelaciju. 15. Osnovni sud je zakazao ročište za 26. decembar 2007. godine. Na apelanticin prijedlog sud je odredio dopunu 3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. januara vještačenja zbog izmjene propisa, konkretno Zakona o visini stope 2009. godine. zakonske kamate. Vještak je 17. januara 2008. godine Osnovnom 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor sudu dostavio drugi dopunski izvještaj. G.N. je 4. marta 2008. na apelaciju dostavljen je apelantici 29. januara 2009. godine. godine dostavio sudu prigovor na nalaz vještaka. III. Činjenično stanje 16. Osnovni sud je zakazao ročište 25. marta 2008. godine, a 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i zatim je 31. marta 2008. godine donio Rješenje broj I-3712/03 dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na kojim je odbio prigovor G.N. izjavljen protiv rješenja o izvršenju sljedeći način. od 1. novembra 2005. godine i prvostepeno rješenje o izvršenju u 6. Osnovni sud u Bosanskom Novom je donio Presudu broj cijelosti potvrdio. P-442/86 od 12. novembra 1987. godine kojom je razveden brak 17. G.N. je izjavio žalbu 15. aprila 2008. godine protiv između G.N. i apelantice. Istom presudom G.N. je obavezan da Rješenja Osnovnog suda broj I-3712/03 od 31. marta 2008. apelantici, na ime supružničkog izdržavanja, plaća mjesečni iznos godine. Apelantica je dostavila Osnovnom sudu odgovor na žalbu od 80.000 dinara od dana presuđenja pa dalje, dok za to postoje 12. maja 2008. godine. zakonski uvjeti, i to tako što će dospjele obroke platiti odjednom, a 18. Okružni sud je 29. septembra 2008. godine pozvao dospijevajuće svakog 1. najdalje do 15. u mjesecu unaprijed, na Osnovni sud da od apelanticinog advokata zatraži urednu apelanticine ruke. Presudom Višeg suda Banja Luka broj punomoć za zastupanje, jer ona nije uložena u spis. Osnovni sud je Gž-262/88 od 9. marta 1988. godine prvostepena presuda je pozvao advokata 24. oktobra 2008. godine da dostavi urednu preinačena tako što je utvrđena obaveza G.N. od 21. oktobra 1986. punomoć. Advokat je uložio punomoć u spis 31. oktobra 2008. godine. godine. Osnovni sud je vratio spis Okružnom sudu radi 7. Apelantica je 3. juna 2003. godine Osnovnom sudu odlučivanja o žalbi 3. decembra 2008. godine. podnijela prijedlog za izvršenje, s obzirom na to da G.N. nije 19. Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-001294 izvršio svoju obavezu. Apelantica je tražila da sud donese rješenje od 19. decembra 2008. godine kojim je žalba uvažena, rješenje od kojim će odrediti izvršenje protiv G.N. "radi isplate naknade za 1. novembra 2005. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom supružničko izdržavanje od 2. do 12. mjeseca 2002. godine i od 2. sudu na ponovni postupak. do 5. mjeseca 2003. godine, u iznosu od 80.000 dinara mjesečno, IV. Apelacija sada 110,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom za svaki dospjeli a neisplaćeni iznos, počevši od dana dospijeća pa do a) Navodi iz zahtjeva konačne isplate, kao i troškova izvršenja koliko oni budu iznijeli 20. Apelantica se žali da joj je zbog dužine postupka izvršenja popisom i prodajom pokretnih stvari dužnika G.N. koje se nalaze u pravosnažne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovoj kući". razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Osnovni sud je zakazao ročište za 24. decembar 2003. člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i godine, 5. februar i 26. februar 2004. godine, a dopisom od 26. osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). februara 2004. godine pozvao je Razvojnu banku Jugoistočna Apelantica se žali da joj je zbog nepostupanja suda nanijeta Evropa a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: Banka) da izvrši ogromna šteta. Apelantica ističe da se radi o predmetu koji je obračun dinara u konvertibilne marke (u daljnjem tekstu: KM). izuzetno hitan, jer je u pitanju njezino izdržavanje, bez kojeg živi Banka je odgovorila na zahtjev suda 5. marta 2004. godine i ispod minimuma životne egzistencije. Apelantica traži naknadu na dostavila obračun. Osnovni sud je zakazao ročište 20. septembra ime nematerijalne štete koju trpi zbog neizvršenja pravosnažne 2004. godine. Na ročištu je utvrdio da ponovo treba tražiti od presude u iznosu od 4.000 KM. Banke da izvrši obračun 80.000 dinara u KM. Banka je odgovorila b) Odgovor na apelaciju na zahtjev suda 29. septembra 2004. godine. 21. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud, odnosno sudeća 9. Osnovni sud je održao ročište 19. novembra 2004. godine na sutkinja V.M., se izjasnila da je bila zadužena za predmet do 2004. kojem je prihvatio apelanticin prijedlog da se odredi vještak godine kada je za predmet zadužena druga sutkinja. Zbog bolesti finansijske struke radi provođenja vještačenja i utvrđivanja iznosa stručnog saradnika ne predmetu se nije radilo skoro godinu dana u KM, nakon čega je 17. februara 2005. godine pozvao apelanticu kada je opet vraćen sutkinji V.M. koja je u predmetu preduzela da uplati iznos troškova na ime provedenog vještačenja. Vještak je određene radnje. 27. aprila 2005. godine dostavio sudu izvještaj o finansijskom vještačenju sa revalorizacijom. V. Relevantni propisi 10. Apelantica je podneskom od 7. jula 2005. godine, nakon 22. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik izvršenog vještačenja, precizirala prijedlog radi izvršenja Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05): Član 3. VII. Meritum Pokretanje postupka 26. Apelantica je podnijela apelaciju u kojoj se žali na dužinu (1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca trajanja izvršnog postupka, navodeći da joj je nepostupanjem suda izvršenja. u dugom periodu povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana (2) Izvršni postupak pokreće se i prema službenoj dužnosti, II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske kao i na prijedlog lica i organa kad je to zakonom izričito konvencije. određeno. VII. 1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku (3) Lica i organi iz stava 2. ovog člana imaju u izvršnom 27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: postupku položaj tražioca izvršenja. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Član 5. prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje: Hitnost i redoslijed postupanja Š...Ć (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti 28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu zahtijevaju da se postupi drugačije. glasi: Član 12. 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Pravni lijekovi pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni. 29. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za (2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud za drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio ljudska prava, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, rješenje. serija A, broj 198, stav 30). Ustavni sud naglašava da se složenost (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi konkretnog predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 769/04 od odlučuje sud drugog stepena. 30. novembra 2004. godine, tačka 32). (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali Period koji se uzima u obzir se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke 30. Apelantica je pokrenula izvršni postupak 3. juna 2003. prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom godine. Do dana donošenja ove odluke izvršni sud nije okončao ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje postupak. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje više od provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist pet godina i sedam mjeseci. imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim Složenost izvršnog postupka slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. 31. Predmetni postupak se tiče isplate novčanog iznosa na ime supružničkog izdržavanja koji je utvrđen pravosnažnom sudskom (6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. presudom. U izvršnom postupku učestvuju samo tražilac izvršenja VI. Dopustivost - apelantica i izvršenik - G.N., tj. ne postoji miješanje trećih lica. 23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Angažiranost banke i vještaka u izvršnom postupku bila je Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja potrebna radi obračuna dinarskog iznosa, koji je dosuđen u su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog vrijeme kada je donijeta pravosnažna presuda, u KM. Predmet presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. izvršenja su novčana potraživanja, i to zaostala, kao i novčani 24. Apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne iznos koji se ubuduće treba isplaćivati apelantici. S obzirom na sudske odluke, budući da izvršni postupak traje pet godina i šest pravosnažnu presudu kojom je utvrđeno apelanticino pravo i mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, obaveza G.N., jedina "složenost" ovog predmeta je obračun u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji dinarskog iznosa u KM. Međutim, Ustavni sud nije mogao pronaći efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale elemente koji bi ukazivali na takvu kompliciranost izvršnog zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se postupka koji zahtijeva rješavanje duže od pet godina, pogotovo s izvrši sudska presuda. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na obzirom na učestvovanje vještaka finansijske struke u predmetu. S pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. jednostavnom izvršnom postupku. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske Ponašanje strana u postupku konvencije da pravna sredstva, koja su pojedincu na raspolaganju, 32. Nakon podnošenja prijedloga za izvršenje Osnovni sud je trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u zakazao veći broj ročišta. Osnovni sud je tek 1. novembra 2005. organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava godine, dakle dvije godine i pet mjeseci nakon podnošenja prijedlo- zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, ga za izvršenje, donio rješenje kojim je dopustio izvršenje, a za Ustavni sud ukazuje da postoji već izgrađena praksa Evropskog i donošenje odluke o prigovoru sudu je trebalo dvije godine i četiri Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke mjeseca. Okružni sud je o žalbi riješio u vremenskom periodu od predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav osam mjeseci. Nakon odluke Okružnog suda postupak je ponovo na 1. Evropske konvencije, kao i da je dužnost države da organizira početku, jer je rješenje o izvršenju ukinuto i predmet vraćen na svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju ponovni postupak prvostepenom sudu. zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za 33. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud zakazivao ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. ročišta i angažirao vještaka, te je zatražio i izvještaj Banke. Na godine, serija A, broj 194, stav 21). traženje suda, Banka i vještak su odgovorili u relativno kratkom 25. Imajući u vidu navedeno, te odredbe člana VI/3.b) Ustava vremenu. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud, u vrijeme kada Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna je postupak pokrenut, bio relativno aktivan u smislu zakazivanja apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. velikog broja ročišta, kao i angažiranja vještaka. Međutim, Ustavni sud napominje da "sud vodi postupak" i pri tome treba nije reagirao u razumnom roku. Opravdanja koja su data nisu paziti na ekonomičnost i efikasnost, kao i na interes strana u dovoljna da bi opravdala izvršni sud zbog neizvršenja postupku. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio da je, od donošenja pravosnažne presude u periodu dužem od pet godina i sedam rješenja o dozvoli izvršenja do odlučivanja o prigovoru, protekao mjeseci, i taj period se nastavlja, s obzirom na to da je predmet period od dvije godine i četiri mjeseca, i u tom periodu sud nije ponovo na početku. Ustavni sud smatra da je povrijeđeno "postupao" sve do 26. decembra 2007. godine kada je opet zatražio apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava dopunu vještačenja. Ustavni sud je dobio obrazloženje da je sud, Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog odnosno sudija koji je zadužen za predmet, bio pretrpan velikim neizvršenja presude u razumnom roku. brojem predmeta, kao i da se u periodu od godinu dana, zbog bolovanja stručnog saradnika, nije radilo na predmetu. Ustavni Kompenzacija sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može 37. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice od 4.000 KM, koju trpi zbog neizvršenja pravosnažne presude. U Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće iznosima u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih prava mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od godine). 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; i Ustavni sud, odluke br. AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; i AP 38. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). Ipak, u konkretnom nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip predmetu izvršni sud nije obrazložio od kada je i kako nastao određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi zaostatak u rješavanju predmeta, te kakve mjere je preduzeo Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom izvršni sud s ciljem poboljšanja administriranja pravde. Ustavni glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom broju predmeta utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja ili o mijenjanju različitih sudija i saradnika na predmetu, a da ne izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog organa u borbi imajući u vidu činjenicu da je postupak izvršenja hitan, posebno protiv takvih problema. Zbog svega navedenog, Ustavni sud postupak radi izvršenja utvrđenog izdržavanja. S obzirom na zaključuje da Osnovni sud nije dao valjane razloge zašto se činjenicu da postupak traje više od pet godina, apelantici se postupak izvršenja vodi od 3. juna 2003. godine i još nije završen. određuje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantici je 34. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u dva dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od navrata precizirala svoj izvršni prijedlog, ali, isto tako, apelantica dana dostavljanja ove odluke. je u više navrata urgirala da se predmet uzme u rad. Ustavni sud ne može naći odgovornost na apelanticinoj strani za nerazumnu VIII. Zaključak dužinu postupka. 39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na 35. Konačno, Ustavni sud primjećuje da se radi o jako pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i "osjetljivom" i značajnom predmetu za apelanticu, jer je u pitanju člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da izvršni postupak u njezino izdržavanje. Apelantica je navela da je neizvršenjem kojem se traži naplata iznosa utvrđenog radi izdržavanja traje više presude i nepostupanjem suda dovedena na rub životne od pet godina, kada se takvo neopravdano trajanje izvršnog egzistencije, jer ne može da realizira pravo na izdržavanje. Na postupka može pripisati ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud značaj i važnosti postupanja u ovom slučaju upućuje i odredba nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku u kojoj je navedeno objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. "prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke 40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. člana 64. stav 2. i člana 76. prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u ispravom određena obaveza izdržavanja Š...Ć može doći do dispozitivu ove odluke. namirenja prije donošenja odluke po prigovoru". Uzimajući u 41. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke obzir ovu odredbu, Ustavni sud primjećuje da je sud bio u obavezi Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. predmet rješavati hitno i prioritetno, pa čak i pristupiti namirenju, a ne čekati dvije godine i četiri mjeseca da riješi o prigovoru, ili Predsjednica sveukupno da vodi postupak više od pet godina i sedam mjeseci. Ustavnog suda 36. Ustavni sud zaključuje da nadležni sud, usprkos činjenici Bosne i Hercegovine da je preduzeo određene radnje, nije vladao izvršnim postupkom i Seada Palavrić, s. r. KAZALO VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Scalambra br. 53, Italija, za osnivanje predstavništva u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5 324 Odluka o davanju suglasnosti Nadzornom odboru "Igman" d.d. Konjic za imenovanje izvršnog ravnatelja 330 Odluka o utvrđivanju osnovice za određivanje mjesečnih Sektora marketinga, financija, pravnih i općih poslova novčanih primanja korisnika braniteljsko-invalidske (hrvatski jezik) 1 zaštite i članova njihovih obitelji u 2009. godini (hrvatski Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru jezik) 5 "Igman" d.d. Kowic za imenovanje izvršnog direktora Odluka o utvrđivanju osnovice za određivanje mjesečnih Sektora marketinga, finansija, pravnih i opštih novčanih primawa korisnika boračko-invalidske poslova (srpski jezik) 1 zaštite i članova wihovih porodica u 2009. godini (srpski jezik) 6 Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru "Igman" d.d. Konjic za imenovanje izvršnog direktora Odluka o utvrđivanju osnovice za određivanje mjesečnih Sektora marketinga, finansija, pravnih i općih poslova novčanih primanja korisnika boračko-invalidske zaštite i (bosanski jezik) 1 članova njihovih porodica u 2009. godini (bosanski jezik) 6 325 Odluka o davanju suglasnosti Nadzornom odboru 331 Odluka o davanju suglasnosti Nadzornom odboru BH "Igman" d.d. Konjic za imenovanje izvršnog ravnatelja Telecom d.d. Sarajevo za razrješenje sa dužnosti Proizvodno - tehničkog sektora (hrvatski jezik) 2 izvršnog direktora Izvršne direkcije BH Line i davanju Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru suglasnosti za imenovanje vršitelja dužnosti izvršnog "Igman" d.d. Kowic za imenovanje izvršnog direktora direktora Izvršne direkcije BH Line (hrvatski jezik) 6 Proizvodno - tehničkog sektora (srpski jezik) 2 Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru BH Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru Telecom d.d. Sarajevo za razrješenje sa dužnosti "Igman" d.d. Konjic za imenovanje izvršnog direktora izvršnog direktora Izvršne direkcije BH Line i Proizvodno - tehničkog sektora (bosanski jezik) 2 davanju saglasnosti za imenovanje vršioca dužnosti 326 Odluka o davanju suglasnosti Nadzornom odboru "BH - izvršnog direktora Izvršne direkcije BH Line Gas" d.o.o. Sarajevo za imenovanje izvršnog ravnatelja (srpski jezik) 7 za proizvodnju i transport gasa (hrvatski jezik) 2 Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru BH Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru "BH - Telecom D.D. Sarajevo za razrješenje sa dužnosti Gas" d.o.o. Sarajevo za imenovanje izvršnog direktora izvršnog direktora Izvršne direkcije BH Line i davanju za proizvodnju i transport gasa (srpski jezik) 2 saglasnosti za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog Odluka o davanju saglasnosti Nadzornom odboru "BH - direktora Izvršne direkcije BH Line (bosanski jezik) 7 Gas" d.o.o. Sarajevo za imenovanje izvršnog direktora 332 Odluka o davanju suglasnosti za prihvaćanje kredita za proizvodnju i transport gasa (bosanski jezik) 3 Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) 327 Odluka o davanju suglasnosti na Odluku Nadzornog za financiranje Projekta poboljšanja životnih uvjeta na odbora o imenovanju izvršnog ravnatelja za ekonomske selu (hrvatski jezik) 7 poslove - člana Uprave Javnog poduzeća Elektroprivreda Odluka o davanju saglasnosti za prihvatanje kredita Bosne i Hercegovine d.d. - Sarajevo (hrvatski jezik) 3 Međunarodnog fonda za poqoprivredni razvoj (IFAD) Odluka o davanju saglasnosti na Odluky Nadzornog za finansiranje Projekta poboqšawa životnih odbora o imenovanju izvršnog direktora za ekonomske uslova na selu (srpski jezik) 8 poslove - člana Uprave Javnog preduzeća Elektroprivre- Odluka o davanju saglasnosti za prihvatanje kredita da Bosne i Hercegovine d.d. - Sarajevo (srpski jezik) 3 Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) Odluka o davanju saglasnosti na Odluku Nadzornog za finansiranje Projekta poboljšanja životnih uslova na odbora o imenovanju izvršnog direktora za ekonomske selu (bosanski jezik) 8 poslove - člana Uprave Javnog preduzeća Elektroprivreda 333 Odluka o davanju suglasnosti za zaključivanje Bosne i Hercegovine d.d. - Sarajevo (bosanski jezik) 3 Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i 328 Odluka o davanju suglasnosti stranoj nevladinoj organi- Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit zaciji "Sollievo Yahnjeh La Luce", sa sjedištem u Agni, Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) Padova, ulica Sant'orsola 11, Italija, za osnivanje predstav- za Projekt poboljšanja životnih uvjeta na selu (hrvatski ništva u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 4 jezik) 9 Odluka o davanju saglasnosti stranoj nevladinoj organi- Odluka o davanju saglasnosti za zakqučivanje zaciji "Sollievo Yahnjeh La Luce", sa sjedištem u Agni, Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za Padova, ulica Sant'orsola 11, Italija, za osnivanje kredit Međunarodnog fonda za poqoprivredni razvoj predstavništva u Federaciji Bosne i Hercegovine (IFAD) za Projekat poboqšawa životnih uslova na (srpski jezik) 4 selu (srpski jezik) 9 Odluka o davanju saglasnosti stranoj nevladinoj Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje organizaciji "Sollievo Yahnjeh La Luce", sa sjedištem u Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i Agni, Padova, ulica Sant'orsola 11, Italija, za osnivanje Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit predstavništva u Federaciji Bosne i Hercegovine Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) (bosanski jezik) 4 za Projekt poboljšanja životnih uslova na selu (bosanski 329 Odluka o davanju suglasnosti stranoj nevladinoj jezik) 10 organizaciji "Consacrati Dello Spirito E Dell Imacolata 334 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana Sua Sposa", sa sjedištem u Serone Ser, ulica Monte Upravnog odbora kompanije "Elektroprijenos Bosne i Scalambra br. 53, Italija, za osnivanje predstavništva u Hercegovine" d.d. Banja Luka iz Federacije Bosne i Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5 Hercegovine (hrvatski jezik) 10 Odluka o davanju saglasnosti stranoj nevladinoj Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana organizaciji "Consacrati Dello Spirito E Dell Imacolata Upravnog odbora kompanije "Elektroprijenos Bosne i Sua Sposa", sa sjedištem u Serone Ser, ulica Monte Hercegovine" d.d. Bawa Luka iz Federacije Bosne i Scalambra br. 53, Italija, za osnivanje predstavništva Hercegovine (srpski jezik) 10 u Federaciji Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 5 Rješenje o prijedlogu za imenovanje jednog člana Odluka o davanju saglasnosti stranoj nevladinoj Upravnog odbora kompanije "Elektroprijenos Bosne i organizaciji"Consacrati Dello Spirito E Dell Imacolata Hercegovine" d.d. Banja Luka iz Federacije Bosne i Sua Sposa", sa sjedištem u Serone Ser, ulica Monte Hercegovine (bosanski jezik) 10 335 Rješenje o nominiranju članova Nadzornog odbora JP POREZNA UPRAVA FEDERACIJE BOSNE I Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo (hrvatski HERCEGOVINE jezik) 11 Rješenje o nominovanju članova Nadzornog odbora JP Tehničko uputstvo za način podnošenja zahtjeva za Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo (srpski izdavanje porezne kartice elektronskim putem 14 jezik) 11 FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU Rješenje o nominovanju članova Nadzornog Odbora JP Direkcija cesta Federacije BiH d.o.o Sarajevo (bosanski Koeficijenti rasta cijena u Federaciji BiH u martu/ožujku jezik) 2009. godine 29 11 Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj neto plaći 336 Rješenje o nominiranju predsjednika i članova zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije Bosne i februar/veljaču 2009. godine 29 Hercegovine (hrvatski jezik) 12 Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj bruto plaći Rješenje o nominovanju predsjednika i članova zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije Bosne i februar/veljaču 2009. godine 29 Hercegovine (srpski jezik) 12 Rješenje o nominovanju predsjednika i članova USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Nadzornog odbora JP Željeznice Federacije Bosne i Odluka broj AP 2206/06 (hrvatski jezik) 29 Hercegovine (bosanski jezik) 13 Odluka broj AP 2206/06 (srpski jezik) 33 337 Rješenje o nominiranju članova Nadzornog odbora JP Odluka broj AP 2206/06 (bosanski jezik) 37 "Ceste" d.d. Mostar (hrvatski jezik) 13 Odluka broj AP 2312/06 (hrvatski jezik) 41 Rješenje o nominovanju članova Nadzornog odbora JP Odluka broj AP 2312/06 (srpski jezik) 43 "Ceste" d.d. Mostar (srpski jezik) 13 Odluka broj AP 2312/06 (bosanski jezik) 45 Rješenje o nominovanju članova Nadzornog odbora JP Odluka broj AP 3296/06 (hrvatski jezik) 47 "Ceste" d.d. Mostar (bosanski jezik) Odluka broj AP 3296/06 (srpski jezik) 52 13 Odluka broj AP 3296/06 (bosanski jezik) 57 338 Zaključak broj 283/09 (hrvatski jezik) 14 Odluka broj AP 3439/06 (hrvatski jezik) 61 Zakqučak broj 283/09 (srpski jezik) 14 Odluka broj AP 3439/06 (srpski jezik) 64 Zaključak broj 283/09 (bosanski jezik) 14 Odluka broj AP 3439/06 (bosanski jezik) 67 Nakladnik: Javno poduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Ravnatelj i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Ravnatelj: 554-150 - Pretplata: 554-570, fax: 554-571 - Oglasni odjel: 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Tisak: "UNIONINVESTPLASTIKA d.d. Semizovac - Za tiskaru: Semir Prguda - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Pretplata za I polugodište 2009. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodište 2009. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku