Aktio

Evidencije Federacije Bosne i Hercegovine

683 682 Na osnovu člana 27. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Na osnovu člana 38. tačka 1. Zakona o platnim transakcijama BiH", broj 49/05) i člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/00 i 28/03), Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 50/05 i federalni ministar finansija-federalni ministar financija donosi 52/05, federalni ministar unutrašnjih poslova donosi UPUTSTVO RJEŠENJE O IZMJENAMA I DOPUNAMA UPUTSTVA O O IMENOVANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE OTVARANJU I ZATVARANJU RAČUNA ZA POSTUPKA JAVNE NABAVKE JEDINSTVENIH OBAVLJANJE PLATNIH TRANSAKCIJA I VOĐENJE REGISTARSKIH TABLICA ZA PODRUČJE EVIDENCIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1. U Uputstvu o otvaranju i zatvaranju računa za obavljanje Imenuje se Komisija za provođenje postupka javne nabavke platnih transakcija i vođenje evidencije ("Službene novine jedinstvenih registarskih tablica za područje Federacije Bosne i Federacije BiH", broj 55/00), u tački 5. iza stava 2. dodaje se novi Hercegovine od 5 stalnih članova sa pravom glasa s obzirom da je stav 3. koji glasi: riječ o ugovoru čija je procijenjena vrijednost u okviru domaćih "Banka ne može otvoriti novi račun iz tačke 4. ovog uputstva vrijednosnih razreda iz člana 6. stav 2. Zakona o javnim vlasniku računa koji u bilo kojoj banci na teritoriji Bosne i nabavkama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) u Hercegovine ima utvrđenu mjeru zabrane raspolaganja sastavu: novčanim sredstvima ili mu je račun blokiran po bilo kom osnovu 1. AZRA HUSKOVIĆ, predsjednik Komisije, VSS, dipl. u skladu sa zakonom, i podacima iz Jedinstvenog registra pravnik, šef Odsjeka za stambene i imovinsko-pravne poslove u Sektoru za pravne i kadrovske poslove u Upravi 2. DAMIR BERBEROVIĆ, zamjenik predsjedavajućeg administracije, Komisije 2. VERA ZOVKO, član Komisije, VSS, dipl. ecc. načelnik 3. VAHIDIN MUNJIĆ, član Komisije Odjeljenja za finansijsko-knjigovodstvene poslove u 4. STIPE ROZIĆ, zamjenik člana Komisije Sektoru za materijalno-finansijske poslove u Upravi 5. JADRANKA BRADARIĆ-ŠIMUNAC, član Komisije administracije, 6. MEHO HUSEJNOVIĆ, zamjenik člana Komisije 3. NIJAZ DŽAFEROVIĆ, član Komisije, VSS, dipl. ecc. 7. SANELA HATIBOVIĆ, tehničko lice - zapisničar stručni saradnik u Sektoru za materijalno - finansijske (daktilograf) u Komisiji poslove u Upravi administracije, II 4. JELKA MATIĆ, član Komisije, VŠS, mlađi samostalni referent za poslove nabavke za materijalno opremanje Za disciplinske tužioce u Upravi policije Federalnog Ministarstva u Sektoru za materijalno-finansijske poslove ministarstva unutrašnjih poslova imenujem: u Upravi administracije, 1. NIJAZ GANIĆ, disciplinski tužilac 5. ELVEDINA HODŽIĆ, član Komisije, VSS, dipl. 2. ZLATKO BIŠČEVIĆ, zamjenik disciplinskog tužioca pravnik, šef Kabineta u Kabinetu ministra FMUP-a, III za sekretara Komisije imenuje se SEVDA Zadatak Disciplinske komisije i disciplinskog tužioca je da BOSTANDŽIĆ, SSS, šef Grupe za administraciju pokreće i vodi disciplinski postupak prema policijskim Kabineta u Kabinetu ministra FMUP-a. službenicima za teže povrede službene dužnosti u skladu sa Zadatak Komisije je da u vođenju postupka primjenjuje odredbama Zakona o policijskim službenicima Federacije Bosne odredbe naprijed navedenog Zakona, kao i to da komparativnom i Hercegovine i podzakonskim aktom iz člana 105. stav 4. ovog analizom svih ponuda međusobno, cijeneći svaku ponudu Zakona. pojedinačno saglasno kriterijima iz obavještenja i tenderske IV dokumentacije, odredi najpovoljnijeg ponuđača. Zadaci sekretara Komisije su: administrativni poslovi za Mandat Disciplinske komisije, disciplinskog tužioca i Komisiju, priprema zapisnika sa sastanaka Komisije i izvještaja o njegovog zamjenika počinje od 1. 7. 2005. godine, a traje 2 radu Komisije, vođenje dokumentacije i drugi poslovi po (dvije) godine. zahtjevu predsjednika Komisije. V Komisija će nakon provedenog postupka otvaranja kao i Za učešće u radu Disciplinske komisije, njenim članovima, odabira najpovoljnije ponude, saglasno sa čl. 33. i 34. Zakona, disciplinskom tužiocu, njegovom zamjeniku i tehničkom licu, sačiniti zapisnike o provedenom postupku i odabiru pripada naknada u skladu sa tačkom V Odluke o načinu najpovoljnijeg ponuđača u koji je potrebno unijeti sve relevantne obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih podatke te iste dostaviti federalnom ministru unutrašnjih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i poslova. Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa državne službe Za učešće u radu Komisije, njenim članovima i sekretaru ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04) o čemu se donosi Komisije pripada naknada u skladu sa tačkom V Odluke o načinu posebno rješenje. obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i drugih radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i VI Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa državne službe Ovo rješenje stupa na snagu sa danom 1. 7. 2005. godine i ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05), o čemu objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". će se donijeti posebno rješenje. Broj 09-05/2-34-3-20 Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se 4. jula/srpnja 2005. godine Direktor u "Službenim novinama Federacije BiH". Sarajevo Zlatko Miletić, s. r. Broj 01-05/2-14-2-3666 4. oktobra/listopada 2005. godine Ministar Sarajevo Mevludin Halilović, s. r. FEDERALNO MINISTARSTVO POQOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I FEDERALNO MINISTARSTVO ŠUMARSTVA UNUTRAŠWIH/UNUTARWIH POSLOVA UPRAVA POLICIJE 685 Na osnovu člana 56. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Fede- 684 racije BiH", broj 35/05) i člana 40. stav 1. tačka 7. Zakona o Na osnovu člana 38. Zakona o unutrašnjim poslovima veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH", 46/00), na Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije prijedlog glavnog federalnog veterinarskog inspektora, a u BiH", broj 42/02, 46/02 i 19/03) i člana 110. stav 1. Zakona o ciqu sprečavawa širewa ptičije gripe na teritoriji policijskim službenicima Federacije Bosne i Hercegovine Federacije Bosne i Hercegovine, federalni ministar poqopriv- ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/05), direktor Uprave rede, vodoprivrede i šumarstva, donosi policije donosi NAREDBU RJEŠENJE O PRIVREMENOJ ZABRANI LOVA PTICA SELICA O IMENOVANJU DISCIPLINSKE KOMISIJE ZA I. POKRETANJE I VOĐENJE DISCIPLINSKOG Ovom naredbom na teritoriji Federacije Bosne i POSTUPKA ZBOG TEŽE POVREDE SLUŽBENE Hercegovine (u daqnjem tekstu: Federacija) privremeno se DUŽNOSTI POLICIJSKIH SLUŽBENIKA UPRAVE zabranjuje lov ptica selica i to: divqih pataka, divqih gusaka, POLICIJE FEDERALNOG MINISTARSTVA šquka, prepelica i svih čapqi. UNUTRAŠNJIH POSLOVA, I IMENOVANJU II. DISCIPLINSKOG TUŽIOCA Zabrana iz tačke I ove naredbe ne odnosi se na odstrel ptica selica ako se vrši radi otkrivawa postojawa zarazne bolesti I ptičija gripa, u prisutnosti nadležne veterinarske U Disciplinsku komisiju za pokretanje i vođenje inspekcije. disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti policijskih službenika Uprave policije Federalnog ministarstva III. unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: Disciplinska komisija) Privremena zabrana lova ptica selica iz tačke I ove imenujem: naredbe trajaće do prestanka opasnosti od pojave bolesti 1. MUSTAFA HUJDUROVIĆ, predsjedavajući Komisije ptičija gripa u Federaciji. IV. IV. Ova naredba stupa na snagu danom donošewa i objaviće se u Ova naredba stupa na snagu danom donošenja i objavit će se "Službenim novinama Federacije BiH". u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-429/05 Broj 01-02-429/05 18. oktobra 2005. godine Ministar 18. listopada 2005. godine Ministar Sarajevo Marinko Božić, s. r. Sarajevo Marinko Božić, v. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 56. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u BiH", broj 35/05) i člana 40. stav 1. tačka 7. Zakona o predmetu broj AP 116/02, rješavajući apelaciju R. R., na osnovu veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH", 46/00), na člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka prijedlog glavnog federalnog veterinarskog inspektora, a u cilju 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i sprječavanja širenja ptičije gripe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Hercegovine, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i BiH", broj 2/04), u sastavu: šumarstva, donosi Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik NAREDBU Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Valerija Galić, sudija O PRIVREMENOJ ZABRANI LOVA PTICA SELICA Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je I. Ovom naredbom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 (u daljnjem tekstu: Federacija) privremeno se zabranjuje lov Odbija se kao neosnovana apelacija R. R., podnesena protiv ptica selica i to: divljih pataka, divljih gusaka, šljuka, prepelica i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-199/01 od 22. svih čaplji. marta 2002. godine. II. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službe- nim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Zabrana iz tačke I ove naredbe ne odnosi se na odstrjel ptica Republike Srpske". selica ako se vrši radi otkrivanja postojanja zarazne bolesti ptičija OBRAZLOŽEWE gripa, u prisutnosti nadležne veterinarske inspekcije. III. I - Uvod Privremena zabrana lova ptica selica iz tačke I ove naredbe 1. R. R. (u daljem tekstu: apelant), iz Trebiwa, podnio je 20. juna trajat će do prestanka opasnosti od pojave bolesti ptičija gripa u 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Federaciji. daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud), broj IV. Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine. Ova naredba stupa na snagu danom donošenja i objavit će se II - Postupak pred Ustavnim sudom u "Službenim novinama Federacije BiH". 2. Na osnovu člana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Broj 01-02-429/05 Vrhovnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljem tekstu: 18. oktobra 2005. godine Ministar Osnovni sud) i Okružnog suda u Trebinju (u daljem tekstu: Sarajevo Marinko Božić, s. r. Okružni sud) zatraženo je, 30. avgusta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. 3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 14. septembra 2004. godine, Okružni sud 13. septembra 2004. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Na temelju članka 56. Zakona o organizaciji organa uprave u 4. Na osnovu člana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, od JODP Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije "Komunalno" u Trebinju (sada Akcionarsko društvo BiH", broj 35/05) i članka 40. stavak 1. točka 7. Zakona o "Komunalno" Trebinje), tužioca u parničnom postupku protiv veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH", 46/00), na apelanta (u daljem tekstu: tužilac) zatraženo je, 30. avgusta prijedlog glavnog federalnog veterinarskog inspektora, a u cilju 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju sprječavanja širenja ptičje gripe na teritoriji Federacije Bosne i 5. Tužilac je, 13. septembra 2004. godine, dostavio odgovor na Hercegovine, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i apelaciju šumarstva donosi 6. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Okružnog suda i tužioca su, 14. septembra 2004. NAREDBU godine, dostavljeni apelantu. O PRIVREMENOJ ZABRANI LOVA PTICA SELICA III - Činjenično stanje I. 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na Ovom naredbom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine sljedeći način. (u daljnjem tekstu: Federacija) privremeno se zabranjuje lov 8. Osnovni sud je presudom broj Ps-18/00 od 21. juna 2000. godine, ptica selica i to: divljih pataka, divljih gusaka, šljuka, prepelica i koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj GŽ-173/00 od 10. svih čaplji. oktobra 2000. godine, obavezao apelanta da tužiocu plati iznos od 144 KM na ime duga za izvršene komunalne usluge II. odvoza đubreta. Osnovni sud je utvrdio da je tužilac javno Zabrana iz točke I ove naredbe ne odnosi se na odstrjel ptica preduzeće koje, u skladu sa članom 2 stav 1 tačka 5 Zakona o selica ako se vrši radi otkrivanja postojanja zarazne bolesti ptičja komunalnim djelatnostima, vrši poslove odvožewa i gripa, u prisutnosti nadležne veterinarske inspekcije. deponovawa otpadaka iz stambenih i poslovnih prostora. Taj sud je, dalje, utvrdio da apelant kao korisnik komunalne usluge, III. u skladu sa članom 11 Zakona o komunalnim djelatnostima, ima obavezu da plaća utvrđene cijene za pruženu komunalnu uslugu. Privremena zabrana lova ptica selica iz točke I ove naredbe Osnovni sud je, uvidom u izvod iz poslovnih kwiga-računa broj trajat će do prestanka opasnosti od pojave bolesti ptičja gripa u 18-I/, utvrdio da postoji apelantov dug za 1998. i 1999. godinu Federaciji. kada je tužilac vršio svoje usluge odvožewa đubreta. Osnovni 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 54/04. b) Odgovor na apelaciju sud nije prihvatio argumente tuženog da on nema obavezu da plaća komunalne usluge jer u blizini zgrade suda gdje se nalazi njegova kancelarija nema kontejnera, zbog čega on svoje đubre 14. Vrhovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da ostaje kod svih odvozi kući i sam spaquje. razloga koji su dati u obrazloženju osporene presude koja je 9. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. donesena uz primjenu materijalno-pravnih odredbi Zakona o godine, odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude komunalnim djelatnostima, iz kojih proizlaze prava i obaveze Okružnog suda od 10. oktobra 2000. godine. Vrhovni sud je komunalnih organizacija, kao i fizičkih i pravnih lica u vezi ocijenio pravilnim odluke nižih sudova kojima je apelant sa vršenjem usluga odvožewa đubreta. obavezan da uplati dug tužiocu. 15. Okružni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da u postupku koji je vođen u predmetnom slučaju kod tog suda nisu povrijeđena apelantova ustavna prava. IV - Relevantni propisi 16. Tužilac je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je apelacija u 10. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik cijelosti neosnovana. Tužilac je naveo da svoju obavezu da Republike Srpske", broj 11/95) prevozi đubre do deponije uredno obavlja saglasno članu 2 "Član 11 Zakona o komunalnoj djelatnosti, po osnovu ovlašćewa datih zakonom odnosno odlukom Skupštine Opštine Trebinje. Korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu Tužilac je, takođe, naveo da su, na osnovu Odluke o održavanju komunalnu uslugu. čistoće, vlasnici i zakupci poslovnih prostora, prije U slučaju spora između korisnika komunalne usluge i davaoca dobijawa upotrebne dozvole odnosno odobrewa za rad, dužni da usluge nadležan je redovni sud. obezbijede potreban broj posuda za đubre i da ih predaju bez Član 16 naknade Komunalnom preduzeću za održavanje i upravljanje. Komunalna naknada određuje se prema jedinici izgrađene Apelant nije obezbijedio posudu za đubre, niti je obavijestio korisne površine za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i tužioca gdje je postavio tu posudu koja bi se praznila, ali objekte društvenog standarda. koristi posudu Osnovnog suda na čiji bi račun da izbjegne da Član 17 plaća svoje obaveze. Tužilac je, na kraju, naveo da ne postoji nikakva nerazmjera davawa, odnosno tužiočevog sticawa bez Obveznici naknade iz prethodnog člana su vlasnici ili osnova, te da nisu povrijeđeni član 6 stav 1 Evropske nosioci prava raspolagawa na stambenom, poslovnom ili konvencije i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. drugom prostoru ako su korisnici tog prostora, nosioci Tužilac je obavijestio Ustavni sud da je pravni slijednik stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog tužioca Akcionarsko društvo "Komunalno" Trebinje. prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje." VI - Dopustivost 11. Odluka o održavanju čistoće ("Službeni glasnik Opštine Trebinje", broj 3/01) 17. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima "Član 17 stav 3 koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora (3) Investitor poslovnih i stambenih zgrada, kao i vlasnici zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. i zakupci poslovnih prostora dužni su da prije nego što 18. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, dobiju upotrebne dozvole odnosno odobrewa za rad, obezbijede Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv potreban broj posuda za đubre i predaju ih bez naknade, presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi Komunalnom preduzeću na održavanje i upravljanje." efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u 12. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 13/94) koji se, u skladu sa članom IX/5 stav 1 Ustava Federacije 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon. presuda Vrhovnog suda broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine, "Član 15 stav 1 protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih (1) U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 18. jednake vrijednosti uzajamnih davawa. aprila 2002. godine, a apelacija je podnesena 17. juna 2002. Član 210 st. 1 i 2, u relevantnom dijelu glase: godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i (1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici,Š...Ć, uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. na bilo koji način prešlo u društvena sredstva kojim 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i upravljaju radnici, odnosno drugi radni qudi u drugom Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika društvenom pravnom licu, ili u imovinu nekog lica, a taj Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija prelaz nema osnova u Š...Ć ili u nekom drugom pravnom poslu ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, ako je to moguće, a inače je dužan da nadoknadi vrijednost postignute koristi. VII - Meritum (2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kada je neki dio imovine jednog lica na bilo koji način prešao u 21. Apelant osporava navedenu presudu Vrhovnog suda tvrdeći da je društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz radni qudi u društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 drugog lica, a taj prijelaz nema osnova u Š...Ć nekom drugom Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3 k) pravnom poslu ili u zakonu." Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. V - Apelacija a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine: a) Navodi iz apelacije "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona 13. Apelant je naveo da je u postupku pred redovnim sudovima obuhvataju: povrijeđen član 17 Zakona o komunalnim uslugama, jer je apelantu utvrđena obaveza da plaća cijene za pruženu (...) komunalnu uslugu iako tužilac uopšte ne pruža usluge e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim apelantu. Apelant je, takođe, naveo da su povrijeđeni i čl. 15 i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 210 Zakona o obligacionim odnosima, jer u konkretnom slučaju Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, nije bilo razmjere davawa između apelanta i tužioca, odnosno glasi: tužilac je bez osnova stekao novčana sredstva koja je apelant "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili platio u postupku izvršewa presude Osnovnog suda od 21. juna osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv 2000. godine. Apelant je naveo da je postupcima tužioca i njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu sudova došlo do povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.. Š...Ć" konvencija), jer je shodno njegovom mišljenju obaveza za 22. Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa njegovom dosadašwom apelanta utvrđena suprotno zakonu. Apelant je naveo i da je praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3 b) Ustava povrijeđen član II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitawa sadržana u Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog oduzimawa Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno novčanog iznosa suprotno uslovima predviđenim zakonom i činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili opštim načelima međunarodnog prava. zakon redovni sudovi, sem u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršewa ustavnih prava. To će biti slučaj kada odnosima, može, u vezi sa tim, pred nadležnim sudom da se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pokrene parnični postupak protiv tužioca. pogrešno primijene, kada se zakon očigledno proizvoqno 28. Ustavni sud zakqučuje da nije povrijeđen član II/3 e) Ustava primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije. ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, b) Pravo na imovinu pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima). 29. Apelant navodi da su redovni sudovi, suprotno uslovima 23. U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, da se odgovori na predviđenim zakonom, povrijedili njegovo ustavno pravo na pitanje da li predmetni parnični postupak ima karakter imovinu. "spora" u kom su se utvrđivala apelantova "građanska prava i 30. Ustavni sud je već zakqučio da sudovi u parničnom postupku obaveze". U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu protiv apelanta nisu proizvoqno primijenili zakon, čime Evropskog suda za qudska prava shodno kojoj pojam "spora", u nije došlo do povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa u smislu značewa člana 6 stav 1 Evropske konvencije, svjetlu zakqučka u pogledu člana 6 stav 1 Evropske konvencije podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za Ustavni sud zakqučuje da nije neophodno da razmatra ove privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora navode iz apelacije koji se odnose na član II/3 k) Ustava Bosne između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku ovlašćewa; karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se konvenciju. problem riješiti" i "ovlašćewa" koja pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda za qudska prava, Ringeisen against Austria, od VIII - Zakqučak 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94). 31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni 24. U smislu prethodnog stava, u konkretnom slučaju osporena sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. presuda protiv apelanta nesumwivo je bila presudna za njegovo 32. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravo na imovinu, jer je on tom presudom obavezan na uplatu Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. određenog novčanog iznosa tužiocu. Nije od značaja, za određivanje karaktera tog spora, to što se radilo o plaćanju Predsjednik duga za usluge koje tužilac vrši u okviru javnih ovlašćewa Ustavnog suda predviđenih zakonom. Proizlazi da je član 6 stav 1 Evropske Bosne i Hercegovine konvencije u konkretnom slučaju primjewiv. Mato Tadić, s. r. 25. Apelant se, u suštini, žali na pogrešnu primjenu člana 17 Zakona o komunalnim uslugama kojim je utvrđena obaveza korisnika usluga, u konkretnom slučaju apelanta, da plati naknadu za komunalne usluge odvožewa đubreta koje vrši Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u tužilac. Apelant smatra da je u postupku pred redovnim predmetu broj AP 116/02, rješavajući apelaciju R. R., na osnovu sudovima pogrešno utvrđeno da on ima obavezu da plaća tu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka naknadu, jer mu tužilac uopšte ne pruža usluge odvožewa 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i đubreta, s obzirom da blizu svoje advokatske kancelarije nema Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", posudu za đubre. U vezi sa prethodnim, apelant je naveo da je broj 2/04), u sastavu: došlo do tužiočevog sticawa bez osnova, s obzirom da je u izvršnom postupku apelant platio dug koji nije trebao da Mato Tadić, predsjednik plati. Tužilac je osporio apelantove navode, navodeći da Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik vrši uredno usluge odvožewa đubreta za sve korisnike Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik jednako. Tužilac je, takođe, naveo da je apelant u skladu sa Valerija Galić, sudija članom 17 stav 3 Odluke o održavanju čistoće bio u obavezi da Jovo Rosić, sudija obezbijedi tužiocu potreban broj posuda za đubre, a da to na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je apelant nije učinio nego koristi posudu Osnovnog suda kako bi 1 izbjegao da plača naknadu. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 26. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o Odbija se kao neosnovana apelacija R. R., podnesena protiv primjeni člana 11 Zakona o komunalnim djelatnostima u vezi sa članom 17 tog zakona. Osnovni sud je u parničnom postupku presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-199/01 od protiv apelanta, primjenom člana 11 Zakona o komunalnim 22. marta 2002. godine. uslugama, utvrdio postojanje apelantovog duga za 1998. i 1999. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim godine za usluge odvožewa đubreta koje je tužilac vršio u tim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike vremenskim periodima. Okružni sud je potvrdio presudu Srpske". Osnovnog suda, zakqučivši da je zasnovana na pravilno i OBRAZLOŽENJE potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava i bez bitnih povreda odredbi parničnog I - Uvod postupka, te da je za svoju presudu prvostepeni sud dao jasne i valjane razloge. Vrhovni sud je odbio reviziju apelanta 1. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je 20. izjavljenu protiv presude Okružnog suda, i zakqučio da juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i osporavana presuda nema nedostataka na koje ukazuje revizija, Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude niti nedostataka na koje pazi sud po službenoj dužnosti. Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud, u skladu sa principom izraženim u ovoj odluci, Vrhovni sud), broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine. neće ući u ocjenu utvrđenog činjeničnog stawa, a ne proizlazi da su, u konkretnom slučaju, Zakon o komunalnim II - Postupak pred Ustavnim sudom djelatnostima, odnosno Odluka o održavanju čistoće pogrešno, odnosno proizvoqno primijenjeni. Takođe, nije 2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od povrijeđeno neko apelantovo ustavno pravo. Naprotiv, apelant Vrhovnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem nije ispunio svoju obavezu predviđenu članom 17 stav 3 Odluke tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem o održavanju čistoće i, kao zakupac poslovnog prostora, stavio tekstu: Okružni sud) zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, na raspolaganje tužiocu na održavanje i upravljanje posudu za da dostave odgovor na apelaciju. đubre. Sem toga, apelant je postupio protivno članu 15 stav 2 3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 14. septembra te odluke, jer je svoje đubre spaqivao kod kuće i na taj način je doveo u pitanje zdravlje qudi, te kako je naveo Osnovni sud u 2004. godine, Okružni sud 13. septembra 2004. godine, a svojoj presudi stvorio je u svojoj kući deponiju kao eventualni Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. izvor zaraznih bolesti. 4. Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od 27. Ustavni sud neće da se upušta u ispitivanje apelantovih JODP "Komunalno" u Trebinju (sada Akcionarsko društvo navoda da je došlo do tužiočevog sticawa bez osnova, jer to "Komunalno" Trebinje), tužioca u parničnom postupku nije ni bilo predmet postupka koji se osporava apelacijom. protiv apelanta (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je, 30. Ukoliko apelant smatra da ima osnova da traži povrat augusta 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju plaćenog duga, odnosno da je došlo do tužiočevog sticawa bez 5. Tužilac je, 13. septembra 2004. godine, dostavio odgovor na osnova, u smislu člana 210 stav 2 Zakona o obligacionim apelaciju 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 54/04. 6. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi odgovori Vrhovnog suda, Okružnog suda i tužioca su, 14. radni ljudi u društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu. drugog lica, a taj prijelaz nema osnova u Š...Ć nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu." III - Činjenično stanje 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i V - Apelacija dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati a) Navodi iz apelacije na slijedeći način. 8. Osnovni sud je presudom broj Ps-18/00 od 21. juna 2000. 13. Apelant je naveo da je u postupku pred redovnim sudovima godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj povrijeđen član 17. Zakona o komunalnim uslugama, jer je GŽ-173/00 od 10. oktobra 2000. godine, obavezao apelanta apelantu utvrđena obaveza plaćanja cijene za pruženu da tužiocu plati iznos od 144 KM na ime duga za izvršene komunalnu uslugu iako tužilac uopće ne pruža usluge komunalne usluge odvoza smeća. Osnovni sud je utvrdio da apelantu. Apelant je, također, naveo da su povrijeđeni i čl. je tužilac javno preduzeće koje, u skladu sa članom 2. stav 1. 15. i 210. Zakona o obligacionim odnosima, jer u tačka 5. Zakona o komunalnim djelatnostima, vrši poslove konkretnom slučaju nije bilo razmjere davanja između odvoženja i deponovanja otpadaka iz stambenih i poslovnih apelanta i tužioca, odnosno tužilac je bez osnova stekao prostora. Taj sud je, dalje, utvrdio da apelant kao korisnik novčana sredstva koja je apelant platio u postupku izvršenja komunalne usluge, u skladu sa članom 11. Zakona o presude Osnovnog suda od 21. juna 2000. godine. Apelant je komunalnim djelatnostima, ima obavezu plaćanja utvrđene naveo da je postupanjem tužioca i sudova došlo do povrede cijene za pruženu komunalnu uslugu. Osnovni sud je, člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. uvidom u izvod iz poslovnih knjiga-računa broj 18-I/, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih utvrdio postojanje apelantovog duga za 1998. i 1999. godinu sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je kada je tužilac vršio svoje usluge odvoza smeća. Osnovni prema njegovom mišljenju obaveza za apelanta utvrđena sud nije prihvatio argumente tuženog da on nema obavezu suprotno zakonu. Apelant je naveo i da je povrijeđen član plaćanja komunalne usluge jer u blizini zgrade suda gdje se II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 nalazi njegova kancelarija nema kontejnera, zbog čega on uz Evropsku konvenciju, zbog oduzimanja novčanog iznosa svoje smeće odvozi kući i sam spaljuje. suprotno uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima 9. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-199/01 od 22. marta međunarodnog prava. 2002. godine, odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda od 10. oktobra 2000. godine. b) Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je ocijenio pravilnim odluke nižih sudova 14. Vrhovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da ostaje kojima je apelant obavezan da uplati dug tužiocu. kod svih razloga datih u obrazloženju osporene presude koja je donesena uz primjenu materijalno-pravnih odredbi Zakona IV - Relevantni propisi o komunalnim djelatnostima, iz kojih proizlaze prava i 10. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik obaveze komunalnih organizacija, kao i fizičkih i pravnih Republike Srpske", broj 11/95) lica u vezi sa vršenjem usluga odvoza smeća. "Član 11. 15. Okružni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da u Korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za postupku koji je vođen u predmetnom slučaju kod tog suda pruženu komunalnu uslugu. nisu povrijeđena apelantova ustavna prava. U slučaju spora između korisnika komunalne usluge i 16. Tužilac je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je apelacija u davaoca usluge nadležan je redovni sud. cijelosti neosnovana. Tužilac je naveo da svoju obavezu Član 16. prijevoza smeća do deponije uredno obavlja saglasno članu Komunalna naknada određuje se prema jedinici izgrađene 2. Zakona o komunalnoj djelatnosti, po osnovu ovlaštenja korisne površine za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i datih zakonom odnosno odlukom Skupštine Općine objekte društvenog standarda. Trebinje. Tužilac je, također, naveo da su, na osnovu Odluke Član 17. o održavanju čistoće, vlasnici i zakupci poslovnih prostora, prije dobijanja upotrebne dozvole odnosno odobrenja za rad, Obveznici naknade iz prethodnog člana su vlasnici ili dužni obezbijediti potreban broj posuda za smeće i predati ih nosioci prava raspolaganja na stambenom, poslovnom ili bez naknade Komunalnom preduzeću za održavanje i drugom prostoru ako su korisnici tog prostora, nosioci upravljanje. Apelant nije obezbijedio posudu za smeće, niti stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog je obavijestio tužioca gdje je postavio tu posudu koja bi se prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici praznila, ali koristi posudu Osnovnog suda na čiji bi račun objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje." da izbjegne plaćanje svoje obaveze. Tužilac je, na kraju, 11. Odluka o održavanju čistoće ("Službeni glasnik Općine naveo da ne postoji nikakva nerazmjera davanja, odnosno Trebinje", broj 3/01) tužiočevog stjecanja bez osnova, te da nisu povrijeđeni član "Član 17. stav 3. 6. stav 1. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz (3) Investitor poslovnih i stambenih zgrada, kao i vlasnici i Evropsku konvenciju. Tužilac je obavijestio Ustavni sud da zakupci poslovnih prostora dužni su da prije dobijanja je pravni slijednik tužioca Akcionarsko društvo upotrebne dozvole odnosno odobrenja za rad, obezbijede "Komunalno" Trebinje. potreban broj posuda za smeće i iste predaju bez naknade, Komunalnom preduzeću na održavanje i upravljanje." VI - Dopustivost 12. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima 13/94) koji se, u skladu sa članom IX/5. stav 1. Ustava koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. zakon. 18. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Član 15. stav 1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv (1) U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese Član 210. st. 1. i 2., u relevantnom dijelu glase: u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije (1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici,Š...Ć, primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. na bilo koji način prešlo u društvena sredstva kojim 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u drugom presuda Vrhovnog suda broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. društvenom pravnom licu, ili u imovinu nekog lica, a taj godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova prijelaz nema osnova u Š...Ć ili u nekom drugom pravnom mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, ako je to primio 18. aprila 2002. godine, a apelacija je podnesena 17. moguće, a inače je dužan da nadoknadi vrijednost juna 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano postignute koristi. članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, (2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kada je apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika neki dio imovine jednog lica na bilo koji način prešao u Ustavnog suda. 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i smeće, a da to apelant nije učinio nego koristi posudu Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Osnovnog suda kako bi izbjegao plaćanje naknade. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna 26. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. primjeni člana 11. Zakona o komunalnim djelatnostima u vezi sa članom 17. tog zakona. Osnovni sud je u parničnom VII - Meritum postupku protiv apelanta, primjenom člana 11. Zakona o 21. Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda tvrdeći da komunalnim uslugama, utvrdio postojanje apelantovog duga je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično za 1998. i 1999. godine za usluge odvoza smeća koje je suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana tužilac vršio u tim vremenskim periodima. Okružni sud je 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana potvrdio presudu Osnovnog suda, zaključivši da je II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom 1 uz Evropsku konvenciju. stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava i bez bitnih a) Pravo na pravično suđenje povreda odredaba parničnog postupka, te da je za svoju Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: presudu prvostepeni sud dao jasne i valjane razloge. Vrhovni sud je odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Okružnog suda, i zaključio da pobijana presuda nema prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: nedostataka na koje ukazuje revizija, niti nedostataka na koje (...) pazi sud po službenoj dužnosti. Ustavni sud, u skladu sa e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim principom izraženim u ovoj odluci, neće ući u ocjenu stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". utvrđenog činjeničnog stanja, a ne proizlazi da su, u Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, konkretnom slučaju, Zakon o komunalnim djelatnostima, glasi: odnosno Odluka o održavanju čistoće pogrešno, odnosno "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili proizvoljno primijenjeni. Također, nije povrijeđeno neko osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, apelantovo ustavno pravo. Naprotiv, apelant nije ispunio svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u svoju obavezu predviđenu članom 17. stav 3. Odluke o održavanju čistoće i, kao zakupac poslovnog prostora, stavio razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom na raspolaganje tužiocu na održavanje i upravljanje posudu ustanovljenim sudom. Š...Ć" za smeće. Osim toga, apelant je postupio protivno članu 15. 22. Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa njegovom stav 2. te odluke, jer je svoje smeće spaljivao kod kuće i na dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana taj način je doveo u pitanje zdravlje ljudi, te kako je naveo VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na Osnovni sud u svojoj presudi stvorio je u svojoj kući "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da deponiju kao eventualni izvor zaraznih bolesti. ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na 27. Ustavni sud se neće upustiti u ispitivanje apelantovih navoda koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada da je došlo do tužiočevog stjecanja bez osnova, jer to nije ni odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. bilo predmet postupka koji se osporava apelacijom. Ukoliko To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna apelant smatra da ima osnova da traži povrat plaćenog duga, prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se odnosno da je došlo do tužiočevog stjecanja bez osnova, u zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni smislu člana 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede može, u vezi sa tim, pred nadležnim sudom pokrenuti osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično parnični postupak protiv tužioca. suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni 28. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava lijek i u drugim slučajevima). Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije. 23. U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li predmetni parnični postupak ima karakter b) Pravo na imovinu "spora" u kojem su se utvrđivala apelantova "građanska prava i obaveze". U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na 29. Apelant navodi da su redovni sudovi, suprotno uvjetima praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam predviđenim zakonom, povrijedili njegovo ustavno pravo na "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske imovinu. konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat 30. Ustavni sud je već zaključio da sudovi u parničnom presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupku protiv apelanta nisu proizvoljno primijenili zakon, postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja čime nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karakter "zakonodavstva konvencije, pa u svjetlu zaključka u pogledu člana 6. stav 1. koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja Evropske konvencije Ustavni sud zaključuje da nije pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi, neophodno razmatrati ove navode iz apelacije koji se odnose mutatis mutandis, presudu Evropskog suda za ljudska prava, na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Ringeisen against Austria, od 28. juna 1978. godine, serija Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. A, broj 13, stav 94). VIII - Zaključak 24. U smislu prethodnog stava, u konkretnom slučaju osporena presuda protiv apelanta nesumnjivo je bila presudna za 31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, njegovo pravo na imovinu, jer je on tom presudom obavezan Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove na uplatu određenog novčanog iznosa tužiocu. Nije od odluke. značaja, za određivanje karaktera tog spora, to što se radilo o 32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke plaćanju duga za usluge koje tužilac vrši u okviru javnih Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. ovlaštenja predviđenih zakonom. Proizlazi da je član 6. stav Predsjednik 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv. 25. Apelant se, u suštini, žali na pogrešnu primjenu člana 17. Ustavnog suda Zakona o komunalnim uslugama kojim je utvrđena obaveza Bosne i Hercegovine korisnika usluga, u konkretnom slučaju apelanta, da plati Mato Tadić, s. r. naknadu za komunalne usluge odvoza smeća koje vrši tužilac. Apelant smatra da je u postupku pred redovnim sudovima pogrešno utvrđeno da on ima obavezu plaćanja te naknade, jer mu tužilac uopće ne pruža usluge odvoza Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u smeća, s obzirom da blizu svoje advokatske kancelarije predmetu broj AP 116/02, rješavajući apelaciju R. R., na temelju nema posudu za smeće. U vezi sa prethodnim, apelant je članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. naveo da je došlo do tužiočevog stjecanja bez osnova, s točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i obzirom da je u izvršnom postupku apelant platio dug koji Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", nije trebao platiti. Tužilac je osporio apelantove navode, broj 2/04), u sastavu: navodeći da vrši uredno usluge odvoza smeća za sve Mato Tadić, predsjednik korisnike jednako. Tužilac je, također, naveo da je apelant u Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik skladu sa članom 17. stav 3. Odluke o održavanju čistoće bio Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik u obavezi da obezbijedi tužiocu potreban broj posuda za Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac U slučaju spora između korisnika komunalne usluge i na sjednici, održanoj 29. rujna 2004. godine, donio davatelja usluge nadležan je redoviti sud. 1 Članak 16. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Komunalna naknada određuje se prema jedinici izgrađene Odbija se kao neutemeljena apelacija R. R., podnesena korisne površine za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj objekte društvenog standarda. Rev-199/01 od 22. ožujka 2002. godine. Članak 17. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim Obveznici naknade iz prethodnog članka su vlasnici ili novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike nositelji prava raspolaganja na stambenom, poslovnom ili Srpske". drugom prostoru ako su korisnici tog prostora, nositelji OBRAZLOŽENJE stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizičke i pravne osobe koje su korisnici I - Uvod objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje." 1. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je 20. 11. Odluka o održavanju čistoće ("Službeni glasnik Općine lipnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Trebinje", broj 3/01) Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude "Članak 17. stavak 3. Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: (3) Investitor poslovnih i stambenih zgrada, kao i vlasnici i Vrhovni sud), broj Rev-199/01 od 22. ožujka 2002. godine. zakupci poslovnih prostora dužni su prije dobivanja uporabne dozvole odnosno odobrenja za rad, osigurati II - Postupak pred Ustavnim sudom potreban broj posuda za smeće i predati ih bez naknade, 2. Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, Komunalnom poduzeću na održavanje i upravljanje." od Vrhovnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem 12. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i tekstu: Okružni sud) zatraženo je, 30. kolovoza 2004. 13/94) koji se, sukladno članku IX/5. stavak 1. Ustava godine, da dostave odgovor na apelaciju. Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni 3. Odgovor na apelaciju Vrhovni je sud dostavio 14. rujna zakon. 2004. godine, Okružni sud 13. rujna 2004. godine, a "Članak 15. stavak 1. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. (1) U zasnivanju dvostranih ugovora sudionici polaze od 4. Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. od JODP "Komunalno" u Trebinju (sada Akcionarsko Članak 210. st. 1. i 2., u relevantnom dijelu glase: društvo "Komunalno" Trebinje), tužitelja u parničnom (1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju djelatnici, Š...Ć, na postupku protiv apelanta (u daljnjem tekstu: tužitelj) bilo koji način prešlo u društvena sredstva kojim upravljaju zatraženo je, 30. kolovoza 2004. godine, da dostavi odgovor djelatnici, odnosno drugi radni ljudi u drugoj društvenoj pravnoj na apelaciju osobi, ili u imovinu neke osobe, a taj prijelaz nema osnova u Š...Ć 5. Tužitelj je, 13. rujna 2004. godine, dostavio odgovor na ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, stjecatelj je apelaciju dužan vratiti ga, ako je to moguće, a inače je dužan nadoknaditi 6. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, vrijednost postignute koristi. odgovori Vrhovnog suda, Okružnog suda i tužitelja su, 14. (2) Odredba prethodnog stavka shodno se primjenjuje kada rujna 2004. godine, dostavljeni apelantu. je neki dio imovine jedne osobe na bilo koji način prešao u III - Činjenično stanje društvena sredstva kojim upravljaju djelatnici, odnosno drugi radni ljudi u društvenoj pravnoj osobi ili u imovinu 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u Š...Ć nekom dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati drugom pravnom poslu ili u zakonu." na sljedeći način. 8. Osnovni je sud presudom broj Ps-18/00 od 21. lipnja 2000. V - Apelacija godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj GŽ-173/00 od 10. listopada 2000. godine, obvezao apelanta a) Navodi iz apelacije da tužitelju plati iznos od 144 KM na ime duga za izvršene 13. Apelant je naveo da je u postupku pred redovitim sudovima komunalne usluge odvoza smeća. Osnovni je sud ustvrdio da povrijeđen članak 17. Zakona o komunalnim uslugama, jer je tužitelj javno poduzeće koje, sukladno članku 2. stavak 1. je apelantu utvrđena obveza plaćanja cijene za pruženu točka 5. Zakona o komunalnim djelatnostima, vrši poslove komunalnu uslugu iako tužitelj uopće ne pruža usluge odvoženja i deponiranja otpadaka iz stambenih i poslovnih apelantu. Apelant je, također, naveo da su povrijeđeni i čl. prostora. Taj je sud, dalje, ustvrdio da apelant kao korisnik 15. i 210. Zakona o obligacijskim odnosima, jer u komunalne usluge, sukladno članku 11. Zakona o konkretnom slučaju nije bilo razmjere davanja između komunalnim djelatnostima, ima obvezu plaćanja utvrđene apelanta i tužitelja, odnosno tužitelj je bez osnova stekao cijene za pruženu komunalnu uslugu. Osnovni je sud, novčana sredstva koja je apelant platio u postupku izvršenja uvidom u izvod iz poslovnih knjiga-računa broj 18-I/, presude Osnovnog suda od 21. lipnja 2000. godine. Apelant ustvrdio postojanje apelantovog duga za 1998. i 1999. je naveo da je postupanjem tužitelja i sudova došlo do godinu kada je tužitelj vršio svoje usluge odvoza smeća. povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka Osnovni sud nije prihvatio argumente tuženog da on nema 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i obvezu plaćanja komunalne usluge jer u blizini zgrade suda temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), gdje se nalazi njegov ured nema kontejnera, zbog čega on jer je prema njegovom mišljenju obveza za apelanta svoje smeće odvozi kući i sam spaljuje. utvrđena oprečno zakonu. Apelant je naveo i da je 9. Vrhovni je sud presudom, broj Rev-199/01 od 22. ožujka povrijeđen članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i 2002. godine, odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, zbog presude Okružnog suda od 10. listopada 2000. godine. oduzimanja novčanog iznosa oprečno uvjetima predviđenim Vrhovni je sud ocijenio pravilnim odluke nižih sudova zakonom i općim načelima međunarodnog prava. kojima je apelant obvezan uplatiti dug tužitelju. b) Odgovor na apelaciju IV - Relevantni propisi 14. Vrhovni je sud, u odgovoru na apelaciju, naveo da ostaje 10. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik kod svih razloga danih u obrazloženju pobijane presude koja Republike Srpske", broj 11/95) je donesena uz primjenu materijalno-pravnih odredbi Zakona "Članak 11. o komunalnim djelatnostima, iz kojih proizlaze prava i Korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za obveze komunalnih organizacija, kao i fizičkih i pravnih pruženu komunalnu uslugu. osoba u svezi vršenja usluga odvoza smeća. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 54/04. 15. Okružni je sud, u odgovoru na apelaciju, naveo da u po sebi neustavan ili kada dođe do povrede temeljnih postupku koji je vođen u predmetnom slučaju kod tog suda principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, nisu povrijeđena apelantova ustavna prava. pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u 16. Tužitelj je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je apelacija u drugim slučajevima). cijelosti neutemeljena. Tužitelj je naveo da svoju obvezu 23. U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na prijevoza smeća do deponije uredno obavlja suglasno članku pitanje ima li predmetni parnični postupak karakter "spora" u 2. Zakona o komunalnoj djelatnosti, po temelju ovlasti danih kojem su se utvrđivala apelantova "građanska prava i zakonom odnosno odlukom Skupštine Općine Trebinje. obveze". U svezi toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Tužitelj je, također, naveo da su, na temelju Odluke o Europskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", održavanju čistoće, vlasnici i zakupci poslovnih prostora, u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prije dobivanja uporabne dozvole odnosno odobrenja za rad, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za dužni osigurati potreban broj posuda za smeće i predati ih privatna prava i obveze", čak i kada se postupak tiče spora bez naknade Komunalnom poduzeću za održavanje i između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih upravljanje. Apelant nije osigurao posudu za smeće, niti je ovlasti; karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se izvijestio tužitelja gdje je postavio tu posudu koja bi se problem riješiti" i "ovlasti" koje pripadaju predmetnom praznila, ali koristi posudu Osnovnog suda na čiji bi račun organu je od malog značaja (vidi, mutatis mutandis, presudu da izbjegne plaćanje svoje obveze. Tužitelj je, na koncu, Europskog suda za ljudska prava, Ringeisen against Austria, naveo da ne postoji nikakva nerazmjera davanja, odnosno od 28. lipnja 1978. godine, serija A, broj 13, stavak 94). tužiteljevog stjecanja bez osnova, te da nisu povrijeđeni 24. U smislu prethodnog stavka, u konkretnom je slučaju članak 6. stavak 1. Europske konvencije i članak 1. pobijana presuda protiv apelanta nedvojbeno bila presudna Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Tužitelj je za njegovo pravo na imovinu, jer je on tom presudom izvijestio Ustavni sud da je pravni slijednik tužitelja obvezan na uplatu određenog novčanog iznosa tužitelju. Nije Akcionarsko društvo "Komunalno" Trebinje. od značaja, za određivanje karaktera tog spora, to što se radilo o plaćanju duga za usluge koje tužitelj vrši u okviru VI - Dopustivost javnih ovlasti predviđenih zakonom. Proizlazi da je članak 6. 17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima primjenjiv. koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet 25. Apelant se, u suštini, žali na pogrešnu primjenu članka 17. spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Zakona o komunalnim uslugama kojim je utvrđena obveza 18. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, korisnika usluga, u konkretnom slučaju apelanta, da plati Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv naknadu za komunalne usluge odvoza smeća koje vrši presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi tužitelj. Apelant smatra da je u postupku pred redovitim efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese sudovima pogrešno utvrđeno da on ima obvezu plaćanja te u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije naknade, jer mu tužitelj uopće ne pruža usluge odvoza primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. smeća, obzirom da blizu svojeg odvjetničkog ureda nema 19. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je posudu za smeće. U svezi prethodnog, apelant je naveo da je presuda Vrhovnog suda broj Rev-199/01 od 22. ožujka došlo do tužiteljevog stjecanja bez osnova, obzirom da je u 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih izvršnom postupku apelant platio dug koji nije trebao platiti. lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu Tužitelj je osporio apelantove navode, navodeći da vrši apelant primio 18. travnja 2002. godine, a apelacija je uredno usluge odvoza smeća za sve korisnike jednako. podnesena 17. lipnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, Tužitelj je, također, naveo da je apelant sukladno članku 17. kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika stavak 3. Odluke o održavanju čistoće bio u obvezi osigurati Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz tužitelju potreban broj posuda za smeće, a da to apelant nije članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. učinio nego koristi posudu Osnovnog suda kako bi izbjegao 20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i plaćanje naknade. Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. 26. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da primjeni članka 11. Zakona o komunalnim djelatnostima u predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. svezi članka 17. tog zakona. Osnovni je sud u parničnom postupku protiv apelanta, primjenom članka 11. Zakona o VII - Meritum komunalnim uslugama, ustvrdio postojanje apelantovog duga za 1998. i 1999. godine za usluge odvoza smeća koje je 21. Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda tvrdeći da tužitelj vršio u tim vremenskim razdobljima. Okružni je sud je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično potvrdio presudu Osnovnog suda, zaključivši da je suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava i bez bitnih imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i povreda odredaba parničnog postupka, te da je za svoju članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. presudu prvostupanjski sud dao razvidne i valjane razloge. a) Pravo na pravično suđenje Vrhovni je sud odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine: presude Okružnog suda, i zaključio da pobijana presuda "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska nema nedostataka na koje ukazuje revizija, niti nedostataka prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) na koje pazi sud po službenoj dužnosti. Ustavni sud, (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim sukladno principu izraženom u ovoj odluci, neće ući u stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, a ne proizlazi da su, u Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom konkretnom slučaju, Zakon o komunalnim djelatnostima, dijelu, glasi: odnosno Odluka o održavanju čistoće pogrešno, odnosno proizvoljno primijenjeni. Također, nije povrijeđeno neko "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili apelantovo ustavno pravo. Dapače, apelant nije ispunio osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svoju obvezu predviđenu člankom 17. stavak 3. Odluke o svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u održavanju čistoće i, kao zakupac poslovnog prostora, stavio razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom na raspolaganje tužitelju na održavanje i upravljanje posudu ustanovljenim sudom. Š...Ć" za smeće. Osim toga, apelant je postupio protivno članku 15. 22. Ustavni sud podsjeća da je, sukladno njegovoj dosadašnjoj stavak 2. te odluke, jer je svoje smeće spaljivao kod kuće i praksi, nadležnost Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava na taj način je doveo u pitanje zdravlje ljudi, te kako je Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u naveo Osnovni sud u svojoj presudi stvorio je u svojoj kući Ustavu". Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati utvrđeno deponiju kao eventualni izvor zaraznih bolesti. činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili 27. Ustavni se sud neće upustiti u ispitivanje apelantovih navoda zakon redoviti sudovi, osim u slučaju kada odlukama da je došlo do tužiteljevog stjecanja bez osnova, jer to nije ni redovitih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti bilo predmet postupka koji se pobija apelacijom. Ukoliko slučaj kada se odlukom redovitog suda ustavna prava apelant smatra da ima osnova da traži povrat plaćenog duga, pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon odnosno da je došlo do tužiteljevog stjecanja bez osnova, u očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam smislu članka 210. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima, može, u svezi toga, pred nadležnim sudom II - Postupak pred Ustavnim sudom pokrenuti parnični postupak protiv tužitelja. 28. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen članak II/3.(e) 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Opštinskog suda, te od konvencije. učesnika u postupku A. B. i F. M. rođ. B., zatraženo je 11. oktobra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. b) Pravo na imovinu 3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. 29. Apelant navodi da su redoviti sudovi, oprečno uvjetima oktobra 2004. godine, Opštinski sud 19. oktobra 2004. predviđenim zakonom, povrijedili njegovo ustavno pravo na godine, A. B. 22. oktobra 2004. godine, a F. M. rođ. B. 27. imovinu. oktobra 2004. godine. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na 30. Ustavni je sud već zaključio da sudovi u parničnom apelaciju. postupku protiv apelanta nisu proizvoljno primijenili zakon, 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, čime nije došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantkiwi 2. konvencije, pa u svjetlu zaključka glede članka 6. stavak 1. novembra 2004. godine. Europske konvencije Ustavni sud zaključuje da nije nužno razmatrati ove navode iz apelacije koji se odnose na članak III - Činjenično stanje II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se VIII - Zaključak sumiraju na sljedeći način. 31. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, 6. Presudom Opštinskog suda broj P-166/01 od 26. juna 2001. Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj odluke. Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine, odbijen je apelantkiwin 32. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se utvrdi da je Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. vlasnica objekta izgrađenog na zemqištu, na kom su A. B. i F. M. rođ. B. (u daqnjem tekstu: tuženi) i drugi, imali Predsjednik pravo korišćewa. Istovremeno, apelantkiwa je tražila Ustavnog suda da se obaveže Opština Sanski Most da izvrši upis prava Bosne i Hercegovine svojine na spornom objektu i upis prava korišćewa na Mato Tadić, v. r. spornom zemqištu u njenu korist. 7. U obrazloženju presude Opštinskog suda je navedeno da je sud utvrdio da se sporno zemqište, označeno kao k.č. broj Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u 518, vodi kao društvena svojina u Pl. broj 2188 k.o. Sanski predmetu broj AP 811/04, rješavajući apelaciju R. H., na osnovu Most, te da su korisnici tog zemqišta I. B., D. B., H. B., te člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 tačka 17, tuženi. Privremenim rješenjem Opštinskog sekretarija- člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda ta za opštu upravu, prostorno uređenje i stambeno-komu- Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u nalne poslove Sanski Most (u daqnjem tekstu: Opštinski sastavu: sekretarijat), broj 02/9-361/90 od 25. aprila 1991. godine, Mato Tadić, predsjednik odobrena je predniku tuženih I. B., kao investitoru, i Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik drugim korisnicima sporne parcele, izgradwa poslovnog Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik objekta - optičarske radnje. U ovom rješenju je izričito navedeno da se radi o privremenom objektu kog su korisnici Hatixa Haxiosmanović, sudija dužni da po isteku roka od pet godina uklone. Jovo Rosić, sudija 8. Dalje se navodi da je sud utvrdio da je apelantkiwa, shodno na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je usmenom dogovoru sa I. B., izgradila privremeni montažni ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 objekat, nakon čega joj je Rješenjem Opštinskog sekretarijata za privredne i društvene djelatnosti Odbija se kao neosnovana apelacija R. H., podnesena protiv Sanski Most broj 03/7-351-558 od 4. aprila 1991. godine presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj odobreno da vrši optičarsku djelatnost u tom objektu. O Rev-359/02 od 19. avgusta 2004. godine, presude Kantonalnog suda ustupanju prava izgradnje privremenog objekta na u Bihaću broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine i presude navedenom zemqištu nije zakqučen nikakav pismeni Opštinskog suda u Sanskom Mostu broj P-166/01 od 26. juna ugovor. 2001. godine, 9. Opštinski sud je utvrdio i da je ranijom pravosnažnom Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. H., podnesena presudom tog suda broj P-139/86 od 30. decembra 1996. godine protiv presude Opštinskog suda u Sanskom Mostu broj naloženo da ukloni privremeni objekat zbog proteka roka P-139/96 od 10. decembra 1996. godine i Rješewa Opštinskog od pet godina. U izvršnom postupku koji je slijedio ovaj suda u Sanskom Mostu broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine, zbog objekat je srušen, odnosno uklonjen, na osnovu Izvršnog neiscrpqivawa pravnih lijekova mogućih po zakonu. rješewa istog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine. Sud Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", je zakqučio da je objekat srušen u skladu sa ranije "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom donesenom sudskom odlukom, pa je stoga odbio i glasniku Republike Srpske". apelantkiwin alternativni tužbeni zahtjev koji se OBRAZLOŽEWE odnosio na nadoknadu štete zbog rušewa objekta. 10. Vrhovni sud je presudom broj Rev-359/02 od 19. avgusta 2004. I - Uvod godine apelantkiwinu reviziju izjavljenu protiv navedene presude Kantonalnog suda odbio kao neosnovanu. Vrhovni 1. R. H. (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz Sanskog Mosta, sud nije posebno obrazlagao ovu odluku, već je naznačio da koju zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je se poziva na razloge prvostepene presude. 23. septembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv IV - Relevantni propisi presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u 11. Zakon o građevinskom zemqištu ("Službeni list SRBiH" daqnjem tekstu Vrhovni sud) broj Rev-359/02 od 19. avgusta br. 34/86 i 1/90 i "Službeni list RBiH br. 3/93 i 13/94) u 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daqnjem relevantnom dijelu glasi: tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. "Član 4 godine, presude Opštinskog suda u Sanskom Mostu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-166/01 od 26. juna Na gradskom građevinskom zemqištu ne može postojati 2001. godine, presude Opštinskog suda broj P-139/96 od 10. pravo svojine.Š...Ć decembra 1996. godine i Rješewa Opštinskog suda broj Član 10 I-34/98 od 25. juna 1998. godine. Apelantkiwa je dopunila Pravni poslovi o otuđenju, prijenosu, opterećenju i zakupu apelaciju 9. oktobra 2004. godine. gradskog građevinskog zemqišta zakqučeni protivno 1 Odluka jke objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/05. ograničewima koja su propisana ovim zakonom, ništavni zemqištu koje je u pitanju, na kojem se nalazi i wihova su. kuća. Takođe, navodi da apelantkiwi nikada niko nije Član 18 prodao zemqište, jer se radi o gradskom građevinskom Pravo korišćewa zemqišta radi građewa ovlašćuje zemqištu s kojim shodno zakonu ne može da se raspolagaže. njegovog nosioca da na gradskom građevinskom zemqištu U odnosu na apelantkiwine navode u vezi sa kršenjem prava izgradi građevinu prema uslovima određenim u odobrenju za na pravičan postupak, tuženi ističe da se u suštini radi o građenje Š...Ć osporavanju utvrđenog činjeničnog stawa i o primjedbama u Pravo korišćewa zemqišta radi građewa ne može da se odnosu na primjenu materijalnog prava, o čemu su redovni prenese, otuđi i optereti, Š...Ć sudovi pravosnažno odlučili. Kako smatra da nema Član 22 nikakvih kršewa prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, Š...Ć Nosilac privremenog prava korišćewa zemqišta predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. može uz odobrenje nadležnog opštinskog organa uprave da 19. F. M. rođ. B. je takođe u cijelosti osporila navode iz na tom zemqištu podigne privremenu građevinu za svoje apelacije, prihvatajući obrazložewa koja je dao A. B. u potrebe. svom odgovoru. Nosilac privremenog prava korišćewa zemqišta može i drugome da ustupi na privremeno korišćenje neizgrađeno VI - Dopustivost gradsko građevinsko zemqište, ali samo za 20. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, poqoprivrednu obradu. Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima Član 23 koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet Pravne odnose u pogledu korišćewa neizgrađenog gradskog spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. građevinskog zemqišta, u slučaju spora između više 21. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, nosilaca privremenog prava korišćewa zemqišta, uređuje Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv redovni sud bez promjene oblika i veličine katastarske presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni parcele." svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je V - Apelacija podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. a) Navodi iz apelacije 22. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da 12. Apelantkiwa prije svega navodi da postupak koji je vođen apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka radi uklawawa privremenog objekta. a nakon kojeg je predstavlja odgovor na posljedwi pravni lijek, koji je uslijedilo izvršenje, tj. rušenje i uklawanje spornog efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako objekta, nije bio postupak iz nadležnosti redovnog suda, u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. već upravnih organa. Tvrdi da su time zloupotrijebljena 23. Prilikom ispitivawa dopustivosti apelacije u odnosu na njena prava na zaštitu u upravnom postupku i da je presudu Opštinskog suda broj P-139/96 od 10. decembra onemogućena da legalizuje izgradnju objekta ili da dobije 1996. godine i Rješenje istog suda broj I-34/98 od 25. juna produženje važewa trajawa objekta. Takođe navodi da ona 1998. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 15 stav nije bila tužena u tom postupku, već njen otac, a on nije bio 3 i člana 16 stav 2 tačka 17 Poslovnika Ustavnog suda. pasivno legitimiran. 24. Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: 13. Dalje, apelantkiwa smatra da je u postupku koji je "Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv neposredno prethodio apelaciji pogrešno utvrđeno presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni činjenično stanje, te da je pogrešno primijenjeno svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se materijalno pravo. Naime, apelantkiwa tvrdi da je u podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac konkretnom slučaju trebalo da se primijene odredbe apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, a ne Zakona o je koristio". građevinskom zemqištu. Stoga smatra da je stavljena u 25. Član 16 stav 2 tačka 17 Poslovnika Ustavnog suda glasi: diskriminišući položaj u odnosu na tužene. "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od 14. Apelantkiwa takođe smatra da joj je rušenjem ovog objekta sljedećih slučajeva: onemogućeno da uživa pravo svojine nad tim objektom, čime (...) je povrijeđeno njeno pravo na imovinu. Naime, apelantkiwa navodi da je ona bila vlasnica objekta i korisnica 17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po nekretnina, te da je mogla da stekne pravo korišćewa sve zakonu;". dok objekt postoji. Stoga apelantkiwa smatra da joj je 26. U konkretnom slučaju, apelantkiwa protiv presude rušenjem objekta onemogućeno ostvarivanje imovinskih Opštinskog suda broj P-139/96 od 10. decembra 1996. godine prava, te da je stoga trebalo da joj se dosudi nadoknadu i Rješewa Opštinskog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. štete kao dio prava na imovinu. godine, nije izjavqivala žalbe, iako je to bilo moguće po 15. Apelantkiwa navodi i da su Vrhovni sud i Kantonalni sud zakonu. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b), člana 15 stav pogrešno primijenili procesno pravo i da nisu 3 i člana 16 stav 2 tačka 17 Poslovnika Ustavnog suda, primijetili da joj je prvostepeni sud povrijedio Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu materijalno pravo, zbog čega joj je povrijeđeno pravo na ne ispuwava uslove iz navedenih članova u pogledu imovinu. Na osnovu svega izloženog, apelantkiwa dopustivosti. predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine sve 27. Predmet osporavawa apelacijom je i presuda Vrhovnog suda osporavane odluke, te predmet vrati na ponovno suđenje. broj Rev-359/02 od 19. avgusta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. b) Odgovor na apelaciju Apelantkiwa je podnijela apelaciju 23. septembra 2004. 16. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz godine, dakle u roku od 60 dana, kako je to propisano članom apelacija, te ističe da je prilikom odlučivawa o 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija u apelantkiwinoj žalbi razmotrio sve žalbene razloge koje ovom dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 je apelantkiwa navela u žalbi, kao i one na koje se pazi po Poslovnika Ustavnog suda. službenoj dužnosti. Na osnovu toga je zakqučio da je 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučujuće činjenice Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika i na wih pravilno primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da u ovom dijelu Stoga predlaže da se apelacija odbije. apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 17. Opštinski sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz VII - Meritum apelacije, ističući da je prvostepena odluka donesena u skladu sa zakonskim propisima, a nakon utvrđenih 29. Apelantkiwa osporava navedene presude tvrdeći da su tim činjenica. Budući da nije prekršeno niti jedno presudama povrijeđena njena prava na pravično suđenje i na apelantkiwino ustavno pravo, predlaže da se apelacije djelotvoran pravni lijek iz člana II/3 e) Ustava Bosne i odbije. Hercegovine i čl. 6 i 13. Evropske konvencije o qudskim 18. A. B. je u odgovoru istakao da on i ostali pravni slijednici pravima i osnovnim slobodama (u daqnjem tekstu: Evropske I. B., imaju pravo korišćewa na gradskom građevinskom konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, koje se odnosi na zabranu diskriminacije. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Pravo na pravično suđenje predmetu broj AP 811/04, rješavajući apelaciju R. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 30. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 17., člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", qudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što broj 2/04), u sastavu: ukqučuje: Mato Tadić, predsjednik (...) Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija 31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u svom relevantnom na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je dijelu glasi: 1 "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv Odbija se kao neosnovana apelacija R. H., podnesena protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i Rev-359/02 od 19. augusta 2004. godine, presude Kantonalnog nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" suda u Bihaću broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine i presude 32. Ustavni sud zapaža da se spor u konkretnom slučaju odnosi Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-166/01 od 26. juna na utvrđivanje prava svojine, dakle na pitanje 2001. godine, građansko-pravne prirode, pa je član 6 stav 1 Evropske Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. H., podnesena konvencije primjenqiv. Shodno tome, Ustavni sud mora da protiv presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-139/96 preispita da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako od 10. decembra 1996. godine i Rješenja Općinskog suda u to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije. Sanskom Mostu broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine, zbog 33. Ustavni sud smatra da je apelantkiwi u konkretnom slučaju neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu. bila pružena mogućnost da ravnopravno raspravlja tokom Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim cjelokupnog postupka i to na tri sudske instance. Sudovi su novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike prikupili dovoqno dokaza s ciljem utvrđivawa Srpske". činjeničnog stawa, a apelantkiwa nije osporila ni jednu OBRAZLOŽENJE procesnu radnju u postupku donošewa odluke. Nadalje, prvostepeni sud je uzeo u obzir sve navode i tvrdnje I - Uvod apelantkinje i dovoqno jasno obrazložio svoju odluku u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 1. R. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju stav 1 Evropske konvencije, tako da Vrhovni sud nije zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 23. smatrao za potrebno da posebno obrazloži revizionu septembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i presudu, već se pozvao na razloge prvostepene presude. Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem 34. Ustavni sud zakqučuje da, u konkretnom slučaju, način na tekstu Vrhovni sud) broj Rev-359/02 od 19. augusta 2004. koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem pozitivno-pravne propise ne može da se smatra tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. proizvoqnim, te stoga ne predstavlja kršenje godine, presude Općinskog suda u Sanskom Mostu (u apelantkiwinih ustavnih prava. Sem toga, ne postoje drugi daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-166/01 od 26. juna elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 2001. godine, presude Općinskog suda broj P-139/96 od 10. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, decembra 1996. godine i Rješenja Općinskog suda broj Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom predmetu da nije I-34/98 od 25. juna 1998. godine. Apelantica je dopunila došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za apelaciju 9. oktobra 2004. godine. poštovanje principa pravičnog suđewa, te stoga nije došlo do povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine II - Postupak pred Ustavnim sudom i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Ostali navodi Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda, te od učesnika u postupku A. B. i F. M. rođ. B., zatraženo je 11. 35. U skladu sa zakqučkom u vezi sa navodnim povredama člana oktobra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. oktobra Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno 2004. godine, Općinski sud 19. oktobra 2004. godine, A. B. da posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na 22. oktobra 2004. godine, a F. M. rođ. B. 27. oktobra 2004. navodne povrede iz člana II/3 k) Ustava Bosne i godine. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, konvenciju, te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 2. novembra člana 14 Evropske konvencije. Naime, iako smatra da je 2004. godine. bila diskriminisana, apelantkiwa nije Ustavnom sudu ponudila nikakve druge dokaze i obrazložewa u vezi sa III - Činjenično stanje navodnom diskriminacijom, već samo daje paušalne navode. 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i VIII - Zakqučak dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način. 36. Na osnovu člana 16 stav 2 tačka 17 i člana 61 st. 1 i 3 6. Presudom Općinskog suda broj P-166/01 od 26. juna 2001. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine, odbijen je apelanticin 37. Shodon članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. objekta izgrađenog na zemljištu, na kojem su A. B. i F. M. rođ. B. (u daljnjem tekstu: tuženi) i drugi, imali pravo Predsjednik korištenja. Istovremeno, apelantica je tražila da se obaveže Ustavnog suda Općina Sanski Most da izvrši upis prava vlasništva na Bosne i Hercegovine spornom objektu i upis prava korištenja na spornom Mato Tadić, s. r. zemljištu u njenu korist. 1 Odluka jke objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/05. 7. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je objekta. Također navodi da ona nije bila tužena u tom sud utvrdio da se sporno zemljište, označeno kao k.č. broj postupku, već njen otac, a on nije bio pasivno legitimiran. 518, vodi kao društvena svojina u Pl. broj 2188 k.o. Sanski 13. Dalje, apelantica smatra da je u postupku koji je neposredno Most, te da su korisnici tog zemljišta I. B., D. B., H. B., te prethodio apelaciji pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te tuženi. Privremenim rješenjem Općinskog sekretarijata za da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, opću upravu, prostorno uređenje i stambeno-komunalne apelantica tvrdi da je u konkretnom slučaju trebalo poslove Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski primijeniti odredbe Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, a sekretarijat), broj 02/9-361/90 od 25. aprila 1991. godine, ne Zakona o građevinskom zemljištu. Stoga smatra da je odobrena je predniku tuženih I. B., kao investitoru, i drugim stavljena u diskriminirajući položaj u odnosu na tužene. korisnicima sporne parcele, izgradnja poslovnog objekta - 14. Apelantica također smatra da joj je rušenjem ovog objekta optičarske radnje. U ovom rješenju je izričito navedeno da se onemogućeno da uživa pravo vlasništva nad tim objektom, radi o privremenom objektu kojeg su korisnici dužni po čime je povrijeđeno njeno pravo na imovinu. Naime, isteku roka od pet godina ukloniti. apelantica navodi da je ona bila vlasnica objekta i korisnica 8. Dalje se navodi da je sud utvrdio da je apelantica, prema nekretnina, te da je mogla steći pravo korištenja sve dok usmenom dogovoru sa I. B., izgradila privremeni montažni objekt postoji. Stoga apelantica smatra da joj je rušenjem objekt, nakon čega joj je Rješenjem Općinskog sekretarijata objekta onemogućeno ostvarivanje imovinskih prava, te da za privredne i društvene djelatnosti Sanski Most broj joj je stoga trebalo dosuditi naknadu štete kao dio prava na 03/7-351-558 od 4. aprila 1991. godine odobreno vršenje imovinu. optičarske djelatnosti u tom objektu. O ustupanju prava 15. Apelantica navodi i da su Vrhovni sud i Kantonalni sud izgradnje privremenog objekta na navedenom zemljištu nije pogrešno primijenili procesno pravo i da nisu primijetili da zaključen nikakav pismeni ugovor. joj je prvostepeni sud povrijedio materijalno pravo, zbog 9. Općinski sud je utvrdio i da je ranijom pravomoćnom čega joj je povrijeđeno pravo na imovinu. Na osnovu svega presudom tog suda broj P-139/86 od 30. decembra 1996. izloženog, apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji godine naloženo uklanjanje privremenog objekta zbog apelaciju i ukine sve pobijane odluke, te predmet vrati na proteka roka od pet godina. U izvršnom postupku koji je ponovno suđenje. slijedio ovaj objekt je srušen, odnosno uklonjen, na osnovu Izvršnog rješenja istog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. b) Odgovor na apelaciju godine. Sud je zaključio da je objekt srušen u skladu sa 16. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz ranije donesenom sudskom odlukom, pa je stoga odbio i apelacija, te ističe da je prilikom odlučivanja o apelanticinoj apelanticin alternativni tužbeni zahtjev koji se odnosio na žalbi razmotrio sve žalbene razloge koje je apelantica navela naknadu štete zbog rušenja objekta. u žalbi, kao i one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Na 10. Vrhovni sud je presudom broj Rev-359/02 od 19. augusta osnovu toga je zaključio da je prvostepeni sud pravilno 2004. godine apelanticinu reviziju izjavljenu protiv navedene utvrdio sve odlučujuće činjenice i na njih pravilno primijenio presude Kantonalnog suda odbio kao neosnovanu. Vrhovni pozitivno-pravne propise. Stoga predlaže da se apelacija sud nije posebno obrazlagao ovu odluku, već je naznačio da odbije. se poziva na razloge prvostepene presude. 17. Općinski sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz IV - Relevantni propisi apelacije, ističući da je prvostepena odluka donesena u skladu sa zakonskim propisima, a nakon utvrđenih činjenica. 11. Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRBiH" Budući da nije prekršeno niti jedno apelanticino ustavno br. 34/86 i 1/90 i "Službeni list RBiH br. 3/93 i 13/94) u pravo, predlaže da se apelacije odbije. relevantnom dijelu glasi: 18. A. B. je u odgovoru istakao da on i ostali pravni slijednici I. "Član 4. B., imaju pravo korištenja na gradskom građevinskom Na gradskom građevinskom zemljištu ne može postojati zemljištu koje je u pitanju, na kojem se nalazi i njihova kuća. pravo svojine.Š...Ć Također, navodi da apelantici nikada niko nije prodao Član 10. zemljište, jer se radi o gradskom građevinskom zemljištu s Pravni poslovi o otuđenju, prijenosu, opterećenju i zakupu kojim se prema zakonu ne može raspolagati. U odnosu na gradskog građevinskog zemljišta zaključeni protivno apelanticine navode u vezi sa kršenjem prava na pravičan ograničenjima koja su propisana ovim zakonom, ništavi su. postupak, tuženi ističe da se u suštini radi o pobijanju utvrđenog činjeničnog stanja i o primjedbama u odnosu na Član 18. primjenu materijalnog prava, o čemu su redovni sudovi Pravo korištenja zemljišta radi građenja ovlašćuje njegovog pravosnažno odlučili. Kako smatra da nema nikakvih kršenja nosioca da na gradskom građevinskom zemljištu izgradi prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, predlaže da se građevinu prema uvjetima određenim u odobrenju za apelacija odbije kao neosnovana. građenje Š...Ć 19. F. M. rođ. B. je također u cijelosti osporila navode iz Pravo korištenja zemljišta radi građenja ne može se apelacije, prihvatajući obrazloženja koja je dao A. B. u svom prenijeti, otuđiti i opteretiti, Š...Ć odgovoru. Član 22. Š...Ć Nosilac privremenog prava korištenja zemljišta može uz VI - Dopustivost odobrenje nadležnog općinskog organa uprave da na tom 20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zemljištu podigne privremenu građevinu za svoje potrebe. Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima Nosilac privremenog prava korištenja zemljišta može i koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet drugome ustupiti na privremeno korištenje neizgrađeno spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. gradsko građevinsko zemljište, ali samo za poljoprivrednu 21. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, obradu. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Član 23. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Pravne odnose u pogledu korištenja neizgrađenog gradskog efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija građevinskog zemljišta, u slučaju spora između više nosilaca podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac privremenog prava korištenja zemljišta, uređuje redovni sud apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je bez promjene oblika i veličine katastarske parcele." koristio. 22. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant V - Apelacija dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i a) Navodi iz apelacije adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom 12. Apelantica prije svega navodi da postupak koji je vođen radi tako i u pravnom pogledu. uklanjanja privremenog objekta. a nakon kojeg je uslijedilo 23. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na izvršenje, tj. rušenje i uklanjanje spornog objekta, nije bio presudu Općinskog suda broj P-139/96 od 10. decembra postupak iz nadležnosti redovnog suda, već upravnih organa. 1996. godine i Rješenje istog suda broj I-34/98 od 25. juna Tvrdi da su time zloupotrijebljena njena prava na zaštitu u 1998. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 15. stav upravnom postupku i da je onemogućena da legalizira 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda. izgradnju objekta ili da dobije produženje važenja trajanja 24. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, stoga ne predstavlja kršenje apelanticinih ustavnih prava. odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni Osim toga, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". konkretnom predmetu da nije došlo do procesnih povreda 25. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od suđenja, te stoga nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava slijedećih slučajeva: Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (...) Ostali navodi 17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;". 35. U skladu sa zaključkom u vezi sa navodnim povredama 26. U konkretnom slučaju, apelantica protiv presude Općinskog člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. suda broj P-139/96 od 10. decembra 1996. godine i Rješenja Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno Općinskog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine, nije posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne izjavljivala žalbe, iako je to bilo moguće po zakonu. Imajući povrede iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ne ispunjava konvencije. Naime, iako smatra da je bila diskriminirana, uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti. apelantica nije Ustavnom sudu ponudila nikakve druge 27. Predmet osporavanja apelacijom je i presuda Vrhovnog suda dokaze i obrazloženja u vezi sa navodnom diskriminacijom, broj Rev-359/02 od 19. augusta 2004. godine, protiv koje već samo daje paušalne navode. nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po VIII - Zaključak zakonu. Apelantica je podnijela apelaciju 23. septembra 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je to propisano 36. Na osnovu člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 61. st. 1. i 3. članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Poslovnika Ustavnog suda. 37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Predsjednik Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da u ovom dijelu Ustavnog suda apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Bosne i Hercegovine VII - Meritum Mato Tadić, s. r. 29. Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena prava na pravično suđenje i na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije o ljudskim Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropske predmetu broj AP 811/04, rješavajući apelaciju R. H., na temelju konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku točka 17., članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. konvenciju, te pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje se odnosi glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: na zabranu diskriminacije. Mato Tadić, predsjednik Pravo na pravično suđenje Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik 30. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Jovo Rosić, sudac (...) na sjednici, održanoj 9. prosinca 2004. godine, donio 1 e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u svom relevantnom Odbija se kao neutemeljena apelacija R. H., podnesena dijelu glasi: protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili broj Rev-359/02 od 19. kolovoza 2004. godine, presude osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-761/01 od 23. svibnja 2002. svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-166/01 od 26. lipnja 2001. godine, razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. H., podnesena ustanovljenim sudom. Š...Ć" protiv presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-139/96 32. Ustavni sud zapaža da se spor u konkretnom slučaju odnosi od 10. prosinca 1996. godine i Rješenja Općinskog suda u na utvrđivanje prava vlasništva, dakle na pitanje Sanskom Mostu broj I-34/98 od 25. lipnja 1998. godine, zbog građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu. konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Srpske". 33. Ustavni sud smatra da je apelantici u konkretnom slučaju bila pružena mogućnost da ravnopravno raspravlja tokom OBRAZLOŽENJE cjelokupnog postupka i to na tri sudske instance. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog I - Uvod stanja, a apelantica nije osporila ni jednu procesnu radnju u 1. R. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju postupku donošenja odluke. Nadalje, prvostepeni sud je uzeo zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnijela je 23. u obzir sve navode i tvrdnje apelantice i dovoljno jasno rujna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i obrazložio svoju odluku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tako da Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem Vrhovni sud nije smatrao za potrebno posebno obrazložiti tekstu Vrhovni sud) broj Rev-359/02 od 19. kolovoza 2004. revizijsku presudu, već se pozvao na razloge prvostepene godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem presude. tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-761/01 od 23. svibnja 2002. 34. Ustavni sud zaključuje da se, u konkretnom slučaju, način na godine, presude Općinskog suda u Sanskom Mostu (u koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-166/01 od 26. lipnja pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim, te 2001. godine, presude Općinskog suda broj P-139/96 od 10. 1 Odluka jke objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 34/05. prosinca 1996. godine i Rješenja Općinskog suda broj Članak 10. I-34/98 od 25. lipnja 1998. godine. Apelantica je dopunila Pravni poslovi o otuđenju, prijenosu, opterećenju i zakupu apelaciju 9. listopada 2004. godine. gradskog građevinskog zemljišta zaključeni protivno ograničenjima koja su propisana ovim zakonom, ništavi su. II - Postupak pred Ustavnim sudom Članak 18. 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Pravo korištenja zemljišta radi građenja ovlašćuje njegovog od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda, te nositelja da na gradskom građevinskom zemljištu izgradi od sudionika u postupku A. B. i F. M. rođ. B., zatraženo je građevinu prema uvjetima određenim u odobrenju za 11. listopada 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. građenje Š...Ć Pravo korištenja zemljišta radi građenja ne može se 3. Kantonalni je sud odgovor na apelaciju dostavio 20. prenijeti, otuđiti i opteretiti, Š...Ć listopada 2004. godine, Općinski sud 19. listopada 2004. Članak 22. godine, A. B. 22. listopada 2004. godine, a F. M. rođ. B. 27. Š...Ć Nositelj privremenog prava korištenja zemljišta može uz listopada 2004. godine. Vrhovni sud nije dostavio odgovor odobrenje nadležnog općinskog organa uprave na tom na apelaciju. zemljištu podigne privremenu građevinu za svoje potrebe. 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Nositelj privremenog prava korištenja zemljišta može i odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 2. studenoga drugome ustupiti na privremeno korištenje neizgrađeno 2004. godine. gradsko građevinsko zemljište, ali samo za poljoprivrednu obradu. III - Činjenično stanje Članak 23. 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i Pravne odnose glede korištenja neizgrađenog gradskog dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati građevinskog zemljišta, u slučaju spora između više nositelja na sljedeći način. privremenog prava korištenja zemljišta, uređuje redoviti sud bez promjene oblika i veličine katastarske parcele." 6. Presudom Općinskog suda broj P-166/01 od 26. lipnja 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj V - Apelacija Gž-761/01 od 23. svibnja 2002. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se utvrdi da je a) Navodi iz apelacije vlasnica objekta izgrađenog na zemljištu, na kojem su A. B. 12. Apelantica prije svega navodi da postupak koji je vođen radi i F. M. rođ. B. (u daljnjem tekstu: tuženi) i drugi, imali pravo uklanjanja privremenog objekta. a nakon kojeg je uslijedilo korištenja. Istodobno, apelantica je tražila da se obveže izvršenje, tj. rušenje i uklanjanje prijepornog objekta, nije Općina Sanski Most da izvrši upis prava vlasništva na bio postupak iz nadležnosti redovitog suda, već upravnih prijepornom objektu i upis prava korištenja na prijepornom organa. Tvrdi da su time zlouporabljena njezina prava na zemljištu u njezinu korist. zaštitu u upravnom postupku i da je onemogućena u 7. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je legaliziranju izgradnje objekta ili dobivanju produljenja sud ustvrdio da se prijeporno zemljište, označeno kao k.č. važenja trajanja objekta. Također navodi da ona nije bila broj 518, vodi kao društveno vlasništvo u Pl. broj 2188 k.o. tužena u tom postupku, već njezin otac, a on nije bio pasivno Sanski Most, te da su korisnici tog zemljišta I. B., D. B., H. legitimiran. B., te tuženi. Privremenim rješenjem Općinskog tajništva za 13. Dalje, apelantica smatra da je u postupku koji je neposredno opću upravu, prostorno uređenje i stambeno-komunalne prethodio apelaciji pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te poslove Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinsko tajništvo), da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, broj 02/9-361/90 od 25. travnja 1991. godine, odobrena je apelantica tvrdi da je u konkretnom slučaju trebalo predniku tuženih I. B., kao investitoru, i drugim korisnicima primijeniti odredbe Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, a prijeporne parcele, izgradnja poslovnog objekta - optičarske ne Zakona o građevinskom zemljištu. Stoga smatra da je radnje. U ovom je rješenju izričito navedeno da se radi o stavljena u diskriminirajući položaj u odnosu na tužene. privremenom objektu kojeg su korisnici dužni po isteku roka 14. Apelantica također smatra da joj je rušenjem ovog objekta od pet godina ukloniti. onemogućeno uživanje prava vlasništva nad tim objektom, 8. Dalje se navodi da je sud ustvrdio da je apelantica, prema čime je povrijeđeno njezino pravo na imovinu. Naime, usmenom dogovoru sa I. B., izgradila privremeni montažni apelantica navodi da je ona bila vlasnica objekta i korisnica objekt, nakon čega joj je Rješenjem Općinskog tajništva za nekretnina, te da je mogla steći pravo korištenja sve dok gospodarske i društvene djelatnosti Sanski Most broj objekt postoji. Stoga apelantica smatra da joj je rušenjem 03/7-351-558 od 4. travnja 1991. godine odobreno vršenje objekta onemogućeno ostvarivanje imovinskih prava, te da optičarske djelatnosti u tom objektu. O ustupanju prava joj je stoga trebalo dosuditi naknadu štete kao dio prava na izgradnje privremenog objekta na navedenom zemljištu nije imovinu. zaključen nikakav pismeni ugovor. 15. Apelantica navodi i da su Vrhovni sud i Kantonalni sud pogrešno primijenili procesno pravo i da nisu primijetili da 9. Općinski je sud ustvrdio i da je ranijom pravomoćnom joj je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo, zbog presudom tog suda broj P-139/86 od 30. prosinca 1996. čega joj je povrijeđeno pravo na imovinu. Na temelju svega godine naloženo uklanjanje privremenog objekta zbog izloženog, apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji proteka roka od pet godina. U izvršnom postupku koji je apelaciju i ukine sve pobijane odluke, te predmet vrati na slijedio ovaj objekt je srušen, odnosno uklonjen, na temelju ponovno suđenje. Izvršnog rješenja istog suda broj I-34/98 od 25. lipnja 1998. godine. Sud je zaključio da je objekt srušen sukladno ranije b) Odgovor na apelaciju donesenoj sudskoj odluci, pa je stoga odbio i apelantičin alternativni tužbeni zahtjev koji se odnosio na naknadu štete 16. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz zbog rušenja objekta. apelacija, te ističe da je prilikom odlučivanja o apelantičinom prizivu razmotrio sve prizivne razloge koje je 10. Vrhovni je sud presudom broj Rev-359/02 od 19. kolovoza apelantica navela u prizivu, kao i one na koje se pazi po 2004. godine apelantičinu reviziju izjavljenu protiv navedene službenoj dužnosti. Na temelju toga je zaključio da je presude Kantonalnog suda odbio kao neutemeljenu. Vrhovni prvostupanjski sud pravilno ustvrdio sve odlučujuće sud nije posebice obrazlagao ovu odluku, već je naznačio da činjenice i na njih pravilno primijenio pozitivno-pravne se poziva na razloge prvostupanjske presude. propise. Stoga predlaže da se apelacija odbije. 17. Općinski sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz IV - Relevantni propisi apelacije, ističući da je prvostupanjska odluka donesena 11. Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRBiH" sukladno zakonskim propisima, a nakon utvrđenih činjenica. br. 34/86 i 1/90 i "Službeni list RBiH br. 3/93 i 13/94) u Budući da nije prekršeno niti jedno apelantičino ustavno relevantnom dijelu glasi: pravo, predlaže da se apelacije odbije. 18. A. B. je u odgovoru istakao da on i ostali pravni slijednici I. "Članak 4. B., imaju pravo korištenja na gradskom građevinskom Na gradskom građevinskom zemljištu ne može postojati zemljištu koje je u pitanju, na kojem se nalazi i njihova kuća. pravo vlasništva.Š...Ć Također, navodi da apelantici nikada nitko nije prodao zemljište, jer se radi o gradskom građevinskom zemljištu s Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, koje se kojim se prema zakonu ne može raspolagati. U odnosu na odnosi na zabranu diskriminacije. apelantičine navode u svezi kršenja prava na pravičan Pravo na pravično suđenje postupak, tuženi ističe da se u suštini radi o pobijanju 30. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: utvrđenog činjeničnog stanja i o primjedbama u odnosu na primjenu materijalnog prava, o čemu su redoviti sudovi "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska pravomoćno odlučili. Kako smatra da nema nikakvih kršenja prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, predlaže da se (...) apelacija odbije kao neutemeljena. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 19. F. M. rođ. B. je također u cijelosti osporila navode iz stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". apelacije, prihvaćajući obrazloženja koja je dao A. B. u 31. Član 6. stav 1. Europske konvencije u svom relevantnom svom odgovoru. dijelu glasi: VI - Dopustivost "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, 20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet ustanovljenim sudom. Š...Ć" spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 32. Ustavni sud zapaža da se spor u konkretnom slučaju odnosi 21. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, na utvrđivanje prava vlasništva, dakle na pitanje Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv građansko-pravne naravi, pa je članak 6. stavak 1. Europske presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi konvencije primjenjiv. Prema tomu, Ustavni sud mora efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije. apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 33. Ustavni sud smatra da je apelantici u konkretnom slučaju 22. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant bila pružena mogućnost da ravnopravno raspravlja tijekom dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja cjelokupnog postupka i to na tri sudske instance. Sudovi su odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluke kako u stanja, a apelantica nije pobijala ni jednu procesnu radnju u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. postupku donošenja odluke. Nadalje, prvostupanjski je sud uzeo u obzir sve navode i tvrdnje apelantice i dovoljno 23. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na razvidno obrazložio svoju odluku u smislu članka II/3.(e) presudu Općinskog suda broj P-139/96 od 10. prosinca Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske 1996. godine i Rješenje istog suda broj I-34/98 od 25. lipnja konvencije, tako da Vrhovni sud nije smatrao za potrebno 1998. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi članka 15. posebice obrazložiti revizijsku presudu, već se pozvao na stavak 3. i članka 16. stavak 2. točka 17. Poslovnika razloge prvostupanjske presude. Ustavnog suda. 24. Članak 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: 34. Ustavni sud zaključuje da se, u konkretnom slučaju, način na koji su i prvostupanjski i drugostupanjski sud tumačili "Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim, te odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni stoga ne predstavlja kršenje apelantičinih ustavnih prava. pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od Osim toga, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je 60 dana od dana kada je podnosiltelj apelacije primio postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u 25. Članak 16. stavak 2. točka 17. Poslovnika Ustavnog suda konkretnom predmetu da nije došlo do procesnih povreda glasi: koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od suđenja, te stoga nije došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava sljedećih slučajeva: Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske (...) konvencije. 17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu". Ostali navodi 26. U konkretnom slučaju, apelantica protiv presude Općinskog 35. Sukladno zaključku u svezi navodnih povreda članka II/3.(e) suda broj P-139/96 od 10. prosinca 1996. godine i Rješenja Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Općinskog suda broj I-34/98 od 25. lipnja 1998. godine, nije konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice izjavljivala prizive, iako je to bilo moguće po zakonu. razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne povrede iz Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. i članka 16. stavak 2. točka 17. Poslovnika Ustavnog suda, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te članka II/4. Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija u ovom Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske dijelu ne ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede konvencije. Naime, iako smatra da je bila diskriminirana, dopustivosti. apelantica nije Ustavnom sudu ponudila nikakve druge 27. Predmet pobijanja apelacijom je i presuda Vrhovnog suda dokaze i obrazloženja u svezi navodne diskriminacije, već broj Rev-359/02 od 19. kolovoza 2004. godine, protiv koje samo daje paušalne navode. nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Apelantica je podnijela apelaciju 23. rujna 2004. VIII - Zaključak godine, dakle u roku od 60 dana, kako je to propisano 36. Na temelju članka 16. stavak 2. točka 17. i članka 61. st. 1. i člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. odlučio kao u dispozitivu ove odluke. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 37. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da u Predsjednik ovom dijelu apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine VII - Meritum Mato Tadić, v. r. 29. Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njezina prava na pravično suđenje i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u na djelotvoran pravni lijek iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Europske konvencije o ljudskim predmetu broj AP 84/03, rješavajući apelaciju J. O. iz Sarajeva, na pravima i temeljnih slobodama (u daljnjem tekstu: Europske osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. konvencije), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", Europsku konvenciju, te pravo iz članka II/4. Ustava Bosne i broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik 10. Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-228/02 od 23. Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik januara 2003. godine, kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik žalbu, te potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju Hatixa Haxiosmanović, sudija navedene presude Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana Valerija Galić, sudija 458. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), kojim je propisano da se odluke u sporovima male vrijednosti mogu pobijati samo zbog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne primjene odredbi procesnog prava. U konkretnom slučaju, Odbija se kao neosnovana apelacija J. O. iz Sarajeva, Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi iznosi nove dokaze, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj koji se ne mogu razmatrati u smislu citirane zakonske odredbe, Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine i presude Opštinskog suda dok istovremeno Kantonalni sud nije našao bilo kakve II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine. povrede materijalnog i procesnog prava u prvostepenom Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", postupku. "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom 11. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu glasniku Republike Srpske". protiv navedene presude Kantonalnog suda OBRAZLOŽEWE IV - Relevantni propisi I - Uvod 12. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 37/99) 1. J. O. (u daqnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, "Član 449. stav 1. 11. marta 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Herce- Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu govine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni novcu koje ne prelazi svotu od 1.000 KM. sud), broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine i presude Član 458. st. 1. i 2. Opštinskog suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. decembra Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u 2001. godine. sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog 2. Ustavni sud je, 11. marta 2004. godine, od apelanta bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. zatražio dopunu apelacije jer nije bila dostavljena osporena stava 2. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog presuda, niti su navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine prava. za koje smatra da su povrijeđene. Apelant je, 22. marta 2004. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti godine, dostavio Ustavnom sudu odluku koju pobija apelacijom, ne primjenjuju se odredbe člana 352. ovog zakona". međutim ponovo nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovi- ne za koje smatra da su povrijeđene. V - Apelacija II - Postupak pred Ustavnim sudom a) Navodi iz apelacije 3. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od 13. Iako to apelant eksplicitno ne navodi, iz navoda Kantonalnog suda zatraženo je, 20. maja 2004. godine, da dostavi apelacije, kao i navoda iz dopune apelacije, proizlazi da se odgovor na apelaciju. Takođe, od Kantonalnog apelant žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana javno-komunalnog preduzeća "Toplane-Sarajevo" (u daqnjem II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske tekstu: "Toplane-Sarajevo") zatraženo je, 21. maja 2004. godine, konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u da dostavi odgovor na apelaciju. daqnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na 4. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 26. maja imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. 2004. godine, a "Toplane- Sarajevo" su odgovor dostavile 2. juna Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. 2004. godine. 14. Suština apelacije sastoji se u tome da apelant tvrdi da 5. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, da odgovori Kantonalnog suda i "Toplana-Sarajevo" dostavljeni činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, da su presude su apelantu 22. jula 2004. godine. donesene bez odgovarajućih dokaza, te da ga Kantonalni sud u III - Činjenično stanje drugostepenoj odluci nije poučio o pravu na žalbu. Naime, apelant tvrdi da mu je uskraćeno pravo da slobodno bira usluge 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata koje mu kvalitetom i cijenom odgovaraju, te da su usluge i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na centralnog grijawa "Toplana-Sarajevo" nametnute, da su slijedeći način. nekvalitetne i da im je cijena previsoka. Stoga, apelant takve 7. "Toplane-Sarajevo" podnijele su tužbu, 28. oktobra 1998. usluge "Toplana-Sarajevo" ne želi. Osim toga, apelant tvrdi godine, Opštinskom sudu II Sarajevo (u daqnjem tekstu: da Opštinski sud nije mogao donijeti presudu na temequ Opštinski sud) protiv apelanta. Tužbom je traženo da računa i analitičke kartice, koju su priložile Opštinski sud donese presudu kojom će obavezati apelanta da "Toplane-Sarajevo", jer između apelanta i "Toplanama-Sarajevo" isplati iznos od 733,80 KM za usluge "Toplana-Sarajevo" nema zakqučenog ugovora, zbog čega centralnog grijawa, u periodu od januara 1997. godine do maja apelant smatra da se sa "Toplanama-Sarajevo" ne nalazi u 1998. godine. Prigovorom, od 14. aprila 2000. godine, apelant je pravnom odnosu. Takođe, apelant ističe da se u njegovom stanu u cijelosti osporio potraživawa "Toplana-Sarajevo", te ne nalazi mjerni uređaj kojim se mjeri količina isporučene istakao prigovor zastare. Na ročištu, održanom 17. januara energije, te da se računi za usluge centralnog grijawa mogu 2001. godine, "Toplane-Sarajevo" su precizirale tužbeni računati samo na osnovu isporučene energije, a ne na osnovu zahtjev, u vezi sa prigovorom zastare, na iznos od 308,70 KM, kvadrature stana koji se zagrijava. Na kraju, apelant je koji su konačno potraživali od apelanta na ime usluga predložio da se ponište odluke Kantonalnog suda i centralnog grijawa. Apelant je u cijelosti osporio i Opštinskog suda. precizirani tužbeni zahtjev, zato što nema adekvatno grijanje b) Odgovor na apelaciju u stanu. 8. Nakon provedenog postupka, Opštinski sud je donio 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da presudu, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine, kojom je smatra da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te obavezao apelanta da za usluge centralnog grijawa se poziva na razloge koje je iznio u obrazloženju svoje presude "Toplanama-Sarajevo" isplati iznos od 308,70 KM sa broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine. zakonskom zateznom kamatom od 18% godišnje, počevši od 28. 16. U odgovoru na apelaciju "Toplane-Sarajevo" ističu da oktobra 1998. godine pa do isplate, uz naknadu troškova ne vide u čemu se ogleda kršenje apelantovih ustavnih prava, parničnog postupka od 30,80 KM. jer se radi o korisniku čije ukupno zaduženje za usluge 9. Nezadovoljan prvostepenom presudom, apelant je protiv centralnog grijawa iznosi 6.229 KM, od čega je do sada platio nje izjavio žalbu Kantonalnom sudu 22. decembra 2001. godine. samo 100 KM. Protiv apelanta postoje četiri presude za 1 Odluka jke objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 36/05. neplaćeno grijanje, dvije su parnice u toku, te su u toku i četiri broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u izvršna postupka. "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). 28. Takođe, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran VI - Dopustivost mora konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu priložiti validne dokaze (vidi presudu Ustavnog 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, suda, broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 29. Ustavni sud primjećuje da su nižestepeni sudovi, zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. prilikom donošewa presuda, primijenili važeće 18. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, procesno-pravne i materijalno-pravne propise. Wihovu Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv primjenu Ustavni sud ni u kojem slučaju ne može smatrati presude, odnosno odluke, koja se wome pobija iscrpljeni svi proizvoqnom, jer su oni primijenjeni korektno i u skladu sa efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u wihovim jezičkim značenjem. Osim toga, za propise na kojim se roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio temelje pobijane sudske odluke ne može se reći da su neustavni, odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. niti da se wihovom primjenom krše ustavna prava. Takođe, ne 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom može se reći da je tokom postupka došlo do povrede je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. apelantovih osnovnih procesnih prava, jer se iz osporene godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova presude vidi da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao mogućih po zakonu. Nadalje, apelant je podnio apelaciju 11. ravnopravna stranka, da je učestvovao u postupku, te da je imao marta 2003. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija priliku da se izjasni na navode suprotne strane. podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. 30. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, apelant je Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i mogao predlagati utvrđivanje novih činjenica, te predlagati uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. izvođenje novih dokaza, samo tokom prvostepenog postupka, jer 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i je tako utvrđeno relevantnim odredbama Zakona o parničnom Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika postupku. Zbog te činjenice Kantonalni sud nije ni raspravljao Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija o novim dokazima koje je apelant naveo u žalbi na prvostepenu ispuwava uvjete u pogledu dopustivosti. odluku. Ograničenje predlagawa novih činjenica i novih dokaza na prvostepeni postupak, kad se radi o sporovima male VII - Meritum vrijednosti, ima za ciq povećanje efikasnosti parničnog postupka u navedenim sporovima. Ustavni sud naglašava da je, u 21. Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da su tom konkretnom slučaju, odluka Kantonalnog suda bila konačna presudom povrijeđena njegova prava iz člana 6. stav 1. Evropske odluka, kojom je predmetni postupak pravosnažno završen, te konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. apelant više nije imao na raspolaganju bilo kakav efektivan Pravo na pravičan postupak pravni lijek. 22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 31. Navode apelanta da "Opštinski sud i Kantonalni sud "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju trebaju da prestanu biti obični utjerivači proizvoqno qudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što ukqučuje: napisanih dugova te da poštuju odrednice Ustava Bosne i (...) Hercegovine", Ustavni sud smatra paušalnim i ničim e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim utemeljenim, te o wima ne može raspravljati. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 32. Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da 23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana dijelu, glasi: II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili konvencije. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Pravo na imovinu svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom 33. Imajući u vidu odluku u pogledu navodne povrede prava roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim na pravičan postupak, Ustavni sud zakqučuje da, u konkretnom sudom. Š...Ć" slučaju, nema potrebe da posebno ispituje navodnu povredu 24. Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i sudovima u konkretnom slučaju odnosio na isplatu duga, te je člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. član 6. stav 1. Evropske konvencije primjewiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred VIII - Zakqučak redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 34. Ustavni sud nije nadležan da ulazi u način primjene 6. stav 1. Evropske konvencije. materijalnog prava ili utvrđeno činjenično stanje, koje su u 25. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši konkretnom slučaju izvršili nižestepeni sudovi, jer nema provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni bilo kakvih dokaza da je primjena materijalnog prava bila sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko proizvoqna, ili da su propisi na kojima se zasnivaju sudske odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke sami po sebi neustavni, te da se wihovom primjenom odluke redovnih sudova ne ukqučuju ili pogrešno primjenjuju krše ustavna prava, ili da su nižestepeni sudovi bili ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila pristrani prilikom vođewa postupka i donošewa odluke, ili očigledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi da je u toku postupka apelant ostao uskraćen za neka od neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih procesnih prava. prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, odluke. objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 26. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. Predsjednik godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda, broj U Ustavnog suda 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine BiH", broj 38/03). Mato Tadić, s. r. 27. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente predmetu broj AP 84/03, rješavajući apelaciju J. O. iz Sarajeva, koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik obrazloženju navedene presude Kantonalni sud se pozvao na Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik odredbe člana 458. Zakona o parničnom postupku ("Službene Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), kojim je propisano da Hatidža Hadžiosmanović, sudija se odluke u sporovima male vrijednosti mogu pobijati samo zbog Valerija Galić, sudija pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne primjene na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je odredbi procesnog prava. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud 1 je naveo da apelant u žalbi iznosi nove dokaze, koji se ne mogu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU razmatrati u smislu citirane zakonske odredbe, dok istovremeno Kantonalni sud nije našao bilo kakve povrede materijalnog i Odbija se kao neosnovana apelacija J. O. iz Sarajeva, procesnog prava u prvostepenom postupku. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 11. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine i presude Općinskog suda protiv navedene presude Kantonalnog suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim IV - Relevantni propisi novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". 12. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 37/99) OBRAZLOŽENJE "Član 449. stav 1. Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu I - Uvod sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u 1. J. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, novcu koje ne prelazi svotu od 1.000 KM. 11. marta 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Herce- Član 458. st. 1. i 2. govine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne sud), broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine i presude povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 2. Općinskog suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. decembra ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. 2001. godine. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne 2. Ustavni sud je, 11. marta 2004. godine, od apelanta primjenjuju se odredbe člana 352. ovog zakona". zatražio dopunu apelacije jer nije bila dostavljena osporena presuda, niti su navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine V - Apelacija za koje smatra da su povrijeđene. Apelant je, 22. marta 2004. godine, dostavio Ustavnom sudu odluku koju pobija apelacijom, a) Navodi iz apelacije međutim ponovo nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovi- 13. Iako to apelant eksplicitno ne navodi, iz navoda apelacije, ne za koje smatra da su povrijeđene. kao i navoda iz dopune apelacije, proizlazi da se apelant žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava II - Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu 3. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Kantonalnog suda zatraženo je, 20. maja 2004. godine, da konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Kantonalnog Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku javno-komunalnog preduzeća "Toplane-Sarajevo" (u daljnjem konvenciju. tekstu: "Toplane-Sarajevo") zatraženo je, 21. maja 2004. godine, 14. Suština apelacije sastoji se u tome da apelant tvrdi da su da dostavi odgovor na apelaciju. redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, da 4. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 26. maja činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, da su presude donesene 2004. godine, a "Toplane- Sarajevo" su odgovor dostavile 2. juna bez odgovarajućih dokaza, te da ga Kantonalni sud u 2004. godine. drugostepenoj odluci nije poučio o pravu na žalbu. Naime, 5. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, apelant tvrdi da mu je uskraćeno pravo da slobodno bira usluge odgovori Kantonalnog suda i "Toplana-Sarajevo" dostavljeni su koje mu kvalitetom i cijenom odgovaraju, te da su usluge apelantu 22. jula 2004. godine. centralnog grijanja "Toplana-Sarajevo" nametnute, da su nekvalitetne i da im je cijena previsoka. Stoga, apelant takve III - Činjenično stanje usluge "Toplana-Sarajevo" ne želi. Osim toga, apelant tvrdi da 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i Općinski sud nije mogao donijeti presudu na temelju računa i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na analitičke kartice, koju su priložile "Toplane-Sarajevo", jer slijedeći način. između apelanta i "Toplana-Sarajevo" nema zaključenog 7. "Toplane-Sarajevo" podnijele su tužbu, 28. oktobra 1998. ugovora, zbog čega apelant smatra da se sa "Toplanama- godine, Općinskom sudu II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sarajevo" ne nalazi u pravnom odnosu. Također, apelant ističe da Općinski sud) protiv apelanta. Tužbom je traženo da Općinski se u njegovom stanu ne nalazi mjerni uređaj kojim se mjeri sud donese presudu kojom će obavezati apelanta da količina isporučene energije, te da se računi za usluge centralnog "Toplanama-Sarajevo" isplati iznos od 733,80 KM za usluge grijanja mogu računati samo na osnovu isporučene energije, a ne centralnog grijanja, u periodu od januara 1997. godine do maja na osnovu kvadrature stana koji se zagrijava. Na kraju, apelant je 1998. godine. Prigovorom, od 14. aprila 2000. godine, apelant je predložio da se ponište odluke Kantonalnog suda i Općinskog u cijelosti osporio potraživanja "Toplana- Sarajevo", te istakao suda. prigovor zastare. Na ročištu, održanom 17. januara 2001. godine, b) Odgovor na apelaciju "Toplane- Sarajevo" su precizirale tužbeni zahtjev, u vezi sa prigovorom zastare, na iznos od 308,70 KM, koji su konačno 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da smatra potraživali od apelanta na ime usluga centralnog grijanja. da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te se poziva Apelant je u cijelosti osporio i precizirani tužbeni zahtjev, zato na razloge koje je iznio u obrazloženju svoje presude broj što nema adekvatno grijanje u stanu. Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine. 8. Nakon provedenog postupka, Općinski sud je donio 16. U odgovoru na apelaciju "Toplane-Sarajevo" ističu da ne presudu, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine, kojom je vide u čemu se ogleda kršenje apelantovih ustavnih prava, jer se obavezao apelanta da za usluge centralnog grijanja "Toplanama- radi o korisniku čije ukupno zaduženje za usluge centralnog Sarajevo" isplati iznos od 308,70 KM sa zakonskom zateznom grijanja iznosi 6.229 KM, od čega je do sada platio samo 100 kamatom od 18% godišnje, počevši od 28. oktobra 1998. godine KM. Protiv apelanta postoje četiri presude za neplaćeno grijanje, pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka od 30,80 dvije su parnice u toku, te su u toku i četiri izvršna postupka. KM. 9. Nezadovoljan prvostepenom presudom, apelant je protiv VI - Dopustivost nje izjavio žalbu Kantonalnom sudu 22. decembra 2001. godine. 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 10. Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-228/02 od 23. Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja januara 2003. godine, kojom je odbio kao neosnovanu su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora apelantovu žalbu, te potvrdio prvostepenu presudu. U zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 1 Odluka jke objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 36/05. 18. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog i materijalno-pravne propise. Njihovu primjenu Ustavni sud ni u suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv kojem slučaju ne može smatrati proizvoljnom, jer su oni presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi primijenjeni korektno i u skladu sa njihovim jezičkim efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u značenjem. Osim toga, za propise na kojim se temelje pobijane roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio sudske odluke ne može se reći da su neustavni, niti da se odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. njihovom primjenom krše ustavna prava. Također, ne može se 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom reći da je tokom postupka došlo do povrede apelantovih je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-228/02 od 23. januara osnovnih procesnih prava, jer se iz osporene presude vidi da je 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka, lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelant je podnio da je učestvovao u postupku, te da je imao priliku da se izjasni na apelaciju 11. marta 2003. godine. Iz navedenog proizlazi da je navode suprotne strane. apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 30. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, apelant je 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija mogao predlagati utvrđivanje novih činjenica, te predlagati ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. izvođenje novih dokaza, samo tokom prvostepenog postupka, jer 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Her- je tako utvrđeno relevantnim odredbama Zakona o parničnom cegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika postupku. Zbog te činjenice Kantonalni sud nije ni raspravljao o Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija novim dokazima koje je apelant naveo u žalbi na prvostepenu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. odluku. Ograničenje predlaganja novih činjenica i novih dokaza na prvostepeni postupak, kad se radi o sporovima male VII - Meritum vrijednosti, ima za cilj povećanje efikasnosti parničnog postupka 21. Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da su tom u navedenim sporovima. Ustavni sud naglašava da je, u presudom povrijeđena njegova prava iz člana 6. stav 1. Evropske konkretnom slučaju, odluka Kantonalnog suda bila konačna konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. odluka, kojom je predmetni postupak pravosnažno završen, te Pravo na pravičan postupak apelant više nije imao na raspolaganju bilo kakav efektivan 22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pravni lijek. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 31. Navode apelanta da "Općinski sud i Kantonalni sud prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: trebaju da prestanu biti obični utjerivači proizvoljno napisanih (...) dugova te da poštuju odrednice Ustava Bosne i Hercegovine", Ustavni sud smatra paušalnim i ničim utemeljenim, te o njima ne e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim može raspravljati. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 32. Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da 23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) dijelu, glasi: Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili konvencije. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Pravo na imovinu pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku 33. Imajući u vidu odluku u pogledu navodne povrede prava pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. na pravičan postupak, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom Š...Ć" slučaju, nema potrebe da posebno ispituje navodnu povredu 24. Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i sudovima u konkretnom slučaju odnosio na isplatu duga, te je člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred VIII - Zaključak redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. 34. Ustavni sud nije nadležan da ulazi u način primjene stav 1. Evropske konvencije. materijalnog prava ili utvrđeno činjenično stanje, koje su u 25. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru konkretnom slučaju izvršili nižestepeni sudovi, jer nema bilo utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi kakvih dokaza da je primjena materijalnog prava bila protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih proizvoljna, ili da su propisi na kojima se zasnivaju sudske sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih odluke sami po sebi neustavni, te da se njihovom primjenom krše sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad ustavna prava, ili da su nižestepeni sudovi bili pristrani prilikom je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno vođenja postupka i donošenja odluke, ili da je u toku postupka proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili apelant ostao uskraćen za neka od procesnih prava. kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 26. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao Predsjednik cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Ustavnog suda Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, Bosne i Hercegovine serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 Mato Tadić, s. r. od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 27. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno predmetu broj AP 84/03, rješavajući apelaciju J. O. iz Sarajeva, koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u Mato Tadić, predsjednik obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik glasniku BiH", broj 24/02). Hatidža Hadžiosmanović, sudac 28. Također, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran mora Valerija Galić, sutkinja konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu na sjednici, održanoj 26. kolovoza 2004. godine, donio priložiti validne dokaze (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). 29. Ustavni sud primjećuje da su nižestepeni sudovi, prilikom donošenja presuda, primijenili važeće procesno-pravne 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU razmatrati u smislu citirane zakonske odredbe, dok istovremeno Kantonalni sud nije našao bilo kakve povrede materijalnog i Odbija se kao neosnovana apelacija J. O. iz Sarajeva, procesnog prava u prvostepenom postupku. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 11. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu Gž-228/02 od 23. siječnja 2003. godine i presude Općinskog protiv navedene presude Kantonalnog suda suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. prosinca 2001. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim IV - Relevantni propisi novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". 12. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 37/99) OBRAZLOŽENJE "Član 449. stavak 1. Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu I - Uvod sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u 1. J. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, novcu koje ne prelazi svotu od 1.000 KM. 11. ožujka 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Her- Član 458. st. 1. i 2. cegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne sud), broj Gž-228/02 od 23. siječnja 2003. godine i presude povrede odredaba parničnog postupka iz članka 336. stavka 2. Općinskog suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. prosinca ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. 2001. godine. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne 2. Ustavni sud je, 11. ožujka 2004. godine, od apelanta primjenjuju se odredbe članka 352. ovog zakona". zatražio dopunu apelacije jer nije bila dostavljena osporena presuda, niti su navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine V - Apelacija za koje smatra da su povrijeđene. Apelant je, 22. ožujka 2004. godine, dostavio Ustavnom sudu odluku koju pobija apelacijom, a) Navodi iz apelacije međutim ponovo nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovi- ne za koje smatra da su povrijeđene. 13. Iako to apelant eksplicitno ne navodi, iz navoda apelacije, kao i navoda iz dopune apelacije, proizlazi da se apelant žali na II - Postupak pred Ustavnim sudom povredu prava na pravičan postupak iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Evropske konvencije za zaštitu 3. Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska od Kantonalnog suda zatraženo je, 20. svibnja 2004. godine, da konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Kantonalnog Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola 1 uz Evropsku javno-komunalnog preduzeća "Toplane-Sarajevo" (u daljnjem konvenciju. tekstu: "Toplane-Sarajevo") zatraženo je, 21. svibnja 2004. 14. Suština apelacije sastoji se u tome da apelant tvrdi da su godine, da dostavi odgovor na apelaciju. redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, da 4. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 26. činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, da su presude donesene svibnja 2004. godine, a "Toplane- Sarajevo" su odgovor bez odgovarajućih dokaza, te da ga Kantonalni sud u dostavile 2. lipnja 2004. godine. drugostepenoj odluci nije poučio o pravu na žalbu. Naime, 5. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, apelant tvrdi da mu je uskraćeno pravo da slobodno bira usluge odgovori Kantonalnog suda i "Toplana-Sarajevo" dostavljeni su koje mu kvalitetom i cijenom odgovaraju, te da su usluge apelantu 22. srpnja 2004. godine. centralnog grijanja "Toplana-Sarajevo" nametnute, da su III - Činjenično stanje nekvalitetne i da im je cijena previsoka. Stoga, apelant takve usluge "Toplana-Sarajevo" ne želi. Osim toga, apelant tvrdi da 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i Općinski sud nije mogao donijeti presudu na temelju računa i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na analitičke kartice, koju su priložile "Toplane-Sarajevo", jer slijedeći način. između apelanta i "Toplana-Sarajevo" nema zaključenog 7. "Toplane-Sarajevo" podnijele su tužbu, 28. listopada ugovora, zbog čega apelant smatra da se sa 1998. godine, Općinskom sudu II Sarajevo (u daljnjem tekstu: "Toplanama-Sarajevo" ne nalazi u pravnom odnosu. Također, Općinski sud) protiv apelanta. Tužbom je traženo da Općinski apelant ističe da se u njegovom stanu ne nalazi mjerni uređaj sud donese presudu kojom će obavezati apelanta da kojim se mjeri količina isporučene energije, te da se računi za "Toplanama-Sarajevo" isplati iznos od 733,80 KM za usluge usluge centralnog grijanja mogu računati samo na temelju centralnog grijanja, u periodu od siječnja 1997. godine do svibnja isporučene energije, a ne na temelju kvadrature stana koji se 1998. godine. Prigovorom, od 14. travnja 2000. godine, apelant zagrijava. Na kraju, apelant je predložio da se ponište odluke je u cijelosti osporio potraživanja "Toplana- Sarajevo", te istakao Kantonalnog suda i Općinskog suda. prigovor zastare. Na ročištu, održanom 17. siječnja 2001. godine, "Toplane- Sarajevo" su precizirale tužbeni zahtjev, u vezi sa b) Odgovor na apelaciju prigovorom zastare, na iznos od 308,70 KM, koji su konačno 15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da smatra potraživali od apelanta na ime usluga centralnog grijanja. da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te se poziva Apelant je u cijelosti osporio i precizirani tužbeni zahtjev, zato na razloge koje je iznio u obrazloženju svoje presude broj što nema adekvatno grijanje u stanu. 8. Nakon provedenog postupka, Općinski sud je donio Gž-228/02 od 23. siječnja 2003. godine. presudu, broj Mal-637/00 od 5. prosinca 2001. godine, kojom je 16. U odgovoru na apelaciju "Toplane-Sarajevo" ističu da ne obavezao apelanta da za usluge centralnog grijanja "Toplanama- vide u čemu se ogleda kršenje apelantovih ustavnih prava, jer se Sarajevo" isplati iznos od 308,70 KM sa zakonskom zateznom radi o korisniku čije ukupno zaduženje za usluge centralnog kamatom od 18% godišnje, počevši od 28. listopada 1998. grijanja iznosi 6.229 KM, od čega je do sada platio samo 100 godine pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka od KM. Protiv apelanta postoje četiri presude za neplaćeno grijanje, 30,80 KM. dvije su parnice u toku, te su u toku i četiri izvršna postupka. 9. Nezadovoljan prvostepenom presudom, apelant je protiv VI - Dopustivost nje izjavio žalbu Kantonalnom sudu 22. prosinca 2001. godine. 10. Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-228/02 od 23. 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, siječnja 2003. godine, kojom je odbio kao neosnovanu Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja apelantovu žalbu, te potvrdio prvostepenu presudu. U su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora obrazloženju navedene presude Kantonalni sud se pozvao na zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odredbe članka 458. Zakona o parničnom postupku ("Službene 18. U skladu sa članom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), kojim je propisano da suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv se odluke u sporovima male vrijednosti mogu pobijati samo zbog presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne primjene efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u odredbi procesnog prava. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio je naveo da apelant u žalbi iznosi nove dokaze, koji se ne mogu odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 1 Odluka jke objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 36/05. 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom sudske odluke ne može se reći da su neustavni, niti da se je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-228/02 od 23. siječnja njihovom primjenom krše ustavna prava. Također, ne može se 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih reći da je tokom postupka došlo do povrede apelantovih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelant je podnio osnovnih procesnih prava, jer se iz osporene presude vidi da je apelaciju 11. ožujka 2003. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka, apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom da je učestvovao u postupku, te da je imao priliku da se izjasni na 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija navode suprotne strane. ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog 30. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, apelant je suda. mogao predlagati utvrđivanje novih činjenica, te predlagati 20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i izvođenje novih dokaza, samo tokom prvostepenog postupka, jer Hercegovine, članka 15. stavak 3. i člana 16. stavak 2. je tako utvrđeno relevantnim odredbama Zakona o parničnom Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna postupku. Zbog te činjenice Kantonalni sud nije ni raspravljao o apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. novim dokazima koje je apelant naveo u žalbi na prvostepenu odluku. Ograničenje predlaganja novih činjenica i novih dokaza VII - Meritum na prvostepeni postupak, kad se radi o sporovima male 21. Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da su tom vrijednosti, ima za cilj povećanje efikasnosti parničnog postupka presudom povrijeđena njegova prava iz članka 6. stavak 1. u navedenim sporovima. Ustavni sud naglašava da je, u Evropske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konkretnom slučaju, odluka Kantonalnog suda bila konačna konvenciju. odluka, kojom je predmetni postupak pravosnažno završen, te Pravo na pravičan postupak apelant više nije imao na raspolaganju bilo kakav efektivan 22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pravni lijek. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 31. Navode apelanta da "Općinski sud i Kantonalni sud prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: trebaju da prestanu biti obični utjerivači proizvoljno napisanih (...) dugova te da poštuju odrednice Ustava Bosne i Hercegovine", Ustavni sud smatra paušalnim i ničim utemeljenim, te o njima ne e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim može raspravljati. stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom". 32. Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da 23. Član 6. stavak 1. Evropske konvencije, u relevantnom nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz članka dijelu, glasi: II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili konvencije. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Pravo na imovinu pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku 33. Imajući u vidu odluku u pogledu navodne povrede prava pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. na pravičan postupak, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom Š...Ć" slučaju, nema potrebe da posebno ispituje navodnu povredu 24. Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i sudovima u konkretnom slučaju odnosio na isplatu duga, te je članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. član 6. stavak 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak VIII - Zaključak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva 34. Ustavni sud nije nadležan da ulazi u način primjene član 6. stavak 1. Evropske konvencije. materijalnog prava ili utvrđeno činjenično stanje, koje su u 25. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru konkretnom slučaju izvršili nižestepeni sudovi, jer nema bilo utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi kakvih dokaza da je primjena materijalnog prava bila protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih proizvoljna, ili da su propisi na kojima se zasnivaju sudske sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih odluke sami po sebi neustavni, te da se njihovom primjenom krše sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad ustavna prava, ili da su nižestepeni sudovi bili pristrani prilikom je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno vođenja postupka i donošenja odluke, ili da je u toku postupka proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili apelant ostao uskraćen za neka od procesnih prava. kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su 35. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku odluke. Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 26. Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Predsjednik Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. prosinca 1988. godine, Ustavnog suda serija A, broj 146, stavak 68. i odluku Ustavnog suda, broj U Bosne i Hercegovine 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom Mato Tadić, v. r. glasniku BiH", broj 38/03). 27. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno predmetu broj AP 658/04, rješavajući apelaciju S. D., na osnovu koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stavak 1. člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir broj 2/04), u sastavu: argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 Mato Tadić, predsjednik od 5. travnja 2002. godine, točka 19., objavljenu u "Službenom Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik glasniku BiH", broj 24/02). 28. Također, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran mora Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu Hatixa Haxiosmanović, sudija priložiti validne dokaze (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom Jovo Rosić, sudija glasniku BiH", broj 24/02). na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je 29. Ustavni sud primjećuje da su nižestepeni sudovi, prilikom donošenja presuda, primijenili važeće procesno-pravne i materijalno-pravne propise. Njihovu primjenu Ustavni sud ni u kojem slučaju ne može smatrati proizvoljnom, jer su oni primijenjeni korektno i u skladu sa njihovim jezičkim značenjem. Osim toga, za propise na kojim se temelje pobijane ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 "Obquba nad maloljetnim licem Član 224 Odbija se kao neosnovana apelacija S. D., podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj (1) Ko izvrši obqubu nad maloljetnim licem koje nije Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. godine i broj Kž-386/02 od 8. januara navršilo četrnaest godina, kazniće se zatvorom od šest 2003. godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj mjeseci do pet godina. K-77/01 od 4. juna 2002. godine. (2) Ko djelo iz stava 1 ovog člana izvrši nad nemoćnim Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službe- maloljetnim licem koje nije navršilo četrnaest godina ili nim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku upotrebom sile ili prijetwom da će neposredno napasti na Republike Srpske". život ili tijelo, kazniće se zatvorom najmanje tri godine. OBRAZLOŽEWE (...)" Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine I - Uvod Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) 1. S. D. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kog zastupa "Javnost glavnog pretresa E. Ć., advokat iz Sarajeva, podnio je, 27. jula 2004. godine, Član 240 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije (1) Prije početka vještačewa pozvaće se vještak da Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj predmet vještačewa brižqivo razmotri, da tačno navede Kvlz-43/03 od 20. maja 2004. godine i Kž-386/02 od 8. januara 2003. sve što zapazi i nađe i da svoje mišljenje iznese nepristrasno godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqnjem i u skladu sa pravilima nauke i vještine. On će se posebno tekstu: Kantonalni sud) broj K-77/01 od 4. juna 2002. godine. upozoriti da davanje lažnog nalaza i mišljewa predstavlja Apelant je dopunio apelaciju 28. septembra i 18. oktobra 2004. krivično djelo. godine. (...) II - Postupak pred Ustavnim sudom (3) Organ pred kojim se vodi postupak rukovodi 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, 24. vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koje će novembra 2004. godine, od Vrhovnog suda i Kantonalnog razmotriti, postavlja mu pitawa i po potrebi traži tužilaštva u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalno objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljewa. tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. (4) Vještaku mogu da se daju razjašnjenja, a može i da mu se 3. Od Kantonalnog suda je, 9. decembra 2004. godine, dopusti i da razmatra spise. Vještak može da predloži da se zatraženo da dostave krivični spis broj K-77/01, koji je izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od dostavljen 22. decembra 2004. godine. važnosti za davanje nalaza i mišljewa. Ako prisustvuje uviđaju, rekonstrukciji ili drugoj istražnoj radwi, vještak 4. Vrhovni sud i Kantonalno tužilaštvo su, 8. decembra može da predloži da se razjasne pojedine okolnosti ili da se 2004. godine, dostavili odgovore na apelaciju. licu koje se saslušava postave pojedina pitawa. 5. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Član 282 odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog suda su, 13. decembra 2004. godine, dostavljeni apelantu. (1) Glavni pretres je javan. (2) Glavnom pretresu mogu da budu prisutna punoljetna III - Činjenično stanje lica. 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih (...). navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sljedeći način. Član 358 u relevantnom dijelu glasi: 7. Presudom Kantonalnog suda broj K-77/01 od 4. juna 2002. (1) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji: godine apelant je proglašen krivim zbog počinjenog (...) krivičnog djela obqube nad maloljetnim licem iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 ranijeg Krivičnog zakona Federacije 11) ako je izreka presude nerazumqiva, protivrječna sama Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: KZ FBiH), za koja su mu sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopšte utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po pet godina i razloga ili u woj nisu navedeni razlozi o odlučnim jedan mjesec, pa je uz primjenu člana 46 ranijeg KZ FBiH osuđen činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, u koju mu mjeri protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. decembra 2002. znatna protivrječnost između onog što se navodi u godine pa nadalje. razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili 8. Vrhovni sud je presudom broj Kž-386/02 od 8. januara 2003. zapisnika. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu Kantonalnog suda u odluci o kazni, tako da (...). su apelantu za krivična djela obqube nad maloljetnim licem iz Član 359 u relevantnom dijelu glasi: člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 ranijeg KZ FBIH, za koja je tom presudom proglašen krivim, utvrđene pojedinačne kazne Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon zatvora u trajanju od po četiri godine i dva mjeseca, pa je uz povrijeđen u pitanju: primjenu člana 46 ranijeg KZ FBiH osuđen na jedinstvenu (...) kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je sračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. decembra 2000. godine pa (2)da li ima okolnosti koje iskqučuju krivičnu nadalje. odgovornost; 9. Presudom Vrhovnog suda broj Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. (...) godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu 6) da li su povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i zakonitosti, izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj izdržane kazne." K-77/01 od 4. juna 2002. godine i presude Vrhovnog suda broj Kž-386/02 od 8. januara 2003. godine. V - Apelacija IV - Relevantni propisi a) Navodi iz apelacije 10. Krivični zakon ("Službene novine FBiH", br. 43/98, 11. Apelant apelacijom osporava navedene presude, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelacijom se, između svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom ostalog, ukazuje na znatne protivrječnosti između onog što se roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom navodi u izreci i razlozima prvostepene presude, ukazuje na ustanovljenim sudom. Š...Ć" propuste u nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine, koji su prouzrokovali povredu koja je uticala na zakonitost 22. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju osporavanih presuda, te osporavaju činjenice utvrđene se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv osporenim presudama. Apelant se žali i na postupanje sudova apelanta, te je član 6 Evropske konvencije primjenqiv. Shodno koji su omogućili medijima da prate suđenje i obavještavaju tome, Ustavni sud mora da ispita da li je spor pred redovnim javnost. sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6 b) Odgovor na apelaciju Evropske konvencije. 12. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su 23. Svrha člana 6 Evropske konvencije je, između ostalog, da apelantovi žalbeni navodi, kojima se između ostalog osporava "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dat na okolnosti podneska, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez izvršewa krivičnog djela apelanta, istovjetni prigovoru koji prejudicirawa wihove procjene i wihove relevantnosti u je apelantova odbrana iznosila tokom prvostepenog postupka u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za qudska prava, svojim završnim riječima u žalbi protiv prvostepene presude predmet Kraska, presuda od 19. aprila 1993. A. 254-B). U svakom kao i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud smatra da pojedinom slučaju mora da se procijeni tok postupka kako bi se je krivični postupak protiv apelanta proveden u skladu sa odlučilo da li je konkretno saslušanje, odnosno postupak važećim procesnim i materijalnim propisima i da su presude suđewa, bio pravičan. Ono što se uzima u obzir jeste dojam koji Vrhovnog suda i Kantonalnog suda dale jasne i određene ostavlja postupak kao cjelina, mada određeni aspekti, npr. odgovore i obrazložewa, pa predlaže da se apelacija odbije način na koji se prikuplja dokazna građa tokom preliminarnog kao neosnovana. saslušawa, mogu biti u sukobu sa principom pravičnog saslušawa tako da se mišljenje o pravičnosti suđewa može 13. Kantonalno tužilaštvo je, u odgovoru na apelaciju, dati bez obzira na daqwi tok postupka (vidi Evropska navelo da su u potpunosti rasvijetljene okolnosti i činjenice komisija za qudska prava, Crociani protiv Italije, Godišwak pod kojima je apelant počinio teško krivično djelo i da ničeg XXIV (1981). Takođe, vidi presudu Evropskog suda za qudska spornog nema u njegovim postupcima, a u pravcu djelovawa na izvršenju krivičnog djela za koje se tereti. prava, Saunnders protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 17. decembra 1996. godine RJD 1996-VI, Heaney i McGuinness VI - Dopustivost protiv Irske, aplikacija broj 34720/97, presuda od 21. decembra 2000. godine). Sud mora da ispita postupak kojim su 14. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, prvostepeni i drugostepeni sudovi odlučili da li će da Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima prihvate dokaze koji ugrožavaju pravičnost postupka, kako bi koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora obezbijedili da postupak donošewa odluke bude adekvatan i zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. zaštiti apelantova prava iz člana 6 stav 1 Evropske 15. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, konvencije (vidi Edvards i Lewis protiv Ujedinjenog Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i 4046/98, presuda od 22. presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi jula 2003. godine). efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u 24. Član 6 Evropske konvencije zahtijeva "pravično roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio suđenje", pravo da se bude saslušan u razumnom roku, pravo da odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. saslušanje bude javno, pred nezavisnim i nepristrasnim, 16. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da zakonom ustanovljenim sudom. Sem toga, ovaj član sadrži apelant dođe do krajnje odluke. Krajwa odluka predstavlja spisak minimalnih prava koje ima svako ko je optužen za odgovor na zadwi pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da krivično djelo. Među ova prava spada i pravo optuženog da sam ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u ispituje ili zahtijeva da se ispita svjedok optužbe i da se pravnom pogledu. prisustvo i saslušanje svjedoka odvija pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova odredba tijesno je povezana sa 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom principom "jednakosti oružja", odnosno "jednake dostupnosti je presuda Vrhovnog suda broj Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. pravnih sredstava" kao elementa pravičnog suđewa. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je 25. Apelant se u ovom predmetu žali na navedene procesne i primio 7. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 27. jula materijalne povrede zakona u smislu člana 6 stav 1 Evropske 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 konvencije koje su rezultat, navodno, pogrešno i nepotpuno stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava utvrđenog činjeničnog stawa u prvostepenoj i drugostepenoj i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. presudi. U tom kontekstu tvrdi da su sudovi, u navedenim presudama, povrijedili odredbu člana 358 stav 1 tačka 11 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Zakona o krivičnom postupku i da postoji znatna sumwa u Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika istinitost odlučnih činjenica. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 26. Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom VII - Meritum činjeničnom stanju, kao i da su zanemarili odlučne činjenice koje idu njemu u prilog, Ustavni sud podsjeća da se nadležnost 19. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su tim Ustavnog suda, u vezi sa apelacijama iz člana VI/3 b) Ustava presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosi na pitawa koja su sadržana u ovom Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.. Ustavu, te Ustavni sud, shodno tome, nije nadležan da vrši 20. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: provjere utvrđivawa činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova, sem ako odluka redovnog suda krši ustavna "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju prava. To se događa u slučaju kada odluka redovnog suda ne qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju obuhvataju: kada je primjena prava bila očigledno proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do (...) povrede procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." slučajevima). U konkretnom slučaju u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili 21. Član 6 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da glasi: Ustavni sud nije nadležan da taj aspekat ispituje. 27. Apelant ukazuje na propuste vještaka sudske medicine kriminaliteta, razvijanju morala i društvene discipline prilikom davawa stručnog mišljewa, za koje smatra da su građana. Ustavni sud nalazi da su sudovi u ovom postupku, prouzrokovali povredu od uticaja na zakonitost postupka. primjenjujući načelo javnosti, u svemu postupili shodno relevantnim zakonskim odredbama i smatra da u okolnostima 28. U vezi sa ovim navodom, Ustavni sud je izvršio uvid u ovog slučaja ne postoje relevantni i dovoqni razlozi koji bi krivični spis Kantonalnog suda i utvrdio da je Kantonalno opravdali ove apelantove žalbene navode, pa se ovi žalbeni tužilaštvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 14. maja navodi odbijaju kao neosnovani. 2001. godine, koja je 24. maja 2002. godine djelimično izmijenjena 36. Ustavni sud konstatuje da apelantovi navodi da je on u u pogledu činjeničnog opisa. Kantonalni sud je više puta cijelom slučaju bio žrtva ucjene više lica, nisu bili predmet odlagao glavni pretres s ciljem da prikupi dokaznu građu. Na optužnice Kantonalnog tužilaštva i suđewa u ovom nastavku glavnog pretresa, koji je održan 8. aprila 2002. krivičnom postupku, pa ne mogu da budu ni predmet razmatrawa godine, pristupio je vještak sudske medicine koji je lično pred Ustavnim sudom. Sem toga, Ustavni sud zakqučuje da ti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, a vještaku su događaji nemaju nikakvog uticaja na pravilnost utvrđenog prezentovani i iskazi oštećenih, nakon čega se određeno činjeničnog stawa u odnosu na krivično djelo za koje je izjasnio o odlučnim činjenicama. Tom prilikom apelantov odgovarao apelant. branilac je dao primjedbu na iskaz vještaka, smatrajući da je vještak trebalo da pročita cijeli spis i da se pripremi za 37. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da iskaz. Vještak je tvrdio da mu nije bila potrebna nikakva osporenim presudama nije prekršeno apelantovo pravo iz priprema da bi odgovorio na pitanje predsjednika vijeća, s člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 obzirom da je iz svog stručnog znawa mogao bez odlagawa da da Evropske konvencije. stručno mišljenje. 29. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud cijenio VIII - Zakqučak mišljenje vještaka sudske medicine u okviru svog 38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, diskrecionog prava na ocjenu dokaza. Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove 30. U dokaznom postupku su saslušani brojni svjedoci kao i odluke. vještak neuropsihijatar, te pročitani nalazi o timskom neuropsihijatarskom vještačenju apelanta i oštećenih. 39. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavni sud nalazi da su nižestepeni sudovi procijenili Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. apelantovu odbranu, nalaz i mišljenje vještaka sudske medi- Predsjednik cine, kao i da su procijenili i analizirali sve ostale izvedene dokaze i o svakom zakqučku do kog su došli iznijeli iscrpne i Ustavnog suda uvjerqive razloge o odlučnim činjenicama. Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. 31. Što se tiče apelantovih navoda da su svjedoci - oštećeni mijewali iskaz dat pred sudom u odnosu na iskaz dat u istrazi, Ustavni sud ističe da je i ranije zauzeo stav da je na sudu da ocijeni da li su izjave svjedoka relevantne za predmet i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u da li one mogu da ponude korisne informacije neophodne za predmetu broj AP 658/04, rješavajući apelaciju S. D., na osnovu ocjenu predmeta. člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 32. Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje, 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude, s Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: raspoložive pravne lijekove (vidi Evropski sud za qudska Mato Tadić, predsjednik prava, Hadjianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6 Evropske Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik strane u postupku izložile u toku postupka, nego samo argumente koje smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir Hatidža Hadžiosmanović, sudija argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi, Evropska komisija za Jovo Rosić, sudija qudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10938/84 od 9. na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49, 67). Krajnje odluke 1 žalbenih sudova ne moraju da imaju iscrpna obrazložewa ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU (vidi, Evropska komisija za qudska prava Odluka o Odbija se kao neosnovana apelacija S. D., podnesena protiv dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25, 240). presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33. U pogledu ostalih apelantovih navoda, Ustavni sud Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. godine i broj Kž-386/02 od 8. nalazi da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i januara 2003. godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu optužbi i odbrani da iznesu dokaznu građu. Iskorišćena je broj K-77/01 od 4. juna 2002. godine. mogućnost da se pozovu i saslušaju svjedoci, izvršen uvid u Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim objektivne dokaze, a apelant je prisustvovao suđenju i dobio novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike priliku da iznese svoju odbranu i da komentar na izjave Srpske". svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze s ciljem da utvrdi odlučne činjenice te primijenio određene zakonske odredbe u OBRAZLOŽENJE predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. I - Uvod 34. Apelant se žali na postupanje sudova kada su medijima dopustili da prate suđenje i o tome obavještavali javnost, a 1. S. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg kao dokaz priložio je pet članaka objavljenih u novinama. Kad zastupa E. Ć., advokat iz Sarajeva, podnio je, 27. jula 2004. je u pitanju krivični postupak objavqivanje u medijima godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u pokreće pitanje shodno članu 6 Evropske konvencije, u vezi sa daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda zaštitom pretpostavke nevinosti ili pravom na pravično Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) suđenje. broj Kvlz-43/03 od 20. maja 2004. godine i Kž-386/02 od 8. januara 2003. godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u 35. Ustavni sud podsjeća da je rasprava pred sudom u pravilu daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-77/01 od 4. juna 2002. javna. Javnost omogućuje društvenu kontrolu suđewa, služi godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. septembra i 18. oktobra opštem interesu, prvenstveno djeluje u pravcu suzbijawa 2004. godine. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. II - Postupak pred Ustavnim sudom postavlja mu pitanja i po potrebi traži objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja. 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, 24. novembra 2004. godine, od Vrhovnog suda i Kantonalnog (4) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) dopustiti i da razmatra spise. Vještak može predložiti da se izvedu zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje 3. Od Kantonalnog suda je, 9. decembra 2004. godine, nalaza i mišljenja. Ako prisustvuje uviđaju, rekonstrukciji ili zatražena dostava krivičnog spisa broj K-77/01, koji je drugoj istražnoj radnji, vještak može predložiti da se razjasne dostavljen 22. decembra 2004. godine. pojedine okolnosti ili da se osobi koja se saslušava postave pojedina pitanja. 4. Vrhovni sud i Kantonalno tužilaštvo su, 8. decembra 2004. godine, dostavili odgovore na apelaciju. Član 282. 5. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, (1) Glavni pretres je javan. odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog suda su, 13. decembra (2) Glavnom pretresu mogu biti prisutne punoljetne osobe. 2004. godine, dostavljeni apelantu. (...). III - Činjenično stanje Član 358. u relevantnom dijelu glasi: 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji: slijedeći način. (...) 7. Presudom Kantonalnog suda broj K-77/01 od 4. juna 2002. 11) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama godine apelant je proglašen krivim zbog počinjenog krivičnog sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili djela obljube nad maloljetnom osobom iz člana 224. stav 2. u vezi u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti sa stavom 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koja su mu odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po pet godina i što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika jedan mjesec, pa je uz primjenu člana 46. ranijeg KZ FBiH o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. (...). decembra 2002. godine pa nadalje. Član 359. u relevantnom dijelu glasi: 8. Vrhovni sud je presudom broj Kž-386/02 od 8. januara 2003. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu i preinačio Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon prvostepenu presudu Kantonalnog suda u odluci o kazni, tako da povrijeđen u pitanju: su apelantu za krivična djela obljube nad maloljetnom osobom iz (...) člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBIH, za koja je tom presudom proglašen krivim, utvrđene pojedinačne kazne (2) ima li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost; zatvora u trajanju od po četiri godine i dva mjeseca, pa je uz primjenu člana 46. ranijeg KZ FBiH osuđen na jedinstvenu (...) kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je uračunato 6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i vrijeme provedeno u pritvoru od 12. decembra 2000. godine pa izdržane kazne." nadalje. V - Apelacija 9. Presudom Vrhovnog suda broj Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za a) Navodi iz apelacije zaštitu zakonitosti, izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj K-77/01 od 4. juna 2002. godine i presude Vrhovnog suda 11. Apelant apelacijom pobija navedene presude, tvrdeći da broj Kž-386/02 od 8. januara 2003. godine. mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske IV - Relevantni propisi konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u 10. Krivični zakon ("Službene novine FBiH", br. 43/98, daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelacijom se, između 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) ostalog, ukazuje na znatne proturječnosti između onog što se navodi u izreci i razlozima prvostepene presude, ukazuje na "Obljuba nad maloljetnom osobom propuste u nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine, koji su prouzrokovali povredu koja je uticala na zakonitost pobijanih Član 224. presuda, te osporavaju činjenice utvrđene pobijenim presudama. (1) Ko izvrši obljubu nad maloljetnom osobom koja nije Apelant se žali i na postupanje sudova koji su omogućili navršila četrnaest godina, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci medijima da prate suđenje i obavještavaju javnost. do pet godina. b) Odgovor na apelaciju (2) Ko djelo iz stava 1. ovog člana izvrši nad nemoćnom 12. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su maloljetnom osobom koja nije navršila četrnaest godina ili apelantovi žalbeni navodi, kojima se između ostalog osporava upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dat na okolnosti tijelo, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine. izvršenja krivičnog djela apelanta, istovjetni prigovoru koji je (...)" apelantova odbrana iznosila tokom prvostepenog postupka u svojim završnim riječima u žalbi protiv prvostepene presude kao Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud smatra da je Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) krivični postupak protiv apelanta proveden u skladu sa važećim "Javnost glavnog pretresa procesnim i materijalnim propisima i da su presude Vrhovnog suda i Kantonalnog suda dale jasne i određene odgovore i Član 240. obrazloženja, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. (1) Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet 13. Kantonalno tužilaštvo je, u odgovoru na apelaciju, navelo vještačenja brižljivo razmotri, da tačno navede sve što zapazi i da su u potpunosti rasvijetljene okolnosti i činjenice pod kojima nađe i da svoje mišljenje iznese nepristrano i sukladno s je apelant počinio teško krivično djelo i da ničeg spornog nema u pravilima nauke i vještine. On će se posebno upozoriti da njegovim postupcima, a u pravcu djelovanja na izvršenju davanje lažnog nalaza i mišljenja predstavlja krivično djelo. krivičnog djela za koje se tereti. (...) VI - Dopustivost (3) Organ pred kojim se vodi postupak rukovodi 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koje će razmotriti, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 24. Član 6. Evropske konvencije zahtijeva "pravično zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. suđenje", pravo da se bude saslušan u razumnom roku, pravo da 15. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog saslušanje bude javno, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv ustanovljenim sudom. Osim toga, ovaj član sadrži spisak presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi minimalnih prava koje ima svako ko je optužen za krivično djelo. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u Među ova prava spada i pravo optuženog da sam ispituje ili roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. saslušanje svjedoka odvija pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova odredba tijesno je povezana sa principom 16. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da "jednakosti oružja", odnosno "jednake dostupnosti pravnih apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja sredstava" kao elementa pravičnog suđenja. odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom 25. Apelant se u ovom predmetu žali na navedene procesne i pogledu. materijalne povrede zakona u smislu člana 6. stav 1. Evropske 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom konvencije koje su rezultat, navodno, pogrešno i nepotpuno je presuda Vrhovnog suda broj Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. utvrđenog činjeničnog stanja u prvostepenoj i drugostepenoj godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova presudi. U tom kontekstu tvrdi da su sudovi, u navedenim mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio presudama, povrijedili odredbu člana 358. stav 1. tačka 11. 7. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 27. jula 2004. Zakona o krivičnom postupku i da postoji znatna sumnja u godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav istinitost odlučnih činjenica. 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i 26. Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i stanju, kao i da su zanemarili odlučne činjenice koje idu njemu u Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika prilog, Ustavni sud podsjeća da se nadležnost Ustavnog suda, u Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. odnosi na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu, te Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da vrši provjere utvrđivanja VII - Meritum činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova, osim ako odluka redovnog suda krši ustavna prava. To se događa 19. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.. bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi 20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: neustavan ili kada je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska pravni lijek i u drugim slučajevima). U konkretnom slučaju u prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: pogledu apelantovih navoda Ustavni sud smatra da sudovi nisu (...) zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt ispituje. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 27. Apelant ukazuje na propuste vještaka sudske medicine stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. prilikom davanja stručnog mišljenja, za koje smatra da su 21. Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: prouzrokovali povredu od utjecaja na zakonitost postupka. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 28. U vezi sa ovim navodom, Ustavni sud je izvršio uvid u osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima krivični spis Kantonalnog suda i utvrdio da je Kantonalno pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku tužilaštvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 14. maja 2001. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. godine, koja je 24. maja 2002. godine djelimično izmijenjena u Š...Ć" pogledu činjeničnog opisa. Kantonalni sud je više puta odlagao glavni pretres u cilju prikupljanja dokazne građe. Na nastavku 22. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju glavnog pretresa, koji je održan 8. aprila 2002. godine, pristupio se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv je vještak sudske medicine koji je lično izvršio uvid u medicinsku apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema dokumentaciju, a vještaku su prezentirani i iskazi oštećenih, tome, Ustavni sud mora ispitati je li spor pred redovnim nakon čega se određeno izjasnio o odlučnim činjenicama. Tom sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. Evropske prilikom apelantov branilac je dao primjedbu na iskaz vještaka, konvencije. smatrajući da je vještak trebao pročitati cijeli spis i pripremiti se 23. Svrha člana 6. Evropske konvencije je, između ostalog, za iskaz. Vještak je tvrdio da mu nije bila potrebna nikakva da "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru priprema da bi odgovorio na pitanje predsjednika vijeća, s podneska, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez obzirom da je iz svog stručnog znanja mogao bez odlaganja dati prejudiciranja njihove procjene i njihove relevantnosti u pogledu stručno mišljenje. sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, predmet 29. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud cijenio mišljenje Kraska, presuda od 19. aprila 1993. A. 254-B). U svakom vještaka sudske medicine u okviru svog diskrecionog prava na pojedinom slučaju mora se procijeniti tok postupka kako bi se ocjenu dokaza. odlučilo je li konkretno saslušanje, odnosno postupak suđenja, bio pravičan. Ono što se uzima u obzir jeste dojam koji ostavlja 30. U dokaznom postupku su saslušani brojni svjedoci kao i postupak kao cjelina, mada određeni aspekti, npr. način na koji se vještak neuropsihijatar, te pročitani nalazi o timskom prikuplja dokazna građa tokom preliminarnog saslušanja, mogu neuropsihijatrijskom vještačenju apelanta i oštećenih. Ustavni biti u sukobu sa principom pravičnog saslušanja tako da se sud nalazi da su nižestepeni sudovi procijenili apelantovu mišljenje o pravičnosti suđenja može dati bez obzira na daljnji odbranu, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, kao i da su tok postupka (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Crociani procijenili i analizirali sve ostale izvedene dokaze i o svakom protiv Italije, Godišnjak XXIV (1981). Također, vidi presudu zaključku do kojeg su došli iznijeli iscrpne i uvjerljive razloge o Evropskog suda za ljudska prava, Saunnders protiv Ujedinjenog odlučnim činjenicama. Kraljevstva, presuda od 17. decembra 1996. godine RJD 31. Što se tiče apelantovih navoda da su svjedoci - oštećeni 1996-VI, Heaney i McGuinness protiv Irske, aplikacija broj mijenjali iskaz dat pred sudom u odnosu na iskaz dat u istrazi, 34720/97, presuda od 21. decembra 2000. godine). Sud mora Ustavni sud ističe da je i ranije zauzeo stav da je na sudu da ispitati postupak kojim su prvostepeni i drugostepeni sudovi ocijeni jesu li izjave svjedoka relevantne za predmet i mogu li one odlučili hoće li prihvatiti dokaze koji ugrožavaju pravičnost ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta. postupka, kako bi osigurali da postupak donošenja odluke bude adekvatan i zaštiti apelantova prava iz člana 6. stav 1. Evropske 32. Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje, inter konvencije (vidi Edvards i Lewis protiv Ujedinjenog Kraljevstva, alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude, s obzirom da aplikacija broj 39647/98 i 4046/98, presuda od 22. jula 2003. to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne godine). lijekove (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. decembra 1992. Jovo Rosić, sudac godine, stav 33). Međutim, član 6. Evropske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku na sjednici, održanoj 18. siječnja 2005. godine, donio izložile u toku postupka, nego samo argumente koje smatra 1 relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o Odbija se kao neutemeljena apelacija S. D., podnesena protiv dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj i izvještaji OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. Kvl-z-43/03 od 20. svibnja 2004. godine i broj Kž-386/02 od 8. godine, OI 49, 67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju siječnja 2003. godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu imati iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija za ljudska broj K-77/01 od 4. lipnja 2002. godine. prava Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25, 240). Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike 33. U pogledu ostalih apelantovih navoda, Ustavni sud nalazi Srpske". da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je OBRAZLOŽENJE mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršen uvid u objektivne dokaze, a apelant je prisustvovao suđenju i dobio I - Uvod priliku da iznese svoju odbranu i da komentar na izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih 1. S. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg činjenica te primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a zastupa E. Ć., odvjetnik iz Sarajeva, podnio je, 27. srpnja 2004. sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u zasnovana. daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 34. Apelant se žali na postupanje sudova kada su medijima broj Kvlz-43/03 od 20. svibnja 2004. godine i Kž-386/02 od 8. dopustili praćenje suđenja i o tome obavještavali javnost, a kao siječnja 2003. godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u dokaz priložio je pet članaka objavljenih u novinama. Kad je u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-77/01 od 4. lipnja 2002. pitanju krivični postupak objavljivanje u medijima pokreće godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. rujna i 18. listopada pitanje prema članu 6. Evropske konvencije, u vezi sa zaštitom 2004. godine. pretpostavke nevinosti ili pravom na pravično suđenje. 35. Ustavni sud podsjeća da je rasprava pred sudom u pravilu II - Postupak pred Ustavnim sudom javna. Javnost omogućuje društvenu kontrolu suđenja, služi 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, općem interesu, prvenstveno djeluje u pravcu suzbijanja 24. studenoga 2004. godine, od Vrhovnog suda i Kantonalnog kriminaliteta, razvijanju morala i društvene discipline građana. tužiteljstva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno Ustavni sud nalazi da su sudovi u ovom postupku, primjenjujući tužiteljstvo) je zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. načelo javnosti, u svemu postupili prema relevantnim zakonskim odredbama i smatra da u okolnostima ovog slučaja ne postoje 3. Od Kantonalnog je suda je, 9. prosinca 2004. godine, relevantni i dovoljni razlozi koji bi opravdali ove apelantove zatražena dostava kaznenog spisa broj K-77/01, koji je žalbene navode, pa se ovi žalbeni navodi odbijaju kao dostavljen 22. prosinca 2004. godine. neosnovani. 4. Vrhovni sud i Kantonalno tužiteljstvo su, 8. prosinca 2004. 36. Ustavni sud konstatira da apelantovi navodi da je on u godine, dostavili odgovore na apelaciju. cijelom slučaju bio žrtva ucjene više osoba, nisu bili predmet optužnice Kantonalnog tužilaštva i suđenja u ovom krivičnom 5. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, postupku, pa ne mogu biti ni predmet razmatranja pred Ustavnim odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog suda su, 13. prosinca sudom. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da ti događaji nemaju 2004. godine, dostavljeni apelantu. nikakvog uticaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na krivično djelo za koje je odgovarao apelant. III - Činjenično stanje 37. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i osporenim presudama nije prekršeno apelantovo pravo iz člana dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske sljedeći način. konvencije. 7. Presudom Kantonalnog suda broj K-77/01 od 4. lipnja VIII - Zaključak 2002. godine apelant je proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela obljube nad maloljetnom osobom iz članka 224. 38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, stavak 2. u svezi stavka 1. ranijeg Kaznenog zakona Federacije Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koja su 39. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po pet Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. godina i jedan mjesec, pa je uz primjenu članka 46. ranijeg KZ FBiH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset Predsjednik godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od Ustavnog suda 12. prosinca 2002. godine pa nadalje. Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. 8. Vrhovni je sud presudom broj Kž-386/02 od 8. siječnja 2003. godine djelomično uvažio apelantov priziv i preinačio prvostupanjsku presudu Kantonalnog suda u odluci o kazni, tako da su apelantu za kaznena djela obljube nad maloljetnom osobom Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u iz članka 224. stavak 2. u svezi stavka 1. ranijeg KZ FBIH, za koja je tom presudom proglašen krivim, utvrđene pojedinačne predmetu broj AP 658/04, rješavajući apelaciju S. D., na temelju kazne zatvora u trajanju od po četiri godine i dva mjeseca, pa je uz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. primjenu članka 46. ranijeg KZ FBiH osuđen na jedinstvenu točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je uračunato Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i vrijeme provedeno u pritvoru od 12. prosinca 2000. godine pa Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: nadalje. Mato Tadić, predsjednik 9. Presudom Vrhovnog suda broj Kvl-z-43/03 od 20. svibnja Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik 2004. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik zaštitom zakonitosti, izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj K-77/01 od 4. lipnja 2002. godine i presude Vrhovnog suda Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja broj Kž-386/02 od 8. siječnja 2003. godine. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. IV - Relevantni propisi konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelacijom se, između 10. Kazneni zakon ("Službene novine FBiH", br. 43/98, ostalog, ukazuje na znatne proturječnosti između onog što se 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) navodi u izreci i razlozima prvostupanjske presude, ukazuje na "Obljuba nad maloljetnom osobom propuste u nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine, koji su prouzročili povredu koja je utjecala na zakonitost pobijanih Članak 224. presuda, te pobijaju činjenice utvrđene pobijenim presudama. (1) Tko izvrši obljubu nad maloljetnom osobom koja nije Apelant se žali i na postupanje sudova koji su omogućili navršila četrnaest godina, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci medijima da prate suđenje i izvješćuju javnost. do pet godina. b) Odgovor na apelaciju (2) Tko djelo iz stavka 1. ovog članka izvrši nad nemoćnom 12. Vrhovni je sud u odgovoru na apelaciju naveo da su maloljetnom osobom koja nije navršila četrnaest godina ili apelantovi prizivni navodi, kojima se između ostalog pobija uporabom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dat na okolnosti tijelo, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine. izvršenja kaznenog djela apelanta, istovjetni prigovoru koji je (...)" apelantova obrana iznosila tijekom prvostupanjskog postupka u svojim završnim riječima u prizivu protiv prvostupanjske Zakon o kaznenom postupku ("Službene novine presude kao i u zahtjevu za zaštitom zakonitosti. Vrhovni sud Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) smatra da je kazneni postupak protiv apelanta proveden sukladno "Javnost glavnog pretresa važećim procesnim i materijalnim propisima i da su presude Vrhovnog suda i Kantonalnog suda dale razvidne i određene Članak 240. odgovore i obrazloženja, pa predlaže da se apelacija odbije kao (1) Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet neutemeljena. vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što zapazi i 13. Kantonalno je tužiteljstvo, u odgovoru na apelaciju, nađe i da svoje mišljenje iznese nepristrano i sukladno s navelo da su u potpunosti rasvijetljene okolnosti i činjenice pod pravilima znanosti i vještine. On će se posebice upozoriti da kojima je apelant počinio teško kazneno djelo i da ničeg davanje lažnog nalaza i mišljenja predstavlja kazneno djelo. prijepornog nema u njegovim postupcima, a u pravcu djelovanja na izvršenju kaznenog djela za koje se tereti. (...) (3) Organ pred kojim se vodi postupak rukovodi VI - Dopustivost vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koje će razmotriti, 14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, postavlja mu pitanja i po potrebi traži objašnjenja glede danog Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su nalaza i mišljenja. sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora (4) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. dopustiti i da razmatra spise. Vještak može predložiti da se izvedu 15. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv nalaza i mišljenja. Ako su nazočni uviđaju, rekonstrukciji ili presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi drugoj istražnoj radnji, vještak može predložiti da se razjasne efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u pojedine okolnosti ili da se osobi koja se saslušava postave roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio pojedina pitanja. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Članak 282. 16. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da (1) Glavni pretres je javan. apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za (2) Glavnom pretresu mogu biti nazočne punoljetne osobe. ispitivanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u (...). pravnom pogledu. Članak 358. u relevantnom dijelu glasi: 17. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Kvl-z-43/03 od 20. svibnja 2004. (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio (...) 7. lipnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 27. srpnja 2004. 11) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog razlozi potpuno nerazvidni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako suda. o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna zapisnika. apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. (...). VII - Meritum Članak 359. u relevantnom dijelu glasi: 19. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim Povreda kaznenog zakona postoji ako je kazneni zakon presudama povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) Ustava povrijeđen u pitanju: Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.. (...) 20. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: (2) ima li okolnosti koje isključuju kaznenu odgovornost; "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska (...) prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) 6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim izdržane kazne." stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". V - Apelacija 21. Članak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: a) Navodi iz apelacije "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili 11. Apelant apelacijom pobija navedene presude, tvrdeći da osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 22. Postupak pred redovitim sudovima u konkretnom slučaju glavni pretres u cilju prikupljanja dokazne građe. Na nastavku se odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv glavnog pretresa, koji je održan 8. travnja 2002. godine, pristupio apelanta, te je članak 6. Europske konvencije primjenjiv. Prema je vještak sudske medicine koji je osobno izvršio uvid u tomu, Ustavni sud mora ispitati je li spor pred redovitim medicinsku dokumentaciju, a vještaku su prezentirani i iskazi sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. oštećenih, nakon čega se određeno izjasnio o odlučnim Europske konvencije. činjenicama. Tom je prigodom apelantov branitelj dao primjedbu na iskaz vještaka, smatrajući da je vještak trebao pročitati cijeli 23. Svrha članka 6. Europske konvencije je, između ostalog, spis i pripremiti se za iskaz. Vještak je ustvrdio da mu nije bila da "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru potrebna nikakva priprema da bi odgovorio na pitanje podneska, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez predsjednika vijeća, obzirom da je iz svog stručnog znanja prejudiciranja njihove procjene i njihove relevantnosti glede mogao bez odlaganja dati stručno mišljenje. sudske odluke (vidi Europski sud za ljudska prava, predmet 29. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud cijenio mišljenje Kraska, presuda od 19. travnja 1993. A. 254-B). U svakom vještaka sudske medicine u okviru svog diskrecijskog prava na pojedinom slučaju mora se procijeniti tijek postupka kako bi se ocjenu dokaza. odlučilo je li konkretno saslušanje, odnosno postupak suđenja, bio pravičan. Ono što se uzima u obzir jeste dojam koji ostavlja 30. U dokaznom postupku su saslušani brojni svjedoci kao i postupak kao cjelina, mada određeni aspekti, npr. način na koji se vještak neuropsihijatar, te pročitani nalazi o timskom prikuplja dokazna građa tijekom preliminarnog saslušanja, mogu neuropsihijatrijskom vještačenju apelanta i oštećenih. Ustavni biti u sukobu s principom pravičnog saslušanja tako da se sud nalazi da su nižestupanjski sudovi procijenili apelantovu mišljenje o pravičnosti suđenja može dati bez obzira na daljnji obranu, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, kao i da su tijek postupka (vidi Europsko povjerenstvo za ljudska prava, procijenili i analizirali sve ostale izvedene dokaze i o svakom Crociani protiv Italije, Godišnjak XXIV (1981). Također, vidi zaključku do kojeg su došli iznijeli iscrpne i uvjerljive razloge o presudu Europskog suda za ljudska prava, Saunnders protiv odlučnim činjenicama. Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 17. prosinca 1996. godine 31. Što se tiče apelantovih navoda da su svjedoci - oštećeni RJD 1996-VI, Heaney i McGuinness protiv Irske, aplikacija broj mijenjali iskaz dat pred sudom u odnosu na iskaz dat u istrazi, 34720/97, presuda od 21. prosinca 2000. godine). Sud mora Ustavni sud ističe da je i ranije zauzeo stav da je na sudu da ispitati postupak kojim su prvostupanjski i drugostupanjski ocijeni jesu li izjave svjedoka relevantne za predmet i mogu li one sudovi odlučili hoće li prihvatiti dokaze koji ugrožavaju ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta. pravičnost postupka, kako bi osigurali da postupak donošenja odluke bude adekvatan i zaštiti apelantova prava iz članka 6. 32. Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje, inter stavak 1. Europske konvencije (vidi Edvards i Lewis protiv alia, daje mogućnost predočavanja razloga presude, obzirom da Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i 4046/98, to omogućuje apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne presuda od 22. srpnja 2003. godine). lijekove (vidi Europski sud za ljudska prava, Hadjianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. prosinca 1992. 24. Članak 6. Europske konvencije zahtijeva "pravično godine, stavak 33). Međutim, članak 6. Europske konvencije ne suđenje", pravo da se bude saslušan u razumnom roku, pravo da zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku saslušanje bude javno, pred neovisnim i nepristranim, zakonom izložile tijekom postupka, nego samo argumente koje smatra ustanovljenim sudom. Osim toga, ovaj članak sadrži spisak relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u minimalnih prava koje ima svako tko je optužen za kazneno postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju djelo. Među ova prava spada i pravo optuženog da sam ispituje ili presude (vidi, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, Odluka o zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se nazočnost i dopustivosti broj 10938/84 od 9. prosinca 1986. godine, Odluke i saslušanje svjedoka odvija pod uvjetima koji važe i za svjedoka izvješća OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. listopada 1986. optužbe. Ova je odredba tijesno povezana s principom godine, OI 49, 67). Konačne odluke prizivnih sudova ne moraju "jednakosti oružja", odnosno "jednake dostupnosti pravnih imati iscrpna obrazloženja (vidi, Europsko povjerenstvo za sredstava" kao elementa pravičnog suđenja. ljudska prava Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. srpnja 25. Apelant se u ovom predmetu žali na navedene procesne i 1981, OI 25, 240). materijalne povrede zakona u smislu članka 6. stavak 1. 33. Glede ostalih apelantovih navoda, Ustavni sud nalazi da Europske konvencije koje su rezultat, navodno, pogrešno i je u postupku pred sudovima dana razumna mogućnost i optužbi i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj i obrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost drugostupanjskoj presudi. U tom kontekstu tvrdi da su sudovi, u pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršen uvid u objektivne navedenim presudama, povrijedili odredbu članka 358. stavak 1. dokaze, a apelant je bio nazočan suđenju i dobio priliku iznijeti točka 11. Zakona o kaznenom postupku i da postoji znatna svoju obranu i dati komentar na izjave svjedoka. Sud je proveo dvojba u istinitost odlučnih činjenica. sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica te 26. Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska utemeljili na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. stanju, kao i da su zanemarili odlučne činjenice koje idu njemu u 34. Apelant se žali na postupanje sudova kada su medijima prilog, Ustavni sud podsjeća da se nadležnost Ustavnog suda, u dopustili praćenje suđenja i o tome izvješćivali javnost, a kao svezi apelacija iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, dokaz priložio je pet članaka objavljenih u novinama. Kad je u odnosi na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu, te Ustavni pitanju kazneni postupak objavljivanje u medijima pokreće sud, prema tomu, nije mjerodavan vršiti provjere utvrđivanja pitanje prema članku 6. Europske konvencije, u svezi zaštite činjenica, kao ni ponovno tumačiti odluke redovitih sudova, pretpostavke nevinosti ili prava na pravično suđenje. osim ako odluka redovitog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno 35. Ustavni sud podsjeća da je rasprava pred sudom u pravilu primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava javna. Javnost omogućuje društvenu kontrolu suđenja, služi bila očito proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi općem interesu, prvenstveno djeluje u pravcu suzbijanja neustavan ili kada je došlo do povrede procesnih prava (pravo na kriminaliteta, razvijanju morala i društvene stege građana. pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni Ustavni sud nalazi da su sudovi u ovom postupku, primjenjujući pravni lijek i u drugim slučajevima). U konkretnom slučaju glede načelo javnosti, u svemu postupili prema relevantnim zakonskim apelantovih navoda Ustavni sud smatra da sudovi nisu odredbama i smatra da u okolnostima ovog slučaja ne postoje zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji relevantni i dostatni razlozi koji bi opravdali ove apelantove odluka, te da Ustavni sud nije mjerodavan taj aspekt ispitivati. prizivne navode, pa se ovi prizivne navodi odbijaju kao neutemeljeni. 27. Apelant ukazuje na propuste vještaka sudske medicine prilikom davanja stručnog mišljenja, za koje smatra da su 36. Ustavni sud konstatira da apelantovi navodi da je on u prouzročili povredu od utjecaja na zakonitost postupka. cijelom slučaju bio žrtva ucjene više osoba, nisu bili predmetom optužnice Kantonalnog tužiteljstva i suđenja u ovom kaznenom 28. U svezi ovog navoda, Ustavni je sud izvršio uvid u postupku, pa ne mogu biti ni predmetom razmatranja pred kazneni spis Kantonalnog suda i ustvrdio da je Kantonalno Ustavnim sudom. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da ti tužiteljstvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 14. svibnja 2001. događaji nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost utvrđenog godine, koja je 24. svibnja 2002. godine djelomično izmijenjena činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo za koje je glede činjeničnog opisa. Kantonalni je sud više puta odlagao odgovarao apelant. godine, da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je, 37. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud smatra da 11. marta 2004. godine, zatraženo da dostavi spis broj K-15/04. pobijanim presudama nije prekršeno apelantovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. Europske konvencije. decembra 2004. godine, okružni javni tužilac 16. decembra 2004. godine, a Osnovni sud 15. marta 2004. godine. VIII - Zaključak 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, 38. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog odgovori na apelaciju su, 7. decembra 2004. godine, dostavljeni suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove apelantu. odluke. III - Činjenično stanje 39. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 5. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih Predsjednik navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se Ustavnog suda sumiraju na sljedeći način. Bosne i Hercegovine 6. Osnovni sud je Presudom broj K-15/04 od 24. marta 2004. Mato Tadić, v. r. godine proglasio apelanta krivim za krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske, pa Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je predmetu broj AP 661/04, rješavajući apelaciju M. Š., na osnovu uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. decembra 2003. člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2, godine i dalje. Apelantu je ranije, Presudom Osnovnog suda člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i broj K-4/01 od 8. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), Okružnog suda broj Kž-111/01 od 28. septembra 2001. godine, za u sastavu: krivično djelo razbojništva iz člana 223 stav 2 Krivičnog zakona Republike Srpske, izrečena kazna zatvora u trajanju od Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik dvije godine, u koju mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik od 11. aprila do 11. maja 2003. godine. Odlukom o pomilovanju predsjednika Republike Srpske, broj 01-85/02 od 15. februara David Feldman, prof., sudija 2002. godine, ta mu je kazna zamijenjena uslovnom osudom sa Valerija Galić, sudija vremenskim provjeravanjem od tri godine. Na osnovu toga je, primjenom odredbi čl. 42 i 44 Krivičnog zakona Republike Jovo Rosić, sudija Srpske, Osnovni sud u konkretnom slučaju ovu ranije izrečenu kaznu zatvora od dvije godine uzeo kao već utvrđenu, pa je Constance Grenje, prof. dr, sudija apelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri na sjednici, održanoj 22. aprila 2005. godine, donio je godine i tri mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 7. Osnovni sud je tokom dokaznog postupka, između ostalog, Usvaja se apelacija M. Š. saslušao svjedoke i optužbe i odbrane, pa je kao odlučujući dokaz uzeo svjedočenje K. S., koji je kritične prilike prevozio Utvrđuje se povreda člana II/3 e) Ustava Bosne i tri vreće opojne droge - indijske konoplje, za šta ga je, kako je Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu svjedočio, angažovao apelant. Ovaj svjedok je izjavio da je qudskih prava i osnovnih sloboda. protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj Kž-37/04 neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga, te da je sa od 25. maja 2004. godine i Presuda Osnovnog suda u Trebinju broj nadležnim tužiocem zakqučio sporazum o priznanju krivice K-15/04 od 24. marta 2004. godine. 20. decembra 2003. godine, shodno kom je priznao krivicu, te mu je utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca, dakle ispod Predmet se, na osnovu člana 64 stav 3 Poslovnika Ustavnog propisanog minimuma. Istovremeno, K. S. je sporazumom suda Bosne i Hercegovine, vraća Osnovnom sudu u Trebinju, kom pristao da svjedoči u krivičnom postupku protiv apelanta. se nalaže da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa 8. Osnovni sud je zakqučio da ovom svjedočenju može da se članom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 pokloni puna vjera, te da postoje i drugi dokazi koji podržavaju Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih tačnost ovog iskaza. Naime, jedan od svjedoka je potvrdio da su sloboda. se apelant i K. S. upoznali i da su "o nečem, njemu nepoznatom, Nalaže se Osnovnom sudu u Trebinju da, u roku od šest razgovarali", te da su članovi apelantove porodice od njega mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud tražili da promijeni svoj iskaz. Drugi svjedok, inače Bosne i Hercegovine o mjerama koje je preduzeo, u skladu sa policajac koji je zaustavio vozilo u kom je K. S. prevozio drogu, članom 75 stav 5 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i izjavio je da je u vrijeme kad je zaustavio vozilo radi kontrole Hercegovine. K. S. zazvonio mobitel, te da mu je K.S. rekao da ga zove "prijateq Milan", a da je on sam vidio da na zaslonu mobitela Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", piše Milan i broj fiksne mreže 065. "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". 9. Dalje, iz obrazložewa prvostepene presude proizlazi da je Osnovni sud našao utvrđenim da je apelant kritične OBRAZLOŽEWE prilike vozio vozilo "Zastava 101", te da je išao ispred K. S. "kako bi ga obavještavao o eventualnim policijskim I - Uvod patrolama". Ovakav zakqučak sud je izvukao i iz svjedočewa 1. M. Š. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Trebiwa, kog zastupa pripadnika policijske patrole, koji su potvrdili da su vidjeli N. R., advokat iz Trebiwa, podnio je, 28. jula 2004. godine, vozilo "BMW" koje je vozio K. S., ali nisu vidjeli vozilo apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: "Zastava 101", koje je navodno vozio apelant. Iz ovog dokaza Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u Osnovni sud je zakqučio da je nesporno da je apelant vozio daqnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-37/04 od 25. maja 2004. vozilo "Zastava 101" ispred vozila "BMW" kojim je upravljao godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daqnjem tekstu: K. S. Osnovni sud) broj K-15/04 od 24. marta 2004. godine. 10. Osnovni sud je izjave grupe svjedoka odbrane ocijenio II - Postupak pred Ustavnim sudom "usmjerenim iskqučivo na na to da pomognu apelantu u odbrani", te ih nije prihvatio kao tačne. Naime, Osnovni sud je 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od izjavu apelantovog oca da je vozilo "Zastava 101" kritične Okružnog suda i okružnog javnog tužioca zatraženo je 3. prilike bilo kod njega, a što je potvrdio još jedan svjedok, decembra 2004. godine, a od Osnovnog suda 4. februara 2005. apelantov rođak, ocijenio kao netačne i usmjerene "iskqučivo 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. na pomaganje apelantu". Osnovni sud je, uz isto obrazloženje, Član 14 odbio i izjavu svjedoka, apelantovog prijatelja, koji je svjedočio da je kritičnu večer proveo sa apelantom i Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom prijateljem P. S., te svojom djevojkom prvo u kafiću, a zatim kod postupku dužni su da istinito i potpuno utvrde kako kuće gledajući film. Ovo je potvrdio i P. S. u svom svjedočenju, činjenice koje terete osumwičenog, odnosno optuženog, tako navodeći da su film gledali u njegovoj kući, te da su se razišli i one koje im idu u korist. oko 11:30, a da za to vrijeme apelant nije napuštao društvo. Član 15 Neprihvatanje ovih izjava sud je obrazložio time što one "nisu uvjerqive, niti objektivne" već da su "subjektivne i Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u iskqučivo date u ciqu kako bi se optuženom pomoglo u krivičnom postupku da ocjenjuju da li postoje ili ne postoje njegovoj odbrani, ali oni nisu bili kategorični u svom činjenice nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim kazivanju". dokaznim pravilima. 11. Okružni sud je Presudom broj Kž-37/04 od 25. maja 2004. Š...Ć godine odbio apelantovu žalbu, a uvažio je žalbu okružnog Član 268 javnog tužioca, te je preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o kazni, tako što je apelantu za navedeno učinjeno (1) Svaka stranka i branilac imaju pravo da pozovu krivično djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i svjedoke i izvode dokaze. četiri mjeseca, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 20. decembra pa nadalje. Takođe, Okružni sud je Š...Ć (3) Prilikom izvođewa dokaza dozvoljeno je direktno, uzeo kao utvrđenu već ranije izrečenu kaznu zatvora u trajanju unakrsno i dodatno ispitivanje. od dvije godine za krivično djelo razbojništva, u koju mu je Š...Ć uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 11. aprila do 11. maja 2003. godine, pa je primjenom člana 42 stav 2, čl. 43, 44 i 48 st. 1 i Član 269 3 Krivičnog zakona Republike Srpske, apelanta osudio na (1) Dozvoljeno je ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest branioca koji je pozvao svjedoka (direktno ispitivanje), mjeseci. U ovu kaznu mu je uračunato ukupno vrijeme provedeno u zatim ispitivanje tog svjedoka od suprotne stranke, pritvoru. odnosno branioca (unakrsno ispitivanje) i ponovno 12. Okružni sud je povodom žalbe apelanta i okružnog ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno branioca koji ga je javnog tužioca održao sjednicu vijeća na kojoj su bili pozvao.Š...Ć prisutni apelant, njegov branilac i okružni javni tužilac, te Član 287 je nakon razmatrawa žalbenih navoda donio osporavanu odluku. U obrazloženju ove odluke Okružni sud je zakqučio da (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima u prvostepenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredbi koji su izneseni na glavnom pretresu. krivičnog postupka, te da je prvostepeni sud dao dovoqne i (2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno ubjedqive razloge o tome zašto je poklonio vjeru iskazu i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede svjedoka K. S., a nije grupi svjedoka odbrane. Naročito, zakqučak da li je neka činjenica dokazana. Okružni sud je istakao da "...žalba sama uspostavlja ekstremnu nedosljednost kada traži da sud pokloni vjeru Š...Ć iskazu optuženog saslušanog kao svjedoka, a da se pri tom ne pita zašto bi optuženom sud povjerovao kod utvrđene Član 303 činjenice da je isti osuđivan po pravosnažnoj presudi za (1) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji: teško krivično djelo..." Š...Ć 13. Takođe, Okružni sud utvrđuje u osporavanoj presudi da svjedok K. S. nije imao razloga da lažno tereti apelanta, te da g) ako je povrijeđeno pravo na odbranu; je razložno obrazloženje prvostepene presude i u dijelu kojim Š...Ć se obrazlaže činjenica da niko nije vidio apelanta da vozi vozilo "Zastava 101", ali da to ne znači da apelant zaista nije z) ako se presuda zasniva na dokazu na kom po odredbama ovog vozio navedeno vozilo. Na osnovu svega izloženog, Okružni zakona ne može da se zasniva presuda; sud je zakqučio da je Osnovni sud pravilno ocijenio izvedene dokaze i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Š...Ć j) ako je izreka presuda nerazumqiva, protivrječna sama IV - Relevantni propisi sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopšte ne sadrži razloge ili u woj nisu navedeni razlozi o odlučnim 14. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske činjenicama. Š...Ć" ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 50/03) relevantne odredbe glase: V - Apelacija "Član 3 a) Navodi iz apelacije (1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se 15. Apelant smatra da mu je osporavanim presudama pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. prekršeno pravo na pravično suđenje, što se ogleda u tome što je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da je apelant počinio (2) Sumnju u pogledu postojawa činjenica koje čine krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i stavljanja u promet obilježja krivičnog djela ili od kojih zavisi primjena neke opojnih droga, mada za takav zakqučak nije postojalo dovoqno odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava odlukom na dokaza. Naime, apelant navodi da je prvostepeni sud način koji je povoqniji za optuženog. okrivqujuću presudu zasnovao iskqučivo na iskazu jednog svjedoka, K. S., čiji je, kako dalje navodi, moralni kredibilitet Š...Ć upitan, budući da se radi o bivšem policajcu koji je "zbog višekratnih malverzacija i kriminalnog ponašawa Član 10 svojevremeno otpušten iz službe". Takođe, apelant navodi da Š...Ć (2) Sud ne može da zasniva svoju odluku na dokazima je ovom svjedoku, sporazumom o priznanju krivice koji je pribavljenim povredama qudskih prava i sloboda propisanih zakqučio s okružnim javnim tužiocem, utvrđena kazna u Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala trajanju od tri mjeseca i to za djelo za koje je inače propisana Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni kazna od tri do petnaest godina zatvora, a da je zauzvrat "upro povredama ovog zakona. prstom u apelanta kao organizatora prometa opojne droge". Takođe, apelant ističe da je Osnovni sud samo to svjedočenje (3) Sud ne može da zasniva svoju odluku na dokazima koji su ocijenio kao "kategorično, detaqno, objektivno, ubjedqivo, dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2 ovog člana. tačno i vjerno", dok je sve dokaze odbrane sud ocijenio kao subjektivne i netačne, ne obrazlažući detaqnije ovakav Š...Ć zakqučak. Apelant smatra da mu je osporavanom presudom prekršeno i pravo na presumpciju nevinosti, koja je sastavni 27. Apelant se žali protiv odluke donesene u krivičnom elemenat prava na pravično suđenje, a naročito zato što je postupku koji je protiv njega vođen, pa je član 6 Evropske Okružni sud, kod obrazlagawa zašto nije istu vjeru poklonio konvencije primjenqiv u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud će apelantovom negiranju krivice, kao odlučujući faktor uzeo ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to činjenicu da je apelant već ranije osuđivan. zahtijeva član 6 Evropske konvencije. b) Odgovor na apelaciju 28. Navodi apelacije se odnose na utvrđeno činjenično 16. Okružni sud u svom odgovoru osporava navode iz stanje i sudsku ocjenu dokaza na kojima su zasnovane osporavane apelacije i ističe da kod utvrđivawa neke pravno relevantne presude. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje činjenice za sud nije opredjequjući kvantitet, već kvalitet prekršeno time što je, kako navodi, prvostepena presuda dokaza. Takođe, Okružni sud smatra da se navodi apelacije tiču zasnovana iskqučivo na iskazu jednog svjedoka, te time što sud samo sudske ocjene dokaza, te da se ničim ne dovodi u pitanje nije pravilno ocijenio apelantov iskaz i iskaze grupe svjedoka pravičnost postupka u konkretnom slučaju. Stoga predlaže da odbrane. Ustavni sud apelaciju odbije. 29. Shodno sopstvenoj jurisprudenciji Ustavni sud nije, 17. Osnovni sud u odgovoru navodi da prvostepenom generalno, nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i presudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova 18. Okružni javni tužilac takođe osporava navode iz krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda apelacije, jer smatra da nisu prekršena apelantova ustavna krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno prava, a naročito da nije prekršeno pravo iz člana 6 stav 2 protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). ili diskriminatorska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni VI - Dopustivost lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i 19. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 25/02 i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Takođe, Ustavni sud 20. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv kvalitet zakqučaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoqnom. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u Ovakvu praksu je imao i bivši Dom za qudska prava, smatrajući roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio da "nije u nadležnosti Doma da procjenu domaćih sudova odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. zamijeni sopstvenom procjenom činjenica, ako takvi zakqučci ne djeluju neprihvatqivo ili proizvoqno" (vidi bivši Dom za 21. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da qudska prava, "Trgosirovina Sarajevo (DDT)" protiv apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja Federacije BiH, predmet broj CH/01/4128, odluka o odgovor na posljedwi pravni lijek, koji je efektivan i prihvatqivosti od 6. septembra 2000. godine). adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. 30. Kako je Evropski sud za qudska prava u brojnim odlukama istakao, član 6 Evropske konvencije ima 22. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom "prominentno mjesto u demokratskom društvu" (Evropski sud je Presuda Okružnog suda broj Kž-37/04 od 25. maja 2004. godine, za qudska prava, De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih oktobra 1984. godine, serija A, broj 86, stav 30). Posljedica toga po zakonu. Nadalje, iz prezentata na osporenoj presudi vidqivo je da član 6 Evropske konvencije ne može da se tumači je da je ova presuda primljena u Osnovnom sudu 1. juna 2004. godine, radi uručewa apelantu, a apelacija je podnesena 28. jula restriktivno (Evropski sud za qudska prava, Moreira de 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom Azevedo protiv Portugalije, presuda od 23. oktobra 1990. 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija godine, serija A, broj 189, stav 66). Član 6 stav 1 Evropske ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. konvencije nabraja niz elemenata koji su inherentni pravičnom vršenju pravde, pa ukoliko dođe do povrede bilo kog 23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i od elemenata sadržanih u ovom pravu, postoji i povreda člana 6 Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija 25/01 od 26. septembra 2003. godine, objavljena u "Službenom ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. glasniku BiH", broj 3/04, stav 25). Ukoliko se ustavno pravo na pravično suđenje posmatra u kontekstu važećeg pozitivnog VII - Meritum prava u Bosni i Hercegovini, onda mora da se primijeti da 24. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno bitan segment prava na pravično suđenje čini brižqiva i savjesna ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i redovnim sudovima. Ovo je jedna od osnovnih odredbi u vezi sa Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije. izvođenjem i ocjenom dokaza koja se nalazi u svim važećim 25. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: procesnim zakonima u Bosni i Hercegovini, pa i u Zakonu o krivičnim postupku Republike Srpske, u kom odredba člana "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 287 stav 2 glasi: "Š...ĆSud će savjesno i brižqivo ocijeniti qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona svaki dokaz posebno i sve dokaze zajednoŠ...Ć", pa čini neodvojiv obuhvataju: elemenat prava na pravično suđenje. (...) 31. Dakle, iako je sebi nametnuo ograničewa u pogledu toga e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim da li da ispituje načine na koje su redovni sudovi utvrdili stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." činjenično stanje i ocijenili dokaze, Ustavni sud nije tu mogućnost potpuno iskqučio, već je svoju nadležnost o tom 26. Član 6 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, pitanju ograničio na slučaj da se ispitivanje činjeničnog glasi: stawa vrši ako je "postupak sadržavao povredu prava na "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili pravično suđenje u okviru značewa iz člana 6 Evropske osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, konvencije", odnosno "ukoliko utvrđeno činjenično stanje svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom ukazuje na povredu Ustava", ili ukoliko se ocjena dokaza roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom "doima očigledno proizvoqnom". U tom pravcu postoje brojni ustanovljenim sudom. Š...Ć" primjeri sudske prakse kada je Ustavni sud ulazio u načine na koje su ocijenili činjenično stanje i dokaze redovni sudovi 2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim (vidi Ustavni sud, odluke broj U 15/99 od 15. decembra 2000. dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže." godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 13/01 i broj U14/00 od 4. maja 2001. godine, "Službeni glasnik Bosne i 37. U svjetlu navedenog, Ustavni sud ukazuje da je Hercegovine", broj 33/01). prvostepeni sud osuđujuću presudu protiv apelanta zasnovao, u 32. Ova stanovišta mogu da se primijene i u konkretnom najvećoj mjeri, na iskazu svjedoka koji je zakqučio sporazum sa slučaju. Naime, prvostepeni sud je odluku o apelantovoj tužilaštvom o priznanju krivice, kao jedinom neposrednom krivici zasnovao u najvećem dijelu na iskazu svjedoka K.S., dokazu. Ostali dokazi, koji shodno stanovištu i prvostepenog protiv kog je bio pokrenut krivični postupak zbog krivičnog i drugostepenog suda potvrđuju tačnost kqučnog svjedočewa, u djela neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih stvari su posredni dokazi ili indicije. Što se tiče svjedočewa droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona navedenog svjedoka, iako ovakvi svjedoci često mogu da budu Republike Srpske. U toku tog postupka K. S. je sa nadležnim nepouzdani, to samo po sebi nije razlog da se iskazu takvog tužiocem sklopio sporazum o priznanju krivice, shodno kom je svjedoka ne pokloni vjera. Zakon, s druge strane, daje mogućnost pristao da mu za navedeno krivično djelo bude utvrđena kazna odbrani da korišćenjem unakrsnog ispitivawa pokuša da ispod minimalno propisane zatvorske kazne, a da zauzvrat pokaže nedosljednost u izjavama takvog svjedoka i da ga, svjedoči u postupku protiv apelanta. eventualno, na taj način diskredituje. Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazivali da je apelantu bila 33. Ustavni sud ukazuje na praksu bivše Evropske komisije uskraćena ova procesna mogućnost. za qudska prava, shodno kojoj korišćenje na suđenju dokaza koji 38. Zakon uvodi institut sporazuma o priznanju krivice kao su dobijeni od saučesnika koji je zbog toga što je svjedočio novinu u krivično-pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini, a dobio imunitet od krivičnog gonjenja može da dovede u pitanje koji je, u određenoj mjeri, ekvivalent institutu "dogovorene pravičnost postupka u odnosu na optuženog u smislu člana 6 krivice" (plea bargaining) iz anglo-saksonskog prava. stav 1 Evropske konvencije (vidi bivša Komisija za qudska Izvorno, a i u novom krivično-pravnom zakonodavstvu, osnovni prava, X protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj ratio ovog instituta je smanjenje broja suđewa i pojeftinjenje 7306/75 od 6. oktobra 1976. godine). Da bi moglo da se odgovori postupka. S druge strane, ovaj institut se u jurisdikcijama an- na pitanje da li je apelantovo pravo na pravično suđenje glo-saksonskog prava koristi i za dobijanje određenih prekršeno na ovaj način, potrebno je da se sagleda postupak u informacija i svjedočewa protiv drugih lica, a u najvećem cjelini i u svjetlu važećih pozitivnih krivično-pravnih broju slučajeva, organizovane kriminalne grupe ili mreže, propisa. što može da bude veoma pozitivno. Međutim, kod pribavljanja dokaza na ovaj način, odnosno kod obezbjeđewa svjedočewa uz 34. U tom pravcu, Ustavni sud ukazuje da je jedan od osnovnih korišćenje ovog instituta u zemqi kontinentalnog pravnog principa Zakona o krivičnom postupku u Republici Srpskoj (u sistema, kao što je Bosna i Hercegovina, neophodno je da se i na daqnjem tekstu: Zakon) da su sud i drugi organi gonjenja dužni ovakvu vrstu dokaza primijene druga, osnovna načela krivičnog da istinito i potpuno utvrde kako činjenice koje terete procesnog prava, kao što su brižqiva i savjesna ocjena dokaza osumwičenog, odnosno optuženog, tako i one koje idu u njegovu pojedinačno i u međusobnoj vezi, te princip in dubio pro reo. Kao korist. Takođe, Zakon propisuje presumpciju nevinosti i što je već rečeno, primjenom načela slobodne ocjene dokaza primjenu principa in dubio pro reo, pravilo da i najmawa sumwa sudovi ne mogu a priori da daju veću vrijednost ovom dokazu zato u vezi sa dokazom mora da ide u prilog optuženom, što je i što je dobijen na osnovu sporazuma o priznanju krivice sa bitan elemenat prava na pravično suđenje iz člana 6 Evropske svjedokom koji je ranije bio optužen za isto djelo. Naprotiv, konvencije (vidi Evropski sud za qudska prava, Barbera, sudovi moraju i ovaj dokaz da cijene na isti način i po istim Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra pravilima koje Zakon predviđa za svaki drugi izvedeni dokaz, 1988. godine, serija A, broj 146, stav 77). Sud je dužan da savjesno dakle, pojedinačno i zajedno sa drugim dokazima, te da dovedu ocijeni sve dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pa sve sprovedene dokaze u uzajamnu logičku vezu. onda na osnovu takve, brižqive ocjene, izvede zakqučak da li je neka činjenica dokazana (član 281 Zakona). Pri tome, shodno 39. Međutim, Ustavni sud smatra da razlozi koji su u obje članu 15 Zakona, sud i drugi organi nisu vezani, ni ograničeni osporavane presude navedeni, a u vezi sa pitanjem zašto je posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po načelu svjedoku K. S. poklonjena vjera, te zbog čega su svjedočewa grupe slobodne ocjene dokaza ocjenjuju da li postoje ili ne postoje svjedoka odbrane odbačena kao nepouzdana i neistinita, nisu neke činjenice. zadovoljavajući sa aspekta načela brižqive i savjesne ocjene dokaza kako to Zakon zahtijeva, niti sa aspekta člana 6 stav 1 35. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, oslobođena pravnih Evropske konvencije. Naime, Okružni sud utvrđuje da "...ako se pravila koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih ima u vidu ovako iznesen sadržaj svjedočewa K. S., prvo u odnosu dokaza. Međutim, ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva na okolnost njegovog sklapawa poznanstva Šsa apelantomĆ, obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih što saglasno njemu potvrđuje svjedok B. N., a zatim i na dokaza zajedno, te dovođenje svih sprovedenih dokaza u uzajamnu okolnost postizawa prethodnog dogovora K. S. sa logičku vezu. Načelo slobodne procjene dokaza ne predstavlja optuženim, onda se ne vidi zašto bi K. svjedočenje bilo apsolutnu slobodu. Ta sloboda je ograničena opštim neistinito, te konačno zašto bi on imao razloga da pravilima i zakonitostima qudskog mišljewa i iskustva. Zbog neosnovano tereti optuženog ŠapelantaĆ, a sve i da bi toga je obaveza redovnog suda da u obrazloženju presude opiše slijedom žalbe optuženog, za to imao razloga pregovarajući proces pojedinačne ocjene dokaza, dovođenje svakog ocijenjenog sa tužiocem o uslovima za priznanje krivice, zašto bi baš dokaza u vezu sa drugim dokazima i izvede zakqučak o upro prstom...u ŠapelantaĆ a ne nekog drugog". Pitawa koja dokazanosti određene činjenice. Okružni sud na ovaj način postavlja obrazlažući ispravnost prvostepene presude i svoje stanovište, upravo su pitawa na 36. Takođe, činjenice koje sud treba da utvrdi mogu da se koja su odgovor morali da daju prvostepeni i drugostepeni sud. dokazuju neposrednim i posrednim dokazima - indicijama. Redovni sudovi su morali da dovoqno logično i jasno odgovore Ustavni sud naglašava da dokazivanje putem indicija nije, samo na pitanje zašto smatraju utvrđenim da je apelant postigao po sebi, protivno principima pravičnog suđewa iz člana 6 stav dogovor o izvršenju krivičnog djela sa svjedokom K. S., kada u 1 Evropske konvencije. Međutim, za dokazivanje indicijama prilog tome ide samo iskaz tog svjedoka koji ima vrlo izražen vrijedi pravilo da indicije moraju da djeluju kao čvrst, lični interes, upravo zbog sporazuma sa tužiocem kojim mu je zatvoren krug koji dozvoljava samo jedan zakqučak u odnosu na utvrđena kazna ispod zakonskog minimuma. Ovo je naročito relevantnu činjenicu, te da objektivno potpuno iskquče važno u situaciji kada ne postoji niti jedan drugi neposredni mogućnost drugačijeg zakqučka u odnosu na tu činjenicu. Dakle, dokaz na okolnost dogovora za izvršenje krivičnog djela, a činjenice utvrđene posrednim dokazima moraju da budu posredni dokazi nisu takvi da bi predstavljali sistem čvrsto i nesumwivo utvrđene i međusobno čvrsto i logički povezane, logički povezanih indicija, koje bi, kako je već rečeno, tako da upućuju na jedini mogući zakqučak da je upravo upućivale na jedini mogući zakqučak da je upravo apelant optuženi počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret (vidi Vrhovni sud bivše SFRJ, Presuda broj Kž-38/70 od 22. decembra 1970. godine). Takođe, sprovedeni posredni dokazi 40. Dalje, činjenica koju su nesumwivo utvrdili i moraju da budu u potpunom skladu i da predstavljaju ne zbir prvostepeni i drugostepeni sud je da apelanta niko nije vidio dokaza, već sistem indicija koji će u svom sklopu i povezanosti da je kritične noći vozio vozilo "Zastava 101" ispred vozila u iskqučiti svaku drugu verziju mogućnosti od one koju je kom je K. S. prevozio drogu, a s namjerom, kako to redovni sudovi utvrdio prvostepeni sud (vidi Vrhovni sud bivše SR Hrvatske, zakqučuju, da "izviđa put", pa čak ni pripadnici policijske Presuda broj Kž-1744/68). patrole koji su kontrolisali saobraćaj na tom dijelu puta, što je jasno kazao u svom iskazu svjedok policajac. Sem toga, Evropski sud za qudska prava, Denjeer protiv Belgije, presuda apelantov otac je svjedočio da je kritične večeri vozilo bilo od 27. februara 1980. godine, serija A broj 35, stav 56). kod njega, apelantov rođak je svojim iskazom to svjedočenje potvrdio, a apelantova dva prijatelja su svjedočila da je 46. Na osnovu svega izloženog, a uzimajući u obzir dojam kritične večeri apelant bio s wima i da nije napuštao koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zakqučuje da je društvo. Iz ovako sprovedenih dokaza redovni sudovi, ipak, u konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na pravično suđenje zakqučuju da je nesumwivo utvrđeno da je apelant zaista iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 "izviđao put" vozeći vozilo "Zastava 101". U obrazloženju Evropske konvencije. takvog zakqučka, Okružni sud navodi da je "normalno da niko VIII - Zakqučak od policajaca nije vidio optuženog ŠapelantaĆ sa njegovim vozilom s obzirom da je ovaj izviđao put", te da ako se imaju u 47. Ustavni sud zakqučuje da postoji kršenje prava na vidu ostale okolnosti "vezano za obavezu pisawa izvještaja u pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i pogledu vozila koja prilikom kontrole zaustave...., te s člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada se osuđujuća presuda u obzirom na okolnost da je pažwa policijskih patrola bila najvećoj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je sa tužiocem usmjerena na vozilo BMW koje je vozio K. S.". Takođe, sklopio sporazum o priznanju krivice, a sud ne daje logičko i obrazlažući zašto odbacuju svjedočewa koja idu u apelantovu uvjerqivo obrazloženje za ocjenu, kako tog, tako i drugih korist, sudovi samo konstatuju da ta svjedočewa "nisu sprovedenih dokaza, već se ta ocjena doima proizvoqnom. kategorična", te da su "usmjerena na pomaganje apelantu", ne obrazlažući detaqnije na osnovu čega su stekli takav utisak, 48. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 3 Poslovnika odnosno proces ocjene tih dokaza, kako to zahtijeva načelo Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u slobodne procjene dokaza. dispozitivu ove odluke. 49. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 41. Ustavni sud smatra da ovakvo obrazloženje ne Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. zadovoljava zahtjev brižqive i savjesne ocjene dokaza, budući da subjektivno ubjeđenje suda da je apelant počinio krivično Predsjednik djelo koje mu se stavlja na teret nije dovoqno, već mora da Ustavnog suda postoji stvarna, na objektivnim činjenicama zasnovana i Bosne i Hercegovine obrazložena istinitost zakqučka suda. Redovni sudovi ne Mato Tadić, s. r. mogu samo da kažu da određenom svjedoku ne vjeruju samo zato što je njegov iskaz u suprotnosti sa iskazom nekog drugog svjedoka kojem vjeruju, niti je dovoqno da dokaze samo subjektivno kvalifikuju kao "uvjerqive, tačne i objektivne", Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u odnosno kao "neuvjerqive, subjektivne i usmjerene na predmetu broj AP 661/04, rješavajući apelaciju M. Š., na osnovu pomaganje optuženom". člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda 42. Ovakvo obrazloženje, shodno mišljenju Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", ne zadovoljava ni obavezu poštovawa principa in dubio pro reo. broj 2/04), u sastavu: Naime, iskazi grupe svjedoka odbrane mogu, logično i razumno, Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik da izazovu sumnju u vezi sa činjenicom je li apelant zaista kritične noći upravljao vozilom "Zastava 101" ili je tu večer Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica proveo sa prijateqima, te je to pitanje trebalo da se do kraja David Feldman, prof., sudija razjasni i ubjedqivo i logički obrazloži. Tim prije što sud, tužilac i drugi organi imaju shodno Zakonu obavezu da utvrde Valerija Galić, sutkinja sve činjenice - kako one koje idu na teret, tako i one koje idu u Jovo Rosić, sudija korist optuženog. Zbog primjene principa in dubio pro reo, činjenice koje idu na teret optuženog moraju da budu sa Constance Grenje, prof. dr., sutkinja sigurnošću utvrđene, za razliku od činjenica koje idu u korist na sjednici, održanoj 22. aprila 2005. godine, donio je okrivljenog, a koje se uzimaju za utvrđene čak i onda kada su samo vjerovatne, tj. kada postoji sumwa u wihovo postojanje. Ustavni 1 sud smatra da obrazloženje koje su dali i prvostepeni i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU drugostepeni sud nije dovoqno precizno i jasno, te da se iz tog Usvaja se apelacija M. Š. obrazložewa ne vidi način na koji su sudovi primijenili princip in dubio pro reo u odnosu na apelanta kao optuženog. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Takvo obrazloženje i izvedeni zakqučak ne zadovoljava, Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu shodno mišljenju Ustavnog suda, zahtjeve ni Zakona niti člana ljudskih prava i osnovnih sloboda. 6 Evropske konvencije, već ostavlja utisak proizvoqnosti. Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj Kž-37/04 od 25. maja 2004. godine i Presuda Osnovnog suda u Trebinju 43. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da je broj K-15/04 od 24. marta 2004. godine. osporavanim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Predmet se, na osnovu člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog Evropske konvencije. suda Bosne i Hercegovine, vraća Osnovnom sudu u Trebinju, kojem se nalaže da po hitnom postupku donese novu odluku u 44. Apelant, takođe, smatra da je došlo do povrede skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. principa presumpcije nevinosti, kao elementa prava na stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih pravično suđenje, koje je zaštićeno članom 6 stav 2 Evropske sloboda. konvencije. Ovo kršenje apelant vidi u rečenici obrazložewa Nalaže se Osnovnom sudu u Trebinju da, u roku od šest drugostepene presude koja glasi: "Pri tom žalba sama mjeseci od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud uspostavlja ekstremnu nedosljednost kada traži da sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom pokloni vjeru iskazu optuženog saslušanog kao svjedoka, a da 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. se pri tom ne pita zašto bi optuženom sud povjerovao kod utvrđene činjenice da je isti osuđivan po pravosnažnoj Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim presudi za teško krivično djelo...". novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". 45. Ustavni sud ukazuje da se ovi apelantovi navodi tiču OBRAZLOŽENJE specijalnog aspekta opšteg koncepta "pravičnog suđewa" u krivičnim predmetima. Stoga se ne provodi daqnje ispitivanje I - Uvod u vezi sa mogućim kršenjem ove odredbe, kad je kršenje člana 6 stav 1 Evropske konvencije već utvrđeno (vidi Odluku 1. M. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg Ustavnog suda broj AP 454/04 od 18. januara 2005. godine, i zastupa N. R., advokat iz Trebinja, podnio je, 28. jula 2004. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem 10. Osnovni sud je izjave grupe svjedoka odbrane ocijenio tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u "usmjerenim isključivo na pomaganje apelantu u odbrani", te ih daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-37/04 od 25. maja 2004. nije prihvatio kao tačne. Naime, Osnovni sud je izjavu godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: apelantovog oca da je vozilo "Zastava 101" kritične prilike bilo Osnovni sud) broj K-15/04 od 24. marta 2004. godine. kod njega, a što je potvrdio još jedan svjedok, apelantov rođak, II - Postupak pred Ustavnim sudom ocijenio kao netačne i usmjerene "isključivo na pomaganje apelantu". Osnovni sud je, uz isto obrazloženje, odbio i izjavu 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, svjedoka, apelantovog prijatelja, koji je svjedočio da je kritičnu od Okružnog suda i okružnog javnog tužioca zatraženo je 3. večer proveo sa apelantom i prijateljem P. S., te svojom decembra 2004. godine, a od Osnovnog suda 4. februara 2005. djevojkom prvo u kafiću, a zatim kod kuće gledajući film. Ovo je godine, da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je, potvrdio i P. S. u svom svjedočenju, navodeći da su film gledali u 11. marta 2004. godine, zatraženo da dostavi spis broj K-15/04. njegovoj kući, te da su se razišli oko 11:30, a da za to vrijeme 3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. apelant nije napuštao društvo. Neprihvatanje ovih izjava sud je decembra 2004. godine, okružni javni tužilac 16. decembra obrazložio time što one "nisu uvjerljive, niti objektivne" već da su 2004. godine, a Osnovni sud 15. marta 2004. godine. "subjektivne i isključivo date u cilju kako bi se optuženom 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, pomoglo u njegovoj odbrani, ali isti nisu bili kategorični u svom odgovori na apelaciju su, 7. decembra 2004. godine, dostavljeni kazivanju". apelantu. 11. Okružni sud je Presudom broj Kž-37/04 od 25. maja III - Činjenično stanje 2004. godine odbio apelantovu žalbu, a uvažio je žalbu okružnog javnog tužioca, te je preinačio prvostepenu presudu u dijelu 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i odluke o kazni, tako što je apelantu za navedeno učinjeno dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na krivično djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i slijedeći način. četiri mjeseca, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u 6. Osnovni sud je Presudom broj K-15/04 od 24. marta 2004. pritvoru od 20. decembra pa nadalje. Također, Okružni sud je godine proglasio apelanta krivim za krivično djelo neovlaštene uzeo kao utvrđenu već ranije izrečenu kaznu zatvora u trajanju od proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi dvije godine za krivično djelo razbojništva, u koju mu je sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 11. aprila do 11. maja izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je 2003. godine, pa je primjenom člana 42. stav 2, čl. 43, 44. i 48. st. uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. decembra 2003. 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, apelanta osudio na godine i dalje. Apelantu je ranije, Presudom Osnovnog suda broj jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. K-4/01 od 8. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom U ovu kaznu mu je uračunato ukupno vrijeme provedeno u Okružnog suda broj Kž-111/01 od 28. septembra 2001. godine, pritvoru. za krivično djelo razbojništva iz člana 223. stav 2. Krivičnog 12. Okružni sud je povodom žalbe apelanta i okružnog zakona Republike Srpske, izrečena kazna zatvora u trajanju od javnog tužioca održao sjednicu vijeća na kojoj su bili prisutni dvije godine, u koju mu je uračunao vrijeme provedeno u apelant, njegov branilac i okružni javni tužilac, te je nakon pritvoru od 11. aprila do 11. maja 2003. godine. Odlukom o razmatranja žalbenih navoda donio pobijanu odluku. U pomilovanju predsjednika Republike Srpske, broj 01-85/02 od obrazloženju ove odluke Okružni sud je zaključio da u 15. februara 2002. godine, ta mu je kazna zamijenjena uvjetnom prvostepenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba osudom sa vremenskim provjeravanjem od tri godine. Na osnovu krivičnog postupka, te da je prvostepeni sud dao dovoljne i toga je, primjenom odredbi čl. 42. i 44. Krivičnog zakona ubjedljive razloge o tome zašto je poklonio vjeru iskazu svjedoka Republike Srpske, Osnovni sud u konkretnom slučaju ovu ranije K. S., a nije grupi svjedoka odbrane. Naročito, Okružni sud je izrečenu kaznu zatvora od dvije godine uzeo kao već utvrđenu, istakao da "...žalba sama uspostavlja ekstremnu nedosljednost pa je apelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od kada traži da sud pokloni vjeru iskazu optuženog saslušanog kao tri godine i tri mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme svjedoka, a da se pri tom ne pita zašto bi optuženom sud provedeno u pritvoru. povjerovao kod utvrđene činjenice da je isti osuđivan po 7. Osnovni sud je tokom dokaznog postupka, između pravosnažnoj presudi za teško krivično djelo..." ostalog, saslušao svjedoke i optužbe i odbrane, pa je kao 13. Također, Okružni sud utvrđuje u pobijanoj presudi da odlučujući dokaz uzeo svjedočenje K. S., koji je kritične prilike svjedok K. S. nije imao razloga lažno teretiti apelanta, te da je prevozio tri vreće opojne droge - indijske konoplje, za šta ga je, razložno obrazloženje prvostepene presude i u dijelu kojim se kako je svjedočio, angažirao apelant. Ovaj svjedok je izjavio da obrazlaže činjenica da niko nije vidio apelanta da vozi vozilo je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela "Zastava 101", ali da to ne znači da apelant zaista nije vozio neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, te da je sa navedeno vozilo. Na osnovu svega izloženog, Okružni sud je nadležnim tužiocem zaključio sporazum o priznanju krivice 20. zaključio da je Osnovni sud pravilno ocijenio izvedene dokaze i decembra 2003. godine, prema kojem je priznao krivicu, te mu je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca, dakle ispod propisanog minimuma. Istovremeno, K. S. je sporazumom pristao da IV - Relevantni propisi svjedoči u krivičnom postupku protiv apelanta. 8. Osnovni sud je zaključio da se ovom svjedočenju može 14. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske pokloniti puna vjera, te da postoje i drugi dokazi koji podržavaju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 50/03) relevantne tačnost ovog iskaza. Naime, jedan od svjedoka je potvrdio da su odredbe glase: se apelant i K. S. upoznali i da su "o nečem, njemu nepoznatom, razgovarali", te da su članovi apelantove porodice od njega tražili "Član 3. da promijeni svoj iskaz. Drugi svjedok, inače policajac koji je (1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se zaustavio vozilo u kojem je K. S. prevozio drogu, izjavio je da je pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. u vrijeme kad je zaustavio vozilo radi kontrole K. S. zazvonio mobitel, te da mu je K.S. rekao da ga zove "prijatelj Milan", a da (2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja je on sam vidio da na zaslonu mobitela piše Milan i broj fiksne krivičnog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe mreže 065. krivičnog zakonodavstva, sud rješava odlukom na način koji je 9. Dalje, iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je povoljniji za optuženog. Osnovni sud našao utvrđenim da je apelant kritične prilike vozio Š...Ć vozilo "Zastava 101", te da je išao ispred K. S. "kako bi ga obavještavao o eventualnim policijskim patrolama". Ovakav Član 10. zaključak sud je izvukao i iz svjedočenja pripadnika policijske patrole, koji su potvrdili da su vidjeli vozilo "BMW" koje je Š...Ć (2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima vozio K. S., ali nisu vidjeli vozilo "Zastava 101", koje je navodno pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih vozio apelant. Iz ovog dokaza Osnovni sud je zaključio da je Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratificirala Bosna i nesporno da je apelant vozio vozilo "Zastava 101" ispred vozila Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama "BMW" kojim je upravljao K. S. ovog zakona. (3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su ovakav zaključak. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana. prekršeno i pravo na presumpciju nevinosti, koja je sastavni ele- ment prava na pravično suđenje, a naročito zato što je Okružni Š...Ć sud, kod obrazlaganja zašto nije istu vjeru poklonio apelantovom negiranju krivice, kao odlučujući faktor uzeo činjenicu da je Član 14. apelant već ranije osuđivan. Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom b) Odgovor na apelaciju postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u 16. Okružni sud u svom odgovoru osporava navode iz korist. apelacije i ističe da kod utvrđivanja neke pravno relevantne Član 15. činjenice za sud nije opredjeljujući kvantitet, već kvalitet dokaza. Također, Okružni sud smatra da se navodi apelacije tiču samo Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u sudske ocjene dokaza, te da se ničim ne dovodi u pitanje krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje pravičnost postupka u konkretnom slučaju. Stoga predlaže da činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim Ustavni sud apelaciju odbije. dokaznim pravilima. 17. Osnovni sud u odgovoru navodi da prvostepenom Š...Ć presudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Član 268. 18. Okružni javni tužilac također pobija navode iz apelacije, (1) Svaka stranka i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i jer smatra da nisu prekršena apelantova ustavna prava, a naročito izvoditi dokaze. da nije prekršeno pravo iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Š...Ć (3) Prilikom izvođenja dokaza dozvoljeno je direktno, Evropska konvencija). unakrsno i dodatno ispitivanje. VI - Dopustivost Š...Ć 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Član 269. Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja (1) Dozvoljeno je ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora branioca koji je pozvao svjedoka (direktno ispitivanje), zatim zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ispitivanje tog svjedoka od suprotne stranke, odnosno branioca 20. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog (unakrsno ispitivanje) i ponovno ispitivanje svjedoka od stranke, suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv odnosno branioca koji ga je pozvao.Š...Ć presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Član 287. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. su izneseni na glavnom pretresu. 21. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da (2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan zaključak je li neka činjenica dokazana. da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u Š...Ć pravnom pogledu. Član 303. 22. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-37/04 od 25. maja 2004. (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji: godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, iz prezentata na osporenoj presudi Š...Ć vidljivo je da je ova presuda primljena u Osnovnom sudu 1. juna g) ako je povrijeđeno pravo na odbranu; 2004. godine, radi uručenja apelantu, a apelacija je podnesena 28. jula 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano Š...Ć članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, z) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda; Ustavnog suda. Š...Ć 23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika j) ako je izreka presuda nerazumljiva, protivrječna sama sebi Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ili razlozima presude, ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Š...Ć" VII - Meritum V - Apelacija 24. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno a) Navodi iz apelacije njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i 15. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama prekršeno Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije. pravo na pravično suđenje, što se ogleda u tome što je 25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: prvostepeni sud pogrešno utvrdio da je apelant počinio krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska droga, mada za takav zaključak nije postojalo dovoljno dokaza. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Naime, apelant navodi da je prvostepeni sud okrivljujuću (...) presudu zasnovao isključivo na iskazu jednog svjedoka, K. S., čiji je, kako dalje navodi, moralni kredibilitet upitan, budući da se e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim radi o bivšem policajcu koji je "zbog višekratnih malverzacija i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." kriminalnog ponašanja svojevremeno otpušten iz službe". Također, apelant navodi da je ovom svjedoku, sporazumom o 26. Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: priznanju krivice koji je zaključio s okružnim javnim tužiocem, "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utvrđena kazna u trajanju od tri mjeseca i to za djelo za koje je osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima inače propisana kazna od tri do petnaest godina zatvora, a da je pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zauzvrat "upro prstom u apelanta kao organizatora prometa pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. opojne droge". Također, apelant ističe da je Osnovni sud samo to Š...Ć" svjedočenje ocijenio "kategoričnim, detaljnim, objektivnim, ubjedljivim, tačnim i vjernim", dok je sve dokaze odbrane sud 2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim ocijenio subjektivnim i netačnim, ne obrazlažući detaljnije dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže." 27. Apelant se žali protiv odluke donesene u krivičnom maja 2001. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj postupku koji je protiv njega vođen, pa je član 6. Evropske 33/01). konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud će 32. Ova stanovišta se mogu primijeniti i u konkretnom ispitati je li taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva slučaju. Naime, prvostepeni sud je odluku o apelantovoj krivici član 6. Evropske konvencije. zasnovao u najvećem dijelu na iskazu svjedoka K.S., protiv kojeg je bio pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela 28. Navodi apelacije se odnose na utvrđeno činjenično stanje neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz i sudsku ocjenu dokaza na kojima su zasnovane pobijane člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona presude. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje Republike Srpske. U toku tog postupka K. S. je sa nadležnim prekršeno time što je, kako navodi, prvostepena presuda tužiocem sklopio sporazum o priznanju krivice, prema kojem je zasnovana isključivo na iskazu jednog svjedoka, te time što sud pristao da mu za navedeno krivično djelo bude utvrđena kazna nije pravilno ocijenio apelantov iskaz i iskaze grupe svjedoka ispod minimalno propisane zatvorske kazne, a da zauzvrat odbrane. svjedoči u postupku protiv apelanta. 29. Prema vlastitoj jurisprudenciji Ustavni sud nije, 33. Ustavni sud ukazuje na praksu bivše Evropske komisije općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na za ljudska prava, prema kojoj korištenje na suđenju dokaza koji koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, su dobijeni od saučesnika koji je zbog svjedočenja dobio osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti imunitet od krivičnog gonjenja može dovesti u pitanje pravičnost slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko postupka u odnosu na optuženog u smislu člana 6. stav 1. je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno Evropske konvencije (vidi bivša Komisija za ljudska prava, X pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7306/75 od 6. proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede oktobra 1976. godine). Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni apelantovo pravo na pravično suđenje prekršeno na ovaj način, pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno potrebno je sagledati postupak u cjelini i u svjetlu važećih činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i pozitivnih krivično-pravnih propisa. Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 34. U tom pravcu, Ustavni sud ukazuje da je jedan od 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj osnovnih principa Zakona o krivičnom postupku u Republici 25/02 i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u Srpskoj (u daljnjem tekstu: Zakon) da su sud i drugi organi "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Također, Ustavni sud gonjenja dužni istinito i potpuno utvrditi kako činjenice koje naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje idu u zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se njegovu korist. Također, Zakon propisuje presumpciju nevinosti ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ovakvu praksu je i primjenu principa in dubio pro reo, pravilo da i najmanja sumnja imao i bivši Dom za ljudska prava, smatrajući da "nije u u vezi sa dokazom mora ići u prilog optuženom, što je i bitan ele- nadležnosti Doma da procjenu domaćih sudova zamijeni ment prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije vlastitom procjenom činjenica, ako takvi zaključci ne djeluju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i neprihvatljivo ili proizvoljno" (vidi bivši Dom za ljudska prava, Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, "Trgosirovina Sarajevo (DDT)" protiv Federacije BiH, predmet serija A, broj 146, stav 77). Sud je dužan savjesno ocijeniti sve broj CH/01/4128, odluka o prihvatljivosti od 6. septembra 2000. dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda na godine). osnovu takve, brižljive ocjene, izvesti zaključak da li je neka 30. Kako je Evropski sud za ljudska prava u brojnim činjenica dokazana (član 281. Zakona). Pri tome, prema članu odlukama istakao, član 6. Evropske konvencije ima 15. Zakona, sud i drugi organi nisu vezani, ni ograničeni "prominentno mjesto u demokratskom društvu" (Evropski sud za posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po načelu ljudska prava, De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. oktobra slobodne ocjene dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje 1984. godine, serija A, broj 86, stav 30). Posljedica toga je da se neke činjenice. član 6. Evropske konvencije ne može tumačiti restriktivno 35. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, oslobođena pravnih (Evropski sud za ljudska prava, Moreira de Azevedo protiv pravila koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza. Portugala, presuda od 23. oktobra 1990. godine, serija A, broj Međutim, ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje 189, stav 66). Član 6. stav 1. Evropske konvencije nabraja niz kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te elemenata koji su inherentni pravičnom vršenju pravde, pa dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. ukoliko dođe do povrede bilo kojeg od elemenata sadržanih u Načelo slobodne procjene dokaza ne predstavlja apsolutnu ovom pravu, postoji i povreda člana 6. stav 1. Evropske slobodu. Ta sloboda je ograničena općim pravilima i konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 25/01 od 26. zakonitostima ljudskog mišljenja i iskustva. Zbog toga je septembra 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku obaveza redovnog suda da u obrazloženju presude opiše proces BiH", broj 3/04, stav 25). Ukoliko se ustavno pravo na pravično pojedinačne ocjene dokaza, dovođenje svakog ocijenjenog suđenje posmatra u kontekstu važećeg pozitivnog prava u Bosni i dokaza u vezu sa drugim dokazima i izvede zaključak o Hercegovini, onda se mora primijetiti da bitan segment prava na dokazanosti određene činjenice. pravično suđenje čini brižljiva i savjesna ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred redovnim sudovima. Ovo je 36. Također, činjenice koje sud treba utvrditi mogu se jedna od temeljnih odredaba u vezi sa izvođenjem i ocjenom dokazivati neposrednim i posrednim dokazima - indicijama. dokaza koja se nalazi u svim važećim procesnim zakonima u Ustavni sud naglašava da dokazivanje putem indicija nije, samo Bosni i Hercegovini, pa i u Zakonu o krivičnim postupku po sebi, protivno principima pravičnog suđenja iz člana 6. stav 1. Republike Srpske, u kojem odredba člana 287. stav 2. glasi: Evropske konvencije. Međutim, za dokazivanje indicijama "Š...ĆSud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i vrijedi pravilo da indicije moraju djelovati kao čvrst, zatvoren sve dokaze zajednoŠ...Ć", pa čini neodvojiv element prava na krug koji dozvoljava samo jedan zaključak u odnosu na pravično suđenje. relevantnu činjenicu, te da objektivno potpuno isključe mogućnost drukčijeg zaključka u odnosu na tu činjenicu. Dakle, 31. Dakle, iako je sebi nametnuo ograničenja u pogledu toga činjenice utvrđene posrednim dokazima moraju biti nesumnjivo hoće li ispitivati načine na koje su redovni sudovi utvrdili utvrđene i međusobno čvrsto i logički povezane, tako da upućuju činjenično stanje i ocijenili dokaze, Ustavni sud nije tu na jedini mogući zaključak da je upravo optuženi počinio mogućnost potpuno isključio, već je svoju nadležnost o tom krivično djelo koje mu se stavlja na teret (vidi Vrhovni sud bivše pitanju ograničio na slučaj da se ispitivanje činjeničnog stanja SFRJ, Presuda broj Kž-38/70 od 22. decembra 1970. godine). vrši ako je "postupak sadržavao povredu prava na pravično Također, provedeni posredni dokazi moraju biti u potpunom suđenje u okviru značenja iz člana 6. Evropske konvencije", skladu i predstavljati ne zbir dokaza, već sistem indicija koji će u odnosno "ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu svom sklopu i povezanosti isključiti svaku drugu verziju Ustava", ili ukoliko se ocjena dokaza "doima očigledno mogućnosti od one koju je utvrdio prvostepeni sud (vidi Vrhovni proizvoljnom". U tom pravcu postoje brojni primjeri sudske sud bivše SR Hrvatske, Presuda broj Kž-1744/68). prakse kada je Ustavni sud ulazio u načine na koje su ocijenili 37. U svjetlu navedenog, Ustavni sud ukazuje da je činjenično stanje i dokaze redovni sudovi (vidi Ustavni sud, prvostepeni sud osuđujuću presudu protiv apelanta zasnovao, u odluke broj U 15/99 od 15. decembra 2000. godine, "Službeni najvećoj mjeri, na iskazu svjedoka koji je zaključio sporazum sa glasnik Bosne i Hercegovine", broj 13/01 i broj U14/00 od 4. tužilaštvom o priznanju krivice, kao jedinom neposrednom dokazu. Ostali dokazi, koji prema stanovištu i prvostepenog i optuženog ŠapelantaĆ sa njegovim vozilom obzirom da je ovaj drugostepenog suda potvrđuju tačnost ključnog svjedočenja, izviđao put", te da ako se imaju u vidu ostale okolnosti "vezano za ustvari su posredni dokazi ili indicije. Što se tiče svjedočenja obavezu pisanja izvještaja u pogledu vozila koja prilikom navedenog svjedoka, iako ovakvi svjedoci često mogu biti kontrole zaustave....,te s obzirom na okolnost da je pažnja nepouzdani, to samo po sebi nije razlog da se iskazu takvog policijskih patrola bila usmjerena na vozilo BMW koje je vozio K. svjedoka ne pokloni vjera. Zakon, s druge strane, daje mogućnost S.". Također, obrazlažući zašto odbacuju svjedočenja koja idu u odbrani da korištenjem unakrsnog ispitivanja pokuša pokazati apelantovu korist, sudovi samo konstatiraju da ta svjedočenja nedosljednost u izjavama takvog svjedoka i da ga, eventualno, na "nisu kategorična", te da su "usmjerena na pomaganje apelantu", taj način diskredituje. Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ne obrazlažući detaljnije na osnovu čega su stekli takav utisak, ukazivali da je apelantu bila uskraćena ova procesna mogućnost. odnosno proces ocjene tih dokaza, kako to zahtijeva načelo 38. Zakon uvodi institut sporazuma o priznanju krivice kao slobodne procjene dokaza. novinu u krivično-pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini, a koji 41. Ustavni sud smatra da ovakvo obrazloženje ne je, u određenoj mjeri, ekvivalent institutu "dogovorene krivice" zadovoljava zahtjev brižljive i savjesne ocjene dokaza, budući da (plea bargaining) iz anglo-saksonskog prava. Izvorno, a i u subjektivno ubjeđenje suda da je apelant počinio krivično djelo novom krivično-pravnom zakonodavstvu, temeljni ratio ovog koje mu se stavlja na teret nije dovoljno, već mora postojati instituta je smanjenje broja suđenja i pojeftinjenje postupka. S stvarna, na objektivnim činjenicama zasnovana i obrazložena druge strane, ovaj institut se u jurisdikcijama anglo-saksonskog istinitost zaključka suda. Redovni sudovi ne mogu samo reći da prava koristi i za dobijanje određenih informacija i svjedočenja određenom svjedoku ne vjeruju samo zato što je njegov iskaz u protiv drugih lica, a u najvećem broju slučajeva, organizirane suprotnosti sa iskazom nekog drugog svjedoka kojem vjeruju, kriminalne grupe ili mreže, što može biti veoma pozitivno. niti je dovoljno da dokaze samo subjektivno kvalificiraju kao Međutim, kod pribavljanja dokaza na ovaj način, odnosno kod "uvjerljive, tačne i objektivne", odnosno kao "neuvjerljive, obezbjeđenja svjedočenja uz korištenje ovog instituta u zemlji subjektivne i usmjerene na pomaganje optuženom". kontinentalnog pravnog sistema, kao što je Bosna i Hercegovina, neophodno je i na ovakvu vrstu dokaza primijeniti druga, 42. Ovakvo obrazloženje, prema mišljenju Ustavnog suda, osnovna načela krivičnog procesnog prava, kao što su brižljiva i ne zadovoljava ni obavezu poštivanja principa in dubio pro reo. savjesna ocjena dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, te Naime, iskazi grupe svjedoka odbrane mogu, logično i razumno, princip in dubio pro reo. Kao što je već rečeno, primjenom načela izazvati sumnju u vezi sa činjenicom je li apelant zaista kritične slobodne ocjene dokaza sudovi ne mogu a priori dati veću noći upravljao vozilom "Zastava 101" ili je tu večer proveo sa vrijednost ovom dokazu zato što je dobijen na osnovu sporazuma prijateljima, te je to pitanje trebalo do kraja razjasniti i ubjedljivo o priznanju krivice sa svjedokom koji je ranije bio optužen za isto i logično obrazložiti. Tim prije što sud, tužilac i drugi organi djelo. Naprotiv, sudovi moraju i ovaj dokaz cijeniti na isti način i imaju prema Zakonu obavezu utvrditi sve činjenice - kako one po istim pravilima koje Zakon predviđa za svaki drugi izvedeni koje idu na teret, tako i one koje idu u korist optuženog. Zbog dokaz, dakle, pojedinačno i zajedno sa drugim dokazima, te primjene principa in dubio pro reo, činjenice koje idu na teret dovesti sve provedene dokaze u uzajamnu logičnu vezu. optuženog moraju biti sa sigurnošću utvrđene, za razliku od činjenica koje idu u korist okrivljenog, a koje se uzimaju za 39. Međutim, Ustavni sud smatra da razlozi koji su u obje utvrđene čak i onda kada su samo vjerovatne, tj. kada postoji pobijane presude navedeni, a u vezi sa pitanjem zašto je svjedoku sumnja u njihovo postojanje. Ustavni sud smatra da obrazloženje K. S. poklonjena vjera, te zbog čega su svjedočenja grupe koje su dali i prvostepeni i drugostepeni sud nije dovoljno svjedoka odbrane odbačena kao nepouzdana i neistinita, nisu precizno i jasno, te da se iz tog obrazloženja ne vidi način na koji zadovoljavajući sa aspekta načela brižljive i savjesne ocjene su sudovi primijenili princip in dubio pro reo u odnosu na apelanta dokaza kako to Zakon zahtijeva, niti sa aspekta člana 6. stav 1. kao optuženog. Takvo obrazloženje i izvedeni zaključak ne Evropske konvencije. Naime, Okružni sud utvrđuje da "...ako se zadovoljava, prema mišljenju Ustavnog suda, zahtjeve ni Zakona ima u vidu ovako iznijet sadržaj svjedočenja K. S., prvo u odnosu niti člana 6. Evropske konvencije, već ostavlja utisak na okolnost njegovog sklapanja poznanstva Šsa apelantomĆ, što proizvoljnosti. saglasno njemu potvrđuje svjedok B. N., a zatim i na okolnost postizanja prethodnog dogovora K. S. sa optuženim, onda se ne 43. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da je pobijanim vidi zašto bi K. svjedočenje bilo neistinito, te konačno zašto bi on presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) imao razloga da neosnovano tereti optuženog ŠapelantaĆ, a sve i Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske da bi slijedom žalbe optuženog, za to imao razloga pregovarajući konvencije. sa tužiocem o uvjetima za priznanje krivice, zašto bi baš upro 44. Apelant, također, smatra da je došlo do povrede principa prstom...u ŠapelantaĆ a ne nekog drugog". Pitanja koja Okružni presumpcije nevinosti, kao elementa prava na pravično suđenje, sud na ovaj način postavlja obrazlažući ispravnost prvostepene koje je zaštićeno članom 6. stav 2. Evropske konvencije. Ovo presude i svoje stanovište, upravo su pitanja na koja su odgovor kršenje apelant vidi u rečenici obrazloženja drugostepene morali dati prvostepeni i drugostepeni sud. Redovni sudovi su presude koja glasi: "Pri tom žalba sama uspostavlja ekstremnu morali dovoljno logično i jasno odgovoriti na pitanje zašto nedosljednost kada traži da sud pokloni vjeru iskazu optuženog smatraju utvrđenim da je apelant postigao dogovor o izvršenju saslušanog kao svjedoka, a da se pri tom ne pita zašto bi krivičnog djela sa svjedokom K. S., kada u prilog tome ide samo optuženom sud povjerovao kod utvrđene činjenice da je isti iskaz tog svjedoka koji ima vrlo izražen lični interes, upravo zbog osuđivan po pravosnažnoj presudi za teško krivično djelo...". sporazuma sa tužiocem kojim mu je utvrđena kazna ispod zakonskog minimuma. Ovo je naročito važno u situaciji kada ne 45. Ustavni sud ukazuje da se ovi apelantovi navodi tiču postoji niti jedan drugi neposredni dokaz na okolnost dogovora specijalnog aspekta općeg koncepta "pravičnog suđenja" u za izvršenje krivičnog djela, a posredni dokazi nisu takvi da bi krivičnim predmetima. Stoga se ne provodi daljnje ispitivanje u predstavljali sistem čvrsto i logički povezanih indicija, koje bi, vezi sa mogućim kršenjem ove odredbe, kad je kršenje člana 6. kako je već rečeno, upućivale na jedini mogući zaključak da je stav 1. Evropske konvencije već utvrđeno (vidi Odluku upravo apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret Ustavnog suda broj AP 454/04 od 18. januara 2005. godine, i 40. Dalje, činjenica koju su nesumnjivo utvrdili i prvostepeni Evropski sud za ljudska prava, Denjeer protiv Belgije, presuda od i drugostepeni sud je da apelanta niko nije vidio da je kritične 27. februara 1980. godine, serija A broj 35, stav 56). noći vozio vozilo "Zastava 101" ispred vozila u kojem je K. S. 46. Na osnovu svega izloženog, a uzimajući u obzir dojam prevozio drogu, a s namjerom, kako to redovni sudovi koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da je u zaključuju, da "izviđa put", pa čak ni pripadnici policijske patrole konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz koji su kontrolirali saobraćaj na tom dijelu puta, što je jasno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. kazao u svom iskazu svjedok policajac. Osim toga, apelantov Evropske konvencije. otac je svjedočio da je kritične večeri vozilo bilo kod njega, apelantov rođak je svojim iskazom to svjedočenje potvrdio, a VIII - Zaključak apelantova dva prijatelja su svjedočila da je kritične večeri apelant bio s njima i da nije napuštao društvo. Iz ovako 47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na provedenih dokaza redovni sudovi, ipak, zaključuju da je pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i nesumnjivo utvrđeno da je apelant zaista "izviđao put" vozeći člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se osuđujuća presuda vozilo "Zastava 101". U obrazloženju takvog zaključka, Okružni u najvećoj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je sa tužiocem sud navodi da je "normalno da niko od policajaca nije vidio sklopio sporazum o priznanju krivice, a sud ne daje logično i uvjerljivo obrazloženje za ocjenu, kako tog, tako i drugih 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, provedenih dokaza, već se ta ocjena doima proizvoljnom. odgovori na apelaciju su, 7. prosinca 2004. godine, dostavljeni 48. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. apelantu. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. III - Činjenično stanje 49. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. Predsjednik Ustavnog suda 6. Osnovni je sud Presudom broj K-15/04 od 24. ožujka 2004. godine proglasio apelanta krivim za kazneno djelo Bosne i Hercegovine neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. Mato Tadić, s. r. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srpske, pa mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. prosinca 2003. godine i dalje. Apelantu je ranije, Presudom Osnovnog suda broj Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u K-4/01 od 8. svibnja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom predmetu broj AP 661/04, rješavajući apelaciju M. Š., na temelju Okružnog suda broj Kž-111/01 od 28. rujna 2001. godine, za članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. kazneno djelo razbojništva iz članka 223. stavak 2. Kaznenog točka 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 3. Poslovnika zakona Republike Srpske, izrečena kazna zatvora u trajanju od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i dvije godine, u koju mu je uračunao vrijeme provedeno u Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: pritvoru od 11. travnja do 11. svibnja 2003. godine. Odlukom o Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik pomilovanju predsjednika Republike Srpske, broj 01-85/02 od 15. veljače 2002. godine, ta mu je kazna zamijenjena uvjetnom Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica osudom sa vremenskim provjeravanjem od tri godine. Na David Feldman, prof., sudac temelju toga je, primjenom odredbi čl. 42. i 44. Kaznenog zakona Republike Srpske, Osnovni sud u konkretnom slučaju ovu ranije Valerija Galić, sutkinja izrečenu kaznu zatvora od dvije godine uzeo kao već utvrđenu, Jovo Rosić, sudac pa je apelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme Constance Grenje, prof. dr., sutkinja provedeno u pritvoru. na sjednici, održanoj 22. travnja 2005. godine, donio 7. Osnovni je sud tijekom dokaznog postupka, između 1 ostalog, saslušao svjedoke i optužbe i obrane, pa je kao ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU odlučujući dokaz uzeo svjedočenje K. S., koji je kritične prilike Usvaja se apelacija M. Š. prevozio tri vreće opojne droge - indijske konoplje, za što ga je, kako je svjedočio, angažirao apelant. Ovaj je svjedok izjavio da Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama, te da je s ljudskih prava i temeljnih sloboda. nadležnim tužiteljem zaključio sporazum o priznanju krivnje 20. Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj Kž-37/04 prosinca 2003. godine, prema kojem je priznao krivnju, te mu je od 25. svibnja 2004. godine i Presuda Osnovnog suda u Trebinju utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca, dakle ispod propisanog broj K-15/04 od 24. ožujka 2004. godine. minimuma. Istodobno, K. S. je sporazumom pristao svjedočiti u kaznenom postupku protiv apelanta. Predmet se, na temelju članka 64. stavak 3. Poslovnika 8. Osnovni je sud zaključio da se ovom svjedočenju može Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, vraća Osnovnom sudu u pokloniti puna vjera, te da postoje i drugi dokazi koji podržavaju Trebinju, kojem se nalaže da po žurnom postupku donese novu točnost ovog iskaza. Naime, jedan od svjedoka je potvrdio da su odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i se apelant i K. S. upoznali i da su "o nečem, njemu nepoznatom, članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava razgovarali", te da su članovi apelantove obitelji od njega tražili i temeljnih sloboda. da promijeni svoj iskaz. Drugi svjedok, inače policajac koji je Nalaže se Osnovnom sudu u Trebinju da, u roku od šest zaustavio vozilo u kojem je K. S. prevozio drogu, je izjavio da je mjeseci od dana dostave ove odluke, izvijesti Ustavni sud Bosne i u vrijeme kad je zaustavio vozilo radi kontrole K. S. zazvonio Hercegovine o poduzetim mjerama, sukladno članku 75. stavak mobitel, te da mu je K. S. rekao da ga zove "prijatelj Milan", a da 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. je on sam vidio da na zaslonu mobitela piše Milan i broj fiksne Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim mreže 065. novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike 9. Dalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da Srpske". je Osnovni sud našao utvrđenim da je apelant kritične prilike OBRAZLOŽENJE vozio vozilo "Zastava 101", te da je išao ispred K. S. "kako bi ga obavještavao o eventualnim policijskim patrolama". Ovakav je I - Uvod zaključak sud izvukao i iz svjedočenja pripadnika policijske patrole, koji su potvrdili da su vidjeli vozilo "BMW" koje je 1. M. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg vozio K. S., ali nisu vidjeli vozilo "Zastava 101", koje je navodno zastupa N. R., odvjetnik iz Trebinja, podnio je, 28. srpnja 2004. vozio apelant. Iz ovog dokaza Osnovni je sud zaključio da je godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem neprijeporno da je apelant vozio vozilo "Zastava 101" ispred tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u vozila "BMW" kojim je upravljao K. S. daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-37/04 od 25. svibnja 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: 10. Osnovni je sud izjave grupe svjedoka obrane ocijenio Osnovni sud) broj K-15/04 od 24. ožujka 2004. godine. "usmjerenim isključivo na pomaganje apelantu u obrani", te ih nije prihvatio kao točne. Naime, Osnovni je sud izjavu II - Postupak pred Ustavnim sudom apelantovog oca da je vozilo "Zastava 101" kritične prilike bilo 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, kod njega, a što je potvrdio još jedan svjedok, apelantov rođak, od Okružnog suda i okružnog javnog tužitelja je zatraženo, 3. ocijenio kao netočne i usmjerene "isključivo na pomaganje prosinca 2004. godine, a od Osnovnog suda 4. veljače 2005. apelantu". Osnovni je sud, uz isto obrazloženje, odbio i izjavu godine, da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog je suda, svjedoka, apelantovog prijatelja, koji je svjedočio da je kritičnu 11. ožujka 2004. godine, zatraženo da dostavi spis broj K-15/04. večer proveo sa apelantom i prijateljem P.S., te svojom djevojkom prvo u kafiću, a zatim kod kuće gledajući film. Ovo je 3. Okružni je sud odgovor na apelaciju dostavio 10. prosinca potvrdio i P. S. u svom svjedočenju, navodeći da su film gledali u 2004. godine, okružni javni tužitelj 16. prosinca 2004. godine, a njegovoj kući, te da su se razišli oko 11:30, a da za to vrijeme Osnovni sud 15. ožujka 2004. godine. apelant nije napuštao društvo. Neprihvaćanje ovih izjava sud je 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. obrazložio time što one "nisu uvjerljive, niti objektivne" već Š...Ć "subjektivne i isključivo date u cilju kako bi se optuženom pomoglo u njegovoj obrani, ali oni nisu bili kategorični u svom Članak 268. kazivanju". (1) Svaka stranka i branitelj imaju pravo pozivati svjedoke i 11. Okružni je sud Presudom broj Kž-37/04 od 25. svibnja izvoditi dokaze. 2004. godine odbio apelantov priziv, a uvažio je priziv okružnog javnog tužitelja, te je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu Š...Ć (3) Prilikom izvođenja dokaza je dozvoljeno izravno, odluke o kazni, tako što je apelantu za navedeno učinjeno unakrsno i dodatno ispitivanje. kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i Š...Ć četiri mjeseca, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 20. prosinca pa nadalje. Također, Okružni je sud uzeo Članak 269. kao utvrđenu već ranije izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine za kazneno djelo razbojništva, u koju mu je (1) Dozvoljeno je ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 11. travnja do 11. branitelja koji je pozvao svjedoka (izravno ispitivanje), zatim svibnja 2003. godine, pa je primjenom članka 42. stavak 2, čl. 43, ispitivanje tog svjedoka od suprotne stranke, odnosno branitelja 44. i 48. st. 1. i 3. Kaznenog zakona Republike Srpske, apelanta (unakrsno ispitivanje) i ponovno ispitivanje svjedoka od stranke, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest odnosno branitelja koji ga je pozvao.Š...Ć mjeseci. U ovu mu je kaznu uračunato ukupno vrijeme Članak 287. provedeno u pritvoru. (1) Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji 12. Okružni je sud povodom priziva apelanta i okružnog su izneseni na glavnom pretresu. javnog tužitelja održao sjednicu vijeća na kojoj su bili nazočni apelant, njegov branitelj i okružni javni tužitelj, te je nakon (2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i razmatranja prizivnih navoda donio pobijanu odluku. U u svezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti obrazloženju ove odluke Okružni je sud zaključio da u zaključak je li neka činjenica dokazana. prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te da je prvostupanjski sud dao Š...Ć dovoljne i ubjedljive razloge o tomu zašto je poklonio vjeru Članak 303. iskazu svjedoka K.S., a nije grupi svjedoka obrane. Osobito, Okružni je sud istaknuo da "...priziv sam uspostavlja ekstremnu (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: nedosljednost kada traži da sud pokloni vjeru iskazu optuženog Š...Ć saslušanog kao svjedoka, a da se pri tomu ne pita zašto bi optuženom sud povjerovao kod utvrđene činjenice da je on g) ako je povrijeđeno pravo na obranu; osuđivan po pravomoćnoj presudi za teško kazneno djelo..." Š...Ć 13. Također, Okružni sud utvrđuje u pobijanoj presudi da svjedok K. S. nije imao razloga lažno teretiti apelanta, te da je z) ako se presuda temelji na dokazu na kojem se po razložno obrazloženje prvostupanjske presude i u dijelu kojim se odredbama ovog zakona ne može temeljiti presuda; obrazlaže činjenica da nitko nije vidio apelanta da vozi vozilo Š...Ć "Zastava 101", ali da to ne znači da apelant zaista nije vozio navedeno vozilo. Na temelju svega izloženog, Okružni je sud j) ako je izreka presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi zaključio da je Osnovni sud pravilno ocijenio izvedene dokaze i ili razlozima presude, ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Š...Ć" IV - Relevantni propisi V - Apelacija 14. U Zakonu o kaznenom postupku Republike Srpske a) Navodi iz apelacije ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 50/03) relevantne odredbe glase: 15. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje, što se zrcali u tomu što je "Članak 3. prvostupanjski sud pogrešno ustvrdio da je apelant počinio (1) Svako se smatra nevinim za kazneno djelo dok se kazneno djelo nedozvoljene proizvodnje i stavljanja u promet pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. opojnih droga, mada za takav zaključak nije postojalo dovoljno dokaza. Naime, apelant navodi da je prvostupanjski sud (2) Dvojbu glede postojanja činjenica koje čine obilježja okrivljujuću presudu temeljio isključivo na iskazu jednog kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe svjedoka, K. S., čiji je, kako dalje navodi, moralni kredibilitet kaznenog zakonodavstva, sud rješava odlukom na način koji je upitan, budući se radi o bivšem policajcu koji je "zbog povoljniji za optuženog. višekratnih malverzacija i kriminalnog ponašanja svojedobno otpušten iz službe". Također, apelant navodi da je ovom Š...Ć svjedoku, sporazumom o priznanju krivnje koji je zaključio s Članak 10. okružnim javnim tužiteljem, utvrđena kazna u trajanju od tri mjeseca i to za djelo za koje je inače propisana kazna od tri do Š...Ć (2) Sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima petnaest godina zatvora, a da je zauzvrat "upro prstom u apelanta pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih kao organizatora prometa opojne droge". Također, apelant ističe Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratificirala Bosna i da je Osnovni sud samo to svjedočenje ocijenio "kategoričnim, Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama detaljnim, objektivnim, ubjedljivim, točnim i vjernim", dok je ovog zakona. sve dokaze obrane sud ocijenio subjektivnim i netočnim, ne (3) Sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima koji su obrazlažući detaljnije ovakav zaključak. Apelant smatra da mu je dobiveni na temelju dokaza iz stavka 2. ovog članka. pobijanom presudom prekršeno i pravo na presumpciju nevinosti, koja je sastavni element prava na pravično suđenje, a Š...Ć osobito zato što je Okružni sud, kod obrazlaganja zašto nije istu vjeru poklonio apelantovom negiranju krivnje, kao odlučujući Članak 14. faktor uzeo činjenicu da je apelant već ranije osuđivan. Sud, tužitelj i drugi organi koji sudjeluju u kaznenom postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi kako činjenice koje b) Odgovor na apelaciju terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u 16. Okružni sud u svom odgovoru pobija navode iz apelacije korist. i ističe da kod utvrđivanja neke pravno relevantne činjenice za Članak 15. sud nije opredjeljujuća kvantiteta, već kvaliteta dokaza. Također, Okružni sud smatra da se navodi apelacije tiču samo sudske Pravo suda, tužitelja i drugih tijela koji sudjeluju u kaznenom ocjene dokaza, te da se ničim ne dovodi u pitanje pravičnost postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije postupka u konkretnom slučaju. Stoga predlaže da Ustavni sud vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. apelaciju odbije. 17. Osnovni sud u odgovoru navodi da prvostupanjskom osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti presudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. slučaj kada odluka redovitog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno 18. Okružni javni tužitelj također pobija navode iz apelacije, pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila jer smatra da nisu prekršena apelantova ustavna prava, a osobito proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede da nije prekršeno pravo iz članka 6. stavak 2. Europske procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno daljnjem tekstu: Europska konvencija). činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. travnja VI - Dopustivost 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 25/02 i broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Također, Ustavni sud sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora naglašava da je van njegove nadležnosti procjenjivanje kvalitete zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. zaključaka redovitih sudova glede ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očito proizvoljnom. Ovakvu je praksu imao i 20. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog bivši Dom za ljudska prava, smatrajući da "nije u nadležnosti suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Doma procjenu domaćih sudova zamijeniti vlastitom procjenom presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi činjenica, ako takvi zaključci ne djeluju neprihvatljivo ili efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u proizvoljno" (vidi bivši Dom za ljudska prava, "Trgosirovina roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Sarajevo (DDT)" protiv Federacije BiH, predmet broj odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. CH/01/4128, odluka o prihvatljivosti od 6. rujna 2000. godine). 21. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da 30. Kako je Europski sud za ljudska prava u brojnim apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odlukama istaknuo, članak 6. Europske konvencije ima odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan "prominentno mjesto u demokratskom društvu" (Europski sud za da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u ljudska prava, De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. listopada pravnom pogledu. 1984. godine, serija A, broj 86, stavak 30). Posljedica toga je da 22. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom se članak 6. Europske konvencije ne može tumačiti restriktivno je Presuda Okružnog suda broj Kž-37/04 od 25. svibnja 2004. (Europski sud za ljudska prava, Moreira de Azevedo protiv godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova Portugala, presuda od 23. listopada 1990. godine, serija A, broj mogućih po zakonu. Nadalje, iz prezentata na pobijanoj presudi 189, stavak 66). Članak 6. stavak 1. Europske konvencije nabraja je vidljivo da je ova presuda primljena u Osnovnom sudu 1. lipnja niz elemenata koji su inherentni pravičnom vršenju pravde, pa 2004. godine, radi uručenja apelantu, a apelacija je podnesena ukoliko dođe do povrede bilo kojeg od elemenata sadržanih u 28. srpnja 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je ovom pravu, postoji i povreda članka 6. stavak 1. Europske propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 25/01 od 26. rujna Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj Poslovnika Ustavnog suda. 3/04, stav 25). Ukoliko se ustavno pravo na pravično suđenje 23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i promatra u kontekstu važećeg pozitivnog prava u Bosni i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Hercegovini, onda se mora primijetiti da bitan segment prava na Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna pravično suđenje čini brižljiva i savjesna ocjena dokaza i apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. činjenica utvrđenih u postupku pred redovitim sudovima. Ovo je jedna od temeljnih odredaba u svezi izvođenja i ocjene dokaza VII - Meritum koja se nalazi u svim važećim procesnim zakonima u Bosni i Hercegovini, pa i u Zakonu o kaznenim postupku Republike 24. Apelant se žali da je pobijanim presudama povrijeđeno Srpske, u kojem odredba članka 287. stavak 2. glasi: "Š...ĆSud će njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebice i sve dokaze Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije. zajednoŠ...Ć", pa čini neodvojiv element prava na pravično 25. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: suđenje. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 31. Dakle, iako je sebi nametnuo ograničenja glede toga hoće prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: li ispitivati načine na koje su redoviti sudovi ustvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze, Ustavni sud nije tu mogućnost potpuno (...) isključio, već je svoju nadležnost o tom pitanju ograničio na (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim slučaj da se ispitivanje činjeničnog stanja vrši ako je "postupak stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". sadržavao povredu prava na pravično suđenje u okviru značenja iz članka 6. Europske konvencije", odnosno "ukoliko utvrđeno 26. Članak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava", ili ukoliko se glasi: ocjena dokaza "doima očito proizvoljnom". U tom pravcu postoje "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili brojni primjeri sudske prakse kada je Ustavni sud ulazio u načine osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima na koje su ocijenili činjenično stanje i dokaze redoviti sudovi pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred (vidi Ustavni sud, odluke broj U 15/99 od 15. prosinca 2000. neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 13/01 i broj U14/00 od 4. svibnja 2001. godine, "Službeni glasnik Bosne 2. Svako tko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim i Hercegovine", broj 33/01). dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže." 32. Ova se stajališta mogu primijeniti i u konkretnom slučaju. 27. Apelant se žali protiv odluke donesene u kaznenom Naime, prvostupanjski je sud odluku o apelantovoj krivnji postupku koji je protiv njega vođen, pa je članak 6. Europske temeljio u najvećem dijelu na iskazu svjedoka K.S., protiv kojeg konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Zato, Ustavni sud će je bio pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela ispitati je li taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članak 6. Europske konvencije. članka 224. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona 28. Navodi apelacije se odnose na utvrđeno činjenično stanje Republike Srpske. Tijekom tog postupka K. S. je sa nadležnim i sudsku ocjenu dokaza na kojima su utemeljene pobijane tužiteljem sklopio sporazum o priznanju krivnje, prema kojem je presude. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje pristao da mu za navedeno kazneno djelo bude utvrđena kazna prekršeno time što je, kako navodi, prvostupanjska presuda ispod minimalno propisane zatvorske kazne, a da zauzvrat temeljena isključivo na iskazu jednog svjedoka, te time što sud svjedoči u postupku protiv apelanta. nije pravilno ocijenio apelantov iskaz i iskaze grupe svjedoka 33. Ustavni sud ukazuje na praksu bivšeg Europskog obrane. povjerenstva za ljudska prava, prema kojoj korištenje na suđenju 29. Prema vlastitoj jurisprudenciji Ustavni sud nije, dokaza koji su dobijeni od suučesnika koji je zbog svjedočenja općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na dobio imunitet od kaznenog gonjenja može dovesti u pitanje koji su redoviti sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, pravičnost postupka u odnosu na optuženog u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi bivše Povjerenstvo za protiv drugih osoba, a u najvećem broju slučajeva, organizirane ljudska prava, X protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj kriminalne grupe ili mreže, što može biti veoma pozitivno. 7306/75 od 6. listopada 1976. godine). Da bi se moglo odgovoriti Međutim, kod pribavljanja dokaza na ovaj način, odnosno kod na pitanje je li apelantovo pravo na pravično suđenje prekršeno osiguravanja svjedočenja uz korištenje ovog instituta u zemlji na ovaj način, potrebno je sagledati postupak u cjelini i u svjetlu kontinentalnog pravnog sustava, kao što je Bosna i Hercegovina, važećih pozitivnih kazneno-pravnih propisa. nužno je i na ovakvu vrstu dokaza primijeniti druga, temeljna načela kaznenog procesnog prava, kao što su brižljiva i savjesna 34. U tom pravcu, Ustavni sud ukazuje da je jedan od ocjena dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, te princip in temeljnih principa Zakona o kaznenom postupku u Republici dubio pro reo. Kao što je već rečeno, primjenom načela slobodne Srpskoj (u daljnjem tekstu: Zakon) da su sud i druga tijela ocjene dokaza sudovi ne mogu a priori dati veću vrijednost ovom gonjenja dužni istinito i potpuno ustvrditi kako činjenice koje dokazu zato što je dobiven na temelju sporazuma o priznanju terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje idu u krivnje sa svjedokom koji je ranije bio optužen za isto djelo. njegovu korist. Također, Zakon propisuje presumpciju nevinosti Dapače, sudovi moraju i ovaj dokaz cijeniti na isti način i po istim i primjenu principa in dubio pro reo, pravilo da i najmanja dvojba pravilima koje Zakon predviđa za svaki drugi izvedeni dokaz, u svezi dokaza mora ići u prilog optuženom, što je i bitan element dakle, pojedinačno i zajedno sa drugim dokazima, te dovesti sve prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije (vidi provedene dokaze u uzajamnu logičnu vezu. Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, 39. Međutim, Ustavni sud smatra da razlozi koji su u obje broj 146, stavak 77). Sud je dužan savjesno ocijeniti sve dokaze pobijane presude navedeni, a u vezi sa pitanjem zašto je svjedoku pojedinačno i u svezi ostalih dokaza, pa onda na temelju takve, K. S. poklonjena vjera, te zbog čega su svjedočenja grupe brižljive ocjene, izvesti zaključak jesu li neke činjenice dokazane svjedoka obrane odbačena kao nepouzdana i neistinita, nisu (članak 281. Zakona). Pri tomu, prema članku 15. Zakona, sud i zadovoljavajući s aspekta načela brižljive i savjesne ocjene druga tijela nisu vezani, ni ograničeni posebnim formalnim dokaza kako to Zakon zahtijeva, niti s aspekta članka 6. stavak 1. dokaznim pravilima, već po načelu slobodne ocjene dokaza Europske konvencije. Naime, Okružni sud utvrđuje da "...ako se ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. ima u vidu ovako iznijet sadržaj svjedočenja K. S., prvo u odnosu na okolnost njegovog sklapanja poznanstva Šsa apelantomĆ, što 35. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, oslobođena pravnih suglasno njemu potvrđuje svjedok B. N., a zatim i na okolnost pravila koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza. postizanja prethodnog dogovora K. S. sa optuženim, onda se ne Međutim, ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje vidi zašto bi K. svjedočenje bilo neistinito, te konačno zašto bi on kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te imao razloga da neutemeljeno tereti optuženog ŠapelantaĆ, a sve dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. i da bi slijedom priziva optuženog, za to imao razloga Načelo slobodne procjene dokaza ne predstavlja apsolutnu pregovarajući s tužiteljem o uvjetima za priznanje krivnje, zašto slobodu. Ta je sloboda ograničena općim pravilima i bi baš upro prstom...u ŠapelantaĆ a ne nekog drugog". Pitanja zakonitostima ljudskog mišljenja i iskustva. Zbog toga je obveza koja Okružni sud na ovaj način postavlja obrazlažući ispravnost redovitog suda u obrazloženju presude opisati proces prvostupanjske presude i svoje stajalište, upravo su pitanja na pojedinačne ocjene dokaza, dovođenje svakog ocijenjenog koja su odgovor morali dati prvostupanjski i drugostupanjski dokaza u vezu s drugim dokazima i izvesti zaključak o sud. Redoviti su sudovi morali dovoljno logično i razvidno dokazanosti određene činjenice. odgovoriti na pitanje zašto smatraju utvrđenim da je apelant 36. Također, činjenice koje sud treba ustvrditi mogu se postigao dogovor o izvršenju kaznenog djela sa svjedokom K. S., dokazivati neposrednim i posrednim dokazima - indicijama. kada u prilog tomu ide samo iskaz tog svjedoka koji ima vrlo Ustavni sud naglašava da dokazivanje putem indicija nije, samo izražen osobni interes, upravo zbog sporazuma sa tužiteljem po sebi, protivno principima pravičnog suđenja iz članka 6. kojim mu je utvrđena kazna ispod zakonskog minimuma. Ovo je stavak 1. Europske konvencije. Međutim, za dokazivanje osobito važno u situaciji kada ne postoji niti jedan drugi indicijama vrijedi pravilo da indicije moraju djelovati kao čvrst, neposredni dokaz na okolnost dogovora za izvršenje kaznenog zatvoren krug koji dopušta samo jedan zaključak u odnosu na djela, a posredni dokazi nisu takvi da bi predstavljali sustav relevantnu činjenicu, te da objektivno potpuno isključe čvrsto i logično povezanih indicija, koje bi, kako je već rečeno, mogućnost drukčijeg zaključka u odnosu na tu činjenicu. Dakle, upućivale na jedini mogući zaključak da je upravo apelant činjenice utvrđene posrednim dokazima moraju biti nedvojbeno počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret utvrđene i međusobno čvrsto i logično povezane, tako da 40. Dalje, činjenica koju su nedvojbeno ustvrdili i upućuju na jedini mogući zaključak da je upravo optuženi prvostupanjski i drugostupanjski sud je da apelanta nitko nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (vidi Vrhovni vidio da je kritične noći vozio vozilo "Zastava 101" ispred vozila sud bivše SFRJ, Presuda broj Kž-38/70 od 22. prosinca 1970. u kojem je K. S. prevozio drogu, a s namjerom, kako to redoviti godine). Također, provedeni posredni dokazi moraju biti u sudovi zaključuju, da "izviđa put", pa čak ni pripadnici policijske potpunosti sukladni i predstavljati ne zbir dokaza, već sustav patrole koji su kontrolirali promet na tom dijelu puta, što je indicija koji će u svom sklopu i povezanosti isključiti svaku razvidno kazao u svom iskazu svjedok policajac. Osim toga, drugu verziju mogućnosti od one koju je ustvrdio prvostupanjski apelantov otac je svjedočio da je kritične večeri vozilo bilo kod sud (vidi Vrhovni sud bivše SR Hrvatske, Presuda broj njega, apelantov rođak je svojim iskazom to svjedočenje Kž-1744/68). potvrdio, a apelantova dva prijatelja su svjedočila da je kritične 37. U svjetlu navedenog, Ustavni sud ukazuje da je večeri apelant bio s njima i da nije napuštao društvo. Iz ovako prvostupanjski sud osuđujuću presudu protiv apelanta temeljio, u provedenih dokaza redoviti sudovi, ipak, zaključuju da je najvećoj mjeri, na iskazu svjedoka koji je zaključio sporazum sa nesdvojbeno utvrđeno da je apelant doista "izviđao put" vozeći tužiteljstvom o priznanju krivnje, kao jedinom neposrednom vozilo "Zastava 101". U obrazloženju takvog zaključka, Okružni dokazu. Ostali dokazi, koji prema stajalištu i prvostupanjskog i sud navodi da je "normalno da nitko od policajaca nije vidio drugostupanjskog suda potvrđuju točnost ključnog svjedočenja, optuženog ŠapelantaĆ sa njegovim vozilom obzirom da je ovaj ustvari su posredni dokazi ili indicije. Što se tiče svjedočenja izviđao put", te da ako se imaju u vidu ostale okolnosti "vezano za navedenog svjedoka, iako ovakvi svjedoci često mogu biti obvezu pisanja izvješća glede vozila koja prilikom kontrole nepouzdani, to samo po sebi nije razlogom da se iskazu takvog zaustave....,te obzirom na okolnost da je pozornost policijskih svjedoka ne pokloni vjera. Zakon, s druge strane, daje mogućnost patrola bila usmjerena na vozilo BMW koje je vozio K. S.". obrani da korištenjem unakrsnog ispitivanja pokuša pokazati Također, obrazlažući zašto odbacuju svjedočenja koja idu u nedosljednost u izjavama takvog svjedoka i da ga, eventualno, na apelantovu korist, sudovi samo konstatiraju da ta svjedočenja taj način diskreditira. Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi "nisu kategorična", te da su "usmjerena na pomaganje apelantu", ukazivali da je apelantu bila uskraćena ova procesna mogućnost. ne obrazlažući detaljnije na temelju čega su stekli takav utisak, odnosno proces ocjene tih dokaza, kako to zahtijeva načelo 38. Zakon uvodi institut sporazuma o priznanju krivnje kao slobodne procjene dokaza. novinu u kazneno-pravnom sustavu u Bosni i Hercegovini, a koji je, u određenoj mjeri, ekvivalent institutu "dogovorene krivnje" 41. Ustavni sud smatra da ovakvo obrazloženje ne (plea bargaining) iz anglo-saksonskog prava. Izvorno, a i u zadovoljava zahtjev brižljive i savjesne ocjene dokaza, budući da novom kazneno-pravnom zakonodavstvu, temeljni ratio ovog subjektivno ubjeđenje suda da je apelant počinio kazneno djelo instituta je smanjenje broja suđenja i pojeftinjenje postupka. S koje mu se stavlja na teret nije dovoljno, već mora postojati druge strane, ovaj se institut u jurisdikcijama anglo-saksonskog stvarna, na objektivnim činjenicama utemeljena i obrazložena prava koristi i za dobivanje određenih informacija i svjedočenja istinitost zaključka suda. Redoviti sudovi ne mogu samo reći da određenom svjedoku ne vjeruju samo zato što je njegov iskaz oprečan iskazu nekog drugog svjedoka kojem vjeruju, niti je Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", dovoljno da dokaze samo subjektivno kvalificiraju kao broj 2/04), u sastavu: "uvjerljive, točne i objektivne", odnosno kao "neuvjerljive, subjektivne i usmjerene na pomaganje optuženom". Mato Tadić, predsjednik 42. Ovakvo obrazloženje, prema mišljenju Ustavnog suda, Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik ne zadovoljava ni obavezu poštivanja principa in dubio pro reo. Naime, iskazi grupe svjedoka obrane mogu, logično i razumno, Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik izazvati dvojbu u svezi činjenice je li apelant doista kritične noći Hatixa Haxiosmanović, sudija upravljao vozilom "Zastava 101" ili je tu večer proveo sa prijateljima, te je to pitanje trebalo do kraja razjasniti i ubjedljivo Jovo Rosić, sudija i logično obrazložiti. Tim prije što sud, tužitelj i drugi organi na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je imaju prema Zakonu obvezu ustvrditi sve činjenice - kako one koje idu na teret, tako i one koje idu u korist optuženog. Zbog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 primjene principa in dubio pro reo, činjenice koje idu na teret optuženog moraju biti sa sigurnošću utvrđene, za razliku od Odbija se kao neosnovana apelacija S. S., podnesena protiv činjenica koje idu u korist okrivljenog, a koje se uzimaju za presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1317/03 od 20. maja utvrđene čak i onda kada su samo vjerojatne, tj. kada postoji 2004. godine i presude Opštinskog suda II u Sarajevu broj dvojba u njihovo postojanje. Ustavni sud smatra da obrazloženje P-2144/02 od 17. aprila 2003. godine. koje su dali i prvostupanjski i drugostupanjski sud nije dovoljno Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", precizno i razvidno, te da se iz tog obrazloženja ne vidi način na "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom koji su sudovi primijenili princip in dubio pro reo u odnosu na glasniku Republike Srpske". apelanta kao optuženog. Takvo obrazloženje i izvedeni zaključak ne zadovoljava, prema mišljenju Ustavnog suda, zahtjeve ni OBRAZLOŽEWE Zakona niti članka 6. Europske konvencije, već ostavlja utisak proizvoljnosti. I - Uvod 43. Na temelju izloženog Ustavni sud smatra da je pobijanim 1. S. S. (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz Sarajeva presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) podnijela je, 3. avgusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv konvencije. presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: 44. Apelant, također, smatra da je došlo do povrede principa Kantonalni sud) broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine i presumpcije nevinosti, kao elementa prava na pravično suđenje, presude Opštinskog suda II u Sarajevu (u daqnjem tekstu: koje je zaštićeno člankom 6. stavak 2. Europske konvencije. Ovo Opštinski sud) broj P-2144/02 od 17. aprila 2003. godine. kršenje apelant vidi u rečenici obrazloženja drugostupanjske II - Postupak pred Ustavnim sudom presude koja glasi: "Pri tom priziv sam uspostavlja ekstremnu nedosljednost kada traži da sud pokloni vjeru iskazu optuženog 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda od saslušanog kao svjedoka, a da se pri tom ne pita zašto bi Kantonalnog suda, Opštinskog suda i učesnika u postupku, I. optuženom sud povjerovao kod utvrđene činjenice da je on H. (u daqnjem tekstu: tužilac), zatraženo je, 9. novembra 2004. osuđivan po pravomoćnoj presudi za teško kazneno djelo...". godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Opštinskog suda je 45. Ustavni sud ukazuje da se ovi apelantovi navodi tiču zatraženo da dostavi spis broj P -2144/02. specijalnog aspekta općeg koncepta "pravičnog suđenja" u 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. kaznenim predmetima. Stoga se ne provodi daljnje ispitivanje u novembra 2004. godine, a Opštinski sud 10. decembra 2004. svezi mogućeg kršenja ove odredbe, kad je kršenje članka 6. godine, kao i spis broj P-2144/02. stavak 1. Europske konvencije već utvrđeno (vidi Odluku 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavnog suda broj AP 454/04 od 18. siječnja 2005. godine i odgovori Kantonalnog suda i Opštinskog suda su dostavljeni Europski sud za ljudska prava, Denjeer protiv Belgije, presuda od apelantkiwi 16. decembra 2004. godine. 27. veljače 1980. godine, serija A broj 35, stavak 56). 46. Na temelju svega izloženog, a uzimajući u obzir dojam 5. Spis broj P-2144/02 vraćen je Opštinskom sudu 20. koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da je u decembra 2004. godine. konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz III - Činjenično stanje članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se VIII - Zaključak sumiraju na sljedeći način. 47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na 7. Opštinski sud je donio presudu broj P-2144/02 od 17. pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada se osuđujuća suda broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine, kojom je presuda u najvećoj mjeri temelji na iskazu svjedoka koji je sa apelantkiwa, kao tužena, obavezana da tužilacu isplati iznos tužiteljem sklopio sporazum o priznanju krivnje, a sud ne daje od 3.180 KM na ime sredstava koja je uložio u adaptaciju stana logično i uvjerljivo obrazloženje za ocjenu, kako tog, tako i na kom je apelantkiwa nosilac stanarskog prava, sa zakonskom drugih provedenih dokaza, već se ta ocjena doima proizvoljnom. kamatom od 24. februara 2000. godine do isplate. 48. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio IV - Relevantni propisi kao u dispozitivu ove odluke. 49. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. stanovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) Predsjednik Ustavnog suda "Član 2 stav 3 Bosne i Hercegovine Svako stanarsko pravo ili ugovor o korišćenju zakqučen u Mato Tadić, v. r. periodu između 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine prestaje da važi(...). Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Član 18a. predmetu broj AP 675/04, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu Lice čije je stanarsko pravo prestalo shodno članu 2 stav člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i 3 ovog zakona, a koje je uložilo svoja lična sredstva na ime člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - neophodnih troškova u stanu ima pravo da povrati ta 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. sredstva od bivšeg nosioca stanarskog prava u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima ("Službeni list 16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" br. Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik RBiH" br. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija 2/92,13/93 i 13/94). ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. Postupak povrata sredstava može da započne od dana kad VII - Meritum je prethodni nosilac stanarskog prava vratio stan u posjed" 17. Apelantkiwa osporava navedenu presudu tvrdeći da su 8. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list tom presudom povrijeđena njena prava iz člana II/3 e) Ustava SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, kao i br.2/92 i 13/93) pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i "Član 215 člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih a) Pravo na pravično suđenje troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje 18. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: vrijednosti u trenutku vraćawa." "3. Nabrajanje prava 9. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98) Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona "Član 85 obuhvataju: Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje (...) parnice, a nije pobliže odredila obim ni vrstu punomoći, advokat je ovlašćen na osnovu takve punomoći: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." (...) 19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu 4) da punomoć prenese na drugog advokata ili da ovlasti glasi: drugog advokata da preduzme samo pojedine radnje u postupku." "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili V - Apelacija osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom a) Navodi iz apelacije roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom 10. Apelantkiwa u apelaciji navodi da je osporavanom ustanovljenim sudom. Š...Ć" presudom Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno i 20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zakqučuje da se procesno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje, tako apelantkiwa žali da joj je pobijanim odlukama, zbog pogrešne što je na glavnoj raspravi apelantkinju zastupao M. M., lice primjene procesnih i materijalnih propisa, kao i zbog bez punomoći i ovlašćewa, te da je pogrešnom primjenom pogrešno utvrđenog činjeničnog stawa, povrijeđeno pravo na odredbi Zakona o obligacionim odnosima, kao i nepotpunim fer postupak. utvrđenjem činjeničnog stawa, došlo do povrede prava na fer i pravično suđenje, odnosno člana II/3 e) Ustava Bosne i 21. Ustavni sud ističe da je njegova nadležnost u Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu apelacionim postupcima ograničena "na pitawa koja su qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da konvencija), te da je došlo do povrede prava na imovinu iz preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola primijenili zakon redovni sudovi, sem u slučajevima u kojima broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkiwa traži da Ustavni odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. ukoliko je neki sud ukine presude koje se osporavaju apelacijom. redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona b) Odgovor na apelaciju bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je došlo do 11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je kao povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na drugostepeni sud ispitao prvostepenu presudu u granicama pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje povrede odredbi parničnog postupka, te da ostaje kod stava na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog izraženog u obrazloženju osporavane presude. suda broj U 39/01, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 25/02). Zbog toga Ustavni sud neće da, preispitivanjem 12. Opštinski sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da činjenica predmeta, ulazi u pitanje opravdanosti stavova smatra da osporavanom presudom nije došlo do povrede nižestepenih sudova. apelantkiwinih ustavnih prava. 22. Ustavni sud zakqučuje da navedeni stav može da se VI - Dopustivost primijeni i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može da se zakquči da su 13. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima apelantkiwina ustavna prava. Također, ne može da se zakquči koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora da je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. ili da je došlo do povrede procesnih prava. 14. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, 23. Ustavni sud zakqučuje da su nadležni sudovi na Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv pravilan način primijenili relevantne odredbe materijalnog presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi prava na utvrđeno činjenično stane, u skladu sa uobičajenim efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u jezičkim i logičkim tumačenjem tih odredbi, bez roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio proizvoqnosti ili bilo kakve diskriminacije, navodeći odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene presude. 15. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-1317/04 od 20. maja 2004. 24. U vezi sa apelantkiwinim navodima da ju je na glavnoj godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova raspravi zastupao M. M., lice bez punomoći i ovlašćewa, mogućih po zakonu. Nadalje, osporavanu presudu apelantkiwa je Ustavni sud ističe da je pravilan stav Kantonalnog suda, dat u primila 24. juna 2004. godine, a apelacija je podnijeta 3. avgusta obrazloženju osporavane presude, u kom se poziva na član 85 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana kad je stav 4 Zakona o parničnom postupku, koji propisuje mogućnost apelantkiwa primila odluku, kako je propisano članom 15 stav da advokat ovlašćen na osnovu punomoći stranke može 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i punomoć da prenese na drugog advokata na poduzimanje samo uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. pojedinih radwi u postupku. 25. Slijedi da je apelantkiwin punomoćnik postupao u 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. skladu sa svojim ovlašćewima iz člana 85 stav 4 Zakona o novembra 2004. godine, a Općinski sud 10. decembra 2004. parničnom postupku, kad je ovlastio drugog advokata da ga godine, kao i spis broj P-2144/02. zamijeni na određenom ročištu. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, 26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da u odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda su dostavljeni predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelantkiwinog apelantici 16. decembra 2004. godine. prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i 5. Spis broj P-2144/02 vraćen je Općinskom sudu 20. Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. decembra 2004. godine. Ostali navodi III - Činjenično stanje 27. U svjetlu zakqučka u pogledu kršewa prava iz člana II/3 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno slijedeći način. razmatra ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 7. Općinski sud je donio presudu broj P-2144/02 od 17. aprila Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine, kojom je apelantica, VIII - Zakqučak kao tužena, obavezana da tužitelju isplati iznos od 3.180 KM na ime sredstava koja je uložio u adaptaciju stana na kojem je 28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelantica nosilac stanarskog prava, sa zakonskom kamatom od Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove 24. februara 2000. godine do isplate. odluke. IV - Relevantni propisi 29. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, Predsjednik 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) Ustavnog suda "Član 2. stav 3. Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. Svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju zaključen u periodu između 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine prestaje da važi(...). Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Član 18a. predmetu broj AP 675/04, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu Osoba čije je stanarsko pravo prestalo prema članu 2. stav 3. člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka ovog zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva na ime 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i neophodnih troškova u stanu ima pravo povratiti ta sredstva od Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i bivšeg nosioca stanarskog prava u skladu sa Zakonom o Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: obligacionim odnosima ("Službeni list Socijalističke Mato Tadić, predsjednik Federativne Republike Jugoslavije" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik RBiH" br. 2/92,13/93 i 13/94). Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Postupak povrata sredstava može započeti od dana kad je Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik prethodni nosilac stanarskog prava vratio stan u posjed" Hatidža Hadžiosmanović, sudija 8. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br.2/92 i Jovo Rosić, sudija 13/93) na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je "Član 215. 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Stjecalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu Odbija se kao neosnovana apelacija S. S., podnesena protiv pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1317/03 od 20. trenutku vraćanja." maja 2004. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu broj 9. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine P-2144/02 od 17. aprila 2003. godine. Federacije BiH", broj 42/98) Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim "Član 85. novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila obim ni vrstu punomoći, advokat je OBRAZLOŽENJE ovlašten na temelju takve punomoći: I - Uvod (...) 1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela 4) punomoć prenijeti na drugog advokata ili ovlastiti drugog je, 3. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku." Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude V - Apelacija Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine i presude Općinskog a) Navodi iz apelacije suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 10. Apelantica u apelaciji navodi da je pobijanom presudom P-2144/02 od 17. aprila 2003. godine. Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno i procesno II - Postupak pred Ustavnim sudom pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje, tako što je na glavnoj raspravi apelanticu zastupao M. M., lice bez punomoći i 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od ovlaštenja, te da je pogrešnom primjenom odredbi Zakona o Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku, I. H. obligacionim odnosima, kao i nepotpunim utvrđenjem (u daljnjem tekstu: tužitelj), zatraženo je, 9. novembra 2004. činjeničnog stanja, došlo do povrede prava na fer i pravično godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je suđenje, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i zatraženo da dostavi spis broj P -2144/02. člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili da je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na konvenciju. Apelantica traži da Ustavni sud ukine presude koje djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko se pobijaju apelacijom. utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, b) Odgovor na apelaciju objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 25/02). Zbog toga 11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je kao Ustavni sud neće, preispitivanjem činjenica predmeta, ulaziti u drugostepeni sud ispitao prvostepenu presudu u granicama pitanje opravdanosti stavova nižestepenih sudova. žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede 22. Ustavni sud zaključuje da se navedeni stav može odredbi parničnog postupka, te da ostaje kod stava izraženog u primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i obrazloženju pobijane presude. priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama 12. Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelanticina smatra da pobijanom presudom nije došlo do povrede ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena apelanticinih ustavnih prava. zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava. VI - Dopustivost 23. Ustavni sud zaključuje da su nadležni sudovi na pravilan 13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, način primijenili relevantne odredbe materijalnog prava na Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja utvrđeno činjenično stane, u skladu sa uobičajenim jezičkim i su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora logičkim tumačenjem tih odredbi, bez proizvoljnosti ili bilo zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. kakve diskriminacije, navodeći precizne razloge na osnovu kojih 14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 24. U vezi sa apelanticinim navodima da ju je na glavnoj efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u raspravi zastupao M. M., lice bez punomoći i ovlaštenja, Ustavni roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio sud ističe da je pravilan stav Kantonalnog suda, dat u odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. obrazloženju pobijane presude, u kojem se poziva na član 85. 15. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je stav 4. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje mogućnost presuda Kantonalnog suda broj Gž-1317/04 od 20. maja 2004. da advokat ovlašten na temelju punomoći stranke može punomoć godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova prenijeti na drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica radnji u postupku. primila 24. juna 2004. godine, a apelacija je podnijeta 3. augusta 25. Slijedi da je apelanticin punomoćnik postupao u skladu 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana kad je sa svojim ovlaštenjima iz člana 85. stav 4. Zakona o parničnom apelantica primila odluku, kako je propisano članom 15. stav 3. postupku, kad je ovlastio drugog advokata da ga zamijeni na Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete određenom ročištu. iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da u Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinog prava Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII - Meritum Ostali navodi 17. Apelantica pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom 27. U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana presudom povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a) Pravo na pravično suđenje VIII - Zaključak 18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, "3. Katalog prava Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. (...) Predsjednik e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Ustavnog suda stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Bosne i Hercegovine 19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu Mato Tadić, s. r. glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku predmetu broj AP 675/04, rješavajući apelaciju S. S., na temelju pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. Š...Ć" točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i 20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da se Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i apelantica žali da joj je pobijanim odlukama, zbog pogrešne Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: primjene procesnih i materijalnih propisa, kao i zbog pogrešno Mato Tadić, predsjednik utvrđenog činjeničnog stanja, povrijeđeno pravo na fer postupak. 21. Ustavni sud ističe da je njegova nadležnost u apelacionim Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše Jovo Rosić, sudac ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to na sjednici, održanoj 18. siječnja 2005. godine, donio 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU "Članak 215. Odbija se kao neutemeljena apelacija S. S., podnesena protiv Stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1317/03 od 20. ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu svibnja 2004. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu broj pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u P-2144/02 od 17. travnja 2003. godine. trenutku vraćanja." Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim 9. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Federacije BiH", broj 42/98) Srpske". "Članak 85. OBRAZLOŽENJE Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje I - Uvod parnice, a nije pobliže odredila opseg ni vrstu punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći: 1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je, 3. kolovoza 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i (...) Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude 4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u broj Gž-1317/03 od 20. svibnja 2004. godine i presude postupku." Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2144/02 od 17. travnja 2003. godine. V - Apelacija II - Postupak pred Ustavnim sudom a) Navodi iz apelacije 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda i sudionika u postupku, I. 10. Apelantica u apelaciji navodi da je pobijanom presudom H. (u daljnjem tekstu: tužitelj), zatraženo je, 9. studenoga 2004. Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno i procesno godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog je suda pravo i pogrešno ustvrdio činjenično stanje, tako što je na glavnoj zatraženo da dostavi spis broj P -2144/02. raspravi apelanticu zastupao M. M., osoba bez punomoći i ovlasti, te da je pogrešnom primjenom odredbi Zakona o 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 16. obligacijskim odnosima, kao i nepotpunim utvrđenjem studenoga 2004. godine, a Općinski sud 10. prosinca 2004. činjeničnog stanja, došlo do povrede prava na fer i pravično godine, kao i spis broj P-2144/02. suđenje, odnosno članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda su dostavljeni i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te apelantici 16. prosinca 2004. godine. da je došlo do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku 5. Spis broj P-2144/02 vraćen je Općinskom sudu 20. konvenciju. Apelantica traži da Ustavni sud ukine presude koje prosinca 2004. godine. se pobijaju apelacijom. III - Činjenično stanje b) Odgovor na apelaciju 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda 11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je kao i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u granicama sljedeći način. prizivnih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka, te da ostaje kod stava izraženog u 7. Općinski je sud donio presudu broj P-2144/02 od 17. obrazloženju pobijane presude. travnja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1317/03 od 20. svibnja 2004. godine, kojom je 12. Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da apelantica, kao tužena, obvezana tužitelju isplatiti iznos od 3.180 smatra da pobijanom presudom nije došlo do povrede KM na ime sredstava koja je uložio u adaptaciju stana na kojem je apelantičinih ustavnih prava. apelantica nositeljica stanarskog prava, sa zakonskom kamatom od 24. veljače 2000. godine do isplate. VI - Dopustivost IV - Relevantni propisi 13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog stanovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) 14. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog "Članak 2. stavak 3. suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju zaključen u presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi razdoblju između 1. travnja 1992. godine i 7. veljače 1998. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u godine prestaje važiti (...). roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Članak 18a. 15. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Osoba čije je stanarsko pravo prestalo prema članku 2. presuda Kantonalnog suda broj Gž-1317/04 od 20. svibnja 2004. stavak 3. ovog zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva na godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova ime nužnih troškova u stanu ima pravo povratiti ta sredstva od mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica bivšeg nositelja stanarskog prava sukladno Zakonu o primila 24. juna 2004. godine, a apelacija je podnijeta 3. obligacijskim odnosima ("Službeni list Socijalističke kolovoza 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana kad Federativne Republike Jugoslavije", br. 29/78, 39/85, 45/89 i je apelantica primila odluku, kako je propisano člankom 15. 57/89, te "Službeni glasnik RBiH", br. 2/92,13/93 i 13/94). stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog Postupak povrata sredstava može započeti od dana kad je suda. prethodni nositelj stanarskog prava vratio stan u posjed" 16. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 8. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH", br. 2/92 i Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna 13/93) apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. VII - Meritum Ostali navodi 17. Apelantica pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom 27. U svjetlu zaključka glede kršenja prava iz članka II/3.(e) presudom povrijeđena njezina prava iz članka II/3.(e) Ustava Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, kao i konvencije, Ustavni sud smatra da nije neužno posebice pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. a) Pravo na pravično suđenje Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 18. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: VIII - Zaključak "3. Popis prava 28. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska odluke. prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...) 29. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". Predsjednik 19. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom Ustavnog suda dijelu glasi: Bosne i Hercegovine "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Mato Tadić, v. r. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim 20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da se Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Hatixa apelantica žali da joj je pobijanim odlukama, zbog pogrešne Haxiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. primjene procesnih i materijalnih propisa, kao i zbog pogrešno februara 2005. godine, u predmetu broj AP 688/04, na osnovu člana utvrđenog činjeničnog stanja, povrijeđeno pravo na fer postupak. VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 tačka 9 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - 21. Ustavni sud ističe da je njegova nadležnost u prizivnim Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom broj 2/04), donio je Ustavu" i da Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ODLUKU O DOPUSTIVOSTI1 ustavna prava, tj. ukoliko je neki redoviti sud pogrešno Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. A., podnesena protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to zbog dužine trajawa krivičnog postupka koji je vođen pred pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili Opštinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03 diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na protiv H. H., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko sa Ustavom Bosne i Hercegovine. utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 25/02). Zbog toga glasniku Republike Srpske". Ustavni sud neće, preispitivanjem činjenica predmeta, ulaziti u pitanje opravdanosti stavova nižestupanjskih sudova. OBRAZLOŽEWE 22. Ustavni sud zaključuje da se navedeni stav može 1. H. A. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, selo primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i Marušići, podnio je 5. oktobra 2004. godine apelaciju priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni redovitih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantičina sud) zbog dužine trajawa krivičnog postupka koji se vodi pred ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena Opštinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03. zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava. 2. Apelant je u svojoj apelaciji naveo da se 11. decembra 2003. godine "desio slučaj zlostavljanja njegove maloljetne 23. Ustavni sud zaključuje da su mjerodavni sudovi na kćerke, koji je prijavljen Ministarstvu unutrašwih poslova pravilan način primijenili relevantne odredbe materijalnog prava Zavidovići". Apelant se žalio na "ćutanje" Opštinskog suda na utvrđeno činjenično stane, sukladno uobičajenim jezičnim i u Zavidovićima, tražeći da taj sud "konačno aktivira spor i logičkim tumačenjem tih odredbi, bez proizvoljnosti ili bilo donese konačnu odluku u predmetu broj Km 6/03". kakve diskriminacije, navodeći precizne razloge na temelju kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se temelje donesene 3. Ustavni sud je u smislu člana 33 Poslovnika Ustavnog presude. suda 5. oktobra 2004. godine dostavio apelaciju Opštinskom sudu u Zavidovićima radi dostavljanja obavještewa o podacima 24. U svezi apelantičinih navoda da ju je na glavnoj raspravi iz krivičnog predmeta broj Km 6/03. zastupao M. M., lice bez punomoći i ovlasti, Ustavni sud ističe da je pravilan stav Kantonalnog suda, dat u obrazloženju pobijane 4. Opštinski sud u Zavidovićima je 2. novembra 2004. presude, u kojem se poziva na članak 85. stavak 4. Zakona o godine obavijestio Ustavni sud da se pred Opštinskim sudom u parničnom postupku, koji propisuje mogućnost da odvjetnik Zavidovićima vodi krivični postupak prema maloljetnom ovlašten na temelju punomoći stranke može punomoć prenijeti osumwičenom H. H. iz Zavidovića. Naknadno, 17. novembra na drugog odvjetnik na poduzimanje samo pojedinih radnji u 2004. godine, Opštinski sud u Zavidovićima dostavio je i postupku. rješenje Opštinskog suda u Zavidovićima broj Km-6/03-Z od 11. novembra 2004. godine kojim se prema maloljetnom H. H., na 25. Slijedi da je apelantičin punomoćnik postupao sukladno osnovu člana 92 Krivičnog zakona Federacije Bosne i svojim ovlastima iz članka 85. stavak 4. Zakona o parničnom Hercegovine i člana 389 stav 3 Zakona o krivičnom postupku postupku, kad je ovlastio drugog odvjetnika da ga zamijeni na Federacije Bosne i Hercegovine, izriče vaspitna mjera, određenom ročištu. pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite. 26. Obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da u 5. Prilikom ispitivawa dopustivosti apelacije Ustavni predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelantičinog prava sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 2 tačka 9 Poslovnika Ustavnog Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. suda. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 10. Iz ovoga proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6 Evropske konvencije u "Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u postupku u kom apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu traži da se vodi krivični postupak i donese sudska odluka u predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i razumnom roku. Stoga slijedi da su navodi apelacije Hercegovini." inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Član 16 stav 2 tačka 9 Poslovnika Ustavnog suda glasi: Hercegovine. "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od 11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16 slijedećih slučajeva: stav 2 tačka 9 Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione (...) materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove Ustavom". odluke. 6. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li može apelantova 12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. žalba da se razmatra u okviru člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 Evropske konvencije. Predsjednik Ustavnog suda Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Bosne i Hercegovine "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Mato Tadić, s. r. qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: (...) Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, februara 2005. godine, u predmetu broj AP 688/04, na osnovu glasi: člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Hercegovine", broj 2/04), donio je svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom 1 roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ustanovljenim sudom. Š...Ć" Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. A., podnesena 7. Ispitujući da li apelantova žalba može da se razmatra u zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je vođen pred okviru člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji obezbjeđuje Općinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03 određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i protiv H. H., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da Ustavom Bosne i Hercegovine. apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži da se vodi krivični postupak protiv drugog lica i da se Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim donese odluka u razumnom roku. U konkretnom slučaju, novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike opravdano se postavlja pitanje da li pravo pojedinca da traži Srpske". da se vodi krivični postupak protiv drugog lica i da se donese sudska odluka u razumnom roku spada u djelokrug člana 6 OBRAZLOŽENJE Evropske konvencije. 1. H. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, selo 8. Ustavni sud ponavlja da, shodno članu VI/3 b) Ustava Marušići, podnio je 5. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud ima apelacionu sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi pred Općinskim ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03. i Hercegovini." U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna 2. Apelant je u svojoj apelaciji naveo da se 11. decembra odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na 2003. godine "desio slučaj zlostavljanja njegove maloljetne ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji kćerke, koji je prijavljen Ministarstvu unutrašnjih poslova su definisani, inter alia, članom 6 Evropske konvencije. Zavidovići". Apelant se žalio na "šutnju" Općinskog suda u 9. Shodno jezičkom značenju, član 6 Evropske konvencije, na Zavidovićima, tražeći da taj sud "konačno aktivira spor i donese koji se poziva apelant, garantuje pravičan postupak prilikom konačnu odluku u predmetu broj Km 6/03". "utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti 3. Ustavni sud je u smislu člana 33. Poslovnika Ustavnog bilo kakve krivične optužbe protiv" apelanta, a ne nekog suda 5. oktobra 2004. godine dostavio apelaciju Općinskom sudu drugog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava u Zavidovićima radi dostavljanja obavještenja o podacima iz apelanta, kao oštećene strane, nego samo o pravu da se krivičnog predmeta broj Km 6/03. krivično goni treće lice, radi njegovog kažwavawa za određeno krivično djelo, član 6 Evropske konvencije se, u 4. Općinski sud u Zavidovićima je 2. novembra 2004. godine principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše obavijestio Ustavni sud da se pred Općinskim sudom u Evropske komisije za qudska prava Helmers protiv Švedske, Zavidovićima vodi krivični postupak prema maloljetnom od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, osumnjičenom H. H. iz Zavidovića. Naknadno, 17. novembra u krivičnim postupcima, član 6 Evropske konvencije nudi 2004. godine, Općinski sud u Zavidovićima dostavio je i rješenje Općinskog suda u Zavidovićima broj Km-6/03-Z od 11. pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje Š...Ć novembra 2004. godine kojim se prema maloljetnom H. H., na osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo takvo osnovu člana 92. Krivičnog zakona Federacije Bosne i lice može da se smatra "žrtvom" u smislu člana 6 Evropske Hercegovine i člana 389. stav 3. Zakona o krivičnom postupku konvencije. Shodno tome, obrnuto tumačenje člana 6 Evropske Federacije Bosne i Hercegovine, izriče odgojna mjera, pojačan konvencije, shodno kom bi se pravo na pravičan postupak nadzor nadležnog organa socijalne zaštite. garantovalo i nekome ko traži da se utvrdi osnovanost krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi 5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je jezičke okvire tumačewa člana 6 Evropske konvencije (vidi pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i Odluku Ustavnog suda broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine). člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će "Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini." jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: 12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. slijedećih slučajeva: Predsjednik (...) Ustavnog suda 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom". Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. 6. Zadatak Ustavnog suda je da ispita može li se apelantova žalba razmatrati u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici prof. dr. Ćazim "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, suci Hatidža prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. veljače (...) 2005. godine, u predmetu broj AP 688/04, na temelju članka VI/3.() Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. točka 9. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim i članka 59. stavak 2. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, Hercegovine", broj 2/04), donio je glasi: 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. A., podnesena pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zbog duljine trajanja kaznenog postupka koji je vođen pred pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Općinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03 Š...Ć" protiv H. H., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. 7. Ispitujući može li se apelantova žalba razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema Srpske". status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje odluke u OBRAZLOŽENJE razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog 1. H. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, selo postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u Marušići, podnio je 5. listopada 2004. godine apelaciju razumnom roku u djelokrug člana 6. Evropske konvencije. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja kaznenog postupka koji se vodi pred 8. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Općinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03. Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu 2. Apelant je u svojoj apelaciji naveo da se 11. prosinca 2003. predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i godine "desio slučaj zlostavljanja njegove maloljetne kćerke, Hercegovini." U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna koji je prijavljen Ministarstvu unutarnjih poslova Zavidovići". odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na Apelant se žalio na "šutnju" Općinskog suda u Zavidovićima, ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su tražeći da taj sud "konačno aktivira spor i donese konačnu odluku definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije. u predmetu broj Km 6/03". 9. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na 3. Ustavni je sud u smislu članka 33. Poslovnika Ustavnog koji se poziva apelant, garantira pravičan postupak prilikom suda 5. listopada 2004. godine dostavio apelaciju Općinskom "utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo sudu u Zavidovićima radi dostave obavijesti o podacima iz kakve krivične optužbe protiv" apelanta, a ne nekog drugog lica. kaznenog predmeta broj Km 6/03. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, kao 4. Općinski je sud u Zavidovićima 2. studenoga 2004. godine oštećene strane, nego samo o pravu da se krivično goni treće lice, izvijestio Ustavni sud da se pred Općinskim sudom u radi njegovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Zavidovićima vodi kazneni postupak prema malodobnom Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku osumnjičenom H. H. iz Zavidovića. Naknadno, 17. studenoga o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava Helmers 2004. godine, Općinski je sud u Zavidovićima dostavio i rješenje protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj Općinskog suda u Zavidovićima broj Km-6/03-Z od 11. 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. studenoga 2004. godine kojim se prema malodobnom H. H., na Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv temelju članka 92. Kaznenog zakona Federacije Bosne i koga se "utvrđuje Š...Ć osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Hercegovine i članka 389. stavak 3. Zakona o kaznenom Naime, samo takvo lice može se smatrati "žrtvom" u smislu člana postupku Federacije Bosne i Hercegovine, izriče odgojna mjera, 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. pojačan nadzor nadležnog organa socijalne skrbi. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti 5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni je sud krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku članka 16. stavak 2. točka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Ustavnog suda broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine). Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 10. Iz ovoga proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da "Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom postupku u kojem apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini." traži vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Stoga slijedi da su navodi apelacije Članak 16. stavak 2. točka 9. Poslovnika Ustavnog suda inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine. glasi: 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od 12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, sljedećih slučajeva: odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. (...) Predsjednik 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom". Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 6. Zadaća je Ustavnog suda ispitati može li se apelantov Mato Tadić, v. r. priziv razmatrati u okviru članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. Europske konvencije. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: predmetu broj AP 695/04, rješavajući apelaciju Š. B., na osnovu "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", (...) broj 2/04), u sastavu: (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Mato Tadić, predsjednik stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Valerija Galić, sudija osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima Jovo Rosić, sudija pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je 7. Ispitujući može li se apelantov priziv razmatrati u okviru članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji osigurava ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i Odbija se kao neosnovana apelacija Š. B., podnesena zbog obveza ili bilo koje kaznene optužbe, Ustavni sud uočava da nedonošewa odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog suda apelant nema status okrivljenog. Oprečno tomu, apelant traži u Bawoj Luci broj Gž-802/03. vođenje kaznenog postupka protiv druge osobe i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom kaznenog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske glasniku Republike Srpske". odluke u razumnom roku u djelokrug članka 6. Europske OBRAZLOŽEWE konvencije. 8. Ustavni sud ponavlja da, prema članku VI/3.(b) Ustava I - Uvod Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu 1. Š. B. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kog predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i zastupa M. B. iz Gradiške, podnio je, 9. avgusta 2004. godine, Hercegovini." U svezi predmetne apelacije ova ustavna odredba apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa odluke u razumnom roku u navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, predmetu Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: inter alia, člankom 6. Europske konvencije. Okružni sud) broj Gž-802/03, a povodom žalbe koju je izjavio tuženi B. U. protiv Presude Osnovnog suda u Gradišci (u 9. Prema jezičkom značenju, članak 6. Europske konvencije, daqnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-608/01 od 9. septembra 2002. na koji se poziva apelant, garantira pravičan postupak prilikom godine. "utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv" apelanta, a ne neke druge osobe. II - Postupak pred Ustavnim sudom Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, kao 2. Ustavni sud je, 9. novembra 2004. godine, na osnovu člana oštećene strane, nego samo o pravu da se kazneno goni treća 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog osoba, radi njezinog kažnjavanja za određeno kazneno djelo, suda da dostavi odgovor na apelaciju. članak 6. Europske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivšeg Europskog povjerenstva za 3. Okružni sud je, 15. novembra 2004. godine, dostavio ljudska prava Helmers protiv Švedske, od 9. svibnja 1989. odgovor na apelaciju. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u kaznenim 4. Na osnovu člana 25 Poslovnika Ustavnog suda odgovor postupcima, članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu Okružnog suda je, 17. decembra 2004. godine, dostavljen samo nekome protiv koga se "utvrđuje Š...Ć utemeljenost bilo apelantu. kakve kaznene optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu članka 6. Europske konvencije. 5. Ustavni sud je 26. januara 2005. godine, na osnovu člana 33 Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda da prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i dostavi kompletan spis broj Gž- 802/03. nekomu tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe 6. Okružni sud je 1. februara 2005. godine dostavio spis protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezične okvire tumačenja broj Gž-802/03, uz obavještenje da je donesena drugostepena članka 6. Europske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj presuda 3. decembra 2004. godine. AP 19/02 od 17. ožujka 2004. godine). 10. Iz ovoga proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da III - Činjenično stanje ispitivati navodne povrede članka 6. Europske konvencije u 7. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih postupku u kojem apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se traži vođenje kaznenog postupka i donošenje sudske odluke u sumiraju na sljedeći način. razumnom roku. Stoga slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine. Postupak pred Osnovnim sudom 11. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbe članka 8. Apelant je, 15. novembra 2001. godine, Osnovnom sudu 16. stavak 2. točka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima podnio tužbu protiv B. U. radi predaje u posjed garaže. U će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione tužbi je, između ostalog, naveo da je garaža njegova svojina, materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, koju je koristio sve do 1993. godine, kada je zbog ratnih Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. okolnosti morao da ode u izbjeglištvo. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 9. Osnovni sud je u ovom predmetu, broj P-608/01, održao roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio rasprave 11. aprila i 5. juna 2002. godine. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 10. Apelant je na ročištu, održanom 11. aprila 2002. 24. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz godine, precizirao tužbeni zahtjev identifikujući člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" građevinsku parcelu na kojoj je postavljena garaža. Na mora široko da se tumači. Taj izraz ne treba da ukqučuje samo ročištu, održanom 5. juna 2002. godine, saslušani su svjedoci sve vrste odluka i rješewa, već i nedostatak donošewa odluka koje je predložio apelant. kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, 11. Osnovni sud je Presudom broj P-608/01 od 9. septembra objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01). 2002. godine naložio tuženom da preda apelantu spornu garažu u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetwom 25. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju 9. prinudnog izvršewa. avgusta 2004. godine, kada se njegov predmet nalazio kod Okružnog suda radi rješavawa o žalbi. Dakle, 9. avgusta 2004. 12. Presuda Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra godine, kada je apelant podnio apelaciju, bile su opravdane 2002. godine dostavljena je apelantu 26. oktobra 2002. godine, a njegove sumnje da se predmet neće završiti u razumnom roku, tuženom 28. oktobra 2002. godine. posebno kada se ima u vidu da je tužba za predaju garaže bila 13. Tuženi je na navedenu presudu Osnovnog suda izjavio podnesena 15. novembra 2001. godine. Apelant nije izmijenio žalbu, koja je dostavljena apelantu na odgovor 27. novembra svoje tvrdnje da predmetni postupak nije završen u razumnom 2002. godine. roku ni poslije donošewa Presude Okružnog suda broj Gž-802/03 od 3. decembra 2004. godine. 14. Apelant je, 2. decembra 2002. godine, Osnovnom sudu dostavio odgovor na žalbu tuženog. 26. Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1 Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede Prizivni postupak pred Okružnim sudom najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u 15. Okružni je sud, 18. aprila 2003. godine, primio skladu sa članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i kompletan spis Osnovnog suda broj P-608/01 i predmet je slobode određene Evropskom konvencijom i njenim zaveden pod brojem Gž-802/03. protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 16. Apelant je, 25. juna 2003. godine, Okružnom sudu 27. Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant dostavio urgenciju za rješavanje žalbe u ovom predmetu. poziva na svoje pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 17. Okružni sud je Presudom broj Gž-802/03 od 3. decembra 28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud 2004. godine žalbu tuženog odbio i Presudu Osnovnog suda broj primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u P-608/01 od 9. septembra 2002. godine potvrdio. Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajawa IV - Relevantni propisi postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata Portugala, broj 18. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u Republike Srpske", br. 58/03 i 85/03) organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda "Član 10 utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačewa i sa garancija iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava 29. Ustavni sud ističe da na pojedinca ne može da se stavi koja strankama pripadaju u postupku". pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi V - Apelacija se došlo do ostvarivawa njegovih prava. Takođe, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva, a) Navodi iz apelacije koja pojedincu stoje na raspolaganju, treba da budu lako dostupna i razumqiva, te da propust u organizaciji pravnog i 19. Apelant je u apelaciji naglasio da je, 29. novembra 2002. sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih godine, dao odgovor na žalbu koju je izjavio tuženi na Presudu prava, ne može da se pripiše pojedincu. Pored toga, dužnost Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine, a države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući zatim, 25. juna 2003. godine, dostavio i urgenciju Okružnom sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske sudu da donese odluku o žalbi. Apelant je istakao da "strahuje konvencije (vidi Evropski sud za qudska prava, Zanghi protiv da će se žalbeni postupak otegnuti u nedogled, iako nema Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj ništa sporno da mu se vrati njegova garaža". 194, stav 21). 20. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali da 30. Imajući u vidu navedeno, te uzevši u obzir da je presuda predmetni sudski postupak nije završen u razumnom roku u o žalbi donesena 3. decembra 2004. godine, Ustavni sud smislu člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 prihvata da je predmetna apelacija dopustiva. Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). VII - Meritum b) Odgovor na apelaciju 31. Apelant smatra da žalbeni postupak pred Okružnim 21. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da sudom nije završen u razumnom roku, te da je time povrijeđeno konkretan predmet nije završen zbog neriješenih predmeta njegovo pravo iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ove vrste, kojih Okružni sud ima 5.200 i to iz ranijih godina. član 6 stav 1 Evropske konvencije. Kako predmet, broj Gž-802/03, nije zakonski prioritet, 32. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: raspoređen je u redovnu proceduru. Međutim, Okružni sud je donio program i raspored rada na rješavanju zaostalih i "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju neriješenih predmeta iz ranijih godina i shodno tom programu qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona konkretan predmet biće završen u martu ili aprilu 2005. obuhvataju: godine. (...) VI - Dopustivost e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 22. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u svom relevantnom koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora dijelu, glasi: zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili 23. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom presude, odnosno odluke, koja se wom osporava iscrpljeni svi roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanov- efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u ljenim sudom. Š...Ć" Primjenqivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije 42. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 33. Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio na građansko-pravni spor, tj. tužbu radi predaje u Predsjednik posjed i slobodno raspolaganje garaže koja je apelantova Ustavnog suda svojina. Dakle, radi se o imovini i predmetni slučaj je Bosne i Hercegovine građansko-pravne prirode, i u njemu apelant traži da se donese Mato Tadić, s. r. konačna odluka u razumnom roku, te je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u ovom slučaju. a) Složenost predmeta Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 695/04, rješavajući apelaciju Š. B., na osnovu 34. Ustavni sud naglašava da složenost predmeta mora da člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka se razmatra u svjetlu činjeničnog i pravnog stawa konkretnog 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i spora, odnosno dokaza koje sud treba da izvede i procijeni kao i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i pravnih pitawa koja treba da riješi. Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik 35. U ovom slučaju, Okružni sud je trebalo da odluči o izrečenoj žalbi tuženog protiv navedene prvostepene presude Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Osnovnog suda. S obzirom na predmet postupka, radnje koje je u Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik okviru dokaznog postupka sproveo prvostepeni sud i žalbene navode, Ustavni sud smatra da se postupak ne može da se ocijeni Valerija Galić, sutkinja kao posebno složen. Jovo Rosić, sudija b) Ponašanje podnosioca apelacije na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je 1 36. U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU zavisi od toga kako se ponašaju strane koje učestvuju u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za qudska prava, broj Odbija se kao neosnovana apelacija Š. B., podnesena zbog 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-802/03. 37. U konkretnom slučaju apelant je bio prisutan na svakom Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim ročištu koje je zakazivao Osnovni sud, te apelant nije novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike doprinio dužini postupka. Sem toga, apelant je, 25. juna 2003. Srpske". godine, Okružnom sudu dostavio urgenciju za rješavanje žalbe. OBRAZLOŽENJE c) Ponašanje suda I - Uvod 1. Š. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg 38. Apelant se žali na dužinu trajawa žalbenog postupka zastupa M. B. iz Gradiške, podnio je, 9. augusta 2004. godine, pred Okružnim sudom. Okružni sud je, 18. aprila 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem primio kompletan spis Osnovnog suda, broj P- 608/01, a 3. tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku decembra 2004. godine odlučio o žalbi i donio Presudu broj u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Gž-802/03, kojom je žalbu tuženog odbio i Presudu Osnovnog Okružni sud) broj Gž-802/03, a povodom žalbe koju je izjavio suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine potvrdio. Dakle, tuženi B. U. protiv Presude Osnovnog suda u Gradišci (u zaista je došlo do odlagawa rješavawa žalbe i to za 19 mjeseci, daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-608/01 od 9. septembra što Okružni sud pravda velikim brojem predmeta iz ranijih 2002. godine. godina (5.200 predmeta), zbog čega je donio program i raspored rada na rješavanju predmeta iz ranijih godina. II - Postupak pred Ustavnim sudom 39. Preopterećenost sudstva, generalno, ne može da se 2. Ustavni sud je, 9. novembra 2004. godine, na osnovu člana prihvati kao opravdanje, budući da su države-ugovornice 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda Evropske konvencije dužne da organizuju administriranje da dostavi odgovor na apelaciju. pravde tako da sudovi ispuwavaju zahtjeve iz člana 6 Evropske 3. Okružni sud je, 15. novembra 2004. godine, dostavio konvencije. Međutim, shodno praksi Evropskog suda za qudska odgovor na apelaciju. prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu 4. Na osnovu člana 25. Poslovnika Ustavnog suda odgovor odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi Okružnog suda je, 17. decembra 2004. godine, dostavljen (vidi Evropski sud za qudska prava, Zimmermann i Steiner apelantu. protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, 5. Ustavni sud je 26. januara 2005. godine, na osnovu člana broj 66, st. 25-32). 33. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda da dostavi kompletan spis broj Gž- 802/03. 40. Ustavni sud smatra da prisustvo 5.200 neriješenih predmeta iz ranijih godina pred Okružnim sudom predstavlja 6. Okružni sud je 1. februara 2005. godine dostavio spis broj posebnu situaciju, zbog koje je Okružni sud, donošenjem Gž-802/03, uz obavijest da je donesena drugostepena presuda 3. programa i rasporeda rada na rješavanju zaostalih predmeta, decembra 2004. godine. preduzeo mjere da se takva okolnost prevaziđe. U konkretnom III - Činjenično stanje slučaju, apelant ne nudi nikakve dokaze i argumente iz kojih bi moglo da se zakquči da je odlaganje o kom je riječ bilo takve 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i prirode da bi kršilo zahtjeve iz člana 6 Evropske konvencije, dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na a samo po sebi ne predstavlja kršenje tog člana. Imajući u vidu slijedeći način. navedeno, Ustavni sud zakqučuje da nije došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3 e) Ustava Postupak pred Osnovnim sudom Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 8. Apelant je, 15. novembra 2001. godine, Osnovnom sudu podnio tužbu protiv B. U. radi predaje u posjed garaže. U tužbi je, 41. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, između ostalog, naveo da je garaža njegovo vlasništvo, koje je Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove koristio sve do 1993. godine, kada je zbog ratnih okolnosti morao odluke. otići u izbjeglištvo. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 9. Osnovni sud je u ovom predmetu, broj P-608/01, održao 24. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz rasprave 11. aprila i 5. juna 2002. godine. člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se 10. Apelant je na ročištu, održanom 11. aprila 2002. godine, mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba uključivati samo sve vrste precizirao tužbeni zahtjev identificirajući građevinsku parcelu na odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluka kada se za kojoj je postavljena garaža. Na ročištu, održanom 5. juna 2002. takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog godine, saslušani su svjedoci koje je predložio apelant. suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01). 11. Osnovni sud je Presudom broj P-608/01 od 9. septembra 25. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju 9. 2002. godine naložio tuženom da preda apelantu spornu garažu u augusta 2004. godine, kada se njegov predmet nalazio kod roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom Okružnog suda radi rješavanja o žalbi. Dakle, 9. augusta 2004. prinudnog izvršenja. godine, kada je apelant podnio apelaciju, bile su opravdane 12. Presuda Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra njegove sumnje da se predmet neće završiti u razumnom roku, 2002. godine dostavljena je apelantu 26. oktobra 2002. godine, a posebno kada se ima u vidu da je tužba za predaju garaže bila tuženom 28. oktobra 2002. godine. podnesena 15. novembra 2001. godine. Apelant nije izmijenio 13. Tuženi je na navedenu presudu Osnovnog suda izjavio svoje tvrdnje da predmetni postupak nije završen u razumnom žalbu, koja je dostavljena apelantu na odgovor 27. novembra roku ni poslije donošenja Presude Okružnog suda broj 2002. godine. Gž-802/03 od 3. decembra 2004. godine. 14. Apelant je, 2. decembra 2002. godine, Osnovnom sudu 26. Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, dostavio odgovor na žalbu tuženog. Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom Prizivni postupak pred Okružnim sudom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno 15. Okružni je sud, 18. aprila 2003. godine, primio primjenjuju u Bosni i Hercegovini. kompletan spis Osnovnog suda broj P-608/01 i predmet je zaveden pod brojem Gž-802/03. 27. Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 16. Apelant je, 25. juna 2003. godine, Okružnom sudu dostavio urgenciju za rješavanje žalbe u ovom predmetu. 28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u 17. Okružni sud je Presudom broj Gž-802/03 od 3. decembra Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi 2004. godine žalbu tuženog odbio i Presudu Osnovnog suda broj omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka P-608/01 od 9. septembra 2002. godine potvrdio. (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj IV - Relevantni propisi 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne 18. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda Republike Srpske", br. 58/03 i 85/03) utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. "Član 10. 29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja došlo do ostvarivanja njegovih prava. Također, jedan od strankama pripadaju u postupku". osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva, V - Apelacija koja pojedincu stoje na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog a) Navodi iz apelacije sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da 19. Apelant je u apelaciji naglasio da je, 29. novembra 2002. organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se godine, dao odgovor na žalbu koju je izjavio tuženi na Presudu povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine, a Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od zatim, 25. juna 2003. godine, dostavio i urgenciju Okružnom 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). sudu za donošenje odluke o žalbi. Apelant je istakao da "strahuje da će se žalbeni postupak otegnuti u nedogled, iako nema ništa 30. Imajući u vidu navedeno, te uzevši u obzir da je presuda o sporno da mu se vrati njegova garaža". žalbi donesena 3. decembra 2004. godine, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva. 20. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da predmetni sudski postupak nije završen u razumnom roku u VII - Meritum smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. 31. Apelant smatra da žalbeni postupak pred Okružnim Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sudom nije završen u razumnom roku, te da je time povrijeđeno (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član b) Odgovor na apelaciju 6. stav 1. Evropske konvencije. 21. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da 32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: konkretan predmet nije okončan zbog neriješenih predmeta ove "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska vrste, kojih Okružni sud ima 5.200 i to iz ranijih godina. Kako prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: predmet, broj Gž-802/03, nije zakonski prioritet, raspoređen je u redovnu proceduru. Međutim, Okružni sud je donio program i (...) raspored rada na rješavanju zaostalih i neriješenih predmeta iz e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim ranijih godina i prema tom programu konkretan predmet bit će stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." završen u martu ili aprilu 2005. godine. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom VI - Dopustivost dijelu, glasi: 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 23. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog Š...Ć" suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u 33. Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio na građansko-pravni spor, tj. tužbu radi predaje u posjed i odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. slobodno raspolaganje garaže koja je apelantovo vlasništvo. Dakle, radi se o imovini i predmetni slučaj je građansko-pravne Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i prirode, i u njemu apelant traži donošenje konačne odluke u Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije Mato Tadić, predsjednik primjenjiv u ovom slučaju. a) Složenost predmeta Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica 34. Ustavni sud naglašava da se složenost predmeta mora Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog stanja konkretnog Valerija Galić, sutkinja spora, odnosno dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti kao i Jovo Rosić, sudac pravnih pitanja koja treba riješiti. 35. U ovom slučaju, Okružni sud je trebalo da odluči o na sjednici, održanoj 26. travnja 2005. godine, donio izjavljenoj žalbi tuženog protiv navedene prvostepene presude 1 Osnovnog suda. S obzirom na predmet postupka, radnje koje je u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU okviru dokaznog postupka proveo prvostepeni sud i žalbene Odbija se kao neutemeljena apelacija Š. B., podnesena zbog navode, Ustavni sud smatra da se postupak ne može ocijeniti kao nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog posebno složen. suda u Banjaluci broj Gž-802/03. b) Ponašanje podnosioca apelacije Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim 36. U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi Srpske". odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, broj 11541/85 OBRAZLOŽENJE od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). 37. U konkretnom slučaju apelant je bio prisutan na svakom I - Uvod ročištu koje je zakazivao Osnovni sud, te apelant nije doprinio 1. Š. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg dužini postupka. Osim toga, apelant je, 25. juna 2003. godine, zastupa M. B. iz Gradiške, podnio je, 9. kolovoza 2004. godine, Okružnom sudu dostavio urgenciju za rješavanje žalbe. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem c) Ponašanje suda tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: 38. Apelant se žali na dužinu trajanja žalbenog postupka pred Okružni sud) broj Gž-802/03, a povodom priziva koju je izjavio Okružnim sudom. Okružni sud je, 18. aprila 2003. godine, tuženi B. U. protiv Presude Osnovnog suda u Gradišci (u primio kompletan spis Osnovnog suda, broj P- 608/01, a 3. daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-608/01 od 9. rujna 2002. decembra 2004. godine odlučio o žalbi i donio Presudu broj godine. Gž-802/03, kojom je žalbu tuženog odbio i Presudu Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine potvrdio. II - Postupak pred Ustavnim sudom Dakle, zaista je došlo do odlaganja rješavanja žalbe i to za 19 2. Ustavni je sud, 9. studenoga 2004. godine, na temelju mjeseci, što Okružni sud pravda velikim brojem predmeta iz članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od ranijih godina (5.200 predmeta), zbog čega je donio program i Okružnog suda da dostavi odgovor na apelaciju. raspored rada na rješavanju predmeta iz ranijih godina. 39. Preopterećenost sudstva se, općenito, ne može prihvatiti 3. Okružni je sud, 15. studenoga 2004. godine, dostavio kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske odgovor na apelaciju. konvencije dužne organizirati administriranje pravde tako da 4. Na temelju članka 25. Poslovnika Ustavnog suda odgovor sudovi ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Okružnog suda je, 17. prosinca 2004. godine, dostavljen Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države apelantu. ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da 5. Ustavni je sud 26. siječnja 2005. godine, na temelju članka se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska 33. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda da prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. dostavi kompletan spis broj Gž- 802/03. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). 6. Okružni je sud 1. veljače 2005. godine dostavio spis broj 40. Ustavni sud smatra da broj od 5.200 neriješenih predmeta Gž-802/03, uz obavijest da je donesena drugostupanjska presuda iz ranijih godina pred Okružnim sudom predstavlja posebnu 3. prosinca 2004. godine. situaciju, zbog koje je Okružni sud, donošenjem programa i III - Činjenično stanje rasporeda rada na rješavanju zaostalih predmeta, preduzeo mjere da se takva okolnost prevaziđe. U konkretnom slučaju, apelant ne 7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i nudi nikakve dokaze i argumente iz kojih bi se moglo zaključiti dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na da je odlaganje o kojem je riječ bilo takve prirode da bi kršilo sljedeći način. zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije, a samo po sebi ne Postupak pred Osnovnim sudom predstavlja kršenje tog člana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na donošenje 8. Apelant je, 15. studenoga 2001. godine, Osnovnom sudu odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i podnio tužbu protiv B. U. radi predaje u posjed garaže. U tužbi je, Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. između ostalog, naveo da je garaža njegovo vlasništvo, koje je koristio sve do 1993. godine, kada je zbog ratnih okolnosti morao 41. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, otići u izbjeglištvo. Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 9. Osnovni je sud u ovom predmetu, broj P-608/01, održao 42. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke rasprave 11. travnja i 5. lipnja 2002. godine. Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 10. Apelant je na ročištu, održanom 11. travnja 2002. godine, Predsjednik precizirao tužbeni zahtjev identificirajući građevinsku parcelu na Ustavnog suda kojoj je postavljena garaža. Na ročištu, održanom 5. lipnja 2002. Bosne i Hercegovine godine, saslušani su svjedoci koje je predložio apelant. Mato Tadić, s. r. 11. Osnovni je sud Presudom broj P-608/01 od 9. rujna 2002. godine naložio tuženom da preda apelantu prijepornu garažu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u prinudnog izvršenja. predmetu broj AP 695/04, rješavajući apelaciju Š. B., na temelju 12. Presuda Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. rujna 2002. članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. godine je dostavljena apelantu 26. listopada 2002. godine, a točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i tuženom 28. listopada 2002. godine. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 13. Tuženi je na navedenu presudu Osnovnog suda izjavio svoje tvrdnje da predmetni postupak nije završen u razumnom priziv, koji je dostavljen apelantu na odgovor 27. studenoga roku ni poslije donošenja Presude Okružnog suda broj 2002. godine. Gž-802/03 od 3. prosinca 2004. godine. 14. Apelant je, 2. prosinca 2002. godine, Osnovnom sudu 26. Ustavni sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava, dostavio odgovor na priziv tuženog. Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno Prizivni postupak pred Okružnim sudom članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode 15. Okružni je sud, 18. travnja 2003. godine, primio određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima kompletan spis Osnovnog suda broj P-608/01 i predmet je izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. zaveden pod brojem Gž-802/03. 27. Zato, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant 16. Apelant je, 25. lipnja 2003. godine, Okružnom sudu poziva na svoje pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. dostavio urgenciju za rješavanje priziva u ovom predmetu. 28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud 17. Okružni je sud Presudom broj Gž-802/03 od 3. prosinca primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u 2004. godine priziv tuženog odbio i Presudu Osnovnog suda broj Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka P-608/01 od 9. rujna 2002. godine potvrdio. (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj IV - Relevantni propisi 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne 18. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda Republike Srpske", br. 58/03 i 85/03) utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i "Članak 10. garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što 29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se strankama pripadaju u postupku". došlo do ostvarivanja njegovih prava. Također, jedan od temeljnih postulata Europske konvencije je da pravna sredstva, V - Apelacija koja pojedincu stoje na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog a) Navodi iz apelacije sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne 19. Apelant je u apelaciji naglasio da je, 29. studenoga 2002. može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je godine, dao odgovor na priziv koji je izjavio tuženi na Presudu organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. rujna 2002. godine, a potom, povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi 25. lipnja 2003. godine, dostavio i urgenciju Okružnom sudu za Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od donošenje odluke o prizivu. Apelant je istaknuo da "strahuje da 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21). će se prizivni postupak otegnuti u nedogled, iako nema ništa 30. Imajući u vidu navedeno, te uzevši u obzir da je presuda o prijeporno da mu se vrati njegova garaža". prizivu donesena 3. prosinca 2004. godine, Ustavni sud prihvaća 20. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da da je predmetna apelacija dopustiva. predmetni sudski postupak nije završen u razumnom roku u VII - Meritum smislu članka II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i 31. Apelant smatra da prizivni postupak pred Okružnim temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). sudom nije završen u razumnom roku, te da je time povrijeđeno b) Odgovor na apelaciju njegovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije. 21. U odgovoru na apelaciju Okružni je sud naveo da 32. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: konkretan predmet nije okončan zbog neriješenih predmeta ove vrste, kojih Okružni sud ima 5.200 i to iz ranijih godina. Kako "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska predmet, broj Gž-802/03, nije zakonski prioritet, raspoređen je u prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: redovitu proceduru. Međutim, Okružni sud je donio program i raspored rada na rješavanju zaostalih i neriješenih predmeta iz (...) ranijih godina i prema tom programu konkretan predmet bit će (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim završen u ožujku ili travnju 2005. godine. stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". VI - Dopustivost Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, relevantnom dijelu, glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred 23. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u 33. Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio na građansko-pravni spor, tj. tužbu radi predaje u posjed i odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. slobodno raspolaganje garaže koja je apelantovo vlasništvo. 24. U kontekstu prizivne nadležnosti Ustavnog suda iz Dakle, radi se o imovini i predmetni slučaj je građansko-pravne članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se naravi, i u njemu apelant traži donošenje konačne odluke u mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba uključivati samo sve vrste razumnom roku, te je članak 6. stavak 1. Europske konvencije odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluka kada se za primjenjiv u ovom slučaju. takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog a) Složenost predmeta suda broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01). 34. Ustavni sud naglašava da se složenost predmeta mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog stanja konkretnog 25. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju 9. spora, odnosno dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti kao i kolovoza 2004. godine, kada se njegov predmet nalazio kod pravnih pitanja koja treba riješiti. Okružnog suda radi rješavanja o prizivu. Dakle, 9. kolovoza 2004. godine, kada je apelant podnio apelaciju, bile su opravdane 35. U ovom slučaju, Okružni je sud trebao odlučiti o njegove dvojbe da se predmet neće završiti u razumnom roku, izjavljenom prizivu tuženog protiv navedene prvostupanjske posebice kada se ima u vidu da je tužba za predaju garaže bila presude Osnovnog suda. Obzirom na predmet postupka, radnje podnesena 15. studenoga 2001. godine. Apelant nije izmijenio koje je u okviru dokaznog postupka proveo prvostupanjski sud i prizivne navode, Ustavni sud smatra da se postupak ne može ocijeniti kao posebno složen. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 b) Ponašanje podnosioca apelacije Odbija se kao neosnovana apelacija Ž. T., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i 36. U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku Hercegovine broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine i presude ovisi o ponašanju strana koje sudjeluju u postupku (vidi odluku Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava, broj 11541/85 U-10/03 od 16. marta 2004. godine. od 12. travnja 1989. godine, O.I. 70). Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", 37. U konkretnom slučaju apelant je bio nazoćan na svakom "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom ročištu koje je zakazivao Osnovni sud, te apelant nije doprinio glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko duljini postupka. Osim toga, apelant je, 25. lipnja 2003. godine, Distrikta Bosne i Hercegovine". Okružnom sudu dostavio urgenciju za rješavanje priziva. OBRAZLOŽEWE c) Ponašanje suda I - Uvod 38. Apelant se žali na duljinu trajanja prizivnog postupka pred Okružnim sudom. Okružni je sud, 18. travnja 2003. godine, 1. Ž. T. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kog zastupa primio kompletan spis Osnovnog suda, broj P- 608/01, a 3. M. M., advokat iz Brčkog, podnio je 14. avgusta 2004. godine prosinca 2004. godine odlučio o prizivu i donio Presudu broj apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem Gž-802/03, kojom je priziv tuženog odbio i Presudu Osnovnog tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko suda broj P-608/01 od 9. rujna 2002. godine potvrdio. Dakle, Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Apelacioni doista je došlo do odlaganja rješavanja priziva i to za 19 mjeseci, sud) broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine i presude Osnovnog što Okružni sud pravda velikim brojem predmeta iz ranijih suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: godina (5.200 predmeta), zbog čega je donio program i raspored Osnovni sud) broj U-10/03 od 16. marta 2004. godine. rada na rješavanju predmeta iz ranijih godina. II - Postupak pred Ustavnim sudom 39. Preopterećenost sudstva se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Europske 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od konvencije dužne organizirati administriranje pravde tako da Apelacionog suda i Apelacione komisije Vlade Brčko sudovi ispunjavaju zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije. Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Apelaciona Međutim, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države komisija), zatraženo je, 30. avgusta 2004. godine, da dostave ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka odgovore na apelaciju. svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da 3. Apelacioni sud dostavio je odgovor na apelaciju 27. se takva izvanredna situacija popravi (vidi Europski sud za septembra 2004. godine, a Apelaciona komisija 4. oktobra 2004. ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda godine. od 13. srpnja 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). 4. Odgovori Apelacionog suda i Apelacione komisije, u 40. Ustavni sud smatra da broj od 5.200 neriješenih predmeta skladu sa članom 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, iz ranijih godina pred Okružnim sudom predstavlja posebnu dostavljeni su apelantu 11. januara 2005. godine. situaciju, zbog koje je Okružni sud, donošenjem programa i rasporeda rada na rješavanju zaostalih predmeta, poduzeo mjere III - Činjenično stanje da se takva okolnost prevaziđe. U konkretnom slučaju, apelant ne 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i nudi nikakve dokaze i argumente iz kojih bi se moglo zaključiti dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na da je odlaganje o kojem je riječ bilo takve naravi da bi kršilo sljedeći način. zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije, a samo po sebi ne predstavlja kršenje tog članka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni 6. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na donošenje poslove Istočno Sarajevo-Komisija za vraćanje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i nepokretnosti Brčko (u daqnjem tekstu: Komisija za vraćanje Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. nepokretnosti) je donijela Rješenje broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, kojim su apelantu, na osnovu Zakona o 41. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog vraćanju oduzetih nepokretnosti ("Službeni glasnik suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove Republike Srpske", broj 21/96) vraćene nekretnine, koje se odluke. nalaze u k.o. Vujičići, k.o. Bukvik Dowi, k.o. Vitanovići i k.o. 42. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Maoča. Ovo rješenje je poništeno po pravu nadzora Rješenjem Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Apelacione komisije broj 13-472-126/99-AP-486/02 od 25. novembra 2002. godine. Predsjednik 7. Osnovni sud je presudom broj U-10/03 od 16. marta 2004. Ustavnog suda godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Bosne i Hercegovine Už-21/04 od 30. juna 2004. godine, odbio apelantovu tužbu Mato Tadić, v. r. izjavljenu protiv navedenog rješewa Apelacione komisije. 8. U obrazloženju osporenih presuda je navedeno da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u utvrđeno da su apelantu, Rješenjem Komisije za vraćanje predmetu broj AP 715/04, rješavajući apelaciju Ž. T., na osnovu nepokretnosti broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i vraćene nekretnine koje se nalaze na području Federacije BiH, a na osnovu Zakona o vraćanju oduzetih nepokretnosti člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/96), koji nije Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", mogao da se primijeni u ovom slučaju, jer su, shodno krajwoj broj 2/04), u sastavu: odluci Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske Mato Tadić, predsjednik granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine, entiteti delegirali Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoja Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik ovlašćewa u vezi sa upravljanjem u predratnoj opštini Brčko. Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik IV - Relevantni propisi Valerija Galić, sudija 9. Zakon o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Jovo Rosić, sudija Hercegovine", broj 3/00) na sjednici, održanoj 17. februara 2005. godine, donio je "Član 243 u relevantnom dijelu glasi: 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 1. Rješenje koje je konačno u upravnom postupku, V - Apelacija Apelaciona komisija će poništiti po pravu nadzora. a) Navodi iz apelacije Š...Ć 14. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali da mu 5. Ako ga je donio mjesno nenadležan organ. je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Član 244 u relevantnom dijelu glasi: Hercegovine, člana 6 Evropske konvencije za zaštitu qudskih 1. Apelaciona komisija može da poništi ili ukine prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska rješenje po pravu nadzora. konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da su osporene presude nezakonite, te da Š...Ć Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ne može da ima jaču pravnu snagu od Zakona o 3. Rješenje o poništenju na osnovu tačaka 1, 2 i 3, stava 1 upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u člana 243 ovog zakona može da se donese u roku od pet godina, a daqnjem tekstu: Zakon o upravnom postupku). Apelant smatra na osnovu tačke 4 stav 1 tog člana -u roku od jedne godine od da je u konkretnom slučaju prekršena odredba člana 244 Zakona dana kada je rješenje postalo konačno u upravnom postupku. o upravnom postupku u pogledu roka za poništenje rješewa. 10. Ispravka Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta b) Odgovor na apelaciju Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 8/04 od 30. marta 2004. godine) 15. Apelacioni sud navodi da ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju svoje osporene presude. Sud ističe da je navedena "U članu 244 stav 3 Zakona o upravnom postupku Brčko presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko zakonima i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 3/00), umjesto riječi 16. Apelaciona komisija, u svom odgovoru na apelaciju, "tačke 4" treba da stoje riječi "tačke 5". navodi da njenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava, 11. Konačna odluka Arbitražnog tribunala za spor oko te da je kao drugostepeni organ pravilno odlučila o ovoj međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. upravnoj stvari. Stoga predlaže da se apelacija podnesena godine. protiv osporene presude odbije kao neosnovana. "Tačka 9 VI - Dopustivost Na osnovu obaveza koje su preuzeli Bosna i Hercegovina i 17. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, oba entiteta u pogledu "neodložnog sprovođewa" odluke Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima Tribunala, i od dana koji odredi Supervizor, smatraće se da su koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora entiteti delegirali svoja ovlašćewa vezana za upravljanje u zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. predratnoj opštini Brčko novoj ustanovi multietničkoj demokratskoj vladi poznatoj kao "Brčko Distrikt Bosne i 18. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Hercegovine" pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Hercegovine. Pravni efekat će se sastojati u trajnom presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi prestanku ovlašćewa oba entiteta na teritoriji opštine efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u i njenom ponovnom uspostavljanju u oblik jedinstvene roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio administrativne jedinice." odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 12. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 1/00) je presuda Apelacionog suda, broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova "Član 1 u relevantnom dijelu glasi: mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 14. avgusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 2. Ovlašćewa Distrikta o pitanju lokalne samouprave stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava rezultati su delegiranje Vladi Distrikta od strane oba i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. entiteta svih ovlašćewa u vezi sa upravom na teritoriji predratne opštine definisane u članu 5 ovog statuta, tj. 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i delegirawa svih ovlašćewa koja su prethodno vršili Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika entiteti i tri opštinske vlade. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 3. Entiteti u okviru Distrikta izvršavaju samo one funkcije i ovlašćewa koje su im povjerene odredbama ovog VII - Meritum statuta u trenutku wihovog stupawa na snagu. Nijednom od entiteta vlasti Distrikta neće dodijeliti ili povjeriti 21. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3 e) i k) bilo koju funkciju upravljanja ili ovlašćenje koje nije Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 Evropske konvencije i posebno dodijeljeno ili povjereno odredbama ovog statuta u člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. trenutku njegovog stupawa na snagu. Pravo na pravično suđenje Član 50 u relevantnom dijelu glasi: 22. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 1. Gradonačelnik je odgovoran za sprovođenje zakona. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju 2. Gradonačelnik je odgovoran Skupštini za pravilno qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona rukovođenje i upravljanje Distriktom." obuhvataju: 13. Zakon o izvršnoj vlasti Brčko Distrikta Bosne i (...) Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Hercegovine", broj 2/00) stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." "Član 9 u relevantnom dijelu glasi: 23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: Gradonačelnik ima sljedeće nadležnosti: "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Š...Ć osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom 7. donosi opšte akte Distrikta u vezi sa pitawima koja roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom nisu u nadležnosti Skupštine. ustanovljenim sudom. Š...Ć" 8. imenuje Apelacionu komisiju za rješavanje u drugostepenom upravnom postupku. 24. Shodno članu II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje se svakome pravo da Š...Ć" iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi Evropske konvencije. sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud za qudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara Ostali navodi 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). Međutim, da bi u 34. Ustavni sud smatra da, u svjetlu zakqučka donesenog u potpunosti bilo respektovano pravo na pravično suđenje, pogledu povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i neophodno je da se ispune svi zahtjevi koji su sadržani u članu 6 člana 6 stav 1 Evropske konvencije, nije neophodno da razmatra Evropske konvencije. ostale apelantove navode. 25. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđivanje građanskih prava apelanta, te je član 6 VIII - Zakqučak Evropske konvencije primjenqiv. 35. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na 26. Apelaciona komisija je po službenoj dužnosti, na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i osnovu Instrukcije gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer se apelant žali na Hercegovine, a na osnovu relevantnih odredbi Zakona o pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a upravnom postupku, poništila prvostepeno rješenje kojim su Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi apelantu vraćene nekretnine, jer se predmetne nekretnine ukazivali da je postupak bio nepravičan. nalaze na području Federacije BiH. Tačkom 9 Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u 36. Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61 st. 1 i 3 oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine, entiteti su delegirali Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoja ovlašćewa u kao u dispozitivu ove odluke. vezi sa upravljanjem u predratnoj opštini Brčko. 37. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 27. Shodno odredbi člana 243 stav 1 tačka 5 Zakona o Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. upravnom postupku, rješenje koje je konačno u upravnom Predsjednik postupku Apelaciona komisija će poništiti po pravu nadzora, Ustavnog suda ako ga je donio mjesno nenadležni organ, dakle, u stvari koja nije vezana za područje njegovog djelovawa. Bosne i Hercegovine Mato Tadić, s. r. 28. Sudovi su u osporenim presudama ocijenili da je Apelaciona komisija postupak u ovom predmetnom slučaju provela saglasno relevantnim zakonskim propisima. Nesporno je utvrđeno da su apelantu vraćene nekretnine koje se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u nalaze van područja Republike Srpske, a da je Zakon o vraćanju predmetu broj AP 715/04, rješavajući apelaciju Ž. T., na osnovu oduzetih nepokretnosti donijela Republika Srpska, te da su člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka njeni organi, formirani saglasno odredbama ovog zakona, bili 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i nadležni da vrate nekretnine samo na području tog entiteta, Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i ukoliko su ispunjeni uslovi za to. Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 29. Apelant navodi da bi prihvatanjem stava Apelacionog Mato Tadić, predsjednik suda građani živjeli u situaciji apsolutne pravne Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik nesigurnosti, te da Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ne može da ima jaču pravnu Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik snagu od Zakona o upravnom postupku. Valerija Galić, sudija 30. Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije Jovo Rosić, sudija predstavljala pravni osnov za poništenje pravosnažnog na sjednici, održanoj 17. februara 2005. godine, donio je Rješewa Komisije za vraćanje nepokretnosti Brčko broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, s obzirom da je navedenom 1 Instrukcijom samo dato uputstvo, odnosno određen rok za ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU postupanje Apelacione komisije za poništenje nezakonitih Odbija se kao neosnovana apelacija Ž. T., podnesena protiv rješewa po pravu nadzora, po službenoj dužnosti. presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 31. U odnosu na žalbeni navod apelanta da je Apelaciona broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine i presude Osnovnog suda komisija poništila pravosnažno, a ne konačno rješenje i da je Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-10/03 od 16. marta postupila suprotno članu 244 Zakona o upravnom postupku, 2004. godine. Ustavni sud nalazi da je apelant isti prigovor istakao i u Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim žalbi Apelacionom sudu protiv prvostepene presude. novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike 32. U pogledu ovih apelantovih žalbenih navoda, Ustavni Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i sud podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim Hercegovine". postupcima ograničena "na pitawa koja su sadržana u ovom OBRAZLOŽENJE Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili I - Uvod zakon redovni sudovi, sem u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. ukoliko je neki 1. Ž. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko M. M., advokat iz Brčkog, podnio je 14. augusta 2004. godine ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je došlo do tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim sud) broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine i presude Osnovnog slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, Osnovni sud) broj U-10/03 od 16. marta 2004. godine. objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 25/02). Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne II - Postupak pred Ustavnim sudom odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekat preispituje sve dok se radi o tumačenju 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, navedenih odredbi. od Apelacionog suda i Apelacione komisije Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona 33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqučuje da u komisija), zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, da dostave konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz odgovore na apelaciju. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 3. Apelacioni sud dostavio je odgovor na apelaciju 27. predratnoj općini Brčko novoj ustanovi multietničkoj septembra 2004. godine, a Apelaciona komisija 4. oktobra 2004. demokratskoj vladi poznatoj kao "Brčko Distrikt Bosne i godine. Hercegovine" pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Pravni efekt će se sastojati u trajnom prestanku 4. Odgovori Apelacionog suda i Apelacione komisije, u ovlaštenja oba entiteta na teritoriji općine i njenom ponovnom skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, uspostavljanju u oblik jedinstvene administrativne jedinice." dostavljeni su apelantu 11. januara 2005. godine. 12. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni III - Činjenično stanje glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 1/00) 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i "Član 1. u relevantnom dijelu glasi: dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 2. Ovlasti Distrikta po pitanju lokalne samouprave rezultati slijedeći način. su delegiranje Vladi Distrikta od strane oba entiteta svih ovlasti 6. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne u vezi sa upravom na teritoriji predratne općine definirane u poslove Istočno Sarajevo-Komisija za vraćanje nepokretnosti članu 5. ovog statuta, tj. delegiranja svih ovlasti koje su Brčko (u daljnjem tekstu: Komisija za vraćanje nepokretnosti) je prethodno vršili entiteti i tri općinske vlade. donijela Rješenje broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, kojim su apelantu, na osnovu Zakona o vraćanju oduzetih 3. Entiteti u okviru Distrikta izvršavaju samo one funkcije i nepokretnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/96) ovlasti koje su im povjerene odredbama ovog statuta u trenutku vraćene nekretnine, koje se nalaze u k.o. Vujičići, k.o. Bukvik njihovog stupanja na snagu. Nijednom od entiteta vlasti Donji, k.o. Vitanovići i k.o. Maoča. Ovo rješenje je poništeno po Distrikta neće dodijeliti ili povjeriti bilo koju funkciju pravu nadzora Rješenjem Apelacione komisije broj upravljanja ili ovlast koja nije posebno dodijeljena ili povjerena 13-472-126/99-AP-486/02 od 25. novembra 2002. godine. odredbama ovog statuta u trenutku njegovog stupanja na snagu. 7. Osnovni sud je presudom broj U-10/03 od 16. marta 2004. Član 50. u relevantnom dijelu glasi: godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj 1. Gradonačelnik je odgovoran za provođenje zakona. Už-21/04 od 30. juna 2004. godine, odbio apelantovu tužbu izjavljenu protiv navedenog rješenja Apelacione komisije. 2. Gradonačelnik je odgovoran Skupštini za pravilno rukovođenje i upravljanje Distriktom." 8. U obrazloženju osporenih presuda je navedeno da je utvrđeno da su apelantu, Rješenjem Komisije za vraćanje 13. Zakon o izvršnoj vlasti Brčko Distrikta Bosne i nepokretnosti broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i vraćene nekretnine koje se nalaze na području Federacije BiH, a Hercegovine", broj 2/00) na osnovu Zakona o vraćanju oduzetih nepokretnosti ("Službeni "Član 9. u relevantnom dijelu glasi: glasnik Republike Srpske", broj 21/96), koji se nije mogao primijeniti u ovom slučaju, jer su, prema konačnoj odluci Gradonačelnik ima sljedeće nadležnosti: Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine, entiteti delegirali Š...Ć Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoja ovlaštenja u 7. donosi opće akte Distrikta u vezi sa pitanjima koja nisu u vezi sa upravljanjem u predratnoj općini Brčko. nadležnosti Skupštine. IV - Relevantni propisi 8. imenuje Apelacionu komisiju za rješavanje u drugostepenom upravnom postupku. 9. Zakon o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Š...Ć" Hercegovine", broj 3/00) V - Apelacija "Član 243. u relevantnom dijelu glasi: a) Navodi iz apelacije 1. Rješenje koje je konačno u upravnom postupku, 14. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da mu je Apelaciona komisija će poništiti po pravu nadzora. osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i Š...Ć pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih 5. Ako ga je donio mjesno nenadležan organ. prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Član 244. u relevantnom dijelu glasi: konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da su osporene presude nezakonite, te da 1. Apelaciona komisija može poništiti ili ukinuti rješenje po Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine pravu nadzora. ne može imati jaču pravnu snagu od Zakona o upravnom Š...Ć postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o upravnom postupku). Apelant smatra da je u 3. Rješenje o poništenju na osnovu tačaka 1, 2. i 3., stava 1. konkretnom slučaju prekršena odredba člana 244. Zakona o člana 243. ovog zakona može se donijeti u roku od pet godina, a upravnom postupku u pogledu roka za poništenje rješenja. na osnovu tačke 4. stav 1. tog člana -u roku od jedne godine od dana kada je rješenje postalo konačno u upravnom postupku. b) Odgovor na apelaciju 10. Ispravka Zakona o upravnom postupku Brčko 15. Apelacioni sud navodi da ostaje kod razloga navedenih u Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko obrazloženju svoje osporene presude. Sud ističe da je navedena Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 8/04 od 30. marta 2004. presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim zakonima i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. godine) 16. Apelaciona komisija, u svom odgovoru na apelaciju, "U članu 244. stav 3. Zakona o upravnom postupku Brčko navodi da njenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava, Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta te da je kao drugostepeni organ pravilno odlučila o ovoj upravnoj Bosne i Hercegovine", broj 3/00), umjesto riječi "tačke 4" treba stvari. Stoga predlaže da se apelacija podnesena protiv osporene da stoje riječi "tačke 5". presude odbije kao neosnovana. 11. Konačna odluka Arbitražnog tribunala za spor oko VI - Dopustivost međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine. 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja "Tačka 9. su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora Na osnovu obaveza koje su preuzeli Bosna i Hercegovina i zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. oba entiteta u pogledu "neodložnog provođenja" odluke 18. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog Tribunala, i od dana koji odredi Supervizor, smatrat će se da su suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv entiteti delegirali svoja ovlaštenja vezana za upravljanje u presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u da Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Hercegovine ne može imati jaču pravnu snagu od Zakona o odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. upravnom postupku. 19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom 30. Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju Instrukcija je presuda Apelacionog suda, broj Už-21/04 od 30. juna 2004. gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova predstavljala pravnu osnovu za poništenje pravosnažnog mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 14. augusta Rješenja Komisije za vraćanje nepokretnosti Brčko broj 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, s obzirom da je stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava navedenom Instrukcijom samo dato uputstvo, odnosno određen i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. rok za postupanje Apelacione komisije za poništenje nezakonitih 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i rješenja po pravu nadzora, po službenoj dužnosti. Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika 31. U odnosu na žalbeni navod apelanta da je Apelaciona Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija komisija poništila pravosnažno, a ne konačno rješenje i da je ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. postupila suprotno članu 244. Zakona o upravnom postupku, VII - Meritum Ustavni sud nalazi da je apelant isti prigovor istakao i u žalbi Apelacionom sudu protiv prvostepene presude. 21. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) i k) 32. U pogledu ovih apelantovih žalbenih navoda, Ustavni Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije i sud podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Pravo na pravično suđenje Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, 22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili (...) diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi 23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, objavljenu u "Službenom dijelu, glasi: glasniku BiH", broj 25/02). Ustavni sud smatra da sudovi nisu "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u Š...Ć" konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 24. Prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. konvencije. stav 1. Evropske konvencije garantira se svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova Ostali navodi građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa 34. Ustavni sud smatra da, u svjetlu zaključka donesenog u krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud za ljudska prava, pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati godine, serija A, broj 18, stav 36). Međutim, da bi u potpunosti ostale apelantove navode. bilo respektirano pravo na pravično suđenje, neophodno je da se VIII - Zaključak ispune svi zahtjevi koji su sadržani u članu 6. Evropske konvencije. 35. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 25. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelant žali na se odnosi na utvrđivanje građanskih prava apelanta, te je član 6. pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi 26. Apelaciona komisija je po službenoj dužnosti, na osnovu ukazivali da je postupak bio nepravičan. Instrukcije gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, 36. Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. a na osnovu relevantnih odredbi Zakona o upravnom postupku, Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio poništila prvostepeno rješenje kojim su apelantu vraćene nekretnine, jer se predmetne nekretnine nalaze na području kao u dispozitivu ove odluke. Federacije BiH. Tačkom 9. Konačne odluke Arbitražnog 37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 5. marta 1999. godine, entiteti su delegirali Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoja ovlaštenja u vezi sa Predsjednik upravljanjem u predratnoj općini Brčko. Ustavnog suda 27. Prema odredbi člana 243. stav 1. tačka 5. Zakona o Bosne i Hercegovine upravnom postupku, rješenje koje je konačno u upravnom Mato Tadić, s. r. postupku Apelaciona komisija će poništiti po pravu nadzora, ako ga je donio mjesno nenadležni organ, dakle, u stvari koja nije vezana za područje njegovog djelovanja. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u 28. Sudovi su u osporenim presudama ocijenili da je predmetu broj AP 715/04, rješavajući apelaciju Ž. T., na temelju Apelaciona komisija postupak u ovom predmetnom slučaju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. provela saglasno relevantnim zakonskim propisima. Nesporno je točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i utvrđeno da su apelantu vraćene nekretnine koje se nalaze van Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i područja Republike Srpske, a da je Zakon o vraćanju oduzetih Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: nepokretnosti donijela Republika Srpska, te da su njeni organi, formirani saglasno odredbama ovog zakona, bili nadležni da Mato Tadić, predsjednik vrate nekretnine samo na području tog entiteta, ukoliko su Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik ispunjeni uvjeti za to. 29. Apelant navodi da bi prihvatanjem stava Apelacionog Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik suda građani živjeli u situaciji apsolutne pravne nesigurnosti, te Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudac "Članak 243. u relevantnom dijelu glasi: na sjednici, održanoj 17. veljače 2005. godine, donio 1. Rješenje koje je konačno u upravnom postupku, Prizivno 1 povjerenstvo će poništiti po pravu nadzora. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Š...Ć Odbija se kao neutemeljena apelacija Ž. T., podnesena protiv 5. Ako ga je donio mjesno mjerodavno tijelo. presude Prizivnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Už-21/04 od 30. lipnja 2004. godine i presude Osnovnog Članak 244. u relevantnom dijelu glasi: suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-10/03 od 16. 1. Prizivno povjerenstvo može poništiti ili ukinuti rješenje po ožujka 2004. godine. pravu nadzora. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim Š...Ć novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i 3. Rješenje o poništenju na temelju točaka 1, 2. i 3., stavak 1. Hercegovine". članka 243. ovog zakona može se donijeti u roku od pet godina, a OBRAZLOŽENJE na temelju točke 4. stav 1. tog članka - u roku od jedne godine od dana kada je rješenje postalo konačno u upravnom postupku. I - Uvod 10. Ispravka Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta 1. Ž. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i M. M., odvjetnik iz Brčkog, podnio je 14. kolovoza 2004. godine Hercegovine", broj 8/04 od 30. ožujka 2004. godine) apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem "U članku 244. stavak 3. Zakona o upravnom postupku Brčko tekstu: Ustavni sud) protiv presude Prizivnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prizivni sud) Bosne i Hercegovine", broj 3/00), umjesto riječi "točke 4" treba broj Už-21/04 od 30. lipnja 2004. godine i presude Osnovnog da stoje riječi "točke 5". suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj U-10/03 od 16. ožujka 2004. godine. 11. Konačna odluka Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. ožujka 1999. II - Postupak pred Ustavnim sudom godine. 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, "Točka 9. od Prizivnog suda i Prizivnog povjerenstva Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prizivna Na temelju obveza koje su preuzeli Bosna i Hercegovina i oba povjerenstvo), zatraženo je, 30. kolovoza 2004. godine, da entiteta glede "neodložnog provođenja" odluke Tribunala, i od dostave odgovore na apelaciju. dana koji odredi Supervizor, smatrat će se da su entiteti delegirali 3. Prizivni je sud dostavio odgovor na apelaciju 27. rujna svoje ovlasti vezane za upravljanje u predratnoj općini Brčko 2004. godine, a Prizivno povjerenstvo 4. listopada 2004. godine. novoj ustanovi multietničkoj demokratskoj vladi poznatoj kao "Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine" pod ekskluzivnim 4. Odgovori Prizivnog suda i Prizivnog povjerenstva, suverenitetom Bosne i Hercegovine. Pravni efekt će se sastojati u sukladno članku 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, trajnom prestanku ovlasti oba entiteta na teritoriju općine i dostavljeni su apelantu 11. siječnja 2005. godine. njezinom ponovnom uspostavljanju u oblik jedinstvene III - Činjenično stanje administrativne jedinice." 12. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 1/00) dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način. "Članak 1. u relevantnom dijelu glasi: 6. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne 2. Ovlasti Distrikta o pitanju lokalne samouprave rezultati su poslove Istočno Sarajevo-Povjerenstvo za vraćanje delegiranje Vladi Distrikta od strane oba entiteta svih ovlasti u nepokretnosti Brčko (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za svezi uprave na teritoriju predratne općine definirane u članku 5. vraćanje nepokretnosti) je donijelo Rješenje broj 13-472-126/99 ovog statuta, tj. delegiranja svih ovlasti koje su prethodno vršili od 6. ožujka 2000. godine, kojim su apelantu, na temelju Zakona entiteti i tri općinske vlade. o vraćanju oduzetih nepokretnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/96) vraćene nekretnine, koje se nalaze u k.o. 3. Entiteti u okviru Distrikta izvršavaju samo one funkcije i Vujičići, k.o. Bukvik Donji, k.o. Vitanovići i k.o. Maoča. Ovo je ovlasti koje su im povjerene odredbama ovog statuta u trenutku rješenje poništeno po pravu nadzora Rješenjem Prizivnog njihovog stupanja na snagu. Nijednom od entiteta vlasti povjerenstva broj 13-472-126/99-AP-486/02 od 25. studenoga Distrikta neće dodijeliti ili povjeriti bilo koju funkciju 2002. godine. upravljanja ili ovlast koja nije posebno dodijeljena ili povjerena odredbama ovog statuta u trenutku njegovog stupanja na snagu. 7. Osnovni je sud presudom broj U-10/03 od 16. ožujka 2004. godine, koja je potvrđena presudom Prizivnog suda broj Članak 50. u relevantnom dijelu glasi: Už-21/04 od 30. lipnja 2004. godine, odbio apelantovu tužbu 1. Gradonačelnik je odgovoran za provođenje zakona. izjavljenu protiv navedenog rješenja Prizivnog povjerenstva. 2. Gradonačelnik je odgovoran Skupštini za pravilno 8. U obrazloženju pobijanih presuda je navedeno da je rukovođenje i upravljanje Distriktom." utvrđeno da su apelantu, Rješenjem Povjerenstvo za vraćanje nepokretnosti broj 13-472-126/99 od 6. ožujka 2000. godine, 13. Zakon o izvršnoj vlasti Brčko Distrikta Bosne i vraćene nekretnine koje se nalaze na području Federacije BiH, a Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i na temelju Zakona o vraćanju oduzetih nepokretnosti ("Službeni Hercegovine", broj 2/00) glasnik Republike Srpske", broj 21/96), koji se nije mogao primijeniti u ovom slučaju, jer su, prema konačnoj odluci "Članak 9. u relevantnom dijelu glasi: Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u Gradonačelnik ima sljedeće nadležnosti: oblasti Brčko od 5. ožujka 1999. godine, entiteti delegirali Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoje ovlasti u svezi Š...Ć upravljanja u predratnoj općini Brčko. 7. donosi opće akte Distrikta u svezi pitanja koja nisu u IV - Relevantni propisi nadležnosti Skupštine. 9. Zakon o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i 8. imenuje Prizivno povjerenstvo za rješavanje u Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i drugostupanjskom upravnom postupku. Hercegovine", broj 3/00) Š...Ć" 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. V - Apelacija prava u svezi kaznenog postupka" (vidi Europski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. veljače a) Navodi iz apelacije 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36). Međutim, da bi u 14. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da mu je potpunosti bilo respektirano pravo na pravično suđenje, nužno je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i ispuniti sve zahtjeve koji su sadržani u članku 6. Europske pravo na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i konvencije. Hercegovine, članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska 25. Postupak pred redovitim sudovima u konkretnom slučaju konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. se odnosi na utvrđivanje građanskih prava apelanta, te je članak Apelant se žali da su pobijane presude nezakonite, te da 6. Europske konvencije primjenjiv. Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 26. Prizivno je povjerenstvo po službenoj dužnosti, na ne može imati jaču pravnu snagu od Zakona o upravnom temelju Instrukcije gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem Hercegovine, a na temelju relevantnih odredbi Zakona o tekstu: Zakon o upravnom postupku). Apelant smatra da je u upravnom postupku, poništilo prvostupanjsko rješenje kojim su konkretnom slučaju prekršena odredba članka 244. Zakona o apelantu vraćene nekretnine, jer se predmetne nekretnine nalaze upravnom postupku glede roka za poništenje rješenja. na području Federacije BiH. Točkom 9. Konačne odluke b) Odgovor na apelaciju Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. ožujka 1999. godine, entiteti su delegirali 15. Prizivni sud navodi da ostaje kod razloga navedenih u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoje ovlasti u svezi obrazloženju svoje pobijane presude. Sud ističe da je navedena upravljanja u predratnoj općini Brčko. presuda donesena sukladno procesnim i materijalnim zakonima i predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. 27. Prema odredbi članka 243. stavak 1. točka 5. Zakona o 16. Prizivno povjerenstvo, u svom odgovoru na apelaciju, upravnom postupku, rješenje koje je konačno u upravnom navodi da njegovim rješenjem nisu povrijeđena apelantova postupku Prizivno će povjerenstvo poništiti po pravu nadzora, prava, te da je kao drugostupanjsko tijelo pravilno odlučilo o ovoj ako ga je donijelo mjesno mjerodavno tijelo, dakle, u stvari koja upravnoj stvari. Zato predlaže da se apelacija podnesena protiv nije vezana za područje njegovog djelovanja. pobijane presude odbije kao neutemeljena. 28. Sudovi su u pobijanim presudama ocijenili da je Prizivno VI - Dopustivost povjerenstvo postupak u ovom predmetnom slučaju provelo 17. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, suglasno relevantnim zakonskim propisima. Neprijeporno je Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su utvrđeno da su apelantu vraćene nekretnine koje se nalaze van sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora područja Republike Srpske, a da je Zakon o vraćanju oduzetih zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nepokretnosti donijela Republika Srpska, te da su njezini organi, formirani suglasno odredbama ovog zakona, bili mjerodavni 18. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog vratiti nekretnine samo na području tog entiteta, ukoliko su suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv ispunjeni uvjeti za to. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u 29. Apelant navodi da bi prihvaćanjem stava Prizivnog suda roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio građani živjeli u situaciji apsolutne pravne nesigurnosti, te da odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ne može imati jaču pravnu snagu od Zakona o upravnom 19. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je postupku. presuda Prizivnog suda, broj Už-21/04 od 30. lipnja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova 30. Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju Instrukcija mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 14. gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije kolovoza 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano predstavljala pravnu osnovu za poništenje pravomoćnog člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, Rješenja Povjerenstva za vraćanje nepokretnosti Brčko broj apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika 13-472-126/99 od 6. ožujka 2000. godine, obzirom da je Ustavnog suda. navedenom Instrukcijom samo data uputa, odnosno određen rok 20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i za postupanje Prizivnog povjerenstva za poništenje nezakonitih Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. rješenja po pravu nadzora, po službenoj dužnosti. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 31. U odnosu na prizivni navod apelanta da je Prizivno povjerenstvo poništilo pravooćno, a ne konačno rješenje i da je VII - Meritum postupilo oprečno članku 244. Zakona o upravnom postupku, 21. Apelant se žali na povredu prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustavni sud nalazi da je apelant isti prigovor istaknuo i u prizivu Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. Europske konvencije i Apelacionom sudu protiv prvostupanjske presude. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 32. Glede ovih apelantovih prizivnih navoda, Ustavni sud Pravo na pravično suđenje podsjeća da je njegova nadležnost u prizivnim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da 22. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati činjenično stanje ili "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. ukoliko je neki redoviti sud pogrešno (...) protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke". diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na 23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko dijelu, glasi: utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, objavljenu u "Službenom osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima glasniku BiH", broj 25/02). Ustavni sud smatra da sudovi nisu pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" odluka, te da Ustavni sud nije mjerodavan taj aspekt preispitivati sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi. 24. Prema članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije garantira se svakomu 33. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da u pravo iznošenja pred sud bilo kojeg zahtjeva koji se odnosi na konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz članka njegova građanska prava i obveze, kao i da ima "pravo na II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. pravično suđenje u građanskim i kaznenim stvarima i druga Europske konvencije. tužiocu, na ime neophodnog ulagawa u stan na kom je apelant Ostali navodi nosilac stanarskog prava, isplati iznos od 5.169,08 KM sa 34. Ustavni sud smatra da, u svjetlu zaključka donesenog zakonskom zateznom kamatom, počevši od 22. septembra 2000. glede povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i godine do isplate i troškove postupka u iznosu od 871,00 KM u članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati roku od 15 dana, pod prijetwom izvršewa. ostale apelantove navode. IV - Relevantni propisi VIII - Zaključak 6. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", 35. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na broj 53/03) pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i "Član 456 članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a (1) Ako je prije stupawa na snagu ovog zakona donesena Ustavni sud nije ustvrdio da postoje drugi elementi koji bi prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim ukazivali da je postupak bio nepravičan. sudom završava, daqwi postupak provešće se shodno dosadašwim propisima. 36. Polazeći od navedenog, a na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio (2) Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana, u postupku po kao u dispozitivu ove odluke. pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stupawa na snagu ovog zakona 37. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke umjesto odredbi čl. 344 do 346, čl. 351 do 355 i čl. 377 do 379 Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", br. Predsjednik 42/98 i 3/99) primjewivaće se odredbe čl. 217 do 220, čl. 227 do Ustavnog suda 229 i čl. 249 do 251 ovog zakona. Bosne i Hercegovine (3) Ako nakon stupawa na snagu ovog zakona bude ukinuta Mato Tadić, v. r. prvostepena odluka iz stava 1 ovog člana, daqwi postupak provešće se shodno ovom zakonu." Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", predmetu broj AP 721/04, rješavajući apelaciju Č. B., na osnovu br. 42/98 i 3/99) člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i "Član 347 člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom 2/04), u sastavu: dijelu u kom se osporava žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kom se dijelu presuda osporava, drugostepeni sud uzeće da se Mato Tadić, predsjednik presuda osporava u dijelu u kom stranka nije uspjela u sporu. Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz Hatixa Haxiosmanović, sudija člana 336 stav 2 ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Jovo Rosić, sudija Član 350 na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a ni razlozi Odbija se kao neosnovana apelacija Č. B., podnesena protiv na koje pazi po službenoj dužnosti." presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-2022/03 od 29. jula 2004. godine i presude Opštinskog suda u Zavidovićima broj Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim P-745/00 od 10. septembra 2003. godine. stanovima ("Službene novine FBiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 30/01 i 56/01) Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službe- nim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom "Član 18.a) glasniku Republike Srpske". Lice čije je stanarsko pravo prestalo shodno članu 2 ovog OBRAZLOŽEWE zakona, a koje je uložilo svoja lična sredstva na ime neophodnih troškova u stanu, ima pravo na povrat tih I - Uvod sredstava od bivšeg nosioca stanarskog prava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 1. Č. B. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića podnio je, 29/78 i 39/86 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94). 8. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Postupak povrata sredstava shodno važećem Zakonu o Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude obligacionim odnosima može da započne od dana kada je Kantonalnog suda u Zenici (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) prethodni nosilac stanarskog prava vratio stan u posjed." broj Gž-2022/03 od 29. jula 2004. godine i presude Opštinskog suda u Zavidovićima (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", P-745/00 od 10. septembra 2003. godine. br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) II - Postupak pred Ustavnim sudom "Član 154 stav 1 (1) Ko drugome uzrokuje štetu dužan je da je nadoknadi ako 2. Na osnovu člana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Kantonalnog suda i Opštinskog suda zatraženo je, 10. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. (2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od koje potiče povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na 3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 23. novembra 2004. krivicu. godine, a Opštinski sud 26. novembra 2004. godine. (3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim 4. Ustavni sud je, u skladu sa članom 25 stav 2 Poslovnika slučajevima predviđenim zakonom." Ustavnog suda, navedene odgovore dostavio apelantu. V - Apelacija III - Činjenično stanje a) Navodi iz apelacije 5. Opštinski sud je presudom broj P-745/00 od 10. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 7. Apelant navodi da osporene presude krše njegovo pravo Gž-2022/03 od 29. jula 2004. godine, obavezao apelanta da na pravično suđenje u građanskim stvarima i pravo na mirno 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. uživanje imovine koja su svakom licu zagarantovana članom relevantne zakone. Apelant tvrdi da prvostepeni sud nije II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 naveo jasne i potpune razloge na osnovu kojih je ulagawa Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih tužioca u njegov stan ocijenio neophodnim. Apelant smatra da sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1 je prilikom ocjene neophodnosti ulagawa u njegov stan Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. zanemareno da je stan stalno korišćen od njegovog odlaska, u maju 1992. godine, do useljewa tužioca u februaru 1997. godine, b) Odgovor na apelaciju zatim, da zapisnik nadležnog organa Opštine Zavidovići od 8. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da su 19. februara 1997. godine pokazuje da je stan u vrijeme navodi apelacije neosnovani i da ih kao takve treba odbiti, jer apelantovog useljewa bio useqiv, te da nije sporno da su radovi, su osporavane odluke zakonite i pravilne, s obzirom da su koji su navedeni u nalazu vještaka, stvarno i izvršeni u stanu, donesene u skladu sa relevantnim odredbama člana 18.a) stav 1 ali da je nejasno na osnovu kojih parametara je vještak utvrdio Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i da su radovi bili neophodni. Apelant takođe osporava i odluku članom 154 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima. o troškovima postupka tvrdeći da su troškovi uzrokovani Kantonalni sud je, stoga, zakqučio da osporavane presude nisu radom suda. mogle da povrijede apelantova ustavna prava na pravično suđenje i na mirno uživanje imovine. 18. U pogledu apelantovih navoda da su Opštinski i 9. Opštinski sud smatra da je predmetna apelacija Kantonalni sud pogrešno primijenili pozitivno-pravne neosnovana i da je kao takvu treba odbaciti. Prema mišljenju propise relevantnih zakona u ovom sporu, Ustavni sud smatra Opštinskog suda, apelacija se sadržajno ne odnosi na povrede da je apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda (član VI/3 b) apelantovih ustavnih prava, već na stvari koje mogu da budu Ustava Bosne i Hercegovine), u skladu sa ustaljenom praksom razlog da se podnese žalba ili eventualno neki vanredni (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 64/02 od 24. oktobra 2003. pravni lijek, jer iz utvrđenog činjeničnog stawa ovog predmeta godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 8/04, ne proizlazi da su apelantu povrijeđena zagarantovana prava. tačka 45), ograničena na "pitawa koja su sadržana u ovom Opštinski sud je, stoga, ostao kod stanovišta datog u Ustavu". Ustavni sud, shodno tome, nije nadležan da prvostepenoj presudi. preispituje odluke redovnih sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stawa ili tumačewa i primjene nižerangiranog VI - Dopustivost prava, sve dok te odluke ne povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj kada redovni sudovi zanemaruju ustavna 10. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, prava ili ih pogrešno primjenjuju, ukqučujući slučajeve kada Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima je primjena prava očigledno proizvoqna, kad je relevantni koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zakon sam po sebi neustavan ili ako su povrijeđeni osnovni zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. proceduralni principi (pravo na pravičan postupak, pravo na 11. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv slučajevima). presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u 19. Ustavni sud, s jedne strane, primjećuje da apelant nije roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio osporavao ni jednu procesnu radnju pri donošenju osporavanih odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. presuda, niti su utvrđene bitne povrede odredbi parničnog 12. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Sud je odluku je presuda Kantonalnog suda, protiv koje nema drugih donio primjenom odgovarajućih zakonskih odredbi, tj. člana efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, 350 Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", osporena presuda Kantonalnog suda donesena je 29. jula 2004. br. 43/98 i 3/39), a u vezi sa članom 456 stav 2 Zakona o parničnom godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 8. septembra postupku ("Službene novine FBiH", broj 53/03). Prvostepeni 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 sud je proveo dokazni postupak u toku kog je izvršio neophodno stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava vještačenje i pozvao se na relevantne zakonske propise pri i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. meritornom odlučivanju u ovom sporu, te prvostepenu presudu zasnovao na odredbama člana 18.a) stav 1 Zakona o prestanku 13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i primjene Zakona o napuštenim stanovima, kojima je propisano Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika da lice čije je stanarsko pravo prestalo shodno tom zakonu, a Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija koje je uložilo svoja lična sredstva na ime neophodnih ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. troškova u stanu, ima pravo da povrati ta sredstva od bivšeg nosioca stanarskog prava prema važećem Zakonu o VII - Meritum obligacionim odnosima. Prvostepeni sud je, na osnovu 14. Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da su tim vještačewa i drugih provedenih dokaza, nesumwivo utvrdio presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3 e) i k) Ustava odlučne činjenice, tj. da je tužilac kao raniji nosilac Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije i stanarskog prava uložio svoja lična sredstva na ime člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. neophodnih troškova u stanu apelanta kao bivšeg nosioca stanarskog prava i pravilno zakqučio da on ima pravo na Pravo na pravično suđenje povrat uloženih sredstava. Kako je u ovom slučaju tužilac, ulaganjem svojih ličnih sredstava na ime neophodnih troškova 15. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: u stanu, pretrpio štetu, to mu, shodno odredbi člana 154 stav 1 "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju Zakona o obligacionim odnosima, pripada pravo na naknadu qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona ove štete. obuhvataju: (...) 20. Ustavni sud smatra da je prvostepeni sud za donesenu odluku u obrazloženju presude naveo jasne i potpune razloge, e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim koje je prihvatio i drugostepeni sud. Shodno tome, nesumwivo je stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." utvrđeno da su radovi, navedeni u nalazu vještaka, stvarno i 16. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom izvršeni u stanu i da su izvršeni radovi, shodno stručnom dijelu, glasi: nalazu i mišljenju vještaka, bili neophodni, što je osnovni uslov za zakonsku osnovanost donesene odluke, odnosno "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili zakqučak da apelantovi navodi u ovom dijelu apelacije nisu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, osnovani i da ih kao takve treba odbiti. svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" 21. Ustavni sud dalje zakqučuje da je apelantu bila data mogućnost da zastupa svoje interese u postupku pred sudom i to 17. Apelant se žali da sudovi nisu pravilno primijenili na dvije instance, a iz potpunih i jasnih razloga osporavanih relevantne materijalno-pravne propise i to Zakon o prestanku odluka, donesenih na osnovu važećih domaćih zakona, može da primjene Zakona o napuštenim stanovima, Zakon o se zakquči da su osporavane sudske odredbe donesene u skladu sa obligacionim odnosima, Zakon o parničnom postupku i druge odredbama člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 22. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede apelantovih zakonskom zateznom kamatom, počevši od 22. septembra 2000. prava iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav godine do isplate i troškove postupka u iznosu od 871,00 KM u 1 Evropske konvencije. roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja. Ostali navodi IV - Relevantni propisi U svjetlu zakqučka o kršenju apelantovih prava iz člana 6. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske broj 53/03) konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno "Član 456. razmatra ostale navode iz apelacije. (1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena VIII - Zakqučak prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom 23. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove propisima. odluke. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena 24. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. umjesto odredbi čl. 344. do 346, čl. 351. do 355. i čl. 377. do 379. Predsjednik Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", br. Ustavnog suda 42/98 i 3/99) primjenjivat će se odredbe čl. 217. do 220, čl. 227. Bosne i Hercegovine do 229. i čl. 249. do 251. ovog zakona. Mato Tadić, s. r. (3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana, daljnji postupak provest će se prema ovom zakonu." Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", predmetu broj AP 721/04, rješavajući apelaciju Č. B., na osnovu br. 42/98 i 3/99) člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Bosne i Hercegovine - Novi "Član 347. prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom 2/04), u sastavu: dijelu u kojem se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem Mato Tadić, predsjednik se dijelu presuda pobija, drugostepeni sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu. Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne Hatidža Hadžiosmanović, sudija povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je Član 350. 1 Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po Odbija se kao neosnovana apelacija Č. B., podnesena protiv službenoj dužnosti." presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-2022/03 od 29. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima broj Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim P-745/00 od 10. septembra 2003. godine. stanovima ("Službene novine FBiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 30/01 i 56/01) Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike "Član 18.a) Srpske". Lice čije je stanarsko pravo prestalo prema članu 2. ovog OBRAZLOŽENJE zakona, a koje je uložilo svoja lična sredstva na ime neophodnih troškova u stanu, ima pravo povratiti ta sredstva od bivšeg I - Uvod nosioca stanarskog prava prema važećem Zakonu o 1. Č. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića podnio je, obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78 i 39/86 i 8. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94). Postupak povrata Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude sredstava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) može započeti od dana kada je prethodni nosilac stanarskog broj Gž-2022/03 od 29. jula 2004. godine i presude Općinskog prava vratio stan u posjed." suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", br. P-745/00 od 10. septembra 2003. godine. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) II - Postupak pred Ustavnim sudom "Član 154. stav 1. 2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od (1) Ko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je, 10. novembra dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. (2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od koje potiče povećana 3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 23. novembra 2004. opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivicu. godine, a Općinski sud 26. novembra 2004. godine. (3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim 4. Ustavni sud je, u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika slučajevima predviđenim zakonom." Ustavnog suda, navedene odgovore dostavio apelantu. V - Apelacija III - Činjenično stanje a) Navodi iz apelacije 5. Općinski sud je presudom broj P-745/00 od 10. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda 7. Apelant navodi da osporene presude krše njegovo pravo na broj Gž-2022/03 od 29. jula 2004. godine, obavezao apelanta da pravično suđenje u građanskim stvarima i pravo na mirno tužitelju, na ime neophodnog ulaganja u stan na kojem je apelant uživanje imovine koja su svakom licu zagarantirana članom nosilac stanarskog prava, isplati iznos od 5.169,08 KM sa II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda stalno korišten od njegovog odlaska, u maju 1992. godine, do (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola useljenja tužioca u februaru 1997. godine, zatim, da zapisnik broj 1 uz Evropsku konvenciju. nadležnog organa Općine Zavidovići od 19. februara 1997. godine pokazuje da je stan u vrijeme apelantovog useljenja bio b) Odgovor na apelaciju useljiv, te da nije sporno da su radovi, koji su navedeni u nalazu 8. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da su vještaka, stvarno i izvršeni u stanu, ali da je nejasno na osnovu navodi apelacije neosnovani i da ih kao takve treba odbiti, jer su kojih parametara je vještak utvrdio da su radovi bili nužni. pobijane odluke zakonite i pravilne, s obzirom da su donesene u Apelant također pobija i odluku o troškovima postupka tvrdeći skladu s relevantnim odredbama člana 18.a) stav 1. Zakona o da su troškovi uzrokovani radom suda. prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i članom 18. U pogledu apelantovih navoda da su Općinski i 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud je, Kantonalni sud pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise stoga, zaključio da pobijane presude nisu mogle povrijediti relevantnih zakona u ovom sporu, Ustavni sud smatra da je apelantova ustavna prava na pravično suđenje i na mirno apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda (član VI/3.b) Ustava uživanje imovine. Bosne i Hercegovine), u skladu sa ustaljenom praksom (vidi 9. Općinski sud smatra da je predmetna apelacija neosnovana Odluku Ustavnog suda broj U 64/02 od 24. oktobra 2003. godine, i da je kao takvu treba odbaciti. Po mišljenju Općinskog suda, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 8/04, tačka 45), apelacija se sadržajno ne odnosi na povrede apelantovih ustavnih ograničena na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu". prava, već na stvari koje mogu biti razlog za podnošenje žalbe ili Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da preispituje odluke eventualno nekog vanrednog pravnog lijeka, jer iz utvrđenog redovnih sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ili činjeničnog stanja ovog predmeta ne proizlazi da su apelantu tumačenja i primjene nižerangiranog prava, sve dok te odluke ne povrijeđena zagarantirana prava. Općinski sud je, stoga, ostao povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj kada kod stanovišta datog u prvostepenoj presudi. redovni sudovi zanemaruju ustavna prava ili ih pogrešno primjenjuju, uključujući slučajeve kada je primjena prava VI - Dopustivost očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi 10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, neustavan ili ako su povrijeđeni osnovni proceduralni principi Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima). zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. Ustavni sud, s jedne strane, primjećuje da apelant nije 11. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, pobijao ni jednu procesnu radnju pri donošenju pobijanih Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presuda, niti su utvrđene bitne povrede odredaba parničnog presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Sud je odluku efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u donio primjenom odgovarajućih zakonskih odredaba, tj. člana roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio 350. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. br. 43/98 i 3/39), a u vezi sa članom 456. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", broj 53/03). 12. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom Prvostepeni sud je proveo dokazni postupak u toku kojeg je je presuda Kantonalnog suda, protiv koje nema drugih efektivnih izvršio neophodno vještačenje i pozvao se na relevantne pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporena presuda zakonske propise pri meritornom odlučivanju u ovom sporu, te Kantonalnog suda donesena je 29. jula 2004. godine, a apelacija prvostepenu presudu zasnovao na odredbama člana 18.a) stav 1. Ustavnom sudu podnesena je 8. septembra 2004. godine, tj. u Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika kojima je propisano da lice čije je stanarsko pravo prestalo prema Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. tom zakonu, a koje je uložilo svoja lična sredstva na ime stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. neophodnih troškova u stanu, ima pravo povratiti ta sredstva od 13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i bivšeg nosioca stanarskog prava prema važećem Zakonu o Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika obligacionim odnosima. Prvostepeni sud je, na temelju Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija vještačenja i drugih provedenih dokaza, nesumnjivo utvrdio ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. odlučne činjenice, tj. da je tužilac kao raniji nosilac stanarskog prava uložio svoja lična sredstva na ime neophodnih troškova u VII - Meritum stanu apelanta kao bivšeg nosioca stanarskog prava i pravilno zaključio da on ima pravo na povrat uloženih sredstava. Kako je u 14. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim ovom slučaju tužitelj, ulaganjem svojih ličnih sredstava na ime presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava neophodnih troškova u stanu, pretrpio štetu, to mu, prema Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i odredbi člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pripada pravo na naknadu ove štete. Pravo na pravično suđenje 20. Ustavni sud smatra da je prvostepeni sud za donesenu 15. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: odluku u obrazloženju presude naveo jasne i potpune razloge, koje je prihvatio i drugostepeni sud. Prema tome, nesumnjivo je "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska utvrđeno da su radovi, navedeni u nalazu vještaka, stvarno i prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: izvršeni u stanu i da su izvršeni radovi, prema stručnom nalazu i (...) mišljenju vještaka, bili nužni, što je osnovni uvjet za zakonsku osnovanost donesene odluke, odnosno zaključak da apelantovi e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim navodi u ovom dijelu apelacije nisu osnovani i da ih kao takve stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." treba odbiti. 16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom 21. Ustavni sud dalje zaključuje da je apelantu bila data dijelu, glasi: mogućnost da zastupa svoje interese u postupku pred sudom i to "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili na dvije instance, a iz potpunih i jasnih razloga pobijanih odluka, osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima donesenih na osnovu važećih domaćih zakona, može se zaključiti pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku da su pobijane sudske odredbe donesene u skladu sa odredbama pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Š...Ć" 22. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovih 17. Apelant se žali da sudovi nisu pravilno primijenili prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav relevantne materijalno-pravne propise i to Zakon o prestanku 1. Evropske konvencije. primjene Zakona o napuštenim stanovima, Zakon o Ostali navodi obligacionim odnosima, Zakon o parničnom postupku i druge relevantne zakone. Apelant tvrdi da prvostepeni sud nije naveo U svjetlu zaključka o kršenju apelantovih prava iz člana jasne i potpune razloge na osnovu kojih je ulaganja tužioca u II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske njegov stan ocijenio nužnim. Apelant smatra da je prilikom konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno ocjene nužnosti ulaganja u njegov stan zanemareno da je stan razmatrati ostale navode iz apelacije. VIII - Zaključak sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. 23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. (2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog članka, u postupku po 24. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. prvostupanjska odluka prije stupanja na snagu ovog zakona umjesto odredbi čl. 344. do 346, čl. 351. do 355. i čl. 377. do 379. Predsjednik Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", br. Ustavnog suda 42/98 i 3/99) primjenjivat će se odredbe čl. 217. do 220, čl. 227. Bosne i Hercegovine do 229. i čl. 249. do 251. ovog zakona. Mato Tadić, s. r. (3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostupanjska odluka iz stavka 1. ovog članka, daljnji postupak provest će se prema ovom zakonu." Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", predmetu broj AP 721/04, rješavajući apelaciju Č. B., na temelju br. 42/98 i 3/99) članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. "Članak 347. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u broj 2/04), u sastavu: onom dijelu u kojem se pobija prizivom; a ako se iz priziva ne vidi Mato Tadić, predsjednik u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski će sud uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu. Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik granicama razloga navedenih u prizivu, pazeći po službenoj Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 336. stavak 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu Jovo Rosić, sudac materijalnog prava. na sjednici, održanoj 18. siječnja 2005. godine, donio Članak 350. 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Drugostupanjski će sud presudom odbiti priziv kao neutemeljen i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da Odbija se kao neosnovana apelacija Č. B., podnesena protiv ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-2022/03 od 29. koje pazi po službenoj dužnosti." srpnja 2004. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima broj P-745/00 od 10. rujna 2003. godine. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine FBiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim 18/99, 27/99, 43/99, 30/01 i 56/01) novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". "Članak 18.a) OBRAZLOŽENJE Osoba čije je stanarsko pravo prestalo prema članku 2. ovog zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva na ime nužnih I - Uvod troškova u stanu, ima pravo povratiti ta sredstva od bivšeg 1. Č. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića podnio je, nositelja stanarskog prava prema važećem Zakonu o 8. rujna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78 i 39/86 i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94). Postupak povrata Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) sredstava prema važećem Zakonu o obligacijskim odnosima broj Gž-2022/03 od 29. srpnja 2004. godine i presude Općinskog može započeti od dana kada je prethodni nositelj stanarskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj prava vratio stan u posjed." P-745/00 od 10. rujna 2003. godine. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) 2. Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, "Članak 154. stavak 1. od Kantonalnog suda i Općinskog suda je zatraženo, 10. (1) Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne studenoga 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. 3. Kantonalni je sud odgovor dostavio 23. studenoga 2004. (2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od koje potiče povećana godine, a Općinski sud 26. studenoga 2004. godine. opasnost štete za okolicu odgovara se bez obzira na krivnju. 4. Ustavni je sud, sukladno članku 25. stavak 2. Poslovnika (3) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim Ustavnog suda, navedene odgovore dostavio apelantu. slučajevima predviđenim zakonom." III - Činjenično stanje V - Apelacija 5. Općinski je sud presudom broj P-745/00 od 10. rujna 2003. a) Navodi iz apelacije godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-2022/03 od 29. srpnja 2004. godine, obvezao apelanta da 7. Apelant navodi da pobijane presude krše njegovo pravo na tužitelju, na ime nužnog ulaganja u stan na kojem je apelant pravično suđenje u građanskim stvarima i pravo na mirno nositelj stanarskog prava, isplati iznos od 5.169,08 KM sa uživanje imovine koja su svakoj osobi zagarantirane člankom zakonskom zateznom kamatom, počevši od 22. rujna 2000. II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. godine do isplate i troškove postupka u iznosu od 871,00 KM u Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja. sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člankom 1. IV - Relevantni propisi Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 6. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", b) Odgovor na apelaciju broj 53/03) 8. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da su "Članak 456. navodi apelacije neutemeljeni i da ih kao takve treba odbiti, jer su pobijane odluke zakonite i pravilne, obzirom da su donesene (1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena sukladno relevantnim odredbama članka 18.a) stavak 1. Zakona prvostupanjska odluka kojom se postupak pred prvostupanjskim o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i članku 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 154. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima. Kantonalni je 18. Glede apelantovih navoda da su Općinski i Kantonalni sud, zato, zaključio da pobijane presude nisu mogle povrijediti sud pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise relevantnih apelantova ustavna prava na pravično suđenje i na mirno zakona u ovom sporu, Ustavni sud smatra da je prizivna uživanje imovine. jurisdikcija Ustavnog suda (članak VI/3.(b) Ustava Bosne i 9. Općinski sud smatra da je predmetna apelacija Hercegovine), sukladno ustaljenoj praksi (vidi Odluku Ustavnog neutemeljena i da je kao takvu treba odbaciti. Prema mišljenju suda broj U 64/02 od 24. listopada 2003. godine, objavljenu u Općinskog suda, apelacija se sadržajno ne odnosi na povrede "Službenom glasniku BiH", broj 8/04, točka 45), ograničena na apelantovih ustavnih prava, već na stvari koje mogu biti "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu". Ustavni sud, prema razlogom za podnošenje priziva ili eventualno nekog tomu, nije mjerodavan preispitivati odluke redovitih sudova izvanrednog pravnog lijeka, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja glede utvrđenog činjeničnog stanja ili tumačenja i primjene ovog predmeta ne proizlazi da su apelantu povrijeđena nižerangiranog prava, sve dok te odluke ne povređuju apelantova zagarantirana prava. Općinski je sud, stoga, ostao kod stajališta ustavna prava. Ovo će biti slučaj kada redoviti sudovi danog u prvostupanjskoj presudi. zanemaruju ustavna prava ili ih pogrešno primjenjuju, uključujući slučajeve kada je primjena prava očito proizvoljna, VI - Dopustivost kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili ako su 10. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, povrijeđeni temeljni proceduralni principi (pravo na pravičan Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora u drugim slučajevima). zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. Ustavni sud, s jedne strane, primjećuje da apelant nije 11. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, pobijao ni jednu procesnu radnju pri donošenju pobijanih Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presuda, niti su utvrđene bitne povrede odredaba parničnog presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Sud je odluku efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u donio primjenom odgovarajućih zakonskih odredaba, tj. članka roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 350. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. br. 43/98 i 3/39), a u svezi članka 456. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", broj 53/03). 12. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Prvostupanjski je sud proveo dokazni postupak tijekom kojeg je presuda Kantonalnog suda, protiv koje nema drugih efektivnih izvršio nužno vještačenje i pozvao se na relevantne zakonske pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijana je propise pri meritornom odlučivanju u ovom sporu, te presuda Kantonalnog suda donesena 29. srpnja 2004. godine, a prvostupanjsku presudu utemeljio na odredbama članka 18.a) apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. rujna 2004. godine, tj. u stavak 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. stanovima, kojima je propisano da osoba čije je stanarsko pravo Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete prestalo prema tom zakonu, a koja je uložila svoja osobna iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. sredstva na ime nužnih troškova u stanu, ima pravo povratiti ta 13. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i sredstva od bivšeg nositelja stanarskog prava prema važećem Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Zakonu o obligacijskim odnosima. Prvostupanjski je sud, na Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna temelju vještačenja i drugih provedenih dokaza, nedvojbeno apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. ustvrdio odlučne činjenice, tj. da je tužitelj kao raniji nositelj stanarskog prava uložio svoja osobna sredstva na ime nužnih VII - Meritum troškova u stanu apelanta kao bivšeg nositelja stanarskog prava i pravilno zaključio da on ima pravo na povrat uloženih sredstava. 14. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim Kako je u ovom slučaju tužitelj, ulaganjem svojih osobnih presudama povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) i (k) sredstava na ime nužnih troškova u stanu, pretrpio štetu, to mu, Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o obligacijskim konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. odnosima, pripada pravo na naknadu ove štete. Pravo na pravično suđenje 20. Ustavni sud smatra da je prvostupanjski sud za donesenu 15. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: odluku u obrazloženju presude naveo razvidne i potpune razloge, koje je prihvatio i drugostupanjski sud. Prema tomu, nedvojbeno "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska je ustvrđeno da su radovi, navedeni u nalazu vještaka, stvarno i prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: izvršeni u stanu i da su izvršeni radovi, prema stručnom nalazu i (...) mišljenju vještaka, bili nužni, što je osnovni uvjet za zakonsku utemeljenost donesene odluke, odnosno zaključak da apelantovi (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim navodi u ovom dijelu apelacije nisu utemeljeni i da ih kao takve stvarima i druga prava vezana za krivične postupke". treba odbiti. 16. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom 21. Ustavni sud dalje zaključuje da je apelantu bila dana dijelu, glasi: mogućnost da zastupa svoje interese u postupku pred sudom i to "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili na dvije instance, a iz potpunih i razvidnih razloga pobijanih osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima odluka, donesenih na temelju važećih domaćih zakona, može se pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred zaključiti da su pobijane sudske odredbe donesene sukladno neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" odredbama članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 17. Apelant se žali da sudovi nisu pravilno primijenili 22. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovih relevantne materijalno-pravne propise i to Zakon o prestanku prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. primjene Zakona o napuštenim stanovima, Zakon o stavak 1. Europske konvencije. obligacijskim odnosima, Zakon o parničnom postupku i druge relevantne zakone. Apelant tvrdi da prvostupanjski sud nije Ostali navodi naveo razvidne i potpune razloge na temelju kojih je ulaganja tužitelja u njegov stan ocijenio nužnim. Apelant smatra da je U svjetlu zaključka o kršenju apelantovih prava iz članka prilikom ocjene nužnosti ulaganja u njegov stan zanemareno da II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. je stan stalno korišten od njegovog odlaska, u svibnju 1992. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno posebice godine, do useljenja tužitelja u veljači 1997. godine, potom, da razmatrati ostale navode iz apelacije. zapisnik nadležnog organa Općine Zavidovići od 19. veljače 1997. godine pokazuje da je stan u vrijeme apelantovog useljenja bio useljiv, te da nije prijeporno da su radovi, koji su navedeni u VIII - Zaključak nalazu vještaka, stvarno i izvršeni u stanu, ali da je nerazvidno na temelju kojih parametara je vještak ustvrdio da su radovi bili 23. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog nužni. Apelant također pobija i odluku o troškovima postupka suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove tvrdeći da su troškovi prouzročeni radom suda. odluke. organa, koje je postojalo do 31. oktobra 2001. godine, nije 24. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zaposlio preko javnog konkursa za popunu radnih mjesta u Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. integrisanu administraciju Brčko Distrikta i da je sa 1. Predsjednik novembrom 2001. godine izgubio status zaposlenika. U Ustavnog suda vremenskom periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. Bosne i Hercegovine godine apelant nije radio, ali je u tom periodu, redovno, svaki mjesec, primao iznos od 350,00 KM na koji su plaćeni i Mato Tadić, v. r. odgovarajući doprinosi. Osnovni sud je prilikom odlučivawa imao u vidu Nalog Supervizora o integrisanoj administraciji Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u u Brčko Distriktu od 19. septembra 2001. godine (u daqnjeg predmetu broj AP 741/04, rješavajući apelaciju M. Ž., na osnovu tekstu: Nalog) koji je donesen u skladu sa ovlašćewima iz člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i arbitražnih odluka od 14. februara 1997. godine, 5. marta 1999. člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - godine, Aneksa Konačne arbitražne odluke od 18. avgusta 1999. Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", godine i Sporazuma o implementaciji entitetskih obaveza iz Konačne arbitražne odluke za Brčko od 24. oktobra 2001. broj 2/04), u sastavu: godine. Nalogom su utvrđena prava zaposlenih u javnom Mato Tadić, predsjednik sektoru, u administrativnim organima koje je naslijedio Brčko Distrikt, ali koji nisu zaposleni u integrisanoj Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik administraciji nakon sprovedenog javnog konkursa. Članom 1 Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik Naloga sa 31. oktobrom 2001. godine prestala su da postoje svi entitetski administrativni organi čije su nadležnosti Valerija Galić, sudija prenesene na Brčko Distrikt, a članom 2 razgraničena su prava Jovo Rosić, sudija bivših zaposlenika do 31. oktobra 2001. godine (do kada su postojala navedeni administrativni organi i radna mjesta, na sjednici, održanoj 12. aprila 2005. godine, donio je odnosno do kada su zaposlenici radili) sa pravima utvrđenim 1 od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine. Osnovni sud ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU je utvrdio da je na osnovu Naloga apelantu, koji se nije zaposlio u integrisanu administraciju Brčko Distrikta, isplaćena Odbija se kao neosnovana apelacija M. Ž., podnesena otpremnina na način i u visini kako je određeno Nalogom, koji protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i je obavezujućeg karaktera i ima prednost u slučaju sukoba nad Hercegovine broj Gž-170/04 od 1. juna 2004. godine. domaćim zakonom. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službe- 8. Apelacioni sud je Presudom broj Gž- 170/04 od 1. juna nim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, glasniku Republike Srpske". izjavljenu protiv presude Osnovnog suda broj Mal. 32/03 od 24. OBRAZLOŽEWE marta 2004. godine. I - Uvod IV - Relevantni propisi 1. M. Ž. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kog zastupa 9. Zakon o radu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine M. Z., advokat iz Brčkog, podnio je 12. avgusta 2004. godine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 7/00) apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem "Član 85 st. 1 i 2 tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Apelacioni (1) Zaposlenik koji je sa poslodavcem zakqučio ugovor o sud) broj Gž-170/04 od 1. juna 2004. godine. radu na neodređeno vrijeme, a kom poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, ima pravo II - Postupak pred Ustavnim sudom na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine neprekidnog trajawa radnog odnosa sa tim 2. Ustavni sud je, 8. novembra 2004. godine, na osnovu člana poslodavcem. Ova odredba se ne primjenjuje ako je do 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od otkazivawa ugovora o radu došlo zbog neispunjenja obaveza Apelacionog suda i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u zaposlenika utvrđenih ugovorom o radu. daqnjem tekstu: Brčko Distrikt) da dostave odgovore na apelaciju. (2) Otpremnina ne može da se utvrdi u iznosu manjem od jedne trećine (1/3) prosječne mjesečne plate isplaćene 3. Odgovore na apelaciju su dostavili Apelacioni sud 17. zaposleniku u posljedwa tri mjeseca prije prestanka ugovora o novembra 2004. godine, a Brčko Distrikt 14. decembra 2004. radu, za svaku navršenu godinu kod tog poslodavca....". godine. 10. Arbitražni tribunal za spor oko međuentitetske 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, granice u oblasti Brčkog odgovori Apelacionog suda i Brčko Distrikta dostavljeni su apelantu 28. januara 2004. godine. Odluka od 7. marta 1997. godine III - Činjenično stanje "Stav 3 3. Supervizor ima ovlašćenje da proglašava obavezujuće 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih propise i naredbe kao pomoć programu implementacije i navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se lokalne demokratizacije. Ovakvi propisi i naredbe će imati sumiraju na sljedeći način. premoć nad bilo kojim zakonom koji je u suprotnosti. Svi 6. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i nadležni organi, ukqučujući sudove i policijski službenici Hercegovine (u daqnjem tekstu: Osnovni sud) broj Mal. 32/03 od će poštovati i primjewivati sve propise i naredbe 24. marta 2004. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev supervizora. Strane će poduzeti sve potrebne akcije kojim je tražio da mu tuženi Brčko Distrikt na ime potrebne za ostvarivanje pune saradnje sa supervizorom u otpremnine isplati iznos od 4.433,50 KM zajedno sa zateznom implementaciji ovih odredbi i mjera opisanih u daqnjem kamatom, počev od podnošewa tužbe pa do isplate, i tekstu". troškovima parničnog postupka. Među parničnim strankama 11. Nalog supervizora o integrisanoj administraciji u je bilo sporno da li predstavlja nadoknada, koju je apelant Brčko Distriktu od 19. septembra 2001. godine primao od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine, otpremninu ili platu. Apelant je smatrao, iako nije radio, da "Stav 3 je navedena nadoknada predstavljala platu, jer su na isplaćene Imajući u vidu stav 7 Sporazuma o implementaciji iznose plaćeni i doprinosi. entitetskih obaveza iz Konačne arbitražne odluke za 7. U toku postupka Osnovni sud je utvrdio da nije sporno da Brčko, kog su potpisali entiteti 24. oktobra 2001. godine, se apelant kao zaposlenik entitetskog administrativnog koji predviđa obavezu entiteta da naprave plan 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. preraspodjele ili davawa beneficija (npr. otpremnine, integrisanu administraciju prestali su da rade i ostvarili su prijevremeno penzionisanje, obučavanje ili zapošljavanje na pravo na otpremninu u iznosu od 350,00 KM mjesečno i plaćene drugom radnom mjestu) za zaposlene u javnom sektoru koji su doprinose. Shodno Sporazumu o implementaciji entitetskih bili zaposleni u administrativnim organima koje je obaveza od 24. oktobra 2001. godine utvrđeno je da ovu obavezu naslijedio Brčko Distrikt a koji nisu zaposleni u snosi Brčko Distrikt do 31. decembra 2001. godine, a od 31. integrisanu administraciju Brčko Distrikta, ukqučujući decembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine obavezu snose isplaćivanje otpremnina od 350,00 KM u trajanju od 6 mjeseci i entiteti. Apelant, kao raniji zaposlenik entitetskog odgovarajuće doprinose za socijalno osiguranje za svakog od administrativnog organa, koji je postojao do 31. novembra 2001. gore spomenutih radnika; godine, nije se zaposlio u integrisanu administraciju Brčko Stav 4 tač. 1 i 2 b) i c) Distrikta, te je sa 1. novembrom 2001. godine izgubio status zaposlenika. U periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna Nakon sprovedenog javnog konkursa za radna mjesta u 2002. godine nije radio, ali je u tom periodu primao za svaki integrisanoj administraciji Brčko Distrikta koji je mjesec iznos od po 350,00 KM, novčanu svotu za koju je sprovela Vlada Brčko Distrikta u skladu sa članom 21 Supervizor Nalogom odredio da je otpremnina. Takođe za svaki Statuta i uputstvima moje Kancelarije; mjesec su uplaćivani odgovarajući doprinosi. Ovim izdajem sljedeći Nalog: VI - Dopustivost 1. 31. oktobra 2001. godine prestaće da postoje svi 15. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, entitetski administrativni organi čije nadležnosti su Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima prenesene na Brčko Distrikt kao i radna mjesta u wima. koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 2. Zaposleni u javnom sektoru gore spomenutih organa koji zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. nisu zaposleni u integrisanoj administraciji Brčko 16. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Distrikta imaće pravo da: Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv b) Primaju otpremnine i odgovarajuće doprinose za presude, odnosno odluke, koja se wom osporava iscrpljeni svi socijalno osiguranje u periodu od 1. novembra 2001. do 31. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u decembra 2001, kako je to određeno buxetom Brčko roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Distrikta; odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. c) Od 1. januara 2002. primaju sve beneficije koje su 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom predviđene stavom 7 Sporazuma o implementaciji je Presuda Apelacionog suda broj Gž-170/04 od 1. juna 2004. entitetskih obaveza iz Konačne arbitražne odluke za godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova Brčko, koji je potpisan 24. oktobra 2001. godine". mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 22. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 12. avgusta V - Apelacija 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 a) Navodi iz apelacije stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 12. Apelant osporava presudu Apelacionog suda, tvrdeći da 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika zaštićeni članom II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija odnosno članom 6 Evropske konvencije za zaštitu qudskih ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija) te članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku VII - Meritum konvenciju. Apelant priznaje da u vremenskom periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine nije radio. Za to 19. Apelant osporava presudu Apelacionog suda, vrijeme primao je novčanu nadoknadu koja bi mogla da smatrajući da su mu povrijeđena prava iz člana II/3 e) i k) Ustava predstavlja ili platu ili otpremninu, ali ne i platu i Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije i otpremninu. Apelant smatra da se povreda njegovih prava vidi člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. u tome "što mu nije isplaćena ili plata ili otpremnina", te što te činjenice nisu utvrđene u postupku. Pravo na pravično suđenje b) Odgovori na apelaciju 20. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ističe da je "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju članom 85 Zakona o radu Brčko Distrikta propisano pravo na qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona otpremninu zaposleniku koji je sa poslodavcem zakqučio obuhvataju: ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kom poslodavac otkazuje (...) ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada. Nije sporno da se apelant kao zaposlenik entitetskog administrativnog e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim organa (a ne administrativnog organa Brčko Distrikta) koji je stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." postojao do 31. oktobra 2001. godine nije zaposlio u 21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u svom relevantnom integrisanu administraciju tuženog Brčko Distrikta i da je u dijelu, glasi: periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine primao redovno svaki mjesec iznos od po 350,00 KM i da su na "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili ovaj iznos plaćani i odgovarajući doprinosi shodno Nalogu. osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Apelacioni sud, takođe, ističe da je Supervizor Nalogom svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom odredio da nadoknada koju je primao apelant i plaćeni roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom doprinosi predstavljaju otpremninu, a kako nalozi ustanovljenim sudom. Š...Ć" Supervizora imaju supremaciju u slučaju sukoba nad domaćim zakonima, nesumwivo je da je na taj način u potpunosti 22. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome udovoljeno apelantovom pravu na otpremninu. Apelacioni sud što Apelacioni sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje u navodi da je zasnivanjem odluke ovog suda na arbitražnim vezi sa neisplaćivanjem ili plate ili otpremnine. odlukama od 14. februara 1997. godine i 5. marta 1999. godine, 23. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 odnosno Nalogu presuda zasnovana na Zakonu i da ničim nisu Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred povrijeđena i ugrožena apelantova prava na pravično suđenje i sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i zaštitu imovine. obaveze kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i 14. Brčko Distrikt u odgovoru na apelaciju ističe da nisu krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim osnovane apelantove tvrdnje da je osporavanom presudom postupkom" (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava Apelacionog suda ugroženo njegovo pravo na pravično suđenje Golder protiv Velike Britanije od 21. februara 1975. godine, i pravo na imovinu, jer su 31. oktobra 2001. godine prestali da serija A, broj 18, stav 36). S obzirom da se postupak koji je u postoje svi entitetski administrativni organi. Svi pitanju odnosi na apelantova potraživawa koja su imovinske zaposlenici koji po javnom konkursu nisu zaposleni u prirode, Ustavni sud zakqučuje da ovaj postupak potpada pod obim zaštite člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, 32. Pojam "imovina", koji se navodi u članu 1 Protokola odnosno člana 6 stav 1 Evropske konvencije. broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne treba da se tumači na 24. Međutim, Ustavni sud podsjeća da nije nadležan da vrši restriktivan način, nego ga treba shvatiti tako da ukqučuje i provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi stečena prava pojedinaca, kao što su novčana potraživawa i protumačili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, član 1 Protokola nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, redovnog suda ne ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno ali ne ukqučuje prava ili očekivawa na sticanje imovine u pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila budućnosti (Evropski sud za qudska prava, presuda u slučaju očigledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi Marcks protiv Belgije, tom 31. stav 50; Ustavni sud Bosne i neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih Hercegovine, Odluka broj U 37/00, objavljena u "Službenom prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup glasniku BiH", broj 24/02 od 29. avgusta 2002. godine i Odluka sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima broj U 12/01, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, od 3. avgusta 2002. godine). objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 33. U konkretnom slučaju pravo na otpremninu, shodno 25. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao Zakonu i Nalogu, stiče zaposlenik kom prestaje radni odnos. cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, Pravo na otpremninu predstavlja novčano potraživanje koje je Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, stečeno, koje je privremenog karaktera i koje proizilazi iz serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, radnog odnosa. Dakle, ovo pravo predstavlja pravo na imovinu. od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku 34. Ustavni sud uočava da apelant po raspisanom konkursu BiH", broj 38/03). nije primljen u integrisanu administraciju Brčko Distrikta, 26. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju tokom i da u vremenskom periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno da iznosi sve 2002. godine nije radio. Za navedeni vremenski period dokaze s ciljem da se utvrdi činjenično stanje odlučno za apelantu su u cijelosti uplaćivani odgovarajući doprinosi, s donošenje sudskih odluka i to na dvije sudske instance pune tim što je redovno svaki mjesec primao po 350,00 KM na ime jurisdikcije. Nadalje, Apelacioni sud i Osnovni sud uzeli su u otpremnine, kako je to propisano Zakonom i Nalogom. Ustavni obzir sve navode i tvrdnje i ispitali apelantove zahtjeve na sud naglašava da apelant u ovom periodu nije imao pravo na osnovu primjenqivih zakonskih odredbi i dovoqno jasno platu jer se plata isplaćuje samo za ostvareni rad. Shodno tome, obrazložili svoje odluke. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje Ustavni sud smatra da na ovaj način nije došlo do miješawa u indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti je apelantovu imovinu, bilo lišavanjem bilo stavljanjem došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za ograničewa na korišćenje konkretnog prava, niti osporavana poštovanje principa pravičnog suđewa. presuda ukazuje da je bilo takvog miješawa. S obzirom na ovakav zakqučak, Ustavni sud smatra da nije potrebno da 27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u razmatra dalje principe člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konkretnom slučaju nema kršewa apelantovih prava iz člana konvenciju, jer se apelant i ne poziva konkretno na neki od II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske principa sadržanih u članu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. konvenciju. Takođe, Ustavni sud smatra da osporavanom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz Pravo na imovinu člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 28. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3 k) 35. Ustavni sud uočava da apelant po raspisanom konkursu Ustava Bosne i Hercegovine, kom korespondira član 1 nije primljen u integrisanu administraciju Brčko Distrikta i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. da, u vremenskom periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine, nije radio. Za navedeni vremenski period 29. Član II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: apelantu su uplaćivani odgovarajući doprinosi, s tim što je redovno, svaki mjesec, primao po 350,00 KM na ime otpremnine, "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju kako je to propisano Nalogom. Shodno tome, Ustavni sud smatra qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona da osporavanom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na obuhvataju: imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno (...) pravo iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. k) Pravo na imovinu". VIII - Zakqučak 30. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 36. Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa prava iz člana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 Evropske "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje jer nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim poštovanje principa pravičnog suđewa, niti je bilo lišavawa zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. ili ograničavawa apelantovih prava, kom je prestao radni Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na odnos, da ostvari pravo na otpremninu. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra 37. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili odluke. drugih doprinosa ili kazni". 38. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 31. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opšte prirode, Predsjednik izražava princip mirnog uživawa imovine. Drugo pravilo, u Ustavnog suda drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i Bosne i Hercegovine podvrgava ga izvjesnim uslovima. Treće pravilo, sadržano u Mato Tadić, s. r. stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice mogu, između ostalog, da kontrolišu korišćenje imovine u skladu sa opštim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u slučajeve miješawa u pravo na mirno uživanje imovine i treba predmetu broj AP 741/04, rješavajući apelaciju M. Ž., na osnovu da budu tumačena u svjetlu opšteg principa izraženog u prvom člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka pravilu (vidi Evropski sud za qudska prava, Sporrong i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Lönnroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i godine, serija A, broj 52, stav 61). Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Članom 1. Naloga sa 31. oktobrom 2001. godine prestala su da postoje sva entitetska administrativna tijela čije su nadležnosti Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik prenesene na Brčko Distrikt, a članom 2. razgraničena su prava bivših zaposlenika do 31. oktobra 2001. godine (do kada su Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica postojala navedena administrativna tijela i radna mjesta, Valerija Galić, sutkinja odnosno do kada su zaposlenici radili) sa pravima utvrđenim od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine. Osnovni sud Jovo Rosić, sudija je utvrdio da je na osnovu Naloga apelantu, koji se nije zaposlio u na sjednici, održanoj 12. aprila 2005. godine, donio je integriranu administraciju Brčko Distrikta, isplaćena otpremnina 1 na način i u visini kako je određeno Nalogom, koji je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU obavezujućeg karaktera i ima prednost u slučaju sukoba nad domaćim zakonom. Odbija se kao neosnovana apelacija M. Ž., podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 8. Apelacioni sud je Presudom broj Gž- 170/04 od 1. juna broj Gž-170/04 od 1. juna 2004. godine. 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, izjavljenu protiv presude Osnovnog suda broj Mal. 32/03 od 24. marta Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim 2004. godine. novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske". IV - Relevantni propisi OBRAZLOŽENJE 9. Zakon o radu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine I - Uvod ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 7/00) 1. M. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa "Član 85. st. 1. i 2. M. Z., advokat iz Brčkog, podnio je 12. augusta 2004. godine (1) Zaposlenik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od sud) broj Gž-170/04 od 1. juna 2004. godine. dužine neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem. II - Postupak pred Ustavnim sudom Ova odredba se ne primjenjuje ako je do otkazivanja ugovora o radu došlo zbog neispunjenja obaveza zaposlenika utvrđenih 2. Ustavni sud je, 8. novembra 2004. godine, na osnovu člana ugovorom o radu. 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Apelacionog suda i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: (2) Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne Brčko Distrikt) da dostave odgovore na apelaciju. trećine (1/3) prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u 3. Odgovore na apelaciju su dostavili Apelacioni sud 17. posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku novembra 2004. godine, a Brčko Distrikt 14. decembra 2004. navršenu godinu kod tog poslodavca....". godine. 10. Arbitražni tribunal za spor oko međuentitetske 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, granice u oblasti Brčkog odgovori Apelacionog suda i Brčko Distrikta dostavljeni su apelantu 28. januara 2004. godine. Odluka od 7. marta 1997. godine III - Činjenično stanje "Stav 3. 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i 3. Supervizor ima ovlast da proglašava obavezujuće propise i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na naredbe kao pomoć programu implementacije i lokalne slijedeći način. demokratizacije. Ovakvi propisi i naredbe će imati premoć nad 6. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i bilo kojim zakonom koji je u suprotnosti. Svi nadležni organi, Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Mal. 32/03 od uključujući sudove i policijski službenici će poštovati i 24. marta 2004. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev primjenjivati sve propise i naredbe supervizora. Strane će kojim je tražio da mu tuženi Brčko Distrikt na ime otpremnine poduzeti sve potrebne akcije potrebne za ostvarivanje pune isplati iznos od 4.433,50 KM zajedno sa zateznom kamatom, saradnje sa supervizorom u implementaciji ovih odredbi i mjera počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, i troškovima opisanih u daljnjem tekstu". parničnog postupka. Među parničnim strankama je bilo sporno 11. Nalog supervizora o integriranoj administraciji u predstavlja li naknada, koju je apelant primao od 1. novembra Brčko Distriktu od 19. septembra 2001. godine 2001. godine do 30. juna 2002. godine, otpremninu ili plaću. Apelant je smatrao, iako nije radio, da je navedena naknada "Stav 3. predstavljala plaću, jer su na isplaćene iznose plaćeni i doprinosi. Imajući u vidu stav 7 Sporazuma o implementaciji entitetskih 7. U toku postupka Osnovni sud je utvrdio da nije sporno da obaveza iz Konačne arbitražne odluke za Brčko, potpisanog od se apelant kao zaposlenik entitetskog administrativnog tijela, strane entiteta 24. oktobra 2001. godine, koji predviđa obavezu koje je postojalo do 31. oktobra 2001. godine, nije zaposlio preko entiteta da naprave plan preraspoređivanja ili davanja javnog konkursa za popunu radnih mjesta u integriranu beneficija (npr. otpremnine, prijevremeno penzionisanje, obuku administraciju Brčko Distrikta i da je sa 1. novembrom 2001. godine izgubio status zaposlenika. U vremenskom periodu od 1. ili zapošljavanje na drugom radnom mjestu) za zaposlene u novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine apelant nije ra- javnom sektoru koji su bili zaposleni u administrativnim tijelima dio, ali je u tom periodu, redovno, svaki mjesec, primao iznos od koje je naslijedio Brčko Distrikt a koji nisu zaposleni u 350,00 KM na koji su plaćeni i odgovarajući doprinosi. Osnovni integrisanu administraciju Brčko Distrikta, uključujući sud je prilikom odlučivanja imao u vidu Nalog Supervizora o isplaćivanje otpremnina od 350,00 KM u trajanju od 6 mjeseci i integriranoj administraciji u Brčko Distriktu od 19. septembra odgovarajuće doprinose za socijalno osiguranje za svakog od 2001. godine (u daljnjeg tekstu: Nalog) koji je donesen u skladu gore spomenutih radnika; sa ovlaštenjima iz arbitražnih odluka od 14. februara 1997. Stav 4. tač. 1. i 2. b) i c) godine, 5. marta 1999. godine, Aneksa Konačne arbitražne odluke od 18. augusta 1999. godine i Sporazuma o Nakon provedenog javnog konkursa za radna mjesta u implementaciji entitetskih obaveza iz Konačne arbitražne odluke integrisanoj administraciji Brčko Distrikta koji je provela Vlada za Brčko od 24. oktobra 2001. godine. Nalogom su utvrđena Brčko Distrikta u skladu sa članom 21. Statuta i uputstvima moje prava zaposlenih u javnom sektoru, u administrativnim tijelima Kancelarije; koje je naslijedio Brčko Distrikt, ali koji nisu zaposleni u integriranoj administraciji nakon provedenog javnog konkursa. Ovim izdajem slijedeći Nalog: 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. 1. 31. oktobra 2001. godine prestat će da postoje sva su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora entitetska administrativna tijela čije nadležnosti su prenesene na zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Brčko Distrikt kao i radna mjesta u njima. 16. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 2. Zaposleni u javnom sektoru gore spomenutih tijela koji presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi nisu zaposleni u integrisanoj administraciji Brčko Distrikta imat efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u će pravo da: roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio b) Primaju otpremnine i odgovarajuće doprinose za odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. socijalno osiguranje u periodu od 1. novembra 2001. do 31. 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom decembra 2001, kako je to određeno budžetom Brčko Distrikta; je Presuda Apelacionog suda broj Gž-170/04 od 1. juna 2004. c) Od 1. januara 2002. primaju sve beneficije koje su godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova predviđene stavom 7. Sporazuma o implementaciji entitetskih mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio obaveza iz Konačne arbitražne odluke za Brčko, koji je potpisan 22. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 12. augusta 2004. 24. oktobra 2001. godine". godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i V - Apelacija uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. a) Navodi iz apelacije 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika 12. Apelant pobija presudu Apelacionog suda, tvrdeći da su Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. zaštićeni članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih VII - Meritum prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska 19. Apelant pobija presudu Apelacionog suda, smatrajući da konvencija) te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i konvenciju. Apelant priznaje da u vremenskom periodu od 1. Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine nije radio. Za to Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. vrijeme primao je novčanu naknadu koja bi mogla predstavljati ili plaću ili otpremninu, ali ne i plaću i otpremninu. Apelant Pravo na pravično suđenje smatra da se povreda njegovih prava vidi u tome "što mu nije isplaćena ili plaća ili otpremnina", te što te činjenice nisu 20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: utvrđene u postupku. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska b) Odgovori na apelaciju prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ističe da je (...) članom 85. Zakona o radu Brčko Distrikta propisano pravo na e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim otpremninu zaposleniku koji je sa poslodavcem zaključio ugovor stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada. Nije sporno 21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom da se apelant kao zaposlenik entitetskog administrativnog tijela dijelu, glasi: (a ne administrativnog tijela Brčko Distrikta) koje je postojalo do "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 31. oktobra 2001. godine nije zaposlio u integriranu osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima administraciju tuženog Brčko Distrikta i da je u periodu od 1. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku novembra 2001. godine do 30. juna 2002. godine primao pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. redovno svaki mjesec iznos od po 350,00 KM i da su na ovaj Š...Ć" iznos plaćani i odgovarajući doprinosi prema Nalogu. Apelacioni sud, također, ističe da je Supervizor Nalogom odredio 22. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome da naknada koju je primao apelant i plaćeni doprinosi što Apelacioni sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje vezano predstavljaju otpremninu, a kako nalozi Supervizora imaju za neisplaćivanje ili plaće ili otpremnine. supremaciju u slučaju sukoba nad domaćim zakonima, nesumnjivo je da je na taj način u potpunosti udovoljeno 23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. apelantovom pravu na otpremninu. Apelacioni sud navodi da je Evropske konvencije garantiraju svakome pravo da iznese pred zasnivanjem odluke ovog suda na arbitražnim odlukama od 14. sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i februara 1997. godine i 5. marta 1999. godine, odnosno Nalogu obaveze kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i presuda zasnovana na Zakonu i da ničim nisu povrijeđena i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" ugrožena apelantova prava na pravično suđenje i zaštitu imovine. (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Golder protiv Velike Britanije od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, 14. Brčko Distrikt u odgovoru na apelaciju ističe da nisu stav 36). S obzirom da se postupak koji je u pitanju odnosi na osnovane apelantove tvrdnje da je pobijanom presudom apelantova potraživanja koja su imovinske prirode, Ustavni sud Apelacionog suda ugroženo njegovo pravo na pravično suđenje i zaključuje da ovaj postupak potpada pod opseg zaštite člana pravo na imovinu, jer su 31. oktobra 2001. godine prestala II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. postojati sva entitetska administrativna tijela. Svi zaposlenici Evropske konvencije. koji po javnom konkursu nisu zaposleni u integriranu administraciju prestali su raditi i ostvarili su pravo na otpremninu 24. Međutim, Ustavni sud podsjeća da nije nadležan da vrši u iznosu od 350,00 KM mjesečno i plaćene doprinose. Prema provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi Sporazumu o implementaciji entitetskih obaveza od 24. oktobra protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih 2001. godine utvrđeno je da ovu obavezu snosi Brčko Distrikt do sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka 31. decembra 2001. godine, a od 31. decembra 2001. godine do redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno 30. juna 2002. godine obavezu snose entiteti. Apelant, kao raniji pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno zaposlenik entitetskog administrativnog tijela, koje je postojalo proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili do 31. novembra 2001. godine, nije se zaposlio u integriranu kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su administraciju Brčko Distrikta, te je sa 1. novembrom 2001. pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na godine izgubio status zaposlenika. U periodu od 1. novembra efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku 2001. godine do 30. juna 2002. godine nije radio, ali je u tom Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu periodu primao za svaki mjesec iznos od po 350,00 KM, novčanu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). svotu za koju je Supervizor Nalogom odredio da je otpremnina. 25. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao Također za svaki mjesec su uplaćivani odgovarajući doprinosi. cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, VI - Dopustivost Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja BiH", broj 38/03). 26. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju tokom redovno svaki mjesec primao po 350,00 KM na ime otpremnine, cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno da iznosi sve kako je to propisano Zakonom i Nalogom. Ustavni sud naglašava dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za da apelant u ovom periodu nije imao pravo na plaću jer se plaća donošenje sudskih odluka i to na dvije sudske instance pune isplaćuje samo za ostvareni rad. Prema tome, Ustavni sud smatra jurisdikcije. Nadalje, Apelacioni sud i Osnovni sud uzeli su u da na ovaj način nije došlo do miješanja u apelantovu imovinu, obzir sve navode i tvrdnje i ispitali apelantove zahtjeve na osnovu bilo lišavanjem bilo stavljanjem ograničenja na korištenje primjenjivih zakonskih odredbi i dovoljno jasno obrazložili konkretnog prava, niti pobijana presuda ukazuje da je bilo takvog svoje odluke. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je miješanja. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra da postupak vođen na nepravičan način, niti je došlo do procesnih nije potrebno razmatrati dalje principe člana 1. Protokola broj 1 povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog uz Evropsku konvenciju, jer se apelant i ne poziva konkretno na suđenja. neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud smatra da 27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u pobijanom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. konvencije. 35. Ustavni sud uočava da apelant po raspisanom konkursu Pravo na imovinu nije primljen u integriranu administraciju Brčko Distrikta i da, u vremenskom periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 28. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom 2002. godine, nije radio. Za navedeni vremenski period apelantu presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) su uplaćivani odgovarajući doprinosi, s tim što je redovno, svaki Ustava Bosne i Hercegovine, kojem korespondira član 1. mjesec, primao po 350,00 KM na ime otpremnine, kako je to Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. propisano Nalogom. Prema tome, Ustavni sud smatra da 29. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pobijanom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: VIII - Zaključak (...) 36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz člana k) Pravo na imovinu". II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske 30. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano poštivanje principa pravičnog suđenja, niti je bilo lišavanja ili uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, ograničavanja apelantovih prava, kojem je prestao radni odnos, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i da ostvari pravo na otpremninu. općim načelima međunarodnog prava. 37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili 38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 31. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Predsjednik obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u Ustavnog suda prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip Bosne i Hercegovine mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog Mato Tadić, s. r. stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice mogu, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće predmetu broj AP 741/04, rješavajući apelaciju M. Ž., na temelju pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i principa izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i prava, Sporrong i Lönnroth protiv Švedske, presuda od 23. Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61). Mato Tadić, predsjednik 32. Pojam "imovina", koji se navodi u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne treba da se tumači na restriktivan Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica pojedinaca, kao što su novčana potraživanja i druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Valerija Galić, sutkinja konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava Jovo Rosić, sudac ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti (Evropski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marcks protiv Belgije, tom 31. na sjednici, održanoj 12. travnja 2005. godine, donio stav 50; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 37/00, 1 objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02 od 29. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU augusta 2002. godine i Odluka broj U 12/01, objavljena u Odbija se kao neutemeljena apelacija M. Ž., podnesena "Službenom glasniku BiH", broj 20/02 od 3. augusta 2002. protiv Presude Apelacijskog suda Brčko Distrikta Bosne i godine). Hercegovine broj Gž-170/04 od 1. lipnja 2004. godine. 33. U konkretnom slučaju pravo na otpremninu, prema Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim Zakonu i Nalogu, stiče zaposlenik kojem prestaje radni odnos. novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Pravo na otpremninu predstavlja novčano potraživanje koje je Srpske". stečeno, koje je privremenog karaktera i koje proizlazi iz radnog odnosa. Dakle, ovo pravo predstavlja pravo na imovinu. OBRAZLOŽENJE 34. Ustavni sud uočava da apelant po raspisanom konkursu I - Uvod nije primljen u integriranu administraciju Brčko Distrikta, i da u vremenskom periodu od 1. novembra 2001. godine do 30. juna 1. M. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa 2002. godine nije radio. Za navedeni vremenski period apelantu M. Z., odvjetnik iz Brčkog, podnio je 12. kolovoza 2004. godine su u cijelosti uplaćivani odgovarajući doprinosi, s tim što je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacijskog suda Brčko na otpremninu u iznosu koji se određuje u ovisnosti o duljini Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacijski neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Ova se sud) broj Gž-170/04 od 1. lipnja 2004. godine. odredba ne primjenjuje ako je do otkazivanja ugovora o radu II - Postupak pred Ustavnim sudom došlo zbog neispunjenja obveza uposlenika utvrđenih ugovorom o radu. 2. Ustavni je sud, 8. studenoga 2004. godine, na temelju (2) Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od trećine (1/3) prosječne mjesečne plaće isplaćene uposleniku u Apelacijskog suda i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) da dostave odgovore na posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku apelaciju. navršenu godinu kod tog poslodavca....". 3. Odgovore na apelaciju su dostavili Apelacijski sud 17. 10. Arbitražni tribunal za spor oko međuentitetske studenoga 2004. godine, a Brčko Distrikt 14. prosinca 2004. granice u oblasti Brčkog godine. Odluka od 7. ožujka 1997. godine 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, "Stavak 3. odgovori Apelacijskog suda i Brčko Distrikta su dostavljeni apelantu 28. siječnja 2004. godine. 3. Supervizor ima ovlast da proglašava obvezujuće propise i III - Činjenično stanje naredbe kao pomoć programu implementacije i lokalne demokratizacije. Ovakvi propisi i naredbe će imati premoć nad 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i bilo kojim zakonom koji je u suprotnosti. Svi nadležni organi, dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na uključujući sudove i policijski službenici će poštovati i sljedeći način. primjenjivati sve propise i naredbe supervizora. Strane će 6. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i poduzeti sve potrebne akcije potrebne za ostvarivanje pune Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Mal. 32/03 od suradnje sa supervizorom u implementaciji ovih odredbi i mjera 24. ožujka 2004. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev opisanih u daljnjem tekstu". kojim je tražio da mu tuženi Brčko Distrikt na ime otpremnine 11. Nalog supervizora o integriranoj administraciji u isplati iznos od 4.433,50 KM zajedno sa zateznom kamatom, Brčko Distriktu od 19. rujna 2001. godine počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, i troškovima parničnog postupka. Među parničnim strankama je bilo "Stavak 3. prijeporno predstavlja li naknada, koju je apelant primao od 1. Imajući u vidu stavak 7 Sporazuma o implementaciji studenoga 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine, otpremninu entitetskih obveza iz Konačne arbitražne odluke za Brčko, kojeg ili plaću. Apelant je smatrao, iako nije radio, da je navedena su potpisali entiteti 24. listopada 2001. godine, koji predviđa naknada predstavljala plaću, jer su na isplaćene iznose plaćeni i doprinosi. obvezu entiteta da naprave plan preraspoređivanja ili davanja beneficija (npr. otpremnine, prijevremeno umirovljenje, obuku ili 7. Tijekom postupka Osnovni je sud ustvrdio da nije upošljavanje na drugom radnom mjestu) za uposlene u javnom prijeporno da se apelant kao uposlenik entitetskog sektoru koji su bili uposleni u administrativnim tijelima koje je administrativnog tijela, koje je postojalo do 31. listopada 2001. naslijedio Brčko Distrikt a koji nisu uposleni u integriranu godine, nije uposlio preko javnog natječaja za popunu radnih administraciju Brčko Distrikta, uključujući isplaćivanje mjesta u integriranu administraciju Brčko Distrikta i da je sa 1. otpremnina od 350,00 KM u trajanju od 6 mjeseci i odgovarajuće studenim 2001. godine izgubio status uposlenika. U doprinose za socijalno osiguranje za svakog od gore spomenutih vremenskom razdoblju od 1. studenoga 2001. godine do 30. djelatnika; lipnja 2002. godine apelant nije radio, ali je u tom razdoblju, redovito, svaki mjesec, primao iznos od 350,00 KM na koji su Stavak 4. toč. 1. i 2. b) i c) plaćeni i odgovarajući doprinosi. Osnovni je sud prilikom Nakon provedenog javnog natječaja za radna mjesta u odlučivanja imao u vidu Nalog Supervizora o integriranoj integriranoj administraciji Brčko Distrikta koji je provela Vlada administraciji u Brčko Distriktu od 19. rujna 2001. godine (u Brčko Distrikta sukladno članku 21. Statuta i uputama mojeg daljnjeg tekstu: Nalog) koji je donesen sukladno ovlastima iz Ureda; arbitražnih odluka od 14. veljače 1997. godine, 5. ožujka 1999. godine, Aneksa Konačne arbitražne odluke od 18. kolovoza Ovim izdajem sljedeći Nalog: 1999. godine i Sporazuma o implementaciji entitetskih obveza iz Konačne arbitražne odluke za Brčko od 24. listopada 2001. 1. 31. listopada 2001. godine prestat će postojati sva godine. Nalogom su utvrđena prava uposlenih u javnom sektoru, entitetska administrativna tijela čije nadležnosti su prenesene na u administrativnim tijelima koje je naslijedio Brčko Distrikt, ali Brčko Distrikt kao i radna mjesta u njima. koji nisu uposleni u integriranoj administraciji nakon 2. Uposleni u javnom sektoru gore spomenutih tijela koji nisu provedenog javnog natječaja. Člankom 1. Naloga sa 31. uposleni u integriranoj administraciji Brčko Distrikta imat će listopadom 2001. godine prestala su postojati sva entitetska pravo da: administrativna tijela čije su nadležnosti prenesene na Brčko Distrikt, a člankom 2. razgraničena su prava bivših uposlenika do b) Primaju otpremnine i odgovarajuće doprinose za 31. listopada 2001. godine (do kada su postojala navedena socijalno osiguranje u razdoblju od 1. studenoga 2001. do 31. administrativna tijela i radna mjesta, odnosno do kada su prosinca 2001, kako je to određeno proračunom Brčko Distrikta; uposlenici radili) s pravima utvrđenim od 1. studenoga 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine. Osnovni je sud ustvrdio da je c) Od 1. siječnja 2002. primaju sve beneficije koje su na temelju Naloga apelantu, koji se nije uposlio u integriranu predviđene stavkom 7. Sporazuma o implementaciji entitetskih administraciju Brčko Distrikta, isplaćena otpremnina na način i u obveza iz Konačne arbitražne odluke za Brčko, koji je potpisan visini kako je određeno Nalogom, koji je obvezujućeg karaktera i 24. listopada 2001. godine". ima prednost u slučaju sukoba nad domaćim zakonom. V - Apelacija 8. Apelacijski je sud Presudom broj Gž- 170/04 od 1. lipnja 2004. godine odbio kao neutemeljen apelantov priziv, izjavljen a) Navodi iz apelacije protiv presude Osnovnog suda broj Mal. 32/03 od 24. ožujka 12. Apelant pobija presudu Apelacijskog suda, tvrdeći da su 2004. godine. mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu IV - Relevantni propisi zaštićeni člankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih 9. Zakon o radu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 7/00) konvencija) te člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku "Članak 85. st. 1. i 2. konvenciju. Apelant priznaje da u vremenskom razoblju od 1. studenoga 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine nije radio. Za (1) Uposlenik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu to vrijeme primao je novčanu naknadu koja bi mogla na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o predstavljati ili plaću ili otpremninu, ali ne i plaću i otpremninu. radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, ima pravo Apelant smatra da se povreda njegovih prava vidi u tomu "što mu nije isplaćena ili plaća ili otpremnina", te što te činjenice nisu utvrđene u postupku. Pravo na pravično suđenje b) Odgovori na apelaciju 20. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 13. U odgovoru na apelaciju Apelacijski sud ističe da je "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska člankom 85. Zakona o radu Brčko Distrikta propisano pravo na prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: otpremninu uposleniku koji je sa poslodavcem zaključio ugovor (...) o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada. Nije sporno (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim da se apelant kao uposlenik entitetskog administrativnog tijela (a stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke". ne administrativnog tijela Brčko Distrikta) koje je postojalo do 31. listopada 2001. godine nije uposlio u integriranu 21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom administraciju tuženog Brčko Distrikta i da je u razdoblju od 1. relevantnom dijelu, glasi: studenoga 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine primao redovito svaki mjesec iznos od po 350,00 KM i da su na ovaj "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili iznos plaćani i odgovarajući doprinosi prema Nalogu. osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima Apelacijski sud, također, ističe da je Supervizor Nalogom pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred odredio da naknada koju je primao apelant i plaćeni doprinosi neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" predstavljaju otpremninu, a kako nalozi Supervizora imaju 22. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tomu supremaciju u slučaju sukoba nad domaćim zakonima, što Apelacijski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje vezano nedvojbeno je da je na taj način u potpunosti udovoljeno za neisplaćivanje ili plaće ili otpremnine. apelantovom pravu na otpremninu. Apelacijski sud navodi da je zasnivanjem odluke ovog suda na arbitražnim odlukama od 14. 23. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. veljače 1997. godine i 5. ožujka 1999. godine, odnosno Nalogu stavak 1. Europske konvencije garantiraju svakome pravo da presuda utemeljena na Zakonu i da ničim nisu povrijeđena i iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova ugrožena apelantova prava na pravično suđenje i zaštitu imovine. građanska prava i obveze kao i da ima "pravo na pravično suđenje 14. Brčko Distrikt u odgovoru na apelaciju ističe da nisu u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi utemeljene apelantove tvrdnje da je pobijanom presudom kaznenog postupka" (vidi Presudu Europskog suda za ljudska Apelacijskog suda ugroženo njegovo pravo na pravično suđenje i prava Golder protiv Velike Britanije od 21. veljače 1975. godine, pravo na imovinu, jer su 31. listopada 2001. godine prestala serija A, broj 18, stavak 36). Obzirom da se postupak koji je u postojati sva entitetska administrativna tijela. Svi uposlenici koji pitanju odnosi na apelantova potraživanja koja su imovinske po javnom natječaju nisu uposleni u integriranu administraciju naravi, Ustavni sud zaključuje da ovaj postupak potpada pod prestali su raditi i ostvarili su pravo na otpremninu u iznosu od opseg zaštite članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, 350,00 KM mjesečno i plaćene doprinose. Prema Sporazumu o odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije. implementaciji entitetskih obveza od 24. listopada 2001. godine 24. Međutim, Ustavni sud podsjeća da nije mjerodavan vršiti je utvrđeno da ovu obvezu snosi Brčko Distrikt do 31. prosinca provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi 2001. godine, a od 31. prosinca 2001. godine do 30. lipnja 2002. protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih godine obvezu snose entiteti. Apelant, kao raniji uposlenik sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka entitetskog administrativnog tijela, koje je postojalo do 31. redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno studenoga 2001. godine, nije se uposlio u integriranu pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito administraciju Brčko Distrikta, te je sa 1. studenim 2001. godine proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili izgubio status uposlenika. U razdoblju od 1. studenoga 2001. kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su godine do 30. lipnja 2002. godine nije radio, ali je u tom pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na razdoblju primao za svaki mjesec iznos od po 350,00 KM, efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku novčanu svotu za koju je Supervizor Nalogom odredio da je Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, otpremnina. Također za svaki mjesec su uplaćivani odgovarajući objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). doprinosi. 25. Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao VI - Dopustivost cjeline (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, 15. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Messeque i Jabardo protiv Španjolske od 6. prosinca 1988. Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 16. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog 26. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju tijekom suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno iznošenje svih presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi dokaza u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u donošenje sudskih odluka i to na dvije sudske instance pune roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio jurisdikcije. Nadalje, Apelacijski sud i Osnovni sud su uzeli u odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. obzir sve navode i tvrdnje i ispitali apelantove zahtjeve na temelju primjenjivih zakonskih odredbi i dovoljno razvidno 17. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je obrazložili svoje odluke. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje Presuda Apelacijskog suda broj Gž-170/04 od 1. lipnja 2004. indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti je došlo godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio principa pravičnog suđenja. 22. lipnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 12. kolovoza 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 27. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz članka ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. suda. Europske konvencije. 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Pravo na imovinu Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna 28. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem korespondira članak VII - Meritum 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 19. Apelant pobija presudu Apelacijskog suda, smatrajući da 29. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: su mu povrijeđena prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: (...) odnosno pravo iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. (k) Pravo na imovinu". VIII - Zaključak 30. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: 36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz članka "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. Europske uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i jer nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za općim načelima međunarodnog prava. poštivanje principa pravičnog suđenja, niti je bilo lišavanja ili ograničavanja apelantovih prava, kojem je prestao radni odnos, Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na da ostvari pravo na otpremninu. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili 37. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju 38. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. prvoj rečenici prvog stavka i koje je opće naravi, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog Predsjednik stavka, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim Ustavnog suda uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavku dva ovog članka, Bosne i Hercegovine dopušta da države potpisnice mogu, između ostalog, kontrolirati Mato Tadić, v. r. korištenje imovine sukladno općem interesu. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa predmetu broj AP 752/04, rješavajući apelaciju S. P. i dr., na osnovu izraženog u prvom pravilu (vidi Europski sud za ljudska prava, člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i Sporrong i Lönnroth protiv Švedske, presuda od 23. rujna 1982. člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - godine, serija A, broj 52, stavak 61). Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", 32. Pojam "imovina", koji se navodi u članku 1. Protokola broj 2/04), u sastavu: broj 1 uz Europsku konvenciju, ne treba tumačiti na restriktivan Mato Tadić, predsjednik način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava pojedinaca, kao što su novčana potraživanja i druge ekonomske Ćazim Sadiković, prof. dr, potpredsjednik vrijednosti. S druge strane, članak 1. Protokola broj 1 uz Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti Hatixa Haxiosmanović, sudija (Europski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marcks protiv Jovo Rosić, sudija Belgije, tom 31. stavak 50; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 37/00, objavljena u "Službenom glasniku BiH", na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je broj 24/02 od 29. kolovoza 2002. godine i Odluka broj U 12/01, 1 objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02 od 3. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU kolovoza 2002. godine). Odbija se kao neosnovana apelacija S. P. i dr., podnesena 33. U konkretnom slučaju pravo na otpremninu, prema protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću br. Rsž-640/03, Zakonu i Nalogu, stiče uposlenik kojem prestaje radni odnos. Rsž-434/03, Rsž-572/03, Rsž-639/03, Rsž-30/03, Rsž-135/03, Pravo na otpremninu predstavlja novčano potraživanje koje je Rsž-318/03, Rsž-133/03, Rsž-464/03, Rsž-125/03, Rsž-31/03, stečeno, koje je privremenog karaktera i koje proizlazi iz radnog Rsž-641/03, Rsž-463/03, Rsž-315/03, Rsž-317/03, Rsž-437/03, odnosa. Dakle, ovo pravo predstavlja pravo na imovinu. Rsž-124/03, Rsž-436/03, Rsž-435/03, Rsž-462/03, Rsž-574/03, Rsž-465/03, Rsž-466/03, Rsž-433/03, Rsž-137/03, Rsž-136/03, 34. Ustavni sud uočava da apelant po raspisanom natječaju Rsž-134/03 sve od 8. juna 2004. godine i presuda Opštinskog suda nije primljen u integriranu administraciju Brčko Distrikta, i da u u Cazinu br. Rs-273/01 od 8. aprila 2003. godine, Rs-433/02 od 23. vremenskom razdoblju od 1. studenoga 2001. godine do 30. aprila 2003. godine, Rs-130/01, Rs-200/01, Rs-190/01, Rs-140/01 i lipnja 2002. godine nije radio. Za navedeno su vremensko Rs-120/01 sve od 5. maja 2002. godine; Rs-159/01 od 22. maja 2003. razdoblje apelantu u cijelosti uplaćivani odgovarajući doprinosi, godine, Rs-139/01 od 16. aprila 2003. godine, Rs-250/01, Rs-210/01, s tim što je redovito svaki mjesec primao po 350,00 KM na ime Rs-230/01, Rs-240/01 sve od 12. septembra 2002. godine; Rs-10/01, otpremnine, kako je to propisano Zakonom i Nalogom. Ustavni Rs-40/01, Rs-30/01, Rs-50/01, Rs-20/01 sve od 16. septembra 2002. sud naglašava da apelant u ovom razdoblju nije imao pravo na godine; Rs-110/01, Rs-260/01, Rs-100/01, Rs-150/01 sve od 23. plaću jer se plaća isplaćuje samo za ostvareni rad. Prema tomu, septembra 2002. godine; Rs-60/01, Rs-180/01, Rs-170/01, Rs-1/01 Ustavni sud smatra da na ovaj način nije došlo do miješanja u sve od 30. septembra 2002. apelantovu imovinu, bilo lišavanjem bilo stavljanjem ograničenja na korištenje konkretnog prava, niti pobijana Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službe- presuda ukazuje da je bilo takvog miješanja. Obzirom na ovakav nim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom zaključak, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati dalje glasniku Republike Srpske". principe članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer OBRAZLOŽEWE se apelant i ne poziva konkretno na neki od principa sadržanih u članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, I - Uvod Ustavni sud smatra da pobijanom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i 1. S. P. i drugih ukupno 147 radnika Zdravstvene ustanove Hercegovine, odnosno pravo iz članka 1. Protokola broj 1 uz Dom zdravlja Cazin (u daqnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, Europsku konvenciju. koje zastupa M. S., advokat iz Cazina, podnijeli su 26. avgusta 35. Ustavni sud uočava da apelant po raspisanom natječaju 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u nije primljen u integriranu administraciju Brčko Distrikta i da, u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda vremenskom razdoblju od 1. studenoga 2001. godine do 30. u Bihaću (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) i Opštinskog suda lipnja 2002. godine, nije radio. Za navedeno su vremensko u Cazinu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) navedenih u razdoblje apelantu uplaćivani odgovarajući doprinosi, s tim što je dispozitivu ove odluke. redovito, svaki mjesec, primao po 350,00 KM na ime II - Postupak pred Ustavnim sudom otpremnine, kako je to propisano Nalogom. Prema tomu, Ustavni sud smatra da pobijanom presudom nije povrijeđeno apelantovo 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, Kantonalnog suda, Opštinskog suda i učesnika u postupku 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. Unsko-sanskom kantona i Zdravstvene ustanove Dom zdravlja (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao Cazin (u daqnjem tekstu: Dom zdravlja), zatraženo je da dostave odricanje od zastarjelosti. odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog novembra 2004. godine, Opštinski sud 13. decembra 2004. obezbjeđewa za zastarjelo potraživanje. godine, Unsko-sanski kanton 26. novembra 2004. godine, a Dom Član 371 zdravlja 8. decembra. Potraživawa zastarjevaju za pet godina, ako zakonom 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, nije određen neki drugi rok zastarjelosti. odgovori na apelaciju su, 13. decembra 2004. godine, dostavljeni apelantima. Član 372 III - Činjenično stanje (4) Potraživawa povremenih davawa koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata (povremena potraživawa), pa bilo da se radi o sporednim i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na povremenim potraživawima, kao što je potraživanje sljedeći način. kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživawima 6. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. godine do 31. u kojima se iscrpquje samo pravo, kao što je potraživanje decembra 1995. godine bili zaposleni u Domu zdravlja. S izdržavawa, zastarjevaju za tri godine od dospjelosti svakog obzirom da apelantima nisu isplaćene plate za obavljeni rad u pojedinog davawa. navedenom periodu, krajem 2000. godine podnijeli su tužbe (...) Opštinskom sudu protiv Doma zdravlja i Unsko-sanskog kantona radi isplate neisplaćenih, a zarađenih plata. Član 387 7. Presudama Opštinskog suda pobrojanim u dispozitivu Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. ove odluke, u cijelosti su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata Priznanje duga može da se učini ne samo izjavom povjeriocu, kao neosnovani, zbog zastare potraživawa od Doma zdravlja, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kao prvotuženog, odnosno zbog nedostatka pasivne kamate, davanje obezbjeđewa. legitimacije Unsko-sanskog kantona, kao drugotuženog. Sve navedene presude su potvrđene drugostepenim presudama Član 388 pobrojanim u dispozitivu ove odluke. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom IV - Relevantni propisi povjeriočevom radwom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u ciqu utvrđivawa, 8. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list obezbjeđewa ili ostvarewa potraživawa. RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: Član 391 "Član 262 Za prekid zastarijevawa nije dovoqno da povjerilac (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašćen da od pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan da je Član 392 ispuni savjesno u svemu kako ona glasi. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje da teče iznova, (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom ispunjenjem, povjerilac ima pravo da zahtijeva i nadoknadu određeni rok za zastarijevanje. štete koju je zbog toga pretrpio. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje (...) da teče iznova od priznawa. Član 296 (...)" (1) Obavezu može da ispuni ne samo dužnik nego i treće 9. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa lice. ("Službeni list SFRJ", br. 60/89 i 42/90 te "Službeni list (2) Povjerilac je dužan da primi ispunjenje od svakog lica RBiH", br. 2/92 i 13/94), koji je primjewivan u konkretnom koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i slučaju, relevantne odredbe glase: kad se dužnik protivi tom ispunjenju. "Član 49 (...) (...) Član 360 Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. Zastarjelošću prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze. (...) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno Član 79 vrijeme u kome je povjerilac mogao da zahtijeva ispunjenje U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa obaveze. radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u Sud ne može da se obazire na zastarjelost ako se dužnik organizaciji, pred nadležnim sudom,... u skladu sa zakonom. nije na nju pozvao. (...)" Član 361 10. U Zakonu u radu ("Službene novine Federacije BiH", (3) Zastarjelost počinje da teče prvog dana poslije dana br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. "Član 13 (...) Na sva pitawa koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu uređena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opšti Član 362 propisi obligacionog prava. Zastarjelost nastupa kad istekne posljedwi dan zakonom Član 106 određenog vremena. Član 365 Apsolutna zastara potraživawa iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživawa, ako Dužnik ne može da se odrekne zastarjelosti prije nego zakonom nije drukčije određeno." što protekne vrijeme određeno za zastarjelost. 11. U Zakonu o ustanovama ("Službeni list RBiH", br. 6/92, Član 366 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: "Član 1 b) Nadležnost Ustavnog suda ratione temporis. Ustanova... osniva se za obavljanje djelatnosti... 19. U pogledu nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, zdravstva... i drugih djelatnosti, ako ciq obavljanja Ustavni sud može da odlučuje, u principu, samo o slučajevima djelatnosti nije stjecanje dobiti. koji su se desili nakon stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine (vidi Odluku Ustavnog Ustanova ima svojstvo pravnog lica. suda broj U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u "Službenom Član 39 glasniku BiH", broj 22/98). Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, 20. Ustavni sud nije nadležan da razmatra pitawa koja su se buxeta..., sredstava fonda, od nadoknade za obavljanje... desila prije stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika Međutim, Ustavni sud ima nadležnost da razmotri činjenice u usluga..., pod uslovima određenim zakonom ili aktom o vezi sa događajima koji su se desili prije stupawa na snagu osnivanju ustanova. Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobijawa dodatnih informacija. Član 41 21. U predmetnim slučajevima apelanti tvrde da im nisu Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa isplaćene "ratne" plate. Iako se sporna potraživawa u kojima raspolaže. navedenim slučajevima odnose na period nastao prije stupawa Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno. wihovu platu je utvrđivano u sudskim postupcima, odnosno presudama koje su donesene nakon stupawa na snagu Ustava Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: Bosne i Hercegovine. Ovi sudski postupci su stvorili pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 opravdana očekivawa da će apelantima biti isplaćene plate. dana od dana usvajawa godišnjeg obračuna. Shodno tome, Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis. (...)" 22. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, V - Apelacija Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava iscrpljeni svi a) Navodi iz apelacije efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio 12. Apelanti traže da se ukinu osporene presude, da se odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. naloži tuženima da im solidarno isplate zarađene, a neisplaćene plate, sa zakonskom kamatom i nadoknade 23. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijama parnične troškove za svakog apelanta. Apelanti navode da su su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih osporavanim presudama i prvostepeni i drugostepeni sud lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude počinili bitne povrede postupka, kao i da su pogrešno apelanti su primili u periodu od 28. juna 2004. godine do 16. primijenjeni materijalni propisi, čime je došlo do povrede avgusta 2004. godine, a apelacija je podnesena 26. avgusta 2004. prava apelanata na pravičan postupak. Apelanti smatraju da su godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15 diskriminisani u odnosu na radnike pravosuđa u stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacije Unsko-sanskom kantonu, kojima su opštinski sudovi na ispuwavaju i uslove iz člana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog području Unsko-sanskog kantona dosudili isplatu suda. neisplaćenih - ratnih plata za isti period, po tužbama koje su 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i podnesene u istom periodu kao i tužbe apelanata. Navode da su Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika u ovim slučajevima prvostepene presude potvrđene presudama Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije Kantonalnog suda, iako su isticani isti prigovori, tj. ispuwavaju uslove u pogledu dopustivosti. prigovor zastare, koji je odbijan kao neosnovan, kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Navode kako se još uvijek VII - Meritum vrši naplata po tim presudama. 25. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na b) Odgovor na apelaciju povrede qudskih prava iz člana II/3 e) Ustava Bosne i 13. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog i dalje ostaje pri stavu izraženom u osporenim presudama i činjenice da je kao rezultat pogrešne primjene procesnog i predlaže Ustavnom sudu da odbije apelaciju kao neosnovanu. materijalnog prava wihov tužbeni zahtjev odbijen, čime je došlo do navodne povrede prava na pravičan postupak. Sem 14. Opštinski sud u svom odgovoru ističe da je navod da su toga, apelanti ukazuju na povredu prava na nediskriminaciju u svi zaposleni u oblasti pravosuđa naplatili "ratne plate" vezi sa uživanjem prava na pravičan postupak. apsolutno netačan, te da odlukama Opštinskog suda nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje. a) Pravo na pravičan postupak 15. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa 26. Član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Unsko-sanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identično stanovište kao i Kantonalni sud i predložilo Ustavnom sudu "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju da odbije apelaciju kao neosnovanu. qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: 16. Dom zdravlja u svom odgovoru na apelaciju predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. (...) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim VI - Dopustivost stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." 17. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, 27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima dijelu, glasi: koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, a) Nadležnost Ustavnog suda ratione materiae svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom 18. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na ustanovljenim sudom. Š...Ć" povrede svojih prava iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu 28. Ustavni sud konstatuje da je spor oko isplate zarađenih, qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska a neisplaćenih plata građansko-pravne prirode, pa i kada se konvencija) u odnosu na pravično suđenje, kao i na povredu kao poslodavac pojavquje javna ustanova (vidi Evropski suda za člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske qudska prava, Darnell protiv Velike Britanije, presuda od 26. konvencije u vezi sa pravom na pravičan postupak. Ustavni sud u oktobra 1993. godine, serija A, broj 272). Član II/3 e) Ustava ovom slučaju ima nadležnost ratione materiae. Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima poštovanje principa pravičnog suđewa. "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima 34. U skladu s tim Ustavni sud, prije svega, zakqučuje da u i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski konkretnim slučajevima postoji efikasan sistem ostvarivawa sud za qudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda građanskih prava apelanata. Ustavni sud, takođe, smatra da je od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). opravdano tumačenje i obrazloženje redovnih sudova u pogledu Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao ograničewa ostvarivawa ovih prava u odnosu na Dom zdravlja i cjeline (vidi Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque Unsko-sanski kanton. Razlog ograničewa je proporcionalan i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, ciqu koji se želi postići. Iz tih razloga, Ustavni sud smatra serija A, broj 146, stav 68; Odluka Ustavnog suda broj U 63/01 od da nije došlo do povrede prava apelanata na pravičan postupak 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 broj 38/03). Evropske konvencije. 29. Ustavni sud, nadalje, smatra da svaka država ima pravo i 35. Ustavni sud zakqučuje da osporene presude nisu obavezu da funkcionalno organizuje svoj pravni sistem. povrijedile prava apelanata na pravičan postupak iz člana II/3 Pravni sistem svake države mora da bude efikasan i da e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske omogući svakome da iskoristi prednosti toga sistema konvencije. prilikom utvrđivawa (između ostalog) građanskih prava u smislu člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Pravo na pravičan postupak u vezi sa pravom na zabranu Evropske konvencije. To znači da pravo pristupa sudu diskriminacije predstavlja elemenat inherentan pravu iz člana 6 stav 1 36. Apelanti smatraju da su žrtve diskriminacije u vezi sa Evropske konvencije (vidi Evropski sud za qudska prava, poštovanjem prava na pravičan postupak. Naveli su da su Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. sudovi wihov predmet riješili druagčije nego identičan godine, serija A, broj 18, stav 36). predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo 30. Ipak, postoji opravdano ograničenje prava pristupa na identičan sudski ishod. sudu, kao i ograničenje ostvarivawa građanskih prava u 37. Član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: određenim slučajevima, koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Koja će se ograničewa nametnuti, "Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u zavisi od specifičnosti konkretnog pravnog sistema, međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, uzimajući u obzir, prije svega, mogućnosti i potrebe zajednice obezbijeđeno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez i pojedinaca (vidi Evropski sud za qudska prava, Belgijski diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja, jezički slučaj, presuda od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, 5). nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa nacionalnom mawinom, imovina, rođenje ili drugi status." 31. U okviru tih ograničewa, u pogledu ostvarivawa građanskih prava, spadaju i norme koje određuju procesne 38. Član 14 Evropske konvencije glasi: rokove u kojim je moguće tražiti sudsku zaštitu u ostvarivanju "Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom svojih građanskih prava, odnosno subjekte koji su odgovorni za obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što poštovanje građanskih prava apelanata. To pitanje treba da su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima, a drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa tumačenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u nekom nacionalnom mawinom, imovno stanje, rođenje ili drugi svakom konkretnom slučaju. Ciq ovog ograničewa je da se status". fokusira odgovornost kod određenih subjekata i da postupak za ostvarivanje građanskih prava bude olakšan. Shodno tome, 39. Da bi dokazali diskriminaciju, apelanti su se Ustavni sud zakqučuje da nosilac građanskih prava ima obavezu paušalno pozvali na, navodno, nespornu praksu sudova na da ostvaruje svoja prava iskqučivo u odnosu na odgovorne području Unsko-sanskog kantona, koji su navodno donijeli subjekte, poštujući procesne rokove, koji su jasno regulisani nekoliko stotina presuda u prvom stepenu, koje je potvrdio pravnim propisima. Ustavni sud je, pri tome, ograničen na drugostepeni sud, kojim su radnicima pravosuđa dosuđene pitawa kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih neisplaćene, a zarađene plate za isti vremenski period kao i sudova. Ovo zbog toga, što Ustavni sud nije nadležan da kod apelanata. ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na 40. Shodno praksi Evropskog suda za qudska prava, koji su primijenili zakon redovni sudovi, sem u slučaju kada je diskriminacija nastupa ako se lice ili grupa lica, koje se to potrebno radi utvrđivawa činjenica da li je došlo do nalaze u analognoj situaciji, različito tretiraju na osnovu kršewa ustavnih prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U pola, rase, boje, jezika, vjere (...) u pogledu uživawa prava iz 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Evropske konvencije, a ne postoji objektivno i razumno BiH", broj 31/03). opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram 32. Ustavni sud primjećuje da su sudovi odbili zahtjeve željenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi apelanata u pogledu poslodavca (prvotuženog) zato što je Evropski sud za qudska prava, Belgijski jezički slučaj, presuda došlo do zastare potraživawa apelanata. U pogledu od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 10). Pri tome je ograničewa ostvarivawa građanskih prava apelantima u nevažno da li je diskriminacija posljedica različitog odnosu na Unsko-sanski kanton, zbog nedostatka pasivne zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi Evropski legitimacije, sudovi su zakqučili da ovaj kanton nije sud za qudska prava, Irska protiv Velike Britanije, presuda poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. Dalje od 18. januara 1978, serija A, broj 25, stav 226). se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno 41. Ipak, različita primjena zakona u sličnim predmetima odgovaraju za svoje obaveze. Na ovaj zakqučak ne utiče ni dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. Ovo je činjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. slučaj, na primjer, kada je odluka koja se osporava zakonita i Pri tome, sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustavna. Čim je odluka zakonita i ustavna, gubi se pravni obligacionim odnosima, Zakona o ustanovama i Zakona o radu. interes za dokazivanjem diskriminacije i traženjem jednakog 33. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim tretmana. Takvo tumačenje vodi ograničenju principa zabrane slučajevima pružena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve različitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti, ali pred nadležnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka, je u skladu sa principom pravne države iz člana I/4 Ustava i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su Bosne i Hercegovine. Naime, u takvim slučajevima princip prikupili dovoqno dokaza s ciljem da utvrde činjenično stanje, pravne države ima prevagu. a apelanti nisu osporili ni jednu procesnu radnju u postupku 42. Da bi utvrdio diskriminaciju, Ustavni sud mora donošewa odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i analizom predmetnih slučajeva da dođe do zakqučka da li se tvrdnje apelanata, pri čemu su nekim dali veći, a nekim mawi radi o (a) različitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz značaj. Međutim, sudovi su dovoqno jasno obrazložili svoje nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije odluke u smislu člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i (d) bez objektivnog i razumnog opravdawa za takav tretman. člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje da Ipak, radi racionalnosti postupka, Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i 49. Ustavni sud je zakqučio da osporene presude, zasnovane Hercegovine, jer bi u tom slučaju nestao pravni interes na navedenim zakonima, nisu povrijedile član 6 stav 1 apelanata da dokazuju diskriminaciju. Evropske konvencije. Samim tim, nije potrebno da se ulazi u 43. Shodno Zakonu o ustanovama, javne ustanove se osnivaju pitanje da li je postojao različit tretman, analogna situacija radi obavljanja zakonom utvrđenih javnih djelatnosti u koje i osnova diskriminacije u pogledu građana koji su ostvarivali spada i zdravstvo. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i slična prava prema drugim presudama. nemaju profitni karakter, mada mogu da raspolažu i 50. Ustavni sud zakqučuje da osporene presude redovnih sredstvima iz samofinansirawa. Na kom se državnom nivou sudova nisu povrijedile prava apelanata na pravičan postupak osnivaju javne ustanove zavisi od organizacije svake iz člana II/3 e) u vezi sa članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine pojedinačne države. Tako je, shodno članu III/2 Ustava i član 6 stav 1 u vezi sa članom 14 Evropske konvencije. Federacije Bosne i Hercegovine, zdravstvo u zajedničkoj nadležnosti federalne vlasti i kantona. Na koji način će se VIII - Zakqučak regulisati zdravstvo (zajednički ili odvojeno) zavisi od međusobnog dogovora ovih dviju vlasti (član III/3 Ustava 51. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Federacije Bosne i Hercegovine). Ako je nadležnost Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove dogovorom prenesena na kantonalnu vlast, onda kanton ima odluke. obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih 52. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ustanova. Način finansirawa kantonalnih javnih ustanova, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. modaliteti i obim tog finansirawa, je predmet daqnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. Predsjednik U tom smislu, shodno zakonu, javna ustanova je odgovorna za Ustavnog suda svoje obaveze sredstvima kojima raspolaže, a osnivač je Bosne i Hercegovine supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o Mato Tadić, s. r. osnivanju nije drugačije određeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze javne ustanove, dužan je, pored ostalog, da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove u roku od 60 dana od dana usvajawa godišnjeg obračuna (član 41 Zakona o ustanovama). Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna predmetu broj AP 752/04, rješavajući apelaciju S. P. i dr., na operacionalizacija finansirawa moraju da budu efikasno osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav uređeni, kako bi, između ostalog, radnici kantonalnih javnih 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i institucija mogli efikasno da ostvaruju svoja stečena prava, Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i kao što je pravo na platu. Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 44. Bez obzira na interni način finansirawa kantonalnih Mato Tadić, predsjednik javnih institucija, radnici ne mogu da ostvaruju svoja prava Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik prema instituciji koja u državi, na određenom nivou, operiše kao nosilac ili sunosilac buxetskih obaveza. Zakonom o Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik ustanovama (član 4) jasno je određeno da svi radnici ostvaruju Hatidža Hadžiosmanović, sudija sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. To je i Jovo Rosić, sudija logično, jer javna ustanova ima status pravnog lica, ima prava i obaveze i uživa zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je obaveza. Shodno tome, samo javna institucija može da odgovara 1 za obaveze prema svojim radnicima. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 45. Međutim, ako se pojavi spor između radnika javne Odbija se kao neosnovana apelacija S. P. i dr., podnesena institucije i same institucije, nadležni kanton, bez obzira protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću br. Rsž-640/03, što ne može da bude stranka, pa ni da ima pasivnu legitimaciju Rsž-434/03, Rsž-572/03, Rsž-639/03, Rsž-30/03, Rsž-135/03, u sporu, ne može da se ogluši o ishod spora, ako je njegova Rsž-318/03, Rsž-133/03, Rsž-464/03, Rsž-125/03, Rsž-31/03, intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita Rsž-641/03, Rsž-463/03, Rsž-315/03, Rsž-317/03, Rsž-437/03, prava radnika koja proizlaze iz presude nadležnog suda. Da li Rsž-124/03, Rsž-436/03, Rsž-435/03, Rsž-462/03, Rsž-574/03, je intervencija neophodna, zavisi od slučaja do slučaja. Slijedi Rsž-465/03, Rsž-466/03, Rsž-433/03, Rsž-137/03, Rsž-136/03, da efikasnost ostvarewa ovih građanskih prava radnika treba Rsž-134/03 sve od 8. juna 2004. godine i presuda Općinskog da bude na prvom mjestu, ukoliko ne postoje ograničewa u suda u Cazinu br. Rs-273/01 od 8. aprila 2003. godine, Rs-433/02 wihovom ostvarenju, koja bi bila opravdana i u skladu sa od 23. aprila 2003. godine, Rs-130/01, Rs-200/01, Rs-190/01, Ustavom Bosne i Hercegovine. Rs-140/01 i Rs-120/01 sve od 5. maja 2002. godine; Rs-159/01 od 22. maja 2003. godine, Rs-139/01 od 16. aprila 2003. godine, 46. Nakon uvida u dostavljene dokumente, vidqivo je da je Rs-250/01, Rs-210/01, Rs-230/01, Rs-240/01 sve od 12. Unsko-sanski kanton pripremao svoju finansijsku septembra 2002. godine; Rs-10/01, Rs-40/01, Rs-30/01, intervenciju, kako bi dotična javna ustanova ispunila obavezu Rs-50/01, Rs-20/01 sve od 16. septembra 2002. godine; u pogledu isplate neisplaćenih plata njenih radnika što nije Rs-110/01, Rs-260/01, Rs-100/01, Rs-150/01 sve od 23. uslov za postojanje pasivne legitimacije Unsko-sanskog septembra 2002. godine; Rs-60/01, Rs-180/01, Rs-170/01, kantona u ovim sporovima. Rs-1/01 sve od 30. septembra 2002. 47. Na osnovu ovoga, Ustavni sud zakqučuje da Unsko-sanski Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim kanton nije mogao da ima svojstvo tuženoga u sporovima u novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike navedenim predmetima. Srpske". OBRAZLOŽENJE 48. U pogledu pitawa zastare, Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o radu jasno propisuju da protekom roka od I - Uvod tri godine apsolutno zastarjevaju potraživawa iz radnog odnosa. Ako prođe rok za zastaru u smislu člana 387 Zakona o 1. S. P. i drugih ukupno 147 radnika Zdravstvene ustanove obligacionim odnosima, ne može se više prekidati zastara Dom zdravlja Cazin (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje potraživawa. U tom slučaju nastupa tzv. apsolutna zastara. Od zastupa M. S., advokat iz Cazina, podnijeli su 26. augusta 2004. tog momenta, isplata duga zavisi iskqučivo od volje dužnika - godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u nastupa tzv. naturalne obaveze dužnika. Shodno ovome, zahtjev daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u za isplatama plata zarađenih tokom 1994. i 1995. godine, koji je Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u podnesen 2000. godine, ne može da se ostvari sudskim putem, jer Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u je nastupila apsolutna zastara. dispozitivu ove odluke. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. II - Postupak pred Ustavnim sudom Član 365. 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku vrijeme određeno za zastarjelost. Unsko-sanskom kantona i Zdravstvene ustanove Dom zdravlja Cazin (u daljnjem tekstu: Dom zdravlja), zatraženo je da dostave Član 366. odgovore na apelaciju. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao 3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. odricanje od zastarjelosti. novembra 2004. godine, Općinski sud 13. decembra 2004. godine, Unsko-sanski kanton 26. novembra 2004. godine, a Dom (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog zdravlja 8. decembra. obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Član 371. odgovori na apelaciju su, 13. decembra 2004. godine, dostavljeni apelantima. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti. III - Činjenično stanje Član 372. 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena slijedeći način. potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim 6. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. godine do 31. potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o decembra 1995. godine bili zaposleni u Domu zdravlja. S takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri navedenom periodu, krajem 2000. godine podnijeli su tužbe godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Općinskom sudu protiv Doma zdravlja i Unsko-sanskog kantona radi isplate neisplaćenih, a zarađenih plaća. (...) 7. Presudama Općinskog suda pobrojanim u dispozitivu ove Član 387. odluke, u cijelosti su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata kao Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. neosnovani, zbog zastare potraživanja od Doma zdravlja, kao prvotuženog, odnosno zbog nedostatka pasivne legitimacije Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, Unsko-sanskog kantona, kao drugotuženog. Sve navedene nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje presude su potvrđene drugostepenim presudama pobrojanim u kamate, davanje obezbjeđenja. dispozitivu ove odluke. Član 388. IV - Relevantni propisi Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom 8. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: ili ostvarenja potraživanja. "Član 262. Član 391. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. savjesno u svemu kako ona glasi. Član 392. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom koju je uslijed toga pretrpio. određeni rok za zastarijevanje. (...) (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći Član 296. iznova od priznanja. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (...)" (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje 9. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se ("Službeni list SFRJ", br. 60/89 i 42/90 i "Službeni list RBiH", br. dužnik protivi tom ispunjenju. 2/92 i 13/94), koji je primjenjivan u konkretnom slučaju, relevantne odredbe glase: (...) "Član 49. Član 360. (...) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje (...) obaveze. Član 79. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik nju pozvao. ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred Član 361. nadležnim sudom,... u skladu sa zakonom. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je (...)" povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. 10. U Zakonu u radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: (...) "Član 13. Član 362. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom uređena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi određenog vremena. obligacionog prava. Član 106. osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravično suđenje, kao i na povredu člana II/4. Ustava Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije pravom na pravičan postupak. Ustavni sud u ovom slučaju ima drukčije određeno." nadležnost ratione materiae. 11. U Zakonu o ustanovama ("Službeni list RBiH", br. 6/92, c) Nadležnost Ustavnog suda ratione temporis. 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: 19. U pogledu nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, "Član 1. Ustavni sud može odlučivati, u principu, samo o slučajevima koji Ustanova... osniva se za obavljanje djelatnosti... zdravstva... su se desili nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije stjecanje 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u "Službenom glasniku dobiti. BiH", broj 22/98). Ustanova ima svojstvo pravnog lica. 20. Ustavni sud nije nadležan da razmatra pitanja koja su se Član 39. desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud ima nadležnost da razmotri činjenice u Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, vezi sa događajima koji su se desili prije stupanja na snagu budžeta..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje... Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobijanja dodatnih zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika informacija. usluga..., pod uvjetima određenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. 21. U predmetnim slučajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene "ratne" plaće. Iako se sporna potraživanja u navedenim Član 41. slučajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je kojima raspolaže. utvrđivano u sudskim postupcima, odnosno presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako Ovi sudski postupci su stvorili opravdana očekivanja da će aktom o osnivanju nije drugačije određeno. apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je nadležnost ratione temporis. da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 22. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi (...)" efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u V - Apelacija roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. a) Navodi iz apelacije 23. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijama 12. Apelanti traže da se ukinu osporene presude, da se naloži su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova tuženima da im solidarno isplate zarađene, a neisplaćene plaće, mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su sa zakonskom kamatom i naknade parnične troškove za svakog primili u periodu od 28. juna 2004. godine do 16. augusta 2004. apelanta. Apelanti navode da su pobijanim presudama i godine, a apelacija je podnijeta 26. augusta 2004. godine, prvostepeni i drugostepeni sud počinili bitne povrede postupka, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. kao i da su pogrešno primijenjeni materijalni propisi, čime je Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i došlo do povrede prava apelanata na pravičan postupak. Apelanti uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. smatraju da su diskriminirani u odnosu na radnike pravosuđa u 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Unsko-sanskom kantonu, kojima su općinski sudovi na području Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Unsko-sanskog kantona dosudili isplatu neisplaćenih - ratnih Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije plaća za isti period, po tužbama koje su podnijete u istom periodu ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti. kao i tužbe apelanata. Navode da su u ovim slučajevima prvostepene presude potvrđene presudama Kantonalnog suda, VII - Meritum iako su isticani isti prigovori, tj. prigovor zastare, koji je odbijan kao neosnovan, kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. 25. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na Navode kako se još uvijek vrši naplata po tim presudama. povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog b) Odgovor na apelaciju činjenice da je kao rezultat pogrešne primjene procesnog i 13. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da materijalnog prava njihov tužbeni zahtjev odbijen, čime je došlo i dalje ostaje pri stavu izraženom u osporenim presudama i do navodne povrede prava na pravičan postupak. Osim toga, predlaže Ustavnom sudu da odbije apelaciju kao neosnovanu. apelanti ukazuju na povredu prava na nediskriminaciju u vezi sa uživanjem prava na pravičan postupak. 14. Općinski sud u svom odgovoru ističe da je navod da su svi a) Pravo na pravičan postupak zaposleni u oblasti pravosuđa naplatili "ratne plaće" apsolutno netačan, te da odlukama Općinskog suda nije povrijeđeno pravo 26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: apelanata na pravično suđenje. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 15. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Unsko-sanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identično stanovište kao i Kantonalni sud i predložilo Ustavnom sudu da (...) odbije apelaciju kao neosnovanu. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim 16. Dom zdravlja u svom odgovoru na apelaciju predlaže da stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." se apelacija odbije kao neosnovana. 27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom VI - Dopustivost dijelu, glasi: 17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" a) Nadležnost Ustavnog suda ratione materiae 28. Ustavni sud konstatira da je spor oko isplate zarađenih, a 18. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na neisplaćenih plaća građanskopravne prirode, pa i kada se kao povrede svojih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski suda za i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i ljudska prava, Darnell protiv Velike Britanije, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A, broj 272). Član II/3.e) Ustava 34. U skladu s tim Ustavni sud, prije svega, zaključuje da u Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije konkretnim slučajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja garantiraju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev građanskih prava apelanata. Ustavni sud, također, smatra da je koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima opravdano tumačenje i obrazloženje redovnih sudova u pogledu "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i ograničenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Dom zdravlja i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud Unsko-sanski kanton. Razlog ograničenja je proporcionalan cilju za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. koji se želi postići. Iz tih razloga, Ustavni sud smatra da nije došlo februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). Pravičnost do povrede prava apelanata na pravičan postupak iz člana II/3.e) postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo konvencije. protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Odluka Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 35. Ustavni sud zaključuje da osporene presude nisu 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj povrijedile prava apelanata na pravičan postupak iz člana II/3.e) 38/03). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 29. Ustavni sud, nadalje, smatra da svaka država ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. Pravni Pravo na pravičan postupak u vezi sa pravom na zabranu sistem svake države mora biti efikasan i omogućiti svakome da diskriminacije iskoristi prednosti toga sistema prilikom utvrđivanja (između ostalih) građanskih prava u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i 36. Apelanti smatraju da su žrtve diskriminacije u vezi sa Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. To znači da poštivanjem prava na pravičan postupak. Naveli su da su sudovi pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iz njihov predmet riješili drukčije nego identičan predmet u drugom člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identičan ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. sudski ishod. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). 37. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 30. Ipak, postoji opravdano ograničenje prava pristupa sudu, "Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u kao i ograničenje ostvarivanja građanskih prava u određenim međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog slučajevima, koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez funkcionirao. Koja će se ograničenja nametnuti, zavisi od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, specifičnosti konkretnog pravnog sistema, uzimajući u obzir, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno prije svega, mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, Evropski sud za ljudska prava, Belgijski jezički slučaj, presuda od rođenje ili drugi status." 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 5). 38. Član 14. Evropske konvencije glasi: 31. U okviru tih ograničenja, u pogledu ostvarivanja "Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom građanskih prava, spadaju i norme koje određuju procesne osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su rokove u kojim je moguće tražiti sudsku zaštitu u ostvarivanju svojih građanskih prava, odnosno subjekte koji su odgovorni za spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo poštivanje građanskih prava apelanata. To pitanje treba da bude mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom efikasno i jasno regulirano pravnim propisima, a tumačenje i nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status." primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom 39. Da bi dokazali diskriminaciju, apelanti su se paušalno konkretnom slučaju. Cilj ovog ograničenja je da se fokusira pozvali na, navodno, nespornu praksu sudova na području odgovornost kod određenih subjekata i da postupak za Unsko-sanskog kantona, koji su navodno donijeli nekoliko ostvarivanje građanskih prava bude olakšan. Prema tome, stotina presuda u prvom stepenu, koje je potvrdio drugostepeni Ustavni sud zaključuje da nosilac građanskih prava ima obavezu sud, kojim su radnicima pravosuđa dosuđene neisplaćene, a da ostvaruje svoja prava isključivo u odnosu na odgovorne zarađene plaće za isti vremenski period kao i kod apelanata. subjekte, poštujući procesne rokove, koji su jasno regulirani pravnim propisima. Ustavni sud je, pri tome, ograničen na pitanja 40. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. Ovo diskriminacija nastupa ako se lice ili grupa lica, koje se nalaze u zbog toga, što Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno analognoj situaciji, različito tretiraju na osnovu spola, rase, boje, činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon jezika, vjere (...) u pogledu uživanja prava iz Evropske redovni sudovi, osim u slučaju kada je to potrebno radi konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za utvrđivanja činjenica je li došlo do kršenja ustavnih prava (vidi takav tretman ili upotreba sredstava naspram željenog cilja koji Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, nisu u proporcionalnom odnosu (vidi Evropski sud za ljudska objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). prava, Belgijski jezički slučaj, presuda od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 10). Pri tome je nevažno je li diskriminacija 32. Ustavni sud primjećuje da su sudovi odbili zahtjeve posljedica različitog zakonskog tretmana ili primjene samog apelanata u pogledu poslodavca (prvotuženog) zato što je došlo zakona (vidi Evropski sud za ljudska prava, Irska protiv Velike do zastare potraživanja apelanata. U pogledu ograničenja Britanije, presuda od 18. januara 1978, serija A, broj 25, stav ostvarivanja građanskih prava apelantima u odnosu na 226). Unsko-sanski kanton, zbog nedostatka pasivne legitimacije, sudovi su zaključili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti 41. Ipak, različita primjena zakona u sličnim predmetima nisu kod njega u radnom odnosu. Dalje se navodi da su javne dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. Ovo je institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje slučaj, na primjer, kada je odluka koja se pobija zakonita i obaveze. Na ovaj zaključak ne utiče ni činjenica da taj kanton ustavna. Čim je odluka zakonita i ustavna, gubi se pravni interes finansira navedene javne ustanove. Pri tome, sudovi su se pozvali za dokazivanjem diskriminacije i traženjem jednakog tretmana. na relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, Zakona Takvo tumačenje vodi ograničenju principa zabrane različitog o ustanovama i Zakona o radu. tretmana u smislu principa pravne sigurnosti, ali je u skladu sa principom pravne države iz člana I/4. Ustava Bosne i 33. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim Hercegovine. Naime, u takvim slučajevima princip pravne slučajevima pružena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve države ima prevagu. pred nadležnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka, 42. Da bi utvrdio diskriminaciju, Ustavni sud mora analizom i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su prikupili predmetnih slučajeva doći do zaključka radi li se o (a) različitom dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, a tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga apelanti nisu osporili ni jednu procesnu radnju u postupku navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog donošenja odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i i razumnog opravdanja za takav tretman. Ipak, radi racionalnosti tvrdnje apelanata, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji postupka, Ustavni sud će prvo utvrditi jesu li osporene presude u značaj. Međutim, sudovi su dovoljno jasno obrazložili svoje skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer bi u tom slučaju odluke u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje 43. Prema Zakonu o ustanovama, javne ustanove se osnivaju principa pravičnog suđenja. radi obavljanja zakonom utvrđenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i člana II/3.e) u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i nemaju profitni karakter, mada mogu raspolagati i sredstvima iz član 6. stav 1. u vezi sa članom 14. Evropske konvencije. samofinansiranja. Na kojem se državnom nivou osnivaju javne ustanove zavisi od organizacije svake pojedinačne države. Tako VIII - Zaključak je, prema članu III/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, 51. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, zdravstvo u zajedničkoj nadležnosti federalne vlasti i kantona. Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Na koji način će se regulirati zdravstvo (zajednički ili odvojeno) zavisi od međusobnog dogovora ovih dviju vlasti (član III/3. 52. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Ako je nadležnost Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. dogovorom prenesena na kantonalnu vlast, onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih Predsjednik ustanova. Način finansiranja kantonalnih javnih ustanova, Ustavnog suda modaliteti i obim tog finansiranja, je predmet daljnjeg dogovora i Bosne i Hercegovine zakonske operacionalizacije predmetne materije. U tom smislu, Mato Tadić, s. r. prema zakonu, javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaže, a osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drukčije određeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze javne Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u ustanove, dužan je, pored ostalog, da pokrije višak rashoda nad predmetu broj AP 752/04, rješavajući apelaciju S. P. i dr., na prihodima ustanove u roku od 60 dana od dana usvajanja temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. godišnjeg obračuna (član 41. Zakona o ustanovama). Navedeno stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda upućuje da zakonsko reguliranje i konkretna operacionalizacija Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik finansiranja moraju biti efikasno uređeni, kako bi, između Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: ostalih, radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja stečena prava, kao što je pravo na plaću. Mato Tadić, predsjednik 44. Bez obzira na interni način finansiranja kantonalnih Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik javnih institucija, radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik instituciji koja u državi, na određenom nivou, operira kao nosilac ili sunosilac budžetskih obaveza. Zakonom o ustanovama (član Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja 4) jasno je određeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz Jovo Rosić, sudac radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. To je i logično, jer na sjednici, održanoj 18. siječnja 2005. godine, donio javna ustanova ima status pravnog lica, ima prava i obaveze i 1 uživa zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. Prema ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU tome, samo javna institucija može odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. Odbija se kao neutemeljena apelacija S. P. i dr., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću br. Rsž-640/03, 45. Međutim, ako se pojavi spor između radnika javne Rsž-434/03, Rsž-572/03, Rsž-639/03, Rsž-30/03, Rsž-135/03, institucije i same institucije, nadležni kanton se, bez obzira što ne Rsž-318/03, Rsž-133/03, Rsž-464/03, Rsž-125/03, Rsž-31/03, može biti stranka, pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu, ne Rsž-641/03, Rsž-463/03, Rsž-315/03, Rsž-317/03, Rsž-437/03, može oglušiti o ishod spora, ako je njegova intervencija Rsž-124/03, Rsž-436/03, Rsž-435/03, Rsž-462/03, Rsž-574/03, neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja Rsž-465/03, Rsž-466/03, Rsž-433/03, Rsž-137/03, Rsž-136/03, proizlaze iz presude nadležnog suda. Da li je intervencija Rsž-134/03 sve od 8. lipnja 2004. godine i presuda Općinskog neophodna, zavisi od slučaja do slučaja. Slijedi da efikasnost suda u Cazinu br. Rs-273/01 od 8. travnja 2003. godine, ostvarenja ovih građanskih prava radnika treba biti na prvom Rs-433/02 od 23. travnja 2003. godine, Rs-130/01, Rs-200/01, mjestu, ukoliko ne postoje ograničenja u njihovom ostvarenju, Rs-190/01, Rs-140/01 i Rs-120/01 sve od 5. svibnja 2002. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i godine; Rs-159/01 od 22. svibnja 2003. godine, Rs-139/01 od 16. Hercegovine. travnja 2003. godine, Rs-250/01, Rs-210/01, Rs-230/01, 46. Nakon uvida u dostavljene dokumente, vidljivo je da je Rs-240/01 sve od 12. rujna 2002. godine; Rs-10/01, Rs-40/01, Unsko-sanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju, Rs-30/01, Rs-50/01, Rs-20/01 sve od 16. rujna 2002. godine; kako bi dotična javna ustanova ispunila obavezu u pogledu Rs-110/01, Rs-260/01, Rs-100/01, Rs-150/01 sve od 23. rujna isplate neisplaćenih plaća njenih radnika što nije uvjet za 2002. godine; Rs-60/01, Rs-180/01, Rs-170/01, Rs-1/01 sve od postojanje pasivne legitimacije Unsko-sanskog kantona u ovim 30. rujna 2002. sporovima. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim 47. Na osnovu ovoga, Ustavni sud zaključuje da novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuženoga u Srpske". sporovima u navedenim predmetima. OBRAZLOŽENJE 48. U pogledu pitanja zastare, Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o radu jasno propisuju da protekom roka od tri I - Uvod godine apsolutno zastarijevaju potraživanja iz radnog odnosa. 1. S. P. i drugih ukupno 147 djelatnik Zdravstvene ustanove Ako prođe rok za zastaru u smislu člana 387. Zakona o Dom zdravlja Cazin (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje obligacionim odnosima, ne može se više prekidati zastara zastupa M. S., odvjetnik iz Cazina, podnijeli su 26. kolovoza potraživanja. U tom slučaju nastupa tzv. apsolutna zastara. Od 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u tog momenta, isplata duga zavisi isključivo od volje dužnika - daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u nastupa tzv. naturalne obaveze dužnika. Prema ovome, zahtjev Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u za isplatama plaća zarađenih tokom 1994. i 1995. godine, koji je Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u podnesen 2000. godine, ne može se ostvariti sudskim putem, jer dispozitivu ove odluke. je nastupila apsolutna zastara. II - Postupak pred Ustavnim sudom 49. Ustavni sud je zaključio da osporene presude, zasnovane na navedenim zakonima, nisu povrijedile član 6. stav 1. Evropske 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, konvencije. Samim tim, nije potrebno ulaziti u pitanje je li od Kantonalnog suda, Općinskog suda i sudionika u postupku postojao različit tretman, analogna situacija i osnova Unsko-sanskom kantona i Zdravstvene ustanove Dom zdravlja diskriminacije u pogledu građana koji su ostvarivali slična prava Cazin (u daljnjem tekstu: Dom zdravlja), zatraženo je da dostave prema drugim presudama. odgovore na apelaciju. 50. Ustavni sud zaključuje da osporene presude redovnih 3. Kantonalni je sud odgovor na apelaciju dostavio 26. sudova nisu povrijedile prava apelanata na pravičan postupak iz studenoga 2004. godine, Općinski sud 13. prosinca 2004. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 44/05. godine, Unsko-sanski kanton 26. studenoga 2004. godine, a Dom Članak 371. zdravlja 8. prosinca. 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odgovori na apelaciju su, 13. prosinca 2004. godine, dostavljeni određen neki drugi rok zastarjelosti. apelantima. Članak 372. III - Činjenično stanje (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o sljedeći način. takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo 6. Apelanti su u razdoblju od 1. rujna 1994. godine do 31. pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri prosinca 1995. godine bili uposleni u Domu zdravlja. Obzirom godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom (...) razdoblju, koncem 2000. godine podnijeli su tužbe Općinskom sudu protiv Doma zdravlja i Unsko-sanskog kantona radi isplate Članak 387. neisplaćenih, a zarađenih plaća. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. 7. Presudama Općinskog suda pobrojanim u dispozitivu ove Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeritelju, odluke, u cijelosti su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata kao neutemeljeni, zbog zastare potraživanja od Doma zdravlja, kao nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje prvotuženog, odnosno zbog nedostatka pasivne legitimacije kamate, davanje osiguranja. Unsko-sanskog kantona, kao drugotuženog. Sve navedene Članak 388. presude su potvrđene drugostupanjskim presudama pobrojanim u dispozitivu ove odluke. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili IV - Relevantni propisi drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. 8. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije Članak 391. BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjeritelj pozove "Članak 262. dužnika pismeno ili usmeno da obvezu ispuni. (1) Povjeritelj u obveznom odnosu je ovlašten od dužnika Članak 392. zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a savjesno u svemu kako ona glasi. vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom (2) Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni sa njenim određeni rok za zastarijevanje. ispunjenjem, povjeritelj ima pravo zahtijevati i naknadu štete (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći koju je uslijed toga pretrpio. iznova od priznanja. (...) (...)" Članak 296. 9. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa (1) Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. ("Službeni list SFRJ", br. 60/89 i 42/90 te "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), koji je primjenjivan u konkretnom slučaju, (2) Povjeritelj je dužan primiti ispunjenje od svake osobe relevantne odredbe glase: koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. "Članak 49. (...) (...) Članak 360. Osobni dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 79. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je povjeritelj mogao zahtijevati ispunjenje U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa obveze. djelatnik ima pravo zahtijevati zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom,... sukladno zakonu. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. (...)" Članak 361. 10. U Zakonu u radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjeritelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako "Članak 13. zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu (...) uređena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacijskog prava. Članak 362. Članak 106. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije Članak 365. drukčije određeno." Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne 11. U Zakonu o ustanovama ("Službeni list RBiH", br. 6/92, vrijeme određeno za zastarjelost. 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: Članak 366. "Članak 1. (4) Pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se kao Ustanova... osniva se za obavljanje djelatnosti... zdravstva... odricanje od zastarjelosti. i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije stjecanje (5) Isto djelovanje ima davanje zaloga ili kojeg drugog dobiti. osiguranja za zastarjelo potraživanje. Ustanova ima svojstvo pravne osobe. Članak 39. 20. Ustavni sud nije mjerodavan razmatrati pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, Međutim, Ustavni sud je mjerodavan razmotriti činjenice u svezi proračuna..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje... događaja koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i zdravstvenih i drugih usluga, od osobnog udjela korisnika Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. usluga..., pod uvjetima određenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. 21. U predmetnim slučajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene "ratne" plaće. Iako se prijeporna potraživanja u Članak 41. navedenim slučajevima odnose na razdoblje nastalo prije Ustanova je odgovorna za svoje obveze sredstvima sa kojima stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata raspolaže. na njihovu plaću je utvrđivano u sudskim postupcima, odnosno presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Osnivač je supsidijarno odgovoran za obveze ustanove, ako Bosne i Hercegovine. Ovi sudski postupci su stvorili opravdana aktom o osnivanju nije drukčije određeno. očekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tomu, Kada je osnivač odgovoran za obveze ustanove, dužan je Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis. pokriti višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana 22. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog od dana usvajanja godišnjeg obračuna. suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv (...)" presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u V - Apelacija roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. a) Navodi iz apelacije 23. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijama su 12. Apelanti traže ukidanje pobijanih presuda i nalaganje presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova tuženima da im solidarno isplate zarađene, a neisplaćene plaće sa mogućih po zakonu. Nadalje, pobijane su presude apelanti zakonskom kamatom i naknade parnične troškove za svakog primili u razdoblju od 28. lipnja 2004. godine do 16. kolovoza apelanta. Apelanti navode da su pobijanim presudama i 2004. godine, a apelacija je podnijeta 26. kolovoza 2004. godine, prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili bitne povrede odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. postupka, kao i da su pogrešno primijenjeni materijalni propisi, stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacije čime je došlo do povrede prava apelanata na pravičan postupak. ispunjavaju i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog Apelanti smatraju da su diskriminirani u odnosu na djelatnike suda. pravosuđa u Unsko-sanskom kantonu, kojima su općinski sudovi 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i na području Unsko-sanskog kantona dosudili isplatu Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. neisplaćenih - ratnih plaća za isto razdoblje, po tužbama koje su Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetne podnijete u istom razdoblju kao i tužbe apelanata. Navode da su u apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti. ovim slučajevima prvostupanjske presude potvrđene presudama Kantonalnog suda, iako su isticani isti prigovori, tj. prigovor VII - Meritum zastare, koji je odbijan kao neutemeljen, kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Navode kako se još uvijek vrši 25. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na naplata po tim presudama. povrede ljudskih prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog b) Odgovor na apelaciju činjenice da je kao rezultat pogrešne primjene procesnog i 13. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da materijalnog prava njihov tužbeni zahtjev odbijen, čime je došlo i dalje ostaje pri stavu izraženom u pobijanim presudama i do navodne povrede prava na pravičan postupak. Osim toga, predlaže Ustavnom sudu da odbije apelaciju kao neutemeljenu. apelanti ukazuju na povredu prava na nediskriminaciju u svezi uživanja prava na pravičan postupak. 14. Općinski sud u svom odgovoru ističe da je navod da su svi uposleni u oblasti pravosuđa naplatili "ratne plaće" apsolutno a) Pravo na pravičan postupak netočan, te da odlukama Općinskog suda nije povrijeđeno pravo 26. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: apelanata na pravično suđenje. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 15. Kantonalno pravobraniteljstvo u Bihaću, koje zastupa prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: Unsko-sanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identično stajalište kao i Kantonalni sud i predložilo Ustavnom sudu da (...) odbije apelaciju kao neutemeljenu. (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim 16. Dom zdravlja u svom odgovoru na apelaciju predlaže da stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke". se apelacija odbije kao neutemeljena. 27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom VI - Dopustivost dijelu, glasi: 17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" a) Nadležnost Ustavnog suda ratione materiae 28. Ustavni sud konstatira da je spor oko isplate zarađenih, a neisplaćenih plaća građanskopravne naravi, pa i kada se kao 18. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Europski suda za povrede svojih prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i ljudska prava, Darnell protiv Velike Britanije, presuda od 26. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu listopada 1993. godine, serija A, broj 272). Članak II/3.(e) ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencija) u odnosu na pravično suđenje, kao i na povredu konvencije garantiraju svakomu pravo da iznese pred sud bilo članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obveze, konvencije u svezi prava na pravičan postupak. Ustavni sud u kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i kaznenim ovom slučaju ima nadležnost ratione materiae. stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka" (vidi d) Nadležnost Ustavnog suda ratione temporis. Europski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. veljače 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36). 19. Glede nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline Ustavni sud može odlučivati, u principu, samo o slučajevima koji (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i su se desili nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, 14. prosinca 1995. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U serija A, broj 146, stavak 68; Odluka Ustavnog suda broj U 63/01 2/98 od 5. lipnja 1998. godine, objavljenu u "Službenom od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku glasniku BiH", broj 22/98). BiH", broj 38/03). 29. Ustavni sud, nadalje, smatra da svaka država ima pravo i II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. obvezu funkcionalno organizirati svoj pravni sustav. Pravni Europske konvencije. sustav svake države mora biti efikasan i omogućiti svakomu da Pravo na pravičan postupak u svezi prava na zabranu iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrđivanja (između diskriminacije ostalih) građanskih prava u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. To znači 36. Apelanti smatraju da su žrtve diskriminacije u svezi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iz poštivanja prava na pravičan postupak. Naveli su da su sudovi članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud za njihov predmet riješili drukčije nego identičan predmet u drugom ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identičan veljače 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36). sudski ishod. 30. Ipak, postoji opravdano ograničenje prava pristupa sudu, 37. Članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: kao i ograničenje ostvarivanja građanskih prava u određenim "Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim člankom ili u slučajevima, koji su potrebni da bi pravni sustav pravilno međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom funkcionirao. Koja će se ograničenja nametnuti, ovisi o Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez specifičnosti konkretnog pravnog sustava, uzimajući u obzir, diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, prije svega, mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili Europski sud za ljudska prava, Belgijski jezični slučaj, presuda društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, od 9. veljače 1967, serija A, broj 6, stavak 5). imovina, rođenje ili drugi status." 31. U okviru tih ograničenja, glede ostvarivanja građanskih 38. Članak 14. Europske konvencije glasi: prava, spadaju i norme koje određuju procesne rokove u kojim je "Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom moguće tražiti sudsku zaštitu u ostvarivanju svojih građanskih osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su prava, odnosno subjekte koji su odgovorni za poštivanje građanskih prava apelanata. To pitanje treba biti efikasno i spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo razvidno regulirano pravnim propisima, a tumačenje i primjena mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekom tih propisa je zadaća redovitih sudova u svakom konkretnom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status." slučaju. Cilj ovog ograničenja je da se fokusira odgovornost kod 39. Da bi dokazali diskriminaciju, apelanti su se paušalno određenih subjekata i da postupak za ostvarivanje građanskih pozvali na, navodno, neprijepornu praksu sudova na području prava bude olakšan. Prema tomu, Ustavni sud zaključuje da Unsko-sanskog kantona, koji su navodno donijeli nekoliko nositelj građanskih prava ima obvezu ostvarivati svoja prava stotina presuda u prvom stupnju, koje je potvrdio isključivo u odnosu na odgovorne subjekte, poštujući procesne drugostupanjski sud, kojim su djelatnicima pravosuđa dosuđene rokove, koji su razvidno regulirani pravnim propisima. Ustavni neisplaćene, a zarađene plaće za isto vremensko razdoblje kao i je sud, pri tomu, ograničen na pitanja kontrole zlouporabe toga kod apelanata. prava i obveze redovitih sudova. Ovo zbog toga, što Ustavni sud 40. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, nije mjerodavan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili diskriminacija nastupa ako se osobe ili skupina osoba, koje se tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, nalaze u analognoj situaciji, različito tretiraju na temelju spola, osim u slučaju kada je to potrebno radi utvrđivanja činjenica je li rase, boje, jezika, vjere (...) glede uživanja prava iz Europske došlo do kršenja ustavnih prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za U 29/02, od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom takav tretman ili uporaba sredstava naspram željenog cilja koji glasniku BiH", broj 31/03). nisu u proporcionalnom odnosu (vidi Europski sud za ljudska 32. Ustavni sud primjećuje da su sudovi odbili zahtjeve prava, Belgijski jezični slučaj, presuda od 9. veljače 1967, serija apelanata glede poslodavca (prvotuženog) zato što je došlo do A, broj 6, stavak 10). Pri tome je nevažno je li diskriminacija zastare potraživanja apelanata. Glede ograničenja ostvarivanja posljedica različitog zakonskog tretmana ili primjene samog građanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton, zakona (vidi Europski sud za ljudska prava, Irska protiv Velike zbog nedostatka pasivne legitimacije, sudovi su zaključili da ovaj Britanije, presuda od 18. siječnja 1978, serija A, broj 25, stavak kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom 226). odnosu. Dalje se navodi da su javne institucije pravne osobe koje 41. Ipak, različita primjena zakona u sličnim predmetima se samostalno odgovaraju za svoje obveze. Na ovaj zaključak ne dopušta ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. Ovo je utiče ni činjenica da taj kanton financira navedene javne slučaj, primjerice, kada je odluka koja se pobija zakonita i ustanove. Pri tomu, sudovi su se pozvali na relevantne odredbe ustavna. Čim je odluka zakonita i ustavna, gubi se pravni interes Zakona o obligacijskim odnosima, Zakona o ustanovama i za dokazivanjem diskriminacije i traženjem jednakog tretmana. Zakona o radu. Takvo tumačenje vodi ograničenju principa zabrane različitog 33. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim tretmana u smislu principa pravne sigurnosti, ali je sukladno slučajevima pružena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve principu pravne države iz članka I/4. Ustava Bosne i pred nadležnim sudovima tijekom cjelokupnog sudskog Hercegovine. Naime, u takvim slučajevima princip pravne postupka, i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi države ima prevagu. su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog 42. Da bi ustvrdio diskriminaciju, Ustavni sud mora stanja, a apelanti nisu pobijali ni jednu procesnu radnju u analizom predmetnih slučajeva doći do zaključka radi li se o (a) postupku donošenja odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve različitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od navode i tvrdnje apelanata, pri čemu su nekim dali veći, a nekim razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez manji značaj. Međutim, sudovi su dovoljno razvidno obrazložili objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. Ipak, radi svoje odluke u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine racionalnosti postupka, Ustavni sud će prvo utvrditi jesu li i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje pobijane presude sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine, jer bi u da nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za tom slučaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju poštivanje principa pravičnog suđenja. diskriminaciju. 34. Sukladno tomu Ustavni sud, prije svega, zaključuje da u 43. Prema Zakonu o ustanovama, javne ustanove se osnivaju konkretnim slučajevima postoji efikasan sustav ostvarivanja radi obavljanja zakonom utvrđenih javnih djelatnosti u koje građanskih prava apelanata. Ustavni sud, također, smatra da je spada i zdravstvo. Javne ustanove imaju svojstvo pravne osobe i opravdano tumačenje i obrazloženje redovitih sudova glede nemaju profitni karakter, mada mogu raspolagati i sredstvima iz ograničenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Dom zdravlja i samofinanciranja. Na kojoj se državnoj razini osnivaju javne Unsko-sanski kanton. Razlog ograničenja je proporcionalan cilju ustanove ovisi o organizaciji svake pojedinačne države. Tako je, koji se želi postići. Iz tih razloga, Ustavni sud smatra da nije došlo prema članku III/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, do povrede prava apelanata na pravičan postupak iz članka zdravstvo u zajedničkoj nadležnosti federalne vlasti i županija. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Na koji će se način regulirati zdravstvo (zajednički ili odvojeno) Europske konvencije. ovisi o međusobnom dogovoru ovih dviju vlasti (članak III/3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Ako je nadležnost 35. Ustavni sud zaključuje da pobijane presude nisu dogovorom prenesena na županijsku vlast, onda županija ima povrijedile prava apelanata na pravičan postupak iz članka obvezu financirati rad županijskih javnih zdravstvenih ustanova. Način financiranja županijskih javnih ustanova, modaliteti i KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE opseg tog financiranja, je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. U tom smislu, prema FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE zakonu, javna je ustanova odgovorna za svoje obveze sredstvima kojima raspolaže, a osnivač je supsidijarno odgovoran za obveze Na osnovu člana 19. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ustanove, ako aktom o osnivanju nije drukčije određeno. Kada je ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), osnivač odgovoran za obveze javne ustanove, dužan je, pored Komisija za vrijednosne papire na 69. sjednici, održanoj 6. oktobra ostalog, pokriti višak rashoda nad prihodima ustanove u roku od 2005. godine, donosi 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna (članak 41. Zakona o ustanovama). Navedeno upućuje da zakonsko ODLUKU reguliranje i konkretna operacionalizacija financiranja moraju biti efikasno uređeni, kako bi, između ostalih, djelatnici O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O TARIFI NAKNADA županijskih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja Član 1. stečena prava, kao što je pravo na plaću. U Odluci o tarifi naknada ("Službene novine Federacije BiH, 44. Bez obzira na interni način financiranja županijskih broj 8/02, 7/03, 20/03 i 24/04), u tarifnom broju 19. dodaje se javnih institucija, djelatnici ne mogu ostvarivati svoja prava nova alineja koja glasi: prema instituciji koja u državi, na određenoj razini, operira kao " - za odobrenje transformacije privatizacijskog nositelj ili sunositelj proračunskih obveza. Zakonom o investicionog fonda u investicioni fond, naknada iznosi ustanovama (članak 4) razvidno je određeno da svi djelatnici 500 bodova.". ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru i pravilima ustanove. To Član 2. je i logično, jer javna ustanova ima status pravne osobe, ima Tarifni broj 24. mijenja se i glasi: prava i obveze i uživa zakonsku slobodu glede svojih prava i "Za zahtjev: obveza. Prema tomu, samo javna institucija može odgovarati za – za izdavanje dozvole za obavljanje poslova banke obveze prema svojim djelatnicima. depozitara fonda (član 31. ZDUFIF) ili dozvole za 45. Međutim, ako se pojavi spor između djelatnika javne poslove banke depozitara u emisiji i prometu institucije i same institucije, nadležna se županija, bez obzira što vrijednosnih papira, naknada iznosi 400 bodova, ne može biti stranka, pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu, ne – za godišnje obnavljanje, za nadzor i održavanje dozvole može oglušiti o ishod spora, ako je njezina intervencija nužna da za obavljanje poslova banke depozitara, naknada iznosi bi se ostvarila efikasna zaštita prava djelatnika koja proizlaze iz 200 bodova, presude nadležnog suda. Da li je intervencija nužna, ovisi od – za izdavanje dozvole za poslove skrbnika, naknada slučaja do slučaja. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih iznosi 500 bodova, građanskih prava djelatnika treba biti na prvom mjestu, ukoliko – za godišnje obnavljanje, za nadzor i održavanje dozvole ne postoje ograničenja u njihovom ostvarenju, koja bi bila za obavljanje poslova skrbnika, naknada iznosi 200 opravdana i sukladna Ustavu Bosne i Hercegovine. bodova." 46. Nakon uvida u dostavljene dokumente, vidljivo je da je Član 3. Unsko-sanski kanton pripremao svoju financijsku intervenciju, Tarifni broj 39. mijenja se i glasi: kako bi dotična javna ustanova ispunila obvezu glede isplate "Naknada za obavljanje kontinuiranog nadzora nad radom neisplaćenih plaća njezinih djelatnika što nije uvjet za postojanje berze (ZKVP čl. 11. i 12.) u cilju zaštite investitora i javnosti, pasivne legitimacije Unsko-sanskog kantona u ovim sporovima. sigurnosti prometa vrijednosnih papira i zakonitosti odluka 47. Na temelju ovoga, Ustavni sud zaključuje da Unsko- organa upravljanja i drugih organa berze, za jednu godinu dana sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuženoga u sporovima u iznosi 0,03% od ukupne transakcijske vrijednosti prometa na navedenim predmetima. berzi, ne računajući blokovske transakcije. Naknadu plaća berza mjesečno do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, prema 48. Glede pitanja zastare, Zakon o obligacijskim odnosima i podacima o ostvarenoj vrijednosti prometa na berzi za prethodni Zakon o radu razvidno propisuju da protekom roka od tri godine mjesec, ne računajući blokovske transakcije." apsolutno zastarijevaju potraživanja iz radnog odnosa. Ako Član 4. prođe rok za zastaru u smislu članka 387. Zakona o obligacijskim odnosima, ne može se više prekidati zastara potraživanja. U tom Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavlji- slučaju nastupa tzv. apsolutna zastara. Od tog momenta, isplata vanja u "Službenim novinama Federacije BiH". duga ovisi isključivo o volji dužnika - nastupa tzv. naturalne Predsjednik obveze dužnika. Prema ovomu, zahtjev za isplatama plaća Broj 01-02-2147/05 Komisije za vrijednosne papire zarađenih tijekom 1994. i 1995. godine, koji je podnesen 2000. 6. oktobra 2005. godine Federacije Bosne i Hercegovine godine, ne može se ostvariti sudskim putem, jer je nastupila Sarajevo Hasan Ćelam, s. r. apsolutna zastara. 49. Ustavni je sud zaključio da pobijane presude, utemeljene na navedenim zakonima, nisu povrijedile članak 6. stavak 1. Europske konvencije. Samim tim, nije potrebno ulaziti u pitanje Na temelju članka 19. Zakona o Komisiji za vrijednosne je li postojao različit tretman, analogna situacija i osnova papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i diskriminacije glede građana koji su ostvarivali slična prava 33/04), Komisija za vrijednosne papire na svojoj 69. sjednici, prema drugim presudama. održanoj dana 6. listopada 2005. godine, donosi 50. Ustavni sud zaključuje da pobijane presude redovitih ODLUKU sudova nisu povrijedile prava apelanata na pravičan postupak iz članka II/3.(e) u svezi članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O TARIFI NAKNADA članak 6. stavak 1. u svezi članka 14. Europske konvencije. Članak 1. VIII - Zaključak U Odluci o tarifi naknada ("Službene novine Federacije BiH, 51. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog broj 8/02, 7/03, 20/03 i 24/04), u tarifnom broju 19. dodaje se suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove nova alineja koja glasi: odluke. " - za odobrenje transformacije privatizacijskog investicijskog fonda u investicijski fond, naknada iznosi 52. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 500 bodova." Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Članak 2. Predsjednik Tarifni broj 24. mijenja se i glasi: Ustavnog suda "Za zahtjev: Bosne i Hercegovine – za izdavanje dozvole za obavljanje poslova banke Mato Tadić, v. r. depozitara fonda (članak 31. ZDUFIF) ili dozvole za poslove banke depozitara u emisiji i prometu 2. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom vrijednosnih papira, naknada iznosi 400 bodova, ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za period juni/ – za godišnje obnavljanje, za nadzor i održavanje dozvole lipanj-august/kolovoz 2005. godine iznosi 558,02 KM. za obavljanje poslova banke depozitara, naknada iznosi Broj 41 200 bodova, 10. oktobra/listopada 2005. godine Direktor – za izdavanje dozvole za poslove skrbnika, naknada Sarajevo iznosi 500 bodova, Derviš Đurđević, s. r. – za godišnje obnavljanje, za nadzor i održavanje dozvole za obavljanje poslova skrbnika, naknada iznosi 200 Na osnovu člana 8. Zakona o porezu na plaću ("Službene bodova." novine Federacije BiH", broj 26/96), Federalni zavod za statistiku Članak 3. objavljuje Tarifni broj 39. mijenja se i glasi: SAOPĆENJE "Naknada za obavljanje kontinuiranog nadzora nad radom burze (ZKVP čl. 11. i 12.) u cilju zaštite investitora i javnosti, O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ BRUTO sigurnosti prometa vrijednosnih papira i zakonitosti odluka PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I organa upravljanja i drugih organa burze, za jednu godinu dana HERCEGOVINE ZA AUGUST/KOLOVOZ 2005. iznosi 0,03 % od ukupne transakcijske vrijednosti prometa na GODINE burzi, ne računajući blokovske transakcije. Naknadu plaća burza mjesečno do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, prema 1. Prosječna isplaćena mjesečna bruto plaća po zaposlenom podacima o ostvarenoj vrijednosti prometa na burzi za prethodni ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za mjesec mjesec, ne računajući blokovske transakcije." august/kolovoz 2005. godine iznosi 825,65 KM. Članak 4. Broj 42 Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u 10. oktobra/listopada 2005. godine Direktor "Službenim novinama Federacije BiH". Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. Predsjednik Broj 01-02-2147/05 Komisije za vrijednosne papire VLADA UNSKO-SANSKOG KANTONA 6. listopada 2005. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Hasan Ćelam, v. r. Na osnovu ovlaštenja iz tačke V Odluke Vlade Unsko- sanskog kantona, broj 03-017-1804/05 od 29. juna 2005. godine ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 10/05), vršilac FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU dužnosti ministra, dana 11.10.2005. godine, donosi INSTRUKCIJU KOEFICIJENTI ZA PRIMJENU ODLUKE VLADE UNSKO-SANSKOG RASTA CIJENA U FEDERACIJI BiH U KANTONA BROJ 03/017-1804/05. GODINE SEPTEMBRU/RUJNU 2005. GODINE I 1. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda u mjesecu septembru/rujnu 2005. godine u Ovom Instrukcijom utvrđuje se način i postupak za odnosu na prethodni mjesec je 0,010. priznavanje prava na zdravstveno osiguranje neosiguranih socijalno ugroženih osoba u skladu sa Odlukom Vlade 2. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih Unsko-sanskog kantona br. 03-017-1804/05 od 29. 6. 2005. proizvoda od početka godine do kraja septembra/rujna je godine ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 10/05) -0,075. (u daljnjem tekstu: Odluka). 3. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta cijena II proizvođača industrijskih proizvoda od početka godine do kraja septembra/rujna je -0,009. Kod zaprimanja zahtjeva za priznavanje prava, Centri za socijalni rad, u daljnjem tekstu po potrebi: Centri) ispitat će prije 4. Koeficijent rasta cijena proizvođača industrijskih svega: proizvoda u mjesecu septembru/rujnu 2005. godine u – postojanje imovinskog cenzusa iz tačke I Odluke, gdje odnosu na isti mjesec prethodne godine je -0,003. se pod prihodima smatraju svi prihodi utvrđeni u čl. 14. 5. Koeficijent rasta cijena na malo u mjesecu Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti CŽR i zaštiti porodice septembru/rujnu 2005. godine u odnosu na prethodni sa djecom ("Službeni glasnik USK", broj 5/00) mjesec je 0,006. – da li podnosioci zahtjeva mogu ostvariti pravo na 6. Koeficijent rasta cijena na malo od početka godine do zdravstveno osiguranje po nekom drugom osnovu i kraja septembra/rujna je 0,028. – pripadaju li jednoj od kategorija iz tačke I Odluke 7. Koeficijent prosječnog mjesečnog rasta cijena na malo od S obzirom da je prosječna plaća ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini iznosila 533,40 KM, početka godine do kraja septembra/rujna je 0,003. imovinski cenzus iz prve alineje ove tačke iznosi 107,00 KM.To 8. Koeficijent rasta cijena na malo u septembru/rujnu 2005. je činjenica o kojoj će se Ministarstvo godišnje očitovati prema godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine je 0,038. Centrima za sve vrijeme trajanja ove Instrukcije. Broj 40 III 11. oktobra /listopada 2005. godine Direktor Zavisno od toga kojoj kategoriji iz člana I Odluke podnosilac Sarajevo Derviš Đurđević, s. r. zahtjeva pripada, Centri će prikupiti sljedeću dokumentaciju: – medicinsku dokumentaciju ili drugi dokaz (potvrdu), izdatu od strane ovlaštenog liječnika o postojanju sumnje na zarazne bolesti, odnosno o utvrđenoj SAOPĆENJE trudnoći, kao i o postojanju bolesti iz stava 2. tačke I Odluke (sve novijeg datuma) O PROSJEČNOJ ISPLAĆENOJ MJESEČNOJ NETO – nalaz i mišljenje stručnih komisija o invalidnosti PLAĆI ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BOSNE I (fizičko, psihičko ili kombinovano onesposobljenje) HERCEGOVINE ZA AUGUST/KOLOVOZ 2005. Svi podnosioci zahtjeva, odnosno zakonski zastupnici, uz GODINE zahtjev trebaju priložiti: Za maloljetne osobe: 1. Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom – izvod iz matične knjige rođenih (ne stariji od 3 mjeseca) i ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za mjesec ličnu kartu roditelja-staratelja august/kolovoz 2005. godine iznosi 561,44 KM. Za punoljetne osobe: – fotokopiju lične karte, uz predočenje na uvid originalne VI lične karte izdate na području Unsko-sanskog kantona Centri za socijalni rad imaju diskreciono pravo da u IV provođenju upravnog postupka upotrijebe i druga dokazna Osobe kod kojih postoji sumnja na zarazne bolesti sredstva za utvrđivanje činjenica neophodnih za ostvarivanje osiguravaju se za period od dijagnosticiranja bolesti do kraja prava na zdravstveno osiguranje. liječenja, ali ne kraće od šest mjeseci, dok za ostale osobe iz tačke Također, Centri imaju obavezu redovitog praćenja okolnosti I Odluke, osiguranje teče bez trajanja ograničenja i dok i uvjeta pod kojima je pravo ostvareno, te kontiuniranom ispunjavaju uvjete utvrđene Odlukom. kontrolom, eventualno nastalih promjena, spriječiti moguće V zloupotrebe. U smislu naprijed navedenom, Centri će po službenoj Pravo po Odluci pripada stranci od momenta pravosnažnosti, dužnosti vršiti obnovu postupka i po potrebi već izdata rješenja odnosno izvršnosti rješenja s kojim se to pravo priznaje, a stranka poništavati, odnosno stavljati van snage. može, ali ne mora, dati izjavu da se odriče prava na žalbu kako bi ubrzala pravosnažnost i izvršnost rješenja. VII U postupku za ostvarivanje prava po Odluci primjenjuju se Ova Instrukcija stupa na snagu danom donošenja i objavit će odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službene novine se u "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Federacije BiH", br. 12/98, i 4/99), dok za sva donesena rješenja važe odredbe čl. 127 i 128 Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti CŽR Broj 09/1-37-14586-1/05 i zaštiti porodice sa djecom ("Službeni glasnik Unsko-sanskog 11. oktobra/listopada 2005. godine Za ministra kantona", broj 5/00). Bihać Ajnuša Felić, s. r. SADRŽAJ Odluka o promjeni organizovanja u dijelu elektroenerget- PREDSTAVNIČKI/ZASTUPNIČKI DOM skog sektora i rudarskog sektora u Federaciji Bosne i PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Hercegovine (bosanski jezik) 5160 670 Rezolucija broj 01-11-749/05 (srpski jezik) 5157 Odluka o promjeni organiziranja u dijelu elektroenerge- tskog sektora i rudarskog sektora u Federaciji Bosne i Rezolucija broj 01-11-749/05 (bosanski jezik) 5157 Hercegovine (hrvatski jezik) 5160 Rezolucija broj 01-11-749/05 (hrvatski jezik) 5157 675 Odluka o davanju saglasnosti za zakqučivanje Spora- VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE zuma o energiji između premijera Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske 671 Odluka o davanju saglasnosti na Sporazum o učešću u (srpski jezik) 5161 finansiranju i obavljanju poslova eksproprijacije za Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Spora- izgradnju Sarajevske obilaznice (srpski jezik) 5157 zuma o energiji između premijera Bosne i Hercegovine, Odluka o davanju saglasnosti na Sporazum o učešću u Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske finansiranju i obavljanju poslova eksproprijacije za (bosanski jezik) 5161 izgradnju Sarajevske obilaznice (bosanski jezik) 5158 Odluka o davanju suglasnosti za zaključivanje Spora- Odluka o davanju suglasnosti na Sporazum o sudjelo- zuma o energiji između premijera Bosne i Hercegovine, vanju u financiranju i obavljanju poslova eksproprijacije Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske za izgradnju Sarajevske obilaznice (hrvatski jezik) 5158 (hrvatski jezik) 5161 672 Odluka o davanju saglasnosti na Aneks broj 1 676 Odluka o davanju saglasnosti na Ugovor o načinu Dopunjenog i izmijenjenog Ugovora o osnivanju društva izmirenja duga za isporučenu toplotnu energiju i sa ograničenom odgovornošću "BH Steel Željezara" Protokol o uvjetima za isporuku toplotne energije na Zenica i Izmjene Statuta društva sa ograničenom početku sezone grijanja 5161 odgovornošću "Mittal Steel Zenica" (srpski jezik) 5158 677 Odluka o proglašenju najboljeg ponuđača u postupku odabira prihvatanja novog partnera za sanaciju Odluka o davanju saglasnosti na Aneks broj 1 Dopunje- privrednog društva Energopetrol dd Sarajevo putem nog i izmijenjenog Ugovora o osnivanju društva sa dokapitalizacije (bosanski jezik) 5161 ograničenom odgovornošću "BH Steel Željezara" Zenica i Izmjene Statuta društva sa ograničenom odgovornošću Odluka o proglašenju najboljeg ponuđača u postupku "Mittal Steel Zenica" (bosanski jezik) odabira prihvatanja novog partnera za sanaciju 5158 gospodarskog društva Energopetrol dd Sarajevo putem Odluka o davanju suglasnosti na Aneks broj 1 Dopunje- dokapitalizacije (hrvatski jezik) 5162 nog i izmijenjenog Ugovora o osnivanju društva sa 678 Rješenje o privremenom imenovanju direktora Federal- ograničenom odgovornošću "BH Steel Željezara" nog zavoda za agropedologiju 5162 Zenica i Izmjene Statuta društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" (hrvatski jezik) 679 Rješenje o privremenom imenovanju direktora Federal- 5159 nog zavoda za poljoprivredu 5162 673 Odluka o davanju ovlašćewa za pregovore o Ugovoru o 680 Rješenje o privremenom imenovanju direktora Federal- kreditu sa EBRD i EIB za obnovu željeznica u Bosni i nog mediteranskog zavoda 5162 Hercegovini (srpski jezik) 5159 Odluka o davanju ovlašćenja za pregovore o Ugovoru o FEDERALNO MINISTARSTVO kreditu sa EBRD i EIB za obnovu željeznica u Bosni i FINANSIJA/FINANCIJA Hercegovini (bosanski jezik) 5159 681 Uputstvo o izmjeni Uputstva o otvaranju posebnog Odluka o davanju ovlaštenja za pregovore o Ugovoru o transakcijskog računa za sredstva za zaštitu i spašavanje kreditu sa EBRD i EIB za obnovu željeznica u Bosni i u okviru Jedinstvenog računa trezora, za prikupljanje i Hercegovini (hrvatski jezik) 5159 korištenje novčanih sredstava po osnovu posebnog 674 Odluka o promjeni organizovawa u dijelu elektro- poreza za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća na energetskog sektora i rudarskog sektora u Federaciji teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 5160 jezik) 5162 Naputak o izmjeni Naputka o otvaranju posebnog Odluka broj AP 658/04 (bosanski jezik) 5187 transakcijskog računa za sredstva za zaštitu i spašavanje Odluka broj AP 658/04 (hrvatski jezik) 5190 u okviru Jedinstvenog računa riznice, za prikupljanje i Odluka broj AP 661/04 (srpski jezik) 5193 korištenje novčanih sredstava po osnovi posebnog Odluka broj AP 661/04 (bosanski jezik) 5197 poreza za zaštitu od prirodnih i drugih nepogoda na Odluka broj AP 661/04 (hrvatski jezik) 5202 teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski Odluka broj AP 675/04 (srpski jezik) 5206 jezik) 5163 Odluka broj AP 675/04 (bosanski jezik) 5208 682 Uputstvo o izmjenama i dopunama Uputstva o otvaranju Odluka broj AP 675/04 (hrvatski jezik) 5209 i zatvaranju računa za obavljanje platnih transakcija i Odluka broj AP 688/04 (srpski jezik) 5211 vođenje evidencije (bosanski jezik) 5163 Odluka broj AP 688/04 (bosanski jezik) 5212 Naputak o izmjenama i dopunama Naputka o otvaranju i zatvaranju računa za obavljanje platnih transakcija i Odluka broj AP 688/04 (hrvatski jezik) 5213 Odluka broj AP 695/04 (srpski jezik) 5214 vođenje evidencije (hrvatski jezik) 5163 Odluka broj AP 695/04 (bosanski jezik) 5216 FEDERALNO MINISTARSTVO Odluka broj AP 695/04 (hrvatski jezik) 5218 UNUTRAŠWIH/UNUTARWIH POSLOVA Odluka broj AP 715/04 (srpski jezik) 5220 Odluka broj AP 715/04 (bosanski jezik) 5222 683 Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje postupka javne nabavke jedinstvenih registarskih tablica za Odluka broj AP 715/04 (hrvatski jezik) 5224 Odluka broj AP 721/04 (srpski jezik) 5227 područje Federacije Bosne i Hercegovine 5163 Odluka broj AP 721/04 (bosanski jezik) 5228 FEDERALNO MINISTARSTVO UNUTRAŠWIH/ Odluka broj AP 721/04 (hrvatski jezik) 5231 UNUTARWIH POSLOVA Odluka broj AP 741/04 (srpski jezik) 5233 UPRAVA POLICIJE Odluka broj AP 741/04 (bosanski jezik) 5235 684 Rješenje o imenovanju Disciplinske komisije za pokre- Odluka broj AP 741/04 (hrvatski jezik) 5238 tanje i vođenje disciplinskog postupka zbog teže povrede Odluka broj AP 752/04 (srpski jezik) 5241 službene dužnosti policijskih službenika uprave policije Odluka broj AP 752/04 (bosanski jezik) 5245 Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, i imeno- Odluka broj AP 752/04 (hrvatski jezik) 5249 vanju disciplinskog tužioca 5164 KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERALNO MINISTARSTVO POQOPRIVREDE, FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o tarifi naknada 685 Naredba o privremenoj zabrani lova ptica selica (bosanski jezik) 5253 (srpski jezik) 5164 Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o tarifi naknada Naredba o privremenoj zabrani lova ptica selica (hrvatski jezik) 5253 (bosanski jezik) 5165 Naredba o privremenoj zabrani lova ptica selica FEDERALNI ZAVOD ZA STATISTIKU (hrvatski jezik) 5165 Koeficijenti rasta cijena u Federaciji BiH u septembru/ USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE rujnu 2005. godine 5254 Odluka broj AP 116/02 (srpski jezik) 5165 Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj neto plaći Odluka broj AP 116/02 (bosanski jezik) 5167 zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za august/ kolovoz 2005. godine 5254 Odluka broj AP 116/02 (hrvatski jezik) 5169 Odluka broj AP 811/04 (srpski jezik) 5172 Saopćenje o prosječnoj isplaćenoj mjesečnoj bruto plaći Odluka broj AP 811/04 (bosanski jezik) 5174 zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine za august/ Odluka broj AP 811/04 (hrvatski jezik) 5176 kolovoz 2005. godine 5254 Odluka broj AP 84/03 (srpski jezik) 5178 VLADA UNSKO-SANSKOG KANTONA Odluka broj AP 84/03 (bosanski jezik) 5180 Odluka broj AP 84/03 (hrvatski jezik) 5182 Instrukciju za primjenu Odluke Vlade Unsko-sanskog Odluka broj AP 658/04 (srpski jezik) 5184 kantona broj 03/017-1804/05. godine 5254 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - v.d. direktor i odgovorni urednik Nino Hasanović - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, fax: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, fax: 554-110 - Pravna služba 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT ZAGREBAČKA BANKA BH 338 32 0 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Bawa Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: "OKO" Sarajevo - Za štampariju Fikret Memić - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH" su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Na osnovu odredaba člana 13. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službeni glasnik BiH", broj 62/04) i Mišljewa Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje broj UO 14-02-05-7/05 od 14. 2. 2005. godine, "Službene novine Federacije BiH" su proizvod na čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski i porezni broj 4200226120002. Izdanje na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Pretplata za II polugodište na "Službene novine Federacije BiH" 80,00 KM. Pretplata za II polugodište na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 90,00 KM, Web izdanje: http: //www.zakoni.ba - godišwa pretplata 200,00 KM po korisniku