Aktio

NABAVE

214 Na temelju članka 7., a vezano za članak 3. točka a) Zakona o 213 javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", Na osnovi članka 7. Zakona o javnim nabavama Bosne i broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09), donosim Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 92/05, 8/06, 24/06 i 70/06 ) i članaka 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona RJEŠENJE o javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05) i točke II Odluke o načinu obrazovanja i visini 1. Utemeljuje se Povjerenstvo u postupku javne nabave usluga naknada za rad stručnih povjerenstava i drugih radnih tijela putem konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda, osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja sukladno odlukama, broj 06-22-321/09-3, 06-22-321/09-4, federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije 06-22-321/09-5 i 06-22-321/09-6 od 3.3.2009. BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), federalni ministar okoliša i turizma donosi 2. Povjerenstvo za nabavu radi u sastavu: 1. IVICA UDOVIČIĆ, predsjedavajući RJEŠENJE 2. ŠUHRA ŠEHAGIĆ, član O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA JAVNE 3. ANTO ČOVIĆ, član NABAVE Za tajnika Povjerenstva za nabavu imenuje se JASMINA I. DIZDAREVIĆ. Imenuje se povjerenstvo za provođenje postupka javnih nabava Federalnog ministarstva okoliša i turizma za izradu 3. Povjerenstvo za nabavu djeluje u ime ugovornog tijela i u projektne dokumentacije: Geodetsko snimanje obalnog pojasa u granicama Zakonom danog ovlaštenja, od dana donošenja Neumu u svrhu reguliranja regionalnog sustava odvođenja ovog Rješenja do okončanja svih poslova vezanih za javnu otpadne vode, koji se financira iz sredstava Vlade Federacije nabavu koje joj u pismenoj formi povjeri ugovorno tijelo ili BiH. do donošenja odluke o prekidu postupka javne nabave. 1. MATE BANDUR, predsjedavajući 4. Članovima Povjerenstva za rad pripada naknada koja će se 2. ANTO ČOVIĆ, član utvrditi posebnim rješenjem. 3. ŠUHRA ŠEHAGIĆ, član 5. Rješenje stupa na snagu danom donošenja, i bit će II. objavljeno u "Službenim novinama Federacije BiH". Imenovani iz točke I. ovog Rješenja dužni su postupiti po odredbama Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine Broj 06-22-321/09-7 ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 3. ožujka/marta 2009. godine Ministar 70/06), i podzakonskim aktima za provođenje citiranog zakona u Sarajevo Dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. provođenju postupka javnih nabava, putem konkurentskog zahtjeva i to za izradu projektne dokumentacije: Geodetsko 215 snimanje obalnog pojasa u Neumu u svrhu reguliranja regionalnog sustava odvođenja otpadne vode u Neumu. Na osnovi članka 70. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 92/05, III. 8/06, 24/06 i 70/06) i članka 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona o Povjerenstvo iz točke I. ovog Rješenja dužno je u skladu sa javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", člankom 41. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine u broj 3/05) i točke II Odluke o načinu obrazovanja i visini naknada postupku vođenja postupka nabave usluga putem konkurentskog za rad stručnih povjerenstava i drugih radnih tijela osnovanih od zahtjeva da primjenjuje odredbe naprijed navedenog Zakona, strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa otvoriti prispjele ponude, sačiniti zapisnik o otvaranju ponuda, državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/07, dati ocjenu prispjelih ponuda, sačiniti izvještaj o postupke 84/07 i 6/08), federalni ministar okoliša i turizma donosi RJEŠENJE RJEŠENJE O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA JAVNE O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA JAVNE NABAVE NABAVE I. I. Imenuje se Povjerenstvo za provođenje otvorenog postupka Imenuje se Povjerenstvo za provođenje otvorenog postupka javne nabave Federalnog ministarstva okoliša i turizma za javne nabave Federalnog ministarstva okoliša i turizma za izvođenje radova na uređenju pristupa do vodopada Kočuša, koji Izvođenje radova prema projektu prometno - turističkog sustava se financira iz sredstava Vlade Federacije BiH. vodopada Kravice, koji se financira iz sredstava Vlade Federacije BiH. 1. MATE BANDUR, predsjedavajući, 1. MATE BANDUR, predsjedavajući, 2. ANTO ČOVIĆ, član, 2. ANTO ČOVIĆ, član, 3. ŠUHRA ŠEHAGIĆ, član 3. ŠUHRA ŠEHAGIĆ, član II. II. Imenovani iz točke I. ovog Rješenja dužni su postupiti po Imenovani iz točke I. ovog Rješenja dužni su postupiti po odredbama Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine odredbama Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06), i podzakonskim aktima za provođenje citiranog zakona u 70/06), i podzakonskim aktima za provođenje citiranog zakona u provođenju postupka javnih nabava, putem otvorenog postupka provođenju postupka javnih nabava, putem otvorenog postupka javne nabave, i to za: javne nabave, i to za: - Izvođenje radova na uređenju pristupa do vodopada Kočuša – Izvođenje radova prema projektu prometno - turističkog sustava vodopada Kravice III. Povjerenstvo iz točke I. ovog Rješenja dužno je u skladu sa III. člankom 41. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine u Povjerenstvo iz točke I. ovog Rješenja dužno je u skladu sa postupku vođenja postupka nabave svih roba, usluga i radova člankom 41. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine u putem otvorenog postupka javne nabave da primjenjuje odredbe postupku vođenja postupka nabave svih roba, usluga i radova naprijed navedenog Zakona, otvoriti prispjele ponude, sačiniti putem otvorenog postupka javne nabave da primjenjuje odredbe zapisnik o otvaranju ponuda, dati ocjenu prispjelih ponuda, naprijed navedenog Zakona, otvoriti prispjele ponude, sačiniti sačiniti izvještaj o postupke nabave, sačiniti izvještaj o radu, te da zapisnik o otvaranju ponuda, dati ocjenu prispjelih ponuda, preporuči ponuđača koji je dostavio najnižu cijenu sačiniti izvještaj o postupke nabave, sačiniti izvještaj o radu, te da zadovoljavajuće ponude. preporuči ponuđača koji je dostavio najnižu cijenu zadovaljavajuće ponude. IV. Ovlaštenja Povjerenstva su: IV. Ovlaštenja Povjerenstva su: 1. Direktna korespondencija sa ponuđačima u vezi pojašnjenja ponuda. 1. Direktna korespondencija sa ponuđačima u vezi pojašnjenja ponuda. V. V. Članovi Povjerenstva dužni su čuvati kao poslovnu tajnu sve podatke i saznanja koja steknu u radu komisije. Članovi Povjerenstva dužni su čuvati kao poslovnu tajnu sve podatke i saznanja koja steknu u radu Povjerenstva. VI. VI. Naknada članovima komisije, angažovanim u radu Komisije Naknada članovima Povjerenstva, angažiranim u radu utvrdit će se posebnim rješenjem u skladu sa točkama V. Odluke povjerenstva utvrdit će se posebnim rješenjem u skladu sa o načinu obrazovanja i visini naknade za rad. točkama V. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad. VII. VII. Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Federacije BiH". Broj 07-23-1394/07 Broj 07-23-1394/07-22 24. listopada/oktobra 2008. godine Ministar 27. listopada/oktobra 2008. godine Ministar Sarajevo Dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. Sarajevo Dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. 216 217 Na osnovi članka 70. Zakona o javnim nabavama Bosne i Na osnovi članka 7. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 92/05, Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", 49/04, 19/05, 92/05, 8/06, 8/06, 24/06 i 70/06 ) i članka 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona o 24/06 i 70/06) i članaka 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", javnim nabavama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 3/05) i točke II. Odluke o načinu obrazovanja i visini broj 3/05) i točke II. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknada za rad stručnih povjerenstava i drugih radnih tijela naknada za rad stručnih povjerenstava i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovoditelja federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), federalni ministar okoliša i BiH", broj 80/07, 84/07 i 6/08), federalni ministar okoliša i turizma donosi turizma donosi RJEŠENJE 2. VELHIDA LIKIĆ, član 3. ENES IŠERIĆ, član O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA JAVNE Za sekretara Komisije imenuje se MUNEVERA DŽAFIĆ. NABAVE I. II. Imenuje se Povjerenstvo za provođenje postupka javnih Zadatak Komisije je da u ime Federalne uprave policije nabavki Federalnog ministarstva okoliša i turizma za izradu provede postupak prodaje/nabavke motornih vozila po principu Studije o mogućnosti toplifikacije eko toplane u Vitezu, koji se "staro za novo" u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH i financira iz sredstava Vlade Federacije BiH. Uputstvom o primjeni ZJN. 1. MATE BANDUR, predsjedavajući, III. 2. ANTO ČOVIĆ, član, Komisija će nakon provedenog postupka direktoru 3. ŠUHRA ŠEHAGIĆ, član Federalne uprave policije dati preporuku za dodjelu Ugovora, 4. JASMINA DIZDAREVIĆ, tehnička osoba zajedno sa izvještajem o radu. II. IV. Imenovani iz točke I. ovog Rješenja dužni su postupiti po Ovlaštenja Komisije su direktna korespondencija sa odredbama Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine ponuđačima vezano za pojašnjenja ponude sa pravom na ovjeru ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i dokumenata potpisanih od strane predsjednika Komisije. 70/06), i podzakonskim aktima za provođenje citiranog zakona u Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, priprema provođenju postupka javnih nabava, putem konkurentskog zapisnike i izvještaje o radu Komisije i vrši druge poslove po zahtjeva i to za izradu Studije o mogućnosti toplifikacije eko zahtjevu predsjednika Komisije. toplane u Vitezu. III. V. Povjerenstvo iz točke I. ovog Rješenja dužno je u skladu sa Komisija djeluje od dana njenog imenovanja do okončanja člankom 41. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine u svih poslova vezanih za navedenu nabavku ili do donošenja postupku vođenja postupka nabave usluga putem konkurentskog Odluke o prekidu postupka nabavke. zahtjeva da primjenjuje odredbe naprijed navedenog Zakona, VI. otvoriti prispjele ponude, sačiniti zapisnik o otvaranju ponuda, Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se dati ocjenu prispjelih ponuda, sačiniti izvještaj o postupke u "Službenim novinama Federacije BiH". nabave, sačiniti izvještaj o radu, te da preporuči ponuđača koji je dostavio najnižu cijenu zadovaljavajuće ponude. Broj 09-10/1-14-2-581 Direktor IV. 5. marta/ožujka 2009. godine Glavni generalni inspektor Sarajevo Zlatko Miletić, s. r. Ovlaštenja Povjerenstva su: 1. Direktna korespondencija sa ponuđačima u vezi pojašnjenja ponuda. V. FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU Članovi Povjerenstva dužni su čuvati kao poslovnu tajnu sve KOEFICIJENTI podatke i saznanja koja steknu u radu povjerenstva. VI. RASTA CIJENA U FEDERACIJI BiH U Naknada članovima Povjerenstva, angažiranim u radu FEBRUARU/VELJAČI 2009. GODINE povjerenstva utvrdit će se posebnim rješenjem u skladu sa točkama V. Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad. 1. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda u mjesecu februaru/veljači 2009. godine u odnosu na VII. prethodni mjesec je -0,003. Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". 2. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda od početka godine do kraja februara/velječe je -0,001. Broj 03-23-2479/08 6. studenoga/novembra 2008. godine Ministar 3. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta cijena proizvođača Sarajevo Dr. sc. Nevenko Herceg, v. r. industrijskih proizvoda od početka godine do kraja februara/veljače je -0,001. 4. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda FEDERALNA UPRAVA POLICIJE u mjesecu februaru/veljači 2009. godine u odnosu na isti Na osnovu člana 7. Zakona o javnim nabavkama BiH mjesec prethodne godine je 0,010. ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 8/06, 24/06, 70/06, 96/06 , 56/07 i 12/09) i člana 30. Zakona o 5. Koeficijent rasta potrošačkih cijena u mjesecu unutrašnjim poslovima Federacije BiH ("Službene novine februaru/veljači 2009. godine u odnosu na prethodni mjesec Federacije BiH", broj 49/05), direktor Federalne uprave policije je 0,001. donosi 6. Koeficijent rasta potrošačkih cijena od početka godine do RJEŠENJE kraja februara/veljače je 0,000. O IMENOVANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE 7. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta potrošačkih cijena POSTUPKA PRODAJE/NABAVKE MOTORNIH od početka godine do kraja februara/veljače je 0,000. VOZILA PO PRINCIPU "STARO ZA NOVO" 8. Koeficijent rasta potrošačkih cijena u februaru/veljači 2009. I. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine je 0,022. U Komisiju za provođenje postupka prodaje/nabavke Broj 12 motornih vozila po principu "staro za novo" imenuje se: 10. marta/ožujka 2009. godine Direktor 1. RAHMIJA HODŽIĆ, predsjednik Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. stoji broj "10.000.000" i pod rednim brojem 8. umjesto broja "0,00" treba da stoji broj "7.000.000". SAOPĆENJE IV. O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ NETO Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I "Službenim novinama Federacije BiH". HERCEGOVINE ZA JANUAR/SIJEČANJ 2009. GODINE Broj 09-14-1678/09 Predsjedavajući 1. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom 12. marta/ožujka 2009. godine Komisije ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za mjesec Sarajevo Vjekoslav Bevanda, s. r. januar/siječanj 2009. godine iznosi 790,55 KM. 2. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za period novembar/studeni 2008. godine - januar/siječanj 2009. AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO godine iznosi 784,17 KM. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravilnika o javnim nabavkama Broj 13 broj10-1-02-1-288-1/05 od 11. maja 2005. godine i Rješenja 11. marta/ožujka 2009. godine Direktor federalnog ministra prometa i komunikacija broj Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. 03/2-34-1-104-1/07 od 5. aprila 2007. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi Na osnovu člana 8. Zakona o porezu na plaću ("Službene novine Federacije BiH", broj 26/96), Federalni zavod za statistiku RJEŠENJE objavljuje O IMENOVANJU KOMISIJE ZA JAVNE NABAVKE SAOPĆENJE Član 1. O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ BRUTO Imenuje se Komisija za provođenje otvorenog postupka PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I javne nabavke za izvođenje građevinskih radova za instalaciju HERCEGOVINE ZA JANUAR/SIJEČANJ 2009. GODINE Sistema za precizno slijetanje (Instrument landing system - ILS) na Međunarodnom aerodromu Tuzla za potrebe CKZP 1. Prosječna isplaćena mjesečna bruto plaća po zaposlenom Tuzla/Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za mjesec direkcije za civilno zrakoplovstvo, u sljedećem sastavu: januar/siječanj 2009. godine iznosi 1.197,55 KM. 1. ADISA DŽELILOVIĆ, predsjednik Komisije, Broj 14 11. marta/ožujka 2009. godine Direktor 2. ŠERIF SALKIĆ, član Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. 3. SANELA ZEKIĆ, član 4. ANA CVITANOVIĆ, sekretar Član 2. KOMISIJA ZA DUG Imenovana lica iz člana 1. ovog Rješenja dužna su postupati Na osnovu člana 4. stav 6. Zakona o dugu, zaduživanju i u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskim aktima i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu novine Federacije BiH", broj 86/07) i Rješenja o imenovanju avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. Komisije za dug ("Službene novine Federacije BiH", broj 54/08), Komisija za dug na 2. sjednici, održanoj 12. marta 2009. godine, Član 3. donosi Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi metodologiju za ocjenjivanje ponuda, otvori prispjele ponude/ ODLUKU zahtjeve, sačini zapisnik o otvaranju ponuda /zahtjeva, ocijeni prispjele ponude, zahtjeve i sačini izvještaj o radu i daje O IZMJENAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU I VISINI preporuku za dodjelu ugovora na način propisan članom 45. NOVIH ZADUŽENJA I SERVISIRANJA DUGA U Pravilnika o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ZA 2009. avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. GODINU Zadatak sekretara Komisije su administrativni poslovi, I. priprema zapisnike sa sastanka Komisije, izvještaj o radu Komisije, dokumentovanje i drugi poslovi po zahtjevu U Odluci o utvrđivanju i visini novih zaduženja i servisiranja predsjednika Komisije. duga u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2009. godinu broj 09-14-6339/08 od 18. 12. 2008. godine ("Službene novine Član 4. Federacije BiH", br. 3/09 i 10/09) u tački I umjesto Rok za izvršenje zadataka iz člana 3. je 15. 05. 2009. godine. broja"1.780.153.000" treba da stoji broj "2.029.153.000", a umjesto broja "355.999.108" treba da stoji broj "365.718.759". Član 5. II. Članovi i njihovi zamjenici iz člana 1. ovog Rješenja dužni su potpisati Izjavu o nepristrasnosti i povjerljivosti u odnosu na U tački II. stav 1. umjesto broja "1.505.926.000" treba da ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, a u skladu sa stoji broj "1.732.926.000". Pravilnikom o javnim nabavkama Federalne direkcije za civilnu U stavu 2. umjesto broja "339.986.097" treba da stoji broj avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo. "349.706.097". Član 6. III. U tački III. umjesto broja "274.227.000" treba da stoji broj Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. "296.227.000", a u tabeli u koloni "Za novo zaduženje" pod Broj 10-1-27-63-207-6/09 rednim brojem 5. umjesto broja "0,00" treba da stoji broj 9. marta/ožujka 2009. godine Direktor "5.000,000", pod rednim brojem 7. umjesto broja "0,00" treba da Mostar Amadeo Mandić, s. r. Član 6. SAMOSTALNI SINDIKAT IZVRŠNOG Zahtjevi iz odluke o organizovanju štrajka dostavljeni na OSOBQA PODRUČJA INFRASTRUKTURE način utvrđen u prethodnom članu moraju biti jasno i nedvosmisleno formulisani. ŽEQEZNICA FEDERACIJE BOSNE I Odlukom o štrajku i pravila štrajka moraju se na HERCEGOVINE odgovarajući način oglasiti u zgradama u kojima se odvija štrajk Centralni odbor Samostalnog sindikata izvršnog osoblja po mogućnosti na oglasnoj tabli. područja infrastrukture Ž.F. BiH Član 7. U skladu sa članom 128. Zakona o radu ("Službene novine Sa poslodavcem pregovaraju i štrajkom rukovode štrajkački Federacije BiH", broj 43/99 i 32/00 i člana 64. Kolektivnog odbori, a čiji članovi ne mogu biti raspoređeni na rad za vrijeme ugovora željezničara u F BiH ("Službene novine Federacije trajanja štrajka. BiH", broj 54/05), na sjednici održanoj 5. marta 2009. godine, usvojio je Član 8. U rukovođenju štrajkom Centralni štrajkački odbor rukovodi PRAVILA radom štrajkačkih odbora u svim podružnicama (sindikalnim jedinicama), a njegove smjernice i odluke su obavezujuće za sve O ORGANIZOVANJU I VOĐENJU ŠTRAJKA učesnike u štrajku. Radom štrajkačkih odbora u podružnicama SAMOSTALNOG SINDIKATA IZVRŠNOG OSOBLJA rukovode predsjednici štrajkačkih odbora u podružnicama. PODRUČJA INFRASTRUKTURE ŽELJEZNICA Član 9. FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Štrajk može započeti samo ukoliko predstavnici sindikata i organi nadležni za rješavanje zahtjeva članova sindikata u I. OPĆE ODREDBE prethodnim mirovnim pregovorima nisu uspjeli riješiti zahtjeve Član 1. zaposlenika zbog kojih se štrajk i organizuje. Ovim pravilima se utvrđuje postupak i nadležnost pojedinih Član 10. organa u vođenju štrajka, način obrazovanja štrajkačkih odbora, Štrajk se organizuje u odgovarajućim prostorijama u kojima prava, obaveze i odgovornosti organa Sindikata u vođenju rade učesnici štrajka i to u toku svih 24 sata. U toku štrajka štrajka, način vođenja pregovora i završetak štrajka. okupljanja se mogu organizovati u grupama u slobodnim prostorima iz prethodnog stava. Zabranjeno je okupljanje Član 2. učesnika štrajka van njihovog radnog okruženja, osim ako to Sindikat organizuje štrajk radi zaštite i ostvarivanja posebnom odlukom ne odredi Centralni štrajkački odbor. ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova. Član 11. Član 3. U toku trajanja štrajka članovi štrajkačkog odbora sa Odluku o organizovanju štrajka, čiji su zaposleni članovi predstavnicima poslodavca iniciraju pregovore o zahtjevima Sindikata, donosi Centralni odbor Samostalnog sindikata,a na Sindikata i razlozima organizovanja štrajka, a sve u cilju zahtjev jedne ili više Podružnica-članica. Odlukom o postizanja očekivanih rezultata u realizaciji postavljenih organizovanju štrajka formulišu se ciljevi štrajka, utvrđuju zahtjeva. zahtjevi prema poslodavcu, određuju se zadaci svih organa u Član 12. vođenju štrajka, način obrazovanja štrajkačkih odbora, određuje O postavljenim zahtjevima vode se pregovori za sporazumno datum početka i završetka štrajka, kao i druga pitanja koja nisu rješavanje nastalog spora sa poslodavcem odnosno sa utvrđena zakonom. Kolektivnim ugovorom i ovim pravilima. predstavnicima vlade iz člana 6. ovih pravila. Član 4. Član 13. Ako se štrajk organizuje u većini podružnica Samostalnog U vođenju pregovora štrajkački odbori će se pridržavati sindikata izvršnog osoblja područja infrastrukture Ž F BiH. Onda postojećih zahtjeva, a odstupanja od zahtjeva se mogu vršiti se takav štrajk označava kao generalni štrajk. Generalnim samo uz odobrenje Centralnog štrajkačkog odbora. štrajkom rukovodi Centralni štrajkački odbor koji može formirati O postignutim dogovorima o realizaciji zahtjeva sačinit će se i štrajkačke odbore na nivou podružnica odnosno sindikalnih pismeni protokol ili sporazum u kojem će se jasno utvrditi, koji su organizacija (u daljnjem tekstu: štrajkački odbori). Ako se štrajk zahtjevi prihvaćeni odnosno usaglašeni. organizuje u dvije ili više podružnica - sindikalnih organizacija Način i rok njihovog izvršenja i posljedice neizvršenja štrajkom rukovode sindikalni odbori od najmanje tri člana od dogovorenih obaveza u realizaciji zahtjeva postignutih u toku kojih mora biti najmanje jedan predstavnik sindikalne štrajka. Pismeni protokol ili sporazum u ime štrajkačkog odbora organizacije čiji članovi učestvuju u štrajku. Štrajkačkim potpisuje predsjednik štrajkačkog odbora. odborom rukovodi predsjednik Centralnog štrajkačkog odbora. Ukoliko se štrajk organizuje u jednoj sindikalnoj organizaciji Član 14. štrajkom rukovodi štrajkački odbor koji se sastoji od tri člana Sva okupljanja zaposlenika za vrijeme-štrajka treba da budu sindikalnog odbora na čelu sa predsjednikom odbora (u daljnjem organizovana i dostojanstvena a mogu se pozvati i predstavnici tekstu: štrajkački odbor). O organizovanju štrajka na svim organa kome je upućen zahtjev sa kojima će se voditi nivoima odlučuje Centralni štrajkački odbor u skladu sa članom ravnopravan razgovor o postojećim zahtjevima. 3. a organi sindikata u organizovanju i vođenju štrajka u svemu su Član 15. dužni pridržavati se zakona, Kolektivnog ugovora, ovih pravila i odluke o štrajku. Štrajkački odbor će o fuunkcionisanju minimalnog procesa rada donijeti odluku u skladu sa postignutim dogovorom sa II. POSEBNE ODREDBE poslodavcem o poslovima koji se ne smiju prekidati i pojedince koji će obavljati poslove u toku štrajka. Član 5. Ukoliko poslodavac iz prethodnog stava ne postigne Štrajkački odbor je dužan Upravi Željeznica F BiH i dogovor sa štrajkačkim odborom ili ne želi da to učini, štrajkački resornom ministarsvu vlade FBiH dostaviti odluku o štrajku sa odbor će donijeti odluku i utvrditi neophodne poslove i izvršioce jasno istaknutim zahtjevima koji se žele ostvariti štrajkom i za obavljanje tih poslova za vrijeme trajanja štrajka a u skladu sa kopiju ovih pravila najkasnije 10 dana prije početka štrajka. ovim pravilima. Član 16. 01-03-26-043-II/08, podnesenoj od strane privrednog subjekta Nakon utvrđivanja poslova koji se neće prekidati za vrijeme Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & štrajka,štrajkački odbor najavljuje održavanje štrajka. Co. KG, Hamburg, Wemačka, putem advokata Seada Miqkovića, Član 17. Fra Anđela Zvizdovića 1, 71000 Sarajevo, Konkurencijski Sindikalna organizacija radi zaštite ostvarivanja ekonomsko- savjet na 84. (osamdesetčetvrtoj) sjednici održanoj 23. februara socijalnih prava i interesa mogu organizovati štrajk opomene u 2009. godine, je donio trajanju od dva sata dnevno, a na osnovu odluke koju donosi Sindikalni odbor ukoliko se radi o jednoj sindikalnoj organizaciji RJEŠEWE1 odnosno nadležni Koordinacioni odbor ukoliko se radi o dvije ili više sindikalnih organizacija. 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija na tržištu usluga linijskog kontejnerskog prevoza stvari u Bosni i Štrajk opomene može trajati onoliko dugo koliko je potrebno Hercegovini, koja će nastati sticanjem kontrole privrednog da se ostvari mirenje i dogovoreno rješavanje nastalog spora, a subjekta Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" najduže 30 dana, nakon čega se štrajk opomene obustavlja ili GmbH & Co. KG, Hamburg, Wemačka, nad privrednim nastavlja kao štrajk za što je potrebno obezbijediti odgovarajuću subjektom "Hapag Lloyd Aktiengesellschaft" Hamburg, odluku nadležnog organa sindikata o organizovanju štrajka. Wemačka, kupovinom većine dionica. Pri organizovanju štrajka opomene neće se primjenjivati Pravila o organizaciji i vođenju štrajka Samostalnog sindikata 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar izvršnog osoblja područja infrastrukture ŽFBiH, osim člana 15. koncentracija. Član 18. 3. Ovo Rješenje je konačno i biće objavljeno u "Službenom Štrajkački odbor dužan je poslodavcu odnosno predstavni- glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko cima vlasti, nadležnom resornom ministarstvu dostaviti odluku o Distrikta Bosne i Hercegovine. štrajku opomene sa jasno istaknutim zahtjevima koji se žele ostvariti štrajkom opomene sa pozivom za prethodne mirovne Obrazloženje pregovore i to najkasnije 10 dana prije početka štrajka opomene. Konkurencijski savjet je dana 21.10.2008. godine pod brojem Član 19. 01-03-26-043-II/08 zaprimio Prijavu namjere koncentracije (u Odluka o štrajku opomene mora se na odgovarajući način daqnjem tekstu: Prijava) između privrednog subjekta oglasiti u zgradama u kojim se odvija štrajk opomene. Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin GmbH & Co, KG, Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Wemačka i "Hapag Lloyd III. ZAVRŠNE ODREDBE Aktiengesellschaft", Ballindamm 25, 20095 Hamburg, Wemačka, u Svi štrajkački odbori u toku trajanja štrajka su dužni da smislu člana 16. stav (1) Zakona o konkurenciji. kontaktiraju sa centralnim štrajkačkim odborom i to telefonom ili Prijava je podnesena od strane privrednog subjekta faksom koji će se naznačiti u odluci o organizovanju štrajka. Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. Predsjednici štrajkačkih odbora odgovorni su za zakonitost u toku vođenja štrajka, a pitanja koja se budu pojavila kao sporna KG, putem advokata Seada Miqkovića (u daqnjem tekstu: Podno- rješava štrajkački odbor po smjernicama centralnog štrajkačkog silac prijave), na osnovu punomoći od 20.10.2008.godine. odbora. Podnosilac prijave je prijavu namjere koncentracije podnio u roku propisanom članom 16. stav (1) Zakona. Član 20. Uvidom u dostavljenu Prijavu utvrđeno je da ista nije uredna Odluku o prekidu odnosno završetku štrajka donosi i kompletna, u smislu člana 30. Zakona o konkurenciji (u Centralni štrajkački odbor ako se vodi generalni štrajk, a odluku daqnjem tekstu: Zakon) i čl. 8., 9. i 10. Odluke o načinu o prekidanju štrajka na nivou dvije ili više sindikalnih podnošewa prijave i kriterijumima za ocjenu koncentracija organizacija odnosno jedne sindikalne organizacije donosi privrednih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06), (u štrajkački odbor utvrđen ovim pravilima. daqnjem tekstu: Odluka), te je Konkurencijski savjet u skladu sa Član 21. članom 31. Zakona, zatražio dopunu iste dana 14.11.2008. godine Sa odlukom o prekidu i završetku štrajka i postignutim dopisom broj 01-03-26-043-1-II/08. rezultatima štrajka upoznaju se svi učesnici u štrajku na Podnosilac prijave je iz opravdanih razloga, a u skladu sa odgovarajući način (putem oglasne table i sl.). članom 31. Zakona, dopisom broj 01-03-26-043-2-II/08 od Član 22. 16.11.2008. godine zatražio produženje roka za dostavu Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od objavljivanja u dokumentacije, što mu je od strane Konkurencijskog savjeta "Službenim novinama Federacije BiH". odobreno dana 01.12.2008. godine dopisom broj 01-03-26-043-3-II/08. Broj 12/III 2009 13. marta/ožujka 2009. godine Predsjednik Prijava je kompletirana zahtjevanom dokumentacijom Sarajevo Said Kezo, s. r. dopisima br. 01-03-26-043-4-II/08 od 16.12.2008.godine, 01-03-26-043-5-II/08 od 17.12.2008.godine, 01-03-26-043-6-II/08 od 19.12.2008. godine, 01-03-26-043-7-II/08 od 29.12.2008. godine, KONKURENCIJSKI SAVJET/VIJEĆE 01-03-26-043-8-II/08 od 30.12.2008. godine, 01-03-26-043-9-II/08 od 05.01.2009. godine i 01-03-26-043-10-II/08 od 15.01.2008. godine. BOSNE I HERCEGOVINE Konkurencijski savjet je dana 22.01.2009. godine Podnosiocu Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka prijave izdao Potvrdu broj: 01-03-26-043-11-II/08 o prijemu d), a u skladu sa čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona o konkurenciji kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav (3) ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a po Prijavi Zakona. namjere koncentracije privrednih subjekata Hamburgishche Podnosilac prijave koncentracije je, u skladu sa članom 30. Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, stav (2) Zakona, naveo da je podnio zahtjev za ocjenu Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Wemačka i "Hapag Lloyd koncentracije Evropskoj komisiji, te nadležnim organima za Aktiengesellschaft" Ballindamm 25, 20095 Hamburg, Wemačka, konkurenciju u SAD, Južnoj Koreji, Meksiku, Ukrajini, zaprimljenoj dana 21.10.2008. godine pod brojem Turskoj, Srbiji i Kanadi, gdje je ista već i odobrena. 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 Konkurencijski savjet u postupku ocjene predmetne Privredni subjekt TUI AG pruža usluge linijskog koncentracije je utvrdio sljedeće činjenice: kontejnerskog prevoza stvari i nema povezanih društava u 1. Učesnici koncentracije Bosni i Hercegovini. Učesnici koncentracije su privredni subjekt 2. Obaveza prijave namjere koncentracije Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Obaveza prijave namjere koncentracije privrednih Co. KG, sa sjedištem u Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, subjekata postoji, u smislu odredbe člana 14. stav (1) pod a) Zakona, ako ukupni godišwi prihod učesnika koncentracije Wemačka (u daqnjem tekstu: "Albert Ballin" GmbH & Co. KG) i ostvaren prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu privredni subjekt "Hapag Lloyd Aktiengesellschaft" sa iznosi 100 miliona KM po završnom računu u godini koja je sjedištem u Ballindamm 25, 20095 Hamburg, Wemačka (u daqnjem prethodila koncentraciji, pri čemu je najmanje jedan od učesnika tekstu: HL AG) koncentracije registrovan ili djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine. 1.1. Privredni subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG Imajući u vidu da učesnik koncentracije "Albert Ballin" Privredni subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, osnovan GmbH & Co. KG, ne obavlja djelatnost niti ostvaruje prihod, u je 27. 08. 2008. godine i upisan u sudski registar Osnovnog suda u Tabeli 1. je prikazan ukupni prihod njegovih značajnijih Hamburgu pod brojem HRA 108904. komanditora, te ostalih učesnika koncentracije i wihovih "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, je komanditno društvo, povezanih društava, ostvaren u 2007. godini: osnovano radi indirektnog preuzimawa 66,7 % dioničkog Tabela 1 kapitala u društvu HL AG. Red. Naziv privrednog subjekta Prihod na svjetskom Prihod u BiH Komanditno društvo "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, je u br. nivou (KM) (KM) vlasništvu sljedećih komanditora: Kühne Holding AG, 01. Komanditori društva: Švajcarska (društvo za sticanje, upravljanje i otuđenje učešća 3 HGV Hamburger (..)** (..)** u domaćim i stranim preduzećima) sa (..)**1 % i određenim veto (..)** (..)** Kühne Holding AG pravima, HGV Hamburger, Wemačka (društvo za upravljanje imovinom i učešćima) sa (..)** %, Iduna Vereinigte, Hamburg, 02. Kühne+Nagel d.o.o. Sarajevo (..)** (..)** Wemačka (ujedinjeno životno osiguranje za obrt, trgovinu i 03. HL AG (..)** (..)** zanat) sa (..)**2 %, HSH Nordbank, Hamburg, Wemačka, sa (..)** 04. TUI Grupa (..)** (..)** %, i ostatak u vlasništvu fizičkih lica. Od gore navedenih komanditora, samo privredno društvo Izvor: korišteni su podaci iz prijave Kühne Holding Aktiengesellschaft, Schindellegi, Švajcarska, Godišwi prihod učesnika koncentracije predstavlja osnovano 06.09.1993. godine, ima povezano društvo na teritoriji ukupan prihod bez poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza, Bosne i Hercegovine pod nazivom "Kühne + Nagel" društvo sa koji se direktno odnose na učesnika koncentracije, na svjetskom ograničenom odgovornošću za otpremu, uskladištenje i prevoz i na tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu člana 8. tačka h) svih vrsta robe, Halilovići 12, Sarajevo. predmetne Odluke. Budući da su učesnici koncentracije ispunili uslove, u 1.1.1. Privredni subjekt "Kühne + Nagel" d.o.o. Sarajevo smislu člana 14. stav (1) pod a) Zakona, u pogledu ostvarenog Privredni subjekt "Kühne + Nagel" d.o.o. Sarajevo, sa ukupnog godišnjeg prihoda učesnika koncentracije ostvarenog sjedištem u Halilovići 12, 71000 Sarajevo, je osnovan 26.06.2006. prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu u iznosu od 100 godine i upisan kod Opštinskog Suda u Sarajevu pod brojem miliona KM po završnom računu u godini koja je prethodila 1-25747, u 100% je vlasništvu privrednog subjekta "Kühne + koncentraciji, pri čemu je najmanje jedan od učesnika Nagel Speditions", Beč, Austrija, koji je član Kühne Holding koncentracije registrovan ili djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine, privredni subjekti učesnici koncentracije su Aktiengesellschaft iz Švajcarske. obavezni podnijeti Prijavu. Osnovna djelatnost ovog privrednog subjekta su usluge linijskog kontejnerskog prevoza stvari. 3. Pravni okvir ocjene koncentracije Konkurencijski savjet u provedbi postupka ocjene 1.2. Privredni subjekt "HL AG" dopuštenosti koncentracije, primijenio je odredbe Zakona, Privredni subjekt HL AG, je osnovan 21.07.2006. godine i Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", broj 18/06), te Odluke o načinu podnošewa upisan kod Okružnog suda Hamburg pod brojem HRB 97937, sa prijave i kriterija za ocjenu koncentracija privrednih osnovnom djelatnošću linijske brodoplovidbe i špedicije u subjekata. svrhu transporta kontejnera i prevoza putnika. Ovaj privredni subjekt nema supsidijarno društvo u Bosni i 4. Pravni osnov i oblik koncentracije Hercegovini, već putem svog nezavisnog agenta u Hrvatskoj - Podnosilac prijave je dostavio Osnivački ugovor "Jadroagent Rijeka", pruža usluge kontejnerskog linijskog komanditnog društva od 10.10.2008. godine, Okvirni sporazum od prevoza i klijentima iz Bosne i Hercegovine. 13.10.2008. godine i Kupoprodajni ugovor, zakqučen dana Privredni subjekt HL AG je u 100% vlasništvu privrednog 13.10.2008. godine, između privrednog subjekta TUI AG i subjekta TUI AG. privrednog subjekta "Albert Ballin Holding GmbH & Co. KG. Osnivačkim ugovorom članovi društva objedinjuju svoje 1.2.1. Privredni subjekt "TUI AG" interese u društvu "Albert Ballin GmbH & Co, KG u Privredni subjekt TUI AG osnovan je 1923. godine i upisan zajedničkom ciqu sticawa većine dionica u privrednom kod Okružnog suda Hanover pod brojem HRB 6580. subjektu HL AG. Ovaj privredni subjekt je matično društvo međunarodne Okvirnim sporazumom komanditno društvo "Albert Ballin" Grupacije TUI, koja posluje u sektoru turizma i prevoza GmbH & Co. KG i akcionarsko društvo TUI AG namjeravaju pošiqki. osnovati zajedničko preduzeće Albert Ballin Joint Venture 1 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu 2 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu 3 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Hamburgu (u daqnjem tekstu: Privredni subjekat HL AG, nije aktivan u kontejnerskom JVCo) u kojem prvi učestvuje sa 66,67% , a drugi sa 33,33%. kopnemom linijskom prevozu stvari u Bosni i Hercegovini, dok Privredni subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG posjeduje privredni subjekt "Kuehne + Nagel" d.o.o. Sarajevo, kao trenutno sve udjele u kapitalu privrednog subjekta JVCo. supsidijarno društvo učesnika koncentracije, ne obavlja usluge Privredno društvo "Albert Ballin" GmbH & Co. KG je brodskog kontejnerskog linijskog prevoza stvari. Uzimajući u obzir da se aktivnosti učesnika koncentracije jedini komanditor u društvu JVCo i jedini dioničar uprave, ne preklapaju na relevantnom tržištu, kao i sve iznesene dok je JVCo jedini komanditor u društvu "Albert Ballin" Hold- činjenice i podatke koji su prethodili donošenju odluke, ing GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Hamburgu, a ima za ciq Konkurencijski savjet je ocijenio koncentraciju dopuštenom, u kupiti 100% dionica u privrednom subjektu HL AG. smislu člana 18. stav (2) tačka a) Zakona, kao što je odlučeno u Kupoprodajnim ugovorom između privrednog subjekta TUI dispozitivu ovog Rješewa. AG, kao prodavca i privrednog subjekta "Albert Ballin" Holding 8. Administrativna taksa GmbH & Co, KG, kao kupca, regulisani su kupovina i prenos Podnosilac prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. 100% vlasništva nad privrednim subjektom HL AG. stav (1) tarifni broj 107. tačka d) 1) Odluke o administrativnim taksama, u vezi sa procesnim radwama pred Konkurencijskim Privredni subjekt TUI AG, kao vlasnik i prodavac svih savjetom ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), je dužan platiti dionica privrednog subjekta HL AG, prema odredbama administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 2.500,00 KM u korist osnivačkog ugovora komanditnog društva od 10.10. 2008. godine i Buxeta institucija Bosne i Hercegovine. odredbama kupoprodajnog ugovora od 13.10.2008. godine, treba 9. Pouka o pravnom lijeku preuzeti 33,33% učešća u kapitalu privrednog subjekta JVCo, u Protiv ovoga Rješewa nije dozvoljena žalba. kojem će kao krajwi rezultat "Albert Ballin" GmbH & Co. KG Nezadovoqna strana može pokrenuti upravni spor pred učestvovati sa 66,67% a TUI AG sa 33,33% učešća u kapitalu. Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, U skladu sa članom 16. Stav (1) Zakona te članom 8. tačka f) odnosno objavqivawa ovoga Rješewa. 3) Odluke, Konkurencijski savjet je utvrdio Kupoprodajni ugovor, zakqučen dana 13.10.2008. godine između privrednog 01-03-26-043-13-II/08 23. februara 2009. godine Predsjednik subjekta: TUI AG i privrednog subjekta "Albert Ballin" Holding Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. GmbH & Co, KG, kao pravni osnov koncentracije. Pravni oblik koncentracije u skladu sa članom 12. stav (1) tačka b) pod 1. Zakona, je sticanje kontrole jednog privrednog Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka subjekta nad drugim, kupovinom većine dionica. d), a u skladu s čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona o konkurenciji 5. Relevantno tržište predmetne koncentracije ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a po Prijavi namjere koncentracije privrednih subjekata Hamburgishche Relevantno tržište koncentracije, u smislu člana 3. Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, Zakona, te čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Njemačka i "Hapag Lloyd čini tržište određenih proizvoda /usluga koje su predmet Aktiengesellschaft" Ballindamm 25, 20095 Hamburg, Njemačka, obavljanja djelatnosti na određenom geografskom tržištu. zaprimljenoj dana 21.10.2008. godine pod brojem Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog 01-03-26-043-II/08, podnesenoj od strane privrednog subjekta tržišta u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode i/ili Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & usluge koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno Co. KG, Hamburg, Njemačka, putem advokata Seada Miljkovića, zamjewivim, pod prihvatqivim uslovima, imajući u vidu Fra Anđela Zvizdovića 1, 71000 Sarajevo, Konkurencijsko vijeće naročito wihove bitne karakteristike, kvalitet, uobičajenu na 84. (osamdesetčetvrtoj) sjednici održanoj 23. februara 2009. namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene. godine, je donijelo S toga se kao relevantno tržište usluga koncentracije, određuje tržište usluga linijskog kontejnerskog prevoza RJEŠENJE1 stvari. 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija na tržištu usluga Prema članu 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, linijskog kontejnerskog prevoza stvari u Bosni i Hercegovini, relevantno tržište u geografskom smislu obuhvaća cjelokupnu koja će nastati sticanjem kontrole privrednog subjekta ili dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem privredni Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH subjekt djeluje u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda & Co. KG, Hamburg, Njemačka, nad privrednim subjektom pod jednakim ili dovoqno ujednačenim uslovima i koji to "Hapag Lloyd Aktiengesellschaft" Hamburg, Njemačka, tržište bitno razlikuju od uslova tržišne konkurencije na kupovinom većine dionica. susjednim geografskim tržištima. U skladu sa navedenim se kao relevantno tržište 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar koncentracije u geografskom smislu, određuje tržište Bosne i koncentracija. Hercegovine. 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom Prema navedenom, relevantno tržište koncentracije je glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta tržište usluga linijskog kontejnerskog prevoza stvari na Bosne i Hercegovine. teritoriji Bosne i Hercegovine. Obrazloženje 6. Ocjena koncentracije Konkurencijsko vijeće je dana 21.10.2008. godine pod brojem Konkurencijski savjet analizom podataka, u smislu 01-03-26-043-II/08 zaprimilo Prijavu namjere koncentracije (u kriterija člana 17. Zakona, posebno strukture relevantnog daljnjem tekstu: Prijava) između privrednog subjekta tržišta te tržišnog učešća učesnika koncentracije, je Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin GmbH & Co, utvrdio da predmetna koncentracija ne može imati za KG, Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Njemačka i "Hapag posljedicu sprečavanje, ograničavanje niti narušavanje Lloyd Aktiengesellschaft", Ballindamm 25, 20095 Hamburg, tržišne konkurencije na relevantom tržištu usluga Njemačka, u smislu člana 16. stav (1) Zakona o konkurenciji. linijskog kontejnerskog prevoza stvari na teritoriji Bosne i Prijava je podnesena od strane privrednog subjekta Hercegovine. Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 Co. KG, putem advokata Seada Miljkovića (u daljnjem tekstu: 1.1.1. Privredni subjekt "Kühne + Nagel" d.o.o. Sarajevo Podnosilac prijave), na osnovu punomoći od 20.10.2008. godine. Privredni subjekt "Kühne + Nagel" d.o.o. Sarajevo, sa Podnosilac prijave je prijavu namjere koncentracije podnio u sjedištem u Halilovići 12, 71000 Sarajevo, je osnovan roku propisanom članom 16. stav (1) Zakona. 26.06.2006. godine i upisan kod Općinskog Suda u Sarajevu Uvidom u dostavljenu Prijavu utvrđeno je da ista nije uredna i pod brojem 1-25747, u 100% je vlasništvu privrednog subjekta kompletna, u smislu člana 30. Zakona o konkurenciji (u daljnjem "Kühne + Nagel Speditions", Beč, Austrija, koji je član K?hne tekstu: Zakon) i čl. 8., 9. i 10. Odluke o načinu podnošenja prijave i Holding-a Aktiengesellschaft iz Švicarske. kriterijumima za ocjenu koncentracija privrednih subjekata Osnovna djelatnost ovog privrednog subjekta su usluge ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06), (u daljnjem tekstu: Odluka), linijskog kontejnerskog prevoza stvari. te je Konkurencijsko vijeće u skladu sa članom 31. Zakona, 1.2. Privredni subjekt "HL AG" zatražilo dopunu iste dana 14.11.2008. godine dopisom broj 01-03-26-043-1-II/08. Privredni subjekt HL AG, je osnovan 21.07.2006. godine i upisan kod Okružnog suda Hamburg pod brojem HRB 97937, Podnosilac prijave je iz opravdanih razloga, a u skladu sa sa osnovnom djelatnošću linijske brodoplovidbe i špedicije u članom 31. Zakona, dopisom broj 01-03-26-043-2-II/08 od svrhu transporta kontejnera i prevoza putnika. 16.11.2008. godine zatražio produženje roka za dostavu dokumentacije, što mu je od strane Konkurencijskog vijeća Ovaj privredni subjekt nema supsidijarno društvo u Bosni i odobreno dana 01.12.2008. godine dopisom broj Hercegovini, već putem svog nezavisnog agenta u Hrvatskoj - 01-03-26-043-3-II/08. "Jadroagent Rijeka", pruža usluge kontejnerskog linijskog prevoza i klijentima iz Bosne i Hercegovine. Prijava je kompletirana zahtjevanom dokumentacijom dopisima br. Privredni subjekt HL AG je u 100% vlasništvu privrednog 01-03-26-043-4-II/08 od 16.12.2008. godine, 01-03-26-043-5-II/08 od subjekta TUI AG. 17.12.2008. godine, 01-03-26-043-6-II/08 od 19.12.2008. godine, 01-03-26-043-7-II/08 od 29.12.2008. godine, 01-03-26-043-8-II/08 od 1.2.1. Privredni subjekt "TUI AG" 30.12.2008. godine, 01-03-26-043-9-II/08 od 05.01.2009. godine i Privredni subjekt TUI AG osnovan je 1923. godine i upisan 01-03-26-043-10-II/08 od 15.01.2008. godine. kod Okružnog suda Hanover pod brojem HRB 6580. Konkurencijsko vijeće je dana 22.01.2009. godine Ovaj privredni subjekt je matično društvo međunarodne Podnosiocu prijave izdalo Potvrdu broj: 01-03-26-043-11-II/08 o Grupacije TUI, koja posluje u sektoru turizma i prevoza prijemu kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav pošiljki. (3) Zakona. Privredni subjekt TUI AG pruža usluge linijskog Podnosilac prijave koncentracije je, u skladu s članom 30. stav kontejnerskog prevoza stvari i nema povezanih društava u (2) Zakona, naveo da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Bosni i Hercegovini. Evropskoj komisiji, te nadležnim organima za konkurenciju u 2. Obaveza prijave namjere koncentracije SAD, Južnoj Koreji, Meksiku, Ukrajini, Turskoj, Srbiji i Kanadi, gdje je ista već i odobrena. Obaveza prijave namjere koncentracije privrednih subjekata postoji, u smislu odredbe člana 14. stav (1) pod a) Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene predmetne Zakona, ako ukupni godišnji prihod učesnika koncentracije koncentracije je utvrdilo slijedeće činjenice: ostvaren prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu iznosi 1. Učesnici koncentracije 100 miliona KM po završnom računu u godini koja je prethodila Učesnici koncentracije su privredni subjekt Hamburgishche koncentraciji, pri čemu je najmanje jedan od učesnika Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, sa koncentracije registriran ili djeluje na teritoriji Bosne i sjedištem u Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Njemačka (u Hercegovine. daljnjem tekstu: "Albert Ballin" GmbH & Co. KG) i privredni Imajući u vidu da učesnik koncentracije "Albert Ballin" subjekt "Hapag Lloyd Aktiengesellschaft" sa sjedištem u GmbH & Co. KG, ne obavlja djelatnost niti ostvaruje prihod, u Ballindamm 25, 20095 Hamburg, Njemačka (u daljnjem tekstu: Tabeli 1. je prikazan ukupni prihod njegovih značajnijih HL AG) komanditora, te ostalih učesnika koncentracije i njihovih povezanih društava, ostvaren u 2007. godini: 1.1. Privredni subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG Tabela 1. Privredni subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, Red.br. Naziv privrednog subjekta Prihod na Prihod u BiH osnovan je 27.08.2008.godine i upisan u sudski registar svjetskom nivou (KM) Osnovnog suda u Hamburgu pod brojem HRA 108904. (KM) "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, je komanditno društvo, 01. Komanditori društva: osnovano radi indirektnog preuzimanja 66,7 % dioničkog 3 HGV Hamburger (..)** (..)** kapitala u društvu HL AG. Kühne Holding AG (..)** (..)** Komanditno društvo "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, je u vlasništvu sljedećih komanditora: Kühne Holding AG, 02. Kühne+Nagel"d.o.o. Sarajevo (..)** (..)** Švicarska (društvo za sticanje, upravljanje i otuđenje udjela u 03. HL AG (..)** (..)** domaćim i stranim preduzećima) sa (..)** % i određenim veto 04. TUI Grupa (..)** (..)** pravima, HGV Hamburger, Njemačka (društvo za upravljanje imovinom i udjelima) sa (..)**1 %, Iduna Vereinigte, Hamburg, Izvor: korišteni su podaci iz prijave Njemačka (ujedinjeno životno osiguranje za obrt, trgovinu i Godišnji prihod učesnika koncentracije predstavlja ukupan zanat) sa (..)** %, HSH Nordbank, Hamburg, Njemačka, sa prihod bez poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza, koji se (..)**2 %, i ostatak u vlasništvu fizičkih lica. direktno odnose na učesnika koncentracije, na svjetskom i na Od gore navedenih komanditora, samo privredno društvo tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu člana 8. tačka h) predmetne Kühne Holding Aktiengesellschaft, Schindellegi, Švicarska, Odluke. osnovano 06.09.1993. godine, ima povezano društvo na Budući da su učesnici koncentracije ispunili uslove, u smislu teritoriji Bosne i Hercegovine pod nazivom "K?hne + Nagel" člana 14. stav (1) pod a) Zakona, u pogledu ostvarenog ukupnog društvo sa ograničenom odgovornošću za otpremu, godišnjeg prihoda učesnika koncentracije ostvarenog prodajom uskladištenje i prevoz svih vrsta robe, Halilovići 12, Sarajevo. roba i/ili usluga na svjetskom tržištu u iznosu od 100 miliona KM 1 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu 2 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu 3 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu po završnom računu u godini koja je prethodila koncentraciji, pri dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem privredni subjekt čemu je najmanje jedan od učesnika koncentracije registriran ili djeluje u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda pod djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine, privredni subjekti jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima i koji to tržište bitno učesnici koncentracije su obavezni podnijeti Prijavu. razlikuju od uslova tržišne konkurencije na susjednim 3. Pravni okvir ocjene koncentracije geografskim tržištima. Konkurencijsko vijeće u provedbi postupka ocjene U skladu sa navedenim se kao relevantno tržište dopuštenosti koncentracije, primijenilo je odredbe Zakona, koncentracije u geografskom smislu, određuje tržište Bosne i Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik Hercegovine. BiH", broj 18/06), te Odluke o načinu podnošenja prijave i Prema navedenom, relevantno tržište koncentracije je tržište kriterija za ocjenu koncentracija privrednih subjekata. usluga linijskog kontejnerskog prevoza stvari na teritoriji Bosne i Hercegovine. 4. Pravni osnov i oblik koncentracije Podnosilac prijave je dostavio Osnivački ugovor 6. Ocjena koncentracije komanditnog društva od 10.10.2008. godine, Okvirni sporazum Konkurencijsko vijeće analizom podataka, u smislu kriterija od 13.10.2008. godine i Kupoprodajni ugovor, zaključen dana člana 17. Zakona, posebno strukture relevantnog tržišta te 13.10.2008. godine, između privrednog subjekta TUI AG i tržišnog udjela učesnika koncentracije, je utvrdilo da predmetna privrednog subjekta "Albert Ballin Holding GmbH & Co. KG. koncentracija ne može imati za posljedicu sprečavanje, Osnivačkim ugovorom članovi društva objedinjuju svoje ograničavanje niti narušavanje tržišne konkurencije na interese u društvu "Albert Ballin GmbH & Co, KG u relevantom tržištu usluga linijskog kontejnerskog prevoza stvari zajedničkom cilju sticanja većine dionica u privrednom subjektu na teritoriji Bosne i Hercegovine. HL AG. Privredni subjekat HL AG, nije aktivan u kontejnerskom Okvirnim sporazumom komanditno društvo "Albert Ballin" kopnemom linijskom prevozu stvari u Bosni i Hercegovini, dok GmbH & Co. KG i akcionarsko društvo TUI AG namjeravaju privredni subjekt "Kuehne + Nagel" d.o.o. Sarajevo, kao osnovati zajedničko preduzeće Albert Ballin Joint Venture supsidijarno društvo učesnika koncentracije, ne obavlja usluge GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Hamburgu (u daljnjem tekstu: brodskog kontejnerskog linijskog prevoza stvari. JVCo) u kojem prvi učestvuje sa 66,67% , a drugi sa 33,33%. Uzimajući u obzir da se aktivnosti učesnika koncentracije ne Privredni subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG posjeduje preklapaju na relevantnom tržištu, kao i sve iznesene činjenice i trenutno sve udjele u kapitalu privrednog subjekta JVCo. podatke koji su prethodili donošenju odluke, Konkurencijsko Privredno društvo "Albert Ballin" GmbH & Co. KG je jedini vijeće je ocijenilo koncentraciju dopuštenom, u smislu člana 18. komanditor u društvu JVCo i jedini dioničar uprave, dok je JVCo stav (2) tačka a) Zakona, kao što je odlučeno u dispozitivu ovog jedini komanditor u društvu "Albert Ballin" Holding GmbH & Rješenja. Co. KG, sa sjedištem u Hamburgu, a ima za cilj kupiti 100% 8. Administrativna taksa dionica u privrednom subjektu HL AG. Podnosilac prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. Kupoprodajnim ugovorom između privrednog subjekta TUI stav (1) tarifni broj 107. tačka d) 1) Odluke o administrativnim AG, kao prodavca i privrednog subjekta "Albert Ballin" Holding taksama, u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim GmbH & Co, KG, kao kupca, regulisani su kupovina i prenos vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), je dužan platiti 100% vlasništva nad privrednim subjektom HL AG. administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 2.500,00 KM u Privredni subjekt TUI AG, kao vlasnik i prodavac svih korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine. dionica privrednog subjekta HL AG, prema odredbama osnivačkog ugovora komanditnog društva od 10.10. 2008. 9. Pouka o pravnom lijeku godine i odredbama kupoprodajnog ugovora od 13.10.2008. Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljena žalba. godine, treba preuzeti 33,33% udjela u kapitalu privrednog Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred subjekta JVCo, u kojem će kao krajnji rezultat "Albert Ballin" Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, GmbH & Co. KG učestvovati sa 66,67% a TUI AG sa 33,33% odnosno objave ovoga Rješenja. udjela u kapitalu. 01-03-26-043-13-II/08 U skladu s članom 16. Stav (1) Zakona te članom 8. tačka f) 23. februara 2009. godine Predsjednik alineja 3. Odluke, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. Kupoprodajni ugovor, zaključen dana 13.10.2008. godine između privrednog subjekta: TUI AG i privrednog subjekta "Al- bert Ballin" Holding GmbH & Co, KG, kao pravni osnov Na temelju članka 25. stavak (1) točka e), članka 42. stavak (1) koncentracije. točka d), a sukladno čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona o konkurenciji Pravni oblik koncentracije u skladu sa članom 12. stav (1) ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a po Prijavi namjere tačka b) pod 1. Zakona, je sticanje kontrole jednog privrednog koncentracije gospodarskih subjekata Hamburgishche subjekta nad drugim, kupovinom većine dionica. Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, 5. Relevantno tržište predmetne koncentracije Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Njemačka i "Hapag Lloyd Relevantno tržište koncentracije, u smislu člana 3. Zakona, te Aktiengesellschaft" Ballindamm 25, 20095 Hamburg, Njemačka, čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište zaprimljenoj dana 21.10.2008. godine pod brojem određenih proizvoda /usluga koje su predmet obavljanja 01-03-26-043-II/08, podnesenoj od strane gospodarskog subjekta djelatnosti na određenom geografskom tržištu. Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog KG, Hamburg, Njemačka, putem odvjetnika Seada Miljkovića, Fra tržišta u proizvodnom smislu obuhvata sve proizvode i/ili usluge Anđela Zvizdovića 1, 71000 Sarajevo, Konkurencijsko vijeće na koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenjivim, 84. (osamdesetčetvrtoj) sjednici održanoj 23. veljače 2009. godine, pod prihvatljivim uslovima, imajući u vidu naročito njihove je donijelo bitne karakteristike, kvalitet, uobičajenu namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene. RJEŠENJE1 S toga se kao relevantno tržište usluga koncentracije, 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija na tržištu usluga određuje tržište usluga linijskog kontejnerskog prevoza stvari. linijskog kontejnerskog prijevoza stvari u Bosni i Herce- Prema članu 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, govini, koja će nastati stjecanjem kontrole gospodarskog relevantno tržište u geografskom smislu obuhvata cjelokupan ili subjekta Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" 1 Rješenje objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 GmbH & Co. KG, Hamburg, Njemačka, nad gospodarskim "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, je komanditno društvo, subjektom "Hapag Lloyd Aktiengesellschaft" Hamburg, osnovano radi indirektnog preuzimanja 66,7 % dioničkog Njemačka, kupnjom većine dionica. kapitala u društvu HL AG. Komanditno društvo "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, je u 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar vlasništvu sljedećih komanditora: Kühne Holding AG, Švicarska koncentracija. (društvo za stjecanje, upravljanje i otuđenje udjela u domaćim i 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom stranim poduzećima) sa (..)**1 % i određenim veto pravima, glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta HGV Hamburger, Njemačka (društvo za upravljanje imovinom i Bosne i Hercegovine. udjelima) sa (..)** %, Iduna Vereinigte, Hamburg, Njemačka (ujedinjeno životno osiguranje za obrt, trgovinu i zanat) sa (..)** Obrazloženje %, HSH Nordbank, Hamburg, Njemačka, sa (..)** %, i ostatak u Konkurencijsko vijeće je dana 21.10.2008. godine pod vlasništvu fizičkih lica. brojem 01-03-26-043-II/08 zaprimilo Prijavu namjere Od gore navedenih komanditora, samo gospodarsko društvo koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava) između gospodarskog Kühne Holding Aktiengesellschaft, Schindellegi, Švicarska, subjekta Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin osnovano 06.09.1993. godine, ima povezano društvo na GmbH & Co, KG, Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, teritoriju Bosne i Hercegovine pod nazivom "Kühne + Nagel" Njemačka i "Hapag Lloyd Aktiengesellschaft", Ballindamm 25, društvo sa ograničenom odgovornošću za otpremu, uskladištenje 20095 Hamburg, Njemačka, u smislu članka 16. stavak (1) i prijevoz svih vrsta robe, Halilovići 12, Sarajevo. Zakona o konkurenciji. 1.1.1. Gospodarski subjekt "Kühne + Nagel" d.o.o. Sarajevo Prijava je podnesena od strane gospodarskog subjekta Gospodarski subjekt "Kühne + Nagel" d.o.o. Sarajevo, sa Hamburgishche Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & sjedištem u Halilovićima 12, 71000 Sarajevo, je osnovan Co. KG, putem odvjetnika Seada Miljkovića (u daljnjem tekstu: 26.06.2006. godine i upisan kod Općinskog Suda u Sarajevu pod Podnositelj prijave), na temelju punomoći od brojem 1-25747, u 100% je vlasništvu gospodarskog subjekta 20.10.2008.godine. "Kühne + Nagel Speditions", Beč, Austrija, koji je član Kühne Podnositelj prijave je prijavu namjere koncentracije podnio u Holding-a Aktiengesellschaft iz Švicarske. roku propisanom člankom 16. stavak (1) Zakona. Osnovna djelatnost ovog gospodarskog subjekta su usluge Uvidom u dostavljenu Prijavu utvrđeno je da ista nije uredna linijskog kontejnerskog prijevoza stvari. i kompletna, u smislu članka 30. Zakona o konkurenciji (u 1.2. Gospodarski subjekt "HL AG" daljnjem tekstu: Zakon) i čl. 8., 9. i 10. Odluke o načinu Gospodarski subjekt HL AG, je osnovan 21.07.2006. godine podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija i upisan kod Okružnog suda Hamburg pod brojem HRB 97937, gospodarskih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06), (u sa osnovnom djelatnošću linijske brodoplovidbe i špedicije u daljnjem tekstu: Odluka), te je Konkurencijsko vijeće sukladno svrhu transporta kontejnera i prijevoza putnika. članku 31. Zakona, zatražilo dopunu iste dana 14.11.2008. Ovaj gospodarski subjekt nema supsidijarno društvo u Bosni godine dopisom broj 01-03-26-043-1-II/08. i Hercegovini, već putem svog neovisnog agenta u Hrvatskoj - Podnositelj prijave je iz opravdanih razloga, sukladno članku "Jadroagent Rijeka", pruža usluge kontejnerskog linijskog 31. Zakona, dopisom broj 01-03-26-043-2-II/08 od 16.11.2008. prijevoza i klijentima iz Bosne i Hercegovine. godine zatražio produženje roka za dostavu dokumentacije, što Gospodarski subjekt HL AG je u 100% vlasništvu mu je od strane Konkurencijskog vijeća odobreno dana gospodarskog subjekta TUI AG. 01.12.2008. godine dopisom broj 01-03-26-043-3-II/08. Prijava je kompletirana zahtijevanom dokumentacijom dopisima br. 1.2.1. Gospodarski subjekt "TUI AG" 01-03-26-043-4-II/08 od 16.12.2008. godine, 01-03-26-043-5-II/08 od Gospodarski subjekt TUI AG osnovan je 1923. godine i 17.12.2008. godine, 01-03-26-043-6-II/08 od 19.12.2008. godine, upisan kod Okružnog suda Hanover pod brojem HRB 6580. 01-03-26-043-7-II/08 od 29.12.2008. godine, 01-03-26-043-8-II/08 od Ovaj gospodarski subjekt je matično društvo međunarodne 30.12.2008. godine, 01-03-26-043-9-II/08 od 05.01.2009. godine i Grupacije TUI, koja posluje u sektoru turizma i prijevoza 01-03-26-043-10-II/08 od 15.01.2008. godine. pošiljki. Konkurencijsko vijeće je dana 22.01.2009. godine Gospodarski subjekt TUI AG pruža usluge linijskog Podnositelju prijave izdalo Potvrdu broj: 01-03-26-043-11-II/08 kontejnerskog prijevoza stvari i nema povezanih društava u o prijemu kompletne i uredne Prijave, sukladno članku 30. stavak Bosni i Hercegovini. (3) Zakona. 2. Obveza prijave namjere koncentracije Podnositelj prijave koncentracije je , sukladno članku 30. Obveza prijave namjere koncentracije gospodarskih stavak (2) Zakona, naveo da je podnio zahtjev za ocjenu subjekata postoji, u smislu odredbe članka 14. stavak (1) pod a) koncentracije Europskoj komisiji, te nadležnim organima za Zakona, ako ukupni godišnji prihod sudionika koncentracije konkurenciju u SAD, Južnoj Koreji, Meksiku, Ukrajini, Turskoj, ostvaren prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu iznosi Srbiji i Kanadi, gdje je ista već i odobrena. 100 miliona KM po završnom računu u godini koja je prethodila Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene predmetne koncentraciji, pri čemu je najmanje jedan od sudionika koncentracije je utvrdilo sljedeće činjenice: koncentracije registriran ili djeluje na teritoriju Bosne i Hercegovine. 1. Sudionici koncentracije Imajući u vidu da sudionik koncentracije "Albert Ballin" Sudionici koncentracije su gospodarski subjekt Hamburgishche GmbH & Co. KG, ne obavlja djelatnost niti ostvaruje prihod, u Seefahrtsbeteiligung "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Tablici 1. je prikazan ukupni prihod njegovih značajnijih Ferdinandstraße 75, 20095 Hamburg, Njemačka (u daljnjem tekstu: komanditora, te ostalih sudionika koncentracije i njihovih "Albert Ballin" GmbH & Co. KG) i gospodarski subjekt "Hapag povezanih društava, ostvaren u 2007. godini: Lloyd Aktiengesellschaft" sa sjedištem u Ballindamm 25, 20095 Tablica 1. Hamburg, Njemačka (u daljnjem tekstu: HL AG) Red Naziv gospodarskog subjekta Prihod na svjetskoj Prihod u 1.1. Gospodarski subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG .br. razini (KM) BiH(KM) Gospodarski subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG, 01. Komanditori društva: osnovan je 27.08.2008.godine i upisan u sudski registar Osnovnog suda u Hamburgu pod brojem HRA 108904. 1 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu 1 HGV Hamburger (..)** (..)** Pravni oblik koncentracije sukladno članku 12. stavak (1) Kühne Holding AG (..)** (..)** točka b) pod 1. Zakona, je stjecanje kontrole jednog gospodarskog 02. Kühne+Nagel d.o.o. Sarajevo (..)** (..)** subjekta nad drugim, kupnjom većine dionica. 03. HL AG (..)** (..)** 5. Mjerodavno tržište predmetne koncentracije 04. TUI Grupa (..)** (..)** Mjerodavno tržište koncentracije, u smislu članka 3. Zakona, te čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta, čini tržište Izvor: korišteni su podaci iz prijave određenih proizvoda /usluga koje su predmet obavljanja Godišnji prihod sudionika koncentracije predstavlja ukupan djelatnosti na određenom zemljopisnom tržištu. prihod bez poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza, koji se Prema odredbi članka 4. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog direktno odnose na sudionika koncentracije, na svjetskom i na tržišta u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode i/ili usluge tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu članka 8. točka h) koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenjivim, predmetne Odluke. pod prihvatljivim uvjetima, imajući u vidu naročito njihove bitne Budući da su sudionici koncentracije ispunili uvjete, u smislu karakteristike, kvalitetu, uobičajenu namjenu, način uporabe, članka 14. stavak (1) pod a) Zakona, u pogledu ostvarenog uvjete prodaje i cijene. ukupnog godišnjeg prihoda sudionika koncentracije ostvarenog S toga se kao mjerodavno tržište usluga koncentracije, prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu u iznosu od 100 određuje tržište usluga linijskog kontejnerskog prijevoza stvari. miliona KM po završnom računu u godini koja je prethodila koncentraciji, pri čemu je najmanje jedan od sudionika Prema članku 5. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta, koncentracije registriran ili djeluje na teritoriju Bosne i mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća cjelokupan Hercegovine, gospodarski subjekti sudionici koncentracije su ili dio teritorija Bosne i Hercegovine na kojem gospodarski subjekt obvezni podnijeti Prijavu. djeluje u prodaji i/ili kupnji mjerodavnog proizvoda pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uvjetima i koji to tržište bitno razlikuju 3. Pravni okvir ocjene koncentracije od uvjeta tržišne konkurencije na susjednim zemljopisnim Konkurencijsko vijeće u provedbi postupka ocjene tržištima. dopuštenosti koncentracije, primijenilo je odredbe Zakona, Sukladno navedenom se kao mjerodavno tržište koncentracije Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta ("Službeni glasnik u zemljopisnom smislu, određuje tržište Bosne i Hercegovine. BiH", broj 18/06), te Odluke o načinu podnošenja prijave i Prema navedenom, mjerodavno tržište koncentracije je tržište kriterija za ocjenu koncentracija gospodarskih subjekata. usluga linijskog kontejnerskog prijevoza stvari na teritoriju Bosne i Hercegovine. 4. Pravni temelj i oblik koncentracije Podnositelj prijave je dostavio Osnivački ugovor 6. Ocjena koncentracije komanditnog društva od 10.10.2008. godine, Okvirni sporazum Konkurencijsko vijeće analizom podataka, u smislu kriterija od 13.10.2008. godine i Kupoprodajni ugovor, zaključen dana članka 17. Zakona, posebno strukture mjerodavnog tržišta te 13.10.2008. godine, između gospodarskog subjekta TUI AG i tržišnog udjela sudionika koncentracije, je utvrdilo da predmetna gospodarskog subjekta "Albert Ballin Holding GmbH & Co. KG. koncentracija ne može imati za posljedicu sprječavanje, Osnivačkim ugovorom članovi društva objedinjuju svoje ograničavanje niti narušavanje tržišne konkurencije na interese u društvu "Albert Ballin GmbH & Co, KG u mjerodavnom tržištu usluga linijskog kontejnerskog prijevoza zajedničkom cilju stjecanja većine dionica u gospodarskom stvari na teritoriju Bosne i Hercegovine. subjektu HL AG. Gospodarski subjekt HL AG, nije aktivan u kontejnerskom Okvirnim sporazumom komanditno društvo "Albert Ballin" kopnenom linijskom prijevozu stvari u Bosni i Hercegovini, dok GmbH & Co. KG i akcionarsko društvo TUI AG namjeravaju gospodarski subjekt "Kuehne + Nagel" d.o.o. Sarajevo, kao osnovati zajedničko poduzeće Albert Ballin Joint Venture GmbH supsidijarno društvo sudionika koncentracije, ne obavlja usluge & Co. KG, sa sjedištem u Hamburgu ( u daljnjem tekstu JVCo) u brodskog kontejnerskog linijskog prijevoza stvari. kojem prvi sudjeluju sa 66,67% , a drugi sa 33,33%. Gospodarski Uzimajući u obzir da se aktivnosti sudionika koncentracije subjekt "Albert Ballin" GmbH & Co. KG posjeduje trenutno sve ne preklapaju na mjerodavnom tržištu, kao i sve iznesene udjele u kapitalu gospodarskog subjekta JVCo. činjenice i podatke koji su prethodili donošenju odluke, Gospodarsko društvo "Albert Ballin" GmbH & Co. KG je Konkurencijsko vijeće je ocijenilo koncentraciju dopuštenom, u jedini komanditor u društvu JVCo i jedini dioničar uprave, dok je smislu članka 18. stavak (2) točka a) Zakona, kao što je odlučeno JVCo jedini komanditor u društvu "Albert Ballin" Holding GmbH u dispozitivu ovog Rješenja. & Co. KG, sa sjedištem u Hamburgu, a ima za cilj kupiti 100% dionica u gospodarskom subjektu HL AG. 8. Administrativna pristojba Kupoprodajnim ugovorom između gospodarskog subjekta Podnositelj prijave na ovo Rješenje, sukladno članku 2. TUI AG, kao prodavca i gospodarskog subjekta "Albert Ballin" stavak (1) tarifni broj 107. točka d) 1) Odluke o administrativnim Holding GmbH & Co, KG, kao kupca, regulirani su kupnja i pristojbama, u svezi s procesnim radnjama pred prijenos 100% vlasništva nad gospodarskim subjektom HL AG. Konkurencijskim vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), Gospodarski subjekt TUI AG, kao vlasnik i prodavac svih je dužan platiti administrativnu pristojbu u ukupnom iznosu od dionica gospodarskog subjekta HL AG, prema odredbama 2.500,00 KM u korist Proračuna institucija Bosne i Hercegovine. osnivačkog ugovora komanditnog društva od 10.10. 2008. godine i odredbama kupoprodajnog ugovora od 13.10.2008. godine, treba 9. Pouka o pravnom lijeku preuzeti 33,33% udjela u kapitalu gospodarskog subjekta JVCo, u Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljen priziv. kojem će kao krajnji rezultat "Albert Ballin" GmbH & Co. KG Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred sudjelovati sa 66,67% a TUI AG sa 33,33% udjela u kapitalu. Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, Sukladno članku 16. stavak (1) Zakona te članku 8. točka f) odnosno objave ovoga Rješenja. alineja 3. Odluke, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo Kupoprodajni ugovor, zaključen dana 13.10.2008. godine između gospodarskog 01-03-26-043-13-II/08 subjekta: TUI AG i gospodarskog subjekta "Albert Ballin" Hold- 23. veljače 2009. godine Predsjednik ing GmbH & Co, KG, kao pravni temelj koncentracije. Sarajevo Ibrica Lakišić, v. r. 1 (..)* podaci predstavljaju poslovnu tajnu 6. Apelanti su bili zaposlenici Vijeća za prekršaje USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Mostar (u daqnjem tekstu: Vijeće za prekršaje) Hrvatske Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Republike Herceg-Bosne (u daqnjem tekstu: HR HB), odnosno predmetu broj AP 977/06, rješavajući apelaciju Viktora Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (u daqnjem tekstu: HZ HR) koji Dadića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i je u toku svog postojawa nekoliko puta mijewao organizaciju. Na Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 sve korisnike buxeta HR HB, sem na zaposlenike sudova, Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni primjewivan je član 15 Odluke o platama korisnika buxeta HR glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: HB, odnosno buxeta opština ("Narodni list HR HB" broj 6/94, u Seada Palavrić, predsjednica daqnjem tekstu: Odluka) i to počev od 1. januara 1994. godine. Miodrag Simović, potpredsjednik Navedeni član odnosio se na isplatu dijela plata na ime Valerija Galić, potpredsjednica minulog rada. Kako su apelanti bili zaposlenici Vijeća za Krstan Simić, sudija prekršaje nije im isplaćivan dio plate koji se odnosi na minuli Mirsad Ćeman, sudija rad, a pojedinim zaposlenicima niti osnovna plata. Apelanti su na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je od Ministarstva pravde HR HB, sa čijeg su računa isplaćivane plate za zaposlenike u organima pravosuđa, a na koji je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 uplaćivan i dio sredstava za minuli rad, te od Regulacionog Djelimično se usvaja apelacija Viktora Dadića, Gordana fonda koji je prije i nakon ukidawa HR HB predstavljao organ za Škobića, Dušanke Šoqić-Ćorić, Gordane Jurić i Ivanke prelazni period, bezuspješno su nekoliko puta, a zadwi put 19. Duganxić. marta 1997. godine, tražili da im se isplate neisplaćena primawa. Nakon toga, apelanti su 4. februara 1998. godine Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) podnijeli tužbu Opštinskom sudu sa zahtjevom da im Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Ministarstvo pravde Federacije Bosne i Hercegovine (u konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u daqnjem tekstu: prvotuženi) i Ministarstvo pravosuđa i uprave odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daqnjem tekstu: koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj drugotuženi) isplate ukupan iznos od 29.808 kuna na ime GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine. zarađenih a neisplaćenih plata i minulog rada za period od 1. Odbija se kao neosnovana apelacija Viktora Dadića, januara 1994. godine pa do kraja 1997. godine. Dalje, apelanti su Gordana Škobića, Dušanke Šoqić-Ćorić, Gordane Jurić i se, nakon sprovođewa finansijskog vještačewa, konačno Ivanke Duganxić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u opredijelili za tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od Mostaru broj GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine, u odnosu na 10.213,80 KM. ostale aspekte člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 7. Opštinski sud je 22. juna 2001. godine podnio predlog stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem sloboda i u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i tekstu: Vrhovni sud) da odredi drugi stvarno nadležni sud van član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daqnjem tekstu: HNK), qudskih prava i osnovnih sloboda. koji je Vrhovni sud odbio jer je zakqučio da ne postoje razlozi da Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Her- se određuje drugi stvarno nadležan sud van područja HNK. cegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Herce- Naime, članom 60 stav 2 Zakona o parničnom postupku govine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i predviđeno je da do delegacije nadležnosti suda van kantona "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". može da dođe ako je, zbog prebivališta stranaka, lakše da se OBRAZLOŽEWE postupak sprovede u drugom kantonu, kao i iz drugih važnih razloga, za koje Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju I. Uvod postoje. 1. Viktor Dadić, Gordan Škobić, Dušanka Šoqić-Ćorić, 8. Opštinski sud je Presudom broj P-246/98-I od 5. novembra Gordana Jurić i Ivanka Duganxić (u daqnjem tekstu: apelanti), 2004. godine usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obavezao koje zastupa Dušanka Šoqić-Ćorić, advokat iz Mostara, drugotuženog da apelantima na ime dospjelih a neisplaćenih podnijeli su 30. marta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i plata i dijelova plata po osnovu minulog rada isplati iznose Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv koji su navedeni u dispozitivu predmetne presude. Pored toga, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daqnjem tekstu: drugotuženi je obavezan da apelantima na ime troškova Kantonalni sud) broj GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine. parničnog postupka isplati iznos od 2.516,40 KM sa zakonskom II. Postupak pred Ustavnim sudom zateznom kamatom od pravosnažnosti presude do isplate, sve u 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od roku od 15 dana i pod prijetwom prinudnog izvršewa. Sem toga, Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobranilaštva apelanti su obavezani da prvotuženom isplate iznos od 990 KM Mostar (u daqnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatraženo je 7. na ime troškova parničnog postupka takođe u roku od 15 dana i maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Istovremeno, pod prijetwom prinudnog izvršewa. U toku zakonom propisanog od Opštinskog suda u Mostaru (u daqnjem tekstu: Opštinski postupka i nakon dokaza koji su sprovedeni Opštinski sud je sud) 8. maja 2008. godine zatraženo je da Ustavnom sudu dostavi zakqučio sljedeće. spis broj P-246/98-I. 9. Prvostepeni sud je utvrdio da su apelanti bili 3. Odgovor na apelaciju Pravobranilaštvo je dostavilo 23. zaposlenici Vijeća za prekršaje, na različitim funkcijama i maja 2008. godine, Kantonalni sud 28. maja 2008. godine, a radnim mjestima, te im je na osnovu člana 7 odnosno 12 Odluke Opštinski sud je 26. maja 2008. godine dostavio spis broj utvrđena plata, i to: apelantu Viktoru Dadiću, predsjedniku P-246/98-I. Vijeća za prekršaje, u iznosu od 2.580 kuna, Dušanki 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Čorić-Šoqić, sudiji i Gordanu Škobiću, sudiji, u iznosu od po Pravobranilaštva i Kantonalnog suda dostavljeni su 2.460 kuna, Gordani Jurić, sekretarici, u iznosu od 1.200 kuna i apelantima 13. oktobra 2008. godine. Ivanki Dugawxić, zapisničaru-daktilografkiwi, u iznosu od 720 kuna, te da apelantima nikada nije Ministarstvo pravosuđa i III. Činjenično stanje uprave isplaćivalo uvećanje plate iz člana 15 Odluke, a koje su 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i drugi zaposlenici iste kategorije dobijali počev od 1. januara dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju 1994. godine. Prvostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje na sljedeći način. primijenio odredbu člana 372 Zakona o obligacionim odnosima 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 (u daqnjem tekstu: ZOO), jer shodno shvatanju tog suda pravni sistem Republike Bosne i Hercegovine nije priznavao potraživawa neisplaćenih plata imaju karakter povremenih pravno postojanje HR HB pa samim time nije ispravan zakqučak potraživawa koja zastarjevaju za tri godine, te da su shodno Opštinskog suda da je HNK pravni slijednik HR HB jer je HNK navedenoj odredbi ZOO zastarjela potraživawa apelanata za izvorna tvorevina novog državno-pravnog sistema (vidi Odluku period nakon 4. februara 1995. godine. Stoga je sud usvojio Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine U 28/93 objavljena prigovor prvotuženog i drugotuženog da je potraživanje za taj u "Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine" broj 6/94). period zastarjelo. Dalje, prema obrazloženju Opštinskog suda, Nasuprot tome, Sporazumom o oživotvorenju Federacije Bosne Federalno ministarstvo pravde osnovano je Zakonom o i Hercegovine predviđeno je da će paralelno sa prenosom federalnim ministarstvima i drugim organima federalne funkcija sa Vlade Republike Bosne i Hercegovine na Vladu uprave ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. Federacije Bosne i Hercegovine doći do prenosa svih funkcija 8/95, 2/96 i 9/96). Članom 23 navedenog zakona propisano je da se u postojećih civilnih vlasti i organa u područjima Federacije roku od 30 dana od dana stupawa na snagu toga zakona donese Bosne i Hercegovine pod kontrolom Hrvatskog vijeća odbrane Pravilnik o unutrašwoj organizaciji i zaposli odgovarajuće na institucije Federacije Bosne i Hercegovine. Rečeno je da će osoblje, što znači da prvotuženi nije preuzeo apelante u radni se vlasti raspustiti mjesec dana nakon usvajawa zakonskih odnos nakon prestanka postojawa Vijeća za prekršaje, te stoga predloga u pojedinim oblastima, od kojih je jedna i sudstvo, ali nema nikakvih finansijskih niti bilo kakvih drugih obaveza da to nije značilo da su preuzete i institucije koje su imale prema wima, pa je sud zakqučio da ne postoji pasivna određene funkcije. Konkretno, Zakonom o prekršajima legitimacija prvotuženog. Nasuprot tome, Opštinski sud je ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona" broj utvrdio da postoji pasivna legitimacija drugotuženog jer su 8/99) propisana je potpuno nova organizacija sudova za apelatni bili zaposlenici Vijeća za prekršaje, te da na prekršaje, prestali su da važe zakoni o prekršajima koji su do rješewima o zaposlenju nekih od wih stoji pečat drugotuženog, tada važili, te je predviđen način izbora sudija novih sudova i što je dokaz da postoji obaveza drugotuženog da apelantima to preko konkursa. Na osnovu toga, Kantonalni sud je zakqučio isplati zarađene a neisplaćene plate. da apelanti nisu dokazali da su u spornom periodu bili 10. Nakon toga, Opštinski sud je 22. februara 2005. godine imenovani u bilo kom sudu koji je odlukom kantonalnih vlasti donio i Dopunsku presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni priznat kao organ Kantona. Nasuprot tome, Kantonalni sud zahtjev apelanata u odnosu na prvotuženog, jer je to propustio da navodi da je iz dokumentacije vidqivo da su bili zaposleni u uradi u presudi od 5. novembra 2004. godine. sudovima HR HB, pa da samim tim i ne postoji pasivna 11. Na Presudu Opštinskog suda broj P-246/98-I od 5. legitimacija HNK da isplati predmetne plate. novembra 2004. godine drugotuženi je podnio žalbu IV. Apelacija Kantonalnom sudu koji je žalbu uvažio Presudom broj GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine i prvostepenu presudu a) Navodi iz apelacije preinačio tako što je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao 13. Apelanti u apelaciji navode povredu prava na pravično neosnovan. U obrazloženju Presude Kantonalni sud je naveo da suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i pristup sudu iz člana je Opštinski sud pogrešno odbio prigovor nedostatka II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske pasivne legitimacije drugotuženog. Naime, shodno konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u obrazloženju Kantonalnog suda, članom 1 Uredbe o primjeni daqnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz Zakona o prekršajima za vrijeme neposredne ratne opasnosti člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola ili za vrijeme trajawa ratnog stawa na teritoriji HZ HB broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovog prava apelanti vide ("Narodni list HZ HB" broj 1/92) preuzet je Zakon o u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te u činjenici da je prekršajima Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine navedeni sudski postupak trajao osam godina što je nerazumno ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 19/86, 42/87, dugo s obzirom da se radi o sporu iz radnog odnosa koji je po 33/89, 2/90 i 22/91). Čl. 3, 4 i 5 navedene uredbe propisano je da se prirodi hitan postupak. Osim toga, apelanti navode da osnuje Vijeće za prekršaje na teritoriji HZ HB sa sjedištem u osporavana drugostepena presuda nije niti fer niti pravična Mostaru, s tim da ovo vijeće ima sva ovlašćewa i dužnosti jer reorganizacija države nepotrebno pada na teret republičkog suda za prekršaje, a odluke se donose u vijeću koje garantovanih prava apelanata. je sastavljeno od trojice sudija. Dalje, Kantonalni sud navodi da su članom 7 stav 1 tač. 8 i 9 Odluke o platama korisnika b) Odgovor na apelaciju buxeta HR HB i buxeta kantona i opština ("Narodni list HZ 14. U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo navodi da HB" broj 6/94) utvrđeni koeficijenti plata za predsjednika i apelanti nisu dobili rješewa o zasnivanju radnog odnosa sudije Republičkog suda za prekršaje. S obzirom da se u niti od jednog organa HNK već od HR HB, da je Odlukom navedenoj odluci ne spominje Vijeće za prekršaje HR HB već Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine poništena samo Republički sud za prekršaje i opštinski sudovi za odluka o proglašenju HR HB pa samim tim HNK ne može da prekršaje, te da su apelantima koji su bili zaposleni u svojstvu bude pravni slijednik HR HB, niti odluke sudova mogu da se sudija i predsjednika obračunavane plate na osnovu zasnivaju na nečemu što je "fer" i "pošteno" već na koeficijenata utvrđenih za Republički sud za prekršaje, to je zakonskim propisima. Kantonalni sud zakqučio da su Republički sud za prekršaje i 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da, prema Vijeće za prekršaje jedan te isti sud. ocjeni tog suda, postoji pasivni legitimitet prvotuženog, a ne 12. Dalje, Kantonalni sud je zakqučio da je u rješewima o drugotuženog, ali da apelanti nisu podnijeli žalbu protiv zasnivanju radnog odnosa apelanata iz 1992. i 1993. godine dopunske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na predmetni sud nazivan Višim sudom za prekršaje, dok se u prvotuženog, pa stoga Kantonalni sud nije ni mogao da preinači prijavama osigurawa i rješewima o prestanku radnoga odnosa dopunsku presudu. pojedinih apelanata taj sud naziva Vijećem za prekršaje HR HB. Uvidom u relevantnu dokumentaciju o zaposlenju i prestanku V. Relevantni propisi radnoga odnosa apelanata, Kantonalni sud je utvrdio da se na 16. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine wima nalazi zaglavlje i pečat sa oznakom ili Višeg suda za Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06) prekršaje HR HB ili Vijeća za prekršaje HR HB, te da ni na relevantne odredbe glase: jednom dokumentu, sem na rješenju o prestanku radnog odnosa apelantkinje Gordane Jurić, nema oznake HNK ili Federacije "Član 10 Bosne i Hercegovine. Pored toga, Kantonalni sud je utvrdio da Sud je dužan da nastoji da postupak sprovede bez je Odlukom Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine broj U odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku 28/93 poništena odluka o proglašenju HR HB, što znači da zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420 25. Ustavni sud konstatuje da su apelanti, u skladu sa tada U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri važećim odredbama člana 83 stav 1 preuzetog Zakona o osnovnim određivanu rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati posebnu pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ" broj 60/89) pažnju na potrebu hitnog rješavawa radnih sporova." koji je u spornom periodu primjewivan, podnijeli tužbu 17. U Sporazumu o oživotvorenju Federacije Bosne i Opštinskom sudu radi isplate zarađenih a neisplaćenih plata Hercegovine relevantne odredbe glase: za period od 1. januara 1994. godine pa do kraja 1997. godine, a "II A 4. nakon neuspješnih pokušaja da ostvare svoja prava kod Paralelno sa prenosom funkcija sa Vlade Republike Bosne i poslodavaca. Shodno praksi Ustavnog i Evropskog suda za Hercegovine na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine doće do qudska prava, član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjuje se na prenosa svih funkcija postojećih civilnih vlasti i organa u postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih područjima Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom prava i obaveza. U vezi s tim, u konkretnom slučaju zadatak Hrvatskog vijeća odbrane na institucije Federacije, a te Opštinskog suda bio je, prije svega, da utvrdi da li su prvotuženi vlasti i organi biće raspušteni mjesec dana nakon usvajawa i drugotuženi pasivno legitimisani da isplate zarađene a zakonskih predloga u pojedinim oblastima." neisplaćene plate apelantima u spornom periodu. Dakle, parnični postupak povodom tužbe apelanata jeste spor 18. U Zakonu o sudovima Hercegovačko-neretvanskog kantona građansko-pravne prirode u kom se utvrđuju građanska prava ("Službene novine HNK" broj 5/98) relevantne odredbe glase: apelanata, pri čemu su apelanti zainteresovani da se konačna "Član 27 odluka o wihovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga Organizacija i postupak pred sudovima za prekršaje je u predmetnom slučaju član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, regulisaće se posebnim zakonom." odnosno član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. VI. Dopustivost 26. S obzirom da se apelanti žale, između ostalog, na dužinu 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, trajawa predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud podsjeća da Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima se, shodno praksi Evropskog suda, razumnost trajawa postupka koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s 20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi (vidi Evropski sud za qudska prava, Vernillo protiv Francuske, djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je 1983. godine, stav 24). koristio. 21. U konkretnom slučaju apelacija je podnesena protiv a) Period koji se uzima u obzir Presude Kantonalnog suda broj GŽ-488/05 od 16. februara 2006. 27. Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske godine, odnosno zbog dužine trajawa postupka koji je završen konvencije u odnosu na predmete o dužini trajawa postupaka navedenom presudom. Ovu presudu apelanti su primili 3. marta koji su pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije 2006. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 30. marta osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i dužine trajawa postupka počinje danom kojim je zasnovana uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije wihova vremenska nadležnosti - u ocjewivanju razumnosti očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi vremena koje je premašilo taj datum mora da se uzme u obzir formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. stadijum postupka koji je postignut tog datuma (vidi Evropski 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i sud za qudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu protiv Poqske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII). dopustivosti. 28. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu postupak VII. Meritum počeo 4. februara 1998. godine, kada su apelanti podnijeli 23. Apelanti osporavaju navedenu presudu, tvrdeći da su tom tužbu Opštinskom sudu, a da je postupak završen donošenjem presudom povrijeđena wihova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne presude Kantonalnog suda, 16. februara 2006. godine. Dakle, i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te člana cjelokupan postupak pred prvostepenim i drugostepenim sudom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz trajao je nešto preko osam godina. Period u kom je pokrenut Evropsku konvenciju. navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. I. Pravo na pravičan postupak nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. 24. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: b) Složenost predmeta "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 29. Ustavni sud naglašava da složenost postupka mora da se qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona razmatra u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog obuhvataju: spora, tj. dokaza koje redovni sud mora da izvede i procijeni u (...) svjetlu pravne prirode spora. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 30. U sklopu tužbenog zahtjeva trebalo je da se riješi stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." pitanje da li su prvotuženi i drugotuženi odgovorni za isplatu Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu dospjelih a neisplaćenih plata. Takav spor, s obzirom da se radi glasi: o radnom sporu, po prirodi zahtijeva da se hitno postupa. "Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Dokazni postupak koji je sud trebalo da sprovede do donošewa osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako prvostepene presude sastojao se od sprovođewa dokaza - uvida u ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku relevantnu dokumentaciju, te sprovođewa finansijskog pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. vještačewa. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može da Š...Ć" se okarakteriše kao relativno složen. c) Ponašanje apelanata Evropskog suda prema kojoj nije zadatak tog suda da zamijeni 31. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima domaće sudove u ocjeni dokaza koji su sprovedeni pred domaćim donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašawa strane sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće zakone. Pored koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske toga, pravičnost postupka ocjenjuje se na osnovu postupka kao komisije za qudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. cjeline (vidi Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque godine, O.I. 70). i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, 32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati da li su serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da se predmet ne 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da Hercegovine" broj 38/03). Evropski sud navodi da u tom pravcu apelanti u toku cijelog postupka nisu tražili da se odgađaju neće, u principu, intervenisati ako je postupak u cjelini bio ročišta, da su u ostavljenom roku precizirali tužbeni pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske zahtjev, te da su više puta urgirali da se zakazuju i održavaju konvencije, sem ako presuda domaćeg suda nije očigledno ročišta i završi postupak. proizvoqna ili ako nije razumqivo i na zadovoljavajući način 33. Ustavni sud, na osnovu izloženog, zakqučuje da obrazložena (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Van Kück ponašanje apelanata nije uopšte doprinijelo da se predmetni protiv Wemačke, presuda od 12. juna 2003. godine, aplikacija postupak odugovlači. broj 35968/97, st. 46-47, Izvještaji 2003-VII). d) Ponašanje suda 40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zakqučuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda utvrđeno da apelanti u 34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje svakome toku cijelog postupka nisu dokazali da su bili zaposleni niti pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku na bilo koji drugi način radno vezani za drugotuženog. utvrđivawa njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama Naprotiv, iz dokumentacije koja je predočena u postupku pred ugovornicama je da svoj pravni sistem organizuju tako da redovnim sudovima vidqivo je da zaglavlja rješewa o wihovi sudovi mogu da ispune ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za zasnivanju radnog odnosa, kao i pečati, sadrže naziv Vijeća za qudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja prekršaje HR HB ili Višeg suda za prekršaje HR HB, a da nema 1991. godine, A-206-A, str. 10 i 11, stav 19). nikakvog dokaza da je sporna rješewa izdao drugotuženi. 35. Kad je riječ o ponašanju redovnih sudova, Ustavni sud Pored toga, Sporazumom o oživotvorenju Federacije Bosne i konstatuje da je postupak pred Opštinskim sudom trajao od 4. Hercegovine predviđeno je da će paralelno sa prenosom februara 1998. godine pa do 5. novembra 2004. godine, odnosno funkcija sa Vlade Republike Bosne i Hercegovine na Vladu do donošewa Presude broj P-246/98-I. Dakle, postupak pred Federacije Bosne i Hercegovine doći do prenosa svih prvostepenim sudom trajao je šest godina i devet mjeseci. funkcija postojećih civilnih vlasti i organa u područjima Nakon donošewa navedene presude, drugotuženi je podnio Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom Hrvatskog žalbu Kantonalnom sudu koji je 16. februara 2006. godine vijeća odbrane na institucije Federacije Bosne i donio Presudu broj GŽ-488/05. Dakle, postupak pred Hercegovine, a te će se vlasti raspustiti mjesec dana nakon Kantonalnim sudom trajao je godinu i tri mjeseca. Iz navedenog usvajawa zakonskih predloga u pojedinim oblastima, od kojih je slijedi da je postupak po tužbenom zahtjevu apelanata trajao jedna i sudstvo. Ustavni sud podsjeća da u navedenom sporazumu ukupno više od osam godina. nije predviđeno preuzimanje osoblja koje je zaposleno u 36. S obzirom na iznesene činjenice postupka koje se odnose zatečenim organima vlasti. Na osnovu citiranog sporazuma na neodgovornost apelanata za dužinu trajawa postupka, donesen je Zakon o prekršajima ("Službene novine činjenicu da se radi o radnom sporu i zakqučak Ustavnog suda da Hercegovačko-neretvanskog kantona" broj 8/99) kojim je je riječ o relativno složenom postupku može da se zakquči da propisana potpuno nova organizacija sudova za prekršaje, se radilo o nerazumno dugom trajanju postupka. Ovo posebno ako prestali su da važe zakoni o prekršajima koji su do tada se ima u vidu da je postupak trajao dugo iskqučivo zbog načina važili, te je predviđen način izbora sudija novih sudova i to na koji je vođen postupak, prevashodno Opštinskog pa zatim i putem konkursa. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da Kantonalnog suda, što znači da odgovornost za trajanje zakqučak Kantonalnog suda u pogledu osnovanosti tužbenog postupka u naznačenom vremenu snose iskqučivo navedeni zahtjeva ne odaje dojam proizvoqnosti u primjeni relevantnog redovni sudovi. prava i da je navedeni sud za svoju odluku naveo iscrpne, 37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da su detaqne i logične razloge koji ne dovode u pitanje pravičnost povrijeđeni član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 postupka pred navedenim sudom. stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u 41. Dalje, Ustavni sud na osnovu raspoložive razumnom roku. dokumentacije primjećuje da su apelanti imali mogućnost da predlažu i iznose dokaze i činjenice u svoju korist u toku II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje cijelog postupka i da daju primjedbe i prigovore na tvrdnje 38. Suština navoda apelanata o povredi prava na pravično suprotne parnične strane, pa stoga Ustavni sud zakqučuje da je suđenje svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Sem tvrdwa apelanata da nisu imali fer i pošteno suđenje te da im toga, apelanti navode da osporavana drugostepena presuda nije je bio uskraćen pristup sudu samo paušalna, jer Ustavni sud niti fer niti pravična jer reorganizacija države nepotrebno nije našao nikakve dokaze kojima bi bile potvrđene te tvrdnje. pada na teret garantovanih prava apelanata. 42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da je 39. Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije nadležan da apelacija u dijelu navoda koji se tiču povrede prava na pristup vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi sudu i pravičan postupak, koji su analizirani u prethodnim protumačili pozitivno-pravne propise sem ukoliko odluke tačkama, neosnovana, te da u tom segmentu nije povrijeđeno sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka suda ne ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3e) primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. proizvoqna, kad je relevantni zakon sâm po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su III. Ostali navodi pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni 43. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zakqučke u vezi s sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). U vezi Evropske konvencije, nije potrebno da se posebno razmatraju s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu ostali navodi apelanata koji se tiču navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". VIII. Zakqučak OBRAZLOŽENJE 44. S obzirom na činjenice postupka i zakqučak Ustavnog I. Uvod suda da se radilo o radnom sporu čiji je postupak hitan, da je u 1. Viktor Dadić, Gordan Škobić, Dušanka Šoljić-Ćorić, pitanju relativno složen postupak, te imajući u vidu da Gordana Jurić i Ivanka Dugandžić (u daljnjem tekstu: apelanti), apelanti nisu doprinosili odgađanju u postupanju sudova, koje zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokatica iz Mostara, Ustavni sud je zakqučio da je parnični postupak povodom tužbe podnijeli su 30. marta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i apelanata koji je trajao više od osam godina prešao granice Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv razumnog roka iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud Kantonalni sud) broj GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine. zakqučuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz II. Postupak pred Ustavnim sudom člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Evropske konvencije kada Ustavni sud nije utvrdio da su Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobranilaštva Mostar redovni sudovi primijenili zakon proizvoqno, kao niti da (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatraženo je 7. maja 2008. postupak u cjelini ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i godine da dostave odgovore na apelaciju. Istovremeno, od Hercegovine. Takođe, Ustavni sud zakqučuje da nije Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 8. povrijeđeno pravo apelanata na imovinu s obzirom da maja 2008. godine je zatraženo da Ustavnom sudu dostavi spis osporavana odluka nije rezultat proizvoqnosti u načinu na broj P-246/98-I. koji su primijenjeni relevantni propisi. 3. Odgovor na apelaciju Pravobranilaštvo je dostavilo 23. 45. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, maja 2008. godine, Kantonalni sud 28. maja 2008. godine, a Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Općinski sud je 26. maja 2008. godine dostavio spis broj 46. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke P-246/98-I. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Pravobranilaštva i Kantonalnog suda dostavljeni su Predsjednica apelantima 13. oktobra 2008. godine. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine III. Činjenično stanje Seada Palavrić, s. r. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u 6. Apelanti su bili zaposlenici Vijeća za prekršaje Mostar (u predmetu broj AP 977/06, rješavajući apelaciju Viktora Dadića i daljnjem tekstu: Vijeće za prekršaje) Hrvatske Republike dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana Herceg-Bosne (u daljnjem tekstu: HR HB), odnosno Hrvatske 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda zajednice Herceg-Bosne (u daljnjem tekstu: HZ HR) koji je u toku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" svog postojanja nekoliko puta mijenjao organizaciju. Na sve broj 60/05 i 64/08), u sastavu: korisnike budžeta HR HB, osim na zaposlenike sudova, primjenjivan je član 15. Odluke o plaćama korisnika budžeta HR Seada Palavrić, predsjednica HB, odnosno budžeta općina ("Narodni list HR HB" broj 6/94, u Miodrag Simović, potpredsjednik daljnjem tekstu: Odluka) i to počevši od 1. januara 1994. godine. Valerija Galić, potpredsjednica Navedeni član se odnosio na isplatu dijela plaća na ime minulog Krstan Simić, sudija rada. Kako su apelanti bili zaposlenici Vijeća za prekršaje nije im Mirsad Ćeman, sudija isplaćivan dio plaće koji se odnosi na minuli rad, a pojedinim zaposlenicima niti osnovna plaća. Apelanti su od Ministarstva na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je pravde HR HB, sa čijeg su računa isplaćivane plaće za zaposlenike u organima pravosuđa, a na koji je uplaćivan i dio sredstava za ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 minuli rad, te od Regulacionog fonda koji je prije i nakon ukidanja Djelimično se usvaja apelacija Viktora Dadića, Gordana HR HB predstavljao tijelo za prijelazni period, bezuspješno su Škobića, Dušanke Šoljić-Ćorić, Gordane Jurić i Ivanke nekoliko puta, a zadnji put 19. marta 1997. godine, tražili isplatu Dugandžić. neisplaćenih primanja. Nakon toga, apelanti su 4. februara 1998. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu sa zahtjevom da im Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ministarstvo pravde Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije tekstu: prvotuženi) i Ministarstvo pravosuđa i uprave za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan drugotuženi) isplate ukupan iznos od 29.808 kuna na ime Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj GŽ-448/05 od 16. zarađenih a neisplaćenih plaća i minulog rada za period od 1. februara 2006. godine. januara 1994. godine pa do kraja 1997. godine. Dalje, apelanti su Odbija se kao neosnovana apelacija Viktora Dadića, se, nakon provođenja finansijskog vještačenja, konačno Gordana Škobića, Dušanke Šoljić-Ćorić, Gordane Jurić i opredijelili za tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od Ivanke Dugandžić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u 10.213,80 KM. Mostaru broj GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine, u odnosu 7. Općinski sud je 22. juna 2001. godine podnio prijedlog na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih tekstu: Vrhovni sud) da odredi drugi stvarno nadležni sud van sloboda i u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: HNK), član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih koji je Vrhovni sud odbio jer je zaključio da ne postoje razlozi za prava i osnovnih sloboda. određivanje drugog stvarno nadležnog suda van područja HNK. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Naime, članom 60. stav 2. Zakona o parničnom postupku Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i predviđeno je da do delegacije nadležnosti suda van kantona može 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 doći ako je, zbog prebivališta stranaka, tako lakše provesti dužnosti republičkog suda za prekršaje, a odluke se donose u postupak u drugom kantonu, kao i iz drugih važnih razloga, za koje vijeću sastavljenom od trojice sudija. Dalje, Kantonalni sud Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju postoje. navodi da su članom 7. stav 1. tač. 8. i 9. Odluke o plaćama 8. Općinski sud je Presudom broj P-246/98-I od 5. novembra korisnika budžeta HR HB i budžeta kantona i općina ("Narodni list 2004. godine usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obavezao HZ HB" broj 6/94) utvrđeni koeficijenti plaća za predsjednika i drugotuženog da apelantima na ime dospjelih a neisplaćenih plaća sudije Republičkog suda za prekršaje. S obzirom da se u navedenoj i dijelova plaća po osnovu minulog rada isplati iznose navedene u odluci ne spominje Vijeće za prekršaje HR HB već samo dispozitivu predmetne presude. Pored toga, drugotuženi je Republički sud za prekršaje i općinski sudovi za prekršaje, te da su obavezan da apelantima na ime troškova parničnog postupka apelantima koji su bili zaposleni u svojstvu sudija i predsjednika isplati iznos od 2.516,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom obračunavane plaće na osnovu koeficijenata utvrđenih za od pravosnažnosti presude do isplate, sve u roku od 15 dana i pod Republički sud za prekršaje, to je Kantonalni sud zaključio da su prijetnjom prinudnog izvršenja. Osim toga, apelanti su obavezani Republički sud za prekršaje i Vijeće za prekršaje jedan te isti sud. da prvotuženom isplate iznos od 990 KM na ime troškova 12. Dalje, Kantonalni sud je zaključio da je u rješenjima o parničnog postupka također u roku od 15 dana i pod prijetnjom zasnivanju radnog odnosa apelanata iz 1992. i 1993. godine prinudnog izvršenja. U toku zakonom propisanog postupka i predmetni sud nazivan Višim sudom za prekršaje, dok se u nakon provedenih dokaza Općinski sud je zaključio sljedeće. prijavama osiguranja i rješenjima o prestanku radnoga odnosa 9. Prvostepeni sud je utvrdio da su apelanti bili zaposlenici pojedinih apelanata taj sud naziva Vijećem za prekršaje HR HB. Vijeća za prekršaje, na različitim funkcijama i radnim mjestima, te Uvidom u relevantnu dokumentaciju o zaposlenju i prestanku im je na osnovu člana 7. odnosno 12. Odluke utvrđena plaća, i to: radnoga odnosa apelanata, Kantonalni sud je utvrdio da se na apelantu Viktoru Dadiću, predsjedniku Vijeća za prekršaje, u njima nalazi zaglavlje i pečat sa oznakom ili Višeg suda za iznosu od 2.580 kuna, Dušanki Čorić-Šoljić, sutkinji i Gordanu prekršaje HR HB ili Vijeća za prekršaje HR HB, te da ni na jednom Škobiću, sudiji, u iznosu od po 2.460 kuna, Gordani Jurić, dokumentu, osim na rješenju o prestanku radnog odnosa sekretarici, u iznosu od 1.200 kuna i Ivanki Duganjdžić, apelantice Gordane Jurić, nema oznake HNK ili Federacije Bosne zapisničarki-daktilografkinji, u iznosu od 720 kuna, te da i Hercegovine. Pored toga, Kantonalni sud je utvrdio da je apelantima nikada nije Ministarstvo pravosuđa i uprave Odlukom Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine broj U isplaćivalo uvećanje plaće iz člana 15. Odluke, a koje su drugi 28/93 poništena odluka o proglašenju HR HB, što znači da pravni zaposlenici iste kategorije dobijali počevši od 1. januara 1994. sistem Republike Bosne i Hercegovine nije priznavao pravno godine. Prvostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje postojanje HR HB pa samim time nije ispravan zaključak primijenio odredbu člana 372. Zakona o obligacionim odnosima Općinskog suda da je HNK pravni slijednik HR HB jer je HNK (u daljnjem tekstu: ZOO), jer prema shvatanju tog suda izvorna tvorevina novog državno-pravnog sistema (vidi Odluku potraživanja neisplaćenih plaća imaju karakter povremenih Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine U 28/93 potraživanja koja zastarijevaju za tri godine, te da su prema objavljena u "Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine" navedenoj odredbi ZOO zastarjela potraživanja apelanata za pe- broj 6/94). Nasuprot tome, Sporazumom o oživotvorenju riod nakon 4. februara 1995. godine. Stoga je sud usvojio prigovor Federacije Bosne i Hercegovine predviđeno je da će paralelno sa prvotuženog i drugotuženog da je potraživanje za taj period prijenosom funkcija sa Vlade Republike Bosne i Hercegovine na zastarjelo. Dalje, prema obrazloženju Općinskog suda, Federalno Vladu Federacije Bosne i Hercegovine doći do prijenosa svih ministarstvo pravde je osnovano Zakonom o federalnim funkcija postojećih civilnih vlasti i organa u područjima ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave ("Službene Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom Hrvatskog vijeća novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 8/95, 2/96 i 9/96). odbrane na institucije Federacije Bosne i Hercegovine. Rečeno je Članom 23. navedenog zakona je propisano da se u roku od 30 da će se vlasti raspustiti mjesec dana nakon usvajanja zakonskih dana od dana stupanja na snagu toga zakona donese Pravilnik o prijedloga u pojedinim oblastima, od kojih je jedna i sudstvo, ali da unutrašnjoj organizaciji i zaposli odgovarajuće osoblje, što znači to nije značilo da su preuzete i institucije koje su imale određene da prvotuženi nije preuzeo apelante u radni odnos nakon prestanka funkcije. Konkretno, Zakonom o prekršajima ("Službene novine postojanja Vijeća za prekršaje, te stoga nema nikakvih finansijskih Hercegovačko-neretvanskog kantona" broj 8/99) je propisana niti bilo kakvih drugih obaveza prema njima, pa je sud zaključio da potpuno nova organizacija sudova za prekršaje, prestali su da važe ne postoji pasivna legitimacija prvotuženog. Nasuprot tome, zakoni o prekršajima koji su do tada važili, te je predviđen način Općinski sud je utvrdio da postoji pasivna legitimacija izbora sudija novih sudova i to preko konkursa. Na osnovu toga, drugotuženog jer su apelanti bili zaposlenici Vijeća za prekršaje, te Kantonalni sud je zaključio da apelanti nisu dokazali da su u da na rješenjima o zaposlenju nekih od njih stoji pečat spornom periodu bili imenovani u bilo kojem sudu koji je odlukom drugotuženog, što je dokaz da postoji obaveza drugotuženog da kantonalnih vlasti priznat kao organ Kantona. Nasuprot tome, apelantima isplati zarađene a neisplaćene plaće. Kantonalni sud navodi da je iz dokumentacije vidljivo da su bili 10. Nakon toga, Općinski sud je 22. februara 2005. godine zaposleni u sudovima HR HB, pa da samim time i ne postoji donio i Dopunsku presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni pasivna legitimacija HNK da isplati predmetne plaće. zahtjev apelanata u odnosu na prvotuženog, jer je to propustio da uradi u presudi od 5. novembra 2004. godine. IV. Apelacija 11. Na Presudu Općinskog suda broj P-246/98-I od 5. novembra 2004. godine drugotuženi je podnio žalbu a) Navodi iz apelacije Kantonalnom sudu koji je žalbu uvažio Presudom broj GŽ-448/05 od 16. februara 2006. godine i prvostepenu presudu preinačio tako 13. Apelanti u apelaciji navode povredu prava na pravično što je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao neosnovan. U suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i pristup sudu iz člana obrazloženju Presude Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske pogrešno odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u drugotuženog. Naime, prema obrazloženju Kantonalnog suda, daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz članom 1. Uredbe o primjeni Zakona o prekršajima za vrijeme člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme trajanja ratnog stanja na 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovog prava apelanti vide u teritoriji HZ HB ("Narodni list HZ HB" broj 1/92) preuzet je pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te u činjenici da je Zakon o prekršajima Socijalističke Republike Bosne i navedeni sudski postupak trajao osam godina što je nerazumno Hercegovine ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 19/86, dugo s obzirom da se radi o sporu iz radnog odnosa koji je po 42/87, 33/89, 2/90 i 22/91). Čl. 3, 4. i 5. navedene Uredbe prirodi hitan postupak. Osim toga, apelanti navode da pobijana propisano je da se osnuje Vijeće za prekršaje na teritoriji HZ HB sa drugostepena presuda nije niti fer niti pravična jer reorganizacija sjedištem u Mostaru, s tim da ovo vijeće ima sva ovlaštenja i države nepotrebno pada na teret garantiranih prava apelanata. b) Odgovor na apelaciju VII. Meritum 14. U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo navodi da 23. Apelanti pobijaju navedenu presudu, tvrdeći da su tom apelanti nisu dobili rješenja o zasnivanju radnog odnosa niti od presudom povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne jednog organa HNK već od HR HB, da je Odlukom Ustavnog suda i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana Republike Bosne i Hercegovine poništena odluka o proglašenju II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz HR HB pa samim tim HNK ne može biti pravni slijednik HR HB, Evropsku konvenciju. niti se odluke sudova mogu zasnivati na nečemu što je "fer" i I. Pravo na pravičan postupak "pošteno" već na zakonskim propisima. 24. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da, prema dijelu glasi: ocjeni tog suda, postoji pasivni legitimitet prvotuženog, a ne "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska drugotuženog, ali da apelanti nisu podnijeli žalbu protiv dopunske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: prvotuženog, pa stoga Kantonalni sud nije ni mogao preinačiti (...) dopunsku presudu. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." V. Relevantni propisi Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu 16. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine glasi: Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06) "Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili relevantne odredbe glase: osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima "Član 10. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku 25. Ustavni sud konstatira da su apelanti, u skladu sa tada zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. važećim odredbama člana 83. stav 1. preuzetog Zakona o Član 420. osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ" broj U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri 60/89) koji je u spornom periodu primjenjivan, podnijeli tužbu određivanu rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju Općinskom sudu radi isplate zarađenih a neisplaćenih plaća za pe- na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova." riod od 1. januara 1994. godine pa do kraja 1997. godine, a nakon neuspješnih pokušaja da ostvare svoja prava kod poslodavaca. 17. U Sporazumu o oživotvorenju Federacije Bosne i Prema praksi Ustavnog i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. Hercegovine relevantne odredbe glase: stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je "II A 4. rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U Paralelno sa prijenosom funkcija sa Vlade Republike Bosne i vezi s tim, u konkretnom slučaju zadatak Općinskog suda je bio, Hercegovine na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine doći će do prije svega, da utvrdi jesu li prvotuženi i drugotuženi pasivno prijenosa svih funkcija postojećih civilnih vlasti i organa u legitimirani za isplatu zarađenih a neisplaćenih plaća apelantima u područjima Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom spornom periodu. Dakle, parnični postupak povodom tužbe Hrvatskog vijeća odbrane na institucije Federacije, a te će vlasti i apelanata jeste spor građanskopravne prirode u kojem se utvrđuju organi biti raspušteni mjesec dana nakon usvajanja zakonskih građanska prava apelanata, pri čemu su apelanti zainteresirani da prijedloga u pojedinim oblastima." se konačna odluka o njihovom tužbenom zahtjevu donese u 18. U Zakonu o sudovima Hercegovačko-neretvanskog razumnom roku. Stoga je u predmetnom slučaju član II/3.e) kantona ("Službene novine HNK" broj 5/98) relevantne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske glase: konvencije primjenjiv. "Član 27. 26. S obzirom da se apelanti žale, između ostalog, na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud podsjeća da Organizacija i postupak pred sudovima za prekršaje regulirat se, prema praksi Evropskog suda, razumnost trajanja postupka će se posebnim zakonom." ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir VI. Dopustivost posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i 20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, 24). odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni a) Period koji se uzima u obzir pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 27. Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o konvencije u odnosu na predmete o dužini trajanja postupaka koji posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. su pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije 21. U konkretnom slučaju apelacija je podnesena protiv osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske Presude Kantonalnog suda broj GŽ-488/05 od 16. februara 2006. konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu godine, odnosno zbog dužine trajanja postupka koji je okončan dužine trajanja postupka počinje danom kojim je zasnovana navedenom presudom. Ovu Presudu apelanti su primili 3. marta njihova vremenska nadležnosti – u ocjenjivanju razumnosti 2006. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 30. marta vremena koje je premašilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi 28616/95, ECHR 1998-VIII). formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 28. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu postupak 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i počeo 4. februara 1998. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni Općinskom sudu, a da je postupak okončan donošenjem presude sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu Kantonalnog suda, 16. februara 2006. godine. Dakle, cjelokupan dopustivosti. postupak je pred prvostepenim i drugostepenim sudom trajao nešto preko osam godina. Period u kojem je pokrenut navedeni fer niti pravična jer reorganizacija države nepotrebno pada na teret postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da garantiranih prava apelanata. je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. 39. Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi protumačili b) Složenost predmeta pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke sudova krše ustavna 29. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora prava. To će biti slučaj kada odluka suda ne uključuje ili pogrešno razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sâm po svjetlu pravne prirode spora. sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih 30. U sklopu tužbenog zahtjeva trebalo je riješiti pitanje jesu li prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup prvotuženi i drugotuženi odgovorni za isplatu dospjelih a sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima neisplaćenih plaća. Takav spor, s obzirom da se radi o radnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, sporu, po prirodi zahtijeva hitno postupanje. Dokazni postupak objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj koji je sud trebalo da provede do donošenja prvostepene presude 31/03). U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na sastojao se od provođenja dokaza - uvida u relevantnu konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj nije zadatak tog dokumentaciju, te provođenja finansijskog vještačenja. Takav suda da zamijeni domaće sudove u ocjeni dokaza provedenih pred spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može se okarakterizirati kao domaćim sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće relativno složen. zakone. Pored toga, pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu c) Ponašanje apelanata postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. 31. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava Bosne i Hercegovine" broj 38/03). Evropski sud navodi da u tom broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). pravcu neće, u principu, intervenirati ako je postupak u cjelini bio 32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati jesu li pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da se predmet ne završi u konvencije, osim ako presuda domaćeg suda nije očigledno razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da apelanti u proizvoljna ili ako nije razumljivo i na zadovoljavajući način toku cijelog postupka nisu tražili odgađanje ročišta, da su u obrazložena (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Van Kück ostavljenom roku precizirali tužbeni zahtjev, te da su više puta protiv Njemačke, presuda od 12. juna 2003. godine, aplikacija broj urgirali da se zakazuju i održavaju ročišta i okonča postupak. 35968/97, st. 46-47, Izvještaji 2003-VII). 33. Ustavni sud, na osnovu izloženog, zaključuje da ponašanje apelanata nije uopće doprinijelo odugovlačenju predmetnog 40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je postupka. osporenom odlukom Kantonalnog suda utvrđeno da apelanti u toku cijelog postupka nisu dokazali da su bili zaposleni niti na bilo d) Ponašanje suda koji drugi način radno vezani za drugotuženog. Naprotiv, iz 34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome dokumentacije koja je predočena u postupku pred redovnim pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku sudovima vidljivo je da zaglavlja rješenja o zasnivanju radnog utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama odnosa, kao i pečati, sadrže naziv Vijeća za prekršaje HR HB ili ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi Višeg suda za prekršaje HR HB, a da nema nikakvog dokaza da je sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska sporna rješenja izdao drugotuženi. Pored toga, Sporazumom o prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine predviđeno je da će godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). paralelno sa prijenosom funkcija sa Vlade Republike Bosne i 35. Kad je riječ o ponašanju redovnih sudova, Ustavni sud Hercegovine na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine doći do konstatira da je postupak pred Općinskim sudom trajao od 4. prijenosa svih funkcija postojećih civilnih vlasti i organa u februara 1998. godine pa do 5. novembra 2004. godine, odnosno područjima Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom do donošenja Presude broj P-246/98-I. Dakle, postupak pred Hrvatskog vijeća odbrane na institucije Federacije Bosne i prvostepenim sudom trajao je šest godina i devet mjeseci. Nakon Hercegovine, a te će se vlasti raspustiti mjesec dana nakon donošenja navedene presude, drugotuženi je podnio žalbu usvajanj? zakonskih prijedloga u pojedinim oblastima, od kojih je Kantonalnom sudu koji je 16. februara 2006. godine donio jedna i sudstvo. Ustavni sud podsjeća da u navedenom sporazumu Presudu broj GŽ-488/05. Dakle, postupak pred Kantonalnim nije predviđeno preuzimanje osoblja zaposlenog u zatečenim sudom je trajao godinu i tri mjeseca. Iz navedenog slijedi da je organima vlasti. Na osnovu citiranog Sporazuma donesen je postupak po tužbenom zahtjevu apelanata trajao ukupno više od Zakon o prekršajima ("Službene novine osam godina. Hercegovačko-neretvanskog kantona" broj 8/99) kojim je 36. S obzirom na iznesene činjenice postupka koje se odnose propisana potpuno nova organizacija sudova za prekršaje, prestali na neodgovornost apelanata za dužinu trajanja postupka, činjenicu su da važe zakoni o prekršajima koji su do tada važili, te je da se radi o radnom sporu i zaključak Ustavnog suda da je riječ o predviđen način izbora sudija novih sudova i to putem konkursa. U relativno složenom postupku može se zaključiti da se radilo o vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatira da zaključak nerazumno dugom trajanju postupka. Ovo posebno ako se ima u Kantonalnog suda u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva ne vidu da je postupak trajao dugo isključivo zbog načina vođenja odaje dojam proizvoljnosti u primjeni relevantnog prava i da je postupka, prvenstveno Općinskog pa zatim i Kantonalnog suda, navedeni sud za svoju odluku naveo iscrpne, detaljne i logične što znači da odgovornost za trajanje postupka u naznačenom razloge koji ne dovode u pitanje pravičnost postupka pred vremenu snose isključivo navedeni redovni sudovi. navedenim sudom. 37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 41. Dalje, Ustavni sud na temelju raspoložive dokumentacije 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u primjećuje da su apelanti imali mogućnost da predlažu i iznose razumnom roku. dokaze i činjenice u svoju korist u toku cijelog postupka i da daju primjedbe i prigovore na tvrdnje suprotne parnične strane, pa stoga II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje Ustavni sud zaključuje da je tvrdnja apelanata da nisu imali fer i 38. Suština navoda apelanata o povredi prava na pravično pošteno suđenje te da im je bio uskraćen pristup sudu samo suđenje svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Osim paušalna, jer Ustavni sud nije našao nikakve dokaze kojima bi bile toga, apelanti navode da pobijana drugostepena presuda nije niti potvrđene te tvrdnje. 42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je ostale aspekte članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka apelacija u dijelu navoda koji se tiču povrede prava na pristup sudu 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i i pravičan postupak, koji su analizirani u prethodnim tačkama, temeljnih sloboda i u odnosu na članak II/3.(k) Ustava Bosne i neosnovana, te da u tom segmentu nije povrijeđeno pravo na Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- III. Ostali navodi vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", 43. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale OBRAZLOŽENJE navode apelanata koji se tiču navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj I. Uvod 1 uz Evropsku konvenciju. 1. Viktor Dadić, Gordan Škobić, Dušanka Šoljić-Ćorić, VIII. Zaključak Gordana Jurić i Ivanka Dugandžić (u daljnjem tekstu: apelanti), 44. S obzirom na činjenice postupka i zaključak Ustavnog koje zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokatica iz Mostara, suda da se radilo o radnom sporu čiji je postupak hitan, da je u podnijeli su 30. ožujka 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i pitanju relativno složen postupak, te imajući u vidu da apelanti Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv nisu doprinosili odgađanju u postupanju sudova, Ustavni sud je Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: zaključio da je parnični postupak povodom tužbe apelanata koji je Kantonalni sud) broj GŽ-448/05 od 16. veljače 2006. godine. trajao više od osam godina prešao granice razumnog roka iz člana II. Postupak pred Ustavnim sudom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobraniteljstva Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Ustavni Mostar (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo), zatražena je 7. sud nije utvrdio da su redovni sudovi primijenili zakon svibnja 2008. godine dostava odgovora na apelaciju. Istodobno, proizvoljno, kao niti da postupak u cjelini ukazuje na bilo koju od Općinskog je suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud 8. svibnja 2008. godine zatraženo da Ustavnom sudu dostavi spis zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na imovinu s broj P-246/98-I. obzirom da pobijana odluka nije rezultat proizvoljnosti u načinu 3. Odgovor na apelaciju Pravobraniteljstvo je dostavilo 23. na koji su primijenjeni relevantni propisi. svibnja 2008. godine, Kantonalni sud 28. svibnja 2008. godine, a 45. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Općinski je sud 26. svibnja 2008. godine dostavio spis broj Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. P-246/98-I. 46. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. odgovori Pravobraniteljstva i Kantonalnog suda su dostavljeni apelantima 13. listopada 2008. godine. Predsjednica Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i Seada Palavrić, s. r. dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelanti su bili uposlenici Vijeća za prekršaje Mostar (u Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u daljnjem tekstu: Vijeće za prekršaje) Hrvatske Republike predmetu broj AP 977/06, rješavajući apelaciju Viktora Dadića i Herceg-Bosne (u daljnjem tekstu: HR HB), odnosno Hrvatske dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, zajednice Herceg-Bosne (u daljnjem tekstu: HZ HR) koji je članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila tijekom svoga postojanja nekoliko puta mijenjao organizaciju. Na Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i sve korisnike proračuna HR HB, osim na uposlenike sudova, Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: primjenjivan je članak 15. Odluke o plaćama korisnika proračuna Seada Palavrić, predsjednica HR HB, odnosno proračuna općina ("Narodni list HR HB" broj Miodrag Simović, dopredsjednik 6/94, u daljnjem tekstu: Odluka) i to počevši od 1. siječnja 1994. Valerija Galić, dopredsjednica godine. Navedeni se članak odnosio na isplatu dijela plaća na ime Krstan Simić, sudac minuloga rada. Kako su apelanti bili uposlenici Vijeća za prekršaje Mirsad Ćeman, sudac nije im isplaćivan dio plaće koji se odnosi na minuli rad, a na sjednici održanoj 17. studenoga 2008. godine donio pojedinim uposlenicima niti osnovna plaća. Apelanti su od Ministarstva pravde HR HB, sa čijega su računa isplaćivane plaće ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 za uposlenike u tijelima pravosuđa, a na koji je uplaćivan i dio sredstava za minuli rad, te od Regulacijskoga fonda koji je prije i Djelomično se usvaja apelacija Viktora Dadića, Gordana nakon ukidanja HR HB predstavljao tijelo za prijelazno razdoblje, Škobića, Dušanke Šoljić-Ćorić, Gordane Jurić i Ivanke bezuspješno su nekoliko puta, a zadnji put 19. ožujka 1997. Dugandžić. godine, tražili isplatu neisplaćenih primanja. Nakon toga, apelanti Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka su 4. veljače 1998. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu sa II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske zahtjevom da im Ministarstvo pravde Federacije Bosne i konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Ministarstvo na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je pravosuđa i uprave Hercegovačko-neretvanskog kantona (u okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj GŽ-448/05 daljnjem tekstu: drugotuženi) isplate ukupan iznos od 29.808 kuna od 16. veljače 2006. godine. na ime zarađenih a neisplaćenih plaća i minulog rada za razdoblje Odbija se kao neutemeljena apelacija Viktora Dadića, od 1. siječnja 1994. godine pa do svršetka 1997. godine. Dalje, Gordana Škobića, Dušanke Šoljić-Ćorić, Gordane Jurić i apelanti su se, nakon provedbe financijskoga vještačenja, konačno Ivanke Dugandžić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u opredijelili za tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od Mostaru broj GŽ-448/05 od 16. veljače 2006. godine, u odnosu na 10.213,80 KM. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 7. Općinski je sud 22. lipnja 2001. godine podnio prijedlog neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme trajanja ratnog stanja na Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem teritoriju HZ HB ("Narodni list HZ HB" broj 1/92) preuzet je tekstu: Vrhovni sud) da odredi drugi stvarno mjerodavan sud izvan Zakon o prekršajima Socijalističke Republike Bosne i Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: HNK), Hercegovine ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 19/86, koji je Vrhovni sud odbio jer je zaključio da ne postoje razlozi za 42/87, 33/89, 2/90 i 22/91). Čl. 3, 4. i 5. navedene Uredbe određivanje drugog stvarno mjerodavnog suda izvan područja propisano je da se osnuje Vijeće za prekršaje na teritoriju HZ HB sa HNK. Naime, člankom 60. stavak 2. Zakona o parničnom sjedištem u Mostaru, s tim da ovo vijeće ima sve ovlasti i dužnosti postupku je predviđeno da do delegacije nadležnosti suda izvan republičkoga suda za prekršaje, a odluke se donose u vijeću županije može doći ako je, zbog prebivališta stranaka, tako lakše sastavljenom od troje sudaca. Dalje, Kantonalni sud navodi kako provesti postupak u drugoj županiji, kao i iz drugih važnih razloga, su člankom 7. stavak 1. toč. 8. i 9. Odluke o plaćama korisnika za koje Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju postoje. proračuna HR HB i proračuna županije i općina ("Narodni list HZ 8. Općinski je sud Presudom broj P-246/98-I od 5. studenoga HB" broj 6/94) utvrđeni koeficijenti plaća za predsjednika i suce 2004. godine usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obvezao Republičkog suda za prekršaje. Obzirom da se u navedenoj odluci drugotuženoga da apelantima na ime dospjelih a neisplaćenih ne spominje Vijeće za prekršaje HR HB već samo Republički sud plaća i dijelova plaća temeljem minuloga rada isplati iznose za prekršaje i općinski sudovi za prekršaje, te da su apelantima koji navedene u dispozitivu predmetne presude. Pored toga, su bili uposleni u svojstvu sudaca i predsjednika obračunavane drugotuženi je obvezan apelantima na ime troškova parničnoga plaće na temelju koeficijenata utvrđenih za Republički sud za postupka isplatiti iznos od 2.516,40 KM sa zakonskom zateznom prekršaje, to je Kantonalni sud zaključio da su Republički sud za kamatom od pravomoćnosti presude do isplate, sve u roku od 15 prekršaje i Vijeće za prekršaje jedan te isti sud. dana i pod prijetnjom prinudnoga izvršenja. Osim toga, apelanti su 12. Dalje, Kantonalni je sud zaključio kako je u rješenjima o obvezani prvotuženome isplatiti iznos od 990 KM na ime troškova zasnivanju radnoga odnosa apelanata iz 1992. i 1993. godine parničnoga postupka također u roku od 15 dana i pod prijetnjom predmetni sud nazivan Višim sudom za prekršaje, dok se u prinudnog izvršenja. Tijekom zakonom propisanoga postupka i prijavama osiguranja i rješenjima o prestanku radnog odnosa nakon provedenih dokaza Općinski je sud zaključio sljedeće. pojedinih apelanata taj sud naziva Vijećem za prekršaje HR HB. 9. Prvostupanjski je sud ustvrdio da su apelanti bili uposlenici Uvidom u relevantnu dokumentaciju o uposlenju i prestanku Vijeća za prekršaje, na različitim funkcijama i radnim mjestima, te radnog odnosa apelanata, Kantonalni je sud utvrdio da se na njima im je na temelju članka 7. odnosno 12. Odluke utvrđena plaća, i to: nalazi zaglavlje i pečat sa oznakom ili Višeg suda za prekršaje HR apelantu Viktoru Dadiću, predsjedniku Vijeća za prekršaje, u HB ili Vijeća za prekršaje HR HB, te da ni na jednome dokumentu, iznosu od 2.580 kuna, Dušanki Čorić-Šoljić, sutkinji i Gordanu osim na rješenju o prestanku radnoga odnosa apelantice Gordane Škobiću, sucu, u iznosu od po 2.460 kuna, Gordani Jurić, tajnici, u Jurić, nema oznake HNK ili Federacije Bosne i Hercegovine. iznosu od 1.200 kuna i Ivanki Duganjdžić, zapisničarki-tipkačici, Pored toga, Kantonalni je sud utvrdio kako je Odlukom Ustavnog u iznosu od 720 kuna, te da apelantima nikada nije Ministarstvo suda Republike Bosne i Hercegovine broj U 28/93 poništena pravosuđa i uprave isplaćivalo uvećanje plaće iz članka 15. odluka o proglašenju HR HB, što znači da pravni sustav Republike Odluke, a koje su drugi uposlenici iste kategorije dobijali počevši Bosne i Hercegovine nije priznavao pravno postojanje HR HB pa od 1. siječnja 1994. godine. Prvostupanjski je sud na utvrđeno samim time nije ispravan zaključak Općinskog suda da je HNK činjenično stanje primijenio odredbu članka 372. Zakona o pravni slijednik HR HB jer je HNK izvorna tvorevina novog obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), jer prema državno-pravnog sustava (vidi Odluku Ustavnog suda Republike shvaćanju toga suda potraživanja neisplaćenih plaća imaju Bosne i Hercegovine U 28/93 objavljena u "Službenom listu karakter povremenih potraživanja koja zastarijevaju za tri godine, Republike Bosne i Hercegovine" broj 6/94). Nasuprot tome, te da su prema navedenoj odredbi ZOO zastarjela potraživanja Sporazumom o oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine je apelanata za razdoblje nakon 4. veljače 1995. godine. Stoga je sud predviđeno kako će paralelno sa prijenosom funkcija sa Vlade usvojio prigovor prvotuženoga i drugotuženoga da je potraživanje Republike Bosne i Hercegovine na Vladu Federacije Bosne i za to razdoblje zastarjelo. Dalje, prema obrazloženju Općinskog Hercegovine doći do prijenosa svih funkcija postojećih civilnih suda, Federalno ministarstvo pravde je utemeljeno Zakonom o vlasti i tijela u područjima Federacije Bosne i Hercegovine pod federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave kontrolom Hrvatskoga vijeća obrane na institucije Federacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 8/95, 2/96 Bosne i Hercegovine. Rečeno je kako će se vlasti raspustiti mjesec i 9/96). Člankom 23. navedenoga zakona je propisano da u roku od dana nakon usvajanja zakonskih prijedloga u pojedinim 30 dana od dana stupanja na snagu toga zakona treba donijeti oblastima, od kojih je jedna i sudstvo, ali da to nije značilo da su Pravilnik o unutarnjem ustroju i uposliti odgovarajuće osoblje, što preuzete i institucije koje su imale određene funkcije. Konkretno, znači da prvotuženi nije preuzeo apelante u radni odnos nakon Zakonom o prekršajima ("Službene novine Hercegovačko-nere- prestanka postojanja Vijeća za prekršaje, te stoga nema nikakvih tvanskog kantona" broj 8/99) je propisana potpuno nova financijskih niti bilo kakvih drugih obveza prema njima, pa je sud organizacija sudova za prekršaje, prestali su važiti zakoni o zaključio kako ne postoji pasivna legitimacija prvotuženoga. prekršajima koji su do tada važili, te je predviđen način izbora Nasuprot tomu, Općinski je sud ustvrdio kako postoji pasivna sudaca novih sudova i to preko natječaja. Na temelju toga, legitimacija drugotuženoga jer su apelanti bili uposlenici Vijeća za Kantonalni sud je zaključio kako apelanti nisu dokazali da su u prekršaje, te kako na rješenjima o uposlenju nekih od njih stoji prijepornome razdoblju bili imenovani u bilo kojemu sudu koji je pečat drugotuženoga, što je dokaz postojanja obveza odlukom županijskih vlasti priznat kao tijelo Kantona. Nasuprot drugotuženoga da apelantima isplati zarađene a neisplaćene plaće. tome, Kantonalni sud navodi kako je iz dokumentacije vidljivo da 10. Nakon toga, Općinski je sud 22. veljače 2005. godine su bili uposleni u sudovima HR HB, pa da samim time i ne postoji donio i Dopunsku presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni pasivna legitimacija HNK za isplaćivanjem predmetnih plaća. zahtjev apelanata u odnosu na prvotuženoga, jer je to propustio IV. Apelacija uraditi u presudi od 5. studenoga 2004. godine. 11. Na Presudu Općinskog suda broj P-246/98-I od 5. a) Navodi iz apelacije studenoga 2004. godine drugotuženi je podnio priziv 13. Apelanti u apelaciji navode povredu prava na pravično Kantonalnom sudu koji je priziv uvažio Presudom broj GŽ-448/05 suđenje, prava na suđenje u razumnome roku i pristup sudu iz od 16. veljače 2006. godine i prvostupanjsku presudu preinačio članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. tako što je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao neutemeljen. U Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih obrazloženju Presude Kantonalni je sud naveo kako je Općinski sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava na sud pogrešno odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. drugotuženoga. Naime, prema obrazloženju Kantonalnog suda, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu ovoga prava člankom 1. Uredbe o primjeni Zakona o prekršajima za vrijeme apelanti vide u pogrešnoj primjeni materijalnoga prava, te u činjenici da je navedeni sudski postupak trajao osam godina što je očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi nerazumno dugo obzirom da se radi o sporu iz radnoga odnosa formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. koji je po naravi žuran postupak. Osim toga, apelanti navode 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i kako pobijana drugostupanjska presuda nije niti fer niti pravična Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer preustroj države nepotrebno pada na teret garantiranih prava Ustavni je sud utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete apelanata. glede dopustivosti. b) Odgovor na apelaciju VII. Meritum 14. U odgovoru na apelaciju Pravobraniteljstvo navodi kako 23. Apelanti pobijaju navedenu presudu, tvrdeći da su tom apelanti nisu dobili rješenja o zasnivanju radnoga odnosa niti od presudom povrijeđena njihova prava iz članka II/3.(e) Ustava jednoga tijela HNK već od HR HB, kako je Odlukom Ustavnog Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te suda Republike Bosne i Hercegovine poništena odluka o članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola proglašenju HR HB pa samim tim HNK ne može biti pravnim broj 1 uz Europsku konvenciju. slijednikom HR HB, niti se odluke sudova mogu temeljiti na I. Pravo na pravičan postupak nečemu što je "fer" i "pošteno" već na zakonskim propisima. 24. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi kako, dijelu glasi: prema ocjeni toga suda, postoji pasivni legitimitet prvotuženoga, "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska a ne drugotuženoga, ali kako apelanti nisu podnijeli priziv protiv prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: dopunske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženoga, pa stoga Kantonalni sud nije ni mogao preinačiti (...) dopunsku presudu. (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". V. Relevantni propisi Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu 16. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine glasi: Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06) "Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili relevantne odredbe glase: utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima "Članak 10. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Sud je dužan nastojati postupak provesti bez odugovlačenja nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava 25. Ustavni sud konstatira kako su apelanti, sukladno tada koja strankama pripadaju u postupku. važećim odredbama članka 83. stavak 1. preuzetoga Zakona o Članak 420. temeljnim pravima iz radnoga odnosa ("Službeni list SFRJ" broj U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri 60/89) koji je u prijepornome razdoblju primjenjivan, podnijeli određivanu rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu tužbu Općinskom sudu radi isplate zarađenih a neisplaćenih plaća za razdoblje od 1. siječnja 1994. godine pa do svršetka 1997. pozornost na potrebu žurnoga rješavanja radnih sporova." godine, a nakon neuspješnih pokušaja da ostvare svoja prava kod 17. U Sporazumu o oživotvorenju Federacije Bosne i poslodavaca. Prema praksi Ustavnog i Europskog suda za ljudska Hercegovine relevantne odredbe glase: prava, članak 6. stavak 1. Europske konvencije se primjenjuje na "II A 4. postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih Paralelno sa prijenosom funkcija sa Vlade Republike Bosne prava i obveza. U svezi s tim, u konkretnom slučaju zadaća i Hercegovine na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine doći će Općinskog suda je bila, prije svega, utvrditi jesu li prvotuženi i do prijenosa svih funkcija postojećih civilnih vlasti i tijela u drugotuženi pasivno legitimirani za isplatu zarađenih a područjima Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom neisplaćenih plaća apelantima u prijepornome razdoblju. Dakle, Hrvatskoga vijeća obrane na institucije Federacije, a te će parnični postupak povodom tužbe apelanata jeste spor vlasti i tijela biti raspušteni mjesec dana nakon usvajanja građanskopravne naravi u kojemu se utvrđuju građanska prava zakonskih prijedloga u pojedinim oblastima." apelanata, pri čemu su apelanti zainteresirani da se konačna odluka 18. U Zakonu o sudovima Hercegovačko-neretvanskog o njihovome tužbenom zahtjevu donese u razumnome roku. Stoga kantona ("Službene novine HNK" broj 5/98) relevantne je u predmetnome slučaju članak II/3.(e) Ustava Bosne i odredbe glase: Hercegovine, odnosno članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. "Članak 27. 26. Obzirom da se apelanti žale, između ostalog, na duljinu Organizacija i postupak pred sudovima za prekršaje regulirat trajanja predmetnoga parničnoga postupka, Ustavni sud podsjeća će se posebnim zakonom." da se, prema praksi Europskog suda, razumnost trajanja postupka VI. Dopustivost ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, posebice složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora se za podnositelja aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. Europski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda 20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od 20. veljače 1981. godine, serija A, broj 198, stavak 30; Zimmer- Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, mann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti godine, stavak 24). pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od a) Razdoblje koji se uzima u obzir 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o 27. Ustavni sud podsjeća na praksu tijela Europske konvencije posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. u odnosu na predmete o duljini trajanja postupaka koji su 21. U konkretnom slučaju apelacija je podnesena protiv pokrenuti prije nego što su tijela Europske konvencije utemeljila Presude Kantonalnog suda broj GŽ-488/05 od 16. veljače 2006. svoju vremensku nadležnost. Tijela Europske konvencije smatraju godine, odnosno zbog duljine trajanja postupka koji je okončan kako razdoblje koji se uzima u obzir glede duljine trajanja navedenom presudom. Ovu su Presudu apelanti primili 3. ožujka postupka počinje danom kojim je utemeljena njihova vremenska 2006. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 30. ožujka nadležnosti – u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je premašilo 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. taj nadnevak mora se uzeti u obzir stadij postupka dosegnut toga stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i nadnevka (vidi Europski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije Italije, presuda od 10. prosinca 1982. godine, serija A, broj 56, stavak 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje kako su 1998-VIII). povrijeđeni članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. 28. Ustavni sud opaža kako je u konkretnom predmetu stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u postupak počeo 4. veljače 1998. godine, kada su apelanti podnijeli razumnome roku. tužbu Općinskom sudu, a da je postupak okončan donošenjem II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje presude Kantonalnog suda, 16. veljače 2006. godine. Dakle, cjelokupan postupak je pred prvostupanjskim i drugostupanjskim 38. Suština navoda apelanata o povredi prava na pravično sudom trajao nešto preko osam godina. Razdoblje u kojemu je suđenje svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Osim pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda toga, apelanti navode da pobijana drugostupanjska presuda nije obzirom na to da je započeo nakon 14. prosinca 1995. godine, tj. niti fer niti pravična jer preustroj države nepotrebno pada na teret nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. garantiranih prava apelanata. 39. Ustavni sud podsjeća da, u načelu, nije mjerodavan vršiti b) Složenost predmeta provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi protumačili 29. Ustavni sud naglašava kako se složenost postupka mora pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke sudova krše ustavna razmatrati u okviru činjeničnoga i pravnoga aspekta predmetnoga prava. To će biti slučaj kada odluka suda ne uključuje ili pogrešno spora, tj. dokaza koje redoviti sud mora izvesti i procijeniti u primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih svjetlu pravne naravi spora. propisa bila očevidno proizvoljna, kad je relevantni zakon sâm po 30. U sklopu tužbenoga zahtjeva trebalo je riješiti pitanje jesu sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih li prvotuženi i drugotuženi odgovorni za isplatu dospjelih a prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup neisplaćenih plaća. Takav spor, obzirom da se radi o radnome sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi sporu, po naravi zahtijeva žurno postupanje. Dokazni postupak Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, koji je sud trebao provesti do donošenja prvostupanjske presude se objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj sastojao od provedbe dokaza - uvida u relevantnu dokumentaciju, 31/03). U svezi ovih navoda, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu te provedbe financijskoga vještačenja. Takav spor, prema praksu Europskog suda prema kojoj nije zadaća toga suda mišljenju Ustavnog suda, može se okarakterizirati kao relativno zamijeniti domaće sudove u ocjeni dokaza provedenih pred složen. domaćim sudovima, utvrđivati činjenice i tumačiti domaće c) Ponašanje apelanata zakone. Pored toga, pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju 31. Ustavni sud ističe kako u građanskim predmetima postupka kao cjeline (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, donošenje odluke u razumnome roku ovisi o ponašanju strane koja Messeque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca sudjeluje u postupku (vidi Odluku bivšega Europskoga 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68, i Ustavni sud, Odluka povjerenstva za ljudska prava broj 11541/85 od 12. travnja 1989. broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Službenom godine, O.I. 70). glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). Europski sud navodi 32. U konkretnom slučaju, Ustavni će sud ispitati jesu li kako u tome pravcu neće, u načelu, intervenirati ako je postupak u apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da se predmet ne završi u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. razumnome roku. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira kako Europske konvencije, osim ako presuda domaćega suda nije apelanti tijekom cijeloga postupka nisu tražili odgodu ročišta, očevidno proizvoljna ili ako nije razumljivo i na zadovoljavajući kako su u ostavljenome roku precizirali tužbeni zahtjev, te kako su način obrazložena (vidi, mutatis mutandis, Europski sud, Van više puta urgirali da se zakazuju i održavaju ročišta i okonča Kück protiv Njemačke, presuda od 12. lipnja 2003. godine, postupak. aplikacija broj 35968/97, st. 46-47, Izvješća 2003-VII). 33. Ustavni sud, na temelju izloženoga, zaključuje kako 40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje kako je ponašanje apelanata nije uopće doprinijelo odugovlačenju pobijanom odlukom Kantonalnog suda utvrđeno da apelanti predmetnoga postupka. tijekom cijeloga postupka nisu dokazali da su bili uposleni niti na bilo koji drugi način radno vezani za drugotuženoga. Dapače, iz d) Ponašanje suda dokumentacije koja je podastrta u postupku pred redovitim 34. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira sudovima vidljivo je da zaglavlja rješenja o zasnivanju radnoga svakome pravo na konačnu odluku u razumnome roku u postupku odnosa, kao i pečati, sadrže naziv Vijeća za prekršaje HR HB ili utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza. Na državama Višeg suda za prekršaje HR HB, a da nema nikakvoga dokaza da je ugovornicama je da svoj pravni sustav organiziraju tako da njihovi prijeporna rješenja izdao drugotuženi. Pored toga, Sporazumom o sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Europski sud za ljudska oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine je predviđeno da će prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. svibnja 1991. paralelno sa prijenosom funkcija sa Vlade Republike Bosne i godine, A-206-A, str. 10. i 11, stavak 19). Hercegovine na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine doći do 35. Kada je riječ o ponašanju redovitih sudova, Ustavni sud prijenosa svih funkcija postojećih civilnih vlasti i tijela u konstatira kako je postupak pred Općinskim sudom trajao od 4. područjima Federacije Bosne i Hercegovine pod kontrolom veljače 1998. godine pa do 5. studenoga 2004. godine, odnosno do Hrvatskoga vijeća obrane na institucije Federacije Bosne i donošenja Presude broj P-246/98-I. Dakle, postupak je pred Hercegovine, a te će se vlasti raspustiti mjesec dana nakon prvostupanjskim sudom trajao šest godina i devet mjeseci. Nakon usvajanj? zakonskih prijedloga u pojedinim oblastima, od kojih je donošenja navedene presude, drugotuženi je podnio priziv jedna i sudstvo. Ustavni sud podsjeća da u navedenome Kantonalnom sudu koji je 16. veljače 2006. godine donio Presudu sporazumu nije predviđeno preuzimanje osoblja uposlenog u broj GŽ-488/05. Dakle, postupak je pred Kantonalnim sudom zatečenim tijelima vlasti. Na temelju citiranoga Sporazuma trajao godinu i tri mjeseca. Iz navedenoga slijedi kako je postupak donesen je Zakon o prekršajima ("Službene novine po tužbenom zahtjevu apelanata trajao ukupno više od osam Hercegovačko-neretvanskog kantona" broj 8/99) kojim je godina. propisana potpuno nova organizacija sudova za prekršaje, prestali 36. Obzirom na iznesene činjenice postupka koje se odnose na su važiti zakoni o prekršajima koji su do tada važili, te je predviđen neodgovornost apelanata za duljinu trajanja postupka, činjenicu način izbora sudaca novih sudova i to putem natječaja. U svezi da se radi o radnom sporu i zaključak Ustavnog suda da je riječ o navedenoga, Ustavni sud konstatira kako zaključak Kantonalnog relativno složenom postupku može se zaključiti da se radilo o suda u pogledu utemeljenosti tužbenoga zahtjeva ne odaje dojam nerazumno dugom trajanju postupka. Ovo posebice ako se ima u proizvoljnosti u primjeni relevantnoga prava i kako je navedeni vidu da je postupak trajao dugo isključivo zbog načina vođenja sud za svoju odluku naveo iscrpne, detaljne i logične razloge koji postupka, prvenstveno Općinskog pa potom i Kantonalnog suda, ne dovode u pitanje pravičnost postupka pred navedenim sudom. što znači da odgovornost za trajanje postupka u naznačenome 41. Dalje, Ustavni sud na temelju raspoložive dokumentacije vremenu snose isključivo navedeni redoviti sudovi. primjećuje da su apelanti imali mogućnost predlagati i iznositi dokaze i činjenice u svoju korist tijekom cijeloga postupka i davati Utvrđuje se povreda člana II/3k) Ustava Bosne i primjedbe i prigovore na tvrdnje sučeljene parnične strane, pa Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku stoga Ustavni sud zaključuje kako je tvrdnja apelanata da nisu konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. imali fer i pošteno suđenje te kako im je bio uskraćen pristup sudu Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj samo paušalna, jer Ustavni sud nije našao nikakve dokaze kojima 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine. bi bile potvrđene te tvrdnje. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je 42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje kako je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa apelacija u dijelu navoda koji se tiču povrede prava na pristup sudu članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 i pravičan postupak, koji su analizirani u prethodnim točkama, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih neutemeljena, te kako u tome segmentu nije povrijeđeno pravo na prava i osnovnih sloboda. pravično suđenje u smislu garancija iz članka II/3.(e) Ustava Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od tri Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud III. Ostali navodi Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa 43. Ustavni sud smatra kako, obzirom na zaključke u svezi ove odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Bosne i Hercegovine. Europske konvencije, nije potrebno posebice razmatrati ostale Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i navode apelanata koji se tiču navodne povrede prava na imovinu iz Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u broj 1 uz Europsku konvenciju. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". VIII. Zaključak OBRAZLOŽEWE 44. Obzirom na činjenice postupka i zaključak Ustavnog suda I. Uvod kako se radilo o radnome sporu čiji je postupak žuran, kako je u 1. Srećko Pavlović (u daqnjem tekstu: apelant) iz pitanju relativno složen postupak, te imajući u vidu da apelanti Qubuškog, kog zastupa Udružena advokatska kancelarija nisu doprinosili odgađanju u postupanju sudova, Ustavni je sud Grgić & Co. iz Qubuškog, podnio je 4. maja 2006. godine zaključio kako je parnični postupak povodom tužbe apelanata koji apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem je trajao više od osam godina prešao granice razumnoga roka iz tekstu: Ustavni sud) protiv Rješewa Kantonalnog suda u članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine. Europske konvencije. Dalje, Ustavni sud zaključuje kako ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava II. Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od kada Ustavni sud nije utvrdio da su redoviti sudovi primijenili Opštinskog suda u Čapqini, Kantonalnog suda u Mostaru, zakon proizvoljno, kao niti da postupak u cjelini ukazuje na bilo "Sarajevo osigurawa" d.d. Sarajevo zatraženo je 20. juna 2008. koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud godine, a od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 3. zaključuje kako nije povrijeđeno pravo apelanata na imovinu septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. obzirom da pobijana odluka nije rezultat proizvoljnosti u načinu 3. Opštinski sud u Čapqini je 30. jula dostavio odgovor na na koji su primijenjeni relevantni propisi. apelaciju, Kantonalni sud u Mostaru 26. juna, a "Sarajevo 45. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, osiguranje" d.d. Sarajevo 10. jula 2008. godine. Predstavnički Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio 46. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovor 15. septembra 2008. godine. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Opštinskog suda u Čapqini, Kantonalnog suda u Predsjednica Mostaru, "Sarajevo osigurawa" d.d. Sarajevo i Predstavničkog Ustavnog suda doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavljeni Bosne i Hercegovine su apelantu 29. septembra 2008. godine. Seada Palavrić, v. r. III. Činjenično stanje Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih predmetu broj AP 1311/06, rješavajući apelaciju Srećka navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: Pavlovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 6. Na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda u Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni Qubuškom broj P.187/92 od 27. aprila 1993. godine, "Sarajevo glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: osiguranje" d.d. Sarajevo je bilo dužno apelantu da isplati, na ime naknade nematerijalne štete, iznos od 4.000.000 HRD sa Seada Palavrić, predsjednica zakonskom zateznom kamatom (u daqnjem tekstu: z.z.k.) počev od Miodrag Simović, potpredsjednik 27. aprila 1993. godine, pa do konačne isplate. Valerija Galić, potpredsjednica 7. U toku 1998. godine apelant je pokrenuo izvršni David Feldman, sudija postupak, koji je okončan pravosnažnim Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta Tudor Pantiru, sudija 2006. godine, a čija ustavnost je predmet ove apelacije. Ovim Mato Tadić, sudija rješenjem je odlučeno da se dozvoljava izvršenje po predlogu Constance Grenje, sudija tražioca izvršewa (apelanta) protiv "Sarajevo osigurawa" Krstan Simić, sudija d.d. Sarajevo, i to na ime glavnog duga iznos od 1.025 KM sa z.z.k. Mirsad Ćeman, sudija od 23. novembra 1995. godine, pa do isplate. Takođe, dozvoljeno je izvršenje na ime troškova parničnog postupka u visini od na sjednici održanoj 31. januara 2009. godine donio je 36,5 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 23. novembra 1995. godine, pa do isplate. Dalje, izvršenik je obavezan da apelantu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 isplati iznos od 3.615,5 KM na ime troškova izvršnog Usvaja se apelacija Srećka Pavlovića. postupka. U ostalom dijelu (tačka III) rješenje je potvrdilo 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 prvostepeno Rješenje o izvršenju Opštinskog suda u Čapqini smatra da je Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena broj I.145/98-Č od 18. aprila 2005. godine, a koje se odnosilo na dugovawa donesen u predviđenoj proceduri. Ovaj dom se nije nalog odnosnoj banci da izvrši obračun ukupnog apelantovog izjasnio o apelantovoj tvrdwi da je ovaj zakon protivustavan. potraživawa, te da izvrši transakciju tako dobijenog iznosa. V. Relevantni propisi 8. Kantonalni sud u Mostaru, u vezi sa obračunom zakonske 14. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine zatezne kamate, primijenio je Zakon o visini stope zatezne Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u kamate na neizmirena dugovawa ("Službene novine relevantnom dijelu glasi: Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05). Zakon propisuje, s jedne strane, da se primjenjuje na sva dugovawa nastala na osnovu Član 37 Zakona o izmjenama i dopunama naknade štete iz osnova obaveznih osigurawa u periodu od 1. Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim novembra 1989. godine do stupawa na snagu Zakona o izmjenama i ispravama (sudske presude i sudska poravnawa) i vansudska dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene poravnawa iz osigurawa ne obračunavaju se kamate za cijeli pe- novine Federacije BiH" broj 51/01). S druge strane, zakon riod rata, odnosno direktne ratne opasnosti u Bosni i propisuje da se zatezna zakonska kamata neće obračunavati u Hercegovini. periodu kada traje ratno stanje (od 18. septembra 1991. do 23. 15. Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. januara 2004. novembra 1995. godine). Takođe, zakon je propisao da će obračun godine, rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom zakonske zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješewima Brijegu, utvrdio da član 37 Zakona o izmjenama i dopunama vršiti komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije BiH transakcione račune uz naplatu provizije. Primjenjujući ove ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/98) nije saglasan odredbe, Kantonalni sud u Mostaru je zakqučio da apelant, članu II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1 Protokola nakon izvršene denominacije HRD u KM, ima pravo na tako broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je naložio dobijeni iznos duga na zakonsku zateznu kamatu, ali samo od 23. Parlamentu Federacije BiH (u daqnjem tekstu: Parlament novembra 1995. godine, i to u visini od 12 %, s tim da će Federacije) da u roku od najkasnije tri mjeseca od dana komercijalne banke izvršiti konkretan obračun. objavqivawa ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi član 37 Zakona o izmjenama i dopunama IV. Apelacija Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije BiH (u daqnjem a) Navodi iz apelacije tekstu: Zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom 9. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru konvencijom, te da obavijesti Ustavni sud o preduzetim pogrešno i arbitrarno primijenio relevantne zakonske mjerama s ciljem izvršewa te odluke. odredbe. On, takođe, smatra da Zakon o visini stope zatezne 16. Ustavni sud je u svom Rješenju broj U 50/01 od 1. aprila kamate na neizmirena dugovawa nije mogao da bude primijenjen 2006. godine utvrdio da Parlament Federacije BiH nije (u verziji izmjena i dopuna, "Službene novine Federacije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U BiH" broj 29/05), jer se primjenjuje, prema apelantovom 50/01 od 30. januara 2004. godine. mišljenju, iskqučivo na ugovore u privredi (što nije slučaj u 17. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju konkretnom predmetu naknade štete). Dalje, apelant navodi da ("Službene novine Federacije BiH" broj 24/05) u relevantnom su izmjene i dopune stupile na snagu 18. maja 2005. godine, a dijelu glasi: "posljednje ročište" u izvršnom postupku okončano je 18. Član 85 aprila 2005. godine, pa, shodno tome, ove izmjene i dopune nisu Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje da vrijedi Zakon mogle da se primijene. Takođe, apelant tvrdi da je primijenjeni o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije zakon suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine, i to zbog istih BiH" br. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71 i 72, i razloga kao i u predmetu Ustavnog suda broj U 50/01. Na osnovu Uredba o osnivanju Kancelarije za nadzor društava za ovih tvrdwi apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na osiguranje u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1 BiH" br. 18/97 i 42/00). Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih 18. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i konvencija). 29/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 1 b) Odgovor na apelaciju Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih 10. Opštinski sud u Čapqini, u svom odgovoru, naveo je da kamata po neizmirenim dugovawima na osnovu ugovora iz nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na imovinu. Tvrdi dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovawa nastalih na da je neisplaćivanje kamate za vrijeme ratnog perioda u skladu osnovu naknade štete iz osnova obaveznih osigurawa u sa odredbama člana 37 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o periodu od 1.12.1989. godine do stupawa na snagu Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98), sa čime se složio, kako navodi ("Službene novine Federacije BiH" broj 51/01). taj sud, i sâm apelant u svom podnesku upućenom sudu 19. marta Član 2 1999. godine. Dalje, taj sud tvrdi da je korektno utvrđen iznos Na iznos duga iz člana 1 ovog zakona, nastalog na osnovu duga putem vještačewa, te da nisu napravljeni propusti dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije činjenične ili pravne prirode. Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% 11. Kantonalni sud u Mostaru, bez daqnjeg obrazložewa, godišnje. naveo je da nisu povrijeđena qudska prava i slobode iz Ustava Zatezna kamata iz stava 1 ovog člana neće se Bosne i Hercegovine. obračunavati za period ratnog stawa od 18.9.1991. godine do 12. "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo je u svom odgovoru na 23.11.1995. godine. apelaciju iznijelo stanovište da apelant nije nadležan da Član 3 pokreće postupak ocjene ustavnosti primijenjenog zakona, Obračun zateznih kamata iz člana 1 ovog zakona vrši se upućujući pri tome na subjekte koji su za to ovlašćeni iz člana primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine. Smatra, takođe, da nisu periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje povrijeđena qudska prava i slobode iz Ustava Bosne i periode. Hercegovine. Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim 13. Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i rješewima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima Hercegovine u svom odgovoru od 15. septembra 2008. godine otvorene transakcione račune, uz naplatu provizije. Član 4 razumnosti dužine postupka (AP 1431/05 od 12. septembra 2006. Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1 godine, tačka 47). Takođe, Ustavni sud je proširio polje ovog zakona koji nisu okončani do dana stupawa na snagu ovog primjene ustavnih standarda i na izvršne postupke ukoliko se zakona, ili su okončani a nisu izvršeni, okončaće se shodno tvrdi da je izvršni postupak sâm po sebi doveo do povrede odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje. ustavnog prava (U 9/03 od 23. aprila 2004. godine, tačka 15, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 38/04). VI. Dopustivost Standardi qudskih prava se primjenjuju i u slučaju kada se u VI.1. Rok i iscrpqivanje pravnih lijekova samom izvršnom postupku određuju qudska prava i slobode (a 19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, contrario AP 206/02 od 23. jula 2004. godine, tač. 11 i 14). U Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima konkretnom slučaju, pravosnažnom presudom nadležni sud je koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora odredio da apelant ima pravo na zatezne kamate od 27. aprila zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 1993. godine. U toku izvršnog postupka zakonodavac je donio 20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, sporni zakon na osnovu kog je de iure izmijenjena pravosnažna Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presuda, jer apelant nema pravo na z.z.k. u periodu od 18. presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine. Samim tim u djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se izvršnom postupku je ponovo utvrđivano apelantovo pravo na podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije imovinu, tj. zakonsku zateznu kamatu. Na osnovu toga Ustavni primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog sud zakqučuje da se na predmetni izvršni postupak primjenjuju je koristio. član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola 21. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom broj 1 uz Evropsku konvenciju. je Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine protiv kog nema drugih djelotvornih VI.3. Ostali uslovi dopustivosti apelacije pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno 25. Ustavni sud smatra da apelacija ispuwava i uslove iz rješenje apelant je primio 28. marta 2006. godine, a apelacija je člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno podnesena 4. maja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. VI.2. Kompatibilnost apelacije ratione materiae sa 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Ustavom Bosne i Hercegovine Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, 22. Predmetni slučaj tiče se zakonitosti i ustavnosti Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove konačnog rješewa u izvršnom postupku, a koje se odnosilo na u pogledu dopustivosti. naplatu pravosnažno dosuđene štete iz osiguranog slučaja. VII. Meritum Ustavni sud, u vezi sa ovim postupkom, mora da dâ odgovor na dva 27. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršni pitawa ratione materiae prirode. Prvo, da li, osim glavnog postupak za naplatu odštetnog duga, koji, kao što je Ustavni duga, tj. osigurane sume, zakonska zatezna kamata predstavlja sud utvrdio u dijelu odluke "Dopustivost", potpada pod imovinu u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. zaštitu Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da mu je člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da li se na konačnim Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj postupak izvršewa primjenjuju standardi iz člana II/3k) 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine povrijeđeno pravo na Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1 Protokola broj 1 uz imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1 Evropsku konvenciju, u kom se konkretno određuju kamate. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 23. U vezi sa prvim pitanjem Ustavni sud naglašava da je 28. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pravosnažnom Presudom Opštinskog suda u Qubuškom broj Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju P.187/92 od 27. aprila 1993. godine "Sarajevo osiguranje" d.d. qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Sarajevo bilo dužno da isplati apelantu, na ime naknade nematerijalne štete, iznos od 4.000.000 HRD sa zakonskom Š...Ć. zateznom kamatom, počev od 27. aprila 1993. godine, pa do k) Pravo na imovinu. konačne isplate. Ovakvo presuđenje zasnivalo se na Zakonu o Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: obligacionim odnosima. Naime, član 186 tog zakona predviđa Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje nastanka štete. Dalje, član 190 tog zakona predviđa potpunu imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim naknadu, a član 277 predviđa da dužnik koji zakasni sa zakonom i opštim principima međunarodnog prava. ispunjenjem novčane obaveze duguje zateznu kamatu. Sporni Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra stupio je na snagu 2004. godine, retroaktivno lišavajući potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa tužioca njegovog prava na zateznu kamatu. Drugim riječima, opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza tužilac je, s pravne tačke gledišta, opravdano očekivao, u ili drugih doprinosa ili kazni. vrijeme nastupawa osiguranog slučaja i donošewa VII.1. Da li je došlo do miješawa u apelantovo pravo na pravosnažne presude, da će dobiti zateznu kamatu u slučaju imovinu? zakašnjenja plaćawa u skladu sa Zakonom i sklopljenim 29. Ustavni sud podsjeća na svoju ustaljenu praksu, kao i ugovorom sa osiguravajućim društvom. Shodno tome, Ustavni praksu Evropskog suda za qudska prava shodno kojoj član 1 sud zakqučuje da apelantovo očekivanje da će mu osiguravajuće Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri društvo platiti zateznu kamatu u zakonskom iznosu i za različita pravila. Prvo pravilo navedeno u prvom stavu je vrijeme propisano zakonom predstavlja potraživanje koje opšte prirode i iskazuje princip mirnog uživawa imovine. odgovara imovini iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i Drugo pravilo sadržano u drugoj rečenici istog stava obuhvata člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uslovima. 24. Kad je riječ o drugom pitanju, da li se standardi člana Treće pravilo iz stava dva navedenog člana priznaje da države II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korišćenje Evropsku konvenciju primjenjuju i na izvršni postupak, imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu Ustavni sud je već naglasio da se izvršni postupak smatra "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće pravilo integralnim dijelom suđewa kada je u pitanju ispitivanje odnose se na pojedine slučajeve ometawa prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, treba tumačiti u svjetlu opšteg 34. Primjenjujući ovu praksu na predmetni slučaj, Ustavni principa iskazanog u prvom pravilu (vidi, Evropski sud za sud smatra da je Kantonalni sud pravilno protumačio i qudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od primijenio sporne odredbe. Naime, osporeno rješenje je 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61). doneseno 2. marta 2006. godine. Član 4 Zakona o visini stope 30. Član 2 stav 2 Zakona o visini stope zatezne kamate na zatezne kamate na neizmirena dugovawa reguliše vremensku neizmirena dugovawa oslobađa osiguravajuća društva od bilo primjenu toga zakona tako što primjenu proteže na sve kakve obaveze da izvrše isplatu neisplaćenih zakonskih postupke "za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1 Š...Ć zateznih kamata za ratni period, tj. od 18. septembra 1991. do 23. zakona koji nisu okončani do dana stupawa na snagu Š...Ć zakona novembra 1995. godine. Efekat ovakvog izuzetka jeste smanjenje ili su okončani a nisu izvršeni". Shodno tome, predmetno iznosa zakonske zatezne kamate u svim slučajevima u kojima rješenje odražava zakonsko stanje na dan njegovog donošewa - 2. naplata po pravosnažnim presudama nije izvršena prije marta 2006. godine. stupawa na snagu ove odredbe. S obzirom na to da je već ranije 35. Ipak, ovakvo zakonsko rješenje bi moglo biti razlog da ustanovljeno da zahtjev za isplatu zatezne kamate predstavlja se razmatra pitanje da li se rješenje Kantonalnog suda miješa u imovinu, izuzetak iz člana 2 stav 2 za neplaćanje zatezne kamate pravo na apelantovu imovinu. Naime, primjenjujući član 2 stav za ratni period može da se smatra kao djelimično lišavanje 2 Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa imovine u smislu druge rečenice prvog stava člana 1 ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05) na Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. visinu sume koja se duguje apelantu po osnovu Presude Osnovnog VII.2. Da li je miješanje zakonito? suda u Qubuškom broj P.187/92 od 27. aprila 1993. godine, a koja 31. Apelant smatra da se predmetni zakon nije mogao da je postala pravosnažna prije nego što je Zakon o visini stope primijeni na njegov slučaj zbog dva razloga. Prvi je, kako tvrdi zatezne kamate na neizmirena dugovawa stupio na snagu, apelant, činjenica da se taj zakon primjenjuje iskqučivo na Kantonalni sud je nametnuo apelantu uslove koji, očito, nisu ugovore u privredi, što nije slučaj u konkretnom predmetu bili "predviđeni zakonom" u smislu druge rečenice stava 1 naknade štete. Drugi razlog je činjenica da su izmjene i dopune člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud Zakona stupile na snagu 18. maja 2005. godine, a "posljednje smatra da jedna odluka ne može biti donesena "pod uslovima ročište" u konkretnom izvršnom postupku je okončano 18. predviđenim zakonom" ukoliko ne zadovoljava relevantne aprila 2005. godine, pa, shodno tome, ove izmjene i dopune nisu ustavne standarde. U ustavnom i pravnom okviru Bosne i mogle da se primijene. Hercegovine, Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja najvišu 32. Ustavni sud smatra da oba navoda nisu osnovana. Prije pravnu normu ovog okvira. Član II/2 Ustava Bosne i svega, prema jezičkom tumačenju spornih odredbi, nema ništa Hercegovine stipuliše da "prava i slobode Š...Ć se direktno što bi opravdalo apelantove navode. Zakon iskqučivo primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet spominje dužničko-povjerilačke odnose, te ukazuje na nad svim ostalim zakonima". Odredba zakona Bosne i vremenski period na koji se zakon odnosi. Shodno tome, Hercegovine ili jednog entiteta, koja je suprotna odredbi Ustavni sud ne vidi arbitrarnost tumačewa ovih odredbi na Ustava Bosne i Hercegovine ili pravu ili slobodi iz način kako su to sudovi uradili. Evropske konvencije, jeste protivustavna, te joj nedostaje 33. Kad je riječ o drugom navodu, Ustavni sud se poziva na neophodan kvalitet zakonitosti koji bi opravdao miješanje sa svoju praksu i praksu Komisije za qudska prava pri Ustavnom jednim od ovih prava ili sloboda. sudu Bosne i Hercegovine u kojoj je rješavao pitanje vremenske 36. Primjenjujući ovaj princip u konkretnom slučaju, primjene relevantnih odredbi. Naime, kao i u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da rješenje Kantonalnog suda, koje se postavlja se pitanje koje odredbe nadležni organ mora da oslawa na član 2 stav 2 Zakona o visini stope zatezne kamate na primijeni ukoliko se nakon nastanka određene faktičke neizmirena dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" br. radnje (na primjer, nastupanje osiguranog događaja) promijeni 56/04, 68/04 i 29/05), nameće uslove koji nisu predviđeni materijalnopravni osnov za odlučivanje. U predmetu Komisije zakonom zbog dva razloga. S jedne strane, Ustavni sud je već za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine utvrdio da ova odredba povređuje pravo na imovinu iz člana CH/03/14442 (Pavlović protiv Bosne i Hercegovine i II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Federacije Bosne i Hercegovine od 8. februara 2006. godine; Evropsku konvenciju (vidi citiranu odluku broj U 50/01). uporedi i AP 1705/06 od 10. januara 2008. godine, tačka 9) Ustavni sud je u tom predmetu odredio rok od tri mjeseca da navedeno je: Parlament Federacije Bosne i Hercegovine izmijeni zakon. 77. Pitanje koje pravo treba da primijeni u nekom slučaju Od trenutka u kom je taj rok istekao relevantne odredbe zakona zavisi, prije svega, od tumačewa odredbi o vremenskom važenju su prestale da sadržavaju nužan elemenat zakonitosti koji bi normi koje predstavljaju pravni osnov odlučivawa. Iz toga opravdao miješanje sa ustavnim pravima. S druge strane, proizilazi da organ mora da primijeni normu koja je važeća u Evropski sud za qudska prava je u svojoj ustaljenoj praksi trenutku donošewa odluke. Isti pristup se primjenjuje i u zakqučio da legislatura koja uspješnog tužioca žalbenim postupcima. Ovo jasno proizilazi iz principa retrospektivno lišava potpunog izvršewa konačne i zakonitosti u upravnom postupku (član 4 Zakona o upravnom izvršne odluke nadležnog suda, kom mu je dodijeljen određeni postupku, "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" iznos, povređuje pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 broj 29/02), koji nalaže da upravni organi rješavaju stvari na Evropske konvencije (vidi, na primjer, Jeličić protiv Bosne i osnovu zakona, u granicama ovlašćewa i u skladu s ciljem s Hercegovine, presuda iz 2006, broj aplikacije 41183/02; kojim je ovlašćenje dato. Drugačiji pristup neophodan je samo Karanović protiv Bosne i Hercegovine, presuda iz 2007. u slučajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac godine, broj aplikacije 39462/03). Pravo na pristup sudu, koje opšteg akta predvidi u samom zakonu, tj. aktu, prelazne predstavlja jedan od elemenata prava na pravično suđenje, ne bi odredbe, koje nalažu da se u postupcima koji nisu okončani predstavljalo stvarnu i efikasnu zaštitu qudskih prava primijene ranije važeće norme, ili u slučajevima u kojima ukoliko se ne bi garantovalo izvršenje odluka sudova. Ustavni nadležni organ mora da odluči šta je bilo po zakonu na sud naglašava da svako miješanje izvršnog suda ili određeni dan, tj. u određenom vremenskom periodu u zakonodavca u izvršnu ispravu tako da modifikuje uslove prošlosti. Konačno, Komisija naglašava da član I/2 Ustava utvrđene pravno obavezujućim odlukama povređuje pravo na Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava iz kog pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i proizilazi princip pravne sigurnosti. To, dalje, znači da člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S obzirom na to da je donosilac opšteg akta mora da vodi računa da se pravni osnov apelant bio ovlašćen na puni iznos kamate, bez ograničewa, u koji reguliše određene odnose ne mijewa tako često, jer to vrijeme kada je nastupila pravosnažnost njegove presude, izaziva nesigurnost kod građana. naknadno donošenje odredbi koje modifikuju uslove izvršewa predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Apelant ima 40. Uzimajući u obzir citiranu praksu i prethodno pravo na kamatu na način koji propisuje zakon u vrijeme kada je navedeno, Ustavni sud potvrđuje da je povrijeđeno apelantovo presuda postala pravosnažna. pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, 37. S obzirom na to da je Kantonalni sud, primjenjujući član tj. člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 2 stav 2 Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena VIII. Zakqučak dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05), nametnuo uslove za priznavanje apelantovog prava na 41. Ustavni sud zakqučuje da je otpisivanje zakonske imovinu koji nisu bili predviđeni zakonom, u smislu zatezne kamate apelantu za period rata, po osnovu člana 2 stav 2 objašnjenja te sintagme u ovoj odluci, rješenje Kantonalnog Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa, suda je povrijedilo apelantovo pravo na imovinu. U svjetlu protivustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon ovog zakqučka nije nužno da se nametnuti uslovi razmatraju u retroaktivno mijewao uslove za isplatu pravosnažno smislu postojawa javnog interesa ili usaglašenosti sa dosuđene zakonske zatezne kamate. Zbog tih razloga, Ustavni principima međunarodnog prava. sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola 38. Ustavni sud priznaje da propust Parlamenta broj 1 uz Evropsku konvenciju. Federacije Bosne i Hercegovine da izmijeni član 37 Zakona o 42. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine u dispozitivu ove odluke. Federacije Bosne i Hercegovine" broj 6/98) u skladu sa Odlukom broj U 50/01 stavlja sudove u Bosni i Hercegovini u 43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tešku situaciju. S jedne strane, oni imaju obavezu da odbiju da Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. primijene zakone koji su suprotni Ustavu Bosne i Predsjednica Hercegovine. U vezi sa ovom konkretnom situacijom, Ustavni Ustavnog suda sud je već zakqučio u konačnoj i obavezujućoj odluci (vidi, član Bosne i Hercegovine VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine) da predmetne odredbe nisu u Seada Palavrić, s. r. skladu sa članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U slučaju Odluke broj U 50/01, Ustavni sud je utvrdio istu vrstu neustavnosti Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u koja je i ovdje ponovo utvrđena. U tom predmetu Ustavni sud je, predmetu broj AP 1311/06, rješavajući apelaciju Srećka pozivajući se na odredbe člana 63 stav 4 Pravila Ustavnog suda, Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, naložio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. dovede u sklad protivustavne norme, što je zakonodavac Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik propustio da učini. Shodno tome, 1. aprila 2006. godine Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Ustavni sud je donio rješenje o nesprovođenju Odluke broj U Seada Palavrić, predsjednica 50/01. U tački 5 navedenog rješewa Ustavni sud je obrazložio: Miodrag Simović, potpredsjednik Ustavni sud konstatuje da je Parlament Federacije Valerija Galić, potpredsjednica donio novi zakon čijim je donošenjem prestao da važi Zakon o David Feldman, sudija izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica, pa Tudor Pantiru, sudija time i sporni član 37. Međutim, Parlament Federacije je Mato Tadić, sudija prije toga donio novi Zakon o visini stope zatezne kamate na Constance Grenje, sutkinja neizmirena dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" broj Krstan Simić, sudija 56/04 od 23. oktobra 2004. godine) koji u članu 2 stav 3, koji je Mirsad Ćeman, sudija kasnije izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o na sjednici održanoj 31. januara 2009. godine donio je visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa ("Službene novine Federacije BiH" broj 29/05 od 18. maja 2005. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 godine), propisuje da se zatezna kamatna stopa neće Usvaja se apelacija Srećka Pavlovića. obračunavati za period ratnog stawa od 18. septembra 1991. Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine godine do 23. novembra 1995. godine, čime je de iure i de facto i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu zadržano isto pravno stanje kakvo je bilo u vrijeme važewa ljudskih prava i osnovnih sloboda. odredbe člana 37 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj osiguranju imovine i lica. 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine. 39. S druge strane, relevantne odredbe Zakona o visini Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan stope zatezne kamate na neizmirena dugovawa bile su sastavni da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom dio zakona koji je usvojio Parlament entiteta kom pripada II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Kantonalni sud. Shodno tome, Ustavni sud će predvidjeti Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. smjernice za sudove koji se nalaze u sličnim situacijama. Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od tri Sudovi moraju stalno da vode računa o Ustavu Bosne i mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Hercegovine i Evropskoj konvenciji kao superiornijim u Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odnosu na zakone entiteta ili zakone Parlamentarne odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda skupštine Bosne i Hercegovine u smislu ustavne i zakonske Bosne i Hercegovine. hijerarhije Bosne i Hercegovine. U slučaju da smatraju pravni Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i osnov koji mora da se primijeni u konkretnom slučaju Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i suprotnim Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u konvenciji, ili sumwaju u ustavnost, sudovi moraju da "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". proslijede pitanje Ustavnom sudu, koji će donijeti konačno i OBRAZLOŽENJE obavezujuće mišljenje, u smislu člana VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud očekuje da će na taj način biti I. Uvod moguće da se prevenira ponavljanje situacije koja se desila u 1. Srećko Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, konkretnom slučaju. kojeg zastupa Udružena advokatska kancelarija Grgić & Co. iz 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Ljubuškog, podnio je 4. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom IV. Apelacija sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 a) Navodi iz apelacije od 2. marta 2006. godine. 9. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru pogrešno i arbitrarno primijenio relevantne zakonske odredbe. On, također, II. Postupak pred Ustavnim sudom smatra da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja nije mogao biti primijenjen (u verziji izmjena i dopuna, 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od "Službene novine Federacije BiH" broj 29/05), jer se primjenjuje, Općinskog suda u Čapljini, Kantonalnog suda u Mostaru, prema apelantovom mišljenju, isključivo na ugovore u privredi "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo zatraženo je 20. juna 2008. (što nije slučaj u konkretnom predmetu naknade štete). Dalje, godine, a od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 3. apelant navodi da su izmjene i dopune stupile na snagu 18. maja septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 2005. godine, a "posljednje ročište" u izvršnom postupku 3. Općinski sud u Čapljini je 30. jula dostavio odgovor na okončano je 18. aprila 2005. godine, pa, prema tome, ove izmjene i apelaciju, Kantonalni sud u Mostaru 26. juna, a "Sarajevo dopune se nisu mogle primijeniti. Također, apelant tvrdi da je osiguranje" d.d. Sarajevo 10. jula 2008. godine. Predstavnički primijenjeni zakon protivan Ustavu Bosne i Hercegovine, i to zbog dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio istih razloga kao i u predmetu Ustavnog suda broj U 50/01. Na odgovor 15. septembra 2008. godine. osnovu ovih tvrdnji apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. odgovori Općinskog suda u Čapljini, Kantonalnog suda u Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i Mostaru, "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo i Predstavničkog osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavljeni su b) Odgovor na apelaciju apelantu 29. septembra 2008. godine. 10. Općinski sud u Čapljini, u svom odgovoru, naveo je da III. Činjenično stanje nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na imovinu. Tvrdi da je neisplaćivanje kamate za vrijeme ratnog perioda u skladu sa 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i odredbama člana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" br. sljedeći način: 2/95, 7/95, 6/98, 41/98), sa čime se složio, kako navodi taj sud, i 6. Na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda u sâm apelant u svom podnesku upućenom sudu 19. marta 1999. Ljubuškom broj P. 187/92 od 27. aprila 1993. godine, "Sarajevo godine. Dalje, taj sud tvrdi da je korektno utvrđen iznos duga osiguranje" d.d. Sarajevo je bilo dužno apelantu da isplati, na ime putem vještačenja, te da nisu napravljeni propusti činjenične ili naknade nematerijalne štete, iznos od 4.000.000 HRD sa pravne prirode. zakonskom zateznom kamatom (u daljnjem tekstu: z.z.k.) počevši 11. Kantonalni sud u Mostaru, bez daljnjeg obrazloženja, od 27. aprila 1993. godine, pa do konačne isplate. naveo je da nisu povrijeđena ljudska prava i slobode iz Ustava 7. U toku 1998. godine apelant je pokrenuo izvršni postupak, Bosne i Hercegovine. koji je okončan pravosnažnim Rješenjem Kantonalnog suda u 12. "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo je u svom odgovoru na Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine, a čija apelaciju iznijelo stav da apelant nije nadležan da pokreće ustavnost je predmet ove apelacije. Ovim rješenjem je odlučeno da postupak ocjene ustavnosti primijenjenog zakona, upućujući pri se dopušta izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja (apelanta) tome na subjekte koji su za to ovlašteni iz člana VI/3.a) Ustava protiv "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, i to na ime glavnog Bosne i Hercegovine. Smatra, također, da nisu povrijeđena ljudska duga iznos od 1.025 KM sa z.z.k. od 23. novembra 1995. godine, prava i slobode iz Ustava Bosne i Hercegovine. pa do isplate. Također, dopušteno je izvršenje na ime troškova 13. Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i parničnog postupka u visini od 36,5 KM sa zakonskom zateznom Hercegovine u svom odgovoru od 15. septembra 2008. godine kamatom od 23. novembra 1995. godine, pa do isplate. Dalje, smatra da je Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena izvršenik je obavezan da apelantu isplati iznos od 3.615,5 KM na dugovanja donesen u predviđenoj proceduri. Ovaj dom se nije ime troškova izvršnog postupka. U ostalom dijelu (tačka III) izjasnio o apelantovoj tvrdnji da je ovaj zakon protivustavan. rješenje je potvrdilo prvostepeno Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Čapljini broj I.145/98-Č od 18. aprila 2005. godine, a koje V. Relevantni propisi se odnosilo na nalog odnosnoj banci da izvrši obračun ukupnog 14. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine apelantovog potraživanja, te da izvrši transakciju tako dobivenog Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u iznosa. relevantnom dijelu glasi: 8. Kantonalni sud u Mostaru, u vezi sa obračunom zakonske Član 37. Zakona o izmjenama i dopunama zatezne kamate, primijenio je Zakon o visini stope zatezne kamate Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudska 56/04, 68/04 i 29/05). Zakon propisuje, s jedne strane, da se poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se kamate za cijeli pe- primjenjuje na sva dugovanja nastala na osnovu naknade štete iz riod rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i osnove obaveznih osiguranja u periodu od 1. novembra 1989. Hercegovini. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama 15. Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. januara 2004. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine godine, rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Federacije BiH" broj 51/01). S druge strane, zakon propisuje da se utvrdio da član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zatezna zakonska kamata neće obračunavati u periodu kada traje osiguranju imovine i lica Federacije BiH ("Službene novine ratno stanje (od 18. septembra 1991. do 23. novembra 1995. Federacije BiH" broj 6/98) nije saglasan članu II/3.k) Ustava godine). Također, zakon je propisao da će obračun zakonske Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima vršiti konvenciju. Ustavni sud je naložio Parlamentu Federacije BiH (u komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske daljnjem tekstu: Parlament Federacije) da u roku od najkasnije tri račune uz naplatu provizije. Primjenjujući ove odredbe, mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Kantonalni sud u Mostaru je zaključio da apelant, nakon izvršene Bosne i Hercegovine" uskladi član 37. Zakona o izmjenama i denominacije HRD u KM, ima pravo na tako dobiveni iznos duga dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije BiH (u na zakonsku zateznu kamatu, ali samo od 23. novembra 1995. daljnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i godine, i to u visini od 12 %, s tim da će komercijalne banke izvršiti Evropskom konvencijom, te da obavijesti Ustavni sud o konkretan obračun. preduzetim mjerama s ciljem izvršenja te odluke. 16. Ustavni sud je u svom Rješenju broj U 50/01 od 1. aprila 22. Predmetni slučaj tiče se zakonitosti i ustavnosti konačnog 2006. godine utvrdio da Parlament Federacije BiH nije izvršio rješenja u izvršnom postupku, a koje se odnosilo na naplatu Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 50/01 od 30. pravosnažno dosuđene štete iz osiguranog slučaja. Ustavni sud, u januara 2004. godine. vezi sa ovim postupkom, mora dati odgovor na dva pitanja 17. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom ratione materiae prirode. Prvo, da li, osim glavnog duga, tj. osiguranju ("Službene novine Federacije BiH" broj 24/05) u osigurane sume, zakonska zatezna kamata predstavlja imovinu u relevantnom dijelu glasi: smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Član 85. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da li se na postupak izvršenja primjenjuju standardi iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje vrijediti Zakon o Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" br. konvenciju, u kojem se konkretno određuju kamate. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71. i 72, i Uredba o osnivanju Ureda za nadzor društava za osiguranje u Federaciji 23. U vezi sa prvim pitanjem Ustavni sud naglašava da je BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 18/97 i 42/00). pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj P. 187/92 od 27. aprila 1993. godine "Sarajevo osiguranje" d.d. 18. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena Sarajevo bilo dužno da isplati apelantu, na ime naknade dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i nematerijalne štete, iznos od 4.000.000 HRD sa zakonskom 29/05) u relevantnom dijelu glasi: zateznom kamatom, počevši od 27. aprila 1993. godine, pa do Član 1. konačne isplate. Ovakvo presuđenje zasnivalo se na Zakonu o Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata obligacionim odnosima. Naime, član 186. tog zakona predviđa po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu nastanka štete. Dalje, član 190. tog zakona predviđa potpunu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od naknadu, a član 277. predviđa da dužnik koji zakasni sa 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i ispunjenjem novčane obaveze duguje zateznu kamatu. Sporni dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja novine Federacije BiH" broj 51/01). stupio je na snagu 2004. godine, retroaktivno lišavajući tužioca Član 2. njegovog prava na zateznu kamatu. Drugim riječima, tužilac je, s Na iznos duga iz člana 1. ovog zakona, nastalog na osnovu pravne tačke gledišta, opravdano očekivao, u vrijeme nastupanja dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i osiguranog slučaja i donošenja pravosnažne presude, da će dobiti Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje. zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja plaćanja u skladu sa Zakonom i sklopljenim ugovorom sa osiguravajućim društvom. Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelantovo očekivanje da za period ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. će mu osiguravajuće društvo platiti zateznu kamatu u zakonskom godine. iznosu i za vrijeme propisano zakonom predstavlja potraživanje Član 3. koje odgovara imovini iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje 24. Kad je riječ o drugom pitanju, da li se standardi člana periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz periode. Evropsku konvenciju primjenjuju i na izvršni postupak, Ustavni Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim sud je već naglasio da se izvršni postupak smatra integralnim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima dijelom suđenja kada je u pitanju ispitivanje razumnosti dužine otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije. postupka (AP 1431/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 47). Član 4. Također, Ustavni sud je proširio polje primjene ustavnih Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. standarda i na izvršne postupke ukoliko se tvrdi da je izvršni ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog postupak sâm po sebi doveo do povrede ustavnog prava (U 9/03 zakona, ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema od 23. aprila 2004. godine, tačka 15, "Službeni glasnik Bosne i odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje. Hercegovine" broj 38/04). Standardi ljudskih prava se primjenjuju i u slučaju kada se u samom izvršnom postupku VI. Dopustivost određuju ljudska prava i slobode (a contrario AP 206/02 od 23. VI.1. Rok i iscrpljivanje pravnih lijekova jula 2004. godine, tač. 11. i 14). U konkretnom slučaju, 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravosnažnom presudom nadležni sud je odredio da apelant ima Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja pravo na zatezne kamate od 27. aprila 1993. godine. U toku su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog izvršnog postupka zakonodavac je donio sporni zakon na osnovu presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. kojeg je de iure izmijenjena pravosnažna presuda, jer apelant 20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, nema pravo na z.z.k. u periodu od 18. septembra 1991. do 23. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv novembra 1995. godine. Samim tim u izvršnom postupku je presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi ponovno utvrđivano apelantovo pravo na imovinu, tj. zakonsku djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se zateznu kamatu. Na osnovu toga Ustavni sud zaključuje da se na podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije predmetni izvršni postupak primjenjuju član II/3.k) Ustava primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku je koristio. konvenciju. 21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom VI.3. Ostali uvjeti dopustivosti apelacije je Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine protiv kojeg nema 25. Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa- Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 28. marta 2006. cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog godine, a apelacija je podnesena 4. maja 2006. godine, tj. u roku kojeg apelacija nije dopustiva. od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Ustavnog suda. Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, VI.2. Kompatibilnost apelacije ratione materiae sa Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u Ustavom Bosne i Hercegovine pogledu dopustivosti. VII. Meritum arbitrarnost tumačenja ovih odredaba na način kako su to sudovi 27. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršni uradili. postupak za naplatu odštetnog duga, koji, kao što je Ustavni sud 33. Kad je riječ o drugom navodu, Ustavni sud se poziva na utvrdio u dijelu odluke "Dopustivost", potpada pod zaštitu svoju praksu i praksu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da mu je konačnim sudu Bosne i Hercegovine u kojoj je rješavao pitanje vremenske Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj primjene relevantnih odredaba. Naime, kao i u ovom predmetu, 007-0-Gž-06-00037 od 2. marta 2006. godine povrijeđeno pravo postavlja se pitanje koje odredbe nadležni organ mora primijeniti na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana ukoliko se nakon nastanka određene faktičke radnje (naprimjer, 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. nastupanje osiguranog događaja) promijeni materijalnopravna 28. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: osnova za odlučivanje. U predmetu Komisije za ljudska prava pri Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine CH/03/14442 (Pavlović prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od Š...Ć. 8. februara 2006. godine; uporedi i AP 1705/06 od 10. januara 2008. godine, tačka 9) navedeno je: k) Pravo na imovinu. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 77. Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom slučaju zavisi, prije svega, od tumačenja odredaba o vremenskom Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano važenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odlučivanja. Iz uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine toga proizlazi da organ mora primijeniti normu koja je važeća u osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i trenutku donošenja odluke. Isti pristup se primjenjuje i u općim principima međunarodnog prava. žalbenim postupcima. Ovo jasno proizlazi iz principa zakonitosti Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na u upravnom postupku (član 4. Zakona o upravnom postupku, pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 29/02), da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima koji nalaže da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje VII.1. Da li je došlo do miješanja u apelantovo pravo na dato. Drugačiji pristup neophodan je samo u slučajevima u imovinu? kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u 29. Ustavni sud podsjeća na svoju ustaljenu praksu, kao i samom zakonu, tj. aktu, prelazne odredbe, koje nalažu da se u praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 1. postupcima koji nisu okončani primijene ranije važeće norme, ili Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita u slučajevima u kojima nadležni organ mora odlučiti šta je bilo pravila. Prvo pravilo navedeno u prvom stavu je opće prirode i po zakonu na određeni dan, tj. u određenom vremenskom periodu iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo u prošlosti. Konačno, Komisija naglašava da član I/2. Ustava sadržano u drugoj rečenici istog stava obuhvata lišavanje Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava iz kojega imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo proizlazi princip pravne sigurnosti. To, dalje, znači da donosilac iz stava dva navedenog člana priznaje da države članice imaju općeg akta mora voditi računa da se pravna osnova koja regulira pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine u skladu sa određene odnose ne mijenja tako često, jer to izaziva nesigurnost javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su kod građana. nepovezana, drugo i treće pravilo odnose se na pojedine 34. Primjenjujući ovu praksu na predmetni slučaj, Ustavni slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, sud smatra da je Kantonalni sud pravilno protumačio i primijenio treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom sporne odredbe. Naime, osporeno rješenje je doneseno 2. marta pravilu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth 2006. godine. Član 4. Zakona o visini stope zatezne kamate na protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A neizmirena dugovanja regulira vremensku primjenu toga zakona broj 52, stav 61). tako što primjenu proteže na sve postupke "za utvrđivanje visine 30. Član 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na zatezne kamate iz člana 1. Š...Ć zakona koji nisu okončani do neizmirena dugovanja oslobađa osiguravajuća društva od bilo dana stupanja na snagu Š...Ć zakona ili su okončani a nisu kakve obaveze da izvrše isplatu neisplaćenih zakonskih zateznih izvršeni". Prema tome, predmetno rješenje odražava zakonsko kamata za ratni period, tj. od 18. septembra 1991. do 23. stanje na dan njegovog donošenja – 2. marta 2006. godine. novembra 1995. godine. Efekt ovakvog izuzetka jeste smanjenje 35. Ipak, ovakvo zakonsko rješenje bi moglo biti razlog da se iznosa zakonske zatezne kamate u svim slučajevima u kojima razmatra pitanje da li se rješenje Kantonalnog suda miješa u naplata po pravosnažnim presudama nije izvršena prije stupanja pravo na apelantovu imovinu. Naime, primjenjujući član 2. stav na snagu ove odredbe. S obzirom na to da je već ranije 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ustanovljeno da zahtjev za isplatu zatezne kamate predstavlja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05) na imovinu, izuzetak iz člana 2. stav 2. za neplaćanje zatezne visinu sume koja se duguje apelantu po osnovu Presude kamate za ratni period se može smatrati kao djelomično lišavanje Osnovnog suda u Ljubuškom broj P.187/92 od 27. aprila 1993. imovine u smislu druge rečenice prvog stava člana 1. Protokola godine, a koja je postala pravosnažna prije nego što je Zakon o broj 1 uz Evropsku konvenciju. visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja stupio na VII.2. Da li je miješanje zakonito? snagu, Kantonalni sud je nametnuo apelantu uvjete koji, očito, 31. Apelant smatra da se predmetni zakon nije mogao nisu bili "predviđeni zakonom" u smislu druge rečenice stava 1. primijeniti na njegov slučaj zbog dva razloga. Prvi je, kako tvrdi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud apelant, činjenica da se taj zakon primjenjuje isključivo na smatra da jedna odluka ne može biti donesena "pod uvjetima ugovore u privredi, što nije slučaj u konkretnom predmetu predviđenim zakonom" ukoliko ne zadovoljava relevantne naknade štete. Drugi razlog je činjenica da su izmjene i dopune ustavne standarde. U ustavnom i pravnom okviru Bosne i Zakona stupile na snagu 18. maja 2005. godine, a "posljednje Hercegovine, Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja najvišu ročište" u konkretnom izvršnom postupku je okončano 18. aprila pravnu normu ovog okvira. Član II/2. Ustava Bosne i 2005. godine, pa, prema tome, ove izmjene i dopune se nisu Hercegovine stipulira da "prava i slobode Š...Ć se direktno mogle primijeniti. primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad 32. Ustavni sud smatra da oba navoda nisu osnovana. Prije svim ostalim zakonima". Odredba zakona Bosne i Hercegovine svega, prema jezičkom tumačenju spornih odredaba, nema ništa ili jednog entiteta, koja je suprotna odredbi Ustava Bosne i što bi opravdalo apelantove navode. Zakon isključivo spominje Hercegovine ili pravu ili slobodi iz Evropske konvencije, jeste dužničko-povjerilačke odnose, te ukazuje na vremenski period protivustavna, te joj nedostaje neophodan kvalitet zakonitosti na koji se zakon odnosi. Prema tome, Ustavni sud ne vidi koji bi opravdao miješanje sa jednim od ovih prava ili sloboda. 36. Primjenjujući ovaj princip u konkretnom slučaju, time i sporni član 37. Međutim, Parlament Federacije je prije Ustavni sud smatra da rješenje Kantonalnog suda, koje se oslanja toga donio novi Zakon o visini stope zatezne kamate na na član 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" broj neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04 od 23. oktobra 2004. godine) koji u članu 2. stav 3, koji je 56/04, 68/04 i 29/05), nameće uvjete koji nisu predviđeni kasnije izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zakonom zbog dva razloga. S jedne strane, Ustavni sud je već visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene utvrdio da ova odredba povređuje pravo na imovinu iz člana novine Federacije BiH" broj 29/05 od 18. maja 2005. godine), II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz propisuje da se zatezna kamatna stopa neće obračunavati za pe- Evropsku konvenciju (vidi citiranu odluku broj U 50/01). riod ratnog stanja od 18. septembra 1991. godine do 23. Ustavni sud je u tom predmetu odredio rok od tri mjeseca da novembra 1995. godine, čime je de iure i de facto zadržano isto Parlament Federacije Bosne i Hercegovine izmijeni zakon. Od pravno stanje kakvo je bilo u vrijeme važenja odredbe člana 37. trenutka u kojem je taj rok istekao relevantne odredbe zakona su Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i prestale da sadržavaju nužan element zakonitosti koji bi lica. opravdao miješanje sa ustavnim pravima. S druge strane, 39. S druge strane, relevantne odredbe Zakona o visini stope Evropski sud za ljudska prava je u svojoj ustaljenoj praksi zatezne kamate na neizmirena dugovanja bile su sastavni dio zaključio da legislatura koja uspješnog tužioca retrospektivno zakona koji je usvojio Parlament entiteta kojem pripada lišava potpunog izvršenja konačne i izvršne odluke nadležnog Kantonalni sud. Prema tome, Ustavni sud će predvidjeti suda, kojom mu je dodijeljen određeni iznos, povređuje pravo na smjernice za sudove koji se nalaze u sličnim situacijama. Sudovi pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, moraju stalno voditi računa o Ustavu Bosne i Hercegovine i naprimjer, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, presuda iz 2006, Evropskoj konvenciji kao superiornijim u odnosu na zakone broj aplikacije 41183/02; Karanović protiv Bosne i Hercegovine, entiteta ili zakone Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine presuda iz 2007. godine, broj aplikacije 39462/03). Pravo na u smislu ustavne i zakonske hijerarhije Bosne i Hercegovine. U pristup sudu, koje predstavlja jedan od elemenata prava na slučaju da smatraju pravnu osnovu koja se mora primijeniti u pravično suđenje, ne bi predstavljalo stvarnu i efikasnu zaštitu konkretnom slučaju protivnom Ustavu Bosne i Hercegovine i ljudskih prava ukoliko se ne bi garantiralo izvršenje odluka Evropskoj konvenciji, ili sumnjaju u ustavnost, sudovi moraju sudova. Ustavni sud naglašava da svako miješanje izvršnog suda proslijediti pitanje Ustavnom sudu, koji će donijeti konačno i ili zakonodavca u izvršnu ispravu tako da modificira uvjete obavezujuće mišljenje, u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i utvrđene pravno obavezujućim odlukama povređuje pravo na Hercegovine. Ustavni sud očekuje da će na taj način biti moguće pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i da se prevenira ponavljanje situacije koja se desila u konkretnom člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da je slučaju. apelant bio ovlašten na puni iznos kamate, bez ograničenja, u 40. Uzimajući u obzir citiranu praksu i prethodno navedeno, vrijeme kada je nastupila pravosnažnost njegove presude, Ustavni sud potvrđuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na naknadno donošenje odredaba koje modificiraju uvjete izvršenja imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Apelant ima Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pravo na kamatu na način koji propisuje zakon u vrijeme kada je presuda postala pravosnažna. VIII. Zaključak 37. S obzirom na to da je Kantonalni sud, primjenjujući član 41. Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena kamate apelantu za period rata, po osnovu člana 2. stav 2. Zakona dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, 29/05), nametnuo uvjete za priznavanje apelantovog prava na protivustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon imovinu koji nisu bili predviđeni zakonom, u smislu objašnjenja retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene te sintagme u ovoj odluci, rješenje Kantonalnog suda je zakonske zatezne kamate. Zbog tih razloga, Ustavni sud smatra povrijedilo apelantovo pravo na imovinu. U svjetlu ovog da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) zaključka nije nužno da se nametnuti uvjeti razmatraju u smislu Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz postojanja javnog interesa ili usaglašenosti sa principima Evropsku konvenciju. međunarodnog prava. 42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao 38. Ustavni sud priznaje da propust Parlamenta Federacije u dispozitivu ove odluke. Bosne i Hercegovine da izmijeni član 37. Zakona o izmjenama i 43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 6/98) u skladu sa Odlukom broj U 50/01 Predsjednica stavlja sudove u Bosni i Hercegovini u tešku situaciju. S jedne Ustavnog suda strane, oni imaju obavezu da odbiju da primijene zakone koji su Bosne i Hercegovine protivni Ustavu Bosne i Hercegovine. U vezi sa ovom Seada Palavrić, s. r. konkretnom situacijom, Ustavni sud je već zaključio u konačnoj i obavezujućoj odluci (vidi, član VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine) da predmetne odredbe nisu u skladu sa članom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 predmetu broj AP 1311/06, rješavajući apelaciju Srećka uz Evropsku konvenciju. U slučaju Odluke broj U 50/01, Ustavni Pavlovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i sud je utvrdio istu vrstu neustavnosti koja je i ovdje ponovo Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i utvrđena. U tom predmetu Ustavni sud je, pozivajući se na članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odredbe člana 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda, naložio ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da dovede u sklad sastavu: protivustavne norme, što je zakonodavac propustio da učini. Seada Palavrić, predsjednica Prema tome, 1. aprila 2006. godine Ustavni sud je donio rješenje Miodrag Simović, dopredsjednik o neprovođenju Odluke broj U 50/01. U tački 5. navedenog Valerija Galić, dopredsjednica rješenja Ustavni sud je obrazložio: David Feldman, sudac Ustavni sud konstatira da je Parlament Federacije donio Tudor Pantiru, sudac novi zakon čijim je donošenjem prestao da važi Zakon o Mato Tadić, sudac izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica, pa Constance Grenje, sutkinja Krstan Simić, sudac kamatom od 23. studenog 1995. godine, pa do isplate. Dalje, Mirsad Ćeman, sudac izvršenik je obvezan apelantu isplatiti iznos od 3.615,5 KM na ime na sjednici održanoj 31. siječnja 2009. godine donio je troškova izvršnog postupka. U ostalom dijelu (točka III) rješenje je potvrdilo prvostupanjsko Rješenje o izvršenju Općinskog suda u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Čapljini broj I.145/98-Č od 18. travnja 2005. godine, a koje se Usvaja se apelacija Srećka Pavlovića. odnosilo na nalog odnosnoj banci da izvrši obračun ukupne Utvrđuje se povreda članka II/3.(k) Ustava Bosne i apelantove tražbine, te da izvrši transakciju tako dobivenog Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju iznosa. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 8. Kantonalni sud u Mostaru, u svezi sa obračunom zakonske Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj zatezne kamate, primijenio je Zakon o visini stope zatezne kamate 007-0-Gž-06-00037 od 2. ožujka 2006. godine. na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan 56/04, 68/04 i 29/05). Zakon propisuje, s jedne strane, da se po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku primjenjuje na sva dugovanja nastala na temelju naknade štete iz II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz osnove obveznih osiguranja u razdoblju od 1. studenog 1989. Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od tri Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne Federacije BiH" broj 51/01). S druge strane, zakon propisuje da se i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove odluke, zatezna zakonska kamata neće obračunavati u razdoblju kada traje sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i ratno stanje (od 18. rujna 1991. do 23. studenog 1995. godine). Hercegovine. Također, zakon je propisao da će obračun zakonske zatezne kamate po pravomoćnim sudbenim rješenjima vršiti komercijalne Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune uz Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i naplatu provizije. Primjenjujući ove odredbe, Kantonalni sud u Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u Mostaru je zaključio da apelant, nakon izvršene denominacije "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". HRD u KM, ima pravo na tako dobiveni iznos duga na zakonsku OBRAZLOŽENJE zateznu kamatu, ali samo od 23. studenog 1995. godine, i to u visini od 12 %, s time da će komercijalne banke izvršiti konkretan I. Uvod obračun. 1. Srećko Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Udruženi odvjetnički ured Grgić & Co. iz IV. Apelacija Ljubuškog, podnio je 4. svibnja 2006. godine apelaciju Ustavnom a) Navodi iz apelacije sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv 9. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru pogrešno i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 arbitrarno primijenio relevantne zakonske odredbe. On, također, od 2. ožujka 2006. godine. smatra da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena II. Postupak pred Ustavnim sudom dugovanja nije mogao biti primijenjen (u verziji izmjena i dopuna, 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od "Službene novine Federacije BiH" broj 29/05), jer se primjenjuje, Općinskog suda u Čapljini, Kantonalnog suda u Mostaru, prema apelantovom mišljenju, isključivo na ugovore u "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo zatraženo je 20. lipnja 2008. gospodarstvu (što nije slučaj u konkretnom predmetu naknade godine, a od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 3. rujna štete). Dalje, apelant navodi da su izmjene i dopune stupile na 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. snagu 18. svibnja 2005. godine, a "posljednje ročište" u izvršnom 3. Općinski sud u Čapljini je 30. srpnja dostavio odgovor na postupku okončano je 18. travnja 2005. godine, pa, prema tomu, apelaciju, Kantonalni sud u Mostaru 26. lipnja, a "Sarajevo ove izmjene i dopune se nisu mogle primijeniti. Također, apelant osiguranje" d.d. Sarajevo 10. srpnja 2008. godine. Zastupnički tvrdi da je primijenjeni zakon protivan Ustavu Bosne i dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio Hercegovine, i to zbog istih razloga kao i u predmetu Ustavnog odgovor 15. rujna 2008. godine. suda broj U 50/01. Na temelju ovih tvrdnji apelant smatra da mu je 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i odgovori Općinskog suda u Čapljini, Kantonalnog suda u Hercegovine, tj. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku Mostaru, "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo i Zastupničkog konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavljeni su daljnjem tekstu: Europska konvencija). apelantu 29. rujna 2008. godine. b) Odgovor na apelaciju III. Činjenično stanje 10. Općinski sud u Čapljini, u svojem odgovoru, naveo je da 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na imovinu. Tvrdi da je dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na neisplaćivanje kamate za vrijeme ratnog razdoblja sukladno sljedeći način: odredbama članka 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o 6. Na temelju pravomoćne Presude Osnovnog suda u osiguranju imovine i osoba ("Službene novine Federacije BiH" br. Ljubuškom broj P. 187/92 od 27. travnja 1993. godine, "Sarajevo 2/95, 7/95, 6/98, 41/98), sa čime se složio, kako navodi taj sud, i osiguranje" d.d. Sarajevo je bilo dužno apelantu isplatiti, na ime sâm apelant u svom podnesku upućenom sudu 19. ožujka 1999. naknade nematerijalne štete, iznos od 4.000.000 HRD sa godine. Dalje, taj sud tvrdi da je korektno utvrđen iznos duga zakonskom zateznom kamatom (u daljnjem tekstu: z.z.k.) počevši putem vještačenja, te da nisu napravljeni propusti činjenične ili od 27. travnja 1993. godine, pa do konačne isplate. pravne naravi. 7. U tijeku 1998. godine apelant je pokrenuo izvršni postupak, 11. Kantonalni sud u Mostaru, bez daljnjeg obrazloženja, koji je okončan pravomoćnim Rješenjem Kantonalnog suda u naveo je da nisu povrijeđena ljudska prava i slobode iz Ustava Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 od 2. ožujka 2006. godine, a čija Bosne i Hercegovine. ustavnost je predmet ove apelacije. Ovim rješenjem je odlučeno da 12. "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo je u odgovoru na se dopušta izvršenje po prijedlogu tražitelja izvršenja (apelanta) apelaciju iznijelo stajalište da apelant nije nadležan pokrenuti protiv "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, i to na ime glavnog postupak ocjene ustavnosti primijenjenog zakona, upućujući pri duga iznos od 1.025 KM sa z.z.k. od 23. studenog 1995. godine, pa tomu na subjekte koji su za to ovlašteni iz članka VI/3.(a) Ustava do isplate. Također, dopušteno je izvršenje na ime troškova Bosne i Hercegovine. Smatra, također, da nisu povrijeđena ljudska parničnog postupka u visini od 36,5 KM sa zakonskom zateznom prava i slobode iz Ustava Bosne i Hercegovine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 13. Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Članak 4. Hercegovine u odgovoru od 15. rujna 2008. godine smatra da je Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz članka 1. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog donesen u predviđenoj proceduri. Ovaj dom se nije izjasnio o zakona, ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema apelantovoj tvrdnji da je ovaj zakon protuustavan. odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje. V. Relevantni propisi VI. Dopustivost 14. Zakon o osiguranju imovine i osoba ("Službene novine VI.1. Rok i iscrpljivanje pravnih lijekova Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, relevantnom dijelu glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ispravama (sudbene presude i sudbena poravnanja) i 20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, izvansudbena poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, kamate za cijelo razdoblje rata, odnosno neposredne ratne odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti opasnosti u Bosni i Hercegovini. pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 15. Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. siječnja 2004. 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o godine, rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. utvrdio da članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o 21. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je osiguranju imovine i osoba Federacije BiH ("Službene novine Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 Federacije BiH" broj 6/98) nije suglasan članku II/3.(k) Ustava od 2. ožujka 2006. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijano konvenciju. Ustavni sud je naložio Parlamentu Federacije BiH (u rješenje apelant je primio 28. ožujka 2006. godine, a apelacija je daljnjem tekstu: Parlament Federacije) da u roku od najkasnije tri podnesena 4. svibnja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku Bosne propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. i Hercegovine" uskladi članak 37. Zakona o izmjenama i VI.2. Kompatibilnost apelacije ratione materiae sa dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba Federacije BiH (u Ustavom Bosne i Hercegovine daljnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i 22. Predmetni slučaj tiče se zakonitosti i ustavnosti konačnog Europskom konvencijom, te da obavijesti Ustavni sud o rješenja u izvršnom postupku, a koje se odnosilo na naplatu poduzetim mjerama u svrhu izvršenja te odluke. pravomoćno dosuđene štete iz osiguranog slučaja. Ustavni sud, u 16. Ustavni sud je u svojem Rješenju broj U 50/01 od 1. travnja svezi sa ovim postupkom, mora dati odgovor na dva pitanja 2006. godine utvrdio da Parlament Federacije BiH nije izvršio ratione materiae naravi. Prvo, predstavlja li, osim glavnog duga, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 50/01 od 30. tj. osigurane sume, zakonska zatezna kamata imovinu u smislu siječnja 2004. godine. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. članka 1. Protokola 17. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom broj 1 uz Europsku konvenciju, te primjenjuju li se na postupak osiguranju ("Službene novine Federacije BiH" broj 24/05) u izvršenja standardi iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, relevantnom dijelu glasi: tj. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u kojem se Članak 85. konkretno određuju kamate. Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje vrijediti Zakon o 23. U svezi sa prvim pitanjem Ustavni sud naglašava da je osiguranju imovine i osoba ("Službene novine Federacije BiH" br. pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj P.187/92 od 27. travnja 1993. godine "Sarajevo osiguranje" d.d. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71. i 72, i Uredba o Sarajevo bilo dužno isplatiti apelantu, na ime naknade osnutku Ureda za nadzor društava za osiguranje u Federaciji BiH nematerijalne štete, iznos od 4.000.000 HRD sa zakonskom ("Službene novine Federacije BiH" br. 18/97 i 42/00). zateznom kamatom, počevši od 27. travnja 1993. godine, pa do 18. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena konačne isplate. Ovakvo presuđenje temeljilo se na Zakonu o dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i obligacijskim odnosima. Naime, članak 186. tog zakona predviđa 29/05) u relevantnom dijelu glasi: da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka Članak 1. štete. Dalje, članak 190. tog zakona predviđa potpunu naknadu, a Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata članak 277. predviđa da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem po neizmirenim dugovanjima na temelju ugovora iz novčane obveze duguje zateznu kamatu. Upitni zakon o visini dužničko-vjerovničkih odnosa i dugovanja nastalih na temelju stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja stupio je na snagu naknade štete iz osnove obveznih osiguranja u razdoblju od 2004. godine, retroaktivno lišavajući tužitelja njegovog prava na 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i zateznu kamatu. Drugim riječima, tužitelj je, s pravne točke dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene gledišta, opravdano očekivao, u vrijeme nastupanja osiguranog novine Federacije BiH" broj 51/01). slučaja i donošenja pravomoćne presude, da će dobiti zateznu Članak 2. kamatu u slučaju zakašnjenja plaćanja sukladno Zakonu i Na iznos duga iz članka 1. ovog zakona, nastalog na temelju sklopljenom ugovoru sa osiguravajućim društvom. Prema tomu, dužničko-vjerovničkih odnosa na teritoriju Federacije Bosne i Ustavni sud zaključuje da apelantovo očekivanje da će mu Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje. osiguravajuće društvo platiti zateznu kamatu u zakonskom iznosu i za vrijeme propisano zakonom predstavlja tražbinu koja Zatezna kamata iz stavka 1. ovog članka neće se obračunavati odgovara imovini iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i za razdoblje ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. godine. 24. Kad je riječ o drugome pitanju, primjenjuju li se standardi Članak 3. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola Obračun zateznih kamata iz članka 1. ovog zakona vrši se broj 1 uz Europsku konvenciju i na izvršni postupak, Ustavni sud primjenom metode prostog kamatnog računa za godišnja je već naglasio da se izvršni postupak smatra integralnim dijelom razdoblja, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnja suđenja kada je u pitanju ispitivanje razumnosti duljine postupka razdoblja. (AP 1431/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 47). Također, Obračun zatezne kamate po pravomoćnim sudbenim Ustavni sud je proširio polje primjene ustavnih standarda i na rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene izvršne postupke ukoliko se tvrdi da je izvršni postupak sâm po transakcijske račune, uz naplatu provizije. sebi doveo do povrede ustavnog prava (U 9/03 od 23. travnja 2004. godine, točka 15, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj zakonske zatezne kamate u svim slučajevima u kojima naplata po 38/04). Standardi ljudskih prava se primjenjuju i u slučaju kada pravomoćnim presudama nije izvršena prije stupanja na snagu ove se u samom izvršnom postupku određuju ljudska prava i slobode odredbe. Obzirom na to da je već ranije ustanovljeno da zahtjev za (a contrario AP 206/02 od 23. srpnja 2004. godine, toč. 11. i 14). U isplatu zatezne kamate predstavlja imovinu, iznimka iz članka 2. konkretnom slučaju, pravomoćnom presudom nadležni sud je stavak 2. za neplaćanje zatezne kamate za ratno razdoblje se može odredio da apelant ima pravo na zatezne kamate od 27. travnja smatrati kao djelomično lišavanje imovine u smislu druge rečenice 1993. godine. U tijeku izvršnog postupka zakonodavac je donio prvog stavka članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. upitni zakon na temelju kojeg je de iure izmijenjena pravomoćna VII.2. Je li miješanje zakonito? presuda, jer apelant nema pravo na z.z.k. u razdoblju od 18. rujna 31. Apelant smatra da se predmetni zakon nije mogao 1991. do 23. studenog 1995. godine. Samim tim u izvršnom primijeniti na njegov slučaj zbog dva razloga. Prvi je, kako tvrdi postupku je ponovno utvrđivano apelantovo pravo na imovinu, tj. apelant, činjenica da se taj zakon primjenjuje isključivo na zakonsku zateznu kamatu. Na temelju toga Ustavni sud zaključuje ugovore u gospodarstvu, što nije slučaj u konkretnom predmetu da se na predmetni izvršni postupak primjenjuju članak II/3.(k) naknade štete. Drugi razlog je činjenica da su izmjene i dopune Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Zakona stupile na snagu 18. svibnja 2005. godine, a "posljednje Europsku konvenciju. ročište" u konkretnom izvršnom postupku je okončano 18. travnja VI.3. Ostali uvjeti dopustivosti apelacije 2005. godine, pa, prema tomu, ove izmjene i dopune se nisu mogle 25. Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz članka primijeniti. 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima fa- 32. Ustavni sud smatra da oba navoda nisu utemeljena. Prije cie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog svega, prema jezičnom tumačenju upitnih odredaba, nema ništa kojeg apelacija nije dopustiva. što bi opravdalo apelantove navode. Zakon isključivo spominje 26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i dužničko-vjerovničke odnose, te ukazuje na vremensko razdoblje Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, na koje se zakon odnosi. Prema tomu, Ustavni sud ne vidi Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete arbitrarnost tumačenja ovih odredaba na način kako su to sudovi glede dopustivosti. uradili. 33. Kad je riječ o drugom navodu, Ustavni sud se poziva na VII. Meritum svoju praksu i praksu Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom 27. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršni sudu Bosne i Hercegovine u kojoj je rješavao pitanje vremenske postupak za naplatu odštetnog duga, koji, kao što je Ustavni sud primjene relevantnih odredaba. Naime, kao i u ovom predmetu, utvrdio u dijelu odluke "Dopustivost", potpada pod zaštitu Ustava postavlja se pitanje koje odredbe nadležno tijelo mora primijeniti Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da mu je konačnim ukoliko se nakon nastanka određene faktične radnje (primjerice, Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-00037 nastupanje osiguranog događaja) promijeni materijalnopravna od 2. ožujka 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz članka osnova za odlučivanje. U predmetu Povjerenstva za ljudska prava II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. članka 1. Protokola broj 1 pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine CH/03/14442 (Pavlović uz Europsku konvenciju. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 8. 28. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: veljače 2006. godine; uporedi i AP 1705/06 od 10. siječnja 2008. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska godine, točka 9) navedeno je: prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: 77. Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom slučaju ovisi, Š...Ć. prije svega, o tumačenju odredaba o vremenskom važenju normi (k) Pravo na imovinu. koje predstavljaju pravnu osnovu odlučivanja. Iz toga proizlazi da Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: tijelo mora primijeniti normu koja je važeća u trenutku donošenja Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano odluke. Isti pristup se primjenjuje i u prizivnim postupcima. Ovo uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine osim jasno proizlazi iz načela zakonitosti u upravnom postupku (članak u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim 4. Zakona o upravnom postupku, "Službene novine Federacije načelima međunarodnog prava. Bosne i Hercegovine" broj 29/02), koji nalaže da upravna tijela Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na rješavaju stvari na osnovi zakona, u granicama ovlasti i sukladno pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim cilju s kojim je ovlast dana. Drugačiji pristup neophodan je samo u da bi nadzirala uporabu imovine sukladno općim interesima ili da slučajevima u kojima zakonodavac ili drugi donositelj općeg akta bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. predvidi u samom zakonu, tj. aktu, prijelazne odredbe, koje nalažu VII.1. Je li došlo do miješanja u apelantovo pravo na da se u postupcima koji nisu okončani primijene ranije važeće imovinu? norme, ili u slučajevima u kojima nadležno tijelo mora odlučiti što 29. Ustavni sud podsjeća na svoju ustaljenu praksu, kao i je bilo po zakonu na određeni dan, tj. u određenom vremenskom praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj članak 1. razdoblju u prošlosti. Konačno, Povjerenstvo naglašava da članak Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvaća tri različita I/2. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje načelo vladavine prava pravila. Prvo pravilo navedeno u prvom stavku je opće naravi i iz kojega proizlazi načelo pravne sigurnosti. To, dalje, znači da iskazuje načelo mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo sadržano donositelj općeg akta mora voditi računa da se pravna osnova u drugoj rečenici istog stavka obuhvaća lišavanje imovine i čini ga koja regulira određene odnose ne mijenja tako često, jer to izaziva podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo iz stavka dva nesigurnost kod građana. navedenog članka priznaje da države članice imaju pravo, između 34. Primjenjujući ovu praksu na predmetni slučaj, Ustavni sud ostalog, nadzirati uporabu imovine sukladno javnom interesu. Ova smatra da je Kantonalni sud pravilno protumačio i primijenio tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće upitne odredbe. Naime, pobijano rješenje je doneseno 2. ožujka pravilo odnose se na pojedine slučajeve ometanja prava na mirno 2006. godine. Članak 4. Zakona o visini stope zatezne kamate na uživanje imovine, te ih, stoga, treba tumačiti u svjetlu općeg načela neizmirena dugovanja regulira vremensku primjenu toga zakona iskazanog u prvom pravilu (vidi, Europski sud za ljudska prava, tako što primjenu proteže na sve postupke "za utvrđivanje visine Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. rujna 1982. zatezne kamate iz članka 1. Š...Ć zakona koji nisu okončani do dana godine, serija A broj 52, stavak 61). stupanja na snagu Š...Ć zakona ili su okončani a nisu izvršeni". 30. Članak 2. stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate Prema tomu, predmetno rješenje odražava zakonsko stanje na dan na neizmirena dugovanja oslobađa osiguravajuća društva od bilo njegovog donošenja – 2. ožujka 2006. godine. kakve obveze da izvrše isplatu neisplaćenih zakonskih zateznih 35. Ipak, ovakvo zakonsko rješenje bi moglo biti razlogom da kamata za ratno razdoblje, tj. od 18. rujna 1991. do 23. studenog se razmatra pitanje miješa li se rješenje Kantonalnog suda u pravo 1995. godine. Efekt ovakve iznimke jeste smanjenje iznosa na apelantovu imovinu. Naime, primjenjujući članak 2. stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja imaju obvezu odbiti da primijene zakone koji su protivni Ustavu ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05) na Bosne i Hercegovine. U svezi sa ovom konkretnom situacijom, visinu sume koja se duguje apelantu po osnovi Presude Osnovnog Ustavni sud je već zaključio u konačnoj i obvezujućoj odluci (vidi, suda u Ljubuškom broj P.187/92 od 27. travnja 1993. godine, a članak VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine) da predmetne odredbe koja je postala pravomoćna prije nego što je Zakon o visini stope nisu sukladne članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku zatezne kamate na neizmirena dugovanja stupio na snagu, 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U slučaju Odluke broj Kantonalni sud je nametnuo apelantu uvjete koji, očito, nisu bili U 50/01, Ustavni sud je utvrdio istu vrstu neustavnosti koja je i "predviđeni zakonom" u smislu druge rečenice stavka 1. članka 1. ovdje ponovno utvrđena. U tome predmetu Ustavni sud je, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud smatra da pozivajući se na odredbe članka 63. stavak 4. Pravila Ustavnog jedna odluka ne može biti donesena "pod uvjetima predviđenim suda, naložio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da zakonom" ukoliko ne zadovoljava relevantne ustavne standarde. dovede u sklad protuustavne norme, što je zakonodavac propustio U ustavnom i pravnom okviru Bosne i Hercegovine, Ustav Bosne i učiniti. Prema tomu, 1. travnja 2006. godine Ustavni sud je donio Hercegovine predstavlja najvišu pravnu normu ovog okvira. rješenje o neprovedbi Odluke broj U 50/01. U točki 5. navedenog Članak II/2. Ustava Bosne i Hercegovine stipulira da "prava i rješenja Ustavni sud je obrazložio: slobode Š...Ć se izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi Ustavni sud konstatira da je Parlament Federacije donio novi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima". Odredba zakona zakon čijim je donošenjem prestao važiti Zakon o izmjenama i Bosne i Hercegovine ili jednog entiteta, koja je oprečna odredbi dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba, pa time i upitni Ustava Bosne i Hercegovine ili pravu ili slobodi iz Europske članak 37. Međutim, Parlament Federacije je prije toga donio konvencije, jeste protuustavna, te joj nedostaje neophodna novi Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja kvaliteta zakonitosti koja bi opravdala miješanje sa jednim od ("Službene novine Federacije BiH" broj 56/04 od 23. listopada ovih prava ili sloboda. 2004. godine) koji u članku 2. stavak 3, koji je kasnije izmijenjen 36. Primjenjujući ovo načelo u konkretnom slučaju, Ustavni Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne sud smatra da rješenje Kantonalnog suda, koje se oslanja na članak kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije 2. stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena BiH" broj 29/05 od 18. svibnja 2005. godine), propisuje da se dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i zatezna kamatna stopa neće obračunavati za razdoblje ratnog 29/05), nameće uvjete koji nisu predviđeni zakonom zbog dva stanja od 18. rujna 1991. godine do 23. studenog 1995. godine, razloga. S jedne strane, Ustavni sud je već utvrdio da ova odredba čime je de iure i de facto zadržano isto pravno stanje kakvo je bilo u povređuje pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i vrijeme važenja odredbe članka 37. Zakona o izmjenama i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi citiranu odluku broj U 50/01). Ustavni sud je u tome dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba. predmetu odredio rok od tri mjeseca da Parlament Federacije 39. S druge strane, relevantne odredbe Zakona o visini stope Bosne i Hercegovine izmijeni zakon. Od trenutka u kojem je taj zatezne kamate na neizmirena dugovanja bile su sastavni dio rok istekao relevantne odredbe zakona su prestale sadržavati zakona koji je usvojio Parlament entiteta kojem pripada nužan element zakonitosti koji bi opravdao miješanje sa ustavnim Kantonalni sud. Prema tomu, Ustavni sud će predvidjeti smjernice pravima. S druge strane, Europski sud za ljudska prava je u svojoj za sudove koji se nalaze u sličnim situacijama. Sudovi moraju ustaljenoj praksi zaključio da legislatura koja uspješnog tužitelja stalno voditi računa o Ustavu Bosne i Hercegovine i Europskoj retrospektivno lišava potpunog izvršenja konačne i izvršne odluke konvenciji kao superiornijim u odnosu na zakone entiteta ili nadležnog suda, kojom mu je dodijeljen određeni iznos, povređuje zakone Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u smislu pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske ustavne i zakonske hijerarhije Bosne i Hercegovine. U slučaju da konvencije (vidi, primjerice, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, smatraju pravnu osnovu koja se mora primijeniti u konkretnom presuda iz 2006, broj aplikacije 41183/02; Karanović protiv Bosne slučaju protivnom Ustavu Bosne i Hercegovine i Europskoj i Hercegovine, presuda iz 2007. godine, broj aplikacije 39462/03). konvenciji, ili sumnjaju u ustavnost, sudovi moraju proslijediti Pravo na pristup sudu, koje predstavlja jedan od elemenata prava pitanje Ustavnom sudu, koji će donijeti konačno i obvezujuće na pravično suđenje, ne bi predstavljalo stvarnu i efikasnu zaštitu mišljenje, u smislu članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. ljudskih prava ukoliko se ne bi garantiralo izvršenje odluka Ustavni sud očekuje da će na taj način biti moguće da se prevenira sudova. Ustavni sud naglašava da svako miješanje izvršnog suda ponavljanje situacije koja se desila u konkretnom slučaju. ili zakonodavca u izvršnu ispravu tako da modificira uvjete 40. Uzimajući u obzir citiranu praksu i prethodno navedeno, utvrđene pravno obvezujućim odlukama povređuje pravo na Ustavni sud potvrđuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. članka članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Obzirom na to da je 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. apelant bio ovlašten na puni iznos kamate, bez ograničenja, u vrijeme kada je nastupila pravomoćnost njegove presude, VIII. Zaključak naknadno donošenje odredaba koje modificiraju uvjete izvršenja 41. Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Apelant ima pravo kamate apelantu za razdoblje rata, po osnovi članka 2. stavak 2. na kamatu na način koji propisuje zakon u vrijeme kada je presuda Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, postala pravomoćna. protuustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon retroaktivno 37. Obzirom na to da je Kantonalni sud, primjenjujući članak mijenjao uvjete za isplatu pravomoćno dosuđene zakonske 2. stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena zatezne kamate. Zbog tih razloga, Ustavni sud smatra da je dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava 29/05), nametnuo uvjete za priznavanje apelantovog prava na Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku imovinu koji nisu bili predviđeni zakonom, u smislu objašnjenja te konvenciju. sintagme u ovoj odluci, rješenje Kantonalnog suda je povrijedilo 42. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. apelantovo pravo na imovinu. U svjetlu ovog zaključka nije nužno Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je da se nametnuti uvjeti razmatraju u smislu postojanja javnog odlučio kao u dispozitivu ove odluke. interesa ili usuglašenosti sa načelima međunarodnog prava. 43. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 38. Ustavni sud priznaje da propust Parlamenta Federacije Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Bosne i Hercegovine da izmijeni članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba Federacije Bosne Predsjednica i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Ustavnog suda Hercegovine" broj 6/98) sukladno Odluci broj U 50/01 stavlja Bosne i Hercegovine sudove u Bosni i Hercegovini u tešku situaciju. S jedne strane, oni Seada Palavrić, v. r. II. Postupak pred Ustavnim sudom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1704/06, rješavajući apelaciju SCP "Rondo" 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Mostar, Žarka Vrqića, Miroslava Čuqka i Ilije Vrqića, na Opštinskog suda je 22. marta 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda 3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. aprila Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" 2007. godine. br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 4. Ustavni sud je 18. septembra 2008. godine, u skladu sa Seada Palavrić, predsjednica članom 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, apelantima dostavio Miodrag Simović, potpredsjednik odgovor na wihovu apelaciju. Valerija Galić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija III. Činjenično stanje Mirsad Ćeman, sudija 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način: ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 6. Apelanti Žarko Vrqić, Miroslav Čuljak i Ilija Vrqić Usvaja se apelacija SCP "Rondo" Mostar, Žarka Vrqića, su bili zemqišnokwižni susopstvenici nepokretnosti pod Miroslava Čuqka i Ilije Vrqića. nazivom Lamele I, II i B u Mostaru s tim da je svaka lamela Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) zavedena u poseban zk. uložak, tačnije Lamela I u zk. uložak broj Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske 9964, Lamela II u zk. uložak broj 9963 i Lamela B u zk. uložak broj konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u 10013 k.o. Mostar. Na navedenim nepokretnostima apelanti su, odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku. zajedno sa još tri ulagača, izgradili stambeno-poslovni Nalaže se Opštinskom sudu u Mostaru - Zemqišnokwižni kompleks nazvan SPC "Rondo" Mostar, koji je imao oko 25.000 m2 ured da bez daqnjeg odlagawa okonča postupak upisa promjena u sa oko 500 zasebnih etažnih dijelova. Nakon izgradnje, etažni zemqišnokwižnim ulošcima broj 9963, 9964 i 10013 k.o. dijelovi su ponuđeni na prodaju, koja je i izvršena. Na osnovu Mostar po zahtjevima apelanata koji su zavedeni pod Dn. ugovora o prodaji, u periodu od 12. januara 2004. godine pa do juna brojevima: Dn. 25/04, Dn. 2006/04, Dn. 2031/04, Dn. 2095/04, Dn. 2006. godine, Opštinskom sudu su podneseni zahtjevi za upis 2097/04, Dn. 150/05, Dn. 920/05, Dn. 1184/05, Dn. 1652/05, Dn. 1879/05, promjena u zk. ulošcima, kao i za pretvaranje svojine u etažnu Dn. 2175/05, Dn. 2191/05, Dn. 614/06, Dn.1136/05 za zk. ul. broj 9964 svojinu, odnosno za etažiranje. Zahtjevi su zavedeni pod k.č. broj 419/1-Lamela I; Dn. 26/04, Dn. 106/04, Dn. 1772/04, Dn. sljedećim Dn. brojevima: Dn. 25/04, Dn. 2006/04, Dn. 2031/04, Dn. 1773/04, Dn. 2004/04, Dn. 2005/04, Dn. 2031/04, Dn. 2032/04, Dn. 2095/04, Dn. 2097/04, Dn. 150/05, Dn. 920/05, Dn. 1184/05, Dn. 1652/05, 2096/04, Dn. 2309/04, Dn. 64/05, Dn. 150/05, Dn. 738/05, Dn. 920/05, Dn. Dn. 1879/05, Dn. 2191/05, Dn. 614/06, Dn. 1136/05 za zk. ul. broj 9964 1053/05, Dn. 1879/05, Dn. 2175/05, Dn. 55/06, Dn. 128/06, Dn. 566/06, k.č. broj 419/1; Dn. 26/04, Dn. 106/04, Dn. 1772/04, Dn. 1773/04, Dn. Dn. 582/06, Dn. 618/06, Dn. 681/06, Dn. 871/06, Dn. 1136/05 za zk.ul. 2004/04, Dn. 2005/04, Dn. 2031/04, Dn. 2032/04, Dn. 2096/04, Dn. broj 9963 k.č. 420/1-Lamela II; Dn. 2007/04, Dn. 149/05, Dn. 566/05, 2309/04, Dn. 64/05, Dn. 150/05, Dn. 738/05, Dn. 920/05, Dn. 1053/05, Dn. Dn. 642/05, Dn. 697/05, Dn. 2179/05 i Dn. 415/06 za zk.ul. broj 10013 1879/05, Dn. 55/06, Dn. 128/06, Dn. 566/06, Dn. 582/06, Dn. 618/06, Dn. k.č. broj 421/1-Lamela B. 681/06, Dn. 871/06, Dn. 1136/05 za zk.ul. broj 9963 k.č. broj 429/1, te Dn. 2007/04, Dn. 149/05, Dn. 566/05, Dn. 642/05, Dn. 697/05, Dn. Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u 2179/05 i Dn. 415/06 za zk.ul. broj 10013 k.č. broj 421/1. Međutim, do skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i dana podnošewa apelacije upisi nisu izvršeni i u svakom zk. Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove ulošku i dalje su upisani zajednički graditeqi kao odluke SCP "Rondo" Mostar, Žarku Vrqiću, Miroslavu Čuqku susopstvenici. i Iliji Vrqiću isplati iznos od po 600 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršewa prava na donošenje odluke u 7. Dalje, na predlog apelanata Opštinski sud - Odjeljenje razumnom roku. registra je donio Rješenje broj Tt-O-86/05 kojim se dozvoljava Nalaže se Opštinskom sudu u Mostaru - Zemqišnokwižni povećanje temeqnog kapitala za unesene posebne etažne ured da u roku od 30 dana, a Vladi Hercegovačko-neretvanskog dijelove nepokretnosti za vrijednost unesenih nepokretnosti, kantona da u roku od 3 mjeseca, od dana dostavljanja ove odluke prema procjeni vještaka građevinske struke, oko 17.000.000 KM. obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim S tim u vezi, apelanti su 19. decembra 2005. godine podnijeli mjerama s ciljem izvršewa ove odluke, u skladu sa članom 74 stav Opštinskom sudu predlog za upis promjene u B sopstveničkom 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. listu u zk. ul. br. 9963, 9964 i 10013 k.o. Mostar u korist apelanta Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i SPC "Rondo", koji je Opštinski sud zaveo pod brojem Dn. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 2175/05. Ni navedena promjena do dana podnošewa apelacije nije Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i upisana u zemqišne kwige. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 8. Osim navedenog, apelanti su 8. oktobra 2004. godine podnijeli i predlog za diobu među susopstvenicima koji je OBRAZLOŽEWE zaveden pod brojem Dn. 1724/04. I. Uvod 9. U dopunama apelacije podnesenim 16. i 18. aprila 2007. 1. SCP "Rondo" Mostar, Žarko Vrqić, Miroslav Čuljak i godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da je postupak u Ilija Vrqić (u daqnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje predmetu Dn. 1724/04 završen tako što je 8. oktobra 2006. godine zastupa Dušanka Šoqić-Ćorić, advokat iz Mostara, podnijeli doneseno Rješenje o dozvoli ukwižbe svojine prema Ugovoru o su 7. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i diobi nepokretnosti ov.br. 3906/04, tako da se sada lamele vode Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine kao svojina apelanata Miroslava Čuqka i Žarka Vrqića, ali da trajawa postupka pred Opštinskim sudom u Mostaru - druge promjene ni dalje nisu izvršene. Zemqišnokwižni ured (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) po 10. Opštinski sud je dopisom od 28. oktobra 2008. godine zahtjevima za ukwižbu prava svojine na nepokretnostima obavijestio Ustavni sud da je postupak u predmetima Dn. 1748/04 upisanim u zk. ul. br. 9963, 9964 i 10013 k.o. Mostar. Apelanti su i Dn. 1747/04 okončan 30. septembra 2008. godine tako što je 16. i 18. aprila 2007. godine dostavili dopune apelacije. izvršen upis etažirawa u korist apelanta SPC "Rondo". 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 IV. Apelacija garancije prava na pravično suđenje iz ovog člana (vidi, inter a) Navodi iz apelacije alia, odluke Ustavnog suda, AP 854/04 od 9. decembra 2004. godine, 11. Apelanti u apelaciji navode da je povrijeđeno pravo na AP 2335/06 od 14. februara 2008. godine). 19. Međutim, Ustavni sud, rješavajući apelaciju u predmetu donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i broj AP 2706/06 (vidi, Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine) podnesenu, takođe, zbog qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska dužine trajawa postupka pred Osnovnim sudom u Bawoj Luci, konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i koji se odnosi na upis u zemqišne kwige, odlučio je da preispita Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ovu praksu u okviru principa prava na pravično suđenje. Pri Povredu ovih prava apelanti vide u nerazumno dugom trajanju tome je uzeo u obzir praksu Evropskog suda za qudska prava i postupka upisa promjena u zemqišnim kwigama, čija je komparativnu ustavnosudsku praksu. Navedenom odlukom posljedica bila nemogućnost da se dobije kredit po osnovu Ustavni sud, za razliku od dotadašnje ustavnosudske prakse, nepokretnosti, investira u druge objekte i na taj način je odlučio je da je u predmetima ovakve sadržine primjewiv član 6 onemogućeno da se slobodno koristi i raspolaže svojinom. Evropske konvencije, odnosno član II/3e) Ustava Bosne i b) Odgovor na apelaciju Hercegovine. Umjesto davawa posebnog obrazložewa u pogledu 12. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud ističe da nijedno dopustivosti apelacije, Ustavni sud se poziva na obrazloženje od navedenih prava apelanata nije povrijeđeno, jer su čl. 36 i 37 dopustivosti iz navedene odluke (ibid., tač. 21, 22 i 23). Zakona o zemqišnim kwigama imperativne prirode i propisuju 20. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da, iako nema odluke upisivanje prema redoslijedu prijema, te da, imajući u vidu da nadležnog suda, predmetna apelacija je dopustiva, u smislu Opštinski sud ne zapošljava odgovarajući broj stručnog člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Naime, prema članu 16 osoblja, da nije adekvatno finansiran i da ima enorman priliv stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da predmeta, termin "razuman rok" nije primjenqiv. razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda V. Relevantni propisi koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna 13. Zakon o parničkom postupku ("Službene novine dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06) u relevantnom dijelu apelacija, u ovom dijelu, ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 glasi: Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Član 10 neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez apelacija nije dopustiva. odugovlačewa i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni 14. Zakon o svojinskopravnim odnosima ("Službene novine sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu Federacije BiH" br. 6/98 i 29/03): dopustivosti. Član 38 Pravo svojine na nepokretnosti, na osnovu pravnog posla, VII. Meritum stiče se upisom u javne kwige o nepokretnostima, ako je 22. Apelanti navode da je, zbog nerazumno dugog trajawa nosilac savjestan. Savjesnost sticaoca se pretpostavlja. postupka povodom wihovih zahtjeva za ukwižbu prava svojine, 15. Zakon o zemqišnim kwigama ("Službene novine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te Član 5 pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i Konstitutivno dejstvo člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (1) Svojina i druga prava na nepokretnostima nastaju tek upisom u zemqišnu kwigu, ukqučujući i ona koja su predviđena u I. Pravo na pravičan postupak u razumnom roku članu 87 ovoga zakona. 23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: VI. Dopustivost Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima (...) koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 17. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv glasi: presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim koristio. 18. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da sudom. Š...Ć vanparnički postupak ukwižbe prava svojine, koji je pokrenut 24. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, pred Opštinskim sudom, neopravdano dugo traje, odnosno da u razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu wihovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku", u okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog Evropske konvencije. Shodno dosadašwoj praksi Ustavnog suda, suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna apelacije u kojima su se apelanti žalili na dužinu stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv vanparničkog postupka ukwižbe prava svojine bile su Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, proglašene ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne Izvještaj broj 2002-I, stav 38). i Hercegovine. Takvo stanovište Ustavni sud je obrazlagao tumačenjem da postupak za upis u zemqišne kwige sam po sebi a) Period koji se uzima u obzir nema karakter "spora" u smislu člana 6 stav 1 Evropske 25. Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije, koji treba da postoji da bi određeni postupak imao konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka u kojim su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske zemqišnim kwigama imperativne prirode tako da je termin konvencije ustanovili svoju vremensku nadležnost. Organi "razuman rok" u ovom slučaju neprimjenqiv. Osim toga Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u Opštinski sud uopšte nije odgovorio na zahtjeve Ustavnog suda pogledu dužine trajawa postupka počinje danom zasnivawa od 4. jula i 19. septembra 2008. godine da mu dostavi informacije wihove vremenske nadležnosti - u ocjewivanju razumnosti o tome da li su upisi u zemqišne kwige izvršeni. vremena koje je premašilo taj datum mora da se uzme u obzir 35. Ustavni sud konstatuje da tvrdwa Opštinskog suda da u stadijum postupka dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za periodu od dvije godine i šest mjeseci pa do čak četiri godine i qudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. deset mjeseci nisu riješeni zahtjevi apelanata za ukwižbu decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski prava svojine zbog neadekvatnog finansirawa i nedovoqnog protiv Poqske, broj 28616/95, ECHR1998-VIII). broja zaposlenih, te zbog imperativnih normi Zakona o 26. Slično tome, Ustavni sud je u sopstvenoj praksi u vezi sa zemqišnim kwigama ne može da se smatra opravdanom. Osim predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje toga, i činjenica da je zahtjev koji je u Opštinskom sudu primljen nerazumno dugo zakqučio da nema nadležnost da razmatra pe- 8. oktobra 2004. godine i zaveden pod brojem Dn. 1724/04 završen riod koji je prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada 18. oktobra 2006. godine, dakle, nakon više od dvije godine, ne je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni govori u prilog ponašanju Opštinskog suda. Naime, navedenim sud ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući rješenjem je samo dozvoljena ukwižba svojine prema Ugovoru o diobi nepokretnosti ov.br. 3906/04, pa se sada lamele vode kao da se samo taj period ratione temporis ubraja u nadležnost svojina apelanata Miroslava Čuqka i Žarka Vrqića, ali nisu Ustavnog suda. izvršeni upisi ostalih promjena koji se tiču svojine i 27. Shodno navodima iz apelacije, apelanti su podnijeli etažirawa, u skladu sa kupoprodajnim ugovorima. Shodno tome, zahtjeve za ukwižbu promjene prava svojine na Ustavni sud je zakqučio da dužina postupka nije zadovoqila poslovno-stambenom kompleksu, i to u periodu od 12. januara zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da 2004. godine do 9. maja 2006. godine, tako da postupci do donošewa postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od odluke o apelaciji traju između dvije godine i šest mjeseci i četiri godine i deset mjeseci. Period u kom je pokrenut elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. II. Pravo na imovinu nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu 36. U okviru utvrđene povrede prava na pravično suđenje iz b) Složenost predmeta člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 28. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora da Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku, razmatra u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale spora, tj. dokaza koje redovni sud mora da izvede i procijeni u navode iz apelacije. svjetlu pravne prirode spora. III. Pitanje kompenzacije 29. U konkretnom slučaju, u okviru zahtjeva apelanata trebalo je donijeti rješewa o upisu promjena svojine u 37. Apelanti su tražili da im se nadoknadi nematerijalna zemqišnim kwigama. Takav postupak podrazumijeva provjeru da šteta zbog kršewa prava na pravično suđenje u iznosu koji li su podnesena potrebna dokumenta u propisanoj formi, da li su odredi Ustavni sud. U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila dokumenta (isprave) identična sa stanjem u zemqišnoj kwizi, da Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može li postoji odobrenje za upis koje je izdao trenutni sopstvenik da odredi naknadu na ime nematerijalne štete s tim što ili korisnik ili titular nekog drugog stvarnog prava koje se Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred mijewa, ograničava, prenosi ili briše ( član 42 Zakona o redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u zemqišnim kwigama), te nakon toga treba izvršiti posebnim slučajevima kada se krše zagarantovana prava (vidi, odgovarajuće upise, odnosno ispise. Takav spor, prema mišljenju Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine). Ustavnog suda, može da se okarakteriše kao relativno složen. 38. U skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i usvojenom stanovištu prema kom se apelantima u Bosni i Hercegovini kao c) Ponašanje apelanata naknada na ime nematerijalne štete treba da isplati iznos od 30. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima približno 150 KM za svaku godinu za koju su nadležni organi donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašawa strane odlagali da donesu odluku, odnosno dvostruki iznos u koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, Ustavni sud je u za qudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). konkretnom slučaju, smatrajući da se ne radi o predmetu koji 31. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li su zahtijeva posebnu hitnost, odredio da se apelantima isplati apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da se predmet ne iznos od po 600 KM ili po 150 KM za svaku godinu odlagawa da se završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da donese odluka u razumnom roku. Navedenu naknadu, zbog su apelanti podnijeli zahtjeve za upis promjena svojine u neopravdano dugog trajawa postupka pred Opštinskim sudom, zemqišne kwige i nekoliko puta urgirali da se oni riješe, jer apelantima je dužna da isplati Vlada im je bio ciq da što hitnije konstituišu svojinu. Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od 32. Ustavni sud, na osnovu izloženog, zakqučuje da dana donošewa ove odluke. ponašanje apelanata nije uopšte doprinijelo odugovlačenju predmetnog postupka. VIII. Zakqučak 39. Dužina postupka povodom predloga apelanata da se d) Ponašanje suda ukwiži promjena prava svojine i etažiranje, koji je do 33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje svakome donošewa odluke Ustavnog suda trajao između dvije godine i pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivawa šest mjeseci i četiri godine i deset mjeseci, za šta Opštinski njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama sud nije dao nikakvo prihvatqivo obrazloženje, nije je da svoj pravni sistem organizuju tako da wihovi sudovi mogu da zadovoqila zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske ispune ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za qudska prava, Rugliese konvencije. Shodno tome, postoji kršenje prava na "suđenje u (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično str. 10. i 11, stav 19). suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 34. U svom odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da 1 Evropske konvencije. nema dovoqno zaposlenog osoblja, da nije adekvatno finansiran 40. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila i da ima veliki priliv predmeta, te da su odredbe Zakona o Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke. 41. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru - Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem Predsjednica tekstu: Općinski sud) po zahtjevima za uknjižbu prava vlasništva Ustavnog suda na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 9963, 9964 i 10013 k.o. Bosne i Hercegovine Mostar. Apelanti su 16. i 18. aprila 2007. godine dostavili dopune Seada Palavrić, s. r. apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od predmetu broj AP 1704/06, rješavajući apelaciju SCP "Rondo" Općinskog suda je 22. marta 2007. godine zatraženo da dostavi Mostar, Žarka Vrljića, Miroslava Čuljka i Ilije Vrljića, na odgovor na apelaciju. osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. aprila 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog 2007. godine. suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 4. Ustavni sud je 18. septembra 2008. godine, u skladu sa članom 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelantima dostavio Seada Palavrić, predsjednica odgovor na njihovu apelaciju. Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica III. Činjenično stanje Krstan Simić, sudija 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i Mirsad Ćeman, sudija dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je sljedeći način: 6. Apelanti Žarko Vrljić, Miroslav Čuljak i Ilija Vrljić su bili ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnina pod nazivom Lamele I, II i Usvaja se apelacija SCP "Rondo" Mostar, Žarka Vrljića, B u Mostaru s tim da je svaka lamela zavedena u poseban zk. Miroslava Čuljka i Ilije Vrljića. uložak, tačnije Lamela I u zk. uložak broj 9964, Lamela II u zk. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) uložak broj 9963 i Lamela B u zk. uložak broj 10013 k.o. Mostar. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Na navedenim nekretninama apelanti su, zajedno sa još tri ulagača, za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na izgradili stambeno-poslovni kompleks nazvan SPC "Rondo" donošenje odluke u razumnom roku. Mostar, koji je imao oko 25.000 m2 sa oko 500 zasebnih etažnih Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru -Zemljišnoknjižni ured dijelova. Nakon izgradnje, etažni dijelovi su ponuđeni na prodaju, da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak upisa promjena u koja je i izvršena. Na osnovu ugovora o prodaji, u periodu od 12. zemljišnoknjižnim ulošcima broj 9963, 9964 i 10013 k.o. Mostar januara 2004. godine pa do juna 2006. godine, Općinskom sudu su po zahtjevima apelanata koji su zavedeni pod Dn. brojevima: Dn. podneseni zahtjevi za upis promjena u zk. ulošcima, kao i za 25/04, Dn. 2006/04, Dn. 2031/04, Dn. 2095/04, Dn. 2097/04, Dn. pretvaranje vlasništva u etažno vlasništvo, odnosno za etažiranje. 150/05, Dn. 920/05, Dn. 1184/05, Dn. 1652/05, Dn. 1879/05, Dn. Zahtjevi su zavedeni pod sljedećim Dn. brojevima: Dn. 25/04, Dn. 2175/05, Dn. 2191/05, Dn. 614/06, Dn.1136/05 za zk. ul. broj 2006/04, Dn. 2031/04, Dn. 2095/04, Dn. 2097/04, Dn. 150/05, 9964 k.č. broj 419/1-Lamela I; Dn. 26/04, Dn. 106/04, Dn. Dn. 920/05, Dn. 1184/05, Dn. 1652/05, Dn. 1879/05, Dn. 1772/04, Dn. 1773/04, Dn. 2004/04, Dn. 2005/04, Dn. 2031/04, 2191/05, Dn. 614/06, Dn. 1136/05 za zk. ul. broj 9964 k.č. broj Dn. 2032/04, Dn. 2096/04, Dn. 2309/04, Dn. 64/05, Dn. 150/05, 419/1; Dn. 26/04, Dn. 106/04, Dn. 1772/04, Dn. 1773/04, Dn. Dn. 738/05, Dn. 920/05, Dn. 1053/05, Dn. 1879/05, Dn. 2175/05, 2004/04, Dn. 2005/04, Dn. 2031/04, Dn. 2032/04, Dn. 2096/04, Dn. 55/06, Dn. 128/06, Dn. 566/06, Dn. 582/06, Dn. 618/06, Dn. Dn. 2309/04, Dn. 64/05, Dn. 150/05, Dn. 738/05, Dn. 920/05, Dn. 681/06, Dn. 871/06, Dn. 1136/05 za zk.ul. broj 9963 k.č. 1053/05, Dn. 1879/05, Dn. 55/06, Dn. 128/06, Dn. 566/06, Dn. 420/1-Lamela II; Dn. 2007/04, Dn. 149/05, Dn. 566/05, Dn. 582/06, Dn. 618/06, Dn. 681/06, Dn. 871/06, Dn. 1136/05 za 642/05, Dn. 697/05, Dn. 2179/05 i Dn. 415/06 za zk.ul. broj 10013 zk.ul. broj 9963 k.č. broj 429/1, te Dn. 2007/04, Dn. 149/05, Dn. k.č. broj 421/1-Lamela B. 566/05, Dn. 642/05, Dn. 697/05, Dn. 2179/05 i Dn. 415/06 za Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u zk.ul. broj 10013 k.č. broj 421/1. Međutim, do dana podnošenja skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i apelacije upisi nisu izvršeni i u svakom zk. ulošku i dalje su upisani Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove zajednički graditelji kao suvlasnici. odluke SCP "Rondo" Mostar, Žarku Vrljiću, Miroslavu Čuljku i 7. Dalje, na prijedlog apelanata Općinski sud - Odjel registra je Iliji Vrljiću isplati iznos od po 600 KM na ime naknade donio Rješenje broj Tt-O-86/05 kojim se dopušta povećanje nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u temeljnog kapitala za unesene posebne etažne dijelove nekretnina razumnom roku. za vrijednost unesenih nekretnina, prema procjeni vještaka Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru -Zemljišnoknjižni ured građevinske struke, oko 17.000.000 KM. S tim u vezi, apelanti su da u roku od 30 dana, a Vladi Hercegovačko-neretvanskog 19. decembra 2005. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za kantona da u roku od 3 mjeseca, od dana dostavljanja ove odluke upis promjene u B vlasničkom listu u zk. ul. br. 9963, 9964 i 10013 obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim k.o. Mostar u korist apelanta SPC "Rondo", koji je Općinski sud mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav zaveo pod brojem Dn. 2175/05. Ni navedena promjena do dana 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. podnošenja apelacije nije upisana u zemljišne knjige. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 8. Osim navedenog, apelanti su 8. oktobra 2004. godine Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i podnijeli i prijedlog za diobu među suvlasnicima koji je zaveden Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i pod brojem Dn. 1724/04. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 9. U dopunama apelacije podnesenim 16. i 18. aprila 2007. OBRAZLOŽENJE godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da je postupak u predmetu Dn. 1724/04 završen tako što je 8. oktobra 2006. godine I. Uvod doneseno Rješenje o dozvoli uknjižbe vlasništva prema Ugovoru o 1. SCP "Rondo" Mostar, Žarko Vrljić, Miroslav Čuljak i Ilija diobi nekretnina ov.br. 3906/04, tako da se sada lamele vode kao Vrljić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa vlasništvo apelanata Miroslava Čuljka i Žarka Vrljića, ali da druge Dušanka Šoljić-Ćorić, advokat iz Mostara, podnijeli su 7. juna promjene ni dalje nisu izvršene. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 10. Općinski sud je dopisom od 28. oktobra 2008. godine zemljišne knjige sam po sebi nema karakter "spora" u smislu člana obavijestio Ustavni sud da je postupak u predmetima Dn. 1748/04 6. stav 1. Evropske konvencije, koji treba postojati da bi određeni i Dn. 1747/04 okončan 30. septembra 2008. godine tako što je postupak imao garancije prava na pravično suđenje iz ovog člana izvršen upis etažiranja u korist apelanta SPC "Rondo". (vidi, inter alia, odluke Ustavnog suda, AP 854/04 od 9. decembra IV. Apelacija 2004. godine, AP 2335/06 od 14. februara 2008. godine). 19. Međutim, Ustavni sud, rješavajući apelaciju u predmetu a) Navodi iz apelacije broj AP 2706/06 (vidi, Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 11. Apelanti u apelaciji navode da je povrijeđeno pravo na 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine) podnesenu, također, zbog donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu koji se odnosi na upis u zemljišne knjige, odlučio je preispitati ovu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska praksu u okviru principa prava na pravično suđenje. Pri tome je konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i uzeo u obzir praksu Evropskog suda za ljudska prava i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. komparativnu ustavnosudsku praksu. Navedenom odlukom Povredu ovih prava apelanti vide u nerazumno dugom trajanju Ustavni sud, za razliku od dotadašnje ustavnosudske prakse, postupka upisa promjena u zemljišnim knjigama, čija je posljedica odlučio je da je u predmetima ovakvog sadržaja primjenjiv član 6. bila nemogućnost da se dobije kredit po osnovu nekretnina, Evropske konvencije, odnosno član II/3.e) Ustava Bosne i investira u druge objekte i na taj način je onemogućeno da se Hercegovine. Umjesto davanja posebnog obrazloženja u pogledu slobodno koristi i raspolaže vlasništvom. dopustivosti apelacije, Ustavni sud se poziva na obrazloženje b) Odgovor na apelaciju dopustivosti iz navedene odluke (ibid., tač. 21, 22. i 23). 12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud ističe da nijedno od 20. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da, iako nema odluke navedenih prava apelanata nije povrijeđeno, jer su čl. 36. i 37. nadležnog suda, predmetna apelacija je dopustiva, u smislu člana Zakona o zemljišnim knjigama imperativne prirode i propisuju 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, prema članu 16. stav 3. upisivanje prema redoslijedu prijema, te da, imajući u vidu da Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati Općinski sud ne zapošljava odgovarajući broj stručnog osoblja, da apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija nije adekvatno finansiran i da ima enorman priliv predmeta, termin ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti "razuman rok" nije primjenjiv. Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom V. Relevantni propisi dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog 13. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06) u relevantnom dijelu drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. glasi: 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Član 10. Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku dopustivosti. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VII. Meritum 14. Zakon o vlasničkopravnim odnosima ("Službene 22. Apelanti navode da je, zbog nerazumno dugog trajanja novine Federacije BiH" br. 6/98 i 29/03): postupka povodom njihovih zahtjeva za uknjižbu prava Član 38. vlasništva, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Pravo vlasništva na nekretnini, na osnovu pravnog posla, Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske stječe se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nosilac konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i savjestan. Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja. Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 15. Zakon o zemljišnim knjigama ("Službene novine I. Pravo na pravičan postupak u razumnom roku Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: 23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Član 5. dijelu glasi: Konstitutivno djelovanje Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska (1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u (...) članu 87. ovoga zakona. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim VI. Dopustivost stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja glasi: su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima 17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni 24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti 18. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih vanparnični postupak uknjižbe prava vlasništva, koji je pokrenut javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za pred Općinskim sudom, neopravdano dugo traje, odnosno da u apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija njihovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku", u broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. stav 38). Evropske konvencije. Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, apelacije u kojima su se apelanti žalili na dužinu vanparničnog a) Period koji se uzima u obzir postupka uknjižbe prava vlasništva bile su proglašene ratione 25. Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takav konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka u kojim su stav Ustavni sud je obrazlagao tumačenjem da postupak za upis u postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije ustanovili svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske 19. septembra 2008. godine da mu dostavi informacije o tome da li konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu su upisi u zemljišne knjige izvršeni. dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti – u ocjenjivanju razumnosti vremena koje 35. Ustavni sud konstatira da tvrdnja Općinskog suda da u je premašilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka periodu od dvije godine i šest mjeseci pa do čak četiri godine i dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i deset mjeseci nisu riješeni zahtjevi apelanata za uknjižbu prava drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija vlasništva zbog neadekvatnog finansiranja i nedovoljnog broja A broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, uposlenih, te zbog imperativnih normi Zakona o zemljišnim knjigama se ne može smatrati opravdanom. Osim toga, i činjenica ECHR 1998-VIII). da je zahtjev koji je u Općinskom sudu primljen 8. oktobra 2004. 26. Slično tome, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u vezi sa godine i zaveden pod brojem Dn. 1724/04 završen 18. oktobra predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno 2006. godine, dakle, nakon više od dvije godine, ne govori u prilog dugo zaključio da nema nadležnost da razmatra period koji je ponašanju Općinskog suda. Naime, navedenim rješenjem je samo prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustav dopuštena uknjižba vlasništva prema Ugovoru o diobi nekretnina Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud ispituje ov.br. 3906/04, pa se sada lamele vode kao vlasništvo apelanata samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući da se samo Miroslava Čuljka i Žarka Vrljića, ali nisu izvršeni upisi ostalih taj period ratione temporis ubraja u nadležnost Ustavnog suda. promjena koji se tiču vlasništva i etažiranja, u skladu sa 27. Prema navodima iz apelacije, apelanti su podnijeli kupoprodajnim ugovorima. Prema tome, Ustavni sud je zaključio zahtjeve za uknjižbu promjene prava vlasništva na da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana poslovno-stambenom kompleksu, i to u periodu od 12. januara 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na 2004. godine do 9. maja 2006. godine, tako da postupci do "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na donošenja odluke o apelaciji traju između dvije godine i šest pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i mjeseci i četiri godine i deset mjeseci. Period u kojem je pokrenut člana 6. stav 1. Evropske konvencije. navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu II. Pravo na imovinu b) Složenost predmeta 36. U okviru utvrđene povrede prava na pravično suđenje iz 28. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku, spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale svjetlu pravne prirode spora. navode iz apelacije. 29. U konkretnom slučaju, u okviru zahtjeva apelanata trebalo je donijeti rješenja o upisu promjena vlasništva u zemljišnim III. Pitanje kompenzacije knjigama. Takav postupak podrazumijeva provjeru da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, da li su 37. Apelanti su tražili da im se nadoknadi nematerijalna šteta dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, da li zbog kršenja prava na pravično suđenje u iznosu koji odredi postoji odobrenje za upis koje je izdao trenutni vlasnik ili korisnik Ustavni sud. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, ili titular nekog drugog stvarnog prava koje se mijenja, ograničava, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu prenosi ili briše ( član 42. Zakona o zemljišnim knjigama), te na ime nematerijalne štete s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za nakon toga treba izvršiti odgovarajuće upise, odnosno ispise. razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može se simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kada se krše okarakterizirati kao relativno složen. zagarantirana prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od c) Ponašanje apelanata 17. novembra 2005. godine). 30. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje 38. U skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje usvojenom stavu prema kojem se apelantima u Bosni i u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava Hercegovini kao naknada na ime nematerijalne štete treba isplatiti broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su nadležni 31. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li su organi odgađali da donesu odluku, odnosno dvostruki iznos u apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da se predmet ne završi u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, Ustavni sud je u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da su apelanti konkretnom slučaju, smatrajući da se ne radi o predmetu koji podnijeli zahtjeve za upis promjena vlasništva u zemljišne knjige i zahtijeva posebnu hitnost, odredio da se apelantima isplati iznos nekoliko puta urgirali da se oni riješe, jer im je bio cilj da što hitnije od po 600 KM ili po 150 KM za svaku godinu odgađanja da se konstituiraju vlasništvo. donese odluka u razumnom roku. Navedenu naknadu, zbog 32. Ustavni sud, na osnovu izloženog, zaključuje da ponašanje neopravdano dugog trajanja postupka pred Općinskim sudom, apelanata nije uopće doprinijelo odugovlačenju predmetnog apelantima je dužna da isplati Vlada Hercegovačko-neretvanskog postupka. kantona u roku od tri mjeseca od dana donošenja ove odluke. d) Ponašanje suda 33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome VIII. Zaključak pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku 39. Dužina postupka povodom prijedloga apelanata da se utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama uknjiži promjena prava vlasništva i etažiranje, koji je do donošenja ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi odluke Ustavnog suda trajao između dvije godine i šest mjeseci i sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska četiri godine i deset mjeseci, za šta Općinski sud nije dao nikakvo prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. prihvatljivo obrazloženje, nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, postoji kršenje 34. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata nema dovoljno uposlenog osoblja, da nije adekvatno finansiran i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i da ima veliki priliv predmeta, te da su odredbe Zakona o Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. zemljišnim knjigama imperativne prirode tako da je termin "razuman rok" u ovom slučaju neprimjenjiv. Osim toga Općinski 40. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila sud uopće nije odgovorio na zahtjeve Ustavnog suda od 4. jula i Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke. 41. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Općinskim sudom u Mostaru - Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem Predsjednica tekstu: Općinski sud) po zahtjevima za uknjižbu prava vlasništva Ustavnog suda na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 9963, 9964 i 10013 k.o. Bosne i Hercegovine Mostar. Apelanti su 16. i 18. travnja 2007. godine dostavili dopune apelacije. Seada Palavrić, s. r. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u Općinskog suda je 22. ožujka 2007. godine zatraženo da dostavi predmetu broj AP 1704/06, rješavajući apelaciju SCP "Rondo" odgovor na apelaciju. Mostar, Žarka Vrljića, Miroslava Čuljka i Ilije Vrljića, na 3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. travnja temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. 2007. godine. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila 4. Ustavni sud je 18. rujna 2008. godine, sukladno članku 26. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i stavak 2. Pravila Ustavnog suda, apelantima dostavio odgovor na Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: njihovu apelaciju. Seada Palavrić, predsjednica III. Činjenično stanje Miodrag Simović, dopredsjednik Valerija Galić, dopredsjednica 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Krstan Simić, sudac sljedeći način: Mirsad Ćeman, sudac 6. Apelanti Žarko Vrljić, Miroslav Čuljak i Ilija Vrljić su bili na sjednici održanoj 17. studenog 2008. godine donio je zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnina pod nazivom Lamele I, II i B u Mostaru s tim da je svaka lamela zavedena u poseban zk. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 uložak, točnije Lamela I u zk. uložak broj 9964, Lamela II u zk. Usvaja se apelacija SCP "Rondo" Mostar, Žarka Vrljića, uložak broj 9963 i Lamela B u zk. uložak broj 10013 k.o. Mostar. Miroslava Čuljka i Ilije Vrljića. Na navedenim nekretninama apelanti su, zajedno sa još tri ulagača, Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka izgradili stambeno-poslovni kompleks nazvan SPC "Rondo" II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Mostar, koji je imao oko 25.000 m2 sa oko 500 zasebnih etažnih konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu dijelova. Nakon izgradnje, etažni dijelovi su ponuđeni na prodaju, na pravo na donošenje odluke u razumnom roku. koja je i izvršena. Na temelju ugovora o prodaji, u razdoblju od 12. Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru -Zemljišnoknjižni ured siječnja 2004. godine pa do lipnja 2006. godine, Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak upisa promjena u su podneseni zahtjevi za upis promjena u zk. ulošcima, kao i za zemljišnoknjižnim ulošcima broj 9963, 9964 i 10013 k.o. Mostar pretvaranje vlasništva u etažno vlasništvo, odnosno za etažiranje. po zahtjevima apelanata koji su zavedeni pod Dn. brojevima: Dn. Zahtjevi su zavedeni pod sljedećim Dn. brojevima: Dn. 25/04, Dn. 25/04, Dn. 2006/04, Dn. 2031/04, Dn. 2095/04, Dn. 2097/04, Dn. 2006/04, Dn. 2031/04, Dn. 2095/04, Dn. 2097/04, Dn. 150/05, 150/05, Dn. 920/05, Dn. 1184/05, Dn. 1652/05, Dn. 1879/05, Dn. Dn. 920/05, Dn. 1184/05, Dn. 1652/05, Dn. 1879/05, Dn. 2175/05, Dn. 2191/05, Dn. 614/06, Dn.1136/05 za zk. ul. broj 2191/05, Dn. 614/06, Dn. 1136/05 za zk. ul. broj 9964 k.č. broj 9964 k.č. broj 419/1-Lamela I; Dn. 26/04, Dn. 106/04, Dn. 419/1; Dn. 26/04, Dn. 106/04, Dn. 1772/04, Dn. 1773/04, Dn. 1772/04, Dn. 1773/04, Dn. 2004/04, Dn. 2005/04, Dn. 2031/04, 2004/04, Dn. 2005/04, Dn. 2031/04, Dn. 2032/04, Dn. 2096/04, Dn. 2032/04, Dn. 2096/04, Dn. 2309/04, Dn. 64/05, Dn. 150/05, Dn. 2309/04, Dn. 64/05, Dn. 150/05, Dn. 738/05, Dn. 920/05, Dn. Dn. 738/05, Dn. 920/05, Dn. 1053/05, Dn. 1879/05, Dn. 2175/05, 1053/05, Dn. 1879/05, Dn. 55/06, Dn. 128/06, Dn. 566/06, Dn. Dn. 55/06, Dn. 128/06, Dn. 566/06, Dn. 582/06, Dn. 618/06, Dn. 582/06, Dn. 618/06, Dn. 681/06, Dn. 871/06, Dn. 1136/05 za 681/06, Dn. 871/06, Dn. 1136/05 za zk.ul. broj 9963 k.č. zk.ul. broj 9963 k.č. broj 429/1, te Dn. 2007/04, Dn. 149/05, Dn. 420/1-Lamela II; Dn. 2007/04, Dn. 149/05, Dn. 566/05, Dn. 566/05, Dn. 642/05, Dn. 697/05, Dn. 2179/05 i Dn. 415/06 za 642/05, Dn. 697/05, Dn. 2179/05 i Dn. 415/06 za zk.ul. broj 10013 zk.ul. broj 10013 k.č. broj 421/1. Međutim, do dana podnošenja k.č. broj 421/1-Lamela B. apelacije upisi nisu izvršeni i u svakom zk. ulošku i dalje su upisani Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, zajednički graditelji kao suvlasnici. sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i 7. Dalje, na prijedlog apelanata Općinski sud - Odjel registra je Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke donio Rješenje broj Tt-O-86/05 kojim se dopušta povećanje SCP "Rondo" Mostar, Žarku Vrljiću, Miroslavu Čuljku i Iliji temeljnog kapitala za unesene posebne etažne dijelove nekretnina Vrljiću isplati iznos od po 600 KM na ime naknade nematerijalne za vrijednost unesenih nekretnina, prema procjeni vještaka štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. građevinske struke, oko 17.000.000 KM. S tim u svezi, apelanti su Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru -Zemljišnoknjižni ured 19. prosinca 2005. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za da u roku od 30 dana, a Vladi Hercegovačko-neretvanskog upis promjene u B vlasničkom listu u zk. ul. br. 9963, 9964 i 10013 kantona da u roku od 3 mjeseca, od dana dostave ove odluke k.o. Mostar u korist apelanta SPC "Rondo", koji je Općinski sud obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama zaveo pod brojem Dn. 2175/05. Ni navedena promjena do dana u svrhu izvršenja ove odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila podnošenja apelacije nije upisana u zemljišne knjige. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. 8. Osim navedenog, apelanti su 8. listopada 2004. godine Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i podnijeli i prijedlog za diobu među suvlasnicima koji je zaveden Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i pod brojem Dn. 1724/04. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i 9. U dopunama apelacije podnesenim 16. i 18. travnja 2007. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da je postupak u predmetu Dn. 1724/04 završen tako što je 8. listopada 2006. OBRAZLOŽENJE godine doneseno Rješenje o dozvoli uknjižbe vlasništva prema I. Uvod Ugovoru o diobi nekretnina ov.br. 3906/04, tako da se sada lamele 1. SCP "Rondo" Mostar, Žarko Vrljić, Miroslav Čuljak i Ilija vode kao vlasništvo apelanata Miroslava Čuljka i Žarka Vrljića, ali Vrljić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa da druge promjene ni dalje nisu izvršene. Dušanka Šoljić-Ćorić, odvjetnica iz Mostara, podnijeli su 7. lipnja 10. Općinski sud je dopisom od 28. listopada 2008. godine 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u obavijestio Ustavni sud da je postupak u predmetima Dn. 1748/04 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 i Dn. 1747/04 okončan 30. rujna 2008. godine tako što je izvršen konvencije, koji treba postojati da bi određeni postupak imao upis etažiranja u korist apelanta SPC "Rondo". garancije prava na pravično suđenje iz ovog članka (vidi, inter IV. Apelacija alia, odluke Ustavnog suda, AP 854/04 od 9. prosinca 2004. godine, AP 2335/06 od 14. veljače 2008. godine). a) Navodi iz apelacije 19. Međutim, Ustavni sud, rješavajući apelaciju u predmetu 11. Apelanti u apelaciji navode da je povrijeđeno pravo na broj AP 2706/06 (vidi, Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava 2706/06 od 14. listopada 2008. godine) podnesenu, također, zbog Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za duljine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci, koji zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: se odnosi na upis u zemljišne knjige, odlučio je preispitati ovu Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava praksu u okviru načela prava na pravično suđenje. Pri tomu je uzeo Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku u obzir praksu Europskog suda za ljudska prava i komparativnu konvenciju. Povredu ovih prava apelanti vide u nerazumno dugom ustavnosudbenu praksu. Navedenom odlukom Ustavni sud, za trajanju postupka upisa promjena u zemljišnim knjigama, čija je razliku od dotadašnje ustavnosudbene prakse, odlučio je da je u posljedica bila nemogućnost da se dobije kredit po osnovi predmetima ovakvog sadržaja primjenjiv članak 6. Europske nekretnina, investira u druge objekte i na taj način je onemogućeno konvencije, odnosno članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. da se slobodno koristi i raspolaže vlasništvom. Umjesto davanja posebnog obrazloženja glede dopustivosti b) Odgovor na apelaciju apelacije, Ustavni sud se poziva na obrazloženje dopustivosti iz 12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud ističe da nijedno od navedene odluke (ibid., toč. 21, 22. i 23). navedenih prava apelanata nije povrijeđeno, jer su čl. 36. i 37. 20. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da, iako nema odluke Zakona o zemljišnim knjigama imperativne naravi i propisuju nadležnog suda, predmetna apelacija je dopustiva, u smislu članka upisivanje prema redoslijedu primitka, te da, imajući u vidu da 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, prema članku 16. Općinski sud ne upošljava odgovarajući broj stručnog osoblja, da stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno nije adekvatno financiran i da ima enorman priliv predmeta, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko termin "razuman rok" nije primjenjiv. apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti V. Relevantni propisi koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u 13. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06) u relevantnom dijelu Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti glasi: postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije Članak 10. dopustiva. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez 21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete 14. Zakon o vlasničkopravnim odnosima ("Službene glede dopustivosti. novine Federacije BiH" br. 6/98 i 29/03): VII. Meritum Članak 38. 22. Apelanti navode da je, zbog nerazumno dugog trajanja Pravo vlasništva na nekretnini, na osnovi pravnog posla, postupka glede njihovih zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva, stječe se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nositelj povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava savjestan. Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te 15. Zakon o zemljišnim knjigama ("Službene novine pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Članak 5. I. Pravo na pravičan postupak u razumnom roku Konstitutivno djelovanje 23. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom (1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek dijelu glasi: upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska članku 87. ovoga zakona. prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: VI. Dopustivost (...) 16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. glasi: 17. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o 24. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu 18. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima izvanparnični postupak uknjižbe prava vlasništva, koji je pokrenut uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito o složenosti pred Općinskim sudom, neopravdano dugo traje, odnosno da u predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih njihovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku", u javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija stavak 1. Europske konvencije. Prema dosadašnjoj praksi broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, Ustavnog suda, apelacije u kojima su se apelanti žalili na duljinu stavak 38). izvanparničnog postupka uknjižbe prava vlasništva bile su proglašene ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i a) Razdoblje koje se uzima u obzir Hercegovine. Takvo stajalište Ustavni sud je obrazlagao 25. Ustavni sud podsjeća na praksu tijela Europske konvencije tumačenjem da postupak za upis u zemljišne knjige sam po sebi u odnosu na predmete o duljini postupka u kojim su postupci nema karakter "spora" u smislu članka 6. stavak 1. Europske pokrenuti prije nego što su tijela Europske konvencije ustanovila svoju vremensku nadležnost. Tijela Europske konvencije smatraju 19. rujna 2008. godine da mu dostavi informacije o tomu jesu li da razdoblje koje se uzima u obzir glede duljine trajanja postupka upisi u zemljišne knjige izvršeni. počinje danom utemeljenja njihove vremenske nadležnosti – u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je premašilo taj nadnevak 35. Ustavni sud konstatira da tvrdnja Općinskog suda da u mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog nadnevka (vidi, razdoblju od dvije godine i šest mjeseci pa do čak četiri godine i Europski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda deset mjeseci nisu riješeni zahtjevi apelanata za uknjižbu prava od 10. prosinca 1982. godine, serija A broj 56, stavak 53; vlasništva zbog neadekvatnog financiranja i nedovoljnog broja uposlenih, te zbog imperativnih normi Zakona o zemljišnim Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII). knjigama se ne može smatrati opravdanom. Osim toga, i činjenica 26. Slično tomu, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u svezi sa da je zahtjev koji je u Općinskom sudu primljen 8. listopada 2004. predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno godine i zaveden pod brojem Dn. 1724/04 završen 18. listopada dugo zaključio da nema nadležnost razmatrati razdoblje koje je 2006. godine, dakle, nakon više od dvije godine, ne govori u prilog prethodilo 14. prosincu 1995. godine, kao nadnevku kada je Ustav ponašanju Općinskog suda. Naime, navedenim rješenjem je samo Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud ispituje dopuštena uknjižba vlasništva prema Ugovoru o diobi nekretnina samo postupak koji se vodio nakon toga nadnevka, budući da se ov.br. 3906/04, pa se sada lamele vode kao vlasništvo apelanata samo to razdoblje ratione temporis ubraja u nadležnost Ustavnog Miroslava Čuljka i Žarka Vrljića, ali nisu izvršeni upisi ostalih suda. promjena koji se tiču vlasništva i etažiranja, sukladno 27. Prema navodima iz apelacije, apelanti su podnijeli kupoprodajnim ugovorima. Prema tomu, Ustavni sud je zaključio zahtjeve za uknjižbu promjene prava vlasništva na da duljina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz članka poslovno-stambenom kompleksu, i to u razdoblju od 12. siječnja 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na 2004. godine do 9. svibnja 2006. godine, tako da postupci do "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na donošenja odluke o apelaciji traju između dvije godine i šest pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i mjeseci i četiri godine i deset mjeseci. Razdoblje u kojem je članka 6. stavak 1. Europske konvencije. pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda obzirom na to da je započelo nakon 14. prosinca 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu II. Pravo na imovinu b) Složenost predmeta 36. U okviru utvrđene povrede prava na pravično suđenje iz 28. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog Europske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku, spora, tj. dokaza koje redoviti sud mora izvesti i procijeniti u Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati ostale svjetlu pravne naravi spora. navode iz apelacije. 29. U konkretnom slučaju, u okviru zahtjeva apelanata trebalo je donijeti rješenja o upisu promjena vlasništva u zemljišnim III. Pitanje kompenzacije knjigama. Takav postupak podrazumijeva provjeru jesu li 37. Apelanti su tražili da im se nadoknadi nematerijalna šteta podneseni potrebni dokumenti u propisanomo bliku, jesu li zbog kršenja prava na pravično suđenje u iznosu koji odredi dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, Ustavni sud. Sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, postoji li odobrenje za upis koje je izdao trenutni vlasnik ili Ustavni sud iznimno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu korisnik ili titular nekog drugog stvarnog prava koje se mijenja, na ime nematerijalne štete s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za ograničava, prenosi ili briše ( članak 42. Zakona o zemljišnim razliku od postupaka pred redovitim sudovima, ovdje radi o knjigama), te nakon toga treba izvršiti odgovarajuće upise, simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kada se krše odnosno ispise. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može zagarantirana prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od se okarakterizirati kao relativno složen. 17. studenog 2005. godine). c) Ponašanje apelanata 38. Sukladno navedenoj odluci Ustavnog suda i usvojenom 30. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje stajalištu prema kojem se apelantima u Bosni i Hercegovini kao odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja sudjeluje u naknada na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od postupku (vidi Odluku bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska približno 150 KM za svaku godinu za koju su nadležna tijela prava broj 11541/85 od 12. travnja 1989. godine, O.I. 70). odgađala da donesu odluku, odnosno dvostruki iznos u 31. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati jesu li predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost, Ustavni sud je u apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da se predmet ne završi u konkretnom slučaju, smatrajući da se ne radi o predmetu koji razumnom roku. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira da su zahtijeva posebnu žurnost, odredio da se apelantima isplati iznos apelanti podnijeli zahtjeve za upis promjena vlasništva u zemljišne od po 600 KM ili po 150 KM za svaku godinu odgađanja da se knjige i nekoliko puta urgirali da se oni riješe, jer im je bio cilj što donese odluka u razumnom roku. Navedenu naknadu, zbog hitnije konstituirati vlasništvo. neopravdano dugog trajanja postupka pred Općinskim sudom, 32. Ustavni sud, na temelju izloženog, zaključuje da ponašanje apelantima je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog apelanata nije uopće doprinijelo odugovlačenju predmetnog kantona u roku od tri mjeseca od dana donošenja ove odluke. postupka. d) Ponašanje suda VIII. Zaključak 33. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku 39. Duljina postupka povodom prijedloga apelanata da se utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza. Na državama uknjiži promjena prava vlasništva i etažiranje, koji je do donošenja ugovornicama je da svoj pravni sustav organiziraju tako da njihovi odluke Ustavnog suda trajao između dvije godine i šest mjeseci i sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Europski sud za ljudska četiri godine i deset mjeseci, za što Općinski sud nije dao nikakvo prihvatljivo obrazloženje, nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. svibnja 1991. članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Prema tomu, postoji godine, A-206-A, str. 10. i 11, stavak 19). kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od 34. U svojem odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava nema dovoljno uposlenog osoblja, da nije adekvatno financiran i Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. da ima veliki priliv predmeta, te da su odredbe Zakona o zemljišnim knjigama imperativne naravi tako da je termin 40. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. "razuman rok" u ovom slučaju neprimjenjiv. Osim toga Općinski Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove sud uopće nije odgovorio na zahtjeve Ustavnog suda od 4. srpnja i odluke. 41. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tekstu: Projekat). Prema Sekciji 4.05 navedenog sporazuma, Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. ugovori čiji je predmet poqoprivredna mehanizacija, stočna Predsjednica proizvodwa i veterinarske usluge, a koje uvozi Federacija ili Ustavnog suda bilo koja od njenih agencija, sa privatnim ugovaračima Bosne i Hercegovine obavezno su, između ostalog, morali da sadrže sumu glavnice sa kamatnom stopom do 8% koja će biti plaćana na period ne duži Seada Palavrić, v. r. od deset godina od dana zakqučewa ugovora uz greis-period od dvije godine. Predviđeno je da će, nakon povrata sredstava po Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u pojedinačnim ugovorima, Federacija zajedno sa Bosnom i predmetu broj AP 1857/06, rješavajući apelaciju Ekrema Hercegovinom odlučiti o daqnjem rasporedu tako Sipovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, prikupljenih sredstava. člana 59 stav 2 alineja 2. i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda 7. Osim toga, Republika Bosna i Hercegovina je 24. Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" decembra 1996. godine zakqučila Sporazum o kreditu (Pro- broj 60/05 i 64/08), u sastavu: gram rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) sa Saudijskim Seada Palavrić, predsjednica fondom za razvoj, te 28. decembra 1997. godine potpisala i Miodrag Simović, potpredsjednik amandman na taj sporazum. Na osnovu tog sporazuma Bosna i Valerija Galić, potpredsjednica Hercegovina i Federacija su 25. decembra 1998. godine Krstan Simić, sudija zakqučile Sporazum o potfinansiranju (Program Mirsad Ćeman, sudija rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) kojim se Bosna i na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je Hercegovina obavezuje da Federaciji, pod uslovima i rokovima iz Sporazuma o kreditu sa Saudijskim fondom, posudi iznos od ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 112,500.000 saudijskih rijala po stopi od 2% godišnje sa rokom otplate od 25 godina, ukqučujući petogodišwi greis-period. Odbija se kao neosnovana apelacija Ekrema Sipovića Od navedenog iznosa 3,750.000 saudijskih rijala je bilo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i namijenjeno za podršku sektoru stočarstva koji predstavlja Hercegovine broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine. dio (4) Projekta. Ciq podrške sektoru stočarstva, shodno Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i odredbama ovog sporazuma, jeste pomaganje raseljenim seoskim Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i domaćinstvima kao zamjena za wihove domove i uvoz i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u distribuciju simentalskih junica visoke steonosti za male "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". farme sa područja Kantona Sarajevo. OBRAZLOŽEWE 8. Na osnovu navedenih sporazuma Vlada Federacije je sa korisnicima zakqučila ugovore o kreditima kojima je I. Uvod plasirala sredstva u skladu sa odredbama Sporazuma, 1. Ekrem Sipović iz Goražda (u daqnjem tekstu: apelant), ovlašćujući UPI banku d.d. Sarajevo da naplati kreditna kog zastupa Esad Muminović, advokat iz Goražda, podnio je 26. dugovawa. Između ostalog, Vlada Federacije, tačnije juna 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Ministarstvo, 14. decembra 1996. godine zakqučila je Ugovor o daqnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude kreditu broj 50/96 sa apelantom shodno kome Vlada odobrava Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem apelantu kredit u robnom obliku u iznosu od 27.256 KM sa tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine. rokom otplate od deset godina uz godišnju kamatnu stopu 2% i II. Postupak pred Ustavnim sudom greis-period od dvije godine. U slučaju neplaćawa ugovorena 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od zatezna kamata je 10% na ukupan iznos duga. Članom 4 Ugovora o Vrhovnog suda i Investicione banke Federacije Bosne i kreditu apelant je obavezan da kredit sa pripadajućom Hercegovine ( u daqnjem tekstu: Investiciona banka) kamatom, prema planu otplate koji je bio sastavni dio tog zatraženo je 15. avgusta 2006. godine, a od Kantonalnog suda u ugovora, otplaćuje na račun UPI banke d.d. Sarajevo. Članom 6 Goraždu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) i Opštinskog suda je predviđeno da će se ugovor smatrati raskinutim i ostatak u Goraždu ( u daqnjem tekstu: Opštinski sud) 9. septembra 2008. duga odmah naplativim ako apelant zaostane sa plaćanjem rate godine da dostave odgovore na apelaciju. do datuma određenog u članu 4 stav 3 Ugovora o kreditu, tačnije, 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2006. do prvog dana u mjesecu prema sprecifikovanom otplatnom godine, Investiciona banka 30. avgusta 2006. godine, planu. Kantonalni sud 15. septembra 2008. godine, a Opštinski sud 16. 9. Dalje, Investiciona banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na septembra 2008. godine. osnovu Predugovora o preuzimanju Projekta, 21. decembra 1998. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, godine zakqučile su Ugovor o komisionim poslovima čiji je odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 18. septembra predmet bilo prikupljanje novčanih sredstava od korisnika 2008. godine. kredita kojima su plasirana sredstva iz dijela Projekta. Nakon toga, Vlada Federacije i Investiciona banka su 23. III. Činjenično stanje septembra 2002. godine zakqučile Ugovor o komisionim 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih poslovima čiji je predmet bio komisioni posao upravljanja navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Projektom u ime i za račun Vlade Federacije s ciljem naplate sumiraju na sljedeći način: glavnice i kamata na kredite plasirane fizičkim licima. 6. Republika Bosna i Hercegovine je 25. aprila 1996. godine 10. Presudom Opštinskog suda broj P-207/03 od 23. aprila potpisala Finansijski sporazum sa Međunarodnim fondom za 2004. godine odbijen je tužbeni zahtjev Investicione banke razvoj poqoprivrede (IFAD) i, na osnovu tog sporazuma, kojim je traženo da se apelant obaveže da na ime duga koji ima Sporazum o potfinansiranju sa Vladom Federacije Bosne i prema Investicionoj banci, kao krajwi korisnik kreditnih Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vlada Federacije) 14. juna 1996. sredstava Projekta, plati iznos od 27.256 KM sa zakonskom godine. Tim sporazumom Republika Bosna i Hercegovina se zateznom kamatom. Istovremeno, Investiciona banka je obavezuje da će, pod uslovima i pogodbama izloženim u tom obavezana da apelantu naknadi troškove parničkog postupka u sporazumu, dati u zajam Federaciji iznos u različitim iznosu od 3.210 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja valutama koji odgovara iznosu od 20,000.000 američkih dolara presude. U postupku pred Opštinskim sudom je utvrđeno da je za izvođenje Projekta hitne rekonstrukcije farmi ( u daqnjem apelant 14. decembra 1996. godine, u svojstvu krajnjeg korisnika 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 kredita, zakqučio Ugovor o kreditu ( u daqnjem tekstu: potpisao ugovor. Imajući u vidu navedeno, Opštinski sud je Ugovor) sa Federalnim ministarstvom poqoprivrede, odbio tužbeni zahtjev Investicione banke. vodoprivrede i šumarstva (u daqnjem tekstu: Ministarstvo) 11. Na navedenu presudu Investiciona banka je podnijela broj 50/06 na iznos od 27.256 KM. Rok otplate ovog kredita je 10 žalbu Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj GŽ-144/04 od 8. godina, godišwa kamatna stopa 2%, te greis-period dvije oktobra 2004. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio godine, koji je ukqučen u period od 10 godina, čija je namjena prvostepenu presudu. Svoju presudu Kantonalni sud je zasnovao obnavljanje ratom oštećenih farmi. Osim toga, ugovorena je na istim razlozima kao i Opštinski sud prvostepenu presudu, zatezna kamata od 10% na ukupan iznos duga. S obzirom na to da ističući da Investiciona banka nije aktivno legitimisana da je ugovoreno korišćenje kredita u robnom obliku, obaveza traži naplatu kredita od apelanta, već samo Federalno kreditora je bila predaja robe, i to: traktora, dvoobraznog pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik Ministarstva. pluga, roto freze, prikolice i rezervnih dijelova čija je 12. Na Presudu Kantonalnog suda broj GŽ-144/04 od 8. fakturna vrijednost 27.256 KM, koliko iznosi i glavnica oktobra 2004. godine Investiciona banka je izjavila reviziju ugovora o kreditu. Apelant je 14. decembra 1996. godine preuzeo Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj Rev-910/04 od 21. marta traktor sa prikqučcima, a kao dokaz da je preuzeo robu i da je 2006. godine reviziju uvažio i navedenu presudu Kantonalnog Ministarstvo izvršilo ugovor bila je i otpremnica-izlaz suda preinačio tako da se žalba Investicione banke uvažava i robe za mašine. Opštinski sud je, dalje, utvrdio da je članom 4 Presuda Opštinskog suda broj P-207/03 od 23. aprila 2004. Ugovora predviđeno da je apelant dužan da UPI banci d.d. godine preinačava tako da se Ugovor koji su zakqučili Sarajevo do prvog dana u mjesecu uplaćuje rate, a shodno članu 6, Ministarstvo i apelant smatra raskinutim. Svoju presudu ukoliko apelant ne izvrši plaćanje rata do ugovorenog roka, Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da je zakqučak ugovor se smatra raskinutim i odmah je naplativ. U postupku je prvostepenog suda o nedostatku aktivne legitimacije utvrđeno da apelant, zbog nesolventnosti, nije plaćao rate, te Investicione banke pogrešan i da proističe iz pogrešne da, s obzirom na to da je kredit dospio na naplatu 30. aprila primjene materijalnog prava. Naime, iz Ugovora o komisionu 1997. godine, apelant duguje ukupan iznos od 31.036,02 KM koji su zakqučile Investiciona banka i UPI banka d.d. (glavnica 27.256 KM i ugovorena kamata 3.780 KM). Dalje je Sarajevo vidqivo je da je on zakqučen na osnovu Predugovora o utvrđeno da je Ugovorom o komisionim poslovima broj preuzimanju Projekta kojim je Federacija Bosne i Hercegovine 2796-5/98-12-21 od 21. decembra 1998. godine, koji su zakqučile plasmane iz navedenog projekta ustupila Investicionoj banci, Investiciona banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na osnovu a koje je Investiciona banka putem UPI banke d.d. Sarajevo Predugovora o preuzimanju Projekta kojim je Federacija plasirala krajwim korisnicima kredita među kojima je i ustupila Investicionoj banci plasmane iz tog projekta u apelant. Osim toga, pravni osnov nastupawa Investicione ukupnom iznosu iz 46.312.243,70 DM, ugovoreno da banke, shodno zakqučku Vrhovnog suda, nalazi se u Zakqučku Investiciona banka prenosi na UPI banku d.d. Sarajevo Vlade od 5. novembra 2001. godine. Tim zakqučkom je Vlada iskqučivo pravo da obavlja komisione poslove iz ugovora. Ti Federacije zadužila Investicionu banku da preduzima sve poslovi se sastoje od prikupljanja novčanih sredstava od mjere i akcije u vezi sa naplatom navedenih kredita, te je s tim korisnika kredita kojima su plasirana sredstva iz dijela ciljem zakqučen Ugovor o komisionim poslovima između Federacije Bosne i Hercegovine, kao komitenta, i Projekta. Nakon toga, Zakqučkom Vlade Federacije broj Investicione banke, kao komisionara. Prema tom ugovoru je 529/01 od 5. novembra 2001. godine zadužena je Investiciona Investiciona banka ovlašćena da upravlja Projektom u ime i banka da preduzima sve mjere i akcije oko naplate kredita za za račun Vlade Federacije s ciljem naplate glavnice i kamata hitne rekonstrukcije farmi, da Investiciona banka upravlja kredita iz plasiranih sredstava. S tim u vezi, Vrhovni sud je navedenim projektom u ime i za račun Vlade, o čemu će biti zakqučio da je Investiciona banka aktivno legitimisana u sačinjen poseban ugovor, nakon čega će sva naplaćena sredstva ovom sporu, jer je sve vrijeme i nastupala u skladu sa od ovih plasmana biti transferisana u korist buxeta ovlašćewima iz člana 771 ZOO, kojim je regulisan ugovor o Federacije. U toku postupka apelant je iznio prigovor o komisionu, i člana 787 ZOO kojim je propisano da komitent nedostatku aktivne legitimacije Investicione banke, može da zahtijeva ispunjenje potraživawa iz posla koji je obrazlažući ga činjenicom da nije sklopio ugovor sa komisionar sklopio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih Investicionom bankom, već sa Ministarstvom, te da zbog toga komisionar ustupi. Ali, u pogledu odnosa komitenta sa Investiciona banka ne može da traži naplatu sredstava. komisionarom i njegovim vjerovnicima, ova potraživawa od Apelant je, dalje, naveo da je bio u pravnoj zabludi, jer je mislio svog nastanka smatraju se komitentovim, te je zbog toga bilo da se radi o doniranim sredstvima, a ne o kreditu, da mu je bilo potrebno preinačiti prvostepenu i drugostepenu presudu. rečeno da će kredit moći da vraća koristeći sredstva sa jedinstvenog računa građana, te da mu je nerealno zaračunat IV. Apelacija iznos duga i kamata. Apelant je istakao da je na taj način a) Navodi iz apelacije Ministarstvo za sebe ugovorilo nerazmjernu imovinsku 13. U apelaciji apelant navodi da je povrijeđeno pravo na korist, te da je došlo i do zastarijevawa potraživawa, jer su pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i protekle tri godine od dana dospijeća kredita na naplatu. U člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i obrazloženju presude Opštinski sud je naveo da se, u osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), te konkretnom slučaju, radi o ustupanju ugovora o kreditu propisanom članom 145 Zakona o obligacionim odnosima ( u pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i daqnjem tekstu: ZOO) prema kom svaka ugovorna strana može, člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer ako na to pristane druga strana, da ustupi ugovor nekom trećem je Vrhovni sud dozvolio da se kao stranka u postupku pojavi licu koje postaje nosilac prava i obaveza iz tog ugovora. pravno lice koje nije aktivno legitimisano, jer aktivna Pošto je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu ustupljen UPI legitimacija pripada samo Federalnom pravobranilaštvu. Iz banci d.d. Sarajevo i Investicionoj banci bez apelantove takvog ponašawa Vrhovnog suda proizašlo je i kršenje prava na saglasnosti, prema zakqučku Opštinskog suda, takvo imovinu, jer je presudom apelant obavezan da aktivno ponašanje je nezakonito, te Investicionoj banci ne pripada nelegitimisanom licu vrati novčana sredstva iz donacije. aktivna legitimacija u ovom sporu, već iskqučivo Ministarstvu. Osim toga, Opštinski sud je zakqučio da je b) Odgovori na apelaciju apelant bio u pravnoj zabludi u pogledu okolnosti u kojima je 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u zakqučen ugovor, jer je apelant smatrao da se radi o donaciji, cijelosti ostaje pri razlozima datim u obrazloženju Presude odnosno kreditu koji će moći da se otplaćuje sredstvima sa broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine, te da apelaciju treba jedinstvenog računa građana (certifikati), pa je zato i odbiti. 15. U odgovoru na apelaciju Investiciona banka je navela da VI. Dopustivost su apelantove tvrdnje neosnovane, jer je Vrhovni sud pravilno 21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, primijenio materijalno pravo. Osim toga, Investiciona banka Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima ističe da su bez ikakvog osnova i proizvoqni apelantovi navodi koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora da se radilo o doniranim, a ne kreditnim sredstvima. Zbog zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. navedenog, Investiciona banka predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. 22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv 16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi potpunosti ostaje pri razlozima datim u presudi. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se 17. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da je podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije njegova presuda zasnovana na dokazima i činjenicama koje je sud primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog prihvatio i poklonio im vjeru i pažnju, te da je donesena u skladu je koristio. sa važećim zakonskim propisima i u proceduri propisanoj 23. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom zakonom. je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova V. Relevantni propisi mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je 18. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list primio 18. maja 2006. godine, a apelacija je podnesena 26. juna SFRJ" br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 13/93) relevantne odredbe glase: stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i Član 771 uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije (1) Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Član 780 Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, (1) Komisionar je dužan da položi račun o obavljenom poslu Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove bez nepotrebnog odlagawa. u pogledu dopustivosti. (2) On je dužan da preda komitentu sve što je primio po VII. Meritum osnovu posla izvršenog za njegov račun. 25. Apelant osporava navedenu presudu, tvrdeći da su tom (3) Komisionar je dužan da prenese na komitenta presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) Ustava potraživawa i ostala prava koja je stekao prema trećem sa Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun. zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Član 787 Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3k) (1) Komitent može da zahtijeva ispunjenje potraživawa Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz iz posla koji je komisionar zakqučio sa trećim za njegov račun Evropsku konvenciju. tek pošto mu ih komisionar ustupi. 26. Umjesto posebnog obrazložewa merituma ove odluke, u (2) Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i pogledu apelantovih navoda vezanih za povredu prava na njegovim povjeriocima, ova potraživawa od svog nastanka pravično suđenje, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i smatraju se kao komitentova potraživawa. razloge date u Odluci u predmetu broj AP 2363/06 od 8. jula 2006. godine objavljenoj u "Službenom glasniku Bosne i 19. U Zakonu o bankama ("Službene novine FBiH" br. 39/98, Hercegovine" broj 87/06 koja je donesena povodom istih pravnih 32/00, 41/02, 58/02 i 19/03) relevantne odredbe glase: pitawa. Član 2 27. Razlozi navedeni u pomenutoj odluci u cijelosti se Niko ne može u svoje ime i za svoj račun primati ili odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud omogućiti primanje depozita u novcu, niti davati kredite zakqučuje da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na području Federacije, ako nema dozvolu Agencije za navedena u ovoj odluci. bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine Š...Ć u skladu sa 28. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da u ovim zakonom. Š...Ć konkretnom slučaju nisu povrijeđeni član II/3e) Ustava Bosne 20. U Odluci o osnivanju i poslovanju Investicione banke i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije. Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine b) Ostali navodi Federacije Bosne i Hercegovine" broj 24/97) relevantne odredbe glase: 29. U skladu sa zakqučkom o navodnim povredama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske I konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno Ovom odlukom osniva se Investiciona banka Federacije razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne povrede iz Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Banka) radi obavljanja člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola bankarskih poslova u zemqi i sa inostranstvom. broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantovi navodi o kršenju II prava na imovinu zasnivaju se na navodima o kršenju prava na Osnivač Banke je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u pravično suđenje, a Ustavni sud ih je već razmotrio i utvrdio da daljem tekstu: Osnivač). ne postoji povreda apelantovih prava. V VIII. Zakqučak Osnovni predmet poslovawa Banke je obavljanje 30. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na bankarskih poslova po osnovu investicija, razvojnih pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i programa i projekata u Federaciji Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelant žali na projekata obnove i rekonstrukcije, investiranih od pogrešnu primjenu materijalnog prava u revizionom postupku, inostranih donatora. Banka može da obavlja i sve depozitne, a Ustavni sud nije utvrdio da je sud proizvoqno primijenio kreditne i druge bankarske poslove u zemqi i s pozitivnopravne propise, kao ni da postoje drugi elementi inostranstvom u skladu sa Zakonom o bankama i aktima koji bi ukazivali na to da je postupak bio nepravičan ili da je Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. vođen na apelantovu štetu. 31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, koji odgovara iznosu od 20,000.000 USD za izvođenje Projekta Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. hitne rekonstrukcije farmi ( u daljnjem tekstu: Projekt). Prema 32. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Sekciji 4.05 navedenog sporazuma, ugovori čiji je predmet Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. poljoprivredna mehanizacija, stočna proizvodnja i veterinarske usluge, a koje uvozi Federacija ili bilo koja od njenih agencija, sa Predsjednica privatnim ugovaračima obavezno su, između ostalog, morali Ustavnog suda sadržavati sumu glavnice sa kamatnom stopom do 8% koja će biti Bosne i Hercegovine plaćana na period ne duži od deset godina od dana zaključenja Seada Palavrić, s. r. ugovora uz greis-period od dvije godine. Predviđeno je da će, nakon povrata sredstava po pojedinačnim ugovorima, Federacija zajedno sa Bosnom i Hercegovinom odlučiti o daljnjem rasporedu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u tako prikupljenih sredstava. predmetu broj AP 1857/06, rješavajući apelaciju Ekrema 7. Osim toga, Republika Bosna i Hercegovina je 24. decembra Sipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 1996. godine zaključila Sporazum o kreditu (Program člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) sa Saudijskim fondom za suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i razvoj, te 28. decembra 1997. godine potpisala i amandman na taj Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: sporazum. Na osnovu tog sporazuma Bosna i Hercegovina i Seada Palavrić, predsjednica Federacija su 25. decembra 1998. godine zaključile Sporazum o Miodrag Simović, potpredsjednik potfinansiranju (Program rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) Valerija Galić, potpredsjednica kojim se Bosna i Hercegovina obavezuje da Federaciji, pod Krstan Simić, sudija uvjetima i rokovima iz Sporazuma o kreditu sa Saudijskim Mirsad Ćeman, sudija fondom, posudi iznos od 112,500.000 saudijskih rijala po stopi od na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je 2% godišnje sa rokom otplate od 25 godina, uključujući petogodišnji greis-period. Od navedenog iznosa 3,750.000 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 saudijskih rijala je bilo namijenjeno za podršku sektoru stočarstva Odbija se kao neosnovana apelacija Ekrema Sipovića koji predstavlja dio (4) Projekta. Cilj podrške sektoru stočarstva, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i prema odredbama ovog sporazuma, jeste pomaganje raseljenim Hercegovine broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine. seoskim domaćinstvima kao zamjena za njihove domove i uvoz i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i distribuciju simentalskih junica visoke steonosti za male farme sa Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i područja Kantona Sarajevo. Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u 8. Na osnovu navedenih sporazuma Vlada Federacije je sa "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". korisnicima zaključila ugovore o kreditima kojima je plasirala sredstva u skladu sa odredbama Sporazuma, ovlašćujući UPI OBRAZLOŽENJE banku d.d. Sarajevo da naplati kreditna dugovanja. Između I. Uvod ostalog, Vlada Federacije, tačnije Ministarstvo, 14. decembra 1. Ekrem Sipović iz Goražda (u daljnjem tekstu: apelant), koga 1996. godine zaključila je Ugovor o kreditu broj 50/96 sa zastupa Esad Muminović, advokat iz Goražda, podnio je 26. juna apelantom prema kome Vlada odobrava apelantu kredit u robnom 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem obliku u iznosu od 27.256 KM sa rokom otplate od deset godina uz tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda godišnju kamatnu stopu 2% i greis-period od dvije godine. U Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) slučaju neplaćanja ugovorena zatezna kamata je 10% na ukupan broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine. iznos duga. Članom 4. Ugovora o kreditu apelant je obavezan da kredit sa pripadajućom kamatom, prema planu otplate koji je bio II. Postupak pred Ustavnim sudom sastavni dio tog ugovora, otplaćuje na račun UPI banke d.d. 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Sarajevo. Članom 6. je predviđeno da će se ugovor smatrati Vrhovnog suda i Investicijske banke Federacije Bosne i raskinutim i ostatak duga odmah naplativim ako apelant zaostane Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Investicijska banka) zatraženo je sa plaćanjem rate do datuma određenog u članu 4. stav 3. Ugovora 15. augusta 2006. godine, a od Kantonalnog suda u Goraždu (u o kreditu, tačnije, do prvog dana u mjesecu prema sprecificiranom daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Goraždu ( u otplatnom planu. daljnjem tekstu: Općinski sud) 9. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 9. Dalje, Investicijska banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na osnovu Predugovora o preuzimanju Projekta, 21. decembra 1998. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2006. godine zaključile su Ugovor o komisionim poslovima čiji je godine, Investicijska banka 30. augusta 2006. godine, Kantonalni predmet bilo prikupljanje novčanih sredstava od korisnika kredita sud 15. septembra 2008. godine, a Općinski sud 16. septembra kojima su plasirana sredstva iz dijela Projekta. Nakon toga, Vlada 2008. godine. Federacije i Investicijska banka su 23. septembra 2002. godine 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, zaključile Ugovor o komisionim poslovima čiji je predmet bio odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 18. septembra 2008. komisioni posao upravljanja Projektom u ime i za račun Vlade godine. Federacije s ciljem naplate glavnice i kamata na kredite plasirane III. Činjenično stanje fizičkim licima. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 10. Presudom Općinskog suda broj P-207/03 od 23. aprila dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 2004. godine odbijen je tužbeni zahtjev Investicijske banke kojim sljedeći način: je traženo da se apelant obaveže da na ime duga koji ima prema 6. Republika Bosna i Hercegovine je 25. aprila 1996. godine Investicijskoj banci, kao krajnji korisnik kreditnih sredstava potpisala Finansijski sporazum sa Međunarodnim fondom za Projekta, plati iznos od 27.256 KM sa zakonskom zateznom razvoj poljoprivrede (IFAD) i, na osnovu tog sporazuma, kamatom. Istovremeno, Investicijska banka je obavezana da Sporazum o potfinansiranju sa Vladom Federacije Bosne i apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.210 Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) 14. juna 1996. KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. U postupku godine. Tim sporazumom Republika Bosna i Hercegovina se pred Općinskim sudom je utvrđeno da je apelant 14. decembra obavezuje da će, pod uvjetima i pogodbama izloženim u tom 1996. godine, u svojstvu krajnjeg korisnika kredita, zaključio sporazumu, dati u zajam Federaciji iznos u različitim valutama Ugovor o kreditu ( u daljnjem tekstu: Ugovor) sa Federalnim 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u naplatu kredita od apelanta, već samo Federalno pravobranilaštvo daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 50/06 na iznos od 27.256 KM. kao zakonski zastupnik Ministarstva. Rok otplate ovog kredita je 10 godina, godišnja kamatna stopa 2%, 12. Na Presudu Kantonalnog suda broj GŽ-144/04 od 8. te greis-period dvije godine, koji je uključen u period od 10 oktobra 2004. godine Investicijska banka je izjavila reviziju godina, čija je namjena obnavljanje ratom oštećenih farmi. Osim Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj Rev-910/04 od 21. marta toga, ugovorena je zatezna kamata od 10% na ukupan iznos duga. 2006. godine reviziju uvažio i navedenu presudu Kantonalnog S obzirom na to da je ugovoreno korištenje kredita u robnom suda preinačio tako da se žalba Investicijske banke uvažava i obliku, obaveza kreditora je bila predaja robe, i to: traktora, Presuda Općinskog suda broj P-207/03 od 23. aprila 2004. godine dvoobraznog pluga, roto freze, prikolice i rezervnih dijelova čija je preinačava tako da se Ugovor koji su zaključili Ministarstvo i fakturna vrijednost 27.256 KM, koliko iznosi i glavnica ugovora o apelant smatra raskinutim. Svoju presudu Vrhovni sud je kreditu. Apelant je 14. decembra 1996. godine preuzeo traktor sa obrazložio tako što je naveo da je zaključak prvostepenog suda o priključcima, a kao dokaz da je preuzeo robu i da je Ministarstvo nedostatku aktivne legitimacije Investicijske banke pogrešan i da izvršilo ugovor bila je i otpremnica-izlaz robe za mašine. Općinski proistječe iz pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, iz sud je, dalje, utvrdio da je članom 4. Ugovora predviđeno da je Ugovora o komisionu koji su zaključile Investicijska banka i UPI apelant dužan da UPI banci d.d. Sarajevo do prvog dana u mjesecu banka d.d. Sarajevo vidljivo ?? da je on zaključen na osnovu uplaćuje rate, a prema članu 6, ukoliko apelant ne izvrši plaćanje Predugovora o preuzimanju Projekta kojim je Federacija Bosne i rata do ugovorenog roka, ugovor se smatra raskinutim i odmah je Hercegovine plasmane iz navedenog projekta ustupila naplativ. U postupku je utvrđeno da apelant, zbog nesolventnosti, Investicijskoj banci, a koje je Investicijska banka putem UPI nije plaćao rate, te da, s obzirom na to da je kredit dospio na naplatu banke d.d. Sarajevo plasirala krajnjim korisnicima kredita među 30. aprila 1997. godine, apelant duguje ukupan iznos od 31.036,02 kojima je i apelant. Osim toga, pravni osnov nastupanja KM (glavnica 27.256 KM i ugovorena kamata 3.780 KM). Dalje Investicijske banke, prema zaključku Vrhovnog suda, nalazi se u je utvrđeno da je Ugovorom o komisionim poslovima broj Zaključku Vlade od 5. novembra 2001. godine. Tim zaključkom je 2796-5/98-12-21 od 21. decembra 1998. godine, koji su zaključile Vlada Federacije zadužila Investicijsku banku da preduzima sve Investicijska banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na osnovu mjere i akcije u vezi sa naplatom navedenih kredita, te je s tim Predugovora o preuzimanju Projekta kojim je Federacija ustupila ciljem zaključen Ugovor o komisionim poslovima između Investicijskoj banci plasmane iz tog projekta u ukupnom iznosu iz Federacije Bosne i Hercegovine, kao komitenta, i Investicijske 46.312.243,70 DM, ugovoreno da Investicijska banka prenosi na banke, kao komisionara. Prema tom ugovoru je Investicijska UPI banku d.d. Sarajevo isključivo pravo da obavlja komisione banka ovlaštena da upravlja Projektom u ime i za račun Vlade poslove iz ugovora. Ti poslovi se sastoje od prikupljanja novčanih Federacije s ciljem naplate glavnice i kamata kredita iz plasiranih sredstava od korisnika kredita kojima su plasirana sredstva iz sredstava. S tim u vezi, Vrhovni sud je zaključio da je Investicijska dijela Projekta. Nakon toga, Zaključkom Vlade Federacije broj banka aktivno legitimirana u ovom sporu, jer je sve vrijeme i 529/01 od 5. novembra 2001. godine zadužena je Investicijska nastupala u skladu sa ovlaštenjima iz člana 771. ZOO, kojim je banka da preduzima sve mjere i akcije oko naplate kredita za hitne reguliran ugovor o komisionu, i člana 787. ZOO kojim je rekonstrukcije farmi, da Investicijska banka upravlja navedenim propisano da komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz projektom u ime i za račun Vlade, o čemu će biti sačinjen poseban posla koji je komisionar sklopio sa trećim i za njegov račun tek ugovor, nakon čega će sva naplaćena sredstva od ovih plasmana pošto mu ih komisionar ustupi. Ali, u pogledu odnosa komitenta sa biti transferirana u korist budžeta Federacije. U toku postupka komisionarom i njegovim vjerovnicima, ova potraživanja od svog apelant je iznio prigovor o nedostatku aktivne legitimacije nastanka smatraju se komitentovim, te je zbog toga bilo potrebno Investicijske banke, obrazlažući ga činjenicom da nije sklopio preinačiti prvostepenu i drugostepenu presudu. ugovor sa Investicijskom bankom, već sa Ministarstvom, te da zbog toga Investicijska banka ne može tražiti naplatu sredstava. IV. Apelacija Apelant je, dalje, naveo da je bio u pravnoj zabludi, jer je mislio da se radi o doniranim sredstvima, a ne o kreditu, da mu je bilo rečeno a) Navodi iz apelacije da će kredit moći vraćati koristeći sredstva sa jedinstvenog računa 13. U apelaciji apelant navodi da je povrijeđeno pravo na građana, te da mu je nerealno zaračunat iznos duga i kamata. pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Apelant je istakao da je na taj način Ministarstvo za sebe ugovorilo člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i nesrazmjernu imovinsku korist, te da je došlo i do zastare osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te potraživanja, jer su protekle tri godine od dana dospijeća kredita na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i naplatu. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da se, u člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih konkretnom slučaju, radi o ustupanju ugovora o kreditu prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je propisanom članom 145. Zakona o obligacijskim odnosima ( u Vrhovni sud dopustio da se kao stranka u postupku pojavi pravno daljnjem tekstu: ZOO) prema kojem svaka ugovorna strana može, lice koje nije aktivno legitimirano, jer aktivna legitimacija pripada ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu samo Federalnom pravobranilaštvu. Iz takvog ponašanja koje postaje nosilac prava i obaveza iz tog ugovora. Pošto je u Vrhovnog suda proizašlo je i kršenje prava na imovinu, jer je konkretnom slučaju ugovor o kreditu ustupljen UPI banci d.d. presudom apelant obavezan da aktivno nelegitimiranom licu vrati Sarajevo i Investicijskoj banci bez apelantove saglasnosti, prema novčana sredstva iz donacije. zaključku Općinskog suda, takvo ponašanje je nezakonito, te b) Odgovori na apelaciju Investicijskoj banci ne pripada aktivna legitimacija u ovom sporu, već isključivo Ministarstvu. Osim toga, Općinski sud je zaključio 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti da je apelant bio u pravnoj zabludi u pogledu okolnosti u kojima je ostaje pri razlozima datim u obrazloženju Presude broj Rev-910/04 od zaključen ugovor, jer je apelant smatrao da se radi o donaciji, 21. marta 2006. godine, te da apelaciju treba odbiti. odnosno kreditu koji će se moći otplaćivati sredstvima sa 15. U odgovoru na apelaciju Investicijska banka je navela da su jedinstvenog računa građana (certifikati), pa je zato i potpisao apelantove tvrdnje neosnovane, jer je Vrhovni sud pravilno primijenio ugovor. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odbio tužbeni materijalno pravo. Osim toga, Investicijska banka ističe da su bez zahtjev Investicijske banke. ikakvog osnova i proizvoljni apelantovi navodi da se radilo o 11. Na navedenu presudu Investicijska banka je podnijela doniranim, a ne kreditnim sredstvima. Zbog navedenog, Investicijska žalbu Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj GŽ-144/04 od 8. banka predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. oktobra 2004. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio 16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u prvostepenu presudu. Svoju presudu Kantonalni sud je zasnovao potpunosti ostaje pri razlozima datim u presudi. na istim razlozima kao i Općinski sud prvostepenu presudu, 17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je njegova ističući da Investicijska banka nije aktivno legitimirana da traži presuda zasnovana na dokazima i činjenicama koje je sud prihvatio i poklonio im vjeru i pažnju, te da je donesena u skladu sa važećim stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i zakonskim propisima i u proceduri propisanoj zakonom. uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije V. Relevantni propisi očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ" 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/93) Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni relevantne odredbe glase: sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu Član 771. dopustivosti. (2) Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više VII. Meritum poslova koje mu povjerava komitent. 25. Apelant osporava navedenu presudu, tvrdeći da su tom Član 780. presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu (1) Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu bez ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska nepotrebnog odgađanja. konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i (2) On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu posla Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. izvršenog za njegov račun. 26. Umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u (3) Komisionar je dužan prenijeti na komitenta potraživanja i pogledu apelantovih navoda vezanih za povredu prava na ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojim je obavio posao u pravično suđenje, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge svoje ime i za njegov račun. date u Odluci u predmetu broj AP 2363/06 od 8. jula 2006. godine Član 787. objavljenoj u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj (1) Komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji 87/06 koja je donesena povodom istih pravnih pitanja. je komisionar zaključio sa trećim za njegov račun tek pošto mu ih 27. Razlozi navedeni u spomenutoj odluci u cijelosti se odnose komisionar ustupi. i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da (2) Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim nisu povrijeđena apelantova ustavna prava navedena u ovoj povjeriocima, ova se potraživanja od svog nastanka smatraju kao odluci. komitentova potraživanja. 28. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da u konkretnom 19. U Zakonu o bankama ("Službene novine FBiH" br. 39/98, slučaju nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 32/00, 41/02, 58/02 i 19/03) relevantne odredbe glase: član 6. stav 1. Evropske konvencije. Član 2. b) Ostali navodi Niko ne može u svoje ime i za svoj račun primati ili omogućiti 29. U skladu sa zaključkom o navodnim povredama člana primanje depozita u novcu, niti davati kredite na području II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Federacije, ako nema dozvolu Agencije za bankarstvo Federacije konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno Bosne i Hercegovine Š...Ć u skladu sa ovim zakonom. Š...Ć razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne povrede iz člana 20. U Odluci o osnivanju i poslovanju Investicijske banke II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Evropsku konvenciju. Apelantovi navodi o kršenju prava na Bosne i Hercegovine" broj 24/97) relevantne odredbe glase: imovinu zasnivaju se na navodima o kršenju prava na pravično I suđenje, a Ustavni sud ih je već razmotrio i utvrdio da ne postoji Ovom odlukom osniva se Investicijska banka Federacije povreda apelantovih prava. Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Banka) radi obavljanja VIII. Zaključak bankarskih poslova u zemlji i sa inozemstvom. 30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično II suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav Osnivač Banke je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu daljem tekstu: Osnivač). materijalnog prava u revizijskom postupku, a Ustavni sud nije V utvrdio da je sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, Osnovni predmet poslovanja Banke je obavljanje bankarskih kao ni da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je poslova po osnovu investicija, razvojnih programa i projekata u postupak bio nepravičan ili da je vođen na apelantovu štetu. Federaciji Bosne i Hercegovine i projekata obnove i 31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, rekonstrukcije, investiranih od inozemnih donatora. Banka može Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. obavljati i sve depozitne, kreditne i druge bankarske poslove u 32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zemlji i s inozemstvom u skladu sa Zakonom o bankama i aktima Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Predsjednica VI. Dopustivost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić, s. r. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, predmetu broj AP 1857/06, rješavajući apelaciju Ekrema odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni Sipovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: 23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Seada Palavrić, predsjednica Presuda Vrhovnog suda broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. Miodrag Simović, dopredsjednik godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova Valerija Galić, dopredsjednica mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je Krstan Simić, sudac primio 18. maja 2006. godine, a apelacija je podnesena 26. juna Mirsad Ćeman, sudac 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. na sjednici održanoj 17. studenog 2008. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 saudijskih rijala je bilo namijenjeno za podršku sektoru Odbija se kao neutemeljena apelacija Ekrema Sipovića stočarstva koji predstavlja dio (4) Projekta. Cilj podrške sektoru podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i stočarstva, prema odredbama ovog sporazuma, jeste pomaganje Hercegovine broj Rev-910/04 od 21. ožujka 2006. godine. raseljenim seoskim kućanstvima kao zamjena za njihove domove i uvoz i distribuciju simentalskih junica visoke steonosti Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i za male farme sa područja Kantona Sarajevo. Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u 8. Na temelju navedenih sporazuma Vlada Federacije je sa "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". korisnicima zaključila ugovore o kreditima kojima je plasirala sredstva sukladno odredbama Sporazuma, ovlašćujući UPI OBRAZLOŽENJE banku d.d. Sarajevo da naplati kreditna dugovanja. Između I. Uvod ostalog, Vlada Federacije, točnije Ministarstvo, 14. prosinca 1. Ekrem Sipović iz Goražda (u daljnjem tekstu: apelant), 1996. godine zaključila je Ugovor o kreditu broj 50/96 sa kojeg zastupa Esad Muminović, odvjetnik iz Goražda, podnio je apelantom prema kojem Vlada odobrava apelantu kredit u 26. lipnja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u robnom obliku u iznosu od 27.256 KM sa rokom otplate od deset daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog godina uz godišnju kamatnu stopu 2% i greis-period od dvije suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni godine. U slučaju neplaćanja ugovorena zatezna kamata je 10% sud) broj Rev-910/04 od 21. ožujka 2006. godine. na ukupan iznos duga. Člankom 4. Ugovora o kreditu apelant je obvezan kredit sa pripadajućom kamatom, prema planu otplate II. Postupak pred Ustavnim sudom koji je bio sastavni dio toga ugovora, otplatiti na račun UPI banke 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od d.d. Sarajevo. Člankom 6. je predviđeno da će se ugovor smatrati Vrhovnog suda i Investicijske banke Federacije Bosne i raskinutim i ostatak duga odmah naplativim ako apelant zaostane Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Investicijska banka) zatraženo sa plaćanjem rate do nadnevka određenog u članku 4. stavak 3. je 15. kolovoza 2006. godine, a od Kantonalnog suda u Goraždu Ugovora o kreditu, točnije, do prvog dana u mjesecu prema (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Goraždu ( sprecificiranom otplatnom planu. u daljnjem tekstu: Općinski sud) 9. rujna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. 9. Dalje, Investicijska banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na temelju Predugovora o preuzimanju Projekta, 21. prosinca 1998. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. srpnja godine zaključile su Ugovor o komisionim poslovima čiji je 2006. godine, Investicijska banka 30. kolovoza 2006. godine, predmet bilo prikupljanje novčanih sredstava od korisnika Kantonalni sud 15. rujna 2008. godine, a Općinski sud 16. rujna kredita kojima su plasirana sredstva iz dijela Projekta. Nakon 2008. godine. toga, Vlada Federacije i Investicijska banka su 23. rujna 2002. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, godine zaključile Ugovor o komisionim poslovima čiji je odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 18. rujna 2008. predmet bio komisioni posao upravljanja Projektom u ime i za godine. račun Vlade Federacije s ciljem naplate glavnice i kamata na III. Činjenično stanje kredite plasirane fizičkim osobama. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 10. Presudom Općinskog suda broj P-207/03 od 23. travnja dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 2004. godine odbijen je tužbeni zahtjev Investicijske banke sljedeći način: kojim je traženo da se apelant obveže da na ime duga koji ima 6. Republika Bosna i Hercegovine je 25. travnja 1996. prema Investicijskoj banci, kao krajnji korisnik kreditnih godine potpisala Financijski sporazum sa Međunarodnim sredstava Projekta, plati iznos od 27.256 KM sa zakonskom fondom za razvoj poljoprivrede (IFAD) i, na temelju tog zateznom kamatom. Istodobno, Investicijska banka je sporazuma, Sporazum o potfinanciranju sa Vladom Federacije obvezana apelantu naknaditi troškove parničnog postupka u Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) 14. iznosu od 3.210 KM u roku od 30 dana od dana dostave presude. lipnja 1996. godine. Tim sporazumom Republika Bosna i U postupku pred Općinskim sudom je utvrđeno da je apelant 14. Hercegovina se obvezuje da će, pod uvjetima i pogodbama prosinca 1996. godine, u svojstvu krajnjeg korisnika kredita, izloženim u tome sporazumu, dati u zajam Federaciji iznos u zaključio Ugovor o kreditu ( u daljnjem tekstu: Ugovor) sa različitim valutama koji odgovara iznosu od 20,000.000 USD za Federalnim ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i izvedbu Projekta hitne rekonstrukcije farmi ( u daljnjem tekstu: šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 50/06 na iznos Projekt). Prema Sekciji 4.05 navedenog sporazuma, ugovori čiji od 27.256 KM. Rok otplate ovog kredita je 10 godina, godišnja je predmet poljoprivredna mehanizacija, stočna proizvodnja i kamatna stopa 2% i greis-period od dvije godine, koji je veterinarske usluge, a koje uvozi Federacija ili bilo koja od uključen u razdoblje od 10 godina, čija je namjena obnova njezinih agencija, sa privatnim ugovaračima obvezno su, između ratom oštećenih farmi. Osim toga, ugovorena je zatezna kamata ostalog, morali sadržavati sumu glavnice sa kamatnom stopom od 10% na ukupan iznos duga. Obzirom na to da je ugovoreno do 8% koja će biti plaćana u razdoblju ne duljem od deset godina korištenje kredita u robnom obliku, obveza kreditora je bila od dana zaključenja ugovora uz greis-period od dvije godine. predaja robe, i to: traktora, dvoobraznog pluga, roto freze, Predviđeno je da će, nakon povrata sredstava po pojedinačnim prikolice i rezervnih dijelova čija je fakturna vrijednost 27.256 ugovorima, Federacija zajedno sa Bosnom i Hercegovinom KM, koliko iznosi i glavnica ugovora o kreditu. Apelant je 14. odlučiti o daljnjem rasporedu tako prikupljenih sredstava. prosinca 1996. godine preuzeo traktor sa priključcima, a kao 7. Osim toga, Republika Bosna i Hercegovina je 24. prosinca dokaz da je preuzeo robu i da je Ministarstvo izvršilo ugovor 1996. godine zaključila Sporazum o kreditu (Program bila je i otpremnica-izlaz robe za mašine. Općinski sud je, dalje, rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) sa Saudijskim fondom za utvrdio da je člankom 4. Ugovora predviđeno da je apelant razvoj, te 28. prosinca 1997. godine potpisala i amandman na taj dužan UPI banci d.d. Sarajevo do prvog dana u mjesecu sporazum. Na temelju tog sporazuma Bosna i Hercegovina i uplaćivati rate, a prema članku 6, ukoliko apelant ne izvrši Federacija su 25. prosinca 1998. godine zaključile Sporazum o plaćanje rata do ugovorenog roka, ugovor se smatra raskinutim potfinanciranju (Program rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) i odmah je naplativ. U postupku je utvrđeno da apelant, zbog kojim se Bosna i Hercegovina obvezuje da Federaciji, pod nesolventnosti, nije plaćao rate, te da, obzirom na to da je kredit uvjetima i rokovima iz Sporazuma o kreditu sa Saudijskim dospio na naplatu 30. travnja 1997. godine, apelant duguje fondom, posudi iznos od 112,500.000 saudijskih rijala po stopi ukupan iznos od 31.036,02 KM (glavnica 27.256 KM i od 2% godišnje sa rokom otplate od 25 godina, uključujući ugovorena kamata 3.780 KM). Dalje je utvrđeno da je petogodišnji greis-period. Od navedenog iznosa 3,750.000 Ugovorom o komisionim poslovima broj 2796-5/98-12-21 od 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 21. prosinca 1998. godine, koji su zaključile Investicijska banke d.d. Sarajevo plasirala krajnjim korisnicima kredita banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na temelju Predugovora o među kojima je i apelant. Osim toga, pravni temelj nastupanja preuzimanju Projekta kojim je Federacija ustupila Investicijske banke, prema zaključku Vrhovnog suda, nalazi se Investicijskoj banci plasmane iz tog projekta u ukupnom iznosu u Zaključku Vlade od 5. studenog 2001. godine. Tim od 46.312.243,70 DM, ugovoreno da Investicijska banka zaključkom je Vlada Federacije zadužila Investicijsku banku da prenosi na UPI banku d.d. Sarajevo isključivo pravo da obavlja poduzima sve mjere i akcije u svezi sa naplatom navedenih komisione poslove iz ugovora. Ti poslovi se sastoje od kredita, te je s tim ciljem zaključen Ugovor o komisionim prikupljanja novčanih sredstava od korisnika kredita kojima su poslovima između Federacije Bosne i Hercegovine, kao plasirana sredstva iz dijela Projekta. Nakon toga, Zaključkom komitenta, i Investicijske banke, kao komisionara. Prema tome Vlade Federacije broj 529/01 od 5. studenog 2001. godine ugovoru je Investicijska banka ovlaštena upravljati Projektom u zadužena je Investicijska banka da poduzima sve mjere i akcije ime i za račun Vlade Federacije s ciljem naplate glavnice i oko naplate kredita za hitne rekonstrukcije farmi, da kamata kredita iz plasiranih sredstava. S tim u svezi, Vrhovni Investicijska banka upravlja navedenim projektom u ime i za sud je zaključio da je Investicijska banka aktivno legitimirana u račun Vlade, o čemu će biti sačinjen poseban ugovor, nakon ovom sporu, jer je sve vrijeme i nastupala sukladno ovlastima iz čega će sva naplaćena sredstva od ovih plasmana biti članka 771. ZOO, kojim je reguliran ugovor o komisionu, i transferirana u korist proračuna Federacije. U tijeku postupka članka 787. ZOO kojim je propisano da komitent može apelant je iznio prigovor o nedostatku aktivne legitimacije zahtijevati ispunjenje tražbina iz posla koji je komisionar Investicijske banke, obrazlažući ga činjenicom da nije sklopio sklopio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ugovor sa Investicijskom bankom, već sa Ministarstvom, te da ustupi. Ali, glede odnosa komitenta sa komisionarom i zbog toga Investicijska banka ne može tražiti naplatu sredstava. njegovim vjerovnicima, ove tražbine od svog nastanka smatraju Apelant je, dalje, naveo da je bio u pravnoj zabludi, jer je mislio se komitentovim, te je zbog toga bilo potrebno preinačiti da se radi o doniranim sredstvima, a ne o kreditu, da mu je bilo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu. rečeno da će kredit moći vraćati koristeći sredstva sa jedinstvenog računa građana, te da mu je nerealno zaračunat IV. Apelacija iznos duga i kamata. Apelant je istaknuo da je na taj način a) Navodi iz apelacije Ministarstvo za sebe ugovorilo nerazmjernu imovinsku korist, 13. U apelaciji apelant navodi da je povrijeđeno pravo na te da je došlo i do zastare tražbine, jer su protekle tri godine od pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i dana dospijeća kredita na naplatu. U obrazloženju presude članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava Općinski sud je naveo da se, u konkretnom slučaju, radi o i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te ustupanju ugovora o kreditu propisanom člankom 145. Zakona pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i o obligacijskim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZOO) prema članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu ovih kojem svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je strana, ustupiti ugovor nekoj trećoj osobi koja postaje nositelj Vrhovni sud dopustio da se kao stranka u postupku pojavi pravna prava i obveza iz tog ugovora. Pošto je u konkretnom slučaju osoba koja nije aktivno legitimirana, jer aktivna legitimacija ugovor o kreditu ustupljen UPI banci d.d. Sarajevo i pripada samo Federalnom pravobraniteljstvu. Iz takvog Investicijskoj banci bez apelantove suglasnosti, prema ponašanja Vrhovnog suda proizašlo je i kršenje prava na zaključku Općinskog suda, takvo ponašanje je nezakonito, te imovinu, jer je presudom apelant obvezan aktivno Investicijskoj banci ne pripada aktivna legitimacija u ovom nelegitimiranoj osobi vratiti novčana sredstva iz donacije. sporu, već isključivo Ministarstvu. Osim toga, Općinski sud je zaključio da je apelant bio u pravnoj zabludi glede okolnosti u b) Odgovori na apelaciju kojima je zaključen ugovor, jer je apelant smatrao da se radi o 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u donaciji, odnosno kreditu koji će se moći otplaćivati sredstvima cijelosti ostaje pri razlozima danim u obrazloženju Presude broj sa jedinstvenog računa građana (certifikati), pa je zato i Rev-910/04 od 21. ožujka 2006. godine, te da apelaciju treba potpisao ugovor. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odbiti. odbio tužbeni zahtjev Investicijske banke. 15. U odgovoru na apelaciju Investicijska banka je navela da 11. Na navedenu presudu Investicijska banka je podnijela su apelantove tvrdnje neutemeljene, jer je Vrhovni sud pravilno priziv Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj GŽ-144/04 od primijenio materijalno pravo. Osim toga, Investicijska banka 8. listopada 2004. godine priziv odbio kao neutemeljen i ističe da su bez ikakve osnove i proizvoljni apelantovi navodi da potvrdio prvostupanjsku presudu. Svoju presudu Kantonalni se radilo o doniranim, a ne kreditnim sredstvima. Zbog sud je utemeljio na istim razlozima kao i Općinski sud navedenog, Investicijska banka predlaže da se apelacija odbije prvostupanjsku presudu, ističući da Investicijska banka nije kao neutemeljena. aktivno legitimirana da traži naplatu kredita od apelanta, već 16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u samo Federalno pravobraniteljstvo kao zakonski zastupnik potpunosti ostaje pri razlozima danim u presudi. Ministarstva. 17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je 12. Na Presudu Kantonalnog suda broj GŽ-144/04 od 8. njegova presuda utemeljena na dokazima i činjenicama koje je listopada 2004. godine Investicijska banka je uložila reviziju sud prihvatio i poklonio im vjeru i pozornost, te da je donesena Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj Rev-910/04 od 21. sukladno važećim zakonskim propisima i u proceduri propisanoj ožujka 2006. godine reviziju uvažio i navedenu presudu zakonom. Kantonalnog suda preinačio tako da se priziv Investicijske banke uvažava i Presuda Općinskog suda broj P-207/03 od 23. V. Relevantni propisi travnja 2004. godine preinačava tako da se Ugovor koji su 18. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list zaključili Ministarstvo i apelant smatra raskinutim. Svoju SFRJ" br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni list RBiH" br. 2/92 i presudu Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da je 13/93) relevantne odredbe glase: zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne Članak 771. legitimacije Investicijske banke pogrešan i da proistječe iz pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, iz Ugovora o (1) Ugovorom o komisionu obvezuje se komisionar da za komisionu koji su zaključile Investicijska banka i UPI banka naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan d.d. Sarajevo vidljivo ?? da je on zaključen na temelju ili više poslova koje mu povjerava komitent. Predugovora o preuzimanju Projekta kojim je Federacija Bosne Članak 780. i Hercegovine plasmane iz navedenog projekta ustupila (1) Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu Investicijskoj banci, a koje je Investicijska banka putem UPI bez nepotrebnog odgađanja. (2) On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovi za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: posla izvršenog za njegov račun. Europska konvencija), te prava na imovinu iz članka II/3.(k) (3) Komisionar je dužan prenijeti na komitenta tražbine i Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojim je obavio Europsku konvenciju. posao u svoje ime i za njegov račun. 26. Umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, Članak 787. glede apelantovih navoda vezanih za povredu prava na pravično (1) Komitent može zahtijevati ispunjenje tražbina iz posla suđenje, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge dane u koji je komisionar zaključio sa trećim za njegov račun tek pošto Odluci u predmetu broj AP 2363/06 od 8. srpnja 2006. godine mu ih komisionar ustupi. objavljenoj u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj (2) Ali, glede odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim 87/06 koja je donesena povodom istih pravnih pitanja. povjeriocima, ove se tražbine od svog nastanka smatraju kao 27. Razlozi navedeni u spomenutoj odluci u cijelosti se komitentove tražbine. odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava 19. U Zakonu o bankama ("Službene novine FBiH" br. navedena u ovoj odluci. 39/98, 32/00, 41/02, 58/02 i 19/03) relevantne odredbe glase: 28. Na temelju izloženog Ustavni sud smatra da u Članak 2. konkretnom slučaju nisu povrijeđeni članak II/3.(e) Ustava Nitko ne može u svoje ime i za svoj račun primati ili omogućiti Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije. primanje depozita u novcu, niti davati kredite na području Federacije, ako nema dozvolu Agencije za bankarstvo b) Ostali navodi Federacije Bosne i Hercegovine Š...Ćsukladno ovom zakonu. Š...Ć 29. Sukladno zaključku o navodnim povredama članka 20. U Odluci o osnutku i poslovanju Investicijske banke II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno Bosne i Hercegovine" broj 24/97) relevantne odredbe glase: posebice razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne povrede iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. I. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantovi navodi o Ovom odlukom osniva se Investicijska banka Federacije kršenju prava na imovinu temelje se na navodima o kršenju prava Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Banka) radi obavljanja na pravično suđenje, a Ustavni sud ih je već razmotrio i utvrdio da bankarskih poslova u zemlji i sa inozemstvom. ne postoji povreda apelantovih prava. II. Utemeljitelj Banke je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine VIII. Zaključak (u daljem tekstu: Utemeljitelj). 30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na V. pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelant žali na Osnovni predmet poslovanja Banke je obavljanje bankarskih pogrešnu primjenu materijalnog prava u revizijskom postupku, a poslova po osnovi investicija, razvojnih programa i projekata u Ustavni sud nije utvrdio da je sud proizvoljno primijenio Federaciji Bosne i Hercegovine i projekata obnove i pozitivnopravne propise, kao ni da postoje drugi elementi koji bi rekonstrukcije, investiranih od inozemnih donatora. Banka može ukazivali na to da je postupak bio nepravičan ili da je vođen na obavljati i sve depozitne, kreditne i druge bankarske poslove u apelantovu štetu. zemlji i s inozemstvom sukladno Zakonu o bankama i aktima 31. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. VI. Dopustivost 32. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima Predsjednica koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom Ustavnog suda spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Bosne i Hercegovine 22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Seada Palavrić, v. r. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio predmetu broj AP 2237/06, rješavajući apelaciju Katice De odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je Marin i Štefanije Bencun, na osnovu člana VI/3b) Ustava koristio. Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i 23. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Presuda Vrhovnog suda broj Rev-910/04 od 21. ožujka 2006. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova sastavu: mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je Seada Palavrić, predsjednica primio 18. svibnja 2006. godine, a apelacija je podnesena 26. Miodrag Simović, potpredsjednik lipnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Valerija Galić, potpredsjednica člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija Mato Tadić, sudija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Krstan Simić, sudija jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Usvaja se apelacija Katice De Marin i Štefanije Bencun. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i glede dopustivosti. Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu VII. Meritum qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na 25. Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da su tom donošenje odluke u razumnom roku. presudom povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) Ustava Obavezuje se Hercegovačko-neretvanski kanton da na ime Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nematerijalne štete, na osnovu člana 76 stav 2 Pravila 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, isplati apelantkiwama sprovedeno. Apelantkinje su zahtjevom-požurnicom, koji je u Katici De Marin i Štefaniji Bencun iznos od po 3.000,00 KM sudu primljen 3. februara 1997. godine, ponovo zatražile da se u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke. hitno uzme u rad predmet i dozvoli rekonstrukcija spisa broj Nalaže se Hercegovačko-neretvanskom kantonu da, u I-1813/91. skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od tri 10. Rješenjem Osnovnog suda u Čitluku od 24. juna 1997. godine, mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud kao tada mjesno nadležnog suda, izvršena je rekonstrukcija i Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. obnovljen je spis Osnovnog suda u Mostaru broj I-1813/91, nakon Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i čega je započet postupak odjeqivawa dijelova na određenim Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i nepokretnostima koji pripadaju apelantkiwama. Istovremeno je Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u doneseno rješenje da će se uviđaj na licu mjesta, uz učešće "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". vještaka određene struke, zakazati naknadno. S obzirom na to da sud i dalje nije postupao, apelantkinje su podneskom od 15. OBRAZLOŽEWE novembra 2000. godine podsjetile Osnovni sud u Čitluku da su protekle više od tri godine i pet mjeseci, a da nije zakazano I. Uvod vještačenje, niti je sprovedeno rješenje, te zatražile da se 1. Katica De Marin i Štefanija Bencun (u daqnjem tekstu: konkretan predmet uzme u rad. apelantkinje) iz Zagreba i Kalgarija, Kanada, koje zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnijele su 20. jula 2006. 11. U predmetu je zakazano ročište za 12. decembar 2000. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: godine radi predaje u posjed nepokretnosti. Međutim, ročištu se Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošewa odluke u razumnom odazvao punomoćnik apelantkiwa, a niko od dužnika nije bio roku u predmetu Opštinskog suda Mostar (u daqnjem tekstu: prisutan. Na istom ročištu određeni su vještaci geodetske i poqoprivredne struke. Zakqučkom suda naknadno je određeno Opštinski sud) broj I-37/97-Č koji je okončan sudskom ročište za 16. februar 2001. godine i uviđaj na licu mjesta je nagodbom pred tim sudom. izveden 8. marta 2001. godine u prisustvu punomoćnika II. Postupak pred Ustavnim sudom apelantkiwa i dužnika na kom je izložen rekonstruisani spis 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od broj I-37/97. Apelantkinje su 23. aprila 2001. godine predložile Opštinskog suda 6. decembra 2006. godine zatražen je odgovor sudu da zakaže raspravu, odnosno da pozove vještake da dostave na apelaciju, a dostavljanje spisa predmeta broj I-37/97-Č na svoje predloge za diobu. Apelantkiwama su 11. maja 2001. godine uvid zatraženo je 28. februara 2008. godine. dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka poqoprivredne struke od 3. Odgovor na apelaciju Opštinski sud je dostavio 19. 2. maja 2001. godine na koje su dale svoje primjedbe u podnesku sudu decembra 2006. godine, te dopunu odgovora 15. februara 2007. od 15. maja 2001. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Čitluku od 11. godine, a traženi spis predmeta dostavljen je 21. marta 2008. septembra 2001. godine određen je drugi vještak poqoprivredne godine. struke, koji je 4. decembra 2001. godine dostavio nalaz sa svojim 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, mišljenjem. Zakqučkom broj I-37/97 od 15. marta 2002. godine, na odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantkiwama 24. jula osnovu pripremnog podneska apelantkiwa od 14. marta 2002. 2008. godine. godine, pozvan je vještak poqoprivredne struke da u roku od petnaest dana po prijemu ovog zakqučka dopuni svoj nalaz i III. Činjenično stanje mišljenje u smislu da ponudi druge mogućnosti. Istovremeno je 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda izdat i nalog Upravi za geodetske poslove da odredi drugog apelantkiwa i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da vještaka geometra radi identifikacije nepokretnosti. Osnovni se sumiraju na sljedeći način: sud u Čitluku je 23. maja 2002. godine zakqučio da se dopunski nalaz 6. Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-2747/89 od 13. vještaka poqoprivredne struke dostavi diplomatskim putem februara 1991. godine, donesenoj povodom tužbenog zahtjeva apelantkiwama, punomoćniku apelantkiwa i dužnicima. Dalje, apelantkiwa, razvrgnuta je zajednica posjeda nepokretnosti iz 10. jula 2002. godine održana je rasprava kojoj su prisustvovali posjedovnih listova označenih u izreci Presude prema kojim su punomoćnik apelantkiwa, dužnici i vještak poqoprivredne apelantkinje bile susopstvenice. struke nakon čega je doneseno rješenje da se ročište odlaže na neodređeno vrijeme. Takođe je po zahtjevu punomoćnika 7. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-1813/91 od 19. apelantkiwa 8. oktobra 2002. godine sud donio zakqučak kojim se septembra 1991. godine prihvaćen je predlog apelantkiwa i određuje vještak građevinske struke koji će izvršiti dozvoljeno je izvršenje na osnovu navedene pravosnažne i vještačenje građevinskih parcela iz diobne mase. Zakqučkom od izvršne presude. Istim rješenjem je određen i način njegovog 20. januara 2003. godine zakazano je ročište za 10. februar 2003. sprovođewa. godine na licu mjesta, u Međugorju, te određeni vještak geometar 8. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-2/93 od 29. i vještak građevinske struke sa oznakom konkretnih obaveza aprila 1993. godine ponovo je prihvaćen predlog apelantkiwa, vještaka. te je dozvoljeno predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude o razvrgnuću zajednice. Dužnicima je 12. Apelantkinje su podneskom koji je sud primio 31. marta naloženo da u roku od dvadeset dana od dana prijema ovog 2003. godine dostavile primjedbe na nalaz vještaka građevinske rješewa predaju u posjed nepokretnosti upisane u posjedovne struke uz molbu sudu da wihov predlog za diobu iz podneska od 13. listove označene u istom rješenju. Istovremeno je određeno da marta 2003. godine dostavi dužnicima na očitovanje. će, ukoliko dužnici ne postupe u navedenom roku, izvršenje 13. Na raspravi održanoj 29. maja 2003. godine iznesena je sprovesti izvršni sudija uz asistenciju vještaka geometra iz raspravna građa u konkretnom predmetu i, uz saglasnost Ureda za katastar SO Čitluk i vještaka agronoma, te uz apelantkiwa i dužnika, rasprava je odložena radi utvrđivawa asistenciju službenih lica Policijske stanice Čitluk, trenutnog stawa na licu mjesta. Sud je 2. jula 2003. godine u ukoliko bude potrebno, pod uslovom da apelantkinje uplate predmetu predaje nepokretnosti u posjed sačinio zapisnik na određeni iznos na ime troškova izvršewa. Istim rješenjem je licu mjesta u prisustvu punomoćnika apelantkiwa i dužnika, bio zakazan i uviđaj za 19. maj 1993. godine. te obilazeći predmetne parcele naveo svaku pojedinačno sa 9. S obzirom na to da je konkretan spis u toku rata uništen, detaqnim opisom. Sve do kraja 2003. godine Opštinski sud u apelantkinje su 7. novembra 1996. godine Osnovnom sudu u Čitluku nije preduzimao dalje radnje. S obzirom na to da je, u Mostaru podnijele predlog za rekonstrukciju spisa, tražeći okviru procesa reforme sudstva, navedeni sud ukinut, dalje postupanje suda i navodeći da, usljed ratnih dejstava, početkom 2004. godine rad na konkretnom predmetu nastavio je Rješenje broj I-1813/91 od 19. septembra 1991. godine nije Opštinski sud u Mostaru kao mjesno nadležan sud. 14. Postupajući po ustupljenom predmetu, nadležni sudija zbog neobjašwive inertnosti suda, predmet je zanemaren. Opštinskog suda u Mostaru utvrdio je da su u toku postupka Apelantkinje su, takođe, navele da im je, zahvaqujući neradu umrla dva izvršenika, te je sud pozvao apelantkinje da umjesto suda, narušeno zdravlje, jer su se brinule za sudbinu ovog umrlih izvršenika imenuju nasljednike, što su one učinile predmeta, te su zbog toga trpjele i duševne bolove svih svojim podneskom od 21. marta 2005. godine, kada su imenovale sedamnaest godina. Apelantkinje su predložile da se usvoji konkretne izvršenike. Da bi se apelantkiwama odijelio wihova apelacija i utvrdi naknada na ime nematerijalne štete wihov pripadajući dio, sud je održao ročište na licu mjesta za vremenski period od 1989. godine pa dalje. 12. maja 2005. Ali, zbog prigovora izvršenika da nije izvršena identifikacija svih nepokretnosti, Sud je ročište od 1. b) Odgovor na apelaciju septembra 2005. godine odložio i zakazao njegov nastavak na 18. Opštinski sud u odgovoru je iznio hronologiju licu mjesta 29. septembra 2005. godine. Nakon dostavljanja predmeta i činjenicu da je Osnovni sud u Čitluku 24. juna 1997. nalaza vještaka građevinske i geodetske struke Opštinski godine izvršio rekonstrukciju spisa broj I-1813/91. Međutim, sud u Mostaru je 5. oktobra 2005. godine donio Rješenje broj ukidanjem suda u Čitluku početkom 2004. godine predmet je I-37/97-Č kojim se izdvajaju i predaju u posjed apelantkiwama ustupljen na nadležnost Opštinskom sudu u Mostaru. konkretne nepokretnosti. Predmetom je zadužen sudija raspoređen na izvršni referat, 15. Međutim, protiv navedenog rješewa izvršenici su koji je 5. oktobra 2005. godine donio rješenje o izdvajanju i podnijeli žalbu Kantonalnom sudu Mostar (u daqnjem tekstu: predaji u posjed apelantkiwama određenih nepokretnosti iz Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-1601/05 od 1. juna razvrgnute zajednice. 2006. godine žalbe izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje 19. Sud je dao objašnjenje da je, zbog velikog broja predmeta i ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju prerasporeda sudija u 2005. godini, predmetnim spisom zadužen ovog rješewa Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je sud sudija kom je odmah prebačeno 2.200 izvršnih predmeta na kojima izdvojio i predao u posjed apelantkiwama i nepokretnosti koje je rad već bio započet. Neposredno nakon toga, isti sudija je nisu mogle biti obuhvaćene diobom. Sud je ocijenio da je zadužen sa još 500 parničnih predmeta a daqnje zaduživanje počinjena povreda odredbi izvršnog postupka, jer je rješenjem parničnim i izvršnim predmetima je nastavljeno. Sud je o izvršenju naloženo izvršenicima da ispune obavezu koju detaqno opisao aktivnosti suda u predmetu, navodeći svaku nisu dužni da ispune na osnovu izvršne isprave. Kantonalni radnju pojedinačno do prosljeđivawa spisa po žalbi 15. sud je u svojoj odluci dao detaqna uputstva o daqnjem postupanju decembra 2005. godine Kantonalnom sudu. Sud je naveo da je prvostepenog suda u ponovnom postupku. prvostepeno rješenje ukinuto "najvjerovatnije što u rješenju o 16. Apelantkinje su podneskom od 12. juna 2006. godine izvršenju iz rekonstruisanog spisa nisu pobrojane k.č. iz zatražile da sud postupi po uputstvima Kantonalnog suda. presude, već su pobrojani samo posjedovni listovi". Dalje, za sve Kantonalni sud je 6. jula 2006. godine vratio spis Opštinskom vrijeme trajawa izvršnog postupka apelantkinje su propustile sudu. Postupajući po uputstvima Kantonalnog suda, Opštinski da upozore da su postupkom obuhvaćene nepokretnosti u odnosu sud je 16. oktobra 2006. godine zatražio izvještaj i nalaz na koje su povukle tužbu u parničnom postupku. vještaka određene struke. Po prigovoru trećeg lica, koji je 20. Takođe, sud je naveo da se radi o kompleksnom predmetu izjavljen sudu 2. novembra 2006. godine, na dostavljeni nalaz kako u vezi sa činjenicama, tako i u vezi sa pravnim pitawima, vještaka, te nakon što su apelantkinje 27. novembra 2006. godine što potvrđuje i komentar Zakona o izvršnom postupku dostavile pismeno očitovanje, sud je zakazao ročište za 24. Federacije BiH (član 219). U značajnom vremenskom periodu januar 2007. godine, te je predmet okončan sudskom nagodbom 29. nisu mogle da se preduzimaju bilo kakve radnje zbog intenzivnih januara 2007. godine. Punomoćnici stranaka su postigli ratnih dejstava na području nadležnog suda. Nakon formirawa nagodbu, te izjavili "da su sudskom nagodbom u potpunosti suda u Čitluku, prethodno nadležni sud (Osnovni sud Mostar) je izdvojene parcele-nepokretnosti koje su bile predmet diobe ustupio spis tom sudu kao mjesno nadležnom. Pri tome se, između apelantkiwa i izvršenika prema Presudi Osnovnog takođe, izgubilo na vremenu. Pozivajući se na objektivne suda broj P-2747/89 od 13. februara 1991. godine, kom je okolnosti, sud je naveo da je reorganizacijom sudova u Bosni i razvrgnuta zajednica posjeda nepokretnosti navedenih u toj Hercegovini, koja je sprovedena u sklopu reforme sudstva, Sud u presudi". U sudskoj nagodbi je navedeno da ona predstavlja Čitluku ukinut, te je konkretan predmet potpao pod nadležnost izvršni naslov i da su apelantkinje ovlašćene da zatraže od Opštinskog suda u Mostaru, koji je preuzeo i spise prijašwa Službe za geodetske i imovinskopravne poslove Opštine tri suda sa područja Mostara, što je zahtijevalo određeno Čitluk da izvrši promjenu stawa posjeda u wihovu korist. vrijeme (kraj 2003. godine i početak 2004. godine) da bi se predmeti fizički preuzeli i rasporedili za rad. Osim IV. Apelacija navedenog, sud je istakao da vlasti, i pored zakqučenih sporazuma sa određenim državama, nisu obezbijedile efikasan a) Navodi iz apelacije način dostavljanja sudskih pismena licima sa prebivalištem u 17. Apelantkinje su navele da im je povrijeđeno pravo na inostranstvu, te takva dostavljanja, u pravilu, traju veoma dugo donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i što usporava postupak. Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska V. Relevantni propisi konvencija) u predmetu broj I-37/97-Č. Takođe su navele da je 21. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni list Opštinski sud, postupajući po wihovoj tužbi radi diobe i RBiH" br. 2/92, 16/92 i 13/94 ) relevantne odredbe glase: predaje u posjed nepokretnosti, donio Presudu broj P-2747/89 od Član 1 stav 1 12. marta 1991. godine koja je postala pravosnažna i izvršna. Ovim zakonom određuju se pravila pod kojima sud postupa Sud je na wihov predlog donio rješenje o izvršenju i naložio radi prinudnog izvršewa sudske odluke koja glasi na predaju u posjed konkretnih nepokretnosti upisanih u k.o. ispunjenje obaveze, kao i radi obezbjeđewa potraživawa. Međugorje. Nakon toga je 1997. godine izvršena rekonstrukcija Član 10 stav 1 predmetnog spisa, nastavljen je postupak izvršewa, koji do U postupku izvršewa i obezbjeđewa sud je dužan da podnošewa apelacije nije okončan iako traje već sedamnaest postupa hitno. godina. Tokom tih godina održan je veliki broj rasprava, napisani brojni podnesci, a po posljednjem Rješenju 22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-1601/05 od 1. juna 2006. Federacije BiH" broj 32/03) relevantne odredbe glase: godine još ništa nije urađeno. Apelantkinje su navele da se Član 5 uvidom u spis može da uoči da je wihov punomoćnik uložio sva Hitnost i redoslijed postupawa dozvoljena pravna sredstva kako bi ubrzao rad na predmetu, ali (1) U postupku izvršewa sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad kako ih je primio Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju osim ako priroda potraživawa ili posebne okolnosti qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: zahtijevaju da se postupi drukčije. Š...Ć Član 219 e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Fizička dioba stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. (1) Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu je takva dioba predviđena izvršnom ispravom. glasi: (2) Pojedine radnje sprovođewa fizičke diobe preduzima, 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili prema okolnostima slučaja, sudija ili, po njegovom osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ovlašćenju, stručni saradnik ili sudski izvršilac. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku (3) Sud će pozvati učesnike da prisustvuju sprovođenju pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim diobe. sudom. Š...Ć (4) U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje. a.a) Relevantni principi Član 221 28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na konstantnu praksu Određivanje načina diobe rješenjem suda bivše Komisije za qudska prava (u daqnjem tekstu: bivša (1) Sud odlučuje, prema propisima o svojinskopravnim Komisija) i Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: odnosima, da li će se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako Evropski sud) u odnosu na predmete u vezi sa dužinom postupka izvršnom ispravom način diobe nije određen, niti su se u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su organi stranke o tome sporazumjele. Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. (2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u izvršnom Bivša Komisija i Evropski sud smatraju da period koji se postupku utvrdi da fizička dioba, određena izvršnom uzima u obzir radi žalbe u pogledu dužine trajawa postupka ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje počinje danom zasnivawa wihove vremenske nadležnosti, a u vrijednosti stvari. ocjewivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum VI. Dopustivost mora da se uzme u obzir stadijum postupka dostignut do tog datuma (vidi, Evropski sud, Foti Foti i drugi, presuda od 10. 23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski v. sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Poqske broj 28616/95 ECHR 1998-VIII). presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 29. Slično tome, Ustavni sud je u sopstvenoj praksi u vezi sa 24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv nerazumno dugo zakqučio da nema nadležnost da razmatra pe- presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi riod koji je prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Ustavni sud ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog datuma, budući da samo taj period ratione temporis spada u je koristio. nadležnost Ustavnog suda. 25. Apelantkinje su se obratile Ustavnom sudu zbog 30. Dalje, shodno konzistentnoj praksi Evropskog i činjenice da izvršni postupak-fizička dioba nepokretnosti Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se na osnovu pravosnažne i izvršne presude o razvrgnuću ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći zajednice posjeda nepokretnosti po wihovom predlogu računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom nerazumno dugo traje, odnosno da u wihovom slučaju nije Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3e) strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, konvencije. U konkretnom slučaju, u smislu člana 16 stav 3 Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva. 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav Naime, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni 38). sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke 31. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki 64, Izvještaji 1997-IV). drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 32. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i naročita marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji Hercegovine, člana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove u važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. serija A broj 228-B, stav 18). VII. Meritum a.b) Period koji se uzima u obzir 27. Apelantkinje su navele da je u postupku pred redovnim 33. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je sudovima prekršeno wihovo pravo na pravično suđenje u rješewima Osnovnog suda u Mostaru od 19. septembra 1991. razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i godine i 29. aprila 1993. godine prihvaćen predlog člana 6 stav 1 Evropske konvencije. apelantkiwa i dozvoljeno predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude istog suda broj P-2747/89 od 13. a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku februara 1991. godine kom je razvrgnuta zajednica posjeda Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom nepokretnosti na kojima su apelantkinje bile susopstvenice. dijelu glasi: Postupak u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na ratne okolnosti u Bosni i Hercegovini, nastavljen je pred Osnovnim sudom u postupka sve do 29. januara 2007. godine, kada je postignuta Čitluku 7. novembra 1996. godine podnošenjem zahtjeva sudska nagodba. apelantkiwa za rekonstrukciju spisa. Imajući u vidu 37. Kad je riječ o ponašanju apelantkiwa u postupku, sopstvenu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda, Ustavni Ustavni sud nije mogao da utvrdi da su u navedenom vremenskom sud će ispitati dužinu postupka u periodu od 7. novembra 1996. periodu od 7. novembra 1996. godine do 29. januara 2007. godine, godine do zakqučivawa sudske nagodbe 29. januara 2007. godine. odnosno periodu dužem od deset godina, koliko je konkretan a.c) Analiza razumnosti trajawa postupka predmet bio pred sudovima, apelantkinje doprinijele dužini 34. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji se odnosi postupka. Naprotiv, apelantkinje su redovno svojim pismenim na izvršenje-fizičku diobu nepokretnosti na osnovu podnescima tražile da sud postupa. Takođe, Ustavni sud smatra pravosnažne i izvršne presude kom je razvrgnuta zajednica da prigovori apelantkiwa na nalaze i mišljewa vještaka posjeda nepokretnosti iz posjedovnih listova konkretno određene struke nisu mogli u značajnoj mjeri da doprinesu označenih u presudi. Imajući u vidu činjenična i pravna dužini postupka. Navedeni vremenski period može da se stavi pitawa koja je sud trebalo da razmotri u skladu sa članom 219 na teret prijašnjem Osnovnom sudu u Čitluku, ali dijelom i Zakona o izvršnom postupku, broj učesnika u predmetnom Opštinskom sudu u Mostaru, koji je trebalo da uzme u obzir da postupku, kao i potrebu da se sprovedu određena vještačewa, je postupak povodom predloga apelantkiwa do ustupawa tom Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom sudu već trajao sedam godina. predmetu. Takođe, analizirajući kriterijum značaja predmeta 38. Razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse za stranku, Ustavni sud je utvrdio da su, prema citiranim Ustavnog suda i Evropskog suda za qudska prava, posebno značaj odredbama Zakona o izvršnom postupku (vidi odjeljak Odluke predmeta za apelantkinje, zatim, ocjenjujući relativnu Relevantni propisi), sudovi dužni hitno da postupaju u složenost predmeta, ponašanje redovnih sudova i ponašanje postupcima izvršewa. apelantkiwa, Ustavni sud je utvrdio da tadašwi Osnovni sud u 35. Kad je riječ o ponašanju redovnih sudova, Ustavni sud je Čitluku i dijelom Opštinski sud u Mostaru, propuštajući da utvrdio da je postupak vođen pred Osnovnim sudom u Čitluku i riješe konkretan predmet u vremenskom periodu dužem od Osnovnim sudom u Mostaru, kao sudovima koji su u određenom deset godina, nisu zadovoqili zahtjev "razumnosti" iz člana 6 vremenskom periodu bili mjesno nadležni. Analiza Ustavnog stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suda obuhvata ponašanje oba suda. U tom kontekstu Ustavni sud "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na je utvrdio da je Osnovni sud u Čitluku, postupajući po zahtjevu pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelantkiwa, izvršio rekonstrukciju spisa 24. juna 1977. člana 6 stav 1 Evropske konvencije. godine, sedam mjeseci nakon što su apelantkinje zatražile navedeno postupanje. Nakon toga sud nije imao nikakvih b) Pitanje naknade nematerijalne štete aktivnosti u predmetu više od 3 godine i pet mjeseci. Tek nakon pismene intervencije apelantkiwa, sud je zakazao 39. Apelantkinje su zatražile naknadu nematerijalne ročište za 12. decembar 2000. godine, koje je odloženo zbog toga štete zbog dužine trajawa izvršnog postupka. Shodno članu što se drugi učesnici u postupku nisu odazvali. U vremenskom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, u periodu od 8. marta 2001. godine do 29. maja 2003. godine održano odluci kojom usvaja apelaciju, na apelantov zahtjev, da odredi je pet ročišta (dva ročišta na licu mjesta) u prisustvu naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud vještaka poqoprivredne, građevinske i geodetske struke i podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, sačinjeni su određeni nalazi i mišljewa. Vremenski razmaci u naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u zakazivanju ročišta pred Osnovnim sudom u Čitluku u početku posebnim slučajevima kršewa zagarantovanih qudskih prava i bili su duži od godinu dana. Do kraja svog funkcionisawa, sloboda. odnosno do kraja 2003. godine, Osnovni sud u Čitluku nije donio 40. Prilikom odlučivawa o zahtjevu apelantkiwa za odluku u konkretnom predmetu. naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije 36. Nakon što je predmet ustupljen Opštinskom sudu u utvrđen princip određivawa visine naknade štete u ovakvim Mostaru početkom 2004. godine, odluka o izdvajanju parcela i slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, predaji u posjed u predmetu donesena je 5. oktobra 2005. godine. objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj Opštinski sud je u odgovoru naveo objašnjenje da je zaduženi 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkiwama bi sudija bio zadužen velikim brojem izvršnih predmeta, kao pojedinačno za svaku godinu odlagawa da se donese odluka opravdanje za nepostupanje tog suda u periodu od ustupawa trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se predmeta do donošewa navedene odluke. S tim u vezi, Ustavni radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu sud smatra da je nužno ukazati na stanovište Evropskog suda za činjenicu da je dio postupka koji ulazi u ratione temporis qudska prava prema kom su "države dužne da organizuju svoje nadležnost odlučivawa Ustavnog suda trajao deset godina, te pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve da se radilo o hitnom postupku, Ustavni sud dodjequje svakoj člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ukqučujući i zahtjev koji se apelantkiwi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000 odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi, Evropski sud, KM. Ovaj iznos apelantkiwama je dužan da isplati Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula Hercegovačko-neretvanski kanton u roku od tri mjeseca od 1983. godine). Čak i ukoliko bi mogli da se prihvate argumenti dana dostavljanja ove odluke. Opštinskog suda u Mostaru o prezaduženosti pojedinih sudija, činjenica da je do ustupawa predmeta tom sudu izvršni VIII. Zakqučak postupak u konkretnom predmetu već trajao sedam godina morala je biti uzeta u obzir prilikom određivawa prioriteta 41. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na u rješavanju predmeta tog suda. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom je prvostepeno Rješenje Opštinskog suda broj I 37/97-Č od 5. roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 oktobra 2005. godine povodom žalbe izvršenika Kantonalni Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka duže od sud Rješenjem broj Gž 1601/05 od 1. juna 2006. godine ukinuo i deset godina može, u odlučujućoj mjeri, da stavi na teret predmet vratio na ponovni postupak. Pri tome je utvrdio da je nadležnim sudovima, te kada nisu dati zadovoljavajući razlozi počinjena povreda odredbi izvršnog postupka, jer je koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim prvostepeni sud izdvojio i predao u posjed apelantkiwama i opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. nepokretnosti koje nisu mogle biti obuhvaćene diobom. 42. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Navedene greške prvostepenog suda izazvale su opravdanu Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove potrebu da se one isprave i dovele do toga da se produži trajanje odluke. 43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke III. Činjenično stanje Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Predsjednica sljedeći način: Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 6. Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-2747/89 od Seada Palavrić, s. r. 13. februara 1991. godine, donesenoj povodom tužbenog zahtjeva apelantica, razvrgnuta je zajednica posjeda nekretnina iz posjedovnih listova označenih u izreci Presude prema kojim su apelantice bile suvlasnice. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 7. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-1813/91 od predmetu broj AP 2237/06, rješavajući apelaciju Katice De Marin i 19. septembra 1991. godine prihvaćen je prijedlog apelantica i Štefanije Bencun, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i dopušteno je izvršenje na osnovu navedene pravosnažne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. izvršne presude. Istim rješenjem je određen i način njegovog stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni provođenja. glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: 8. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-2/93 od 29. Seada Palavrić, predsjednica aprila 1993. godine ponovo je prihvaćen prijedlog apelantica, te Miodrag Simović, potpredsjednik je dopušteno predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i Valerija Galić, potpredsjednica izvršne presude o razvrgnuću zajednice. Dužnicima je naloženo Mato Tadić, sudija da u roku od dvadeset dana od dana prijema ovog rješenja predaju u posjed nekretnine upisane u posjedovne listove označene u Krstan Simić, sudija istom rješenju. Istovremeno je određeno da će, ukoliko dužnici na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je ne postupe u navedenom roku, izvršenje provesti izvršni sudija uz asistenciju vještaka geometra iz Ureda za katastar SO Čitluk i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 vještaka agronoma, te uz asistenciju službenih lica Policijske Usvaja se apelacija Katice De Marin i Štefanije Bencun. stanice Čitluk, ukoliko bude potrebno, pod uvjetom da apelantice uplate određeni iznos na ime troškova izvršenja. Istim rješenjem Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine je bio zakazan i uviđaj za 19. maj 1993. godine. i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u 9. S obzirom na to da je konkretan spis u toku rata uništen, razumnom roku. apelantice su 7. novembra 1996. godine Osnovnom sudu u Mostaru podnijele prijedlog za rekonstrukciju spisa, tražeći dalje Obavezuje se Hercegovačko-neretvanski kanton da na ime postupanje suda i navodeći da, usljed ratnih djelovanja, Rješenje nematerijalne štete, na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog broj I-1813/91 od 19. septembra 1991. godine nije provedeno. suda Bosne i Hercegovine, isplati apelanticama Katici De Marin i Apelantice su zahtjevom-požurnicom, koji je u sudu primljen 3. Štefaniji Bencun iznos od po 3.000,00 KM u roku od 30 dana od februara 1997. godine, ponovo zatražile da se hitno uzme u rad dana dostavljanja ove odluke. predmet i dopusti rekonstrukcija spisa broj I-1813/91. Nalaže se Hercegovačko-neretvanskom kantonu da, u skladu 10. Rješenjem Osnovnog suda u Čitluku od 24. juna 1997. sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca godine, kao tada mjesno nadležnog suda, izvršena je od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i rekonstrukcija i obnovljen je spis Osnovnog suda u Mostaru broj Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove I-1813/91, nakon čega je započet postupak odjeljivanja dijelova odluke. na određenim nekretninama koji pripadaju apelanticama. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Istovremeno je doneseno rješenje da će se uviđaj na licu mjesta, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i uz učešće vještaka određene struke, zakazati naknadno. S Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u obzirom na to da sud i dalje nije postupao, apelantice su "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". podneskom od 15. novembra 2000. godine podsjetile Osnovni sud u Čitluku da su protekle više od tri godine i pet mjeseci, a da OBRAZLOŽENJE nije zakazano vještačenje, niti je provedeno rješenje, te zatražile I. Uvod da se konkretan predmet uzme u rad. 11. U predmetu je zakazano ročište za 12. decembar 2000. 1. Katica De Marin i Štefanija Bencun (u daljnjem tekstu: godine radi predaje u posjed nekretnina. Međutim, ročištu se apelantice) iz Zagreba i Calgaryja, Kanada, koje zastupa Nikica odazvao opunomoćenik apelantica, a niko od dužnika nije bio Vučina, advokat iz Mostara, podnijele su 20. jula 2006. godine prisutan. Na istom ročištu određeni su vještaci geodetske i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni poljoprivredne struke. Zaključkom suda naknadno je određeno sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u ročište za 16. februar 2001. godine i uviđaj na licu mjesta je predmetu Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski izveden 8. marta 2001. godine u prisustvu opunomoćenika sud) broj I-37/97-Č koji je okončan sudskom nagodbom pred tim apelantica i dužnika na kojem je izložen rekonstruirani spis broj sudom. I-37/97. Apelantice su 23. aprila 2001. godine predložile sudu da II. Postupak pred Ustavnim sudom zakaže raspravu, odnosno da pozove vještake da dostave svoje prijedloge za diobu. Apelanticama su 11. maja 2001. godine 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke od 2. Općinskog suda 6. decembra 2006. godine zatražen je odgovor maja 2001. godine na koje su dale svoje primjedbe u podnesku na apelaciju, a dostavljanje spisa predmeta broj I-37/97-Č na sudu od 15. maja 2001. godine. Rješenjem Osnovnog suda u uvid zatraženo je 28. februara 2008. godine. Čitluku od 11. septembra 2001. godine određen je drugi vještak 3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 19. poljoprivredne struke, koji je 4. decembra 2001. godine dostavio decembra 2006. godine, te dopunu odgovora 15. februara 2007. nalaz sa svojim mišljenjem. Zaključkom broj I-37/97 od 15. godine, a traženi spis predmeta dostavljen je 21. marta 2008. marta 2002. godine, na osnovu pripremnog podneska apelantica godine. od 14. marta 2002. godine, pozvan je vještak poljoprivredne 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, struke da u roku od petnaest dana po prijemu ovog zaključka odgovori na apelaciju su dostavljeni apelanticama 24. jula 2008. dopuni svoj nalaz i mišljenje u smislu da ponudi druge godine. mogućnosti. Istovremeno je izdat i nalog Upravi za geodetske 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 poslove da odredi drugog vještaka geometra radi identifikacije i izvršenika prema Presudi Osnovnog suda broj P-2747/89 od 13. nekretnina. Osnovni sud u Čitluku je 23. maja 2002. godine februara 1991. godine, kojom je razvrgnuta zajednica posjeda zaključio da se dopunski nalaz vještaka poljoprivredne struke nekretnina navedenih u toj presudi". U sudskoj nagodbi je dostavi diplomatskim putem apelanticama, opunomoćeniku navedeno da ona predstavlja izvršni naslov i da su apelantice apelantica i dužnicima. Dalje, 10. jula 2002. godine održana je ovlaštene da zatraže od Službe za geodetske i imovinskopravne rasprava kojoj su prisustvovali opunomoćenik apelantica, poslove Općine Čitluk da izvrši promjenu stanja posjeda u dužnici i vještak poljoprivredne struke nakon čega je doneseno njihovu korist. rješenje da se ročište odgađa na neodređeno vrijeme. Također je po zahtjevu opunomoćenika apelantica 8. oktobra 2002. godine IV. Apelacija sud donio zaključak kojim se određuje vještak građevinske a) Navodi iz apelacije struke koji će izvršiti vještačenje građevinskih parcela iz diobne 17. Apelantice su navele da im je povrijeđeno pravo na mase. Zaključkom od 20. januara 2003. godine zakazano je donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne ročište za 10. februar 2003. godine na licu mjesta, u Međugorju, i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu te određeni vještak geometar i vještak građevinske struke sa ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska oznakom konkretnih obaveza vještaka. konvencija) u predmetu broj I-37/97-Č. Također su navele da je 12. Apelantice su podneskom koji je sud primio 31. marta Općinski sud, postupajući po njihovoj tužbi radi diobe i predaje u 2003. godine dostavile primjedbe na nalaz vještaka građevinske posjed nekretnina, donio Presudu broj P-2747/89 od 12. marta struke uz molbu sudu da njihov prijedlog za diobu iz podneska od 1991. godine koja je postala pravosnažna i izvršna. Sud je na 13. marta 2003. godine dostavi dužnicima na očitovanje. njihov prijedlog donio rješenje o izvršenju i naložio predaju u 13. Na raspravi održanoj 29. maja 2003. godine iznesena je posjed konkretnih nekretnina upisanih u k.o. Međugorje. Nakon raspravna građa u konkretnom predmetu i, uz saglasnost toga je 1997. godine izvršena rekonstrukcija predmetnog spisa, apelantica i dužnika, rasprava je odgođena radi utvrđivanja nastavljen je postupak izvršenja, koji do podnošenja apelacije trenutnog stanja na licu mjesta. Sud je 2. jula 2003. godine u nije okončan iako traje već sedamnaest godina. Tokom tih godina predmetu predaje nekretnina u posjed sačinio zapisnik na licu održan je veliki broj rasprava, napisani brojni podnesci, a po mjesta u prisustvu opunomoćenika apelantica i dužnika, te posljednjem Rješenju Kantonalnog suda u Mostaru broj obilazeći predmetne parcele naveo svaku pojedinačno sa Gž-1601/05 od 1. juna 2006. godine još ništa nije urađeno. detaljnim opisom. Sve do kraja 2003. godine Općinski sud u Apelantice su navele da se uvidom u spis može uočiti da je njihov Čitluku nije preduzimao dalje radnje. S obzirom na to da je, u opunomoćenik uložio sva dopuštena pravna sredstva kako bi okviru procesa reforme pravosuđa, navedeni sud ukinut, ubrzao rad na predmetu, ali zbog neobjašnjive inertnosti suda, početkom 2004. godine rad na konkretnom predmetu nastavio je predmet je zanemaren. Apelantice su, također, navele da im je, Općinski sud u Mostaru kao mjesno nadležan sud. zahvaljujući neradu suda, narušeno zdravlje, jer su se brinule za 14. Postupajući po ustupljenom predmetu, nadležni sudija sudbinu ovog predmeta, te su zbog toga trpjele i duševne bolove Općinskog suda u Mostaru utvrdio je da su u toku postupka umrla svih sedamnaest godina. Apelantice su predložile da se usvoji dva izvršenika, te je sud pozvao apelantice da umjesto umrlih njihova apelacija i utvrdi naknada na ime nematerijalne štete za izvršenika imenuju nasljednike, što su one učinile svojim vremenski period od 1989. godine pa dalje. podneskom od 21. marta 2005. godine, kada su imenovale konkretne izvršenike. Da bi se apelanticama odijelio njihov b) Odgovor na apelaciju pripadajući dio, sud je održao ročište na licu mjesta 12. maja 18. Općinski sud u odgovoru je iznio hronologiju predmeta i 2005. Ali, zbog prigovora izvršenika da nije izvršena činjenicu da je Osnovni sud u Čitluku 24. juna 1997. godine identifikacija svih nekretnina, Sud je ročište od 1. septembra izvršio rekonstrukciju spisa broj I-1813/91. Međutim, ukidanjem 2005. godine odgodio i zakazao njegov nastavak na licu mjesta suda u Čitluku početkom 2004. godine predmet je ustupljen na 29. septembra 2005. godine. Nakon dostavljanja nalaza vještaka nadležnost Općinskom sudu u Mostaru. Predmetom je zadužena građevinske i geodetske struke Općinski sud u Mostaru je 5. sutkinja raspoređena na izvršni referat, koja je 5. oktobra 2005. oktobra 2005. godine donio Rješenje broj I-37/97-Č kojim se godine donijela rješenje o izdvajanju i predaji u posjed izdvajaju i predaju u posjed apelanticama konkretne nekretnine. apelanticama određenih nekretnina iz razvrgnute zajednice. 15. Međutim, protiv navedenog rješenja izvršenici su 19. Sud je dao objašnjenje da je, zbog velikog broja predmeta i podnijeli žalbu Kantonalnom sudu Mostar (u daljnjem tekstu: prerasporeda sudija u 2005. godini, predmetnim spisom zadužena Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-1601/05 od 1. juna sutkinja kojoj je odmah prebačeno 2.200 izvršnih predmeta na 2006. godine žalbe izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje kojima je rad već bio započet. Neposredno nakon toga, ista ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju sutkinja je zadužena sa još 500 parničnih predmeta a daljnje ovog rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je sud zaduživanje parničnim i izvršnim predmetima je nastavljeno. Sud izdvojio i predao u posjed apelanticama i nekretnine koje nisu je detaljno opisao aktivnosti suda u predmetu, navodeći svaku mogle biti obuhvaćene diobom. Sud je ocijenio da je počinjena radnju pojedinačno do prosljeđivanja spisa po žalbi 15. decembra povreda odredaba izvršnog postupka, jer je rješenjem o izvršenju 2005. godine Kantonalnom sudu. Sud je naveo da je prvostepeno naloženo izvršenicima da ispune obavezu koju nisu dužni rješenje ukinuto "najvjerovatnije što u rješenju o izvršenju iz ispuniti na osnovu izvršne isprave. Kantonalni sud je u svojoj rekonstruiranog spisa nisu pobrojane k.č. iz presude, već su odluci dao detaljne upute o daljnjem postupanju prvostepenog pobrojani samo posjedovni listovi". Dalje, za sve vrijeme trajanja suda u ponovnom postupku. izvršnog postupka apelantice su propustile upozoriti da su 16. Apelantice su podneskom od 12. juna 2006. godine postupkom obuhvaćene nekretnine u odnosu na koje su povukle zatražile da sud postupi po uputama Kantonalnog suda. tužbu u parničnom postupku. Kantonalni sud je 6. jula 2006. godine vratio spis Općinskom 20. Također, sud je naveo da se radi o kompleksnom sudu. Postupajući po uputama Kantonalnog suda, Općinski sud predmetu kako u vezi sa činjenicama, tako i u vezi sa pravnim je 16. oktobra 2006. godine zatražio izvještaj i nalaz vještaka pitanjima, što potvrđuje i komentar Zakona o izvršnom postupku određene struke. Po prigovoru trećeg lica, koji je izjavljen sudu 2. Federacije BiH (član 219). U značajnom vremenskom periodu novembra 2006. godine, na dostavljeni nalaz vještaka, te nakon nisu se mogle preduzimati bilo kakve radnje zbog intenzivnih što su apelantice 27. novembra 2006. godine dostavile pismeno ratnih djelovanja na području nadležnog suda. Nakon formiranja očitovanje, sud je zakazao ročište za 24. januar 2007. godine, te suda u Čitluku, prethodno nadležni sud (Osnovni sud Mostar) je je predmet okončan sudskom nagodbom 29. januara 2007. ustupio spis tom sudu kao mjesno nadležnom. Pri tome se, godine. Opunomoćenici stranaka su postigli nagodbu, te izjavili također, izgubilo na vremenu. Pozivajući se na objektivne "da su sudskom nagodbom u potpunosti izdvojene okolnosti, sud je naveo da je reorganizacijom sudova u Bosni i parcele-nekretnine koje su bile predmet diobe između apelantica Hercegovini, koja je provedena u sklopu reforme pravosuđa, Sud u Čitluku ukinut, te je konkretan predmet potpao pod nadležnost razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko Općinskog suda u Mostaru, koji je preuzeo i spise prijašnja tri apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda suda sa područja Mostara, što je zahtijevalo određeno vrijeme koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti (kraj 2003. godine i početak 2004. godine) da bi se predmeti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u fizički preuzeli i rasporedili za rad. Osim navedenog, sud je ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila istakao da vlasti, i pored zaključenih sporazuma sa određenim Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti državama, nisu osigurale efikasan način dostavljanja sudskih postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije pismena licima sa prebivalištem u inozemstvu, te takva dopustiva. dostavljanja, u pravilu, traju veoma dugo što usporava postupak. 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i V. Relevantni propisi Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni 21. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH" sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u br. 2/92, 16/92 i 13/94 ) relevantne odredbe glase: pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Član 1. stav 1. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovim zakonom određuju se pravila pod kojima sud postupa radi prinudnog izvršenja sudske odluke koja glasi na ispunjenje VII. Meritum obaveze, kao i radi osiguranja potraživanja. 27. Apelantice su navele da je u postupku pred redovnim Član 10. stav 1. sudovima prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje u U postupku izvršenja i osiguranja sud je dužan da postupa razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i hitno. člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Federacije BiH" broj 32/03) relevantne odredbe glase: Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Član 5. dijelu glasi: Hitnost i redoslijed postupanja Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad kako ih je primio Š...Ć osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim da se postupi drukčije. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 219. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Fizička dioba glasi: (1) Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako je 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili takva dioba predviđena izvršnom ispravom. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima (2) Pojedine radnje provođenja fizičke diobe preduzima, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku prema okolnostima slučaja, sudija ili, po njegovom ovlaštenju, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. stručni saradnik ili sudski izvršilac. Š...Ć (3) Sud će pozvati učesnike da prisustvuju provođenju diobe. a.a) Relevantni principi (4) U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje. 28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na konstantnu praksu Član 221. bivše Komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: bivša Određivanje načina diobe rješenjem suda Komisija) i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: (1) Sud odlučuje, prema propisima o vlasničkopravnim Evropski sud) u odnosu na predmete u vezi sa dužinom postupka u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske odnosima, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Bivša izvršnom ispravom način diobe nije određen, niti su se stranke o Komisija i Evropski sud smatraju da period koji se uzima u obzir tome sporazumjele. radi žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom (2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u izvršnom postupku zasnivanja njihove vremenske nadležnosti, a u ocjenjivanju utvrdi da fizička dioba, određena izvršnom ispravom, nije razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti obzir stadij postupka dostignut do tog datuma (vidi, Evropski stvari. sud, Foti i drugi, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A VI. Dopustivost broj 56, stav 53; Styranowski v. Poljske broj 28616/95 ECHR 23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 1998-VIII). Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su 29. Slično tome, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u vezi sa sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nerazumno dugo zaključio da nema nadležnost razmatrati period 24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, koji je prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se da samo taj period ratione temporis spada u nadležnost Ustavnog podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije suda. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg 30. Dalje, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog je koristio. suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u 25. Apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o da izvršni postupak-fizička dioba nekretnina na osnovu kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a pravosnažne i izvršne presude o razvrgnuću zajednice posjeda naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nekretnina po njihovom prijedlogu nerazumno dugo traje, nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji odnosno da u njihovom slučaju nije donesena odluka u konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog 31. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, suda, predmetna apelacija je dopustiva. Naime, prema članu 16. veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi, Evropski sud, Izvještaji 1997-IV). Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. 32. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna godine). Čak i ukoliko bi se mogli prihvatiti argumenti naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se Općinskog suda u Mostaru o prezaduženosti pojedinih sudija, tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u činjenica da je do ustupanja predmeta tom sudu izvršni postupak državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski u konkretnom predmetu već trajao sedam godina morala je biti postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv uzeta u obzir prilikom određivanja prioriteta u rješavanju Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, predmeta tog suda. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je stav 18). prvostepeno Rješenje Općinskog suda broj I 37/97-Č od 5. oktobra 2005. godine povodom žalbe izvršenika Kantonalni sud a.b) Period koji se uzima u obzir Rješenjem broj Gž 1601/05 od 1. juna 2006. godine ukinuo i 33. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmet vratio na ponovni postupak. Pri tome je utvrdio da je rješenjima Osnovnog suda u Mostaru od 19. septembra 1991. počinjena povreda odredaba izvršnog postupka, jer je godine i 29. aprila 1993. godine prihvaćen prijedlog apelantica i prvostepeni sud izdvojio i predao u posjed apelanticama i dopušteno predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne nekretnine koje nisu mogle biti obuhvaćene diobom. Navedene Presude istog suda broj P-2747/89 od 13. februara 1991. godine greške prvostepenog suda izazvale su opravdanu potrebu da se kojom je razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina na kojima su one isprave i dovele do toga da se produži trajanje postupka sve apelantice bile suvlasnice. Postupak u ovoj pravnoj stvari, s do 29. januara 2007. godine, kada je postignuta sudska nagodba. obzirom na ratne okolnosti u Bosni i Hercegovini, nastavljen je 37. Kad je riječ o ponašanju apelantica u postupku, Ustavni pred Osnovnim sudom u Čitluku 7. novembra 1996. godine sud nije mogao utvrditi da su u navedenom vremenskom periodu podnošenjem zahtjeva apelantica za rekonstrukciju spisa. od 7. novembra 1996. godine do 29. januara 2007. godine, Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda, odnosno periodu dužem od deset godina, koliko je konkretan Ustavni sud će ispitati dužinu postupka u periodu od 7. novembra predmet bio pred sudovima, apelantice doprinijele dužini 1996. godine do zaključivanja sudske nagodbe 29. januara 2007. postupka. Naprotiv, apelantice su redovno svojim pismenim godine. podnescima tražile da sud postupa. Također, Ustavni sud smatra a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka da prigovori apelantica na nalaze i mišljenja vještaka određene 34. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji se odnosi struke nisu mogli u značajnoj mjeri doprinijeti dužini postupka. na izvršenje-fizičku diobu nekretnina na osnovu pravosnažne i Navedeni vremenski period može se staviti na teret prijašnjem izvršne presude kojom je razvrgnuta zajednica posjeda Osnovnom sudu u Čitluku, ali dijelom i Općinskom sudu u nekretnina iz posjedovnih listova konkretno označenih u presudi. Mostaru, koji je trebalo da uzme u obzir da je postupak povodom Imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je sud trebalo da prijedloga apelantica do ustupanja tom sudu već trajao sedam razmotri u skladu sa članom 219. Zakona o izvršnom postupku, godina. broj učesnika u predmetnom postupku, kao i potrebu da se 38. Razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Ustavnog provedu određena vještačenja, Ustavni sud smatra da se radilo o suda i Evropskog suda za ljudska prava, posebno značaj relativno složenom predmetu. Također, analizirajući kriterij predmeta za apelantice, zatim, ocjenjujući relativnu složenost značaja predmeta za stranku, Ustavni sud je utvrdio da su, prema predmeta, ponašanje redovnih sudova i ponašanje apelantica, citiranim odredbama Zakona o izvršnom postupku (vidi odjeljak Ustavni sud je utvrdio da tadašnji Osnovni sud u Čitluku i Odluke Relevantni propisi), sudovi dužni hitno postupati u dijelom Općinski sud u Mostaru, propuštajući da riješe konkretan postupcima izvršenja. predmet u vremenskom periodu dužem od deset godina, nisu 35. Kad je riječ o ponašanju redovnih sudova, Ustavni sud je zadovoljili zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske utvrdio da je postupak vođen pred Osnovnim sudom u Čitluku i konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom Osnovnim sudom u Mostaru, kao sudovima koji su u određenom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz vremenskom periodu bili mjesno nadležni. Analiza Ustavnog člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. suda obuhvaća ponašanje oba suda. U tom kontekstu Ustavni sud Evropske konvencije. je utvrdio da je Osnovni sud u Čitluku, postupajući po zahtjevu apelantica, izvršio rekonstrukciju spisa 24. juna 1977. godine, b) Pitanje naknade nematerijalne štete sedam mjeseci nakon što su apelantice zatražile navedeno 39. Apelantice su zatražile naknadu nematerijalne štete zbog postupanje. Nakon toga sud nije imao nikakvih aktivnosti u dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 76. stav 2. predmetu više od 3 godine i pet mjeseci. Tek nakon pismene Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, u odluci intervencije apelantica, sud je zakazao ročište za 12. decembar kojom usvaja apelaciju, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu 2000. godine, koje je odgođeno zbog toga što se drugi učesnici u za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za postupku nisu odazvali. U vremenskom periodu od 8. marta razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu 2001. godine do 29. maja 2003. godine održano je pet ročišta nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim (dva ročišta na licu mjesta) u prisustvu vještaka poljoprivredne, slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. građevinske i geodetske struke i sačinjeni su određeni nalazi i 40. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu mišljenja. Vremenski razmaci u zakazivanju ročišta pred nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip Osnovnim sudom u Čitluku u početku bili su duži od godinu određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi dana. Do kraja svog funkcioniranja, odnosno do kraja 2003. Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom godine, Osnovni sud u Čitluku nije donio odluku u konkretnom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema predmetu. utvrđenom principu, apelanticama bi pojedinačno za svaku 36. Nakon što je predmet ustupljen Općinskom sudu u godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od Mostaru početkom 2004. godine, odluka o izdvajanju parcela i približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos predaji u posjed u predmetu donesena je 5. oktobra 2005. godine. od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio postupka koji Općinski sud je u odgovoru naveo objašnjenje da je zadužena ulazi u ratione temporis nadležnost odlučivanja Ustavnog suda sutkinja bila zadužena velikim brojem izvršnih predmeta, kao trajao deset godina, te da se radilo o hitnom postupku, Ustavni opravdanje za nepostupanje tog suda u periodu od ustupanja sud dodjeljuje svakoj apelantici naknadu nematerijalne štete u predmeta do donošenja navedene odluke. S tim u vezi, Ustavni iznosu od po 3.000 KM. Ovaj iznos apelanticama je dužan sud smatra da je nužno ukazati na stav Evropskog suda za ljudska isplatiti Hercegovačko-neretvanski kanton u roku od tri mjeseca prava prema kojem su "države dužne da organiziraju svoje od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaključak apelaciju, a dostava spisa predmeta broj I-37/97-Č na uvid 41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na zatražena je 28. veljače 2008. godine. pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom 3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 19. prosinca roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. 2006. godine, te dopunu odgovora 15. veljače 2007. godine, a Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka duže od traženi spis predmeta dostavljen je 21. ožujka 2008. godine. deset godina može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, nadležnim sudovima, te kada nisu dati zadovoljavajući razlozi odgovori na apelaciju su dostavljeni apelanticama 24. srpnja 2008. koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za godine. ovako dugo trajanje postupka. III. Činjenično stanje 42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na odluke. sljedeći način: 43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 6. Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-2747/89 od 13. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. veljače 1991. godine, donesenoj povodom tužbenog zahtjeva Predsjednica apelantica, razvrgnuta je zajednica posjeda nekretnina iz Ustavnog suda posjedovnih listova označenih u izreci Presude prema kojim su Bosne i Hercegovine apelantice bile suvlasnice. Seada Palavrić, s. r. 7. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-1813/91 od 19. rujna 1991. godine prihvaćen je prijedlog apelantica i dopušteno je izvršenje na temelju navedene pravomoćne i izvršne presude. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u Istim rješenjem je određen i način njegove provedbe. predmetu broj AP 2237/06, rješavajući apelaciju Katice De 8. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-2/93 od 29. Marin i Štefanije Bencun, na temelju članka VI/3.(b) Ustava travnja 1993. godine ponovno je prihvaćen prijedlog apelantica, te Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. je dopušteno predloženo izvršenje na temelju pravomoćne i 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i izvršne presude o razvrgnuću zajednice. Dužnicima je naloženo da Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i u roku od dvadeset dana od dana primitka ovog rješenja predaju u 64/08), u sastavu: posjed nekretnine upisane u posjedovne listove označene u istom Seada Palavrić, predsjednica rješenju. Istodobno je određeno da će, ukoliko dužnici ne postupe Miodrag Simović, dopredsjednik u navedenom roku, izvršenje provesti izvršni sudac uz asistenciju vještaka geodeta iz Ureda za katastar SO Čitluk i vještaka Valerija Galić, dopredsjednica agronoma, te uz asistenciju službenih osoba Policijske postaje Mato Tadić, sudac Čitluk, ukoliko bude potrebno, pod uvjetom da apelantice uplate Krstan Simić, sudac određeni iznos na ime troškova izvršenja. Istim rješenjem je bio na sjednici održanoj 18. prosinca 2008. godine donio je zakazan i uviđaj za 19. svibanj 1993. godine. 9. Obzirom na to da je konkretan spis u tijeku rata uništen, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 apelantice su 7. studenog 1996. godine Osnovnom sudu u Mostaru Usvaja se apelacija Katice De Marin i Štefanije Bencun. podnijele prijedlog za rekonstrukciju spisa, tražeći dalje Utvrđuje se kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i postupanje suda i navodeći da, uslijed ratnih djelovanja, Rješenje Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu broj I-1813/91 od 19. rujna 1991. godine nije provedeno. ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje Apelantice su zahtjevom-požurnicom, koji je u sudu primljen 3. odluke u razumnom roku. veljače 1997. godine, ponovno zatražile da se žurno uzme u rad Obvezuje se Hercegovačko-neretvanski kanton da na ime predmet i dopusti rekonstrukcija spisa broj I-1813/91. nematerijalne štete, na temelju članka 76. stavak 2. Pravila 10. Rješenjem Osnovnog suda u Čitluku od 24. lipnja 1997. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, isplati apelanticama Katici godine, kao tada mjesno nadležnog suda, izvršena je De Marin i Štefaniji Bencun iznos od po 3.000,00 KM u roku od 30 rekonstrukcija i obnovljen je spis Osnovnog suda u Mostaru broj dana od dana dostave ove odluke. I-1813/91, nakon čega je započet postupak odjeljivanja dijelova Nalaže se Hercegovačko-neretvanskom kantonu da, sukladno na određenim nekretninama koji pripadaju apelanticama. članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca Istodobno je doneseno rješenje da će se uviđaj na licu mjesta, uz od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i učešće vještaka određene struke, zakazati naknadno. Obzirom na Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. to da sud i dalje nije postupao, apelantice su podneskom od 15. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i studenog 2000. godine podsjetile Osnovni sud u Čitluku da su Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i protekle više od tri godine i pet mjeseci, a da nije zakazano Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u vještačenje, niti je provedeno rješenje, te zatražile da se konkretan "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". predmet uzme u rad. 11. U predmetu je zakazano ročište za 12. prosinac 2000. OBRAZLOŽENJE godine radi predaje u posjed nekretnina. Međutim, ročištu se I. Uvod odazvao opunomoćenik apelantica, a nitko od dužnika nije bio 1. Katica De Marin i Štefanija Bencun (u daljnjem tekstu: nazočan. Na istom ročištu određeni su vještaci geodetske i apelantice) iz Zagreba i Calgaryja, Kanada, koje zastupa Nikica poljoprivredne struke. Zaključkom suda naknadno je određeno Vučina, odvjetnik iz Mostara, podnijele su 20. srpnja 2006. godine ročište za 16. veljaču 2001. godine i uviđaj na licu mjesta je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni izveden 8. ožujka 2001. godine u nazočnosti opunomoćenika sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u apelantica i dužnika na kojem je izložen rekonstruirani spis broj predmetu Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski I-37/97. Apelantice su 23. travnja 2001. godine predložile sudu da sud) broj I-37/97-Č koji je okončan sudbenom nagodbom pred tim zakaže raspravu, odnosno da pozove vještake da dostave svoje sudom. prijedloge za diobu. Apelanticama su 11. svibnja 2001. godine dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke od 2. II. Postupak pred Ustavnim sudom svibnja 2001. godine na koje su dale svoje primjedbe u podnesku 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od sudu od 15. svibnja 2001. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Općinskog suda 6. prosinca 2006. godine zatražen je odgovor na Čitluku od 11. rujna 2001. godine određen je drugi vještak 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 poljoprivredne struke, koji je 4. prosinca 2001. godine dostavio studenog 2006. godine, na dostavljeni nalaz vještaka, te nakon što nalaz sa svojim mišljenjem. Zaključkom broj I-37/97 od 15. su apelantice 27. studenog 2006. godine dostavile pismeno ožujka 2002. godine, na temelju pripremnog podneska apelantica očitovanje, sud je zakazao ročište za 24. siječanj 2007. godine, te je od 14. ožujka 2002. godine, pozvan je vještak poljoprivredne predmet okončan sudbenom nagodbom 29. siječnja 2007. godine. struke da u roku od petnaest dana po primitku ovog zaključka Opunomoćenici stranaka su postigli nagodbu, te izjavili "da su dopuni svoj nalaz i mišljenje u smislu da ponudi druge sudbenom nagodbom u potpunosti izdvojene parcele-nekretnine mogućnosti. Istodobno je izdan i nalog Upravi za geodetske koje su bile predmet diobe između apelantica i izvršenika prema poslove da odredi drugog vještaka geodeta radi identifikacije Presudi Osnovnog suda broj P-2747/89 od 13. veljače 1991. nekretnina. Osnovni sud u Čitluku je 23. svibnja 2002. godine godine, kojom je razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina zaključio da se dopunski nalaz vještaka poljoprivredne struke navedenih u toj presudi". U sudbenoj nagodbi je navedeno da ona dostavi diplomatskim putem apelanticama, opunomoćeniku predstavlja izvršni naslov i da su apelantice ovlaštene zatražiti od apelantica i dužnicima. Dalje, 10. srpnja 2002. godine održana je Službe za geodetske i imovinskopravne poslove Općine Čitluk da rasprava kojoj su bili nazočni opunomoćenik apelantica, dužnici i izvrši promjenu stanja posjeda u njihovu korist. vještak poljoprivredne struke nakon čega je doneseno rješenje da se ročište odgađa na neodređeno vrijeme. Također je po zahtjevu IV. Apelacija opunomoćenika apelantica 8. listopada 2002. godine sud donio a) Navodi iz apelacije zaključak kojim se određuje vještak građevinske struke koji će 17. Apelantice su navele da im je povrijeđeno pravo na izvršiti vještačenje građevinskih parcela iz diobne mase. donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Zaključkom od 20. siječnja 2003. godine zakazano je ročište za 10. Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za veljaču 2003. godine na licu mjesta, u Međugorju, te određeni zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: vještak geodet i vještak građevinske struke sa oznakom konkretnih Europska konvencija) u predmetu broj I-37/97-Č. Također su obveza vještaka. navele da je Općinski sud, postupajući po njihovoj tužbi radi diobe 12. Apelantice su podneskom koji je sud primio 31. ožujka i predaje u posjed nekretnina, donio Presudu broj P-2747/89 od 12. 2003. godine dostavile primjedbe na nalaz vještaka građevinske ožujka 1991. godine koja je postala pravomoćna i izvršna. Sud je struke uz molbu sudu da njihov prijedlog za diobu iz podneska od na njihov prijedlog donio rješenje o izvršenju i naložio predaju u 13. ožujka 2003. godine dostavi dužnicima na očitovanje. posjed konkretnih nekretnina upisanih u k.o. Međugorje. Nakon 13. Na raspravi održanoj 29. svibnja 2003. godine iznesena je toga je 1997. godine izvršena rekonstrukcija predmetnog spisa, raspravna građa u konkretnom predmetu i, uz suglasnost nastavljen je postupak izvršenja, koji do podnošenja apelacije nije apelantica i dužnika, rasprava je odgođena radi utvrđivanja okončan iako traje već sedamnaest godina. Tijekom tih godina trenutačnog stanja na licu mjesta. Sud je 2. srpnja 2003. godine u održan je veliki broj rasprava, napisani brojni podnesci, a po predmetu predaje nekretnina u posjed sačinio zapisnik na licu posljednjem Rješenju Kantonalnog suda u Mostaru broj mjesta u nazočnosti opunomoćenika apelantica i dužnika, te Gž-1601/05 od 1. lipnja 2006. godine još ništa nije urađeno. obilazeći predmetne parcele naveo svaku pojedinačno sa Apelantice su navele da se uvidom u spis može uočiti da je njihov detaljnim opisom. Sve do konca 2003. godine Općinski sud u opunomoćenik uložio sva dopuštena pravna sredstva kako bi Čitluku nije poduzimao dalje radnje. Obzirom na to da je, u okviru ubrzao rad na predmetu, ali zbog neobjašnjive inertnosti suda, procesa reforme pravosuđa, navedeni sud ukinut, početkom 2004. predmet je zanemaren. Apelantice su, također, navele da im je, godine rad na konkretnom predmetu nastavio je Općinski sud u zahvaljujući neradu suda, narušeno zdravlje, jer su se brinule za Mostaru kao mjesno nadležan sud. sudbinu ovog predmeta, te su zbog toga trpjele i duševne bolove 14. Postupajući po ustupljenom predmetu, nadležni sudac svih sedamnaest godina. Apelantice su predložile da se usvoji Općinskog suda u Mostaru utvrdio je da su u tijeku postupka umrla njihova apelacija i utvrdi naknada na ime nematerijalne štete za dva izvršenika, te je sud pozvao apelantice da umjesto umrlih vremensko razdoblje od 1989. godine pa dalje. izvršenika imenuju nasljednike, što su one učinile svojim podneskom od 21. ožujka 2005. godine, kada su imenovale b) Odgovor na apelaciju konkretne izvršenike. Da bi se apelanticama odijelio njihov 18. Općinski sud u odgovoru je iznio kronologiju predmeta i pripadajući dio, sud je održao ročište na licu mjesta 12. svibnja činjenicu da je Osnovni sud u Čitluku 24. lipnja 1997. godine 2005. Ali, zbog prigovora izvršenika da nije izvršena izvršio rekonstrukciju spisa broj I-1813/91. Međutim, ukidanjem identifikacija svih nekretnina, Sud je ročište od 1. rujna 2005. suda u Čitluku početkom 2004. godine predmet je ustupljen na godine odgodio i zakazao njegov nastavak na licu mjesta 29. rujna nadležnost Općinskom sudu u Mostaru. Predmetom je zadužena 2005. godine. Nakon dostave nalaza vještaka građevinske i sutkinja raspoređena na izvršni referat, koja je 5. listopada 2005. geodetske struke Općinski sud u Mostaru je 5. listopada 2005. godine donijela rješenje o izdvajanju i predaji u posjed godine donio Rješenje broj I-37/97-Č kojim se izdvajaju i predaju apelanticama određenih nekretnina iz razvrgnute zajednice. u posjed apelanticama konkretne nekretnine. 19. Sud je dao objašnjenje da je, zbog velikog broja predmeta i 15. Međutim, protiv navedenog rješenja izvršenici su prerasporeda sudaca u 2005. godini, predmetnim spisom zadužena podnijeli priziv Kantonalnom sudu Mostar (u daljnjem tekstu: sutkinja kojoj je odmah prebačeno 2.200 izvršnih predmeta na Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-1601/05 od 1. lipnja kojima je rad već bio započet. Neposredno nakon toga, ista 2006. godine prizive izvršenika uvažio, prvostupanjsko rješenje sutkinja je zadužena sa još 500 parničnih predmeta a daljnje ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju ovog zaduživanje parničnim i izvršnim predmetima je nastavljeno. Sud rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je sud je detaljno opisao aktivnosti suda u predmetu, navodeći svaku izdvojio i predao u posjed apelanticama i nekretnine koje nisu radnju pojedinačno do prosljeđivanja spisa po prizivu 15. prosinca mogle biti obuhvaćene diobom. Sud je ocijenio da je počinjena 2005. godine Kantonalnom sudu. Sud je naveo da je povreda odredaba izvršnog postupka, jer je rješenjem o izvršenju prvostupanjsko rješenje ukinuto "najvjerojatnije što u rješenju o naloženo izvršenicima da ispune obvezu koju nisu dužni ispuniti izvršenju iz rekonstruiranog spisa nisu pobrojane k.č. iz presude, na osnovi izvršne isprave. Kantonalni sud je u svojoj odluci dao već su pobrojani samo posjedovni listovi". Dalje, za sve vrijeme detaljne upute o daljnjem postupanju prvostupanjskog suda u trajanja izvršnog postupka apelantice su propustile upozoriti da su ponovnom postupku. postupkom obuhvaćene nekretnine u odnosu na koje su povukle 16. Apelantice su podneskom od 12. lipnja 2006. godine tužbu u parničnom postupku. zatražile da sud postupi po uputama Kantonalnog suda. 20. Također, sud je naveo da se radi o kompleksnom predmetu Kantonalni sud je 6. srpnja 2006. godine vratio spis Općinskom kako u svezi sa činjenicama, tako i u svezi sa pravnim pitanjima, sudu. Postupajući po uputama Kantonalnog suda, Općinski sud je što potvrđuje i komentar Zakona o izvršnom postupku Federacije 16. listopada 2006. godine zatražio izvješće i nalaz vještaka BiH (članak 219). U značajnom vremenskom razdoblju nisu se određene struke. Po prigovoru treće osobe, koji je uložen sudu 2. mogle poduzimati bilo kakve radnje zbog intenzivnih ratnih djelovanja na području nadležnog suda. Nakon formiranja suda u stavak 1. Europske konvencije. U konkretnom slučaju, u smislu Čitluku, prethodno nadležni sud (Osnovni sud Mostar) je ustupio članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je spis tome sudu kao mjesno nadležnom. Pri tomu se, također, dopustiva. Naime, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog izgubilo na vremenu. Pozivajući se na objektivne okolnosti, sud je suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema naveo da je reorganizacijom sudova u Bosni i Hercegovini, koja je odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna provedena u okviru reforme pravosuđa, Sud u Čitluku ukinut, te je kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i konkretan predmet potpao pod nadležnost Općinskog suda u Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Mostaru, koji je preuzeo i spise prijašnja tri suda sa područja Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava Mostara, što je zahtijevalo određeno vrijeme (konac 2003. godine i i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije početak 2004. godine) da bi se predmeti fizički preuzeli i očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi rasporedili za rad. Osim navedenog, sud je istaknuo da vlasti, i formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. pored zaključenih sporazuma sa određenim državama, nisu 26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i osigurale efikasan način dostave sudbenih pismena osobama sa Hercegovine, članka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni prebivalištem u inozemstvu, te takve dostave, u pravilu, traju sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede veoma dugo što usporava postupak. dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u V. Relevantni propisi okviru prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i 21. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH" Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. br. 2/92, 16/92 i 13/94 ) relevantne odredbe glase: VII. Meritum Članak 1. stavak 1. 27. Apelantice su navele da je u postupku pred redovitim Ovim zakonom određuju se pravila pod kojima sud postupa sudovima prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje u radi prinudnog izvršenja sudbene odluke koja glasi na ispunjenje razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i obveze, kao i radi osiguranja tražbina. članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Članak 10. stavak 1. a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku U postupku izvršenja i osiguranja sud je dužan postupati Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom žurno. dijelu glasi: 22. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Federacije BiH" broj 32/03) relevantne odredbe glase: prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Članak 5. Š...Ć Žurnost i redoslijed postupanja (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno. stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad kako ih je primio osim Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu ako narav tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi glasi: drukčije. 1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Članak 219. utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima Fizička dioba pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred (1) Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako je takva neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć dioba predviđena izvršnom ispravom. a.a) Relevantna načela (2) Pojedine radnje provedbe fizičke diobe poduzima, prema 28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na konstantnu praksu okolnostima slučaja, sudac ili, po njegovoj ovlasti, stručni bivšeg Povjerenstva za ljudska prava (u daljnjem tekstu: bivše suradnik ili sudbeni izvršitelj. Povjerenstvo) i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem (3) Sud će pozvati sudionike da budu nazočni provedbi diobe. tekstu: Europski sud) u odnosu na predmete u svezi sa duljinom (4) U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje. postupka u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su tijela Članak 221. Europske konvencije utemeljila svoju vremensku nadležnost. Određivanje načina diobe rješenjem suda Bivše Povjerenstvo i Europski sud smatraju da razdoblje koje se (1) Sud odlučuje, prema propisima o vlasničkopravnim uzima u obzir radi priziva u pogledu duljine trajanja postupka odnosima, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako počinje danom utemeljenja njihove vremenske nadležnosti, a u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj nadnevak izvršnom ispravom način diobe nije određen, niti su se stranke o mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut do tog nadnevka tomu sporazumjele. (vidi, Europski sud, Foti i drugi, presuda od 10. prosinca 1982. (2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u izvršnom postupku godine, serija A broj 56, stavak 53; Styranowski v. Poljske broj utvrdi da fizička dioba, određena izvršnom ispravom, nije moguća 28616/95 ECHR 1998-VIII). ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari. 29. Slično tomu, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u svezi sa VI. Dopustivost predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno 23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, dugo zaključio da nema nadležnost razmatrati razdoblje koje je Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su prethodilo 14. prosincu 1995. godine, kao nadnevku kada je Ustav sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud ispituje presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. samo postupak koji se vodio nakon tog nadnevka, budući da samo 24. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, to razdoblje ratione temporis spada u nadležnost Ustavnog suda. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, 30. Dalje, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocijeniti u pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda, a osobito o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog 25. Apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice da suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna izvršni postupak-fizička dioba nekretnina na osnovi pravomoćne i stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, izvršne presude o razvrgnuću zajednice posjeda nekretnina po aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj njihovom prijedlogu nerazumno dugo traje, odnosno da u 2002-I, stavak 38). njihovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku", u 31. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na se odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi, Europski sud, ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. ustroju sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv godine). Čak i ukoliko bi se mogli prihvatiti argumenti Općinskog Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća suda u Mostaru o prezaduženosti pojedinih sudaca, činjenica da je 1997-IV). do ustupanja predmeta tome sudu izvršni postupak u konkretnom 32. Konačno, Europski sud je ukazao na to da je potrebna predmetu već trajao sedam godina morala je biti uzeta u obzir naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču prigodom određivanja prioriteta u rješavanju predmeta tog suda. osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je prvostupanjsko Rješenje državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni Općinskog suda broj I 37/97-Č od 5. listopada 2005. godine postupci imaju hitan karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv povodom priziva izvršenika Kantonalni sud Rješenjem broj Gž Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, 1601/05 od 1. lipnja 2006. godine ukinuo i predmet vratio na stavak 18). ponovni postupak. Pri tomu je utvrdio da je počinjena povreda odredaba izvršnog postupka, jer je prvostupanjski sud izdvojio i a.b) Razdoblje koje se uzima u obzir predao u posjed apelanticama i nekretnine koje nisu mogle biti 33. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je rješenjima obuhvaćene diobom. Navedene greške prvostupanjskog suda Osnovnog suda u Mostaru od 19. rujna 1991. godine i 29. travnja izazvale su opravdanu potrebu da se one isprave i dovele do toga 1993. godine prihvaćen prijedlog apelantica i dopušteno da se produlji trajanje postupka sve do 29. siječnja 2007. godine, predloženo izvršenje na temelju pravomoćne i izvršne Presude kada je postignuta sudbena nagodba. istog suda broj P-2747/89 od 13. veljače 1991. godine kojom je 37. Kad je riječ o ponašanju apelantica u postupku, Ustavni razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina na kojima su apelantice sud nije mogao utvrditi jesu li u navedenom vremenskom bile suvlasnice. Postupak u ovoj pravnoj stvari, obzirom na ratne razdoblju od 7. studenog 1996. godine do 29. siječnja 2007. okolnosti u Bosni i Hercegovini, nastavljen je pred Osnovnim godine, odnosno razdoblju duljem od deset godina, koliko je sudom u Čitluku 7. studenog 1996. godine podnošenjem zahtjeva konkretan predmet bio pred sudovima, apelantice doprinijele apelantica za rekonstrukciju spisa. Imajući u vidu vlastitu duljini postupka. Naprotiv, apelantice su redovito svojim jurisprudenciju i praksu Europskog suda, Ustavni sud će ispitati pismenim podnescima tražile da sud postupa. Također, Ustavni duljinu postupka u razdoblju od 7. studenog 1996. godine do sud smatra da prigovori apelantica na nalaze i mišljenja vještaka zaključivanja sudbene nagodbe 29. siječnja 2007. godine. određene struke nisu mogli u značajnoj mjeri doprinijeti duljini a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka postupka. Navedeno vremensko razdoblje može se staviti na teret 34. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji se odnosi na prijašnjem Osnovnom sudu u Čitluku, ali dijelom i Općinskom izvršenje-fizičku diobu nekretnina na temelju pravomoćne i sudu u Mostaru, koji je trebao uzeti u obzir da je postupak izvršne presude kojom je razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina povodom prijedloga apelantica do ustupanja tome sudu već trajao iz posjedovnih listova konkretno označenih u presudi. Imajući u sedam godina. vidu činjenična i pravna pitanja koja je sud trebao razmotriti 38. Razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Ustavnog sukladno članku 219. Zakona o izvršnom postupku, broj sudionika suda i Europskog suda za ljudska prava, posebice značaj predmeta u predmetnom postupku, kao i potrebu da se provedu određena za apelantice, potom, ocjenjujući relativnu složenost predmeta, vještačenja, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom ponašanje redovitih sudova i ponašanje apelantica, Ustavni sud je predmetu. Također, analizirajući kriterij značaja predmeta za utvrdio da tadašnji Osnovni sud u Čitluku i dijelom Općinski sud u stranku, Ustavni sud je utvrdio da su, prema citiranim odredbama Mostaru, propuštajući da riješe konkretan predmet u vremenskom Zakona o izvršnom postupku (vidi odjeljak Odluke Relevantni razdoblju duljem od deset godina, nisu zadovoljili zahtjev propisi), sudovi dužni žurno postupati u postupcima izvršenja. "razumnosti" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da 35. Kad je riječ o ponašanju redovitih sudova, Ustavni sud je postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog utvrdio da je postupak vođen pred Osnovnim sudom u Čitluku i od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Osnovnim sudom u Mostaru, kao sudovima koji su u određenom Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. vremenskom razdoblju bili mjesno nadležni. Analiza Ustavnog b) Pitanje naknade nematerijalne štete suda obuhvaća ponašanje oba suda. U tome kontekstu Ustavni sud 39. Apelantice su zatražile naknadu nematerijalne štete zbog je utvrdio da je Osnovni sud u Čitluku, postupajući po zahtjevu duljine trajanja izvršnog postupka. Prema članku 76. stavak 2. apelantica, izvršio rekonstrukciju spisa 24. lipnja 1977. godine, Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, u odluci kojom sedam mjeseci nakon što su apelantice zatražile navedeno usvaja apelaciju, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za postupanje. Nakon toga sud nije imao nikakvih aktivnosti u nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku predmetu više od 3 godine i pet mjeseci. Tek nakon pismene od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne intervencije apelantica, sud je zakazao ročište za 12. prosinac štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima 2000. godine, koje je odgođeno zbog toga što se drugi sudionici u kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. postupku nisu odazvali. U vremenskom razdoblju od 8. ožujka 40. Prigodom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu 2001. godine do 29. svibnja 2003. godine održano je pet ročišta nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo (dva ročišta na licu mjesta) u nazočnosti vještaka poljoprivredne, određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi građevinske i geodetske struke i sačinjeni su određeni nalazi i mišljenja. Vremenski razmaci u zakazivanju ročišta pred Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom Osnovnim sudom u Čitluku u početku bili su dulji od godinu dana. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema Do konca svog funkcioniranja, odnosno do konca 2003. godine, utvrđenom načelu, apelanticama bi pojedinačno za svaku godinu Osnovni sud u Čitluku nije donio odluku u konkretnom predmetu. odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, iznos od 300,00 36. Nakon što je predmet ustupljen Općinskom sudu u KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio postupka koji ulazi u Mostaru početkom 2004. godine, odluka o izdvajanju parcela i ratione temporis nadležnost odlučivanja Ustavnog suda trajao predaji u posjed u predmetu donesena je 5. listopada 2005. godine. deset godina, te da se radilo o žurnom postupku, Ustavni sud Općinski sud je u odgovoru naveo objašnjenje da je zadužena dodjeljuje svakoj apelantici naknadu nematerijalne štete u iznosu sutkinja bila zadužena velikim brojem izvršnih predmeta, kao od po 3.000 KM. Ovaj iznos apelanticama je dužan isplatiti opravdanje za nepostupanje tog suda u razdoblju od ustupanja Hercegovačko-neretvanski kanton u roku od tri mjeseca od dana predmeta do donošenja navedene odluke. S tim u svezi, Ustavni dostave ove odluke. sud smatra da je nužno ukazati na stajalište Europskog suda za ljudska prava prema kojem su "države dužne organizirati svoje VIII. Zaključak pravne sustave tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve 41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i zahtjev koji pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 3. Osnovni sud je 29. decembra 2006. godine dostavio odgovor stavak 1. Europske konvencije kada se ukupno trajanje postupka na apelaciju, a 6. novembra 2008. godine je dostavio predmetni dulje od deset godina može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret spis na uvid. nadležnim sudovima, te kada nisu dani zadovoljavajući razlozi 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za na apelaciju Osnovnog suda dostavljen je apelantu 12. novembra ovako dugo trajanje postupka. 2008. godine. 42. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu III. Činjenično stanje ove odluke. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 43. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke navoda, kao i činjenice koje su utvrđene uvidom u spis Osnovnog Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. suda mogu da se sumiraju na sljedeći način: Predsjednica 6. Apelant je 30. juna 1998. godine podnio tužbu Osnovnom Ustavnog suda sudu protiv Stanislava Brankovića i Saše Tešić (u daqnjem Bosne i Hercegovine tekstu: tuženi) radi povrata kupoprodajne cijene putničkog automobila. Osnovni sud je u predmetnom postupku održao Seada Palavrić, v. r. sljedeća ročišta: 19. novembra i 23. decembra 1998. godine, 5. februara, 10. marta, 4. maja, 2. juna, 8. i 27. jula, 4. oktobra, 9. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u novembra i 27. decembra 1999. godine, te 15. decembra 2005. predmetu broj AP 2249/06, rješavajući apelaciju Svetislava godine, 1. februara i 2. marta 2006. godine, zatim, 6. marta, 16. Đekića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, maja, 17. jula, 24. oktobra i 17. decembra 2007. godine i 11. člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 februara 2008. godine. Apelant i njegov punomoćnik nisu Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni prisustvovali ročištima zakazanim za 23. decembar 1998. glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: godine, 27. decembar 1999. godine i 15. decembar 2005. godine, a Seada Palavrić, predsjednica prvotuženi nije prisustvovao nijednom ročištu iako je u više Miodrag Simović, potpredsjednik navrata bio uredno obaviješten o održavanju ročišta. Valerija Galić, potpredsjednica Drugotuženi je bio prisutan ročištima održanim 5. Mato Tadić, sudija februara, 4. oktobra, 9. novembra 1999. godine i 1. februara i 2. marta 2006. godine iako je u većini slučajeva bio uredno Krstan Simić, sudija obavještavan o svakom zakazanom ročištu. na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je 7. Na posljednjem ročištu Osnovni sud je konačno donio Presudu broj P-1659/98 od 24. marta 2008. godine, koja je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-000928 Usvaja se apelacija Svetislava Đekića. od 27. maja 2008. godine, kom je usvojio apelantov tužbeni Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i zahtjev i obavezao tužene da solidarno isplate apelantu iznos Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu od 15.000 KM sa kamatom na ime povrata kupoprodajne cijene, qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na kako je zahtijevano u tužbi. donošenje odluke u razumnom roku. IV. Apelacija Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da a) Navodi iz apelacije Svetislavu Đekiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja 8. Apelant je naveo da je, zbog dugotrajnog postupka, koji je ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne pokrenut 30. juna 1998. godine, povrijeđeno njegovo pravo na štete zbog nedonošewa odluke u razumnom roku. suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu od dana dostavljanja ove odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti konvencija). Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove odluke. b) Odgovor na apelaciju Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 9. U najvećem dijelu odgovora Osnovni sud je iznio razloge Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i zbog kojih je odlagao ročišta, navodeći pri tome da je većinu Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u ročišta zakazanih u 1998. i 1999. godini odložio zbog toga što "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". je dostavljanje prvotuženom bilo neuredno, ili zato što dostavljanje nije bilo iskazano. Ročište zakazano za 15. OBRAZLOŽEWE decembar 2005. godine je odloženo zbog otkaza punomoći I. Uvod apelantovog punomoćnika. Dalje je navedeno da je ročište 1. Svetislav Đekić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Donje zakazano za 1. februar 2006. godine odloženo zbog toga što je Jošavke, Opština Čelinac, podnio je 24. jula 2006. godine dostavljanje prvotuženom bilo neuredno, a ročište zakazano apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem za 2. mart 2006. godine je odloženo na predlog apelanta i tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u njegovog punomoćnika. Osnovni sud se nije izjasnio o predmetu Osnovnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: eventualnoj povredi apelantovih prava zagarantovanih Osnovni sud) broj P-1659/98. U toku postupka pred Ustavnim Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. sudom predmetni postupak je okončan Presudom Osnovnog suda V. Relevantni propisi broj P-1659/98 od 24. marta 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: 10. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" Okružni sud) broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. maja 2008. godine. br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) II. Postupak pred Ustavnim sudom Član 10 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez Osnovnog suda zatraženo je 29. novembra 2006. godine da odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku dostavi odgovor na apelaciju. zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik praktično lišava pojedinca njegovih prava, čime se dovode u Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost Član 10 pojedinca. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačewa i sa 17. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u koja strankama pripadaju u postupku. okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a VI. Dopustivost naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku 11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora qudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 12. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 38). Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv 18. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese je koristio. protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A 13. U konkretnom slučaju apelant se obratio apelacijom broj 228-B, stav 18). Ustavnom sudu zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajawa postupka pred Ustavnim VII.1b) Period koji se uzima u obzir sudom, okončan Presudom Osnovnog suda broj P-1659/98 od 24. 19. Predmetni postupak pokrenut je povodom apelantove marta 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda tužbe 30. juna 1998. godine, a pravosnažno je okončan Presudom broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. maja 2008. godine. Iako je Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. maja 2008. godine. apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak Ustavni sud je nadležan ratione temporis ispitivati razumnost okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužine trajawa cijelog postupka s obzirom na činjenicu da je apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno da postupak započet nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Postupak apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda povodom apelantove tužbe, koji je predmet ispitivawa, do koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna donošewa odluke Okružnog suda trajao je 9 godina i 11 mjeseci. dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 VII.1c) Složenost predmeta Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) 20. Složenost predmeta mora da se razmatra u okviru neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje apelacija nije dopustiva. redovni sudovi moraju da izvedu i procijene u svjetlu pravne 14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i prirode spora. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju Hercegovine, člana 16 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni radi o parničnom postupku radi povrata kupoprodajne cijene sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u putničkog automobila koji nema nikakve specifičnosti zbog pogledu dopustivosti. kojih bi se zakqučilo da je bio složen. VII. Meritum VII.1d) Ponašanje strana u postupku 15. Apelant tvrdi da mu je, zbog nerazumno dugog trajawa Apelantovo ponašanje postupka povodom njegove tužbe, povrijeđeno pravo na 21. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelant doprinio dužini trajawa predmetnog postupka. U vezi člana 6 stav 1 Evropske konvencije. s tim, Ustavni sud je utvrdio da apelant i njegov punomoćnik nisu prisustvovali ročištima zakazanim za 23. decembar 1998. VII.1 Pravo na pravično suđenje u razumnom roku godine i 27. decembar 1999. godine iako su uredno obaviješteni Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: o zakazanim ročištima. Međutim, navedena ročišta sud nije Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju odložio zbog apelantovog neprisustvovawa ročištima, već qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: zbog neiskazanog dostavljanja prvotuženom. Ročište zakazano Š...Ć za 15. decembar 2005. godine je odloženo za 1. februar 2006. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim godine zbog otkaza punomoći apelantovog punomoćnika. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. Ročište zakazano za 2. mart 2006. godine, na predlog Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu apelantovog punomoćnika, odloženo je na neodređeno vrijeme, glasi: tako da je sljedeće ročište održano 6. marta 2007. godine. Ustavni sud zapaža da, iako je apelant doprinio dužini Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili predmetnog postupka, njegov doprinos nije bio takvog obima i osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako karaktera da je mogao značajno da utiče na cjelokupnu dužinu ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku postupka. Ovo posebno zbog toga što ročišta kojima nije Š...Ć. pristupio nisu odložena iskqučivo zbog njegovog nedolaska, VII.1a) Relevantni principi nego i zato što odlaganje koje je apelant tražio nije podrazumijevalo da sljedeće ročište treba biti zakazano tek 16. Član 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje svakome za godinu dana. pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivawa njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama Ponašanje suda ugovornicama je da svoj pravni sistem organizuju tako da 22. U odnosu na ponašanje suda, Ustavni sud je utvrdio da je wihovi sudovi mogu da ispune ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud Osnovni sud, u periodu od juna 1998. godine do marta 2008. za qudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. godine, održao dvadeset ročišta i tek na dvadesetom ročištu maja 1991. godine, serija A broj 206-A, str. 10 i 11, stav 19). je donio presudu koju je potvrdio Okružni sud. Većina od Ustavni sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje navedenih ročišta u periodu od podnošewa tužbe do ročišta održanog 27. decembra 1999. godine su bila odložena zbog određuje naknada u visini od 1.350 KM. Ovaj iznos apelantu je neiskazanog dostavljanja, odnosno neurednog dostavljanja dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri tuženim. Takođe, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. periodu od 27. decembra 1999. godine do 15. decembra 2005. godine nije zakazivao i održavao ročišta u predmetnom VIII. Zakqučak postupku. Od narednih osam održanih ročišta jedno je 28. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na odloženo zbog otkazivawa punomoći apelantovog pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom punomoćnika, tri ročišta su odložena zbog neurednog roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 dostavljanja poziva prvotuženom, dva ročišta su odložena na Evropske konvencije kada se ukupno trajanje parničnog predlog parničnih stranaka zbog mogućnosti mirnog postupka (više od 9 godina) radi povrata kupoprodajne cijene rješavawa spora, odnosno poravnawa, jedno ročište je putničkog automobila može, gotovo potpuno, da stavi na teret odloženo zbog odsutnosti predmetnog sudije, a jedno ročište ponašanju nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao je odloženo na apelantov predlog. razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim 23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud konstatuje da je opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. prvostepeni sud u predmetnom postupku, generalno gledajući, 29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila aktivno zakazivao veliki broj ročišta u periodu od Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove podnošewa apelantove tužbe do 27. decembra 1999. godine, kao odluke. i u periodu od 15. decembra 2005. godine do donošewa 30. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prvostepene presude 24. marta 2008. godine. Međutim, rezultat Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. tih ročišta nije bilo donošenje prvostepene presude u Predsjednica razumnom vremenskom roku. Iz toga proizilazi da prvostepeni Ustavnog suda sud u konkretnom slučaju nije postupao u skladu sa odredbom Bosne i Hercegovine člana 10 ZPP shodno kojoj je bio dužan da sprovede postupak Seada Palavrić, s. r. bez odugovlačewa i sa što manje troškova, kao i da pri tome onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju stranama u postupku. Takođe, Ustavni sud zakqučuje da Osnovni sud, u periodu od 27. decembra 1999. godine do 15. decembra 2005. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u godine, nije zakazao niti jedno ročište u predmetnom predmetu broj AP 2249/06, rješavajući apelaciju Svetislava postupku. Na osnovu navedenog, Ustavni sud ne može da zakquči Đekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, da je Osnovni sud preduzimao blagovremene mjere s ciljem člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. okončawa predmetnog postupka, koji je trajao duže od 9 godina. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik U odnosu na Okružni sud, Ustavni sud je ustanovio da je Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: navedeni sud svoju odluku donio u razumnom vremenskom roku, Seada Palavrić, predsjednica uzimajući u obzir momenat podnošewa žalbe i dostavljanja Miodrag Simović, potpredsjednik spisa tom sudu na odluku o žalbi. Valerija Galić, potpredsjednica 24. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od Mato Tadić, sudija fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog Krstan Simić, sudija vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je de facto, lišavawa pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 25. Ocjenjujući sve navedeno, ukqučujući ukupnu dužinu Usvaja se apelacija Svetislava Đekića. postupka od punih 9 godina, kao i ponašanje Osnovnog i Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Okružnog suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu dužina postupka nije zadovoqila zahtjev "razumnosti" iz ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava donošenje odluke u razumnom roku. na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76. pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Svetislavu Đekiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne VII.1e) Pitanje naknade nematerijalne štete štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. 26. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna Nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od šteta zbog dužine trajawa parničnog postupka. Shodno članu dana dostavljanja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od izvršenja ove odluke. postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i kršewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u 27. Prilikom odlučivawa o zahtjevu za naknadu "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen OBRAZLOŽENJE princip određivawa visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, I. Uvod objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 1. Svetislav Đekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za Jošavke, Općina Čelinac, podnio je 24. jula 2006. godine svaku godinu odlagawa da se donese odluka trebalo isplatiti apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu činjenicu da je u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: postupak povodom apelantove tužbe trajao, do donošewa Osnovni sud) broj P-1659/98. U toku postupka pred Ustavnim odluke Ustavnog suda, 9 godina i 11 mjeseci, apelantu se sudom predmetni postupak je okončan Presudom Osnovnog suda 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 broj P-1659/98 od 24. marta 2008. godine, koja je potvrđena Član 10. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez Okružni sud) broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. maja 2008. godine. odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku II. Postupak pred Ustavnim sudom zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Osnovnog suda zatraženo je 29. novembra 2006. godine da Srpske" br. 58/03 i 85/03) dostavi odgovor na apelaciju. Član 10. 3. Osnovni sud je 29. decembra 2006. godine dostavio Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što odgovor na apelaciju, a 6. novembra 2008. godine je dostavio manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja predmetni spis na uvid. strankama pripadaju u postupku. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Osnovnog suda dostavljen je apelantu 12. novembra VI. Dopustivost 2008. godine. 11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja III. Činjenično stanje su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. kao i činjenice koje su utvrđene uvidom u spis Osnovnog suda 12. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, mogu se sumirati na sljedeći način: Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, 6. Apelant je 30. juna 1998. godine podnio tužbu Osnovnom odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni sudu protiv Stanislava Brankovića i Saše Tešić (u daljnjem tekstu: pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od tuženi) radi povrata kupoprodajne cijene putničkog automobila. 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o Osnovni sud je u predmetnom postupku održao sljedeća ročišta: posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 19. novembra i 23. decembra 1998. godine, 5. februara, 10. marta, 4. maja, 2. juna, 8. i 27. jula, 4. oktobra, 9. novembra i 27. 13. U konkretnom slučaju apelant se obratio apelacijom decembra 1999. godine, te 15. decembra 2005. godine, 1. februara Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u i 2. marta 2006. godine, zatim, 6. marta, 16. maja, 17. jula, 24. postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim oktobra i 17. decembra 2007. godine i 11. februara 2008. godine. sudom, okončan Presudom Osnovnog suda broj P-1659/98 od 24. Apelant i njegov opunomoćenik nisu prisustvovali ročištima marta 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda zakazanim za 23. decembar 1998. godine, 27. decembar 1999. broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. maja 2008. godine. Iako je godine i 15. decembar 2005. godine, a prvotuženi nije apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak okončan, prisustvovao nijednom ročištu iako je u više navrata bio uredno prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je obaviješten o održavanju ročišta. Drugotuženi je bio prisutan dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i ročištima održanim 5. februara, 4. oktobra, 9. novembra 1999. kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na godine i 1. februara i 2. marta 2006. godine iako je u većini ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i slučajeva bio uredno obavještavan o svakom zakazanom ročištu. Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i 7. Na posljednjem ročištu Osnovni sud je konačno donio uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije Presudu broj P-1659/98 od 24. marta 2008. godine, koja je očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-000928 formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. od 27. maja 2008. godine, kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tužene da solidarno isplate apelantu iznos od 14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 15.000 KM sa kamatom na ime povrata kupoprodajne cijene, kako Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je zahtijevano u tužbi. sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. IV. Apelacija VII. Meritum a) Navodi iz apelacije 15. Apelant tvrdi da mu je, zbog nerazumno dugog trajanja 8. Apelant je naveo da je, zbog dugotrajnog postupka, koji je postupka povodom njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično pokrenut 30. juna 1998. godine, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i 1. Evropske konvencije. Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku konvencija). Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b) Odgovor na apelaciju Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 9. U najvećem dijelu odgovora Osnovni sud je iznio razloge prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: zbog kojih je odgađao ročišta, navodeći pri tome da je većinu Š...Ć ročišta zakazanih u 1998. i 1999. godini odgodio zbog toga što je e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim dostavljanje prvotuženom bilo neuredno, ili zato što dostavljanje stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. nije bilo iskazano. Ročište zakazano za 15. decembar 2005. godine Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu je odgođeno zbog otkaza punomoći apelantovog opunomoćenika. glasi: Dalje je navedeno da je ročište zakazano za 1. februar 2006. godine Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili odgođeno zbog toga što je dostavljanje prvotuženom bilo osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima neuredno, a ročište zakazano za 2. mart 2006. godine je odgođeno pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć. na prijedlog apelanta i njegovog opunomoćenika. Osnovni sud se VII.1.a) Relevantni principi nije izjasnio o eventualnoj povredi apelantovih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom 16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome konvencijom. pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama V. Relevantni propisi ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da 10. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 1991. godine, serija A broj 206-A, str. 10. i 11, stav 19). Ustavni 32/94) sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje praktično lišava pojedinca njegovih prava, čime se dovode u pitanje periodu od 27. decembra 1999. godine do 15. decembra 2005. efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinca. godine nije zakazivao i održavao ročišta u predmetnom 17. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, postupku. Od narednih osam održanih ročišta jedno je odgođeno razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru zbog otkazivanja punomoći apelantovog opunomoćenika, tri okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima ročišta su odgođena zbog neurednog dostavljanja poziva uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti prvotuženom, dva ročišta su odgođena na prijedlog parničnih predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili stranaka zbog mogućnosti mirnog rješavanja spora, odnosno drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima poravnanja, jedno ročište je odgođeno zbog odsutnosti za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv predmetnog sudije, a jedno ročište je odgođeno na apelantov Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, prijedlog. Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud konstatira da je 18. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita prvostepeni sud u predmetnom postupku, generalno gledajući, marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog aktivno zakazivao veliki broj ročišta u periodu od podnošenja statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama apelantove tužbe do 27. decembra 1999. godine, kao i u periodu u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci od 15. decembra 2005. godine do donošenja prvostepene presude imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, 24. marta 2008. godine. Međutim, rezultat tih ročišta nije bilo presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav donošenje prvostepene presude u razumnom vremenskom roku. 18). Iz toga proizlazi da prvostepeni sud u konkretnom slučaju nije postupao u skladu sa odredbom člana 10. ZPP prema kojoj je bio VII.1.b) Period koji se uzima u obzir dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje 19. Predmetni postupak pokrenut je povodom apelantove troškova, kao i da pri tome onemogući svaku zloupotrebu prava tužbe 30. juna 1998. godine, a pravosnažno je okončan Presudom koja pripadaju stranama u postupku. Također, Ustavni sud Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. maja 2008. zaključuje da Osnovni sud, u periodu od 27. decembra 1999. godine. Ustavni sud je nadležan ratione temporis ispitivati godine do 15. decembra 2005. godine, nije zakazao niti jedno razumnost dužine trajanja cijelog postupka s obzirom na ročište u predmetnom postupku. Na osnovu navedenog, Ustavni činjenicu da je postupak započet nakon 14. decembra 1995. sud ne može zaključiti da je Osnovni sud preduzimao godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravovremene mjere s ciljem okončanja predmetnog postupka, pravnu snagu. Postupak povodom apelantove tužbe, koji je koji je trajao duže od 9 godina. U odnosu na Okružni sud, Ustavni predmet ispitivanja, do donošenja odluke Okružnog suda trajao sud je ustanovio da je navedeni sud svoju odluku donio u je 9 godina i 11 mjeseci. razumnom vremenskom roku, uzimajući u obzir momenat VII.1.c) Složenost predmeta podnošenja žalbe i dostavljanja spisa tom sudu na odluku o žalbi. 24. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od 20. Složenost predmeta se mora razmatrati u okviru fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, redovni sudovi moraju izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka radi o parničnom postupku radi povrata kupoprodajne cijene djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. putničkog automobila koji nema nikakve specifičnosti zbog 25. Ocjenjujući sve navedeno, uključujući ukupnu dužinu kojih bi se zaključilo da je bio složen. postupka od punih 9 godina, kao i ponašanje Osnovnog i Okružnog suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da VII.1.d) Ponašanje strana u postupku dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. Apelantovo ponašanje stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na 21. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je utvrdio da apelant i njegov opunomoćenik člana 6. stav 1. Evropske konvencije. nisu prisustvovali ročištima zakazanim za 23. decembar 1998. VII.1.e) Pitanje naknade nematerijalne štete godine i 27. decembar 1999. godine iako su uredno obaviješteni o 26. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zakazanim ročištima. Međutim, navedena ročišta sud nije zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. odgodio zbog apelantovog neprisustvovanja ročištima, već zbog Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev neiskazanog dostavljanja prvotuženom. Ročište zakazano za 15. iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. decembar 2005. godine je odgođeno za 1. februar 2006. godine Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred zbog otkaza punomoći apelantovog opunomoćenika. Ročište redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u zakazano za 2. mart 2006. godine, na prijedlog apelantovog simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja opunomoćenika, odgođeno je na neodređeno vrijeme, tako da je zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. sljedeće ročište održano 6. marta 2007. godine. Ustavni sud 27. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu zapaža da, iako je apelant doprinio dužini predmetnog postupka, nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip njegov doprinos nije bio takvog obima i karaktera da je mogao određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi značajno utjecati na cjelokupnu dužinu postupka. Ovo posebno Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom zbog toga što ročišta kojima nije pristupio nisu odgođena glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema isključivo zbog njegovog nedolaska, nego i zato što odgađanje utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se koje je apelant tražio nije podrazumijevalo da sljedeće ročište donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a treba biti zakazano tek za godinu dana. ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u Ponašanje suda vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe trajao, 22. U odnosu na ponašanje suda, Ustavni sud je utvrdio da je do donošenja odluke Ustavnog suda, 9 godina i 11 mjeseci, Osnovni sud, u periodu od juna 1998. godine do marta 2008. apelantu se određuje naknada u visini od 1.350 KM. Ovaj iznos godine, održao dvadeset ročišta i tek na dvadesetom ročištu je apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri donio presudu koju je potvrdio Okružni sud. Većina od mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. navedenih ročišta u periodu od podnošenja tužbe do ročišta VIII. Zaključak održanog 27. decembra 1999. godine su bila odgođena zbog 28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na neiskazanog dostavljanja, odnosno neurednog dostavljanja pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom tuženim. Također, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje parničnog 3. Osnovni sud je 29. prosinca 2006. godine dostavio postupka (više od 9 godina) radi povrata kupoprodajne cijene odgovor na apelaciju, a 6. studenog 2008. godine je dostavio putničkog automobila može, gotovo potpuno, staviti na teret predmetni spis na uvid. ponašanju nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim odgovor na apelaciju Osnovnog suda dostavljen je apelantu 12. opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. studenog 2008. godine. 29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove III. Činjenično stanje odluke. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, 30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke kao i činjenice koje su utvrđene uvidom u spis Osnovnog suda Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. mogu se sumirati na sljedeći način: Predsjednica 6. Apelant je 30. lipnja 1998. godine podnio tužbu Ustavnog suda Osnovnom sudu protiv Stanislava Brankovića i Saše Tešić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi povrata kupoprodajne cijene Bosne i Hercegovine osobnog automobila. Osnovni sud je u predmetnom postupku Seada Palavrić, s. r. održao sljedeća ročišta: 19. studenog i 23. prosinca 1998. godine, 5. veljače, 10. ožujka, 4. svibnja, 2. lipnja, 8. i 27. srpnja, 4. listopada, 9. studenog i 27. prosinca 1999. godine, te 15. prosinca Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 2005. godine, 1. veljače i 2. ožujka 2006. godine, potom, 6. predmetu broj AP 2249/06, rješavajući apelaciju Svetislava ožujka, 16. svibnja, 17. srpnja, 24. listopada i 17. prosinca 2007. Đekića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, godine i 11. veljače 2008. godine. Apelant i njegov članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. opunomoćenik nisu bili nazočni ročištima zakazanim za 23. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni prosinac 1998. godine, 27. prosinac 1999. godine i 15. prosinac glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: 2005. godine, a prvotuženi nije bio nazočan nijednom ročištu Seada Palavrić, predsjednica iako je u više navrata bio uredno obaviješten o održavanju Miodrag Simović, dopredsjednik ročišta. Drugotuženi je bio nazočan ročištima održanim 5. Valerija Galić, dopredsjednica veljače, 4. listopada, 9. studenog 1999. godine i 1. veljače i 2. Mato Tadić, sudac ožujka 2006. godine iako je u većini slučajeva bio uredno Krstan Simić, sudac obavještavan o svakom zakazanom ročištu. na sjednici održanoj 18. prosinca 2008. godine donio je 7. Na posljednjem ročištu Osnovni sud je konačno donio Presudu broj P-1659/98 od 24. ožujka 2008. godine, koja je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-000928 Usvaja se apelacija Svetislava Đekića. od 27. svibnja 2008. godine, kojom je usvojio apelantov tužbeni Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i zahtjev i obvezao tužene da solidarno isplate apelantu iznos od Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu 15.000 KM sa kamatom na ime povrata kupoprodajne cijene, ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na kako je zahtijevano u tužbi. donošenje odluke u razumnom roku. IV. Apelacija Nalaže se Vladi Republike Srpske, sukladno članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da a) Navodi iz apelacije Svetislavu Đekiću u roku od tri mjeseca od dana dostave ove 8. Apelant je naveo da je, zbog dugotrajnog postupka, koji je odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete pokrenut 30. lipnja 1998. godine, povrijeđeno njegovo pravo na zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu dana dostave ove odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud konvencija). Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove b) Odgovor na apelaciju odluke. 9. U najvećem dijelu odgovora Osnovni sud je iznio razloge Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i zbog kojih je odgađao ročišta, navodeći pri tomu da je većinu Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i ročišta zakazanih u 1998. i 1999. godini odgodio zbog toga što je Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u dostava prvotuženom bila neuredna, ili zato što dostava nije bila "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". iskazana. Ročište zakazano za 15. prosinac 2005. godine je OBRAZLOŽENJE odgođeno zbog otkaza ovlasti apelantovog opunomoćenika. I. Uvod Dalje je navedeno da je ročište zakazano za 1. veljaču 2006. godine odgođeno zbog toga što je dostava prvotuženom bila 1. Svetislav Đekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje neuredna, a ročište zakazano za 2. ožujak 2006. godine je Jošavke, Općina Čelinac, podnio je 24. srpnja 2006. godine odgođeno na prijedlog apelanta i njegova opunomoćenika. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem Osnovni sud se nije izjasnio o eventualnoj povredi apelantovih tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: konvencijom. Osnovni sud) broj P-1659/98. U tijeku postupka pred Ustavnim sudom predmetni postupak je okončan Presudom Osnovnog V. Relevantni propisi suda broj P-1659/98 od 24. ožujka 2008. godine, koja je 10. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i tekstu: Okružni sud) broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. svibnja 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 2008. godine. 32/94) II. Postupak pred Ustavnim sudom Članak 10. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez Osnovnog suda je zatraženo 29. studenog 2006. godine da odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku dostavi odgovor na apelaciju. zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik 17. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru Članak 10. okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito o složenosti manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili strankama pripadaju u postupku. drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud za ljudska prava, Mikulić protiv VI. Dopustivost Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, 11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima 18. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u 12. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv postupci imaju žuran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese stavak 18). u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je VII.1.b) Razdoblje koji se uzima u obzir koristio. 19. Predmetni postupak pokrenut je povodom apelantove 13. U konkretnom slučaju apelant se obratio apelacijom tužbe 30. lipnja 1998. godine, a pravomoćno je okončan Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u Presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim svibnja 2008. godine. Ustavni sud je nadležan ratione temporis sudom, okončan Presudom Osnovnog suda broj P-1659/98 od ispitivati razumnost duljine trajanja cijelog postupka obzirom na 24. ožujka 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog činjenicu da je postupak započet nakon 14. prosinca 1995. suda broj 011-0-GŽ-08-000928 od 27. svibnja 2008. godine. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravnu snagu. Postupak povodom apelantove tužbe, koji je okončan, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmet ispitivanja, do donošenja odluke Okružnog suda trajao apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može iznimno razmatrati je 9 godina i 11 mjeseci. apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija VII.1.c) Složenost predmeta ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti 20. Složenost predmeta se mora razmatrati u okviru Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom redoviti sudovi moraju izvesti i procijeniti u svjetlu pravne naravi dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog spora. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji parničnom postupku radi povrata kupoprodajne cijene osobnog neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. automobila koji nema nikakve specifičnosti zbog kojih bi se 14. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i zaključilo da je bio složen. Hercegovine, članka 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede VII.1.d) Ponašanje strana u postupku dopustivosti. Apelantovo ponašanje VII. Meritum 21. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati je li apelant 15. Apelant tvrdi da mu je, zbog nerazumno dugog trajanja doprinio duljini trajanja predmetnog postupka. U svezi s tim, postupka glede njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično Ustavni sud je utvrdio da apelant i njegov opunomoćenik nisu suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. bili nazočni ročištima zakazanim za 23. prosinac 1998. godine i stavak 1. Europske konvencije. 27. prosinac 1999. godine iako su uredno obaviješteni o zakazanim ročištima. Međutim, navedena ročišta sud nije VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku odgodio zbog apelantov nenazočnosti ročištima, već zbog Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: neiskazane dostave prvotuženom. Ročište zakazano za 15. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prosinac 2005. godine je odgođeno za 1. veljaču 2006. godine prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: zbog otkaza ovlasti apelantovog opunomoćenika. Ročište Š...Ć zakazano za 2. ožujak 2006. godine, na prijedlog apelantovog opunomoćenika, odgođeno je na neodređeno vrijeme, tako da je (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim sljedeće ročište održano 6. ožujka 2007. godine. Ustavni sud stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom Š...Ć. zapaža da, iako je apelant doprinio duljini predmetnog postupka, Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom njegov doprinos nije bio takvog opsega i karaktera da je mogao dijelu glasi: značajno utjecati na cjelokupnu duljinu postupka. Ovo posebice Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili zbog toga što ročišta kojima nije pristupio nisu odgođena utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima isključivo zbog njegova nedolaska, nego i zato što odgađanje pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku koje je apelant tražio nije podrazumijevalo da sljedeće ročište Š...Ć. treba biti zakazano tek za godinu dana. VII.1.a) Relevantna načela Ponašanje suda 16. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira 22. U odnosu na ponašanje suda, Ustavni sud je utvrdio da je svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku Osnovni sud, u razdoblju od lipnja 1998. godine do ožujka 2008. utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza. Na državama godine, održao dvadeset ročišta i tek na dvadesetom ročištu je ugovornicama je da svoj pravni sustav organiziraju tako da donio presudu koju je potvrdio Okružni sud. Većina od njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Europski sud za navedenih ročišta u razdoblju od podnošenja tužbe do ročišta ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. svibnja održanog 27. prosinca 1999. godine su bila odgođena zbog 1991. godine, serija A broj 206-A, str. 10. i 11, stavak 19). neiskazane dostave, odnosno neuredne dostave tuženim. Ustavni sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje Također, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u razdoblju od praktično lišava pojedinca njegovih prava, čime se dovode u 27. prosinca 1999. godine do 15. prosinca 2005. godine nije pitanje efikasnost pravnog sustava i pravna sigurnost pojedinca. zakazivao i održavao ročišta u predmetnom postupku. Od narednih osam održanih ročišta jedno je odgođeno zbog stavak 1. Europske konvencije kada se ukupno trajanje otkazivanja ovlasti apelantovog opunomoćenika, tri ročišta su parničnog postupka (više od 9 godina) radi povrata kupoprodajne odgođena zbog neuredne dostave poziva prvotuženom, dva cijene osobnog automobila može, gotovo potpuno, staviti na teret ročišta su odgođena na prijedlog parničnih stranaka zbog ponašanju nadležnog redovitog suda, te kada taj sud nije dao mogućnosti mirnog rješavanja spora, odnosno poravnanja, jedno razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim ročište je odgođeno zbog odsustva predmetnog suca, a jedno opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. ročište je odgođeno na apelantov prijedlog. 29. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. 23. Na temelju navedenog, Ustavni sud konstatira da je Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu prvostupanjski sud u predmetnom postupku, generalno ove odluke. gledajući, aktivno zakazivao veliki broj ročišta u razdoblju od 30. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke podnošenja apelantove tužbe do 27. prosinca 1999. godine, kao i Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. u razdoblju od 15. prosinca 2005. godine do donošenja Predsjednica prvostupanjske presude 24. ožujka 2008. godine. Međutim, Ustavnog suda rezultat tih ročišta nije bilo donošenje prvostupanjske presude u razumnom vremenskom roku. Iz toga proizlazi da prvostupanjski Bosne i Hercegovine sud u konkretnom slučaju nije postupao sukladno odredbi članka Seada Palavrić, v. r. 10. ZPP prema kojoj je bio dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao i pri tomu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju stranama u predmetu broj AP 2326/06, rješavajući apelaciju Nenada Kapora, postupku. Također, Ustavni sud zaključuje da Osnovni sud, u na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav razdoblju od 27. prosinca 1999. godine do 15. prosinca 2005. 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i godine, nije zakazao niti jedno ročište u predmetnom postupku. Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj Na temelju navedenog, Ustavni sud ne može zaključiti da je 60/05 i 64/08), u sastavu: Osnovni sud poduzimao pravodobne mjere s ciljem okončanja Seada Palavrić, predsjednica predmetnog postupka, koji je trajao dulje od 9 godina. U odnosu Miodrag Simović, potpredsjednik na Okružni sud, Ustavni sud je ustanovio da je navedeni sud Valerija Galić, potpredsjednica svoju odluku donio u razumnom vremenskom roku, uzimajući u obzir momenat podnošenja priziva i dostave spisa tom sudu na Krstan Simić, sudija odluku o prizivu. Mirsad Ćeman, sudija 24. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka Usvaja se apelacija Nenada Kapora. učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine 25. Ocjenjujući sve navedeno, uključujući ukupnu duljinu i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i postupka od punih 9 godina, kao i ponašanje Osnovnog i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u Okružnog suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da razumnom roku. duljina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz članka Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da bez 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na daqnjeg odlagawa donese odluku u predmetu broj "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na 092-0-P-06-000-549, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. qudskih prava i osnovnih sloboda. VII.1.e) Pitanje naknade nematerijalne štete Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da u roku od 26. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta 30 dana od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i zbog duljine trajanja parničnog postupka. Prema članku 76. Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu i Hercegovine. štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 27. Prigodom odlučivanja o zahtjevu za naknadu OBRAZLOŽEWE nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima I. Uvod (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u 1. Nenad Kapor (u daqnjem tekstu: apelant) iz Milića je "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. podnio 2. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daqnjem tekstu: Okružni 150 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, iznos od 300 KM. sud) nije donio odluku u razumnom roku u predmetu broj Imajući u vidu činjenicu da je postupak glede apelantove tužbe 014-0-GŽ-06-000 045 od 14. juna 2006. godine. Apelant je 25. aprila trajao, do donošenja odluke Ustavnog suda, 9 godina i 11 2007. godine dopunio apelaciju. mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 1.350 KM. II. Postupak pred Ustavnim sudom Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda u Vlasenici (u daqnjem tekstu: VIII. Zaključak Osnovni sud) zatraženo je 2. marta 2007. godine da dostave 28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na odgovore na apelaciju. pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom 3. Osnovni sud je 16. marta 2007. godine dostavio odgovor na roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. apelaciju, a Okružni sud 23. marta 2007. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor 16. Uvidom u predmetni spis Okružnog suda Ustavni sud je Osnovnog i Okružnog suda dostavljen je apelantu 3. novembra utvrdio da do oktobra 2008. godine, kada je izvršen uvid, 2008. godine. Okružni sud nije donio odluku o apelantovoj žalbi. III. Činjenično stanje IV. Apelacija 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih a) Navodi iz apelacije navoda, utvrđenih uvidom u spis Okružnog suda, mogu da se sumiraju na sljedeći način: 17. Apelant je naveo da je, zbog dugotrajnog postupka, koji je pokrenut 15. oktobra 2002. godine i očigledne opstrukcije 6. Apelant navodi da je bio zaposlenik AD "Boksit" Milići pravosudnog organa, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u (u daqnjem tekstu: tuženi) do 15. oktobra 2002. godine i da je ra- dio na poslovima tehničkog rukovodioca kopa kada mu je razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i Rješenjem o otkazu Ugovora o radu broj I-A-1-2020/02 od 14. osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i avgusta 2002. godine radni odnos prestao zbog smanjenog obima proizvodnje i organizacionih tehnoloških promjena u pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i proizvodwi. člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 7. Apelant je 15. oktobra 2002. godine podnio tužbu b) Odgovor na apelaciju Osnovnom sudu radi poništewa Rješewa tuženog o otkazu 18. U najvećem dijelu odgovora Osnovni sud je iznio Ugovora o radu broj I-A-1-2020/02 od 14. avgusta 2002. godine i hronološki redoslijed radwi koje je preduzeo u postupku radi naknade primawa iz radnog odnosa. Apelant traži da mu se povodom apelantove tužbe. Smatra da ovaj sud nije povrijedio isplati naknada na ime izgubljene plate za period od 1. jula 2002. apelantova prava i da su nastojali da ispoštuju rokove s godine do 31. decembra 2004. godine u iznosu od 39.408,00 KM sa obzirom na to da se radi o radnom sporu. zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedinačni dug od 15. 19. U svom odgovoru Okružni sud navodi da su apelantovi avgusta 2002. godine do 15. u mjesecu za prethodni mjesec do 31. navodi neosnovani i predlaže da Ustavni sud, u skladu sa svojim decembra 2004. godine u iznosu od 7.908,70 KM. Takođe, apelant ovlašćewima, odbaci apelaciju zbog toga što nisu ispunjeni traži da mu se isplate i plate ubuduće, do povratka na posao, sa uslovi iz člana 16 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine zakonskim zateznim kamatama, kao i naknada na ime regresa i ili, ukoliko Ustavni sud ustanovi da je apelacija dopustiva, da toplog obroka za navedeni period sa zakonskim zateznim je odbije kao neosnovanu zbog toga što smatra da osporenom kamatama. odlukom Okružnog suda nisu povrijeđena apelantova prava iz 8. U predmetnom postupku Osnovni sud je održao ukupno Evropske konvencije. četiri ročišta, i to: 17. maja 2005. godine, 1. juna 2005. godine, 22. jula 2005. godine i 2. septembra 2005. godine. Tuženi je pristupio V. Relevantni propisi samo ročištu održanom 2. septembra 2005. godine iako je uredno 20. Zakon o parničkom postupku ("Službeni list SFRJ" br. bio obavještavan o svakom zakazanom ročištu. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i 9. Apelant je 26. novembra 2005. godine i 1. jula 2005. godine "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) predsjedniku Osnovnog suda podnio prigovor na rad Suda zbog Član 10 odugovlačewa postupka. Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez 10. Osnovni sud je Presudom broj Rs-238/04 od 25. novembra odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku 2005. godine poništio kao nezakonito Rješenje tuženog o zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. otkazu Ugovora o radu apelanta broj I-A-1-2020/02 od 14. avgusta 21. Zakon o parničkom postupku ("Službeni glasnik 2002. godine i obavezao ga da apelanta vrati na posao i rasporedi Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) na poslove koje je obavljao prije datog otkaza ili na druge Član 10 poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Isto tako, sud Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačewa i sa je obavezao tuženog da apelantu isplati naknadu na ime što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava izgubljenih plata za period od 1. jula 2002. do 31. decembra 2004. koja strankama pripadaju u postupku. godine u iznosu od 39.408,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedinačan dug u iznosu od 7.908,70 KM, kao i plate VI. Dopustivost ubuduće, sve do povratka na posao, naknadu na ime regresa za 2002. 22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, godinu u iznosu od 627,00 KM, za 2003. godinu u iznosu od 804,00 Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima KM i za 2004. godinu u iznosu od 1.917,00 KM sa zakonskim koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zateznim kamatama. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 11. Protiv prvostepene presude apelant je 23. decembra 2005. 23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, godine podnio žalbu Okružnom sudu zbog pogrešno i nepotpuno Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv utvrđenog činjeničnog stawa i pogrešne primjene materijalnog presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi prava. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se 12. Okružni sud je 14. juna 2006. godine Rješenjem broj podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 014-0-GŽ-06-000 045 usvojio žalbu, prvostepenu presudu ukinuo primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. koristio. 13. Osnovni sud je 20. marta 2007. godine Presudom broj 24. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da 092-0-P-06-000-549 u cijelosti odbio kao neosnovan apelantov parnički postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje, tužbeni zahtjev. odnosno da u njegovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom 14. Apelant je 2. aprila 2007. godine podnio žalbu roku", u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana Okružnom sudu. Postupak povodom žalbe još traje. 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu 15. U međuvremenu, apelant se u više navrata obraćao člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija Ombudsmanima Republike Srpske za zaštitu svojih prava, koji dopustiva. Naime, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, su 2. jula 2007. godine, 22. avgusta 2007. godine preporučivali Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema Okružnom sudu da donese odluku u predmetnom sporu s obzirom odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna na to da se radi o radnom sporu koji shodno Zakonu o parničkom kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i postupku ima prioritet pri rješavanju. Takođe, apelant je u Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u više navrata podnosio pisane urgencije Okružnom sudu radi Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu okončawa predmetnog spora. ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki razumnost trajawa postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih Hercegovine, člana 16 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za qudska prava, sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, dopustivosti. serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24). VII. Meritum 26. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajawa a) Složenost predmeta postupka povodom njegove tužbe, povrijeđeno njegovo pravo na 33. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora da pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i razmatra u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog člana 6 stav 1 Evropske konvencije. spora, tj. dokaza koje redovni sudovi moraju da izvedu i procijene u svjetlu pravne prirode spora. Pravo na pravično suđenje 34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: postupku u kom se utvrđuje da li apelantu pripadaju prava iz Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju radnog odnosa u skladu sa relevantnim zakonskim propisima. qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: Ustavni sud primjećuje da se apelantov slučaj ne može da opiše Š...Ć kao složen kako u pogledu činjeničnog stawa, tako i u pogledu e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim pravnih pitawa. Naprotiv, Ustavni sud smatra da je u pitanju jednostavan predmet i da pitanje njegove složenosti, odnosno stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. jednostavnosti, nije odlučujuće da se ne donese konačna Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu meritorna odluka u periodu više od 6 godina. glasi: Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili b) Apelantovo ponašanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako 35. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašawa strane koja Š...Ć. učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za Primjenqivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije qudska prava, No.11541/85, 12. april 1989. godine, O.I. 70). 27. U konkretnom slučaju se radi o zahtjevu da se apelantu u 36. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se dužina razumnom roku omogući da ostvari svoja prava iz radnog odnosa. postupka ne može da pripiše apelantu, jer nije koristio bilo Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije kakve metode koji bi mogli da dovedu do odugovlačewa postupka. primjenqiv. Naime, apelant je aktivno učestvovao u toku postupku pred 28. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, redovnim sudovima, koristeći sva zakonom raspoloživa pravna razumnost dužine trajawa postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu sredstva kako bi se utvrdila osnovanost njegovog zahtjeva i okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima okončao postupak. Dakle, apelant je koristio pravna sredstva s uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o ciljem ostvarivawa svojih prava, u okviru Zakona o parničkom složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog postupku, da bi u što kraćem roku dobio konačnu meritornu suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna odluku. Ustavni sud ne nalazi u apelantovom ponašanju bilo stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji način Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, doprinio sveukupnoj dužini konkretnog upravnog postupka. Izvještaj broj 2002-I, stav 38). c) Ponašanje javnih vlasti 29. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, 37. Apelant je 15. oktobra 2002. godine podnio tužbu veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za Osnovnom sudu radi poništavawa rješewa o otkazu ugovora o prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na radu i radi naknade primawa iz radnog odnosa. Osnovni sud je ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni nedostaci u nakon četiri godine donio prvobitnu Presudu broj Rs-238/04, tj. organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier 25. novembra 2005. godine, kom je djelimično usvojio njegov protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, tužbeni zahtjev. U periodu od oktobra 2002. godine do novembra Izvještaji 1997-IV). 2005. godine Osnovni sud je održao pet ročišta i tek na petom 30. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita ročištu je donio navedenu presudu protiv koje su i apelant i marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču tuženi podnijeli žalbe. Okružni sud je 14. juna 2006. godine ličnog statusa, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u usvojio žalbe parničkih stanaka, prvostepenu presudu ukinuo i kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv drugostepeni sud nije meritorno odlučivao, jer je predmet vraćen Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj na ponovni postupak. Ovaj sud, i nakon proteka roka od četiri 228-B, stav 18). godine od podnošewa tužbe, nije koristio mogućnosti date Zakonom o parničkom postupku, upravnom sporu da na osnovu Period koji se uzima u obzir upotpunjenog postupka, na osnovu utvrđenih činjenica, mogu da 31. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak radi ponište osporeno rješenje i sami riješe spor u meritumu pri poništavawa rješewa o otkazu ugovora o radu i radi naknade tome vodeći računa da se radi o radnim sporovima, koji, prema primawa iz radnog odnosa 15. oktobra 2002. godine i da do danas odredbama navedenog zakona, treba da imaju prioritet pri nije završen. Shodno tome, period u kom je pokrenut navedeni rješavanju. Osnovni sud je dalje, postupajući u ponovnom postupku postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na 20. marta 2007. godine, odbio u cijelosti kao neosnovan apelantov činjenicu da je započet nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon tužbeni zahtjev zbog čega je on podnio žalbu Okružnom sudu 2. što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, aprila 2007. godine, pa postupak povodom apelantove žalbe još postupak (do donošewa ove odluke) traje više od 6 godina. traje. Ustavni sud zapaža da ovako dugo odlaganje da se donese 32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u presuda u postupku rješavawa povodom apelantove tužbe ni konkretnom postupku došlo do kršewa prava na postupak u Osnovni, ni Okružni sud u svom odgovoru ni na koji način nisu razumnom roku, kako to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske obrazložili. konvencije. Polazeći od kriterijuma utvrđenih praksom 38. Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno Evropskog suda za qudska prava, Ustavni sud ističe da se opravdanje za ovakvo dejstvovanje redovnih sudova, te da se period odlučivawa u upravnom sporu o apelantovom tužbenom zahtjevu ne Seada Palavrić, predsjednica može da smatra "razumnim" u smislu člana 6 stav 1 Evropske Miodrag Simović, potpredsjednik konvencije. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da se ovako Valerija Galić, potpredsjednica neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti da stavi na Krstan Simić, sudija teret nadležnim sudovima koji su odlučivali u upravnom sporu s Mirsad Ćeman, sudija obzirom na to da činjenice koje treba da se utvrde u postupku na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je povodom apelantovog zahtjeva nikako ne mogu da se svrstaju u složene, čije bi utvrđivanje zahtijevalo duže vrijeme i neke ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 posebne pravne postupke za sprovođenje dokaza. Usvaja se apelacija Nenada Kapora. 39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i iznesen u Odluci broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u donošenje odluke u razumnom roku. meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršewa apelantovog prava na utvrđivanje Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć." S obzirom 092-0-P-06-000-549, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i na to da postupak u ovom predmetu još uvijek nije završen, a Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu započeo je u oktobru 2002. godine, Ustavni sud zakqučuje da je ljudskih prava i osnovnih sloboda. povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke u Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da u roku od razumnom roku. 30 dana od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne 40. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de Bosne i Hercegovine. facto, lišavawa pojedinca njegovih prava i gubitka Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i djelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i 41. Ocjenjujući sve navedeno, ukqučujući ukupnu dužinu Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u postupka od punih 6 godina, kao i ponašanje Osnovnog i Okružnog "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da dužina OBRAZLOŽENJE postupka nije zadovoqila zahtjev "razumnosti" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je prekršeno pravo na "suđenje u I. Uvod razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje 1. Nenad Kapor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića je iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 podnio 2. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Evropske konvencije. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni Ostali navodi sud) nije donio odluku u razumnom roku u predmetu broj 42. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u vezi sa kršenjem 014-0-GŽ-06-000 045 od 14. juna 2006. godine. Apelant je 25. prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i aprila 2007. godine dopunio apelaciju. Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud II. Postupak pred Ustavnim sudom smatra da nije neophodno posebno razmatrati i eventualno 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Okružnog suda i Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osnovni sud) zatraženo je 2. marta 2007. godine da dostave VIII. Zakqučak odgovore na apelaciju. 43. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na 3. Osnovni sud je 16. marta 2007. godine dostavio odgovor pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku na apelaciju, a Okružni sud 23. marta 2007. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 odgovor Osnovnog i Okružnog suda dostavljen je apelantu 3. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje parničkog novembra 2008. godine. postupka (6 godina) radi utvrđivawa prava iz radnog odnosa može, u potpunosti, da stavi na teret ponašanju nadležnog redovnog III. Činjenično stanje suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi mogli da se smatraju 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje utvrđenih uvidom u spis Okružnog suda, mogu se sumirati na postupka. sljedeći način: 44. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni 6. Apelant navodi da je bio zaposlenik AD "Boksit" Milići (u sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. daljnjem tekstu: tuženi) do 15. oktobra 2002. godine i da je radio 45. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke na poslovima tehničkog rukovodioca kopa kada mu je Rješenjem Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. o otkazu Ugovora o radu broj I-A-1-2020/02 od 14. augusta 2002. godine radni odnos prestao zbog smanjenog obima Predsjednica proizvodnje i organizacionih tehnoloških promjena u Ustavnog suda proizvodnji. Bosne i Hercegovine 7. Apelant je 15. oktobra 2002. godine podnio tužbu Seada Palavrić, s. r. Osnovnom sudu radi poništenja Rješenja tuženog o otkazu Ugovora o radu broj I-A-1-2020/02 od 14. augusta 2002. godine i radi naknade primanja iz radnog odnosa. Apelant traži da mu se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u isplati naknada na ime izgubljene plaće za period od 1. jula 2002. predmetu broj AP 2326/06, rješavajući apelaciju Nenada godine do 31. decembra 2004. godine u iznosu od 39.408,00 KM Kapora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, sa zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedinačni dug od člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog 15. augusta 2002. godine do 15. u mjesecu za prethodni mjesec suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i do 31. decembra 2004. godine u iznosu od 7.908,70 KM. Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: Također, apelant traži da mu se isplate i plaće ubuduće, do 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 povratka na posao, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i odbije kao neosnovanu zbog toga što smatra da osporenom naknada na ime regresa i toplog obroka za navedeni period sa odlukom Okružnog suda nisu povrijeđena apelantova prava iz zakonskim zateznim kamatama. Evropske konvencije. 8. U predmetnom postupku Osnovni sud je održao ukupno V. Relevantni propisi četiri ročišta, i to: 17. maja 2005. godine, 1. juna 2005. godine, 20. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 22. jula 2005. godine i 2. septembra 2005. godine. Tuženi je 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i pristupio samo ročištu održanom 2. septembra 2005. godine iako 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i je uredno bio obavještavan o svakom zakazanom ročištu. 32/94) 9. Apelant je 26. novembra 2005. godine i 1. jula 2005. Član 10. godine predsjedniku Osnovnog suda podnio prigovor na rad Suda zbog odugovlačenja postupka. Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez 10. Osnovni sud je Presudom broj Rs-238/04 od 25. odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku novembra 2005. godine poništio kao nezakonito Rješenje zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. tuženog o otkazu Ugovora o radu apelanta broj I-A-1-2020/02 od 21. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik 14. augusta 2002. godine i obavezao ga da apelanta vrati na posao Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) i rasporedi na poslove koje je obavljao prije datog otkaza ili na Član 10. druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Isto Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što tako, sud je obavezao tuženog da apelantu isplati naknadu na ime manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja izgubljenih plaća za period od 1. jula 2002. do 31. decembra strankama pripadaju u postupku. 2004. godine u iznosu od 39.408,00 KM sa zakonskim zateznim VI. Dopustivost kamatama za svaki pojedinačan dug u iznosu od 7.908,70 KM, 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i plaće ubuduće, sve do povratka na posao, naknadu na ime Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja regresa za 2002. godinu u iznosu od 627,00 KM, za 2003. godinu su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog u iznosu od 804,00 KM i za 2004. godinu u iznosu od 1.917,00 presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. KM sa zakonskim zateznim kamatama. 23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 11. Protiv prvostepene presude apelant je 23. decembra 2005. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv godine podnio žalbu Okružnom sudu zbog pogrešno i nepotpuno presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se prava. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 12. Okružni sud je 14. juna 2006. godine Rješenjem broj primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg 014-0-GŽ-06-000 045 usvojio žalbu, prvostepenu presudu je koristio. ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 24. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da 13. Osnovni sud je 20. marta 2007. godine Presudom broj parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo 092-0-P-06-000-549 u cijelosti odbio kao neosnovan apelantov traje, odnosno da u njegovom slučaju nije donesena odluka u tužbeni zahtjev. "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i 14. Apelant je 2. aprila 2007. godine podnio žalbu Okružnom Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u sudu. Postupak povodom žalbe još traje. konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog 15. U međuvremenu, apelant se u više navrata obraćao suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. Ombudsmanima Republike Srpske za zaštitu svojih prava, koji stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno su 2. jula 2007. godine, 22. augusta 2007. godine preporučivali razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko Okružnom sudu da donese odluku u predmetnom sporu s apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda obzirom na to da se radi o radnom sporu koji prema Zakonu o koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti parničnom postupku ima prioritet pri rješavanju. Također, koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u apelant je u više navrata podnosio pisane urgencije Okružnom ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila sudu radi okončanja predmetnog spora. Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti 16. Uvidom u predmetni spis Okružnog suda Ustavni sud je postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije utvrdio da do oktobra 2008. godine, kada je izvršen uvid, dopustiva. Okružni sud nije donio odluku o apelantovoj žalbi. 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i IV. Apelacija Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu a) Navodi iz apelacije dopustivosti. 17. Apelant je naveo da je, zbog dugotrajnog postupka, koji je pokrenut 15. oktobra 2002. godine i očigledne opstrukcije VII. Meritum pravosudnog organa, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u 26. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i postupka povodom njegove tužbe, povrijeđeno njegovo pravo na člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Pravo na pravično suđenje člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b) Odgovor na apelaciju Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 18. U najvećem dijelu odgovora Osnovni sud je iznio prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: hronološki redoslijed radnji koje je preduzeo u postupku Š...Ć povodom apelantove tužbe. Smatra da ovaj sud nije povrijedio e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim apelantova prava i da su nastojali da ispoštuju rokove s obzirom stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć. na to da se radi o radnom sporu. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu 19. U svom odgovoru Okružni sud navodi da su apelantovi glasi: navodi neosnovani i predlaže da Ustavni sud, u skladu sa svojim Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili ovlaštenjima, odbaci apelaciju zbog toga što nisu ispunjeni uvjeti osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima iz člana 16. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ili, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku ukoliko Ustavni sud ustanovi da je apelacija dopustiva, da je Š...Ć. Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije 36. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se dužina 27. U konkretnom slučaju se radi o zahtjevu da se apelantu u postupka ne može pripisati apelantu, jer nije koristio bilo kakve razumnom roku omogući da ostvari svoja prava iz radnog metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. odnosa. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske Naime, apelant je aktivno učestvovao u toku postupku pred konvencije primjenjiv. redovnim sudovima, koristeći sva zakonom raspoloživa pravna 28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, sredstva kako bi se utvrdila osnovanost njegovog zahtjeva i razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okončao postupak. Dakle, apelant je koristio pravna sredstva s okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima ciljem ostvarivanja svojih prava, u okviru Zakona o parničnom uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti postupku, da bi u što kraćem roku dobio konačnu meritornu predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili odluku. Ustavni sud ne nalazi u apelantovom ponašanju bilo drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji način za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, doprinio sveukupnoj dužini konkretnog upravnog postupka. aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj c) Ponašanje javnih vlasti broj 2002-I, stav 38). 37. Apelant je 15. oktobra 2002. godine podnio tužbu 29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, Osnovnom sudu radi poništavanja rješenja o otkazu ugovora o veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za radu i radi naknade primanja iz radnog odnosa. Osnovni sud je prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke nakon četiri godine donio prvobitnu Presudu broj Rs-238/04, tj. na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci 25. novembra 2005. godine, kojom je djelimično usvojio njegov u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier tužbeni zahtjev. U periodu od oktobra 2002. godine do novembra protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, 2005. godine Osnovni sud je održao pet ročišta i tek na petom Izvještaji 1997-IV). ročištu je donio navedenu presudu protiv koje su i apelant i tuženi 30. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita podnijeli žalbe. Okružni sud je 14. juna 2006. godine usvojio žalbe marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog parničnih stanaka, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio statusa, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, drugostepeni domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan sud nije meritorno odlučivao, jer je predmet vraćen na ponovni karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od postupak. Ovaj sud, i nakon proteka roka od četiri godine od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). podnošenja tužbe, nije koristio mogućnosti date Zakonom o parničnom postupku, upravnom sporu da na osnovu upotpunjenog Period koji se uzima u obzir postupka, na osnovu utvrđenih činjenica, mogu poništiti osporeno 31. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak radi rješenje i sami riješiti spor u meritumu pri tome vodeći računa da se poništavanja rješenja o otkazu ugovora o radu i radi naknade radi o radnim sporovima, koji, prema odredbama navedenog primanja iz radnog odnosa 15. oktobra 2002. godine i da do danas zakona, treba da imaju prioritet pri rješavanju. Osnovni sud je nije završen. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni dalje, postupajući u ponovnom postupku 20. marta 2007. godine, postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na odbio u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev zbog činjenicu da je započet nakon 14. decembra 1995. godine, tj. čega je on podnio žalbu Okružnom sudu 2. aprila 2007. godine, pa nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. postupak povodom apelantove žalbe još traje. Ustavni sud zapaža Dakle, postupak (do donošenja ove odluke) traje više od 6 da ovako dugo odgađanje da se donese presuda u postupku godina. rješavanja povodom apelantove tužbe ni Osnovni, ni Okružni sud 32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u u svom odgovoru ni na koji način nisu obrazložili. konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u 38. Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske opravdanje za ovakvo djelovanje redovnih sudova, te da se period konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog odlučivanja u upravnom sporu o apelantovom tužbenom zahtjevu suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući konvencije. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da se ovako naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti staviti na postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane teret nadležnim sudovima koji su odlučivali u upravnom sporu s (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, obzirom na to da činjenice koje treba da se utvrde u postupku presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; povodom apelantovog zahtjeva nikako ne mogu da se svrstaju u Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav složene, čije bi utvrđivanje zahtijevalo duže vrijeme i neke 24). posebne pravne postupke za provođenje dokaza. a) Složenost predmeta 39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine 33. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u spora, tj. dokaza koje redovni sudovi moraju izvesti i procijeniti u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo svjetlu pravne prirode spora. opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje 34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć." S postupku u kojem se utvrđuje da li apelantu pripadaju prava iz obzirom na to da postupak u ovom predmetu još uvijek nije radnog odnosa u skladu sa relevantnim zakonskim propisima. završen, a započeo je u oktobru 2002. godine, Ustavni sud Ustavni sud primjećuje da se apelantov slučaj ne može opisati zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje kao složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu meritorne odluke u razumnom roku. pravnih pitanja. Naprotiv, Ustavni sud smatra da je u pitanju jednostavan predmet i da pitanje njegove složenosti, odnosno 40. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od jednostavnosti, nije odlučujuće da se ne donese konačna fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog meritorna odluka u periodu više od 6 godina. vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i b) Apelantovo ponašanje povjerenja u pravni sistem. 35. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima 41. Ocjenjujući sve navedeno, uključujući ukupnu dužinu saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja postupka od punih 6 godina, kao i ponašanje Osnovnog i učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za Okružnog suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da ljudska prava, No.11541/85, 12. april 1989. godine, O.I. 70). dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je prekršeno pravo na "suđenje Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. OBRAZLOŽENJE I. Uvod Ostali navodi 1. Nenad Kapor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića je 42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa kršenjem podnio 2. kolovoza 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) smatra da nije neophodno posebno razmatrati i eventualno kršenje nije donio odluku u razumnom roku u predmetu broj prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i 014-0-GŽ-06-000 045 od 14. lipnja 2006. godine. Apelant je 25. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. travnja 2007. godine dopunio apelaciju. VIII. Zaključak II. Postupak pred Ustavnim sudom 43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom Okružnog suda i Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Osnovni sud) zatraženo je 2. ožujka 2007. godine da dostave Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje parničnog odgovore na apelaciju. postupka (6 godina) radi utvrđivanja prava iz radnog odnosa može, 3. Osnovni sud je 16. ožujka 2007. godine dostavio odgovor u potpunosti, staviti na teret ponašanju nadležnog redovnog suda, na apelaciju, a Okružni sud 23. ožujka 2007. godine. te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. odgovor Osnovnog i Okružnog suda dostavljen je apelantu 3. 44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, studenog 2008. godine. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. III. Činjenično stanje 45. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. utvrđenih uvidom u spis Okružnog suda, mogu se sumirati na sljedeći način: Predsjednica 6. Apelant navodi da je bio uposlenik AD "Boksit" Milići (u Ustavnog suda daljnjem tekstu: tuženi) do 15. listopada 2002. godine i da je radio Bosne i Hercegovine na poslovima tehničkog rukovoditelja kopa kada mu je Rješenjem Seada Palavrić, s. r. o otkazu Ugovora o radu broj I-A-1-2020/02 od 14. kolovoza 2002. godine radni odnos prestao zbog smanjenog opsega proizvodnje i organizacijskih tehnoloških promjena u proizvodnji. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 7. Apelant je 15. listopada 2002. godine podnio tužbu predmetu broj AP 2326/06, rješavajući apelaciju Nenada Osnovnom sudu radi poništenja Rješenja tuženog o otkazu Kapora, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ugovora o radu broj I-A-1-2020/02 od 14. kolovoza 2002. godine članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. Pravila i radi naknade primanja iz radnog odnosa. Apelant traži da mu se Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i isplati naknada na ime izgubljene plaće za razdoblje od 1. srpnja Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu: 2002. godine do 31. prosinca 2004. godine u iznosu od 39.408,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedinačni dug Seada Palavrić, predsjednica od 15. kolovoza 2002. godine do 15. u mjesecu za prethodni Miodrag Simović, dopredsjednik mjesec do 31. prosinca 2004. godine u iznosu od 7.908,70 KM. Valerija Galić, dopredsjednica Također, apelant traži da mu se isplate i plaće ubuduće, do povratka na posao, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i Krstan Simić, sudac naknada na ime regresa i toplog obroka za navedeno razdoblje sa Mirsad Ćeman, sudac zakonskim zateznim kamatama. na sjednici održanoj 17. studenog 2008. godine donio je 8. U predmetnom postupku Osnovni sud je održao ukupno četiri ročišta, i to: 17. svibnja 2005. godine, 1. lipnja 2005. godine, 22. srpnja 2005. godine i 2. rujna 2005. godine. Tuženi je pristupio ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 samo ročištu održanom 2. rujna 2005. godine iako je uredno bio Usvaja se apelacija Nenada Kapora. obavještavan o svakom zakazanom ročištu. Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i 9. Apelant je 26. studenog 2005. godine i 1. srpnja 2005. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu godine predsjedniku Osnovnog suda podnio prigovor na rad Suda ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje zbog odugovlačenja postupka. odluke u razumnom roku. 10. Osnovni sud je Presudom broj Rs-238/04 od 25. studenog Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da bez 2005. godine poništio kao nezakonito Rješenje tuženog o otkazu daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj Ugovora o radu apelanta broj I-A-1-2020/02 od 14. kolovoza 092-0-P-06-000-549, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i 2002. godine i obvezao ga da apelanta vrati na posao i rasporedi na Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu poslove koje je obnašao prije danog otkaza ili na druge poslove ljudskih prava i temeljnih sloboda. koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Isto tako, sud je obvezao tuženog da apelantu isplati naknadu na ime izgubljenih Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da u roku od plaća za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2004. godine 30 dana od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i u iznosu od 39.408,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama za Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, svaki pojedinačan dug u iznosu od 7.908,70 KM, kao i plaće sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i ubuduće, sve do povratka na posao, naknadu na ime regresa za Hercegovine. 2002. godinu u iznosu od 627,00 KM, za 2003. godinu u iznosu od Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 804,00 KM i za 2004. godinu u iznosu od 1.917,00 KM sa Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i zakonskim zateznim kamatama. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 11. Protiv prvostupanjske presude apelant je 23. prosinca 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 2005. godine podnio priziv Okružnom sudu zbog pogrešno i Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti materijalnog prava. pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 12. Okružni sud je 14. lipnja 2006. godine Rješenjem broj 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o 014-0-GŽ-06-000 045 usvojio priziv, prvostupanjsku presudu posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno 24. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da suđenje. parnični postupak glede njegove tužbe nerazumno dugo traje, 13. Osnovni sud je 20. ožujka 2007. godine Presudom broj odnosno da u njegovom slučaju nije donesena odluka u 092-0-P-06-000-549 u cijelosti odbio kao neutemeljen apelantov "razumnom roku", u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i tužbeni zahtjev. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je u 14. Apelant je 2. travnja 2007. godine podnio priziv konkretnom slučaju, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Okružnom sudu. Postupak povodom priziva još traje. Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema 15. U međuvremenu, apelant se u više navrata obraćao članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može Ombudsmanima Republike Srpske za zaštitu svojih prava, koji su iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda 2. srpnja 2007. godine, 22. kolovoza 2007. godine preporučivali ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih Okružnom sudu da donese odluku u predmetnom sporu obzirom sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni na to da se radi o radnom sporu koji prema Zakonu o parničnom dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, postupku ima prioritet prigodom rješavanja. Također, apelant je u apelacija, u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. više navrata podnosio pisane urgencije Okružnom sudu radi Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) okončanja predmetnog spora. neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg 16. Uvidom u predmetni spis Okružnog suda Ustavni sud je apelacija nije dopustiva. utvrdio da do listopada 2008. godine, kada je izvršen uvid, 25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Okružni sud nije donio odluku o apelantovom prizivu. Hercegovine, članka 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni IV. Apelacija sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. a) Navodi iz apelacije 17. Apelant je naveo da je, zbog dugotrajnog postupka, koji je VII. Meritum pokrenut 15. listopada 2002. godine i očigledne opstrukcije 26. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja pravosudnog tijela, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u postupka glede njegove tužbe, povrijeđeno njegovo pravo na razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i Pravo na pravično suđenje pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska b) Odgovor na apelaciju prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: 18. U najvećem dijelu odgovora Osnovni sud je iznio Š...Ć kronološki redoslijed radnji koje je poduzeo u postupku glede (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim apelantove tužbe. Smatra da ovaj sud nije povrijedio apelantova stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom Š...Ć. prava i da su nastojali ispoštovati rokove obzirom na to da se radi o Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu radnom sporu. glasi: 19. U svojem odgovoru Okružni sud navodi da su apelantovi Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili navodi neutemeljeni i predlaže da Ustavni sud, sukladno svojim utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima ovlastima, odbaci apelaciju zbog toga što nisu ispunjeni uvjeti iz pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć. članka 16. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ili, ukoliko Ustavni sud ustanovi da je apelacija dopustiva, da je odbije kao Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije neutemeljenu zbog toga što smatra da pobijanom odlukom 27. U konkretnom slučaju se radi o zahtjevu da se apelantu u Okružnog suda nisu povrijeđena apelantova prava iz Europske razumnom roku omogući da ostvari svoja prava iz radnog odnosa. konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da je članak 6. stavak 1. Europske V. Relevantni propisi konvencije primjenjiv. 20. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 28. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima 32/94) uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito o složenosti Članak 10. predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. stavak 38). 21. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) 29. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta na kojima se radi nije valjano opravdanje za Članak 10. prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja ustroju sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv strankama pripadaju u postupku. Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća VI. Dopustivost 1997-IV). 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 30. Konačno, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora statusa, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. domaći zakon propisuje da određeni sudbeni postupci imaju žurni karakter (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. poništiti pobijano rješenje i sami riješiti spor u meritumu pri tomu veljače 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18). vodeći računa da se radi o radnim sporovima, koji, prema Razdoblje koje se uzima u obzir odredbama navedenog zakona, trebaju imati prioritet prigodom rješavanja. Osnovni sud je dalje, postupajući u ponovnom 31. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak radi postupku 20. ožujka 2007. godine, odbio u cijelosti kao poništavanja rješenja o otkazu ugovora o radu i radi naknade neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev zbog čega je on podnio primanja iz radnog odnosa 15. listopada 2002. godine i da do danas priziv Okružnom sudu 2. travnja 2007. godine, pa postupak nije završen. Prema tomu, razdoblje u kojem je pokrenut navedeni povodom apelantovog priziva još traje. Ustavni sud zapaža da postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda obzirom na ovako dugo odgađanje da se donese presuda u postupku rješavanja činjenicu da je započet nakon 14. prosinca 1995. godine, tj. nakon glede apelantove tužbe ni Osnovni, ni Okružni sud u svojem što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, odgovoru ni na koji način nisu obrazložili. postupak (do donošenja ove odluke) traje više od 6 godina. 32. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u 38. Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u opravdanje za ovakvo djelovanje redovitih sudova, te da se razumnom roku, kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske razdoblje odlučivanja u upravnom sporu o apelantovom tužbenom konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Europskog zahtjevu ne može smatrati "razumnim" u smislu članka 6. stavak 1. suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja Europske konvencije. Na temelju izloženog Ustavni sud smatra da postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, staviti na teret nadležnim sudovima koji su odlučivali u upravnom s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Europski sporu obzirom na to da činjenice koje se trebaju utvrditi u postupku sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. glede apelantovog zahtjeva nikako se ne mogu svrstati u složene, veljače 1981. godine, serija A broj 198, stavak 30; Zimmermann i čije bi utvrđivanje zahtijevalo dulje vrijeme i neke posebne pravne Steiner, presuda od 13. srpnja 1983. godine, stavak 24). postupke za provedbu dokaza. a) Složenost predmeta 39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoje 33. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora stajalište izneseno u Odluci broj U 23/00 od 2. veljače 2001. razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koje spora, tj. dokaza koje redoviti sudovi moraju izvesti i procijeniti u u relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u svjetlu pravne naravi spora. meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo 34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje postupku u kojem se utvrđuje pripadaju li apelantu prava iz radnog njegovih/njezinih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć." odnosa sukladno relevantnim zakonskim propisima. Ustavni sud Obzirom na to da postupak u ovom predmetu još uvijek nije primjećuje da se apelantov slučaj ne može opisati kao složen kako završen, a započeo je u listopadu 2002. godine, Ustavni sud glede činjeničnog stanja, tako i glede pravnih pitanja. Naprotiv, zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje Ustavni sud smatra da je u pitanju jednostavan predmet i da pitanje meritorne odluke u razumnom roku. njegove složenosti, odnosno jednostavnosti, nije odlučujuće da se 40. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od ne donese konačna meritorna odluka u razdoblju više od 6 godina. fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog b) Apelantovo ponašanje vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de 35. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja sudjeluje u povjerenja u pravni sustav. postupku (vidi odluku bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska 41. Ocjenjujući sve navedeno, uključujući ukupnu duljinu prava, No.11541/85, 12. travanj 1989. godine, O.I. 70). postupka od punih 6 godina, kao i ponašanje Osnovnog i 36. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se duljina Okružnog suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da postupka ne može pripisati apelantu, jer nije koristio bilo kakve duljina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz članka 6. metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, stavak 1. Europske konvencije, te da je prekršeno pravo na apelant je aktivno sudjelovao u tijeku postupku pred redovitim "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na sudovima, koristeći sva zakonom raspoloživa pravna sredstva pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i kako bi se utvrdila utemeljenost njegovog zahtjeva i okončao članka 6. stavak 1. Europske konvencije. postupak. Dakle, apelant je koristio pravna sredstva s ciljem ostvarivanja svojih prava, u okviru Zakona o parničnom postupku, da bi u što kraćem roku dobio konačnu meritornu odluku. Ustavni Ostali navodi sud ne nalazi u apelantovom ponašanju bilo kakve elemente koji bi 42. Obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi sa kršenjem ukazivali na to da je na bilo koji način doprinio sveukupnoj duljini prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i konkretnog upravnog postupka. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni c) Ponašanje javnih vlasti sud smatra da nije neophodno posebice razmatrati i eventualno 37. Apelant je 15. listopada 2002. godine podnio tužbu kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Osnovnom sudu radi poništavanja rješenja o otkazu ugovora o Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. radu i radi naknade primanja iz radnog odnosa. Osnovni sud je nakon četiri godine donio prvobitnu Presudu broj Rs-238/04, tj. VIII. Zaključak 25. studenog 2005. godine, kojom je djelomično usvojio njegov tužbeni zahtjev. U razdoblju od listopada 2002. godine do 43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na studenog 2005. godine Osnovni sud je održao pet ročišta i tek na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom petom ročištu je donio navedenu presudu protiv koje su i apelant i roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. tuženi podnijeli prizive. Okružni sud je 14. lipnja 2006. godine stavak 1. Europske konvencije kada se sveukupno trajanje usvojio prizive parničnih stanaka, prvostupanjsku presudu ukinuo parničnog postupka (6 godina) radi utvrđivanja prava iz radnog i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. odnosa može, u potpunosti, staviti na teret ponašanju nadležnog Dakle, drugostupanjski sud nije meritorno odlučivao, jer je redovitog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli predmet vraćen na ponovni postupak. Ovaj sud, i nakon proteka smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo roka od četiri godine od podnošenja tužbe, nije koristio trajanje postupka. mogućnosti dane Zakonom o parničnom postupku, da na temelju 44. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, upotpunjenog postupka, na osnovi utvrđenih činjenica, mogu Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 45. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke III. Činjenično stanje Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih Predsjednica navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se Ustavnog suda sumiraju na sljedeći način. Bosne i Hercegovine Seada Palavrić, v. r. 6. Apelantkiwa je 11. avgusta 2004. godine podnijela tužbu Opštinskim sudu protiv Tuzlanskog kantona (u daqnjem tekstu: tuženi) radi isplate regresa u visini od 8.429,83 KM. U tužbi je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u navela da je od juna 1997. godine do novembra 2003. godine predmetu broj AP 2642/06, rješavajući apelaciju Advije Hoxić, obavljala funkciju sudije u Kantonalnom sudu, da je u 2000, 2001, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2002. i 2003. godini koristila godišwi odmor na osnovu Zakona 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog o sudskoj i tužilačkoj funkciji FBiH, ali da joj nikada nije suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i isplaćen regres za godišwi odmor niti za jednu od navedene Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: četiri godine. Seada Palavrić, predsjednica 7. Opštinski sud je, postupajući po apelantkiwinoj tužbi, Miodrag Simović, potpredsjednik donio Presudu broj P-2377/04 od 23. decembra 2005. godine, kojom Valerija Galić, potpredsjednica je odbio apelantkiwin tužbeni zahtjev, a kojim je tražila da se Krstan Simić, sudija tuženi obaveže da joj isplati, na ime naknade regresa, iznos od Mirsad Ćeman, sudija 1.803,20 KM za 2000. godinu, 2.026,98 KM za 2001. godinu, 2.158,44 na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je KM za 2002. godinu i iznos od 2.441,22 KM za 2003. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine novčane iznose počev ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 od naredne godine za prethodnu godinu, kao i da joj nadoknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetwom Usvaja se apelacija Advije Hoxić. izvršewa. Opštinski sud je u obrazloženju Presude naveo da je Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) odredbom člana 41 Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske FBiH propisano da sudije i tužioci imaju pravo na regres za konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. godišwi odmor, ali da ovim zakonom nije određeno na koji način Ukidaju se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj će se utvrditi visina naknade na ime regresa za godišwi odmor 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula 2006. godine i Presuda za sudije i tužioce, niti je to određeno bilo kojim drugim Opštinskog suda u Tuzli broj P-2377/04 od 23. decembra 2005. zakonom koji se odnosi na pravosudne organe Tuzlanskog kantona godine. kao korisnike buxeta u smislu člana 2 Zakona o buxetu tuženog Predmet se vraća Opštinskom sudu u Tuzli koji je dužan da ("Službene novine TPK" broj 6/96). Opštinski sud je utvrdio da apelantkiwa nije ponudila nikakve dokaze na osnovu kojih bi po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) mogla da se utvrdi visina potraživawa po ovom osnovu, te da ne Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske može da se uzme u obzir Potvrda o visini ostvarene naknade konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. apelantkinje za vrijeme korišćewa godišnjeg odmora kao osnov Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74 za utvrđivanje visine potraživawa. Takođe, Opštinski sud je stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri naveo da se apelantkiwa neosnovano poziva na odredbe Opšteg mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud kolektivnog ugovora, kojim je propisano da zaposlenici imaju Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se pravo na regres od najmanje 70% od svoje plate, ako je to za wih izvrši ova odluka, povoqnije, jer odredbe Opšteg kolektivnog ugovora niti Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i odredbe Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i sudske vlasti u Federaciji BiH u konkretnom slučaju ne mogu da Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i se primijenjuju jer je apelantkiwa u spornom periodu obavljala "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". javnu funkciju, te su njena prava utvrđena posebnim zakonom, tj. Zakonom o sudskoj i tužilačkoj funkciji. Međutim, Opštinski OBRAZLOŽEWE sud je istakao da visina i način obračuna regresa za godišwi I. Uvod odmor za one koji obavljaju sudsku i tužilačku funkciju nije propisana niti jednim zakonskim propisom. Opštinski sud je 1. Advija Hoxić (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz Tuzle, dalje istakao da, i kada bi mogli da se primijene drugi propisi koju zastupa Emin Halilčević, advokat iz Tuzle, podnijela je 11. koji regulišu prava na regres ostalih zaposlenika i tako septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i popuni pravna praznina kojom će se utvrditi visina regresa koji Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude bi pripadao apelantkiwi, mogli bi da se primijene propisi koji Kantonalnog suda u Tuzli (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) su na snazi kod tuženog u spornom periodu. Ti akti su, shodno broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula 2006. godine i Presude mišljenju ovog suda, uredbe. Naime, Uredba o načinu i postupku Opštinskog suda u Tuzli (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj utvrđivawa vrijednosti poslova i zadataka radnika P-2377/04 od 23. decembra 2005. godine. kantonalnih organa uprave ("Službene novine TPK" broj II. Postupak pred Ustavnim sudom 10/97), koja je bila na snazi u vrijeme kad je donesen Zakon o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH, nije predviđala naknadu 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od regresa za godišwi odmor tako da nema parametra na osnovu kog Kantonalnog sud, Opštinskog suda i Tuzlanskog kantona, kao bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantkiwi učesnika u postupku, zatraženo je 9. februara 2007. godine da za 2001. godinu. Zatim je 2002. godine donesena Uredba o načinu i dostave odgovor na apelaciju. postupku utvrđivawa plata, naknadama i drugim materijalnim 3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 7. marta 2007. godine, pravima službenika i namještenika u organima uprave Opštinski sud 21. februara 2007. godine, a Tuzlanski kanton 28. ("Službene novine TK" broj 6/02) kojom je propisano da februara 2007. godine. službeniku, odnosno namješteniku, pripada regres za godišwi 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori odmor u skladu sa materijalnim mogućnostima buxeta u tekućoj na apelaciju dostavljeni su apelantkiwi 4. novembra 2008. godini, a kako wima u tim godinama nije isplaćivan regres, to, godine. takođe, nema parametra na osnovu kog bi se popunila pravna 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 praznina za isplatu regresa apelantkiwi niti za 2002. i 2003. turpitudinem allegans (niko ne može da se poziva na svoj nemar u godinu. odbrani prava). 8. Odlučujući o apelantkiwinoj žalbi protiv Presude Opštinskog suda broj P-2377/04 od 23. decembra 2005. godine, b) Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. 10. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da su jula 2006. godine kojom je odbio apelantkiwinu žalbu i navodi apelacije neosnovani. Kantonalni sud je ponovio stav koji je potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude zauzeo u osporenoj presudi broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula 2006. Kantonalni sud je u potpunosti prihvatio stav prvostepenog godine, da Zakonom o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH nije suda i dodao je da je tek odredbom člana 8 stav 3 Zakona o platama propisan način na koji će se utvrditi visina regresa za godišwi i drugim naknadama sudija i tužilaca u FBiH ("Službene odmor, niti je to propisano bilo kojim drugim zakonom i propisom novine FBiH" broj 72/05), između ostalog, propisano da sve tuženog koji se odnosi na pravosudne organe Tuzlanskog kantona, kao sudije i tužioci imaju pravo na neto naknadu za godišwi odmor u korisnika buxeta, niti je tuženi donio odluku o isplati regresa za iznosu od 50% osnovne mjesečne plate, te da je tek navedenom korisnike buxeta u spornom periodu. Kantonalni sud je naveo i to da zakonskom odredbom propisan način utvrđivawa visine regresa je apelantkiwa obavljala sudsku funkciju, kao javnu funkciju, čija su za sudije i tužioce. prava utvrđena posebnim zakonom (kao lex specialis), pa slijedom toga na predmetnu stvar ne mogu da se primijene odredbe Opšteg IV. Apelacija kolektivnog u govora, niti odredbe Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, kao ni drugi a) Navodi iz apelacije podzakonski propisi koji regulišu isplatu predmetne naknade. 9. Apelantkiwa je navela da joj je osporenim odlukama 11. Opštinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je ona povrijeđeno pravo na saslušanje u građanskim i krivičnim neosnovana, jer su sudovi prilikom donošewa osporenih odluka stvarima kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno tumačili i II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske primijenili postojeće zakonske propise, te da nisu arbitrarno konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i postupali. Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 12. Tuzlanski kanton, kog zastupa Kantonalno javno Apelantkiwa povredu navedenih prava vidi najprije u tome što pravobranilaštvo Tuzla, u svom odgovoru na apelaciju je, ponavljajući u postupku pred nadležnim sudovima nisu prioritetno stavove Opštinskog suda i Kantonalnog suda koji su izneseni u primijenjene odredbe Evropske konvencije. Dalje, ističe da osporenim presudama, istakao da u konkretnom slučaju nije došlo do Kantonalni sud kao osnovni razlog za odbijanje tužbenog povrede ustavnih prava na koje se apelantkiwa poziva u apelaciji. zahtjeva navodi da postoje pravne praznine u legislativi, odnosno da ne postoji opšti akt kojim bi bio propisan način V. Relevantni propisi obračuna visine regresa za godišwi odmor, istovremeno 13. Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne dokazujući kako niti jedan postojeći opšti akt tuženog ili i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01) u Federacije BiH nije podoban za popunu evidentne pravne relevantnom dijelu glasi: praznine. Apelantkiwa istovremeno insistira na činjenici da "Član 41 je njeno pravo na regres za godišwi odmor propisano kao pravo, a Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na naknadu za određene ne mogućnost, članom 41 Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji specijalne troškove: u FBiH, te da je članom 82 istog zakona propisano da će se "svi 3. Regres za godišwi odmor. federalni, odnosno kantonalni zakoni koji uređuju pitawa Član 82 sudske i tužilačke vlasti, polazeći od uslova iz ovog zakona Svi federalni, odnosno kantonalni zakoni, koji uređuju kao minimalnih, uskladiti s ovim zakonom, a do usklađivawa pitawa sudske i tužilačke vlasti, polazeći od uslova iz ovog primjewivaće se odredbe ovog zakona". Citirana zakonska zakona kao minimalnih, uskladiće se s ovim zakonom, a do odredba, smatra apelantkiwa, predstavlja situaciju koja nameće usklađivawa primjewivaće se odredbe ovog zakona." pozitivnu obavezu federalnim i kantonalnim zakonodavnim 14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i organima vlasti da donesu propise kojima bi uredili pitanje tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine visine regresa koje je ostalo neriješeno članom 41 Zakona o ("Službene novine FBiH" broj 63/03) u relevantnom dijelu glasi: sudskoj i tužilačkoj funkciji. Apelantkiwa navodi da je "Član 2 svjesna da bi donošenje propisa koji omogućava da se izračuna Član 41 mijewa se i glasi: visine regresa za godišwi odmor sudija i tužilaca u 2001. Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na sljedeće naknade: godini dovelo do otežanog izvršewa tužiočevog buxeta ili čak 1. Otpremninu pri odlasku u penziju, do nemogućnosti njegovog izvršewa, budući da je na dan kada je 2. regres za godišwi odmor, stupio na snagu Zakon o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH buxet za tekuću godinu već bio usvojen. Međutim, podsjeća da se u 3. jubilarne nagrade. takvim situacijama u toku fiskalne godine donosi rebalans Član 3 buxeta. Činjenica je, međutim, da tuženi ni za naredne godine Iza člana 41 dodaje se novi član 41a. koji glasi: spornog perioda niti je donio opšti akt kojim bi bilo Član 41a. omogućeno da se izračuna visina regresa za sudije i tužioce Kantoni su dužni da u roku od 30 dana od stupawa na snagu Tuzlanskog kantona, niti je za tu svrhu predvidio sredstva u ovog zakona svoje zakone, odnosno druge propise kojima su buxetima. Stoga, smatra apelantkiwa, osporenom presudom uređena pitawa iz čl. 1 i 2 ovog zakona, za sudije kantonalnih i Kantonalni sud zapravo nagrađuje javnu vlast, odnosno tuženog, opštinskih sudova, odnosno za kantonalne i opštinske za totalnu zakonodavnu neaktivnost u rješavanju nastalog tužioce, uskladiti sa odredbama ovog zakona." problema. Apelantkiwa se pozvala na Odluku Ustavnog suda 15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine broj AP 301/04 u kojoj Ustavni sud sličnu Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) situaciju definiše kao apsurdnu. Apsurdnost situacije se, relevantne odredbe glase: shodno apelantkiwinom mišljenju, in concreto ogleda u "Član 211 činjenici da se državni organ koji je odgovoran za ispunjenje (1) Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud zakonske obaveze, odnosno donošenje propisa kojima bi trebalo nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da da bude utvrđena visina naknade (regresa), upravo poziva na to da primijeni ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. ne postoje propisi kao razlog zbog kog je odbijen tužbeni Član 217 zahtjev. Ustavni sud, kako je navela apelantkiwa, u citiranoj (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili odluci podsjeća na princip nemo censetur propriam na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se radi pravilnog utvrđivawa činjeničnog stawa potrebno da se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije pred drugostepenim sudom utvrde nove činjenice ili izvedu primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je novi dokazi ili ponovo izvedu već izvedeni dokazi, kao i kada koristio. ocijeni da je zbog povrede odredbi parničnog postupka u 20. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je prvostepenom postupku potrebno da se održi rasprava pred Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula drugostepenim sudom. 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih Član 224 lijekova mogućih shodno zakonu. Osporenu presudu apelant je Drugostepeni sud može da na sjednici vijeća ili na osnovu primio 1. avgusta 2006. godine, a apelacija je podnesena 11. održane rasprave: septembra 2006. godine, dakle u roku od 60 dana kako je propisano (2) Odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija presudu, ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer (5) Preinači prvostepenu presudu. nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi Član 229 formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. (1) Drugostepeni sud preinačiće na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave presudom prvostepenu presudu ako 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga koji su izneseni u Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni žalbi: sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. Š...Ć (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj VII. Meritum presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno 22. Apelantkiwa je osporila presude Opštinskog i primijenio materijalno pravo." Kantonalnog suda tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njeno 16. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske pravo na saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima kao vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i "Član 32 pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i Službeniku pripada naknada plate za korišćenje člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini od 70% njegove plate ili najmanje u visini prosječne plate isplaćene u Pravo na pravično suđenje Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošewa odluke o 23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom regresu, ako je to za službenika povoqnije." dijelu glasi: 17. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona FBiH, zakqučen 2. aprila 2002. godine u Tuzli između Vlade obuhvataju: Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu (...) glasi: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim "Član 1 stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitawa 24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu sprovođewa i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za glasi: službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daqnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koja se odnose na "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili poglavlje "V - Plate i dodaci na plate i naknade prema osnovu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako rada" za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zaposlene u službama i organima organa uprave i sudske vlasti pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim Tuzlanskog kantona u (daqnjem tekstu: službenici). sudom." Član 2 25. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju Sporazumne strane su saglasne da se odloži primjena se odnosi na utvrđivanje naknade na ime regresa za godišwi odredbi Kolektivnog ugovora i to čl. 24, 31 i 32 iz poglavlja "V odmor koja apelantkiwi pripada kao pravo iz radnog odnosa i - Plate i dodaci na plate i naknade prema osnovu rada", dok se u sudijske funkcije koju je obavljala shodno Zakonu o sudskoj i buxetu Tuzlanskog kantona ne obezbijede potrebna tužilačkoj funkciji u FBiH. Nesporno je da se radi o finansijska sredstva i steknu uslovi za potpunu primjenu građanskom pravu i da je stoga član 6 stav 1 Evropske konvencije Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske primjenqiv. Shodno tome, primjenqiv je i član III/3e) Ustava vlasti. Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, stoga, je nadležan da ispita Član 4 da li je postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3e) Isplata regresa službenicima biće regulisana na isti Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske način kao i za sve druge buxetske korisnike, prema konvencije. mogućnostima Buxeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj 26. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 2587/05 od 23. maja kalendarskoj godini, a u skladu sa Opštim kolektivnim 2007. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i ugovorom." meritumu, stav 42, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i VI. Dopustivost Hercegovine" broj 70/07), u istoj činjenično-pravnoj stvari zakqučio da je osporenom presudom Kantonalnog suda 18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora konvencije, dok nije meritorno razmatrao njegove navode o zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. povredi prava na imovinu. Ustavni sud je u citiranoj odluci 19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, utvrdio povredu ovog prava radi arbitrarne primjene prava, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv koja se ogledala u tome da je Kantonalni sud nedostatak propisa presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi koji regulišu visinu regresa protumačio kao gubitak apelantovog prava na regres, bez obzira što je osnov za ovu Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i vrstu naknade, odnosno samo pravo na naknadu regresa, "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". propisano u Zakonu o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se OBRAZLOŽENJE razlozi navedeni u citiranoj odluci u cijelosti odnose i na I. Uvod ovaj predmet, i iz istih razloga zakqučuje da je u konkretnom 1. Advija Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, slučaju osporenim odlukama povrijeđeno apelantkiwino koju zastupa Emin Halilčević, advokat iz Tuzle, podnijela je 11. pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Pravo na imovinu Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 27. Imajući u vidu zakqučak Ustavnog suda u vezi s članom broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske P-2377/04 od 23. decembra 2005. godine. konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantkiwine navode o povredi njenog prava na II. Postupak pred Ustavnim sudom imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kantonalnog sud, Općinskog suda i Tuzlanskog kantona, kao učesnika u postupku, zatraženo je 9. februara 2007. godine da VIII. Zakqučak dostave odgovor na apelaciju. 28. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na 3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 7. marta 2007. godine, pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i Općinski sud 21. februara 2007. godine, a Tuzlanski kanton 28. člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog arbitrarne primjene februara 2007. godine. prava kada je zbog nedostatka pratećih propisa nadležni sud 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, zakqučio da je izgubljeno neko pravo zasnovano u zakonu. odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 4. novembra 29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila 2008. godine. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. III. Činjenično stanje 30. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. Predsjednica 6. Apelantica je 11. augusta 2004. godine podnijela tužbu Ustavnog suda Općinskim sudu protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Bosne i Hercegovine tuženi) radi isplate regresa u visini od 8.429,83 KM. U tužbi je Seada Palavrić, s. r. navela da je od juna 1997. godine do novembra 2003. godine obavljala funkciju sutkinje u Kantonalnom sudu, da je u 2000, 2001, 2002. i 2003. godini koristila godišnji odmor na osnovu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji FBiH, ali da joj nikada nije predmetu broj AP 2642/06, rješavajući apelaciju Advije Hodžić, isplaćen regres za godišnji odmor niti za jednu od navedene četiri na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. godine. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila 7. Općinski sud je, postupajući po apelanticinoj tužbi, donio Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Presudu broj P-2377/04 od 23. decembra 2005. godine, kojom je Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: odbio apelanticin tužbeni zahtjev, a kojim je tražila da se tuženi Seada Palavrić, predsjednica obaveže da joj isplati, na ime naknade regresa, iznos od 1.803,20 Miodrag Simović, potpredsjednik KM za 2000. godinu, 2.026,98 KM za 2001. godinu, 2.158,44 Valerija Galić, potpredsjednica KM za 2002. godinu i iznos od 2.441,22 KM za 2003. godinu, sve Krstan Simić, sudija sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine novčane iznose Mirsad Ćeman, sudija počevši od naredne godine za prethodnu godinu, kao i da joj na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je nadoknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Općinski sud je u obrazloženju Presude ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 naveo da je odredbom člana 41. Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH propisano da sudije i tužioci imaju pravo na Usvaja se apelacija Advije Hodžić. regres za godišnji odmor, ali da ovim zakonom nije određeno na Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana koji način će se utvrditi visina naknade na ime regresa za godišnji II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske odmor za sudije i tužioce, niti je to određeno bilo kojim drugim konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. zakonom koji se odnosi na pravosudne organe Tuzlanskog Ukidaju se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj kantona kao korisnike budžeta u smislu člana 2. Zakona o 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula 2006. godine i Presuda budžetu tuženog ("Službene novine TPK" broj 6/96). Općinski Općinskog suda u Tuzli broj P-2377/04 od 23. decembra 2005. sud je utvrdio da apelantica nije ponudila nikakve dokaze na godine. osnovu kojih bi se mogla utvrditi visina potraživanja po ovom Predmet se vraća Općinskom sudu u Tuzli koji je dužan da po osnovu, te da se ne može uzeti u obzir Potvrda o visini ostvarene hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) naknade apelantice za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske osnova za utvrđivanje visine potraživanja. Također, Općinski sud konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. je naveo da se apelantica neosnovano poziva na odredbe Općeg Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74. kolektivnog ugovora, kojim je propisano da uposlenici imaju stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri pravo na regres od najmanje 70% od svoje plaće, ako je to za njih mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud povoljnije, jer odredbe Općeg kolektivnog ugovora niti odredbe Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske ove odluke, vlasti u Federaciji BiH se u konkretnom slučaju ne mogu Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i primijeniti jer je apelantica u spornom periodu obavljala javnu Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i funkciju, te su njena prava utvrđena posebnim zakonom, tj. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Zakonom o sudskoj i tužilačkoj funkciji. Međutim, Općinski sud stupanja na snagu Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH je istakao da visina i način obračuna regresa za godišnji odmor za budžet za tekuću godinu već bio usvojen. Međutim, podsjeća da one koji obavljaju sudsku i tužilačku funkciju nije propisana niti se u takvim situacijama u toku fiskalne godine donosi rebalans jednim zakonskim propisom. Općinski sud je dalje istakao da, i budžeta. Činjenica je, međutim, da tuženi ni za naredne godine kada bi se mogli primijeniti drugi propisi koji regulišu prava na spornog perioda niti je donio opći akt kojim bi bilo omogućeno regres ostalih uposlenika i tako popuniti pravnu prazninu kojom izračunavanje visine regresa za sudije i tužioce Tuzlanskog će se utvrditi visina regresa koji bi pripadao apelantici, mogli bi kantona, niti je za tu svrhu predvidio sredstva u budžetima. se primijeniti propisi koji su na snazi kod tuženog u spornom Stoga, smatra apelantica, osporenom presudom Kantonalni sud periodu. Ti akti su, prema mišljenju ovog suda, uredbe. Naime, zapravo nagrađuje javnu vlast, odnosno tuženog, za totalnu Uredba o načinu i postupku utvrđivanja vrijednosti poslova i zakonodavnu neaktivnost u rješavanju nastalog problema. zadataka radnika kantonalnih organa uprave ("Službene novine Apelantica se pozvala na Odluku Ustavnog suda Bosne i TPK" broj 10/97), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja Hercegovine broj AP 301/04 u kojoj Ustavni sud sličnu situaciju Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH, nije predviđala definira kao apsurdnu. Apsurdnost situacije se, prema naknadu regresa za godišnji odmor tako da nema parametra na apelanticinom mišljenju, in concreto ogleda u činjenici da se osnovu kojeg bi se popunila pravna praznina za isplatu regresa državni organ koji je odgovoran za ispunjenje zakonske obaveze, apelantici za 2001. godinu. Zatim je 2002. godine donijeta odnosno donošenje propisa kojima bi trebala biti utvrđena visina Uredba o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i naknade (regresa), upravo poziva na nepostojanje propisa kao drugim materijalnim pravima službenika i namještenika u razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Ustavni sud, kako je organima uprave ("Službene novine TK" broj 6/02) kojom je navela apelantica, u citiranoj odluci podsjeća na princip nemo propisano da službeniku, odnosno namješteniku, pripada regres censetur propriam turpitudinem allegans (niko se ne može za godišnji odmor u skladu sa materijalnim mogućnostima pozivati na svoj nemar u odbrani prava). budžeta u tekućoj godini, a kako njima u tim godinama nije isplaćivan regres, to, također, nema parametra na osnovu kojeg bi b) Odgovor na apelaciju se popunila pravna praznina za isplatu regresa apelantici niti za 10. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da 2002. i 2003. godinu. su navodi apelacije neosnovani. Kantonalni sud je ponovio stav 8. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv Presude Općinskog koji je zauzeo u osporenoj presudi broj 003-0-Gž-06-000298 od suda broj P-2377/04 od 23. decembra 2005. godine, Kantonalni 11. jula 2006. godine, da Zakonom o sudskoj i tužilačkoj funkciji u sud je donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. jula 2006. FBiH nije propisan način na koji će se utvrditi visina regresa za godine kojom je odbio apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepenu godišnji odmor, niti je to propisano bilo kojim drugim zakonom i presudu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je u potpunosti propisom tuženog koji se odnosi na pravosudne organe prihvatio stav prvostepenog suda i dodao je da je tek odredbom Tuzlanskog kantona, kao korisnika budžeta, niti je tuženi donio člana 8. stav 3. Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i odluku o isplati regresa za korisnike budžeta u spornom periodu. tužitelja u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 72/05), između Kantonalni sud je naveo i to da je apelantica obavljala sudsku ostalog, propisano da sve sudije i tužitelji imaju pravo na neto funkciju, kao javnu funkciju, čija su prava utvrđena posebnim naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne zakonom (kao lex specialis), pa se slijedom toga na predmetnu plaće, te da je tek navedenom zakonskom odredbom propisan stvar ne mogu primijeniti odredbe Općeg kolektivnog u govora, način utvrđivanja visine regresa za sudije i tužitelje. niti odredbe Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, kao ni drugi podzakonski propisi IV. Apelacija koji regulišu isplatu predmetne naknade. a) Navodi iz apelacije 11. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je 9. Apelantica je navela da joj je osporenim odlukama ona neosnovana, jer su sudovi prilikom donošenja osporenih povrijeđeno pravo na saslušanje u građanskim i krivičnim odluka pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno tumačili i stvarima kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana primijenili postojeće zakonske propise, te da nisu arbitrarno II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske postupali. konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i 12. Tuzlanski kanton, kojeg zastupa Kantonalno javno Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pravobranilaštvo Tuzla, u svom odgovoru na apelaciju je, Apelantica povredu navedenih prava vidi najprije u tome što u ponavljajući stavove Općinskog suda i Kantonalnog suda koji su postupku pred nadležnim sudovima nisu prioritetno primijenjene izneseni u osporenim presudama, istakao da u konkretnom slučaju odredbe Evropske konvencije. Dalje, ističe da Kantonalni sud nije došlo do povrede ustavnih prava na koje se apelantica poziva u kao osnovni razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva navodi apelaciji. postojanje pravne praznine u legislativi, odnosno nepostojanje V. Relevantni propisi općeg akta kojim bi bio propisan način obračuna visine regresa za godišnji odmor, istovremeno dokazujući kako niti jedan 13. Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji postojeći opći akt tuženog ili Federacije BiH nije podoban za Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01) popunu evidentne pravne praznine. Apelantica istovremeno u relevantnom dijelu glasi: insistira na činjenici da je njeno pravo na regres za godišnji "Član 41. odmor propisano kao pravo, a ne mogućnost, članom 41. Zakona Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na naknadu za određene o sudskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH, te da je članom 82. istog specijalne troškove: zakona propisano da će se "svi federalni, odnosno kantonalni 3. Regres za godišnji odmor. zakoni koji uređuju pitanja sudske i tužilačke vlasti, polazeći od Član 82. uvjeta iz ovog zakona kao minimalnih, uskladiti s ovim zakonom, Svi federalni, odnosno kantonalni zakoni, koji uređuju pitanja a do usklađivanja primjenjivat će se odredbe ovog zakona". sudske i tužilačke vlasti, polazeći od uvjeta iz ovog zakona kao Citirana zakonska odredba, smatra apelantica, predstavlja minimalnih, uskladit će se s ovim zakonom, a do usklađivanja situaciju koja nameće pozitivnu obavezu federalnim i primjenjivat će se odredbe ovog zakona." kantonalnim zakonodavnim organima vlasti da donesu propise 14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i kojima bi uredili pitanje visine regresa koje je ostalo neriješeno članom 41. Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji. Apelantica tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine navodi da je svjesna da bi donošenje propisa koji omogućava ("Službene novine FBiH" broj 63/03) u relevantnom dijelu glasi: izračunavanje visine regresa za godišnji odmor sudija i tužilaca u "Član 2. 2001. godini dovelo do otežanog izvršenja tužiočevog budžeta ili Član 41. mijenja se i glasi: čak do nemogućnosti njegovog izvršenja, budući da je na dan Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na sljedeće naknade: 1. Otpremninu pri odlasku u penziju, - Plaće i dodaci na plaće i naknade prema osnovu rada", dok se u 2. regres za godišnji odmor, budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska 3. jubilarne nagrade. sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog Član 3. ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti. Iza člana 41. dodaje se novi član 41a. koji glasi: Član 4. Član 41a. Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način Kantoni su dužni u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima zakona svoje zakone, odnosno druge propise kojima su uređena Budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u pitanja iz čl. 1. i 2. ovog zakona, za sudije kantonalnih i općinskih skladu sa Općim kolektivnim ugovorom." sudova, odnosno za kantonalne i općinske tužioce, uskladiti sa VI. Dopustivost odredbama ovog zakona." 18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog relevantne odredbe glase: presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. "Član 211. 19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, (1) Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Član 217. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg osnovu održane rasprave. je koristio. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je 20. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove jula 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom primio 1. augusta 2006. godine, a apelacija je podnesena 11. postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. septembra 2006. godine, dakle u roku od 60 dana kako je Član 224. propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, Drugostepeni sud može na sjednici vijeća ili na osnovu apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog održane rasprave: suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji (2) Odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. presudu, 21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i (5) Preinačiti prvostepenu presudu. Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u Član 229. pogledu dopustivosti. (1) Drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave presudom preinačiti prvostepenu presudu ako VII. Meritum utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi: 22. Apelantica je osporila presude Općinskog i Kantonalnog Š...Ć suda tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njeno pravo na (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima kao sastavni dio pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i materijalno pravo." Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo 16. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: Pravo na pravično suđenje "Član 32. 23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg dijelu glasi: odmora (regres) najmanje u visini od 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje: za službenika povoljnije." (...) 17. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." FBiH, zaključen 2. aprila 2002. godine u Tuzli između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika organa 24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi: glasi: "Član 1. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Ovim Sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom." daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koja se odnose na poglavlje 25. Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom "V - Plaće i dodaci na plaće i naknade prema osnovu rada" za slučaju odnosi na utvrđivanje naknade na ime regresa za godišnji područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene odmor koja apelantici pripada kao pravo iz radnog odnosa i u službama i organima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog sudijske funkcije koju je obavljala prema Zakonu o sudskoj i kantona u (daljnjem tekstu: službenici). tužilačkoj funkciji u FBiH. Nesporno je da se radi o građanskom Član 2. pravu i da je stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Sporazumne strane su saglasne da se odloži primjena Prema tome, primjenjiv je i član III/3.e) Ustava Bosne i odredaba Kolektivnog ugovora i to čl. 24, 31. i 32. iz poglavlja "V Hercegovine. Ustavni sud, stoga, ima nadležnost ispitati je li postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Općinskog suda u Tuzli broj P-2377/04 od 23. prosinca 2005. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. godine. 26. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 2587/05 od 23. Predmet se vraća Općinskom sudu u Tuzli koji je dužan po maja 2007. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) meritumu, stav 42, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske Hercegovine" broj 70/07), u istoj činjenično-pravnoj stvari konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. zaključio da je osporenom presudom Kantonalnog suda Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, sukladno članom 74. povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud konvencije, dok nije meritorno razmatrao njegove navode o Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove povredi prava na imovinu. Ustavni sud je u citiranoj odluci odluke, utvrdio povredu ovog prava radi arbitrarne primjene prava, koja Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, se ogledala u tome da je Kantonalni sud nedostatak propisa koji "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, reguliraju visinu regresa protumačio kao gubitak apelantovog "Službenom glasniku Republike Srpske” i "Službenom glasniku prava na regres, bez obzira što je osnova za ovu vrstu naknade, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". odnosno samo pravo na naknadu regresa, propisano u Zakonu o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine. OBRAZLOŽENJE Ustavni sud smatra da se razlozi navedeni u citiranoj odluci u I. Uvod cijelosti odnose i na ovaj predmet, i iz istih razloga zaključuje da 1. Advija Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, je u konkretnom slučaju osporenim odlukama povrijeđeno koju zastupa Emin Halilčević, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 11. apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava rujna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Pravo na imovinu Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 27. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. srpnja 2006. godine i Presude II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno P-2377/04 od 23. prosinca 2005. godine. razmatrati apelanticine navode o povredi njenog prava na II. Postupak pred Ustavnim sudom imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kantonalnog sud, Općinskog suda i Tuzlanskog kantona, kao VIII. Zaključak sudionika u postupku, zatražena je 9. veljače 2007. godine 28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na dostava odgovor na apelaciju. pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 3. Kantonalni je sud odgovor dostavio 7. ožujka 2007. člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog arbitrarne primjene godine, Općinski sud 21. veljače 2007. godine, a Tuzlanski prava kada je zbog nedostatka pratećih propisa nadležni sud kanton 28. veljače 2007. godine. zaključio da je izgubljeno neko pravo zasnovano u zakonu. 4. Na temelju članka 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 4. studenoga Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove 2008. godine. odluke. III. Činjenično stanje 30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Predsjednica sljedeći način. Ustavnog suda 6. Apelantica je 11. kolovoza 2004. godine podnijela tužbu Bosne i Hercegovine Općinskim sudu protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Seada Palavrić, s. r. tuženi) radi isplate regresa u visini od 8.429,83 KM. U tužbi je navela da je od lipnja 1997. godine do studenoga 2003. godine obnašala funkciju sutkinje u Kantonalnom sudu, da je u 2000, Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u 2001, 2002. i 2003. godini koristila godišnji odmor na temelju predmetu broj AP 2642/06, rješavajući apelaciju Advije Hodžić, Zakona o sudbenoj i tužiteljskoj funkciji FBiH, ali da joj nikada na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka nije isplaćen regres za godišnji odmor niti za jednu od navedene 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. četiri godine. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik 7. Općinski je sud, postupajući po apelantičinoj tužbi, donio Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Presudu broj P-2377/04 od 23. prosinca 2005. godine, kojom je Seada Palavrić, predsjednica odbio apelantičin tužbeni zahtjev, a kojim je tražila da se tuženi Miodrag Simović, dopredsjednik obveže isplatiti joj, na ime naknade regresa, iznos od 1.803,20 Valerija Galić, dopredsjednica KM za 2000. godinu, 2.026,98 KM za 2001. godinu, 2.158,44 Krstan Simić, sudac KM za 2002. godinu i iznos od 2.441,22 KM za 2003. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine novčane iznose Mirsad Ćeman, sudac počevši od naredne godine za prethodnu godinu, kao i na sjednici održanoj 17. studenoga 2008. godine donio nadoknaditi joj troškove postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Općinski je sud u obrazloženju Presude ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 naveo kako je odredbom članka 41. Zakona o sudbenoj i Usvaja se apelacija Advije Hodžić. tužiteljskoj funkciji u FBiH propisano da suci i tužitelji imaju Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka pravo na regres za godišnji odmor, ali da ovim zakonom nije II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. određeno na koji će se način utvrditi visina naknade na ime Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih regresa za godišnji odmor za suce i tužitelje, niti je to određeno sloboda. bilo kojim drugim zakonom koji se odnosi na pravosudna tijela Ukidaju se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Tuzlanskog kantona kao korisnike proračuna u smislu članka 2. 003-0-Gž-06-000298 od 11. srpnja 2006. godine i Presuda Zakona o proračunu tuženoga ("Službene novine TPK" broj 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 6/96). Općinski je sud ustvrdio kako apelantica nije ponudila njezino pravo na regres za godišnji odmor propisano kao pravo, a nikakve dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina ne mogućnost, člankom 41. Zakona o sudbenoj i tužiteljskoj potraživanja ovim temeljem, te da se ne može uzeti u obzir funkciji u FBiH, te da je člankom 82. istog zakona propisano Potvrda o visini ostvarene naknade apelantice za vrijeme kako će se "svi federalni, odnosno županijski zakoni koji uređuju korištenja godišnjega odmora kao osnova za utvrđivanje visine pitanja sudbene i tužiteljske vlasti, polazeći od uvjeta iz ovoga potraživanja. Također, Općinski je sud naveo kako se apelantica zakona kao minimalnih, uskladiti s ovim zakonom, a do neutemeljeno poziva na odredbe Općeg kolektivnog ugovora, usklađivanja primjenjivat će se odredbe ovoga zakona". Citirana kojim je propisano da uposlenici imaju pravo na regres od zakonska odredba, smatra apelantica, predstavlja situaciju koja najmanje 70% od svoje plaće, ako je to za njih povoljnije, jer nameće pozitivnu obvezu federalnim i županijskim odredbe Općeg kolektivnog ugovora niti odredbe Kolektivnog zakonodavnim tijelima vlasti da donesu propise kojima bi uredili ugovora za službenike u tijelima uprave i sudbene vlasti u pitanje visine regresa koje je ostalo neriješeno člankom 41. Federaciji BiH se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti jer je Zakona o sudbenoj i tužiteljskoj funkciji. Apelantica navodi apelantica u prijepornome razdoblju obnašala javnu funkciju, te kako je svjesna da bi donošenje propisa koji omogućuje su njezina prava utvrđena zasebnim zakonom, tj. Zakonom o izračunavanje visine regresa za godišnji odmor sudaca i tužitelja sudbenoj i tužiteljskoj funkciji. Međutim, Općinski je sud u 2001. godini dovelo do otežanog izvršenja tužiteljevoga istaknuo da visina i način obračuna regresa za godišnji odmor za proračuna ili čak do nemogućnosti njegovoga izvršenja, budući one koji obnašaju sudbenu i tužiteljsku funkciju nije propisana je na dan stupanja na snagu Zakona o sudbenoj i tužiteljskoj niti jednim zakonskim propisom. Općinski je sud dalje istaknuo funkciji u FBiH proračun za tekuću godinu već bio usvojen. da, i kada bi se mogli primijeniti drugi propisi koji reguliraju Međutim, podsjeća da se u takvim situacijama tijekom fiskalne prava na regres ostalih uposlenika i tako popuniti pravnu godine donosi rebalans proračuna. Činjenica je, međutim, da prazninu kojom će se utvrditi visina regresa koji bi pripadao tuženi ni za naredne godine prijepornog razdoblja niti je donio apelantici, mogli bi se primijeniti propisi koji su na snazi kod opći akt kojim bi bilo omogućeno izračunavanje visine regresa za tuženoga u prijepornome razdoblju. Ti akti su, prema mišljenju suce i tužitelje Tuzlanskog kantona, niti je za tu svrhu predvidio ovog suda, uredbe. Naime, Uredba o načinu i postupku sredstva u proračunima. Stoga, smatra apelantica, pobijanom utvrđivanja vrijednosti poslova i zadaća djelatnika županijskih presudom Kantonalni sud zapravo nagrađuje javnu vlast, tijela uprave ("Službene novine TPK" broj 10/97), koja je bila na odnosno tuženoga, za totalnu zakonodavnu neaktivnost u snazi u vrijeme donošenja Zakona o sudbenoj i tužiteljskoj rješavanju nastalog problema. Apelantica se pozvala na Odluku funkciji u FBiH, nije predviđala naknadu regresa za godišnji Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 301/04 u kojoj odmor tako da nema parametra na temelju kojega bi se popunila Ustavni sud sličnu situaciju definira kao apsurdnu. Apsurdnost pravna praznina za isplatu regresa apelantici za 2001. godinu. situacije se, prema apelantičinom mišljenju, in concreto zrcali u Potom je 2002. godine donijeta Uredba o načinu i postupku činjenici da se državno tijelo koje je odgovorno za ispunjenje utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim pravima zakonske obveze, odnosno donošenje propisa kojima bi trebala službenika i namještenika u tijelima uprave ("Službene novine biti utvrđena visina naknade (regresa), upravo poziva na TK" broj 6/02) kojom je propisano kako službeniku, odnosno nepostojanje propisa kao razlog za odbijanje tužbenoga zahtjeva. namješteniku, pripada regres za godišnji odmor sukladno Ustavni sud, kako je navela apelantica, u citiranoj odluci materijalnim mogućnostima proračuna u tekućoj godini, a kako podsjeća na načelo nemo censetur propriam turpitudinem njima u tim godinama nije isplaćivan regres, to, također, nema allegans (nitko se ne može pozivati na svoj nemar u obrani parametra na temelju kojega bi se popunila pravna praznina za prava). isplatu regresa apelantici niti za 2002. i 2003. godinu. 8. Odlučujući o apelantičinom prizivu protiv Presude Općinskog suda broj P-2377/04 od 23. prosinca 2005. godine, b) Odgovor na apelaciju Kantonalni je sud donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. srpnja 2006. godine kojom je odbio apelantičinu priziv i 10. Kantonalni je sud u svome odgovoru na apelaciju potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude istaknuo kako su navodi apelacije neutemeljeni. Kantonalni je Kantonalni je sud u potpunosti prihvatio stav prvostupanjskoga sud ponovio stav koji je zauzeo u pobijanoj presudi broj suda i dodao je da je tek odredbom članka 8. stavak 3. Zakona o 003-0-Gž-06-000298 od 11. srpnja 2006. godine, kako Zakonom plaćama i drugim naknadama sudaca i tužitelja u FBiH o sudbenoj i tužiteljskoj funkciji u FBiH nije propisan način na ("Službene novine FBiH" broj 72/05), između ostalog, propisano koji će se utvrditi visina regresa za godišnji odmor, niti je to da svi suci i tužitelji imaju pravo na neto naknadu za godišnji propisano bilo kojim drugim zakonom i propisom tuženoga koji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne plaće, te da je tek se odnosi na pravosudna tijela Tuzlanskog kantona, kao navedenom zakonskom odredbom propisan način utvrđivanja korisnika proračuna, niti je tuženi donio odluku o isplati regresa visine regresa za suce i tužitelje. za korisnike proračuna u prijepornome razdoblju. Kantonalni je sud naveo i to da je apelantica obnašala sudbenu funkciju, kao IV. Apelacija javnu funkciju, čija su prava utvrđena zasebnim zakonom (kao a) Navodi iz apelacije lex specialis), pa se slijedom toga na predmetnu stvar ne mogu primijeniti odredbe Općeg kolektivnog u govora, niti odredbe 9. Apelantica je navela kako joj je pobijanim odlukama Kolektivnog ugovora za službenike u tijelima uprave i sudbene povrijeđeno pravo na saslušanje u građanskim i kaznenim vlasti u FBiH, kao ni drugi podzakonski propisi koji reguliraju stvarima kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka isplatu predmetne naknade. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) 11. Općinski je sud u svome odgovoru na apelaciju naveo Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz kako je ona neutemeljena, jer su sudovi prigodom donošenja Europsku konvenciju. Apelantica povredu navedenih prava vidi pobijanih odluka pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno najprije u tome što u postupku pred mjerodavnim sudovima nisu tumačili i primijenili postojeće zakonske propise, te da nisu prioritetno primijenjene odredbe Europske konvencije. Dalje, arbitrarno postupali. ističe da Kantonalni sud kao temeljni razlog za odbijanje tužbenoga zahtjeva navodi postojanje pravne praznine u 12. Tuzlanski kanton, kojega zastupa Kantonalno javno legislativi, odnosno nepostojanje općeg akta kojim bi bio pravobraniteljstvo Tuzla, u svome odgovoru na apelaciju je, propisan način obračuna visine regresa za godišnji odmor, ponavljajući stavove Općinskog suda i Kantonalnog suda koji su istodobno dokazujući kako niti jedan postojeći opći akt tuženoga izneseni u pobijanim presudama, istaknuo kako u konkretnom ili Federacije BiH nije podoban za popunu evidentne pravne slučaju nije došlo do povrede ustavnih prava na koje se apelantica praznine. Apelantica istodobno insistira na činjenici kako je poziva u apelaciji. V. Relevantni propisi 17. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog 13. Zakon o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji u Federaciji ugovora za službenike u tijelima uprave i sudbene vlasti u Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 20/01 i FBiH, zaključen 2. travnja 2002. godine u Tuzli između Vlade 57/01) u relevantnom dijelu glasi: Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika tijela "Članak 41. uprave i sudbene vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi: Sudac, odnosno tužitelj, ima pravo na naknadu za određene "Članak 1. specijalne troškove: Ovim se Sporazumom bliže uređuju odredbe i pitanja 3. Regres za godišnji odmor. provedbe i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike Članak 82. u tijelima uprave i sudbene vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem Svi federalni, odnosno županijski zakoni, koji uređuju tekstu: Kolektivni ugovor), koja se odnose na glavu "V - Plaće i pitanja sudbene i tužiteljske vlasti, polazeći od uvjeta iz ovoga dodaci na plaće i naknade prema temelju rada" za područje zakona kao minimalnih, uskladit će se s ovim zakonom, a do Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, uposlene u usklađivanja primjenjivat će se odredbe ovoga zakona." službama i tijelima organa uprave i sudbene vlasti Tuzlanskog 14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudačkoj i kantona u (daljnjem tekstu: službenici). tužiteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine Članak 2. ("Službene novine FBiH" broj 63/03) u relevantnom dijelu glasi: Sporazumne strane su suglasne odložiti primjenu odredaba "Članak 2. Kolektivnog ugovora i to čl. 24, 31. i 32. iz glave "V - Plaće i Članak 41. se mijenja i glasi: dodaci na plaće i naknade prema temelju rada", dok se u Sudac, odnosno tužitelj, ima pravo na sljedeće naknade: proračunu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna 1. Otpremninu pri odlasku u mirovinu, financijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu 2. regres za godišnji odmor, Kolektivnog ugovora za službenike tijela uprave i sudbene vlasti. 3. jubilarne nagrade. Članak 4. Članak 3. Isplata regresa službenicima bit će regulirana na isti način Iza članka 41. dodaje se novi član 41a. koji glasi: kao i za sve druge proračunske korisnike, prema mogućnostima Članak 41a. Proračuna Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a dredbama ovoga zakona." sukladno Općem kolektivnom ugovoru." 15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i VI. Dopustivost Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) 18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, relevantne odredbe glase: Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su "Članak 211. sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora (1) Pogrešna primjena materijalnoga prava postoji kada sud zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. nije primijenio odredbu materijalnoga prava koju je trebalo 19. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Članak 217. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi (1) Drugostupanjski sud odlučuje o prizivu na sjednici vijeća učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese ili na temelju održane rasprave. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio (2) Drugostupanjski će sud zakazati raspravu kada ocijeni odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je kako je radi pravilnoga utvrđivanja činjeničnoga stanja koristio. potrebno pred drugostupanjskim sudom utvrditi nove činjenice 20. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je ili izvesti nove dokaze ili ponovno izvesti već izvedene dokaze, Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000298 od 11. kao i kada ocijeni kako je zbog povrede odredaba parničnoga srpnja 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih postupka u prvostupanjskom postupku potrebno održati lijekova mogućih prema zakonu. Pobijanu je presudu apelant raspravu pred drugostupanjskim sudom. primio 1. kolovoza 2006. godine, a apelacija je podnesena 11. rujna 2006. godine, dakle u roku od 60 dana kako je propisano Članak 224. člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U konačnici, Drugostupanjski sud može na sjednici vijeća ili na temelju apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila održane rasprave: Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti (2) Odbiti priziv kao neutemeljen i potvrditi prvostupanjsku postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije presudu, dopustiva. (5) Preinačiti prvostupanjsku presudu. 21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Članak 229. Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, (1) Drugostupanjski će sud na sjednici vijeća ili na temelju Ustavni je sud utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete održane rasprave presudom preinačiti prvostupanjsku presudu glede dopustivosti. ako utvrdi postojanje jednoga od sljedećih razloga iznesenih u prizivu: VII. Meritum Š...Ć 22. Apelantica je pobijala presude Općinskog i Kantonalnog suda tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njezino pravo na (4) Ako smatra kako je činjenično stanje u prvostupanjskoj saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima kao sastavni dio presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i primijenio materijalno pravo." Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i 16. Kolektivni ugovor za službenike tijela uprave i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i sudbene vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: "Članak 32. Pravo na pravično suđenje Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg 23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom odmora (regres) najmanje u visini od 70% njegove plaće ili dijelu glasi: najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: za službenika povoljnije." (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom." suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 24. Članak 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: dijelu glasi: Seada Palavrić, predsjednica "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili David Feldman, potpredsjednik utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima Miodrag Simović, potpredsjednik pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom." Valerija Galić, potpredsjednica 25. Postupak pred redovitim sudovima se u konkretnom Tudor Pantiru, sudija slučaju odnosi na utvrđivanje naknade na ime regresa za godišnji Mato Tadić, sudija odmor koja apelantici pripada kao pravo iz radnog odnosa i sudačke funkcije koju je obnašala prema Zakonu o sudbenoj i Constance Grenje, sudija tužiteljskoj funkciji u FBiH. Neprijeporno je da se radi o Krstan Simić, sudija građanskome pravu i da je stoga članak 6. stavak 1. Europske Mirsad Ćeman, sudija konvencije primjenjiv. Prema tome, primjenjiv je i članak na sjednici održanoj 31. januara 2009. godine donio je III/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, stoga, ima nadležnost ispitati je li postupak bio sukladan standardima iz ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Mandića 26. Ustavni je sud u svojoj Odluci broj AP 2587/05 od 23. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i svibnja 2007. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. septembra 2006. meritumu, stavak 42, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj K-29/02 od 3. Hercegovine" broj 70/07), u istoj činjenično-pravnoj stvari marta 2006. godine. zaključio kako je pobijanom presudom Kantonalnog suda Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka mjeri broj AP 3221/06 od 14. februara 2007. godine više ne II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. proizvodi pravno dejstvo. Europske konvencije, dok nije meritorno razmatrao njegove Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i navode o povredi prava na imovinu. Ustavni je sud u citiranoj Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i odluci utvrdio povredu ovoga prava radi arbitrarne primjene Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i prava, koja se zrcalila u tome da je Kantonalni sud nedostatak "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". propisa koji reguliraju visinu regresa protumačio kao gubitak apelantovoga prava na regres, bez obzira što je osnova za ovu OBRAZLOŽEWE vrstu naknade, odnosno samo pravo na naknadu regresa, propisano u Zakonu o sudbenoj i tužiteljskoj funkciji u Federaciji I. Uvod Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra kako se razlozi navedeni u citiranoj odluci u cijelosti odnose i na ovaj predmet, i 1. Dragan Mandić (u daqnjem tekstu: apelant) iz Čapqine iz istih razloga zaključuje kako je u konkretnom slučaju podnio je 30. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne pobijanim odlukama povrijeđeno apelantičino pravo na pravično i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: stavak 1. Europske konvencije. Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. septembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daqnjem tekstu: Pravo na imovinu Kantonalni sud) broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine. Apelant je 27. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u svezi članka zatražio da se donese privremena mjera odlagawa izvršewa kazne II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. zatvora dok se ne donese odluka o apelaciji. Apelant je 24. januara Europske konvencije, Ustavni sud smatra kako nije potrebno 2007. godine dopunio apelaciju u dijelu u kom je tražio da se posebice razmatrati apelantičine navode o povredi njezinoga donese privremena mjera. prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i 2. Apelant je 16. aprila 2007. godine dostavio Ustavnom sudu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. "dodatne informacije u pogledu činjenica koje su nastupile VIII. Zaključak nakon podnošewa apelacije". 28. Ustavni sud zaključuje kako postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i II. Postupak pred Ustavnim sudom članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog arbitrarne primjene prava kada je zbog nedostatka pratećih propisa mjerodavni sud 3. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP zaključio kako je izgubljeno neko pravo utemeljeno u zakonu. 3221/06 od 14. februara 2007. godine, kojom je usvojen apelantov 29. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. zahtjev da se donese privremena mjera, te je odloženo izvršenje Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu kazne zatvora izrečene Presudom Kantonalnog suda broj K-29/02 ove odluke. od 3. marta 2006. godine, dok Ustavni sud ne donese konačnu odluku o apelaciji, a najduže tri mjeseca. 30. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 4. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda, kao i učesnika u postupku, Predsjednica Tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavnog suda Tužilaštvo FBiH) i Kantonalnog tužilaštva u Mostaru (u Bosne i Hercegovine daqnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), zatraženo je 18. jula Seada Palavrić, v. r. 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. jula 2007. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u godine, Kantonalni sud 19. jula 2007. godine, a Tužilaštvo FBiH predmetu broj AP 3221/06, rješavajući apelaciju Dragana 1. avgusta 2007. godine. Mandića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 6. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog na apelaciju dostavljeni su apelantu 28. marta 2008. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 III. Činjenično stanje koji su izvedeni na glavnom pretresu utvrdio da je apelant, kao ministar unutrašwih poslova, postupio suprotno određenim 7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih zakonskim odredbama i na taj način prekoračio granice svojih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se službenih ovlašćewa. Dalje, Vrhovni sud je zakqučio da je sumiraju na sljedeći način. Kantonalni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje 8. Presudom Kantonalnog suda broj K-29/02 od 3. marta 2006. i sa aspekta krivičnog materijalnog zakona, i to pravne godine apelant je proglašen krivim da je, na način koji je kvalifikacije djela utvrdivši sve odlučne činjenice koje opisan u izreci navedene presude, učinio krivično djelo predstavljaju u zakonu opisana obilježja predmetnog zloupotrebe položaja ili ovlašćewa iz člana 383 stav 3 u vezi krivičnog djela. Ocjenjujući osporavanu presudu u odluci o sa stavom 1 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine kazni koja je izrečena apelantu, Vrhovni sud je utvrdio da su u (u daqnjem tekstu: KZ FBiH), za koje je uz primjenu odredbi čl. konkretnom slučaju primijenjeni propisi o ublažavanju kazne. 50 i 51 KZ FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne Kazna je ublažena u najvećoj mogućoj mjeri, a izricanje blaže godine, uz obavezu da solidarno isplati iznos od 30,00 KM na kazne po zakonu nije bilo moguće. ime troškova krivičnog postupka i paušala u iznosu od 200,00 11. Odlukom Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra KM. 2006. godine, koja je 6. novembra 2006. godine objavljena u 9. Apelant je osuđen za radnje koje je preduzeo na dužnosti "Službenom glasniku HNK" broj 8/06, potvrđena je Odluka ministra unutrašwih poslova, postupajući po Odluci Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine. predsjednika Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daqnjem tekstu: Vlada) kada je prvooptuženi J.M. rukovodio IV. Apelacija grupom članova u Vladi hrvatske nacionalnosti koja je, s a) Navodi iz apelacije namjerom da pruži pomoć u zbriwavanju većeg broja bivših policajaca hrvatske nacionalnosti, za čijim radom je prestala 12. Apelant je u apelaciji naveo da je došlo do povrede potreba, donijela Odluku broj 01-1124-1/99 od 17. decembra njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne 1999. godine kojom su za navedene namjene obezbijeđena iz i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu buxeta novčana sredstva u iznosu od 66.000,00 KM mjesečno. U qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropske obrazloženju prvostepene presude navodi se da su konvencija), kao i kršewa zabrane diskriminacije iz člana prvooptuženi J.M. i drugooptuženi apelant kao saizvršioci II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske zloupotrijebili svoj položaj prekoračenjem zakonskih konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. Smatra da se u ovlašćewa, jer je prvooptuženi J.M. potpisao navedenu odluku njegovim radwama ne stiču bitni elementi krivičnog djela za od 17. decembra 1999. godine koja je, suprotno odredbama člana 6 koje je proglašen krivim, te da redovni sudovi nisu imali u stav 1 i člana 13 Zakona o vladi, donesena na koordinacionom vidu poseban status HNK koji je uspostavljen Amandmanom I na sastanku hrvatskih funkcionera u Vladi, a ne na sjednici Ustav FBiH kakav je postojao u periodu od 1994. do 2002. godine, Vlade. Hrvatski funkcioneri u Vladi na takvom sastanku nisu te da je shodno njegovoj ocjeni očigledno da ne može da bude bili ovlašćeni da rade i donose odluke u ime Vlade, jer su pri odgovoran za način na koji funkcionišu organi i institucije donošenju sporne Odluke, suprotno odredbama člana 13 Zakona koji nije mogao da izmijeni bez izmjene Ustava FBiH i Ustava o Vladi, zamjenici ministara ravnopravno glasali pri HNK. Povredu prava na pravično suđenje apelant posebno ne donošenju Odluke, iako zamjenici ministara nisu članovi obrazlaže, nego se poziva na razloge koji su izneseni u žalbi Vlade, te shodno članu 13 stav 4 ovog zakona imaju pravo samo da protiv prvostepene presude, a koji se svode na navodne povrede učestvuju u raspravi na sjednicama Vlade, bez prava da odlučuju. odredbi Zakona o krivičnom postupku i proizvoqnu primjenu Nadležna Vlada, kao kolektivni i jedinstveni organ, nikada Zakona o unutrašwim poslovima HNK, KZ FBiH u krivičnom nije donijela navedenu odluku. Predmetna Odluka, suprotno postupku u kom mu je izrečena kazna zatvora, a kršenje zabrane članu 19 Zakona o Vladi, nije objavljena u "Službenom diskriminacije apelant vidi u činjenici da je kao Hrvat osuđen glasniku Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daqnjem za radnje koje su takođe preduzimali i bošwački članovi tekstu: HNK). Apelant je, postupajući po spornoj odluci, Vlade, a da protiv wih nisu pokrenuti krivični postupci. uprkos iskqučivoj nadležnosti policije Ministarstva 13. U dopuni apelacije od 24. januara 2007. godine apelant je unutrašwih poslova, koja je zakonom propisana da neposredno Ustavnom sudu dostavio rješenje Opštinskog suda u Čapqini obavlja poslove obezbjeđivawa lica i objekata, sa preduzećem u broj 053-0-Iks-06-000021 od 13. novembra 2006. godine, kojim mu privatnoj svojini "Redarstvenik" d.o.o. Mostar, u kom su je odloženo izvršenje kazne zatvora do 6. februara 2007. otpušteni policajci zasnovali radni odnos, zakqučio 5. godine, kao i dodatnu dokumentaciju s ciljem da dokaže januara 2000. godine ugovor kojim je na navedeno preduzeće osnovanost svog zahtjeva da se izda privremena mjera. Apelant prenio nadležnost da obezbijedi objekte u kojima su smješteni je naveo da je sporna Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. Skupština, Vlada, ministarstva i drugi organi uz mjesečno decembra 1999. godine potvrđena Odlukom Vlade HNK broj plaćanje naknade u iznosu od 66.000,00 KM. Shodno tom osnovu, 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra 2006. godine koja je 6. novembra na teret buxetskih sredstava u toku 2000. godine preduzeću 2006. godine objavljena u "Službenom glasniku HNK" broj 8/06, "Redarstvenik" d.o.o. Mostar pribavljena su novčana sredstva u te shodno njegovoj ocjeni činom izvršewa važećih odluka i iznosu od 757.308,00 KM koja su služila za finansiranje plata propisa nije prekoračio granice svojih službenih ovlašćewa zaposlenih bivših policajaca. Kantonalni sud je zakqučio da ili svog službenog položaja. U odnosu na dostavljenu Odluku je apelant zloupotrijebio svoj položaj i ovlašćewa, jer Vlade HNK od 19. oktobra 2006. godine apelant je ukazao da su u poslovi obezbjeđivawa objekata nisu mogli da se povjere ni relevantno vrijeme postojala dva buxeta kao posljedica jednom pravnom subjektu, odnosno povjeravanje ovih poslova paralelizma, "hrvatski" i "bošwački" buxet koji bi se na bilo kom pravnom subjektu suprotno je čl. 2 i 5 Zakona o kraju fiskalne godine objedinili. Apelant tvrdi da nema unutrašwim poslovima, kojima je propisano da su poslovi štetnih posljedica jer su sredstva isplaćena preduzeću obezbjeđivawa određenih objekata i lica unutrašwi poslovi "Redarstvenik" bila predviđena u buxetu HNK, pri čemu je iz nadležnosti Kantona, koje neposredno može da obavlja Skupština HNK usvojila buxet i izvještaj o izvršenju buxeta iskqučivo Ministarstvo unutrašwih poslova. za 2000. godinu. Apelant smatra da osporene presude ne sadrže 10. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. činjenice i razloge iz kojih bi moglo da se zakquči da opisane septembra 2006. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu radnje sadrže elemente krivičnog djela, odnosno da je krivično protiv prvostepene presude i potvrdio Presudu Kantonalnog djelo uopšte počinjeno, te da je tim presudama povrijeđena suda broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine. U obrazloženju ove presumpcija nevinosti. Apelant navodi da su osporene presude odluke Vrhovni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno i rezultat proizvoqne primjene prava, te da je osporenim potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je na osnovu dokaza presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Apelant smatra da bi izvršenjem osporenih presuda došlo do povrede nediskriminaciju, te sud u cijelosti ostaje kod obrazložewa njegovog prava na ličnu slobodu iz člana II/3d) Ustava Bosne i svoje presude. Kantonalni sud je istakao da je povodom Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Apelant se u apelantovog zahtjeva i zahtjeva J.M. za obnovom navedenog odnosu na elemente dopune apelacije pozvao na stav Ustavnog krivičnog postupka, Rješenjem broj 007-0-Kv-06-000 055 od 8. suda iz Odluke broj AP 1603/05 od 28. novembra 2006. godine. novembra 2006. godine, odbacio wihove zahtjeve za obnovu Ustavni sud je, kako je istakao apelant, ispitivao činjenično postupka, što je potvrdio Vrhovni sud svojim Rješenjem broj stanje jer je po mišljenju Ustavnog suda postupak proveden pred 070-0-Kž-06-000612 od 16. januara 2007. godine. Okružnim sudom i Osnovnim sudom u Bawoj Luci sadržavao 18. Federalno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju povrede prava na pravično suđenje u okviru značewa iz člana 6 navelo da su činjenice i dokazi na kojima apelant zasniva Evropske konvencije "ukoliko utvrđeno činjenično stanje svoje tvrdnje isti kao i oni koje je iznosio u svojoj žalbi na ukazuje na povredu Ustava" ili ukoliko se ocjena dokaza "doima prvostepenu presudu, koje je drugostepeni sud cijenio i donio očigledno proizvoqnom." drugostepenu presudu. Federalno tužilaštvo smatra da u 14. Ponavljajući navode u dopuni apelacije od 16. aprila predmetnom postupku nije došlo do povrede prava na koja 2007. godine apelant, između ostalog, ističe da je sporna apelant ukazuje, te predlaže da se apelacija odbije kao Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. neosnovana. Federalno tužilaštvo je istaklo da je apelant u godine naknadno potvrđena Odlukom Vlade HNK broj svim fazama postupka imao potpuno ravnopravan položaj i 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra 2006. godine. Ova okolnost, mogućnost da iznese sve argumente i dokaze u prilog teze o shodno apelantovoj ocjeni, iskqučuje elemenat svojoj nevinosti, a da je neprikosnoveno pravo suda da svoju protivpravnosti iz apelantovih radwi za koje je proglašen odluku o krivici ili nevinosti optuženog donosi na osnovu krivim i kažnjen. Apelant smatra da je osporenim presudama slobodne ocjene dokaza i utvrđenog činjeničnog stawa tokom pogrešno cijenjen odlučni dokaz, odnosno Odluka Vlade HNK krivičnog postupka, zbog čega su neprihvatqivi apelantovi broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine, jer uopšte nije navodi koji u suštini osporavaju pravilnost zakqučaka suda cijenjena Odluka Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra koji su rezultirali kao posljedica slobodne ocjene izvedenih 2006. godine, s obzirom da je ona donesena nakon zakqučewa dokaza i činjeničnog stawa koje je sud utvrdio na osnovu glavne rasprave pred prvostepenim sudom, što je rezultovalo dokaza koji su izvedeni. Što se tiče apelantovih navoda da je povredama apelantovog prava na pravično suđenje iz člana tokom krivičnog postupka diskriminisan u odnosu na članove II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Vlade HNK bošwačke nacionalnosti u podudarnoj situaciji, konvencije. Apelant navodi da su te radnje preduzimali brojni Federalno tužilaštvo smatra da nisu povrijeđena funkcioneri u kantonima s posebnim režimom u FBiH, ali su apelantova prava iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i samo radnje apelanta i prvooptuženog J. M. tretirane i člana 14 Evropske konvencije, jer ukazivanje na nezakonitost ocijenjene kao krivično djelo čime je došlo do povrede u radu "Vlade bošwačke nacionalnosti HNK, ne oslobađa apelantovog prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava apelanta od njegovog dijela odgovornosti". Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant V. Relevantni propisi ističe da nije imao namjeru da pribavi preduzeću "Redarstvenik" imovinsku korist, te je jasno da nije počinio 19. Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine krivično djelo za koje je proglašen krivim jer je njegov motiv Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) išao iskqučivo u pravcu pružawa pomoći policajcima koji su relevantne odredbe glase: ostali bez posla. Član 358 15. Odlukom Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra (1) Službeno ili odgovorno lice koje iskorišćavanjem 2006. godine koja je 6. novembra 2006. godine objavljena u svog službenog položaja ili ovlašćewa, prekoračenjem "Službenom glasniku HNK" broj 8/06 potvrđena je Odluka granica svog službenog ovlašćewa ili nevršenjem svoje Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine. U službene dužnosti pribavi sebi ili drugom kakvu korist, odluci o potvrđivanju Odluke navedeno je da, "imajući u vidu drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, okolnosti pod kojima su funkcionisali organi vlasti u kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. uslovima kada je HNK bio kanton sa posebnim režimom, te (2) Ako je djelom iz stava 1 ovog člana pribavljena uzimajući u obzir činjenicu kako je Skupština HNK usvojila imovinska korist u iznosu preko 3.000 KM, učinilac će se Buxet i Izvještaj o izvršenju buxeta za 2000. godinu, Vlada kazniti zatvorom od jedne do deset godina. HNK konstatuje kako su u okviru stavke za Ministarstvo (3) Ako je djelom iz stava 1 ovog člana pribavljena unutrašwih poslova HNK bila predviđena i realizovana imovinska korist u iznosu preko 10.000 KM, učinilac će se sredstva iz Odluke broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. kazniti zatvorom od najmanje tri godine." godine." 20. U Zakonu o Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Narodne novine HNK" broj 11/98) relevantne odredbe glase: b) Odgovori na apelaciju "Član 6 stav 1 16. Vrhovni sud je u svom odgovoru na apelaciju naglasio da Vladu čine predsjednik, zamjenik predsjednika, dvanaest u krivičnom postupku sudovi vode računa o subjektivnom i ministara koji rukovode ministarstvima i dva ministra objektivnom identitetu optužbe i presude i ne bave se bez portfelja. ispitivanjem da li su neka druga lica koja nisu obuhvaćena optužbom učinila neko krivično djelo, već samo time da li je Član 10 optuženo lice ili više wih učinilo krivično djelo za koje Predsjednik u okviru svoje nadležnosti rukovodi radom se podnesenom, ili na glavnom pretresu izmijenjenom, Vlade i odgovoran je za njen rad, obezbjeđuje jedinstvo u optužbom tereti. Stoga, Vrhovni sud zakqučuje, pozivajući se izvršavanju poslova iz djelokruga vlade, ostvaruje saradnju s pri tome na stav Ustavnog suda iz Odluke broj AP 635/04 od 23. drugim organima Kantona i organima Federacije, kao i s marta 2005. godine, tačka 33, da činjenica da se protiv drugih drugim organima i organizacijama i usmjerava djelovanje lica koja su navodno učinioci istih ili sličnih krivičnih Vlade kao cjeline i članova Vlade pojedinačno, te vrši i djela ne vodi krivični postupak, ne pruža osnov za zakqučak druge poslove utvrđene ustavom i zakonom. da je zbog toga apelant diskriminisan. Vrhovni sud smatra da Član 13 su apelantove tvrdnje o povredi njegovih ustavnih prava Vlada radi na sjednici. neosnovane. Vlada može da odlučuje ako je sjednici prisustvovalo 17. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo više od polovine članova Vlade. da u predmetnom krivičnom postupku nije došlo do povrede Vlada donosi odluke većinom glasova prisutnih članova apelantovog prava na pravično suđenje niti prava na vlade, ako Ustavom i zakonom nije drugačije određeno. Sjednicama Vlade prisustvuju i zamjenici ministara ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku koji učestvuju u raspravi bez prava odlučivawa. pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim Član 17 stav 1 sudom. Š...Ć" Vlada u ostvarivanju svojih ovlašćewa donosi uredbe sa 29. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom zakonskom snagom, uredbe, odluke rješewa i zakqučke. slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe Član 18 stav 2 protiv apelanta, te je član 6 Evropske konvencije primjenqiv u Odlukom se određuju pojedina pitawa ili propisuju mjere datom slučaju. Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li Vlade, daje saglasnost ili potvrđuju akti drugih organa ili je postupak pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva organizacija, te odlučuje o drugim pitawima o kojima se ne član 6 Evropske konvencije. odlučuje uredbom." 30. Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje 21. U Zakonu o unutrašwim poslovima Hercegovačko-ne- i proizvoqnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Smatra retvanskog kantona ("Narodne novine HNK" broj 2/98) da se u njegovim radwama ne stiču bitni elementi krivičnog relevantne odredbe glase: djela za koje je proglašen krivim. "Član 2 tačka 4 31. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost Unutrašwi poslovi iz nadležnosti kantona su: u apelacionim postupcima ograničena "na pitawa koja su 4. Obezbjeđivanje određenih lica i objekata kantona. sadržana u ovom ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da vrši Član 5 provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi Poslove koji se odnose na posebno obezbjeđivanje lica i protumačili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih objekata kantona obavlja Ministarstvo neposredno. Vlada sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog kantona određuje koja lica iz nadležnosti kantona se suda ne ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je posebno obezbjeđuju i direktor policije urediće način primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno wihovog obezbjeđivawa." proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kad je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su VI. Dopustivost pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na 22. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, djelotvoran pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 objavljena u "Službenom zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02). 23. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 32. Dalje, Ustavni sud navodi da je van njegove nadležnosti da Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv procjenjuje kvalitet zakqučaka sudova u pogledu procjene dokaza presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoqnom. Isto djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji miješati u situaciju kada redovni sudovi vjeruju dokazima jedne je koristio. strane u postupku na osnovu sudijske slobodne procjene. To je 24. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom iskqučivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na su Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi septembra 2006. godine i Presuda Kantonalnog suda broj Evropski sud za qudska prava, Doorson protiv Holandije, K-29/02 od 3. marta 2006. godine, protiv kojih nema drugih presuda od 6. marta 1996. godine objavljena u Izvještajima broj djelotvornih pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Presudu 1996-II, stav 78). Vrhovnog suda apelant je primio 2. oktobra 2006. godine, a 33. Takođe, Ustavni sud konstatuje da se pravičnost postupka apelacija je podnesena 30. novembra 2006. godine, tj. u roku od 60 ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za dana kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj apelacija nije dopustiva. 38/03). S tim u vezi, Ustavni sud ima zadatak da procijeni da li je 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i postupak kao cjelina bio pravedan kao i da li je dokazni Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, postupak pravično proveden. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 34. Razmatrajući apelantove navode u vezi s pogrešno u pogledu dopustivosti. utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoqnom primjenom VII. Meritum prava, Ustavni sud konstatuje da su u predmetnom krivičnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, redovni sudovi 26. Apelant navodi da mu je osporenim presudama utvrdili da su se u apelantovim radwama stekla bitna obilježja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlašćewa iz člana Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao 358 stav 3 ranijeg KZ FBiH, te da je apelant navedeno krivično i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i djelo počinio s direktnim umišljajem. Pri tome, redovni Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. sudovi su se pozvali na relevantne odredbe zakona o Vladi HNK Pravo na pravično suđenje i Zakona o unutrašwim poslovima čije je odredbe apelant prekršio, iako je za wih znao i iako je kao ministar 27. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: unutrašwih poslova bio obavezan da štiti zakonitost rada. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Ustavni sud smatra da se apelant neosnovano poziva na propust qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona redovnih sudova da uzmu u obzir ustavnu poziciju HNK, budući da obuhvataju: u krivičnom postupku, ocjenjujući osnovanost optužnice kojom (...) se apelantu kao optuženom stavlja na teret navedeno krivično e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim djelo, redovni sudovi procjenjuju da li je apelant svjesno stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom." prekoračio granice svog ovlašćewa i prekršio važeće 28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije glasi: zakonske odredbe, kao što je navedeno u optužnici, čime bi "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili ostvario biće krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, a nije u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako nadležnosti redovnih sudova da u krivičnom postupku ocjenjuju ustavnost tih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1603/05 su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili od 28. novembra 2006. godine). Stoga, Ustavni sud smatra da u drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa konkretnom slučaju pozivanje na propust redovnih sudova da nekom nacionalnom mawinom, imovno stanje, rođenje ili drugi uzmu u obzir poseban ustavno-pravni položaj kantona ne može da status." se smatra osnovanim, jer su u konkretnom slučaju redovni sudovi 42. U konkretnom slučaju, apelant se žali da je cijenili relevantne odredbe važećih zakona o Vladi HNK i diskriminisan na osnovu nacionalne pripadnosti u vezi s Ministarstvu unutrašwih poslova koji su bili na snazi u pravom na pravičan postupak. vrijeme kad je HNK imao svoj posebni ustavno-pravni položaj u okviru Federacije BiH. Redovni sudovi pravilno su ukazali da 43. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za qudska je apelant morao da se drži obaveza i ovlašćewa utvrđenih prava shodno kojoj diskriminacija postoji samo ako se lice ili važećim propisima, a ne naslijeđenog faktičkog stawa kojim je grupa lica u istoj situaciji različito tretira, a ne postoji neko praktikovano nezakonito realizovanje posebnog objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (vidi ustavno-pravnog položaja HNK u okviru Federacije BiH. Evropski sud za qudska prava, Belgijski predmet o jezicima, 35. U odnosu na apelantove navode koji su izneseni u dopuni presuda od 23. jula 1968. godine, serija A, broj 6). apelacije u pogledu Odluke Vlade HNK, broj 01-1-02-1682/06 od 44. Ustavni sud, prije svega, mora da utvrdi da li se prema 19. oktobra 2006. godine, Ustavni sud zapaža da navedena odluka apelantu postupalo različito od drugih u istoj ili sličnoj nije bila predmet ocjene redovnih sudova u krivičnom postupku situaciji. Svako različito postupanje smatra se koji apelant osporava apelacijom, već je navedena odluka diskriminatorskim ukoliko nema razumno i objektivno donesena nakon okončawa predmetnog postupka. Stoga, apelant opravdanje, odnosno ukoliko ne slijedi zakoniti ciq ili ako ne može u postupku pred Ustavnim sudom da iznosi nove nema razumnog odnosa proporcionalnosti između sredstava koja činjenice i da nudi dokaze koji nisu bili predmet ocjene su upotrijebljena i cilja koji se želi postići. redovnih sudova. 36. U vezi s apelantovim prigovorom da sudovi nisu pravilno 45. Apelant diskriminaciju vidi u tome što je, navodno, procijenili njegovu odbranu, Ustavni sud naglašava da je van različito tretiran u odnosu na bošwačke funkcionere u Vladi njegove nadležnosti da ocjenjuje kvalitet zakqučaka redovnih koji su postupali na isti ili sličan način kao i on, ali protiv sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima tih lica nije pokrenut krivični postupak. Međutim, Ustavni očigledno proizvoqnom. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su sud je već zakqučio da je u konkretnom slučaju protiv apelanta sudovi u obrazložewima osporenih presuda dali jasne i pokrenut i okončan krivični postupak u skladu sa zakonskim precizne razloge svojih stavova, te da je prvostepeni sud za svaki propisima i nadležnostima ovlašćenih organa i da nije bilo dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao kršewa apelantovih prava na pravičan postupak. Takođe, logično i uvjerqivo obrazloženje koje ni u jednom dijelu ne Ustavni sud primjećuje da se Vrhovni sud u svom odgovoru na izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo samo po sebi. apelaciju osnovano pozvao na stav Ustavnog suda u analognoj 37. U vezi s apelantovim navodima o proizvoqnoj primjeni situaciji iz Odluke broj AP 635/04 od 23. marta 2005. godine, procesnog prava, Ustavni sud zapaža da su ti navodi, kako to sam tačka 33, gdje je ocijenjeno da "činjenica da postupak nije apelant ističe, identični žalbenim prigovorima protiv pokrenut i protiv drugog lica, za koje apelant smatra da je prvostepene presude, te su bili predmet ocjene drugostepenog također odgovorno, ne daje osnovu za zakqučak o njegovoj suda. Ustavni sud smatra da je apelantu bilo omogućeno da diskriminaciji". Ustavni sud smatra da navedeni stav može da učestvuje u predmetnom krivičnom postupku, te iz navoda se primijeni i u konkretnom slučaju. apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može da se 46. Kako apelant u vezi s navodnom diskriminacijom ne nudi zakquči da su u predmetnom krivičnom postupku povrijeđena nikakve druge argumente i dokaze, Ustavni sud zakqučuje da nije apelantova ustavna prava. Sudovi su prilikom donošewa povrijeđeno apelantovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 presuda primijenili važeće procesne i materijalne propise. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u Presude redovnih sudova u obrazložewima sadrže jasne i vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 detaqne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski Evropske konvencije. propisi na kojima se zasnivaju. Ne može da se zakquči da je primjena tih propisa bila proizvoqna ili diskriminatorska. 47. U dopuni apelacije od 24. januara i 16. aprila 2007. godine 38. Na osnovu svega navedenog, a uzimajući u obzir predmetni izneseni su navodi koji nisu bili u prvobitno podnesenoj postupak u cjelini, Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa apelaciji. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na ličnu apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) slobodu i bezbjednost zaštićeno članom II/3d) Ustava Bosne i Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Hercegovine i članom 5 Evropske konvencije, te da je došlo do konvencije. povrede principa presumpcije nevinosti iz člana 6 stav 2 Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na član 16 Zabrana diskriminacije stav 1 Pravila Ustavnog suda koji kao uslov dopustivosti 39. Apelant se, takođe, žali da je kao Hrvat diskriminisan apelacije propisuje obavezu da se podnese apelacija u roku od 60 na osnovu nacionalne pripadnosti, zato što protiv drugih lica dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem bošwačke nacionalnosti koji su bili u istom ili sličnom djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 položaju i počinili ista ili slična djela nije pokrenut dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te samo krivični postupak, pa smatra da je povrijeđen član II/4 Ustava izuzetno može da se prihvati dopuna apelacije podnesena van tog Bosne i Hercegovine i član 14 Evropske konvencije. roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale 40. Član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: nakon proteka navedenog roka. Mogućnost podnošewa dopune apelacije nikako ne može da se tumači tako široko da se pod tim "Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u podrazumijeva pravo da apelanti mogu u odnosu na isto međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, činjenično stanje i iste osporene odluke da dopuwavaju obezbijeđeno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez apelaciju sve vrijeme dok traje postupak povodom apelacije pred diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja, Ustavnim sudom, a van roka od 60 dana (vidi Ustavni sud, Odluka jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, AP 1426/05 od 9. novembra 2006. godine). S obzirom na to da je nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa predmetna dopuna apelacije podnesena nakon protoka roka koji nacionalnom mawinom, imovina, rođenje ili drugi status." je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, a ne odnosi 41. Član 14 Evropske konvencije glasi: se na nove pravne okolnosti koje su nastale van navedenog roka, "Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje ovih apelantovih obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što navoda. VIII. Zakqučak 2006. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere 48. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na pravično odlaganja izvršenja kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 24. januara 2007. godine dopunio apelaciju suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav u dijelu u kojem je tražio donošenje privremene mjere. 1 Evropske konvencije, jer osporene presude redovnih sudova u obrazložewima sadrže precizne razloge na osnovu kojih su 2. Apelant je 16. aprila 2007. godine dostavio Ustavnom primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju. Ne može sudu "dodatne informacije u pogledu činjenica koje su nastupile da se zakquči da je primjena tih propisa bila proizvoqna ili nakon podnošenja apelacije". diskriminatorska, niti da je procjena dokaza prvostepenog suda II. Postupak pred Ustavnim sudom koja je potvrđena u drugostepenom postupku bila očigledno 3. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP proizvoqna, kao ni da je dokazni postupak bio proveden 3221/06 od 14. februara 2007. godine, kojom je usvojen nepravično u smislu prava na pravičan postupak. Takođe, ne apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, te je odloženo postoji kršenje prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava izvršenje kazne zatvora izrečene Presudom Kantonalnog suda Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine, do donošenja konačne članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 Evropske odluke Ustavnog suda o apelaciji, a najduže tri mjeseca. konvencije kada se apelantovi navodi zasnivaju iskqučivo na 4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od činjenici da protiv drugih lica nije pokrenut krivični Vrhovnog i Kantonalnog suda, kao i učesnika u postupku, postupak. Tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: 49. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Tužiteljstvo FBiH) i Kantonalnog tužiteljstva u Mostaru (u Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo), zatraženo je 18. jula 50. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 5. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. jula 2007. godine, Kantonalni sud 19. jula 2007. godine, a Predsjednica Tužiteljstvo FBiH 1. augusta 2007. godine. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Seada Palavrić, s. r. odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 28. marta 2008. godine. III. Činjenično stanje Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i predmetu broj AP 3221/06, rješavajući apelaciju Dragana dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, sljedeći način. člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog 8. Presudom Kantonalnog suda broj K-29/02 od 3. marta suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 2006. godine apelant je proglašen krivim da je, na način koji je Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: opisan u izreci navedene presude, učinio krivično djelo Seada Palavrić, predsjednica zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa David Feldman, potpredsjednik stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u Miodrag Simović, potpredsjednik daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koje je uz primjenu odredaba čl. Valerija Galić, potpredsjednica 50. i 51. KZ FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne Tudor Pantiru, sudija godine, uz obavezu da solidarno isplati iznos od 30,00 KM na Mato Tadić, sudija ime troškova krivičnog postupka i paušala u iznosu od 200,00 Constance Grenje, sutkinja KM. Krstan Simić, sudija 9. Apelant je osuđen za radnje koje je preduzeo na dužnosti Mirsad Ćeman, sudija ministra unutarnjih poslova, postupivši po Odluci predsjednika na sjednici održanoj 31. januara 2009. godine donio je Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada) kada je prvooptuženi J.M. rukovodio grupom članova u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Vladi hrvatske nacionalnosti koja je, s namjerom da pruži pomoć u zbrinjavanju većeg broja bivših policajaca hrvatske Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Mandića nacionalnosti, za čijim radom je prestala potreba, donijela podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Odluku broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine kojom Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. septembra 2006. su za navedene namjene osigurana iz budžeta novčana sredstva u godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj K-29/02 od iznosu od 66.000,00 KM mjesečno. U obrazloženju prvostepene 3. marta 2006. godine. presude navodi se da su prvooptuženi J.M. i drugooptuženi Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj apelant kao saizvršioci zloupotrijebili svoj položaj mjeri broj AP 3221/06 od 14. februara 2007. godine više ne prekoračenjem zakonskih ovlaštenja, jer je prvooptuženi J.M. proizvodi pravno dejstvo. potpisao navedenu odluku od 17. decembra 1999. godine koja je, Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i suprotno odredbama člana 6. stav 1. i člana 13. Zakona o vladi, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i donesena na koordinacijskom sastanku hrvatskih dužnosnika u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Vladi, a ne na sjednici Vlade. Hrvatski dužnosnici u Vladi na "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". takvom sastanku nisu bili ovlašteni djelovati i donositi odluke u OBRAZLOŽENJE ime Vlade, jer su pri donošenju sporne Odluke, suprotno odredbama člana 13. Zakona o Vladi, zamjenici ministara I. Uvod ravnopravno glasali pri donošenju Odluke, iako zamjenici 1. Dragan Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine ministara nisu članovi Vlade, te prema članu 13. stav 4. ovog podnio je 30. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu zakona imaju pravo samo učestvovati u raspravi na sjednicama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Vlade, bez prava odlučivanja. Nadležna Vlada, kao kolektivni i Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u jedinstveni organ, nikada nije donijela navedenu odluku. daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. Predmetna Odluka, suprotno članu 19. Zakona o Vladi, nije septembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru objavljena u "Službenom glasniku Hercegovačko-neretvanskog (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-29/02 od 3. marta kantona (u daljnjem tekstu: HNK). Apelant je, postupajući po 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 spornoj odluci, uprkos isključivoj nadležnosti policije 13. U dopuni apelacije od 24. januara 2007. godine apelant je Ministarstva unutarnjih poslova, koja je zakonom propisana da Ustavnom sudu dostavio rješenje Općinskog suda u Čapljini broj neposredno obavlja poslove osiguranja lica i objekata, sa 053-0-Iks-06-000021 od 13. novembra 2006. godine, kojim mu preduzećem u privatnom vlasništvu "Redarstvenik" d.o.o. je odloženo izvršenje kazne zatvora do 6. februara 2007. godine, Mostar, u kojem su otpušteni policajci zasnovali radni odnos, kao i dodatnu dokumentaciju s ciljem da dokaže osnovanost zaključio 5. januara 2000. godine ugovor kojim je na navedeno svoga zahtjeva za izdavanje privremene mjere. Apelant je naveo preduzeće prenio nadležnost da osigurava objekte u kojima su da je sporna Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. smješteni Skupština, Vlada, ministarstva i drugi organi uz decembra 1999. godine potvrđena Odlukom Vlade HNK broj mjesečno plaćanje naknade u iznosu od 66.000,00 KM. Prema 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra 2006. godine koja je 6. tom osnovu, na teret budžetskih sredstava u toku 2000. godine novembra 2006. godine objavljena u "Službenom glasniku preduzeću "Redarstvenik" d.o.o. Mostar pribavljena su novčana HNK" broj 8/06, te prema njegovoj ocjeni činom izvršenja sredstva u iznosu od 757.308,00 KM koja su služila za važećih odluka i propisa nije prekoračio granice svojih službenih finansiranje plaća zaposlenih bivših policajaca. Kantonalni sud ovlaštenja ili svog službenog položaja. U odnosu na dostavljenu je zaključio da je apelant zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti, jer Odluku Vlade HNK od 19. oktobra 2006. godine apelant je se poslovi osiguranja objekata nisu mogli povjeriti ni jednom ukazao da su u relevantno vrijeme postojala dva budžeta kao pravnom subjektu, odnosno povjeravanje ovih poslova bilo posljedica paralelizma, "hrvatski" i "bošnjački" budžet koji bi se kojem pravnom subjektu suprotno je čl. 2. i 5. Zakona o na kraju fiskalne godine objedinili. Apelant tvrdi da nema štetnih unutarnjim poslovima, kojima je propisano da su poslovi posljedica jer su sredstva isplaćena preduzeću "Redarstvenik" osiguranja određenih objekata i osoba unutarnji poslovi iz bila predviđena u budžetu HNK, pri čemu je Skupština HNK nadležnosti Kantona, koje može neposredno obavljati isključivo usvojila budžet i izvještaj o izvršenju budžeta za 2000. godinu. Ministarstvo unutarnjih poslova. Apelant smatra da osporene presude ne sadrže činjenice i razloge 10. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Kž-06-000225 od iz kojih bi se moglo zaključiti da opisane radnje sadrže elemente 14. septembra 2006. godine odbio kao neosnovanu apelantovu krivičnog djela, odnosno da je krivično djelo uopće počinjeno, te žalbu protiv prvostepene presude i potvrdio Presudu da je tim presudama povrijeđena presumpcija nevinosti. Apelant Kantonalnog suda broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine. U navodi da su osporene presude rezultat proizvoljne primjene obrazloženju ove odluke Vrhovni sud je ocijenio da je prava, te da je osporenim presudama povrijeđeno pravo na prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravično suđenje. Apelant smatra da bi izvršenjem osporenih kada je na osnovu izvedenih dokaza na glavnom pretresu utvrdio presuda došlo do povrede njegovog prava na ličnu slobodu iz da je apelant, kao ministar unutrašnjih poslova, postupio člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske suprotno određenim zakonskim odredbama i na taj način konvencije. Apelant se u odnosu na elemente dopune apelacije prekoračio granice svojih službenih ovlaštenja. Dalje, Vrhovni pozvao na stav Ustavnog suda iz Odluke broj AP 1603/05 od 28. sud je zaključio da je Kantonalni sud pravilno i potpuno utvrdio novembra 2006. godine. Ustavni sud je, kako je istakao apelant, činjenično stanje i sa aspekta krivičnog materijalnog zakona, i to ispitivao činjenično stanje jer je po mišljenju Ustavnog suda pravne kvalifikacije djela utvrdivši sve odlučne činjenice koje postupak proveden pred Okružnim sudom i Osnovnim sudom u predstavljaju u zakonu opisana obilježja predmetnog krivičnog Banjoj Luci sadržavao povrede prava na pravično suđenje u djela. Ocjenjujući pobijanu presudu u odluci o kazni koja je okviru značenja iz člana 6. Evropske konvencije "ukoliko izrečena apelantu, Vrhovni sud je utvrdio da su u konkretnom utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava" ili slučaju primijenjeni propisi o ublažavanju kazne. Kazna je ukoliko se ocjena dokaza "doima očigledno proizvoljnom." ublažena u najvećoj mogućoj mjeri, a izricanje blaže kazne po 14. Ponavljajući navode u dopuni apelacije od 16. aprila zakonu nije bilo moguće. 2007. godine apelant, između ostalog, ističe da je sporna Odluka 11. Odlukom Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine oktobra 2006. godine, koja je 6. novembra 2006. godine naknadno potvrđena Odlukom Vlade HNK broj objavljena u "Službenom glasniku HNK" broj 8/06, potvrđena je 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra 2006. godine. Ova okolnost, Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. prema apelantovoj ocjeni, isključuje element protivpravnosti iz godine. apelantovih radnji za koje je proglašen krivim i kažnjen. Apelant IV. Apelacija smatra da je osporenim presudama pogrešno cijenjen odlučni dokaz, odnosno Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. a) Navodi iz apelacije decembra 1999. godine, jer uopće nije cijenjena Odluka Vlade 12. Apelant je u apelaciji naveo da je došlo do povrede HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra 2006. godine, s njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne obzirom da je ona donesena nakon zaključenja glavne rasprave i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu pred prvostepenim sudom, što je rezultiralo povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava konvencija), kao i kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u Apelant navodi da su te radnje preduzimali brojni dužnosnici u vezi s pravom na pravično suđenje. Smatra da se u njegovim kantonima s posebnim režimom u FBiH, ali su samo radnje radnjama ne stječu bitni elementi krivičnog djela za koje je apelanta i prvooptuženog J. M. tretirane i ocijenjene kao krivično proglašen krivim, te da redovni sudovi nisu imali u vidu poseban djelo čime je došlo do povrede apelantovog prava na status HNK uspostavljen Amandmanom I na Ustav FBiH kakav nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i je postojao u periodu od 1994. do 2002. godine, te da je prema člana 14. Evropske konvencije. Apelant ističe da nije imao njegovoj ocjeni očigledno da ne može biti odgovoran za način namjeru da pribavi preduzeću "Redarstvenik" imovinsku korist, funkcioniranja organa i institucija koji nije mogao izmijeniti bez te je jasno da nije počinio krivično djelo za koje je proglašen izmjene Ustava FBiH i Ustava HNK. Povredu prava na pravično krivim jer je njegov motiv išao isključivo u pravcu pružanja suđenje apelant posebno ne obrazlaže, nego se poziva na razloge pomoći policajcima koji su ostali bez posla. iznijete u žalbi protiv prvostepene presude, a koji se svode na 15. Odlukom Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. navodne povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku i oktobra 2006. godine koja je 6. novembra 2006. godine proizvoljnu primjenu Zakona o unutarnjim poslovima HNK, KZ objavljena u "Službenom glasniku HNK" broj 8/06 potvrđena je FBiH u krivičnom postupku u kojem mu je izrečena kazna Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. zatvora, a kršenje zabrane diskriminacije apelant vidi u činjenici godine. U odluci o potvrđivanju Odluke je navedeno da, "imajući da je kao Hrvat osuđen za radnje koje su također preduzimali i u vidu okolnosti pod kojima su funkcionirala tijela vlasti u bošnjački članovi Vlade, a da protiv njih nisu pokrenuti krivični uvjetima kada je HNK bio kanton sa posebnim režimom, te postupci. uzimajući u obzir činjenicu kako je Skupština HNK usvojila Budžet i Izvještaj o izvršenju budžeta za 2000. godinu, Vlada (3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena HNK konstatira kako su u okviru stavke za Ministarstvo imovinska korist u iznosu preko 10.000 KM, učinilac će se kazniti unutrašnjih poslova HNK bila predviđena i realizirana sredstva iz zatvorom od najmanje tri godine." Odluke broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine." 20. U Zakonu o Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Narodne novine HNK" broj 11/98) relevantne b) Odgovori na apelaciju odredbe glase: 16. Vrhovni sud je u svom odgovoru na apelaciju naglasio da "Član 6. stav 1. u krivičnom postupku sudovi vode računa o subjektivnom i Vladu čine predsjednik, zamjenik predsjednika, dvanaest objektivnom identitetu optužbe i presude i ne bave se ministara koji rukovode ministarstvima i dva ministra bez ispitivanjem jesu li neka druga lica koja nisu obuhvaćena portfelja. optužbom učinila neko krivično djelo, već samo time je li optužena osoba ili više njih učinila krivično djelo za koje se Član 10. podnesenom, ili na glavnom pretresu izmijenjenom, optužbom Predsjednik u okviru svoje nadležnosti rukovodi radom tereti. Stoga, Vrhovni sud zaključuje, pozivajući se pri tome na Vlade i odgovoran je za njezin rad, osigurava jedinstvo u stav Ustavnog suda iz Odluke broj AP 635/04 od 23. marta 2005. izvršavanju poslova iz djelokruga vlade, ostvaruje saradnju s godine, tačka 33, da činjenica da se protiv drugih lica koja su drugim organima Županije i organima Federacije, kao i s drugim navodno učinioci istih ili sličnih krivičnih djela ne vodi krivični organima i organizacijama i usmjerava djelovanje Vlade kao postupak, ne pruža osnovu za zaključak da je zbog toga apelant cjeline i članova Vlade pojedinačno, te vrši i druge poslove diskriminiran. Vrhovni sud smatra da su apelantove tvrdnje o utvrđene ustavom i zakonom. povredi njegovih ustavnih prava neosnovane. Član 13. 17. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo Vlada radi na sjednici. da u predmetnom krivičnom postupku nije došlo do povrede Vlada može odlučivati ako je sjednici prisustvovalo više od apelantovog prava na pravično suđenje niti prava na polovice članova Vlade. nediskriminaciju, te sud u cijelosti ostaje kod obrazloženja svoje Vlada donosi odluke većinom glasova prisutnih članova presude. Kantonalni sud je istakao da je povodom apelantovog vlade, ako Ustavom i zakonom nije drugačije određeno. zahtjeva i zahtjeva J.M. za obnovom navedenog krivičnog Sjednicama Vlade prisustvuju i zamjenici ministara koji postupka, Rješenjem broj 007-0-Kv-06-000 055 od 8. novembra učestvuju u raspravi bez prava odlučivanja. 2006. godine, odbacio njihove zahtjeve za obnovu postupka, što Član 17. stav 1. je potvrdio Vrhovni sud svojim Rješenjem broj 070-0-Kž-06-000612 od 16. januara 2007. godine. Vlada u ostvarivanju svojih ovlaštenja donosi uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke rješenja i zaključke. 18. Federalno tužiteljstvo je u odgovoru na apelaciju navelo Član 18. stav 2. da su činjenice i dokazi na kojima apelant zasniva svoje tvrdnje isti kao i oni koje je iznosio u svojoj žalbi na prvostepenu Odlukom se određuju pojedina pitanja ili propisuju mjere presudu, koje je drugostepeni sud cijenio i donio drugostepenu Vlade, daje saglasnost ili potvrđuju akti drugih organa ili presudu. Federalno tužiteljstvo smatra da u predmetnom organizacija, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne postupku nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje, te odlučuje uredbom." predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Federalno 21. U Zakonu o unutrašnjim poslovima Hercegova- tužiteljstvo je istaklo da je apelant u svim fazama postupka imao čko-neretvanskog kantona ("Narodne novine HNK" broj 2/98) potpuno ravnopravan položaj i mogućnost da iznese sve relevantne odredbe glase: argumente i dokaze u prilog teze o svojoj nevinosti, a da je "Član 2. tačka 4. neprikosnoveno pravo suda da svoju odluku o krivici ili nevinosti Unutrašnji poslovi iz nadležnosti kantona su: optuženog donosi na osnovu slobodne ocjene dokaza i utvrđenog 4. Osiguranje određenih lica i objekata kantona. činjeničnog stanja tokom krivičnog postupka, zbog čega su Član 5. neprihvatljivi apelantovi navodi koji u suštini osporavaju pravilnost zaključaka suda koji su rezultirali kao posljedica Poslove koji se odnose na posebno osiguranje lica i objekata slobodne ocjene izvedenih dokaza i činjeničnog stanja koje je kantona obavlja Ministarstvo neposredno. Vlada kantona sud utvrdio na osnovu izvedenih dokaza. Što se tiče apelantovih određuje koja lica iz nadležnosti kantona se posebno osiguravaju navoda da je tokom krivičnog postupka diskriminiran u odnosu i direktor policije će urediti način njihovog osiguranja." na članove Vlade HNK bošnjačke nacionalnosti u podudarnoj VI. Dopustivost situaciji, Federalno tužiteljstvo smatra da nisu povrijeđena 22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelantova prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja člana 14. Evropske konvencije, jer ukazivanje na nezakonitost u su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog radu "Vlade bošnjačke nacionalnosti HNK, ne oslobađa apelanta presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. od njegovog dijela odgovornosti". 23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, V. Relevantni propisi Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi 19. Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) relevantne podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije odredbe glase: primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Član 358. je koristio. (1) Službeno ili odgovorno lice koje iskorištavanjem svog 24. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračenjem granica svog septembra 2006. godine i Presuda Kantonalnog suda broj službenog ovlaštenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti K-29/02 od 3. marta 2006. godine, protiv kojih nema drugih pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Presudu ili teže povrijedi prava drugog, kaznit će se zatvorom od šest Vrhovnog suda apelant je primio 2. oktobra 2006. godine, a mjeseci do pet godina. apelacija je podnesena 30. novembra 2006. godine, tj. u roku od (2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog imovinska korist u iznosu preko 3.000 KM, učinilac će se kazniti suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. zatvorom od jedne do deset godina. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg procijeniti je li postupak kao cjelina bio pravedan kao i da li je apelacija nije dopustiva. dokazni postupak proveden pravično. 25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 34. Razmatrajući apelantove navode u vezi s pogrešno Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoljnom primjenom prava, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u Ustavni sud konstatira da su u predmetnom krivičnom postupku, pogledu dopustivosti. nakon provedenog dokaznog postupka, redovni sudovi utvrdili VII. Meritum da su se u apelantovim radnjama stekla bitna obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 358. stav 3. 26. Apelant navodi da mu je osporenim presudama ranijeg KZ FBiH, te da je apelant navedeno krivično djelo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava počinio s direktnim umišljajem. Pri tome, redovni sudovi su se Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pozvali na relevantne odredbe zakona o Vladi HNK i Zakona o pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i unutarnjim poslovima čije je odredbe apelant prekršio, iako je za Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. njih znao i iako je kao ministar unutarnjih poslova bio obavezan Pravo na pravično suđenje štititi zakonitost rada. Ustavni sud smatra da se apelant 27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: neosnovano poziva na propust redovnih sudova da uzmu u obzir "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska ustavnu poziciju HNK, budući da u krivičnom postupku, prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: ocjenjujući osnovanost optužnice kojom se apelantu kao (...) optuženom stavlja na teret navedeno krivično djelo, redovni e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim sudovi procjenjuju je li apelant svjesno prekoračio granice svog stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom." ovlaštenja i prekršio važeće zakonske odredbe, kao što je navedeno u optužnici, čime bi ostvario biće krivičnog djela koje 28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi: mu se stavlja na teret, a nije u nadležnosti redovnih sudova da u "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili krivičnom postupku ocjenjuju ustavnost tih propisa (vidi Ustavni osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima sud, Odluka broj AP 1603/05 od 28. novembra 2006. godine). pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pozivanje pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. na propust redovnih sudova da uzmu u obzir poseban Š...Ć" ustavno-pravni položaj kantona ne može smatrati osnovanim, jer 29. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom su u konkretnom slučaju redovni sudovi cijenili relevantne slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe odredbe važećih zakona o Vladi HNK i Ministarstvu unutrašnjih protiv apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u poslova koji su bili na snazi u vrijeme kad je HNK imao svoj datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li posebni ustavno-pravni položaj u okviru Federacije BiH. postupak pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva Redovni sudovi su pravilno ukazali da se apelant morao držati član 6. Evropske konvencije. obaveza i ovlaštenja utvrđenih važećim propisima, a ne 30. Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i naslijeđenog faktičkog stanja kojim je prakticirano nezakonito proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Smatra da realiziranje posebnog ustavno-pravnog položaja HNK u okviru se u njegovim radnjama ne stječu bitni elementi krivičnog djela Federacije BiH. za koje je proglašen krivim. 35. U odnosu na apelantove navode iznesene u dopuni 31. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova apelacije u pogledu Odluke Vlade HNK, broj 01-1-02-1682/06 nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja od 19. oktobra 2006. godine, Ustavni sud zapaža da navedena koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan odluka nije bila predmet ocjene redovnih sudova u krivičnom vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni postupku koji apelant osporava apelacijom, već je navedena sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluka donesena nakon okončanja predmetnog postupka. Stoga, odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka apelant ne može u postupku pred Ustavnim sudom iznositi nove redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno činjenice i nuditi dokaze koji nisu bili predmet ocjene redovnih pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno sudova. proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kad 36. U vezi s apelantovim prigovorom da sudovi nisu pravilno je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na procijenili njegovu odbranu, Ustavni sud naglašava da je izvan pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran njegove nadležnosti ocjenjivati kvalitet zaključaka redovnih pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka očigledno proizvoljnom. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su broj U 39/01 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i sudovi u obrazloženjima osporenih presuda dali jasne i precizne Hercegovine" broj 25/02). razloge svojih stavova, te da je prvostepeni sud za svaki dokaz 32. Dalje, Ustavni sud navodi da je izvan njegove nadležnosti koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao logično i procjenjivati kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene uvjerljivo obrazloženje koje ni u jednom dijelu ne izgleda dokaza ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi. proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na 37. U vezi s apelantovim navodima o proizvoljnoj primjeni koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. procesnog prava, Ustavni sud zapaža da su ti navodi, kako to sam Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi apelant ističe, identični žalbenim prigovorima protiv vjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudijske prvostepene presude, te su bili predmet ocjene drugostepenog slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i suda. Ustavni sud smatra da je apelantu bilo omogućeno kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom učestvovati u predmetnom krivičnom postupku, te se iz navoda suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može zaključiti da Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine su u predmetnom krivičnom postupku povrijeđena apelantova objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). ustavna prava. Sudovi su prilikom donošenja presuda primijenili 33. Također, Ustavni sud konstatira da se pravičnost važeće procesne i materijalne propise. Presude redovnih sudova postupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi u obrazloženjima sadrže jasne i detaljne razloge na osnovu kojih Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju. Ne može protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, se zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna diskriminirajuća. 2003. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i 38. Na osnovu svega navedenog, a uzimajući u obzir Hercegovine" broj 38/03). S tim u vezi, Ustavni sud ima zadatak predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti konvencije. apelacije propisuje obavezu da se podnese apelacija u roku od 60 Zabrana diskriminacije dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ovaj rok od 60 39. Apelant se, također, žali da je kao Hrvat diskriminiran na dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se osnovu nacionalne pripadnosti, zato što protiv drugih lica samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena izvan bošnjačke nacionalnosti koji su bili u istom ili sličnom položaju i tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su počinili ista ili slična djela nije pokrenut krivični postupak, pa nastale nakon proteka navedenog roka. Mogućnost podnošenja smatra da je povrijeđen član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i dopune apelacije nikako se ne može tako široko tumačiti da se član 14. Evropske konvencije. pod tim podrazumijeva pravo da apelanti mogu u odnosu na isto 40. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: činjenično stanje i iste osporene odluke apelaciju dopunjavati sve "Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u vrijeme dok traje postupak povodom apelacije pred Ustavnim međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog sudom, a izvan roka od 60 dana (vidi Ustavni sud, Odluka AP Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez 1426/05 od 9. novembra 2006. godine). S obzirom na to da je diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, predmetna dopuna apelacije podnesena nakon proteka roka jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno propisanog članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, a ne odnosi porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, se na nove pravne okolnosti koje su nastale izvan navedenog rođenje ili drugi status.” roka, Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje ovih apelantovih 41. Član 14. Evropske konvencije glasi: navoda. "Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom VIII. Zaključak osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su 48. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer osporene presude nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.” redovnih sudova u obrazloženjima sadrže precizne razloge na 42. U konkretnom slučaju, apelant se žali da je diskriminiran osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se na osnovu nacionalne pripadnosti u vezi s pravom na pravičan zasnivaju. Ne može se zaključiti da je primjena tih propisa bila postupak. proizvoljna ili diskriminirajuća, niti da je procjena dokaza 43. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za prvostepenog suda koja je potvrđena u drugostepenom postupku ljudska prava prema kojoj diskriminacija postoji samo ako se lice bila očigledno proizvoljna, kao ni da je dokazni postupak bio ili grupa lica u istoj situaciji različito tretira, a ne postoji neko proveden nepravično u smislu prava na pravičan postupak. objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (vidi Također, ne postoji kršenje prava na nediskriminaciju iz člana Evropski sud za ljudska prava, Belgijski predmet o jezicima, II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske presuda od 23. jula 1968. godine, serija A, broj 6). konvencije u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 44. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi je li se prema članom 6. Evropske konvencije kada se apelantovi navodi apelantu postupalo različito od drugih u istoj ili sličnoj situaciji. zasnivaju isključivo na činjenici da protiv drugih lica nije Svako različito postupanje se smatra diskriminirajućim ukoliko pokrenut krivični postupak. nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno ukoliko ne 49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se 50. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke želi postići. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 45. Apelant diskriminaciju vidi u tome što je, navodno, Predsjednica različito tretiran u odnosu na bošnjačke dužnosnike u Vladi koji Ustavnog suda su postupali na isti ili sličan način kao i on, ali protiv tih lica nije Bosne i Hercegovine pokrenut krivični postupak. Međutim, Ustavni sud je već Seada Palavrić, s. r. zaključio da je u konkretnom slučaju protiv apelanta pokrenut i okončan krivični postupak u skladu sa zakonskim propisima i nadležnostima ovlaštenih organa i da nije bilo kršenja Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u apelantovih prava na pravičan postupak. Također, Ustavni sud primjećuje da se Vrhovni sud u svom odgovoru na apelaciju predmetu broj AP 3221/06, rješavajući apelaciju Dragana osnovano pozvao na stav Ustavnog suda u analognoj situaciji iz Mandića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Odluke broj AP 635/04 od 23. marta 2005. godine, tačka 33, gdje Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. je ocijenjeno da "činjenica da postupak nije pokrenut i protiv Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik drugog lica, za koje apelant smatra da je također odgovorno, ne Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: daje osnovu za zaključak o njegovoj diskriminaciji". Ustavni sud Seada Palavrić, predsjednica smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom David Feldman, dopredsjednik slučaju. Miodrag Simović, dopredsjednik 46. Kako apelant u vezi s navodnom diskriminacijom ne nudi Valerija Galić, dopredsjednica nikakve druge argumente i dokaze, Ustavni sud zaključuje da Tudor Pantiru, sudac nije povrijeđeno apelantovo pravo na nediskriminaciju iz člana Mato Tadić, sudac II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske Constance Grenje, sutkinja konvencije u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Krstan Simić, sudac članom 6. Evropske konvencije. Mirsad Ćeman, sudac 47. U dopuni apelacije od 24. januara i 16. aprila 2007. na sjednici održanoj 31. siječnja 2009. godine donio godine izneseni su navodi koji nisu bili u prvobitno podnesenoj apelaciji. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na ličnu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 slobodu i sigurnost zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Odbija se kao neutemeljena apelacija Dragana Mandića Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije, te da je došlo do podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i povrede principa presumpcije nevinosti iz člana 6. stav 2. Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. rujna 2006. godine 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 i Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj K-29/02 od 3. ožujka drugooptuženi apelant kao suizvršitelji zlouporabili svoj položaj 2006. godine. prekoračenjem zakonskih ovlasti, jer je prvooptuženi J.M. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o privremenoj potpisao navedenu odluku od 17. prosinca 1999. godine koja je, mjeri broj AP 3221/06 od 14. veljače 2007. godine više ne oprečno odredbama članka 6. stavak 1. i članka 13. Zakona o vladi, proizvodi pravno djelovanje. donesena na koordinacijskom sastanku hrvatskih dužnosnika u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Vladi, a ne na sjednici Vlade. Hrvatski dužnosnici u Vladi na Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i takvom sastanku nisu bili ovlašteni djelovati i donositi odluke u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i ime Vlade, jer su pri donošenju prijeporne Odluke, oprečno "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". odredbama članka 13. Zakona o Vladi, zamjenici ministara ravnopravno glasovali pri donošenju Odluke, iako zamjenici OBRAZLOŽENJE ministara nisu članovi Vlade, te prema članku 13. stavak 4. ovoga I. Uvod zakona imaju pravo samo sudjelovati u raspravi na sjednicama 1. Dragan Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine je Vlade, bez prava odlučivanja. Nadležna Vlada, kao kolektivno i 30. studenoga 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu jedinstveno tijelo, nikada nije donijela navedenu odluku. Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Predmetna Odluka, oprečno članku 19. Zakona o Vladi, nije Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u objavljena u "Službenom glasniku Hercegovačko-neretvanskog daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. kantona (u daljnjem tekstu: HNK). Apelant je, postupajući po rujna 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u prijepornoj odluci, unatoč isključivoj nadležnosti policije daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-29/02 od 3. ožujka 2006. Ministarstva unutarnjih poslova, koja je zakonom propisana da godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere odlaganja neposredno obavlja poslove osiguranja osoba i objekata, sa izvršenja kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Apelant poduzećem u privatnom vlasništvu "Redarstvenik" d.o.o. Mostar, je 24. siječnja 2007. godine dopunio apelaciju u dijelu u kojemu je u kojem su otpušteni policajci zasnovali radni odnos, zaključio 5. tražio donošenje privremene mjere. siječnja 2000. godine ugovor kojim je na navedeno poduzeće prenio nadležnost osiguravanja objekata u kojima su smješteni 2. Apelant je 16. travnja 2007. godine dostavio Ustavnom Skupština, Vlada, ministarstva i druga tijela uz mjesečno plaćanje sudu "dodatne informacije glede činjenica koje su nastupile nakon naknade u iznosu od 66.000,00 KM. Temeljem toga, na teret podnošenja apelacije". proračunskih sredstava tijekom 2000. godine poduzeću II. Postupak pred Ustavnim sudom "Redarstvenik" d.o.o. Mostar su pribavljena novčana sredstva u 3. Ustavni je sud donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP iznosu od 757.308,00 KM koja su služila za financiranje plaća 3221/06 od 14. veljače 2007. godine, kojom je usvojen apelantov uposlenih bivših policajaca. Kantonalni je sud zaključio da je zahtjev za donošenjem privremene mjere, te je odloženo izvršenje apelant zlouporabio svoj položaj i ovlasti, jer se poslovi osiguranja kazne zatvora izrečene Presudom Kantonalnog suda broj K-29/02 objekata nisu mogli povjeriti ni jednom pravnom subjektu, od 3. ožujka 2006. godine, do donošenja konačne odluke odnosno povjeravanje ovih poslova bilo kojem pravnom subjektu Ustavnog suda o apelaciji, a najdulje tri mjeseca. oprečno je čl. 2. i 5. Zakona o unutarnjim poslovima, kojima je 4. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od propisano da su poslovi osiguranja određenih objekata i osoba Vrhovnog i Kantonalnog suda, kao i sudionika u postupku, unutarnji poslovi iz nadležnosti Kantona, koje može neposredno Tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: obavljati isključivo Ministarstvo unutarnjih poslova. Tužiteljstvo FBiH) i Kantonalnoga tužiteljstva u Mostaru (u 10. Vrhovni je sud Presudom broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo), zatražena je 18. srpnja rujna 2006. godine odbio kao neutemeljen apelantov priziv protiv 2007. godine dostava odgovora na apelaciju. prvostupanjske presude i potvrdio Presudu Kantonalnog suda broj 5. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 24. srpnja K-29/02 od 3. ožujka 2006. godine. U obrazloženju ove odluke 2007. godine, Kantonalni sud 19. srpnja 2007. godine, a Tu- Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno i žiteljstvo FBiH 1. kolovoza 2007. godine. potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je na temelju izvedenih 6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dokaza na glavnome pretresu utvrdio da je apelant, kao ministar odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 28. ožujka 2008. unutarnjih poslova, postupio oprečno određenim zakonskim godine. odredbama i na taj način prekoračio granice svojih službenih ovlasti. Dalje, Vrhovni je sud zaključio da je Kantonalni sud III. Činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i sa aspekta 7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i kaznenoga materijalnoga zakona, i to pravne kvalifikacije djela dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na utvrdivši sve odlučne činjenice koje predstavljaju u zakonu sljedeći način. opisana obilježja predmetnoga kaznenoga djela. Ocjenjujući 8. Presudom Kantonalnog suda broj K-29/02 od 3. ožujka pobijanu presudu u odluci o kazni koja je izrečena apelantu, 2006. godine apelant je proglašen krivim da je, na način koji je Vrhovni je sud utvrdio da su u konkretnom slučaju primijenjeni opisan u izreci navedene presude, učinio kazneno djelo zlo- propisi o ublažavanju kazne. Kazna je ublažena u najvećoj uporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 3. u svezi sa mogućoj mjeri, a izricanje blaže kazne po zakonu nije bilo stavkom 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u moguće. daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koje je uz primjenu odredaba čl. 50. 11. Odlukom Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. i 51. KZ FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, listopada 2006. godine, koja je 6. studenoga 2006. godine uz obvezu da solidarno isplati iznos od 30,00 KM na ime troškova objavljena u "Službenom glasniku HNK" broj 8/06, potvrđena je kaznenoga postupka i paušala u iznosu od 200,00 KM. Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. prosinca 1999. 9. Apelant je osuđen za radnje koje je poduzeo na dužnosti godine. ministra unutarnjih poslova, postupivši po Odluci predsjednika IV. Apelacija Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada) kada je prvooptuženi J.M. rukovodio skupinom članova u a) Navodi iz apelacije Vladi hrvatske nacionalnosti koja je, s namjerom pružanja pomoći 12. Apelant je u apelaciji naveo da je došlo do povrede u zbrinjavanju većeg broja bivših policajaca hrvatske njegovoga prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava nacionalnosti, za čijim radom je prestala potreba, donijela Odluku Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za broj 01-1124-1/99 od 17. prosinca 1999. godine kojom su za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: navedene namjene osigurana iz proračuna novčana sredstva u Europske konvencija), kao i kršenja zabrane diskriminacije iz iznosu od 66.000,00 KM mjesečno. U obrazloženju članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske prvostupanjske presude se navodi da su prvooptuženi J.M. i konvencije u svezi prava na pravično suđenje. Smatra da se u njegovim radnjama ne stječu bitni elementi kaznenoga djela za apelanta i prvooptuženoga J. M. tretirane i ocijenjene kao kazneno koje je proglašen krivim, te da redoviti sudovi nisu imali u vidu djelo čime je došlo do povrede apelantovoga prava na poseban status HNK uspostavljen Amandmanom I na Ustav FBiH nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i kakav je postojao u razdoblju od 1994. do 2002. godine, te da je članka 14. Europske konvencije. Apelant ističe da nije imao prema njegovoj ocjeni očevidno da ne može biti odgovoran za namjeru pribaviti poduzeću "Redarstvenik" imovinsku korist, te je način funkcioniranja tijela i institucija koji nije mogao izmijeniti razvidno da nije počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim bez izmjene Ustava FBiH i Ustava HNK. Povredu prava na jer je njegov motiv išao isključivo u pravcu pružanja pomoći pravično suđenje apelant posebice ne obrazlaže, nego se poziva na policajcima koji su ostali bez posla. razloge iznijete u prizivu protiv prvostupanjske presude, a koji se 15. Odlukom Vlade HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. svode na navodne povrede odredaba Zakona o kaznenome listopada 2006. godine koja je 6. studenoga 2006. godine objavljena postupku i proizvoljnu primjenu Zakona o unutarnjim poslovima u "Službenom glasniku HNK" broj 8/06 potvrđena je Odluka Vlade HNK, KZ FBiH u kaznenome postupku u kojemu mu je izrečena HNK broj 01-1124-1/99 od 17. prosinca 1999. godine. U odluci o kazna zatvora, a kršenje zabrane diskriminacije apelant vidi u potvrđivanju Odluke je navedeno da, "imajući u vidu okolnosti pod činjenici da je kao Hrvat osuđen za radnje koje su također kojima su funkcionirala tijela vlasti u uvjetima kada je HNK bio poduzimali i bošnjački članovi Vlade, a da protiv njih nisu županija sa posebnim režimom, te uzimajući u obzir činjenicu kako pokrenuti kazneni postupci. je Skupština HNK usvojila Proračun i Izvješće o izvršenju 13. U dopuni apelacije od 24. siječnja 2007. godine apelant je proračuna za 2000. godinu, Vlada HNK konstatira kako su u okviru Ustavnom sudu dostavio rješenje Općinskog suda u Čapljini broj stavke za Ministarstvo unutarnjih poslova HNK bila predviđena i 053-0-Iks-06-000021 od 13. studenoga 2006. godine, kojim mu je realizirana sredstva iz Odluke broj 01-1124-1/99 od 17. prosinca odloženo izvršenje kazne zatvora do 6. veljače 2007. godine, kao i 1999. godine." dodatnu dokumentaciju s ciljem dokazivanja utemeljenosti svoga zahtjeva za izdavanjem privremene mjere. Apelant je naveo da je b) Odgovori na apelaciju prijeporna Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. prosinca 1999. godine potvrđena Odlukom Vlade HNK broj 16. Vrhovni je sud u svome odgovoru na apelaciju naglasio da u 01-1-02-1682/06 od 19. listopada 2006. godine koja je 6. kaznenom postupku sudovi vode računa o subjektivnom i studenoga 2006. godine objavljena u "Službenom glasniku HNK" objektivnom identitetu optužbe i presude i ne bave se ispitivanjem broj 8/06, te prema njegovoj ocjeni činom izvršenja važećih jesu li neke druge osobe koje nisu obuhvaćene optužbom učinile odluka i propisa nije prekoračio granice svojih službenih ovlasti ili neko kazneno djelo, već samo time je li optužena osoba ili više njih svoga službenoga položaja. U odnosu na dostavljenu Odluku učinila kazneno djelo za koje se podnesenom, ili na glavnome Vlade HNK od 19. listopada 2006. godine apelant je ukazao da su pretresu izmijenjenom, optužbom tereti. Stoga, Vrhovni sud u relevantno vrijeme postojala dva proračuna kao posljedica zaključuje, pozivajući se pri tome na stav Ustavnog suda iz Odluke paralelizma, "hrvatski" i "bošnjački" proračun koji bi se na broj AP 635/04 od 23. ožujka 2005. godine, točka 33, kako činjenica svršetku fiskalne godine objedinili. Apelant tvrdi da nema štetnih da se protiv drugih osoba koje su navodno učinitelji istih ili sličnih posljedica jer su sredstva isplaćena poduzeću "Redarstvenik" bila kaznenih djela ne vodi kazneni postupak, ne pruža osnovu za predviđena u proračunu HNK, pri čemu je Skupština HNK zaključak da je zbog toga apelant diskriminiran. Vrhovni sud smatra usvojila proračun i izvješće o izvršenju proračuna za 2000. godinu. da su apelantove tvrdnje o povredi njegovih ustavnih prava Apelant smatra da pobijane presude ne sadrže činjenice i razloge iz neutemeljene. kojih bi se moglo zaključiti da opisane radnje sadrže elemente 17. U svome odgovoru na apelaciju Kantonalni je sud naveo kaznenoga djela, odnosno da je kazneno djelo uopće počinjeno, te kako u predmetnome kaznenome postupku nije došlo do povrede da je tim presudama povrijeđena presumpcija nevinosti. Apelant apelantovoga prava na pravično suđenje niti prava na navodi da su pobijane presude rezultat proizvoljne primjene prava, nediskriminaciju, te sud u cijelosti ostaje kod obrazloženja svoje te da je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično presude. Kantonalni je sud istaknuo da je povodom apelantovoga suđenje. Apelant smatra da bi izvršenjem pobijanih presuda došlo zahtjeva i zahtjeva J.M. za obnovom navedenoga kaznenoga do povrede njegovoga prava na osobnu slobodu iz članka II/3.(d) postupka, Rješenjem broj 007-0-Kv-06-000 055 od 8. studenoga Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. 2006. godine, odbacio njihove zahtjeve za obnovom postupka, što Apelant se u odnosu na elemente dopune apelacije pozvao na stav je potvrdio Vrhovni sud svojim Rješenjem broj Ustavnog suda iz Odluke broj AP 1603/05 od 28. studenoga 2006. 070-0-Kž-06-000612 od 16. siječnja 2007. godine. godine. Ustavni je sud, kako je istaknuo apelant, ispitivao 18. Federalno je tužiteljstvo u odgovoru na apelaciju navelo činjenično stanje jer je po mišljenju Ustavnog suda postupak kako su činjenice i dokazi na kojima apelant temelji svoje tvrdnje isti proveden pred Okružnim sudom i Osnovnim sudom u Banjaluci kao i oni koje je iznosio u svome prizivu na prvostupanjsku presudu, sadržavao povrede prava na pravično suđenje u okviru značenja iz koje je drugostupanjski sud cijenio i donio drugostupanjsku članka 6. Europske konvencije "ukoliko utvrđeno činjenično presudu. Federalno tužiteljstvo smatra kako u predmetnome stanje ukazuje na povredu Ustava" ili ukoliko se ocjena dokaza postupku nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje, te "doima očevidno proizvoljnom." predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. Federalno je 14. Ponavljajući navode u dopuni apelacije od 16. travnja tužiteljstvo istaknulo kako je apelant u svim fazama postupka imao 2007. godine apelant, između ostalog, ističe da je prijeporna potpuno ravnopravan položaj i mogućnost iznošenja svih Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. prosinca 1999. argumenata i dokaza u prilog teze o svojoj nevinosti, a da je godine naknadno potvrđena Odlukom Vlade HNK broj neprikosnoveno pravo suda da svoju odluku o krivnji ili nevinosti 01-1-02-1682/06 od 19. listopada 2006. godine. Ova okolnost, optuženoga donosi na temelju slobodne ocjene dokaza i utvrđenoga prema apelantovoj ocjeni, isključuje element protupravnosti iz činjeničnoga stanja tijekom kaznenoga postupka, zbog čega su apelantovih radnji za koje je proglašen krivim i kažnjen. Apelant neprihvatljivi apelantovi navodi koji u suštini pobijaju pravilnost smatra da je pobijanim presudama pogrešno cijenjen odlučni zaključaka suda koji su rezultirali kao posljedica slobodne ocjene dokaz, odnosno Odluka Vlade HNK broj 01-1124-1/99 od 17. izvedenih dokaza i činjeničnoga stanja koje je sud utvrdio na prosinca 1999. godine, jer uopće nije cijenjena Odluka Vlade temelju izvedenih dokaza. Što se tiče apelantovih navoda da je HNK broj 01-1-02-1682/06 od 19. listopada 2006. godine, tijekom kaznenoga postupka diskriminiran u odnosu na članove obzirom da je ona donesena nakon zaključenja glavne rasprave Vlade HNK bošnjačke nacionalnosti u podudarnoj situaciji, pred prvostupanjskim sudom, što je rezultiralo povredama Federalno tužiteljstvo smatra da nisu povrijeđena apelantova prava apelantovoga prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. konvencije, jer ukazivanje na nezakonitost u radu "Vlade bošnjačke Apelant navodi da su te radnje poduzimali brojni dužnosnici u nacionalnosti HNK, ne oslobađa apelanta od njegovog dijela županijama s posebnim režimom u FBiH, ali su samo radnje odgovornosti". V. Relevantni propisi dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o 19. Kazneni zakon Federacije BiH ("Službene novine posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) relevantne 24. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom su odredbe glase: Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. rujna Članak 358. 2006. godine i Presuda Kantonalnog suda broj K-29/02 od 3. ožujka (1) Službena ili odgovorna osoba koja iskorištavanjem svoga 2006. godine, protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova službenoga položaja ili ovlasti, prekoračenjem granica svoje mogućih prema zakonu. Presudu Vrhovnog suda apelant je primio službene ovlasti ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi 2. listopada 2006. godine, a apelacija je podnesena 30. studenoga 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano člankom 16. ili drugom kakvu korist, drugome nanese kakvu štetu ili teže stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i povrijedi prava drugoga, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije pet godina. očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi (2) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. imovinska korist u iznosu preko 3.000 KM, učinitelj će se kazniti 25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i zatvorom od jedne do deset godina. Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni (3) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede imovinska korist u iznosu preko 10.000 KM, učinitelj će se kazniti dopustivosti. zatvorom od najmanje tri godine." 20. U Zakonu o Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona VII. Meritum ("Narodne novine HNK" broj 11/98) relevantne odredbe glase: 26. Apelant navodi da mu je pobijanim presudama povrijeđeno "Članak 6. stavak 1. pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo Vladu čine predsjednik, zamjenik predsjednika, dvanaest na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i ministara koji rukovode ministarstvima i dva ministra bez portfelja. Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Članak 10. Predsjednik u okviru svoje nadležnosti rukovodi radom Vlade i Pravo na pravično suđenje odgovoran je za njezin rad, osigurava jedinstvo u izvršavanju 27. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: poslova iz djelokruga vlade, ostvaruje suradnju s drugim organima "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Županije i organima Federacije, kao i s drugim organima i prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: organizacijama i usmjerava djelovanje Vlade kao cjeline i članova (...) Vlade pojedinačno, te vrši i druge poslove utvrđene ustavom i (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim zakonom. stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". Članak 13. 28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije glasi: Vlada radi na sjednici. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Vlada može odlučivati ako je sjednici prisustvovalo više od utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima polovice članova Vlade. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred Vlada donosi odluke većinom glasova prisutnih članova vlade, neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" ako Ustavom i zakonom nije drugačije određeno. 29. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju Sjednicama Vlade prisustvuju i zamjenici ministara koji odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv sudjeluju u raspravi bez prava odlučivanja. apelanta, te je članak 6. Europske konvencije primjenjiv u datom Članak 17. stavak 1. slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak Vlada u ostvarivanju svojih ovlasti donosi uredbe sa zakonskom pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. snagom, uredbe, odluke rješenja i zaključke. Europske konvencije. Članak 18. stavak 2. 30. Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i Odlukom se određuju pojedina pitanja ili propisuju mjere proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Smatra da se Vlade, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih organa ili u njegovim radnjama ne stječu bitni elementi kaznenog djela za koje organizacija, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne je proglašen krivim. odlučuje uredbom." 31. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u prizivnim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u 21. U Zakonu o unutarnjim poslovima ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Narodne novine HNK" utvrđenih činjenica i načina na koji su redoviti sudovi protumačili broj 2/98) relevantne odredbe glase: pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše "Članak 2. točka 4. ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitoga suda ne Unutarnji poslovi iz nadležnosti županije su: uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena 4. Osiguranje određenih osoba i objekata županije. pozitivno-pravnih propisa bila očevidno proizvoljna, kad je Članak 5. relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kad je došlo do povrede Poslove koji se odnose na posebno osiguranje osoba i objekata temeljnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, županije obavlja Ministarstvo neposredno. Vlada županije određuje pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek ili ukoliko koje osobe iz nadležnosti županije se posebice osiguravaju i utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i ravnatelj policije će urediti način njihovoga osiguranja." Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02). VI. Dopustivost 32. Dalje, Ustavni sud navodi kako je izvan njegove nadležnosti 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, procjenjivati kvalitetu zaključaka sudova glede procjene dokaza Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su ukoliko se ova procjena ne doima očevidno proizvoljnom. Isto tako, sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redoviti sudovi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni se sud neće miješati u 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, situaciju kada redoviti sudovi vjeruju dokazima jedne strane u Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, postupku na temelju sudačke slobodne procjene. To je isključivo odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti uloga redovitih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 raspravi i pod zakletvom oprečne jedna drugoj (vidi Europski sud za ljudska prava, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. ožujka sadrže razvidne i detaljne razloge na temelju kojih su primijenjeni 1996. godine objavljena u Izvješćima broj 1996-II, stavak 78). zakonski propisi na kojima se temelje. Ne može se zaključiti da je 33. Također, Ustavni sud konstatira da se pravičnost postupka primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminirajuća. ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi Europski sud za 38. Na temelju svega navedenoga, a uzimajući u obzir ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nema presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i kršenja apelantovoga ustavnoga prava na pravično suđenje iz članka Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj konvencije. 38/03). S tim u vezi, Ustavni sud ima zadaću procijeniti je li Zabrana diskriminacije postupak kao cjelina bio pravedan kao i je li dokazni postupak proveden pravično. 39. Apelant se, također, žali da je kao Hrvat diskriminiran na 34. Razmatrajući apelantove navode u vezi s pogrešno temelju nacionalne pripadnosti, zato što protiv drugih osoba utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoljnom primjenom prava, bošnjačke nacionalnosti koji su bili u istome ili sličnom položaju i Ustavni sud konstatira da su u predmetnom kaznenom postupku, počinili ista ili slična djela nije pokrenut kazneni postupak, pa nakon provedenoga dokaznoga postupka, redoviti sudovi utvrdili smatra da je povrijeđen članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i da su se u apelantovim radnjama stekla bitna obilježja kaznenoga članak 14. Europske konvencije. djela zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 358. stavak 3. ranijega 40. Članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: KZ FBiH, te da je apelant navedeno kazneno djelo počinio s "Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim člankom ili u izravnim umišljajem. Pri tome, redoviti su se sudovi pozvali na međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, relevantne odredbe zakona o Vladi HNK i Zakona o unutarnjim osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije poslovima čije je odredbe apelant prekršio, iako je za njih znao i iako po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko je kao ministar unutarnjih poslova bio obvezan štititi zakonitost ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za rada. Ustavni sud smatra da se apelant neutemeljeno poziva na neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status.” propust redovitih sudova da uzmu u obzir ustavnu poziciju HNK, 41. Članak 14. Europske konvencije glasi: budući u kaznenome postupku, ocjenjujući utemeljenost optužnice ”Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom kojom se apelantu kao optuženom stavlja na teret navedeno osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, kazneno djelo, redoviti sudovi procjenjuju je li apelant svjesno rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, prekoračio granice svojih ovlasti i prekršio važeće zakonske nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekom nacionalnom odredbe, kao što je navedeno u optužnici, čime bi ostvario biće manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.” kaznenoga djela koje mu se stavlja na teret, a nije u nadležnosti 42. U konkretnom slučaju, apelant se žali da je diskriminiran na redovitih sudova da u kaznenome postupku ocjenjuju ustavnost tih temelju nacionalne pripadnosti u vezi s pravom na pravičan propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1603/05 od 28. studenoga postupak. 2006. godine). Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pozivanje na propust redovitih sudova da uzmu u obzir 43. Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda za ljudska poseban ustavno-pravni položaj županije ne može smatrati prava prema kojoj diskriminacija postoji samo ako se osoba ili utemeljenim, jer su u konkretnom slučaju redoviti sudovi cijenili skupina osoba u istoj situaciji različito tretira, a ne postoji neko relevantne odredbe važećih zakona o Vladi HNK i Ministarstvu objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (vidi Europski unutarnjih poslova koji su bili na snazi u vrijeme kad je HNK imao sud za ljudska prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. svoj posebni ustavno-pravni položaj u okviru Federacije BiH. srpnja 1968. godine, serija A, broj 6). Redoviti su sudovi pravilno ukazali da se apelant morao držati 44. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi je li se prema obveza i ovlasti utvrđenih važećim propisima, a ne naslijeđenoga apelantu postupalo različito od drugih u istoj ili sličnoj situaciji. faktičkoga stanja kojim je prakticirano nezakonito realiziranje Svako različito postupanje se smatra diskriminirajućim ukoliko posebnog ustavno-pravnog položaja HNK u okviru Federacije BiH. nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno ukoliko ne slijedi 35. U odnosu na apelantove navode iznesene u dopuni apelacije zakoniti cilj ili ako nema razumnoga odnosa proporcionalnosti glede Odluke Vlade HNK, broj 01-1-02-1682/06 od 19. listopada između uporabljenih sredstava i cilja koji se želi postići. 2006. godine, Ustavni sud zapaža da navedena odluka nije bila 45. Apelant diskriminaciju vidi u tome što je, navodno, različito predmetom ocjene redovitih sudova u kaznenome postupku koji tretiran u odnosu na bošnjačke dužnosnike u Vladi koji su postupali apelant pobija apelacijom, već je navedena odluka donesena nakon na isti ili sličan način kao i on, ali protiv tih osoba nije pokrenut okončanja predmetnoga postupka. Stoga, apelant ne može u kazneni postupak. Međutim, Ustavni je sud već zaključio da je u postupku pred Ustavnim sudom iznositi nove činjenice i nuditi konkretnom slučaju protiv apelanta pokrenut i okončan kazneni dokaze koji nisu bili predmet ocjene redovitih sudova. postupak sukladno zakonskim propisima i nadležnostima 36. U svezi apelantovoga prigovora da sudovi nisu pravilno ovlaštenih tijela i da nije bilo kršenja apelantovih prava na pravičan procijenili njegovu obranu, Ustavni sud naglašava da je izvan postupak. Također, Ustavni sud primjećuje da se Vrhovni sud u njegove nadležnosti ocjenjivati kvalitetu zaključaka redovitih svome odgovoru na apelaciju utemeljeno pozvao na stav Ustavnog sudova glede ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima suda u analognoj situaciji iz Odluke broj AP 635/04 od 23. ožujka očevidno proizvoljnom. Dapače, Ustavni sud smatra da su sudovi u 2005. godine, točka 33, gdje je ocijenjeno da "činjenica da postupak obrazloženjima pobijanih presuda dali razvidne i precizne razloge nije pokrenut i protiv druge osobe, za koju apelant smatra da je svojih stavova, te da je prvostupanjski sud za svaki dokaz koji je također odgovorna, ne daje osnovu za zaključak o njegovoj prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao logično i uvjerljivo diskriminaciji". Ustavni sud smatra da se navedeni stav može obrazloženje koje ni u jednome dijelu ne izgleda proizvoljno ili primijeniti i u konkretnom slučaju. neprihvatljivo samo po sebi. 46. Kako apelant u svezi navodne diskriminacije ne nudi 37. U svezi apelantovih navoda o proizvoljnoj primjeni nikakve druge argumente i dokaze, Ustavni sud zaključuje da nije procesnoga prava, Ustavni sud opaža kako su ti navodi, kako to sam povrijeđeno apelantovo pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. apelant ističe, identični prizivnim prigovorima protiv prvostupanjske Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u presude, te su bili predmetom ocjene drugostupanjskoga suda. svezi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Ustavni sud smatra kako je apelantu bilo omogućeno sudjelovati u Europske konvencije. predmetnome kaznenome postupku, te se iz navoda apelacije, kao i 47. U dopuni apelacije od 24. siječnja i 16. travnja 2007. godine priložene dokumentacije, ne može zaključiti da su u predmetnom izneseni su navodi koji nisu bili u prvobitno podnesenoj apelaciji. kaznenom postupku povrijeđena apelantova ustavna prava. Sudovi Apelant je naveo kako mu je povrijeđeno pravo na osobnu slobodu i su prigodom donošenja presuda primijenili važeće procesne i sigurnost zaštićeno člankom II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i materijalne propise. Presude redovitih sudova u obrazloženjima člankom 5. Europske konvencije, te da je došlo do povrede načela presumpcije nevinosti iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije. U II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na članak 16. stavak 1. Pravila konvencije. Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od 90 od dana obvezu podnošenja apelacije u roku od 60 dana od dana kada je dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i apelant primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši kojega je koristio. Ovaj rok od 60 dana se nužno odnosi i na ova odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda podnošenje dopune apelacije, te se samo iznimno može prihvatiti Bosne i Hercegovine. dopuna apelacije podnesena izvan toga roka ukoliko se odnosi na Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenoga Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i roka. Mogućnost podnošenja dopune apelacije nikako se ne može Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i tako široko tumačiti da se pod tim podrazumijeva pravo da apelanti "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". mogu u odnosu na isto činjenično stanje i iste pobijane odluke apelaciju dopunjavati sve vrijeme dok traje postupak povodom OBRAZLOŽEWE apelacije pred Ustavnim sudom, a izvan roka od 60 dana (vidi I. Uvod Ustavni sud, Odluka AP 1426/05 od 9. studenoga 2006. godine). S 1. Natron Maglaj d.d. (u daqnjem tekstu: apelant) podnio je 7. obzirom na to da je predmetna dopuna apelacije podnesena nakon decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i proteka roka propisanog člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude suda, a ne odnosi se na nove pravne okolnosti koje su nastale izvan Kantonalnog suda u Zenici (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenoga roka, Ustavni se sud neće upustiti u razmatranje ovih broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. novembra 2006. godine. Apelant je 1. apelantovih navoda. septembra 2008. godine dopunio apelaciju. VIII. Zaključak II. Postupak pred Ustavnim sudom 48. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda od stavak 1. Europske konvencije, jer pobijane presude redovitih Kantonalnog suda i učesnika u postupku S. S. (u daqnjem tekstu: sudova u obrazloženjima sadrže precizne razloge na temelju kojih tužiteqka) zatraženo je 11. decembra 2006. godine da dostave su primijenjeni zakonski propisi na kojima se temelje. Ne može se odgovor na apelaciju. zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili 3. Kantonalni sud je 28. decembra 2006. godine dostavio diskriminirajuća, niti da je procjena dokaza prvostupanjskoga suda odgovor na apelaciju, dok je tužiteqka odgovor na apelaciju koja je potvrđena u drugostupanjskome postupku bila očevidno dostavila 4. januara 2007. godine. proizvoljna, kao ni da je dokazni postupak bio proveden nepravično 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori u smislu prava na pravičan postupak. Također, ne postoji kršenje Kantonalnog suda i tužiteqke su 27. avgusta 2008. godine prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i dostavljeni apelantu. Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi članka III. Činjenično stanje II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih konvencije kada se apelantovi navodi temelje isključivo na činjenici navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se da protiv drugih osoba nije pokrenut kazneni postupak. sumiraju na sljedeći način. 49. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 6. Tužiteqka je do 21. maja 2001. godine bila u radnom odnosu Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. kod apelanta. Zbog uskraćivawa prava na isplatu otpremnine po 50. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke članu 143 Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. daqnjem tekstu: Zakon o radu FBiH) tužiteqka je 27. juna 2005. Predsjednica godine podnijela tužbu protiv apelanta. U tužbi je navela da joj Ustavnog suda je Rješenjem apelanta broj R-664/01 od 21. maja 2001. godine Bosne i Hercegovine prestao radni odnos kod tuženog 5. maja 2000. godine, uz pravo na Seada Palavrić, v. r. otpremninu, i da se tuženi apelant istim rješenjem obavezao da sa tužiteqkom zakquči ugovor o načinu, visini, uslovima i roku isplate otpremnine u skladu sa članom 143 Zakona o radu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u FBiH. Kako je prošao razuman rok u kom je trebalo da se predmetu broj AP 3263/06, rješavajući apelaciju Natron Maglaj zakquči navedeni ugovor, a tuženi apelant ga sa tužiteqkom d.d., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 nije zakqučio, tužiteqka je protiv apelanta pokrenula stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila parnični postupak zbog isplate otpremnine. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 7. Presudom Opštinskog suda u Zavidovićima-Odjeljenje u Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Maglaju (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-445/05 od 7. Seada Palavrić, predsjednica juna 2006. godine odbijen je tužiteqkin tužbeni zahtjev kojim je Miodrag Simović, potpredsjednik tražila da se tuženi apelant obaveže da joj na ime otpremnine Valerija Galić, potpredsjednica isplati iznos od 1.139,59 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Mato Tadić, sudija 8. Opštinski sud je utvrdio da je među strankama nesporno Krstan Simić, sudija utvrđeno da je tužiteqki, u skladu sa članom 143 stav 1 Zakona o na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je radu FBiH, prestao radni odnos 5. maja 2000. godine apelantovim Rješenjem broj R-664/01 od 21. maja 2001. godine, uz pravo na ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 otpremninu, i da se tuženi apelant istim rješenjem obavezao da će sa tužiteqkom zakqučiti ugovor o načinu, visini, uslovima Usvaja se apelacija Natron Maglaj d.d. i roku isplate otpremnine u skladu sa članom 143 Zakona o radu Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) FBiH. Pošto je takođe predviđeno da će taj ugovor biti Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske zakqučen u skladu sa zakonskim propisima i finansijskim konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. mogućnostima poslodavca (apelanta), to treba da se smatra da je Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj tuženi tim rješenjem priznao dug u smislu člana 387 Zakona o 004-0-Gž-06-001910 od 3. novembra 2006. godine. obligacionim odnosima. Sud je zauzeo stanovište da je, u Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan konkretnom slučaju, dovoqno i samo priznanje osnova, a ne i da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom visine dugovawa, pogotovo zbog toga što je visina otpremnine 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 shodno članu 143 Zakona o radu odrediva kategorija, utvrđena obzirom da je, kao i u konkretnom spornom slučaju, odredbom kao proizvod koeficijenta koji je određen u skladu sa godinama člana 143 Zakona o radu FBiH propisana mogućnost da se način, staža osigurawa radnika i prosječne mjesečne plate isplaćene uslovi i rokovi isplate otpremnine utvrđuju pismenim na nivou Federacije na dan stupawa na snagu Zakona o radu ugovorom između zaposlenika i poslodavca, to je dospjelu FBiH, a koji objavquje Federalni zavod za statistiku. Dalje, obavezu za isplatu otpremnine valjalo računati od dana kad je članom 391 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima propisano je apelant priznao dug-otpremninu 21. maja 2001. godine. Osnovni da poslije prekida zastara počinje da teče iznova, a vrijeme koje sud je, smatra apelant, ispravno postupio kad je zastarni rok je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok računao od navedenog datuma. Otpremnina je pravo iz radnog zastare. Stavom 6 istog člana propisano je da zastara počinje da odnosa koje se crpi i ostvaruje iz samog prestanka radnog odnosa, teče iznova poslije prekida, a navršava se kada protekne pa je na konkretni pravni odnos trebalo da se primijene odredbe onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je člana 106 Zakona o radnim odnosima kao lex specialis u odnosu na prekinuta. S obzirom da je Rješenje tuženog apelanta broj R institut zastare, a ne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, 664/01, kojim je priznao dug (otpremninu), doneseno 21. maja 2001. smatra apelant. U dopuni apelacije apelant je dostavio i tri godine, zastara je iznova počela da teče 22. maja 2001. godine. Od presude Kantonalnog suda, u kojima je nakon podnošewa tog datuma protekao je rok od tri godine koji je propisan apelacije došlo do promjene pravnog shvatawa Kantonalnog Zakonom o radu, a koji je završen 23. maja 2004. godine, i u okviru suda u predmetima sa identičnim pravnim i činjeničnim kog je tužiteqka mogla da potražuje otpremninu. Pošto to stanjem. Tim odlukama potvrđene su presude prvostepenog suda tužiteqka nije učinila u zakonom predviđenom roku, kojima je utvrđeno da rok zastare počinje da teče danom prvostepeni sud je tužiteqkin tužbeni zahtjev odbio. prestanka radnog odnosa stranke. Apelant smatra da te presude 9. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. Kantonalnog suda mogu da budu od uticaja na konačnu odluku novembra 2006. godine tužiteqkina žalba je uvažena a Ustavnog suda o konkretnoj apelaciji. Apelant je, na kraju, prvostepena presuda preinačena, tako da je tuženi apelant predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju kao osnovanu, u dužan da isplati tužiteqki na ime otpremnine iznos od 1.139,59 cijelosti ukine Odluku Kantonalnog suda broj KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošewa 004-0-Gž-06-001910 od 3. novembra 2006. godine i donese tužbe 27. juna 2005. godine do isplate, kao i da naknadi troškove meritornu odluku. postupka u iznosu od 720,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetwom izvršewa. b) Odgovor na apelaciju 10. Na osnovu izloženih činjenica za koje je utvrđeno da su 12. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda navodi se da je nesporne između stranaka, Kantonalni sud je zakqučio da je osporena presuda donesena u skladu sa Zakonom o parničnom prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je postupku FBiH i drugim materijalno-pravnim propisima i da, utvrdio da je nastupila zastara potraživawa tužiteqkinog po ocjeni suda, nije došlo do povrede prava na pravičan postupak novčanog potraživawa. Kantonalni sud je naveo da je pogrešan i prava na imovinu koja su garantovana Ustavom Bosne i zakqučak da za apelanta rok zastare počinje da teče od 22. maja Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu qudskih 2001. godine, samom činjenicom da je priznao dug-otpremninu 21. prava i osnovnih sloboda. maja 2001. godine. Naime, iz Rješewa o prestanku tužiteqkinog 13. U odgovoru na tužiteqkinu apelaciju navedeno je da je radnog odnosa broj R-664/01 od 21. maja 2001. godine i iz samog apelacija neosnovana i da ju treba odbiti u cijelosti, uz spisa proizilazi da je tužena strana priznala pravo na apelantovu obavezu da tužiteqki naknadi nepotrebno otpremninu, ali istim rješenjem nije utvrđena visina prouzrokovane troškove. Tužiteqka ističe da nisu otpremnine, te rok kad će otpremnina da bude isplaćena. povrijeđena apelantova ustavna prava na koja se poziva, niti je Suprotno tome, naveo je dalje Kantonalni sud, evidentno je da se pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U konkretnoj radi o budućem roku i uslovima koji će biti naknadno određeni, a pravnoj stvari, navodi dalje tužiteqka, nije nastupila zastara kada preduzeće bude u mogućnosti da izvrši finansijsku potraživawa, jer rok za dobrovoqno ispunjenje novčane činidbe isplatu otpremnine. U predmetnoj građansko-pravnoj stvari, nije u predmetnoj pravnoj stvari određen Zakonom niti odlukom ističe Kantonalni sud u svojoj odluci, zastara nije mogla da nadležnog organa, pa ni pravnim poslom. Član 106 Zakona o radu počne od dana kada je tužena strana donijela navedenu odluku o FBiH ne propisuje kad obaveza dospijeva i ne propisuje početak prestanku radnog odnosa odnosno o pravu na otpremninu. Ovo iz toka zastare, pa je u toj situaciji potrebno da se primijene razloga što tužiteqka po toj odluci nije mogla da zahtijeva da odredbe čl. 324 i 361 Zakona o obligacionim odnosima, kojim se se ispuni obaveza, jer je rješenjem utvrđeno da će se naknadno uređuje dospjelost potraživawa i početak toka zastarjelosti. utvrditi visina novčane obaveze i način isplate. S obzirom da Novčana potraživawa iz radnog odnosa zastarjevaju za tri tužena strana nije imala namjeru da ispuni svoju obavezu, kako je godine, ali zastarjelost počinje da teče prvog dana kada dužnik to navedeno u rješenju o tužiteqkinom prestanku radnog padne u docnju, a u predmetnoj pravnoj stvari, pošto rok odnosa, Kantonalni sud zakqučuje da je tek podnošenjem tužbe, ispunjenja novčane obaveze ničim nije određen, dužnik je pao u kada je tužiteqka zahtijevala da ispuni obaveza, počeo da teče docnju onog dana kada ga je povjerilac prvi pozvao da ispuni rok zastare, a što je u skladu sa odredbom člana 361 Zakona o novčanu obavezu, zakqučuje tužiteqka. obligacionim odnosima. V. Relevantni propisi IV. Apelacija 14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije BiH" a) Navodi iz apelacije broj 29/03) relevantne odredbe glase: 11. Apelant je naveo da mu je osporenom presudom "Član 262 Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 dužnika zahtijeva da ispuni obaveze, a dužnik je dužan da je Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih ispuni savjesno u svemu kako ona glasi. sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 ispunjenjem, povjerilac ima pravo da zahtijeva i naknadu štete Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je prigovorio da Kantonalni sud nije pravilno primijenio koju je zbog toga pretrpio. .Š....Ć materijalno pravo, posebno zbog okolnosti da je zastarni rok Član 360 računao od momenta podnošewa tužbe, dakle 27. juna 2005. Zastarom prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze. godine, i da je shodno tome zakqučio da tužbeni zahtjev kojim je Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u tužiteqka tražila isplatu otpremnine nije zastario. S kome je povjerilac mogao da zahtijeva ispunjenje obaveze. Sud ne može da se obazire na zastaru ako se dužnik nije na nju Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili pozvao. drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u rokovima iz st. Član 361 1 do 3 ovog člana, nema za posljedicu gubitak prava na to Zastara počinje da teče prvog dana poslije dana kada je potraživanje. povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako Član 106 zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. .Š....Ć Apsolutna zastara potraživawa iz radnog odnosa Član 362 nastupa za tri godine od dana nastanka potraživawa, ako zakonom nije drugačije određeno. Zastara nastupa kad istekne posljedwi dan zakonom određenog vremena. Član 143 Član 364 Zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na čekanju posla, ostaće u tom statusu najduže šest Pravnim poslom ne može da se odredi duže ili kraće vrijeme mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac zastare od onog vremena koje je određeno zakonom. .Š....Ć prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na posao.Š....Ć Član 365 Za vrijeme čekawa posla zaposlenik ima pravo na naknadu Dužnik ne može da se odrekne zastare prije nego što plate u visini koju odredi poslodavac. .Š....Ć protekne vrijeme određeno za zastaru. Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1 i 2 ovog člana ne Član 366 bude pozvan na rad u roku iz stava 1 ovog člana, prestaje mu (4)Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri odricanje od zastare. prosječne plate isplaćene na nivou Federacije u prethodna tri (5)Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog mjeseca, koju objavquje Federalni zavod za statistiku, do obezbjeđewa za zastarjelo potraživanje. navršenih pet godina staža osigurawa, a za svaku narednu Član 371 godinu staža osigurawa, još najmanje jednu polovinu prosječne Potraživawa zastarjevaju za pet godina, ako zakonom nije plate. određen neki drugi rok zastarjelosti. Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik Član 372 mogu da se dogovore i o drugom vidu naknade. Potraživawa povremenih davawa koja dospijevaju godišnje Način, uslovi i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena ovog člana, utvrđuju se pismenim ugovorom između zaposlenika i potraživawa), pa bilo da se radi o sporednim povremenim poslodavca. Š....Ć" potraživawima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživawima u kojima se VI. Dopustivost iscrpquje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavawa, 16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, zastarjevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima davawa .Š....Ć koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Član 387 zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 17. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Zastara se prekida kada dužnik prizna dug. Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Priznanje duga može da se učini ne samo izjavom povjeriocu, presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se kamate, davanje obezbjeđewa. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Član 388 primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je Zastara se prekida podizanjem tužbe i svakom koristio. povjeriočevom radwom preduzetom protiv dužnika pred sudom 18. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je ili drugim nadležnim organom, u ciqu da se utvrde, obezbijede Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. ili ostvare potraživawa. novembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih Član 391 pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu Za prekid zastare nije dovoqno da povjerilac pozove presudu apelant je primio 15. novembra 2006. godine, a apelacija dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. je podnesena 5. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je Član 392 propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, Poslije prekida zastara počinje da teče iznova, a vrijeme apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti rok za zastare. postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije Zastara koju prekine dužnik počinje da teče iznova od dopustiva. priznawa. Š....Ć" 19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 15. U Zakonu o radu FBiH ("Službene novine Federacije Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), relevantne odredbe glase: sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu "Član 103 dopustivosti. Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko VII. Meritum pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dana dostave 20. Apelant osporava presudu tvrdeći da mu je tom presudom odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava saznawa za povredu prava, da zahtijeva od poslodavca Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, kao i pravo ostvarivanje tog prava. na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. zahtjeva zaposlenika iz stava 1 ovog člana ne udovoqi tom zahtjevu, zaposlenik može u daljem roku od 15 dana da traži Pravo na pravičan postupak zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, u skladu sa dijelu glasi: zakonom, može da se predvidi postupak mirnog rješavawa "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju radnog spora, u kom slučaju rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona sudu, teče od dana okončawa tog postupka. obuhvataju: (...) procjene (vidi Evropski sud za qudska prava, Ashingdane e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim protiv Velike Britanije, presuda od 28. maja 1985, serija A, broj stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 93, stav 57). Zakonodavac ne smije ovo pitanje da reguliše tako da Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu suštinski onemogući ili neopravdano oteža ostvarivanje ovih glasi: prava. "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili 25. U konkretnom predmetu, Opštinski sud je utvrdio da je osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako tužiteqki prestao radni odnos u skladu sa članom 143 stav 1 ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Zakona o radu FBiH 5. maja 2000. godine Rješenjem broj R-664/01 pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim od 21. maja 2001. godine, uz pravo na otpremninu, i da se tuženi apelant istim rješenjem obavezao da sa tužiteqkom zakquči sudom. Š...Ć" ugovor o načinu, visini, uslovima i roku isplate otpremnine u 21. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju skladu sa navedenim odredbama Zakona o radu FBiH. U skladu sa odnosi na radni spor, konkretno na pozivanje apelanta da je zakonskim propisima i ustaljenom praksom redovnih sudova ova povodom ostvarivawa prava iz radnog odnosa - tužiteqkinog pravna činjenica uzima se kao da je tuženi - donošenjem rješewa prava na otpremninu nastupila zastara, dakle na predmet o prestanku tužiteqkinog radnog odnosa - priznao dug u smislu građansko-pravne prirode, pa je član 6 stav 1 Evropske člana 387 Zakona o obligacionim odnosima. konvencije primjenqiv. Shodno tome, Ustavni sud mora da 26. Prvostepeni sud je, odlučujući o datumu početka zastare, preispita da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to utvrdio da se taj rok računa od sljedećeg dana od dana donošewa zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije. Iz apelacije rješewa o prestanku radnog odnosa, tj. 22. maja 2001. godine, iako proizilazi da apelant smatra da je sud nepravilno i nepotpuno je u tom pojedinačnom aktu utvrđen samo osnov, a ne i visina utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio dugovawa-otpremnine. Opštinski sud je zauzeo stanovište da je materijalno-pravne propise, na pravni slučaj u kom je ovom pravnom radwom (donošenjem rješewa o prestanku radnog utvrđivana osnovanost tužiteqkinog potraživawa za isplatu odnosa) otklonjena dilema oko početka toka zastare, pogotovo otpremnine. što je visina otpremnine, ako ne određena, onda bar odrediva 22. Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašwom kategorija koja se utvrđuje kao proizvod koeficijenta koji je praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava određen prema godinama staža osigurawa radnika i prosječne Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitawa sadržana u mjesečne plate isplaćene na nivou Federacije. Taj podatak Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih zvanično objavquje Federalni zavod za statistiku. Prvostepeni činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili sud je sve navedene elemente uzeo u obzir i utvrdio da je pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova krše donošenjem Rješewa tuženog apelanta broj R 664/01, kojim je ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne priznao dug (otpremninu) 21. maja 2001. godine, zastara počela da ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je teče 22. maja 2001. godine, a od tog datuma protekao je rok od tri primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno godine koji je završen 23. maja 2004. godine, u okviru kog je proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili tužiteqka mogla da potražuje otpremninu. kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su 27. Nasuprot stavovima prvostepenog suda, Kantonalni sud pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na je smatrao da početak roka zastare pada u dan kad je tužiteqka efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni podnijela tužbeni zahtjev za utvrđivanje prava na otpremninu, sud, Odluku broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u tj. 27. juna 2005. godine, čime su, po mišljenju Kantonalnog suda, "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). na proizvoljan način protumačene i primijenjene odredbe 23. Pravičnost postupka ocjenjuje se na osnovu postupka kao Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o radnim odnosima cjeline (vidi Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque i FBiH, navedene u relevantnim propisima ove odluke. Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, 28. Ustavni sud ukazuje na svoju raniju odluku u predmetu AP serija A, broj 146, stav 68 i Ustavni sud, Odluku broj U 63/01 od 27. 299/06 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). Hercegovine" broj 38/07) u kojoj je već razmatrao pitanje zastare ostvarivawa prava apelanta u slučajevima iz radnog odnosa po 24. Ustavni sud primjećuje da je, shodno suštini apelantovih članu 143 Zakona o radu. U toj odluci Ustavni sud je zakqučio da navoda, sporno pitanje da li se tužiteqka, pokrećući parnični se rok zastarjelosti za prava po članu 143 Zakona o radu ima postupak za ostvarivanje prava na otpremninu, blagovremeno računati od dana pravosnažnosti rješewa kojim je nekome obratila sudu za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, te da li utvrđen status zaposlenika na čekanju posla, tj. samo pravo. su relevantni zakonski propisi pravilno primijenjeni. Iako se Imajući u vidu da se u konkretnom predmetu radi o isplati Ustavni sud neće upuštati u ispitivanje utvrđenog činjeničnog otpremnine koja predstavlja jedno od prava po članu 143 Zakona o stawa ili ocjewivati kako su redovni sudovi tumačili zakon, radu Ustavni sud je mišljewa da prethodno tumačenje treba da se ipak će ispitati da li primjena relevantnih zakonskih odredbi, primijeni analogno i u odnosu na primjenu instituta zastare u na način kako je to u konkretnom predmetu učinio Kantonalni vezi sa naknadom otpremnine. Dakle, rok zastare za ostvarivanje sud, krši apelantovo pravo na pravičan postupak, garantovano prava iz radnog odnosa, kako je i Ustavni sud zakqučio u Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. U tom navedenoj odluci, počinje da teče od dana pravosnažnosti smislu Ustavni sud se poziva na svoj ranije zauzet stav shodno rješewa o prestanku radnog odnosa, a ne od dana podnošewa kome u ograničewa u pogledu ostvarivawa građanskih prava tužbe. Iz obrazložewa presuda Kantonalnog suda koje su spada i mogućnost prigovora zastare tužbenih zahtjeva (vidi dostavljene u prilogu uz dopunu apelacije proizilazi da je ovaj Ustavni sud, Odluku broj U 49/02 od 28. novembra 2003. godine, sud promijenio svoju praksu u tom smislu da sada dosljedno objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj primjenjuje stav Ustavnog suda izražen u citiranoj Odluci broj 6/04 i odluku bivše Evropske komisije za qudska prava, AP 299/06. Kantonalni sud je u navedenim presudama citirao aplikacija broj 13674/88 od 14. aprila 1989. u predmetu Cyril Al- stav Ustavnog suda koji je zakqučio da ograničewa u ostvarenju bert Warner protiv Velike Britanije). Ovo ograničenje je građanskih prava postoje radi pravičnog funkcionisawa potrebno da bi se obezbijedio princip pravne sigurnosti. pravnog sistema i očuvawa pravne sigurnosti što predstavlja Naime, država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su javni interes. Ograničenje u pravu na pokretanje parničnog trajali određen vremenski period. Sem toga, institut zastare postupka zbog naknade otpremnine, na način kako je tumačio treba pozitivno da utiče protiv nemarnosti u ostvarivanju Ustavni sud, a kako u novijim presudama tumači i Kantonalni prava. Pri konkretnom regulisanju ovog pitawa, a prije svega sud, ima legitimni ciq i nije apsolutno, niti krši samu određivawa roka zastare, zakonodavac uživa određenu slobodu suštinu prava zaposlenika kojima je priznato pravo na otpremninu budući da imaju dug vremenski rok u kom su Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od 90 od ovlašteni da traže sudsku zaštitu u slučaju neisplate dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i otpremnine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove je obrazloženje presude Kantonalnog suda u vezi sa pitanjem odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda računawa roka zastare proizvoqno na način koji je doveo u Bosne i Hercegovine. pitanje princip pravne sigurnosti i apelantovo uživanje prava Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i na pravično suđenje. Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i 29. Ustavni sud zakqučuje da je u konkretnom predmetu došlo Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. OBRAZLOŽENJE Pravo na imovinu I. Uvod 30. U svjetlu zakqučka da postoji kršenje prava na pravično 1. Natron Maglaj d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 7. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude posebno razmatra navode o kršenju prava na imovinu iz člana Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. novembra 2006. godine. Apelant Evropsku konvenciju. je 1. septembra 2008. godine dopunio apelaciju. VIII. Zakqučak II. Postupak pred Ustavnim sudom 31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da je 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana Kantonalnog suda i učesnika u postupku S. S. (u daljnjem tekstu: II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske kon- tužiteljica) zatraženo je 11. decembra 2006. godine da dostave vencije zbog proizvoqnog obrazložewa presude Kantonalnog odgovor na apelaciju. suda u vezi sa pitanjem računawa roka zastare u pogledu 3. Kantonalni sud je 28. decembra 2006. godine dostavio ostvarewa tužiteqkinog prava na otpremninu, na način koji je odgovor na apelaciju, dok je tužiteljica odgovor na apelaciju doveo u pitanje princip pravne sigurnosti i apelantovog dostavila 4. januara 2007. godine. uživawa prava na pravično suđenje. Takođe, rok kojim se 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, propisuje ograničenje za preduzimanje određenih pravnih radwi odgovori Kantonalnog suda i tužiteljice su 27. augusta 2008. iz člana 106 Zakona o radu FBiH (tri godine) sasvim je dovoljan godine dostavljeni apelantu. da se ostvare prava iz navedenog člana, a za propisivanje ograničewa ostvarivawa prava te vrste postoji javni interes III. Činjenično stanje koji se ogleda u efikasnom funkcionisanju pravnog sistema i 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i pravnoj sigurnosti. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 32. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Ustavnog suda, sljedeći način. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 6. Tužiteljica je do 21. maja 2001. godine bila u radnom odnosu kod apelanta. Zbog uskraćivanja prava na isplatu 33. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke otpremnine po članu 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu FBiH) tužiteljica Predsjednica je 27. juna 2005. godine podnijela tužbu protiv apelanta. U tužbi Ustavnog suda je navela da joj je Rješenjem apelanta broj R-664/01 od 21. maja Bosne i Hercegovine 2001. godine prestao radni odnos kod tuženog 5. maja 2000. Seada Palavrić, s. r. godine, uz pravo na otpremninu, i da se tuženi apelant istim rješenjem obavezao da sa tužiteljicom zaključi ugovor o načinu, visini, uvjetima i roku isplate otpremnine u skladu sa članom 143. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Zakona o radu FBiH. Kako je prošao razuman rok u kojem je predmetu broj AP 3263/06, rješavajući apelaciju Natron Maglaj trebalo zaključiti navedeni ugovor, a tuženi apelant ga sa d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana tužiteljicom nije zaključio, tužiteljica je protiv apelanta 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila pokrenula parnični postupak zbog isplate otpremnine. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 7. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima-Odjeljenje u Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-445/05 od 7. Seada Palavrić, predsjednica juna 2006. godine odbijen je tužiteljicin tužbeni zahtjev kojim je Miodrag Simović, potpredsjednik tražila da se tuženi apelant obaveže da joj na ime otpremnine Valerija Galić, potpredsjednica isplati iznos od 1.139,59 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Mato Tadić, sudija 8. Općinski sud je utvrdio da je među strankama nesporno Krstan Simić, sudija utvrđeno da je tužiteljici, u skladu sa članom 143. stav 1. Zakona o radu FBiH, prestao radni odnos 5. maja 2000. godine na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je apelantovim Rješenjem broj R-664/01 od 21. maja 2001. godine, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 uz pravo na otpremninu, i da se tuženi apelant istim rješenjem obavezao sa tužiteljicom zaključiti ugovor o načinu, visini, Usvaja se apelacija Natron Maglaj d.d. uvjetima i roku isplate otpremnine u skladu sa članom 143. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana Zakona o radu FBiH. Pošto je također predviđeno da će taj II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske ugovor biti zaključen u skladu sa zakonskim propisima i konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. finansijskim mogućnostima poslodavca (apelanta), to se ima Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj smatrati da je tuženi tim rješenjem priznao dug u smislu člana 004-0-Gž-06-001910 od 3. novembra 2006. godine. 387. Zakona o obligacionim odnosima. Sud je zauzeo stanovište Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da da je, u konkretnom slučaju, dovoljno i samo priznanje osnova, a po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom ne i visine dugovanja, pogotovo zbog toga što je visina II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske otpremnine prema članu 143. Zakona o radu odrediva kategorija, konvencije. utvrđena kao proizvod koeficijenta koji je određen u skladu sa 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 godinama staža osiguranja radnika i prosječne mjesečne plaće isplate otpremnine utvrđuju pismenim ugovorom između isplaćene na nivou Federacije na dan stupanja na snagu Zakona o zaposlenika i poslodavca, to je dospjelu obavezu za isplatu radu FBiH, a koji objavljuje Federalni zavod za statistiku. otpremnine valjalo računati od dana kad je apelant priznao Nadalje, članom 391. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima dug-otpremninu 21. maja 2001. godine. Osnovni sud je, smatra propisano je da poslije prekida zastara počinje teći iznova, a apelant, ispravno postupio kad je zastarni rok računao od vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni navedenog datuma. Otpremnina je pravo iz radnog odnosa koje rok zastare. Stavom 6. istog člana propisano je da zastara počinje se crpi i ostvaruje iz samog prestanka radnog odnosa, pa je na teći iznova poslije prekida, a navršava se kada protekne onoliko konkretni pravni odnos trebalo primijeniti odredbe člana 106. vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je Zakona o radnim odnosima kao lex specialis u odnosu na institut prekinuta. S obzirom da je Rješenje tuženog apelanta broj R zastare, a ne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, smatra 664/01, kojim je priznao dug (otpremninu), doneseno 21. maja apelant. U dopuni apelacije apelant je dostavio i tri presude 2001. godine, zastara je iznova počela teći 22. maja 2001. Kantonalnog suda, u kojima je nakon podnošenja apelacije došlo godine. Od tog datuma protekao je rok od tri godine koji je do promjene pravnog shvatanja Kantonalnog suda u predmetima propisan Zakonom o radu, a koji je završen 23. maja 2004. sa identičnim pravnim i činjeničnim stanjem. Tim odlukama su godine, i u okviru kojeg je tužiteljica mogla potraživati potvrđene presude prvostepenog suda kojima je utvrđeno da rok otpremninu. Pošto to tužiteljica nije učinila u zakonom zastare počinje teći danom prestanka radnog odnosa stranke. predviđenom roku, prvostepeni sud je tužiteljicin tužbeni zahtjev Apelant smatra da te presude Kantonalnog suda mogu biti od odbio. uticaja na konačnu odluku Ustavnog suda o konkretnoj apelaciji. 9. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001910 od Apelant je, na kraju, predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju 3. novembra 2006. godine tužiteljicina žalba je uvažena a kao osnovanu, u cijelosti ukine Odluku Kantonalnog suda broj prvostepena presuda preinačena, tako da je tuženi apelant dužan 004-0-Gž-06-001910 od 3. novembra 2006. godine i donese isplatiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 1.139,59 KM sa meritornu odluku. zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja b) Odgovor na apelaciju tužbe 27. juna 2005. godine do isplate, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 720,00 KM, sve u roku od 15 dana pod 12. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da prijetnjom izvršenja. je osporena presuda donesena u skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH i drugim materijalno-pravnim propisima i da, po 10. Na temelju izloženih činjenica za koje je utvrđeno da su ocjeni suda, nije došlo do povrede prava na pravičan postupak i nesporne među strankama, Kantonalni sud je zaključio da je prava na imovinu koja su garantirana Ustavom Bosne i prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava utvrdio da je nastupila zastara potraživanja tužiteljicinog i osnovnih sloboda. novčanog potraživanja. Kantonalni sud je naveo da je pogrešan zaključak da za apelanta rok zastare počinje teći od 22. maja 13. U odgovoru na tužiteljicinu apelaciju je navedeno da je 2001. godine, samom činjenicom da je priznao dug-otpremninu apelacija neosnovana i da ju treba odbiti u cijelosti, uz apelantovu 21. maja 2001. godine. Naime, iz Rješenja o prestanku obavezu da tužiteljici naknadi nepotrebno prouzrokovane tužiteljicinog radnog odnosa broj R-664/01 od 21. maja 2001. troškove. Tužiteljica ističe da nisu povrijeđena apelantova godine i iz samog spisa proizlazi da je tužena strana priznala ustavna prava na koja se poziva, niti je pogrešno primijenjeno pravo na otpremninu, ali istim rješenjem nije utvrđena visina materijalno pravo. U konkretnoj pravnoj stvari, navodi dalje otpremnine, te rok kad će se otpremnina isplatiti. Suprotno tome, tužiteljica, nije nastupila zastara potraživanja, jer rok za naveo je dalje Kantonalni sud, evidentno je da se radi o budućem dobrovoljno ispunjenje novčane činidbe nije u predmetnoj roku i uvjetima koji će biti naknadno određeni, a kada preduzeće pravnoj stvari određen Zakonom niti odlukom nadležnog organa, bude u mogućnosti da izvrši finansijsku isplatu otpremnine. U pa ni pravnim poslom. Član 106. Zakona o radu FBiH ne predmetnoj građanskopravnoj stvari, ističe Kantonalni sud u propisuje kad obaveza dospijeva i ne propisuje početak toka svojoj odluci, zastara nije mogla početi od dana kada je tužena zastare, pa je u toj situaciji potrebno primijeniti odredbe čl. 324. i strana donijela navedenu odluku o prestanku radnog odnosa 361. Zakona o obligacionim odnosima, kojim se uređuje odnosno o pravu na otpremninu. Ovo iz razloga što tužiteljica po dospjelost potraživanja i početak toka zastarjelosti. Novčana toj odluci nije mogla da zahtijeva ispunjenje obaveze, jer je potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine, ali rješenjem utvrđeno da će se naknadno utvrditi visina novčane zastarjelost počinje teći prvog dana kada dužnik počinje da kasni, obaveze i način isplate. S obzirom da tužena strana nije imala a u predmetnoj pravnoj stvari, pošto rok ispunjenja novčane namjeru da ispuni svoju obavezu, kako je to navedeno u rješenju obaveze ničim nije određen, dužnik je počeo da kasni onog dana o tužiteljicinom prestanku radnog odnosa, Kantonalni sud kada ga je povjerilac prvi pozvao da ispuni novčanu obavezu, zaključuje da je tek podnošenjem tužbe, kada je tužiteljica zaključuje tužiteljica. zahtijevala ispunjenje obaveze, počeo teći rok zastare, a što je u V. Relevantni propisi skladu sa odredbom člana 361. Zakona o obligacionim 14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list odnosima. RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije BiH" IV. Apelacija broj 29/03) relevantne odredbe glase: a) Navodi iz apelacije "Član 262. 11. Apelant je naveo da mu je osporenom presudom (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. savjesno u svemu kako ona glasi. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zakasni sa njenim (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo imovinu iz ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola koju je uslijed toga pretrpio. .Š....Ć broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je prigovorio da Kantonalni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, Član 360. posebno zbog okolnosti da je zastarni rok računao od momenta Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. podnošenja tužbe, dakle 27. juna 2005. godine, i da je prema tome zaključio da tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u isplatu otpremnine nije zastario. S obzirom da je, kao i u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. konkretnom spornom slučaju, odredbom člana 143. Zakona o Sud se ne može obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju radu FBiH propisana mogućnost da se način, uvjeti i rokovi pozvao. Član 361. Član 106. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. .Š....Ć drugačije određeno. Član 362. Član 143. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona određenog vremena. zatekao na čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest Član 364. mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na posao.Š....Ć zastare od onog vremena koje je određeno zakonom. .Š....Ć Za vrijeme čekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu Član 365. plaće u visini koju odredi poslodavac. .Š....Ć Dužnik se ne može odreći zastare prije nego što protekne Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog člana ne vrijeme određeno za zastaru. bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu Član 366. radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri (4)Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao prosječne plaće isplaćene na nivou Federacije u prethodna tri odricanje od zastare. mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navršenih pet godina staža osiguranja, a za svaku narednu (5)Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog godinu staža osiguranja, još najmanje jednu polovinu prosječne obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje. plaće. Član 371. Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije se dogovoriti i o drugom vidu naknade. određen neki drugi rok zastarjelosti. Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog Član 372. člana, utvrđuju se pismenim ugovorom između zaposlenika i Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje poslodavca. Š....Ć" ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim VI. Dopustivost potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o 16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja .Š....Ć presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 387. 17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Zastara se prekida kada dužnik prizna dug. odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o kamate, davanje obezbjeđenja. posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Član 388. 18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom Zastara se prekida podizanjem tužbe i svakom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom novembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu ili ostvarenja potraživanja. presudu apelant je primio 15. novembra 2006. godine, a apelacija Član 391. je podnesena 5. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, Za prekid zastare nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Član 392. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Poslije prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za apelacija nije dopustiva. zastare. 19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Zastara koju prekine dužnik počinje teći iznova od priznanja. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u Š....Ć" pogledu dopustivosti. 15. U Zakonu o radu FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), relevantne odredbe glase: VII. Meritum "Član 103. 20. Apelant pobija presudu tvrdeći da mu je tom presudom Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dana dostave Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ostvarivanje tog prava. Pravo na pravičan postupak Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom zahtjeva zaposlenika iz stava 1. ovog člana ne udovolji tom dijelu glasi: zahtjevu, zaposlenik može u daljem roku od 15 dana tražiti zaštitu "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, u skladu sa (...) zakonom, može se predvidjeti postupak mirnog rješavanja e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim radnog spora, u kom slučaju rok od 15 dana za podnošenje stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." zahtjeva sudu, teče od dana okončanja tog postupka. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo glasi: novčano potraživanje iz radnog odnosa u rokovima iz st. 1. do 3. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili ovog člana, nema za posljedicu gubitak prava na to potraživanje. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zaključiti ugovor o načinu, visini, uvjetima i roku isplate pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. otpremnine u skladu sa navedenim odredbama Zakona o radu Š...Ć" FBiH. U skladu sa zakonskim propisima i ustaljenom praksom 21. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju redovnih sudova ova pravna činjenica se uzima kao da je tuženi - odnosi na radni spor, konkretno na pozivanje apelanta da je donošenjem rješenja o prestanku tužiteljicinog radnog odnosa - povodom ostvarivanja prava iz radnog odnosa - tužiteljicinog priznao dug u smislu člana 387. Zakona o obligacionim prava na otpremninu nastupila zastara, dakle na predmet odnosima. građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske 26. Prvostepeni sud je, odlučujući o datumu početka zastare, konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati utvrdio da se taj rok računa od sljedećeg dana od dana donošenja je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. rješenja o prestanku radnog odnosa, tj. 22. maja 2001. godine, stav 1. Evropske konvencije. Iz apelacije proizlazi da apelant iako je u tom pojedinačnom aktu utvrđen samo osnov, a ne i smatra da je sud nepravilno i nepotpuno utvrdio činjenično visina dugovanja-otpremnine. Općinski sud je zauzeo stanovište stanje, te pogrešno primijenio materijalnopravne propise, na da je ovom pravnom radnjom (donošenjem rješenja o prestanku pravni slučaj u kojem je utvrđivana osnovanost tužiteljicinog radnog odnosa) otklonjena dilema oko početka toka zastare, potraživanja za isplatu otpremnine. pogotovo što je visina otpremnine, ako ne određena, onda bar 22. Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom odrediva kategorija koja se utvrđuje kao proizvod koeficijenta praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava koji je određen prema godinama staža osiguranja radnika i Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u prosječne mjesečne plaće isplaćene na nivou Federacije. Taj Ustavu". Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih podatak zvanično objavljuje Federalni zavod za statistiku. činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili Prvostepeni sud je sve navedene elemente uzeo u obzir i utvrdio pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše da je donošenjem Rješenja tuženog apelanta broj R 664/01, ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne kojim je priznao dug (otpremninu) 21. maja 2001. godine, uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je zastara počela teći 22. maja 2001. godine, a od tog datuma primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, protekao je rok od tri godine koji je završen 23. maja 2004. kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo godine, u okviru kojeg je tužiteljica mogla potraživati do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na otpremninu. pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan 27. Nasuprot stavovima prvostepenog suda, Kantonalni sud pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku je smatrao da početak roka zastare pada u dan kad je tužiteljica broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom podnijela tužbeni zahtjev za utvrđivanje prava na otpremninu, tj. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 27. juna 2005. godine, čime su, po mišljenju Kantonalnog suda, na proizvoljan način protumačene i primijenjene odredbe 23. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o radnim odnosima cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i FBiH, navedene u relevantnim propisima ove odluke. Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, 28. Ustavni sud ukazuje na svoju raniju odluku u predmetu serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluku broj U 63/01 od AP 299/06 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne od 27. januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku i Hercegovine" broj 38/03). Bosne i Hercegovine" broj 38/07) u kojoj je već razmatrao 24. Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini apelantovih pitanje zastare ostvarivanja prava apelanta u slučajevima iz navoda, sporno pitanje je li se tužiteljica, pokrećući parnični radnog odnosa po članu 143. Zakona o radu. U toj odluci Ustavni postupak za ostvarivanje prava na otpremninu, blagovremeno sud je zaključio da se rok zastarjelosti za prava po članu 143. obratila sudu za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, te jesu li Zakona o radu ima računati od dana pravosnažnosti rješenja relevantni zakonski propisi pravilno primijenjeni. Iako se kojim je nekome utvrđen status zaposlenika na čekanju posla, tj. Ustavni sud neće upuštati u ispitivanje utvrđenog činjeničnog samo pravo. Imajući u vidu da se u konkretnom predmetu radi o stanja ili ocjenjivati kako su redovni sudovi tumačili zakon, ipak isplati otpremnine koja predstavlja jedno od prava po članu 143. će ispitati krši li primjena relevantnih zakonskih odredbi, na Zakona o radu Ustavni sud je mišljenja da se prethodno način kako je to u konkretnom predmetu učinio Kantonalni sud, tumačenje treba primijeniti analogno i u odnosu na primjenu apelantovo pravo na pravičan postupak, garantirano Ustavom instituta zastare u vezi sa naknadom otpremnine. Dakle, rok Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. U tom smislu zastare za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, kako je i Ustavni Ustavni sud se poziva na svoj ranije zauzet stav prema kojem u sud zaključio u navedenoj odluci, počinje teći od dana ograničenja u pogledu ostvarivanja građanskih prava spada i pravosnažnosti rješenja o prestanku radnog odnosa, a ne od dana mogućnost prigovora zastare tužbenih zahtjeva (vidi Ustavni podnošenja tužbe. Iz obrazloženja presuda Kantonalnog suda sud, Odluku broj U 49/02 od 28. novembra 2003. godine, koje su dostavljene u prilogu uz dopunu apelacije proizlazi da je objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj ovaj sud promijenio svoju praksu u tom smislu da sada dosljedno 6/04 i odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, primjenjuje stav Ustavnog suda izražen u citiranoj Odluci broj aplikacija broj 13674/88 od 14. aprila 1989. u predmetu Cyril Al- AP 299/06. Kantonalni sud je u navedenim presudama citirao bert Warner protiv Velike Britanije). Ovo ograničenje je potrebno stav Ustavnog suda koji je zaključio da ograničenja u ostvarenju da bi se osigurao princip pravne sigurnosti. Naime, država ima građanskih prava postoje radi pravičnog funkcioniranja pravnog interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određen sistema i očuvanja pravne sigurnosti što predstavlja javni interes. vremenski period. Osim toga, institut zastare treba pozitivno Ograničenje u pravu na pokretanje parničnog postupka zbog uticati protiv nemarnosti u ostvarivanju prava. Pri konkretnom naknade otpremnine, na način kako je tumačio Ustavni sud, a reguliranju ovog pitanja, a prije svega određivanja roka zastare, kako u novijim presudama tumači i Kantonalni sud, ima zakonodavac uživa određenu slobodu procjene (vidi Evropski legitimni cilj i nije apsolutno, niti krši samu suštinu prava sud za ljudska prava, Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda zaposlenika kojima je priznato pravo na otpremninu budući da od 28. maja 1985, serija A, broj 93, stav 57). Zakonodavac ne imaju dug vremenski rok u kojem su ovlašteni da traže sudsku smije ovo pitanje regulirati tako da suštinski onemogući ili zaštitu u slučaju neisplate otpremnine. Imajući u vidu navedeno, neopravdano oteža ostvarivanje ovih prava. Ustavni sud zaključuje da je obrazloženje presude Kantonalnog 25. U konkretnom predmetu, Općinski sud je utvrdio da je suda u vezi sa pitanjem računanja roka zastare proizvoljno na tužiteljici prestao radni odnos u skladu sa članom 143. stav 1. način koji je doveo u pitanje princip pravne sigurnosti i Zakona o radu FBiH 5. maja 2000. godine Rješenjem broj apelantovo uživanje prava na pravično suđenje. R-664/01 od 21. maja 2001. godine, uz pravo na otpremninu, i da 29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu se tuženi apelant istim rješenjem obavezao sa tužiteljicom došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i konvencije. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Pravo na imovinu OBRAZLOŽENJE 30. U svjetlu zaključka o postojanju kršenja prava na I. Uvod pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije 1. Natron Maglaj d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) je podnio 7. neophodno posebno razmatrati navode o kršenju prava na prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. studenoga 2006. godine. Apelant VIII. Zaključak je 1. rujna 2008. godine dopunio apelaciju. 31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je II. Postupak pred Ustavnim sudom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od konvencije zbog proizvoljnog obrazloženja presude Kantonalnog suda i sudionika u postupku S. S. (u daljnjem tekstu: Kantonalnog suda u vezi sa pitanjem računanja roka zastare u tužiteljica) je zatražena 11. prosinca 2006. godine dostava pogledu ostvarenja tužiteljicinog prava na otpremninu, na način odgovora na apelaciju. koji je doveo u pitanje princip pravne sigurnosti i apelantovog 3. Kantonalni je sud 28. prosinca 2006. godine dostavio uživanja prava na pravično suđenje. Također, rok kojim se odgovor na apelaciju, dok je tužiteljica odgovor na apelaciju propisuje ograničenje za preduzimanje određenih pravnih radnji dostavila 4. siječnja 2007. godine. iz člana 106. Zakona o radu FBiH (tri godine) sasvim je dovoljan 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, da se ostvare prava iz navedenog člana, a za propisivanje odgovori Kantonalnog suda i tužiteljice su 27. kolovoza 2008. ograničenja ostvarivanja prava te vrste postoji javni interes koji godine dostavljeni apelantu. se ogleda u efikasnom funkcioniranju pravnog sistema i pravnoj III. Činjenično stanje sigurnosti. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Ustavnog dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. sljedeći način. 33. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 6. Tužiteljica je do 21. svibnja 2001. godine bila u radnome Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. odnosu kod apelanta. Zbog uskraćivanja prava na isplatu Predsjednica otpremnine po članku 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Ustavnog suda Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu FBiH) tužiteljica je Bosne i Hercegovine 27. lipnja 2005. godine podnijela tužbu protiv apelanta. U tužbi je Seada Palavrić, s. r. navela kako joj je Rješenjem apelanta broj R-664/01 od 21. svibnja 2001. godine prestao radni odnos kod tuženoga 5. svibnja 2000. godine, uz pravo na otpremninu, i da se tuženi apelant istim Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u rješenjem obvezao sa tužiteljicom zaključiti ugovor o načinu, visini, uvjetima i roku isplate otpremnine sukladno članku 143. predmetu broj AP 3263/06, rješavajući apelaciju Natron Maglaj Zakona o radu FBiH. Kako je prošao razuman rok u kojemu je d.d., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, trebalo zaključiti navedeni ugovor, a tuženi apelant ga sa članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. tužiteljicom nije zaključio, tužiteljica je protiv apelanta pokrenula stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni parnični postupak zbog isplate otpremnine. glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 7. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima-Odjeljenje u Seada Palavrić, predsjednica Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-445/05 od 7. Miodrag Simović, dopredsjednik lipnja 2006. godine je odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev kojim je Valerija Galić, dopredsjednica tražila da se tuženi apelant obveže na ime otpremnine isplatiti joj Mato Tadić, sudac iznos od 1.139,59 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Krstan Simić, sudac 8. Općinski je sud utvrdio kako je među strankama na sjednici održanoj 18. prosinca 2008. godine donio neprijeporno utvrđeno da je tužiteljici, sukladno članku 143. stavak 1. Zakona o radu FBiH, prestao radni odnos 5. svibnja ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 2000. godine apelantovim Rješenjem broj R-664/01 od 21. svibnja Usvaja se apelacija Natron Maglaj d.d. 2001. godine, uz pravo na otpremninu, i kako se tuženi apelant istim rješenjem obvezao sa tužiteljicom zaključiti ugovor o Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka načinu, visini, uvjetima i roku isplate otpremnine sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 143. Zakona o radu FBiH. Pošto je također predviđeno da će taj Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ugovor biti zaključen sukladno zakonskim propisima i sloboda. financijskim mogućnostima poslodavca (apelanta), to se ima Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj smatrati da je tuženi tim rješenjem priznao dug u smislu članka 004-0-Gž-06-001910 od 3. studenoga 2006. godine. 387. Zakona o obligacijskim odnosima. Sud je zauzeo stajalište Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan kako je, u konkretnom slučaju, dovoljno i samo priznanje osnova, po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku a ne i visine dugovanja, pogotovu zbog toga što je visina II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. otpremnine prema članku 143. Zakona o radu odrediva kategorija, Europske konvencije. utvrđena kao proizvod koeficijenta koji je određen sukladno Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od 90 od godinama staža osiguranja djelatnika i prosječne mjesečne plaće dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i isplaćene na razini Federacije na dan stupanja na snagu Zakona o Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove radu FBiH, a koji objavljuje Federalni zavod za statistiku. Nadalje, odluke, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda člankom 391. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima je Bosne i Hercegovine. propisano kako poslije prekida zastara počinje teći iznova, a Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i rok zastare. Stavkom 6. istoga članka je propisano da zastara 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 počinje teći iznova poslije prekida, a navršava se kada protekne Zakona o radnim odnosima kao lex specialis u odnosu na institut onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je zastare, a ne odredbe Zakona o obligacijskim odnosima, smatra prekinuta. Obzirom da je Rješenje tuženoga apelanta broj R apelant. U dopuni apelacije apelant je dostavio i tri presude 664/01, kojim je priznao dug (otpremninu), doneseno 21. svibnja Kantonalnog suda, u kojima je nakon podnošenja apelacije došlo 2001. godine, zastara je iznova počela teći 22. svibnja 2001. do promjene pravnoga shvaćanja Kantonalnog suda u predmetima godine. Od toga nadnevka je protekao rok od tri godine koji je sa identičnim pravnim i činjeničnim stanjem. Tim su odlukama propisan Zakonom o radu, a koji je završen 23. svibnja 2004. potvrđene presude prvostupanjskoga suda kojima je utvrđeno da godine, i u okviru kojega je tužiteljica mogla potraživati rok zastare počinje teći danom prestanka radnoga odnosa stranke. otpremninu. Pošto to tužiteljica nije učinila u zakonom Apelant smatra kako te presude Kantonalnog suda mogu biti od predviđenom roku, prvostupanjski je sud tužiteljičin tužbeni uticaja na konačnu odluku Ustavnog suda o konkretnoj apelaciji. zahtjev odbio. Apelant je, u konačnici, predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju 9. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001910 od kao utemeljenu, u cijelosti ukine Odluku Kantonalnog suda broj 3. studenoga 2006. godine tužiteljičin je priziv uvažen a 004-0-Gž-06-001910 od 3. studenoga 2006. godine i donese prvostupanjska presuda preinačena, tako da je tuženi apelant meritornu odluku. dužan isplatiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 1.139,59 KM b) Odgovor na apelaciju sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe 27. lipnja 2005. godine do isplate, kao i naknaditi troškove 12. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi kako postupka u iznosu od 720,00 KM, sve u roku od 15 dana pod je pobijana presuda donesena sukladno Zakonu o parničnom prijetnjom izvršenja. postupku FBiH i drugim materijalno-pravnim propisima i da, po 10. Na temelju izloženih činjenica za koje je utvrđeno da su ocjeni suda, nije došlo do povrede prava na pravičan postupak i neprijeporne među strankama, Kantonalni je sud zaključio kako je prava na imovinu koja su garantirana Ustavom Bosne i prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je Hercegovine i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i utvrdio da je nastupila zastara potraživanja tužiteljičinoga temeljnih sloboda. novčanoga potraživanja. Kantonalni je sud naveo kako je 13. U odgovoru na tužiteljičinu apelaciju je navedeno kako je pogrešan zaključak da za apelanta rok zastare počinje teći od 22. apelacija neutemeljena i kako ju treba odbiti u cijelosti, uz svibnja 2001. godine, samom činjenicom da je priznao apelantovu obvezu da tužiteljici naknadi nepotrebno prouzročene dug-otpremninu 21. svibnja 2001. godine. Naime, iz Rješenja o troškove. Tužiteljica ističe kako nisu povrijeđena apelantova prestanku tužiteljičinoga radnoga odnosa broj R-664/01 od 21. ustavna prava na koja se poziva, niti je pogrešno primijenjeno svibnja 2001. godine i iz samog spisa proizlazi da je tužena strana materijalno pravo. U konkretnoj pravnoj stvari, navodi dalje priznala pravo na otpremninu, ali istim rješenjem nije utvrđena tužiteljica, nije nastupila zastara potraživanja, jer rok za visina otpremnine, te rok kad će se otpremnina isplatiti. Oprečno dobrovoljno ispunjenje novčane činidbe nije u predmetnoj tomu, naveo je dalje Kantonalni sud, evidentno je da se radi o pravnoj stvari određen Zakonom niti odlukom mjerodavnoga budućem roku i uvjetima koji će biti naknadno određeni, a kada tijela, pa ni pravnim poslom. Članak 106. Zakona o radu FBiH ne poduzeće bude u mogućnosti izvršiti financijsku isplatu propisuje kad obveza dospijeva i ne propisuje početak tijeka otpremnine. U predmetnoj građanskopravnoj stvari, ističe zastare, pa je u toj situaciji potrebno primijeniti odredbe čl. 324. i Kantonalni sud u svojoj odluci, zastara nije mogla početi od dana 361. Zakona o obligacijskim odnosima, kojima se uređuje kada je tužena strana donijela navedenu odluku o prestanku dospjelost potraživanja i početak tijeka zastarjelosti. Novčana radnoga odnosa odnosno o pravu na otpremninu. Ovo iz razloga potraživanja iz radnoga odnosa zastarijevaju za tri godine, ali što tužiteljica po toj odluci nije mogla zahtijevati ispunjenje zastarjelost počinje teći prvoga dana kada dužnik počne kasniti, a u obveze, jer je rješenjem utvrđeno kako će se naknadno utvrditi predmetnoj pravnoj stvari, pošto rok ispunjenja novčane obveze visina novčane obveze i način isplate. Obzirom da tužena strana ničim nije određen, dužnik je počeo kasniti onoga dana kada ga je nije imala namjeru ispuniti svoju obvezu, kako je to navedeno u povjeritelj prvi pozvao da ispuni novčanu obvezu, zaključuje rješenju o tužiteljičinom prestanku radnoga odnosa, Kantonalni tužiteljica. sud zaključuje da je tek podnošenjem tužbe, kada je tužiteljica V. Relevantni propisi zahtijevala ispunjenje obveze, počeo teći rok zastare, a što je 14. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list sukladno odredbi članka 361. Zakona o obligacijskim odnosima. RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije BiH" IV. Apelacija broj 29/03) relevantne odredbe glase: a) Navodi iz apelacije "Članak 262. 11. Apelant je naveo kako mu je pobijanom presudom (1) Povjeritelj u obveznom odnosu je ovlašten od dužnika Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. u svemu kako ona glasi. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni sa njezinim (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo imovinu iz ispunjenjem, povjeritelj ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola je uslijed toga pretrpio. .Š....Ć broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je prigovorio kako Članak 360. Kantonalni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. posebice zbog okolnosti da je zastarni rok računao od momenta podnošenja tužbe, dakle 27. lipnja 2005. godine, i da je prema Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u tome zaključio kako tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila kojem je povjeritelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze. isplatu otpremnine nije zastario. Obzirom da je, kao i u Sud se ne može obzirati na zastaru ako se dužnik nije na nju konkretnom prijepornome slučaju, odredbom članka 143. Zakona pozvao. o radu FBiH propisana mogućnost da se način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine utvrđuju pismenim ugovorom između Članak 361. uposlenika i poslodavca, to je dospjelu obvezu za isplatu Zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kada je otpremnine valjalo računati od dana kada je apelant priznao povjeritelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako dug-otpremninu 21. svibnja 2001. godine. Osnovni je sud, smatra zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. .Š....Ć apelant, ispravno postupio kad je zastarni rok računao od navedenoga nadnevka. Otpremnina je pravo iz radnoga odnosa Članak 362. koje se crpi i ostvaruje iz samoga prestanka radnoga odnosa, pa je Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom na konkretni pravni odnos trebalo primijeniti odredbe članka 106. određenoga vremena. Članak 364. Članak 143. Pravnim se poslom ne može odrediti dulje ili kraće vrijeme Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona zastare od onoga vremena koje je određeno zakonom. .Š....Ć zatekao na čekanju posla, ostat će u tome statusu najdulje šest Članak 365. mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako Dužnik se ne može odreći zastare prije nego što protekne poslodavac prije isteka ovoga roka uposlenika ne pozove na vrijeme određeno za zastaru. posao.Š....Ć Članak 366. Za vrijeme čekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu (4)Pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se kao plaće u visini koju odredi poslodavac. .Š....Ć odricanje od zastare. Ako uposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovoga članka ne (5)Isto djelovanje ima davanje zaloga ili kojega drugoga bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga članka, prestaje mu osiguranja za zastarjelo potraživanje. radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri Članak 371. prosječne plaće isplaćene na razini Federacije u prethodna tri Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do nije određen neki drugi rok zastarjelosti. navršenih pet godina staža osiguranja, a za svaku narednu godinu staža osiguranja, još najmanje jednu polovicu prosječne Članak 372. plaće. Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i uposlenik mogu godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena se dogovoriti i o drugom vidu naknade. (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima članka, utvrđuju se pismenim ugovorom između uposlenika i se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, poslodavca. Š....Ć" zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga VI. Dopustivost davanja .Š....Ć 16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Članak 387. Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su Zastara se prekida kada dužnik prizna dug. sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. povjeritelju, nego i na posredan način, kao što su davanje 17. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Članak 388. odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Zastara se prekida podizanjem tužbe i svakom 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o povjeriteljevom radnjom poduzetom protiv dužnika pred posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. sudom ili drugim mjerodavnim tijelom, u svrhu utvrđivanja, 18. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je osiguravanja ili ostvarenja potraživanja. Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001910 od 3. Članak 391. studenoga 2006. godine protiv koje nema drugih učinkovitih Za prekid zastare nije dovoljno da povjeritelj pozove pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je dužnika pismeno ili usmeno da obvezu ispuni. presudu apelant primio 15. studenoga 2006. godine, a apelacija je Članak 392. podnesena 5. prosinca 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako Poslije prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. za zastare. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) Zastara koju prekine dužnik počinje teći iznova od neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega priznanja. Š....Ć" apelacija nije dopustiva. 15. U Zakonu o radu FBiH ("Službene novine Federacije 19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), relevantne odredbe glase: Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, "Članak 103. Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Uposlenik koji smatra kako mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnoga odnosa, može u roku od 15 dana od VII. Meritum dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, 20. Apelant pobija presudu tvrdeći kako mu je tom presudom odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava poslodavca ostvarivanje toga prava. Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. zahtjeva uposlenika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tome zahtjevu, uposlenik može u daljem roku od 15 dana tražiti Pravo na pravičan postupak zaštitu povrijeđenoga prava pred mjerodavnim sudom. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, sukladno zakonu, može se predvidjeti postupak mirnog rješavanja "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska radnog spora, u kojem slučaju rok od 15 dana za podnošenje prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: zahtjeva sudu, teče od dana okončanja toga postupka. (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Propust uposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." novčano potraživanje iz radnoga odnosa u rokovima iz st. 1. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom do 3. ovog članka, nema za posljedicu gubitak prava na to dijelu glasi: potraživanje. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Članak 106. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Apsolutna zastara potraživanja iz radnoga odnosa nastupa pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. drukčije određeno. Š...Ć" 21. Ustavni sud opaža da se postupak u konkretnom slučaju FBiH. Sukladno zakonskim propisima i ustaljenom praksom odnosi na radni spor, konkretno na pozivanje apelanta da je redovitih sudova ova pravna činjenica se uzima kao da je tuženi - povodom ostvarivanja prava iz radnog odnosa - tužiteljičinoga donošenjem rješenja o prestanku tužiteljičinoga radnog odnosa - prava na otpremninu nastupila zastara, dakle na predmet priznao dug u smislu članka 387. Zakona o obligacijskim građanskopravne naravi, pa je članak 6. stavak 1. Europske odnosima. konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati 26. Prvostupanjski je sud, odlučujući o nadnevku početka je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva članak zastare, utvrdio da se taj rok računa od sljedećega dana od dana 6. stavak 1. Europske konvencije. Iz apelacije proizlazi kako donošenja rješenja o prestanku radnoga odnosa, tj. 22. svibnja apelant smatra da je sud nepravilno i nepotpuno utvrdio 2001. godine, iako je u tome pojedinačnome aktu utvrđena samo činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalnopravne osnovica, a ne i visina dugovanja-otpremnine. Općinski je sud propise, na pravni slučaj u kojem je utvrđivana utemeljenost zauzeo stajalište da je ovome pravnom radnjom (donošenjem tužiteljičinoga potraživanja za isplatu otpremnine. rješenja o prestanku radnoga odnosa) otklonjena dilema oko 22. Ustavni sud podsjeća da je, sukladno dosadašnjoj praksi, početka tijeka zastare, pogotovu što je visina otpremnine, ako ne nadležnost Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i određena, onda bar odrediva kategorija koja se utvrđuje kao Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". proizvod koeficijenta koji je određen prema godinama staža Ustavni sud nije mjerodavan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i osiguranja djelatnika i prosječne mjesečne plaće isplaćene na načina na koji su redoviti sudovi protumačili pozitivnopravne razini Federacije. Taj podatak zvanično objavljuje Federalni propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To zavod za statistiku. Prvostupanjski je sud sve navedene elemente će biti slučaj kada odluka redovitoga suda ne uključuje ili uzeo u obzir i utvrdio da je donošenjem Rješenja tuženoga pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena apelanta broj R 664/01, kojim je priznao dug (otpremninu) 21. pozitivnopravnih propisa bila očevidno proizvoljna, kada je svibnja 2001. godine, zastara počela teći 22. svibnja 2001. relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do godine, a od toga je nadnevka protekao rok od tri godine koji je povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan završen 23. svibnja 2004. godine, u okviru kojega je tužiteljica postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i mogla potraživati otpremninu. u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 29/02 od 27. Nasuprot stavovima prvostupanjskoga suda, Kantonalni 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku je sud smatrao da početak roka zastare pada u dan kada je Bosne i Hercegovine" broj 31/03). tužiteljica podnijela tužbeni zahtjev za utvrđivanje prava na 23. Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao otpremninu, tj. 27. lipnja 2005. godine, čime su, po mišljenju cjeline (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Kantonalnog suda, na proizvoljan način protumačene i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, primijenjene odredbe Zakona o obligacijskim odnosima i serija A, broj 146, stavak 68. i Ustavni sud, Odluku broj U 63/01 Zakona o radnim odnosima FBiH, navedene u relevantnim od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku propisima ove odluke. Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 28. Ustavni sud ukazuje na svoju raniju odluku u predmetu 24. Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini apelantovih AP 299/06 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu navoda, prijeporno pitanje je li se tužiteljica, pokrećući parnični od 27. siječnja 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku postupak za ostvarivanje prava na otpremninu, pravodobno Bosne i Hercegovine" broj 38/07) u kojoj je već razmatrao obratila sudu za zaštitu svojih prava iz radnoga odnosa, te jesu li pitanje zastare ostvarivanja prava apelanta u slučajevima iz relevantni zakonski propisi pravilno primijenjeni. Iako se radnoga odnosa po članku 143. Zakona o radu. U toj odluci Ustavni sud neće upuštati u ispitivanje utvrđenoga činjeničnoga Ustavni sud je zaključio da se rok zastarjelosti za prava po članu stanja ili ocjenjivati kako su redoviti sudovi tumačili zakon, ipak 143. Zakona o radu ima računati od dana pravosnažnosti će ispitati krši li primjena relevantnih zakonskih odredbi, na rješenja kojim je nekome utvrđen status zaposlenika na čekanju način kako je to u konkretnom predmetu učinio Kantonalni sud, posla, tj. samo pravo. Imajući u vidu da se u konkretnom apelantovo pravo na pravičan postupak, garantirano Ustavom predmetu radi o isplati otpremnine koja predstavlja jedno od Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. U tome smislu prava po članku 143. Zakona o radu, Ustavni sud je mišljenja da Ustavni se sud poziva na svoj ranije zauzet stav prema kojemu u se prethodno tumačenje treba primijeniti analogno i u odnosu na ograničenja glede ostvarivanja građanskih prava spada i primjenu instituta zastare u svezi naknade otpremnine. Dakle, mogućnost prigovora zastare tužbenih zahtjeva (vidi Ustavni rok zastare za ostvarivanje prava iz radnoga odnosa, kako je i sud, Odluku broj U 49/02 od 28. studenoga 2003. godine, Ustavni sud zaključio u navedenoj odluci, počinje teći od dana objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj pravomoćnosti rješenja o prestanku radnoga odnosa, a ne od dana 6/04 i odluku bivšega Europskoga povjerenstva za ljudska prava, podnošenja tužbe. Iz obrazloženja presuda Kantonalnog suda aplikacija broj 13674/88 od 14. travnja 1989. u predmetu Cyril koje su dostavljene u prilogu uz dopunu apelacije proizlazi da je Albert Warner protiv Velike Britanije). Ovo je ograničenje ovaj sud promijenio svoju praksu u tom smislu da sada dosljedno potrebno da bi se osiguralo načelo pravne sigurnosti. Naime, primjenjuje stav Ustavnog suda izražen u citiranoj Odluci broj država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali AP 299/06. Kantonalni je sud u navedenim presudama citirao određeno vremensko razdoblje. Osim toga, institut zastare treba stav Ustavnog suda koji je zaključio da ograničenja u ostvarenju pozitivno uticati protiv nemarnosti u ostvarivanju prava. Pri građanskih prava postoje radi pravičnoga funkcioniranja konkretnom reguliranju ovoga pitanja, a prije svega određivanja pravnoga sustava i očuvanja pravne sigurnosti što predstavlja roka zastare, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene javni interes. Ograničenje u pravu na pokretanje parničnoga (vidi Europski sud za ljudska prava, Ashingdane protiv Velike postupka zbog naknade otpremnine, na način kako je tumačio Britanije, presuda od 28. svibnja 1985, serija A, broj 93, stavak Ustavni sud, a kako u novijim presudama tumači i Kantonalni 57). Zakonodavac ne smije ovo pitanje regulirati tako da sud, ima legitimni cilj i nije apsolutno, niti krši samu suštinu suštinski onemogući ili neopravdano oteža ostvarivanje ovih prava uposlenika kojima je priznato pravo na otpremninu budući prava. da imaju dug vremenski rok u kojemu su ovlašteni tražiti sudsku 25. U konkretnom predmetu, Općinski je sud utvrdio da je zaštitu u slučaju neisplate otpremnine. Imajući u vidu navedeno, tužiteljici prestao radni odnos sukladno članku 143. stavak 1. Ustavni sud zaključuje da je obrazloženje presude Kantonalnog Zakona o radu FBiH 5. svibnja 2000. godine Rješenjem broj suda u vezi sa pitanjem računanja roka zastare proizvoljno na R-664/01 od 21. svibnja 2001. godine, uz pravo na otpremninu, i način koji je doveo u pitanje načelo pravne sigurnosti i da se tuženi apelant istim rješenjem obvezao sa tužiteljicom apelantovo uživanje prava na pravično suđenje. zaključiti ugovor o načinu, visini, uvjetima i roku isplate 29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu otpremnine sukladno navedenim odredbama Zakona o radu došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i konvencije. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Pravo na imovinu OBRAZLOŽEWE 30. U svjetlu zaključka o postojanju kršenja prava na I. Uvod pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da 1. Nihada Šabanović (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz nije nužno posebice razmatrati navode o kršenju prava na Živinica koju zastupa Zlatan X. Bektić, advokat iz imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Živinica, podnijela je 11. decembra 2006. godine apelaciju Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daqnjem VIII. Zaključak tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. oktobra 31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je 2006. godine. povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II. Postupak pred Ustavnim sudom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije zbog proizvoljnoga obrazloženja presude 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u svezi pitanja računanja roka zastare glede Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Tuzlanskog kantona (u ostvarenja tužiteljičinoga prava na otpremninu, na način koji je daqnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 25. decembra 2006. godine doveo u pitanje načelo pravne sigurnosti i apelantovoga uživanja da dostavi odgovor na apelaciju. prava na pravično suđenje. Također, rok kojim se propisuje 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. ograničenje za poduzimanje određenih pravnih radnji iz članka januara 2007. godine, a tuženi 11. januara 2007. godine. 106. Zakona o radu FBiH (tri godine) sasvim je dovoljan za 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor ostvarivanje prava iz navedenoga članka, a za propisivanje na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 21. novembra ograničenja ostvarivanja prava te vrste postoji javni interes koji 2008. godine. se ogleda u učinkovitome funkcioniranju pravnoga sustava i III. Činjenično stanje pravnoj sigurnosti. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkiwinih 32. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove sumiraju na sljedeći način. odluke. 6. Odlučujući o apelantkiwinom tužbenom zahtjevu protiv 33. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tuženog Tuzlanskog kantona (u daqnjem tekstu: tuženi) radi Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. isplate regresa, vrijednost spora 998,86 KM, Opštinski sud u Predsjednica Živinicama (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) je Presudom Ustavnog suda broj P-189/05 od 30. decembra 2005. godine usvojio Bosne i Hercegovine apelantkiwin tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da Seada Palavrić, v. r. apelantkiwi na ime neisplaćenog regresa za 2002. godinu isplati iznos od 473,88 KM, za 2003. godinu iznos od 524,98 KM što ukupno iznosi 998,86 KM, sa zakonskom zateznom kamatom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u počev od 11. marta 2005. godine kao dana podnošewa tužbe do predmetu broj AP 3280/06, rješavajući apelaciju Nihade isplate, kao i da apelantkiwi nadoknadi troškove postupka u Šabanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, iznosu od 1.044 KM. člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 7. U obrazloženju presude Opštinskog suda navedeno je da Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni je nakon postupka koji je proveden sud utvrdio da je glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: apelantkiwa radnica u Opštinskom sudu za prekršaje Seada Palavrić, predsjednica Živinice, te da joj nije isplaćena naknada za korišćenje Miodrag Simović, potpredsjednik godišnjeg odmora. Sud je utvrdio da je tuženi pasivno Valerija Galić, potpredsjednica legitimisan, jer je članom 106 Zakona o sudovima propisano da Mato Tadić, sudija kanton, između ostalog, obezbjeđuje i sredstva za rad sudova, Krstan Simić, sudija dok je odredbom člana 2 Zakona o buxetu Tuzlanskog kantona propisano da se među ostalim korisnicima buxeta smatraju i na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je pravosudni organi kantona, a kanton je dužan da u svom buxetu obezbijedi sva potrebna sredstva za rad sudova. Sud je takođe ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 našao da je neosnovan prigovor tuženog da je tužba Usvaja se apelacija Nihade Šabanović. neblagovremena, jer u skladu sa Zakonom o radu apsolutna Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana zastara potraživawa iz radnog odnosa, u skladu sa članom 106, II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske nastupa u roku od tri godine. Što se tiče obaveze tuženog da konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. isplati apelantkiwi naknadu za regres, sud se pozvao na Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj odredbe čl. 7 i 162 stav 1 Zakona o radnim odnosima i platama 003-0-Gž-06-000703 od 31. oktobra 2006. godine. službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i član 30 Zakona o radnim odnosima i platama službenika Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan organa uprave Tuzlanskog kantona, zakqučujući da pravo da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom apelantkinje na regres za godišnje odmore proizilazi iz II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske citiranih zakonskih odredbi Opšteg kolektivnog ugovora i konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u roku od tri vlasti (u daqnjem tekstu: Kolektivni ugovor). Sud je dalje mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud naveo da je tuženi 2. aprila 2002. godine potpisao Kolektivni Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se ugovor koji ga, u smislu odredbe člana 73 navedenog ugovora, izvrši ova odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila obavezuje na njegovu primjenu. Sud je, dalje, istakao da je Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. odredbama člana 30 Zakona o radnim odnosima i platama Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i službenika organa uprave Tuzlanskog kantona i čl. 29 i 32 Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Kolektivnog ugovora određena naknada za regres u iznosu od 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08 70% od plate ili najmanje u visini prosječne plate u potrebnu pravnu snagu da mijewa, odlaže i derogira granski Federaciji Bosne i Hercegovine za prethodna tri mjeseca, pa je kolektivni ugovor, da je Sporazum potpisao predsjednik iznos utvrdio na osnovu nalaza vještaka ekonomske struke. granskog sindikata bez odluke Glavnog odbora sindikata, te 8. Kantonalni sud je, u postupku rješavawa o žalbi tuženog da on nije objavljen u "Službenim novinama TK-a". Dalje se podnesenoj protiv Presude Opštinskog suda broj P-189/05 od navodi da je Kantonalni sud u svojoj ranijoj praksi, u potpuno 30. decembra 2005. godine, donio Presudu broj istim predmetima sa identičnim tužbenim zahtjevima i uz 003-0-Gž-06-000703 od 31. oktobra 2006. godine, kojom je žalbu primjenu istih zakonskih odredbi kao u predmetnom postupku, tuženog uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je usvajao tužbene zahtjeve tužioca. apelantkiwin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i obavezo apelantkinju da tuženom naknadi troškove prvostepenog b) Odgovor na apelaciju postupka u iznosu od 720 KM. 11. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao 9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je da su navodi apelacije neosnovani, te je predložio da se prvostepeni sud pravilno raspravio istaknuti prigovor apelacija odbije. Kantonalni sud je naveo da je u svojoj presudi nedostatka pasivne legitimacije i prigovor dao iscrpne razloge zbog čega je smatrao da je žalba tuženog neblagovremenosti tužbe, o čemu je dao potpune i pravilne osnovana, a samim tim tužbeni zahtjev apelantkinje neosnovan. razloge, koje je prihvatio i ovaj sud. Dalje je navedeno da je Predložili su da se apelacija odbije kao neosnovana. osnovana žalba tuženog da je prvostepeni sud pogrešno 12. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je primijenio materijalno pravo pozivanjem na odredbu člana 162 Kantonalni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno stav 1 Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa primijenio materijalno pravo kada je odbio apelantkiwin uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer se u smislu tužbeni zahtjev. Kolektivni ugovor nije mogao da obavezuje odredbe člana 168 tog zakona na zaposlenike u kantonalnim tuženog, jer ga on nije potpisao, a Sporazumom od 2. aprila organima uprave primjenjuju samo odredbe člana 1 do člana 137 2002. godine odgođeno je primjewivanje odredbi Kolektivnog navedenog zakona. Sud dalje navodi da tuženi u žalbi osnovano ugovora koji se odnosi na plate. Dalje, tuženi je istakao da je ukazuje da prvostepeni sud nije pravilno cijenio pravni značaj Uredbom Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku i posljedice Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni utvrđivawa plata, naknadama i drugim materijalnim pitawima Kolektivnog ugovora zakqučenog 2. aprila 2002. godine između službenika organa uprave ("Službene novine Tuzlanskog tuženog i Samostalnog sindikata organa uprave i sudske kantona" br. 6/02 i 15/03) propisano da će se regres isplaćivati vlasti u Federaciji BiH (u daqnjem tekstu: Sporazum), te da je u u skladu sa mogućnostima buxeta. Tuženi je predložio da tom pogledu relevantna odredba člana 2 Sporazuma iz koje Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. slijedi da su se ugovorne strane saglasile da odlažu primjenu V. Relevantni propisi odredbi čl. 24, 31 i 32 Kolektivnog ugovora dok se u buxetu tuženog ne obezbijede potrebna finansijska sredstva i steknu 13. Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uslovi za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora, odnosno uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine odredbe člana 4 stav 1 Sporazuma, kojim je predviđeno da će se Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) u relevantnom isplata regresa regulisati prema mogućnostima buxeta dijelu glasi: tuženog u tekućoj godini. Navedene odredbe prvostepeni sud "Član 1 nije tumačio u vezi sa odredbama člana 5 Sporazuma kojima je Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, ugovoreno da će strane potpisnice najkasnije dva mjeseca prije odgovornost, plate i druge naknade iz radnog odnosa isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za iduću službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine buxetsku godinu o načinu i mogućnostima primjene odredbi (u daqnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - Kolektivnog ugovora, a za slučaj da se sporazum ne postigne u županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u roku od 30 dana ugovoreno je da se nastali kolektivni spor daqnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim povjeri na odlučivanje arbitraži uz primjenu odredbi organima i službama određenim ovim zakonom. Sporazuma do konačne arbitražne odluke. Takođe, Član 7 prvostepeni sud je trebalo da ima u vidu i član 6 Sporazuma Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji kojim je regulisano da su odredbe Sporazuma obavezujuće za obje nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se opšti propisi o radu strane, da Sporazum ima snagu izvršne isprave i da stupa na i kolektivni ugovori. snagu danom potpisivawa. Sud je na kraju zakqučio da je Član 168 prvostepeni sud pogrešno odlučio kada je, u situaciji u kojoj je (1) Odredbe člana 1 do 137 ovog zakona primjenjuju se i na po isteku 2002. godine ostala odložena primjena odredbi člana namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na 32 Kolektivnog ugovora, primjenom navedene odredbe obavezao službenike i namještenike u službama organa zakonodavne tuženog da apelantkiwi isplati regres za 2002. i 2003. godinu. vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, IV. Apelacija tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim a) Navodi iz apelacije institucijama kantona - županije, grada i općine, ako drugim 10. Apelantkiwa ističe da joj je osporenom presudom federalnim zakonom nije drukčije određeno." povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za uprave Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: kantona" broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) "Član 1 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz (1) Ovim zakonom regulišu se prava, obaveze i Evropsku konvenciju, kao i prava iz čl. 13 i 17 Evropske odgovornosti, plate i druga primawa iz radnog odnosa konvencije. Apelantkiwa navodi da je nakon pristupawa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim Kolektivnom ugovoru tuženi istog dana (2. aprila 2002. ustanovama (u daqnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog godine) zakqučio sa predsjednikom granskog sindikata kantona. Sporazum kojim je dijelom odložena primjena granskog Član 2 kolektivnog ugovora, dijelom utvrđeni niži iznosi naknada (2) Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog od iznosa utvrđenih kolektivnim ugovorom, a dijelom isplata odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe naknada uslovljena finansijskim stanjem i mogućnostima u članova od 1 do 137 Zakona o radnim odnosima i platama buxetu. Apelantkiwa dalje navodi da navedeni sporazum nema službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj 13/98) (2) Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su: i kolektivni ugovor. da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima Član 23 sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na (2) Pored plate, službenicima pripadaju naknade i druga teritoriji Federacije BiH; primawa u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Član 13 Član 30 Zaposleniku pripada regres za korišćenje godišnjeg Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa odmora u visini od najmanje 70% prosječne plate ostvarene u posla, ishranu u toku rada, regres za godišwi odmor, kao i druga Federaciji BiH, prema posljedwim objavljenim podacima primawa i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i Federalnog zavoda za statistiku." kolektivnim ugovorom. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora Član 32 za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su (2) Na ostala pitawa u vezi sa platama i drugim zakqučili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat primawima i naknadama po osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH 2. aprila 2002. zakonom, primjenjuju se opšti propisi o radu i kolektivni godine u Tuzli, u relevantnom dijelu glasi: ugovor. "Član 1 Član 34 Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitawa (1) Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena sprovođewa i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za lica u specijalizovanim organizacijama, agencijama i službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva (u daqnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika poglavlje 'V - Plate i dodaci na plate i naknade po osnovu rada' Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, drugim službama opštine na području Kantona koje zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, Tuzlanskog kantona (u daqnjem tekstu: službenici). pravnim licima koja vrše javna ovlašćewa, sudovima, Član 2 tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i odredbi Kolektivnog ugovora, i to članova 24, 31. i 32. iz prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili opštinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, poglavlja 'V - Plate i dodaci na plate i naknade po osnovu rada' službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom dok se u buxetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna nije drugačije određeno." finansijska sredstva i steknu uslovi za potpunu primjenu Zakon o radu ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske 29/03) u relevantnom dijelu glasi: vlasti. "Član 117 Član 4 Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se Isplata regresa službenicima biće regulisana na isti odredbe ovog zakona koje važe i za wihovo donošenje. način kao i za sve druge buxetske korisnike, shodno mogućnostima buxeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj Član 119 kalendarskoj godini, a u skladu sa Opštim kolektivnim Kolektivni ugovor zakqučen za teritoriju Federacije ugovorom." objavquje se u 'Službenim novinama Federacije BiH', a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu VI. Dopustivost kantona." 14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00) u relevantnom zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. dijelu glasi: 15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, "Član 32 Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Službeniku pripada naknada plate za korišćenje presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plate djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se ili najmanje u visini prosječne plate isplaćene u Federaciji za podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije prethodna tri mjeseca prije donošewa odluke o regresu, ako je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je to za službenika povoqnije. koristio. Član 73 16. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom je (1) Ovaj ugovor smatra se zakqučenim i stupa na snagu kada Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. ga potpišu ovlašteni potpisnici. oktobra 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih (2) Ovom ugovoru mogu naknadno da pristupe i drugi organi pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno presudu apelantkiwa je primila 30. novembra 2006. godine, a upravne organizacije ili javne ustanove koji prihvataju apelacija je podnesena 11. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 odredbe ovog ugovora. dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Član 74 Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 (1) Predlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog apelacija nije dopustiva. ugovora i Sindikat." 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Opšti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu 19/00) u relevantnom dijelu glasi: dopustivosti. "Član 1 (1) Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju VII. Meritum Federacije BiH (u daqnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju 18. Apelantkiwa osporava presudu Kantonalnog suda se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti tvrdeći da joj je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu. suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan da po Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava konvenciju, kao i prava iz čl. 13 i 17 Evropske konvencije. Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu 19. Ustavni sud podsjeća da je isto pravno pitanje već ljudskih prava i osnovnih sloboda. razmatrao u Odluci broj AP 1315/06, (objavljena u "Službenom Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u roku od tri mjeseca od glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08 od 22. januara 2008. dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i godine), pa se umjesto posebnog obrazložewa merituma ove Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u odluke u pogledu apelantkiwinih žalbenih navoda Ustavni sud skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, "Službenom cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga glasniku Republike Srpske” i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda apelantkiwinog prava Bosne i Hercegovine". na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i OBRAZLOŽENJE člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog toga što je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odbio apelantkiwin IX. Uvod tužbeni zahtjev za isplatu regresa, pozivajući se na to da ne 1. Nihada Šabanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica koju postoje propisi kojim se utvrđuje visina regresa, iako je samo zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 11. decembra pravo na regres utvrđeno Zakonom. 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem Ostali navodi tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. oktobra 2006. 20. Imajući u vidu zakqučak Ustavnog suda u vezi sa članom godine. II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno X. Postupak pred Ustavnim sudom razmatra navode apelantkinje o povredi prava iz čl. 13 i 17 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Evropske konvencije, kao i povredi prava na imovinu iz člana Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Tuzlanskog kantona (u II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 25. decembra 2006. godine da Evropsku konvenciju. dostavi odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. januara 2007. VIII. Zakqučak godine, a tuženi 11. januara 2007. godine. 21. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelaciju dostavljen je podnositeljici apelacije 21. novembra 2008. člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada drugostepeni sud godine. preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za XI. Činjenično stanje isplatu regresa apelantkiwi, pozivajući se na to da ne postoje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i propisi kojim se utvrđuje visina regresa, iako je samo pravo na dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći regres utvrđeno Zakonom. način. 49. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila 6. Odlučujući o apelanticinom tužbenom zahtjevu protiv tuženog Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate regresa, odluke. vrijednost spora 998,86 KM, Općinski sud u Živinicama (u daljnjem 22. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tekstu: Općinski sud) je Presudom broj P-189/05 od 30. decembra Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 2005. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da Predsjednica apelantici na ime neisplaćenog regresa za 2002. godinu isplati iznos od Ustavnog suda 473,88 KM, za 2003. godinu iznos od 524,98 KM što ukupno iznosi Bosne i Hercegovine 998,86 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11. marta Seada Palavrić, s. r. 2005. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.044 KM. 7. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je nakon provedenog postupka sud utvrdio da je apelantica radnica u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u Općinskom sudu za prekršaje Živinice, te da joj nije isplaćena naknada predmetu broj AP 3280/06, rješavajući apelaciju Nihade Šabanović, za korištenje godišnjeg odmora. Sud je utvrdio da je tuženi pasivno na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. legitimisan, jer je članom 106. Zakona o sudovima propisano da alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda kanton, između ostalog, osigurava i sredstva za rad sudova, dok je Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. odredbom člana 2. Zakona o budžetu Tuzlanskog kantona propisano da 60/05 i 64/08), u sastavu: se među ostalim korisnicima budžeta smatraju i pravosudni organi Seada Palavrić, predsjednica kantona, a kanton je dužan da u svome budžetu obezbijedi sva potrebna Miodrag Simović, potpredsjednik sredstva za rad sudova. Sud je također našao da je neosnovan prigovor Valerija Galić, potpredsjednica tuženog da je tužba neblagovremena, jer u skladu sa Zakonom o radu Mato Tadić, sudija apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa, u skladu sa članom Krstan Simić, sudija 106, nastupa u roku od tri godine. Što se tiče obaveze tuženog da isplati na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je apelantici naknadu za regres, sud se pozvao na odredbe čl. 7. i 162. stav 1. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Federaciji Bosne i Hercegovine i član 30. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona, zaključivši da Usvaja se apelacija Nihade Šabanović. pravo apelantice na regres za godišnje odmore proizlazi iz citiranih Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) zakonskih odredbi Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za za službenike organa uprave i sudske vlasti (u daljnjem tekstu: zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Kolektivni ugovor). Sud je dalje naveo da je tuženi 2. aprila 2002. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj godine potpisao Kolektivni ugovor koji ga, u smislu odredbe člana 73. 003-0-Gž-06-000703 od 31. oktobra 2006. godine. navedenog ugovora, obavezuje na njegovu primjenu. Sud je, dalje, 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 istakao da je odredbama člana 30. Zakona o radnim odnosima i identičnim tužbenim zahtjevima i uz primjenu istih zakonskih odredbi plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona i čl. 29. i 32. kao u predmetnom postupku, usvajao tužbene zahtjeve tužitelja. Kolektivnog ugovora određena naknada za regres u iznosu od 70% od b) Odgovor na apelaciju plaće ili najmanje u visini prosječne plaće u Federaciji Bosne i 11. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da su Hercegovine za prethodna tri mjeseca, pa je iznos utvrdio na osnovu navodi apelacije neosnovani, te je predložio da se apelacija odbije. nalaza vještaka ekonomske struke. Kantonalni sud je naveo da je u svojoj presudi dao iscrpne razloge 8. Kantonalni sud je, u postupku rješavanja o žalbi tuženog zbog čega je smatrao da je žalba tuženog osnovana, a samim tim podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj P-189/05 od 30. tužbeni zahtjev apelantice neosnovan. Predložili su da se apelacija decembra 2005. godine, donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000703 od odbije kao neosnovana. 31. oktobra 2006. godine, kojom je žalbu tuženog uvažio i preinačio 12. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je Kantonalni prvostepenu presudu tako što je apelanticin tužbeni zahtjev odbio kao sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio neosnovan i obavezo apelanticu da tuženom naknadi troškove materijalno pravo kada je odbio apelanticin tužbeni zahtjev. prvostepenog postupka u iznosu od 720 KM. Kolektivni ugovor nije mogao obavezivati tuženog, jer ga on nije 9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je potpisao, a Sporazumom od 2. aprila 2002. godine odgođeno je prvostepeni sud pravilno raspravio istaknuti prigovor nedostatka primjenjivanje odredaba Kolektivnog ugovora koji se odnosi na pasivne legitimacije i prigovor neblagovremenosti tužbe, o čemu je dao plaće. Dalje, tuženi je istakao da je Uredbom Vlade Tuzlanskog potpune i pravilne razloge, koje je prihvatio i ovaj sud. Dalje je kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim navedeno da je osnovana žalba tuženog da je prvostepeni sud pogrešno materijalnim pitanjima službenika organa uprave ("Službene novine primijenio materijalno pravo pozivanjem na odredbu člana 162. stav 1. Tuzlanskog kantona" br. 6/02 i 15/03) propisano da će se regres Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u isplaćivati u skladu sa mogućnostima budžeta. Tuženi je predložio da Federaciji Bosne i Hercegovine, jer se u smislu odredbe člana 168. tog Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. zakona na zaposlenike u kantonalnim organima uprave primjenjuju XIII. Relevantni propisi samo odredbe člana 1. do člana 137. navedenog zakona. Sud dalje navodi da tuženi u žalbi osnovano ukazuje da prvostepeni sud nije šma i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog pravilno cijenio pravni značaj i posljedice Sporazuma o uređenju kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 14/01) u odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora zaključenog 2. aprila 2002. relevantnom dijelu glasi: godine između tuženog i Samostalnog sindikata organa uprave i sudske "Član 1. vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Sporazum), te da je u tom (1) Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, pogledu relevantna odredba člana 2. Sporazuma iz koje slijedi da su se plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u ugovorne strane saglasile da odlažu primjenu odredbi čl. 24, 31. i 32. organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi Kolektivnog ugovora dok se u budžetu tuženog ne osiguraju potrebna uprave) Tuzlanskog kantona. finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog Član 2. ugovora, odnosno odredbe člana 4. stav 1. Sporazuma, kojim je (2) Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji predviđeno da će se isplata regresa regulirati prema mogućnostima nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe članova od 1. do budžeta tuženog u tekućoj godini. Navedene odredbe prvostepeni sud 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave nije tumačio u vezi sa odredbama člana 5. Sporazuma kojima je u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne ugovoreno da će strane potpisnice najkasnije dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za iduću budžetsku godinu o i Hercegovine” broj 13/98) i kolektivni ugovor. načinu i mogućnostima primjene odredaba Kolektivnog ugovora, a za Član 23. slučaj da se sporazum ne postigne u roku od 30 dana ugovoreno je da se (2) Pored plaće, službenicima pripadaju naknade i druga nastali kolektivni spor povjeri na odlučivanje arbitraži uz primjenu primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. odredaba Sporazuma do konačne arbitražne odluke. Također, Član 30. prvostepeni sud je trebao imati u vidu i član 6. Sporazuma kojim je regulirano da su odredbe Sporazuma obavezujuće za obje strane, da Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, Sporazum ima snagu izvršne isprave i da stupa na snagu danom ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i potpisivanja. Sud je na kraju zaključio da je prvostepeni sud pogrešno naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim odlučio kada je, u situaciji u kojoj je po isteku 2002. godine ostala ugovorom. odložena primjena odredaba člana 32. Kolektivnog ugovora, Član 32. primjenom navedene odredbe obavezao tuženog da apelantici isplati regres za 2002. i 2003. godinu. (2) Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama po osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, XII. Apelacija primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor. Član 34. a) Navodi iz apelacije (1) Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena 10. Apelantica ističe da joj je osporenom presudom povrijeđeno lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Evropsku konvenciju, kao i prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije. Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, Apelantica navodi da je nakon pristupanja Kolektivnom ugovoru tuženi pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, istog dana (2. aprila 2002. godine) zaključio sa predsjednikom granskog pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim usta- sindikata Sporazum kojim je dijelom odložena primjena granskog novama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, kolektivnog ugovora, dijelom utvrđeni niži iznosi naknada od iznosa drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od utvrđenih kolektivnim ugovorom, a dijelom isplata naknada uvjetovana tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom finansijskim stanjem i mogućnostima u budžetu. Apelantica dalje navodi nije drugačije određeno." da navedeni sporazum nema potrebnu pravnu snagu da mijenja, odlaže i Zakon o radu ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) derogira granski kolektivni ugovor, da je Sporazum potpisao predsjednik u relevantnom dijelu glasi: granskog sindikata bez odluke Glavnog odbora sindikata, te da on nije "Član 117. objavljen u "Službenim novinama TK-a". Dalje se navodi da je Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe Kantonalni sud u svojoj ranijoj praksi, u potpuno istim predmetima sa ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje. Član 119. 15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja 'Službenim novinama Federacije BiH', a za područje jednog ili više se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema kantona u službenom glasilu kantona." zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije je koristio. Bosne i Hercegovine" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: 16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda "Član 32. Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. oktobra 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 30. novembra 2006. (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini godine, a apelacija je podnesena 11. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije. apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer Član 73. nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni (1) Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. potpišu ovlašteni potpisnici. 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i (2) Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu organizacije ili javne ustanove koji prihvataju odredbe ovog ugovora. dopustivosti. Član 74. XV. Meritum (1) Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime 18. Apelantica pobija presudu Kantonalnog suda tvrdeći da joj je tom organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat." Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije ("Službene imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u relevantnom 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije. dijelu glasi: 19. Ustavni sud podsjeća da je isto pravno pitanje već razmatrao u "Član 1. Odluci broj AP 1315/06, (objavljena u "Službenom glasniku Bosne i (1) Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u Hercegovine" broj 6/08 od 22. januara 2008. godine), pa se umjesto daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelanticinih zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani žalbenih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj Zakonom o radu. odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. (2) Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su: godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa držav- sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz nim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriji Federacije BiH; člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu Član 13. i odbio apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu regresa, pozivajući se na to da ne Zaposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u visini od postoje propisi kojim se utvrđuje visina regresa, iako je samo pravo na regres najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH, prema utvrđeno Zakonom. posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku." Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za Ostali navodi službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su zaključili 20. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat službenika organa uprave Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, i sudske vlasti u FBiH 2. aprila 2002. godine u Tuzli, u relevantnom dijelu Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantice o glasi: povredi prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije, kao i povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj "Član 1. 1 uz Evropsku konvenciju. Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i XVI. Zaključak sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji 21. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje se odnose na poglavlje 'V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske rada'za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u konvencije kada drugostepeni sud preinači prvostepenu presudu i odbije službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u tužbeni zahtjev za isplatu regresa apelantici, pozivajući se na to da ne postoje daljnjem tekstu: službenici). propisi kojim se utvrđuje visina regresa, iako je samo pravo na regres Član 2 . utvrđeno Zakonom. Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba 49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog Kolektivnog ugovora, i to članova 24, 31. i 32. iz poglavlja 'V - Plaće i suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. dodaci na plaće i naknade po osnovu rada' dok se u budžetu Tuzlanskog 22. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za suda su konačne i obavezujuće. potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i Predsjednica sudske vlasti. Ustavnog suda Član 4. Bosne i Hercegovine Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za Seada Palavrić, s. r. sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u ugovorom." predmetu broj AP 3280/06, rješavajući apelaciju Nihade XIV. Dopustivost Šabanović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u članka 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u suda u Bosni i Hercegovini. sastavu: Seada Palavrić, predsjednica proračunu Tuzlanskog kantona propisano da se među ostalim Miodrag Simović, dopredsjednik korisnicima proračuna smatraju i pravosudna tijela županija, a Valerija Galić, dopredsjednica županija je dužna u svome proračunu osigurati sva potrebna Mato Tadić, sudac sredstva za rad sudova. Sud je također našao da je neutemeljen Krstan Simić, sudac prigovor tuženoga da je tužba nepravodobna, jer sukladno Zakonu na sjednici održanoj 18. prosinca 2008. godine donio o radu apsolutna zastara potraživanja iz radnoga odnosa, sukladno članku 106, nastupa u roku od tri godine. Što se tiče obveze ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 tuženoga da isplati apelantici naknadu za regres, sud se pozvao na Usvaja se apelacija Nihade Šabanović. odredbe čl. 7. i 162. stavak 1. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika tijela uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka i članak 30. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika tijela II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske uprave Tuzlanskog kantona, zaključivši da pravo apelantice na konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. regres za godišnje odmore proizlazi iz citiranih zakonskih odredbi Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za službenike 003-0-Gž-06-000703 od 31. listopada 2006. godine. tijela uprave i sudske vlasti (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan po Sud je dalje naveo da je tuženi 2. travnja 2002. godine potpisao žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Kolektivni ugovor koji ga, u smislu odredbe članka 73. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske navedenoga ugovora, obvezuje na njegovu primjenu. Sud je, dalje, konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. istaknuo da je odredbama članka 30. Zakona o radnim odnosima i Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u roku od tri mjeseca plaćama službenika tijela uprave Tuzlanskog kantona i čl. 29. i 32. od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Kolektivnog ugovora određena naknada za regres u iznosu od 70% Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, od plaće ili najmanje u visini prosječne plaće u Federaciji Bosne i sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za prethodna tri mjeseca, pa je iznos utvrdio na Hercegovine. temelju nalaza vještaka ekonomske struke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i 8. Kantonalni je sud, u postupku rješavanja o prizivu tuženoga Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i podnesenoga protiv Presude Općinskog suda broj P-189/05 od 30. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". prosinca 2005. godine, donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. listopada 2006. godine, kojom je priziv tuženog uvažio i OBRAZLOŽENJE preinačio prvostupanjsku presudu tako što je apelantičin tužbeni XVII. Uvod zahtjev odbio kao neutemeljen i obvezo apelanticu da tuženom 1. Nihada Šabanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 720 KM. Živinica koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, 9. U obrazloženju presude Kantonalni je sud naveo da je podnijela je 11. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu prvostupanjski sud pravilno raspravio istaknuti prigovor Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv nedostatka pasivne legitimacije i prigovor nepravodobnosti tužbe, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni o čemu je dao potpune i pravilne razloge, koje je prihvatio i ovaj sud) broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. listopada 2006. godine. sud. Dalje je navedeno da je utemeljen priziv tuženoga da je XVIII. Postupak pred Ustavnim sudom prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od pozivanjem na odredbu članka 162. stavak 1. Zakona o radnim Kantonalnog suda i sudionika u postupku, Tuzlanskog kantona (u odnosima i plaćama službenika tijela uprave u Federaciji Bosne i daljnjem tekstu: tuženi), zatražena je 25. prosinca 2006. godine Hercegovine, jer se u smislu odredbe članka 168. toga zakona na dostava odgovora na apelaciju. uposlenike u županijskim tijelima uprave primjenjuju samo 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 8. siječnja odredbe članka 1. do članka 137. navedenoga zakona. Sud dalje 2007. godine, a tuženi 11. siječnja 2007. godine. navodi da tuženi u prizivu utemeljeno ukazuje kako 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio pravni značaj i posljedice odgovor na apelaciju je dostavljen podnositeljici apelacije 21. Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora studenoga 2008. godine. zaključenoga 2. travnja 2002. godine između tuženoga i Samostalnog sindikata tijela uprave i sudske vlasti u Federaciji XIX. Činjenično stanje BiH (u daljnjem tekstu: Sporazum), te da glede toga relevantna 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i odredba članka 2. Sporazuma iz koje slijedi da su se ugovorne dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na strane suglasile da odlažu primjenu odredbi čl. 24, 31. i 32. sljedeći način. Kolektivnog ugovora dok se u proračunu tuženoga ne osiguraju 6. Odlučujući o apelantičinom tužbenom zahtjevu protiv potrebna financijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu tuženog Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi Kolektivnog ugovora, odnosno odredbe članka 4. stavak 1. isplate regresa, vrijednost spora 998,86 KM, Općinski sud u Sporazuma, kojim je predviđeno da će se isplata regresa regulirati Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj prema mogućnostima proračuna tuženoga u tekućoj godini. P-189/05 od 30. prosinca 2005. godine usvojio apelantičin tužbeni Navedene odredbe prvostupanjski sud nije tumačio u svezi sa zahtjev i obvezao tuženog da apelantici na ime neisplaćenoga odredbama članka 5. Sporazuma kojima je ugovoreno da će regresa za 2002. godinu isplati iznos od 473,88 KM, za 2003. strane potpisnice najkasnije dva mjeseca prije isteka tekuće godinu iznos od 524,98 KM što ukupno iznosi 998,86 KM, sa godine pristupiti pregovorima za iduću proračunsku godinu o zakonskom zateznom kamatom počevši od 11. ožujka 2005. načinu i mogućnostima primjene odredaba Kolektivnog godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da apelantici ugovora, a za slučaj da se sporazum ne postigne u roku od 30 dana nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.044 KM. ugovoreno je da se nastali kolektivni spor povjeri na odlučivanje 7. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je arbitraži uz primjenu odredaba Sporazuma do konačne nakon provedenoga postupka sud utvrdio da je apelantica arbitražne odluke. Također, prvostupanjski je sud trebao imati u djelatnica u Općinskom sudu za prekršaje Živinice, te da joj nije vidu i članak 6. Sporazuma kojim je regulirano da su odredbe isplaćena naknada za korištenje godišnjeg odmora. Sud je utvrdio Sporazuma obvezujuće za obje strane, da Sporazum ima snagu da je tuženi pasivno legitimiran, jer je člankom 106. Zakona o izvršne isprave i da stupa na snagu danom potpisivanja. Sud je u sudovima propisano da županija, između ostalog, osigurava i konačnici zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio sredstva za rad sudova, dok je odredbom članka 2. Zakona o kada je, u situaciji u kojoj je po isteku 2002. godine ostala 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 odložena primjena odredaba članka 32. Kolektivnog ugovora, tijela izvršne vlasti, tijelima sudske vlasti, tužiteljstvima, primjenom navedene odredbe obvezao tuženoga da apelantici pravobraniteljstvima, ustanovama za izvršenje kaznenih isplati regres za 2002. i 2003. godinu. sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona - županije, XX. Apelacija grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drukčije određeno." a) Navodi iz apelacije Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika tijela 10. Apelantica ističe da joj je pobijanom presudom uprave Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava kantona" broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi: Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije "Članak 1. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: (1) Ovim se zakonom reguliraju prava, obveze i Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i prava iz čl. 13. i 17. Europske službenika i namještenika u tijelima uprave i upravnim konvencije. Apelantica navodi da je nakon pristupanja ustanovama (u daljnjem tekstu: tijela uprave) Tuzlanskog Kolektivnom ugovoru tuženi istog dana (2. travnja 2002. godine) kantona. zaključio sa predsjednikom granskog sindikata Sporazum kojim Članak 2. je dijelom odložena primjena granskog kolektivnog ugovora, (2) Na ostala prava, obveze i odgovornosti iz radnoga dijelom utvrđeni niži iznosi naknada od iznosa utvrđenih odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe kolektivnim ugovorom, a dijelom isplata naknada uvjetovana članaka od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama financijskim stanjem i mogućnostima u proračunu. Apelantica službenika tijela uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine dalje navodi da navedeni Sporazum nema potrebnu pravnu snagu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj 13/98) i da mijenja, odlaže i derogira granski kolektivni ugovor, da je kolektivni ugovor. Sporazum potpisao predsjednik granskog sindikata bez odluke Članak 23. Glavnog odbora sindikata, te da on nije objavljen u "Službenim (2) Pored plaće, službenicima pripadaju naknade i druga novinama TK-a". Dalje se navodi da je Kantonalni sud u svojoj primanja sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru. ranijoj praksi, u potpuno istim predmetima sa identičnim Članak 30. tužbenim zahtjevima i uz primjenu istih zakonskih odredbi kao u Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa predmetnom postupku, usvajao tužbene zahtjeve tužitelja. posla, ishranu tijekom rada, regres za godišnji odmor, kao i b) Odgovor na apelaciju druga primanja i naknade temeljem rada sukladno propisima i 11. U svome odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je kolektivnom ugovoru. istaknuo da su navodi apelacije neutemeljeni, te je predložio da Članak 32. se apelacija odbije. Kantonalni je sud naveo da je u svojoj presudi (2) Na ostala pitanja u svezi plaća i drugih primanja i dao iscrpne razloge zbog čega je smatrao da je priziv tuženoga naknada temeljem rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, utemeljen, a samim tim tužbeni zahtjev apelantice neutemeljen. primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor. Predložili su da se apelacija odbije kao neutemeljena. Članak 34. 12. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je (1) Odredbe ovoga zakona dosljedno se primjenjuju na Kantonalni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno uposlene osobe u specijaliziranim organizacijama, agencijama i primijenio materijalno pravo kada je odbio apelantičin tužbeni fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva zahtjev. Kolektivni ugovor nije mogao obvezivati tuženoga, jer Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, ga on nije potpisao, a Sporazumom od 2. travnja 2002. godine Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim odgođeno je primjenjivanje odredaba Kolektivnog ugovora koji službama općine na području kantona koje izvršavaju prenesene se odnosi na plaće. Dalje, tuženi je istaknuo da je Uredbom Vlade poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim osobama koje vrše Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, javne ovlasti, sudovima, tužiteljstvima, pravobraniteljstvima, naknadama i drugim materijalnim pitanjima službenika organa sudovima za prekršaje, županijskim ustanovama za izvršenje uprave ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 6/02 i 15/03) kaznenih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim propisano da će se regres isplaćivati sukladno mogućnostima županijskim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih proračuna. Tuženi je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju tijela, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom kao neutemeljenu. nije drugačije određeno." XXI. Relevantni propisi Zakon o radu ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 13. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika tijela 29/03) u relevantnom dijelu glasi: uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine "Članak 117. Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) u relevantnom Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se dijelu glasi: odredbe ovoga zakona koje važe i za njihovo donošenje. "Članak 1. Članak 119. Ovim zakonom uređuju se temeljna prava, obveze, Kolektivni ugovor zaključen za teritorij Federacije objavljuje odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika se u 'Službenim novinama Federacije BiH', a za područje jedne ili u tijelima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem više županija u službenom glasilu županije." tekstu: Federacija) i tijelima uprave kantona - županija, odnosno Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Fede- uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama racije Bosne i Hercegovine" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi: određenim ovim zakonom. "Članak 32. Članak 7. Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg Na prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje uređeni ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri kolektivni ugovori. mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika Članak 168. povoljnije. (1) Odredbe članka 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i Članak 73. na namještenike u tijelima uprave i službama za upravu, kao i na (1) Ovaj se ugovor smatra zaključenim i stupa na snagu kada službenike i namještenike u službama tijela zakonodavne vlasti, ga potpišu ovlašteni potpisnici. (2) Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i druga tijela je podnesena 11. prosinca 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako uprave, tijela sudbene vlasti i službe za upravu, odnosno upravne je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. organizacije ili javne ustanove koji prihvaćaju odredbe ovoga Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila ugovora. Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti Članak 74. postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije (1) Prijedlog za izmjene i dopune ovoga ugovora mogu dati u dopustiva. ime tijela uprave, sudbene vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i najmanje 1/3 vlada županija, potpisnika ovoga ugovora i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Sindikat." Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete Opći kolektivni ugovor za teritorij Federacije ("Službene glede dopustivosti. novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u XXIII. Meritum relevantnom dijelu glasi: 18. Apelantica pobija presudu Kantonalnog suda tvrdeći da joj "Članak 1. je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka (1) Općim kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije BiH II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se temeljna prava i konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i obveze uposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, regulirani Zakonom o radu. kao i prava iz čl. 13. i 17. Europske konvencije. (2) Potpisnice kolektivnog ugovora su suglasne: 19. Ustavni sud podsjeća da je isto pravno pitanje već da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim poduzećima sa razmatrao u Odluci broj AP 1315/06, (objavljena u "Službenom državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriju glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08 od 22. siječnja 2008. Federacije BiH; godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove Članak 13. odluke glede apelantičinih prizivnih navoda Ustavni sud poziva na Uposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u visini od najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji Odluci broj AP 1315/06 od 8. studenoga 2007. godine u cijelosti se BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zavoda za statistiku." zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. ugovora za službenike u tijelima uprave i sudbene vlasti u stavak 1. Europske konvencije zbog toga što je drugostupanjski FBiH, koji su zaključili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio apelantičin tužbeni sindikat službenika tijela uprave i sudbene vlasti u FBiH 2. travnja zahtjev za isplatom regresa, pozivajući se na to da ne postoje 2002. godine u Tuzli, u relevantnom dijelu glasi: propisi kojim se utvrđuje visina regresa, iako je samo pravo na regres utvrđeno Zakonom. "Članak 1. Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja Ostali navodi provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u tijelima uprave i sudbene vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem 20. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u svezi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na glavu 'V - Plaće i konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice dodaci na plaće i naknade temeljem rada' za područje Tuzlanskog razmatrati navode apelantice o povredi prava iz čl. 13. i 17. kantona, a za članove sindikata, uposlene u službama i tijelima Europske konvencije, kao i povredi prava na imovinu iz članka organa uprave i sudbene vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz tekstu: službenici). Europsku konvenciju. Članak 2 . Sporazumne strane su suglasne da se odgodi primjena XXIV. Zaključak odredaba Kolektivnog ugovora, i to članaka 24, 31. i 32. iz glave 21. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na 'V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada' dok se u pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i proračunu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna financijska članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada drugostupanjski sud sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev za za službenike organa uprave i sudbene vlasti. isplatom regresa apelantici, pozivajući se na to da ne postoje Članak 4. propisi kojim se utvrđuje visina regresa, iako je samo pravo na Isplata regresa službenicima bit će regulirana na isti način kao regres utvrđeno Zakonom. i za sve druge proračunske korisnike, prema mogućnostima 49. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. proračuna Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu sukladno Općem kolektivnom ugovoru." ove odluke. XXII. Dopustivost 22. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora Predsjednica zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. Ustavnog suda 15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, Seada Palavrić, v. r. odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o predmetu broj U 9/07, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, u posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. vrijeme podnošewa zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg 16. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000703 od 31. Hercegovine, na osnovu člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine, listopada 2006. godine, protiv koje nema drugih učinkovitih člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" presudu apelantica primila 30. studenoga 2006. godine, a apelacija br. 60/05 i 64/08), u sastavu: David Feldman, potpredsjednik navedeno u zahtjevu, naložio entitetima da otpočnu pregovore u Miodrag Simović, potpredsjednik skladu sa članom III/5b) Ustava BiH u roku od 12 mjeseci od dana Valerija Galić, potpredsjednica stupawa na snagu zakona. Ipak, podnosilac zahtjeva smatra da Tudor Pantiru, sudija Parlamentarna skupština, s obzirom na ograničene nadležnosti Mato Tadić, sudija iz člana III/1 Ustava BiH, nije imala mandat da reguliše oblast koja je regulisana osporenim zakonom. Takođe, podnosilac Constance Grenje, sudija zahtjeva smatra da, sem što je neustavno dati Bosni i Hercegovini Krstan Simić, sudija nadležnost da odlučuje o ovoj oblasti, osporeni zakon se ne na sjednici održanoj 4. oktobra 2008 godine donio je implementira na način kako je to predviđeno, zbog nedostataka podzakonskih akata ali i zbog neusaglašenosti sa propisima i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 drugim zakonima na nivou entiteta. Na kraju zahtjeva navedeno je Odbija se zahtjev Milorada Živkovića, u vrijeme podnošewa da osporeni zakon ne olakšava procedure nego je u velikoj mjeri zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma destruktivan i podložan mogućnostima političke manipulacije, Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu te da se iz navedenih razloga proglasi neustavnim i stavi van ustavnosti Zakona o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni snage. glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04). Utvrđuje se da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine b) Odgovor na zahtjev ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04) u 7. Nakon što je tražio od Predstavničkog doma da dostavi skladu sa članom VI/4a) Ustava Bosne i Hercegovine. odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Ustavno-pravne komisije Predstavničkog doma u kom je navedeno Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i da je na 32. sjednici, održanoj 29. februara 2008. godine, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i Ustavno-pravna komisija razmatrala predmetni zahtjev i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". glasanjem sa pet glasova "za" i tri glasa "protiv" konstatovala da je osporeni zakon usvojen na sjednici Predstavničkog doma 23. OBRAZLOŽEWE aprila 2004. godine, a na sjednici Doma naroda 26. aprila 2004. I. Uvod godine, i da Ustavno-pravna komisija "ostaje na pozicijama 1. Milorad Živković (u daqnjem tekstu: podnosilac osporenog zakona". zahtjeva), u vrijeme podnošewa zahtjeva prvi zamjenik 8. Na traženje Ustavnog suda od Doma naroda da dostavi predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje skupštine Bosne i Hercegovine, podnio je 23. maja 2007. godine Ustavno-pravne komisije Doma naroda u kojem je navedeno da je na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni 21. sjednici, održanoj 4. aprila 2008. godine, Ustavno-pravna sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o statistici Bosne i komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa tri glasa Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 "za" i dva glasa "protiv" konstatovala da je osporeni zakon i 42/04-u daqnjem tekstu: osporeni zakon) usvojen na sjednici Doma naroda 26. aprila 2004, a na sjednici Predstavničkog doma 23. aprila 2004. godine, i da Ustavno-pravna II. Postupak pred Ustavnim sudom komisija "podržava predmetni zahtjev". 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine VI. Relevantni propisi Bosne i Hercegovine zatraženo je 7. februara 2008. godine da 9. Odluka Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od 21. dostave odgovor na zahtjev. oktobra 2002. godine koja stupa na snagu odmah i kojom se 3. Predstavnički dom je 4. marta 2008. godine dostavio odgovor proglašava Zakon o statistici Bosne i Hercegovine, a kojom se na zahtjev, dok je Dom naroda dostavio odgovor na zahtjev 7. aprila od entiteta zahtijeva da usklade svoje zakone i propise vezane za 2008. godine. prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na odredbama ovog zakona, te kojom se od entiteta zahtijeva da zahtjev dostavljeni su podnosiocu zahtjeva 11. jula 2008. godine. započnu sa pregovorima u skladu sa članom III/5b) Ustava Bosne i 5. U skladu sa članom 93 stav 1 alineja 2 i stav 3 Pravila Hercegovine na način utvrđen ovom odlukom: Ustavnog suda Ustavni sud je donio odluku o izuzeću predsjednice 1. Priloženi zakon, koji predstavlja sastavni dio ove Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada Ćemana iz rada i odluke, stupa na snagu u skladu sa članom 35 ovog zakona, na odlučivawa o predmetnom zahtjevu, jer su učestvovali u donošenju privremenoj osnovi, dok ga Parlamentarna skupština Bosne i osporenog zakona kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna Hercegovine (u daqnjem tekstu: Parlamentarne skupštine). i postavljanja bilo kakvih uslova. III. Zahtjev 2. Od entiteta se zahtijeva da usklade svoje zakone i propise vezane za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih a) Navodi iz zahtjeva podataka sa odredbama ovog zakona, te da obezbijede da su ti 6. Podnosilac zahtjeva naveo je da je Parlamentarna zakoni i propisi adekvatni za zaštitu ustavnih prava i skupština donijela osporeni zakon na osnovu člana VI/4a) Ustava sloboda svih lica. Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustav BiH), i da se 3. Dalje se zahtijeva od entiteta da, u skladu sa odredbama analizom tog člana vidi da se radi o univerzalnoj nadležnosti člana III/5b) Ustava Bosne i Hercegovine i u roku od 12 mjeseci od svakog parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. Shodno dana stupawa na snagu ovog zakona, započnu pregovore sa ciljem da mišljenju podnosioca zahtjeva, sporno je pitanje da li je spoje entitetske zavode sa Agencijom, kako bi se na nivou Bosne i Parlamentarna skupština, koja ima mandat da donosi zakone, Hercegovine regulisali svi aspekti prikupljanja, obrade i mogla da donese osporeni zakon "s obzirom na ustavna ograničewa distribucije statističkih podataka i stavili pod koja spadaju u domen Parlamentarne skupštine". Dalje je navedeno nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. da je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu 22. novembra 2002. godine donio odluku kojom se proglašava Zakon o statistici 4. Ova odluka objaviće se odmah u službenim glasilima Bosne Bosne i Hercegovine, nakon što predlog zakona nije dobio i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike potrebnu saglasnost u parlamentarnoj proceduri, odnosno nakon Srpske i Brčko Distrikta. što nije postignuta usaglašenost i nije dobijena entitetska 10. Na osnovu člana VI/4a) Ustava Bosne i Hercegovine, podrška ni u drugom krugu glasawa. Visoki predstavnik je, kako je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je, na sjednici 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Predstavničkog doma održanoj 23. aprila 2004. godine i Član VI/4 sjednici Doma naroda održanoj 26. aprila 2004. godine, Parlamentarna skupština je nadležna za: usvojila a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Zakon o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04) Ustavu. Član 1 b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad Ovim zakonom se uspostavlja okvir za organizaciju, izradu i institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne distribuciju statističkih podataka Bosne i Hercegovine u i Hercegovine. smislu ovog zakona. Član 3 c) Odobravanje buxeta za institucije Bosne i Hercegovine Statistički podaci Bosne i Hercegovine" su podaci d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora. dobijeni iz date oblasti statističkih jedinica i obrađeni, e) Ostala pitawa koja su potrebna da se provedu njene odnosno distribuirani u okviru realizacije Programa, ili dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom drugi statistički podaci potrebni za Bosnu i Hercegovinu, entiteta. odnosno bilo koji statistički podaci koje prikupe državni Član V/3 alineje a), c) i d) organi, a odobri Agencija. U tom smislu, statistički podaci Predsjedništvo je nadležno za: Bosne i Hercegovine ne ukqučuju statističke podatke koje a) Vođenje vawske politike Bosne i Hercegovine. entiteti Bosne i Hercegovine za svoje potrebe distribuiraju, odnosno objavquju ("entitetska statistika"). Međutim c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i Agencija može da zahtijeva od entiteta da u skladu sa evropskim organizacijama i institucijama i traženje odredbama ovog zakona dostave sve podatke iz entitetskih članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama statistika, ukqučujući i dijelove pojedinih statističkih u kojima Bosna i Hercegovina nije član. jedinica, koje Agencija smatra relevantnim za realizaciju d) Vođenje pregovora o zakqučenju međunarodnih ugovora Programa. Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Član 18 Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora. Entiteti obezbjeđuju da nadležni organi entiteta po V. Dopustivost potrebi stave Agenciji na raspolaganje statističke podatke koji su neophodni da bi Bosna i Hercegovina izvršila svoje 12. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je prvi zamjenik obaveze iz Ustava Bosne i Hercegovine, ukqučujući obaveze iz predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašćeno lice člana III/1 i člana III/5a) Ustava Bosne i Hercegovine u skladu sa programom. iz člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporenog zakona koji je donijela 11. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Parlamentarna skupština BiH, a za čije rješavanje je Ustavni Član III/1 sud nadležan shodno članu VI/3a) alineja 2 Ustava Bosne i 1. Nadležnost institucija Bosne i Hercegovine Hercegovine. Sljedeća pitawa spadaju u nadležnost institucija Bosne i 13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine: Hercegovine i člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud a) Spoqna politika. je utvrdio da je zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašćeni b) Spoqnotrgovinska politika. subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17 stav c) Carinska politika. 1 Pravila Ustavnog suda zbog kog zahtjev nije dopustiv. d) Monetarna politika, kako je određena članom VII. VI. Meritum e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i 14. Shodno mišljenju podnosioca zahtjeva, s obzirom da oblast Hercegovine. statistike ne spada u precizno određene nadležnosti iz člana f) Politika i regulativa za useljenje, izbjeglice i azil. III/1 Ustava BiH, Parlamentarna skupština nije imala mandat da g) Sprovođenje međunarodnih i međuentitetskih ovu oblast reguliše zakonom. Za podnosioca zahtjeva sporan je krivičnopravnih propisa, ukqučujući i odnose sa Interpolom. ustavni osnov na temequ kog je donesen osporeni zakon (član h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i VI/4a)) Ustava BiH, s obzirom na ograničewa nadležnosti iz međunarodnih komunikacija. člana III/1 Ustava BiH. i) Regulisanje saobraćaja između entiteta. 15. Ispitujući navode iz predmetnog zahtjeva Ustavni sud je j) Kontrola vazdušnog saobraćaja. utvrdio da je Odlukom Visokog predstavnika od 21. oktobra 2002. Član III/2b) u relevantnom dijelu glasi godine, koja je stupila na snagu odmah po objavqivanju, proglašen Svaki entitet pružiće svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Zakon o statistici Bosne i Hercegovine. Odlukom Visokog Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne predstavnika određeno je da Zakon o statistici Bosne i obaveze Bosne i Hercegovine Š....Ć. Hercegovine stupa na snagu osam dana od dana objavqivawa u "Službenom glasniku BiH" na privremenoj osnovi, dok ga Član III/3a) Parlamentarna skupština ne usvoji u odgovarajućem obliku bez Sve vladine funkcije i ovlašćewa, koja nisu ovim Ustavom izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uslova. Takođe, izričito data institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima je naloženo da usklade svoje zakone i propise vezane entitetima. za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa Član III/5a) odredbama ovog zakona. Visoki predstavnik je u uvodu svoje odluke Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge dao razloge za njeno donošenje, navodeći neophodnost za poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene uspostavljanje sistema prikupljanja pouzdanih i sveobuhvatnih Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni statističkih podataka za cijelu zemqu koji su od suštinskog za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, značaja za donošenje procjena i proces odlučivawa, zatim političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne ispunjenje međunarodnih obaveza i učestvovanje u međunarodnim i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između odnosima, kao i razvoj i ekonomski prosperitet Bosne i institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi, mogu se Hercegovine. Visoki predstavnik je donio Odluku koristeći se formirati i dodati institucije za obavljanje ovih ovlašćewima iz člana V Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma nadležnosti. za mir u Bosni i Hercegovini (u daqnjem tekstu: Opšti okvirni sporazum) i pozivajući se na stav XI.2 Zakqučaka Savjeta za kasnije Komitet ministara Savjeta Evrope zatražio od implementaciju mira (Bonska deklaracija) da iskoristi svoj Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope da da mišljenje o konačni autoritet u zemqi u vezi sa tumačenjem Sporazuma o zahtjevu Bosne i Hercegovine u skladu sa Statutarnom implementaciji civilnog dijela Opšteg okvirnog sporazuma, rezolucijom 51(30A). Parlamentarna skupština Savjeta Evrope kako bi pomogao da se iznađu rješewa za probleme u skladu sa je 2002. godine dala Mišljenje (vidi Parlamentarna skupština gore navedenim "donošenjem obavezujućih odluka kada to Savjeta Evrope – Mišljenje broj 234(2002) "Zahtjev Bosne i ocijeni neophodnim" o određenim pitawima, ukqučujući Hercegovine za članstvo u Savjetu Evrope", dostupno na njeb "mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog strani Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, www.assem- sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih bly.coe.int) u kom je preporučila Komitetu ministara Savjeta entiteta". Takođe Odlukom Visokog predstavnika naloženo je Evrope da pozove Bosnu i Hercegovinu da postane članica Savjeta entitetima da, u skladu sa članom III/5b) Ustava BiH u roku od Evrope i da dodijeli Bosni i Hercegovini pet mjesta u 12 mjeseci od dana stupawa na snagu Zakona, započnu pregovore Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope. U Mišljenju je kako bi svi aspekti statistike (prikupljanje, obrada i navedeno da Parlamentarna skupština Savjeta Evrope prima na distribucija) bili u nadležnosti institucija Bosne i znanje pisma Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Hercegovine. U novembru 2005. godine, na osnovu odluke predsjedavajućih domova Parlamenta i premijera i konstatuje da Visokog predstavnika, zakqučen je Sporazum o primjeni se Bosna i Hercegovine obavezala da ispuni obaveze koje su jedinstvenih metodologija i jedinstvenih standarda pri izradi citirane u Mišljenju, a među kojima i obavezu koja je statističkih podataka Bosne i Hercegovine, kojim su se, kategorisana u dijelu u vezi sa domaćim zakonodavstvom: - da između ostalog, entitetski ministri finansija obavezali da usvoji, u roku od šest mjeseci nakon njenog prijema, ukoliko to će obezbijediti da ovaj Sporazum na odgovarajući način već nije urađeno, zakone koje je privremeno nametnuo Visoki poboqša primjenu Zakona o statistici BiH, na način da, predstavnik. Parlamentarna skupština Savjeta Evrope je, u ukoliko je to potrebno, iniciraju izmjene postojećih Mišljenju, izrazila stav da je "svjesna činjenice da neke od gore entitetskih zakona o statistici. formulisanih obaveza spadaju u oblast nadležnosti entiteta 16. Odgovarajući na pitanje da li je Parlamentarna (Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), čije skupština imala mandat da oblast statistike reguliše zakonom djelovanje je od suštinskog značaja za ispuwavanje tih obaveza. Ustavni sud je pošao od člana III/1a) Ustava BiH u kom je Bez obzira na to, Skupština smatra da su vlasti države Bosne i propisano da je spoqna politika u iskqučivoj nadležnosti Bosne Hercegovine odgovorne Savjetu Evrope da obezbjeđuju da entiteti i Hercegovine, zatim člana VI/4a) Ustava BiH u kom je propisana preduzmu neophodne mjere za ispuwavanje ovih obaveza." nadležnost Parlamentarne skupštine za donošenje zakona koji 18. Dalje, kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva, kao i člana V/3 Evropskoj uniji, odnosno potpisivanje Sporazuma o Ustava BiH u kom su propisane nadležnosti Predsjedništva. stabilizaciji i pridruživanju, Ustavni sud je utvrdio da su Shodno članu V/3 Ustava BiH, između ostalog, Predsjedništvo je aktivnosti Bosne i Hercegovine u okviru ovog procesa započele nadležno za vođenje spoqne politike, predstavljanje Bosne i ispuwavanjem obaveza iz "Mape puta" koja je sadržala 18 prvih Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i reformskih koraka koje je Bosna i Hercegovina bila dužna da institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim ispuni kako bi Evropska komisija pristupila izradi Studije organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovine izvodqivosti, kojom je trebalo da procijeni spremnost Bosne i nije član, kao i vođenje pregovora za zakqučenje međunarodnih Hercegovine da preduzme sljedeće korake ka evropskim ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost integracijama u okviru procesa pridruživawa. Evropska Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora. komisija je 2003. godine izradila Studiju izvodqivosti (vidi Predsjedništvo, u okviru svojih ustavnih nadležnosti, kreira i Izvještaj Komisije Savjetu o spremnosti Bosne i Hercegovine za vodi spoqnu politiku Bosne i Hercegovine čiji je elementarni pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa aspekt članstvo u međunarodnim organizacijama i integracijama. Evropskom unijom od 18. novembra 2003. godine, dostupno na njeb U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je Bosna i Hercegovina, strani Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, u nakon potpisivawa Opšteg okvirnog sporazuma, odnosno nakon kojoj je konstatovan napredak države na poqu uspostavljanja stupawa na snagu Ustava BiH, nastavila svoj međunarodnopravni demokratskih procedura, unapređewa vladavine prava, subjektivitet i zadržala članstvo u međunarodnim poboqšanje makroekonomske stabilnosti, ali je i zakqučeno da organizacijama čiji je bila član i preuzima neophodne korake je neophodno da Bosna i Hercegovina preduzme mnoge radi ispunjenja svih obaveza koje proizilaze iz članstva u ovim fundamentalne reforme. U dijelu ovog dokumenta u kom se govori međunarodnim organizacijama, posebno članstva u Ujedinjenim o ekonomskim reformama pod podnaslovom "Pouzdani nacijama. Uporedo sa ovim aktivnostima, intenzivirana je statistički podaci" naloženo je Bosni i Hercegovini da politika ukqučivawa Bosne i Hercegovine u evropske integracije, što je rezultovalo članstvom Bosne i Hercegovine u implementira u potpunosti Zakon o statistici Šu to vrijeme još Savjetu Evrope 2002. godine i potpisivanjem Sporazuma o uvijek nametnuti zakon Visokog predstavnikaĆ s ciljem da se stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom 2008. godine. stvori funkcionalni sistem za statistiku sa jasnom raspodjelom Proces pristupawa evropskim integracijama je složen i nadležnosti i mehanizmima saradnje. Ovo pitanje je ušlo u krug zahtjevan proces koji podrazumijeva niz privilegija i prava svake identifikovanih 16 reformskih područja za koja se Bosna i države članice, ali u isto vrijeme i niz obaveza koje su članice Hercegovina obavezala da će ih riješiti u toku 2004. godine. Kako dužne da ispune kako u toku pristupnog procesa, tako i u se radilo o kratkoročnom prioritetu, Evropska komisija je već postprijemnoj fazi. Pitanje nadležnosti Parlamentarne naredne godine objavila izvještaj o napretku u rješavanju pitawa skupštine da donese osporeni zakon neophodno je, po mišljenju iz prioritetnih/kratkoročnih područja (vidi Izvještaj o Ustavnog suda, da se razmotri u kontekstu ispuwavawa obaveza i stabilizaciji i pridruživanju 2004, dostupan na njeb strani uslova za ukqučivanje Bosne i Hercegovine u procese evropske www.dei.gov.ba) u kom je konstatovala da "uprkos sporazumu iz integracije, što je integralni segment spoqne politike Bosne i novembra 2003. godine između tri statistička zavoda da se Hercegovine koja je u iskqučivoj nadležnosti državnih pređe na jedinstven sistem statistici u Bosni i Hercegovini, institucija u smislu čl. III/1a) i V/3a) Ustava BiH. bilo je vrlo malo napretka. (Nametnuti) Zakon o statistici 17. Analizirajući proces kandidirawa Bosne i Hercegovine još nije usvojen u parlamentarnoj proceduri državnog za članstvo u Savjetu Evrope, odnosno obaveze proizašle iz parlamenta Š....Ć." Iz ovako formulisanih zakqučaka statusa članice, Ustavni sud je utvrdio da je Parlamentarna nedvosmisleno je da je Bosna i Hercegovina obavezana da u skupština Bosne i Hercegovine podnijela Savjetu Evrope zahtjev parlamentarnoj proceduri usvoji Zakon o statistici kako bi za prijem u njeno članstvo još 1995. godine, dok je četiri godine ispunila zahtjeve Evropske komisije iz Studije izvodqivosti. Parlamentarna skupština je, 2004. godine, usvojila osporeni vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedavaju- zakon, na osnovu člana VI/4a) Ustava Bosne i Hercegovine, u ćeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i izvornom tekstu kakav je bio privremeno na snazi na osnovu Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Odluke Visokog predstavnika. člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda 19. Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, za Ustavni sud je Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. nesporno da je Parlamentarna skupština imala ovlašćenje da 60/05 i 64/08), u sastavu: donese osporeni zakon na osnovu člana VI/4a) u vezi sa članom David Feldman, potpredsjednik V/3a) Ustava BiH, kako bi se provele odluke iz domena spoqne Miodrag Simović, potpredsjednik politike u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine Valerija Galić, potpredsjednica koje se odnose na proces sticawa članstva u Savjetu Evrope i Tudor Pantiru, sudija potpisivawa Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Mato Tadić, sudija Evropskom unijom. Iako je predmetni zahtjev razmotren u Constance Grenje, sutkinja kontekstu nadležnosti Parlamentarne skupštine za pitawa iz Krstan Simić, sudija domena spoqne politike iz člana III/1a) Ustava BiH, Ustavni sud na sjednici održanoj 4. oktobra 2008 godine donio je naglašava da Parlamentarna skupština, kao institucija Bosne i Hercegovine, shodno članu VI/4a) Ustava BiH, ima nadležnost u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 odnosu na sva pitawa koja su propisana članom III/1 Ustava BiH. Odbija se zahtjev Milorada Živkovića, u vrijeme podnošenja Ukoliko se u ovom širem kontekstu razmotri predmetni zahtjev, zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma nužno je da se zakquči da postojanje centralne agencije za Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti statistiku značajno unapređuje funkcionisanje svih oblasti koje Zakona o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, ukqučujući i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04). carinsku politiku, monetarnu politiku, politiku i regulisanje Utvrđuje se da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine pitawa imigracije, izbjeglica i azila, uspostavljanje i ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04) u skladu funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sa članom IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. sredstava itd. Iako ove obaveze spadaju u iskqučivu nadležnost Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, institucija Bosne i Hercegovine, te je za wihovo ispunjenje "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, odgovorna Bosna i Hercegovine, i entiteti imaju ustavnu obavezu "Službenom glasniku Republike Srpske” i "Službenom glasniku da pomognu institucijama Bosne i Hercegovine da ih ispoštuju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". shodno članu III stav 2 tačka b) Ustava BiH. OBRAZLOŽENJE 20. Ustavni sud, na kraju, naglašava da je donošenjem osporenog zakona Bosna i Hercegovina ispunila jedan od zahtjeva I. Uvod predviđenih u okviru ovih međunarodnih obaveza, ali je takođe 1. Milorad Živković (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), u stvorila i zakonodavni okvir za objektivno i nepristrasno vrijeme podnošenja zahtjeva prvi zamjenik predsjedavajućeg prikupljanje i distribuciju statističkih podataka, koji su Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i relevantni kako za donosioce odluka u zemqi, za međunarodne Hercegovine, podnio je 23. maja 2007. godine Ustavnom sudu odnose Bosne i Hercegovine, kao i za poštovanje prava na pristup Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za informacijama svim građanima, te tako doprinijela jačanju ocjenu ustavnosti Zakona o statistici Bosne i Hercegovine vladavine prava kao jednog od osnovnih principa funkcionisawa ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04-u demokratske države. daljnjem tekstu: osporeni zakon) 21. Ustavni sud, stoga, zakqučuje da je Parlamentarna II. Postupak pred Ustavnim sudom skupština donošenjem osporenog zakona postupila u skladu sa 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od svojim ovlašćewima iz člana VI/4a) Ustava BiH. Shodno tome, Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Ustavni sud je zakqučio da je osporeni zakon u skladu sa članom Bosne i Hercegovine zatraženo je 7. februara 2008. godine da VI/4a) Ustava BiH. dostave odgovor na zahtjev. 3. Predstavnički dom je 4. marta 2008. godine dostavio odgovor VII. Zakqučak na zahtjev, dok je Dom naroda dostavio odgovor na zahtjev 7. aprila 22. Ustavni sud je zakqučio da je Zakon o statistici Bosne i 2008. godine. Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori i 42/04) u skladu sa članom VI/4a) Ustava BiH. Zakqučeno je da je na zahtjev dostavljeni su podnosiocu zahtjeva 11. jula 2008. godine. Parlamentarna skupština imala ovlašćenje da donese osporeni 5. U skladu sa članom 93. stav 1. alineja 2. i stav 3. Pravila zakon na osnovu člana VI/4a) u vezi sa članom V/3a) Ustava BiH Ustavnog suda Ustavni sud je donio odluku o izuzeću predsjednice kako bi se provele odluke iz domena spoqne politike u Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada Ćemana iz rada i nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose odlučivanja o predmetnom zahtjevu, jer su učestvovali u donošenju na proces sticawa članstva u Savjetu Evrope i potpisivawa osporenog zakona kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarne skupštine). 23. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni III. Zahtjev sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. a) Navodi iz zahtjeva 24. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 6. Podnosilac zahtjeva je naveo da je Parlamentarna skupština donijela osporeni zakon na temelju člana IV/4.a) Ustava Bosne i Predsjednica Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), i da se analizom tog Ustavnog suda člana vidi da se radi o univerzalnoj nadležnosti svakog parlamenta u Bosne i Hercegovine oblasti zakonodavne vlasti. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva Seada Palavrić, s. r. sporno je pitanje da li je Parlamentarna skupština, koja ima mandat da donosi zakone, mogla donijeti osporeni zakon "s obzirom na ustavna ograničenja koja spadaju u domen Parlamentarne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u skupštine". Dalje je navedeno da je Visoki predstavnik za Bosnu i predmetu broj U 9/07, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, u Hercegovinu 22. novembra 2002. godine donio odluku kojom se 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 proglašava Zakon o statistici Bosne i Hercegovine, nakon što Predstavničkog doma održanoj 23. aprila 2004. godine i sjednici prijedlog zakona nije dobio potrebnu saglasnost u parlamentarnoj Doma naroda održanoj 26. aprila 2004. godine, usvojila proceduri, odnosno nakon što nije postignuta usaglašenost i nije Zakon o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik dobijena entitetska podrška ni u drugom krugu glasanja. Visoki Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04) predstavnik je, kako je navedeno u zahtjevu, naložio entitetima da Član 1. otpočnu pregovore u skladu sa članom III/5.b) Ustava BiH u roku od Ovim zakonom se uspostavlja okvir za organizaciju, izradu i 12 mjeseci od dana stupanja na snagu zakona. Ipak, podnosilac zahtjeva smatra da Parlamentarna skupština, s obzirom na distribuciju statističkih podataka Bosne i Hercegovine u smislu ograničene nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH, nije imala mandat ovog zakona. da reguliše oblast koja je regulisana osporenim zakonom. Također, Član 3. podnosilac zahtjeva smatra da, osim što je neustavno dati Bosni i Statistički podaci Bosne i Hercegovine" su podaci dobijeni iz Hercegovini nadležnost da odlučuje o ovoj oblasti, osporeni zakon date oblasti statističkih jedinica i obrađeni, odnosno distribuirani u se ne implementira na način kako je to predviđeno, zbog okviru realizacije Programa, ili drugi statistički podaci potrebni za nedostataka podzakonskih akata ali i zbog neusaglašenosti sa Bosnu i Hercegovinu, odnosno bilo koji statistički podaci koje propisima i drugim zakonima na nivou entiteta. Na kraju zahtjeva prikupe državni organi, a odobri Agencija. U tom smislu, statistički navedeno je da osporeni zakon ne olakšava procedure nego je u podaci Bosne i Hercegovine ne uključuju statističke podatke koje velikoj mjeri destruktivan i podložan mogućnostima političke entiteti Bosne i Hercegovine za svoje potrebe distribuiraju, odnosno manipulacije, te da se iz navedenih razloga proglasi neustavnim i objavljuju ("entitetska statistika"). Međutim Agencija može stavi van snage. zahtijevati od entiteta da u skladu sa odredbama ovog zakona b) Odgovor na zahtjev dostave sve podatke iz entitetskih statistika, uključujući i dijelove pojedinih statističkih jedinica, koje Agencija smatra relevantnim za 7. Nakon što je tražio od Predstavničkog doma da dostavi realizaciju Programa. odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavno-pravne komisije Predstavničkog doma u kojem je navedeno da je na 32. Član 18. sjednici, održanoj 29. februara 2008. godine, Ustavno-pravna Entiteti osiguravaju da nadležna tijela entiteta po potrebi stave komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa pet glasova Agenciji na raspolaganje statističke podatke koji su neophodni da bi "za" i tri glasa "protiv" konstatovala da je osporeni zakon usvojen na Bosna i Hercegovina izvršila svoje obaveze iz Ustava Bosne i sjednici Predstavničkog doma 23. aprila 2004. godine, a na sjednici Hercegovine, uključujući obaveze iz člana III/1. i člana III/5.a) Doma naroda 26. aprila 2004. godine, i da Ustavno-pravna komisija Ustava Bosne i Hercegovine u skladu sa programom. "ostaje na pozicijama osporenog zakona". 11. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 8. Na traženje Ustavnog suda od Doma naroda da dostavi Član III/1. odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavno-pravne I Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine komisije Doma naroda u kojem je navedeno da je na 21. sjednici, Slijedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i održanoj 4. aprila 2008. godine, Ustavno-pravna komisija Hercegovine: razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa tri glasa "za" i dva glasa a) Vanjska politika. "protiv" konstatovala da je osporeni zakon usvojen na sjednici Doma naroda 26. aprila 2004, a na sjednici Predstavničkog doma b) Vanjskotrgovinska politika. 23. aprila 2004. godine, i da Ustavno-pravna komisija "podržava c) Carinska politika. predmetni zahtjev". d) Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII. e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i IV. Relevantni propisi Hercegovine. 9. Odluka Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od f) Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila. 21. oktobra 2002. godine koja stupa na snagu odmah i kojom se g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih proglašava Zakon o statistici Bosne i Hercegovine, a kojom se propisa, uključujući i odnose sa Interpolom. od entiteta zahtijeva da usklade svoje zakone i propise vezane za h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa komunikacijskih sredstava. odredbama ovog zakona, te kojom se od entiteta zahtijeva da započnu sa pregovorima u skladu sa članom III/5.b) Ustava i) Regulisanje međuentitetskog transporta. Bosne i Hercegovine na način utvrđen ovom odlukom: j) Kontrola vazdušnog saobraćaja. 1. Priloženi zakon, koji predstavlja sastavni dio ove odluke, stu- Član III/2.b) u relevantnom dijelu glasi pa na snagu u skladu sa članom 35. ovog zakona, na privremenoj Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i osnovi, dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i postavljanja obaveze Bosne i Hercegovine Š....Ć. bilo kakvih uvjeta. Član III/3.a) 2. Od entiteta se zahtijeva da usklade svoje zakone i propise Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom vezane za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju sa odredbama ovog zakona, te da osiguraju da su ti zakoni i propisi entitetima. adekvatni za zaštitu ustavnih prava i sloboda svih osoba. Član III/5.a) 3. Dalje se zahtijeva od entiteta da, u skladu sa odredbama Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine i u roku od 12 mjeseci od kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; u stvarima koje su dana stupanja na snagu ovog zakona, započnu pregovore sa ciljem predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su spajanja entitetskih zavoda sa Agencijom, kako bi se na nivou Bosne potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, i Hercegovine regulisali svi aspekti prikupljanja, obrade i političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i distribucije statističkih podataka i stavili pod nadležnost institucija Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene 4. Ova odluka će se odmah objaviti u službenim glasilima Bosne prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti. i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Član IV/4. Brčko Distrikta. Parlamentarna skupština je nadležna za: 10. Na osnovu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je, na sjednici Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu. b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija na snagu Zakona, započnu pregovore kako bi svi aspekti statistike Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i (prikupljanje, obrada i distribucija) bili u nadležnosti institucija Hercegovine. Bosne i Hercegovine. U novembru 2005. godine, na osnovu odluke c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine Visokog predstavnika, zaključen je Sporazum o primjeni d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora. jedinstvenih metodologija i jedinstvenih standarda pri izradi e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, statističkih podataka Bosne i Hercegovine, kojim su se, između ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta. ostalog, entitetski ministri finansija obavezali da će obezbijediti da ovaj Sporazum na odgovarajući način poboljša primjenu Zakona o Član V/3. alineje a) , c) i d) statistici BiH, na način da, ukoliko je to potrebno, iniciraju izmjene Predsjedništvo je nadležno za: postojećih entitetskih zakona o statistici. a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine. 16. Odgovarajući na pitanje je li Parlamentarna skupština imala c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i mandat da oblast statistike reguliše zakonom Ustavni sud je pošao evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim od člana III/1.a) Ustava BiH u kojem je propisano da je vanjska međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i politika u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine, zatim člana Hercegovina nije član. IV/4.a) Ustava BiH u kojem je propisana nadležnost Parlamentarne d) Vođenje pregovora o zaključenju međunarodnih ugovora skupštine za donošenje zakona koji su potrebni za provođenje Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne odluka Predsjedništva, kao i člana V/3. Ustava BiH u kojem su skupštine, ratifikovanje takvih ugovora. propisane nadležnosti Predsjedništva. Prema članu V/3. Ustava V. Dopustivost BiH, između ostalog, Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske 12. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je prvi zamjenik politike, predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim BiH, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti Hercegovine nije član, kao i vođenje pregovora za zaključenje osporenog zakona koji je donijela Parlamentarna skupština BiH, a međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz za čije rješavanje je Ustavni sud nadležan prema članu VI/3.a) saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora. alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo, u okviru svojih ustavnih nadležnosti, kreira i vodi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine čiji je elementarni aspekt 13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i članstvo u međunarodnim organizacijama i integracijama. U tom Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud kontekstu Ustavni sud podsjeća da je Bosna i Hercegovina, nakon je utvrdio da je zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma, odnosno nakon stupanja subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. na snagu Ustava BiH, nastavila svoj međunarodnopravni Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv. subjektivitet i zadržala članstvo u međunarodnim organizacijama VI. Meritum čiji je bila član i preuzima neophodne korake radi ispunjenja svih 14. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, s obzirom da oblast obaveza koje proizlaze iz članstva u ovim međunarodnim statistike ne spada u precizno određene nadležnosti iz člana III/1. organizacijama, posebno članstva u Ujedinjenim nacijama. Ustava BiH, Parlamentarna skupština nije imala mandat da ovu Uporedo sa ovim aktivnostima, intenzivirana je politika oblast reguliše zakonom. Za podnosioca zahtjeva sporan je ustavni uključivanja Bosne i Hercegovine u evropske integracije, što je osnov na temelju kojeg je donesen osporeni zakon (član IV/4.a)) rezultiralo članstvom Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope 2002. Ustava BiH, s obzirom na ograničenja nadležnosti iz člana III/1. godine i potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Ustava BiH. Evropskom unijom 2008. godine. Proces pristupanja evropskim 15. Ispitujući navode iz predmetnog zahtjeva Ustavni sud je integracijama je složen i zahtjevan proces koji podrazumijeva niz utvrdio da je Odlukom Visokog predstavnika od 21. oktobra 2002. privilegija i prava svake države članice, ali u isto vrijeme i niz godine, koja je stupila na snagu odmah po objavljivanju, proglašen obaveza koje su članice dužne ispuniti kako u toku pristupnog Zakon o statistici Bosne i Hercegovine. Odlukom Visokog procesa, tako i u postprijemnoj fazi. Pitanje nadležnosti predstavnika određeno je da Zakon o statistici Bosne i Hercegovine Parlamentarne skupštine da donese osporeni zakon nužno je, po stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u "Službenom mišljenju Ustavnog suda, razmotriti u kontekstu ispunjavanja glasniku BiH" na privremenoj osnovi, dok ga Parlamentarna obaveza i uvjeta za uključivanje Bosne i Hercegovine u procese skupština ne usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i evropske integracije, što je integralni segment vanjske politike postavljanja bilo kakvih uvjeta. Također, entitetima je naloženo da Bosne i Hercegovine koja je u isključivoj nadležnosti državnih usklade svoje zakone i propise vezane za prikupljanje, obradu i institucija u smislu čl. III/1.a) i V/3.a) Ustava BiH. distribuciju statističkih podataka sa odredbama ovog zakona. Visoki 17. Analizirajući proces kandidiranja Bosne i Hercegovine za predstavnik je u uvodu svoje Odluke dao razloge za njeno članstvo u Vijeću Evrope, odnosno obaveze proizašle iz statusa donošenje, navodeći neophodnost za uspostavljanje sistema članice, Ustavni sud je utvrdio da je Parlamentarna skupština Bosne prikupljanja pouzdanih i sveobuhvatnih statističkih podataka za i Hercegovine podnijela Vijeću Evrope zahtjev za prijem u njeno cijelu zemlju koji su od suštinskog značaja za donošenje procjena i članstvo još 1995. godine, dok je četiri godine kasnije Komitet proces odlučivanja, zatim ispunjenje međunarodnih obaveza i ministara Vijeća Evrope zatražio od Parlamentarne skupštine Vijeća učestvovanje u međunarodnim odnosima, kao i razvoj i ekonomski Evrope da da mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine u skladu sa prosperitet Bosne i Hercegovine. Visoki predstavnik je donio Statutarnom rezolucijom 51(30A). Parlamentarna skupština Vijeća Odluku koristeći se ovlaštenjima iz člana V Aneksa 10 Općeg Evrope je 2002. godine dala Mišljenje (vidi Parlamentarna okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem skupština Vijeća Evrope – Mišljenje broj 234(2002) "Zahtjev Bosne tekstu: Opći okvirni sporazum) i pozivajući se na stav XI.2 i Hercegovine za članstvo u Vijeću Evrope", dostupno na njeb Zaključaka Vijeća za implementaciju mira (Bonska deklaracija) da stranici Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, www.assem- iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem bly.coe.int) u kojem je preporučila Komitetu ministara Vijeća Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Općeg okvirnog Evrope da pozove Bosnu i Hercegovinu da postane članica Vijeća sporazuma, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u Evrope i da dodijeli Bosni i Hercegovini pet mjesta u skladu sa gore navedenim "donošenjem obavezujućih odluka kada Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope. U Mišljenju je navedeno to ocijeni neophodnim" o određenim pitanjima, uključujući "mjere da Parlamentarna skupština Vijeća Evrope prima na znanje pisma kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajućih domova cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta". Također Parlamenta i premijera i konstatuje da se Bosna i Hercegovine Odlukom Visokog predstavnika naloženo je entitetima da, u skladu obavezala da ispuni obaveze koje su citirane u Mišljenju, a među sa članom III/5.b) Ustava BiH u roku od 12 mjeseci od dana stupanja kojima i obavezu koja je kategorisana u dijelu u vezi sa domaćim zakonodavstvom: - da usvoji, u roku od šest mjeseci nakon njenog politiku, monetarnu politiku, politiku i regulisanje pitanja prijema, ukoliko to već nije urađeno, zakone kojå je privremeno imigracije, izbjeglica i azila, uspostavljanje i funkcionisanje nametnuo Visoki predstavnik. Parlamentarna skupština Vijeća zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava itd.. Iako Evrope je, u Mišljenju, izrazila stav da je "svjesna činjenice da neke ove obaveze spadaju u isključivu nadležnost institucija Bosne i od gore formulisanih obaveza spadaju u oblast nadležnosti entiteta Hercegovine, te je za njihovo ispunjenje odgovorna Bosna i (Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), čije Hercegovine, i entiteti imaju ustavnu obavezu pomoći institucijama djelovanje je od suštinskog značaja za ispunjavanje tih obaveza. Bez Bosne i Hercegovine da ih ispoštuju prema članu III stav 2. tačka b) obzira na to, Skupština smatra da su vlasti države Bosne i Ustava BiH. Hercegovine odgovorne Vijeću Evrope da osiguraju da entiteti 20. Ustavni sud, na kraju, naglašava da je donošenjem preduzmu neophodne mjere za ispunjavanje ovih obaveza." osporenog zakona Bosna i Hercegovina ispunila jedan od zahtjeva 18. Dalje, kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine predviđenih u okviru ovih međunarodnih obaveza, ali je također Evropskoj uniji, odnosno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i stvorila i zakonodavni okvir za objektivno i nepristrano prikupljanje pridruživanju, Ustavni sud je utvrdio da su aktivnosti Bosne i i distribuciju statističkih podataka, koji su relevantni kako za Hercegovine u okviru ovog procesa započele ispunjavanjem donosioce odluka u zemlji, za međunarodne odnose Bosne i obaveza iz "Mape puta" koja je sadržala 18 prvih reformskih koraka Hercegovine, kao i za poštivanje prava na pristup informacijama koje je Bosna i Hercegovina bila dužna ispuniti kako bi Evropska svim građanima, te tako doprinijela jačanju vladavine prava kao komisija pristupila izradi Studije izvodljivosti, kojom je trebalo jednog od temeljnih principa funkcionisanja demokratske države. procijeniti spremnost Bosne i Hercegovine da preduzme sljedeće 21. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je Parlamentarna skupština korake ka evropskim integracijama u okviru procesa pridruživanja. donošenjem osporenog zakona postupila u skladu sa svojim Evropska komisija je 2003. godine izradila Studiju izvodljivosti ovlaštenjima iz člana IV/4.a) Ustava BiH. Prema tome, Ustavni sud (vidi Izvještaj Komisije Vijeću o spremnosti Bosne i Hercegovine za je zaključio da je osporeni zakon u skladu sa članom IV/4.a) Ustava pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom BiH. unijom od 18. novembra 2003. godine, dostupno na njeb stranici VII. Zaključak Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, 22. Ustavni sud je zaključio da je Zakon o statistici Bosne i www.dei.gov.ba) u kojoj je konstatovan napredak države na polju Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i uspostave demokratskih procedura, unapređenja vladavine prava, 42/04) u skladu sa članom IV/4.a) Ustava BiH. Zaključeno je da je poboljšanje makroekonomske stabilnosti, ali je i zaključeno da je Parlamentarna skupština imala ovlaštenje da donese osporeni zakon neophodno da Bosna i Hercegovina preduzme mnoge na osnovu člana IV/4.a) u vezi sa članom V/3.a) Ustava BiH kako bi fundamentalne reforme. U dijelu ovog dokumenta u kojem se se provele odluke iz domena vanjske politike u nadležnosti govori o ekonomskim reformama pod podnaslovom "Pouzdani Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na proces statistički podaci" naloženo je Bosni i Hercegovini da sticanja članstva u Vijeću Evrope i potpisivanja Sporazuma o implementira u potpunosti Zakon o statistici Šu to vrijeme još stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. uvijek nametnuti zakon Visokog predstavnikaĆ u cilju stvaranja 23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, funkcionalnog sistema za statistiku sa jasnom raspodjelom Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. nadležnosti i mehanizmima saradnje. Ovo pitanje je ušlo u krug 24. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke identificiranih 16 reformskih područja za koja se Bosna i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovina obavezala da će ih riješiti u toku 2004. godine. Kako se radilo o kratkoročnom prioritetu, Evropska komisija je već Predsjednica naredne godine objavila izvještaj o napretku u rješavanju pitanja iz Ustavnog suda prioritetnih/kratkoročnih područja (vidi Izvještaj o stabilizaciji i Bosne i Hercegovine pridruživanju 2004, dostupan na njeb stranici www.dei.gov.ba) u Seada Palavrić, s. r. kojem je konstatovala da "unatoč sporazumu iz novembra 2003. godine između tri statistička zavoda da se pređe na jedinstven sistem statistici u Bosni i Hercegovini, bilo je vrlo malo napretka. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u (Nametnuti) Zakon o statistici još nije usvojen u parlamentarnoj predmetu broj U 9/07, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, u proceduri državnog parlamenta Š....Ć." Iz ovako formuliranih vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedatelja zaključaka nedvosmisleno je da je Bosna i Hercegovina obavezana Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i da u parlamentarnoj proceduri usvoji Zakon o statistici kako bi Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i ispunila zahtjeve Evropske komisije iz Studije izvodljivosti. Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Parlamentarna skupština je, 2004. godine, usvojila osporeni zakon, Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik na temelju člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u izvornom Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: tekstu kakav je bio privremeno na snazi na temelju Odluke Visokog David Feldman, potpredsjednik predstavnika. Miodrag Simović, dopredsjednik 19. Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, za Ustavni sud je Valerija Galić, dopredsjednica nesporno da je Parlamentarna skupština imala ovlaštenje da donese Tudor Pantiru, sudac osporeni zakon na osnovu člana IV/4.a) u vezi sa članom V/3.a) Mato Tadić, sudac Ustava BiH, kako bi se provele odluke iz domena vanjske politike u Constance Grenje, sutkinja nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na Krstan Simić, sudac proces sticanja članstva u Vijeću Evrope i potpisivanja Sporazuma o na sjednici održanoj 4. listopada 2008 godine donio stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Iako je predmetni zahtjev razmotren u kontekstu nadležnosti Parlamentarne skupštine ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 za pitanja iz domena vanjske politike iz člana III/1.a) Ustava BiH, Odbija se zahtjev Milorada Živkovića, u vrijeme podnošenja Ustavni sud naglašava da Parlamentarna skupština, kao institucija zahtjeva prvog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine, prema članu IV/4.a) Ustava BiH, ima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti nadležnost u odnosu na sva pitanja koja su propisana članom III/1. Zakona o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Ustava BiH. Ukoliko se u ovom širem kontekstu razmotri predmetni Hercegovine" br. 26/04 i 42/04). zahtjev, nužno je zaključiti da postojanje centralne agencije za Utvrđuje se da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine statistiku značajno unapređuje funkcionisanje svih oblasti koje su u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04) nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, uključujući i carinsku sukladno članku IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, Ustavno-pravno povjerenstvo razmatralo predmetni zahtjev i "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, glasovanjem sa pet glasova "za" i tri glasa "protiv" konstatirala kako "Službenom glasniku Republike Srpske” i "Službenom glasniku je pobijani zakon usvojen na sjednici Zastupničkog doma 23. Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". travnja 2004. godine, a na sjednici Doma naroda 26. travnja 2004. godine, i da Ustavno-pravno povjerenstvo "ostaje na pozicijama OBRAZLOŽENJE pobijanoga zakona". I. Uvod 8. Na traženje Ustavnog suda od Doma naroda da dostavi 1. Milorad Živković (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), u odgovor na zahtjev, Ustavni je sud primio mišljenje vrijeme podnošenja zahtjeva prvi zamjenik predsjedatelja Ustavno-pravnoga povjerenstva Doma naroda u kojemu je Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, navedeno kako je na 21. sjednici, održanoj 4. travnja 2008. godine, podnio je 23. svibnja 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Ustavno-pravno povjerenstvo razmatralo predmetni zahtjev i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu glasovanjem sa tri glasa "za" i dva glasa "protiv" konstatiralo kako je ustavnosti Zakona o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni pobijani zakon usvojen na sjednici Doma naroda 26. travnja 2004, a glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04-u daljnjem tekstu: na sjednici Zastupničkog doma 23. travnja 2004. godine, i da pobijani zakon) Ustavno-pravna povjerenstvo "podržava predmetni zahtjev". II. Postupak pred Ustavnim sudom IV. Relevantni propisi 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od 9. Odluka Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne 21. listopada 2002. godine koja stupa na snagu odmah i kojom i Hercegovine je zatražena 7. veljače 2008. godine dostava se proglašava Zakon o statistici Bosne i Hercegovine, a kojom se odgovora na zahtjev. od entiteta zahtijeva usklađivanje svojih zakona i propisa 3. Zastupnički je dom 4. ožujka 2008. godine dostavio odgovor vezanih za prikupljanje, obradu i distribuiranje statističkih na zahtjev, dok je Dom naroda dostavio odgovor na zahtjev 7. podataka sa odredbama ovoga zakona, te kojom se od entiteta travnja 2008. godine. zahtijeva da započnu sa pregovorima sukladno članku III/5.(b) 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na zahtjev su dostavljeni podnositelju zahtjeva 11. srpnja Ustava Bosne i Hercegovine na način utvrđen ovom odlukom: 2008. godine. 1. Priloženi zakon, koji predstavlja sastavni dio ove odluke, stu- 5. Sukladno članku 93. stavak 1. alineja 2. i stavak 3. Pravila pa na snagu sukladno članku 35. ovoga zakona, na privremenoj Ustavnog suda Ustavni je sud donio odluku o izuzeću predsjednice osnovi, dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne Ustavnog suda Seade Palavrić i suca Mirsada Ćemana iz rada i usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i postavljanja odlučivanja o predmetnom zahtjevu, jer su sudjelovali u donošenju bilo kakvih uvjeta. pobijanog zakona kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i 2. Od entiteta se zahtijeva usklađivanje svojih zakona i propisa Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarne skupštine). vezanih za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa odredbama ovoga zakona, te osiguravanje da su ti zakoni i III. Zahtjev propisi adekvatni za zaštitu ustavnih prava i sloboda svih osoba. a) Navodi iz zahtjeva 3. Dalje se zahtijeva od entiteta da, sukladno odredbama članka 6. Podnositelj zahtjeva je naveo da je Parlamentarna skupština III/5.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i u roku od 12 mjeseci od dana donijela pobijani zakon na temelju članka IV/4.(a) Ustava Bosne i stupanja na snagu ovoga zakona, započnu pregovore sa ciljem Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), i da se analizom toga spajanja entitetskih zavoda sa Agencijom, kako bi se na razini članka vidi da se radi o univerzalnoj nadležnosti svakog Bosne i Hercegovine regulirali svi aspekti prikupljanja, obrade i parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. Prema mišljenju distribuiranja statističkih podataka i stavili pod nadležnost podnositelja zahtjeva prijeporno je pitanje je li Parlamentarna institucija Bosne i Hercegovine. skupština, koja ima mandat da donosi zakone, mogla donijeti pobijani zakon "s obzirom na ustavna ograničenja koja spadaju u 4. Ova će se odluka odmah objaviti u službenim glasilima Bosne domenu Parlamentarne skupštine". Dalje je navedeno da je Visoki i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i predstavnik za Bosnu i Hercegovinu 22. studenoga 2002. godine Brčko Distrikta. donio odluku kojom se proglašava Zakon o statistici Bosne i 10. Na temelju članka IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine, nakon što prijedlog zakona nije dobio potrebnu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je, na sjednici suglasnost u parlamentarnoj proceduri, odnosno nakon što nije Zastupničkog doma održanoj 23. travnja 2004. godine i sjednici postignuta usuglašenost i nije dobivena entitetska podrška ni u Doma naroda održanoj 26. travnja 2004. godine, usvojila drugom krugu glasovanja. Visoki je predstavnik, kako je navedeno Zakon o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik u zahtjevu, naložio entitetima da otpočnu pregovore sukladno članku III/5.(b) Ustava BiH u roku od 12 mjeseci od dana stupanja Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 42/04) na snagu zakona. Ipak, podnositelj zahtjeva smatra da Članak 1. Parlamentarna skupština, obzirom na ograničene nadležnosti iz Ovim se zakonom uspostavlja okvir za organizaciju, izradu i članka III/1. Ustava BiH, nije imala mandat regulirati oblast koja distribuiranje statističkih podataka Bosne i Hercegovine u smislu je regulirana pobijanim zakonom. Također, podnositelj zahtjeva ovoga zakona. smatra da, osim što je neustavno dati Bosni i Hercegovini nadležnost odlučivanja o ovoj oblasti, pobijani zakon se ne Članak 3. implementira na način kako je to predviđeno, zbog nedostataka Statistički podaci Bosne i Hercegovine" su podaci dobijeni iz podzakonskih akata ali i zbog neusuglašenosti sa propisima i date oblasti statističkih jedinica i obrađeni, odnosno distribuirani u drugim zakonima na razini entiteta. Na svršetku zahtjeva je okviru realiziranja Programa, ili drugi statistički podaci potrebni za navedeno da pobijani zakon ne olakšava procedure nego je u Bosnu i Hercegovinu, odnosno bilo koji statistički podaci koje velikoj mjeri destruktivan i podložan mogućnostima političke prikupe državna tijela, a odobri Agencija. U tome smislu, statistički manipulacije, te da se iz navedenih razloga proglasi neustavnim i podaci Bosne i Hercegovine ne uključuju statističke podatke koje stavi izvan snage. entiteti Bosne i Hercegovine za svoje potrebe distribuiraju, odnosno b) Odgovor na zahtjev objavljuju ("entitetska statistika"). Međutim Agencija može 7. Nakon što je tražio od Zastupničkog doma da dostavi zahtijevati od entiteta da sukladno odredbama ovoga zakona odgovor na zahtjev, Ustavni je sud primio mišljenje dostave sve podatke iz entitetskih statistika, uključujući i dijelove Ustavno-pravnog povjerenstva Zastupničkog doma u kojemu je pojedinih statističkih jedinica, koje Agencija smatra relevantnim za navedeno da je na 32. sjednici, održanoj 29. veljače 2008. godine, realiziranje Programa. Članak 18. što znači da je zahtjev podnijela ovlaštena osoba iz članka VI/3.(a) Entiteti osiguravaju da nadležna tijela entiteta po potrebi stave Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena Agenciji na raspolaganje statističke podatke koji su nužni da bi ustavnosti pobijanog zakona koji je donijela Parlamentarna Bosna i Hercegovina izvršila svoje obveze iz Ustava Bosne i skupština BiH, a za čije je rješavanje Ustavni sud mjerodavan Hercegovine, uključujući obveze iz članka III/1. i članka III/5.(a) prema članku VI/3.(a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustava Bosne i Hercegovine sukladno programu. 13. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i 11. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Hercegovine i članka 17. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni Članak III/1. je sud utvrdio da je zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni 1. Nadležnost institucija Bosne i Hercegovine subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz članka 17. Sljedeći poslovi su u nadležnosti institucija Bosne i stavak 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojega zahtjev nije dopustiv. Hercegovine: VI. Meritum a) Vanjska politika. b) Vanjskotrgovinska politika. 14. Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, s obzirom da oblast c) Carinska politika. statistike ne spada u precizno određene nadležnosti iz članka III/1. d) Monetarna politika, kako je to predviđeno člankom VII. Ustava BiH, Parlamentarna skupština nije imala mandat da ovu oblast regulira zakonom. Za podnositelja zahtjeva prijeporan je e) Financiranje institucija i međunarodnih obveza Bosne i ustavni osnov na temelju kojega je donesen pobijani zakon (članak Hercegovine. IV/4.(a)) Ustava BiH, obzirom na ograničenja nadležnosti iz f) Politika useljavanja, izbjeglica i azila kao i donošenje članka III/1. Ustava BiH. propisa o tome. g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih kazneno- 15. Ispitujući navode iz predmetnoga zahtjeva Ustavni je sud pravnih propisa, uključujući i odnose s Interpolom. utvrdio da je Odlukom Visokog predstavnika od 21. listopada h) Postavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komuni- 2002. godine, koja je stupila na snagu odmah po objavljivanju, kacijskih sredstava. proglašen Zakon o statistici Bosne i Hercegovine. Odlukom Visokog predstavnika je određeno da Zakon o statistici Bosne i i) Donošenje propisa o tranprijeportu među entitetima. Hercegovine stupa na snagu osam dana od dana objave u j) Kontrola zračnog prometa. "Službenom glasniku BiH" na privremenoj osnovi, dok ga Član III/2.(b) u relevantnom dijelu glasi Parlamentarna skupština ne usvoji u odgovarajućem obliku bez Svaki će entitet pružati svu potrebnu pomoć vladi Bosne i izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta. Također, Hercegovine kako bi ona mogla izvršavati međunarodne obveze entitetima je naloženo da usklade svoje zakone i propise vezane za Bosne i Hercegovine Š....Ć. prikupljanje, obradu i distribuiranje statističkih podataka sa Član III/3.(a) odredbama ovoga zakona. Visoki je predstavnik u uvodu svoje Sve vladine funkcije i ovlasti, koje po ovom Ustavu nisu izričito Odluke dao razloge za njezino donošenje, navodeći neophodnost dodijeljene institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju za uspostavom sustava prikupljanja pouzdanih i sveobuhvatnih entitetima". statističkih podataka za cijelu zemlju koji su od suštinskoga Član III/5.(a) značaja za donošenje procjena i proces odlučivanja, potom Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost za one poslove u ispunjenje međunarodnih obveza i sudjelovanje u međunarodnim kojima entiteti suglase; koji su predviđeni u Aneksima 5-8 Općeg odnosima, kao i razvoj i ekonomski prosperitet Bosne i okvirnog sporazuma; ili koji su potrebiti za očuvanje suvereniteta, Hercegovine. Visoki je predstavnik donio Odluku koristeći se teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog ovlastima iz članka V Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir subjektiviteta Bosne i Hercegovine, sukladno podjeli nadležnosti u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Opći okvirni sporazum) i među institucijama Bosne i Hercegovine. Mogu se po potrebi pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za implementiranje osnivati i dodatne institucije za obavljanje takovih nadležnosti. mira (Bonska deklaracija) da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Član IV/4. Općeg okvirnog sporazuma, kako bi pomogao u iznalaženju Parlamentarna skupština je nadležna za: rješenja za probleme sukladno gore navedenom "donošenju a) Donošenje zakona potrebitih za provedbu odluka obvezujućih odluka kada to ocijeni nužnim" o određenim pitanjima, Predsjedništva ili za izvršavanje odgovornosti Skupštine po ovome uključujući "mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog Ustavu sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njezinih (b) Odlučivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija entiteta". Također Odlukom Visokog predstavnika je naloženo Bosne i Hercegovine i za međunarodne obveze Bosne i entitetima da, sukladno članku III/5.(b) Ustava BiH u roku od 12 Hercegovine mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, započnu pregovore (c) Odobravanje proračuna za institucije Bosne i kako bi svi aspekti statistike (prikupljanje, obrada i distribuiranje) Hercegovine. bili u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. U studenome (d) Odlučivanje o davanju suglasnosti na ratifikaciju ugovora. 2005. godine, na temelju odluke Visokoga predstavnika, zaključen (e) Ostale stvari potrebite za izvršavanje njezinih dužnosti, ili je Sporazum o primjeni jedinstvenih metodologija i jedinstvenih one koje su joj dodijeljene uzajamnim sporazumom entiteta. standarda pri izradi statističkih podataka Bosne i Hercegovine, Članak V/3. alineje(a) ,(c) i (d) kojima su se, između ostalog, entitetski ministri financija obvezali Predsjedništvo je nadležno za: da će osigurati da ovaj Sporazum na odgovarajući način poboljša (a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine. primjenu Zakona o statistici BiH, na način da, ukoliko je to potrebno, iniciraju izmjene postojećih entitetskih zakona o statistici. (c) Zastupanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i europskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u 16. Odgovarajući na pitanje je li Parlamentarna skupština onim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i imala mandat da oblast statistike regulira zakonom Ustavni je sud Hercegovina nije član. pošao od članka III/1.(a) Ustava BiH u kojemu je propisano da je (d) Vođenje pregovora o sklapanju međunarodnih ugovora vanjska politika u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine, Bosne i Hercegovine, otkazivanje i uz suglasnost Parlamentarne potom članka IV/4.(a) Ustava BiH u kojemu je propisana skupštine, ratificiranje takvih ugovora. nadležnost Parlamentarne skupštine za donošenje zakona koji su potrebni za provedbu odluka Predsjedništva, kao i članka V/3. V. Dopustivost Ustava BiH u kojemu su propisane nadležnosti Predsjedništva. 12. Zahtjev za ocjenu ustavnosti je podnio prvi zamjenik Prema članku V/3. Ustava BiH, između ostalog, Predsjedništvo je predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, nadležno za vođenje vanjske politike, predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i europskim organizacijama i pridruživanja. Europsko je povjerenstvo 2003. godine izradilo institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim Studiju izvodljivosti (vidi Izvješće Povjerenstva Vijeću o organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovine nije spremnosti Bosne i Hercegovine za pregovore o Sporazumu o član, kao i vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih stabilizaciji i pridruživanju sa Europskom unijom od 18. ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz suglasnost studenoga 2003. godine, dostupno na njeb stranici Direkcije za Parlamentarne skupštine, ratificiranje takvih ugovora. Europske integracije Bosne i Hercegovine, www.dei.gov.ba) u Predsjedništvo, u okviru svojih ustavnih nadležnosti, kreira i vodi kojoj je konstatiran napredak države na polju uspostave vanjsku politiku Bosne i Hercegovine čiji je elementarni aspekt demokratskih procedura, unapređenja vladavine prava, članstvo u međunarodnim organizacijama i integracijama. U tome poboljšanje makroekonomske stabilnosti, ali je i zaključeno da je kontekstu Ustavni sud podsjeća da je Bosna i Hercegovina, nakon nužno da Bosna i Hercegovina poduzme mnoge fundamentalne potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma, odnosno nakon stupanja reforme. U dijelu ovoga dokumenta u kojemu se govori o na snagu Ustava BiH, nastavila svoj međunarodnopravni ekonomskim reformama pod podnaslovom "Pouzdani statistički subjektivitet i zadržala članstvo u međunarodnim organizacijama podaci" naloženo je Bosni i Hercegovini da implementira u čiji je bila član i preuzima nužne korake radi ispunjenja svih potpunosti Zakon o statistici Šu to vrijeme još uvijek nametnuti obveza koje proizlaze iz članstva u ovim međunarodnim zakon Visokog predstavnikaĆ s ciljem stvaranja funkcionalnog organizacijama, posebice članstva u Ujedinjenim narodima. sustava za statistiku sa razvidnom raspodjelom nadležnosti i Usporedo sa ovim aktivnostima, intenzivirana je politika mehanizmima suradnje. Ovo je pitanje ušlo u krug identificiranih uključivanja Bosne i Hercegovine u europske integracije, što je 16 reformskih područja za koja se Bosna i Hercegovina obvezala rezultiralo članstvom Bosne i Hercegovine u Vijeću Europe 2002. da će ih riješiti tijekom 2004. godine. Kako se radilo o godine i potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa kratkoročnom prioritetu, Europsko je povjerenstvo već naredne Europskom unijom 2008. godine. Proces pristupanja europskim godine objavilo izvješće o napretku u rješavanju pitanja iz integracijama je složen i zahtjevan proces koji podrazumijeva niz prioritetnih/kratkoročnih područja (vidi Izvješće o stabilizaciji i privilegija i prava svake države članice, ali u isto vrijeme i niz pridruživanju 2004, dostupan na njeb stranici www.dei.gov.ba) u obveza koje su članice dužne ispuniti kako tijekom pristupnoga kojemu je konstatirala da "unatoč sporazumu iz studenoga 2003. procesa, tako i u postprijemnoj fazi. Pitanje nadležnosti godine između tri statistička zavoda da se pređe na jedinstven Parlamentarne skupštine da donese pobijani zakon nužno je, po sustav statistici u Bosni i Hercegovini, bilo je vrlo malo napretka. mišljenju Ustavnog suda, razmotriti u kontekstu ispunjavanja (Nametnuti) Zakon o statistici još nije usvojen u parlamentarnoj obveza i uvjeta za uključivanje Bosne i Hercegovine u procese proceduri državnoga parlamenta Š....Ć." Iz ovako formuliranih europske integracije, što je integralni segment vanjske politike zaključaka nedvosmisleno je da je Bosna i Hercegovina obvezana Bosne i Hercegovine koja je u isključivoj nadležnosti državnih u parlamentarnoj proceduri usvojiti Zakon o statistici kako bi institucija u smislu čl. III/1.(a) i V/3.(a) Ustava BiH. ispunila zahtjeve Europskoga povjerenstva iz Studije 17. Analizirajući proces kandidiranja Bosne i Hercegovine za izvodljivosti. Parlamentarna je skupština, 2004. godine, usvojila članstvo u Vijeću Europe, odnosno obveze proizašle iz statusa pobijani zakon, na temelju članka IV/4.(a) Ustava Bosne i članice, Ustavni je sud ustvrdio da je Parlamentarna skupština Hercegovine, u izvornom tekstu kakav je bio privremeno na snazi Bosne i Hercegovine podnijela Vijeću Europe zahtjev za prijem u na temelju Odluke Visokog predstavnika. njezino članstvo još 1995. godine, dok je četiri godine kasnije 19. Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, za Ustavni je sud Komitet ministara Vijeća Europe zatražio od Parlamentarne neprijeporno da je Parlamentarna skupština imala ovlasti donijeti skupštine Vijeća Europe da da mišljenje o zahtjevu Bosne i pobijani zakon na temelju članka IV/4.(a) u svezi članka V/3.(a) Hercegovine sukladno Statutarnoj rezoluciji 51(30A). Ustava BiH, kako bi se provele odluke iz domena vanjske politike Parlamentarna skupština Vijeća Europe je 2002. godine dala u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose Mišljenje (vidi Parlamentarna skupština Vijeća Europe – Mišljenje na proces stjecanja članstva u Vijeću Europe i potpisivanja broj 234(2002) "Zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo u Vijeću Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Europskom unijom. Europe", dostupno na njeb stranici Parlamentarne skupštine Vijeća Iako je predmetni zahtjev razmotren u kontekstu nadležnosti Europe, www.assembly.coe.int) u kojemu je preporučila Komitetu Parlamentarne skupštine za pitanja iz domene vanjske politike iz ministara Vijeća Europe da pozove Bosnu i Hercegovinu da članka III/1.(a) Ustava BiH, Ustavni sud naglašava da postane članicom Vijeća Europe i dodijeli Bosni i Hercegovini pet Parlamentarna skupština, kao institucija Bosne i Hercegovine, mjesta u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. U Mišljenju je prema članku IV/4.(a) Ustava BiH, ima nadležnost u odnosu na navedeno da Parlamentarna skupština Vijeća Europe prima na sva pitanja koja su propisana člankom III/1. Ustava BiH. Ukoliko znanje pisma Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedatelja se u ovom širem kontekstu razmotri predmetni zahtjev, nužno je domova Parlamenta i premijera i konstatira da se Bosna i zaključiti da postojanje središnje agencije za statistiku značajno Hercegovine obvezala ispuniti obveze koje su citirane u Mišljenju, unapređuje funkcioniranje svih oblasti koje su u nadležnosti a među kojima i obvezu koja je kategorizirana u dijelu u vezi sa institucija Bosne i Hercegovine, uključujući i carinsku politiku, domaćim zakonodavstvom: - da usvoji, u roku od šest mjeseci monetarnu politiku, politiku i reguliranje pitanja imigracije, nakon njezinoga prijema, ukoliko to već nije urađeno, zakone kojå izbjeglica i azila, uspostave i funkcioniranja zajedničkih i je privremeno nametnuo Visoki predstavnik. Parlamentarna međunarodnih komunikacijskih sredstava itd. Iako ove obveze skupština Vijeća Europe je, u Mišljenju, izrazila stav da je "svjesna spadaju u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, te činjenice da neke od gore formuliranih obveza spadaju u oblast je za njihovo ispunjenje odgovorna Bosna i Hercegovine, i entiteti nadležnosti entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine i Republike imaju ustavnu obvezu pomoći institucijama Bosne i Hercegovine Srpske), čije je djelovanje od suštinskoga značaja za ispunjavanje da ih ispoštuju prema članku III stavak 2. točka (b) Ustava BiH. tih obveza. Bez obzira na to, Skupština smatra da su vlasti države 20. Ustavni sud, u konačnici, naglašava da je donošenjem Bosne i Hercegovine odgovorne Vijeću Europe da osiguraju da pobijanoga zakona Bosna i Hercegovina ispunila jedan od entiteti poduzmu nužne mjere za ispunjavanje ovih obveza." zahtjeva predviđenih u okviru ovih međunarodnih obveza, ali je 18. Dalje, kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine također stvorila i zakonodavni okvir za objektivno i nepristrano Europskoj uniji, odnosno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i prikupljanje i distribuiranje statističkih podataka, koji su pridruživanju, Ustavni je sud utvrdio da su aktivnosti Bosne i relevantni kako za donositelje odluka u zemlji, za međunarodne Hercegovine u okviru ovoga procesa započele ispunjavanjem odnose Bosne i Hercegovine, kao i za poštivanje prava na pristup obveza iz "Mape puta" koja je sadržala 18 prvih reformskih koraka informacijama svim građanima, te tako doprinijela jačanju koje je Bosna i Hercegovina bila dužna ispuniti kako bi Europsko vladavine prava kao jednog od temeljnih načela funkcioniranja povjerenstvo pristupilo izradi Studije izvodljivosti, kojom je demokratske države. trebalo procijeniti spremnost Bosne i Hercegovine da poduzme 21. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je Parlamentarna sljedeće korake ka europskim integracijama u okviru procesa skupština donošenjem pobijanoga zakona postupila sukladno svojim ovlastima iz članka IV/4.(a) Ustava BiH. Prema tome, skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 9. jula 2008. Ustavni je sud zaključio da je pobijani zakon sukladan članku godine da dostave odgovore na zahtjev. IV/4.(a) Ustava BiH. 3. Predstavnički dom i Dom naroda Parlamentarne VII. Zaključak skupštine Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovore na zahtjev. 22. Ustavni je sud zaključio da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 26/04 i 4. Ustavni sud je na predlog sudije izvjestioca, u skladu sa 42/04) sukladan članku IV/4.(a) Ustava BiH. Zaključeno je da je članom 15 stav 3 Pravila Ustavnog suda, od Kancelarije Parlamentarna skupština imala ovlasti donijeti pobijani zakon na Visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske temelju članka IV/4.(a) u svezi članka V/3.(a) Ustava BiH kako bi unije za Bosnu i Hercegovinu (u daqnjem tekstu: OHR) zatražio se provele odluke iz domene vanjske politike u nadležnosti pismeno mišljenje u vezi sa podnesenim zahtjevom. Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na proces 5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, pismeno stjecanja članstva u Vijeću Europe i potpisivanja Sporazuma o mišljenje OHR-a dostavljeno je podnosiocima zahtjeva 27. stabilizaciji i pridruživanju sa Europskom unijom. oktobra 2008. godine. 23. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 6. U skladu sa članom 93 stav 1 alineja 2 i stav 3 Pravila Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću 24. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke predsjednice Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Ćemana u radu i odlučivanju o predmetnom zahtjevu, jer su učestvovali u donošenju osporenog zakona kao članovi Predsjednica Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daqnjem Ustavnog suda tekstu: Parlamentarna skupština). Bosne i Hercegovine Seada Palavrić, v. r. III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u 7. Podnosioci zahtjeva su naveli da je Parlamentarna predmetu broj U 11/08, rješavajući zahtjev dvanaest poslanika skupština donijela osporeni zakon, koji je na privremenoj Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i osnovi nametnuo Visoki predstavnik, i njegove izmjene na Hercegovine, na osnovu člana VI/3a) Ustava Bosne i osnovu člana IV/4a) Ustava Bosne i Hercegovine, što Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila predstavlja univerzalnu nadležnost svakog parlamenta u Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i oblasti zakonodavne vlasti. Međutim, shodno navodima Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: podnosilaca zahtjeva, "Parlamentarna skupština nije navela David Feldman, potpredsjednik odredbu, tj. ustavni osnov koji joj daje mandat da oblast koja je Miodrag Simović, potpredsjednik predmet regulisawa ona reguliše". Shodno stanovištu podnosilaca zahtjeva, Parlamentarna skupština nije imala Valerija Galić, potpredsjednica mandat da ovu oblast reguliše zakonom, jer te nadležnosti se Tudor Pantiru, sudija ne ubrajaju u njene nadležnosti iz člana III/1 Ustava BiH. Mato Tadić, sudija Dalje, podnosioci zahtjeva su naveli da član III Ustava BiH ne Constance Grenje, sudija ostavlja dileme o tome da je oblast sudstva iskqučiva Krstan Simić, sudija nadležnost entitetâ i da podnosioci predstavke, prihvaćenim na sjednici održanoj 30. januara 2009. godine donio je metodima tumačewa svih članova Ustava BiH, a posebno člana II "koji tretira univerzalna qudska prava i slobode", nisu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 mogli da prepoznaju i utvrde ustavni osnov za donošenje Odbija se zahtjev dvanaest poslanika Predstavničkog doma osporenog zakona. Takođe, navedeno je da se, s druge strane, Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu zakonodavac nije pozvao na ustavni osnov za donošenje ovog ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu zakona iz člana III/5a) Ustava BiH, čime bi se formalno Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i omogućilo da se ova nadležnost sa entitetâ prenese u Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08). nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da je Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom Podnosioci zahtjeva iznijeli su svoje mišljenje o postojećem savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i sudskom sistemu kao glomaznom, nefunkcionalnom i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08) donesen u skladu sa neefikasnom u kom nisu otklonjene i iskorijenjene korupcija i Ustavom Bosne i Hercegovine. pristrasnost, kao i politikanstvo i suđenje prema Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i nacionalnim i drugim uzusima. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u b) Amicus curiae - Mišljenje OHR-a "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 8. OHR je naveo da zahtjev podnosilaca da se osporeni zakon stavi van snage zbog propusta da se citira odgovarajuća ustavna OBRAZLOŽEWE odredba u njegovoj preambuli proizilazi iz pogrešnog I. Uvod shvatawa. S tim u vezi, navedeno je da je neophodnost da se u 1. Dvanaest poslanika Predstavničkog doma preambuli zakonâ navede wihov ustavni osnov formalni Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daqnjem zahtjev predviđen u Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je 4. juna 2008. godine propisa u institucijama Bosne i Hercegovine iz januara 2005. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni godine. Ali, takođe je navedeno da poslovnici domova sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i Parlamentarne skupštine BiH koji su bili na snazi u vrijeme tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik donošewa osporenog zakona nisu sadržavali takav zahtjev, jer Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08). nisu propisivali detaqna pravila u vezi sa sadržinom preambule zakonâ koje donosi Parlamentarna skupština. II. Postupak pred Ustavnim sudom Dosljedna praksa Parlamentarne skupštine prije usvajawa 2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od novih poslovnika ilustruje da se preambulom zakonâ upućuje na Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne član IV/4a) Ustava BiH kao ustavni osnov za Parlamentarnu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 skupštinu da donosi zakone, a ne kao osnov za vršenje Sljedeća pitawa su u nadležnosti institucija Bosne i odgovornosti nad određenim područjem nadležnosti. Na to Hercegovine: ukazuju, kako je navedeno u Mišljenju, i zakoni doneseni na a) Spoqna politika osnovu čl. III/5a) i III/5b) Ustava BiH koji su proizašli iz b) Spoqnotrgovinska politika sporazumâ o prenosu nadležnosti koje su zakqučili entiteti. c) Carinska politika Obje preambule, kako ona u Zakonu o osnivanju Kompanije za d) Monetarna politika, kao što je predviđeno članom prenos električne energije u Bosni i Hercegovini VII ("Službeni glasnik BiH" broj 35/04), tako i ona u Zakonu o e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bos- sistemu indirektnog oporezivawa u Bosni i Hercegovini ne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 44/03, 52/04, 34/07 i 4/08), upućuju f) Politika i reguliSanje pitawa imigracije, izbjeglica na član IV/4a) Ustava BiH, a nijedna na čl. III/5a) i III/5b). S tim i azila u vezi OHR je citirao odluku Ustavnog suda u predmetu ocjene g) Sprovođenje međunarodnih i međuentitetskih ustavnosti Zakona o osnivanju Kompanije za prenos električne krivičnopravnih propisa, ukqučujući i odnose sa energije u Bosni i Hercegovini u kojoj je Ustavni sud naveo da je Interpolom "nesporno prilikom donošewa predmetnog zakona koji sadrži h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i osporene odredbe bila poštivana odredba člana III/5b) Ustava međunarodnih komunikacionih sredstava BiH s obzirom na to da je predmetni zakon donesen na osnovu i) Regulisanje međuentitetskog transporta Sporazuma koji su premijeri oba entiteta potpisali 2. juna j) Kontrola vazdušnog saobraćaja 2003. godine". Time je, shodno mišljenju OHR-a, Ustavni sud uzeo u obzir stvarni ustavni osnov za Bosnu i Hercegovinu da Član III/2b) u relevantnom dijelu glasi: uređuje ovu oblast, a ne samo činjenicu da je Parlamentarna Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć Vladi skupština u preambuli navedenog zakona navela jedino član Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje IV/4a) Ustava BiH kao osnov za donošenje zakona. međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine Š....Ć. 9. OHR je naveo da je tvrdwa podnosilaca da ne postoji Član III/3a) ustavni osnov za donošenje osporenog zakona neosnovana, jer je Sve Vladine funkcije i ovlašćewa koja nisu ovim ustavom nesporno da je osporeni zakon usvojen u skladu sa članom III/5b) izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine Ustava BiH proizilazeći iz Sporazuma o prenosu pripadaju entitetima. nadležnosti. U tom kontekstu OHR je naglasio da podsjeća da je Član III/5 u obrazloženju priloženom uz predlog osporenog zakona, koji a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim je Savjet ministara proslijedilo Parlamentarnoj skupštini, stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entitetâ; izričito navedeno da je ustavni osnov za donošenje zakonâ u stvarima koje su predviđene aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sadržan u članu III/5 Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, kako je dalje navedeno, dokaz da je osporeni zakon usvojen u teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i skladu sa izvršenim prenosom nadležnosti može da se nađe i u međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu čl. 92 i 93 osporenog zakona u kojima je propisan prestanak sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i važewa entitetskih zakona i prvobitnog Zakona o Visokom Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene sudskom i tužilačkom savjetu BiH danom stupawa na snagu prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti. osporenog zakona. b) U periodu od šest mjeseci od stupawa na snagu ovog 10. U vezi sa tvrdwom podnosilaca da su sudska i tužilačka ustava entiteti će otpočeti pregovore sa ciljem da u pitawa u iskqučivoj nadležnosti entitetâ, OHR je ukazao na nadležnost institucija Bosne i Hercegovine ukquče i druga odluku Ustavnog suda BiH u predmetu broj U 26/01, koji se odnosio pitawa, ukqučujući korišćenje energetskih resursa i na Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, u kom je utvrđeno da je zajedničke privredne projekte. navedeni zakon u skladu sa Ustavom BiH. Takođe, shodno Član IV/4 stanovištu OHR-a, činjenica da "za Bosnu i Hercegovinu postoji uloga u sudskim i tužilačkim pitawima bez potrebe za prenosom Parlamentarna skupština je nadležna za: nadležnosti, takođe je iskazana Zakonom o Visokom sudskom i a) Donošenje zakona koji su potrebni za sprovođenje odluka tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, donesenom 23. maja 2002. Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema godine". Takođe je navedeno da je Sporazum o prenosu nadležnosti ovom ustavu i bio zakqučen upravo zbog toga što su određena pitawa koja su b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad obuhvaćena osporenim zakonom potpadala pod nadležnost institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze entitetâ, te da je jasno da je dejstvo takvog sporazuma bilo da se na Bosne i Hercegovine institucije Bosne i Hercegovine prenesu pitawa vezana za c) Odobravanje buxeta za institucije Bosne i "poslove i funkcije sudija i tužilaca" koje su još uvijek Hercegovine potpadale pod nadležnost entitetâ. d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora 11. Na kraju, shodno stanovištu OHR-a, predmetni zahtjev e) Ostala pitawa koja su potrebna da se sprovedu njene je neosnovan, jer je zasnovan na pogrešnim pretpostavkama da se dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom obaveza da se navede ustavni osnov zakona u preambuli odnosi entitetâ. na ustavni osnov za institucije Bosne i Hercegovine da vrše nadležnost nad određenim pitanjem, a ne na ustavni osnov za 13. Na osnovu člana IV/4a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarnu skupštinu da donosi zakone i da povreda takve Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici obaveze čini zakon ništavim. Osim toga, OHR je naveo da Predstavničkog doma, održanoj 11. maja 2004. godine, i na smatra da ustavni osnov za usvajanje osporenog zakona postoji i sjednici Doma naroda, održanoj 21. maja 2004. godine, usvojila da ga je predlagač zakona jasno predočio, te da je taj ustavni je osnov Parlamentarna skupština prihvatila. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj IV. Relevantni propisi 25/04) 12. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Glava I - Opšte odredbe Član III/1 Član 1 I. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine Osnivanje (1) Ovim zakonom osniva se Visoki sudski i tužilački zahtjevom se traži da se ocijeni usklađenost osporenog zakona savjet i reguliše: njegov rad, organizacija, nadležnosti, sa Ustavom Bosne i Hercegovine, što je u nadležnosti ovlašćewa i uslovi i mandat za vršenje sudijske i tužilačke Ustavnog suda iz navedenog člana. funkcije, imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3a) Ustava Bosne i odgovornost sudija i tužilaca, privremeno udaljenje sudija i Hercegovine i člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni tužilaca od vršewa dužnosti, nespojivost dužnosti sudija sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što su ga i tužilaca s drugim dužnostima, prestanak mandata sudija i podnijeli ovlašćeni subjekti, jer je Ustavni sud nadležan da tužilaca i druga pitawa u vezi s radom Visokog sudskog i odlučuje, i zato što ne postoji nijedan drugi formalni razlog tužilačkog savjeta(u daljem tekstu:Savjet. iz člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog suda zbog kog zahtjev nije (2) Savjet je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima dopustiv. svojstvo pravnog lica. (3) Na Savjet se ne primjenjuju odredbe Zakona o VI. Meritum ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i 18. Podnosioci zahtjeva, u suštini, smatraju da Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 5/03 i 42/03 ) i Parlamentarna skupština nije imala ustavni osnov da donese Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik osporeni zakon s obzirom na ograničewa nadležnosti iz člana BiH" broj 32/02 ). III/1 Ustava BiH. Takođe, smatraju spornim to što se 14. Sporazum o prenošenju određenih odgovornosti zakonodavac nije pozvao na ustavni osnov iz člana III/5a) entitetâ kroz osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Ustava BiH, čime bi se formalno omogućilo da se ova Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" nadležnost sa entitetâ prenese u nadležnost Parlamentarne broj 16/04 od 27. marta 2004. godine): skupštine Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska 19. S obzirom na to da podnosioci zahtjeva osporavaju 1. U skladu sa članom III/5b) Ustava Bosne i Hercegovine, ustavnu nadležnost za donošenje osporenog zakona, Ustavni entitet Federacija Bosne i Hercegovine (Federacija) i sud će zahtjev razmotriti u širem ustavnom kontekstu, ne entitet Republika Srpska (Republika Srpska) ovim daju ograničavajući se na odredbe Ustava BiH koje su navedene u saglasnost da se uspostavi institucija države Bosne i zahtjevu. Hercegovine pod nazivom Visoki sudski i tužilački savjet 20. U Mišljenju koje je dostavio OHR je navedena činjenica Bosne i Hercegovine (Savjet) od dana stupawa na snagu novog da je osporeni zakon donesen na osnovu i kao rezultat Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Sporazuma o prenošenju određenih odgovornosti entitetâ Hercegovine. kroz osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i 2. Savjet je odgovoran za samostalnost, nezavisnost, Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sporazum), a da je nakon nepristrasnost, stručnost i efikasnost sudstva, što potpisivawa Sporazuma Savjet ministara pripremio Nacrt ukqučuje i tužilačku funkciju, u Federaciji i Republici osporenog zakona i predložio ga Parlamentarnoj skupštini. Srpskoj, kao i na nivou Bosne i Hercegovine. U obrazloženju Predloga zakona, kako je navedeno u Mišljenju, 3. Federacija i Republika Srpska podržavaju Savjet e u naveden je ustavni osnov za donošenje osporenog zakona skladu sa wihovim obavezama iz člana VIII/3 Ustava Bosne i sadržan u članu III/5 Ustava BiH uz Sporazum koji se nalazio u Hercegovine. dodatku Predloga zakona. OHR je svoje mišljenje o Bosna i Hercegovina neosnovanosti predmetnog zahtjeva zasnovao na stanovištu da 4. Bosna i Hercegovina preuzima odgovornosti koje su zahtjev proizilazi iz pogrešnog razumijevawa navođewa entiteti na nju prenijeli, kao što je određeno ovim odgovarajuće ustavne odredbe u preambulama zakonâ koje sporazumom. donosi Parlamentarna skupština, gdje se navodi član IV/4a) 5. U saradwi sa Nezavisnom pravosudnom komisijom, Ustava BiH kao ustavni osnov za donošenje zakonâ, a ne osnov za Savjet ministara Bosne i Hercegovine pripremiće Zakon o vršenje odgovornosti nad određenim područjem nadležnosti. Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine. I u drugim slučajevima u kojima su zakoni doneseni na Zakon će biti u skladu sa uslovima ovog sporazuma i državnom nivou na osnovu sporazuma entitetâ o prenosu relevantnim evropskim i međunarodnim standardima. nadležnosti, kako je navedeno u Mišljenju, konkretno Zakona 6. Savjet ministara Bosne i Hercegovine predaće Nacrt o sistemu indirektnog oporezivawa i Zakona o osnivanju zakona Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Kompanije za prenos električne energije u Bosni i 7. Bosna i Hercegovina obezbijediće dovoqno prostorija i Hercegovini, takođe je u preambulama zakonâ naveden član potrebna sredstva za rad sekretarijata, tako da Savjet IV/4a) Ustava BiH kao osnov za wihovo donošenje. Ocjenjujući može početi da radi u roku od mjesec dana od dana stupawa na ustavnost pojedinih odredbi citiranog zakona, Ustavni sud je u snagu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu s svojoj Odluci broj U 17/05 (vidi, Ustavni sud, odluka o ciljem olakšavawa pretvarawa u jedan Savjet. meritumu od 26. maja 2006, "Službeni glasnik Bosne i V. Dopustivost Hercegovine" broj 87/06) uzeo u obzir da postoji ustavni osnov da Bosna i Hercegovina zakonski uredi oblast koju su entiteti 15. Shodno članu VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine, Sporazumom, u smislu člana III/5a) Ustava BiH, prenijeli u Ustavni sud će imati iskqučivu jurisdikciju da odluči o bilo državnu nadležnost, pri čemu nije bilo relevantno da se kom sporu koji se javlja po ovom ustavu i koji je nastao između navede član IV/4a) Ustava BiH u preambuli zakona kao osnov za entitetâ, ili između Bosne i Hercegovine i jednog entiteta donošenje zakona. ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, 21. U ispitivanju navoda iz zahtjeva Ustavni sud je pošao od ukqučujući, ali ne ograničavajući se na pitanje da li je bilo koja odredba zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. člana III Ustava BiH u kom je regulisano pitanje nadležnosti i Ovakve sporove pred Ustavnim sudom može da pokrene jedna odnosa između institucija Bosne i Hercegovine i entitetâ, i četvrtina članova/delegata bilo kog doma Parlamentarne to na način da su u stavu 1 ovog člana taksativno navedene skupštine. nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Ove 16. Predmetni zahtjev je podnijelo dvanaest poslanika nadležnosti su iskqučivo nadležnosti institucija Bosne i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i ne postoji ustavni osnov prema kom bi one mogle Hercegovine, koji čine jednu četvrtinu članova ovog doma i da budu prenesene u nadležnost institucija entitetâ. U stavu 2 stoga su ovlašćeni da podnesu predmetni zahtjev na osnovu citiranog člana propisane su nadležnosti entitetâ, obaveze člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje, ovim entitetâ da pružaju pomoć Vladi Bosne i Hercegovine u poštivanju međunarodnih obaveza, kao i da ispune uslove za zakon u oblasti koja je na osnovu Sporazuma između entiteta, pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom. U prema članu III/5 Ustava BiH, prenesena na državni nivo. ovom stavu nema drugih taksativno navedenih iskqučivih Ustavni sud smatra da nenavođenje ovog osnova u preambuli nadležnosti entitetâ, ali je dalje, u trećem stavu ovog člana, zakona nije razlog da se osporeni zakon proglasi neustavnim s propisano da sve Vladine funkcije i ovlašćewa koji nisu ovim obzirom na nespornu nadležnost Parlamentarne skupštine da ustavom izričito povjereni institucijama Bosne i donese osporeni zakon. Hercegovine pripadaju entitetima. 27. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, 22. Analizirajući, dalje, ustavne odredbe člana III, Ustavni Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. sud uviđa da, iako je članom III stav 3 Ustava BiH propisano da 28. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke sve Vladine funkcije i ovlašćewa koji nisu ovim ustavom BiH Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. izričito povjereni institucijama Bosne i Hercegovine Predsjednica pripadaju entitetima, u stavu 5 tačka a) je dato ovlašćenje Ustavnog suda Bosni i Hercegovini da preuzme određene nadležnosti od Bosne i Hercegovine entitetâ za šta se u Ustavu BiH koristi termin dodatne Seada Palavrić, s. r. nadležnosti. Shodno tumačenju Ustavnog suda, riječ je o tri vrste preuzimawa nadležnosti: (1) u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entitetâ; (2) stvarima koje su Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predviđene u aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili (3) predmetu broj U 11/08, rješavajući zahtjev dvanaest koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine prema Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni čl. III/3 i III/5 Ustava BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: 26/01 od 28. septembra 2001. godine, objavljena u "Službenom Da vid Feldman, potpredsjednik glasniku BiH" broj 4/02). 23. Ustavni sud je utvrdio da je osporeni zakon donesen Miodrag Simović, potpredsjednik nakon što su entiteti zakqučili Sporazum u skladu sa članom Valerija Galić, potpredsjednica III/5 Ustava BiH, kojim su dali saglasnost da se uspostavi Tudor Pantiru, sudija institucija države Bosne i Hercegovine pod nazivom Visoki Mato Tadić, sudija sudski i tužilački savjet od dana stupawa na snagu novog Constance Grenje, sutkinja Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Krstan Simić, sudija Hercegovine. Savjet ministara se obavezao da će na sjednici održanoj 30. januara 2009. godine donio je Parlamentarnoj skupštini predati Nacrt zakona. Nesporno je, dakle, da je Bosna i Hercegovina, u smislu člana III/5a) ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Ustava BiH, preuzela nadležnost od entitetâ u ovoj oblasti Odbija se zahtjev dvanaest poslanika Predstavničkog doma sudstva nakon što su o tome entiteti postigli saglasnost, čime Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu je stvoren ustavni osnov za donošenje osporenog zakona, kao i ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću njegovih izmjena i dopuna. Naime, za podnosioce zahtjeva je Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" sporno to što je kao osnov za donošenje zakona u preambuli br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08). osporenog zakona naveden član IV/4a) Ustava BiH u kom je Utvrđuje se da je Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom inkorporisana univerzalna nadležnost za donošenje zakona, a vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i ne član III/5a) Ustava BiH, čime bi se "formalno omogućilo da Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08) donesen u skladu se ova nadležnost prenese u nadležnost Parlamentarne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. skupštine Bosne i Hercegovine". Ustavni sud, i u ovom Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i kontekstu, naglašava da je formalni prenos nadležnosti sa Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i entitetskog na državni nivo izvršen Sporazumom, čime je Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u nadležnost za formiranje Visokog sudskog i tužilačkog "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". savjeta prenesena na državni nivo. Parlamentarna skupština je donijela osporeni zakon u oblasti koja je prenesena na OBRAZLOŽENJE državni nivo, postupajući na taj način u okviru svojih I. Uvod ovlašćewa iz člana IV/4a) Ustava BiH. 1. Dvanaest poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne 24. Tumačenjem relevantnih odredbi Ustava BiH na koje je skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci upućeno u obrazloženju ove odluke Ustavni sud je zakqučio da zahtjeva) podnijelo je 4. juna 2008. godine Ustavnom sudu je Parlamentarna skupština imala ustavni osnov da donese Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za osporeni zakon, jer je donijela zakon u oblasti koja je na osnovu ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom Sporazuma između entiteta, prema članu III/5 Ustava BiH, vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i prenesena na državni nivo. Ustavni sud smatra da nenavođenje Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08). ovog osnova u preambuli zakona nije razlog da se osporeni II. Postupak pred Ustavnim sudom zakon proglasi neustavnim s obzirom na nespornu nadležnost Parlamentarne skupštine da donese osporeni zakon. 2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine 25. Ustavni sud je zakqučio da je osporeni zakon donesen u Bosne i Hercegovine zatraženo je 9. jula 2008. godine da dostave skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. odgovore na zahtjev. VII. Zakqučak 3. Predstavnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine 26. Tumačenjem relevantnih odredbi Ustava BiH na koje je Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovore na zahtjev. upućeno u obrazloženju ove odluke Ustavni sud je zakqučio da 4. Ustavni sud je na prijedlog sudije izvjestioca, u skladu sa je Parlamentarna skupština imala ustavni osnov da donese članom 15. stav 3. Pravila Ustavnog suda, od Ureda Visokog Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, jer je donijela predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije za Bosnu 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: OHR) zatražio pismeno Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini mišljenje u vezi sa podnesenim zahtjevom. u kojoj je Ustavni sud naveo da je "nesporno prilikom donošenja 5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, predmetnog zakona koji sadrži osporene odredbe bila poštivana pismeno mišljenje OHR-a dostavljeno je podnosiocima zahtjeva odredba člana III/5.b) Ustava BiH s obzirom na to da je 27. oktobra 2008. godine. predmetni zakon donesen na osnovu Sporazuma koji su premijeri 6. U skladu sa članom 93. stav 1. alineja 2. i stav 3. Pravila oba entiteta potpisali 2. juna 2003. godine". Time je, prema Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću mišljenju OHR-a, Ustavni sud uzeo u obzir stvarni ustavni osnov predsjednice Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada za Bosnu i Hercegovinu da uređuje ovu oblast, a ne samo Ćemana u radu i odlučivanju o predmetnom zahtjevu, jer su činjenicu da je Parlamentarna skupština u preambuli navedenog učestvovali u donošenju osporenog zakona kao članovi zakona navela jedino član IV/4.a) Ustava BiH kao osnov za Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem donošenje zakona. tekstu: Parlamentarna skupština). 9. OHR je naveo da je tvrdnja podnosilaca da ne postoji ustavni osnov za donošenje osporenog zakona neosnovana, jer je III. Zahtjev nesporno da je osporeni zakon usvojen u skladu sa članom a) Navodi iz zahtjeva III/5.b) Ustava BiH proizlazeći iz Sporazuma o prijenosu 7. Podnosioci zahtjeva su naveli da je Parlamentarna nadležnosti. U tom kontekstu OHR je naglasio da podsjeća da je u skupština donijela osporeni zakon, koji je na privremenoj osnovi obrazloženju priloženom uz prijedlog osporenog zakona, koji je nametnuo Visoki predstavnik, i njegove izmjene na osnovu člana Vijeće ministara proslijedilo Parlamentarnoj skupštini, izričito IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, što predstavlja univerzalnu navedeno da je ustavni osnov za donošenje zakonâ sadržan u nadležnost svakog parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. članu III/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, kako je dalje Međutim, prema navodima podnosilaca zahtjeva, navedeno, dokaz da je osporeni zakon usvojen u skladu sa "Parlamentarna skupština nije navela odredbu, tj. ustavni osnov izvršenim prijenosom nadležnosti može se naći i u čl. 92. i 93. koji joj daje mandat da oblast koja je predmet reguliranja ona osporenog zakona u kojima je propisan prestanak važenja regulira". Prema stavu podnosilaca zahtjeva, Parlamentarna entitetskih zakona i prvobitnog Zakona o Visokom sudskom i skupština nije imala mandat da ovu oblast regulira zakonom, jer tužilačkom vijeću BiH danom stupanja na snagu osporenog te nadležnosti se ne ubrajaju u njene nadležnosti iz člana III/1. zakona. Ustava BiH. Dalje, podnosioci zahtjeva su naveli da član III 10. U vezi sa tvrdnjom podnosilaca da su sudska i tužilačka Ustava BiH ne ostavlja dileme o tome da je oblast pravosuđa pitanja u isključivoj nadležnosti entitetâ, OHR je ukazao na isključiva nadležnost entitetâ i da podnosioci predstavke, odluku Ustavnog suda BiH u predmetu broj U 26/01, koji se prihvaćenim metodama tumačenja svih članova Ustava BiH, a odnosio na Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, u kojem je posebno člana II "koji tretira univerzalna ljudska prava i utvrđeno da je navedeni zakon u skladu sa Ustavom BiH. slobode", nisu mogli prepoznati i utvrditi ustavni osnov za Također, prema stavu OHR-a, činjenica da "za Bosnu i donošenje osporenog zakona. Također, navedeno je da se, s Hercegovinu postoji uloga u sudskim i tužilačkim pitanjima bez druge strane, zakonodavac nije pozvao na ustavni osnov za potrebe za prijenosom nadležnosti, također je iskazana Zakonom donošenje ovog zakona iz člana III/5.a) Ustava BiH, čime bi se o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, formalno omogućilo da se ova nadležnost sa entitetâ prenese u donesenom 23. maja 2002. godine". Također je navedeno da je nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Sporazum o prijenosu nadležnosti i bio zaključen upravo zbog Podnosioci zahtjeva iznijeli su svoje mišljenje o postojećem toga što su određena pitanja koja su obuhvaćena osporenim pravosudnom sistemu kao glomaznom, nefunkcionalnom i zakonom potpadala pod nadležnost entitetâ, te da je jasno da je neefikasnom u kojem nisu otklonjene i iskorijenjene korupcija i djelovanje takvog sporazuma bilo da se na institucije Bosne i pristranost, kao i politikanstvo i suđenje prema nacionalnim i Hercegovine prenesu pitanja vezana za "poslove i funkcije sudija drugim uzusima. i tužilaca" koje su još uvijek potpadale pod nadležnost entitetâ. 11. Na kraju, prema stavu OHR-a, predmetni zahtjev je b) Amicus curiae - Mišljenje OHR-a neosnovan, jer je zasnovan na pogrešnim pretpostavkama da se 8. OHR je naveo da zahtjev podnosilaca da se osporeni zakon obaveza da se navede ustavni osnov zakona u preambuli odnosi stavi van snage zbog propusta da se citira odgovarajuća ustavna na ustavni osnov za institucije Bosne i Hercegovine da vrše odredba u njegovoj preambuli proizlazi iz pogrešnog shvatanja. nadležnost nad određenim pitanjem, a ne na ustavni osnov za S tim u vezi, navedeno je da je neophodnost da se u preambuli Parlamentarnu skupštinu da donosi zakone i da povreda takve zakonâ navede njihov ustavni osnov formalni zahtjev predviđen obaveze čini zakon ništavim. Osim toga, OHR je naveo da u Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u smatra da ustavni osnov za usvajanje osporenog zakona postoji institucijama Bosne i Hercegovine iz januara 2005. godine. Ali, i da ga je predlagač zakona jasno predočio, te da je taj ustavni također je navedeno da poslovnici domova Parlamentarne osnov Parlamentarna skupština prihvatila. skupštine BiH koji su bili na snazi u vrijeme donošenja osporenog zakona nisu sadržavali takav zahtjev, jer nisu IV. Relevantni propisi propisivali detaljna pravila u vezi sa sadržajem preambule 12. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu zakonâ koje donosi Parlamentarna skupština. Dosljedna praksa glasi: Parlamentarne skupštine prije usvajanja novih poslovnika Član III/1. ilustrira da se preambulom zakonâ upućuje na član IV/4.a) I. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine Ustava BiH kao ustavni osnov za Parlamentarnu skupštinu da donosi zakone, a ne kao osnov za vršenje odgovornosti nad Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i određenim područjem nadležnosti. Na to ukazuju, kako je Hercegovine: navedeno u Mišljenju, i zakoni doneseni na osnovu čl. III/5.a) i a) Vanjska politika III/5.b) Ustava BiH koji su proizašli iz sporazumâ o prijenosu b) Vanjskotrgovinska politika nadležnosti koje su zaključili entiteti. Obje preambule, kako ona c) Carinska politika u Zakonu o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije d) Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 35/04), tako i ona u Zakonu o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 44/03, 52/04, 34/07 i Hercegovine 4/08), upućuju na član IV/4.a) Ustava BiH, a nijedna na čl. f) Politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila III/5.a) i III/5.b). S tim u vezi OHR je citirao odluku Ustavnog g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih suda u predmetu ocjene ustavnosti Zakona o osnivanju krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom h) Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj međunarodnih komunikacijskih sredstava 16/04 od 27. marta 2004. godine): i) Reguliranje međuentitetskog transporta Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska j) Kontrola zračnog saobraćaja 1. U skladu sa članom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Član III/2.b) u relevantnom dijelu glasi: entitet Federacija Bosne i Hercegovine (Federacija) i entitet Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć Vladi Bosne i Republika Srpska (Republika Srpska) ovim daju saglasnost da se Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje uspostavi institucija države Bosne i Hercegovine pod nazivom međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine Š....Ć. Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (Vijeće) od Član III/3.a) dana stupanja na snagu novog Zakona o Visokom sudskom i Sve Vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim ustavom tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine. izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju 2. Vijeće je odgovorno za samostalnost, nezavisnost, entitetima. nepristranost, stručnost i efikasnost pravosuđa, što uključuje i Član III/5. tužilačku funkciju, u Federaciji i Republici Srpskoj, kao i na a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim nivou Bosne i Hercegovine. stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entitetâ; u 3. Federacija i Republika Srpska podržavaju Vijeće u skladu stvarima koje su predviđene aneksima 5-8. Općeg okvirnog sa njihovim obavezama iz člana VIII/3. Ustava Bosne i sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, Hercegovine. teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i Bosna i Hercegovina međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa 4. Bosna i Hercegovina preuzima odgovornosti koje su podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. entiteti na nju prenijeli, kao što je određeno ovim sporazumom. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za 5. U saradnji sa Nezavisnom pravosudnom komisijom, Vijeće vršenje ovih nadležnosti. ministara Bosne i Hercegovine pripremit će Zakon o Visokom b) U periodu od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine. Zakon će biti u ustava entiteti će otpočeti pregovore sa ciljem da u nadležnost skladu sa uvjetima ovog sporazuma i relevantnim evropskim i institucija Bosne i Hercegovine uključe i druga pitanja, međunarodnim standardima. uključujući korištenje energetskih resursa i zajedničke 6. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine predat će Nacrt privredne projekte. zakona Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Član IV/4. 7. Bosna i Hercegovina osigurat će dovoljno prostorija i Parlamentarna skupština je nadležna za: potrebna sredstva za rad sekretarijata, tako da Vijeće može a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka početi da radi u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema ovom Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću s ciljem ustavu olakšavanja pretvaranja u jedno Vijeće. b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad V. Dopustivost institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine 15. Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine Ustavni sud će imati isključivu jurisdikciju da odluči o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu i koji je nastao između d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora entitetâ, ili između Bosne i Hercegovine i jednog entiteta ili oba e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom ali ne ograničavajući se na pitanje da li je bilo koja odredba entitetâ. zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Ovakve 13. Na osnovu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, sporove pred Ustavnim sudom može pokrenuti jedna četvrtina Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine. Predstavničkog doma, održanoj 11. maja 2004. godine, i na 16. Predmetni zahtjev je podnijelo dvanaest poslanika sjednici Doma naroda, održanoj 21. maja 2004. godine, usvojila Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i je Hercegovine, koji čine jednu četvrtinu članova ovog doma i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i stoga su ovlašteni da podnesu predmetni zahtjev na osnovu člana Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje, ovim zahtjevom se 25/04) traži da se ocijeni usklađenost osporenog zakona sa Ustavom Poglavlje I – Opće odredbe Bosne i Hercegovine, što je u nadležnosti Ustavnog suda iz Član 1. navedenog člana. Osnivanje 17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i (1) Ovim zakonom osniva se Visoko sudsko i tužilačko vijeće i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni regulira: njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja i sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što su ga uvjeti i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, podnijeli ovlašteni subjekti, jer je Ustavni sud nadležan da imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i odlučuje, i zato što ne postoji nijedan drugi formalni razlog iz tužilaca, privremeno udaljenje sudija i tužilaca od vršenja člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dužnosti, nespojivost dužnosti sudija i tužilaca s drugim dopustiv. dužnostima, prestanak mandata sudija i tužilaca i druga pitanja VI. Meritum u vezi s radom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljem 18. Podnosioci zahtjeva, u suštini, smatraju da tekstu: Vijeće). Parlamentarna skupština nije imala ustavni osnov da donese (2) Vijeće je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima osporeni zakon s obzirom na ograničenja nadležnosti iz člana svojstvo pravnog lica. III/1. Ustava BiH. Također, smatraju spornim to što se (3) Na Vijeće se ne primjenjuju odredbe Zakona o zakonodavac nije pozvao na ustavni osnov iz člana III/5.a) ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine Ustava BiH, čime bi se formalno omogućilo da se ova nadležnost ("Službeni glasnik BiH" br. 5/03 i 42/03 ) i Zakona o upravi sa entitetâ prenese u nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 32/02 ). Hercegovine. 14. Sporazum o prenošenju određenih odgovornosti 19. S obzirom na to da podnosioci zahtjeva osporavaju entitetâ kroz utemeljenje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća ustavnu nadležnost za donošenje osporenog zakona, Ustavni sud će zahtjev razmotriti u širem ustavnom kontekstu, ne III/5. Ustava BiH, kojim su dali saglasnost da se uspostavi ograničavajući se na odredbe Ustava BiH koje su navedene u institucija države Bosne i Hercegovine pod nazivom Visoko zahtjevu. sudsko i tužilačko vijeće od dana stupanja na snagu novog 20. U Mišljenju koje je dostavio OHR je navedena činjenica Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i da je osporeni zakon donesen na osnovu i kao rezultat Sporazuma Hercegovine. Vijeće ministara se obavezalo da će o prenošenju određenih odgovornosti entitetâ kroz utemeljenje Parlamentarnoj skupštini predati Nacrt zakona. Nesporno je, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u dakle, da je Bosna i Hercegovina, u smislu člana III/5.a) Ustava daljnjem tekstu: Sporazum), a da je nakon potpisivanja BiH, preuzela nadležnost od entitetâ u ovoj oblasti pravosuđa Sporazuma Vijeće ministara pripremilo Nacrt osporenog zakona nakon što su o tome entiteti postigli saglasnost, čime je stvoren i predložilo ga Parlamentarnoj skupštini. U obrazloženju ustavni osnov za donošenje osporenog zakona, kao i njegovih Prijedloga zakona, kako je navedeno u Mišljenju, naveden je izmjena i dopuna. Naime, za podnosioce zahtjeva je sporno to što ustavni osnov za donošenje osporenog zakona sadržan u članu je kao osnov za donošenje zakona u preambuli osporenog zakona III/5. Ustava BiH uz Sporazum koji se nalazio u dodatku naveden član IV/4.a) Ustava BiH u kojem je inkorporirana Prijedloga zakona. OHR je svoje mišljenje o neosnovanosti univerzalna nadležnost za donošenje zakona, a ne član III/5.a) predmetnog zahtjeva zasnovao na stavu da zahtjev proizlazi iz Ustava BiH, čime bi se "formalno omogućilo da se ova pogrešnog razumijevanja navođenja odgovarajuće ustavne nadležnost prenese u nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne odredbe u preambulama zakonâ koje donosi Parlamentarna i Hercegovine". Ustavni sud, i u ovom kontekstu, naglašava da je skupština, gdje se navodi član IV/4.a) Ustava BiH kao ustavni formalni prijenos nadležnosti sa entitetskog na državni nivo osnov za donošenje zakonâ, a ne osnov za vršenje odgovornosti izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog nad određenim područjem nadležnosti. I u drugim slučajevima u sudskog i tužilačkog vijeća prenesena na državni nivo. kojima su zakoni doneseni na državnom nivou na osnovu Parlamentarna skupština je donijela osporeni zakon u oblasti sporazuma entitetâ o prijenosu nadležnosti, kako je navedeno u koja je prenesena na državni nivo, postupajući na taj način u Mišljenju, konkretno Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja okviru svojih ovlaštenja iz člana IV/4.a) Ustava BiH. i Zakona o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije u 24. Tumačenjem relevantnih odredaba Ustava BiH na koje je Bosni i Hercegovini, također je u preambulama zakonâ naveden upućeno u obrazloženju ove odluke Ustavni sud je zaključio da je član IV/4.a) Ustava BiH kao osnov za njihovo donošenje. Parlamentarna skupština imala ustavni osnov da donese osporeni Ocjenjujući ustavnost pojedinih odredaba citiranog zakona, zakon, jer je donijela zakon u oblasti koja je na osnovu Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U 17/05 (vidi, Ustavni sud, Sporazuma između entiteta, prema članu III/5. Ustava BiH, odluka o meritumu od 26. maja 2006, "Službeni glasnik Bosne i prenesena na državni nivo. Ustavni sud smatra da nenavođenje Hercegovine" broj 87/06) uzeo u obzir da postoji ustavni osnov ovog osnova u preambuli zakona nije razlog da se osporeni zakon da Bosna i Hercegovina zakonski uredi oblast koju su entiteti proglasi neustavnim s obzirom na nespornu nadležnost Sporazumom, u smislu člana III/5.a) Ustava BiH, prenijeli u Parlamentarne skupštine da donese osporeni zakon. državnu nadležnost, pri čemu nije bilo relevantno da se navede 25. Ustavni sud je zaključio da je osporeni zakon donesen u član IV/4.a) Ustava BiH u preambuli zakona kao osnova za skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. donošenje zakona. 21. U ispitivanju navoda iz zahtjeva Ustavni sud je pošao od VII. Zaključak člana III Ustava BiH u kojem je regulirano pitanje nadležnosti i 26. Tumačenjem relevantnih odredaba Ustava BiH na koje je odnosa između institucija Bosne i Hercegovine i entitetâ, i to na upućeno u obrazloženju ove odluke Ustavni sud je zaključio da je način da su u stavu 1. ovog člana taksativno navedene Parlamentarna skupština imala ustavni osnov da donese Zakon o nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Ove nadležnosti su Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, jer je donijela zakon u isključivo nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i ne oblasti koja je na osnovu Sporazuma između entiteta, prema postoji ustavni osnov prema kojem bi one mogle biti prenesene u članu III/5. Ustava BiH, prenesena na državni nivo. Ustavni sud nadležnost institucija entitetâ. U stavu 2. citiranog člana smatra da nenavođenje ovog osnova u preambuli zakona nije propisane su nadležnosti entitetâ, obaveze entitetâ da pružaju razlog da se osporeni zakon proglasi neustavnim s obzirom na pomoć Vladi Bosne i Hercegovine u poštivanju međunarodnih nespornu nadležnost Parlamentarne skupštine da donese obaveza, kao i da ispune uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu lica osporeni zakon. pod svojom jurisdikcijom. U ovom stavu nema drugih taksativno 27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, navedenih isključivih nadležnosti entitetâ, ali je dalje, u trećem Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stavu ovog člana, propisano da sve Vladine funkcije i ovlaštenja 28. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke koji nisu ovim ustavom izričito povjereni institucijama Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine pripadaju entitetima. Predsjednica 22. Analizirajući, dalje, ustavne odredbe člana III, Ustavni Ustavnog suda sud uviđa da, iako je članom III stav 3. Ustava BiH propisano da Bosne i Hercegovine sve Vladine funkcije i ovlaštenja koji nisu ovim ustavom BiH Seada Palavrić, s. r. izričito povjereni institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima, u stavu 5. tačka a) je dato ovlaštenje Bosni i Hercegovini da preuzme određene nadležnosti od entitetâ za šta Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u se u Ustavu BiH koristi termin dodatne nadležnosti. Prema predmetu broj U 11/08, rješavajući zahtjev dvanaest zastupnika tumačenju Ustavnog suda, riječ je o tri vrste preuzimanja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i nadležnosti: (1) u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entitetâ; (2) stvarima koje su predviđene u aneksima Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili (3) koje su potrebne za Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među David Feldman, dopredsjednik institucijama Bosne i Hercegovine prema čl. III/3. i III/5. Ustava Miodrag Simović, dopredsjednik BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 26/01 od 28. septembra Valerija Galić, dopredsjednica 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj Tudor Pantiru, sudac 4/02). Mato Tadić, sudac 23. Ustavni sud je utvrdio da je osporeni zakon donesen Constance Grenje, sutkinja nakon što su entiteti zaključili Sporazum u skladu sa članom Krstan Simić, sudac na sjednici održanoj 30. siječnja 2009. godine je donio omogućilo da se ova nadležnost sa entitetâ prenese u nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Podnositelji 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU zahtjeva su iznijeli svoje mišljenje o postojećem pravosudnom Odbija se zahtjev dvanaest zastupnika Zastupničkog doma sustavu kao glomaznom, nefunkcionalnom i neefikasnom u kojem Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu nisu otklonjene i iskorijenjene korupcija i pristranost, kao i ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću politikanstvo i suđenje prema nacionalnim i drugim uzusima. Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. b) Amicus curiae - Mišljenje OHR-a 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08). Utvrđuje se da je Zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom 8. OHR je naveo da zahtjev podnositelja da se pobijani zakon vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i stavi izvan snage uslijed propusta da se citira odgovarajuća ustavna Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08) donesen sukladno odredba u njegovoj preambuli proizlazi iz pogrešnog shvaćanja. U Ustavu Bosne i Hercegovine. svezi s tim, navedeno je da je neophodnost da se u preambuli zakonâ navede njihov ustavni temelj formalni zahtjev predviđen u Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama Hercegovine”, "Službenim novinama Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine iz siječnja 2005. godine. Ali, također je Hercegovine”, "Službenom glasniku Republike Srpske” i u navedeno da poslovnici domova Parlamentarne skupštine BiH koji "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". su bili na snazi u vrijeme donošenja pobijanog zakona nisu OBRAZLOŽENJE sadržavali takav zahtjev, jer nisu propisivali detaljna pravila u svezi I. Uvod sa sadržajem preambule zakonâ koje donosi Parlamentarna skupština. Dosljedna praksa Parlamentarne skupštine prije 1. Dvanaest zastupnika Zastupničkog doma Parlamentarne usvajanja novih poslovnika ilustrira da se preambulom zakonâ skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelji upućuje na članak IV/4.(a) Ustava BiH kao ustavni temelj za zahtjeva) podnijelo je 4. lipnja 2008. godine Ustavnom sudu Parlamentarnu skupštinu da donosi zakone, a ne kao osnova za Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za vršenje odgovornosti nad određenim područjem nadležnosti. Na to ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom ukazuju, kako je navedeno u Mišljenju, i zakoni doneseni na temelju vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i čl. III/5.(a) i III/5.(b) Ustava BiH koji su proizašli iz sporazumâ o Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 32/07 i 15/08). prijenosu nadležnosti koje su zaključili entiteti. Obje preambule, II. Postupak pred Ustavnim sudom kako ona u Zakonu o osnutku Kompanije za prijenos električne 2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 35/04), Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne tako i ona u Zakonu o sustavu neizravnog oporezivanja u Bosni i i Hercegovine je zatraženo 9. srpnja 2008. godine da dostave Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 44/03, 52/04, 34/07 i odgovore na zahtjev. 4/08), upućuju na članak IV/4.(a) Ustava BiH, a nijedna na čl. 3. Zastupnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine III/5.(a) i III/5.(b). U svezi s tim OHR je citirao odluku Ustavnog Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovore na zahtjev. suda u predmetu ocjene ustavnosti Zakona o osnutku Kompanije za 4. Ustavni sud je na prijedlog suca izvjestitelja, sukladno članku prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini u kojoj je Ustavni 15. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, od Ureda Visokog sud naveo da je "nepobitno prigodom donošenja predmetnog predstavnika i specijalnog predstavnika Europske unije za Bosnu i zakona koji sadrži pobijane odredbe bila poštivana odredba članka Hercegovinu (u daljnjem tekstu: OHR) zatražio pismeno mišljenje u III/5.(b) Ustava BiH obzirom na to da je predmetni zakon donesen svezi sa podnesenim zahtjevom. na temelju Sporazuma koji su premijeri oba entiteta potpisali 2. 5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, lipnja 2003. godine". Time je, prema mišljenju OHR-a, Ustavni sud pismeno mišljenje OHR-a je dostavljeno podnositeljima zahtjeva uzeo u obzir stvarni ustavni temelj za Bosnu i Hercegovinu da 27. listopada 2008. godine. uređuje ovu oblast, a ne samo činjenicu da je Parlamentarna 6. Sukladno članku 93. stavak 1. alineja 2. i stavak 3. Pravila skupština u preambuli navedenog zakona navela jedino članak Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću predsjednice IV/4.(a) Ustava BiH kao temelj za donošenje zakona. Ustavnog suda Seade Palavrić i suca Mirsada Ćemana u radu i 9. OHR je naveo da je tvrdnja podnositelja da ne postoji ustavna odlučivanju o predmetnom zahtjevu, jer su sudjelovali u donošenju osnova za donošenje pobijanog zakona neutemeljena, jer je pobijanog zakona kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i nepobitno da je pobijani zakon usvojen sukladno članku III/5.(b) Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština). Ustava BiH proizlazeći iz Sporazuma o prijenosu nadležnosti. U tome kontekstu OHR je naglasio da podsjeća da je u obrazloženju III. Zahtjev priloženom uz prijedlog pobijanog zakona, koji je Vijeće ministara a) Navodi iz zahtjeva proslijedilo Parlamentarnoj skupštini, izričito navedeno da je 7. Podnositelji zahtjeva su naveli da je Parlamentarna skupština ustavni temelj za donošenje zakonâ sadržan u članku III/5. Ustava donijela pobijani zakon, koji je na privremenoj osnovi nametnuo Bosne i Hercegovine. Osim toga, kako je dalje navedeno, dokaz da Visoki predstavnik, i njegove izmjene na temelju članka IV/4.(a) je pobijani zakon usvojen sukladno izvršenom prijenosu Ustava Bosne i Hercegovine, što predstavlja univerzalnu nadležnost nadležnosti može se naći i u čl. 92. i 93. pobijanog zakona u kojima svakog parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. Međutim, prema je propisan prestanak važenja entitetskih zakona i prvobitnog navodima podnositelja zahtjeva, "Parlamentarna skupština nije Zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH danom navela odredbu, tj. ustavni temelj koji joj daje mandat da oblast koja stupanja na snagu pobijanog zakona. je predmet reguliranja ona regulira". Prema stajalištu podnositelja 10. U svezi sa tvrdnjom podnositelja da su sudbena i tužiteljska zahtjeva, Parlamentarna skupština nije imala mandat da ovu oblast pitanja u isključivoj nadležnosti entitetâ, OHR je ukazao na odluku regulira zakonom, jer te nadležnosti se ne ubrajaju u njezine Ustavnog suda BiH u predmetu broj U 26/01, koji se odnosio na nadležnosti iz članka III/1. Ustava BiH. Dalje, podnositelji zahtjeva Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, u kojem je utvrđeno da je su naveli da članak III. Ustava BiH ne ostavlja dvojbe o tomu da je navedeni zakon sukladan Ustavu BiH. Također, prema stajalištu oblast pravosuđa isključiva nadležnost entitetâ i da podnositelji OHR-a, činjenica da "za Bosnu i Hercegovinu postoji uloga u predstavke, prihvaćenim metodama tumačenja svih članaka Ustava sudbenim i tužiteljskim pitanjima bez potrebe za prijenosom BiH, a posebice članka II. "koji tretira univerzalna ljudska prava i nadležnosti, također je iskazana Zakonom o Visokom sudskom i slobode", nisu mogli prepoznati i utvrditi ustavni temelj za tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine, donesenom 23. svibnja donošenje pobijanog zakona. Također, navedeno je da se, s druge 2002. godine". Također je navedeno da je Sporazum o prijenosu strane, zakonodavac nije pozvao na ustavni temelj za donošenje nadležnosti i bio zaključen upravo zbog toga što su određena pitanja ovog zakona iz članka III/5.(a) Ustava BiH, čime bi se formalno koja su obuhvaćena pobijanim zakonom potpadala pod nadležnost 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/09 entitetâ, te da je jasno da je djelovanje takvog sporazuma bilo da Zastupničkog doma, održanoj 11. svibnja 2004. godine, i na sjednici se na institucije Bosne i Hercegovine prenesu pitanja vezana za Doma naroda, održanoj 21. svibnja 2004. godine, usvojila je "poslove i funkcije sudaca i tužitelja" koje su još uvijek potpadale Zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću Bosne i pod nadležnost entitetâ. Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/04) 11. Na koncu, prema stajalištu OHR-a, predmetni zahtjev je Poglavlje I – Opće odredbe neutemeljen, jer je zasnovan na pogrešnim pretpostavkama da se Članak 1. obveza da se navede ustavna osnova zakona u preambuli odnosi na Osnutak ustavni temelj za institucije Bosne i Hercegovine da vrše nadležnost (1) Ovim zakonom se osniva Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće i nad određenim pitanjem, a ne na ustavni temelj za Parlamentarnu skupštinu da donosi zakone i da povreda takve obveze čini zakon regulira: njegov rad, ustroj, nadležnosti, ovlasti i uvjeti i mandat za ništavim. Osim toga, OHR je naveo da smatra da ustavni temelj za vršenje sudačke i tužiteljske funkcije, imenovanje sudaca i tužitelja, usvajanje pobijanog zakona postoji i da ga je predlagač zakona stegovna odgovornost sudaca i tužitelja, privremeno udaljenje jasno predočio, te da je taj ustavni temelj Parlamentarna skupština sudaca i tužitelja od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudaca i prihvatila. tužitelja s drugim dužnostima, prestanak mandata sudaca i tužitelja i druga pitanja u svezi s radom Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća IV. Relevantni propisi (u daljem tekstu: Vijeće). 12. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: (2) Vijeće je samostalno tijelo Bosne i Hercegovine i ima Članak III/1. svojstvo pravne osobe. I. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine (3) Na Vijeće se ne primjenjuju odredbe Zakona o Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine Hercegovine: ("Službeni glasnik BiH" br. 5/03 i 42/03 ) i Zakona o upravi Bosne i a) Vanjska politika Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 32/02 ). b) Vanjskotrgovinska politika 14. Sporazum o prenošenju određenih odgovornosti c) Carinska politika entitetâ kroz utemeljenje Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj d) Monetarna politika, kao što je predviđeno člankom VII. 16/04 od 27. ožujka 2004. godine): e) Financiranje institucija i međunarodnih obveza Bosne i Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska Hercegovine 1. Sukladno članku III/5.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, entitet f) Politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila Federacija Bosne i Hercegovine (Federacija) i entitet Republika g) Provedba međunarodnih i međuentitetskih kaznenopravnih Srpska (Republika Srpska) ovim daju suglasnost da se uspostavi propisa, uključujući i odnose sa Interpolom institucija države Bosne i Hercegovine pod nazivom Visoko sudsko i h) Uspostava i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine (Vijeće) od dana stupanja na komunikacijskih sredstava snagu novog Zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću Bosne i) Reguliranje međuentitetskog transporta i Hercegovine. j) Kontrola zračnog prometa 2. Vijeće je odgovorno za samostalnost, neovisnost, nepris- Članak III/2.(b) u relevantnom dijelu glasi: tranost, stručnost i efikasnost pravosuđa, što uključuje i tužiteljsku Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć Vladi Bosne i funkciju, u Federaciji i Republici Srpskoj, kao i na razini Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne Hercegovine. obveze Bosne i Hercegovine Š....Ć. 3. Federacija i Republika Srpska podržavaju Vijeće sukladno Članak III/3.(a) njihovim obvezama iz članka VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Sve Vladine funkcije i ovlasti koje nisu ovim ustavom izričito Bosna i Hercegovina povjerene institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. 4. Bosna i Hercegovina preuzima odgovornosti koje su entiteti Članak III/5. na nju prenijeli, kao što je određeno ovim sporazumom. a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima 5. U suradnji sa Neovisnim pravosudnim povjerenstvom, u kojima se o tomu postigne suglasnost entitetâ; u stvarima koje su Vijeće ministara Bosne i Hercegovine pripremit će Zakon o predviđene aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine. potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, Zakon će biti sukladan uvjetima ovog sporazuma i relevantnim političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i europskim i međunarodnim standardima. Hercegovine, sukladno podjeli nadležnosti među institucijama 6. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine predat će Nacrt Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene zakona Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti. 7. Bosna i Hercegovina osigurat će dostatno prostorija i b) U razdoblju od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog ustava potrebna sredstva za rad tajništvà, tako da Vijeće može početi entiteti će otpočeti pregovore sa ciljem da u nadležnost institucija raditi u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu Zakona o Bosne i Hercegovine uključe i druga pitanja, uključujući korištenje Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću u svrhu olakšavanja energetskih resursa i zajedničke gospodarske projekte. pretvorbe u jedno Vijeće. Članak IV/4. V. Dopustivost Parlamentarna skupština je nadležna za: 15. Prema članku VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, a) Donošenje zakona koji su potrebni za provedbu odluka Ustavni sud će imati isključivu jurisdikciju da odluči o bilo kojem Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema ovom ustavu sporu koji se javlja po ovome ustavu i koji je nastao između b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija entitetâ, ili između Bosne i Hercegovine i jednoga entiteta ili oba Bosne i Hercegovine i za međunarodne obveze Bosne i Hercegovine entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na pitanje je li bilo koja odredba zakona c) Odobravanje proračuna za institucije Bosne i Hercegovine jednog entiteta sukladna ovom ustavu. Ovakve sporove pred d) Odlučivanje o suglasnosti za ratifikaciju ugovora Ustavnim sudom može pokrenuti jedna četvrtina članova/delegata e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njezine bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine. dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom 16. Predmetni zahtjev je podnijelo dvanaest zastupnika entitetâ. Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i 13. Na temelju članka IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine, koji čine jednu četvrtinu članova ovog doma i stoga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici su ovlašteni podnijeti predmetni zahtjev na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje, ovim zahtjevom se traži da se 22. Analizirajući, dalje, ustavne odredbe članka III, Ustavni ocijeni sukladnost pobijanog zakona sa Ustavom Bosne i sud uviđa da, iako je člankom III. stavak 3. Ustava BiH propisano Hercegovine, što je u nadležnosti Ustavnog suda iz navedenog da sve Vladine funkcije i ovlasti koje nisu ovim ustavom BiH članka. izričito povjerene institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju 17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i entitetima, u stavku 5. točka a) je dana ovlast Bosni i Hercegovini Hercegovine i članka 17. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni da preuzme određene nadležnosti od entitetâ za što se u Ustavu sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što su ga BiH koristi termin dodatne nadležnosti. Prema tumačenju podnijeli ovlašteni subjekti, jer je Ustavni sud nadležan odlučivati, Ustavnog suda, riječ je o tri vrste preuzimanja nadležnosti: (1) u i zato što ne postoji nijedan drugi formalni razlog iz članka 17. onim stvarima u kojima se o tomu postigne suglasnost entitetâ; (2) stavak 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv. stvarima koje su predviđene u aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili (3) koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, VI. Meritum teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog 18. Podnositelji zahtjeva, u biti, smatraju da Parlamentarna subjektiviteta Bosne i Hercegovine, sukladno podjeli nadležnosti skupština nije imala ustavni temelj da donese pobijani zakon među institucijama Bosne i Hercegovine prema čl. III/3. i III/5. obzirom na ograničenja nadležnosti iz članka III/1. Ustava BiH. Ustava BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 26/01 od 28. rujna Također, smatraju upitnim to što se zakonodavac nije pozvao na 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 4/02). ustavni temelj iz članka III/5.(a) Ustava BiH, čime bi se formalno omogućilo da se ova nadležnost sa entitetâ prenese u nadležnost 23. Ustavni sud je utvrdio da je pobijani zakon donesen nakon Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. što su entiteti zaključili Sporazum sukladno članku III/5. Ustava BiH, kojim su dali suglasnost da se uspostavi institucija države 19. Obzirom na to da podnositelji zahtjeva pobijaju ustavnu Bosne i Hercegovine pod nazivom Visoko sudsko i tužiteljsko nadležnost za donošenje pobijanog zakona, Ustavni sud će zahtjev vijeće od dana stupanja na snagu novog Zakona o Visokom razmotriti u širem ustavnom kontekstu, ne ograničavajući se na sudskom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine. Vijeće odredbe Ustava BiH koje su navedene u zahtjevu. ministara se obvezalo da će Parlamentarnoj skupštini predati Nacrt 20. U Mišljenju koje je dostavio OHR je navedena činjenica da zakona. Nepobitno je, dakle, da je Bosna i Hercegovina, u smislu je pobijani zakon donesen na temelju i kao rezultat Sporazuma o članka III/5.(a) Ustava BiH, preuzela nadležnost od entitetâ u ovoj prenošenju određenih odgovornosti entitetâ kroz utemeljenje oblasti pravosuđa nakon što su o tomu entiteti postigli suglasnost, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u čime je stvoren ustavni temelj za donošenje pobijanog zakona, kao daljnjem tekstu: Sporazum), a da je nakon potpisivanja Sporazuma i njegovih izmjena i dopuna. Naime, za podnositelje zahtjeva je Vijeće ministara pripremilo Nacrt pobijanog zakona i predložilo upitno to što je kao temelj za donošenje zakona u preambuli ga Parlamentarnoj skupštini. U obrazloženju Prijedloga zakona, pobijanog zakona naveden članak IV/4.(a) Ustava BiH u kojem je kako je navedeno u Mišljenju, naveden je ustavni temelj za inkorporirana univerzalna nadležnost za donošenje zakona, a ne donošenje pobijanog zakona sadržan u članku III/5. Ustava BiH uz članak III/5.(a) Ustava BiH, čime bi se "formalno omogućilo da se Sporazum koji se nalazio u dodatku Prijedloga zakona. OHR je ova nadležnost prenese u nadležnost Parlamentarne skupštine svoje mišljenje o neutemeljenosti predmetnog zahtjeva zasnovao Bosne i Hercegovine". Ustavni sud, i u ovom kontekstu, naglašava na stajalištu da zahtjev proizlazi iz pogrešnog razumijevanja da je formalni prijenos nadležnosti sa entitetske na državnu razinu navođenja odgovarajuće ustavne odredbe u preambulama zakonâ izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog koje donosi Parlamentarna skupština, gdje se navodi članak sudskog i tužiteljskog vijeća prenesena na državnu razinu. IV/4.(a) Ustava BiH kao ustavni temelj za donošenje zakonâ, a ne Parlamentarna skupština je donijela pobijani zakon u oblasti koja temelj za vršenje odgovornosti nad određenim područjem je prenesena na državnu razinu, postupajući na taj način u okviru nadležnosti. I u drugim slučajevima u kojima su zakoni doneseni svojih ovlasti iz članka IV/4.(a) Ustava BiH. na državnoj razini na temelju sporazuma entitetâ o prijenosu nadležnosti, kako je navedeno u Mišljenju, konkretno Zakona o 24. Tumačenjem relevantnih odredaba Ustava BiH na koje je sustavu neizravnog oporezivanja i Zakona o osnutku Kompanije upućeno u obrazloženju ove odluke Ustavni sud je zaključio da je za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini, također je u Parlamentarna skupština imala ustavni temelj da donese pobijani preambulama zakonâ naveden članak IV/4.(a) Ustava BiH kao zakon, jer je donijela zakon u oblasti koja je na osnovu Sporazuma osnova za njihovo donošenje. Ocjenjujući ustavnost pojedinih između entiteta, prema članku III/5. Ustava BiH, prenesena na odredaba citiranog zakona, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U državnu razinu. Ustavni sud smatra da nenavođenje ove osnove u 17/05 (vidi, Ustavni sud, odluka o meritumu od 26. svibnja 2006, preambuli zakona nije razlog da se pobijani zakon proglasi "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 87/06) uzeo u obzir neustavnim obzirom na nepobitnu nadležnost Parlamentarne da postoji ustavni temelj da Bosna i Hercegovina zakonski uredi skupštine da donese pobijani zakon. oblast koju su entiteti Sporazumom, u smislu članka III/5.(a) Ustava BiH, prenijeli u državnu nadležnost, pri čemu nije bilo 25. Ustavni sud je zaključio da je pobijani zakon donesen relevantno da se navede članak IV/4.(a) Ustava BiH u preambuli sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine. zakona kao osnova za donošenje zakona. 21. U ispitivanju navoda iz zahtjeva Ustavni sud je pošao od članka III. Ustava BiH u kojem je regulirano pitanje nadležnosti i VII. Zaključak odnosa između institucija Bosne i Hercegovine i entitetâ, i to na način da su u stavku 1. ovog članka taksativno navedene 26. Tumačenjem relevantnih odredaba Ustava BiH na koje je nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Ove nadležnosti su upućeno u obrazloženju ove odluke Ustavni sud je zaključio da je isključivo nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i ne postoji Parlamentarna skupština imala ustavni temelj da donese Zakon o ustavni temelj prema kojem bi one mogle biti prenesene u Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću, jer je donijela zakon u nadležnost institucija entitetâ. U stavku 2. citiranog članka su oblasti koja je na temelju Sporazuma između entiteta, prema propisane nadležnosti entitetâ, obveze entitetâ da pružaju pomoć članku III/5. Ustava BiH, prenesena na državnu razinu. Ustavni Vladi Bosne i Hercegovine u poštivanju međunarodnih obveza, sud smatra da nenavođenje ove osnove u preambuli zakona nije kao i da ispune uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu osoba pod razlog da se pobijani zakon proglasi neustavnim obzirom na svojom jurisdikcijom. U ovome stavku nema drugih taksativno nepobitnu nadležnost Parlamentarne skupštine da donese pobijani navedenih isključivih nadležnosti entitetâ, ali je dalje, u trećem zakon. stavku ovog članka, propisano da sve Vladine funkcije i ovlasti koje nisu ovim ustavom izričito povjerene institucijama Bosne i 27. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Hercegovine pripadaju entitetima. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 28. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Član 4. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Predsjednica "Službenim novinama Federacije BiH". Ustavnog suda Broj 1524-12-01-VII-2./09 Predsjednik Bosne i Hercegovine 12. januara/siječnja 2009. godine Nadzornog odbora Seada Palavrić, v. r. Breza Sabit Frljak, s. r. OPĆINA GRUDE KAZNENO-POPRAVNI ZAVOD Temeljem članka 23. stavak 2. i članka 21. Zakona o POLUOTVORENOG TIPA pravobraniteljstvu u Županiji Zapadnohercegovačkoj ("Narodne TOMISLAVGRAD novine Županije Zapadnohercegovačke", broj 13/07) i članka 98. Poslovnika Općinskog vijeća Grude ("Službeni glasnik općine ODJEQEWE POLUOTVORENOG TIPA Grude", broj 1/08), Općinsko vijeće Grude, na 4. sjednici od 27. BUSOVAČA veljače 2009. godine, donosi Na temelju članka 34. Pravilnika o javnim nabavkama RJEŠENJE Federalnog ministarstva pravde i Kazneno - popravnih zavoda, broj 01-114/08 od 19. ožujka 2008. godine, direktor Odjeljenja O IMENOVANJU OPĆINSKOG PRAVOBRANITELJA za izvršenje kaznenih sankcija u Busovači, koje pripada Kazneno I. popravnom zavodu poluotvorenog tipa Tomislavgrad, donosi BOŽO MANDIĆ, diplomirani pravnik iz Širokog Brijega, RJEŠENJE imenuje se za općinskog pravobranitelja u Općinskom pravobraniteljstvu Grude. O IMENOVANJU KOMISIJE II. Članak 1. Mandat općinskog pravobranitelja traje 4 (četiri) godine s Imenuje se Komisija za provođenje postupka javne nabave početkom od dana 10. ožujka 2009. godine. Odjeljenja u Busovači za 2009. godinu, u slijedećem sastavu: 1. ŠIMUN BADROV - predsjednik Komisije, III. 2. BRUNO IVANKOVIĆ - član Komisije, Ovo Rješenje objaviti u "Službenom glasniku općine Grude" 3. OLGA VAREŠKOVIĆ - član Komisije, i i "Službenim novinama Federacije BiH". 4. DRAGAN MATKOVIĆ - tehnički tajnik Broj 01-05-209/09 Članak 2. 27. veljače/februara 2009. godine Predsjednik Imenovane osobe iz članku 1. ovog Rješenja dužne su Grude Nikica Tomas, v. r. postupati u skladu sa odredbama ZJN-a BiH, podzakonskirn aktima i Pravilnikom o javnim nabavama Federalnog ministarstva pravde i kazneno -popravnih zavoda. JAVNO PREDUZEĆE "KOMUNALNO" Članak 3. D.O.O. BREZA Zadatak Komisije je da utvrdi plan rada Komisije, izradi meto- dologiju za ocjenjivanje ponuda, obavi pregovore, otvori prispjele Na osnovu člana 4. Zakona o ministarskim, vladinim i ponude, sačini zapisnik o otvaranju ponuda, ocijeni prispjele drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ponude i sačini izvještaj o radu i daje preporuku za dodjelu ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/03) i člana 8. stav g. ugovora na način propisan Pravilnikom o javnim nabavama Zakona o javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine Federalnog ministarstva pravde i kazneno-popravnih zavoda. ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05) i članova 30. i 56. Zadatak Komisije su i administrativni poslovi, priprema Statuta JP "Komunalno" d.o.o. Breza, broj 2621-l-l./06 od 5. zapisnika sa sastanaka Komisije, izvještaj o radu Komisije i oktobra 2006. godine, Nadzorni odbor Javnog preduzeća prikupljanje suglasnosti, dokumentovanje i drugo. "Komunalno" d.o.o. Breza na sedmoj, vanrednoj sjednici Članak 4. održanoj 12. januara 2009. godine, donio je Mandat Komisije traje od dana donošenja ovog Rješenja do ODLUKU okončanja svih poslova vezanih za javnu nabavu, ili do donošenja odluke o prekidu postupka javne nabave. O IMENOVANJU VRŠIOCA DUŽNOSTI DIREKTORA Članak 5. JP "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA Za rad i angažovanje članovima Komisije pripada pravo na Član 1. naknadu. Visinu naknade će utvrditi direktor Odjeljenja Za vršioca dužnosti direktora Javnog preduzeća "Komunal- posebnim aktom. no" d.o.o. Breza, imenuje se MUJO (FADIL) MURATOVIĆ, Članak 6. dipl. ing. geol. iz Breze, na period do dva mjeseca. Članovi Komisije iz članka 1. ovog Rješenja dužni su Član 2. potpisati izjavu o nepristranosti i povjerljivosti u odnosu na Mandat vršioca dužnosti direktora Preduzeća će trajati u ponuđače koja je sastavni dio ovog Rješenja, shodno članku 34. periodu od 10. 03. 2009. godine do 10. 05. 2009. godine. Pravilnika o javnim nabavama Federalnog ministarstva pravde i kazneno-popravnih zavoda. Član 3. Članak 7. Za vrijeme obavljanja vršioca dužnosti direktora Preduzeća, Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. imenovani će imati sve ovlasti, odgovornosti i prava koje pripadaju direktoru Preduzeća. Broj 01-14-317/09 11. ožujka/marta 2009. godine Direktor Busovača Marko Krišto, v. r. SADRŽAJ VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 194 Odluka o davanju saglasnosti na Program utroška 189 Odluka o davanju saglasnosti na Odluku o izmjenama planiranih sredstava ostvarenih naplatom takse za Statuta Obrtničke komore Federacije Bosne i korištenje autoceste A1 (srpski jezik) 7 Hercegovine (srpski jezik) 1 Odluka o davanju saglasnosti na Program utroška Odluka o davanju saglasnosti na Odluku o izmjenama planiranih sredstava ostvarenih naplatom takse za Statuta Obrtničke komore Federacije Bosne i korištenje autoceste A1 (bosanski jezik) 8 Hercegovine (bosanski jezik) 1 Odluka o davanju suglasnosti na Program utroška Odluka o davanju suglasnosti na Odluku o izmjenama planiranih sredstava ostvarenih naplatom pristojbe za Statuta Obrtničke komore Federacije Bosne i korištenje autoceste A1 (hrvatski jezik) 9 Hercegovine (hrvatski jezik) 1 195 Odluka o dopuni Odluke o utrošku sredstava tekućeg 190 Odluka o usvajanju Programa utroška sa kriterijima za granta Transfer za JP "Aerodrom Mostar" utvrđenih raspodjelu sredstava Tekući grantovi - "Podsticaj Buxetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. proizvodwi i prestrukturiranje industrije i rudarstva, godinu Federalnom ministarstvu prometa i konsolidacija rudnika uglja u Federaciji BiH i komunikacija (srpski jezik) 10 konsolidacija "Krivaja" Zavidovići" utvrđenim u Odluka o dopuni Odluke o utrošku sredstava tekućeg Buxetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu granta Transfer za JP "Aerodrom Mostar" utvrđenih Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. industrije (srpski jezik) 1 godinu Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija Odluka o usvajanju Programa utroška sa kriterijima za (bosanski jezik) 10 raspodjelu sredstava Tekući grantovi - "Podsticaj Odluka o dopuni Odluke o utrošku sredstava tekućeg proizvodnji i prestrukturiranje industrije i rudarstva, granta Transfer za JP "Aerodrom Mostar" utvrđenih konsolidacija rudnika uglja u Federaciji BiH i Proračunom Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. konsolidacija "Krivaja" Zavidovići" utvrđenim u godinu Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. (hrvatski jezik) 11 godinu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i 196 Odluka o dinamici prebacivawa i namjeni finansij- industrije (bosanski jezik) 2 skih sredstava prikupljenih po osnovu putničke Odluka o usvajanju Programa utroška sa kriterijima za takse-naknade za razvoj i unapređenje avio prometa u raspodjelu sredstava Tekući grantovi - "Poticaj Federaciji Bosne i Hercegovine u 2009. godini (srpski proizvodnji i prestrukturiranje industrije i rudarstva, jezik) 11 konsolidacija rudnika ugljena u Federaciji BiH i Odluka o dinamici prebacivanja i namjeni finansijskih konsolidacija "Krivaja" Zavidovići" utvrđenim u sredstava prikupljenih po osnovu putničke takse- Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. naknade za razvoj i unapređenje avio prometa u godinu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i Federaciji Bosne i Hercegovine u 2009. godini (bosanski industrije (hrvatski jezik) 3 jezik) 11 191 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o visini Odluka o dinamici prebacivanja i namjeni financijskih dnevnica za službena putovawa za buxetske korisnike sredstava prikupljenih po osnovu putničke takse- u Federaciji Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 4 naknade za razvoj i unapređenje avio prometa u Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o visini Federaciji Bosne i Hercegovine u 2009. godini (hrvatski dnevnica za službena putovanja za budžetske korisnike u jezik) 12 Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 5 197 Odluka o utvrđivanju visine i rasporedu dobiti Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o visini Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine dnevnica za službena putovanja za proračunske korisnike d.d. Sarajevo ostvarene na dan 30.06.2008. godine, kao dan u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 5 konačnog obračuna poslovawa (srpski jezik) 12 192 Odluka o davanju saglasnosti za prihvatanje kredita Odluka o utvrđivanju visine i rasporedu dobiti Raiffeisen Zentralbank Österreich Aktiengesellschaft za Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. projekat "Razvoj sistema vodosnabdijevawa za Sarajevo ostvarene na dan 30.06.2008. godine, kao dan Opštinu Livno" (srpski jezik) 5 konačnog obračuna poslovanja (bosanski jezik) 12 Odluka o davanju suglasnosti za prihvaćanje kredita Odluka o utvrđivanju visine i rasporedu dobiti Raiffeisen Zentralbank Österreich Aktiengesellschaft za Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. projekt "Razvoj sustava vodoopskrbe za Općinu Livno" Sarajevo ostvarene na dan 30.06.2008. godine, kao dan (hrvatski jezik) 6 konačnog obračuna poslovanja (hrvatski jezik) 13 193 Odluka o davanju saglasnosti za zakqučivanje Supsi- 198 Odluka o usvajanju Finansijskih izvještaja Investicijske dijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i Herce- banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo sa govine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit Izvještajem vawskog revizora na dan 30. 06. 2008. Raiffeisen Zentralbank Österreich Aktiengesellschaft za godine (srpski jezik) 13 projekat "Razvoj sistema vodosnabdijevawa za Opštinu Odluka o usvajanju Finansijskih izvještaja Investicijske Livno" (srpski jezik) 6 banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo sa Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Izvještajem vanjskog revizora na dan 30. 06. 2008. Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i godine (bosanski jezik) 13 Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit Odluka o usvajanju Financijskih izvješća Investicijske Raiffeisen Zentralbank Österreich Aktiengesellschaft za banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo sa projekt "Razvoj sistema vodosnabdijevanja za Općinu Izvješćem vanjskog revizora na dan 30. 06. 2008. godine Livno" (bosanski jezik) 6 (hrvatski jezik) 13 Odluka o davanju suglasnosti za zaključivanje Supsi- 199 Odluka o utvrđivanju visine ukupnog kapitala na dan dijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i 30. 06. 2008. godine Investicijske banke Federacije Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (srpski jezik) 14 Raiffeisen Zentralbank Österreich Aktiengesellschaft za Odluka o utvrđivanju visine ukupnog kapitala na dan 30. projekt "Razvoj sustava vodoopskrbe za Općinu Livno" 06. 2008. godine Investicijske banke Federacije Bosne i (hrvatski jezik) 7 Hercegovine d.d. Sarajevo (bosanski jezik) 14 200 Odluka o usvajanju Izvještaja o radu Odbora za reviziju FEDERALNO MINISTARSTVO UNUTRAŠWIH/ na dan 30. 06. 2008. godine Investicijske banke Federacije UNUTARWIH POSLOVA Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (srpski jezik) 14 Odluka o usvajanju Izvještaja o radu Odbora za reviziju na 208 Rješenje o dopuni Rješenja o imenovanju Ekspertnog dan 30. 06. 2008. godine Investicijske banke Federacije tima za analizu i koordinaciju provođenja mjera iz Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (bosanski jezik) akcionog plana za provedbu mjera iz dokumenta 14 "Polazne osnove strategije drumskog saobraćaja Odluka o usvajanju Izvješća o radu Odbora za reviziju na Federacije Bosne i Hercegovine 2008.-2013" 22 dan 30. 06. 2008. godine Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (hrvatski jezik) 15 209 Pravilnik o obliku i sadržaju službene iskaznice lica koja obavljaju poslove zaštite qudi i imovine 201 Odluka o verifikaciji odluka o povećanju rezervi (srpski jezik) 23 kapitala Investicijske banke Federacije Bosne i Pravilnik o obliku i sadržaju službene iskaznice lica koja Hercegovine d.d. Sarajevo za 2006., 2007. i 2008. godinu obavljaju poslove zaštite ljudi i imovine (bosanski jezik) 26 (srpski jezik) 15 Pravilnik o obliku i sadržaju službene iskaznice osoba Odluka o verifikaciji odluka o povećanju rezervi kapitala koje obavljaju poslove zaštite ljudi i imovine (hrvatski Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. jezik) 29 Sarajevo za 2006., 2007. i 2008. godinu (bosanski jezik) 15 Odluka o verifikaciji odluka o povećanju rezervi kapitala FEDERALNO MINISTARSTVO PROMETA I Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. KOMUNIKACIJA Sarajevo za 2006., 2007. i 2008. godinu (hrvatski jezik) 16 210 Rješenje o pristupanju "Samostalnog sindikata izvršnog 202 Odluka o prihvatanju Izvještaja Službe interne osoblja područja infrastrukture Željeznica Federacije revizije o obavljenoj reviziji za period 01.01. do Bosne i Hercegovine" Kolektivnom ugovoru željezni- 30.06.2008. godine Investicijske banke Federacije čara Federacije Bosne i Hercegovine 32 Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (srpski jezik) 16 FEDERALNO MINISTARSTVO OKOLIŠA I TURIZMA Odluka o prihvatanju Izvještaja Službe interne revizije o 211 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave 32 obavljenoj reviziji za period 01.01. do 30.06.2008. godine Investicijske banke Federacije Bosne i 212 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave 32 Hercegovine d.d. Sarajevo (bosanski jezik) 16 213 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave 33 Odluka o prihvatanju Izvješća Službe interne revizije o 214 Rješenje broj 06-22-321/09-7 33 obavljenoj reviziji za period 01.01. do 30.06.2008. godine Investicijske banke Federacije Bosne i 215 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave 33 Hercegovine d.d. Sarajevo (hrvatski jezik) 16 216 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave 34 203 Odluka o usvajanju obračuna poslovawa za period 01. 01. 217 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za javne nabave 34 2008. do 30. 06. 2008. godine, kao konačnog obračuna poslovawa Investicijske banke Federacije Bosne i FEDERALNA UPRAVA POLICIJE Hercegovine d.d. Sarajevo (srpski jezik) 17 Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje postupka Odluka o usvajanju obračuna poslovanja za period 01. prodaje/nabavke motornih vozila po principu "staro za 01. 2008. do 30. 06. 2008. godine, kao konačnog novo" 35 obračuna poslovanja Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (bosanski jezik) 17 FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU Odluka o usvajanju obračuna poslovanja za razdoblje 01. Koeficijenti rasta cijena u Federaciji BiH u februaru/ 01. 2008. do 30. 06. 2008. godine, kao konačnog veljači 2009. godine 35 obračuna poslovanja Investicijske banke Federacije Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj neto plaći Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (hrvatski jezik) 17 zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za 204 Odluka o raspodjeli sredstava od 3,05% iz člana 1. stav januar/siječanj 2009. godine 36 1. tačka a) Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj bruto plaći pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za Hercegovine (srpski jezik) 17 januar/siječanj 2009. godine 36 Odluka o raspodjeli sredstava od 3,05% iz člana 1. stav 1. KOMISIJA ZA DUG tačka a) Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i Odluka o izmjenama Odluke o utvrđivanju i visini novih Hercegovine (bosanski jezik) 18 zaduženja i servisiranja duga u Federaciji Bosne i Odluka o raspodjeli sredstava od 3,05% iz članka 1. Hercegovine za 2009. godinu 36 stavak 1. točka a) Zakona o izmjenama o dopunama FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ Zakona o pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i ZRAKOPLOVSTVO Hercegovine (hrvatski jezik) 18 205 Rješenje o imenovanju direktora Federalnog zavoda za Rješenje o imenovanju Komisije za javne nabavke 36 programiranje razvoja (srpski jezik) 19 SAMOSTALNI SINDIKAT IZVRŠNOG OSOBQA Rješenje o imenovanju direktora Federalnog zavoda za PODRUČJA INFRASTRUKTURE ŽEQEZNICA programiranje razvoja (bosanski jezik) 19 FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Rješenje o imenovanju direktora Federalnog zavoda za Pravila o organizovanju i vođenju štrajka Samostalnog programiranje razvoja (hrvatski jezik) 19 sindikata izvršnog osoblja područja infrastrukture 206 Rješenje o razrješenju člana Upravnog odbora Zavoda Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine 37 za zdravstveno osiguranje i reosiguranje Federacije KONKURENCIJSKI SAVJET/VIJEĆE BOSNE I Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 19 Rješenje o razrješenju člana Upravnog odbora Zavoda za HERCEGOVINE zdravstveno osiguranje i reosiguranje Federacije Bosne i Rješenje broj 01-03-26-043-13-II/08 (srpski jezik) 38 Hercegovine (bosanski jezik) 19 Rješenje broj 01-03-26-043-13-II/08 (bosanski jezik) 40 Rješenje o razrješenju člana Upravnog vijeća Zavoda za Rješenje broj 01-03-26-043-13-II/08 (hrvatski jezik) 42 zdravstveno osiguranje i reosiguranje Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 19 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE 207 Plan poslova premjera i uspostavljanja katastra Odluka broj AP 977/06 (srpski jezik) 45 nekretnina za 2009. godinu (srpski jezik) 20 Odluka broj AP 977/06 (bosanski jezik) 49 Plan poslova premjera i uspostavljanja katastra Odluka broj AP 977/06 (hrvatski jezik) 53 nekretnina za 2009. godinu (bosanski jezik) 20 Odluka broj AP 1311/06 (srpski jezik) 57 Plan poslova izmjere i uspostavljanja katastra nekretnina Odluka broj AP 1311/06 (bosanski jezik) 61 za 2009. godinu (hrvatski jezik) 21 Odluka broj AP 1311/06 (hrvatski jezik) 65 Odluka broj AP 1704/06 (srpski jezik) 70 Odluka broj AP 3263/06 (bosanski jezik) 143 Odluka broj AP 1704/06 (bosanski jezik) 73 Odluka broj AP 3263/06 (hrvatski jezik) 147 Odluka broj AP 1704/06 (hrvatski jezik) 76 Odluka broj AP 3280/06 (srpski jezik) 151 Odluka broj AP 1857/06 (srpski jezik) 79 Odluka broj AP 3280/06 (bosanski jezik) 154 Odluka broj AP 1857/06 (bosanski jezik) 82 Odluka broj AP 3280/06 (hrvatski jezik) 156 Odluka broj AP 1857/06 (hrvatski jezik) 84 Odluka broj U 9/07 (srpski jezik) 159 Odluka broj AP 2237/06 (srpski jezik) 87 Odluka broj U 9/07 (bosanski jezik) 163 Odluka broj AP 2237/06 (bosanski jezik) 92 Odluka broj U 9/07 (hrvatski jezik) 166 Odluka broj AP 2237/06 (hrvatski jezik) 96 Odluka broj U 11/08 (srpski jezik) 170 Odluka broj AP 2249/06 (srpski jezik) 100 Odluka broj U 11/08 (bosanski jezik) 173 Odluka broj AP 2249/06 (bosanski jezik) 102 Odluka broj U 11/08 (hrvatski jezik) 176 Odluka broj AP 2249/06 (hrvatski jezik) 105 OPĆINA GRUDE Odluka broj AP 2326/06 (srpski jezik) 107 Odluka broj AP 2326/06 (bosanski jezik) 110 Rješenje o imenovanju općinskog pravobranitelja 180 Odluka broj AP 2326/06 (hrvatski jezik) 113 JAVNO PREDUZEĆE "KOMUNALNO" D.O.O. BREZA Odluka broj AP 2642/06 (srpski jezik) 116 Odluka broj AP 2642/06 (bosanski jezik) 119 Odluka o imenovanju vršioca dužnosti direktora JP "Komunalno" d.o.o. Breza 180 Odluka broj AP 2642/06 (hrvatski jezik) 122 Odluka broj AP 3221/06 (srpski jezik) 125 KAZNENO-POPRAVNI ZAVOD POLUOTVORENOG TIPA Odluka broj AP 3221/06 (bosanski jezik) 130 TOMISLAVGRAD Odluka broj AP 3221/06 (hrvatski jezik) 134 ODJEQEWE POLUOTVORENOG TIPA BUSOVAČA Odluka broj AP 3263/06 (srpski jezik) 139 Rješenje o imenovanju Komisije 180 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, faks: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, faks: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: UNIONINVESTPLASTIKA d. d. Semizovac - Za štampariju: Semir Prguda - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavawa poreske fakture. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata za I polugodište 2009. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodište 2009. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenenovine.ba - godišwa pretplata 200,00 KM po korisniku