Aktio

ODLUKA ODLUKU

705 703 Na osnovu člana 29 h. tačka 3. Zakona o bankama ("Službene Na osnovu člana 29 h. tačka 4. Zakona o bankama ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, novine Federacije BiH", broj 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 13/03, 19/03 i 28/03), a u vezi sa tačkom VI stav 5. Odluke o 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03), a u vezi sa tačkom VI. stav 5. osnivanju i poslovanju Investicijske banke Federacije Bosne i Odluke o osnivanju i poslovanju Investicijske banke Federacije Hercegovine d.d. Sarajevo - Prečišćeni tekst ("Službene novine Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo - Prečišćeni tekst ("Službene Federacije BiH", broj 67/06), Vlada Federacije Bosne i novine Federacije BiH", broj 67/06), i člana 34. stav 5. Statuta Hercegovine u funkciji Skupštine na 59. sjednici, održanoj 18. Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada juna 2008. godine, donijela je ODLUKU ODLUKU O USVAJANJU GODIŠNJIH FINANSIJSKIH O FORMIRANJU ŠUMSKOPRIVREDNOG PODRUČJA IZVJEŠTAJA INVESTICIJSKE BANKE FEDERACIJE "NATRON-USORSKO-UKRINSKO" BOSNE I HERCEGOVINE D.D. SARAJEVO SA I. IZVJEŠTAJEM VANJSKOG REVIZORA Ovom Odlukom postojeći dijelovi šumskoprivrednih ZA 2007. GODINU područja "Natron" i "Usorsko-Ukrinsko" se objedinjuju u jedno šumskoprivredno područje "Natron-Usorsko-Ukrinsko". I. Usvajaju se Finansijski izvještaji i Izvještaj vanjskog II. revizora Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine sa Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u stanjem na dan 31.12.2007. godine. "Službenim novinama Federacije BiH". II. V broj 533/08 juna/lipnja 2008. godine Premijer Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u Sarajevo dr. Nedžad Branković, s. r. "Službenim novinama Federacije BiH". V broj 531/08 708 18. juna/lipnja 2008. godine Premijer Sarajevo dr. Nedžad Branković, s. r. Na osnovu člana 10., a u vezi sa članom 37. i 38. Zakona o Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/08), Vlada 706 Federacije Bosne i Hercegovine, u funkciji Skupštine, na 60. sjednici održanoj 25. juna 2008. godine, donijela je Na osnovu člana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, ODLUKU 8/95, 58/02,19/03, 2/06 i 8/06), člana 246. tačka 14. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br. O POČETKU RADA RAZVOJNE BANKE FEDERACIJE 23/99, 2/02, 29/03 i 68/05), člana 10., a u vezi sa članom 32. BOSNE I HERCEGOVINE D.D. SARAJEVO KAO Zakona o cestama Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/06 i 18/06) i stava 2. tačke I. Odluke o maksimalnom PRAVNOG SLJEDNIKA INVESTICIJSKE BANKE iznosu novčanih naknada predsjednicima i članovima nadzornih FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE D.D. odbora u privrednim društvima imenovanim ispred državnog SARAJEVO kapitala ("Službene novine Federacije BiH", broj 97a/07 i 13/08), Vlada Federacije BiH na 59. sjednici, održanoj 18. juna I. 2008. godine, donijela je Investicijska banka Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo će prestati sa radom na dan 30.06.2008. godine. ODLUKU II. O ODREĐIVANJU VISINE NAKNADA ZA Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo počinje sa radom 01. 07. 2008. godine u skladu sa PREDSJEDNIKA I ČLANOVE NADZORNOG ODBORA Zakonom o Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine, DIREKCIJE CESTA FEDERACIJE BiH D.O.O kao pravni sljednik Investicijske banke Federacije Bosne i SARAJEVO Hercegovine d.d. Sarajevo. I. III. Utvrđuje se visina naknada za predsjednika i članove Svi postojeći akti Investicijske banke Federacije Bosne i Nadzornog odbora Direkcije cesta Federacije BiH d.o.o Hercegovine d.d. Sarajevo, uključujući Plan i program Sarajevo, i to predsjedniku Nadzornog odbora 70% od iznosa poslovanja Banke za 2008. godinu su akti Razvojne banke dvije prosječne isplaćene mjesečne neto plaće po zaposlenom Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo, i primjenjuju se ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednim objavljenim do donošenja akata Razvojne banke Federacije Bosne i podacima Federalnog zavoda za statistiku, a članovima Hercegovine d.d. Sarajevo u skladu sa Zakonom o Razvojnoj Nadzornog odbora 80% od utvrđene mjesečne naknade banci Federacije Bosne i Hercegovine. predsjedniku Nadzornog odbora. IV. II. Usvojeni izvještaji o poslovanju Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo sačinjeni na dan Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u 30.06.2008. godine su i završni izvještaji o poslovanju "Službenim novinama Federacije BiH". Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. V broj 532/08 Sarajevo. 18. juna/lipnja 2008. godine Premijer Ovi izvještaji su početni bilans Razvojne banke Federacije Sarajevo dr. Nedžad Branković, s. r. Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo. V. 707 Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja. Na osnovu člana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne VI. i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, Odluka će se objaviti u "Službenim novinama Federacije 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 19. stav 6. Zakona o BiH". šumama ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/02, 29/03 i 37/04), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 59. sjednici V broj 534/08 održanoj 18. juna 2008. godine, donijela je 25. juna/lipnja 2008. godine Predsjednik Skupštine Sarajevo dr. Nedžad Branković, s. r. 709 II. Na osnovu člana 10., a u vezi sa članom 37. Zakona o Posebni kriteriji za izbor i imenovanje Nadzornog odbora Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/08), Vlada su: Federacije Bosne i Hercegovine, u funkciji Skupštine, na 60. – najmanje pet godina profesionalnog iskustva u sjednici održanoj 25. juna 2008. godine, donijela je bankarstvu ili na srodnim finansijskim poslovima, – da su stekli visok ugled stručnjaka i da posjeduju visoke ODLUKU moralne osobine za obavljanje povjerenih funkcija, – da nisu osuđivani za krivično djelo ili privredni prijestup O ORGANIMA UPRAVLJANJA I RUKOVOĐENJA iz oblasti privrednog i finansijskog kriminala u periodu KOJI NASTAVLJAJU OBAVLJATI DUŽNOSTI DO od 5 godina od dana pravosnažnosti presude, IZBORA NOVIH ORGANA RAZVOJNE BANKE isključujući vrijeme izdržavanja kazne zatvora, FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE D.D. – da im presudom suda nije zabranjeno obavljanje SARAJEVO aktivnosti iz nadležnosti nadzornog odbora, – da nisu članovi organa nadzora, upravljanja i I. rukovođenja bilo koje komercijalne banke, Članovi Nadzornog odbora Investicijske banke Federacije – poznavanje stranog jezika. Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo u sastavu: III. 1. mr. ANKICA KOLOBARIĆ, predsjednik; Prilikom procjene kvalifikacija i iskustva svih kandidata uzet 2. mr. SENAD SOFTIĆ, zamjenik predsjednika; će se u obzir i sljedeći kriteriji: 3. dr. MILA GADŽIĆ, član; – rezultati ostvareni u dosadašnjem radu, 4. dr. MILENKO DOSTIĆ, član; – sposobnost upravljanja finansijskim sredstvima i 5. dr. FIKRET HADŽIĆ, član; ljudskim resursima, kao i sklonost timskom radu, 6. VERA LETICA, dip.ecc, član; – komunikacijske i organizacione sposobnosti, a bit će 7. ZIKRIJA KARABEGOVIĆ, dipl. ecc, član; izraženi u bodovima od 1 do 5. nastavljaju da obavljaju dužnost Nadzornog odbora IV. Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo do izbora novih članova Nadzornog odbora. Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". II. V broj 536/08 Zadužuje se Nadzorni odbor iz tačke 1. ove Odluke da odmah 25. juna/lipnja 2008. godine Premijer donese odluke o nastavljanju obavljanja dužnosti do izbora novih Sarajevo organa Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. dr. Nedžad Branković, s. r. Sarajevo BiH u skladu sa nadležnostima iz člana 12., a u vezi sa članom 37. Zakona o Razvojnoj banci Federacije BiH d.d. 711 Sarajevo. Na osnovu člana 10. Zakona o Razvojnoj banci Federacije III. Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo ("Službene novine Federacije Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja. BiH", broj 37/08) i člana 9. stava 2. Zakona o ministarskim, IV. vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i Odluka će se objaviti u "Službenim novinama Federacije 34/03), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u funkciji BiH". Skupštine Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. V broj 535/08 Sarajevo, na sjednici održanoj 25. juna 2008. godine, donosi 25. juna/lipnja 2008. godine Predsjednik Skupštine Sarajevo dr. Nedžad Branković, s. r. RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA IZBOR ČLANOVA 710 NADZORNOG ODBORA RAZVOJNE BANKE Na osnovu člana 11. stav 2. Zakona o Razvojnoj banci FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE D.D. Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije SARAJEVO BiH", broj 37/08), a u vezi sa čl. 6. i 7. Zakona o ministarskim, 1. Imenuje se Komisija za izbor članova Nadzornog odbora vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Razvojne Banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i Sarajevo (u daljnjem tekstu Komisija) u slijedećem sastavu: 34/03), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 60. sjednici održanoj 25. juna 2008. godine, donosi 1. DONKO JOVIĆ, predsjednik Komisije, Federalno ministarstvo finansija/financija ODLUKU 2. ZADA GABELA, član, Federalno ministarstvo finansija/ financija O KRITERIJIMA ZA IZBOR I IMENOVANJE 3. NUSRETA ČERKEZ, član, Federalno ministarstvo NADZORNOG ODBORA RAZVOJNE BANKE finansija/ financija FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE D.D. 4. MIROSLAV KREZIĆ, član, Agencija za bankarstvo SARAJEVO Federacije BiH I. 5. MENSUR HADŽIMUSIĆ, član, Ured Vlade FBiH za Opći kriteriji za izbor i imenovanje članova Nadzornog zakonodavstvo i uslađenost sa propisima Evropske unije odbora Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. 2. Komisija iz tačke 1. ovog Rješenja provodi proceduru za Sarajevo su: imenovanje kandidata po prijavama koje su podnesene u – državljanstvo Bosne i Hercegovine, propisanom roku u skladu sa Zakonom o ministarskim, – VSS - završen ekonomski, pravni fakultet ili fakultet vladinim i drugim imenovanjima. tehničke struke; 3. Komisija je dužna sve kandidate koji su ušli u uži izbor – da nisu osuđivani za krivična djela koji ih čine pozvati na intervju i sastaviti listu sa užim izborom nedostojnim za obavljanje funkcije. kandidata koji ispunjavaju kriterije za imenovanje i listu dostaviti Vladi Federacije Bosne i Hercegovine radi kantona, u iznosu od 1.500,00 KM, Osnovnoj školi u konačnog imenovanja. Bužimu. 4. Troškove rada Komisije snosit će Razvojna banka Federacije Datum posjete: 7. 10. 2008. godine Bosne i Hercegovine, a visina naknada bit će utvrđena Nosilac aktivnosti: pomenuta kantonalna ministarstva i posebnim aktom Razvojne banke Bosne i Hercegovine. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike 5. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će 4. Izraditi programe aktivnosti obilježavanja "Dječije nedjelje" se u "Službenim novinama Federacije BiH". u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine usaglašene sa V broj 537/08 ovim Programom i izvijestiti Federalno ministarstvo rada i 25. juna/lipnja 2008. godine Premijer socijalne politike o poduzetim aktivnostima do kraja Sarajevo dr. Nedžad Branković, s. r. septembra 2008. godine. Nosilac aktivnosti: kantonalna resorna ministarstva Federacije Bosne i Hercegovine FEDERALNO MINISTARSTVO RADA I 5. U povodu "Dječije nedjelje" organizovati konferenciju za medije. SOCIJALNE POLITIKE Vrijeme održavanja: 6. 10. 2008. godine 712 Mjesto održavanja: Sarajevo Na osnovu člana 94. stav 3. Zakona o osnovama socijalne Nosilac aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom politike ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/99, 54/04 i 39/06), federalni ministar rada i socijalne politike donosi III. ZAVRŠNE ODREDBE Ovaj Program će se objaviti u "Službenim novinama PROGRAM Federacije BiH". OBILJEŽAVANJA "DJEČIJE NEDJELJE" U Broj 05-02/11-545-8/08 FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ZA 2008. 20. juna 2008. godine Ministar Sarajevo dr. Perica Jelečević, s. r. GODINU I. UVODNE NAPOMENE U cilju podsticanja i organizovanja kulturno-obrazovnih, Na temelju članka 94. stavak 3. Zakona o temeljima socijalne rekreativnih i drugih mjera i akcija za unapređenje razvoja brige zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom o djeci organizovat će se raznovrsne aktivnosti od strane ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/99, 54/04 i 39/06), predškolskih i školskih ustanova, kulturnih institucija, socijalnih federalni ministar rada i socijalne politike donosi i zdravstvenih ustanova i udruženja koja u svom radu podstiču aktivnosti djece i pokreću nove inicijative i programe za zadovoljenje potreba djece. PROGRAM OBILJEŽAVANJA "DJEČIJEG TJEDNA" II. OBILJEŽAVANJE "DJEČIJE NEDJELJE" U 2008. godini, u periodu od 6. do 12. oktobra, "Dječija U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE nedjelja" obilježit će se kroz slijedeće aktivnosti: ZA 2008. GODINU 1. Susreti i sportska takmičenja djece bez roditeljskog staranja I. UVODNE NAPOMENE smještene u ustanove socijalne zaštite. U cilju poticanja i organiziranja kulturno-obrazovnih, Datum održavanja: od 9. do 11. 10. 2008. godine. rekreativnih i drugih mjera i akcija za unapređenje razvoja skrbi o Domaćin susreta: JU Dječiji dom "Mostar", Mostar djeci organizirat će se raznovrsne aktivnosti od strane Predviđeni učesnici: predškolskih i školskih ustanova, kulturnih institucija, socijalnih 1. JU Dječiji dom "Mostar", Mostar i zdravstvenih ustanova i udruga koje u svom radu potiču 2. SOS dječije selo, Gračanica aktivnosti djece i pokreću nove inicijative i programe za 3. SOS dječije selo, Sarajevo zadovoljenje potreba djece. 4. Dječiji centar "Duga" Kulen Vakuf 5. Majčino selo, Bijakovići II. OBILJEŽAVANJE "DJEČIJEG TJEDNA" 6. DD "Bjelave", Sarajevo U 2008. godini, u periodu od 6. do 12. listopada, "Dječiji 7. Dom za djecu bez roditeljskog staranja, Tuzla tjedan" obilježit će se kroz slijedeće aktivnosti: 8. Dom porodica, Zenica 1. Susreti i sportska takmičenja djece bez roditeljske skrbi 9. DD "Duga", Gradačac smještene u ustanove socijalne zaštite. 10. JU "Socijalnopedagoška zajednica" Bihać Datum održavanja: od 9. do 11. 10. 2008. godine. 11. DD "Rada Vranješević" Banja Luka Domaćin susreta: JU Dječiji dom "Mostar", Mostar. 12. Dječiji centar "Kiseljak" Zvornik Predviđeni učesnici: 13. Dječije "Selo mira" Turija 1. JU Dječiji dom "Mostar", Mostar Nosilac aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i socijalne 2. SOS dječije selo, Gračanica politike, odgovarajuća resorna ministarstva kantona i JU 3. SOS dječije selo, Sarajevo Dječiji dom "Mostar", Mostar 4. Dječiji centar "Duga" Kulen Vakuf 2. Okrugli sto: "Značaj preventivnog rada sa porodicama pod 5. Majčino selo, Bijakovići rizikom razdvajanja" 6. DD "Bjelave", Sarajevo Datum održavanja: 8. 10. 2008. godine 7. Dom za djecu bez roditeljskog staranja, Tuzla Mjesto održavanja: Mostar 8. Dom porodica, Zenica Nosilac aktivnosti: UNICEF, Kantonalno ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK, SOS Kinderdorf 9. DD "Duga", Gradačac Internacional Sarajevo i Federalno ministarstvo rada i 10. JU "Socijalnopedagoška zajednica" Bihać socijalne politike 11. DD "Rada Vranješević" Banja Luka 3. U dogovoru sa resornim ministarstvima Sarajevskog i 12. Dječiji centar "Kiseljak" Zvornik Unsko-sanskog kantona bit će uručena donacija Sarajevskog 13. Dječije "Selo mira" Turija Nositelj aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i socijalne 2. SOS dječije selo, Gračanica politike, odgovarajuća resorna ministarstva kantona i JU 3. SOS dječije selo, Sarajevo Dječiji dom "Mostar", Mostar 4 Dječiji centar "Duga" Kulen Vakuf 2. Okrugli stol: "Značaj preventivnog rada sa obiteljima pod 5. Majčino selo, Bijakovići rizikom razdvajanja" 6. DD "Bjelave", Sarajevo Datum održavanja: 8. 10. 2008. godine 7. Dom za djecu bez roditeqskog starawa, Tuzla Mjesto održavanja: Mostar 8. Dom porodica, Zenica Nositelj aktivnosti: UNICEF, Kantonalno ministarstvo 9. DD "Duga", Gradačac zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK, SOS Kinderdorf 10. JU "Socijalnopedagoška zajednica" Bihać Internacional Sarajevo i Federalno ministarstvo rada i 11. DD "Rada Vranješević" Bawa Luka socijalne politike 12. Dječiji centar "Kiseljak" Zvornik 3. U dogovoru sa resornim ministarstvima Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona bit će uručena donacija Sarajevskog 13. Dječije "Selo mira" Turija kantona, u iznosu od 1.500,00 KM, Osnovnoj školi u Nosilac aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i Bužimu. socijalne politike, odgovarajuća resorna ministarstva Datum posjete: 7. 10. 2008. godine kantona i JU Dječiji dom "Mostar", Mostar Nositelj aktivnosti: pomenuta kantonalna ministarstva i 2. Okrugli sto: "Značaj preventivnog rada sa porodicama pod Federalno ministarstvo rada i socijalne politike rizikom razdvajawa". 4. Izraditi programe aktivnosti obilježavanja "Dječijeg tjedna" Datum održavawa: 8. 10. 2008. godine u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine usaglašene sa Mjesto održavawa: Mostar ovim Programom i izvijestiti Federalno ministarstvo rada i Nosilac aktivnosti: UNICEF, Kantonalno ministarstvo socijalne politike o poduzetim aktivnostima do kraja rujna zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK, SOS 2008. godine. Kinderdorf Internacional Sarajevo i Federalno Nositelj aktivnosti: kantonalna resorna ministarstva ministarstvo rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine. 3. U dogovoru sa resornim ministarstvima Sarajevskog i 5. U povodu "Dječijeg tjedna" organizirat konferenciju za Unsko-sanskog kantona biće uručena donacija Sarajevskog medije. kantona, u iznosu od 1.500,00 KM, Osnovnoj školi u Vrijeme održavanja: 6. 10.2 008. godine Bužimu. Mjesto održavanja: Sarajevo Datum posjete: 7. 10. 2008. godine Nosilac aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i socijalne Nosilac aktivnosti: pomenuta kantonalna ministarstva i politike Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. III. ZAVRŠNE ODREDBE 4. Izraditi programe aktivnosti obilježavawa "Dječije Ovaj Program će se objaviti u "Službenim novinama nedjelje" u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine Federacije BiH". usaglašene sa ovim Programom i izvijestiti Federalno ministarstvo rada i socijalne politike o poduzetim Broj 05-02/11-545-8/08 aktivnostima do kraja septembra 2008. godine. 20. lipnja 2008. godine Ministar Sarajevo Nosilac aktivnosti: kantonalna resorna ministarstva dr. Perica Jelečević, v. r. Federacije Bosne i Hercegovine 5. U povodu "Dječije nedjelje" organizovati konferenciju za medije. Na osnovu člana 94. stav 3. Zakona o osnovama socijalne Vrijeme održavawa: 6. 10. 2008. godine zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa Mjesto održavawa: Sarajevo djecom ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/99, 54/04 i Nosilac aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i 39/06), federalni ministar rada i socijalne politike donosi socijalne politike PROGRAM III. ZAVRŠNE ODREDBE OBIQEŽAVAWA "DJECI JE NEDJEQE" Ovaj Program će se objaviti u "Službenim novinama U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Federacije BiH". ZA 2008. GODINU Broj 05-02/11-545-8/08 20. juna 2008. godine Ministar I. UVODNE NAPOMENE Sarajevo dr Perica Jelečević, s. r. U ciqu podsticawa i organizovawa kulturno-obrazovnih, rekreativnih i drugih mjera i akcija za unapređenje razvoja brige o djeci organizovaće se raznovrsne aktivnosti od strane predškolskih i školskih ustanova, kulturnih institucija, KONKURENCIJSKO VIJEĆE/SAVJET socijalnih i zdravstvenih ustanova i udružewa koja u svom radu BOSNE I HERCEGOVINE podstiču aktivnosti djece i pokreću nove inicijative i programe za zadovoljenje potreba djece. Na osnovu člana 25. stav (1) pod e) člana 42. tačka d) u vezi sa čl. 12., 14., 16. i 18., te u skladu sa članom 24. stav (2) Zakona II. OBIQEŽAVAWE "DJEČIJE NEDJEQE" o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), po U 2008. godini, u periodu od 6. do 12. oktobra, "Dječija Prijavi namjere koncentracije između privrednog subjekta HVB nedjelja" obilježiće se kroz slijedeće aktivnosti: Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, D-81925, Minhen, SR 1. Susreti i sportska takmičewa djece bez roditeqskog Njemačka, zastupanog po advokatskoj kancencelariji Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Srbija, i privrednog starawa smještene u ustanove socijalne zaštite. subjekta Comtrade Group B.V., Westblaak 89, Roterdam, Datum održavawa: od 9. do 11. 10. 2008. godine Holandija zaprimljenu pod brojem 01-04-26-002-II/08 dana Domaćin susreta: JU Dječiji dom "Mostar", Mostar 16.01.2008. godine, Konkurencijsko vijeće, na 66. Predviđeni učesnici: (šezdesetšestoj) sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, je 1 JU Dječiji dom "Mostar", Mostar donijelo sljedeće RJEŠENJE1 osnivačkim kapitalom od 2.500.000,00 EUR (oko 4.889.575 KM). Registrovane djelatnosti ovog privrednog subjekta su 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija koja će nastati na sticanje, držanje, upravljanje i prodaja svim vrstama neposrednih tržištu veloprodaje i maloprodaje računara i računarskih i posrednih učešća u preduzećima. Privredni subjekt HVB Capi- komponenti u Bosni i Hercegovini kupovinom 20% dionica tal Partners predstavlja dio UniCredit Grupe, jedne od najvećih uz sticanje kontrole od strane privrednog subjekta HVB Cap- bankarskih grupacija u Evropi. Ova dva privedna subjekta se ital Partners A.G., Arbellastrasse 12, D-81925, Minhen, SR smatraju jednim učesnikom na tržištu. Njemačka nad privrednim subjektom Comtrade Group B.V., UniCredit Grupa u velikom broju zemalja zapadne i Westblaak 89, Roterdam, Holandija na osnovu većine prava centralne Evrope obavlja sve vrste bankarskih i povezanih glasa i to u donošenju strateških poslovnih odluka koje se finansijskih usluga. ostvaruju putem zaključenog ugovora. 2. Ovo Rješenje o koncentraciji upisuje se u Registar 1.1.1. Supsidijarna društva privrednog subjekta HVB koncentracija. Capital Partners (UniCredit Grupa) u BiH 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom U Bosni i Hercegovini UniCredit Grupa djeluje na glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta bankarkom tržištu preko sljedećih privrednih subjekata i to: Bosne i Hercegovine. – UniCredit Zagrebačke banke a.d. Mostar, Kardinala Stepinca bb, 88000 Mostar, registrovane pod brojem OBRAZLOŽENJE 1-3251 u Općinskom sudu Mostar, Konkurencijsko vijeće je, u smislu člana 16. stav (1) Zakona – HVB Central Profit banke d.d. Sarajevo Zelenih beretki o konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon), dana 16.01.2008. 24, 71000 Sarajevo, registrovane pod brojem 1-1046 godine, zaprimilo Prijavu namjere koncentracije broj 01-04-26- kod Općinskog suda u Sarajevu koja je dana 29.02.2008. 002-II/08 (u daljnjem tekstu: Prijava) privredog subjekta HVB godine Rješenjem broj Tt-O-104/08 pripojena Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, D-81925, Minhen, SR UniCredit Zagrebačkoj banci d.d., Njemačka (u daljnjem tekstu: HVB Capital Partners ili – HVB Leasing, Zelenih beretki 24, 71000 Sarajevo Podnosilac prijave), zastupan po advokatskoj kancencelariji registrovan pod brojem 1-1738/05 kod Općinskog suda Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Srbija, po u Sarajevu preregistrovan dana 08.01.2008. godine u kojoj HVB Capital Partners namjerava steći 20% dionica i pravo privredni subjekt UniCredit Leasing d.o.o za Leasing kontrole u donošenju strateških poslovnih odluka privrednog pod registarskim brojem 1-25353 u Kantonalnom sudu u subjekta Comtrade Group B.V., Westblaak 89, Roterdam, Sarajevu, Holandija (u daljnjem tekstu: Comtrade Group). – Nova Banjalučka banka a.d. Banja Luka, Marije Bursać 7, 78000 Banja Luka registrovane pod brojem Prijava je od strane Podnosioca prijave samoinicijativno U/I-551/05 kod Osnovnog suda u Banja Luci. dopunjavana dana 04.02.2008. godine dopisom koji je zaveden UniCredit Grupa u Bosni i Hercegovini također posjeduje i pod brojem 01-04-26-002-2-II/08, dana 11.02.2008. godine privredni subjekt ZANE BH d.o.o za poslovanje nekretninama dopisom broj 01-04-26-002-3-II/08 i dana 14.02.2008. godine Sarajevo, ul. Branilaca Sarajeva 20, 71000 Sarajevo registrovan dopisom broj 01-04-26-002-4-II/08. pod brojem 1-23290 D kod Općinskog suda u Sarajevu. Konkurencijsko vijeće je dana 18.03.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-5-II/08 Podnosiocu prijave izdalo Potvrdu o 1.2. Privredni subjekt Comtrade Group prijemu uredne i kompletne Prijave (u daljnjem tekstu: Potvrda), Privredni subjekt Comtrade Holding N.V. društvo sa u smislu člana 30. stav (3) Zakona. ograničenom odgovornošću, registrovan dana 30.12.2005. Nakon izdavanja Potvrde Podnosilac prijave je istu također godine pod registracijskim brojem 98481(0) u Privrednom samoinicijativno dopunio dana 21.03.2008. godine dopisom broj registru Kurasao, Holandski Antili, je jedini član i osnivač 01-04-26-002-7-II/08. Ovom dopunom Podnosilac prijave je kao privrednog subjekta Comtrade Group B.V. registrovan u pravni osnov koncentracije dostavio Ugovor o kupoprodaji i Poslovnom registru Privredne i industrijske komore u upisu dionica koji je zaključen dana 13.02.2008. godine. Imajući Roterdamu pod brojem 24383822 dana 30.09.2005. godine. u vidu činjenicu da je zaključivanje ovog Ugovora nastupilo u Comtrade Holding je pod kontrolom fizičkog lica Veselina 2008. godini Konkurencijsko vijeće je od Podnosioca prijave Jevrosimović, ul. Nikole Đurkovića 30, 11000 Beograd, Srbija zatražilo da, između ostalog, dostavi osnovne godišnje koji posjeduje 100% dionica ove kompanije. Privredni subjekti finansijske izvještaje za učesnike koncentracije za 2007. godinu. Comtrade Group i Comtrade Holding se smatraju jednim Podnosilac prijave je, u skladu sa zahtjevima učesnikom na tržištu. Konkurencijskog vijeća, dostavio traženu dokumentaciju dana Comtrade Group je jedan od lidera na polju informacionih i 31.03.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-9-II/08, dana telekomunikacijskih tehnologija u regionu Jugoistočne Evrope. 10.04.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-10-II/08, dana Čine je specijalizovane kompanije koje, između ostalih tržišta, 11.04.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-11-II/08, dana posluju i na teritoriji Bosne i Hercegovine. 14.04.2008. godine dopisima broj 01-04-26-002-12-II/08 i broj 1.2.1. Supsidijarna društva privrednog subjekta Comtrade 01-04-26-002-13-II/08 i dana 15.04.2008. godine dopisom broj Group u BiH 01-04-26-002-14-II/08. Privredni subjekt ComTrade Group je u Bosni i Hercegovini Podnosilac prijave je, u smislu člana 30. stav (2) Zakona, prisutan od 1999. godine. Registrovana supsidijana društva ovog dostavio i rješenja kojima je navedena koncentracija odobrena u privrednog subjekta su sljedeći privredni subjekti i to: Republici Srbiji i Republici Crnoj Gori i istovremeneno je naveo da je predmetna koncentracija prijavljena nadležnim tijelima za – NT Computer Hardware Software d.o.o. Sarajevo, konkurenciju Republike Makedonije i Bugarske. Džemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo registrovan pod registarskim brojem 1-21573 u Općinskom sudu Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene dopuštenosti Sarajevo čija je djelatnost veloprodaja računara i predmetne koncentracije je utvrdilo sljedeće činjenice: računarskih komponenti (u daljnjem tekstu: NTCHS), Prijava namjere koncentracije je podnesena u Zakonom – CT Retail d.o.o. Sarajevo, registrovan pod registarskim propisanom roku, u smislu člana 16. stav (1) Zakona. brojem 1-25960 u Općinskom sudu Sarajevo Džemala 1. Učesnici koncentracije Bijedića bb, 71000 Sarajevo koji vrši maloprodaju računara i računarskih komponenti (u daljnjem tekstu: 1.1. Privredni subjekt HVB Capital Partners CT Retail) i Privredni subjekt HVB Capital Partners je registrovan u – Comtrade Group B.V. Rotterdam, Predstavništvo u Trgovinskom registru B Osnovnog suda u Minhenu, SR Sarajevu, Velikih drveta 1, Sarajevo registrovan na Njemačka pod brojem HRB 130379 dana 09.06.1999. godine sa osnovu Rješenja Ministarstva vanjske trgovine i 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine broj obzirom da su učesnici koncentracije registrovani na teritoriji 02-1-19-9878/06 od 19.09.2006. godine. Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 14. stav (1) Zakona, 2. Pravni okvir ocjene koncentracije obavezni su podnijeti Prijavu. Konkurencijsko vijeće je u provođenju postupka ocjene 5. Relevantno tržište dopuštenosti predmetne koncentracije primijenilo odredbe Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4., 5. i 6. Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište određenih glasnik BiH", broj 18/06) te Odluke o načinu podnošenja prijave proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti na i kriterijima za ocjenu koncentracija privrednih subjekata. određenom geografskom tržištu. 3. Pravni osnov i oblik koncentracije Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta relevantno tržište proizvoda obuhvaća sve proizvode i/ili Pravnim osnovom predmetne koncentracije smatra se usluge za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjljive Ugovor o kupoprodaji i upisu dionica (u daljnjem tekstu: s obzirom na njihove bitne karakteristike, kvalitet, namjenu, Ugovor) u privrednom subjektu Comtrade Group B.V. između cijenu ili način upotrebe. privrednog subjekta HVB Capital Partners (u daljnjem tekstu: Nadalje, prema članu 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog Kupac), fizičkog lica Veselina Jevrosimovića, privrednog tržišta relevantno tržište u geografskom smislu obuhvaća cijelu subjekta Comtrade Holding (u daljnjem tekstu: Prodavac) i ili dio teritorije Bosne i Hercegovine, na kojoj tržišni konkurenti privrednog subjekta Comtrade Group B.V., zaključen dana djeluju u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda pod 13.02.2008. godine. jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima koje to tržište bitno Prodavac je isključivi vlasnik cjelokupnog emitovanog razlikuje od uslova tržišne konkurencije na susjednim dioničkog kapitala privrednog subjekta Comtrade Group. geografskim tržištima. Privredni subjekt Comtrade Group je na dan zaključenja Prilikom analize relevantnog tržišta učesnika predmetne Ugovora imao ukupan kapital od (..)*1 EUR (oko (..)*KM) koji koncentracije Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je relevantno se sastoji od (..)*običnih dionica nominalne vrijednosti od 1EUR tržište predmetne koncentracije tržište veloprodaje i maloprodaje (1,955KM) od kojih je (..)*običnih dionica na ime emitovano i računara i računarskih komponenti. uplaćeno. Po izvršenju Ugovora Prodavac se obavezuje da će Relevantnim geografskim tržištem smatra se tržište Bosne i promijeniti vlasničku strukturu kompanije tako što će emitovati Hercegovine. dodatnih (..)*običnih dionica i (..)*preferencijalnih dionica U tom smislu, relevantnim tržištem predmetne koncentracije Kupcu što predstavlja 5,26% emitovanog dioničkog kapitala sa smatra se tržište veloprodaje i maloprodaje računara i ra- pravom glasa privrednog subjekta Comtrade Group B.V.. čunarskih komponenti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Također, Kupac namjerava da upiše, a privredni subjekt Comtrade Group B.V. da emituje Kupcu dodatnih (..)*novo- 6. Analiza relevantog tržišta emitovanih preferencijalnih dionica, što pretpostavlja dodatnih Privredni subjekt NTCHS se bavi isključivo veleprodajom 15,79%. računara i računarskih komponenti i na taj način snabdijeva, Poslije izvršenja emisije vlasnička struktura će se sastojati od između ostalih, i privredni subjekt CT Retail koji opet vrši dalju ukupno (..)*običnih dionica i (..)*preferencijalnih dionica veleprodaju i maloprodaju istih. Privredni subjekt CT Retail emitovanih i u opticaju. posjeduje razvijenu mrežu maloprodajnih objekata, i to dva u Na osnovu dionica sa pravom stavljanja veta, odluke u vezi Sarajevu i po jedan u Mostaru, Tuzli, Palama i Foči. sa strateškim pitanjima u poslovanju privrednog subjekta Prema podacima iz Prijave privredni subjekt NTCHS na Comtrade Group se moraju donijeti uz saglasnost privrednog tržištu veloprodaja računarskih komponenti u BiH zauzima oko subjekta HVB Capital Partners. Odluke koje ne mogu biti 30% tržišnog učešća. Na tržištu maloprodaje računarskih donesene bez saglasnosti privrednog subjekta HVB Capital Part- komponenti privredni subjekt CT Retail zauzima oko 5% ners se posebno odnose na usvajanje budžeta, usvajanje tržišnog učešća. Glavni tržišni konkurent na polju veloprodaja poslovnih planova kao što su ulasci u transakcije velikih računarskih komponenti u Bosni i Hercegovini učesnicima vrijednosti, postavljanje višeg menadžmenta, osnivanja novih koncentracije je privredni subjekt KIM-TEC d.o.o. Vitez supsidijarnih društava te proširivanja poslovnih aktivnosti na (članica M San Grupe d.o.o.) sa tržišnim udjelom od oko 30% druge teritorije. dok maloprodaju računarskih komponetnti čini veliki broj Pravni oblik predmetne koncentracije je sticanje kontrole individualnih prodavaca sa malim pojedinačnim tržišnim jednog privrednog subjekta nad drugim privrednim subjektom i udjelima. to putem prava glasa u odlučivanju, u skladu sa članom 12. stav 7. Ocjena predmetne koncentracije (1) pod b) Zakona. Konkurencijsko vijeće je, nakon procjene i analize podataka 4. Obaveza prijave namjere koncentracije i utvrđenih činjenica u smislu člana 17. Zakona u postupku Na osnovu ostvarenog godišnjeg prihoda učesnika donošenja predmetnog Rješenja ocijenilo da provođenje koncentracije na dan 31.12.2007. godine proizašla je obaveza predmetne koncentracije neće narušiti postojeću tržišnu prijave namjere koncentracije, u smislu člana 14. stav (1) tačka a) konkurenciju, s obzirom da privredni subjekti učesnici Zakona. koncentracije nisu registrovani za obavljajanje istih ili sličnih Ukupni prihodi učesnika koncentracije na dan 31.12.2007. djelatnosti, a iz toga proizilazi da navedena koncentracija neće godine iznosili su: proizvesti značajnu promjenu tržišnih pozicija na relevantnom tržištu. Tabela 1. Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da se predmetnom koncentracijom privrednih subjekata ne stvara i ne jača Ukupni prihod UniCredit Group HVB Capital Comtrade Group dominantan položaj na relevantnom tržištu veloprodaje i (KM) Partners maloprodaje računara i računarskih komponenti u Bosni i Svijet (..)* (..)* (..)* Hercegovini te je odlučilo kao u dispozitivu ovog Rješenja. BiH (..)* (..)* (..)* 8. Administrativna taksa Na ovo Rješenje podnosilac Prijave, u skladu s članom 2. *Konsolidovani kvartalni izvještaj sa stanjem na dan tarifni broj 107. stav (1) tačka d) 1) Odluke o administrativnim 30.09.2007. taksama u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim Ukupni prihodi učesnika koncentracije ostvareni prodajom vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), obavezan je platiti roba na svjetskom tržištu iznose preko 100.000.000,00 KM po administrativnu taksu u iznosu od 2.500,00 KM u korist Budžeta završnom računu u godini koja je prethodila koncentraciji i institucija Bosne i Hercegovine. 1 (..)* ¹ - podaci predstavljaju poslovnu tajnu 9. Pouka o pravnom lijeku zatražilo da, između ostalog, dostavi osnovna godišnja Protiv ovog Rješenja nije dozvoljena žalba. Nezadovoljna financijska izvješća za sudionike koncentracije za 2007. godinu. strana može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Podnositelj prijave je, sukladno zahtjevima Konkurencij- Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema ovog Rješenja skog vijeća, dostavio traženu dokumentaciju dana 31.03.2008. odnosno od dana njegovog objavljivanja. godine dopisom broj 01-04-26-002-9-II/08, dana 10.04.2008. Broj 01-04-26-002-16-II/08 godine dopisom broj 01-04-26-002-10-II/08, dana 11.04.2008. 13. maja 2008. godine Predsjednik godine dopisom broj 01-04-26-002-11-II/08, dana 14.04.2008. godine dopisima broj 01-04-26-002-12-II/08 i broj Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. 01-04-26-002-13-II/08 i dana 15.04.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-14-II/08. Podnositelj prijave je, u smislu članka 30. stavak (2) Zakona, Na temelju članka 25. stavak (1) pod e) članka 42. točka d) u dostavio i rješenja kojima je navedena koncentracija odobrena u svezi s čl. 12., 14., 16. i 18., te sukladno članku 24. stavak (2) Republici Srbiji i Republici Crnoj Gori i istovremeneno je naveo Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i da je predmetna koncentracija prijavljena nadležnim tijelima za 76/07), po Prijavi namjere koncentracije između gospodarskog konkurenciju Republike Makedonije i Bugarske. subjekta HVB Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene dopuštenosti D-81925, Minhen, SR Njemačka, zastupanog po odvjetničkom predmetne koncentracije je utvrdilo sljedeće činjenice: uredu Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Srbija, Prijava namjere koncentracije je podnesena u Zakonom i gospodarskog subjekta Comtrade Group B.V., Westblaak 89, propisanom roku, u smislu članka 16. stavak (1) Zakona. Roterdam, Nizozemska zaprimljenu pod brojem 1. Sudionici koncentracije 01-04-26-002-II/08 dana 16.01.2008. godine, Konkurencijsko vijeće, na 66. (šezdesetšestoj) sjednici održanoj 13. svibnja 2008. 1.1. Gospodarski subjekt HVB Capital Partners godine, je donijelo sljedeće Gospodarski subjekt HVB Capital Partners je registriran u Trgovinskom registru B Osnovnog suda u Minhenu, SR RJEŠENJE1 Njemačka pod brojem HRB 130379 dana 09.06.1999. godine sa 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija koja će nastati na utemeljiteljkim kapitalom od 2.500.000,00 EUR (oko 4.889.575 tržištu veloprodaje i maloprodaje računara i računarskih KM). Registrirane djelatnosti ovog gospodarskog subjekta su komponenti u Bosni i Hercegovini kupovinom 20% dionica stjecanje, držanje, upravljanje i prodaja svim vrstama uz stjecanje kontrole od strane gospodarskog subjekta HVB neposrednih i posrednih učešća u poduzećima. Gospodarski Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, D-81925, Minhen, subjekt HVB Capital Partners predstavlja dio UniCredit Grupe, SR Njemačka nad gospodarskim subjektom Comtrade jedne od najvećih bankarskih grupacija u Europi. Ova dva Group B.V., Westblaak 89, Roterdam, Nizozemska na gospodarska subjekta se smatraju jednim sudionikom na tržištu. temelju većine prava glasa i to u donošenju strateških UniCredit Grupa u velikom broju zemalja zapadne i poslovnih odluka koje se ostvaruju putem zaključenog centralne Europe obavlja sve vrste bankarskih i povezanih ugovora. financijskih usluga. 2. Ovo Rješenje o koncentraciji upisuje se u Registar 1.1.1. Supsidijarna društva gospodarskog subjekta HVB koncentracija. Capital Partners (UniCredit Grupa) u BiH 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom U Bosni i Hercegovini UniCredit Grupa djeluje na glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta bankarkom tržištu preko sljedećih gospodarskih subjekata i to: Bosne i Hercegovine. – UniCredit Zagrebačke banke a.d. Mostar, Kardinala OBRAZLOŽENJE Stepinca bb, 88000 Mostar, registrirane pod brojem Konkurencijsko vijeće je, u smislu članka 16. stavak (1) 1-3251 u Općinskom sudu Mostar, Zakona o konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon), dana – HVB Central Profit banke d.d. Sarajevo Zelenih beretki 16.01.2008. godine, zaprimilo Prijavu namjere koncentracije 24, 71000 Sarajevo, registrirane pod brojem 1-1046 kod broj 01-04-26-002-II/08 (u daljnjem tekstu: Prijava) Općinskog suda u Sarajevu koja je dana 29.02.2008. gospodarskog subjekta HVB Capital Partners A.G., godine Rješenjem broj Tt-O-104/08 pripojena Arbellastrasse 12, D-81925, Minhen, SR Njemačka (u daljnjem UniCredit Zagrebačkoj banci d.d., tekstu: HVB Capital Partners ili Podnositelj prijave), zastupan po – HVB Leasing, Zelenih beretki 24, 71000 Sarajevo odvjetničkom uredu Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 registriran pod brojem 1-1738/05 kod Općinskog suda u Beograd, Srbija, po kojoj HVB Capital Partners namjerava steći Sarajevu preregistriran dana 08.01.2008. godine u gospodarski subjekt UniCredit Leasing d.o.o za Leasing 20% dionica i pravo kontrole u donošenju strateških poslovnih pod registarskim brojem 1-25353 u Županijskom sudu u odluka gospodarskog subjekta Comtrade Group B.V., Westblaak Sarajevu, 89, Roterdam, Nizozemska (u daljnjem tekstu: Comtrade – Nova Banjalučka banka a.d. Banja Luka, Marije Bursać Group). 7, 78000 Banja Luka registrirane pod brojem U/I-551/05 Prijava je od strane Podnositelja prijave samoinicijativno kod Osnovnog suda u Banja Luci. dopunjavana dana 04.02.2008. godine dopisom koji je zaveden UniCredit Grupa u Bosni i Hercegovini također posjeduje i pod brojem 01-04-26-002-2-II/08, dana 11.02.2008. godine gospodarski subjekt ZANE BH d.o.o za poslovanje dopisom broj 01-04-26-002-3-II/08 i dana 14.02.2008. godine nekretninama Sarajevo, ul. Branilaca Sarajeva 20, 71000 dopisom broj 01-04-26-002-4-II/08. Sarajevo registriran pod brojem 1-23290 D kod Općinskog suda Konkurencijsko vijeće je dana 18.03.2008. godine dopisom u Sarajevu. broj 01-04-26-002-5-II/08 Podnositelju prijave izdalo Potvrdu o prijemu uredne i kompletne Prijave (u daljnjem tekstu: Potvrda), 1.2. Gospodarski subjekt Comtrade Group u smislu članka 30. stavak (3) Zakona. Gospodarski subjekt Comtrade Holding N.V. društvo sa Nakon izdavanja Potvrde Podnositelj prijave je istu također ograničenom odgovornošću, registriran dana 30.12.2005. samoinicijativno dopunio dana 21.03.2008. godine dopisom broj godine pod registracijskim brojem 98481(0) u Gospodarskom 01-04-26-002-7-II/08. Ovom dopunom Podnositelj prijave je registru Kurasao, Nizozemski Antili, je jedini član i utemeljitelj kao pravni osnov koncentracije dostavio Ugovor o kupoprodaji i gospodarskog subjekta Comtrade Group B.V. registriran u upisu dionica koji je zaključen dana 13.02.2008. godine. Imajući Poslovnom registru Gospodarske i industrijske komore u u vidu činjenicu da je zaključivanje ovog Ugovora nastupilo u Roterdamu pod brojem 24383822 dana 30.09.2005. godine. 2008. godini Konkurencijsko vijeće je od Podnositelja prijave Comtrade Holding je pod kontrolom fizičkog lica Veselina 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Jevrosimović, ul. Nikole Đurkovića 30, 11000 Beograd, Srbija supsidijarnih društava te proširivanja poslovnih djelatnosti na koji posjeduje 100% dionica ove kompanije. Gospodarski druge teritorije. subjekti Comtrade Group i Comtrade Holding se smatraju jednim Pravni oblik predmetne koncentracije je stjecanje kontrole sudionikom na tržištu. jednog gospodarskog subjekta nad drugim gospodarskim Comtrade Group je jedan od lidera na polju informacionih i subjektom i to putem prava glasa u odlučivanju, sukladno članku telekomunikacijskih tehnologija u regionu Jugoistočne Europe. 12. stavak (1) pod b) Zakona. Čine je specijalizirane kompanije koje, između ostalih tržišta, 4. Obveza prijave namjere koncentracije posluju i na teritoriju Bosne i Hercegovine. Na temelju ostvarenog godišnjeg prihoda sudionika 1.2.1. Supsidijarna društva gospodarskog subjekta koncentracije na dan 31.12.2007. godine proizašla je obveza Comtrade Group u BiH prijave namjere koncentracije, u smislu članka 14. stavak (1) Gospodarski subjekt ComTrade Group je u Bosni i točka a) Zakona. Hercegovini prisutan od 1999. godine. Registrirana supsidijarna Ukupni prihodi sudionika koncentracije na dan 31.12.2007. društva ovog gospodarskog subjekta su sljedeći gospodarski godine iznosili su: subjekti i to: – NT Computer Hardware Software d.o.o. Sarajevo, Tablica 1. Džemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo registriran pod Ukupni prihod UniCredit Group HVB Capital Comtrade Group registarskim brojem 1-21573 u Općinskom sudu (KM) Partners Sarajevo čija je djelatnost veloprodaja računara i računarskih komponenti (u daljnjem tekstu: NTCHS), Svijet (..)* (..)* (..)* – CT Retail d.o.o. Sarajevo, registriran pod registarskim BiH (..)* (..)* (..)* brojem 1-25960 u Općinskom sudu Sarajevo Džemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo koji vrši maloprodaju *Konsolidovano kvartalno izvješće sa stanjem na dan računara i računarskih komponenti (u daljnjem tekstu: 30.09.2007. CT Retail) i Ukupni prihodi sudionika koncentracije ostvareni prodajom – Comtrade Group B.V. Rotterdam, Predstavništvo u roba na svjetskom tržištu iznose preko 100.000.000,00 KM po Sarajevu, Velikih drveta 1, Sarajevo registriran na završnom računu u godini koja je prethodila koncentraciji i temelju Rješenja Ministarstva vanjske trgovine i obzirom da su sudionici koncentracije registrirani na teritoriju ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine broj 02-1-19-9878/06 od 19.09.2006. godine. Bosne i Hercegovine, sukladno članku 14. stavak (1) Zakona, obvezni su podnijeti Prijavu. 2. Pravni okvir ocjene koncentracije 5. Mjerodavno tržište Konkurencijsko vijeće je u provođenju postupka ocjene dopuštenosti predmetne koncentracije primijenilo odredbe Mjerodavno tržište, u smislu članka 3. Zakona, te čl. 4., 5. i 6. Zakona, Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta ("Službeni Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta, čini tržište određenih glasnik BiH", broj 18/06) te Odluke o načinu podnošenja prijave proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti na i kriterijima za ocjenu koncentracija gospodarskih subjekata. određenom zemljopisnom tržištu. Prema odredbi članka 4. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog 3. Pravni osnov i oblik koncentracije tržišta mjerodavno tržište proizvoda obuhvaća sve proizvode i/ili Pravnim osnovom predmetne koncentracije smatra se usluge za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjljive Ugovor o kupoprodaji i upisu dionica (u daljnjem tekstu: s obzirom na njihove bitne karakteristike, kvalitet, namjenu, Ugovor) u gospodarskom subjektu Comtrade Group B.V. između cijenu ili način uporabe. gospodarskog subjekta HVB Capital Partners (u daljnjem tekstu: Nadalje, prema članku 5. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog Kupac), fizičkog lica Veselina Jevrosimovića, gospodarskog tržišta mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća cijeli subjekta Comtrade Holding (u daljnjem tekstu: Prodavac) i ili dio teritorija Bosne i Hercegovine, na kojem tržišni konkurenti gospodarskog subjekta Comtrade Group B.V., zaključen dana djeluju u prodaji i/ili kupovini mjerodavnog proizvoda pod 13.02.2008. godine. jednakim ili dovoljno ujednačenim uvjetima koje to tržište bitno Prodavac je isključivi vlasnik cjelokupnog emitiranog razlikuje od uvjeta tržišne konkurencije na susjednim dioničkog kapital gospodarskog subjekta Comtrade Group. zemljopisnim tržištima. Gospodarski subjekt Comtrade Group je na dan zaključenja Prilikom analize mjerodavnog tržišta sudionika predmetne Ugovora imao ukupan kapital od (..)*1¹EUR (oko (..)*KM) koji koncentracije Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je se sastoji od (..)*običnih dionica nominalne vrijednosti od 1EUR mjerodavno tržište predmetne koncentracije tržište veloprodaje i (1,955KM) od kojih je (..)*običnih dionica na ime emitirano i maloprodaje računara i računarskih komponenti. uplaćeno. Po izvršenju Ugovora Prodavac se obvezuje da će Mjerodavnim zemljopisnim tržištem smatra se tržište Bosne i promijeniti vlasničku strukturu kompanije tako što će emitirati Hercegovine. dodatnih (..)* običnih dionica i (..)* preferencijalnih dionica U tom smislu, mjerodavnim tržištem predmetne Kupcu što predstavlja 5,26% emitiranog dioničkog kapitala sa koncentracije smatra se tržište veloprodaje i maloprodaje pravom glasa gospodarskog subjekta Comtrade Group B.V.. računara i računarskih komponenti na cijelom teritoriju Bosne i Također, Kupac namjerava da upiše, a gospodarski subjekt Hercegovine. Comtrade Group B.V. da emituje Kupcu dodatnih (..)* novo- emitiranih preferencijalnih dionica, što pretpostavlja dodatnih 6. Analiza mjerodavnog tržišta 15,79%. Gospodarski subjekt NTCHS se bavi isključivo Poslije izvršenja emisije vlasnička struktura će se sastojati od veleprodajom računara i računarskih komponenti i na taj način ukupno (..)* običnih dionica i (..)* preferencijalnih dionica snabdijeva, između ostalih, i gospodarski subjekt CT Retail koji emitiranih i u opticaju. opet vrši dalju veleprodaju i maloprodaju istih. Gospodarski Na temelju dionica sa pravom stavljanja veta, odluke u svezi subjekt CT Retail posjeduje razvijenu mrežu maloprodajnih s strateškim pitanjima u poslovanju gospodarskog subjekta objekata, i to dva u Sarajevu i po jedan u Mostaru, Tuzli, Palama i Comtrade Group se moraju donijeti uz suglasnost gospodarskog Foči. subjekta HVB Capital Partners. Odluke koje ne mogu biti Prema podacima iz Prijave gospodarski subjekt NTCHS na donesene bez suglasnost i gospodarskog subjekta HVB Capital tržištu veloprodaja računarskih komponenti u BiH zauzima oko Partners se posebno odnose na usvajanje proračuna, usvajanje 30% tržišnog udjela. Na tržištu maloprodaje računarskih poslovnih planova kao što su ulasci u transakcije velikih komponenti gospodarski subjekt CT Retail zauzima oko 5% vrijednosti, postavljanje višeg menadžmenta, utemeljenja novih tržišnog udjela. Glavni tržišni konkurent na polju veloprodaja 1 (..)* ¹ - podaci predstavljaju poslovnu tajnu računarskih komponenti u Bosni i Hercegovini sudionicima 3. Ovo Rješenje je konačno i biće objavljeno u "Službenom koncentracije je gospodarski subjekt KIM-TEC d.o.o. Vitez glasniku BiH", službenim glasnicima entiteta i Brčko (članica M San Grupe d.o.o.) sa tržišnim udjelom od oko 30% Distrikta Bosne i Hercegovine. dok maloprodaju računarskih komponetnti čini veliki broj individualnih prodavaca sa malim pojedinačnim tržišnim OBRAZLOŽEWE udjelima. Konkurencijski savjet je, u smislu člana 16. stav (1) Zakona o konkurenciji (u daqnjem tekstu: Zakon), dana 16.01.2008. 7. Ocjena predmetne koncentracije godine, zaprimio Prijavu namjere koncentracije broj Konkurencijsko vijeće je, nakon procjene i analize podataka 01-04-26-002-II/08 (u daqnjem tekstu: Prijava) privredog i utvrđenih činjenica u smislu članka 17. Zakona u postupku subjekta HVB Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, D-81925, donošenja predmetnog Rješenja ocijenilo da provođenje Minhen, SR Wemačka (u daqnjem tekstu: HVB Capital Partners predmetne koncentracije neće narušiti postojeću tržišnu ili Podnosilac prijave), zastupanog po advokatskoj konkurenciju, s obzirom da gospodarski subjekti sudionici kancencelariji Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 koncentracije nisu registrirani za obavljanje istih ili sličnih djelatnosti, a iz toga proizilazi da navedena koncentracija neće Beograd, Srbija, po kojoj HVB Capital Partners namjerava steći proizvesti značajnu promjenu tržišnih pozicija na mjerodavnom 20% dionica i pravo kontrole u donošenju strateških tržištu. poslovnih odluka privrednog subjekta Comtrade Group B.V., Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da se predmetnom Westblaak 89, Roterdam, Holandija (u daqnjem tekstu: Comtrade koncentracijom gospodarskih subjekata ne stvara i ne jača Group). prevladavajući položaj na mjerodavnom tržištu veleprodaje i Prijava je od strane Podnosioca prijave samoinicijativno maloprodaje računara i računarskih komponenti u Bosni i dopuwavana dana 04.02.2008. godine dopisom koji je zaveden pod Hercegovini te je odlučilo kao u izreci ovog Rješenja. brojem 01-04-26-002-2-II/08, dana 11.02.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-3-II/08 i dana 14.02.2008. godine dopisom broj 8. Administrativna pristojba 01-04-26-002-4-II/08. Na ovo Rješenje podnositelj Prijave, sukladno članku 2. Konkurencijski savjet je dana 18.03.2008. godine dopisom tarifni broj 107. stavak (1) točka d) 1) Odluke o administrativnim pristojbama u svezi s procesnim radnjama pred Konkurencijskim broj 01-04-26-002-5-II/08 Podnosiocu prijave izdao Potvrdu o vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), obvezan je platiti prijemu uredne i kompletne Prijave (u daqnjem tekstu: administrativnu pristojbu u iznosu od 2.500,00 KM u korist Potvrda), u smislu člana 30. stav (3) Zakona. Proračuna institucija Bosne i Hercegovine. Nakon izdavawa Potvrde Podnosilac prijave je istu također samoinicijativno dopunio dana 21.03.2008. godine 9. Pouka o pravnom lijeku dopisom broj 01-04-26-002-7-II/08. Ovom dopunom Podnosilac Protiv ovog Rješenja nije dozvoljena priziv. Nezadovoljna prijave je kao pravni osnov koncentracije dostavio Ugovor o strana može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i kupoprodaji i upisu dionica koji je zakqučen dana 13.02.2008. Hercegovine u roku od 30 dana od dana primitka ovog Rješenja godine. Imajući u vidu činjenicu da je zakqučivanje ovog odnosno od dana njegove objave. Ugovora nastupilo u 2008. godini Konkurencijski savjet je od Podnosioca prijave zatražio da, između ostalog, dostavi Broj 01-04-26-002-16-II/08 osnovne godišnje finansijske izvještaje za učesnike 13. svibnja 2008. godine Predsjednik koncentracije za 2007. godinu. Sarajevo Ibrica Lakišić, v. r. Podnosilac prijave je, u skladu sa zahtjevima Konkurencijskog savjeta, dostavio traženu dokumentaciju dana 31.03.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-9-II/08, dana 10.04.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-10-II/08, dana Na osnovu člana 25. stav (1) pod e) člana 42. tačka d) u vezi sa 11.04.2008. godine dopisom broj 01-04-26-002-11-II/08, dana čl. 12., 14., 16. i 18., te u skladu sa članom 24. stav (2) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), po 14.04.2008. godine dopisima broj 01-04-26-002-12-II/08 i broj Prijavi namjere koncentracije između privrednog subjekta 01-04-26-002-13-II/08 i dana 15.04.2008. godine dopisom broj HVB Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, D-81925, Minhen, 01-04-26-002-14-II/08. SR Wemačka, zastupanog po advokatskoj kancencelariji Podnosilac prijave je, u smislu člana 30. stav (2) Zakona, Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Srbija, i dostavio i rješewa kojima je navedena koncentracija odobrena privrednog subjekta Comtrade Group B.V., Westblaak 89, u Republici Srbiji i Republici Crnoj Gori i istovremeneno je Roterdam, Holandija zaprimljenu pod brojem 01-04-26-002-II/08 naveo da je predmetna koncentracija prijavljena nadležnim dana 16.01.2008. godine, Konkurencijski savjet, na 66. tijelima za konkurenciju Republike Makedonije i Bugarske. (šezdesetšestoj) sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, je Konkurencijski savjet u postupku ocjene dopuštenosti donio sljedeće predmetne koncentracije je utvrdio sljedeće činjenice: Prijava namjere koncentracije je podnesena u Zakonom propisanom roku, u smislu člana 16. stav (1) Zakona. RJEŠEWE1 1. Učesnici koncentracije 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija koja će nastati na tržištu veloprodaje i maloprodaje računara i 1.1. Privredni subjekt HVB Capital Partners računarskih komponenti u Bosni i Hercegovini kupovinom Privredni subjekt HVB Capital Partners je registrovan u 20% dionica uz sticanje kontrole od strane privrednog Trgovačkom registru B Osnovnog suda u Minhenu, SR Wemačka subjekta HVB Capital Partners A.G., Arbellastrasse 12, pod brojem HRB 130379 dana 09.06.1999. godine sa osnivačkim D-81925, Minhen, SR Wemačka nad privrednim subjektom kapitalom od 2.500.000,00 EUR (oko 4.889.575 KM). Comtrade Group B.V., Westblaak 89, Roterdam, Holandija Registrovane djelatnosti ovog privrednog subjekta su sticanje, na osnovu većine prava glasa i to u donošenju strateških držanje, upravljanje i prodaja svim vrstama neposrednih i poslovnih odluka koje se ostvaruju putem zakqučenog posrednih učešća u preduzećima. Privredni subjekt HVB Cap- ugovora. ital Partners predstavlja dio UniCredit Grupe, jedne od najvećih 2. Ovo Rješenje o koncentraciji upisuje se u Registar bankarskih grupacija u Evropi. Ova dva privedna subjekta se koncentracija. smatraju jednim učesnikom na tržištu. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. UniCredit Grupa u velikom broju zemalja zapadne i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine broj centralne Evrope obavlja sve vrste bankarskih i povezanih 02-1-19-9878/06 od 19.09.2006. godine. finansijskih usluga. 2. Pravni okvir ocjene koncentracije 1.1.1. Supsidijarna društva privrednog subjekta HVB Capital Konkurencijski savjet je u provođenju postupka ocjene dopuštenosti predmetne koncentracije primijenio odredbe Partners (UniCredit Grupa) u BiH Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta U Bosni i Hercegovini UniCredit Grupa djeluje na ("Službeni glasnik BiH", broj 18/06) te Odluke o načinu bankarkom tržištu preko sljedećih privrednih subjekata i to: podnošewa prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija – UniCredit Zagrebačke banke a.d. Mostar, Kardinala privrednih subjekata. Stepinca bb, 88000 Mostar, registrovane pod brojem 3. Pravni osnov i oblik koncentracije 1-3251 u Opštinskom sudu Mostar, – HVB Central Profit banke d.d. Sarajevo Zelenih Pravnim osnovom predmetne koncentracije smatra se beretki 24, 71000 Sarajevo, registrovane pod brojem Ugovor o kupoprodaji i upisu dionica (u daqnjem tekstu: 1-1046 kod Opštinskog suda u Sarajevu koja je dana Ugovor) u privrednom subjektu Comtrade Group B.V. između 29.02.2008. godine Rješenjem broj Tt-O-104/08 privrednog subjekta HVB Capital Partners (u daqnjem tekstu: pripojena UniCredit Zagrebačkoj banci d.d., Kupac), fizičkog lica Veselina Jevrosimovića, privrednog – HVB Leasing, Zelenih beretki 24, 71000 Sarajevo subjekta Comtrade Holding (u daqnjem tekstu: Prodavac) i registrovan pod brojem 1-1738/05 kod Opštinskog suda privrednog subjekta Comtrade Group B.V., zakqučen dana u Sarajevu preregistrovan dana 08.01.2008. godine u 13.02.2008. godine. privredni subjekt UniCredit Leasing d.o.o za Leasing Prodavac je iskqučivi vlasnik cjelokupnog emitovanog pod registarskim brojem 1-25353 u Kantonalnom sudu u dioničkog kapital privrednog subjekta Comtrade Group. Sarajevu, Privredni subjekt Comtrade Group je na dan zakqučewa – Nova Bawalučka banka a.d. Bawa Luka, Marije Bursać Ugovora imao ukupan kapital od (..)*1 EUR (oko (..)*KM) koji se 7, 78000 Bawa Luka registrovane pod brojem U/I-551/05 sastoji od (..)*običnih dionica nominalne vrijednosti od kod Osnovnog suda u Bawa Luci. 1EUR (1,955KM) od kojih je (..)*običnih dionica na ime UniCredit Grupa u Bosni i Hercegovini također posjeduje i emitovano i uplaćeno. Po izvršenju Ugovora Prodavac se privredni subjekt ZANE BH d.o.o za poslovanje nekretninama obavezuje da će promijeniti vlasničku strukturu kompanije Sarajevo, ul. Branilaca Sarajeva 20, 71000 Sarajevo tako što će emitovati dodatnih (..)* običnih dionica i registrovan pod brojem 1-23290 D kod Opštinskog suda u (..)*preferencijalnih dionica Kupcu što predstavlja 5,26% Sarajevu. emitovanog dioničkog kapitala sa pravom glasa privrednog 1.2. Privredni subjekt Comtrade Group subjekta Comtrade Group B.V.. Takođe, Kupac namjerava da Privredni subjekt Comtrade Holding N.V. društvo sa upiše, a privredni subjekt Comtrade Group B.V. da emituje ograničenom odgovornošću, registrovan dana 30.12.2005. Kupcu dodatnih (..)* novoemitovanih preferencijalnih godine pod registracijskim brojem 98481(0) u Privrednom dionica, što pretpostavlja dodatnih 15,79%. registru Kurasao, Holandski Antili, je jedini član i osnivač Poslije izvršewa emisije vlasnička struktura će se privrednog subjekta Comtrade Group B.V. registrovan u sastojati od ukupno (..)*običnih dionica i (..)* Poslovnom registru Privredne i industrijske komore u preferencijalnih dionica emitovanih i u opticaju. Roterdamu pod brojem 24383822 dana 30.09.2005. godine. Na osnovu dionica sa pravom stavljanja veta, odluke u vezi Comtrade Holding je pod kontrolom fizičkog lica Veselina sa strateškim pitawima u poslovanju privrednog subjekta Jevrosimović, ul. Nikole Đurkovića 30, 11000 Beograd, Srbija Comtrade Group se moraju donijeti uz saglasnost privrednog koji posjeduje 100% dionica ove kompanije. Privredni subjekta HVB Capital Partners. Odluke koje ne mogu biti subjekti Comtrade Group i Comtrade Holding se smatraju donesene bez saglasnosti privrednog subjekta HVB Capital jednim učesnikom na tržištu. Partners se posebno odnose na usvajanje buxeta, usvajanje Comtrade Group je jedan od lidera na poqu informacionih poslovnih planova kao što su ulasci u transakcije velikih i telekomunikacijskih tehnologija u regionu Jugoistočne vrijednosti, postavljanje višeg menaxmenta, osnivawa novih Evrope. Čine je specijalizovane kompanije koje, između supsidijarnih društava te proširivawa poslovnih ostalih tržišta, posluju i na teritoriji Bosne i aktivnosti na druge teritorije. Hercegovine. Pravni oblik predmetne koncentracije je sticanje kontrole jednog privrednog subjekta nad drugim privrednim 1.2.1. Supsidijarna društva privrednog subjekta Comtrade subjektom i to putem prava glasa u odlučivanju, u skladu sa Group u BiH članom 12. stav (1) pod b) Zakona. Privredni subjekt ComTrade Group je u Bosni i 4. Obaveza prijave namjere koncentracije Hercegovini prisutan od 1999. godine. Registrovana Na osnovu ostvarenog godišnjeg prihoda učesnika supsidijana društva ovog privrednog subjekta su sljedeći koncentracije na dan 31.12.2007. godine proizašla je obaveza privredni subjekti i to: prijave namjere koncentracije, u smislu člana 14. stav (1) tačka – NT Computer Hardware Software d.o.o. Sarajevo, a) Zakona. Xemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo registrovan pod Ukupni prihodi učesnika koncentracije na dan 31.12.2007. registarskim brojem 1-21573 u Opštinskom sudu godine iznosili su: Sarajevo čija je djelatnost veloprodaja računara i računarskih komponenti (u daqnjem tekstu: NTCHS), Tabela 1. – CT Retail d.o.o. Sarajevo, registrovan pod Ukupni prihod UniCredit Group HVB Capital Comtrade Group registarskim brojem 1-25960 u Opštinskom sudu (KM) Partners Sarajevo Xemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo koji vrši maloprodaju računara i računarskih komponenti Svijet (..)* (..)* (..)* (u daqnjem tekstu: CT Retail) i BiH (..)* (..)* (..)* – Comtrade Group B.V. Rotterdam, Predstavništvo u Sarajevu, Velikih drveta 1, Sarajevo registrovan na *Konsolidovani kvartalni izvještaj sa stanjem na dan osnovu Rješewa Ministarstva vawske trgovine i 30.09.2007. 1 (..)* - podaci predstavljaju poslovnu tajnu Ukupni prihodi učesnika koncentracije ostvareni maloprodaje računara i računarskih komponenti u Bosni i prodajom roba na svjetskom tržištu iznose preko Hercegovini te je odlučio kao u dispozitivu ovog Rješewa. 100.000.000,00 KM po završnom računu u godini koja je 8. Administrativna taksa prethodila koncentraciji i obzirom da su učesnici koncentracije registrovani na teritoriji Bosne i Na ovo Rješenje podnosilac Prijave, u skladu s članom 2. Hercegovine, u skladu sa članom 14. stav (1) Zakona, obavezni su tarifni broj 107. stav (1) tačka d) 1) Odluke o podnijeti Prijavu. administrativnim taksama u vezi sa procesnim radwama pred Konkurencijskim savjetom ("Službeni glasnik BiH", broj 5. Relevantno tržište 30/06), obavezan je platiti administrativnu taksu u iznosu od Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4., 5. i 2.500,00 KM u korist Buxeta institucija Bosne i Hercegovine. 6. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište 9. Pouka o pravnom lijeku određenih proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja Protiv ovog Rješewa nije dozvoljena žalba. Nezadovoqna djelatnosti na određenom geografskom tržištu. strana može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema ovog Rješewa tržišta relevantno tržište proizvoda obuhvaća sve odnosno od dana njegovog objavqivawa. proizvode i/ili usluge za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjewqive s obzirom na wihove bitne Broj 01-04-26-002-16-II/08 karakteristike, kvalitet, namjenu, cijenu ili način upotrebe. 13. maja 2008. godine Predsjednik Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. Nadalje, prema članu 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta relevantno tržište u geografskom smislu obuhvaća cijelu ili dio teritorije Bosne i Hercegovine, na kojoj Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka tržišni konkurenti djeluju u prodaji i/ili kupovini d) i člana 43. stav (2), u vezi s čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona o relevantnog proizvoda pod jednakim ili dovoqno ujednačenim konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a po uslovima koje to tržište bitno razlikuje od uslova tržišne Prijavi namjere koncentracije privrednog subjekta ComTrade konkurencije na susjednim geografskim tržištima. Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, Prilikom analize relevantnog tržišta učesnika Kraljevina Holandija, i privrednog subjekta Hermes SoftLab d.d., predmetne koncentracije Konkurencijski savjet je utvrdio da Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija, podnesenu je relevantno tržište predmetne koncentracije tržište putem advokata Bojana Vučkovića (Grocka-Leštane, Zabranska veloprodaje i maloprodaje računara i računarskih 33, 11000 Beograd, Republika Srbija), Preduzeće za konsalting i komponenti. usluge Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Relevantnim geografskim tržištem smatra se tržište Republika Srbija, zaprimljenu dana 21. februara 2008. godine pod Bosne i Hercegovine. brojem 01-06-26-008-II/08, Konkurencijsko vijeće, na 67. U tom smislu, relevantnim tržištem predmetne (šezdesetsedmoj) sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, je koncentracije smatra se tržište veloprodaje i maloprodaje donijelo računara i računarskih komponenti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. RJEŠENJE1 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracijam, na tržištu usluga 6. Analiza relevantog tržišta izrade specijalizovanih softverskih rješenja Bosne i Privredni subjekt NTCHS se bavi iskqučivo Hercegovine, koja će nastati sticanjem kontrole kupovinom veleprodajom računara i računarskih komponenti i na taj 100,0% običnih registrovanih dionica privrednog subjekta način snabdijeva, između ostalih, i privredni subjekt CT Re- Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika tail koji opet vrši daqu veleprodaju i maloprodaju istih. Slovenija, od strane privrednog subjekta ComTrade Group Privredni subjekt CT Retail posjeduje razvijenu mrežu B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, maloprodajnih objekata, i to dva u Sarajevu i po jedan u Kraljevina Holandija. Mostaru, Tuzli, Palama i Foči. 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar koncentracija. Prema podacima iz Prijave privredni subjekt NTCHS na 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom tržištu veloprodaja računarskih komponenti u BiH zauzima oko 30% tržišnog učešća. Na tržištu maloprodaje glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. računarskih komponenti privredni subjekt CT Retail zauzima oko 5% tržišnog učešća. Glavni tržišni konkurent na poqu OBRAZLOŽENJE veloprodaja računarskih komponenti u Bosni i Hercegovini Konkurencijskom vijeću je podnesena Prijava namjere učesnicima koncentracije je privredni subjekt KIM-TEC koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava), u smislu člana 16. stav d.o.o. Vitez (članica M San Grupe d.o.o.) sa tržišnim učešćem (1) Zakona o konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon), od oko 30% dok maloprodaju računarskih komponetnti čini privrednog subjekta ComTrade Group B.V., Fred. Roeskestraat veliki broj individualnih prodavaca sa malim pojedinačnim 12, 1076 EE Amsterdam, Kraljevina Holandija (u daljnjem tržišnim učeščima. tekstu: ComTrade Group), i privrednog subjekta Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija (u 7. Ocjena predmetne koncentracije daljnjem tekstu: Hermes SoftLab), putem advokata Bojana Konkurencijski savjet je, nakon procjene i analize Vučkovića (Grocka-Leštane, Zabranska 33, 11000 Beograd, podataka i utvrđenih činjenica u smislu člana 17. Zakona u Republika Srbija), Preduzeće za konsalting i usluge Karanović & postupku donošewa predmetnog Rješewa ocijenio da Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Republika Srbija, provođenje predmetne koncentracije neće narušiti postojeću zaprimljena dana 21. februara 2008. godine pod brojem tržišnu konkurenciju, s obzirom da privredni subjekti 01-06-26-008-II/08 (u daljnjem tekstu: podnosilac Prijave). učesnici koncentracije nisu registrovani za obavljajanje Uvidom u podnesenu Prijavu utvrđeno je da nije potpuna i istih ili sličnih djelatnosti, a iz toga proizilazi da navedena kompletna, budući da je kao pravni osnov predmetne koncentracija neće proizvesti značajnu promjenu tržišnih koncentracije dostavljeno Pismo namjere (potpisano od učesnika pozicija na relevantnom tržištu. koncentracije dana 06. decembra 2007. godine). Konkurencijsko Konkurencijski savjet je utvrdio da se predmetnom vijeće je utvrdilo da Pismo namjere nije pravni osnov predmetne koncentracijom privrednih subjekata ne stvara i ne jača koncentracije, utvrđen članom 30. stav (1) Zakona, te utvrdilo da dominantan položaj na relevantnom tržištu veloprodaje i nije dostavljena i druga propisana dokumentacija, u smislu čl. 8., 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 9. i 10. Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta ocjenu koncentracija privrednih subjekata ("Službeni glasnik ComTrade Group Ljubljana je računarsko programiranje. BiH", broj 95/06) te u skladu sa članom 31. istoga Zakona je zatražilo dopunu Prijave (akt broj 01-06-26-008-1-II/08 dana 22. 1.1.1. Povezani privredni subjekti ComTrade februara 2008. godine; akt broj 01-06-26-001-2-II/08 od dana Holding/ComTrade Group u Bosni i Hercegovini 26. februara 2008. godine; broj 01-06-26-001-4-II/08 od dana Privredni subjekt ComTrade Holding u Bosni i Hercegovini 27. februara 2008. godine; broj 01-06-26-001-6-II/08 od dana (..)* je vlasnik privrednog subjekta NT Computer Hardware 21. marta 2008. godine; broj 01-06-26-001-7-II/08 od dana 21. Softnjere d.o.o. Sarajevo, privrednog subjekta CT Retail d.o.o. marta 2008. godine; broj 01-06-26-008-10-II/08 od dana 26. Sarajevo dok je ComTrade Group osnivač Predstavništva u marta 2008. godine; broj 01-06-26-008-22-II/08 od dana 03. Sarajevu. aprila 2008. godine). 1.1.1.1. Privredni subjekt NT Computer Hardware Softnjere Podnosilac Prijave u skladu sa zahtjevima Konkurencijskog d.o.o. Sarajevo vijeća je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom Privredni subjekt CHS International društvo s ograničenom (podnesak broj 01-06-26-008-3-II/08 dana 27. februara 2008. odgovornošću za računarsku opremu Sarajevo, Ismeta godine; broj 01-06-26-008-5-II/08 dana 20. februara 2008. Mujezinovića 10, 71000 Sarajevo (skraćeni naziv: CHS Interna- godine; broj 01-06-26-001-8-II/08 od dana 21. marta 2008. tional d.o.o. Sarajevo), je registrovan u Kantonalnom sudu u godine; broj 01-06-26-001-9-II/08 od dana 24. marta 2008. Sarajevu (rješenje broj UF/I294/99) pod brojem 1-21573 dana godine; broj 01-06-26-001-15-II/08 od dana 07. aprila 2008. 15. februara 1999. godine. Naknadnom preregistracijom naziv godine; broj 01-06-26-001-23-II/08 od dana 10. aprila 2008. privrednog subjekta, adresa i osnivač su promijenjeni - rješenje godine; broj 01-06-26-001-25-II/08 od dana 14. aprila 2008. Kantonalnog suda u Sarajevu Broj: UF/I1278/99 od dana 22. godine). juna 1999. godine privredni subjekt CHS International d.o.o. Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijsko vijeće je Sarajevo mijenja naziv NT Computer Hardware Softnjere utvrdilo da je Prijava kompletna i izdalo je Potvrdu o prijemu društvo s ograničenom odgovornošću za računarsku opremu kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav (3) Sarajevo (skraćeni naziv: NT Computer Hardware Softnjere Zakona, dana 12. maja 2008. godine broj 01-06-26-001-28-II/08. d.o.o. Sarajevo), Džemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo. Podnosilac Prijave je naveo, u smislu člana 30. stav (2) Privredni subjekt ComTrade Holding rješenjem Općinskog suda Zakona, da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Komisiji za u Sarajevu, dana 02. augusta 2006. godine postaje osnivač i zaštitu konkurencije Republike Srbije i tijelu za konkurenciju jedini vlasnik NT Computer Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo Republike Slovenije. (na osnovu Ugovora o prijenosu osnovnog kapitala, prava i Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene dopuštenosti obaveza potpisanim s ranijim osnivačem) s kapitalom od predmetne koncentracije je utvrdilo sljedeće činjenice: (..)*KM (100,0% u novcu). Predmetna Prijava je podnesena u predviđenom Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta NT vremenskom roku, u smislu člana 16. stav (1) Zakona. Computer Hardware Softnjere su proizvodnja računara i druge 1. Učesnici predmetne koncentracije opreme za obradu podataka, trgovina na veliko računarima i Učesnici koncentracije su privredni subjekt ComTrade komponetama za računare. Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, 1.1.1.2. Privredni subjekt CT Retail d.o.o. Sarajevo Kraljevina Holandija, i privredni subjekt Hermes SoftLab d.d., Privredni subjekt NTCHS Retail društvo s ograničenom Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija. odgovornošću Sarajevo (skraćeni naziv: NTCHS Retail d.o.o. 1.1. Privredni subjekt ComTrade Group Sarajevo), Velika drveta 1, 71000 Sarajevo, registrovan u Privredni subjekt ComTrade Group B.V. (u daljnjem tekstu: Općinskom sudu u Sarajevu pod brojem 1-25960 (rješenje broj ComTrade Group), Fred. Roeskestraat 123, 1076 EE Amster- 065-0-Reg-06-001741) dana 10. novembra 2006. godine. dam, Kraljevina Holandija, registrovan je u Trgovačkoj komori Privredni subjekt ComTrade Holding je osnivač privrednog Amsterdama, pod brojem 24383822, dana 30. septembra 2005. subjekta CT Retail s kapitalom od (..)* KM (100,0% u novcu). godine (identifikacijski porezni broj 43630090), s osnovnim Preregistracijom u Općinskom sudu u Sarajevu (rješenje broj kapitalom od 176.024,70 KM (90.000,00 EUR). 065-0- Reg-06-002866 od dana 30. marta 2007. godine) Privredni subjekt ComTrade Holding N.V., Chuchubinjeg privredni subjekt NTCHS Retail d.o.o. Sarajevo mijenja naziv 17, Curacao, Holandski Antili (u daljnjem tekstu: ComTrade CT Retail društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu Holding), u (..)*1 vlasništvu fizičke osobe Veselina Sarajevo (CT Retail d.o.o. Sarajevo), Džemala Bijedića bb, Jevrosimovića (..)*, upisan je u registar Trgovačke komore u 71000 Sarajevo. Curacao, pod brojem 98481 dana 19. jula 2006. godine, Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta CT posjeduje 100,0% vlasničkog udjela u gospodarskom subjektu Retail su proizvodnja računara i druge opreme za obradu ComTrade Group. podataka, trgovina na veliko računarima i komponentama za Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta računare. ComTrade Group su proizvodnja i distribucija informacione i Privredni subjekt CT Retail d.o.o. Sarajevo djeluje preko šest telekomunikacijske tehnologije/opreme, razvoj integrisanih objekta maloprodajne mreže (dva u Sarajevu, jedan u Mostaru, softverskih rješenja. Tuzli, Palama i Foči). Privredni subjekt ComTrade Group djeluju na tržištu zemalja 1.1.1.3. ComTrade Group - Predstavništvo u Sarajevu jugoistočne Evrope, i to Republike Srbije, Republike Crne Gore, Privredni subjekt ComTrade Group je otvorio Predstavništvo Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Republike Bugarske, u Sarajevu, Velika drveta 1, 71000 Sarajevo, registrovano Republike Makedonije i Republike Albanije, Republike rješenjem Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Slovenije. Bosne i Hercegovine, broj 354/06 od dana 19. septembra 2006. Privredni subjekt ComTrade Group je 100,0% vlasnik (i godine. osnivač) privrednog subjekta ComTrade Group, Programska Osnovne registrovane djelatnosti Predstavništva ComTrade oprema d.o.o. Ljubljana (u daljnjem tekstu: ComTrade Group Group su istraživanje tržišta, obavljanje propagandnih i Ljubljana), Litijska cesta 51, 1000 Ljubljana, Republika informacionih poslova te predstavljanje osnivača. Slovenija. Privredni subjekt ComTrade Group Ljubljana je registrovan u Okružnom suda u Ljubljani (rješenje broj 1.2. Privredni subjekt Hermes SoftLab 2008/11992) dana 27. februara 2008. godine (matični broj Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema d.d. 32818441000; poreski broj 96513624), s osnovnim kapitalom od Ljubljana, Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija, je 14.668,73 KM (7.500,00 EUR). upisan u sudski registar Okružnog suda u Ljubljani, pod 1 (..)* podaci se smatraju poslovnom tajnom u smislu člana 38. Zakona o konkurenciji matričnim brojem 5406986, dana 25. jula 1990. godine, sa 2. Obaveza prijave namjere koncentracije predmetne osnovnim kapitalom na dan 07. oktobra 2005. godine od (..)* koncentracije KM (..)*EUR - (..)*SIT. U smislu odredbe člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, obaveza Prema podacima iz Prijave deset najvećih dioničara prema prijave namjere koncentracije privrednih subjekata postoji ako broju dionica u vasničkoj strukturi privrednog subjekta Hermes ukupni godišnji prihod učesnika koncentracije, ostvareni SoftLab, na dan 30. novembra 2007. godine: prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznose preko 100.000.000,00 KM, po završnom računu u godini koja je Tabela 1. prethodila predmetnoj koncentraciji i ako je najmanje jedan od učesnika koncentracije registrovan na teritoriji Bosne i Rb Naziv dioničara Broj dionica Hercegovine. 1. Evropska banka za obnovu i razvoj (..)* Ukupni godišnji prihodi privrednih subjekata učesnika predmetne koncentracije, na dan 31. decembra 2007. godine, 2. Charlemagne CIS Fund Limited, Republika Kipar (..)* iznose: 3. Schara Tomaž, Ljubljana, Republika Slovenija (..)* Tabela 1. 4. Bric Rudi, Ljubljana, Republika Slovenija (..)* ComTrade Group Hermes SoftLab 5. Weiland Karola, Savezna Republika Njemačka (..)* KM EUR KM EUR 6. Balkan Holding Limited, Kipar (..)* (..)* (..)* (..)* (..)* Svijet 2006 7. Hewlett-Packard Global Investments, Kraljevina (..)* Bosna i Hercegovina 2007 (..)* (..)* Holandija 8. Panhouse Investment Limited, Kipar (..)* Izvor: Podaci iz Prijave; Federalnog ministarstva finansija-Agencija za finansijske, informatičke i posredničke 9. NLB d.d. Ljubljana, Republika Slovenija (..)* usluge d.o.o. Sarajevo, Ložionička 3. 10. Kušćer Andrej, Ljubljana, Republika Slovenija (..)* Ukupan zajednički godišnji prihod privrednih subjekata učesnika predmetne koncentracije (Tabela 1.) iznosi preko Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta Her- 100.000.000,00 KM odnosno privredni subjekt ComTrade mes SoftLab su pružanje informaciono-telekomunikacijskih (IT) Group je ostvario (..)* KM dok privredni subjekt Hermes usluga, dizajniranje specijalizovanih softverskih rješenja (i em- SoftLab je ostvario (..)* KM, po završnom računu u godini koja bedded sistema), inžinjering programske opreme u sektoru je prethodila predmetnoj koncentraciji. telekomunikacijskih i finansijskih usluga itd. Ukupan prihod povezanih privrednih subjekata učesnika Privredni subjekt Hermes SoftLab djeluje u Republici koncentracije u Bosni i Hercegovini, na dan 31. decembra 2007. Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji, Republici Crnoj godine: Gori, Republici Austriji, Saveznoj Republici Njemačkoj, Tabela 2. Sjedinjenim Američkim Državama, Republici Irskoj te Republici Francuskoj. (KM) ComTrade Group Hermes SoftLab CT Retail NT Com- Hermes Hermes 1.2.1. Povezani privredni subjekti Hermes SoftLab u Bosni i puter SoftLab SoftLab Hercegovini Hardnjere Sarajevo Banja Privredni subjekt Hermes SoftLab je osnivač i jedini vlasnik Softnjere Luka privrednog subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema d.o.o. Sarajevo, Trg solidarnosti 2, 71000 Sarajevo, i privrednog Bosna i Hercegovina (..)* (..)* (..)* (..)* subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema d.o.o. Banja Ukupno ComTrade (..)* (..)* Luka, Ivana Franje Jukića 9/III, 78000 Banja Luka. Group 1.2.1.1. Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska Ukupno ComTrade (..)* oprema d.o.o Sarajevo Group + Hermes Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema SoftLab d.o.o Sarajevo, Trg solidarnosti 2, 71000 Sarajevo (u daljnjem Izvor: Podaci iz Prijave; Federalno ministarstvo tekstu: Hermes SoftLab Sarajevo), upisan je u registar Višeg suda finansija-Agencija za finansijske, informatičke i posredničke u Sarajevu pod brojem1-15992 (rješenje broj UF/I 355/96 od usluge d.o.o. Sarajevo, Ložionička 3. dana 22. marta 1996. godine) osnovan je od privrednog subjekta Ukupan prihod privrednih subjekata učesnika koncentracije Hermes SoftLab s kapitalom od (..)*KM. u Bosni i Hercegovini iznosi (..)*KM odnosno privredni subjekt Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta Her- ComTrade Group je ostvario (..)*KM dok je privredni subjekt mes SoftLab Sarajevo je razvoj specijalizovanih softverskih Hermes SoftLab ostvario ukupno (..)*KM. rješenja. Ukupan godišnji prihod učesnika koncentracije i povezanih privrednih subjekta (Tabela 1. i 2) predstavlja prihod (bez poreza 1.2.1.2. Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska na dodanu vrijednost i drugih poreza koji se izravno odnose na oprema d.o.o. Banja Luka učesnike koncentracije, na svjetskom i na tržištu Bosne i Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema Hercegovine, u smislu člana 8. tačka h) predmetne Odluke. d.o.o., Banja Luka, Ivana Franje Jukića 9/III, 78000 Banja Luka Budući da su ispunili uslove, u smislu člana 14. stav (1) tačka (u daljnjem tekstu: Hermes SoftLab Banja Luka), upisan je u a) Zakona, u pogledu zajedničkog ukupnog godišnjeg prihoda registar Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem 1-15732-00 (Tabela 1) i da najmanje jedan privredni subjekt učesnik (rješenje broj 071-0-Reg-06-001933 dana 03. novembra 2006. koncentracije je registrovan na teritoriji Bosne i Hercegovine, godine), osnovan je od privrednog subjekta Hermes SoftLab s privredni subjekti učesnici koncentracije su obavezni podnijeti kapitalom od (..)*KM. Prijavu. Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta Her- 3. Pravni okvir ocjene predmetne koncentracije mes SoftLab Banja Luka su proizvodnja računara i ostale opreme Konkurencijsko vijeće u provedbi postupka ocjene za obradu podataka, razvoj softverskih rješenja te ostale dopuštenosti predmetne koncentracije primijenilo je odredbe konsultantske usluge u izradi softvera. Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", broj 18/06) te Odluke o načinu podnošenja prijave Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog i kriterija za ocjenu koncentracija privrednih subjekata. tržišta u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode i/ili usluge koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenjivim, 4. Pravni osnov i oblik predmetne koncentracije pod prihvatljivim uslovima, imajući u vidu naročito njihove Pravni osnov koncentracije, u smislu člana 30. stav (1) tačka bitne karakteristike, kvalitet, uobičajnu namjenu, način a) Zakona, je definisan članom 8. tačka f) alineja tri Odluke o upotrebe, uslove prodaje i cijene. načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija Nadalje, prema članu 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog privrednih subjekta. tržišta, Relevantno tržište u geografskom smislu obuhvaća Prema navedenom pravni osnov predmetne koncentracije je cjelokupnu ili dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem Ugovor o kupovini dionica, od 17. marta 2008. godine, zaključen privredni subjekt djeluje u prodaji i/ili kupovini relevantnog između privrednog subjekta ComTrade Group, Programska proizvoda pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima i oprema d.o.o. Ljubljana (koga zastupa direktor Branislav Žurić) koji to tržište bitno razlikuje od uslova tržišne konkurencije na Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija (u daljnjem susjednim geografskim tržištima. tekstu: ComTrade Group Ljubljana ili kupac) i privrednog Relevantno tržište usluga predmetne koncentracije je tržište subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema d.d. Ljubljana izrade specijalizovanih softverskih rješenja. (koga zastupa Branko Jarše, član Upravnog odbora i finansijski Relevantno tržište u geografskom smislu predmetne direktor i Gregor Smrekar, član Upravnog odbora i direktor koncentracije je područje Bosne i Hercegovine. poslovanja), Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija Prema navedenom, relevantno tržište predmetne (prodavac). koncentracije je tržište usluga izrade specijalizovanih Privredni subjekt ComTrade Group je osnovao privredni softverskih rješenja u Bosni i Hercegovini. subjekt ComTrade Group Ljubljana u svrhu realizacije Konkurencijsko vijeće prilikom određivanje relevantnog predmetnog Ugovora odnosno sticanja 100,0% dionica tržišta analiziralo je relevantne kriterije tržišta na kojima privrednog subjekta Hermes SoftLab. Prema predmetnom pretežno djeluju učesnici koncentracije u Bosni i Hercegovini te Ugovoru novčani iznos predmetne transakcije je (..)*KM utvrdilo da privredni subjekt ComTrade Group uglavnom djeluje ((..)*EUR) za kupovinu 370.000 običnih registrovanih dionica na tržištu prodaji računara i računarske opreme (trgovina na privrednog subjekta Hermes SoftLab. veliko i malo) i tržištu izrade integrisanih sistemskih rješenja, Ugovor o kupovini dionica stupa na snagu kada istome dok privredni subjekt Hermes SoftLab djeluje pretežno na tržištu pristupe prodavci koji imaju više od 50,0% dionica privrednog razvoja i izrade specijalizovanih softverskih rješenja. subjekta Hermes SoftLab odnosno potpisivanjem pristupnih Također, utvrđeno je da navedene djelatnosti učesnika obrazaca (Saopštenja o pristupanju) od strane većine dioničara, i koncentracije u Bosni i Hercegovini se djelimično dopunjavaju i isti će imati pravno djejstvo na dan zatvaranja kada će se preklapaju ali na tržištu ne djeluju kao konkurenti, jer svaki od privredni subjekt ComTrade Group obavezati kupiti predmetne njih ima različite proizvode i usluge koje nudi te imaju različita dionice i na taj način steći kontrolu nad privrednim subjektom relevantna tržišta. Hermes SoftLab. Prema navedenom Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je U provedbi postupka kupovine dionica u skladu sa relevantno tržište proizvoda/usluga na kojem djeluje privredni Ugovorom o kupovini dionica, privredni subjekt ComTrade subjekt Hermes SoftLab tržište izrade specijalizovanih Group Ljubljana je dostavio Obavezujuću ponudu za kupovinu softverskih rješenja, koje podrazumijeva menadžment sisteme i svim dioničarima privrednog subjekta Hermes SoftLab te skladištenje podataka, e-poslovanje, izrada integrisanih Saopštenje o pristupanju, koje treba biti potpisano i dostavljeno softverskih rješenja, modernizacija IT sistema i usluga gospodarskom subjektu ComTrade Group Ljubljana. menadžmenta. Prije zaključivanja Ugovora o kupovini dionica učesnici koncentracije privredni subjekt Hermes SoftLab (predsjednik 6. Analiza relevantnog tržišta predmetne koncentracije Upravnog odbora g. Peter Tesren) i privredni subjekt ComTrade Tržišni udjeli učesnika koncentracije i glavnih konkurenata, Group (predsjednik Upravnog odbora g. Veselin Jevresimović i na Relevantnom tržištu (izrade specijalizovanih softverskih g. Branislav Đurić) su potpisali u Ljubljani (Republika rješenja), na dan 31. decembra 2007. godine: Slovenija) Pismo namjere, dana 06. decembra 2007. godine, Tabela 3. kojim se inicira proces kupovine većine dionica u gospodarskom subjektu Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Rb Privredni subjekt Tržišni udio Republika Slovenija od privrednog subjekta ComTrade Group 1. Lanaco-Sarajevo (..)*% B.V., Westblaak 89, 3012 KG Rotterdam, Kraljevina Holandija. Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je pravni oblik 2. Bosnian Business Systems-Sarajevo (..)*% predmetne koncentraci je član 12. stav (1) tačka b) pod 3) i stav 3. Hermes SoftLab-Sarajevo-Banja Luka (..)*% (2) istoga člana Zakona. U članu 12. stav (1) tačka b) pod 3) Zakona pod 4. Oracle BH-Sarajevo (..)*% koncentracijom se smatra sticanje kontrole ili dominantnog 5. Pincom-Mostar (..)*% uticaja jednog (privredni subjekt ComTrade Group) odnosno više privrednih subjekta nad drugim (privredni subjekt Hermes 7. Ostali 68,1% SoftLab) odnosno nad više drugih privrednih subjekata ili Ukupno 100,0% dijelom drugih privrednih subjekata odnosno dijelovima drugih privrednih subjekta na način u skladu sa odredbama zakona. Izvor: Podaci iz Prijave Nadalje, u članu 12. stav (2) Zakona je određeno da se Najveći tržišni udio (Tabela 3.) na relevantnom tržištu ima sticanje kontrole ostvaruje putem prava, zaključivanjem ugovora privredni subjekt Lanaco-Sarajevo sa (..)*% te privredni subjekt ili drugim sredstavima kojima jedan ili više privrednih subjekata, Bosnian Business Systems-Sarajevo sa (..)*% dok je tržišni udio bilo posebno, bilo zajednički, uzimajući u obzir sve pravne i privrednog subjekta Hermes SoftLab-Sarajevo-Banja Luka činjenične okolnosti, stiče mogućnost ostvarivanja dominantnog (..)*%. uticaja nad jednim ili više privrednih subjekata. Na relevantnom tržištu djeluje veliki broj konkurenata koji imaju relativno male tržišne udjele te je prema indekstu 5. Relevantno tržište predmetne koncentracije koncentriranosti (CR i Herfindahl-Hirschmen) Relevantno Relevantno tržište koncentracije, u smislu člana 3. Zakona, te tržište predmetne koncentracije slabo koncentrirano, što čl. 4., 5. i 6. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište potvrđuje i CR5 indeks (pet najvećih konkurenata) koji iznosi određenih proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja ukupno 31,9%. Međutim, na relevantnom tržištu prisutan je djelatnosti na određenom geografskom tržištu. konstantan rast konkurencije u odnosu na 2006. godinu, Prema navedenom postojanje velikog broja privrednih Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, subjekta s pojedinačnim relativno malim tržišnim udjelima Kraljevina Nizozemska. onemogućava učesnicima koncentracije stvaranje i jačanje 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar dominantnog položaja na relevantnom tržištu. koncentracija. 7. Ocjena predmetne koncentracije 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom Konkurencijsko vijeće analizom podataka, u smislu kriterija glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta iz člana 17. Zakona (naročito strukture relevantnog tržišta, Bosne i Hercegovine. tržišnih udjela učesnika koncentracije i konkurenata -Tabela 3.), je utvrdilo da zajednički tržišni udio učesnika koncentracije na OBRAZLOŽENJE relevantnom tržištu iznosi (..)*% u Bosne i Hercegovine i da je Konkurencijskom vijeću je podnesena Prijava namjere ispod tržišnog udjela od 40,0%, u smislu člana 9. Zakona, koji koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava), u smislu članka 16. predpostavlja da privredni subjekt može imati dominantan stavak (1) Zakona o konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon), položaj na relevantnom tržištu. Radi navedenoga predmetna gospodarskog subjekta ComTrade Group B.V., Fred. koncentracija ne stvara dominantan položaj te provođenje iste ne Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, Kraljevina Nizozemska može uticati na sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje (u daljnjem tekstu: ComTrade Group), i gospodarskog subjekta tržišne konkurencije na relevantnom tržištu. Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Također, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da se radi o Slovenija (u daljnjem tekstu: Hermes SoftLab), putem horizontalnoj koncentraciji te djelimično o vertilalnoj odvjetnika BojanA Vučkovića (Grocka-Leštane, Zabranska 33, koncentraciji, uzimajući u obzir povezana tržišta učesnika 11000 Beograd, Republika Srbija), Poduzeće za konzalting i koncentracije u Bosni i Hercegovini. usluge Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, U postupku donošenja konačne odluke Konkurencijsko Republika Srbija, zaprimljena dana 21. veljače 2008. godine pod vijeće je imalo u vidu i prednosti koje namjeravana koncentracija brojem 01-06-26-008-II/08 (u daljnjem tekstu: podnositelj ima u proširenju asortimana i kvaliteta u pružanju informaciono- Prijave). telekomunikacijskih (IT) usluga kompanijama iz oblasti Uvidom u podnesenu Prijavu utvrđeno je da nije potpuna i telekomunikacija, finansija i javnog sektora te jačanju kompletna, budući da je kao pravni temelj predmetne konkurencije na relevantnom tržištu. koncentracije dostavljeno Pismo namjere (potpisano od Prema navedenom Konkurencijsko vijeće je ocijenilo sudionika koncentracije dana 06. prosinca 2007. godine). dopuštenom predmetnu koncentraciju, u smislu člana 18. stav (2) Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da Pismo namjere nije pravni tačka a) Zakona. temelj predmetne koncentracije, utvrđen člankom 30. stavak (1) 8. Administrativna taksa Zakona, te utvrdilo da nije dostavljena i druga propisana Podnosilac Prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. dokumentacija, u smislu čl. 8., 9. i 10. Odluke o načinu stav (1) tarifni broj 107. tačka d) pod 1) Odluke o podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija administrativnim taksama u vezi s procesnim radnjama pred gospodarskih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06) te Konkurencijskim vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06) sukladno članku 31. istoga Zakona je zatražilo dopunu Prijave je dužan platiti administrativnu taksu u ukupnom iznosu od (akt broj 01-06-26-008-1-II/08 dana 22. veljače 2008. godine; 2.500,00 KM u korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine. akt broj 01-06-26-001-2-II/08 od dana 26. veljače 2008. godine; broj 01-06-26-001-4-II/08 od dana 27. veljače 2008. godine; broj 9. Pouka o pravnom lijeku 01-06-26-001-6-II/08 od dana 21. ožujka 2008. godine; broj Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljena žalba. 01-06-26-001-7-II/08 od dana 21. ožujka 2008. godine; broj Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred 01-06-26-008-10-II/08 od dana 26. ožujka 2008. godine; broj Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, 01-06-26-008-22-II/08 od dana 03. travnja 2008. godine). odnosno objavljivanja ovoga Rješenja. Podnositelj Prijave sukladno zahtjevima Konkurencijskog Broj 01-06-26-008-29-II/08 vijeća je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom 13. maja 2008. godine Predsjednik (podnesak broj 01-06-26-008-3-II/08 dana 27. veljače 2008. Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. godine; broj 01-06-26-008-5-II/08 dana 20. veljače 2008. godine; broj 01-06-26-001-8-II/08 od dana 21. ožujka 2008. godine; broj 01-06-26-001-9-II/08 od dana 24. ožujka 2008. godine; broj 01-06-26-001-15-II/08 od dana 07. travnja 2008. Na temelju članka 25. stavak (1) točka e), članka 42. stavak godine; broj 01-06-26-001-23-II/08 od dana 10. travnja 2008. (1) točka d) i članka 43. stavak (2), u svezi s čl. 12., 14., 16., 17. i godine; broj 01-06-26-001-25-II/08 od dana 14. travnja 2008. 18. Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i godine). 76/07), a po Prijavi namjere koncentracije gospodarskog Primitkom tražene dokumentacije Konkurencijsko vijeće je subjekta ComTrade Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE utvrdilo Prijavu kompletnom i izdalo Potvrdu o prijemu Amsterdam, Kraljevina Nizozemska, i gospodarskog subjekta kompletne i uredne Prijave, sukladno članku 30. stavak (3) Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Zakona, dana 12. svibnja 2008. godine broj Slovenija, podnesenu putem odvjetnika Bojana Vučkovića 01-06-26-001-28-II/08. (Grocka-Leštane, Zabranska 33, 11000 Beograd, Republika Podnositelj Prijave je naveo, u smislu članka 30. stavak (2) Srbija) Poduzeće za konzalting i usluge Karanović & Nikolić, Zakona, da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Komisiji za Lepenička 7, 11000 Beograd, Republika Srbija, zaprimljenu zaštitu konkurencije Republike Srbije i tijelu za konkurenciju dana 21. veljače 2008. godine pod brojem 01-06-26-008-II/08, Republike Slovenije. Konkurencijsko vijeće, na 67. (šezdesetsedmoj) sjednici Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene dopuštenosti održanoj 13. svibnja 2008. godine, je donijelo predmetne koncentracije je utvrdilo sljedeće činjenice: Predmetna Prijava je podnesena u predviđenom RJEŠENJE1 vremenskom roku, u smislu članka 16. stavak (1) Zakona. 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracijam, na tržištu usluga izrade specijaliziranih softverskih rješenja Bosne i 1. Sudionici predmetne koncentracije Hercegovine, koja će nastati stjecanjem kontrole kupovinom Sudionici koncentracije su gospodarski subjekt ComTrade 100,0% običnih registriranih dionica gospodarskog subjekta Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Kraljevina Nizozemska, i gospodarski subjekt Hermes SoftLab Slovenija, od strane gospodarskog subjekta ComTrade d.d., Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 1.1. Gospodarski subjekt ComTrade Group Sarajevo), Velika drveta 1, 71000 Sarajevo, registriran u Gospodarski subjekt ComTrade Group B.V. (u daljnjem Općinskom sudu u Sarajevu pod brojem 1-25960 (rješenje broj tekstu: ComTrade Group), Fred. Roeskestraat 123, 1076 EE Am- 065-0-Reg-06-001741) dana 10. studenoga 2006. godine. sterdam, Kraljevina Nizozemska, registriran je u Trgovačkoj Gospodarski subjekt ComTrade Holding je osnivač komori Amsterdama, pod brojem 24383822, dana 30. rujna gospodarskog subjekta CT Retail s kapitalom od (..)* KM 2005. godine (identifikacioni porezni broj 43630090), s (100,0% u novcu). Preregistracijom u Općinskom sudu u temeljnim kapitalom od 176.024,70 KM (90.000,00 EUR). Sarajevu (rješenje broj 065-0- Reg-06-002866 od dana 30. Gospodarski subjekt ComTrade Holding N.V., ožujka 2007. godine) gospodarski subjekt NTCHS Retail d.o.o. Chuchubinjeg 17, Curacao, Nizozemski Antili (u daljnjem Sarajevo mijenja naziv CT Retail društvo s ograničenom tekstu: ComTrade Holding), u (..)*1 vlasništvu fizičke osobe odgovornošću za trgovinu Sarajevo (CT Retail d.o.o. Sarajevo), Veselina Jevrosimovića (..)*, upisan je u registar Trgovačke Džemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo. komore u Curacao, pod brojem 98481 dana 19. srpnja 2006. Temeljne registrirane djelatnost gospodarskog subjekta CT godine, posjeduje 100,0% vlasničkog udjela u gospodarskom Retail su proizvodnja računala i druge opreme za obradu subjektu ComTrade Group. podataka, trgovina na veliko računalima i komponetama za Temeljne registrirane djelatnosti gospodarskog subjekta računala. ComTrade Group su proizvodnja i distribucija informacione i Gospodarski subjekt CT Retail d.o.o. Sarajevo djeluje preko telekomunikacione tehnologije/opreme, razvoj integriranih šest objekta maloprodajne mreže (dva u Sarajevu, jedan u softverskih rješenja. Mostaru, Tuzli, Palama i Foči). Gospodarski subjekt ComTrade Group djeluju na tržištu zemalja jugoistočne Europe, i to Republike Srbije, Republike 1.1.1.3. ComTrade Group - Predstavništvo u Sarajevu Crne Gore, Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Republike Bugarske, Republike Makedonije i Republike Gospodarski subjekt ComTrade Group je otvorio Albanije, Republike Slovenije. Predstavništvo u Sarajevu, Velika drveta 1, 71000 Sarajevo, registrirano rješenjem Ministarstva vanjske trgovine i Gospodarski subjekt ComTrade Group je 100,0% vlasnik (i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, broj 354/06 od dana osnivač) gospodarskog subjekta ComTrade Group, Programska 19. rujna 2006. godine. oprema d.o.o. Ljubljana (u daljnjem tekstu: ComTrade Group Ljubljana), Litijska cesta 51, 1000 Ljubljana, Republika Temeljne registrirane djelatnosti Predstavništva ComTrade Slovenija. Gospodarski subjekt ComTrade Group Ljubljana je Group su istraživanje tržišta, obavljanje propagandnih i registriran u Okružnom suda u Ljubljani (rješenje broj informacionih poslova te predstavljanje utemeljitelja. 2008/11992) dana 27. veljače 2008. godine (matični broj 32818441000; poreski broj 96513624), s temeljnim kapitalom 1.2. Gospodarski subjekt Hermes SoftLab od 14.668,73 KM (7.500,00 EUR). Gospodarski subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema Temeljna registrirana djelatnost godspodarskog subjekta d.d. Ljubljana, Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika Slovenija, ComTrade Group Ljubljana je računarsko programiranje. je upisan u sudski registar Okružnog suda u Ljubljani, pod 1.1.1. Povezani gospodarski subjekti ComTrade matričnim brojem 5406986, dana 25. srpnja 1990. godine, sa temeljnim kapitalom na dan 07. listopada 2005. godine od (..)* Holding/ComTrade Group u Bosni i Hercegovini KM (..)*EUR - (..)*SIT. Gospodarski subjekt ComTrade Holding u Bosni i Hercegovini (..)* je vlasnik gospodarskog subjekta NT Com- Prema podacima iz Prijave deset najvećih dioničara prema puter Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo, gospodarskog broju dionica u vasničkoj strukturi gospodarskog subjekta Her- subjekta CT Retail d.o.o. Sarajevo dok je ComTrade Group mes SoftLab, na dan 30. studenoga 2007. godine: osnivač Predstavništva u Sarajevu. Tablica 1. 1.1.1.1. Gospodarski subjekt NT Computer Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo Rb Naziv dioničara Broj dionica Gospodarski subjekt CHS International društvo s 1. Europska banka za obnovu i razvoj (..)* ograničenom odgovornošću za računarsku opremu Sarajevo, Ismeta Mujezinovića 10, 71000 Sarajevo (skraćeni naziv: CHS 2. Charlemagne CIS Fund Limited, Republika Kipar (..)* International d.o.o. Sarajevo), je registriran u Županijskom sudu 3. Schara Tomaž, Ljubljana, Republika Slovenija (..)* u Sarajevu (rješenje broj UF/I294/99) pod brojem 1-21573 dana 15. veljače 1999. godine. Naknadnom preregistracijom naziv 4. Bric Rudi, Ljubljana, Republika Slovenija (..)* gospodarskog subjekta, adresa i osnivač su promijenjeni - 5. Weiland Karola, Savezna Republika Njemačka (..)* rješenje Županijskog suda u Sarajevu, broj UF/I1278/99 od dana 22. lipnja 1999. godine gospodarski subjekt CHS International 6. Balkan Holding Limited, Kipar (..)* d.o.o. Sarajevo mijenja naziv NT Computer Hardware Softnjere 7. Hewlett-Packard Global Investments, Kraljevina (..)* društvo s ograničenom odgovornošću za računarsku opremu Nizozemska Sarajevo (skraćeni naziv: NT Computer Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo), Džemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo. 8. Panhouse Investment Limited, Kipar (..)* Gospodarski subjekt ComTrade Holding rješenjem Općinskog 9. NLB d.d. Ljubljana, Republika Slovenija (..)* suda u Sarajevu, dana 02. kolovoza 2006. godine postaje osnivač i jedini vlasnik NT Computer Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo 10. Kušćer Andrej, Ljubljana, Republika Slovenija (..)* (na temelju Ugovora o prijenosu temeljnog kapitala, prava i Temeljne registrirane djelatnosti gospodarskog subjekta obveza potpisanim s ranijim osnivačem) s kapitalom od (..)*KM Hermes SoftLab su pružanje informaciono-telekomunikacionih (100,0% u novcu). (IT) usluga, dizajniranje specijaliziranih softverskih rješenja (i Temeljne registrirane djelatnosti gospodarskog subjekta NT embedded sustava), inžinjering programske opreme u sektoru Computer Hardware Softnjere su proizvodnja računala i druge telekomunikacionih i financijskih usluga itd. opreme za obradu podataka, trgovina na veliko računalima i komponentama za računala. Gospodarski subjekt Hermes SoftLab djeluje u Republici Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji, Republici Crnoj 1.1.1.2. Gospodarski subjekt CT Retail d.o.o. Sarajevo Gori, Republici Austriji, Saveznoj Republici Njemačkoj, Gospodarski subjekt NTCHS Retail društvo s ograničenom Sjedinjenim Američkim Državama, Republici Irskoj te odgovornošću Sarajevo (skraćeni naziv: NTCHS Retail d.o.o. Republici Francuskoj. 1 (..)* podaci se smatraju poslovnom tajnom u smislu članka 38. Zakona o konkurenciji 1.2.1. Povezani gospodarski subjeti Hermes SoftLab u Bosni Tablica 2. i Hercegovini (KM) ComTrade Group Hermes SoftLab Gospodarski subjekt Hermes SoftLab je osnivač i jedini vlasnik gospodarskog subjekta Hermes SoftLab, Programska CT Retail NT Com- Hermes Hermes oprema d.o.o. Sarajevo, Trg solidarnosti 2, 71000 Sarajevo, i puter SoftLab SoftLab gospodarskog subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema Hardnjere Sarajevo Banja Luka d.o.o. Banja Luka, Ivana Franje Jukića 9/III, 78000 Banja Luka. Softnjere Bosna i Hercegovina (..)* (..)* (..)* (..)* 1.2.1.1. Gospodarski subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema d.o.o Sarajevo Ukupno ComTrade (..)* (..)* Gospodarski subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema Group d.o.o Sarajevo, Trg solidarnosti 2, 71000 Sarajevo (u daljnjem tekstu: Hermes SoftLab Sarajevo), upisan je u registar Višeg suda Ukupno ComTrade (..)* u Sarajevu pod brojem 1-15992 (rješenje broj UF/I 355/96 od Group + Hermes dana 22. ožujka 1996. godine) utemeljen je od gospodarskog SoftLab subjekta Hermes SoftLab s kapitalom od (..)*KM. Temeljna registrirana djelatnost gospodarskog subjekta Her- Izvor: Podaci iz Prijave; Federalno ministarstvo mes SoftLab Sarajevo je razvoj secijaliziranih softverskih financija-Agencija za financijske, informatičke i posredničke rješenja. usluge d.o.o. Sarajevo, Ložionička 3. Ukupan prihod gospodarskih subjekata sudionika 1.2.1.2. Gospodarski subjekt Hermes SoftLab, Programska koncentracije u Bosni i Hercegovini iznosi (..)*KM odnosno gospodarski subjekt ComTrade Group je ostvario (..)*KM dok je oprema d.o.o. Banja Luka gospodarski subjekt Hermes SoftLab ostvario ukupno (..)*KM. Gospodarski subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema Ukupan godišnji prihod sudionika koncentracije i povezanih d.o.o., Banja Luka, Ivana Franje Jukića 9/III, 78000 Banja Luka gospodarskih subjekta (Tablica 1. i 2) predstavlja prihod (bez (u daljnjem tekstu: Hermes SoftLab Banja Luka), upisan je u poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza koji se izravno registar Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem 1-15732-00 odnose na sudionike koncentracije, na svjetskom i na tržištu (rješenje broj 071-0-Reg-06-001933 dana 03. studenoga 2006. Bosne i Hercegovine, u smislu članka 8. točka h) predmetne godine), utemeljen je od gospodarskog subjekta Hermes SoftLab Odluke. s kapitalom od (..)*KM. Budući da su ispunili uvjete, u smislu članka 14. stavak (1) Temeljne registrirane djelatnosti gospodarskog subjekta točka a) Zakona, glede zajedničkog ukupnog godišnjeg prihoda Hermes SoftLab Banja Luka su proizvodnja računala i ostale (Tablica 1) i da najmanje jedan gospodarski subjekt sudionik opreme za obradu podataka, razvoj softverskih rješenja te ostale koncentracije je registriran na teritoriji Bosne i Hercegovine, konzultanske usluge u izradi softvera. gospodarski subjekti sudionici koncentracije su obvezni podnijeti Prijavu. 2. Obveza prijave namjere koncentracije predmetne 3. Pravni okvir ocjene predmetne koncentracije koncentracije Konkurencijsko vijeće u provedbi postupka ocjene U smislu odredbe članka 14. stavak (1) točka a) Zakona, dopuštenosti predmetne koncentracije primijenilo je odredbe obveza prijave namjere koncentracije gospodarskih subjekata Zakona, Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta ("Službeni postoji ako ukupni godišnji prihod sudionika koncentracije, glasnik BiH", broj 18/06) te Odluke o načinu podnošenja prijave ostvareni prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznose i kriterija za ocjenu koncentracija gospodarskih subjekata. preko 100.000.000,00 KM, po završnom računu u godini koja je 4. Pravni temelj i oblik predmetne koncentracije prethodila predmetnoj koncentraciji i ako je najmanje jedan od Pravni temelj koncentracije, u smislu članka 30. stavak (1) sudionika koncentracije registriran na teritoriji Bosne i točka a) Zakona, je definiran u članku 8. točka f) alineja tri Hercegovine. Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu Ukupni godišnji prihodi gospodarskih subjekata sudionika koncentracija gospodarskih subjekta. predmetne koncentracije, na dan 31. prosinca 2007. godine, Slijedom navedenoga pravni temelj predmetne koncentracije iznose: je Ugovor o kupovini dionica, od 17. ožujka 2008. godine, zaključen između gospodarskog subjekta ComTrade Group, Tablica 1. Programska oprema d.o.o. Ljubljana (koga zastupa direktor Branislav Žurić) Litijska 51, 1000 Ljubljana, Republika ComTrade Group Hermes SoftLab Slovenija (u daljnjem tekstu: ComTrade Group Ljubljana ili kupac) i gospodarskog subjekta Hermes SoftLab, Programska KM EUR KM EUR oprema d.d. Ljubljana (koga zastupa Branko Jarše, član Svijet 2006 (..)* (..)* (..)* (..)* Upravnog odbora i financijski direktor i Gregor Smrekar, član Upravnog odbora i direktor poslovanja), Litijska 51, 1000 Bosna i Hercegovina 2007 (..)* (..)* Ljubljana, Republika Slovenija (prodavatelj). Izvor: Podaci iz Prijave; Federalnog ministarstva Gospodarski subjekt ComTrade Group je utemeljio financija-Agencija za financijske, informatičke i posredničke gospodarski subjekt ComTrade Group Ljubljana u svrhu usluge d.o.o. Sarajevo, Ložionička 3. realiziranja predmetnog Ugovora odnosno stjecanja 100,0% dionica gospodarskog subjekta Hermes SoftLab. Prema Ukupan zajednički godišnji prihod gospodarskih subjekata predmetnom Ugovoru novčani iznos predmetne transakcije je sudionika predmetne koncentracije (Tablica 1.) iznosi preko (..)*KM ((..)*EUR) za kupovinu 370.000 običnih registriranih 100.000.000,00 KM odnosno gospodarski subjekt ComTrade dionica gospodarskog subjekta Hermes SoftLab. Group je ostvario (..)* KM dok gospodarski subjekt Hermes Ugovor o kupovini dionica stupa na snagu kada istome SoftLab je ostvario (..)* KM, po završnom računu u godini koja pristupe prodavatelji koji imaju više od 50,0% dionica je predhodila predmetnoj koncentraciji. gospodarskog subjekta Hermes SoftLab odnosno potpisivanjem Ukupan prihod povezanih gospodarskih subjekata sudionika pristupnih obrazaca (Saopćenja o pristupanju) od strane većine koncentracije u Bosni i Hercegovini, na dan 31. prosinca 2007. dioničara, i isti će imati pravno djejstvo na dan zatvaranja kada će godine: se gospodarski subjekt ComTrade Group obvezati kupiti predmetne dionice i na taj način steći kontrolu nad gospodarskim preklapaju ali na tržištu ne djeluju kao konkurenti, jer svaki od subjektom Hermes SoftLab. njih ima različite proizvode i usluge koje nudi te imaju različita U provedbi postupka kupovine dionica sukladno Ugovoru o mjerodavna tržišta. kupovini dionica, gospodarski subjekt ComTrade Group Slijedom navedenoga Konkurencijsko vijeće je utvrdilo Ljubljana je dostavio Obvezujuću ponudu za kupovinu svim mjerodavnim tržištem proizvoda/usluga na kojem djeluje dioničarima gospodarskog subjekta Hermes SoftLab te gospodarski subjekt Hermes SoftLab kao tržište izrade Saopćenje o pristupanju, koje treba biti potpisano i dostavljeno specijaliziranih softverskih rješenja, koje podrazumijeva gospodarskom subjektu ComTrade Group Ljubljana. menadžment sustave i skladištenje podataka, e-poslovanje, Prije zaključivanja Ugovora o kupovini dionica sudionici izrada integriranih softverskih rješenja, modernizacija IT sustava koncentracije gospodarski subjekt Hermes SoftLab (predsjednik i usluga menadžmenta. Upravnog odbora g. Peter Tesren) i gospodarski subjekt ComTrade Group (predsjednik Upravnog odbora g. Veselin 6. Analiza mjerodavnog tržišta predmetne koncentracije Jevresimović i g. Branislav Đurić) su potpisali u Ljubljani Tržišni udjeli sudionika koncentracije i glavnih konkurenata, (Republika Slovenija) Pismo namjere, dana 06. prosinca 2007. na mjerodavnom tržištu (izrade specijaliziranih softverskih godine, kojim se inicira proces kupovine većine dionica u rješenja), na dan 31. prosinca 2007. godine: gospodarskim subjektu Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Tablica 3. Ljubljana, Republika Slovenija od gospodarskog subjekta ComTrade Group B.V., Westblaak 89, 3012 KG Rotterdam, Rb Gospodarski subjekt Tržišni udjel Kraljevina Nizozemska. Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je pravni oblik 1. Lanaco-Sarajevo (..)*% predmetne koncentraci je članak 12. stavak (1) točka b) pod 3) i 2. Bosnian Business Systems-Sarajevo (..)*% stavak (2) istoga članka Zakona. U članku 12. stavak (1) točka b) pod 3) Zakona pod 3. Hermes SoftLab-Sarajevo-Banja Luka (..)*% koncentracijom se smatra stjecanje kontrole ili prevladavajućeg 4. Oracle BH-Sarajevo (..)*% utjecaja jednog (gospodarski subjekt ComTrade Group) odnosno više gospodarskih subjekta nad drugim (gospodarski subjekt 5. Pincom-Mostar (..)*% Hermes SoftLab) odnosno nad više drugih gospodarskih 7. Ostali 68,1% subjekata ili dijelom drugih gospodarskih subjekata odnosno dijelovima drugih gospodarskih subjekta na način sukladno Ukupno 100,0% odredbama zakona. Izvor: Podaci iz Prijave Nadalje, u članku 12. stavak (2) Zakona je određeno da se Najveći tržišni udjel (Tablica 3.) na mjerodavnom tržištu ima stjecanje kontrole ostvaruje putem prava, zaključivanjem gospodarski subjekt Lanaco-Sarajevo sa (..)*% te gospodarski ugovora ili drugim sredstavima kojima jedan ili više subjekt Bosnian Business Systems-Sarajevo sa (..)*% dok je gospodarskih subjekata, bilo posebno, bilo zajednički, uzimajući tržišni udjel gospodarskog subjekta Hermes u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stječe mogućnost SoftLab-Sarajevo-Banja Luka (..)*%. ostvarivanja preovladavajućeg utjecaja nad jednim ili više gospodarskih subjekata. Na mjerodavnom tržištu djeluje veliki broj konkurenata koji imaju relativno male tržišne udjele te je prema indekstu 5. Mjerodavno tržište predmetne koncentracije koncentriranosti (CR i Herfindahl-Hirschmen) mjerodavno Mjerodavno tržište koncentracije, u smislu članka 3. Zakona, tržište predmetne koncentracije slabo koncentrirano, što te čl. 4., 5. i 6. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog tržišta, čini potvrđuje i CR5 indeks (pet najvećih konkurenata) koji iznosi tržište određenih proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja ukupno 31,9%. Međutim, na mjerodavnom tržištu prisutan je djelatnosti na određenom zemljopisnom tržištu. konstantan rasta konkurencije u odnosu na 2006. godinu, Prema odredbi članka 4. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog Slijedom navedenoga postojanje velikog broja gospodarskih tržišta u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode i/ili usluge subjekta s pojedinačnim relativno malim tržišnim udjelima koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenjivim, onemogućava sudionicima koncentracije stvaranje i jačanje pod prihvatljivim uvjetima, imajući u vidu osobito njihove bitne vladajućeg položaja na mjerodavnom tržištu. značajke, kvalitetu, uobičajnu namjenu, način uporabe, uvjete prodaje i cijene. 7. Ocjena predmetne koncentracije Nadalje, prema članku 5. Odluke o utvrđivanju mjerodavnog Konkurencijsko vijeće analizom podataka, u smislu kriterija tržišta, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća iz članka 17. Zakona (posebice strukture mjerodavnog tržišta, cjelokupan ili dio teritorija Bosne i Hercegovine na kojem tržišnih udjela sudionika koncentracije i konkurenata -Tablica gospodarski subjekt djeluje u prodaji i/ili kupovini mjerodavnog 3.), je utvrdilo da zajednički tržišni udjel sudionika koncentracije proizvoda pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uvjetima i koji na mjerodavnom tržištu iznosi (..)*% u Bosne i Hercegovine i da to tržište bitno razlikuju od uvjeta tržišne konkurencije na je ispod tržišnog udjela od 40,0%, u smislu članka 9. Zakona, koji susjednim zemljopisnim tržištima. predpostavlja da gospodarski subjekt može imati vladajući Mjerodavno tržište usluga predmetne koncentracije je tržište položaj na mjerodavnom tržištu. Radi navedenoga predmetna izrade specijaliziranih softverskih rješenja. koncentracija ne stvara vladajući položaj te provođenje iste ne Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu predmetne može utjecati na sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje koncentracije je područje Bosne i Hercegovine. tržišne konkurencije na mjerodavnom tržištu. Slijedom navedenoga, mjerodavno tržište predmetne Također, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da se radi o koncentracije je tržište usluga izrade specijaliziranih softverskih horizontalnoj koncentraciji te djelimično o vertikalnoj rješenja u Bosni i Hercegovini. koncentraciji, uzimajući u obzir povezana tržišta sudionika Konkurencijsko vijeće prilikom određivanje mjerodavnog koncentracije u Bosni i Hercegovini. tržišta analiziralo je relevantne kriterije tržišta na kojima U postupku donošenja konačne odluke Konkurencijsko pretežito djeluju sudionici koncentracije u Bosni i Hercegovini te vijeće je imalo u vidu i prednosti koje namjeravana koncentracija utvrdilo da gospodarski subjekt ComTrade Group uglavnom ima u proširenju asortimana i kakvoče u pružanju djeluje na tržištu prodaji računala i računalne opreme (trgovina informaciono-telekomunikacionih (IT) usluga kompanijama iz na veliko i malo) i tržištu izrade integriranih sustavnih rješenja, oblasti telekomunikacija, financija i javnog sektora te jačanju dok gospodarski subjekt Hermes SoftLab djeluje pretežito na konkurencije na mjerodavnom tržištu. tržištu razvoja i izrade specijaliziranih softverskih rješenja. Slijedom navedenoga Konkurencijsko vijeće je ocijenilo Također, utvrđeno je da navedene djelatnosti sudionika dopuštenom predmetnu koncentraciju, u smislu članka 18. koncentracije u Bosni i Hercegovini se djelimično dopunjavaju i stavak (2) točka a) Zakona. 8. Administrativna pristojba osnov predmetne koncentracije, utvrđen članom 30. stav (1) Podnositelj Prijave na ovo Rješenje, sukladno članku 2. Zakona, te utvrdio da nije dostavljena i druga propisana stavak (1) tarifni broj 107. točka d) pod 1) Odluke o dokumentacija, u smislu čl. 8., 9. i 10. Odluke o načinu administrativnim pristojbama u svezi s procesnim radnjama pred podnošewa prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija Konkurencijskim vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06) privrednih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06) te je dužan platiti administrativnu pristojbu u ukupnom iznosu od u skladu sa članom 31. istoga Zakona je zatražio dopunu 2.500,00 KM u korist Proračuna institucija Bosne i Hercegovine. Prijave (akt broj 01-06-26-008-1-II/08 dana 22. februara 2008. 9. Pouka o pravnom lijeku godine; akt broj 01-06-26-001-2-II/08 od dana 26. februara 2008. Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljen priziv. godine; broj 01-06-26-001-4-II/08 od dana 27. februara 2008. Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred godine; broj 01-06-26-001-6-II/08 od dana 21. marta 2008. godine; Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana primitka, broj 01-06-26-001-7-II/08 od dana 21. marta 2008. godine; broj odnosno objave ovoga Rješenja. 01-06-26-008-10-II/08 od dana 26. marta 2008. godine; broj Broj 01-06-26-008-29-II/08 01-06-26-008-22-II/08 od dana 03. aprila 2008. godine). 13. svibnja 2008. godine Predsjednik Podnosilac Prijave u skladu sa zahtjevima Sarajevo Ibrica Lakišić, v. r. Konkurencijskog savjeta je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom (podnesak broj 01-06-26-008-3-II/08 dana 27. februara 2008. godine; broj 01-06-26-008-5-II/08 dana 20. Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka februara 2008. godine; broj 01-06-26-001-8-II/08 od dana 21. d) i člana 43. stav (2), u vezi sa čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona o marta 2008. godine; broj 01-06-26-001-9-II/08 od dana 24. marta konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a po 2008. godine; broj 01-06-26-001-15-II/08 od dana 07. aprila 2008. Prijavi namjere koncentracije privrednog subjekta ComTrade godine; broj 01-06-26-001-23-II/08 od dana 10. aprila 2008. Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, godine; broj 01-06-26-001-25-II/08 od dana 14. aprila 2008. Kraljevina Holandija, i privrednog subjekta Hermes SoftLab godine). d.d., Litijska 51, 1000 Qubljana, Republika Slovenija, Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijski savjet je podnesenu putem advokata Bojana Vučkovića (Grocka-Leštane, utvrdio da je Prijava kompletna i izdao je Potvrdu o prijemu Zabranska 33, 11000 Beograd, Republika Srbija), Preduzeće za kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav (3) konsalting i usluge Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Zakona, dana 12. maja 2008. godine broj 01-06-26-001-28-II/08. Beograd, Republika Srbija, zaprimljenu dana 21. februara Podnosilac Prijave je naveo, u smislu člana 30. stav (2) 2008. godine pod brojem 01-06-26-008-II/08, Konkurencijski Zakona, da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Komisiji savjet, na 67. (šezdesetsedmoj) sjednici održanoj 13. maja 2008. za zaštitu konkurencije Republike Srbije i tijelu za godine, je donio konkurenciju Republike Slovenije. Konkurencijski savjet u postupku ocjene dopuštenosti RJEŠEWE1 predmetne koncentracije je utvrdio sljedeće činjenice: 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracijam, na tržištu Predmetna Prijava je podnesena u predviđenom usluga izrade specijalizovanih softverskih rješewa vremenskom roku, u smislu člana 16. stav (1) Zakona. Bosne i Hercegovine, koja će nastati sticanjem kontrole 1. Učesnici predmetne koncentracije kupovinom 100,0% običnih registrovanih dionica privrednog subjekta Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Učesnici koncentracije su privredni subjekt ComTrade Qubljana, Republika Slovenija, od strane privrednog Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, subjekta ComTrade Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 Kraljevina Holandija, i privredni subjekt Hermes SoftLab EE Amsterdam, Kraljevina Holandija. d.d., Litijska 51, 1000 Qubljana, Republika Slovenija. 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar koncentracija. 1.1. Privredni subjekt ComTrade Group 3. Ovo Rješenje je konačno i biće objavljeno u "Službenom Privredni subjekt ComTrade Group B.V. (u daqnjem tekstu: glasniku BiH", službenim glasnicima entiteta i Brčko ComTrade Group), Fred. Roeskestraat 123, 1076 EE Amsterdam, Distrikta Bosne i Hercegovine. Kraljevina Holandija, registrovan je u Trgovačkoj komori Amsterdama, pod brojem 24383822, dana 30. septembra 2005. OBRAZLOŽEWE godine (identifikacijski porezni broj 43630090), sa osnovnim Konkurencijskom savjetu je podnesena Prijava namjere kapitalom od 176.024,70 KM (90.000,00 EUR). koncentracije (u daqnjem tekstu: Prijava), u smislu člana 16. Privredni subjekt ComTrade Holding N.V., Chuchubinjeg stav (1) Zakona o konkurenciji (u daqnjem tekstu: Zakon), 17, Curacao, Holandski Antili (u daqnjem tekstu: ComTrade privrednog subjekta ComTrade Group B.V., Fred. Roeskestraat 12, 1076 EE Amsterdam, Kraljevina Holandija (u daqnjem Holding), u (..)*2 vlasništvu fizičke osobe Veselina Jevrosimovića (..)*, upisan je u registar Trgovačke komore u tekstu: ComTrade Group), i privrednog subjekta Hermes Curacao, pod brojem 98481 dana 19. jula 2006. godine, posjeduje SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Qubljana, Republika Slovenija 100,0% vlasničkog učešća u gospodarskom subjektu ComTrade (u daqnjem tekstu: Hermes SoftLab), putem advokata Bojana Vučkovića (Grocka-Leštane, Zabranska 33, 11000 Beograd, Group. Republika Srbija), Preduzeće za konsalting i usluge Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta Karanović & Nikolić, Lepenička 7, 11000 Beograd, Republika ComTrade Group su proizvodwa i distribucija informacione Srbija, zaprimljena dana 21. februara 2008. godine pod brojem i telekomunikacijske tehnologije/opreme, razvoj 01-06-26-008-II/08 (u daqnjem tekstu: podnosilac Prijave). integrisanih softverskih rješewa. Uvidom u podnesenu Prijavu utvrđeno je da nije potpuna i Privredni subjekt ComTrade Group djeluju na tržištu kompletna, budući da je kao pravni osnov predmetne zemalja jugoistočne Evrope, i to Republike Srbije, Republike koncentracije dostavljeno Pismo namjere (potpisano od Crne Gore, Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, učesnika koncentracije dana 06. decembra 2007. godine). Republike Bugarske, Republike Makedonije i Republike Konkurencijski savjet je utvrdio da Pismo namjere nije pravni Albanije, Republike Slovenije. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 2 (..)* podaci se smatraju poslovnom tajnom u smislu člana 38. Zakona o konkurenciji Privredni subjekt ComTrade Group je 100,0% vlasnik (i 1.1.1.3. ComTrade Group - Predstavništvo u Sarajevu osnivač) privrednog subjekta ComTrade Group, Programska Privredni subjekt ComTrade Group je otvorio oprema d.o.o. Qubljana (u daqnjem tekstu: ComTrade Group Predstavništvo u Sarajevu, Velika drveta 1, 71000 Sarajevo, Qubljana), Litijska cesta 51, 1000 Qubljana, Republika registrovano rješenjem Ministarstva vawske trgovine i Slovenija. Privredni subjekt ComTrade Group Qubljana je ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, broj 354/06 od dana 19. registrovan u Okružnom suda u Qubljani (rješenje broj septembra 2006. godine. 2008/11992) dana 27. februara 2008. godine (matični broj Osnovne registrovane djelatnosti Predstavništva 32818441000; poreski broj 96513624), sa osnovnim kapitalom od ComTrade Group su istraživanje tržišta, obavljanje 14.668,73 KM (7.500,00 EUR). propagandnih i informacionih poslova te predstavljanje Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta osnivača. ComTrade Group Qubljana je računarsko programiranje. 1.2. Privredni subjekt Hermes SoftLab 1.1.1. Povezani privredni subjekti ComTrade Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema Holding/ComTrade Group u Bosni i Hercegovini d.d. Qubljana, Litijska 51, 1000 Qubljana, Republika Slovenija, je upisan u sudski registar Okružnog suda u Privredni subjekt ComTrade Holding u Bosni i Qubljani, pod matričnim brojem 5406986, dana 25. jula 1990. Hercegovini (..)* je vlasnik privrednog subjekta NT Computer godine, sa osnovnim kapitalom na dan 07. oktobra 2005. godine Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo, privrednog subjekta CT Re- od (..)* KM (..)*EUR - (..)*SIT. tail d.o.o. Sarajevo dok je ComTrade Group osnivač Prema podacima iz Prijave deset najvećih dioničara Predstavništva u Sarajevu. prema broju dionica u vasničkoj strukturi privrednog subjekta Hermes SoftLab, na dan 30. novembra 2007. godine: 1.1.1.1. Privredni subjekt NT Computer Hardware Softnjere d.o.o. Sarajevo Tabela 1. Privredni subjekt CHS International društvo sa Rb Naziv dioničara Broj ograničenom odgovornošću za računarsku opremu Sarajevo, dionica Ismeta Mujezinovića 10, 71000 Sarajevo (skraćeni naziv: CHS 1. Evropska banka za obnovu i razvoj (..)* International d.o.o. Sarajevo), je registrovan u Kantonalnom sudu u Sarajevu (rješenje broj UF/I294/99) pod brojem 1-21573 2. Charlemagne CIS Fund Limited, Republika Kipar (..)* dana 15. februara 1999. godine. Naknadnom preregistracijom 3. Schara Tomaž, Qubljana, Republika Slovenija (..)* naziv privrednog subjekta, adresa i osnivač su promijenjeni - rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Broj UF/I1278/99 od dana 4. Bric Rudi, Qubljana, Republika Slovenija (..)* 22. juna 1999. godine privredni subjekt CHS International d.o.o. 5. Weiland Karola, Savezna Republika Wemačka (..)* Sarajevo mijewa naziv NT Computer Hardware Softnjere 6. (..)* društvo sa ograničenom odgovornošću za računarsku opremu Balkan Holding Limited, Kipar Sarajevo (skraćeni naziv: NT Computer Hardware Softnjere 7. Hewlett-Packard Global Investments, Kraljevina (..)* d.o.o. Sarajevo), Xemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo. Holandija Privredni subjekt ComTrade Holding rješenjem Opštinskog 8. (..)* Panhouse Investment Limited, Kipar suda u Sarajevu, dana 02. avgusta 2006. godine postaje osnivač i jedini vlasnik NT Computer Hardware Softnjere d.o.o. 9. NLB d.d. Qubljana, Republika Slovenija (..)* Sarajevo (na osnovu Ugovora o prijenosu osnovnog kapitala, 10. Kušćer Andrej, Qubljana, Republika Slovenija (..)* prava i obaveza potpisanim sa ranijim osnivačem) sa kapitalom od (..)*KM (100,0% u novcu). Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta NT Hermes SoftLab su pružanje informaciono-telekomunika- Computer Hardware Softnjere su proizvodwa računara i druge cijskih (IT) usluga, dizajniranje specijalizovanih opreme za obradu podataka, trgovina na veliko računarima i softverskih rješewa (i embedded sistema), inžinjering komponetama za računare. programske opreme u sektoru telekomunikacijskih i finansijskih usluga itd. 1.1.1.2. Privredni subjekt CT Retail d.o.o. Sarajevo Privredni subjekt Hermes SoftLab djeluje u Republici Privredni subjekt NTCHS Retail društvo sa ograničenom Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji, odgovornošću Sarajevo (skraćeni naziv: NTCHS Retail d.o.o. Republici Crnoj Gori, Republici Austriji, Saveznoj Sarajevo), Velika drveta 1, 71000 Sarajevo, registrovan u Republici Wemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Opštinskom sudu u Sarajevu pod brojem 1-25960 (rješenje broj Republici Irskoj te Republici Francuskoj. 065-0-Reg-06-001741) dana 10. novembra 2006. godine. Privredni 1.2.1. Povezani privredni subjekti Hermes SoftLab u Bosni i subjekt ComTrade Holding je osnivač privrednog subjekta CT Hercegovini Retail sa kapitalom od (..)* KM (100,0% u novcu). Privredni subjekt Hermes SoftLab je osnivač i jedini Preregistracijom u Opštinskom sudu u Sarajevu (rješenje broj 065-0- Reg-06-002866 od dana 30. marta 2007. godine) vlasnik privrednog subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema d.o.o. Sarajevo, Trg solidarnosti 2, 71000 Sarajevo, i privredni subjekt NTCHS Retail d.o.o. Sarajevo mijewa naziv privrednog subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema d.o.o. CT Retail društvo sa ograničenom odgovornošću za trgovinu Bawa Luka, Ivana Franje Jukića 9/III, 78000 Bawa Luka. Sarajevo (CT Retail d.o.o. Sarajevo), Xemala Bijedića bb, 71000 Sarajevo. 1.2.1.1. Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta CT oprema d.o.o Sarajevo Retail su proizvodwa računara i druge opreme za obradu Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema podataka, trgovina na veliko računarima i komponentama za d.o.o Sarajevo, Trg solidarnosti 2, 71000 Sarajevo (u daqnjem računare. tekstu: Hermes SoftLab Sarajevo), upisan je u registar Višeg Privredni subjekt CT Retail d.o.o. Sarajevo djeluje preko suda u Sarajevu pod brojem 1-15992 (rješenje broj UF/I 355/96 od šest objekta maloprodajne mreže (dva u Sarajevu, jedan u dana 22. marta 1996. godine) osnovan je od privrednog subjekta Mostaru, Tuzli, Palama i Foči). Hermes SoftLab s kapitalom od (..)*KM. Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta Her- Ukupan prihod privrednih subjekata učesnika mes SoftLab Sarajevo je razvoj specijalizovanih softverskih koncentracije u Bosni i Hercegovini iznosi (..)*KM odnosno rješewa. privredni subjekt ComTrade Group je ostvario (..)*KM dok je privredni subjekt Hermes SoftLab ostvario ukupno (..)*KM. 1.2.1.2. Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska Ukupan godišwi prihod učesnika koncentracije i oprema d.o.o. Bawa Luka povezanih privrednih subjekta (Tabela 1. i 2) predstavlja Privredni subjekt Hermes SoftLab, Programska oprema prihod (bez poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza koji se d.o.o., Bawa Luka, Ivana Franje Jukića 9/III, 78000 Bawa Luka (u izravno odnose na učesnike koncentracije, na svjetskom i na daqnjem tekstu: Hermes SoftLab Bawa Luka), upisan je u tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu člana 8. tačka h) registar Osnovnog suda u Bawa Luci pod brojem 1-15732-00 predmetne Odluke. (rješenje broj 071-0-Reg-06-001933 dana 03. novembra 2006. Budući da su ispunili uslove, u smislu člana 14. stav (1) godine), osnovan je od privrednog subjekta Hermes SoftLab sa tačka a) Zakona, u pogledu zajedničkog ukupnog godišnjeg kapitalom od (..)*KM. prihoda (Tabela 1) i da najmanje jedan privredni subjekt Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta učesnik koncentracije je registrovan na teritoriji Bosne i Hercegovine, privredni subjekti učesnici koncentracije su Hermes SoftLab Bawa Luka su proizvodwa računara i ostale obavezni podnijeti Prijavu. opreme za obradu podataka, razvoj softverskih rješewa te ostale konsultantske usluge u izradi softvera. 3. Pravni okvir ocjene predmetne koncentracije 2. Obaveza prijave namjere koncentracije predmetne Konkurencijski savjet u provedbi postupka ocjene koncentracije dopuštenosti predmetne koncentracije primijenio je odredbe Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta U smislu odredbe člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, obaveza ("Službeni glasnik BiH", broj 18/06) te Odluke o načinu prijave namjere koncentracije privrednih subjekata postoji podnošewa prijave i kriterija za ocjenu koncentracija ako ukupni godišwi prihod učesnika koncentracije, privrednih subjekata. ostvareni prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznose preko 100.000.000,00 KM, po završnom računu u godini 4. Pravni osnov i oblik predmetne koncentracije koja je prethodila predmetnoj koncentraciji i ako je najmanje Pravni osnov koncentracije, u smislu člana 30. stav (1) jedan od učesnika koncentracije registrovan na teritoriji tačka a) Zakona, je definisan članom 8. tačka f) alineja tri Bosne i Hercegovine. Odluke o načinu podnošewa prijave i kriterijima za ocjenu Ukupni godišwi prihodi privrednih subjekata učesnika koncentracija privrednih subjekta. predmetne koncentracije, na dan 31. decembra 2007. godine, Prema navedenom pravni osnov predmetne koncentracije je iznose: Ugovor o kupovini dionica, od 17. marta 2008. godine, zakqučen Tabela 1. između privrednog subjekta ComTrade Group, Programska oprema d.o.o. Qubljana (koga zastupa direktor Branislav ComTrade Group Hermes SoftLab Žurić) Litijska 51, 1000 Qubljana, Republika Slovenija (u KM EUR KM EUR daqnjem tekstu: ComTrade Group Qubljana ili kupac) i privrednog subjekta Hermes SoftLab, Programska oprema d.d. Svijet 2006 (..)* (..)* (..)* (..)* Qubljana (koga zastupa Branko Jarše, član Upravnog odbora i Bosna i Hercegovina 2007 (..)* (..)* finansijski direktor i Gregor Smrekar, član Upravnog odbora i direktor poslovawa), Litijska 51, 1000 Qubljana, Izvor: Podaci iz Prijave; Federalnog ministarstva Republika Slovenija (prodavac). finansija-Agencija za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.o.o. Sarajevo, Ložionička 3. Privredni subjekt ComTrade Group je osnovao privredni Ukupan zajednički godišwi prihod privrednih subjekata subjekt ComTrade Group Qubljana u svrhu realizacije učesnika predmetne koncentracije (Tabela 1.) iznosi preko predmetnog Ugovora odnosno sticawa 100,0% dionica 100.000.000,00 KM odnosno privredni subjekt ComTrade Group privrednog subjekta Hermes SoftLab. Prema predmetnom je ostvario (..)* KM dok privredni subjekt Hermes SoftLab je Ugovoru novčani iznos predmetne transakcije je (..)*KM ostvario (..)* KM, po završnom računu u godini koja je ((..)*EUR) za kupovinu 370.000 običnih registrovanih dionica prethodila predmetnoj koncentraciji. privrednog subjekta Hermes SoftLab. Ukupan prihod povezanih privrednih subjekata učesnika Ugovor o kupovini dionica stupa na snagu kada istome koncentracije u Bosni i Hercegovini, na dan 31. decembra 2007. pristupe prodavci koji imaju više od 50,0% dionica godine: privrednog subjekta Hermes SoftLab odnosno potpisivanjem pristupnih obrazaca (Saopštewa o pristupanju) od strane Tabela 2. većine dioničara, i isti će imati pravno dejstvo na dan (KM) ComTrade Group Hermes SoftLab zatvarawa kada će se privredni subjekt ComTrade Group obavezati kupiti predmetne dionice i na taj način steći CT Retail NT Com- Hermes Hermes kontrolu nad privrednim subjektom Hermes SoftLab. puter SoftLab SoftLab U provedbi postupka kupovine dionica u skladu sa Hardnjere Sarajevo Bawa Luka Ugovorom o kupovini dionica, privredni subjekt ComTrade Softnjere Group Qubljana je dostavio Obavezujuću ponudu za kupovinu Bosna i Hercegovina (..)* (..)* (..)* (..)* svim dioničarima privrednog subjekta Hermes SoftLab te Saopštenje o pristupanju, koje treba biti potpisano i Ukupno ComTrade (..)* (..)* dostavljeno gospodarskom subjektu ComTrade Group Qubljana. Group Prije zakqučivawa Ugovora o kupovini dionica učesnici Ukupno ComTrade (..)* koncentracije privredni subjekt Hermes SoftLab (predsjednik Group + Hermes Upravnog odbora g. Peter Tesren) i privredni subjekt SoftLab ComTrade Group (predsjednik Upravnog odbora g. Veselin Jevresimović i g. Branislav Đurić) su potpisali u Qubljani Izvor: Podaci iz Prijave; Federalno ministarstvo (Republika Slovenija) Pismo namjere, dana 06. decembra 2007. finansija-Agencija za finansijske, informatičke i godine, kojim se inicira proces kupovine većine dionica u posredničke usluge d.o.o. Sarajevo, Ložionička 3. gospodarskom subjektu Hermes SoftLab d.d., Litijska 51, 1000 Qubljana, Republika Slovenija od privrednog subjekta 6. Analiza relevantnog tržišta predmetne koncentracije ComTrade Group B.V., Westblaak 89, 3012 KG Rotterdam, Tržišna učešća učesnika koncentracije i glavnih Kraljevina Holandija. konkurenata, na relevantnom tržištu (izrade Konkurencijski savjet je utvrdio da je pravni oblik specijalizovanih softverskih rješewa), na dan 31. decembra predmetne koncentraci je član 12. stav (1) tačka b) pod 3) i stav 2007. godine: (2) istoga člana Zakona. Tabela 3. U članu 12. stav (1) tačka b) pod 3) Zakona pod koncentracijom se smatra sticanje kontrole ili dominantnog Rb Privredni subjekt Tržišno učešće uticaja jednog (privredni subjekt ComTrade Group) odnosno 1. Lanaco-Sarajevo (..)*% više privrednih subjekta nad drugim (privredni subjekt Her- 2. Bosnian Business Systems-Sarajevo (..)*% mes SoftLab) odnosno nad više drugih privrednih subjekata ili dijelom drugih privrednih subjekata odnosno dijelovima 3. Hermes SoftLab-Sarajevo-Bawa Luka (..)*% drugih privrednih subjekta na način u skladu sa odredbama 4. Oracle BH-Sarajevo (..)*% zakona. Nadalje, u članu 12. stav (2) Zakona je određeno da se 5. Pincom-Mostar (..)*% sticanje kontrole ostvaruje putem prava, zakqučivanjem 7. Ostali 68,1% ugovora ili drugim sredstavima kojima jedan ili više privrednih subjekata, bilo posebno, bilo zajednički, Ukupno 100,0% uzimajući u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stiče Izvor: Podaci iz Prijave mogućnost ostvarivawa dominantnog uticaja nad jednim ili Najveće tržišno učešće (Tabela 3.) na relevantnom više privrednih subjekata. tržištu ima privredni subjekt Lanaco-Sarajevo sa (..)*% te 5. Relevantno tržište predmetne koncentracije privredni subjekt Bosnian Business Systems-Sarajevo sa Relevantno tržište koncentracije, u smislu člana 3. (..)*% dok je tržišno učešće privrednog subjekta Hermes Zakona, te čl. 4., 5. i 6. Odluke o utvrđivanju relevantnog SoftLab-Sarajevo-Bawa Luka (..)*%. tržišta, čini tržište određenih proizvoda/usluga koje su Na relevantnom tržištu djeluje veliki broj konkurenata predmet obavljanja djelatnosti na određenom geografskom koji imaju relativno mala tržišna učešća te je prema tržištu. indekstu koncentrisanosti (CR i Herfindahl-Hirschmen) Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog Relevantno tržište predmetne koncentracije slabo tržišta u proizvodnom smislu obuhvata sve proizvode i/ili koncentrisano, što potvrđuje i CR5 indeks (pet najvećih usluge koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno konkurenata) koji iznosi ukupno 31,9%. Međutim, na zamjewivim, pod prihvatqivim uslovima, imajući u vidu relevantnom tržištu prisutan je konstantan rasta naročito wihove bitne karakteristike, kvalitet, uobičajnu konkurencije u odnosu na 2006. godinu, namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene. Prema navedenom postojanje velikog broja privrednih Nadalje, prema članu 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog subjekta sa pojedinačnim relativno malim tržišnim tržišta, Relevantno tržište u geografskom smislu obuhvata učešćima onemogućava učesnicima koncentracije stvaranje i cjelokupnu ili dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem jačanje dominantnog položaja na relevantnom tržištu. privredni subjekt djeluje u prodaji i/ili kupovini 7. Ocjena predmetne koncentracije relevantnog proizvoda pod jednakim ili dovoqno ujednačenim Konkurencijski savjet analizom podataka, u smislu uslovima i koji to tržište bitno razlikuje od uslova kriterija iz člana 17. Zakona (naročito strukture tržišne konkurencije na susjednim geografskim tržištima. relevantnog tržišta, tržišnih učešća učesnika Relevantno tržište usluga predmetne koncentracije je koncentracije i konkurenata -Tabela 3.), je utvrdio da tržište izrade specijalizovanih softverskih rješewa. zajedničko tržišno učešće učesnika koncentracije na Relevantno tržište u geografskom smislu predmetne relevantnom tržištu iznosi (..)*% u Bosne i Hercegovine i da koncentracije je područje Bosne i Hercegovine. je ispod tržišnog učešća od 40,0%, u smislu člana 9. Zakona, Prema navedenom, relevantno tržište predmetne koji predpostavlja da privredni subjekt može imati koncentracije je tržište usluga izrade specijalizovanih dominantan položaj na relevantnom tržištu. Radi navedenoga softverskih rješewa u Bosni i Hercegovini. predmetna koncentracija ne stvara dominantan položaj te Konkurencijski savjet prilikom određivanje relevantnog provođenje iste ne može uticati na sprečavanje, ograničavanje tržišta analizirao je relevantne kriterije tržišta na ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom kojima pretežno djeluju učesnici koncentracije u Bosni i tržištu. Takođe, Konkurencijski savjet je utvrdio da se radi o Hercegovini te utvrdio da privredni subjekt ComTrade Group horizontalnoj koncentraciji te djelimično o vertilalnoj uglavnom djeluje na tržištu prodaji računara i računarske koncentraciji, uzimajući u obzir povezana tržišta učesnika opreme (trgovina na veliko i malo) i tržištu izrade koncentracije u Bosni i Hercegovini. integrisanih sistemskih rješewa, dok privredni subjekt Her- U postupku donošewa konačne odluke Konkurencijski mes SoftLab djeluje pretežno na tržištu razvoja i izrade savjet je imao u vidu i prednosti koje namjeravana specijalizovanih softverskih rješewa. koncentracija ima u proširenju asortimana i kvaliteta u Takođe, utvrđeno je da navedene djelatnosti učesnika pružanju informaciono-telekomunikacijskih (IT) usluga koncentracije u Bosni i Hercegovini se djelimično kompanijama iz oblasti telekomunikacija, finansija i javnog dopuwavaju i preklapaju ali na tržištu ne djeluju kao sektora te jačanju konkurencije na relevantnom tržištu. konkurenti, jer svaki od wih ima različite proizvode i usluge Prema navedenom Konkurencijski savjet je ocijenio koje nudi te imaju različita relevantna tržišta. dopuštenom predmetnu koncentraciju, u smislu člana 18. stav Prema navedenom Konkurencijski savjet je utvrdio da je (2) tačka a) Zakona. relevantno tržište proizvoda/usluga na kojem djeluje 8. Administrativna taksa privredni subjekt Hermes SoftLab tržište izrade Podnosilac Prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. specijalizovanih softverskih rješewa, koje podrazumijeva stav (1) tarifni broj 107. tačka d) pod 1) Odluke o menaxment sisteme i skladištenje podataka, e-poslovanje, administrativnim taksama u vezi sa procesnim radwama pred izrada integrisanih softverskih rješewa, modernizacija IT Konkurencijskim savjetom ("Službeni glasnik BiH", broj sistema i usluga menaxmenta. 30/06) je dužan platiti administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 2.500,00 KM u korist Buxeta institucija Bosne i 01-03-26-049-6-II/07 od dana 07.03.2008. godine; broj Hercegovine. 01-03-26-049-7-II/07 od dana 20.03.2008. godine i broj 9. Pouka o pravnom lijeku 01-03-26-049-9-II/07 dana 04.04.2008. godine). Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijsko vijeće je Protiv ovoga Rješewa nije dozvoljena žalba. utvrdilo Prijavu kompletnom i izdalo Potvrdu o prijemu Nezadovoqna strana može pokrenuti upravni spor pred kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav (3) Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, Zakona, dana 09.04.2008. godine broj 01-03-26-049-11-II/07. odnosno objavqivawa ovoga Rješewa. Podnosilac prijave je naveo, u smislu člana 30. stav (2) Broj 01-06-26-008-29-II/08 Zakona, da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Komisiji za 13. maja 2008. godine Predsjednik zaštitu konkurencije Republike Srbije i Antimonoploskoj Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. komisiji Republike Crne Gore. Komisija za zaštitu konkurencije Republike Srbije je odobrila ovu koncentraciju (Rješenje broj 6/0-02-518/07-3 od 11.12.2007. godine). Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene predmetne d) i člana 43. stav (2), a u skladu s čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona koncentracije je utvrdilo slijedeće činjenice: o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a po Prijava je podnesena u predviđenom vremenskom roku, u Prijavi namjere koncentracije privrednog subjekta Asseco Adria smislu člana 16. stav (1) Zakona. S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poljska, i Društva za trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering Pexim 1. Učesnici koncentracije d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija, podnesenoj Učesnici koncentracije su privredni subjekt Asseco Adria po advokatu Branku Mariću, Zajednička advokatska kancelarija, S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poljska, i Mehmeda Spahe 26, 71000 Sarajevo, zaprimljenoj dana privredni subjekt Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, 27.12.2007. godine pod brojem 01-03-26-049-II/07, Republika Srbija. Konkurencijsko vijeće, na 66. sjednici održanoj 13. maja 2008. 1.1. Privredni subjekt Asseco Adria S.A. godine, je donijelo Privredni subjekt Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, RJEŠENJE1 35-307 Rzeszow, Republika Poljska je osnovan i upisan u Državni sudski registar - Okružni sud u Varšavi (matični broj 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija na tržištu prodaje 180248803), dana 11.07.2007. godine pod brojem 0000284571. računara i druge opreme za obradu podataka na cijelom Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta području Bosne i Hercegovine, koja će nastati kupovinom Asseco Adria su proizvodnja računara i ostalih uređaja za većine dionica u Društvu za trgovinu, konsalting i prijenos podataka i transformaciju informacija, konsalting u informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce oblasti računarske opreme, programiranje i razvoj informacionih Delčeva 44, Republika Srbija od strane privrednog subjekta tehnologija. Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Privredni subjekt Asseco Poland S.A, Armii Krajonjej 80, Republika Poljska. 35-307 Rzeszow, Republika Poljska (u daljnjem tekstu: Asseco 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar Poland), je osnovan i upisan u Državni sudski registar - Okružni koncentracija. sud u Varšavi (matični broj 0103334578), dana 20.08.2001. 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom godine pod brojem 0000033391. Privredni subjekt Asseco Po- glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta land posjeduje 93,0% vlasničkog udjela u privrednom subjektu Bosne i Hercegovine. Asseco Adria. Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta Asseco OBRAZLOŽENJE Poland je proizvodnja računara i ostalih uređaja za prijenos Konkurencijsko vijeće je zaprimilo, dana 27.12.2007. podataka, prodaja (isključivo trgovina na veliko) računara i godine pod brojem 01-03-26-049-II/07, Prijavu namjere druge opreme za obradu podataka, programiranje i razvoj koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava), u smislu člana 16. stav informacionih tehnologija. (1) Zakona o konkurenciji, privrednog subjekta Asseco Adria Prema podacima iz Prijave privredni subjekat Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poljska (u nema povezanih privrednih subjekata niti je direktni ili indirektni daljnjem tekstu: Asseco Adria ili Podnosilac prijave) i Društva za vlasnik dionica (10,0% i više) bilo kojeg privrednog subjekta u trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Bosni i Hercegovini. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: Pexim Beograd), podnesenu po advokatu Branku Mariću, 1.2. Društvo za trgovinu, konsalting i informacioni Zajednička advokatska kancelarija, Mehmeda Spahe 26, 71000 inžinjering Pexim d.o.o. Beograd Sarajevo (punomoć od 19.12.2007. godine broj 7402/2007 Društvo za trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering izdata od privrednog subjekta Asseco Adria). Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija, Podnosilac prijave je dopunio Prijavu podneskom broj osnovano je dana 20.03.1990. godine i upisano u sudski registar 01-03-26-049-1-II/07 od dana 03.01.2008. godine i broj privrednih subjekata Trgovačkog suda u Beogradu pod brojem 01-03-26-049-2-II/07 od dana 14.01.2008. godine. 1-8201-00 (matični broj 07432461) i pod brojem BD 14724 u Konkurencijsko vijeće uvidom u dostavljenu Prijavu registru Agencije za privredne registre Republike Srbije, sa utvrdilo je istu nekompletnom, u smislu člana 30. Zakona o kapitalom na dan 04.10.2006. godine od (..)**2 KM (..)** EUR). konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon) i čl. 8., 9. i 10. Odluke o Fizičko lice Mihail Petreski, državljanim Republike načinu podnošenja prijave i kriterijumima za ocjenu Makedonije (..)**, vlasnik je 84,0% dionica privrednog subjekta koncentracija privrednih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj Pexim Beograd, dok je privredni subjekt I4-Invention vlasnik 95/06), te u skladu sa članom 31. Zakona zatražilo dopunu iste 16,0% dionica. (akt broj 01-03-26-049-3-II/07 od dana 08.02.2008. godine i Privredni subjekat I4-Invention d.o.o. Beograd, Bulevar dopisom broj 01-03-26-049-8-II/07 od dana 21.03.2008. Avnoj-a 83, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: I4-Invention), godine). je osnovan i upisan u registar privrednih subjekata Agencije za Podnosilac prijave u skladu sa zahtjevima Konkurencijskog privredne registre Republike Srbije pod brojem vijeća je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom BD.N.56315/2007 dana 16.07.2007. godine (matični broj (podnesak broj 01-03-26-049-4-II/07 od dana 14.02.2008. 20309598) sa kapitalom od (..)** KM (..)** EUR) na dan godine; 01-03-26-049-5-II/07 od dana 06.03.2008. godine; broj 12.09.2007. godine. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 2 (..)** podaci predstavljaju poslovnu tajnu Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjeta I4-In- (osnovan 28.11.2006. godine) nemaju ostvaren prihod za 2006. vention su konsalting i menadžment poslovi. Prema podacima iz godinu. Prijave privredni subjekat I4-Invention nema povezanih Ukupan zajednički godišnji prihod privrednih subjekata privrednih subjekata niti je direktni ili indirektni vlasnik dionica učesnika predmetne koncentracije (Tabela 2.) iznosi preko (10,0% i više) bilo kojeg privrednog subjekta u Bosni i 100.000.000,00 KM odnosno privredni subjekt Asseco Poland Hercegovini. Poljska je ostvario (..)**KM dok je privredni subjekt Pexim Osnovna djelatnost privrednog subjekta Pexim Beograd je Beograd ostvario (..)**KM, po završnom računu u godini koja je proizvodnja i prodaja (isključivo trgovina na veliko) računara i predhodila predmetnoj koncentraciji. druge opreme za obradu podataka. Ukupan godišnji prihod učesnika koncentracije (Tabela 1.) Privredni subjekt Pexim Beograd ima većinske vlasničke predstavlja prihod (bez poreza na dodanu vrijednost i drugih udjele u sljedećim privrednim subjektima: poreza) koji se direktno odnosi na učesnike koncentracije, na svjetskom i na tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu člana 8. Tabela 1. tačka h) predmetne Odluke. Rb. Naziv privrednog Mjesto/država Vlasnički udjeli Na osnovu navedenih podataka privredni subjekti učesnici koncentracije su obavezni podnijeti Prijavu budući da su ispunili, subjekta % u smislu člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, uslov zajedničkog 01. EMS Beograd-Republika Srbija (..)** ukupnog godišnjeg prihoda (Tabela 2.) i da najmanje jedan privredni subjekt učesnik koncentracije je registrovan na 02. CMC Kragujevac-Republika Srbija (..)** teritoriji Bosne i Hercegovine. 03. Pexim Banja Luka Banja Luka-Bosna i (..)** 3. Pravni osnov i oblik koncentracije Hercegovina Pravni osnov predmetne koncentracije je Ugovor o 04. Pexim Doel Skopje-Republika (..)** kupoprodaji udjela (u daljnjem tekstu: Ugovor) za prodaju i Makedonija kupovinu 60,0% dioničkog kapitala u Društvu za trgovinu, 05. E-Mon Podgorica-Republika Crna (..)** konsalting i informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, zaključen dana 18.12.2007. godine između g. Gora Mihaila Petreskog (u svojstvu prodavca), privrednog društva I4 06. Pexim Solutions Sofija-Republika Bugarska (..)** Invention d.o.o. Beograd (u svojstvu prodavca), privrednog subjekta Asseco Adria S.A. (u svojstvu kupca) i privrednog Izvor: Podaci iz Prijave subjekta Assecco Poland S.A. (u svojstvu garanta). 1.2.1. Povezani privredni subjekti učesnika koncentracije u Ovim Ugovorom privredni subjekat Asseco Adria kupuje Bosni i Hercegovini 60,0% udjela u privrednom subjektu Pexim d.o.o. Beograd i to Privredni subjekt Pexim Beograd (Tabela 1) u Bosni i 5,0% udjela od privrednog subjekta I4-Invention d.o.o. Beograd, Hercegovini je 100,0% vlasnik privrednog subjekta Pexim Solu- a 55,0% udjela od g. Mihaila Petreskog, te postaje većinski tions d.o.o. Banja Luka, Kralja Alfonsa XIII 14/1, 78000 Banja vlasnik i stiče kontrolu nad privrednom subjektom Pexim Luka (u daljnjem tekstu: Pexim Banja Luka). Beograd. Privredni subjekt Pexim Banja Luka je osnovan i upisan u Predmetnim Ugovorom privredni subjekt I4 Invention sudski registar kod Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem zadržava 11,0% vlasničkog udjela u privrednom subjektu Pexim 1-15758-00 dana 28.11.2006. godine. Beograd, dok g. Mihail Petreski zadržava vlasnički udio od 29,0%. Osnovna djelatnost privrednog subjekta Pexim Banja Luka Pravni oblik predmetne koncentracije je sticanje kontrole je trgovina na veliko računarima i oprememom za obradu jednog privrednog subjekta (Asseco Adria) nad drugim (Pexim podataka, izrada kompjuterskih programa te usluge izrade Beograd), kupovinom većine dionica, u skladu sa članom 12. softnjerskih rješenja. stav (1) tačka (c) Zakona. 2. Ukupan godišnji prihod učesnika predmetne 4. Analiza relevantnog tržišta predmetne koncentracije koncentracije Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4., 5. i 6. U smislu odredbe člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, obaveza Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište određenih prijave namjere koncentracije privrednih subjekata postoji ako proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti na ostvareni ukupni godišnji prihod učesnika koncentracije, određenom geografskom tržištu. ostvaren prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznosi Relevantno tržište proizvoda u predmetnoj koncentraciji čini preko 100.000.000,00 KM, po završnom računu u godini koja je tržište prodaje računara i druge opreme za obradu podataka. prethodila predmetnoj koncentraciji i ako je najmanje jedan od Budući da su učesnici koncentracije indirektno preko učesnika koncentracije registrovan na teritoriju Bosne i subsidijarnog privrednog subjekta prisutni na tržištu Bosne i Hercegovine. Hercegovine, relevantno geografsko tržište je područje cijele Ukupni ostvareni godišnji prihodi učesnika koncentracije na Bosne i Hercegovine. svjetskom nivou u 2006. godini iznose: Slijedom navedenog relevantno tržište predmetne Tabela 2. koncentracije je tržište prodaje računara i druge opreme za obradu podataka na cijelom području Bosne i Hercegovine. Rb. Naziv privrednog subjekta Ukupan prihod (KM) Tržišni udjeli učesnika koncentracije i glavnih konkurenata 1(..)** na relevanrnom tržištu, na dan 31. decembra 2006. godine, su: 01. Asseco Adria Tabela 3. 02. Asseco Poland (..)** 03. I4 - Invention Beograd (..)** Rb. Naziv privrednog subjekta Tržišno udjeli % 04. Pexim Beograd (..)** 01. Lanaco Banja Luka 12,0 05. Pexim Banja Luka (..)** 02. BBS Sarajevo 10,0 03. Logosoft Sarajevo 10,0 Izvor: Podaci iz Prijave Privredni subjekt Asseco Adria (osnovan dana 11.07.2007. 04. Ping Sarajevo 8,0 godine), privredni subjekt I4-Invention, (osnovan dana 05. IT Cimputers Gračanica 2,0 16.07.2007. godine) i privredni subjekt Pexim Banja Luka 1 (..)** podaci predstavljaju poslovnu tajnu 06. DNC Sarajevo 2,0 Delčeva 44, Republika Srbija od strane privrednog subjekta Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, 07. m-san grupa Sarajevo 2,0 Republika Poljska. 08. S&T Sarajevo 1,0 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar koncentracija. 09. Aneks Banja Luka 1,0 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom 10. Ostali 52,0 glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Ukupno 100,0 Bosne i Hercegovine. OBRAZLOŽENJE Izvor: Podaci iz Prijave Prema podacima o tržišnim udjelima učesnika koncentracije Konkurencijsko vijeće je zaprimilo, dana 27.12.2007. i njihovih konkurenata na relevantnom tržištu (Tabela 3.) postoji godine pod brojem 01-03-26-049-II/07, Prijavu namjere jaka konkurencija, budući da djeluje veliki broj privrednih koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava), u smislu člana 16. stav subjekata sa relativno malim tržišnim udjelom. Najveći tržišni (1) Zakona o konkurenciji, privrednog subjekta Asseco Adria udjel ima privredni subjekt Lamaco Banja Luka sa 12,0%, te S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poljska (u privredni subjekt BBS Sarajevo i privredni subjekt Logosoft daljnjem tekstu: Asseco Adria ili Podnosilac prijave) i Društva za Sarajevo sa 10,0% tržišnog udjela. trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Privredni subjekt Pexim Banja Luka ima neznatan tržišni Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: udjel u 2006. godini na relevantnom tržištu, budući da je osnovan Pexim Beograd), podnesenu po advokatu Branku Mariću, dana 28.11.2006. godine. Zajednička advokatska kancelarija, Mehmeda Spahe 26, 71000 Sarajevo (punomoć od 19.12.2007. godine broj 7402/2007 5. Ocjena predmetne koncentracije izdata od privrednog subjekta Asseco Adria). Konkurencijsko vijeće analizom podataka, u smislu kriterija Podnosilac prijave je dopunio Prijavu podneskom broj člana 17. Zakona (posebno strukture relevantnog tržišta, tržišnih 01-03-26-049-1-II/07 od dana 03.01.2008. godine i broj udjela učesnika koncentracije i konkurenata) je utvrdilo da 01-03-26-049-2-II/07 od dana 14.01.2008. godine. predmetna koncentracija ne sprječava, ograničava niti narušava Konkurencijsko vijeće uvidom u dostavljenu Prijavu tržišnu konkurenciju na relevanrnom tržištu prodaje računara i utvrdilo je istu nekompletnom, u smislu člana 30. Zakona o druge opreme za obradu podataka na cijelom području Bosne i konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon) i čl. 8., 9. i 10. Odluke o Hercegovine. načinu podnošenja prijave i kriterijumima za ocjenu Uzimajući u obzir sve iznesene činjenice i podatke koji su koncentracija privrednih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj predhodili donošenju odluke, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo 95/06), te u skladu sa članom 31. Zakona zatražilo dopunu iste predmetnu koncentraciju dopuštenom, u smislu člana 18. stav (2) (akt broj 01-03-26-049-3-II/07 od dana 08.02.2008. godine i tačka a) Zakona, kao što je odlučeno u dispozitivu ovog Rješenja. dopisom broj 01-03-26-049-8-II/07 od dana 21.03.2008. 6. Administrativna taksa godine). Podnosilac Prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. Podnosilac prijave u skladu sa zahtjevima Konkurencijskog stav (1) tarifni broj 107. tačka d) 1) Odluke o administrativnim vijeća je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom taksama u vezi s procesnim radnjama pred Konkurencijskim (podnesak broj 01-03-26-049-4-II/07 od dana 14.02.2008. vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06) je dužan platiti godine; 01-03-26-049-5-II/07 od dana 06.03.2008. godine; broj administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 2.500,00 KM u 01-03-26-049-6-II/07 od dana 07.03.2008. godine; broj korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine. 01-03-26-049-7-II/07 od dana 20.03.2008. godine i broj 01-03-26-049-9-II/07 dana 04.04.2008. godine). 7. Pouka o pravnom lijeku Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijsko vijeće je Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljena žalba. utvrdilo Prijavu kompletnom i izdalo Potvrdu o prijemu Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav (3) Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, Zakona, dana 09.04.2008. godine broj 01-03-26-049-11-II/07. odnosno objave ovoga Rješenja. Podnosilac prijave je naveo, u smislu člana 30. stav (2) Broj 01-03-26-049-13-II/07 Zakona, da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Komisiji za 13. maja 2008. godine Predsjednik zaštitu konkurencije Republike Srbije i Antimonoploskoj Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. komisiji Republike Crne Gore. Komisija za zaštitu konkurencije Republike Srbije je odobrila ovu koncentraciju (Rješenje broj 6/0-02-518/07-3 od 11.12.2007. godine). Konkurencijsko vijeće u postupku ocjene predmetne Na osnovu članka 25. stavka (1) točka e), članka 42. stavka koncentracije je utvrdilo slijedeće činjenice: (1) točka d) i članka 43. stavka(2), a u skladu s čl. 12., 14., 16., 17. Prijava je podnesena u predviđenom vremenskom roku, u i 18. Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i smislu člana 16. stav (1) Zakona. 76/07), a po Prijavi namjere koncentracije privrednog subjekta 1. Učesnici koncentracije Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poljska, i Društva za trgovinu, konsalting i Učesnici koncentracije su privredni subjekt Asseco Adria informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poljska, i 44, Republika Srbija, podnesenoj po advokatu Branku Mariću, privredni subjekt Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Zajednička advokatska kancelarija, Mehmeda Spahe 26, 71000 Republika Srbija. Sarajevo, zaprimljenoj dana 27.12.2007. godine pod brojem 1.1. Privredni subjekt Asseco Adria S.A. 01-03-26-049-II/07, Konkurencijsko vijeće, na 66. sjednici Privredni subjekt Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, održanoj 13. svibnja 2008. godine, je donijelo 35-307 Rzeszow, Republika Poljska je osnovan i upisan u Državni sudski registar - Okružni sud u Varšavi (matični broj RJEŠENJE1 180248803), dana 11.07.2007. godine pod brojem 0000284571. 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija na tržištu prodaje Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta računara i druge opreme za obradu podataka na cijelom Asseco Adria su proizvodnja računara i ostalih uređaja za području Bosne i Hercegovine, koja će nastati kupovinom prijenos podataka i transformaciju informacija, konsalting u većine dionica u Društvu za trgovinu, konsalting i oblasti računarske opreme, programiranje i razvoj informacionih informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce tehnologija. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Privredni subjekt Asseco Poland S.A, Armii Krajonjej 80, tions d.o.o. Banja Luka, Kralja Alfonsa XIII 14/1, 78000 Banja 35-307 Rzeszow, Republika Poljska (u daljnjem tekstu: Asseco Luka (u daljnjem tekstu: Pexim Banja Luka). Poland), je osnovan i upisan u Državni sudski registar - Okružni Privredni subjekt Pexim Banja Luka je osnovan i upisan u sud u Varšavi (matični broj 0103334578), dana 20.08.2001. sudski registar kod Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem godine pod brojem 0000033391. Privredni subjekt Asseco Po- 1-15758-00 dana 28.11.2006. godine. land posjeduje 93,0% vlasničkog udjela u privrednom subjektu Osnovna djelatnost privrednog subjekta Pexim Banja Luka Asseco Adria. je trgovina na veliko računarima i oprememom za obradu Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta Asseco podataka, izrada kompjuterskih programa te usluge izrade Poland je proizvodnja računara i ostalih uređaja za prijenos softnjerskih rješenja. podataka, prodaja (isključivo trgovina na veliko) računara i druge opreme za obradu podataka, programiranje i razvoj 2. Ukupan godišnji prihod učesnika predmetne informacionih tehnologija. koncentracije Prema podacima iz Prijave privredni subjekat Asseco Adria U smislu odredbe člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, obaveza nema povezanih privrednih subjekata niti je direktni ili indirektni prijave namjere koncentracije privrednih subjekata postoji ako vlasnik dionica (10,0% i više) bilo kojeg privrednog subjekta u ostvareni ukupni godišnji prihod učesnika koncentracije, Bosni i Hercegovini. ostvaren prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznosi preko 100.000.000,00 KM, po završnom računu u godini koja je 1.2. Društvo za trgovinu, konsalting i informacioni prethodila predmetnoj koncentraciji i ako je najmanje jedan od inžinjering Pexim d.o.o. Beograd učesnika koncentracije registrovan na teritoriju Bosne i Društvo za trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering Hercegovine. Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija, Ukupni ostvareni godišnji prihodi učesnika koncentracije na osnovano je dana 20.03.1990. godine i upisano u sudski registar svjetskom nivou u 2006. godini iznose: privrednih subjekata Trgovačkog suda u Beogradu pod brojem Tabela 2. 1-8201-00 (matični broj 07432461) i pod brojem BD 14724 u registru Agencije za privredne registre Republike Srbije, sa Rb. Naziv privrednog subjekta Ukupan prihod (KM) kapitalom na dan 04.10.2006. godine od (..)**1 KM , (..)** 2(..)** EUR). 01. Asseco Adria Fizičko lice Mihail Petreski, državljanim Republike 02. Asseco Poland (..)** Makedonije (..)**, vlasnik je 84,0% dionica privrednog subjekta 03. I4 - Invention Beograd (..)** Pexim Beograd, dok je privredni subjekt I4-Invention vlasnik 16,0% dionica. 04. Pexim Beograd (..)** Privredni subjekat I4-Invention d.o.o. Beograd, Bulevar 05. Pexim Banja Luka (..)** Avnoj-a 83, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: I4-Invention), je osnovan i upisan u registar privrednih subjekata Agencije za Izvor: Podaci iz Prijave privredne registre Republike Srbije pod brojem Privredni subjekt Asseco Adria (osnovan dana 11.07.2007. BD.N.56315/2007 dana 16.07.2007. godine (matični broj godine), privredni subjekt I4-Invention, (osnovan dana 20309598) sa kapitalom od (..)** KM odnosno (..)** EUR na 16.07.2007. godine) i privredni subjekt Pexim Banja Luka dan 12.09.2007. godine. (osnovan 28.11.2006. godine) nemaju ostvaren prihod za 2006. Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjeta I4-In- godinu. vention su konsalting i menadžment poslovi. Prema podacima iz Ukupan zajednički godišnji prihod privrednih subjekata Prijave privredni subjekat I4-Invention nema povezanih učesnika predmetne koncentracije (Tabela 2.) iznosi preko privrednih subjekata niti je direktni ili indirektni vlasnik dionica 100.000.000,00 KM odnosno privredni subjekt Asseco Poland (10,0% i više) bilo kojeg privrednog subjekta u Bosni i Poljska je ostvario (..)**KM dok je privredni subjekt Pexim Hercegovini. Beograd ostvario (..)**KM, po završnom računu u godini koja je Osnovna djelatnost privrednog subjekta Pexim Beograd je predhodila predmetnoj koncentraciji. proizvodnja i prodaja (isključivo trgovina na veliko) računara i Ukupan godišnji prihod učesnika koncentracije (Tabela 1.) druge opreme za obradu podataka. predstavlja prihod (bez poreza na dodanu vrijednost i drugih Privredni subjekt Pexim Beograd ima većinske vlasničke poreza) koji se direktno odnosi na učesnike koncentracije, na udjele u sljedećim privrednim subjektima: svjetskom i na tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu člana 8. tačka h) predmetne Odluke. Tabela 1. Na osnovu navedenih podataka privredni subjekti učesnici Rb. Naziv privrednog mjesto/država Vlasnički udio koncentracije su obavezni podnijeti Prijavu budući da su ispunili, subjekta % u smislu člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, uslov zajedničkog ukupnog godišnjeg prihoda (Tabela 2.) i da najmanje jedan 01. EMS Beograd-Republika Srbija (..)** privredni subjekt učesnik koncentracije je registrovan na 02. CMC Kragujevac-Republika Srbija (..)** teritoriji Bosne i Hercegovine. 03. Pexim Banja Luka Banja Luka-Bosna i (..)** 3. Pravni osnov i oblik koncentracije Hercegovina Pravni osnov predmetne koncentracije je Ugovor o kupoprodaji udjela (u daljnjem tekstu: Ugovor) za prodaju i 04. Pexim Doel Skopje-Republika Makedonija (..)** kupovinu 60,0% dioničkog kapitala u Društvu za trgovinu, 05. E-Mon Podgorica-Republika Crna Gora (..)** konsalting i informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, zaključen dana 18.12.2007. godine između g. 06. Pexim Solutions Sofija-Republika Bugarska (..)** Mihaila Petreskog (u svojstvu prodavca), privrednog društva I4 Izvor: Podaci iz Prijave Invention d.o.o. Beograd (u svojstvu prodavca), privrednog subjekta Asseco Adria S.A. (u svojstvu kupca) i privrednog 1.2.1. Povezani privredni subjekti učesnika koncentracije u subjekta Assecco Poland S.A. (u svojstvu garanta). Bosni i Hercegovini Ovim Ugovorom privredni subjekat Asseco Adria kupuje Privredni subjekat Pexim Beograd (Tabela 1) u Bosni i 60,0% udjela u privrednom subjektu Pexim d.o.o. Beograd i to Hercegovini je 100,0% vlasnik privrednog subjekta Pexim Solu- 5,0% udjela od privrednog subjekta I4-Invention d.o.o. Beograd, 1 (..)** podaci predstavljaju poslovnu tajnu 2 (..)** podaci predstavljaju poslovnu tajnu a 55,0% udjela od g. Mihaila Petreskog, te postaje većinski 6. Administrativna taksa vlasnik i stiče kontrolu nad privrednom subjektom Pexim Podnosilac Prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. Beograd. stav (1) tarifni broj 107. tačka d) 1) Odluke o administrativnim Predmetnim Ugovorom privredni subjekt I4 Invention taksama u vezi s procesnim radnjama pred Konkurencijskim zadržava 11,0% vlasničkog udjela u privrednom subjektu Pexim vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06) je dužan platiti Beograd, dok g. Mihail Petreski zadržava vlasnički udio od administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 2.500,00 KM u 29,0%. korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine. Pravni oblik predmetne koncentracije je sticanje kontrole jednog privrednog subjekta (Asseco Adria) nad drugim (Pexim 7. Pouka o pravnom lijeku Beograd), kupovinom većine dionica, u skladu sa članom 12. Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljena žalba. stav (1) tačka (c) Zakona. Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, 4. Analiza relevantnog tržišta predmetne koncentracije odnosno objave ovoga Rješenja. Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4., 5. i 6. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište određenih Broj 01-03-26-049-13-II/07 proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti na 13. svibnja 2008. godine Predsjednik određenom geografskom tržištu. Sarajevo Ibrica Lakišić, v. r. Relevantno tržište proizvoda u predmetnoj koncentraciji čini tržište prodaje računara i druge opreme za obradu podataka. Budući da su učesnici koncentracije indirektno preko Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka subsidijarnog privrednog subjekta prisutni na tržištu Bosne i d) i člana 43. stav (2), a u skladu sa čl. 12., 14., 16., 17. i 18. Zakona Hercegovine, relevantno geografsko tržište je područje cijele o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a Bosne i Hercegovine. po Prijavi namjere koncentracije privrednog subjekta Asseco Slijedom navedenog relevantno tržište predmetne koncentracije je tržište prodaje računara i druge opreme za Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika obradu podataka na cijelom području Bosne i Hercegovine. Poqska, i Društva za trgovinu, konsalting i informacioni Tržišni udjeli učesnika koncentracije i glavnih konkurenata inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika na relevanrnom tržištu, na dan 31. decembra 2006. godine, su: Srbija, podnesenoj po advokatu Branku Mariću, Zajednička advokatska kancelarija, Mehmeda Spahe 26, 71000 Sarajevo, Tabela 3. zaprimljenoj dana 27.12.2007. godine pod brojem Rb. Naziv privrednog subjekta Tržišno udjeli % 01-03-26-049-II/07, Konkurencijski savjet, na 66. sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, je donio 01. Lanaco Banja Luka 12,0 02. BBS Sarajevo 10,0 RJEŠEWE1 03. Logosoft Sarajevo 10,0 1. Ocjenjuje se dopuštenom koncentracija na tržištu prodaje računara i druge opreme za obradu podataka na cijelom 04. Ping Sarajevo 8,0 području Bosne i Hercegovine, koja će nastati kupovinom 05. IT Cimputers Gračanica 2,0 većine dionica u Društvu za trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce 06. DNC Sarajevo 2,0 Delčeva 44, Republika Srbija od strane privrednog 07. m-san grupa Sarajevo 2,0 subjekta Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poqska. 08. S&T Sarajevo 1,0 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar 09. Aneks Banja Luka 1,0 koncentracija. 10. Ostali 52,0 3. Ovo Rješenje je konačno i biće objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasnicima entiteta i Brčko Ukupno 100,0 Distrikta Bosne i Hercegovine. Izvor: Podaci iz Prijave OBRAZLOŽEWE Prema podacima o tržišnim udjelima učesnika koncentracije Konkurencijski savjet je zaprimio, dana 27.12.2007. godine i njihovih konkurenata na relevantnom tržištu (Tabela 3.) postoji pod brojem 01-03-26-049-II/07, Prijavu namjere koncentracije (u jaka konkurencija, budući da djeluje veliki broj privrednih daqnjem tekstu: Prijava), u smislu člana 16. stav (1) Zakona o subjekata sa relativno malim tržišnim udjelom. Najveći tržišni konkurenciji, privrednog subjekta Asseco Adria S.A., Armii udjel ima privredni subjekt Lamaco Banja Luka sa 12,0%, te privredni subjekt BBS Sarajevo i privredni subjekt Logosoft Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika Poqska (u daqnjem Sarajevo sa 10,0% tržišnog udjela. tekstu: Asseco Adria ili Podnosilac prijave) i Društva za Privredni subjekt Pexim Banja Luka ima neznatan tržišni trgovinu, konsalting i informacioni inžinjering Pexim udio u 2006. godini na mjerodavnom tržištu, budući da je d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija (u daqnjem osnovan dana 28.11.2006. godine. tekstu: Pexim Beograd), podnesenu po advokatu Branku Mariću, 5. Ocjena predmetne koncentracije Zajednička advokatska kancelarija, Mehmeda Spahe 26, 71000 Sarajevo (punomoć od 19.12.2007. godine broj 7402/2007 izdata od Konkurencijsko vijeće analizom podataka, u smislu kriterija člana 17. Zakona (posebno strukture relevantnog tržišta, tržišnih privrednog subjekta Asseco Adria). udjela učesnika koncentracije i konkurenata) je utvrdilo da Podnosilac prijave je dopunio Prijavu podneskom broj predmetna koncentracija ne sprječava, ograničava niti narušava 01-03-26-049-1-II/07 od dana 03.01.2008. godine i broj tržišnu konkurenciju na relevanrnom tržištu prodaje računara i 01-03-26-049-2-II/07 od dana 14.01.2008. godine. druge opreme za obradu podataka na cijelom području Bosne i Konkurencijski savjet uvidom u dostavljenu Prijavu Hercegovine. utvrdio je da je ista nekompletna, u smislu člana 30. Zakona o Uzimajući u obzir sve iznesene činjenice i podatke koji su konkurenciji (u daqnjem tekstu: Zakon) i čl. 8., 9. i 10. Odluke o predhodili donošenju odluke, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo načinu podnošewa prijave i kriterijumima za ocjenu predmetnu koncentraciju dopuštenom, u smislu člana 18. stav (2) koncentracija privrednih subjekata ("Službeni glasnik tačka a) Zakona, kao što je odlučeno u dispozitivu ovog Rješenja. BiH", broj 95/06), te u skladu sa članom 31. Zakona zatražio 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. dopunu iste (akt broj 01-03-26-049-3-II/07 od dana 08.02.2008. Fizičko lice Mihail Petreski, državljanim Republike godine i dopisom broj 01-03-26-049-8-II/07 od dana 21.03.2008. Makedonije (JMBG (..)**, vlasnik je 84,0% dionica privrednog godine). subjekta Pexim Beograd, dok je privredni subjekt I4-Invention Podnosilac prijave u skladu sa zahtjevima vlasnik 16,0% dionica. Konkurencijskog savjeta je dopunio Prijavu nedostajućom Privredni subjekt I4-Invention d.o.o. Beograd, Bulevar dokumentacijom (podnesak broj 01-03-26-049-4-II/07 od dana Avnoj-a 83, Republika Srbija (u daqnjem tekstu: I4-Invention), 14.02.2008. godine; 01-03-26-049-5-II/07 od dana 06.03.2008. je osnovan i upisan u registar privrednih subjekata Agencije za godine; broj 01-03-26-049-6-II/07 od dana 07.03.2008. godine; broj privredne registre Republike Srbije pod brojem 01-03-26-049-7-II/07 od dana 20.03.2008. godine i broj BD.N.56315/2007 dana 16.07.2007. godine (matični broj 20309598) sa kapitalom od (..)** KM, (..)** EUR) na dan 01-03-26-049-9-II/07 dana 04.04.2008. godine). 12.09.2007. godine. Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijski savjet je utvrdio da je Prijava kompletna i izdao Potvrdu o prijemu Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjeta kompletne i uredne Prijave, u skladu sa članom 30. stav (3) I4-Invention su konsalting i menaxment poslovi. Prema Zakona, dana 09.04.2008. godine broj 01-03-26-049-11-II/07. podacima iz Prijave privredni subjekt I4-Invention nema Podnosilac prijave je naveo, u smislu člana 30. stav (2) povezanih privrednih subjekata niti je direktni ili Zakona, da je podnio zahtjev za ocjenu koncentracije Komisiji indirektni vlasnik dionica (10,0% i više) bilo kojeg za zaštitu konkurencije Republike Srbije i Antimonoploskoj privrednog subjekta u Bosni i Hercegovini. komisiji Republike Crne Gore. Komisija za zaštitu Osnovna djelatnost privrednog subjekta Pexim Beograd je konkurencije Republike Srbije je odobrila ovu koncentraciju proizvodwa i prodaja (iskqučivo trgovina na veliko) (Rješenje broj 6/0-02-518/07-3 od 11.12.2007. godine). računara i druge opreme za obradu podataka. Konkurencijski savjet u postupku ocjene predmetne Privredni subjekt Pexim Beograd ima većinsko vlasničko koncentracije je utvrdio sljedeće činjenice: učešće u sljedećim privrednim subjektima: Prijava je podnesena u predviđenom vremenskom roku, u smislu člana 16. stav (1) Zakona. Tabela 1. 1. Učesnici koncentracije Rb. Naziv privrednog Mjesto/država Vlasničko učešće Učesnici koncentracije su privredni subjekt Asseco subjekta % Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 35-307 Rzeszow, Republika 01. EMS Beograd-Republika Srbija (..)** Poqska, i privredni subjekt Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika Srbija. 02. CMC Kragujevac-Republika Srbija (..)** 03. Pexim Bawa Luka Bawa Luka-Bosna i (..)** 1.1. Privredni subjekt Asseco Adria S.A. Hercegovina Privredni subjekt Asseco Adria S.A., Armii Krajonjej 80, 04. Pexim Doel Skopje-Republika (..)** 35-307 Rzeszow, Republika Poqska je osnovan i upisan u Makedonija Državni sudski registar - Okružni sud u Varšavi (matični broj 180248803), dana 11.07.2007. godine pod brojem 0000284571. 05. E-Mon Podgorica-Republika Crna (..)** Osnovne registrovane djelatnosti privrednog subjekta Gora Asseco Adria su proizvodwa računara i ostalih uređaja za 06. Pexim Solutions Sofija-Republika Bugarska (..)** prijenos podataka i transformaciju informacija, konsalting u oblasti računarske opreme, programiranje i razvoj Izvor: Podaci iz Prijave informacionih tehnologija. 1.2.1. Povezani privredni subjekti učesnika koncentracije u Privredni subjekt Asseco Poland S.A, Armii Krajonjej 80, Bosni i Hercegovini 35-307 Rzeszow, Republika Poqska (u daqnjem tekstu: Asseco Poland), je osnovan i upisan u Državni sudski registar - Privredni subjekt Pexim Beograd (Tabela 1) u Bosni i Okružni sud u Varšavi (matični broj 0103334578), dana Hercegovini je 100,0% vlasnik privrednog subjekta Pexim So- 20.08.2001. godine pod brojem 0000033391. Privredni subjekt lutions d.o.o. Bawa Luka, Kralja Alfonsa XIII 14/1, 78000 Bawa Asseco Poland posjeduje 93,0% vlasničkog učešća u Luka (u daqnjem tekstu: Pexim Bawa Luka). privrednom subjektu Asseco Adria. Privredni subjekt Pexim Bawa Luka je osnovan i upisan u Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta sudski registar kod Osnovnog suda u Bawa Luci pod brojem Asseco Poland je proizvodwa računara i ostalih uređaja za 1-15758-00 dana 28.11.2006. godine. prenos podataka, prodaja (iskqučivo trgovina na veliko) Osnovna djelatnost privrednog subjekta Pexim Bawa Luka računara i druge opreme za obradu podataka, programiranje i je trgovina na veliko računarima i oprememom za obradu razvoj informacionih tehnologija. podataka, izrada kompjuterskih programa te usluge izrade Prema podacima iz Prijave privredni subjekt Asseco softverskih rješewa. Adria nema povezanih privrednih subjekata niti je direktni ili indirektni vlasnik dionica (10,0% i više) bilo kojeg 2. Ukupan godišwi prihod učesnika predmetne koncentracije privrednog subjekta u Bosni i Hercegovini. U smislu odredbe člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, obaveza prijave namjere koncentracije privrednih subjekata postoji 1.2. Društvo za trgovinu, konsalting i informacioni ako ostvareni ukupni godišwi prihod učesnika inžinjering Pexim d.o.o. Beograd koncentracije, ostvaren prodajom roba i/ili usluga na Društvo za trgovinu, konsalting i informacioni svjetskom tržištu, iznosi preko 100.000.000,00 KM, po inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Goce Delčeva 44, Republika završnom računu u godini koja je prethodila predmetnoj Srbija, osnovano je dana 20.03.1990. godine i upisano u sudski koncentraciji i ako je najmanje jedan od učesnika registar privrednih subjekata Trgovačkog suda u Beogradu pod koncentracije registrovan na teritoriji Bosne i brojem 1-8201-00 (matični broj 07432461) i pod brojem BD 14724 Hercegovine. u registru Agencije za privredne registre Republike Srbije, Ukupni ostvareni godišwi prihodi učesnika sa kapitalom na dan 04.10.2006. godine od (..)**1 KM, (..)** EUR). koncentracije na svjetskom nivou u 2006. godini iznose: 1 (..)** podaci predstavljaju poslovnu tajnu Tabela 2. Budući da su učesnici koncentracije indirektno preko subsidijarnog privrednog subjekta prisutni na tržištu Bosne Rb. Naziv privrednog subjekta Ukupan prihod (KM) i Hercegovine, relevantno geografsko tržište je područje 01. Asseco Adria 1(..)** cijele Bosne i Hercegovine. Slijedom navedenog relevantno tržište predmetne 02. Asseco Poland (..)** koncentracije je tržište prodaje računara i druge opreme za 03. I4 - Invention Beograd (..)** obradu podataka na cijelom području Bosne i Hercegovine. Tržišna učešća učesnika koncentracije i glavnih 04. Pexim Beograd (..)** konkurenata na relevanrnom tržištu, na dan 31. decembra 05. (..)** 2006. godine, su: Pexim Bawa Luka Tabela3. Izvor: Podaci iz Prijave Privredni subjekt Asseco Adria (osnovan dana 11.07.2007. Rb. Naziv privrednog subjekta Tržišno učešće godine), privredni subjekt I4-Invention, (osnovan dana % 16.07.2007. godine) i privredni subjekt Pexim Bawa Luka 01. Lanaco Bawa Luka 12,0 (osnovan 28.11.2006. godine) nemaju ostvaren prihod za 2006. godinu. 02. BBS Sarajevo 10,0 Ukupan zajednički godišwi prihod privrednih subjekata 03. Logosoft Sarajevo 10,0 učesnika predmetne koncentracije (Tabela 2.) iznosi preko 100.000.000,00 KM odnosno privredni subjekt Asseco Poland 04. Ping Sarajevo 8,0 Poqska je ostvario (..)**KM dok je privredni subjekt Pexim 05. IT Cimputers Gračanica 2,0 Beograd ostvario (..)**KM, po završnom računu u godini koja je prethodila predmetnoj koncentraciji. 06. DNC Sarajevo 2,0 Ukupan godišwi prihod učesnika koncentracije (Tabela 07. m-san grupa Sarajevo 2,0 1.) predstavlja prihod (bez poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza) koji se direktno odnosi na učesnike koncentracije, na 08. S&T Sarajevo 1,0 svjetskom i na tržištu Bosne i Hercegovine, u smislu člana 8. 09. Aneks Bawa Luka 1,0 tačka h) predmetne Odluke. Na osnovu navedenih podataka privredni subjekti 10. Ostali 52,0 učesnici koncentracije su obavezni podnijeti Prijavu budući Ukupno 100,0 da su ispunili, u smislu člana 14. stav (1) tačka a) Zakona, uslov zajedničkog ukupnog godišnjeg prihoda (Tabela 2.) i da je Izvor: Podaci iz Prijave najmanje jedan privredni subjekt učesnik koncentracije Prema podacima o tržišnim učešćama učesnika registrovan na teritoriji Bosne i Hercegovine. koncentracije i wihovih konkurenata na relevantnom 3. Pravni osnov i oblik koncentracije tržištu (Tabela 3.) postoji jaka konkurencija, budući da djeluje veliki broj privrednih subjekata sa relativno malim Pravni osnov predmetne koncentracije je Ugovor o tržišnim učešćem. Najveće tržišno učešće ima privredni kupoprodaji učešća (u daqnjem tekstu: Ugovor) za prodaju i kupovinu 60,0% dioničkog kapitala u Društvu za trgovinu, subjekt Lamaco Bawa Luka sa 12,0%, te privredni subjekt BBS konsalting i informacioni inžinjering Pexim d.o.o. Beograd, Sarajevo i privredni subjekt Logosoft Sarajevo sa 10,0% Goce Delčeva 44, zakqučen dana 18.12.2007. godine između g. tržišnog učešća. Mihaila Petreskog (u svojstvu prodavca), privrednog društva Privredni subjekt Pexim Bawa Luka ima neznatno I4 Invention d.o.o. Beograd (u svojstvu prodavca), privrednog tržišno učešće u 2006. godini na relevantnom tržištu, subjekta Asseco Adria S.A. (u svojstvu kupca) i privrednog budući da je osnovan dana 28.11.2006. godine. subjekta Assecco Poland S.A. (u svojstvu garanta). 5. Ocjena predmetne koncentracije Ovim Ugovorom privredni subjekt Asseco Adria kupuje Konkurencijski savjet analizom podataka, u smislu 60,0% učešća u privrednom subjektu Pexim d.o.o. Beograd i to kriterija člana 17. Zakona (posebno strukture relevantnog 5,0% učešća od privrednog subjekta I4-Invention d.o.o. tržišta, tržišnih učešća učesnika koncentracije i Beograd, a 55,0% učešća od g. Mihaila Petreskog, te postaje konkurenata) je utvrdio da predmetna koncentracija ne većinski vlasnik i stiče kontrolu nad privrednom subjektom sprečava, ograničava niti narušava tržišnu konkurenciju na relevanrnom tržištu prodaje računara i druge opreme za Pexim Beograd. obradu podataka na cijelom području Bosne i Hercegovine. Predmetnim Ugovorom privredni subjekt I4 Invention Uzimajući u obzir sve iznesene činjenice i podatke koji su zadržava 11,0% vlasničkog učešća u privrednom subjektu prethodili donošenju odluke, Konkurencijski savjet je Pexim Beograd, dok g. Mihail Petreski zadržava vlasničko ocijenio predmetnu koncentraciju dopuštenom, u smislu člana učešće od 29,0%. 18. stav (2) tačka a) Zakona, kao što je odlučeno u dispozitivu Pravni oblik predmetne koncentracije je sticanje ovog Rješewa. kontrole jednog privrednog subjekta (Asseco Adria) nad drugim 6. Administrativna taksa (Pexim Beograd), kupovinom većine dionica, u skladu sa članom 12. stav (1) tačka (c) Zakona. Podnosilac Prijave na ovo Rješenje, u skladu sa članom 2. stav (1) tarifni broj 107. tačka d) 1) Odluke o 4. Analiza relevantnog tržišta predmetne koncentracije administrativnim taksama u vezi sa procesnim radwama pred Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4., 5. i Konkurencijskim savjetom ("Službeni glasnik BiH", broj 6. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište 30/06) je dužan platiti administrativnu taksu u ukupnom određenih proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja iznosu od 2.500,00 KM u korist Buxeta institucija Bosne i djelatnosti na određenom geografskom tržištu. Hercegovine. Relevantno tržište proizvoda u predmetnoj koncentraciji čini tržište prodaje računara i druge opreme 7. Pouka o pravnom lijeku za obradu podataka. Protiv ovoga Rješewa nije dozvoljena žalba. 1 (..)** podaci predstavljaju poslovnu tajnu Nezadovoqna strana može pokrenuti upravni spor pred (Rješenjem broj 071-0-REG-07-001756) dana 30. avgusta 2007. Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, godine, broj 1-16259-00 (matični broj 11026087), osnivač i odnosno objave ovoga Rješewa. 100,0% vlasnik Mirko Risovića, Grčka 7 (JMBG 1507950100002 broj lične karte: 04GCJ4185 MUP Republike Broj 01-03-26-049-13-II/07 Srpske, Banja Luke), sa kapitalom u iznosu od (..)*KM. 13. maja 2008. godine Predsjednik Ibrica Lakišić, s. r. Pretežna registrovana djelatnosti privrednog subjekta Sarajevo TROPIC maloprodaja je trgovina na malo i veliko robama široke potrošnje s pravom obavljanja vanjskotrgovinskog poslovanja. Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e) a u vezi sa članom 18. Ukupan prihod učesnika koncentracije stav (6) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07) i člana 18. Odluke o načinu podnošenja prijave i Ukupni prihodi privrednih subjekata (podaci iz Prijave) kriterijima za ocjenu koncentracija privrednih subjekata učesnika predmetne koncentracije, na dan 31. decembra 2006. ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06), na zahtjev podnosioca godine, iznose: Prijave podnesenog po advokatu Avdo Škaljiću, Skenderija 33/1, Tabela 1. 71000 Sarajevo, dana 07. aprila 2008. godine broj 01-06-26-032-42-II/07, a u vezi sa Prijavom namjere Svijet Bosna i Hercegovina koncentracije privrednog subjekta DELTA Maxi d.o.o. Takovska US$ EUR KM KM 49, 11000 Beograd, Republika Srbija, i privrednog subjekta TROPIC maloprodaja, promet robom široke potrošnje d.o.o. Hemslade Trading Limited (..)* - (..)* Banja Luka, Ivana Gorana Kovačića bb, 78000 Banja Luka, DELTA M Skupina - - - (..)* Bosna i Hercegovina, Konkurencijsko vijeće na 67. (šezdesetsedmoj) sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, je DELTA Maxi - (..)* (..)* (..)* donijelo TROPIC d.o.o - - - (..)* 1 RJEŠENJE Ukupni godišnji prihodi (Tabela 1.) privrednih subjekata 1. Smatra se dopuštenom koncentracija koja nastaje sticanjem učesnika koncentracije iznose preko 100.000.000,00 KM kontrole privrednog subjekta DELTA Maxi d.o.o., Takovska odnosno privredni subjekt DELTA Maxi je ostvario (..)*KM dok 49, 11000 Beograd, Republika Srbija nad privrednim privredni subjekt TROPIC maloprodaja nije ostvario ukupnan subjektom TROPIC maloprodaja, promet robom široke prihod (budući da je osnovan dana 30. avgusta 2007. godine), po potrošnje d.o.o. Banja Luka, Ivana Gorana Kovačića bb, završnom računu u godini koja je prethodila predmetnoj 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina, u smislu člana 18. koncentraciji. stav (6) Zakona o konkurenciji. Budući da je podnosilac Prijave, u smislu člana 14. stav (1) 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar tačka a) Zakona, ispunio uslov ostvarenog ukupnog prihoda te koncentracija. uslov da je najmanje jedan privredni subjekt učesnik 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom koncentracije registrovan na teritoriji Bosne i Hercegovine isti je obavezan podnijeti Prijavu. glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Pravni osnov i oblik predmetne koncentracije OBRAZLOŽENJE Podnosilac Prijave kao pravni osnov koncentracije je dostavio "Ugovor o prenosu udjela u privrednom društvu Topic Konkurencijsko vijeće je zaprimilo Prijavu namjere maloprodaja d.o.o. iz Banja Luke i istupanje osnivača Mirka koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava) privrednog subjekta Risovića", zaključen između Mirka Risovića, i privrednog DELTA Maxi d.o.o. Takovska 49, 11000 Beograd, Republika subjekta DELTA Maxi d.o.o. Beograd, zastupanog po direktoru Srbija (u daljnjem tekstu: podnosilac Prijave ili DELTA Maxi), Draganu Filipoviću, zaključen u Beogradu dana 17. septembra kojom privredni subjekt DELTA Maxi namjerava steći kontrolu 2007. godine. nad privrednim subjektom TROPIC maloprodaja promet robom Predmetnim Ugovorom utvrđen je prenos 100,0% široke potrošnje d.o.o., Ivana Gorana Kovačića bb, 78000 Banja vlasničkog udjela u privrednom subjektu TROPIC maloprodaja Luka (u daljnjem tekstu: TROPIC maloprodaja), podnesenu po osnivača Mirka Risovića na privredni subjekt DELTA Maxi, advokatu Avdo Škaljiću, Skenderija 33/1, 71000 Sarajevo, dana kupoprodajna cijena za prenos vlasničkog udjela u visini od 25. septembra 2007. godine pod brojem 01-06-26-032-II/07. 68.454.050,00 KM, te zaključivanje dugoročnih ugovori o Privredni subjekt DELTA Maxi zakupu/ podzakupu poslovnih prostora (na deset godina). Društvo za trgovinu i zastupanje DELTA Maxi d.o.o. Prema podnosiocu Prijave pravni oblik predmetne Beograd, Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija koncentracije je sticanje kontrole jednog privrednog subjekta (evidentirano u Agenciji za privredne registre Republike Srbije nad drugim, u smislu člana 12. stav (1) tačka b) pod 1) Zakona, u pod brojem BD 811), je registrovano u Trgovačkom sudu u ovom slučaju privredni subjekt DELTA Maxi stiče kontrolu nad Beogradu pod brojem 1-93425-00 (matični broj 17569171) dana privrednim subjektom TROPIC maloprodaja. 30. jula 2004. godine, sa osnivačkim kapitalom, na dan 31. Postupak po Prijavi namjere predmetne koncentracije decembra 2004. godine, od (..)*2 KM. Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta Uvidom u dostavljenu Prijavu Konkurencijsko vijeće DELTA Maxi je trgovina na malo u nespecijalizovanim utvrdilo je da ista nije kompletna, u smislu člana 30. Zakona, i čl. prodavnicama, pretežno hrane, pića i duhana. 8. i 10. Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za Privredni subjekt Hemslade Trading Limited, Avenxe Court ocjenu koncentracija privrednih subjekata ("Službeni glasnik 41, Nikozija, Republika Kipar (u daljnjem tekstu: Hemslade BiH", broj 95/06) te je u skladu s članom 31. Zakona o Trading Limited), registarski matični broj N 43226 Republika konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon) zatražilo dopunu Kipar, je osnivač i (..)*% vlasnik privrednog subjekta DELTA Prijave. Maxi. Podnosilac Prijave, u skladu sa zahtjevima Konkurencijskog vijeća je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom. Privredni subjekt TROPIC maloprodaja Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijsko vijeće je Privredni subjekt TROPIC maloprodaja, promet robom utvrdilo da je Prijava kompletna i izdalo Potvrdu o prijemu široke potrošnje d.o.o. Banja Luka, Ivana Gorana Kovačića bb, kompletne i uredne Prijave, broj 01 06-26-032-12-II/07 dana 17. 78000 Banja Luka, je registrovan u Osnovnom sudu Banja Luka decembra 2007. godine, u skladu s članom 30. stav (3) Zakona. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 2 (..)* podaci se smatraju poslovnom tajnom u smislu člana 38. Zakona o konkurenciji Na osnovu navedenih činjenica u Prijavi Konkurencijsko 3. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom vijeće nije moglo donijeti konačnu odluku o dopuštenosti glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta predmetne koncentracije bez dodatnih podataka i analiza te je Bosne i Hercegovine. donijelo Zaključak o pokretanju postupka, u smislu člana 32. Zakona, dana 27. decembra 2007. godine broj OBRAZLOŽENJE 01-06-26-032-14-II/07. Konkurencijsko vijeće je zaprimilo Prijavu namjere Konkurencijsko vijeće u predmetnom postupku je zatražilo, koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava) gospodarskog subjekta u smislu člana 33. stav (3) i člana 35. Zakona, od nadležnih DELTA Maxi d.o.o. Takovska 49, 11000 Beograd, Republika institucija Republike Srpske dodatne podatake i dokumentaciju, Srbija (u daljnjem tekstu: podnositelj Prijave ili DELTA Maxi), - Alternativne televizije d.o.o. Banja Luka, Vlade Republike kojom gospodarski subjekt DELTA Maxi namjerava steći Srpske i Osnovnog suda Banja Luka/Registar pravnih kontrolu nad gospodarskim subjektom TROPIC maloprodaja osoba/Služba za ovjeru isprava, u cilju provjere podataka promet robom široke potrošnje d.o.o., Ivana Gorana Kovačića dostavljenih uz Prijavu. bb, 78000 Banja Luka (u daljnjem tekstu: TROPIC Također, Konkurencijsko vijeće u predmetnom postupku od maloprodaja), podnesenu po odvjetniku Avdo Škaljiću, podnosioca Prijave je zatražilo dodatnu dokumentaciju koja se Skenderija 33/1, 71000 Sarajevo, dana 25. rujna 2007. godine odnosi na procjenu predmetne koncentracije u vezi sa članom 16. pod brojem 01-06-26-032-II/07. stav (1) i članom 30. stav (1) Zakona. Gospodarski subjekt DELTA Maxi Nakon provedenog postupka Konkurencijsko vijeće nije donijelo rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenost koncentracije na Društvo za trgovinu i zastupanje DELTA Maxi d.o.o. osnovu člana 18. Zakona, u vremenskom roku utvrđenom u članu Beograd, Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija 41. Zakona. (evidentirano u Agenciji za gospodarske registre Republike Budući da Konkurencijsko vijeće nije donijelo Rješenje u Srbije pod brojem BD 811), je registrirano u Trgovačkom sudu u vremenskom roku iz člana 41. Zakona, podnosilac Prijave Beogradu pod brojem 1-93425-00 (matični broj 17569171) dana privredni subjekt DELTA Maxi, putem advokata Avdo Škaljića, 30. srpnja 2004. godine, sa osnivačkim kapitalom, na dan 31. je podnio Konkurencijskom vijeću zahtjev za izdavanje prosinca 2004. godine, od (..)*2 KM. konačnog Rješena po predmetnoj Prijavi, dana 07. aprila 2008. Temeljna registrirana djelatnost gospodarskog subjekta godine broj 01-06-26-032-42-II/07, u smislu člana 18. Odluke o DELTA Maxi je trgovina na malo u nespecijaliziranim načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija prodavnicama, pretežno hrane, pića i duhana. privrednih subjekata. Gospodarski subjekt Hemslade Trading Limited, Avenxe Konkurencijsko vijeće, u skladu sa Zakonom i članom 18. Court 41, Nikozija, Republika Kipar (u daljnjem tekstu: Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu Hemslade Trading Limited), registarski matični broj N 43226 koncentracija privrednih subjekata, odlučilo kao u izreci ovoga Republika Kipar, je utemeljitelj i (..)*% vlasnik gospodarskog Rješenja. subjekta DELTA Maxi. Pouka o pravnom lijeku Gospodarski subjekt TROPIC maloprodaja Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljena žalba. Gospodarski subjekt TROPIC maloprodaja, promet robom Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred široke potrošnje d.o.o. Banja Luka, Ivana Gorana Kovačića bb, Sudom Bosne i Hercegovine u vremenskom roku od 30 dana od 78000 Banja Luka, je registriran u Osnovnom sudu Banja Luka dana prijema, odnosno objave ovoga Rješenja. (Rješenjem broj 071-0-REG-07-001756) dana 30. kolovoza Broj 01-06-26-032-43-II/07 2007. godine, broj 1-16259-00 (matični broj 11026087), osnivač 13. maja 2008. godine Predsjednik i 100,0% vlasnik Mirko Risovića, Grčka 7 (JMBG Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. 1507950100002 broj osobne iskaznice: 04GCJ4185 MUP Republike Srpske, Banja Luke), sa kapitalom u iznosu od (..)*KM. Pretežita registrirana djelatnosti gospodarskog subjekta Na temelju članka 25. stavka (1) točka e) a u svezi članka 18. TROPIC maloprodaja je trgovina na malo i veliko robama široke stavak (6) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. potrošnje s pravom obavljanja vanjskotrgovinskog poslovanja. 48/05 i 76/07) i članka 18. Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija gospodarskih subjekata Ukupan prihod sudionika koncentracije ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06), na zahtjev podnositelja Ukupni prihodi gospodarskih subjekata (podaci iz Prijave) Prijave podnesenog po odvjetniku Avdo Škaljiću, Skenderija sudionika predmetne koncentracije, na dan 31. prosinca 2006. 33/1, 71000 Sarajevo, dana 07. travnja 2008. godine broj godine, iznose: 01-06-26-032-42-II/07, a u svezi Prijave namjere koncentracije Tablica 1. gospodarskog subjekta DELTA Maxi d.o.o. Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija, i gospodarskog subjekta TROPIC Svijet Bosna i Hercegovina maloprodaja, promet robom široke potrošnje d.o.o. Banja Luka, Ivana Gorana Kovačića bb, 78000 Banja Luka, Bosna i US$ EUR KM KM Hercegovina, Konkurencijsko vijeće na 67. (šezdesetsedmoj) Hemslade Trading Limited (..)* - (..)* sjednici održanoj 13. svibnja 2008. godine, je donijelo DELTA M Skupina - - - (..)* RJEŠENJE1 DELTA Maxi - (..)* (..)* (..)* 1. Smatra se dopuštenom koncentracija koja nastaje stjecanjem TROPIC d.o.o - - - (..)* kontrole gospodarskog subjekta DELTA Maxi d.o.o., Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija nad Ukupni godišnji prihodi (Tablica 1.) gospodarskih subjekata gospodarskim subjektom TROPIC maloprodaja, promet sudionika koncentracije iznose preko 100.000.000,00 KM robom široke potrošnje d.o.o. Banja Luka, Ivana Gorana odnosno gospodarski subjekt DELTA Maxi je ostvario (..)*KM Kovačića bb, 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina, u dok gospodarski subjekt TROPIC maloprodaja nije ostvario smislu članka 18. stavak (6) Zakonao konkurenciji. ukupnan prihod (budući da je utemeljen dana 30. kolovoza 2007. 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar godine), po završnom računu u godini koja je prethodila koncentracija. predmetnoj koncentraciji. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 2 (..)* podaci se smatraju poslovnom tajnom u smislu članka 38. Zakona o konkurenciji Budući da je podnositelj Prijave, u smislu članka 14. stavak Konkurencijsko vijeće, sukladno Zakonu i članku 18. (1) točka a) Zakona, ispunio uvjet ostvarenog ukupnog prihoda te Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu uvjet da je najmanje jedan gospodarski subjekt sudionik koncentracija gospodarskih subjekata, odlučilo kao u izraci koncentracije registriran na teritoriju Bosne i Hercegovine isti je ovoga Rješenja. obvezan podnijeti Prijavu. Pouka o pravnom lijeku Pravni temelj i oblik predmetne koncentracije Protiv ovoga Rješenja nije dozvoljen priziv. Podnositelj Prijave kao pravni temelj koncentracije je Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred dostavio "Ugovor o prijenosu udjela u gospodarskom društvu Sudom Bosne i Hercegovine u vremenskom roku od 30 dana od Topic maloprodaja d.o.o. iz Banja Luke i istupanje osnivača dana primitka, odnosno objave ovoga Rješenja. Mirka Risovića", zaključen između Mirka Risovića, i gospodarskog subjekta DELTA Maxi d.o.o. Beograd, zastupanog Broj 01-06-26-032-43-II/07 po direktoru Draganu Filipoviću, zaključen u Beogradu dana 17. 13. svibnja 2008. godine Predsjednik rujna 2007. godine. Sarajevo Ibrica Lakišić, v. r. Predmetnim Ugovorom utvrđen je prijenos 100,0% vlasničkog udjela u gospodarskom subjektu TROPIC maloprodaja osnivača Mirka Risovića na gospodarski subjekt DELTA Maxi, kupoprodajna cijena za prijenos vlasničkog udjela Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e) a u vezi sa članom 18. u visini od 68.454.050,00 KM, te zaključivanje dugoročnih stav (6) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. ugovori o zakupu/ podzakupu poslovnih prostora (na deset 48/05 i 76/07) i člana 18. Odluke o načinu podnošewa prijave i godina). kriterijima za ocjenu koncentracija privrednih subjekata Prema podnositelju Prijave pravni oblik predmetne ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06), na zahtjev podnosioca koncentracije je stjecanje kontrole jednog gospodarskog Prijave podnesenog po advokatu Avdo Škaqiću, Skenderija subjekta nad drugim, u smislu članka 12. stavak (1) točka b) pod 33/1, 71000 Sarajevo, dana 07. aprila 2008. godine broj 1) Zakona, u ovom slučaju gospodarski subjekt DELTA Maxi 01-06-26-032-42-II/07, a u vezi sa Prijavom namjere stjeće kontrolu nad gospodarskim subjektom TROPIC koncentracije privrednog subjekta DELTA Maxi d.o.o. maloprodaja. Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija, i privrednog Postupak po Prijavi namjere predmetne koncentracije subjekta TROPIC maloprodaja, promet robom široke Uvidom u dostavljenu Prijavu Konkurencijsko vijeće potrošnje d.o.o. Bawa Luka, Ivana Gorana Kovačića bb, 78000 utvrdilo je da ista nije kompletna, u smislu članka 30. Zakona, i Bawa Luka, Bosna i Hercegovina, Konkurencijski savjet na 67. čl. 8. i 10. Odluke o načinu podnošenja prijave i kriterijima za (šezdesetsedmoj) sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, je ocjenu koncentracija gospodarskih subjekata ("Službeni glasnik donio BiH", broj 95/06) te je sukladno članku 31. Zakona o konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon) zatražilo dopunu RJEŠEWE1 Prijave. 1. Smatra se dopuštenom koncentracija koja nastaje Podnositelj Prijave, sukladno zahtjevima Konkurencijskog sticanjem kontrole privrednog subjekta DELTA Maxi vijeća je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom. d.o.o., Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija nad Primitkom tražene dokumentacije Konkurencijsko vijeće je privrednim subjektom TROPIC maloprodaja, promet robom utvrdilo Prijavu kompletnom i izdalo Potvrdu o prijemu široke potrošnje d.o.o. Bawa Luka, Ivana Gorana kompletne i uredne Prijave, broj 01 06-26-032-12-II/07 dana 17. Kovačića bb, 78000 Bawa Luka, Bosna i Hercegovina, u prosinca 2007. godine, sukladno članku 30. stavak (3) Zakona. smislu člana 18. stav (6) Zakona o konkurenciji. Na temelju navedenih činjenica u Prijavi Konkurencijsko vijeće nije moglo donijeti konačnu odluku o dopuštenosti 2. Ovo Rješenje o koncentraciji se upisuje u Registar predmetne koncentracije bez dodatnih podataka i analiza te je koncentracija. donijelo Zaključak o pokretanju postupka, u smislu članka 32. 3. Ovo Rješenje je konačno i biće objavljeno u "Službenom Zakona, dana 27. prosinca 2007. godine broj glasniku BiH", službenim glasinicima entiteta i Brčko 01-06-26-032-14-II/07. Distrikta Bosne i Hercegovine. Konkurencijsko vijeće u predmetnom postupku je zatražilo, u smislu članka 33. stavak (3) i članka 35. Zakona, od nadležnih OBRAZLOŽEWE institucija Republike Srpske dodatne podatake i dokumentaciju, Konkurencijski savjet je zaprimio Prijavu namjere - Alternativne televizije d.o.o. Banja Luka, Vlade Republike koncentracije (u daqnjem tekstu: Prijava) privrednog subjekta Srpske i Osnovnog suda Banja Luka/Registar pravnih DELTA Maxi d.o.o. Takovska 49, 11000 Beograd, Republika osoba/Služba za ovjeru isprava, u cilju provjere podataka Srbija (u daqnjem tekstu: podnosilac Prijave ili DELTA dostavljenih uz Prijavu. Maxi), kojom privredni subjekt DELTA Maxi namjerava steći Također, Konkurencijsko vijeće u predmetnom postupku od podnositelja Prijave je zatražilo dodatnu dokumentaciju koja se kontrolu nad privrednim subjektom TROPIC maloprodaja odnosi na procjenu predmetne koncentracije u svezi članka 16. promet robom široke potrošnje d.o.o., Ivana Gorana stavak (1) i članka 30. stavak (1) Zakona. Kovačića bb, 78000 Bawa Luka (u daqnjem tekstu: TROPIC Nakon provedenog postupka Konkurencijsko vijeće nije maloprodaja), podnesenu po advokatu Avdo Škaqiću, donijelo rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenost koncentracije na Skenderija 33/1, 71000 Sarajevo, dana 25. septembra 2007. godine temelju članka 18. Zakona, u vremenskom roku utvrđenom u pod brojem 01-06-26-032-II/07. članku 41. Zakona. Budući da Konkurencijsko vijeće nije donijelo Rješenje u Privredni subjekt DELTA Maxi vremenskom roku iz članka 41. Zakona, podnositelj Prijave Društvo za trgovinu i zastupanje DELTA Maxi d.o.o. gospodarski subjekt DELTA Maxi, putem odvjetnika Avdo Beograd, Takovska 49, 11000 Beograd, Republika Srbija Škaljića, je podnio Konkurencijskom vijeću zahtjev za izdavanje (evidentirano u Agenciji za privredne registre Republike konačnog Rješena po predmetnoj Prijavi, dana 07. travnja 2008. Srbije pod brojem BD 811), je registrovano u Trgovačkom sudu u godine broj 01-06-26-032-42-II/07, u smislu članka 18. Odluke o Beogradu pod brojem 1-93425-00 (matični broj 17569171) dana 30. načinu podnošenja prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija jula 2004. godine, sa osnivačkim kapitalom, na dan 31. decembra gospodarskih subjekata. 2004. godine, od (..)*2 KM. 1 Rješenje je objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 2 (..)* podaci se smatraju poslovnom tajnom u smislu člana 38. Zakona o konkurenciji Osnovna registrovana djelatnost privrednog subjekta Postupak po Prijavi namjere predmetne koncentracije DELTA Maxi je trgovina na malo u nespecijalizovanim Uvidom u dostavljenu Prijavu Konkurencijski savjet utvrdio prodavnicama, pretežno hrane, pića i duhana. je da ista nije kompletna, u smislu člana 30. Zakona, i čl. 8. i 10. Privredni subjekt Hemslade Trading Limited, Avenxe Odluke o načinu podnošewa prijave i kriterijima za ocjenu Court 41, Nikozija, Republika Kipar (u daqnjem tekstu: koncentracija privrednih subjekata ("Službeni glasnik BiH", broj 95/06) te je u skladu sa članom 31. Zakona o konkurenciji (u Hemslade Trading Limited), registarski matični broj N 43226 daqnjem tekstu: Zakon) zatražio dopunu Prijave. Republika Kipar, je osnivač i (..)*% vlasnik privrednog Podnosilac Prijave, u skladu sa zahtjevima Konkurencij- subjekta DELTA Maxi. skog savjeta je dopunio Prijavu nedostajućom dokumentacijom. Privredni subjekt TROPIC maloprodaja Prijemom tražene dokumentacije Konkurencijski savjet je utvrdio da je Prijava kompletna i izdao Potvrdu o prijemu Privredni subjekt TROPIC maloprodaja, promet robom kompletne i uredne Prijave, broj 01 06-26-032-12-II/07 dana 17. široke potrošnje d.o.o. Bawa Luka, Ivana Gorana Kovačića decembra 2007. godine, u skladu sa članom 30. stav (3) Zakona. bb, 78000 Bawa Luka, je registrovan u Osnovnom sudu Bawa Luka Na osnovu navedenih činjenica u Prijavi Konkurencijski (Rješenjem broj 071-0-REG-07-001756) dana 30. avgusta 2007. savjet nije mogao donijeti konačnu odluku o dopuštenosti godine, broj 1-16259-00 (matični broj 11026087), osnivač i predmetne koncentracije bez dodatnih podataka i analiza te je 100,0% vlasnik Mirko Risovića, Grčka 7 (JMBG 1507950100002 donio Zakqučak o pokretanju postupka, u smislu člana 32. broj lične karte: 04GCJ4185 MUP Republike Srpske, Bawa Zakona, dana 27. decembra 2007. godine broj 01-06-26-032-14-II/07. Luke), sa kapitalom u iznosu od (..)*KM. Konkurencijski savjet u predmetnom postupku je zatražio, Pretežna registrovana djelatnost privrednog subjekta u smislu člana 33. stav (3) i člana 35. Zakona, od nadležnih TROPIC maloprodaja je trgovina na malo i veliko robama institucija Republike Srpske dodatne podatake i široke potrošnje sa pravom obavljanja vawskotrgovinskog dokumentaciju, - Alternativne televizije d.o.o. Bawa Luka, poslovawa. Vlade Republike Srpske i Osnovnog suda Bawa Luka/Registar pravnih osoba/Služba za ovjeru isprava, u ciqu provjere Ukupan prihod učesnika koncentracije podataka dostavljenih uz Prijavu. Ukupni prihodi privrednih subjekata (podaci iz Prijave) Takođe, Konkurencijski savjet u predmetnom postupku od učesnika predmetne koncentracije, na dan 31. decembra 2006. podnosioca Prijave je zatražio dodatnu dokumentaciju koja se godine, iznose: odnosi na procjenu predmetne koncentracije u vezi sa članom Tabela 1. 16. stav (1) i članom 30. stav (1) Zakona. Nakon provedenog postupka Konkurencijski savjet nije Svijet Bosna i Hercegovina donio rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenost koncentracije na osnovu člana 18. Zakona, u vremenskom roku utvrđenom u US$ EUR KM KM članu 41. Zakona. Hemslade Trading Limited (..)* - (..)* Budući da Konkurencijski savjet nije donio Rješenje u vremenskom roku iz člana 41. Zakona, podnosilac Prijave DELTA M Skupina - - - (..)* privredni subjekt DELTA Maxi, putem advokata Avdo DELTA Maxi - (..)* (..)* (..)* Škaqića, je podnio Konkurencijskom savjetu zahtjev za izdavanje konačnog Rješena po predmetnoj Prijavi, dana 07. TROPIC d.o.o - - - (..)* aprila 2008. godine broj 01-06-26-032-42-II/07, u smislu člana 18. Odluke o načinu podnošewa prijave i kriterijima za ocjenu Ukupni godišwi prihodi (Tabela 1.) privrednih subjekata koncentracija privrednih subjekata. učesnika koncentracije iznose preko 100.000.000,00 KM Konkurencijski savjet, u skladu sa Zakonom i članom 18. odnosno privredni subjekt DELTA Maxi je ostvario (..)*KM Odluke o načinu podnošewa prijave i kriterijima za ocjenu dok privredni subjekt TROPIC maloprodaja nije ostvario koncentracija privrednih subjekata, odlučio kao u ukupnan prihod (budući da je osnovan dana 30. avgusta 2007. dispozitivu ovoga Rješewa. godine), po završnom računu u godini koja je prethodila Pouka o pravnom lijeku predmetnoj koncentraciji. Protiv ovoga Rješewa nije dozvoljena žalba. Budući da je podnosilac Prijave, u smislu člana 14. stav (1) Nezadovoqna strana može pokrenuti upravni spor pred tačka a) Zakona, ispunio uslov ostvarenog ukupnog prihoda te Sudom Bosne i Hercegovine u vremenskom roku od 30 dana od uslov da je najmanje jedan privredni subjekt učesnik dana prijema, odnosno objave ovoga Rješewa. koncentracije registrovan na teritoriji Bosne i Hercegovine isti je obavezan podnijeti Prijavu. Broj 01-06-26-032-43-II/07 13. maja 2008. godine Predsjednik Pravni osnov i oblik predmetne koncentracije Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. Podnosilac Prijave kao pravni osnov koncentracije je dostavio "Ugovor o prenosu učešća u privrednom društvu Topic maloprodaja d.o.o. iz Bawa Luke i istupanje osnivača Na osnovu člana 42. tačka g) Zakona o konkurenciji ("Službeni Mirka Risovića", zakqučen između Mirka Risovića, i glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a u vezi sa članom 14. stav (1) privrednog subjekta DELTA Maxi d.o.o. Beograd, zastupanog po Zakona o konkurenciji, i člana 116. stav (2) Zakona o upravnom direktoru Draganu Filipoviću, zakqučen u Beogradu dana 17. postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i 88/07), po septembra 2007. godine. Prijavi namjere koncentracije podnesenoj od strane privrednih subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastrukturprojekte Predmetnim Ugovorom utvrđen je prenos 100,0% vlas- GmbH, Absberggasse no. 47, 1103 Beč, Austrija i Mostar-film ničkog učešća u privrednom subjektu TROPIC maloprodaja d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina, osnivača Mirka Risovića na privredni subjekt DELTA Maxi, zastupanih po advokatu Seadu Miljkoviću, Fra Anđela Zvizdovića kupoprodajna cijena za prenos vlasničkog učešća u visini od broj 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, zaprimljenoj dana 68.454.050,00 KM, te zakqučivanje dugoročnih ugovori o zakupu/ 12.02.2008. godine pod brojem 01-05-26-006-II/08, podzakupu poslovnih prostora (na deset godina). Konkurencijsko vijeće na 66. (šezdesetšestoj) sjednici, održanoj 13. Prema podnosiocu Prijave pravni oblik predmetne maja 2008. godine, je donijelo koncentracije je sticanje kontrole jednog privrednog subjekta nad drugim, u smislu člana 12. stav (1) tačka b) pod 1) Zakona, u ovom slučaju privredni subjekt DELTA Maxi stiče kontrolu nad privrednim subjektom TROPIC maloprodaja. ZAKLJUČAK1 1.1.1. Supsidijarna društva privrednog subjekta Porr Solutions u Bosni i Hercegovini 1. Odbacuje se Prijava namjere koncentracije privrednih Porr grupa je preko svojih društava Porr Projekt und subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastruktur- Hochbau AG i Porr Technobau und Umnjelt AG prisutna na projekte GmbH, Absberggasse no. 47, 1103 Beč, Austrija i tržištu Bosne i Hercegovine i to putem Privrednog društva za Mostar-film d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, građenje i usluge Porr d.o.o., Hamdije Ćemerlića 2, 71000 Bosna i Hercegovina, radi nepostojanja obaveze prijave Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porr Sarajevo) i privrednog subjekta namjere koncentracije, u smislu odredbi člana 12. stav (1) Porr visokogradnja i niskogradnja d.o.o., Jevrejska broj 79., pod c) Zakona o konkurenciji. Banja Luka (u daljnjem tekstu: Porr Banja Luka). 2. Ovaj Zaključak bit će objavljen u "Službenom glasniku Privredni subjekt Porr Sarajevo je registrovan dana BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i 04.10.2007. godine u Općinskom sudu u Sarajevu pod Hercegovine. matičnim-registarskim brojem upisa 1-25333. Vlasničku strukturu ovog privrednog subjekta čini privredni subjekt Porr OBRAZLOŽENJE Technobau und Umnjelt AG sa 50% udjela i privredni subjekt Konkurencijsko vijeće je dana 12.02.2008. godine zaprimilo Porr Projekt und Hochbau AG sa preostalih 50% udjela. Prijavu namjere koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava) pod Privredni subjekt Porr Banja Luka je registrovan dana brojem 01-05-26-006-II/08 putem ovlaštenog zastupnika 04.09.2007. godine u Osnovnom sudu u Banja Luci pod advokata Seada Miljkovića, Fra Anđela Zvizdovića broj 1, registarskim brojem upisa 1-15311-00. Vlasničku strukturu 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, od strane privrednih privrednog subjekta Porr Banja Luka čini privredni subjekt Porr subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastrukturprojekte Technobau und Umnjelt AG sa 50% udjela i privredni subjekt GmbH, Absberggasse no. 47, 1103 Beč, Austrija i Mostar-film Porr Projekt und Hochbau AG sa preostalih 50% udjela. d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina 1.2. Privredni subjekt Mostar-film (u daljnjem tekstu: Porr Solutions i Mostar-film ili Podnosioci Privredni subjekt Mostar-film d.o.o., Šantića br. 11, 88101 prijave). Mostar, Bosna i Hercegovina je društvo s ograničenom Konkurencijsko vijeće je, uvidom u Prijavu, utvrdilo da ista odgovornošću registrovano u Općinskom sudu u Mostaru pod nije potpuna te je u smislu člana 30. stav (1) pod b) Zakona o registarskim brojem 1-889 dana 22.01.2007. godine. Vlasnik konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon) od Podnosioca prijave privrednog subjekta Mostar-film u iznosu od 100% je privredni zatražilo dopunu dana 05.03.2008. godine dopis broj subjekt PID Privredno društvo za promet nekretnina d.o.o. 01-05-26-006-1-II/08. Konkurencijsko vijeće je na zahtjev Mostar, ul. Lacina bb, 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina, Podnosioca prijave odobrilo dodatni rok od 15 dana za dostavu registrovan u Općinskom sudu u Mostaru pod registarskim tražene dokumentacije koja je dopunjena dana 18.03.2008. brojem 1-11981 dana 23.04.2007. godine. godine dopisom broj 01-05-26-006-4-II/08 i dana 28.03.2008. Osnovna djelatnost privrednog subjekta Mostar-film čini godine dopisom broj 01-05-26-006-7-II/08. izgradnja, kupovina, prodaja i iznajmljivanje nekretnina, Podnosilac prijave je naveo da nema obavezu podnijeti upravljanje holding društvima, snimanje filmova i video zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom tijelu izvan filmova, distribucija i prikazivanje filmova i video filmova, itd. teritorije Bosne i Hercegovine, u smislu člana 30. stav (2) Zakona. 2. Pravni osnov predmetne koncentracije Konkurencijsko vijeće je Podnosiocima prijave, u smislu Podnosioci prijave su dostavili kao pravni osnov člana 30. stav (3) Zakona izdalo, dana 08.04.2008. godine pod koncentracije Ugovor o saradnji i Ugovor o osnivanju zaključeni brojem 01-05-26-006-8-II/08, Potvrdu o prijemu kompletne i dana 04.02.2008. godine između privrednih subjekata Porr Solu- uredne Prijave. tions, s jedne strane i Mostar film-a, s druge strane. Konkurencijsko vijeće je, na osnovu podataka iz dostavljene Ugovor o saradnji podrazumijeva zajednički sporazum dokumentacije uz Prijavu, izvršilo analizu i utvrdilo sljedeće: Podnosioca prijave koji ima za cilj projekat izgradnje stambeno-poslovnog prostora s parking prostorom pod nazivom Prijava je podnesena u zakonom propisanom roku, u skladu Nova zgrada (u daljnjem tekstu: Projekt) u Mostaru na lokaciji sa članom 16. stav (1) Zakona. zemljišne parcele koja je označena kao k.č. br. 41/113 registrovane u katastru Općine Mostar pod brojem 10138 1. Učesnici predmetne koncentracije površine od 57 m² i zemljišne parcele označene kao k.č. 41/47 1.1. Privredni subjekt Porr Solutions registrovane u katastru Općine Mostar pod brojem 1047 na koje privredni subjekat Mostar film ima trajno korištenje, a gdje se Privredni subjekt Porr Solutions Immobilien-und nalazi bivše kino "Partizan" koje je, u vlasništvu privrednog Infrastrukturprojekte GmbH, Absberggasse 47, 1103 Beč, subjekta Mostar film. Austrija je društvo s ograničenom odgovornošću registrovano U svrhu realizacije Projekta Podnosioci prijave osnivaju dana 08.11.2004. godine u nadležnom Trgovačkom sudu u Beču društvo sa ograničenom odgovornosti "PID Solution" d.o.o. pod brojem FN 255167 x. Mostar čije će se sjedište nalaziti u ul. Alekse Šantića 11, Mostar, Vlasničku strukturu privrednog subjekta Porr Solutions čine Bosna i Hercegovina. Osnovni kapital navedenog društva privredni subjekti Allgemeine Baugesellschaft-A. Porr AG iznositi će 20.000,00 KM od čega privredni subjekt Porr Solution dioničko društvo, Absberggasse 47, 1103 Beč, Austrija s unosi ulog od 10.000,00 KM, što odgovara udjelu od 50% u udjelom od 52%, Porr Projekt und Hochbau AG, Absberggasse osnovnom kapitalu, a privredni subjekt Mostar film ulog od 47, 1103 Beč, Austrija s udjelom od 24% i Porr Technobau und 10.000,00 KM, što također odgovara udjelu u osnovnom kapitalu Umnjelt AG, Absberggasse 47, 1103 Beč, Austrija s udjelom od od preostalih 50%. Predviđeno je da Porr Solution stavi na 24% (u daljnjem tekstu: Porr grupa). raspolaganje vlasitita sredstva finansiranja u visini od (..)*2 KM Porr grupa radi na poslovima izgradnje objekata, ((..)* EUR), i da, nakon što privredni subjekt Mostar film uknjiži niskogradnje, izgradnje puteva i razvoja projekata. Učesnik naznačene parcele u svoje vlasništvo, novosnovani privredni koncentracije privredni subjekt Porr Solutions u okviru subjekt sačini kupoprodajni ugovor sa privrednim subjektom obavljanja svojih osnovnih djelatnosti radi na poslovima u Mostar film i otkupi zemljište i zgradu po cijeni od (..)*KM oblasti arhitekture i to upravljanje gradnjom, kontrolom ((..)*EUR). projekata izgradnje, upravljanje tehničkim i poslovnim Nakon završetka izgradnje, objekat će biti stavljen na javnu objektima te konsaltingom. prodaju. 1 Zaključak je objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 2 (..)* - podaci predstavljaju poslovnu tajnu Završetak građevinskih radova Ugovorom o osnivanju je (u daljnjem tekstu: Porr Solutions i Mostar-film ili Podnositelji predviđen 18 mjeseci nakon izdavanja građevinske dozvole, koja prijave). se mora pribaviti najkasnije do 31.12.2008. godine, pribavljanja Konkurencijsko vijeće je, uvidom u Prijavu, utvrdilo da ista upotrebne dozvole za korištenje građevinskog objekta, nakon nije potpuna te je u smislu članka 30. stavak (1) pod b) Zakona o čega će se izvršiti prodaja i utrženje novčanih sredstava, a zatim konkurenciji (u daljnjem tekstu: Zakon) od Podnositelja prijave provesti postupak likvidacije zajedničkog novoosnovanog zatražilo dopunu dana 05.03.2008. godine dopis broj društva PID Solution d.o.o. na osnovu člana 25. Ugovora o 01-05-26-006-1-II/08. Konkurencijsko vijeće je na zahtjev osnivanju. Podnositelja prijave odobrilo dodatni rok od 15 dana za dostavu 3. Ocjena prijave namjere koncentracije tražene dokumentacije koja je dopunjena dana 18.03.2008. godine dopisom broj 01-05-26-006-4-II/08 i dana 28.03.2008. Učesnici koncentracije nisu u obavezi podnijeti prijavu godine dopisom broj 01-05-26-006-7-II/08. namjere koncentracije budući da će se zajednički novoformirani Podnositelj prijave je naveo da nema obvezu podnijeti privredni subjekat PID Solution d.o.o osnovati na kratkoročnoj zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom tijelu izvan osnovi sa tačno određenim vremenom trajanja tj. do završetka teritorija Bosne i Hercegovine, u smislu članka 30. stavak (2) gradnje i prodaje navedenog objekta, a ne na dugoročnoj osnovi, Zakona. čime nisu ispunjeni uslovi propisani članom 12. stav (1) pod c) Konkurencijsko vijeće je Podnositeljima prijave, u smislu Zakona. članka 30. stavak (3) Zakona izdalo, dana 08.04.2008. godine Konkurencijsko vijeće iz navedenog razloga je odlučilo kao pod brojem 01-05-26-006-8-II/08, Potvrdu o prijemu kompletne u dispozitivu ovog Zaključka. i uredne Prijave. 4. Administrativna taksa Konkurencijsko vijeće je, na temelju podataka iz dostavljene Na ovaj Zaključak podnosilac Prijave, u skladu sa članom 2. dokumentacije uz Prijavu, izvršilo analizu i utvrdilo sljedeće: tarifni broj 108. stav 1. pod c) Odluke o visini administrativnih Prijava je podnesena u zakonom propisanom roku, sukladno taksi u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim članku 16. stavak (1) Zakona. vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), je obavezan platiti 1. Sudionici predmetne koncentracije administrativnu taksu u iznosu od 1.000,00 KM u korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine. 1.1. Gospodarski subjekt Porr Solutions Gospodarski subjekt Porr Solutions Immobilien-und 5. Pouka o pravnom lijeku Infrastrukturprojekte GmbH, Absberggasse 47, 1103 Beč, Protiv ovog Zaključka nije dopuštena žalba. Austrija je društvo s ograničenom odgovornošću registrirano Broj 01-05-26-006-10- II/08 dana 08.11.2004. godine u nadležnom Trgovinskom sudu u Beču 13. maja 2008. godine Predsjednik pod brojem FN 255167 x. Sarajevo Ibrica Lakišić, s. r. Vlasničku strukturu gospodarskog subjekta Porr Solutions čine gospodarski subjekti Allgemeine Baugesellschaft-A. Porr AG dioničko društvo, Absberggasse 47, 1103 Beč, Austrija s udjelom od 52%, Porr Projekt und Hochbau AG, Absberggasse Na temelju članka 42. točka g) Zakona o konkurenciji 47, 1103 Beč, Austrija s udjelom od 24% i Porr Technobau und ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a u vezi sa člankom Umnjelt AG, Absberggasse 47, 1103 Beč, Austrija s udjelom od 14. stavak (1) Zakona o konkurenciji, i članka 116. stavak (2) 24% (u daljnjem tekstu: Porr grupa). Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. Porr grupa radi na poslovima izgradnje objekata, 29/02, 12/04 i 88/07), po Prijavi namjere koncentracije niskogradnje, izgradnje puteva i razvoja projekata. Sudionik podnesenoj od strane gospodarskih subjekata Porr Solutions koncentracije gospodarski subjekt Porr Solutions u okviru Immobilien-und Infrastrukturprojekte GmbH, Absberggasse no. obavljanja svojih osnovnih djelatnosti radi na poslovima u 47, 1103 Beč, Austrija i Mostar-film d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, oblasti arhitekture i to upravljanje gradnjom, kontrolom 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina, zastupanih po odvjetniku projekata izgradnje, upravljanje tehničkim i poslovnim Seadu Miljkoviću, Fra Anđela Zvizdovića broj 1, 71000 objektima te konsaltingom. Sarajevo, Bosna i Hercegovina, zaprimljenoj dana 12.02.2008. 1.1.1. Supsidijarna društva gospodarskog subjekta Porr godine pod brojem 01-05-26-006-II/08, Konkurencijsko vijeće na 66. (šezdesetšestoj) sjednici, održanoj 13. svibnja 2008. Solutions u Bosni i Hercegovini godine, je donijelo Porr grupa je preko svojih društava Porr Projekt und Hochbau AG i Porr Technobau und Umnjelt AG prisutna na ZAKLJUČAK1 tržištu Bosne i Hercegovine i to putem Gospodarskog društva za građenje i usluge Porr d.o.o., Hamdije Ćemerlića 2, 71000 1. Odbacuje se Prijava namjere koncentracije gospodarskih Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porr Sarajevo) i gospodarskog subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastruktur- subjekta Porr visokogradnja i niskogradnja d.o.o., Jevrejska broj projekte GmbH, Absberggasse no. 47, 1103 Beč, Austrija i 79., Banja Luka (u daljnjem tekstu: Porr Banja Luka). Mostar-film d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, Gospodarski subjekt Porr Sarajevo je registriran dana Bosna i Hercegovina, radi nepostojanja obveze prijave 04.10.2007. godine u Općinskom sudu u Sarajevu pod namjere koncentracije, u smislu odredbi članka 12. stavak matičnim-registracijskim brojem upisa 1-25333. Vlasničku (1) pod c) Zakona o konkurenciji. strukturu ovog gospodarskog subjekta čini gospodarski subjekt 2. Ovaj Zaključak bit će objavljen u "Službenom glasniku Porr Technobau und Umnjelt AG sa 50% udjela i gospodarski BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i subjekt Porr Projekt und Hochbau AG sa preostalih 50% udjela. Hercegovine. Gospodarski subjekt Porr Banja Luka je registriran dana OBRAZLOŽENJE 04.09.2007. godine u Osnovnom sudu u Banja Luci pod registracijskim brojem upisa 1-15311-00. Vlasničku strukturu Konkurencijsko vijeće je dana 12.02.2008. godine zaprimilo gospodarskog subjekta Porr Banja Luka čini gospodarski subjekt Prijavu namjere koncentracije (u daljnjem tekstu: Prijava) pod Porr Technobau und Umnjelt AG sa 50% udjela i gospodarski brojem 01-05-26-006-II/08 putem ovlaštenog zastupnika subjekt Porr Projekt und Hochbau AG sa preostalih 50% udjela. odvjetnika Seada Miljkovića, Fra Anđela Zvizdovića broj 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, od strane gospodarskih 1.2.Gospodarski subjekt Mostar-film subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastrukturprojekte Gospodarski subjekt Mostar-film d.o.o., Šantića br. 11, GmbH, Absberggasse no. 47, 1103 Beč, Austrija i Mostar-film 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina je društvo s ograničenom d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina odgovornošću registrirano u Općinskom sudu u Mostaru pod 1 Zaključak je objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. registracijskim brojem 1-889 dana 22.01.2007. godine. Vlasnik vijećem ("Službeni glasnik BiH", broj 30/06), je obvezan platiti gospodarskog subjekta Mostar-film u iznosu od 100% je administrativnu pristojbu u iznosu od 1.000,00 KM u korist gospodarski subjekt PID Gospodarsko društvo za promet Proračuna institucija Bosne i Hercegovine. nekretnina d.o.o. Mostar, ul. Lacina bb, 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina, registriran u Općinskom sudu u Mostaru pod 5. Pouka o pravnom lijeku registracijskim brojem 1-11981 dana 23.04.2007. godine. Protiv ovog Zaključka nije dopušten priziv. Osnovna djelatnost gospodarskog subjekta Mostar-film čini Broj 01-05-26-006-10-II/08 izgradnja, kupovina, prodaja i iznajmljivanje nekretnina, 13. svibnja 2008. godine Predsjednik upravljanje holding društvima, snimanje filmova i video Sarajevo Ibrica Lakišić, v. r. filmova, distribuiranje i prikazivanje filmova i video filmova, itd. 2. Pravni temelj predmetne koncentracije Podnositelji prijave su dostavili kao pravni temelj Na osnovu člana 42. tačka g) Zakona o konkurenciji koncentracije Ugovor o suradnji i Ugovor o utemeljenju ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05 i 76/07), a u vezi sa članom zaključeni dana 04.02.2008. godine između gospodarskih 14. stav (1) Zakona o konkurenciji, i člana 116. stav (2) Zakona o subjekata Porr Solutions, s jedne strane i Mostar film-a, s druge upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i strane. 88/07), po Prijavi namjere koncentracije podnesenoj od strane Ugovor o suradnji podrazumijeva zajednički sporazum privrednih subjekata Porr Solutions Immobilien-und Podnositelja prijave koji ima za cilj projekat izgradnje Infrastrukturprojekte GmbH, Absberggasse br. 47, 1103 Beč, stambeno-poslovnog prostora s parking prostorom pod nazivom Austrija i Mostar-film d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Nova zgrada (u daljnjem tekstu: Projekt) u Mostaru na lokaciji Mostar, Bosna i Hercegovina, zastupanih po advokatu Seadu zemljišne parcele koja je označena kao k.č. br. 41/113 Miqkoviću, Fra Anđela Zvizdovića broj 1, 71000 Sarajevo, registrirane u katastru Općine Mostar pod brojem 10138 površine Bosna i Hercegovina, zaprimljenoj dana 12.02.2008. godine pod od 57 m² i zemljišne parcele označene kao k.č. 41/47 registrirane brojem 01-05-26-006-II/08, Konkurencijski savjet na 66. u katastru Općine Mostar pod brojem 1047 na koje gospodarski (šezdesetšestoj) sjednici, održanoj 13. maja 2008. godine, je subjekt Mostar film ima trajno korištenje, a gdje se nalazi bivše donio kino "Partizan" koje je, u vlasništvu gospodarskog subjekta Mostar film. ZAKQUČAK2 U svrhu realizacije Projekta Podnositelji prijave osnivaju društvo sa ograničenom odgovornosti "PID Solution" d.o.o. 1. Odbacuje se Prijava namjere koncentracije privrednih Mostar čije će se sjedište nalaziti u ul. Alekse Šantića 11, Mostar, subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastruktur- Bosna i Hercegovina. Osnovni kapital navedenog društva projekte GmbH, Absberggasse br.. 47, 1103 Beč, Austrija i iznositi će 20.000,00 KM od čega gospodarski subjekt Porr Solu- Mostar-film d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, tion unosi ulog od 10.000,00 KM, što odgovara udjelu od 50% u Bosna i Hercegovina, radi nepostojawa obaveze prijave osnovnom kapitalu, a gospodarski subjekt Mostar film ulog od namjere koncentracije, u smislu odredbi člana 12. stav (1) 10.000,00 KM, što također odgovara udjelu u osnovnom kapitalu pod c) Zakona o konkurenciji. od preostalih 50%. Predviđeno je da Porr Solution stavi na 2. Ovaj Zakqučak biće objavljen u "Službenom glasniku raspolaganje vlasitita sredstva financiranja u visini od (..)*1 KM BiH", službenim glasnicima entiteta i Brčko Distrikta ((..)*EUR), i da, nakon što gospodarski subjekt Mostar film Bosne i Hercegovine. uknjiži naznačene parcele u svoje vlasništvo, novosnovani gospodarski subjekt sačini kupoprodajni ugovor sa OBRAZLOŽEWE gospodarskim subjektom Mostar film i otkupi zemljište i zgradu Konkurencijski savjet je dana 12.02.2008. godine zaprimio po cijeni od (..)* KM ((..)*EUR). Prijavu namjere koncentracije (u daqnjem tekstu: Prijava) pod Nakon završetka izgradnje, objekat će biti stavljen na javnu brojem 01-05-26-006-II/08 putem ovlaštenog zastupnika prodaju. advokata Seada Miqkovića, Fra Anđela Zvizdovića broj 1, Završetak građevinskih radova Ugovorom o utemeljenju je 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, od strane privrednih predviđen 18 mjeseci nakon izdavanja građevinske dozvole, koja subjekata Porr Solutions Immobilien-und Infrastrukturprojekte se mora pribaviti najkasnije do 31.12.2008. godine, pribavljanja GmbH, Absberggasse br. 47, 1103 Beč, Austrija i Mostar-film upotrebne dozvole za korištenje građevinskog objekta, nakon d.o.o. Mostar, Šantića br. 11, 88101 Mostar, Bosna i čega će se izvršiti prodaja i utrženje novčanih sredstava, a zatim Hercegovina (u daqnjem tekstu: Porr Solutions i Mostar-film provesti postupak likvidacije zajedničkog novoosnovanog ili Podnosioci prijave). društva PID Solution d.o.o. na temelju članka 25. Ugovora o utemeljenju. Konkurencijski savjet je, uvidom u Prijavu, utvrdio da ista nije potpuna te je u smislu člana 30. stav (1) pod b) Zakona o 3. Ocjena prijave namjere koncentracije konkurenciji (u daqnjem tekstu: Zakon) od Podnosioca prijave Konkurencijsko vijeće je, nakon analize podataka iz Prijave, zatražio dopunu dana 05.03.2008. godine dopis broj utvrdilo da sudionici koncentracije nisu u obvezi 01-05-26-006-1-II/08. Konkurencijski savjet je na zahtjev podnijeti prijavu namjere koncentracije budući da će se Podnosioca prijave odobrio dodatni rok od 15 dana za dostavu zajednički novoformirani gospodarski subjekt PID Solution tražene dokumentacije koja je dopunjena dana 18.03.2008. godine d.o.o osnovati na kratkoročnoj osnovi sa tačno određenim dopisom broj 01-05-26-006-4-II/08 i dana 28.03.2008. godine vremenom trajanja tj. do završetka gradnje i prodaje navedenog dopisom broj 01-05-26-006-7-II/08. objekta, a ne na dugoročnoj osnovi, čime nisu ispunjeni uvjeti Podnosilac prijave je naveo da nema obavezu podnijeti propisani člankom 12. stavak (1) pod c) Zakona. zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom tijelu izvan Konkurencijsko vijeće iz navedenog razloga je odlučilo kao teritorije Bosne i Hercegovine, u smislu člana 30. stav (2) u izreci ovog Zaključka. Zakona. 4. Administrativna pristojba Konkurencijski savjet je Podnosiocima prijave, u smislu Na ovaj Zaključak podnositelj Prijave, sukladno članku 2. člana 30. stav (3) Zakona izdao, dana 08.04.2008. godine pod tarifni broj 108. stavak 1. pod c) Odluke o visini administrativnih brojem 01-05-26-006-8-II/08, Potvrdu o prijemu kompletne i pristojbi u svezi s procesnim radnjama pred Konkurencijskim uredne Prijave. 1 (..)* - podaci predstavljaju poslovnu tajnu 2 Zaključak je objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Konkurencijski savjet je, na osnovu podataka iz dostavljene 2. Pravni osnov predmetne koncentracije dokumentacije uz Prijavu, izvrbršio analizu i utvrdio Podnosioci prijave su dostavili kao pravni osnov sljedeće: koncentracije Ugovor o saradwi i Ugovor o osnivanju Prijava je podnesena u zakonom propisanom roku, u skladu zakqučeni dana 04.02.2008. godine između privrednih subjekata sa članom 16. stav (1) Zakona. Porr Solutions, sa jedne strane i Mostar film-a, sa druge strane. 1. Učesnici predmetne koncentracije Ugovor o saradwi podrazumijeva zajednički sporazum 1.1. Privredni subjekt Porr Solutions Podnosioca prijave koji ima za ciq projekat izgradnje stambeno-poslovnog prostora sa parking prostorom pod Privredni subjekt Porr Solutions Immobilien-und nazivom Nova zgrada (u daqnjem tekstu: Projekt) u Mostaru na Infrastrukturprojekte GmbH, Absberggasse 47, 1103 Beč, lokaciji zemqišne parcele koja je označena kao k.č. br. 41/113 Austrija je društvo sa ograničenom odgovornošću registrovane u katastru Opštine Mostar pod brojem 10138 registrovano dana 08.11.2004. godine u nadležnom Trgovačkom površine od 57 m² i zemqišne parcele označene kao k.č. 41/47 sudu u Beču pod brojem FN 255167 x. registrovane u katastru Opštine Mostar pod brojem 1047 na Vlasničku strukturu privrednog subjekta Porr Solutions koje privredni subjekat Mostar film ima trajno korištenje, a čine privredni subjekti Allgemeine Baugesellschaft-A. Porr gdje se nalazi bivše kino "Partizan" koje je, u vlasništvu AG dioničko društvo, Absberggasse 47, 1103 Beč, Austrija sa privrednog subjekta Mostar film. učešćem od 52%, Porr Projekt und Hochbau AG, Absberggasse U svrhu realizacije Projekta Podnosioci prijave osnivaju društvo sa ograničenom odgovornosti "PID Solution" d.o.o. 47, 1103 Beč, Austrija sa učešćem od 24% i Porr Technobau und Mostar čije će se sjedište nalaziti u ul. Alekse Šantića 11, Umnjelt AG, Absberggasse 47, 1103 Beč, Austrija sa učešćem od Mostar, Bosna i Hercegovina. Osnovni kapital navedenog 24% (u daqnjem tekstu: Porr grupa). društva iznosiće 20.000,00 KM od čega privredni subjekt Porr Porr grupa radi na poslovima izgradnje objekata, Solution unosi ulog od 10.000,00 KM, br.to odgovara učešću od niskogradnje, izgradnje puteva i razvoja projekata. Učesnik 50% u osnovnom kapitalu, a privredni subjekt Mostar film koncentracije privredni subjekt Porr Solutions u okviru ulog od 10.000,00 KM, br.to također odgovara učešću u obavljanja svojih osnovnih djelatnosti radi na poslovima u osnovnom kapitalu od preostalih 50%. Predviđeno je da Porr oblasti arhitekture i to upravljanje gradwom, kontrolom Solution stavi na raspolaganje vlasitita sredstva projekata izgradnje, upravljanje tehničkim i poslovnim objektima te konsaltingom. finansirawa u visini od (..)*1 KM ((..)*EUR), i da, nakon što privredni subjekt Mostar film ukwiži naznačene parcele u 1.1.1. Supsidijarna društva privrednog subjekta Porr svoje vlasništvo, novosnovani privredni subjekt sačini Solutions u Bosni i Hercegovini kupoprodajni ugovor sa privrednim subjektom Mostar film i Porr grupa je preko svojih društava Porr Projekt und otkupi zemqište i zgradu po cijeni od (..)* KM ((..)* EUR). Hochbau AG i Porr Technobau und Umnjelt AG prisutna na Nakon završetka izgradnje, objekat će biti stavljen na tržištu Bosne i Hercegovine i to putem Privrednog društva javnu prodaju. za građenje i usluge Porr d.o.o., Hamdije Ćemerlića 2, 71000 Završetak građevinskih radova Ugovorom o osnivanju je predviđen 18 mjeseci nakon izdavawa građevinske dozvole, koja Sarajevo (u daqnjem tekstu: Porr Sarajevo) i privrednog se mora pribaviti najkasnije do 31.12.2008. godine, pribavljanja subjekta Porr visokogradwa i niskogradwa d.o.o., Jevrejska broj upotrebne dozvole za korištenje građevinskog objekta, nakon 79., Bawa Luka (u daqnjem tekstu: Porr Bawa Luka). čega će se izvršiti prodaja i utrženje novčanih sredstava, a Privredni subjekt Porr Sarajevo je registrovan dana zatim provesti postupak likvidacije zajedničkog 04.10.2007. godine u Opštinskom sudu u Sarajevu pod novoosnovanog društva PID Solution d.o.o. na osnovu člana 25. matičnim-registarskim brojem upisa 1-25333. Vlasničku Ugovora o osnivanju. strukturu ovog privrednog subjekta čini privredni subjekt Porr Technobau und Umnjelt AG sa 50% učešća i privredni 3. Ocjena prijave namjere koncentracije subjekt Porr Projekt und Hochbau AG sa preostalih 50% Konkurencijski savjet je, nakon analize podataka iz učešća. Prijave, utvrdio da učesnici koncentracije nisu u obavezi podnijeti prijavu Privredni subjekt Porr Bawa Luka je registrovan dana namjere koncentracije budući da će se zajednički 04.09.2007. godine u Osnovnom sudu u Bawa Luci pod registarskim brojem upisa 1-15311-00. Vlasničku strukturu novoformirani privredni subjekt PID Solution d.o.o osnovati na kratkoročnoj osnovi sa tačno određenim vremenom trajawa privrednog subjekta Porr Bawa Luka čini privredni subjekt tj. do završetka gradnje i prodaje navedenog objekta, a ne na Porr Technobau und Umnjelt AG sa 50% učešća i privredni dugoročnoj osnovi, čime nisu ispunjeni uslovi propisani subjekt Porr Projekt und Hochbau AG sa preostalih 50% članom 12. stav (1) pod c) Zakona. učešća. Konkurencijski savjet iz navedenog razloga je odlučio kao 1.2. Privredni subjekt Mostar-film u dispozitivu ovog Zakqučka. Privredni subjekt Mostar-film d.o.o., Šantića br. 11, 4. Administrativna taksa 88101 Mostar, Bosna i Hercegovina je društvo sa ograničenom odgovornošću registrovano u Opštinskom sudu u Mostaru pod Na ovaj Zakqučak podnosilac Prijave, u skladu sa članom 2. registarskim brojem 1-889 dana 22.01.2007. godine. Vlasnik tarifni broj 108. stav 1. pod c) Odluke o visini privrednog subjekta Mostar-film u iznosu od 100% je administrativnih taksi u vezi sa procesnim radwama pred privredni subjekt PID Privredno društvo za promet Konkurencijskim savjetom ("Službeni glasnik BiH", broj nekretnina d.o.o. Mostar, ul. Lacina bb, 88101 Mostar, Bosna i 30/06), je obavezan platiti administrativnu taksu u iznosu od Hercegovina, registrovan u Opštinskom sudu u Mostaru pod 1.000,00 KM u korist Buxeta institucija Bosne i Hercegovine. registarskim brojem 1-11981 dana 23.04.2007. godine. 5. Pouka o pravnom lijeku Osnovna djelatnost privrednog subjekta Mostar-film čini izgradwa, kupovina, prodaja i iznajmqivanje nekretnina, Protiv ovog Zakqučka nije dopuštena žalba. upravljanje holding društvima, snimanje filmova i video filmova, distribucija i prikazivanje filmova i video Broj 01-05-26-006-10-II/08 13. maja 2008. godine Predsjednik filmova, itd. Ibrica Lakišić, s. r. Sarajevo 1 (..)* - podaci predstavljaju poslovnu tajnu 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE odgovori su dostavljeni apelantu 24. marta 2008. godine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 6/08, rješavajući apelaciju Neđe Zeljaje, na III. Činjenično stanje osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sljedeći način: ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: 6. Tužilaštvo BiH je protiv apelanta vodilo istragu zbog Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zločin protiv Miodrag Simović, potpredsjednik čovječnosti iz člana 172. u vezi sa članom 173. Krivičnog zakona Valerija Galić, potpredsjednica BiH (u daljnjem tekstu: KZBiH). U fazi istrage Sud BiH je Mato Tadić, sudija Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 31. augusta 2007. godine Krstan Simić, sudija odbio prijedlog Tužilaštva BiH da se apelantu odredi mjera na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je pritvora, pa je, umjesto toga, odredio mjeru zabrane iz člana 126.a stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku BiH (u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 daljnjem tekstu: ZKPBiH) prema kojoj se apelant morao svaki Djelomično se usvaja apelacija Neđe Zeljaje. dan javljati u Stanicu javne sigurnosti Kalinovik. U daljnjem Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i toku istrage Sud BiH Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 31. Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu oktobra 2007. godine je apelantu produžio trajanje određene ljudskih prava i osnovnih sloboda. mjere zabrane, a u rješenju je konstatirano da se mjera provodi u Ukidaju se rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj skladu sa rješenjem kojim je određena i da apelant pravovremeno X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine i broj i potpuno izvršava i poštuje određenu mjeru. X-KR-07/419 od 30. novembra 2007. godine. 7. Sud BiH je, dalje, Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 19. Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine, koji je dužan da novembra 2007. godine proglasio tajnim sve lične podatke o odmah donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.d) Ustava svjedocima za koje su, prema prijedlogu Tužilaštva BiH, tražene Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 3. Evropske konvencije za mjere zaštite. Ovim rješenjem je određeno da će prava imena i zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. prezimena i ostali lični podaci svjedoka identificiranih pred Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da u roku od osam dana Sudom BiH ostati tajna i nakon podnošenja optužnice, a od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Tužilaštvu BiH je naloženo da odbrani otkrije prava imena i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove prezimena svjedoka najmanje 30 dana prije svjedočenja. odluke, a u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda 8. Tužilaštvo BiH je 23. novembra 2007. godine podnijelo Bosne i Hercegovine. optužnicu protiv apelanta zbog navedenog krivičnog djela. Uz Odbija se kao neosnovana apelacija Neđe Zeljaje podnesena optužnicu Tužilaštvo BiH je Sudu BiH dostavilo i prijedlog da se protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj X-KRN-07/419 apelantu i drugim optuženim u istom predmetu odredi mjera od 7. decembra 2007. godine, broj X-KR-07/419 od 30. pritvora zbog razloga propisanih članom 132. stav 1. tač. a) i b) novembra 2007. godine i broj X-KR-07/419 od 29. novembra ZKPBiH. Ovaj prijedlog Tužilaštvo BiH je, između ostalog, 2007. godine u odnosu na član II/3.d) i član II/4. Ustava Bosne i obrazložilo i time da "postoji osnovana bojazan da će ŠapelantĆ Hercegovine, te član 5. stav 4. i član 14. Evropske konvencije za ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke i saučesnike u zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. ovom krivičnom djelu". Ovakav stav Tužilaštvo BiH je Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Zeljaje obrazložilo na sljedeći način: "Ovaj zaključak se temelji na podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj činjenici da je djelo koje se ŠapelantuĆ stavlja na teret počinjeno u X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine, broj X-KR-07/419 udruženom zločinačkom poduhvatu sa više saizvršilaca, a u čijoj od 30. novembra 2007. godine i broj X-KR-07/419 od 29. je komandnoj strukturi ŠapelantĆ vrlo visoko pozicioniran s novembra 2007. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i obzirom na funkciju komandira SJB Kalinovik koju je obavljao u Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih vrijeme počinjenja krivičnog djela. Kada se te činjenice povežu s prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena. tim da će osumnjičenom, nakon potvrđivanja optužnice, biti Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i dostupni dokazi protiv njega, to jasno upućuje na zaključak da Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i osumnjičeni nakon toga ima dosta jači motiv da izvrši utjecaj na Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u svjedoke i saizvršioce ne samo one koji direktno terete njega "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". nego i na ostale svjedoke koji terete druge osumnjičene s obzirom na njegovu komandnu funkciju i činjenicu da je optužen za OBRAZLOŽENJE udruženi zločinački poduhvat. Također, ŠapelantuĆ će biti I. Uvod dostupni podaci o svjedocima koji su dali iskaze u ovom krivičnom predmetu, te će na taj način moći izvršiti utjecaj na 1. Neđo Zeljaja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalinovika, njih kako bi izmijenili svoj iskaz na glavnom pretresu, a za to ima kojeg zastupa Vesna Tupajić-Škiljević, advokat iz Sokoca, i te kako jak motiv s obzirom na težinu djela koje mu se stavlja na podnio je 28. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu teret." Tužilaštvo BiH je, dalje, navelo da apelant živi u Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Kalinoviku "gdje, također, redovno dolaze i svjedoci u ovom Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) predmetu kako direktne žrtve, tako i članovi porodica žrtava, što broj X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine, Rješenja kod velikog broja svjedoka izaziva strah i bojazan s obzirom na Suda BiH broj X-KR-07/419 od 30. novembra 2007. godine i vrlo visoku funkciju koju je ŠapelantĆ obavljao u vrijeme Rješenja Suda BiH broj X-KR-07/419 od 29. novembra 2007. izvršenja krivičnog djela. Ova činjenica je potvrđena i u iskazu godine. svjedoka F., kao i na primjeru većeg broja svjedoka koji su tražili II. Postupak pred Ustavnim sudom zaštitne mjere". Osim ovih razloga, Tužilaštvo BiH je istaklo da 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od bi apelantov boravak na slobodi za vrijeme suđenja "sasvim Suda BiH je zatraženo 20. februara 2008. godine, a od učesnika u izvjesno, a imajući u vidu prirodu djela za koje se tereti i ranjivost postupku Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: svjedoka, doveo do tjeskobe i nelagode kod svjedoka, koji bi Tužilaštvo BiH) 11. marta 2008. godine da dostave odgovore na svoja svjedočenja trebali dati u atmosferi lišenoj straha i apelaciju. pritisaka, i to na glavnom pretresu pred Sudom BiH". 3. Sud BiH je dostavio odgovor 9. marta, a Tužilaštvo BiH 9. Sud BiH je 28. novembra 2007. godine potvrdio 20. marta 2008. godine. optužnicu, nakon čega je Rješenjem broj X-KR-07/419 od 29. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. novembra 2007. godine apelantu odredio mjeru pritvora zbog mjeru pritvora. Dalje, Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak razloga predviđenih članom 132. stav 1. tačka b) ZKPBiH. Ovim iz prvostepenog rješenja o opravdanosti pritvora u odnosu na rješenjem je određeno da pritvor može trajati do okončanja razloge iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKPBiH, ponavljajući iste glavnog pretresa, a najduže tri godine od dana donošenja razloge koji su navedeni i u prvostepenom rješenju i ističući da rješenja, odnosno 29. novembra 2010. godine, a da će se kontrola činjenica "da su svjedoci saslušani u istrazi, ne znači da su opravdanosti pritvora vršiti po proteku svaka dva mjeseca od dokazi, u smislu člana 132. stav 2. ZKPBiH, i obezbijeđeni, jer dana donošenja posljednjeg rješenja. U obrazloženju ove odluke svjedoci tek treba da se saslušaju na glavnom pretresu". Sud BiH je naveo da je ocijenio činjenicu da će biti potrebno 13. Također, Vijeće Suda BiH je prihvatilo zaključak iz saslušati veliki broj svjedoka, prvenstveno žrtava i članova prvostepenog rješenja da se, zbog sumnje da je u izvršenju njihovih porodica, od kojih neki žive na teritoriji na kojoj predmetnog djela učestvovao veći broj saizvršilaca protiv kojih optuženi imaju mjesto prebivališta, kao i svjedoka koji su Tužilaštvo BiH vodi istragu i koji se nalaze na slobodi, te zbog učestvovali u događajima za koje se apelant i drugi optuženi ozbiljnosti optužbi koje im se stavljaju na teret, nedvosmisleno terete "ali koji nemaju status optuženih, a koji su ujedno komšije, može smatrati da bi boravak optuženih na slobodi, "imajući u poznanici, pa čak i prijatelji optuženih". Sud BiH je, dalje, naveo vidu prirodu djela za koja se terete, doveo do tjeskobe i nelagode da su u ovoj fazi krivičnog postupka osigurani dokazi potrebni za kod svjedoka, a i mogućih kontakata sa izvršiocima". Dalje, potvrđivanje optužnice, ali da glavni pretres nije počeo, "te je Vijeće Suda BiH je navelo i da je apelant do određivanja pritvora neophodno obezbijediti da svjedoci budu saslušani bez prijetnji i bio na slobodi uz određene mjere zabrane, ali je zaključilo da je pritisaka". prvostepeno rješenje pravilno obrazloženo "zato što mjere 10. Dalje, "prema ocjeni suda, upravo u ovoj fazi postupka zabrane u ovom trenutku ne bi mogle ispuniti svrhu zbog koje se potrebno je obezbijediti svjedocima da slobodno daju iskaz, bez pritvor određuje, čak i u slučaju da se optuženi preseli u drugo straha od odmazde, a do čega bi, prema mišljenju suda, moglo mjesto, kako se to u žalbi predlaže". Uzevši u obzir i činjenicu da doći ukoliko bi se optuženi našli na slobodi". Sud BiH ističe da je se istraga, prema tužiočevim navodima, vodi i protiv lica koja su ocijenio činjenicu "da je tek u ovoj fazi postupka optuženima u nadležna za izvršenje mjera zabrane a koja su, prema tim potpunosti poznat identitet svjedoka, kao i njihove izjave na navodima, zajedno sa optuženim činila krivično udruženi osnovu kojih se zasniva optužba protiv njih". Sud BiH, zločinački poduhvat, Vijeće je zaključilo da postoje objektivni prihvativši u cijelosti argumentaciju Tužilaštva BiH, zaključio je razlozi zbog kojih se mjerama zabrane ne može spriječiti utjecaj da bi "boravak optuženih na slobodi, sasvim izvjesno, imajući u na svjedoke i saizvršioce, a time ni ometanje krivičnog postupka vidu prirodu djela za koja se terete i ranjivost svjedoka, doveo do u ovoj fazi. tjeskobe i nelagode kod svjedoka, koji bi svoja svjedočenja IV. Apelacija trebali dati u atmosferi lišenoj straha i pritiska, što osnovano upućuje na zaključak da, u konkretnom, to sve čini navedene a) Navodi iz apelacije okolnosti naročitim i takvim da ukazuju da i zbog toga postoji 14. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno opasnost od utjecaja na svjedoke" zbog čega je opravdano pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava apelantu i drugim optuženim odrediti mjeru pritvora prema članu Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije za 132. stav 1. tačka b) ZKPBiH. U odnosu na apelanta Sud BiH je zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: dodatno ocijenio činjenicu "da se istraga, prema tužiočevim Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) navodima, provodi i protiv lica koja su nadležna za izvršenje Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. i stav 3. tač. a) i d) mjera zabrane i koja su zajedno sa optuženim činila udruženi Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana zločinački poduhvat, uz to imajući u vidu funkciju komandira 13. i pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije. SJB Kalinovik, koju je obavljao ŠapelantĆ u inkriminirano 15. U obrazloženju svojih navoda u vezi s kršenjem člana 5. vrijeme", navodeći da to "neupitno ukazuje na zaključak da u stav 3. Evropske konvencije apelant navodi da predloženu mjeru ovoj fazi postupka mjere zabrane nisu svrsishodne, niti efikasne, pritvora zbog razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka b) te se njima ne može postići svrha mjere pritvora, odnosno njima ZKPBiH Tužilaštvo BiH nije potkrijepilo nijednim dokazom, a se ne može spriječiti utjecaj na svjedoke, te time ometanje da je "apstraktno navođenje činjenica nedovoljno za postojanje krivičnog postupka u ovoj fazi". ovog zakonskog razloga za određivanje pritvora". Apelant 11. U odnosu na prijedlog Tužilaštva BiH da se apelantu navodi da Tužilaštvo nije dalo konkretiziran prijedlog s odredi pritvor zbog razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka neophodnim dokazima da je apelant lično ili posredstvom a), Sud BiH je utvrdio da je takav prijedlog neosnovan, drugog lica izvršio, odnosno pokušao da izvrši utjecaj na nekog ocjenjujući činjenicu da je apelant penzioner, lošeg imovnog svjedoka ili eventualnog saizvršioca, odnosno da Tužilaštvo BiH stanja s prijavljenom adresom boravišta koju nije mijenjao duži nije dalo nijedan dokaz kojim bi potkrijepilo tvrdnje da bi apelant vremenski period, te da nema dvojno državljanstvo. Također, ometao krivični postupak na ovaj način. Apelant dalje navodi da Sud BiH je naveo da sudu nisu predočeni bilo kakvi dokazi da je se "koluzijska opasnost završava ili postaje manje vjerovatna apelant bio u bjekstvu, ili da je pokušao da pobjegne kako bi bio okončanjem pojedinih faza krivičnog postupka i obezbjeđenjem nedostupan pravosudnim organima, konstatirajući da se apelant dokaza koje je Tužilaštvo nesmetano pribavilo". Također, "uredno odazivao na pozive suda", kao i da činjenica da je apelant navodi da je Vijeće Suda BiH u istražnom postupku optužnica potvrđena "sama po sebi ne predstavlja odlučnu utvrdilo da je neosnovano odrediti pritvor apelantu, već je u toj činjenicu na osnovu koje bi se moglo utvrditi postojanje fazi postupka apelantu izrečena blaža mjera-mjera zabrane iako opasnosti od bjekstva optuženih". je pritvor bio predložen zbog razloga propisanih članom 132. 12. Apelantu je prvostepeno rješenje uručeno 29. novembra stav 1. tač. a), b) i d) ZKPBiH. 2007. godine, kada je i lišen slobode i sproveden u KPZ Kula, a 16. Apelant navodi da je Sud BiH i u drugim sličnim njegovom braniocu rješenje je uručeno 1. decembra 2007. slučajevima usvojio stav da i u situaciji u kojoj su optuženom godine. Budući da je rok za žalbu protiv prvostepenog rješenja poznata imena svjedoka ne postoji razlog za određivanje pritvora bio 24 sata, apelant je osporio prvostepeno rješenje istog dana iz tačke b) člana 132. ZKPBiH, "jer još uvijek nije kad mu je i uručeno s napomenom da će pravnu argumentaciju konkretizovana naročita koluziona opasnost", navodeći kao dati njegov branilac. Branilac je žalbu izjavio 1. decembra 2007. primjer Rješenje Suda BiH broj X-KRN-06/290 od 2. novembra godine. Sud BiH je Rješenjem broj X-KR-07/419 od 30. 2006. godine u kojem je naglašeno da "razlozi za pritvor moraju novembra 2007. godine odbio žalbu koju je izjavio apelant, a biti konkretno egzistentni i objektivno manifestovani". Apelant Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine smatra da to pokazuje da Sud BiH različito primjenjuje odredbu odbio je žalbu koju je protiv prvostepenog rješenja izjavio člana 132. stav 1. tačka b) u različitim slučajevima zbog čega apelantov branilac i branioci drugih optuženih. U oba rješenja smatra da je i diskriminiran. Dalje, apelant navodi da je Sud BiH je naveo da osporeno prvostepeno rješenje sadrži neosnovan i stav suda o postojanju mogućnosti utjecaja na konkretne razloge koji su doveli sud do zaključka da postoje eventualne saučesnike i prikrivače, jer bi to bilo relevantno samo konkretne okolnosti koje ukazuju na to da postoje razlozi za u situaciji da je pokušano da se izvrši utjecaj ili da je već izvršen. Apelant ukazuje da, prema navodima Tužilaštva BiH, pojedini posebno u vezi s postojanjem razloga za određivanje pritvora. eventualni saizvršioci i ne žive u apelantovom mjestu Budući da slijedi faza glavnog pretresa, bit će neophodno prebivališta i nedostupni su i organima gonjenja, a apelantu, osim saslušati svjedoke "u atmosferi oslobođenoj od straha od imena lica koje navodi optužnica a koji nisu na području BiH, odmazde". Dalje, Tužilaštvo BiH navodi da je u kontekstu nisu poznati ostali navodni saizvršioci, pa nije jasno kako bi bilo postojanja ovog razloga za određivanje pritvora posebno moguće utjecati na njih. Apelant smatra da ne postoje stvarni i značajan "razlog straha od eventualnog naknadnog svjedočenja zakonski razlozi da se njemu odredi pritvor, naročito imajući u koji je iskazao svjedok S.H. u svojoj izjavi datoj pred vidu da je rješenjem Suda BiH konstatirano da je apelant u Tužilaštvom". Tužilaštvo BiH smatra da je Sud BiH uzeo u obzir cijelosti poštivao mjeru zabrane koja mu je određena u istražnom sve okolnosti u skladu sa zakonom i praksom koje su bitne za postupku. postojanje razloga za određivanje pritvora apelantu, što je u 17. Apelant, također, navodi da je predložio sudu da se cijelosti u skladu sa zahtjevima iz člana 5. Evropske konvencije. izreknu i druge mjere zabrane kumulativno sa već izrečenom Također, Tužilaštvo smatra da je koluziona opasnost konkretno i mjerom čije bi izvršenje moglo biti provođeno van područja adekvatno obrazložena u osporenim rješenjima, kao i pitanje općine Kalinovik. Apelant je u vezi s tim priložio Sudu BiH svrshishodnosti izricanja mjere pritvora u odnosu na mjere dokaze o suvlasništvu na porodičnoj stambenoj kući, te o zabrane. Tužilaštvo BiH, također, osporava i navode koji se tiču mogućnosti provođenja izrečene mjere zabrane na području prava na pravično suđenje, konkretno prava na odbranu, kao i općine Ilidža, ali Sud BiH to nije ocijenio. Dalje, apelant ističe da prava ne djelotvoran pravni lijek. U vezi s posljednjim, je Sud BiH, prema prijedlogu Tužilaštva BiH, Rješenjem Tužilaštvo BiH smatra da nije potrebno ispitivati da li je sporni X-KRN-07/419 od 19. novembra 2007. godine odredio mjere postupak pred Sudom BiH ispunio sve zahtjeve iz člana 13. zaštite za osam svjedoka čiji identitet nije poznat optuženom u Evropske konvencije, jer ovaj postupak ima specifičnu pravnu ovoj fazi krivičnog postupka. prirodu, te da u konkretnom slučaju ne treba prelaziti granice 18. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na pravično određene članom 5. stav 4. Evropske konvencije u okviru kojeg suđenje, i to, prije svega, pretpostavka o nevinosti iz člana 6. stav se ispituje postojanje djelotvornog pravnog lijeka koji mora imati 2. Evropske konvencije, tako što je u osporenom prvostepenom sudski karakter. Također, Tužilaštvo osporava i apelantove rješenju Sud BiH naveo: "Š...Ć u odnosu na ŠapelantaĆ Sud je navode o diskriminaciji. dodatno cijenio činjenicu da se istraga, prema navodima tužioca, V. Relevantni propisi provodi i protiv lica koja su nadležna za izvršenje mjera zabrane i koja su zajedno sa optuženim činila udruženi zločinački 21. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine poduhvat" iz čega sud zaključuje o nesvrsishodnosti određivanja ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, mjere zabrane. Apelant, također, navodi da on i njegov branilac 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07 i 76/06) nisu upoznati ni sa jednim dokazom koji upućuje na to da je relevantne odredbe glase: pokrenuta istraga protiv nekog lica nadležnog za provođenje Član 126. mjera zabrane u odnosu na apelanta "osim informacija iz (1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi mogao sredstava javnog informisanja". Dalje, apelant smatra da mu je pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, Sud pravo na pravično suđenje prekršeno i zato što je o apelantovim mu može obrazloženim rješenjem zabraniti da bez odobrenja žalbama a zatim i njegovog branioca odlučeno posebnim napusti mjesto boravišta. rješenjima iako su, kako navodi, "optuženi i njegov branilac (2) Uz mjeru iz stava 1. ovog člana optuženom može biti jedan procesni subjekt". Apelant smatra da je na ovaj način zabranjeno posjećivanje određenih mjesta, ili sastajanje sa prekršeno i apelantovo pravo na branioca i pravo na djelotvoran određenim licima, ili naređeno da se povremeno javlja pravni lijek, jer je odlučivanje o žalbi koju je apelant lično određenom organu, ili privremeno oduzeta putna isprava ili izjavio, bez odgovarajuće pravne argumentacije svog branioca, vozačka dozvola, kao i zabranjeno preduzimanje određenih predstavljalo bespredmetan i nedjelotvoran pravni lijek. Osim poslovnih aktivnosti. toga, apelant smatra da mu je na ovaj način uskraćeno i pravo na adekvatnu i efikasnu odbranu i efikasan pristup sudu, čime je Š...Ć prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Član 131. (1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima propisanim u b) Odgovor na apelaciju ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom 19. U odgovoru na apelaciju Sud BiH smatra da su mjerom. neosnovani apelantovi navodi o tome da mu je prekršeno pravo iz (2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno člana 5. stav 3. Evropske konvencije time što mu je određen vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa pritvor, a nije ostavljena na snazi ranije izrečena mjera zabrane. koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju Naime, Sud BiH smatra da, iako su mjere zabrane imale svrhu u pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti. istrazi, potvrđivanjem optužnice je "nastala nova faza postupka, faza u kojoj predstoji glavni pretres". Budući da se očekuje da (3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu svjedoci koji su u istrazi saslušani pristupe glavnom pretresu, razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah Sud BiH smatra da razlozi koji su postojali prije nastupanja ove pustiti na slobodu. faze dobivaju jači intenzitet nakon potvrđivanja optužnice, te da Član 132. je potrebno da se svjedoci na glavnom pretresu saslušaju bez (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo straha od prijetnji i pritisaka. Zbog toga je Sud BiH smatrao da krivično djelo, pritvor mu se može odrediti: mjere zabrane u konkretnoj fazi u kojoj se postupak nalazi ne bi Š...Ć b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, ispunile svrhu zbog koje se pritvor određuje. Također, Sud BiH izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični smatra da su neosnovani i navodi o kršenju prava iz člana 6. stav postupak, ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati 3, člana 13. i člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Naime, Sud krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili BiH navodi da je apelantova žalba primljena prije žalbe koju je prikrivače, izjavio njegov branilac, a odluka o žalbi mora da se donese u roku Š...Ć od 48 sati, kako je propisano članom 136. stav 6. ZKPBiH. Također, Sud BiH navodi da odlučivanje o apelantovoj žalbi nije Član 134. ni na koji način utjecalo na odlučivanje o žalbi koju je podnio Š...Ć njegov branilac. (3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u 20. Tužilaštvo BiH, nakon iscrpnog navođenja standarda času pritvaranja. Š...Ć Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski (4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može podnijeti sud), navodi da se Tužilaštvo "u potpunosti pridružuje žalbu vijeću (član 24. stav 6) u roku od 24 sata od prijema obrazloženju koje je dao Sud BiH u pobijanim rješenjima", rješenja.Š...Ć (6) U slučajevima iz st. 4. i 5. ovog člana, vijeće koje odlučuje 27. Međutim, apelant osporava navedena rješenja i zbog o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati. kršenja prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana Član 137. 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije, te zbog kršenja prava iz čl. 13. i (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon 14. Evropske konvencije. U vezi s tim navodima Ustavni sud potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši zapaža da protiv rješenja koja apelant osporava nema drugih po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava na to da je apelacija protiv navedenih rješenja podnesena 28. njegovo izvršenje. decembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja suda. Konačno, apelacija u odnosu na ove navode ispunjava i prvostepene presude pritvor može trajati najduže: uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije Š...Ć tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana očigledno (prima facie) neosnovana, a ne postoji neki drugi kazna dugotrajnog zatvora. Š...Ć formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VI. Dopustivost 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog pogledu dopustivosti. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. VII. Meritum 23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 29. Apelant osporava navedena rješenja, tvrdeći da su njima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi Hercegovine i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije, te prava iz djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se čl. 13. i 14. Evropske konvencije. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg dijelu glasi: je koristio. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 24. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na član II/3.e) prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Š...Ć Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila 31. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Ustavnog suda. 1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: smije biti lišen slobode izuzevši u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora Š...Ć c. Zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode u pogledu zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. privođenja nadležnoj sudskoj vlasti kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvršilo krivično djelo, ili kada postoje Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši krivično djelo, ili da, glasi: nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne; Š...Ć 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi 3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku kojeg je mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na koristio. slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih 4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili slučajeva: lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u (14) apelacija je preuranjena. kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko 25. Apelant osporava rješenja Suda BiH broj X-KR-07/419 ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.Š...Ć od 30. novembra 2007. godine i broj X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine kojim mu je određen pritvor, navodeći, a) Član 5. stav 3. Evropske konvencije između ostalog, da je tim rješenjem prekršeno i njegovo pravo na 32. Apelant smatra da je odluka kojom je apelantu određen pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pritvor suprotna članu 5. stav 3. Evropske konvencije zato što, člana 6. Evropske konvencije. U vezi sa ovim apelantovim kako navodi, Sud BiH nije konkretizirao postojanje stvarne navodima, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima opasnosti da će apelant, ukoliko ostane na slobodi, utječući na ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne svjedoke i eventualne saizvršioce ometati krivični postupak, te može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom što nije razmotrio mogućnost da postigne isti procesni cilj nekim Ustavnog i Evropskog suda, pitanje da li je poštivan princip blažim sredstvima, odnosno alternativnim mjerama. pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S 33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da odredba člana obzirom na višestepenost krivičnog postupka, eventualni 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi u skladu sa članom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da je postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog lišavanje "zakonito" u smislu navedenog člana, a obuhvata postupka. Slijedeći to, nije moguće, u principu, utvrditi da li je podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne Evropski sud je zaključio da poštivanje člana 5. stav 3. Evropske okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na serija A broj 146, stav 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u "Službenom osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili 26. U konkretnom slučaju krivični postupak protiv apelanta produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije još nije okončan, već je donesena odluka o određivanju pritvora dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje apelantu. Stoga su navodi iz apelacije u odnosu na povredu prava relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj člana 6. Evropske konvencije preuranjeni. 25792/94, stav 63). 34. Ustavni sud, također, ukazuje na praksu Evropskog suda, Činjenica je da se u konkretnom slučaju radi o žrtvama ili koji je zaključio da je pri odlučivanju o opravdanosti određivanja članovima porodica žrtava veoma teškog i delikatnog krivičnog pritvora osumnjičenom ili optuženom težina krivičnog djela koje djela, ali ta činjenica sama po sebi nije, kako je već rečeno, mu se stavlja na teret, svakako, relevantan element za dovoljna da zadovolji standarde iz člana 5. stav 3. Evropske odlučivanje. Zbog toga, Evropski sud prihvata da ozbiljnost konvencije, već se razlozi za pritvor moraju posmatrati u svjetlu optužbi i težina zaprijećene kazne predstavljaju inicijalni rizik konkretnih okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i činjenica da su koji nadležni organi mogu opravdano uzeti u obzir. Međutim, svjedocima koji osjećaju nelagodu i nesigurnost već određene Evropski sud je, istovremeno, naglasio da ozbiljnost i težina mjere zaštite. Postupajući na ovaj način, Sud BiH je, u suštini, optužbi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, može opravdati teret dokazivanja prebacio na apelanta, što je suprotno pravilima produženje pritvora (vidi, Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, iz člana 5. Evropske konvencije prema kojim je pritvor izuzetna presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. mjera ograničavanja prava na slobodu, koja je dopuštena samo u 80-81). slučajevima tačno pobrojanim u tom članu i pod striktno 35. U konkretnom slučaju apelant i ne osporava da je odluka definiranim uvjetima (op. cit. presuda Ilijkov, stav 85). o pritvoru zasnovana na osnovanoj sumnji da je počinio krivično 39. Dalje, Ustavni sud zapaža da su svi svjedoci saslušani u djelo koje mu je stavljeno na teret, pa se Ustavni sud neće ni istrazi, što znači da bi za postojanje pritvorskog osnova prema baviti ovim pitanjem. Međutim, apelant osporava da su postojali kojem je apelantu određen pritvor u konkretnom slučaju bilo drugi relevantni razlozi da mu bude određen pritvor nakon potrebno da se utvrdi da postoje nove okolnosti, i to u odnosu na podnošenja optužnice, odnosno navodi da sud u odluci o pritvoru svakog pojedinog svjedoka, o čemu Tužilaštvo ništa nije navelo, nije te razloge konkretizirao i objektivizirao. U vezi s tim Ustavni niti je Sud BiH posebno ocijenio. Ustavni sud smatra da se pritvor sud zapaža da je apelantu pritvor određen nakon podnošenja prema ovom osnovu ne može u cijelosti isključiti u fazi glavne optužnice zbog razloga predviđenih članom 132. stav 1. tačka b) rasprave, odnosno kad su svjedoci već saslušani u istrazi, ali u ZKPBiH, odnosno zbog tzv. koluzijske opasnosti, tj. kad postoje konkretnom slučaju nisu navedene bilo kakve posebne i naročite okolnosti koje ukazuju, između ostalog, da će optuženi konkretne okolnosti koje bi to opravdale. Činjenica da će ometati krivični postupak utječući na svjedoke, saučesnike ili apelantu nakon potvrđivanja optužnice biti omogućen uvid u sve prikrivače. dokaze protiv njega sama po sebi nije dovoljna da bi se zaključilo 36. Ustavni sud zapaža da je pritvor apelantu prvi put da postoji opravdana bojazan da će apelant utjecanjem na određen tek nakon potvrđivanja optužnice za krivično djelo svjedoke ometati krivični postupak. Ovo tim prije što su za sve zločina protiv čovječnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da to svjedoke za koje je to ocijenjeno opravdanim određene mjere nije bio prvi put da su razmatrani razlozi za određivanje pritvora zaštite, odnosno njihovi lični podaci su tajna dok Sud BiH ne apelantu. Naime, tokom vođenja istrage Sud BiH je Rješenjem odluči drugačije. S druge strane, čak i da su apelantu poznata sva od 31. augusta 2007. godine odbio prijedlog Tužilaštva BiH da se imena svjedoka, sama ta činjenica ne bi bila dovoljna, jer bi Sud odredi mjera pritvora apelantu, obrazlažući da "uloženi dokazi ne BiH morao utvrditi da je apelant posredno ili neposredno utjecao ukazuju na konkretnu opasnost koja prijeti svjedocima, niti na ili pokušao da utječe na svjedoke. To de facto i de iure znači da se neugodnost koju su eventualno već doživjeli", kao i da određene opasnosti za ometanje krivičnog postupka moraju "mogućnost utjecaja na saučesnike, također, nije restriktivno tumačiti i da s vremenom neke od njih prestaju da konkretizovana", ali je utvrđeno da postoje okolnosti koje postoje. U konkretnom slučaju mjera pritvora je dopuštena, kako opravdavaju određivanje mjera zabrane. Sud BiH je, dalje, je to Sud BiH obrazložio, upravo da bi se omogućilo nesmetano Rješenjem od 31. oktobra 2007. godine ocijenio da i dalje postoje svjedočenje svjedoka koji su u istrazi dali svoje iskaze, a nekim okolnosti koje opravdavaju da se produži mjera zabrane od njih su određene i mjere zaštite svjedoka. U takvim apelantu, konstatirajući da se određene mjere provode kako je okolnostima Sud BiH je propustio da preciznije i konkretnije naloženo i da apelant ispunjava naložene obaveze. obrazloži na čemu zasniva svoj zaključak da je prvostepenim rješenjem pravilno zaključeno da će apelant u narednoj fazi 37. Dalje, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su svi postupka utjecati ili pokušati da utječe na svjedoke i eventualne svjedoci saslušani u istrazi, te da su Rješenjem Suda BiH od 19. saizvršioce, a naročito na svjedoke pod zaštitom, i koje novembra 2007. godine, dakle, prije potvrđivanja optužnice, konkretne okolnosti na takvu mogućnost upućuju, te da je samo proglašeni tajnim svi lični podaci svjedoka za koje je Tužilaštvo mjerom pritvora, kao procesnom mjerom koja najteže pogađa BiH tražilo mjere zaštite, kako bi se "omogućilo njihovo optuženog, moguće ostvariti cilj koji je Sud BiH već imao u vidu nesmetano svjedočenje pred Sudom BiH bez psihičkih i fizičkih pri određivanju mjera zaštite svjedoka. posljedica po njih s obzirom na to da svjedoci potječu iz istog 40. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da je osporenim geografskog područja odakle potječu i osumnjičeni i često rješenjima prekršeno apelantovo pravo iz člana 5. stav 3. borave na tom području, te iz tih razloga osjećaju nesigurnost ili Evropske konvencije. nelagodu pri dolasku u mjesto prebivališta osumnjičenih, odnosno na područje općine Kalinovik". Sud BiH je pri b) Član 5. stav 4. i član 13. Evropske konvencije donošenju ovog rješenja uzeo u obzir prirodu i težinu krivičnog 41. Apelant smatra da mu je donošenjem rješenja o žalbi, djela koje se apelantu stavlja na teret, a imao je u vidu i činjenicu koju je apelant lično izjavio protiv prvostepenog rješenja, a zatim da su "neki od svjedoka ozbiljno fizički ili psihički i o žalbi koju je protiv istog rješenja izjavio apelantov branilac, traumatizovani okolnostima pod kojim je izvršeno krivično prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, te pravo djelo", kao i da "izvjestan broj svjedoka uslovljava svoje na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. svjedočenje određivanjem mjera zaštite". 42. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da član 5. 38. Pri ovakvom stanju stvari, Ustavni sud ne može prihvatiti stav 4. Evropske konvencije predviđa da lice lišeno slobode argumente da su razlozi za pritvor po osnovu koluzione opasnosti hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da ospori zakonitosti u konkretnom slučaju opravdani konkretiziranim činjenicama, takvog lišavanja slobode pred sudom, odnosno pred sudskim koje pokazuju da je apelant lično ili posredno pokušao da izvrši organom koji mora biti nezavisan i nepristran i koji mora imati utjecaj na svjedoke ili eventualne saučesnike. Naime, samo nadležnost da donese obavezujuću odluku koja može voditi i postojanje pretpostavki da bi takvo apelantovo postupanje bilo puštanju lica na slobodu (vidi, Evropski sud, De Wilde, Ooms i moguće nije dovoljno, jer sud ne može samo pretpostaviti takvu Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, mogućnost, već mora imati argumente da postoje neke serija A broj 12, st. 76. i 77). Taj organ mora, također, pružiti objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i "proceduralne garancije koje su odgovarajuće za konkretnu vrstu postupci koji bi bili valjan pravni osnov za određivanje pritvora u lišavanja slobode", a koje nisu "značajno manje" od garancija u konkretnom slučaju. Tužilaštvo BiH u vezi s tim nije predložilo, krivičnom postupku, kad je rezultat lišavanja slobode dugotrajno niti izvelo bilo kakve dokaze, već je svoj prijedlog zasnovalo zatvaranje lica. Naročito, ove garancije podrazumijevaju usmenu isključivo na pretpostavkama koje je Sud BiH prihvatio, ali nije raspravu uz pravnu pomoć u postupku u kojem učestvuju obje valjano obrazložio konkretnu opasnost koja prijeti svjedocima. strane, razmatranje zakonitosti pritvora u najširem smislu, te odluku koja mora biti donesena brzo. Garancije koje pruža član s obzirom na okolnosti svakog pojedinog predmeta predstavlja, 5. stav 4. moraju biti osigurane u domaćem zakonu, a pravni lijek samo po sebi, diskriminaciju prema nekom zabranjenom osnovu. mora biti djelotvoran i dovoljno siguran, tj. mora postojati 49. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da nije mogućnost da se ispitaju zakonitosti samog pritvora, a ne samo prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i postupka ili zloupotrebe ovlaštenja. Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 43. Ustavni su zapaža da ZKPBiH u članu 134. propisuje da II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske se rješenje o pritvoru predaje licu na koje se odnosi u času konvencije. pritvaranja, da je protiv rješenja o pritvoru moguće izjaviti žalbu VIII. Zaključak u roku od 24 sata od prijema tog rješenja, te da je vijeće koje 50. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana II/3.d) odlučuje o žalbi dužno da donese odluku u roku od 48 sati. U Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je prvostepeno konvencije ako je apelantu određen pritvor zbog bojazni da će rješenje kojim je određen pritvor apelantu lično uručeno prilikom utječući na svjedoke ometati krivični postupak, a takva bojazan hapšenja, 29. novembra 2007. godine, te da je apelant protiv tog nije opravdana konkretnim i valjanim razlozima, koji bi rješenja izjavio žalbu u propisanom roku od 24 sata, kao i da je objektivno ukazivali na to da je apelant pokušao ili da postoji naveo da će posebnu pravnu argumentaciju dati njegov branilac, ozbiljan rizik da će pokušati da utječe na svjedoke, već se odluka kojem je rješenje uručeno 1. decembra 2007. godine. Branilac je, zasniva samo na pretpostavkama suda zbog prirode i težine djela također, izjavio žalbu u roku od 24 sata od dana prijema, pa je Sud koje se apelantu stavlja na teret i zbog eventualne istrage protiv BiH o svakoj žalbi odlučio u roku koji je propisan zakonom. saučesnika. Ustavni sud smatra da sama činjenica da su protiv prvostepenog 51. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana 5. stav rješenja izjavljene dvije žalbe i donesene dvije odluke ne 4. Evropske konvencije kad je sud odlučio o žalbama protiv predstavlja kršenje prava iz člana 5. stav 4. Naime, zakon odluke o pritvoru, koje su odvojeno podnijeli apelant i njegov propisuje da postoji pravni lijek kojim se odluka o pritvoru može branilac, odvojenim rješenjima koja je donio u roku propisanom osporavati, te hitni rokovi u kojim se, s obzirom na prirodu ove zakonom. mjere lišavanja slobode, mora odlučivati, a u konkretnom slučaju 52. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ove odredbe u cijelosti su poštivane. nediskrimanciju iz člana 14. u vezi sa članom 5. Evropske 44. Stoga, činjenica da je Sud BiH odlučio o dvije žalbe konvencije kad apelant svoje navode zasniva isključivo na protiv istog rješenja u dva odvojena rješenja ne znači da je činjenici da je u drugom predmetu sud drugačije odlučio, budući apelantu na bilo koji način uskraćeno pravo da koristi propisani da drugačija odluka suda u odnosu na pojedine učesnike u pravni lijek protiv rješenja o pritvoru, niti da je prekršena neka postupku ne predstavlja različit tretman. procesna garancija koju zahtijeva član 5. stav 4. Evropske 53. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1, 2. i 3. konvencije. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da nije potrebno posebno razmatrati eventualno kršenje prava na kao u dispozitivu ove odluke. djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. 54. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke c) Navodi o diskriminaciji Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 45. Apelant smatra da je osporenim rješenjima prekršen član Predsjednica 14. Evropske konvencije, odnosno da je diskriminiran zato što je Ustavnog suda u sličnim slučajevima Sud BiH usvajao drugačiji stav. Bosne i Hercegovine 46. Član 14. Evropske konvencije glasi: Hatidža Hadžiosmanović, s. r. Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom predmetu broj AP 6/08, rješavajući apelaciju Neđe Zeljaje, na nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status. temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. 47. Prema praksi Evropskog suda, pravo na nediskriminaciju stavak 4. točka 14, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, iz člana 14. Evropske konvencije je akcesorno pravo. To znači da 2. i 3. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj nediskriminaciju, već se na diskriminaciju prema ovom članu 60/05), u sastavu: može pozvati samo u vezi sa "uživanjem prava i sloboda Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica garantiranih Evropskom konvencijom". Ustavni sud podsjeća na Miodrag Simović, dopredsjednik praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj Valerija Galić, dopredsjednica diskriminacija postoji samo ako se lice ili grupa lica u istoj Mato Tadić, sudac situaciji različito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno Krstan Simić, sudac opravdanje za različit tretman (vidi, Evropski sud za ljudska na sjednici održanoj 13. svibnja 2008. godine donio je prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. jula 1968, serija A broj 6). ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 48. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se apelant Djelomično se usvaja apelacija Neđe Zeljaje. žali na diskriminaciju u vezi s pravom iz člana 5. Evropske Utvrđuje se povreda članka II/3.(d) Ustava Bosne i konvencije. Međutim, apelant ne navodi prema kojem osnovu Hercegovine i članka 5. stavak 3. Europske konvencije za zaštitu smatra da je diskriminiran, odnosno prema kojem bi se osnovu ljudskih prava i temeljnih sloboda. trebalo da ocjenjuje, navodno, različit tretman, niti nudi bilo Ukidaju se rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj kakve dokaze kojima bi svoje tvrdnje o diskriminaciji X-KRN-07/419 od 7. prosinca 2007. godine i broj X-KR-07/419 potkrijepio. Ustavni sud ukazuje da sama činjenica da Sud BiH od 30. studenog 2007. godine. donosi drugačije odluke o pritvoru u predmetima koji mogu, Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine, koji je dužan prema nekim elementima, biti slični ne znači da postoji odmah donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(d) Ustava diskriminacija prema nekom zabranjenom osnovu ako se u Bosne i Hercegovine i članku 5. stavak 3. Europske konvencije takvim predmetima donesu različite odluke. Naime, kako je to za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ustavni sud već obrazložio, postojanje osnova za pritvor mora se Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da u roku od osam dana ocjenjivati u svakom konkretnom slučaju, zavisno od konkretnih od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i okolnosti, pa se ne može smatrati da donošenje drugačijih odluka Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove odluke, 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. a sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i optužnicu Tužiteljstvo BiH je Sudu BiH dostavilo i prijedlog da Hercegovine. se apelantu i drugim optuženim u istome predmetu odredi mjera Odbija se kao neutemeljena apelacija Neđe Zeljaje pritvora zbog razloga propisanih člankom 132. stavak 1. toč. a) i podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj b) ZKPBiH. Ovaj prijedlog Tužiteljstvo BiH je, između ostalog, X-KRN-07/419 od 7. prosinca 2007. godine, broj X-KR-07/419 obrazložilo i time da "postoji osnovana bojazan da će ŠapelantĆ od 30. studenog 2007. godine i broj X-KR-07/419 od 29. ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke i saučesnike u studenog 2007. godine u odnosu na članak II/3.(d) i članak II/4. ovom krivičnom djelu". Ovakvo stajalište Tužiteljstvo BiH je Ustava Bosne i Hercegovine, te članak 5. stavak 4. i članak 14. obrazložilo na sljedeći način: "Ovaj zaključak se temelji na Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih činjenici da je djelo koje se ŠapelantuĆ stavlja na teret počinjeno u sloboda. udruženom zločinačkom poduhvatu sa više saizvršilaca, a u čijoj Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Zeljaje je komandnoj strukturi ŠapelantĆ vrlo visoko pozicioniran s podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj obzirom na funkciju komandira SJB Kalinovik koju je obavljao u X-KRN-07/419 od 7. prosinca 2007. godine, broj X-KR-07/419 vrijeme počinjenja krivičnog djela. Kada se te činjenice povežu s od 30. studenog 2007. godine i broj X-KR-07/419 od 29. tim da će osumnjičenom, nakon potvrđivanja optužnice, biti studenog 2007. godine u odnosu na članak II/3.(e) Ustava Bosne dostupni dokazi protiv njega, to jasno upućuje na zaključak da i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih osumnjičeni nakon toga ima dosta jači motiv da izvrši utjecaj na prava i temeljnih sloboda, jer je preuranjena. svjedoke i saizvršioce ne samo one koji direktno terete njega Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i nego i na ostale svjedoke koji terete druge osumnjičene s obzirom Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i na njegovu komandnu funkciju i činjenicu da je optužen za Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u udruženi zločinački poduhvat. Također, ŠapelantuĆ će biti "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". dostupni podaci o svjedocima koji su dali iskaze u ovom krivičnom predmetu, te će na taj način moći izvršiti utjecaj na OBRAZLOŽENJE njih kako bi izmijenili svoj iskaz na glavnom pretresu, a za to ima I. Uvod i te kako jak motiv s obzirom na težinu djela koje mu se stavlja na teret." Tužiteljstvo BiH je, dalje, navelo da apelant živi u 1. Neđo Zeljaja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalinovika, Kalinoviku "gdje, također, redovno dolaze i svjedoci u ovom kojeg zastupa Vesna Tupajić-Škiljević, odvjetnica iz Sokoca, predmetu kako direktne žrtve, tako i članovi porodica žrtava, što podnio je 28. prosinca 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu kod velikog broja svjedoka izaziva strah i bojazan s obzirom na Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv vrlo visoku funkciju koju je ŠapelantĆ obavljao u vrijeme Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) izvršenja krivičnog djela. Ova činjenica je potvrđena i u iskazu broj X-KRN-07/419 od 7. prosinca 2007. godine, Rješenja Suda svjedoka F., kao i na primjeru većeg broja svjedoka koji su tražili BiH broj X-KR-07/419 od 30. studenog 2007. godine i Rješenja zaštitne mjere". Osim ovih razloga, Tužiteljstvo BiH je istaknulo Suda BiH broj X-KR-07/419 od 29. studenog 2007. godine. da bi apelantov boravak na slobodi za vrijeme suđenja "sasvim II. Postupak pred Ustavnim sudom izvjesno, a imajući u vidu prirodu djela za koje se tereti i ranjivost 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od svjedoka, doveo do tjeskobe i nelagode kod svjedoka, koji bi Suda BiH je zatraženo 20. veljače 2008. godine, a od sudionika u svoja svjedočenja trebali dati u atmosferi lišenoj straha i postupku Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: pritisaka, i to na glavnom pretresu pred Sudom BiH". Tužiteljstvo BiH) 11. ožujka 2008. godine da dostave odgovore 9. Sud BiH je 28. studenog 2007. godine potvrdio optužnicu, na apelaciju. nakon čega je Rješenjem broj X-KR-07/419 od 29. studenog 3. Sud BiH je dostavio odgovor 9. ožujka, a Tužiteljstvo BiH 2007. godine apelantu odredio mjeru pritvora zbog razloga 20. ožujka 2008. godine. predviđenih člankom 132. stavak 1. točka b) ZKPBiH. Ovim 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, rješenjem je određeno da pritvor može trajati do okončanja odgovori su dostavljeni apelantu 24. ožujka 2008. godine. glavnog pretresa, a najdulje tri godine od dana donošenja rješenja, odnosno 29. studenog 2010. godine, a da će se kontrola III. Činjenično stanje opravdanosti pritvora vršiti po proteku svaka dva mjeseca od 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dana donošenja posljednjeg rješenja. U obrazloženju ove odluke dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Sud BiH je naveo da je ocijenio činjenicu da će biti potrebno sljedeći način: saslušati veliki broj svjedoka, prvenstveno žrtava i članova 6. Tužiteljstvo BiH je protiv apelanta vodilo istragu zbog njihovih obitelji, od kojih neki žive na teritoriju na kojem osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo zločin protiv optuženi imaju mjesto prebivališta, kao i svjedoka koji su čovječnosti iz članka 172. u svezi sa člankom 173. Kaznenog sudjelovali u događajima za koje se apelant i drugi optuženi zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZBiH). U fazi istrage Sud BiH terete "ali koji nemaju status optuženih, a koji su ujedno komšije, je Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 31. kolovoza 2007. godine poznanici, pa čak i prijatelji optuženih". Sud BiH je, dalje, naveo odbio prijedlog Tužiteljstva BiH da se apelantu odredi mjera da su u ovoj fazi kaznenog postupka osigurani dokazi potrebni za pritvora, pa je, umjesto toga, odredio mjeru zabrane iz članka potvrđivanje optužnice, ali da glavni pretres nije počeo, "te je 126.a stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku BiH (u neophodno obezbijediti da svjedoci budu saslušani bez prijetnji i daljnjem tekstu: ZKPBiH) prema kojoj se apelant morao svaki pritisaka". dan javljati u Stanicu javne sigurnosti Kalinovik. U daljnjem 10. Dalje, "prema ocjeni suda, upravo u ovoj fazi postupka tijeku istrage Sud BiH Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 31. potrebno je obezbijediti svjedocima da slobodno daju iskaz, bez listopada 2007. godine je apelantu produljio trajanje određene straha od odmazde, a do čega bi, prema mišljenju suda, moglo mjere zabrane, a u rješenju je konstatirano da se mjera provodi doći ukoliko bi se optuženi našli na slobodi". Sud BiH ističe da je sukladno rješenju kojim je određena i da apelant pravovremeno i ocijenio činjenicu "da je tek u ovoj fazi postupka optuženima u potpuno izvršava i poštuje određenu mjeru. potpunosti poznat identitet svjedoka, kao i njihove izjave na 7. Sud BiH je, dalje, Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 19. osnovu kojih se zasniva optužba protiv njih". Sud BiH, studenog 2007. godine proglasio tajnim sve osobne podatke o prihvativši u cijelosti argumentaciju Tužiteljstva BiH, zaključio svjedocima za koje su, prema prijedlogu Tužiteljstva BiH, je da bi "boravak optuženih na slobodi, sasvim izvjesno, imajući tražene mjere zaštite. Ovim rješenjem je određeno da će prava u vidu prirodu djela za koja se terete i ranjivost svjedoka, doveo imena i prezimena i ostali osobni podaci svjedoka identificiranim do tjeskobe i nelagode kod svjedoka, koji bi svoja svjedočenja pred Sudom BiH ostati tajna i nakon podnošenja optužnice, a trebali dati u atmosferi lišenoj straha i pritiska, što osnovano Tužiteljstvu BiH je naloženo da obrani otkrije prava imena i upućuje na zaključak da, u konkretnom, to sve čini navedene prezimena svjedoka najmanje 30 dana prije svjedočenja. okolnosti naročitim i takvim da ukazuju da i zbog toga postoji 8. Tužiteljstvo BiH je 23. studenog 2007. godine podnijelo opasnost od utjecaja na svjedoke" zbog čega je opravdano optužnicu protiv apelanta zbog navedenog kaznenog djela. Uz apelantu i drugim optuženim odrediti mjeru pritvora prema članku 132. stavak 1. točka b) ZKPBiH. U odnosu na apelanta zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Sud BiH je dodatno ocijenio činjenicu "da se istraga, prema Europska konvencija), pravo na pravično suđenje iz članka tužiočevim navodima, provodi i protiv lica koja su nadležna za II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 2. i stavak izvršenje mjera zabrane i koja su zajedno sa optuženim činila 3. toč. a) i d) Europske konvencije, pravo na učinkovit pravni udruženi zločinački poduhvat, uz to imajući u vidu funkciju lijek iz članka 13. i pravo na nediskriminaciju iz članka 14. komandira SJB Kalinovik, koju je obavljao ŠapelantĆ u Europske konvencije. inkriminirano vrijeme", navodeći da to "neupitno ukazuje na 15. U obrazloženju svojih navoda u svezi s kršenjem članka zaključak da u ovoj fazi postupka mjere zabrane nisu 5. stavak 3. Europske konvencije apelant navodi da predloženu svrsishodne, niti efikasne, te se njima ne može postići svrha mjeru pritvora zbog razloga propisanih člankom 132. stavak 1. mjere pritvora, odnosno njima se ne može spriječiti utjecaj na točka b) ZKPBiH Tužiteljstvo BiH nije potkrijepilo nijednim svjedoke, te time ometanje krivičnog postupka u ovoj fazi". dokazom, a da je "apstraktno navođenje činjenica nedovoljno za 11. U odnosu na prijedlog Tužiteljstva BiH da se apelantu postojanje ovog zakonskog razloga za određivanje pritvora". odredi pritvor zbog razloga propisanih člankom 132. stavak 1. Apelant navodi da Tužiteljstvo nije dalo konkretiziran prijedlog s točka a), Sud BiH je utvrdio da je takav prijedlog neutemeljen, neophodnim dokazima da je apelant osobno ili posredstvom ocjenjujući činjenicu da je apelant umirovljenik, lošeg imovnog druge osobe izvršio, odnosno pokušao izvršiti utjecaj na nekog stanja s prijavljenom adresom boravišta koju nije mijenjao dulje svjedoka ili eventualnog suizvršitelja, odnosno da Tužiteljstvo vremensko razdoblje, te da nema dvojno državljanstvo. Također, BiH nije dalo nijedan dokaz kojim bi potkrijepilo tvrdnje da bi Sud BiH je naveo da sudu nisu predočeni bilo kakvi dokazi da je apelant ometao kazneni postupak na ovaj način. Apelant dalje apelant bio u bjekstvu, ili da je pokušao pobjeći kako bi bio navodi da se "koluzijska opasnost završava ili postaje manje nedostupan pravosudnim tijelima, konstatirajući da se apelant vjerovatna okončanjem pojedinih faza krivičnog postupka i "uredno odazivao na pozive suda", kao i da činjenica da je obezbjeđenjem dokaza koje je Tužilaštvo nesmetano pribavilo". optužnica potvrđena "sama po sebi ne predstavlja odlučnu Također, apelant navodi da je Vijeće Suda BiH u istražnom činjenicu na osnovu koje bi se moglo utvrditi postojanje postupku utvrdilo da je neutemeljeno odrediti pritvor apelantu, opasnosti od bjekstva optuženih". već je u toj fazi postupka apelantu izrečena blaža mjera-mjera 12. Apelantu je prvostupanjsko rješenje uručeno 29. zabrane iako je pritvor bio predložen zbog razloga propisanih studenog 2007. godine, kada je i lišen slobode i sproveden u KPZ člankom 132. stavak 1. toč. a), b) i d) ZKPBiH. Kula, a njegovom branitelju rješenje je uručeno 1. prosinca 2007. 16. Apelant navodi da je Sud BiH i u drugim sličnim godine. Budući da je rok za priziv protiv prvostupanjskog slučajevima usvojio stajalište da i u situaciji u kojoj su rješenja bio 24 sata, apelant je pobio prvostupanjsko rješenje optuženom poznata imena svjedoka ne postoji razlog za istoga dana kad mu je i uručeno s napomenom da će pravnu određivanje pritvora iz točke b) članka 132. ZKPBiH, "jer još argumentaciju dati njegov branitelj. Branitelj je priziv uložio 1. uvijek nije konkretizovana naročita koluziona opasnost", prosinca 2007. godine. Sud BiH je Rješenjem broj X-KR-07/419 navodeći kao primjer Rješenje Suda BiH broj X-KRN-06/290 od od 30. studenog 2007. godine odbio priziv koji je uložio apelant, 2. studenog 2006. godine u kojem je naglašeno da "razlozi za a Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 7. prosinca 2007. godine pritvor moraju biti konkretno egzistentni i objektivno odbio je priziv koji je protiv prvostupanjskog rješenja uložio manifestovani". Apelant smatra da to pokazuje da Sud BiH apelantov branitelj i branitelji drugih optuženih. U oba rješenja različito primjenjuje odredbu članka 132. stavak 1. točka b) u Sud BiH je naveo da pobijano prvostupanjsko rješenje sadrži različitim slučajevima zbog čega smatra da je i diskriminiran. konkretne razloge koji su doveli sud do zaključka da postoje Dalje, apelant navodi da je neutemeljeno i stajalište suda o konkretne okolnosti koje ukazuju na to da postoje razlozi za postojanju mogućnosti utjecaja na eventualne sudionike i mjeru pritvora. Dalje, Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak prikrivače, jer bi to bilo relevantno samo u situaciji da je iz prvostupanjskog rješenja o opravdanosti pritvora u odnosu na pokušano da se izvrši utjecaj ili da je već izvršen. Apelant razloge iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKPBiH, ponavljajući ukazuje da, prema navodima Tužiteljstva BiH, pojedini iste razloge koji su navedeni i u prvostupanjskom rješenju i eventualni suizvršitelji i ne žive u apelantovom mjestu ističući da činjenica "da su svjedoci saslušani u istrazi, ne znači prebivališta i nedostupni su i tijelima gonjenja, a apelantu, osim da su dokazi, u smislu člana 132. stav 2. ZKPBiH, i obezbijeđeni, imena osoba koje navodi optužnica a koje nisu na području BiH, jer svjedoci tek treba da se saslušaju na glavnom pretresu". nisu poznati ostali navodni suizvršitelji, pa nije jasno kako bi bilo 13. Također, Vijeće Suda BiH je prihvatilo zaključak iz moguće utjecati na njih. Apelant smatra da ne postoje stvarni i prvostupanjskog rješenja da se, zbog sumnje da je u izvršenju zakonski razlozi da se njemu odredi pritvor, osobito imajući u predmetnog djela sudjelovao veći broj suizvršitelja protiv kojih vidu da je rješenjem Suda BiH konstatirano da je apelant u Tužiteljstvo BiH vodi istragu i koji se nalaze na slobodi, te zbog cijelosti poštivao mjeru zabrane koja mu je određena u istražnom ozbiljnosti optužbi koje im se stavljaju na teret, nedvojbeno može postupku. smatrati da bi boravak optuženih na slobodi, "imajući u vidu prirodu djela za koja se terete, doveo do tjeskobe i nelagode kod 17. Apelant, također, navodi da je predložio sudu da se svjedoka, a i mogućih kontakata sa izvršiocima". Dalje, Vijeće izreknu i druge mjere zabrane kumulativno sa već izrečenom Suda BiH je navelo i da je apelant do određivanja pritvora bio na mjerom čije bi izvršenje moglo biti provođeno izvan područja slobodi uz određene mjere zabrane, ali je zaključilo da je općine Kalinovik. Apelant je u svezi s tim priložio Sudu BiH prvostupanjsko rješenje pravilno obrazloženo "zato što mjere dokaze o suvlasništvu na obiteljskoj stambenoj kući, te o zabrane u ovom trenutku ne bi mogle ispuniti svrhu zbog koje se mogućnosti provedbe izrečene mjere zabrane na području općine pritvor određuje, čak i u slučaju da se optuženi preseli u drugo Ilidža, ali Sud BiH to nije ocijenio. Dalje, apelant ističe da je Sud mjesto, kako se to u žalbi predlaže". Uzevši u obzir i činjenicu da BiH, prema prijedlogu Tužiteljstva BiH, Rješenjem se istraga, prema tužiteljevim navodima, vodi i protiv osoba koje X-KRN-07/419 od 19. studenog 2007. godine odredio mjere su nadležne za izvršenje mjera zabrane a koje su, prema tim zaštite za osam svjedoka čiji identitet nije poznat optuženom u navodima, zajedno sa optuženim činile kazneno udruženi ovoj fazi kaznenog postupka. zločinački pothvat, Vijeće je zaključilo da postoje objektivni 18. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na pravično razlozi zbog kojih se mjerama zabrane ne može spriječiti utjecaj suđenje, i to, prije svega, pretpostavka o nevinosti iz članka 6. na svjedoke i suizvršitelje, a time ni ometanje kaznenog postupka stavak 2. Europske konvencije, tako što je u pobijanom u ovoj fazi. prvostupanjskom rješenju Sud BiH naveo: "Š...Ć u odnosu na IV. Apelacija ŠapelantaĆ Sud je dodatno cijenio činjenicu da se istraga, prema navodima tužioca, provodi i protiv lica koja su nadležna za a) Navodi iz apelacije izvršenje mjera zabrane i koja su zajedno sa optuženim činila 14. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima prekršeno udruženi zločinački poduhvat" iz čega sud zaključuje o pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz članka II/3.(d) Ustava nesvrsishodnosti određivanja mjere zabrane. Apelant, također, Bosne i Hercegovine i članka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije za navodi da on i njegov branitelj nisu upoznati ni sa jednim dokazom koji upućuje na to da je pokrenuta istraga protiv neke 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07 i 76/06) osobe nadležne za provedbu mjera zabrane u odnosu na apelanta relevantne odredbe glase: "osim informacija iz sredstava javnog informisanja". Dalje, Članak 126. apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno i (1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi mogao zato što je o apelantovim prizivima a potom i njegovog branitelja pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, Sud odlučeno posebnim rješenjima iako su, kako navodi, "optuženi i mu može obrazloženim rješenjem zabraniti da bez odobrenja njegov branilac jedan procesni subjekt". Apelant smatra da je na napusti mjesto boravišta. ovaj način prekršeno i apelantovo pravo na branitelja i pravo na (2) Uz mjeru iz stavka 1. ovog članka optuženom može biti učinkovit pravni lijek, jer je odlučivanje o prizivu koji je apelant zabranjeno posjećivanje određenih mjesta, ili sastajanje sa osobno uložio, bez odgovarajuće pravne argumentacije svojeg određenim osobama, ili naređeno da se povremeno javlja branitelja, predstavljalo bespredmetan i neučinkovit pravni lijek. određenom tijelu, ili privremeno oduzeta putna isprava ili Osim toga, apelant smatra da mu je na ovaj način uskraćeno i vozačka dozvola, kao i zabranjeno poduzimanje određenih pravo na adekvatnu i efikasnu obranu i efikasan pristup sudu, poslovnih aktivnosti. čime je prekršeno pravo iz članka 5. stavak 4. Europske Š...Ć konvencije. Članak 131. b) Odgovor na apelaciju (1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom 19. U odgovoru na apelaciju Sud BiH smatra da su mjerom. neutemeljeni apelantovi navodi o tomu da mu je prekršeno pravo (2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno iz članka 5. stavak 3. Europske konvencije time što mu je određen vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost svih tijela pritvor, a nije ostavljena na snazi ranije izrečena mjera zabrane. koja sudjeluju u kaznenom postupku i tijela koja im pružaju Naime, Sud BiH smatra da, iako su mjere zabrane imale svrhu u pravnu pomoć jeste da postupaju s posebnom žurnošću. istrazi, potvrđivanjem optužnice je "nastala nova faza postupka, faza u kojoj predstoji glavni pretres". Budući da se očekuje da (3) U tijeku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim svjedoci koji su u istrazi saslušani pristupe glavnom pretresu, prestanu razlozi na temelju kojih je određen, a pritvorenik će se Sud BiH smatra da razlozi koji su postojali prije nastupanja ove odmah pustiti na slobodu. faze dobivaju jači intenzitet nakon potvrđivanja optužnice, te da Članak 132. je potrebno da se svjedoci na glavnom pretresu saslušaju bez (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba straha od prijetnji i pritisaka. Zbog toga je Sud BiH smatrao da učinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti: mjere zabrane u konkretnoj fazi u kojoj se postupak nalazi ne bi Š...Ć b) ako postoji utemeljena bojazan da će uništiti, sakriti, ispunile svrhu zbog koje se pritvor određuje. Također, Sud BiH izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni smatra da su neutemeljeni i navodi o kršenju prava iz članka 6. postupak, ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati stavak 3, članka 13. i članka 5. stavak 4. Europske konvencije. kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače, Naime, Sud BiH navodi da je apelantov priziv primljen prije Š...Ć priziva koji je uložio njegov branitelj, a odluka o prizivu mora se Članak 134. donijeti u roku od 48 sati, kako je propisano člankom 136. stavak Š...Ć 6. ZKPBiH. Također, Sud BiH navodi da odlučivanje o (3) Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u apelantovom prizivu nije ni na koji način utjecalo na odlučivanje času pritvaranja. Š...Ć o prizivu koji je podnio njegov branitelj. (4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba može 20. Tužiteljstvo BiH, nakon iscrpnog navođenja standarda podnijeti priziv vijeću (članak 24. stavak 6) u roku od 24 sata od Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski primitka rješenja.Š...Ć sud), navodi da se Tužiteljstvo "u potpunosti pridružuje (6) U slučajevima iz st. 4. i 5. ovog članka, vijeće koje obrazloženju koje je dao Sud BiH u pobijanim rješenjima", odlučuje o prizivu dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati. posebice u svezi s postojanjem razloga za određivanje pritvora. Članak 137. Budući da slijedi faza glavnog pretresa, bit će neophodno (1) Pritvor se može odrediti, produljiti ili ukinuti i nakon saslušati svjedoke "u atmosferi oslobođenoj od straha od potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši odmazde". Dalje, Tužiteljstvo BiH navodi da je u kontekstu po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg postojanja ovog razloga za određivanje pritvora posebice rješenja o pritvoru. Priziv protiv ovog rješenja ne zadržava značajan "razlog straha od eventualnog naknadnog svjedočenja njegovo izvršenje. koji je iskazao svjedok S.H. u svojoj izjavi datoj pred Tužilaštvom". Tužiteljstvo BiH smatra da je Sud BiH uzeo u (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja obzir sve okolnosti sukladno zakonu i praksi koje su bitne za prvostupanjske presude pritvor može trajati najdulje: postojanje razloga za određivanje pritvora apelantu, što je u Š...Ć tri godine u slučaju kaznenog djela za koje je propisana cijelosti sukladno zahtjevima iz članka 5. Europske konvencije. kazna dugotrajnog zatvora. Š...Ć Također, Tužiteljstvo smatra da je koluziona opasnost konkretno VI. Dopustivost i adekvatno obrazložena u pobijanim rješenjima, kao i pitanje 22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, svrshishodnosti izricanja mjere pritvora u odnosu na mjere Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima zabrane. Tužiteljstvo BiH, također, pobija i navode koji se tiču koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom prava na pravično suđenje, konkretno prava na obranu, kao i spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. prava ne učinkovit pravni lijek. U svezi s posljednjim, 23. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Tužiteljstvo BiH smatra da nije potrebno ispitivati je li upitni Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv postupak pred Sudom BiH ispunio sve zahtjeve iz članka 13. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Europske konvencije, jer ovaj postupak ima specifičnu pravnu učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese narav, te da u konkretnom slučaju ne treba prelaziti granice u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio određene člankom 5. stavak 4. Europske konvencije u okviru odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je kojeg se ispituje postojanje učinkovitog pravnog lijeka koji mora koristio. imati sudbeni karakter. Također, Tužiteljstvo pobija i apelantove 24. Prigodom ocjene dopustivosti apelacije u odnosu na navode o diskriminaciji. članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) V. Relevantni propisi Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. 21. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine točka 14. Pravila Ustavnog suda. ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima 1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom smije biti lišen slobode izuzevši u niže navedenim slučajevima i spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. sukladno zakonom propisanim postupku: Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog Š...Ć c. Zakonitog uhićenja ili lišavanja slobode glede suda glasi: privođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kada postoji opravdana 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv sumnja da je ta osoba izvršila kazneno djelo, ili kada postoje presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši kazneno djelo, ili da, efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u nakon izvršenja kaznenog djela, pobjegne; Š...Ć roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 3. Svatko tko je uhićen ili lišen slobode prema odredbama odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku kojeg je stavka 1(c) ovog članka mora odmah biti izveden pred suca ili koristio. drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudbenu vlast i 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slučajeva: slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju. (14) apelacija je preuranjena. 4. Svatko kome je uskraćena sloboda uhićenjem ili 25. Apelant pobija rješenja Suda BiH broj X-KR-07/419 od lišavanjem slobode ima pravo uložiti priziv sudu kako bi sud, u 30. studenog 2007. godine i broj X-KRN-07/419 od 7. prosinca kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko 2007. godine kojim mu je određen pritvor, navodeći, između ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.Š...Ć ostaloga, da je tim rješenjem prekršeno i njegovo pravo na b) Članak 5. stavak 3. Europske konvencije pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 32. Apelant smatra da je odluka kojom je apelantu određen članka 6. Europske konvencije. U svezi sa ovim apelantovim pritvor oprečna članku 5. stavak 3. Europske konvencije zato što, navodima, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili kako navodi, Sud BiH nije konkretizirao postojanje stvarne hoće li imati pravično suđenje pred redovitim sudovima ne može opasnosti da će apelant, ukoliko ostane na slobodi, utječući na dati odgovor dok je postupak u tijeku. Sukladno praksi Ustavnog svjedoke i eventualne suizvršitelje ometati kazneni postupak, te i Europskog suda, pitanje je li poštivano načelo pravičnog što nije razmotrio mogućnost da postigne isti procesni cilj nekim suđenja treba sagledati na temelju postupka u cjelini. Obzirom na blažim sredstvima, odnosno alternativnim mjerama. višestupanjski kazneni postupak, eventualni proceduralni 33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da odredba članka propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu 5. stavak 3. Europske konvencije zahtijeva da je osoba lišena biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog toga postupka. slobode sukladno članku 5. stavak 1.c) Europske konvencije, tj. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi je li kazneni postupak da je lišavanje "zakonito" u smislu navedenog članka, a bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi, obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo osoba. Europski sud je zaključio da poštivanje članka 5. stavak 3. protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A Europske konvencije zahtijeva da sudbena vlast preispita sva broj 146, stavak 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. pitanja u svezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese lipnja 2003. godine, točka 18, objavljena u "Službenom glasniku pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri Bosne i Hercegovine" broj 38/03). tomu je postojanje utemeljene sumnje da je osoba lišena slobode 26. U konkretnom slučaju kazneni postupak protiv apelanta počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret conditio sine još nije okončan, već je donesena odluka o određivanju pritvora qua non za određivanje ili produljenje pritvora, ali to nakon apelantu. Stoga su navodi iz apelacije u odnosu na povredu prava određenog vremena nije dostatno, već se mora procijeniti postoje na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i li za pritvor relevantni i dostatni razlozi (vidi, Europski sud, Hercegovine i članka 6. Europske konvencije preuranjeni. Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine, 27. Međutim, apelant pobija navedena rješenja i zbog kršenja aplikacija broj 25792/94, stavak 63). prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. st. 34. Ustavni sud, također, ukazuje na praksu Europskog suda, 3. i 4. Europske konvencije, te zbog kršenja prava iz čl. 13. i 14. koji je zaključio da je prigodom odlučivanja o opravdanosti Europske konvencije. U svezi s tim navodima Ustavni sud određivanja pritvora osumnjičenom ili optuženom težina zapaža da protiv rješenja koja apelant pobija nema drugih kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, svakako, relevantan učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Obzirom element za odlučivanje. Zbog toga, Europski sud prihvaća da da je apelacija protiv navedenih rješenja podnesena 28. prosinca ozbiljnost optužbi i težina zaprijećene kazne predstavljaju 2007. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako inicijalni rizik koji nadležna tijela mogu opravdano uzeti u obzir. je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Međutim, Europski sud je, istodobno, naglasio da ozbiljnost i Konačno, apelacija u odnosu na ove navode ispunjava i uvjete iz težina optužbi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, može članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno opravdati produljenje pritvora (vidi, Europski sud, Ilijkov protiv (prima facie) neutemeljena, a ne postoji neki drugi formalni Bugarske, presuda od 26. srpnja 2001. godine, aplikacija broj razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 33977/96, st. 80-81). 28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 35. U konkretnom slučaju apelant i ne pobija da je odluka o Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, pritvoru utemeljena na osnovanoj sumnji da je počinio kazneno Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete djelo koje mu je stavljeno na teret, pa se Ustavni sud neće ni glede dopustivosti. baviti ovim pitanjem. Međutim, apelant pobija da su postojali drugi relevantni razlozi da mu bude određen pritvor nakon VII. Meritum podnošenja optužnice, odnosno navodi da sud u odluci o pritvoru 29. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su njima nije te razloge konkretizirao i objektivizirao. U svezi s tim povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor određen nakon Hercegovine i članka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije, te prava iz podnošenja optužnice zbog razloga predviđenih člankom 132. čl. 13. i 14. Europske konvencije. stavak 1. točka b) ZKPBiH, odnosno zbog tzv. koluzijske 30. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom opasnosti, tj. kad postoje naročite okolnosti koje ukazuju, dijelu glasi: između ostaloga, da će optuženi ometati kazneni postupak utječući na svjedoke, sudionike ili prikrivače. Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 36. Ustavni sud zapaža da je pritvor apelantu prvi put prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: određen tek nakon potvrđivanja optužnice za kazneno djelo d) Pravo na osobnu slobodu i sigurnost. Š...Ć zločina protiv čovječnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da to 31. Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu nije bio prvi put da su razmatrani razlozi za određivanje pritvora glasi: apelantu. Naime, tijekom vođenja istrage Sud BiH je Rješenjem od 31. kolovoza 2007. godine odbio prijedlog Tužiteljstva BiH druge strane, čak i da su apelantu poznata sva imena svjedoka, da se odredi mjera pritvora apelantu, obrazlažući da "uloženi sama ta činjenica ne bi bila dostatna, jer bi Sud BiH morao dokazi ne ukazuju na konkretnu opasnost koja prijeti utvrditi da je apelant neizravno ili izravno utjecao ili pokušao svjedocima, niti na neugodnost koju su eventualno već utjecati na svjedoke. To de facto i de iure znači da se određene doživjeli", kao i da "mogućnost utjecaja na saučesnike, također, opasnosti za ometanje kaznenog postupka moraju restriktivno nije konkretizovana", ali je utvrđeno da postoje okolnosti koje tumačiti i da s vremenom neke od njih prestaju postojati. U opravdavaju određivanje mjera zabrane. Sud BiH je, dalje, konkretnom slučaju mjera pritvora je dopuštena, kako je to Sud Rješenjem od 31. listopada 2007. godine ocijenio da i dalje BiH obrazložio, upravo da bi se omogućilo nesmetano postoje okolnosti koje opravdavaju da se produlji mjera zabrane svjedočenje svjedoka koji su u istrazi dali svoje iskaze, a nekim apelantu, konstatirajući da se određene mjere provode kako je od njih su određene i mjere zaštite svjedoka. U takvim naloženo i da apelant ispunjava naložene obveze. okolnostima Sud BiH je propustio preciznije i konkretnije 37. Dalje, Ustavni sud zapaža da je nepobitno da su svi obrazložiti na čemu temelji svoj zaključak da je prvostupanjskim svjedoci saslušani u istrazi, te da su Rješenjem Suda BiH od 19. rješenjem pravilno zaključeno da će apelant u narednoj fazi studenog 2007. godine, dakle, prije potvrđivanja optužnice, postupka utjecati ili pokušati utjecati na svjedoke i eventualne proglašeni tajnim svi osobni podaci svjedoka za koje je suizvršitelje, a osobito na svjedoke pod zaštitom, i koje Tužiteljstvo BiH tražilo mjere zaštite, kako bi se "omogućilo konkretne okolnosti na takvu mogućnost upućuju, te da je samo njihovo nesmetano svjedočenje pred Sudom BiH bez psihičkih i mjerom pritvora, kao procesnom mjerom koja najteže pogađa fizičkih posljedica po njih s obzirom na to da svjedoci potječu iz optuženog, moguće ostvariti cilj koji je Sud BiH već imao u vidu istog geografskog područja odakle potječu i osumnjičeni i često prigodom određivanja mjera zaštite svjedoka. borave na tom području, te iz tih razloga osjećaju nesigurnost ili 40. Na temelju izloženog Ustavni sud smatra da je pobijanim nelagodu pri dolasku u mjesto prebivališta osumnjičenih, rješenjima prekršeno apelantovo pravo iz članka 5. stavak 3. odnosno na područje općine Kalinovik". Sud BiH je prigodom Europske konvencije. donošenja ovog rješenja uzeo u obzir narav i težinu kaznenog b) Članak 5. stavak 4. i članak 13. Europske konvencije djela koje se apelantu stavlja na teret, a imao je u vidu i činjenicu 41. Apelant smatra da mu je donošenjem rješenja o prizivu, da su "neki od svjedoka ozbiljno fizički ili psihički koji je apelant osobno uložio protiv prvostupanjskog rješenja, a traumatizovani okolnostima pod kojim je izvršeno krivično potom i o prizivu koji je protiv istog rješenja uložio apelantov djelo", kao i da "izvjestan broj svjedoka uslovljava svoje branitelj, prekršeno pravo iz članka 5. stavak 4. Europske svjedočenje određivanjem mjera zaštite". konvencije, te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. 38. Pri ovakvom stanju stvari, Ustavni sud ne može prihvatiti Europske konvencije. argumente da su razlozi za pritvor po osnovi koluzijske opasnosti 42. U svezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da članak u konkretnom slučaju opravdani konkretiziranim činjenicama, 5. stavak 4. Europske konvencije predviđa da osoba lišena koje pokazuju da je apelant osobno ili posredno pokušao izvršiti slobode uhićenjem ili pritvaranjem ima pravo pobiti zakonitosti utjecaj na svjedoke ili eventualne sudionike. Naime, samo takvog lišavanja slobode pred sudom, odnosno pred sudbenim postojanje pretpostavki da bi takvo apelantovo postupanje bilo tijelom koje mora biti neovisno i nepristrano i koje mora imati moguće nije dostatno, jer sud ne može samo pretpostaviti takvu nadležnost da donese obvezujuću odluku koja može voditi i mogućnost, već mora imati argumente da postoje neke puštanju osobe na slobodu (vidi, Europski sud, De Wilde, Ooms i objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. studenog 1971. godine, postupci koji bi bili valjana pravna osnova za određivanje serija A broj 12, st. 76. i 77). To tijelo mora, također, pružiti pritvora u konkretnom slučaju. Tužiteljstvo BiH u svezi s tim nije "proceduralne garancije koje su odgovarajuće za konkretnu vrstu predložilo, niti izvelo bilo kakve dokaze, već je svoj prijedlog lišavanja slobode", a koje nisu "značajno manje" od garancija u utemeljilo isključivo na pretpostavkama koje je Sud BiH kaznenom postupku, kad je rezultat lišavanja slobode dugotrajno prihvatio, ali nije valjano obrazložio konkretnu opasnost koja zatvaranje osobe. Osobito, ove garancije podrazumijevaju prijeti svjedocima. Činjenica je da se u konkretnom slučaju radi o usmenu raspravu uz pravnu pomoć u postupku u kojem sudjeluju žrtvama ili članovima obitelji žrtava veoma teškog i delikatnog obje strane, razmatranje zakonitosti pritvora u najširem smislu, te kaznenog djela, ali ta činjenica sama po sebi nije, kako je već odluku koja mora biti donesena brzo. Garancije koje pruža rečeno, dostatna da zadovolji standarde iz članka 5. stavak 3. članak 5. stavak 4. moraju biti osigurane u domaćem zakonu, a Europske konvencije, već se razlozi za pritvor moraju promatrati pravni lijek mora biti učinkovit i dostatno siguran, tj. mora u svjetlu konkretnih okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i postojati mogućnost da se ispitaju zakonitosti samog pritvora, a činjenica da su svjedocima koji osjećaju nelagodu i nesigurnost ne samo postupka ili zlouporabe ovlasti. već određene mjere zaštite. Postupajući na ovaj način, Sud BiH 43. Ustavni su zapaža da ZKPBiH u članku 134. propisuje da je, u biti, teret dokazivanja prebacio na apelanta, što je oprečno se rješenje o pritvoru predaje osobi na koju se odnosi u času pravilima iz članka 5. Europske konvencije prema kojim je pritvaranja, da je protiv rješenja o pritvoru moguće uložiti priziv pritvor iznimna mjera ograničavanja prava na slobodu, koja je u roku od 24 sata od primitka tog rješenja, te da je vijeće koje dopuštena samo u slučajevima točno pobrojanim u tom članku i odlučuje o prizivu dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. U pod striktno definiranim uvjetima (op. cit. presuda Ilijkov, stavak konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je prvostupanjsko 85). rješenje kojim je određen pritvor apelantu osobno uručeno 39. Dalje, Ustavni sud zapaža da su svi svjedoci saslušani u prigodom uhićenja, 29. studenog 2007. godine, te da je apelant istrazi, što znači da bi za postojanje pritvorskog osnova prema protiv tog rješenja uložio priziv u propisanom roku od 24 sata, kojem je apelantu određen pritvor u konkretnom slučaju bilo kao i da je naveo da će posebnu pravnu argumentaciju dati njegov potrebno da se utvrdi da postoje nove okolnosti, i to u odnosu na branitelj, kojem je rješenje uručeno 1. prosinca 2007. godine. svakog pojedinog svjedoka, o čemu Tužiteljstvo ništa nije Branitelj je, također, uložio priziv u roku od 24 sata od dana navelo, niti je Sud BiH posebice ocijenio. Ustavni sud smatra da primitka, pa je Sud BiH o svakom prizivu odlučio u roku koji je se pritvor prema ovoj osnovi ne može u cijelosti isključiti u fazi propisan zakonom. Ustavni sud smatra da sama činjenica da su glavne rasprave, odnosno kad su svjedoci već saslušani u istrazi, protiv prvostupanjskog rješenja uložena dva priziva i donesene ali u konkretnom slučaju nisu navedene bilo kakve posebne i dvije odluke ne predstavlja kršenje prava iz članka 5. stavak 4. konkretne okolnosti koje bi to opravdale. Sama činjenica da će Naime, zakon propisuje da postoji pravni lijek kojim se odluka o apelantu nakon potvrđivanja optužnice biti omogućen uvid u sve pritvoru može pobijati, te hitni rokovi u kojim se, obzirom na dokaze protiv njega nije dostatna da bi se zaključilo da postoji narav ove mjere lišavanja slobode, mora odlučivati, a u opravdana bojazan da će apelant utjecanjem na svjedoke ometati konkretnom slučaju ove odredbe u cijelosti su poštivane. kazneni postupak. Ovo tim prije što su za sve svjedoke za koje je 44. Stoga, činjenica da je Sud BiH odlučio o dva priziva to ocijenjeno opravdanim određene mjere zaštite, odnosno protiv istog rješenja u dva odvojena rješenja ne znači da je njihovi osobni podaci su tajna dok Sud BiH ne odluči drugačije. S apelantu na bilo koji način uskraćeno pravo koristiti propisani pravni lijek protiv rješenja o pritvoru, niti da je prekršena neka da drugačija odluka suda u odnosu na pojedine sudionike u procesna garancija koju zahtijeva članak 5. stavak 4. Europske postupku ne predstavlja različit tretman. konvencije. Obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra 53. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 14, članka 61. st. 1, da nije potrebno posebice razmatrati eventualno kršenje prava na 2. i 3. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. odlučio kao u dispozitivu ove odluke. c) Navodi o diskriminaciji 54. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 45. Apelant smatra da je pobijanim rješenjima prekršen Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. članak 14. Europske konvencije, odnosno da je diskriminiran Predsjednica zato što je u sličnim slučajevima Sud BiH usvajao drugačije Ustavnoga suda stajalište. Bosne i Hercegovine 46. Članak 14. Europske konvencije glasi: Hatidža Hadžiosmanović, v. r. Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom se osigurava bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, veza sa nekom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status. predmetu broj AP 6/08, rješavajući apelaciju Neđe Zeljaje, na 47. Prema praksi Europskog suda, pravo na nediskriminaciju osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav iz članka 14. Europske konvencije je akcesorno pravo. To znači 4 tačka 14, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 64 da ovaj članak ne osigurava neovisno i samostalno pravo na stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni nediskriminaciju, već se na diskriminaciju prema ovom članku glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: može pozvati samo u svezi sa "uživanjem prava i sloboda Hatixa Haxiosmanović, predsjednica garantiranih Europskom konvencijom". Ustavni sud podsjeća na Miodrag Simović, potpredsjednik praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj Valerija Galić, potpredsjednica diskriminacija postoji samo ako se osoba ili skupina osoba u istoj Mato Tadić, sudija situaciji različito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno Krstan Simić, sudija opravdanje za različit tretman (vidi, Europski sud za ljudska na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. srpnja 1968, serija A broj 6). ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 48. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se apelant Djelimično se usvaja apelacija Neđe Zeljaje. žali na diskriminaciju u svezi s pravom iz članka 5. Europske Utvrđuje se povreda člana II/3d) Ustava Bosne i konvencije. Međutim, apelant ne navodi prema kojoj osnovi Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije za zaštitu smatra da je diskriminiran, odnosno prema kojoj bi se osnovi qudskih prava i osnovnih sloboda. trebao ocjenjivati, navodno, različit tretman, niti nudi bilo kakve Ukidaju se rješewa Suda Bosne i Hercegovine broj dokaze kojima bi svoje tvrdnje o diskriminaciji potkrijepio. X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine i broj X-KR-07/419 od Ustavni sud ukazuje da sama činjenica da Sud BiH donosi 30. novembra 2007. godine. drugačije odluke o pritvoru u predmetima koji mogu, prema nekim elementima, biti slični ne znači da postoji diskriminacija Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine, koji je dužan prema nekom zabranjenoj osnovi ako se u takvim predmetima da odmah donese novu odluku, u skladu sa članom II/3d) Ustava donesu različite odluke. Naime, kako je to Ustavni sud već Bosne i Hercegovine i članom 5 stav 3 Evropske konvencije za obrazložio, postojanje osnove za pritvor se mora ocjenjivati u zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. svakom konkretnom slučaju, ovisno o konkretnim okolnostima, Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da u roku od osam dana pa se ne može smatrati da donošenje drugačijih odluka obzirom od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i na okolnosti svakog pojedinog predmeta predstavlja, samo po Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršewa ove sebi, diskriminaciju prema nekoj zabranjenoj osnovi. odluke, a u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda 49. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da nije Bosne i Hercegovine. prekršeno pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne Odbija se kao neosnovana apelacija Neđe Zeljaje podnesena i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa protiv rješewa Suda Bosne i Hercegovine broj X-KRN-07/419 člankom II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 5. od 7. decembra 2007. godine, broj X-KR-07/419 od 30. novembra Europske konvencije. 2007. godine i broj X-KR-07/419 od 29. novembra 2007. godine u VIII. Zaključak odnosu na član II/3d) i član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te član 5 stav 4 i član 14 Evropske konvencije za zaštitu qudskih 50. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje članka II/3.(d) prava i osnovnih sloboda. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 3. Europske Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Neđe Zeljaje konvencije ako je apelantu određen pritvor zbog bojazni da će podnesena protiv rješewa Suda Bosne i Hercegovine broj utječući na svjedoke ometati kazneni postupak, a takva bojazan nije opravdana konkretnim i valjanim razlozima, koji bi X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine, broj X-KR-07/419 od objektivno ukazivali na to da je apelant pokušao ili da postoji 30. novembra 2007. godine i broj X-KR-07/419 od 29. novembra ozbiljan rizik da će pokušati utjecati na svjedoke, već se odluka 2007. godine u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine temelji samo na pretpostavkama suda zbog naravi i težine djela i član 6 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i koje se apelantu stavlja na teret i zbog eventualne istrage protiv osnovnih sloboda, jer je preuranjena. sudionika. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 51. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje članka 5. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i stavak 4. Europske konvencije kad je sud odlučio o prizivima Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u protiv odluke o pritvoru, koje su odvojeno podnijeli apelant i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". njegov branitelj, odvojenim rješenjima koja je donio u roku OBRAZLOŽEWE propisanom zakonom. 52. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na I. Uvod nediskrimanciju iz članka 14. u svezi sa člankom 5. Europske 1. Neđo Zeljaja (u daqnjem tekstu: apelant) iz Kalinovika, konvencije kad apelant svoje navode temelji isključivo na kog zastupa Vesna Tupajić-Škiljević, advokat iz Sokoca, činjenici da je u drugom predmetu sud drugačije odlučio, budući podnio je 28. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv izvršiti utjecaj na wih kako bi izmijenili svoj iskaz na Rješewa Suda Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Sud glavnom pretresu, a za to ima i te kako jak motiv s obzirom na BiH) broj X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine, Rješewa težinu djela koje mu se stavlja na teret." Tužilaštvo BiH je, Suda BiH broj X-KR-07/419 od 30. novembra 2007. godine i dalje, navelo da apelant živi u Kalinoviku "gdje, također, Rješewa Suda BiH broj X-KR-07/419 od 29. novembra 2007. redovno dolaze i svjedoci u ovom predmetu kako direktne godine. žrtve, tako i članovi porodica žrtava, što kod velikog broja svjedoka izaziva strah i bojazan s obzirom na vrlo visoku II. Postupak pred Ustavnim sudom funkciju koju je ŠapelantĆ obavljao u vrijeme izvršewa 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od krivičnog djela. Ova činjenica je potvrđena i u iskazu svjedoka Suda BiH je zatraženo 20. februara 2008. godine, a od učesnika F., kao i na primjeru većeg broja svjedoka koji su tražili u postupku Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daqnjem zaštitne mjere". Osim ovih razloga, Tužilaštvo BiH je tekstu: Tužilaštvo BiH) 11. marta 2008. godine da dostave istaklo da bi apelantov boravak na slobodi za vrijeme suđewa odgovore na apelaciju. "sasvim izvjesno, a imajući u vidu prirodu djela za koje se 3. Sud BiH je dostavio odgovor 9. marta, a Tužilaštvo BiH tereti i rawivost svjedoka, doveo do tjeskobe i nelagode kod 20. marta 2008. godine. svjedoka, koji bi svoja svjedočewa trebali dati u atmosferi 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, lišenoj straha i pritisaka, i to na glavnom pretresu pred odgovori su dostavljeni apelantu 24. marta 2008. godine. Sudom BiH". 9. Sud BiH je 28. novembra 2007. godine potvrdio III. Činjenično stanje optužnicu, nakon čega je Rješenjem broj X-KR-07/419 od 29. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih novembra 2007. godine apelantu odredio mjeru pritvora zbog navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se razloga predviđenih članom 132 stav 1 tačka b) ZKPBiH. Ovim sumiraju na sljedeći način: rješenjem je određeno da pritvor može da traje do okončawa 6. Tužilaštvo BiH je protiv apelanta vodilo istragu zbog glavnog pretresa, a najduže tri godine od dana donošewa osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zločin protiv rješewa, odnosno 29. novembra 2010. godine, a da će se kontrola čovječnosti iz člana 172 u vezi sa članom 173 Krivičnog zakona opravdanosti pritvora vršiti po proteku svaka dva mjeseca od BiH (u daqnjem tekstu: KZBiH). U fazi istrage Sud BiH je dana donošewa posljednjeg rješewa. U obrazloženju ove Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 31. avgusta 2007. godine odbio odluke Sud BiH je naveo da je ocijenio činjenicu da će biti predlog Tužilaštva BiH da se apelantu odredi mjera potrebno saslušati veliki broj svjedoka, prvenstveno žrtava pritvora, pa je, umjesto toga, odredio mjeru zabrane iz člana i članova wihovih porodica, od kojih neki žive na teritoriji 126a stav 1 tačka d) Zakona o krivičnom postupku BiH (u na kojoj optuženi imaju mjesto prebivališta, kao i svjedoka daqnjem tekstu: ZKPBiH) shodno kojoj se apelant morao svaki koji su učestvovali u događajima za koje se apelant i drugi dan da javi u Stanicu javne bezbjednosti Kalinovik. U daqnjem optuženi terete "ali koji nemaju status optuženih, a koji su ujedno komšije, poznanici, pa čak i prijateqi optuženih". Sud toku istrage Sud BiH Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 31. BiH je, dalje, naveo da su u ovoj fazi krivičnog postupka oktobra 2007. godine je apelantu produžio trajanje određene obezbijeđeni dokazi potrebni za potvrđivanje optužnice, ali mjere zabrane, a u rješenju je konstatovano da se mjera sprovodi da glavni pretres nije počeo, "te je neophodno obezbijediti da u skladu sa rješenjem kojim je određena i da apelant svjedoci budu saslušani bez prijetwi i pritisaka". blagovremeno i potpuno izvršava i poštuje određenu mjeru. 10. Dalje, "prema ocjeni suda, upravo u ovoj fazi postupka 7. Sud BiH je, dalje, Rješenjem broj X-KRN-07/419 od 19. potrebno je obezbijediti svjedocima da slobodno daju iskaz, bez novembra 2007. godine proglasio tajnim sve lične podatke o straha od odmazde, a do čega bi, prema mišljenju suda, moglo svjedocima za koje su, shodno predlogu Tužilaštva BiH, doći ukoliko bi se optuženi našli na slobodi". Sud BiH tražene mjere zaštite. Ovim rješenjem je određeno da će prava ističe da je ocijenio činjenicu "da je tek u ovoj fazi postupka imena i prezimena i ostali lični podaci svjedoka optuženima u potpunosti poznat identitet svjedoka, kao i identifikovanih pred Sudom BiH ostati tajna i nakon wihove izjave na osnovu kojih se zasniva optužba protiv wih". podnošewa optužnice, a Tužilaštvu BiH je naloženo da Sud BiH, prihvativši u cijelosti argumentaciju Tužilaštva odbrani otkrije prava imena i prezimena svjedoka najmanje 30 BiH, zakqučio je da bi "boravak optuženih na slobodi, sasvim dana prije svjedočewa. izvjesno, imajući u vidu prirodu djela za koja se terete i 8. Tužilaštvo BiH je 23. novembra 2007. godine podnijelo rawivost svjedoka, doveo do tjeskobe i nelagode kod svjedoka, optužnicu protiv apelanta zbog navedenog krivičnog djela. Uz koji bi svoja svjedočewa trebali dati u atmosferi lišenoj optužnicu Tužilaštvo BiH je Sudu BiH dostavilo i predlog straha i pritiska, što osnovano upućuje na zakqučak da, u da se apelantu i drugim optuženim u istom predmetu odredi konkretnom, to sve čini navedene okolnosti naročitim i mjera pritvora zbog razloga propisanih članom 132 stav 1 tač. takvim da ukazuju da i zbog toga postoji opasnost od utjecaja na a) i b) ZKPBiH. Ovaj predlog Tužilaštvo BiH je, između svjedoke" zbog čega je opravdano apelantu i drugim optuženim ostalog, obrazložilo i time da "postoji osnovana bojazan da će odrediti mjeru pritvora shodno članu 132 stav 1 tačka b) ŠapelantĆ ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke i ZKPBiH. U odnosu na apelanta Sud BiH je dodatno ocijenio saučesnike u ovom krivičnom djelu". Ovakvo stanovište činjenicu "da se istraga, prema tužiočevim navodima, provodi Tužilaštvo BiH je obrazložilo na sljedeći način: "Ovaj i protiv lica koja su nadležna za izvršenje mjera zabrane i zakqučak se temeqi na činjenici da je djelo koje se ŠapelantuĆ koja su zajedno sa optuženim činila udruženi zločinački stavlja na teret počinjeno u udruženom zločinačkom poduhvatu poduhvat, uz to imajući u vidu funkciju komandira SJB sa više saizvršilaca, a u čijoj je komandnoj strukturi Kalinovik, koju je obavljao ŠapelantĆ u inkriminirano ŠapelantĆ vrlo visoko pozicioniran s obzirom na funkciju vrijeme", navodeći da to "neupitno ukazuje na zakqučak da u komandira SJB Kalinovik koju je obavljao u vrijeme počinjenja ovoj fazi postupka mjere zabrane nisu svrsishodne, niti krivičnog djela. Kada se te činjenice povežu s tim da će efikasne, te se wima ne može postići svrha mjere pritvora, osumwičenom, nakon potvrđivawa optužnice, biti dostupni odnosno wima se ne može spriječiti utjecaj na svjedoke, te time dokazi protiv njega, to jasno upućuje na zakqučak da ometanje krivičnog postupka u ovoj fazi". osumwičeni nakon toga ima dosta jači motiv da izvrši utjecaj 11. U odnosu na predlog Tužilaštva BiH da se apelantu na svjedoke i saizvršioce ne samo one koji direktno terete odredi pritvor zbog razloga propisanih članom 132 stav 1 njega nego i na ostale svjedoke koji terete druge osumwičene s tačka a), Sud BiH je utvrdio da je takav predlog neosnovan, obzirom na njegovu komandnu funkciju i činjenicu da je ocjenjujući činjenicu da je apelant penzioner, lošeg imovnog optužen za udruženi zločinački poduhvat. Također, stawa s prijavljenom adresom boravišta koju nije mijewao ŠapelantuĆ će biti dostupni podaci o svjedocima koji su dali duži vremenski period, te da nema dvojno državljanstvo. iskaze u ovom krivičnom predmetu, te će na taj način moći Takođe, Sud BiH je naveo da sudu nisu predočeni bilo kakvi dokazi da je apelant bio u bjekstvu, ili da je pokušao da saizvršioca, odnosno da Tužilaštvo BiH nije dalo nijedan pobjegne kako bi bio nedostupan pravosudnim organima, dokaz kojim bi potkrijepilo tvrdnje da bi apelant ometao konstatujući da se apelant "uredno odazivao na pozive suda", krivični postupak na ovaj način. Apelant dalje navodi da se kao i da činjenica da je optužnica potvrđena "sama po sebi ne "koluzijska opasnost završava ili postaje manje vjerovatna predstavlja odlučnu činjenicu na osnovu koje bi se moglo okončanjem pojedinih faza krivičnog postupka i obezbjeđenjem utvrditi postojanje opasnosti od bjekstva optuženih". dokaza koje je Tužilaštvo nesmetano pribavilo". Takođe, 12. Apelantu je prvostepeno rješenje uručeno 29. novembra apelant navodi da je Vijeće Suda BiH u istražnom postupku 2007. godine, kada je i lišen slobode i sproveden u KPZ Kula, a utvrdilo da je neosnovano odrediti pritvor apelantu, već je u njegovom braniocu rješenje je uručeno 1. decembra 2007. godine. toj fazi postupka apelantu izrečena blaža mjera-mjera Budući da je rok za žalbu protiv prvostepenog rješewa bio 24 zabrane iako je pritvor bio predložen zbog razloga časa, apelant je osporio prvostepeno rješenje istog dana kad mu propisanih članom 132 stav 1 tač. a), b) i d) ZKPBiH. je i uručeno s napomenom da će pravnu argumentaciju dati njegov 16. Apelant navodi da je Sud BiH i u drugim sličnim branilac. Branilac je žalbu izjavio 1. decembra 2007. godine. slučajevima usvojio stanovište da i u situaciji u kojoj su Sud BiH je Rješenjem broj X-KR-07/419 od 30. novembra 2007. optuženom poznata imena svjedoka ne postoji razlog za godine odbio žalbu koju je izjavio apelant, a Rješenjem broj određivanje pritvora iz tačke b) člana 132 ZKPBiH, "jer još X-KRN-07/419 od 7. decembra 2007. godine odbio je žalbu koju je uvijek nije konkretizovana naročita koluziona opasnost", protiv prvostepenog rješewa izjavio apelantov branilac i navodeći kao primjer Rješenje Suda BiH broj X-KRN-06/290 od branioci drugih optuženih. U oba rješewa Sud BiH je naveo da 2. novembra 2006. godine u kom je naglašeno da "razlozi za osporeno prvostepeno rješenje sadrži konkretne razloge koji pritvor moraju biti konkretno egzistentni i objektivno su doveli sud do zakqučka da postoje konkretne okolnosti koje manifestovani". Apelant smatra da to pokazuje da Sud BiH ukazuju na to da postoje razlozi za mjeru pritvora. Dalje, Sud različito primjenjuje odredbu člana 132 stav 1 tačka b) u BiH je naveo da je pravilan zakqučak iz prvostepenog rješewa različitim slučajevima zbog čega smatra da je i o opravdanosti pritvora u odnosu na razloge iz člana 132 stav 1 diskriminisan. Dalje, apelant navodi da je neosnovano i tačka b) ZKPBiH, ponavljajući iste razloge koji su navedeni i stanovište suda o postojanju mogućnosti uticaja na eventualne u prvostepenom rješenju i ističući da činjenica "da su svjedoci saučesnike i prikrivače, jer bi to bilo relevantno samo u saslušani u istrazi, ne znači da su dokazi, u smislu člana 132. situaciji da je pokušano da se izvrši uticaj ili da je već stav 2. ZKPBiH, i obezbijeđeni, jer svjedoci tek treba da se izvršen. Apelant ukazuje da, shodno navodima Tužilaštva saslušaju na glavnom pretresu". BiH, pojedini eventualni saizvršioci i ne žive u 13. Takođe, Vijeće Suda BiH je prihvatilo zakqučak iz apelantovom mjestu prebivališta i nedostupni su i organima prvostepenog rješewa da se, zbog sumnje da je u izvršenju gonjenja, a apelantu, osim imena lica koje navodi optužnica a predmetnog djela učestvovao veći broj saizvršilaca protiv koji nisu na području BiH, nisu poznati ostali navodni kojih Tužilaštvo BiH vodi istragu i koji se nalaze na saizvršioci, pa nije jasno kako bi bilo moguće uticati na wih. slobodi, te zbog ozbiqnosti optužbi koje im se stavljaju na Apelant smatra da ne postoje stvarni i zakonski razlozi da se teret, nedvosmisleno može da smatra da bi boravak optuženih njemu odredi pritvor, naročito imajući u vidu da je rješenjem na slobodi, "imajući u vidu prirodu djela za koja se terete, Suda BiH konstatovano da je apelant u cijelosti poštivao doveo do tjeskobe i nelagode kod svjedoka, a i mogućih mjeru zabrane koja mu je određena u istražnom postupku. kontakata sa izvršiocima". Dalje, Vijeće Suda BiH je navelo i da je apelant do određivawa pritvora bio na slobodi uz 17. Apelant, takođe, navodi da je predložio sudu da se određene mjere zabrane, ali je zakqučilo da je prvostepeno izreknu i druge mjere zabrane kumulativno sa već izrečenom rješenje pravilno obrazloženo "zato što mjere zabrane u ovom mjerom čije bi izvršenje moglo da bude sprovođeno van trenutku ne bi mogle ispuniti svrhu zbog koje se pritvor područja opštine Kalinovik. Apelant je u vezi s tim priložio određuje, čak i u slučaju da se optuženi preseli u drugo mjesto, Sudu BiH dokaze o susvojini na porodičnoj stambenoj kući, te o kako se to u žalbi predlaže". Uzevši u obzir i činjenicu da se mogućnosti sprovođewa izrečene mjere zabrane na području istraga, shodno tužiočevim navodima, vodi i protiv lica koja opštine Ilixa, ali Sud BiH to nije ocijenio. Dalje, apelant su nadležna za izvršenje mjera zabrane a koja su, prema tim ističe da je Sud BiH, shodno predlogu Tužilaštva BiH, navodima, zajedno sa optuženim činila krivično udruženi Rješenjem X-KRN-07/419 od 19. novembra 2007. godine odredio zločinački poduhvat, Vijeće je zakqučilo da postoje mjere zaštite za osam svjedoka čiji identitet nije poznat objektivni razlozi zbog kojih se mjerama zabrane ne može da optuženom u ovoj fazi krivičnog postupka. spriječi uticaj na svjedoke i saizvršioce, a time ni ometanje 18. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na pravično krivičnog postupka u ovoj fazi. suđenje, i to, prije svega, pretpostavka o nevinosti iz člana 6 IV. Apelacija stav 2 Evropske konvencije, tako što je u osporenom prvostepenom rješenju Sud BiH naveo: "Š...Ć u odnosu na a) Navodi iz apelacije ŠapelantaĆ Sud je dodatno cijenio činjenicu da se istraga, 14. Apelant smatra da mu je osporenim rješewima prema navodima tužioca, provodi i protiv lica koja su prekršeno pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana nadležna za izvršenje mjera zabrane i koja su zajedno sa II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 st. 3 i 4 Evropske optuženim činila udruženi zločinački poduhvat" iz čega sud konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u zakqučuje o nesvrhovitosti određivawa mjere zabrane. daqnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično Apelant, takođe, navodi da on i njegov branilac nisu upoznati suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 ni sa jednim dokazom koji upućuje na to da je pokrenuta istraga stav 2 i stav 3 tač. a) i d) Evropske konvencije, pravo na protiv nekog lica nadležnog za sprovođenje mjera zabrane u djelotvoran pravni lijek iz člana 13 i pravo na odnosu na apelanta "osim informacija iz sredstava javnog nediskriminaciju iz člana 14 Evropske konvencije. informisawa". Dalje, apelant smatra da mu je pravo na 15. U obrazloženju svojih navoda u vezi s kršenjem člana 5 pravično suđenje prekršeno i zato što je o apelantovim stav 3 Evropske konvencije apelant navodi da predloženu žalbama a zatim i njegovog branioca odlučeno posebnim mjeru pritvora zbog razloga propisanih članom 132 stav 1 rješewima iako su, kako navodi, "optuženi i njegov branilac tačka b) ZKPBiH Tužilaštvo BiH nije potkrijepilo jedan procesni subjekt". Apelant smatra da je na ovaj način nijednim dokazom, a da je "apstraktno navođenje činjenica prekršeno i apelantovo pravo na branioca i pravo na nedovoqno za postojanje ovog zakonskog razloga za određivanje djelotvoran pravni lijek, jer je odlučivanje o žalbi koju je pritvora". Apelant navodi da Tužilaštvo nije dalo apelant lično izjavio, bez odgovarajuće pravne argumentacije konkretizovan predlog s neophodnim dokazima da je apelant svog branioca, predstavljalo bespredmetan i nedjelotvoran lično ili posredstvom drugog lica izvršio, odnosno pokušao pravni lijek. Osim toga, apelant smatra da mu je na ovaj način da izvrši uticaj na nekog svjedoka ili eventualnog uskraćeno i pravo na adekvatnu i efikasnu odbranu i efikasan pristup sudu, čime je prekršeno pravo iz člana 5 stav 4 vozačka dozvola, kao i zabranjeno da preduzima određene Evropske konvencije. poslovne aktivnosti. Š...Ć b) Odgovor na apelaciju Član 131 19. U odgovoru na apelaciju Sud BiH smatra da su (1) Pritvor može da se odredi samo pod uslovima neosnovani apelantovi navodi o tome da mu je prekršeno pravo propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može da iz člana 5 stav 3 Evropske konvencije time što mu je određen ostvari drugom mjerom. pritvor, a nije ostavljena na snazi ranije izrečena mjera (2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno zabrane. Naime, Sud BiH smatra da, iako su mjere zabrane imale vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih svrhu u istrazi, potvrđivanjem optužnice je "nastala nova organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im faza postupka, faza u kojoj predstoji glavni pretres". Budući pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti. da se očekuje da svjedoci koji su u istrazi saslušani pristupe (3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim glavnom pretresu, Sud BiH smatra da razlozi koji su postojali prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će prije nastupawa ove faze dobijaju jači intenzitet nakon se odmah pustiti na slobodu. potvrđivawa optužnice, te da je potrebno da se svjedoci na Član 132 glavnom pretresu saslušaju bez straha od prijetwi i pritisaka. Zbog toga je Sud BiH smatrao da mjere zabrane u (1) Ako postoji osnovana sumwa da je određeno lice konkretnoj fazi u kojoj se postupak nalazi ne bi ispunile svrhu učinilo krivično djelo, pritvor mu može da se odredi: zbog koje se pritvor određuje. Takođe, Sud BiH smatra da su Š...Ć b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, neosnovani i navodi o kršenju prava iz člana 6 stav 3, člana 13 i sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove člana 5 stav 4 Evropske konvencije. Naime, Sud BiH navodi da važne za krivični postupak, ili ako naročite okolnosti je apelantova žalba primljena prije žalbe koju je izjavio ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na njegov branilac, a odluka o žalbi mora da se donese u roku od 48 svjedoke, saučesnike ili prikrivače, časova, kako je propisano članom 136 stav 6 ZKPBiH. Takođe, Š...Ć Sud BiH navodi da odlučivanje o apelantovoj žalbi nije ni na Član 134 koji način uticalo na odlučivanje o žalbi koju je podnio njegov Š...Ć branilac. (3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u 20. Tužilaštvo BiH, nakon iscrpnog navođewa standarda času pritvarawa. Š...Ć Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski (4) Protiv rješewa o pritvoru pritvoreno lice može da sud), navodi da se Tužilaštvo "u potpunosti pridružuje podnese žalbu vijeću (član 24 stav 6) u roku od 24 časa od obrazloženju koje je dao Sud BiH u pobijanim rješewima", prijema rješewa.Š...Ć posebno u vezi s postojanjem razloga za određivanje pritvora. Budući da slijedi faza glavnog pretresa, biće neophodno (6) U slučajevima iz st. 4 i 5 ovog člana, vijeće koje odlučuje saslušati svjedoke "u atmosferi oslobođenoj od straha od o žalbi dužno je da donese odluku u roku od 48 časova. odmazde". Dalje, Tužilaštvo BiH navodi da je u kontekstu Član 137 postojawa ovog razloga za određivanje pritvora posebno (1) Pritvor može da se odredi, produži ili ukine i nakon značajan "razlog straha od eventualnog naknadnog svjedočewa potvrđivawa optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora koji je iskazao svjedok S.H. u svojoj izjavi datoj pred se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošewa Tužilaštvom". Tužilaštvo BiH smatra da je Sud BiH uzeo u posljednjeg rješewa o pritvoru. Žalba protiv ovog rješewa obzir sve okolnosti u skladu sa zakonom i praksom koje su bitne ne zadržava njegovo izvršenje. za postojanje razloga za određivanje pritvora apelantu, što je u (2) Nakon potvrđivawa optužnice i prije izricawa cijelosti u skladu sa zahtjevima iz člana 5 Evropske prvostepene presude pritvor može da traje najduže: konvencije. Takođe, Tužilaštvo smatra da je koluziona Š...Ć tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je opasnost konkretno i adekvatno obrazložena u osporenim propisana kazna dugotrajnog zatvora. Š...Ć rješewima, kao i pitanje svrhovitosti izricawa mjere pritvora u odnosu na mjere zabrane. Tužilaštvo BiH, takođe, VI. Dopustivost osporava i navode koji se tiču prava na pravično suđenje, 22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, konkretno prava na odbranu, kao i prava ne djelotvoran pravni Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima lijek. U vezi s posljedwim, Tužilaštvo BiH smatra da nije koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora potrebno ispitivati da li je sporni postupak pred Sudom BiH zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. ispunio sve zahtjeve iz člana 13 Evropske konvencije, jer ovaj 23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, postupak ima specifičnu pravnu prirodu, te da u konkretnom Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv slučaju ne treba prelaziti granice određene članom 5 stav 4 presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi Evropske konvencije u okviru kog se ispituje postojanje djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se djelotvornog pravnog lijeka koji mora da ima sudski karakter. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Takođe, Tužilaštvo osporava i apelantove navode o primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog diskriminaciji. je koristio. 24. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na član V. Relevantni propisi II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 Evropske 21. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine konvencije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07 i 76/06) relevantne Pravila Ustavnog suda. odredbe glase: Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Član 126 Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u (1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu mogao da pobjegne, sakrije se, ode u nepoznato mjesto ili u predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i inostranstvo, Sud može da mu obrazloženim rješenjem Hercegovini. zabrani da bez odobrewa napusti mjesto boravišta. Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda (2) Uz mjeru iz stava 1 ovog člana optuženom može da bude glasi: zabranjeno da posjeti određena mjesta, ili da se sastane sa 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su određenim licima, ili naređeno da se povremeno javlja protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, određenom organu, ili privremeno oduzeta putna isprava ili iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac krivično djelo, ili da, nakon izvršewa krivičnog djela, apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom pobjegne; Š...Ć lijeku kog je koristio. 3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od stava 1(c) ovog člana mora odmah da bude izveden pred sudiju sljedećih slučajeva: ili drugo službeno lice zakonom ovlašćeno da vrši sudsku (14) apelacija je preuranjena. vlast i mora da ima pravo na suđenje u razumnom roku ili na 25. Apelant osporava rješewa Suda BiH broj X-KR-07/419 puštanje na slobodu do suđewa. Puštanje na slobodu može da se uslovljava garancijama o pojavqivanju na suđenju. od 30. novembra 2007. godine i broj X-KRN-07/419 od 7. decembra 4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili 2007. godine kojim mu je određen pritvor, navodeći, između lišavanjem slobode ima pravo da uloži žalbu sudu kako bi sud, ostalog, da je tim rješenjem prekršeno i njegovo pravo na u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavawa slobode i, pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.Š...Ć člana 6 Evropske konvencije. U vezi sa ovim apelantovim c) Član 5 stav 3 Evropske konvencije navodima, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant 32. Apelant smatra da je odluka kom je apelantu određen ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim pritvor suprotna članu 5 stav 3 Evropske konvencije zato što, sudovima ne možeda dâ odgovor dok je postupak u toku. U skladu kako navodi, Sud BiH nije konkretizovao postojanje stvarne sa praksom Ustavnog i Evropskog suda, pitanje da li je opasnosti da će apelant, ukoliko ostane na slobodi, utičući na poštivan princip pravičnog suđewa treba sagledati na osnovu svjedoke i eventualne saizvršioce ometati krivični postupka u cjelini. S obzirom na višestepenost krivičnog postupak, te što nije razmotrio mogućnost da postigne isti postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji procesni ciq nekim blažim sredstvima, odnosno se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od alternativnim mjerama. narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u 33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da odredba člana 5 principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za u skladu sa članom 5 stav 1c) Evropske konvencije, tj. da je qudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, lišavanje "zakonito" u smislu navedenog člana, a obuhvata presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A broj 146, stav 68; podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka Evropski sud je zakqučio da poštivanje člana 5 stav 3 Evropske 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitawa u broj 38/03). vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se 26. U konkretnom slučaju krivični postupak protiv na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Pri tome je apelanta još nije okončan, već je donesena odluka o određivanju postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo pritvora apelantu. Stoga su navodi iz apelacije u odnosu na krivično djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije preuranjeni. određenog vremena nije dovoqno, već mora da se procijeni da li 27. Međutim, apelant osporava navedena rješewa i zbog za pritvor postoje relevantni i dovoqni razlozi (vidi, kršewa prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i Evropski sud, Trzaska protiv Poqske, presuda od 11. jula 2000. člana 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije, te zbog kršewa prava iz godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). čl. 13 i 14 Evropske konvencije. U vezi s tim navodima Ustavni 34. Ustavni sud, takođe, ukazuje na praksu Evropskog suda, sud zapaža da protiv rješewa koja apelant osporava nema koji je zakqučio da je pri odlučivanju o opravdanosti drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S određivawa pritvora osumwičenom ili optuženom težina obzirom na to da je apelacija protiv navedenih rješewa krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, svakako, relevantan podnesena 28. decembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena elemenat za odlučivanje. Zbog toga, Evropski sud prihvata da u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila ozbiqnost optužbi i težina zaprijećene kazne predstavljaju Ustavnog suda. Konačno, apelacija u odnosu na ove navode inicijalni rizik koji nadležni organi mogu opravdano uzeti u ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, obzir. Međutim, Evropski sud je, istovremeno, naglasio da jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, a ne postoji neki ozbiqnost i težina optužbi ne mogu da budu argumenat koji, drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. sam po sebi, može da opravda produženje pritvora (vidi, 28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81). Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 35. U konkretnom slučaju apelant i ne osporava da je odluka u pogledu dopustivosti. o pritvoru zasnovana na osnovanoj sumwi da je počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, pa se Ustavni sud VII. Meritum neće ni baviti ovim pitanjem. Međutim, apelant osporava da su 29. Apelant osporava navedena rješewa, tvrdeći da su wima postojali drugi relevantni razlozi da mu bude određen pritvor nakon podnošewa optužnice, odnosno navodi da sud u odluci o povrijeđena njegova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i pritvoru nije te razloge konkretizovao i objektivisao. U vezi Hercegovine i člana 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije, te prava iz s tim Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor određen nakon čl. 13 i 14 Evropske konvencije. podnošewa optužnice zbog razloga predviđenih članom 132 30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom stav 1 tačka b) ZKPBiH, odnosno zbog tzv. Koluzione dijelu glasi: opasnosti, tj. kad postoje naročite okolnosti koje ukazuju, Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju između ostalog, da će optuženi ometati krivični postupak qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: utičući na svjedoke, saučesnike ili prikrivače. d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost. Š...Ć 36. Ustavni sud zapaža da je pritvor apelantu prvi put određen tek nakon potvrđivawa optužnice za krivično djelo 31. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: zločina protiv čovječnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da 1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. to nije bio prvi put da su razmatrani razlozi za određivanje Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim pritvora apelantu. Naime, tokom vođewa istrage Sud BiH je slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: Rješenjem od 31. avgusta 2007. godine odbio predlog Š...Ć c. Zakonitog hapšewa ili lišavawa slobode u Tužilaštva BiH da se odredi mjera pritvora apelantu, pogledu privođewa nadležnoj sudskoj vlasti kada postoji obrazlažući da "uloženi dokazi ne ukazuju na konkretnu opravdana sumwa da je to lice izvršilo krivično djelo, ili opasnost koja prijeti svjedocima, niti na neugodnost koju su kada postoje valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši eventualno već doživjeli", kao i da "mogućnost utjecaja na saučesnike, također, nije konkretizovana", ali je utvrđeno da S druge strane, čak i da su apelantu poznata sva imena svjedoka, postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje mjera zabrane. sama ta činjenica ne bi bila dovoqna, jer bi Sud BiH morao da Sud BiH je, dalje, Rješenjem od 31. oktobra 2007. godine utvrdi da je apelant indirektno ili direktno uticao ili ocijenio da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju da se pokušao da utiče na svjedoke. To de facto i de iure znači da se produži mjera zabrane apelantu, konstatujući da se određene određene opasnosti za ometanje krivičnog postupka moraju mjere sprovode kako je naloženo i da apelant ispuwava restriktivno da tumače i da s vremenom neke od wih prestaju da naložene obaveze. postoje. U konkretnom slučaju mjera pritvora je dozvoljena, 37. Dalje, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su svi kako je to Sud BiH obrazložio, upravo da bi se omogućilo svjedoci saslušani u istrazi, te da su Rješenjem Suda BiH od 19. nesmetano svjedočenje svjedoka koji su u istrazi dali svoje novembra 2007. godine, dakle, prije potvrđivawa optužnice, iskaze, a nekim od wih su određene i mjere zaštite svjedoka. U proglašeni tajnim svi lični podaci svjedoka za koje je takvim okolnostima Sud BiH je propustio da preciznije i Tužilaštvo BiH tražilo mjere zaštite, kako bi se konkretnije obrazloži na čemu zasniva svoj zakqučak da je "omogućilo wihovo nesmetano svjedočenje pred Sudom BiH bez prvostepenim rješenjem pravilno zakqučeno da će apelant u psihičkih i fizičkih posljedica po wih s obzirom na to da narednoj fazi postupka uticati ili pokušati da utiče na svjedoci potječu iz istog geografskog područja odakle potječu svjedoke i eventualne saizvršioce, a naročito na svjedoke pod i osumwičeni i često borave na tom području, te iz tih razloga zaštitom, i koje konkretne okolnosti na takvu mogućnost osjećaju nesigurnost ili nelagodu pri dolasku u mjesto upućuju, te da je samo mjerom pritvora, kao procesnom mjerom prebivališta osumwičenih, odnosno na područje općine koja najteže pogađa optuženog, moguće ostvariti ciq koji je Kalinovik". Sud BiH je pri donošenju ovog rješewa uzeo u Sud BiH već imao u vidu pri određivanju mjera zaštite obzir prirodu i težinu krivičnog djela koje se apelantu svjedoka. stavlja na teret, a imao je u vidu i činjenicu da su "neki od 40. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da je svjedoka ozbiqno fizički ili psihički traumatizovani osporenim rješewima prekršeno apelantovo pravo iz člana 5 okolnostima pod kojim je izvršeno krivično djelo", kao i da stav 3 Evropske konvencije. "izvjestan broj svjedoka uslovljava svoje svjedočenje b) Član 5 stav 4 i član 13 Evropske konvencije određivanjem mjera zaštite". 41. Apelant smatra da mu je donošenjem rješewa o žalbi, 38. Pri ovakvom stanju stvari, Ustavni sud ne može da koju je apelant lično izjavio protiv prvostepenog rješewa, a prihvati argumente da su razlozi za pritvor po osnovu zatim i o žalbi koju je protiv istog rješewa izjavio apelantov koluzione opasnosti u konkretnom slučaju opravdani branilac, prekršeno pravo iz člana 5 stav 4 Evropske konkretizovanim činjenicama, koje pokazuju da je apelant konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 lično ili indirektno pokušao da izvrši uticaj na svjedoke Evropske konvencije. ili eventualne saučesnike. Naime, samo postojanje 42. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da član 5 pretpostavki da bi takvo apelantovo postupanje bilo moguće stav 4 Evropske konvencije predviđa da lice lišeno slobode nije dovoqno, jer sud ne može samo da pretpostavi takvu hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da ospori zakonitosti mogućnost, već mora da ima argumente da postoje neke takvog lišavawa slobode pred sudom, odnosno pred sudskim objektivne okolnosti ili konkretne i argumentovane radnje i organom koji mora da bude nezavisan i nepristrasan i koji mora postupci koji bi bili valjan pravni osnov za određivanje da ima nadležnost da donese obavezujuću odluku koja može da pritvora u konkretnom slučaju. Tužilaštvo BiH u vezi s tim vodi i puštanju lica na slobodu (vidi, Evropski sud, De Wilde, nije predložilo, niti izvelo bilo kakve dokaze, već je svoj Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. predlog zasnovalo iskqučivo na pretpostavkama koje je Sud godine, serija A broj 12, st. 76 i 77). Taj organ mora, takođe, da BiH prihvatio, ali nije valjano obrazložio konkretnu pruži "proceduralne garancije koje su odgovarajuće za opasnost koja prijeti svjedocima. Činjenica je da se u konkretnu vrstu lišavawa slobode", a koje nisu "značajno konkretnom slučaju radi o žrtvama ili članovima porodica manje" od garancija u krivičnom postupku, kad je rezultat žrtava veoma teškog i delikatnog krivičnog djela, ali ta lišavawa slobode dugotrajno zatvaranje lica. Naročito, ove činjenica sama po sebi nije, kako je već rečeno, dovoqna da garancije podrazumijevaju usmenu raspravu uz pravnu pomoć u zadovoqi standarde iz člana 5 stav 3 Evropske konvencije, već postupku u kom učestvuju obje strane, razmatranje zakonitosti se razlozi za pritvor moraju da posmatraju u svjetlu konkretnih pritvora u najširem smislu, te odluku koja mora biti donesena okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i činjenica da su brzo. Garancije koje pruža član 5 stav 4 moraju da budu svjedocima koji osjećaju nelagodu i nesigurnost već određene obezbijeđene u domaćem zakonu, a pravni lijek mora biti mjere zaštite. Postupajući na ovaj način, Sud BiH je, u djelotvoran i dovoqno bezbjedan, tj. mora da postoji mogućnost suštini, teret dokazivawa prebacio na apelanta, što je da se ispitaju zakonitosti samog pritvora, a ne samo postupka suprotno pravilima iz člana 5 Evropske konvencije prema ili zloupotrebe ovlašćewa. kojim je pritvor izuzetna mjera ograničavawa prava na 43. Ustavni su zapaža da ZKPBiH u članu 134 propisuje da slobodu, koja je dozvoljena samo u slučajevima tačno se rješenje o pritvoru predaje licu na koje se odnosi u času pobrojanim u tom članu i pod striktno definisanim uslovima pritvarawa, da je protiv rješewa o pritvoru moguće izjaviti (op. cit. presuda Ilijkov, stav 85). žalbu u roku od 24 časa od prijema tog rješewa, te da je vijeće 39. Dalje, Ustavni sud zapaža da su svi svjedoci saslušani u koje odlučuje o žalbi dužno da donese odluku u roku od 48 istrazi, što znači da bi za postojanje pritvorskog osnova časova. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je prema kom je apelantu određen pritvor u konkretnom slučaju prvostepeno rješenje kojim je određen pritvor apelantu lično bilo potrebno da se utvrdi da postoje nove okolnosti, i to u uručeno prilikom hapšewa, 29. novembra 2007. godine, te da je odnosu na svakog pojedinog svjedoka, o čemu Tužilaštvo ništa apelant protiv tog rješewa izjavio žalbu u propisanom roku nije navelo, niti je Sud BiH posebno ocijenio. Ustavni sud od 24 časa, kao i da je naveo da će posebnu pravnu argumentaciju smatra da se pritvor prema ovom osnovu ne može u cijelosti da dati njegov branilac, kom je rješenje uručeno 1. decembra 2007. iskquči u fazi glavne rasprave, odnosno kad su svjedoci već godine. Branilac je, takođe, izjavio žalbu u roku od 24 časa od saslušani u istrazi, ali u konkretnom slučaju nisu navedene dana prijema, pa je Sud BiH o svakoj žalbi odlučio u roku koji je bilo kakve posebne i konkretne okolnosti koje bi to propisan zakonom. Ustavni sud smatra da sama činjenica da su opravdale. Činjenica da će apelantu nakon potvrđivawa protiv prvostepenog rješewa izjavljene dvije žalbe i optužnice biti omogućen uvid u sve dokaze protiv njega sama po donesene dvije odluke ne predstavlja kršenje prava iz člana 5 sebi nije dovoqna da bi se zakqučilo da postoji opravdana stav 4. Naime, zakon propisuje da postoji pravni lijek kojim se bojazan da će apelant uticanjem na svjedoke ometati krivični odluka o pritvoru može da osporava, te hitni rokovi u kojim se, postupak. Ovo tim prije što su za sve svjedoke za koje je to s obzirom na prirodu ove mjere lišavawa slobode, mora da ocijenjeno opravdanim određene mjere zaštite, odnosno odlučuje, a u konkretnom slučaju ove odredbe u cijelosti su wihovi lični podaci su tajna dok Sud BiH ne odluči drugačije. poštivane. 44. Stoga, činjenica da je Sud BiH odlučio o dvije žalbe branilac, odvojenim rješewima koja je donio u roku protiv istog rješewa u dva odvojena rješewa ne znači da je propisanom zakonom. apelantu na bilo koji način uskraćeno pravo da koristi 52. Ustavni sud zakqučuje da nema kršewa prava na propisani pravni lijek protiv rješewa o pritvoru, niti da je nediskrimanciju iz člana 14 u vezi sa članom 5 Evropske prekršena neka procesna garancija koju zahtijeva član 5 stav 4 konvencije kad apelant svoje navode zasniva iskqučivo na Evropske konvencije. S obzirom na ovakav zakqučak, Ustavni činjenici da je u drugom predmetu sud drugačije odlučio, budući sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati eventualno da drugačija odluka suda u odnosu na pojedine učesnike u kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 postupku ne predstavlja različit tretman. Evropske konvencije. 53. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 14, člana 61 st. 1, 2 i 3 i c) Navodi o diskriminaciji člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio 45. Apelant smatra da je osporenim rješewima prekršen kao u dispozitivu ove odluke. član 14 Evropske konvencije, odnosno da je diskriminisan zato 54. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke što je u sličnim slučajevima Sud BiH usvajao drugačije Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. stanovište. Predsjednica 46. Član 14 Evropske konvencije glasi: Ustavnog suda Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom Bosne i Hercegovine obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što Hatixa Haxiosmanović, s. r. su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom mawinom, imovno stanje, rođenje ili drugi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u status. predmetu broj AP 95/07, rješavajući apelacije Fatime Hasić i dr., 47. Shodno praksi Evropskog suda, pravo na na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. nediskriminaciju iz člana 14 Evropske konvencije je stav 4. tačka 13, člana 20, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne obezbjeđuje nezavisno i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: diskriminaciju prema ovom članu može da pozove samo u vezi sa Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica "uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom Miodrag Simović, potpredsjednik konvencijom". Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda Valerija Galić, potpredsjednica za qudska prava shodno kojoj diskriminacija postoji samo ako Mato Tadić, sudija se lice ili grupa lica u istoj situaciji različito tretiraju, a Krstan Simić, sudija ne postoji neko objektivno i razumno opravdanje za različit na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je tretman (vidi, Evropski sud za qudska prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. jula 1968, serija A broj 6). ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 48. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se apelant Usvajaju se sljedeće apelacije podnesene zbog nestanka lica žali na diskriminaciju u vezi s pravom iz člana 5 Evropske za vrijeme rata na teritoriji Bosne i Hercegovine: konvencije. Međutim, apelant ne navodi prema kom osnovu AP 95/07 Fatima Hasić, AP 96/07 Sead Ramić, AP 97/07 smatra da je diskriminisan, odnosno prema kom bi se osnovu Ismeta Zeher, AP 98/07 Safet Prlja, AP 99/07 Fatima Škorić, AP trebalo da ocjenjuje, navodno, različit tretman, niti nudi bilo 100/07 Zekija Bečulić, AP 101/07 Rezija Lihović, AP 102/07 kakve dokaze kojim bi svoje tvrdnje o diskriminaciji Kadira Šabanović, AP 103/07 Rifa Čejvan, AP 104/07 Adevija potkrijepio. Ustavni sud ukazuje da sama činjenica da Sud BiH Čejvan, AP 105/07 Šaha Lihović, AP 106/07 Alema Lihović, AP donosi drugačije odluke o pritvoru u predmetima koji mogu, 107/07 Fatima Jakšić, AP 108/07 Zlatka Botić, AP 109/07 Ređep prema nekim elementima, biti slični ne znači da postoji Bečulić, AP 110/07 Behara Berbić, AP 111/07 Kerim Šehović, diskriminacija prema nekom zabranjenom osnovu ako se u AP 112/07 Halida Nuhanović, AP 113/07 Nazif Šehović, AP takvim predmetima donesu različite odluke. Naime, kako je to 114/07 Vahida Aganbegović, AP 115/07 Nijaz Fifić, AP 116/07 Ustavni sud već obrazložio, postojanje osnova za pritvor mora Kadira Fifić, AP 117/07 Rukib Hibić, AP 118/07 Sebina Botić, da se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju, zavisno od AP 119/07 Čelebija Botić, AP 120/07 Aiša Jakšić, AP 121/07 konkretnih okolnosti, pa ne može da se smatra da donošenje Fata Hibić, AP 122/07 Adem Alagić, AP 123/07 Adem Alagić, drugačijih odluka s obzirom na okolnosti svakog pojedinog AP 124/07 Vasvija Hibić, AP 125/07 Uzemir Beganović, AP predmeta predstavlja, samo po sebi, diskriminaciju prema 126/07 Zahid Botić, AP 127/07 Taib Menzil, AP 128/07 Mujo nekom zabranjenom osnovu. Pašić, AP 129/07 Smajo Rabihić, AP 130/07 Džafer Hibić, AP 49. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da nije 131/07 Sead Ramić, AP 132/07 Šerifa Kovačić, AP 133/07 Rajif prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bilić, AP 134/07 Rezija Hibić, AP 135/07 Mujesira Zec, AP Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi sa 136/07 Nermina Husić, AP 137/07 Čelebija Botić, AP 138/07 Čelebija Botić, AP 139/07 Sedija Zec, AP 140/07 Alija Botić, AP članom II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5 Evropske 141/07 Šaha Lihović, AP 142/07 Niza Hasić, AP 143/07 Senada konvencije. Ramić, AP 144/07 Adevija Hibić, AP 145/07 Ajiša Dugonjić, AP VIII. Zakqučak 146/07 Taib Menzil, AP 147/07 Ređep Bečulić, AP 148/07 Ajša Gigović, AP 149/07 Idriz Rabihić, AP 150/07 Envera Kovačević, 50. Ustavni sud zakqučuje da postoji kršenje člana II/3d) AP 151/07 Šefika Turan, AP 152/07 Ćerima Husić, AP 153/07 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske Nazif Šehović, AP 154/07 Aiša Jakšić, AP 155/07 Aiša Jakšić, konvencije ako je apelantu određen pritvor zbog bojazni da će AP 156/07 Nazifa Tatar, AP 157/07 Ramiza Smajlović, AP utičući na svjedoke ometati krivični postupak, a takva bojazan 158/07 Adem Alagić, AP 159/07 Munira Botić, AP 160/07 nije opravdana konkretnim i valjanim razlozima, koji bi Fatima Alagić, AP 161/07 Halida Nuhanović, AP 162/07 Edin objektivno ukazivali na to da je apelant pokušao ili da Vilić, AP 163/07 Ibrahim Bečulić, AP 164/07 Muharem Menzil, postoji ozbiljan rizik da će pokušati da utiče na svjedoke, već AP 165/07 Mina Pašić, AP 166/07 Ibrahim Bečulić, AP 167/07 se odluka zasniva samo na pretpostavkama suda zbog prirode i Nezira Kovačić, AP 168/07 Fevkija Evlić, AP 169/07 Ifeta težine djela koje se apelantu stavlja na teret i zbog eventualne Krdžalić, AP 170/07 Mina Čejvan, AP 171/07 Mina Čejvan, AP istrage protiv saučesnika. 172/07 Rešada Hanifić, AP 173/07 Alema Lihović, AP 174/07 51. Ustavni sud zakqučuje da ne postoji kršenje člana 5 stav Rezija Lihović, AP 175/07 Zejna Džananović, AP 176/07 Šaha 4 Evropske konvencije kad je sud odlučio o žalbama protiv Hasić, AP 177/07 Fatima Hibić, AP 178/07 Muharem Menzil, AP odluke o pritvoru, koje su odvojeno podnijeli apelant i njegov 179/07 Ševala Hibić, AP 180/07 Munevera Dugonjić, AP 181/07 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Munira Pašić, AP 182/07 Fatima Pašić, AP 183/07 Nevzeta lica u Bosni i Hercegovini i Centralna evidencija nestalih lica u Mahmutagić, AP 184/07 Sabira Pašić, AP 185/07 Ševka Bečulić, Bosni i Hercegovini, koji su osnovani u skladu sa Zakonom o AP 186/07 Fadil Hibić, AP 187/07 Čerima Berbić, AP 188/07 nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj Rifa Čejvan, AP 189/07 Šaha Lihović, AP 190/07 Fatima 50/04), a u skladu sa stavom 4. izreke odluka Ustavnog suda broj Lihović, AP 191/07 Fata Čejvan, AP 192/07 Kadira Šabanović, AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i broj AP 228/04 od 13. jula AP 193/07 Seida Čejvan, AP 194/07 Semina Lihović, AP 195/07 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i Šaha Lihović, AP 196/07 Alema Lihović, AP 197/07 Safija 80/05, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05). Husić, AP 198/07 Zejna Džananović, AP 199/07 Mina Sultanić, Odbacuju se kao nedopuštene sljedeće apelacije podnesene AP 200/07 Nezira Fifić, AP 201/07 Zijada Kovačević, AP 202/07 zbog nestanka lica za vrijeme rata na teritoriji Bosne i Šerifa Fifić, AP 203/07 Nijaz Fifić, AP 204/07 Derviš Škorić, AP Hercegovine: 205/07 Adem Alagić, AP 206/07 Nafa Husić, AP 207/07 Mina AP 619/07 Džasim Fifić, AP 620/07 Džasim Fifić, AP 621/07 Čejvan, AP 208/07 Šerifa Kovačević, AP 209/07 Miralema Senija Nušinović, AP 1012/07 Šerifa Bečulić i AP 1014/07 Aiša Ramić, AP 210/07 Nefa Botić, AP 211/07 Šaha Rabihić, AP Hibić, zato što su apelanti propustili da u ostavljenom roku 212/07 Hafiza Škorić, AP 213/07 Bahrudin Muminović, AP dopune/preciziraju apelacije. 214/07 Šefik Džuvelek, AP 215/07 Esma Hibić, AP 216/07 Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u smislu člana Muhima Hasić, AP 217/07 Sedina Alagić, AP 218/07 Aiša 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavlja Alagić, AP 219/07 Zuhra Bečulić, AP 220/07 Ramiza Botić, AP se na provođenje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi 221/07 Fatima Alagić, AP 222/07 Fatima Botić, AP 223/07 Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske. Hasnija Lihović, AP 224/07 Hasnija Lihović, AP 225/07 Hasnija Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Lihović, AP 226/07 Fajza Menzil, AP 227/07 Elvira Prlja, AP Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi 228/07 Sulejman Husić, AP 229/07 Sejdija Hibić, AP 230/07 Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. Vasvija Hibić, AP 231/07 Naska Nuhanović, AP 232/07 Ramo stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od Gigović, AP 233/07 Avdo Bilanović, AP 234/07 Mujesira Zec, šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud AP 235/07 Fikreta Alagić, AP 236/07 Gopa Hibić, AP 237/07 Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Ćerima Husić, AP 238/07 Behija Gigović, AP 239/07 Sakib ove odluke. Hibić, AP 240/07 Redžifa Botić, AP 241/07 Ramiza Husić, AP 242/07 Raif Smajlović, AP 243/07 Dževida Berbić, AP 244/07 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Ramiza Botić, AP 245/07 Mina Alekić, AP 246/07 Nezira Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Kovačić, AP 434/07 Anica Aničić, AP 449/07 Radoslav Došlo, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i AP 618/07 Hamid Opakić, AP 697/07 Radovan Savić, AP 698/07 "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Nada Planojević, AP 718/07 Dobrislav Đerić, AP 763/07 OBRAZLOŽENJE Vidosav Đokić, AP 1010/07 Salih Zec, AP 1011/07 Salih Zec, AP 1013/07 Hajrija Hibić, AP 1015/07 Selima Botić, AP 1016/07 I. Uvod Čamil Bilić, AP 1017/07 Dževdo Ramić, AP 1018/07 Čamil 1. U toku 2007. godine, zbog nestanka lica za vrijeme rata na Bilić, AP 1019/07 Šekib Botić, AP 1020/07 Šekib Botić, AP području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i 1021/07 Hazira Pašić, AP 1022/07 Niza Turan, AP 1023/07 Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su Sadika Mujić, AP 1024/07 Sadika Mujić, AP 1050/07 Suada podnijeli: Fatima Hasić, Sead Ramić, Ismeta Zeher, Safet Prlja, Ćejvan, AP 1150/07 Sejida Beširević, AP 1213/07 Milojka Fatima Škorić, Zekija Bečulić, Rezija Lihović (registrirane dvije Petrušić, AP 1228/07 Miloš Radovanović, AP 1229/07 Ana apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Kadira Blagojević, AP 1230/07 Petra Marković, AP 1462/07 Mirjana Šabanović (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita Vasić, AP 1504/07 Gospava Radojčić, AP 1505/07 Zdravka nestala lica), Rifa Čejvan (registrirane dvije apelacije koje se Savić, AP 1610/07 Milica Pajić, AP 1611/07 Radinka odnose na različita nestala lica), Adevija Čejvan, Šaha Lihović Bratanović, AP 1633/07 Avdo Zametica, AP 1647/07 Gordana (registrirane četiri apelacije koje se odnose na različita nestala Todorović, AP 1660/07 Dalibor Ivanković, AP 2118/07 Rada lica), Alema Lihović (registrirane tri apelacije koje se odnose na Basera, AP 2134/07 Ostoja Dekić, AP 2424/07 Mirko Lazić, AP različita nestala lica), Fatima Jakšić, Zlatka Botić, Ređep Bečulić 2425/07 Jovan Panić, AP 2426/07 Savo Popović, AP 2427/07 (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala Brano Bunjevac, AP 2428/07 Danica Jelić, AP 2429/07 Goja lica), Behara Berbić, Kerim Šehović, Halida Nuhanović Gajić, AP 2430/07 Marko Stanković, AP 2487/07 Spasenija (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala Vasić, AP 2541/07 Drena Ramić, AP 2644/07 Ramo Kahriman, lica), Nazif Šehović (registrirane dvije apelacije koje se odnose AP 3282/07 Mirjana Dmitrović, AP 3585/07 Enisa Medić, AP na različita nestala lica), Vahida Aganbegović, Nijaz Fifić 281/08 Bosiljka Lugonja, AP 283/08 Dragana Kanlić, AP 686/08 (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala Muharem Fazlić, AP 687/08 Mevlida Ičić, AP 688/08 Dino lica), Kadira Fifić, Rukib Hibić, Sebina Botić, Čelebija Botić Kadirić, AP 689/08 Fahrudin Nasić, AP 690/08 Senada Alić, AP (registrirane tri apelacije koje se odnose na različita nestala lica), 691/08 Nura Hamulić, AP 692/08 Hatka Kahrimanović, AP Fata Hibić, Adem Alagić (registrirane četiri apelacije koje se 693/08 Aziza Ferizović, AP 694/08 Rifet Hodžić; AP 695/08 odnose na različita nestala lica), Vasvija Hibić (registrirane dvije Munira Bešlagić i AP 853/08 Mladen Bošković. apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Uzemir Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja Beganović, Zahid Botić, Taib Menzil (registrirane dvije apelacije nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i koje se odnose na različita nestala lica), Mujo Pašić, Smajo Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih Rabihić, Džafer Hibić, Sead Ramić, Šerifa Kovačić, Rajif Bilić, prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatni i porodični život Rezija Hibić, Mujesira Zec (registrirane dvije apelacije koje se iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske odnose na različita nestala lica), Nermina Husić, Sedija Zec, konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Alija Botić, Niza Hasić, Senada Ramić, Adevija Hibić, Ajiša Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Dugonjić, Ajša Gigović, Idriz Rabihić, Envera Kovačević, Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Šefika Turan, Ćerima Husić (registrirane dvije apelacije koje se Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da putem Instituta za odnose na različita nestala lica), Aiša Jakšić (registrirane tri nestala lica Bosne i Hercegovine bez odgađanja apelantima apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Nazifa Tatar, dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima Ramiza Smajlović, Munira Botić, Fatima Alagić (registrirane njihovih porodica nestalim u toku rata na području Bosne i dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Edin Hercegovine. Vilić, Ibrahim Bečulić (registrirane dvije apelacije koje se Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi odnose na različita nestala lica), Muharem Menzil (registrirane Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Mina Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da bez odgađanja osiguraju Pašić, Nezira Kovačić (registrirane dvije apelacije koje se odnose da operativno funkcioniraju Fond za pomoć porodicama nestalih na različita nestala lica), Fevkija Evlić, Ifeta Krdžalić, Mina Čejvan (registrirane tri apelacije koje se odnose na različita i nestalih lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, nestala lica), Rešada Hanifić, Zejna Džananović (registrirane Goja Gajić, koju zastupa Republička organizacija porodica dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Šaha zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, Hasić, Fatima Hibić, Ševala Hibić, Munevera Dugonjić, Munira Općinska organizacija Bijeljina, Marko Stanković, koga zastupa Pašić, Fatima Pašić, Nevzeta Mahmutagić, Sabira Pašić, Ševka Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca Bečulić, Fadil Hibić, Čerima Berbić, Fatima Lihović, Fata i nestalih lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Čejvan, Seida Čejvan, Semina Lihović, Safija Husić, Mina Spasenija Vasić, Drena Ramić, Ramo Kahriman, Mirjana Sultanić, Nezira Fifić, Zijada Kovačević, Šerifa Fifić, Derviš Dmitrović, Enisa Medić, Bosiljka Lugonja, Dragana Kanlić, Škorić, Nafa Husić, Šerifa Kovačević, Miralema Ramić, Nefa Muharem Fazlić, Mevlida Ičić, Dino Kadirić, Fahrudin Nasić, Botić, Šaha Rabihić, Hafiza Škorić, Bahrudin Muminović, Šefik Senada Alić, Nura Hamulić, Hatka Kahrimanović, Aziza Džuvelek, Esma Hibić, Muhima Hasić, Sedina Alagić, Aiša Ferizović, Rifet Hodžić, Munira Bešlagić i Mladen Bošković (u Alagić, Zuhra Bečulić, Ramiza Botić (registrirane dvije apelacije daljnjem tekstu: apelanti). koje se odnose na različita nestala lica), Fatima Botić, Hasnija Lihović (registrirane tri apelacije koje se odnose na različita II. Postupak pred Ustavnim sudom nestala lica), Fajza Menzil, Elvira Prlja, Sulejman Husić, Sejdija 2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više Hibić, Naska Nuhanović, Ramo Gigović, Avdo Bilanović, apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i Fikreta Alagić, Gopa Hibić, Behija Gigović, Sakib Hibić, pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Redžifa Botić, Ramiza Husić, Raif Smajlović, Dževida Berbić, Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u Mina Alekić, Anica Aničić, Radoslav Došlo, koga zastupa kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca brojem AP 95/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP 95/07, AP i nestalih lica Republike Srpske, Općinska organizacija Istočno 96/07, AP 97/07, AP 98/07, AP 99/07, AP 100/07, AP 101/07, AP Sarajevo, Hamid Opakić, Džasim Fifić (registrirane dvije 102/07, AP 103/07, AP 104/07, AP 105/07, AP 106/07, AP apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Senija 107/07, AP 108/07, AP 109/07, AP 110/07, AP 111/07, AP Nušinović, Radovan Savić, koga zastupa Republička 112/07, AP 113/07, AP 114/07, AP 115/07, AP 116/07, AP organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih 117/07, AP 118/07, AP 119/07, AP 120/07, AP 121/07, AP lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Nada 122/07, AP 123/07, AP 124/07, AP 125/07, AP 126/07, AP Planojević, koju zastupa Republička organizacija porodica 127/07, AP 128/07, AP 129/07, AP 130/07, AP 131/07 AP zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, 132/07, AP 133/07, AP 134/07, AP 135/07, AP 136/07, AP Općinska organizacija Bijeljina, Dobrislav Đerić, koga zastupa 137/07, AP 138/07, AP 139/07, AP 140/07, AP 141/07, AP 142/07, Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca AP 143/07, AP 144/07, AP 145/07, AP 146/07, AP 147/07, AP i nestalih lica Republike Srpske, Općinska organizacija Istočno 148/07, AP 149/07, AP 150/07, AP 151/07, AP 152/07, AP 153/07, Sarajevo, Vidosav Đokić, koga zastupa Republička organizacija AP 154/07, AP 155/07, AP 156/07, AP 157/07, AP 158/07, AP porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike 159/07, AP 160/07, AP 161/07, AP 162/07, AP 163/07, AP 164/07, Srpske, Općinska organizacija Vlasenica, Salih Zec (registrirane AP 165/07, AP 166/07, AP 167/07, AP 168/07, AP 169/07, AP dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Šerifa 170/07, AP 171/07, AP 172/07, AP 173/07, AP 174/07, AP 175/07, Bečulić, Hajrija Hibić, Aiša Hibić, Selima Botić, Čamil Bilić AP 176/07, AP 177/07, AP 178/07, AP 179/07, AP 180/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala 181/07, AP 182/07, AP 183/07, AP 184/07, AP 185/07, AP 186/07, lica), Dževdo Ramić, Šekib Botić (registrirane dvije apelacije AP 187/07, AP 188/07, AP 189/07, AP 190/07, AP 191/07, AP koje se odnose na različita nestala lica), Hazira Pašić, Niza Turan, 192/07, AP 193/07, AP 194/07, AP 195/07, AP 196/07, AP 197/07, Sadika Mujić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na AP 198/07, AP 199/07, AP 200/07, AP 201/07, AP 202/07, AP različita nestala lica), Suada Ćejvan, Sejida Beširević, Milojka 203/07, AP 204/07, AP 205/07, AP 206/07, AP 207/07, AP 208/07, Petrušić, Miloš Radovanović, koga zastupa Republička AP 209/07, AP 210/07, AP 211/07, AP 212/07, AP 213/07, AP organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih 214/07, AP 215/07, AP 216/07, AP 217/07, AP 218/07, AP 219/07, lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Ana AP 220/07, AP 221/07, AP 222/07, AP 223/07, AP 224/07, Blagojević, koju zastupa Republička organizacija porodica AP-225/07, AP 226/07, AP 227/07, AP 228/07, AP 229/07, AP zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, 230/07, AP 231/07, AP 232/07, AP 233/07, AP 234/07, AP 235/07, Općinska organizacija Bijeljina, Petra Marković, koju zastupa AP 236/07, AP 237/07, AP 238/07, AP 239/07, AP 240/07, AP Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca 241/07, AP 242/07, AP 243/07, AP 244/07, AP 245/07, AP 246/07, i nestalih lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, AP 434/07, AP 449/07, AP 618/07, AP 619/07, AP 620/07, AP Mirjana Vasić, Gospava Radojčić, koju zastupa Republička 621/07, AP 697/07, AP 698/07, AP 718/07, AP-763/07, AP organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih 1010/07, AP 1011/07, AP 1012/07, AP 1013/07, AP 1014/07, AP lica Republike Srpske, Općinska organizacija Doboj, Zdravka 1015/07, AP 1016/07, AP 1017/07, AP 1018/07, AP 1019/07, AP Savić, koju zastupa Republička organizacija porodica 1020/07, AP 1021/07, AP 1022/07, AP 1023/07, AP 1024/07, AP zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, 1050/07, AP 1150/07, AP 1213/07, AP 1228/07, AP 1229/07, AP Općinska organizacija Doboj, Milica Pajić, koju zastupa 1230/07, AP 1462/07, AP 1504/07, AP 1505/07, AP 1610/07, AP Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca 1611/07, AP 1633/07, AP 1647/07, AP 1660/07, AP 2118/07, AP i nestalih lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, 2134/07, AP 2424/07, AP 2425/07, AP 2426/07, AP 2427/07, AP Radinka Bratanović, koju zastupa Republička organizacija 2428/07, AP 2429/07, AP 2430/07, AP 2487/07, AP 2541/07, AP porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike 2644/07, AP 3282/07, AP 3585/07, AP 281/08, AP 283/08, AP Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Avdo Zametica, 686/08, AP 687/08, AP 688/08, AP 689/08, AP 690/08, AP 691/08, Gordana Todorović, Dalibor Ivanković, Rada Basera, Ostoja AP 692/08, AP 693/08, AP 694/08, AP 695/08 i AP 853/08. Dekić, Mirko Lazić, koga zastupa Republička organizacija 3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetima Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Jovan Panić, koga Ustavnog suda br. AP 129/04 i AP 228/04, u kojima je Ustavni zastupa Republička organizacija porodica zarobljenih i sud donio odluke 27. maja i 13. jula 2005. godine, Ustavni sud je poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, Općinska odlučio da ne zatraži odgovor na predmetne apelacije od organizacija Bijeljina, Savo Popović, koga zastupa Republička relevantnih institucija, već je razmatrao odgovore koji su organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 129/04. lica Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Brano 4. U predmetu broj AP 618/07 apelant je Ustavnom sudu Bunjevac, koga zastupa Republička organizacija porodica dostavio dopunu apelacije 20. februara 2008. godine. zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, 5. Budući da apelacije br. AP 619/07, AP 620/07, AP 621/07, Općinska organizacija Bijeljina, Danica Jelić, koju zastupa AP 1012/07 i AP 1014/07 nisu sadržavale neophodne elemente iz Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca člana 19. stav 2. alineje 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, tačnije uz apelacije nisu dostavljeni dokazi, odnosno potvrde iz kojih je Hibić, Redžifa Botić, Ramiza Husić, Raif Smajlović, Dževida vidljivo da su prijavljeni nestanci i otvoreni procesi traženja za Berbić, Mina Aleksić, Hamid Opakić, Džasim Fifić (registrirane nestale članove porodica apelanata, od apelanata je 12. februara dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Senija 2008. godine zatraženo da dopune apelacije u roku od deset dana Nušinović, Salih Zec (registrirane dvije apelacije koje se odnose u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U predmetima na različita nestala lica), Šerifa Bečulić, Hajrija Hibić, Aiša br. AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07 apelanti su primili ove Hibić, Selima Botić, Čamil Bilić (registrirane dvije apelacije dopise 15. i 20. februara 2008. godine, ali nisu odgovorili u koje se odnose na različita nestala lica), Dževdo Ramić, Šekib ostavljenom roku. U predmetima br. AP 619/07 i AP 620/07 Botić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita dopisi su vraćeni Ustavnom sudu sa naznakom da je primalac nestala lica), Hazira Pašić, Niza Turan, Sadika Mujić nepoznat na datoj adresi. (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica) i Suada Ćejvan. III. Činjenično stanje 8. Apelanti su naveli da su članovi njihovih porodica nestali 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i na području općine Kotor-Varoš tokom 1992. godine. Više dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na apelanata je navelo da su članove njihovih porodica zarobili sljedeći način: pripadnici paravojnih formacija Republike Srpske i odveli u Osnovnu školu "Grabovica" u Grabovici nakon čega im se gubi Apelacije koje se odnose na lica nestala na području općine svaki trag. Svi apelanti, osim apelanata u predmetima br. AP Kotor-Varoš u toku 1992. godine 619/07, AP 620/07, AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07, uz 7. Zbog nestanka članova porodica u toku 1992. godine u apelacije su priložili potvrde Državne, odnosno Federalne Kotor-Varoši i u mjestima sa područja općine Kotor-Varoš komisije za traženje nestalih lica kojim se potvrđuje da su članovi (Dabovci, Garići, Grabovica, Gradovići, Hrvaćani, Ježice, njihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren Kukavice, Večići i Vrbanjci), apelacije su podnijeli: Fatima postupak za njihovo traženje. Apelanti u predmetima br. AP Hasić, Sead Ramić, Ismeta Zeher, Safet Prlja, Fatima Škorić, 125/07 i AP 618/07 su dostavili i potvrdu Međunarodnog Zekija Bečulić, Rezija Lihović (registrirane dvije apelacije koje komiteta Crvenog križa o davanju podataka za popunjavanje se odnose na različita nestala lica), Kadira Šabanović ante mortem upitnika. Niko od apelanata nije saznao za sudbinu (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala članova porodice od njihovog nestanka u toku 1992. godine do lica), Rifa Čejvan (registrirane dvije apelacije koje se odnose na danas osim apelanata Derviša Škorića i Zuhre Bečulić, koji su različita nestala lica), Adevija Čejvan, Šaha Lihović (registrirane naveli da su u primarnoj grobnici u mjestu Plitska, općina četiri apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Alema Kotor-Varoš, pronađeni nepotpuni posmrtni ostaci članova Lihović (registrirane tri apelacije koje se odnose na različita njihovih porodica (sina, odnosno supruga), te apelanta Edina nestala lica), Fatima Jakšić, Zlatka Botić, Ređep Bečulić, Kerim Vilića, koji je naveo da su identificirani posmrtni ostaci njegovog Šehović, Halida Nuhanović (registrirane dvije apelacije koje se brata, ali da još uvijek ne zna šta se desilo sa njegovim ocem odnose na različita nestala lica), Nazif Šehović, Vahida kojeg su naoružani vojnici odveli iz njihove porodične kuće u Aganbegović, Nijaz Fifić (registrirane dvije apelacije koje se mjestu Kukavice. odnose na različita nestala lica), Kadira Fifić, Rukib Hibić, Apelacije koje se odnose na lica nestala na području Banovića, Sebina Botić, Čelebija Botić, Aiša Jakšić (registrirane tri Bosanskog Grahova, Bosanskog Šamca, Foče, Glamoča, apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Fata Hibić, Adem Alagić (registrirane četiri apelacije koje se odnose na Goražda, Gradačca, Jajca, Ključa, Konjević-Polja, Kupresa, različita nestala lica), Vasvija Hibić (registrirane dvije apelacije Lopara, Majevice, Mrkonjić-Grada, Orašja, Prijedora, koje se odnose na različita nestala lica), Uzemir Beganović, Sarajeva, Skender-Vakufa, Tuzle, Ugljevika, Vareša, Zahid Botić, Taib Menzil (registrirane dvije apelacije koje se Višegrada, Vozuće, Zavidovića i Zvornika odnose na različita nestala lica), Mujo Pašić, Smajo Rabihić, 9. Povodom nestanka članova porodica na navedenim Džafer Hibić, Sead Ramić, Šerifa Kovačić, Rajif Bilić, Rezija područjima tokom rata u Bosni i Hercegovini, apelacije su Hibić, Mujesira Zec, Nermina Husić, Čelebija Botić (registrirane podnijeli: Behara Berbić, Ređep Bečulić, Anica Aničić, dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Sedija Radoslav Došlo, Radovan Savić, Nada Planojević, Dobrislav Zec, Alija Botić, Niza Hasić, Senada Ramić, Adevija Hibić, Đerić, Vidosav Đokić, Sejida Beširević, Milojka Petrušić, Miloš Ajiša Dugonjić, Ajša Gigović, Idriz Rabihić, Envera Kovačević, Radovanović, Ana Blagojević, Petra Marković, Mirjana Vasić, Šefika Turan, Ćerima Husić (registrirane dvije apelacije koje se Gospava Radojčić, Zdravka Savić, Milica Pajić, Radinka odnose na različita nestala lica), Nazif Šehović, Nazifa Tatar, Bratanović, Avdo Zametica, Gordana Todorović, Dalibor Ramiza Smajlović, Munira Botić, Fatima Alagić (registrirane Ivanković, Rada Basera, Ostoja Dekić, Mirko Lazić, Jovan dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Edin Panić, Savo Popović, Brano Bunjevac, Danica Jelić, Goja Gajić, Vilić, Ibrahim Bečulić (registrirane dvije apelacije koje se Marko Stanković, Spasenija Vasić, Drena Ramić, Ramo odnose na različita nestala lica), Muharem Menzil (registrirane Kahriman, Mirjana Dmitrović, Enisa Medić, Bosiljka Lugonja, dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Mina Dragana Kanlić, Muharem Fazlić, Mevlida Ičić, Dino Kadirić, Pašić, Nezira Kovačić (registrirane dvije apelacije koje se odnose Fahrudin Nasić, Senada Alić, Nura Hamulić, Hatka na različita nestala lica), Fevkija Evlić, Ifeta Krdžalić, Mina Kahrimanović, Aziza Ferizović, Rifet Hodžić, Munira Bešlagić i Čejvan (registrirane tri apelacije koje se odnose na različita Mladen Bošković. nestala lica), Rešada Hanifić, Zejna Džananović (registrirane 10. Apelanti su naveli da do danas nemaju nikakvih dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Šaha informacija o sudbini članova njihovih porodica nakon njihovog Hasić, Fatima Hibić, Ševala Hibić, Munevera Dugonjić, Munira nestanka za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u periodu između Pašić, Fatima Pašić, Nevzeta Mahmutagić, Sabira Pašić, Ševka 1992. i 1995. godine. Više apelanata je navelo da su članovi Bečulić, Fadil Hibić, Čerima Berbić, Fatima Lihović, Fata njihovih porodica nestali na ratištu kao pripadnici oružanih Čejvan, Seida Čejvan, Semina Lihović, Safija Husić, Mina snaga. Apelanti su uz apelacije priložili potvrde Federalne Sultanić, Nezira Fifić, Zijada Kovačević, Šerifa Fifić, Derviš komisije za nestala lica, odnosno potvrde Kancelarije za traženje Škorić, Nafa Husić, Šerifa Kovačević, Miralema Ramić, Nefa nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske (uz neke apelacije Botić, Šaha Rabihić, Hafiza Škorić, Bahrudin Muminović, Šefik dostavljena je i kartica nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije Džuvelek, Esma Hibić, Muhima Hasić, Sedina Alagić, Aiša za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske), kojima Alagić, Zuhra Bečulić, Ramiza Botić (registrirane dvije apelacije se potvrđuje da su članovi njihovih porodica evidentirani kao koje se odnose na različita nestala lica), Fatima Botić, Hasnija nestala lica, te da je otvoren proces njihovog traženja. Neki Lihović (registrirane tri apelacije koje se odnose na različita apelanti su, osim navedenih, priložili i potvrde Međunarodnog nestala lica), Fajza Menzil, Elvira Prlja, Sulejman Husić, Sejdija komiteta Crvenog križa o otvaranju procesa traženja nestalih Hibić, Naska Nuhanović, Ramo Gigović, Avdo Bilanović, članova njihovih porodica, te potvrde o davanju podataka za Mujesira Zec, Fikreta Alagić, Gopa Hibić, Behija Gigović, Sakib popunjavanje ante mortem upitnika. IV. Apelacije Član 15. 11. Suština predmetnih apelacija jeste zahtjev apelanata da U svrhu osiguranja sredstava i realizacije prava članova saznaju istinu o sudbini članova svojih porodica, da se utvrdi ko porodica nestalih lica formira se Fond za pomoć porodicama je kriv za njihov nestanak, te da se krivci primjereno kazne. nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond). Nekoliko apelanata je, osim toga, tražilo da im se dodijeli Odluku o osnivanju Fonda, u roku od 30 dana od dana kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju stupanja na snagu ovog zakona, donosi Vijeće ministara Bosne i šta se desilo sa članovima njihovih porodica. U apelacijama se Hercegovine. pozivaju na sljedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz Sjedište, način finansiranja, upravljanje, kao i druga pitanja u člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske vezi sa radom Fonda regulirat će se Sporazumom koji će potpisati konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne budu Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Distrikta Brčko podvrgnuti torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana stupanja na kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana snagu odluke iz stava 2. ovog člana. 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost lica iz člana Osim budžeta, prihodi Fonda mogu da budu sredstva iz II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske donacija, darova, zaklada i drugih vidova pomoći od domaćih i konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se bliže uređuje člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske Sporazumom iz stava 3. ovog člana. konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. 15. Odluka o obrazovanju Državne komisije za traženje Evropske konvencije. Neki apelanti su se pozvali na povredu i nestalih lica ("Službeni list Republike BiH" br. 9/96 i 17/96) ostalih ustavnih prava iz člana II/3.c), e), g), h), i), j), k), l) i m) II Ustava Bosne i Hercegovine. Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke: V. Relevantni propisi - vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RBiH) nestalih usljed ratnih djelovanja na 12. Aneks 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i teritoriji RBiH i susjednih država, odnosno bivših Hercegovini jugoslavenskih republika; Član V - preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica iz Strane će osigurati informacije preko mehanizama traganja prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o sudbini MKCK o svim nestalim licima. Strane će, također, u potpunosti tih lica; sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, - daje potrebne podatke kojima raspolaže nadležnim boravište i sudbinu nestalih. organima koji donose odluke o pravima boraca, nestalih, zarobljenih i poginulih; 13. Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. - na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde augusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih; sukoba od 8. juna 1977. godine - ostvaruje saradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN Član 33. st. 1. i 3. (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za Čim to okolnosti dopuste, a najkasnije po prestanku aktivnih ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba da pronalazi lica čiji Komisije za ljudska prava, IFOR-om, Radnom grupom je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih lica, strana treba da dostavi sve korisne podatke o ovim licima da bi Međunarodnim tribunalom u Haagu i drugim međunarodnim i olakšala njihovo pronalaženje. domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem Podaci o licima čiji je nestanak objavljen primjenom stava 1. nestalih, zarobljenih i poginulih lica. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke dostavljaju se bilo 16. Uredba o obrazovanju Federalne komisije za nestala direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice Centralnoj agenciji za lica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj traženje Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili nacionalnih 15/97) društava Crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i Član 2. sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Federalna komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke: Međunarodnog komiteta Crvenog križa i njegove Centralne - vodi evidenciju državljana Bosne i Hercegovine i agencije za traženje, svaka strana u sukobu uredit će da ih dostavi Federacije Bosne i Hercegovine nestalih i zarobljenih uslijed i Centralnoj agenciji za traženje. ratnih djelovanja na teritoriji Bosne i Hercegovine i susjednih 14. Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i država, odnosno bivših jugoslavenskih republika, Hercegovine" broj 50/04) - preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica iz Član 7. prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o sudbini tih lica, S ciljem unapređenja procesa traženja nestalih lica i - preduzima aktivnosti s ciljem evidentiranja, pronalaženja, efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih lica, osniva identificiranja i preuzimanja tijela poginulih lica, se Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut) kao nezavisna institucija za traženje nestalih lica u/iz - prikuplja podatke o masovnim i pojedinačnim grobnicama Bosne i Hercegovine. na teritoriji Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, - pronalazi i obilježava lokalitete masovnih i pojedinačnih Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija. grobnica, Način osnivanja i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja - učestvuje u uviđajima na licu mjesta u saradnji sa nadležnim bliže nadležnosti, načina finansiranja Instituta, u skladu sa ovim i kantonalnim-županijskim sudom u vezi sa iskopavanjem- drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o osnivanju ekshumacijom, fiksiranjem tragova, obdukcijom, utvrđivanjem koji zaključuju suosnivači. identiteta, prikupljanjem dokaznog materijala za nadležne U skladu sa ovim i drugim važećim zakonom, Institut je organe i druge potrebne radnje, pravno lice koje se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine - organizira sanaciju terena, na koju se, u skladu sa ovim zakonom, prenose upravna - otprema posmrtne ostatke žrtava radi sahrane na izabranim ovlaštenja za obavljanje poslova u vezi sa procesom traženja lokacijama, nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. - obavještava javnost po potrebi o rezultatima istraživanja i Radni odnos zaposlenih u Institutu regulira se u skladu sa utvrđenim činjenicama, važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne - daje po potrebi podatke kojim raspolaže nadležnim i Hercegovine. organima, - na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde Republike Srpske" broj 75/05), koje su donesene povodom istih porodicama nestalih, pravnih pitanja. - ostvaruje saradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN 23. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 129/04 od 27. maja (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za 2005. godine i Odluci broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine u ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije - SFOR-om, cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa, zbog istih razloga, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za Ustavni sud zaključuje da su predmetne apelacije dopustive i da traženje nestalih lica, Međunarodnim sudom za ratne zločine u je povrijeđeno ustavno pravo apelanata, i to iz člana II/3.b) Haagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zatočenih i i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske poginulih lica. konvencije. Polovinu troškova vezanih za poslove iz alineja 6, 7. i 8. ovog Ostali zahtjevi člana osigurava Vlada Federacije, a polovinu tih troškova 24. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu osigurava kanton-županija na čijem području se vrši povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana ekshumacija. 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Ako se ekshumacija vrši na prostoru Republike Srpske, Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra troškove vezane za poslove iz alineja 6, 7. i 8. ovog člana da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacija. osigurava Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra Pitanje kompenzacije pravde ukoliko nisu osigurana na drugi način. 25. Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština 17. Odluka o osnivanju Ureda za traženje nestalih i Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, Republike Srpske" broj 40/03) između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa II stav 1. alineje 1. i 2. traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova Poslovi i zadaci Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica porodica nestalih lica, te osnovan Institut za nestala lica Bosne i Republike Srpske su: Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se - koordinacija svih aktivnosti u vezi sa istraživanjem sudbine prenose poslovi u vezi sa procesom traženja nestalih lica i nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; prikupljanje, izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom su osnovani i obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, sudbinu nestalih i zarobljenih lica; kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. - analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti informacija Ustavni sud smatra, osim utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, da je neophodno svim licima koja su bila u logorima u periodu od 1991. do 1995. da nadležna vlast bez odgađanja osigura efikasno funkcioniranje godine i razmjenama putem Komisije; prikupljanje i obrada navedenih instituta, Fonda i Centralne evidencije, radi informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, omogućavanja da ostvare druga prava koja im prema zakonu organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim licima sa pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da je Ustavni sud utvrdio relevantnim organima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i povrede čl. 3. i 8. Evropske konvencije zbog toga što članovi Crnoj Gori. porodica nestalih lica nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih porodica, te naložio mjere za otklanjanje VI. Dopustivost i meritum navedenih povreda ustavnih prava. Što se tiče pitanja U odnosu na predmete u kojima je tražena dopuna kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni sud smatra da apelacije Zakon o nestalim licima predviđa dovoljnu finansijsku potporu 18. Član 16. stav 4. tačka 13. Pravila Ustavnog suda glasi: za članove porodica nestalih lica. Naime, čl. 11, 12. i 13. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih navedenog zakona predviđeni su pravo, kriteriji i iznos novčane slučajeva: pomoći za članove porodica nestalih lica, a članom 16. predviđen 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku je postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji dopuni/precizira apelaciju; provodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo s ciljem realizacije prava na finansijsku pomoć porodicama 19. U konkretnom slučaju apelacije br. AP 619/07, AP nestalih lica, koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, 620/07, AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07 nisu sadržavale Ustavni sud je stranama iz člana 15. navedenog zakona naložio neophodne elemente iz člana 19. stav 2. tač. 1. i 2. Pravila da hitno pokrenu i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Ustavnog suda, a u ostavljenom roku apelanti nisu Zakonom o nestalim licima u koje se ubraja i Fond za pomoć dopunili/precizirali apelacije. porodicama nestalih lica. Stoga, Ustavni sud smatra da će, nakon 20. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 13. i člana što odgovorne strane pokrenu institucije osnovane Zakonom o 20. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija nestalim licima, članovi porodica nestalih lica imati osiguranu odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u finansijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odluku povodom zahtjeva za kompenzaciju koji su iznijeli neki odlučio kao u dispozitivu ove odluke. od apelanata. U odnosu na ostale predmete 21. Ustavni sud smatra da apelacije pokreću pitanja povrede VII. Zaključak prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku 26. Činjenica da ni nakon više od 12 godina od prestanka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu konvencije, te prava apelanata na poštivanje privatnog i apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i porodica, nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, člana 8. Evropske konvencije. dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove 22. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma porodica nestalih lica povrijeđeno pravo na zabranu nehumanog ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud se postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. poziva na obrazloženje i razloge navedene u odlukama u Evropske konvencije, kao i pravo na privatni i porodični život iz predmetima br. AP 129/04 od 27. maja 2005. godine (objavljena člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05 i konvencije. "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 72/05) i AP 228/04 27. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 13, člana 20, člana 61. od 13. jula 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je Bosne i Hercegovine" broj 80/05 i "Službenom glasniku odlučio kao u izreci ove odluke. 28. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke AP 200/07 Nezira Fifić, AP 201/07 Zijada Kovačević, AP 202/07 Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Šerifa Fifić, AP 203/07 Nijaz Fifić, AP 204/07 Derviš Škorić, AP 205/07 Adem Alagić, AP 206/07 Nafa Husić, AP 207/07 Mina Predsjednica Čejvan, AP 208/07 Šerifa Kovačević, AP 209/07 Miralema Ustavnog suda Ramić, AP 210/07 Nefa Botić, AP 211/07 Šaha Rabihić, AP Bosne i Hercegovine 212/07 Hafiza Škorić, AP 213/07 Bahrudin Muminović, AP Hatidža Hadžiosmanović, s. r. 214/07 Šefik Džuvelek, AP 215/07 Esma Hibić, AP 216/07 Muhima Hasić, AP 217/07 Sedina Alagić, AP 218/07 Aiša Alagić, AP 219/07 Zuhra Bečulić, AP 220/07 Ramiza Botić, AP 221/07 Fatima Alagić, AP 222/07 Fatima Botić, AP 223/07 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u Hasnija Lihović, AP 224/07 Hasnija Lihović, AP 225/07 Hasnija predmetu broj AP 95/07, rješavajući apelacije Fatime Hasić i Lihović, AP 226/07 Fajza Menzil, AP 227/07 Elvira Prlja, AP dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 228/07 Sulejman Husić, AP 229/07 Sejdija Hibić, AP 230/07 članka 16. stavak 4. točka 13, članka 20, članka 59. stavak 2. Vasvija Hibić, AP 231/07 Naska Nuhanović, AP 232/07 Ramo alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 2. Pravila Gigović, AP 233/07 Avdo Bilanović, AP 234/07 Mujesira Zec, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i AP 235/07 Fikreta Alagić, AP 236/07 Gopa Hibić, AP 237/07 Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Ćerima Husić, AP 238/07 Behija Gigović, AP 239/07 Sakib Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Hibić, AP 240/07 Redžifa Botić, AP 241/07 Ramiza Husić, AP Miodrag Simović, dopredsjednik 242/07 Raif Smajlović, AP 243/07 Dževida Berbić, AP 244/07 Valerija Galić, dopredsjednica Ramiza Botić, AP 245/07 Mina Alekić, AP 246/07 Nezira Mato Tadić, sudac Kovačić, AP 434/07 Anica Aničić, AP 449/07 Radoslav Došlo, Krstan Simić, sudac AP 618/07 Hamid Opakić, AP 697/07 Radovan Savić, AP 698/07 na sjednici održanoj 13. svibnja 2008. godine je donio Nada Planojević, AP 718/07 Dobrislav Đerić, AP 763/07 Vidosav Đokić, AP 1010/07 Salih Zec, AP 1011/07 Salih Zec, AP ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 1013/07 Hajrija Hibić, AP 1015/07 Selima Botić, AP 1016/07 Čamil Bilić, AP 1017/07 Dževdo Ramić, AP 1018/07 Čamil Usvajaju se sljedeće apelacije podnesene zbog nestanka Bilić, AP 1019/07 Šekib Botić, AP 1020/07 Šekib Botić, AP osoba za vrijeme rata na teritoriju Bosne i Hercegovine: 1021/07 Hazira Pašić, AP 1022/07 Niza Turan, AP 1023/07 AP 95/07 Fatima Hasić, AP 96/07 Sead Ramić, AP 97/07 Sadika Mujić, AP 1024/07 Sadika Mujić, AP 1050/07 Suada Ismeta Zeher, AP 98/07 Safet Prlja, AP 99/07 Fatima Škorić, AP Ćejvan, AP 1150/07 Sejida Beširević, AP 1213/07 Milojka 100/07 Zekija Bečulić, AP 101/07 Rezija Lihović, AP 102/07 Petrušić, AP 1228/07 Miloš Radovanović, AP 1229/07 Ana Kadira Šabanović, AP 103/07 Rifa Čejvan, AP 104/07 Adevija Blagojević, AP 1230/07 Petra Marković, AP 1462/07 Mirjana Čejvan, AP 105/07 Šaha Lihović, AP 106/07 Alema Lihović, AP Vasić, AP 1504/07 Gospava Radojčić, AP 1505/07 Zdravka 107/07 Fatima Jakšić, AP 108/07 Zlatka Botić, AP 109/07 Ređep Savić, AP 1610/07 Milica Pajić, AP 1611/07 Radinka Bečulić, AP 110/07 Behara Berbić, AP 111/07 Kerim Šehović, Bratanović, AP 1633/07 Avdo Zametica, AP 1647/07 Gordana AP 112/07 Halida Nuhanović, AP 113/07 Nazif Šehović, AP Todorović, AP 1660/07 Dalibor Ivanković, AP 2118/07 Rada 114/07 Vahida Aganbegović, AP 115/07 Nijaz Fifić, AP 116/07 Basera, AP 2134/07 Ostoja Dekić, AP 2424/07 Mirko Lazić, AP Kadira Fifić, AP 117/07 Rukib Hibić, AP 118/07 Sebina Botić, 2425/07 Jovan Panić, AP 2426/07 Savo Popović, AP 2427/07 AP 119/07 Čelebija Botić, AP 120/07 Aiša Jakšić, AP 121/07 Brano Bunjevac, AP 2428/07 Danica Jelić, AP 2429/07 Goja Fata Hibić, AP 122/07 Adem Alagić, AP 123/07 Adem Alagić, Gajić, AP 2430/07 Marko Stanković, AP 2487/07 Spasenija AP 124/07 Vasvija Hibić, AP 125/07 Uzemir Beganović, AP Vasić, AP 2541/07 Drena Ramić, AP 2644/07 Ramo Kahriman, 126/07 Zahid Botić, AP 127/07 Taib Menzil, AP 128/07 Mujo AP 3282/07 Mirjana Dmitrović, AP 3585/07 Enisa Medić, AP Pašić, AP 129/07 Smajo Rabihić, AP 130/07 Džafer Hibić, AP 281/08 Bosiljka Lugonja, AP 283/08 Dragana Kanlić, AP 686/08 131/07 Sead Ramić, AP 132/07 Šerifa Kovačić, AP 133/07 Rajif Muharem Fazlić, AP 687/08 Mevlida Ičić, AP 688/08 Dino Bilić, AP 134/07 Rezija Hibić, AP 135/07 Mujesira Zec, AP Kadirić, AP 689/08 Fahrudin Nasić, AP 690/08 Senada Alić, AP 136/07 Nermina Husić, AP 137/07 Čelebija Botić, AP 138/07 691/08 Nura Hamulić, AP 692/08 Hatka Kahrimanović, AP Čelebija Botić, AP 139/07 Sedija Zec, AP 140/07 Alija Botić, AP 693/08 Aziza Ferizović, AP 694/08 Rifet Hodžić; AP 695/08 141/07 Šaha Lihović, AP 142/07 Niza Hasić, AP 143/07 Senada Munira Bešlagić i AP 853/08 Mladen Bošković. Ramić, AP 144/07 Adevija Hibić, AP 145/07 Ajiša Dugonjić, AP 146/07 Taib Menzil, AP 147/07 Ređep Bečulić, AP 148/07 Ajša Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja Gigović, AP 149/07 Idriz Rabihić, AP 150/07 Envera Kovačević, nehumanom postupku iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i AP 151/07 Šefika Turan, AP 152/07 Ćerima Husić, AP 153/07 Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih Nazif Šehović, AP 154/07 Aiša Jakšić, AP 155/07 Aiša Jakšić, prava i temeljnih sloboda, kao i prava na privatni i obiteljski život AP 156/07 Nazifa Tatar, AP 157/07 Ramiza Smajlović, AP iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. 158/07 Adem Alagić, AP 159/07 Munira Botić, AP 160/07 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih Fatima Alagić, AP 161/07 Halida Nuhanović, AP 162/07 Edin sloboda. Vilić, AP 163/07 Ibrahim Bečulić, AP 164/07 Muharem Menzil, Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi AP 165/07 Mina Pašić, AP 166/07 Ibrahim Bečulić, AP 167/07 Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Nezira Kovačić, AP 168/07 Fevkija Evlić, AP 169/07 Ifeta Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da putem Instituta za Krdžalić, AP 170/07 Mina Čejvan, AP 171/07 Mina Čejvan, AP nestale osobe Bosne i Hercegovine bez odgađanja apelantima 172/07 Rešada Hanifić, AP 173/07 Alema Lihović, AP 174/07 dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima Rezija Lihović, AP 175/07 Zejna Džananović, AP 176/07 Šaha njihovih obitelji nestalim u tijeku rata na području Bosne i Hasić, AP 177/07 Fatima Hibić, AP 178/07 Muharem Menzil, AP Hercegovine. 179/07 Ševala Hibić, AP 180/07 Munevera Dugonjić, AP 181/07 Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Munira Pašić, AP 182/07 Fatima Pašić, AP 183/07 Nevzeta Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Mahmutagić, AP 184/07 Sabira Pašić, AP 185/07 Ševka Bečulić, Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da bez odgađanja osiguraju AP 186/07 Fadil Hibić, AP 187/07 Čerima Berbić, AP 188/07 operativno funkcioniranje Fonda za pomoć obiteljima nestalih Rifa Čejvan, AP 189/07 Šaha Lihović, AP 190/07 Fatima osoba u Bosni i Hercegovini i Središnje evidencije nestalih osoba Lihović, AP 191/07 Fata Čejvan, AP 192/07 Kadira Šabanović, u Bosni i Hercegovini, koji su utemeljeni sukladno Zakonu o AP 193/07 Seida Čejvan, AP 194/07 Semina Lihović, AP 195/07 nestalim osobama ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj Šaha Lihović, AP 196/07 Alema Lihović, AP 197/07 Safija 50/04), a sukladno stavku 4. izreke odluka Ustavnog suda broj Husić, AP 198/07 Zejna Džananović, AP 199/07 Mina Sultanić, AP 129/04 od 27. svibnja 2005. godine i broj AP 228/04 od 13. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. srpnja 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. Ševala Hibić, Munevera Dugonjić, Munira Pašić, Fatima Pašić, 58/05 i 80/05, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i Nevzeta Mahmutagić, Sabira Pašić, Ševka Bečulić, Fadil Hibić, 75/05). Čerima Berbić, Fatima Lihović, Fata Čejvan, Seida Čejvan, Odbacuju se kao nedopuštene sljedeće apelacije podnesene Semina Lihović, Safija Husić, Mina Sultanić, Nezira Fifić, zbog nestanka osoba za vrijeme rata na teritoriju Bosne i Zijada Kovačević, Šerifa Fifić, Derviš Škorić, Nafa Husić, Šerifa Hercegovine: Kovačević, Miralema Ramić, Nefa Botić, Šaha Rabihić, Hafiza AP 619/07 Džasim Fifić, AP 620/07 Džasim Fifić, AP 621/07 Škorić, Bahrudin Muminović, Šefik Džuvelek, Esma Hibić, Senija Nušinović, AP 1012/07 Šerifa Bečulić i AP 1014/07 Aiša Muhima Hasić, Sedina Alagić, Aiša Alagić, Zuhra Bečulić, Hibić, zato što su apelanti propustili u ostavljenom roku Ramiza Botić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na dopuniti/precizirati apelacije. različite nestale osobe), Fatima Botić, Hasnija Lihović Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u smislu članka (registrirane tri apelacije koje se odnose na različite nestale 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, osobe), Fajza Menzil, Elvira Prlja, Sulejman Husić, Sejdija dostavlja se na provedbu Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Hibić, Naska Nuhanović, Ramo Gigović, Avdo Bilanović, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske. Fikreta Alagić, Gopa Hibić, Behija Gigović, Sakib Hibić, Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Redžifa Botić, Ramiza Husić, Raif Smajlović, Dževida Berbić, Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Mina Alekić, Anica Aničić, Radoslav Došlo, kojeg zastupa Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, sukladno članku 74. Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Istočno šest mjeseci od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne Sarajevo, Hamid Opakić, Džasim Fifić (registrirane dvije i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Senija odluke. Nušinović, Radovan Savić, kojega zastupa Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Nada Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Planojević, koju zastupa Republička organizacija obitelji Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Srpske, "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Općinska organizacija Bijeljina, Dobrislav Đerić, kojega zastupa OBRAZLOŽENJE Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Istočno I. Uvod Sarajevo, Vidosav Đokić, kojega zastupa Republička 1. U tijeku 2007. godine, zbog nestanka osoba za vrijeme rata organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih na području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Vlasenica, Salih Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su Zec (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite podnijeli: Fatima Hasić, Sead Ramić, Ismeta Zeher, Safet Prlja, nestale osobe), Šerifa Bečulić, Hajrija Hibić, Aiša Hibić, Selima Fatima Škorić, Zekija Bečulić, Rezija Lihović (registrirane dvije Botić, Čamil Bilić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Kadira različite nestale osobe), Dževdo Ramić, Šekib Botić (registrirane Šabanović (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite dvije apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Hazira nestale osobe), Rifa Čejvan (registrirane dvije apelacije koje se Pašić, Niza Turan, Sadika Mujić (registrirane dvije apelacije koje odnose na različite nestale osobe), Adevija Čejvan, Šaha Lihović se odnose na različite nestale osobe), Suada Ćejvan, Sejida (registrirane četiri apelacije koje se odnose na različite nestale Beširević, Milojka Petrušić, Miloš Radovanović, kojega zastupa osobe), Alema Lihović (registrirane tri apelacije koje se odnose Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i na različite nestale osobe), Fatima Jakšić, Zlatka Botić, Ređep nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Bečulić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite Bijeljina, Ana Blagojević, koju zastupa Republička organizacija nestale osobe), Behara Berbić, Kerim Šehović, Halida obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Nuhanović (registrirane dvije apelacije koje se odnose na Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Petra Marković, koju različite nestale osobe), Nazif Šehović (registrirane dvije zastupa Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Vahida boraca i nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Aganbegović, Nijaz Fifić (registrirane dvije apelacije koje se Bijeljina, Mirjana Vasić, Gospava Radojčić, koju zastupa odnose na različite nestale osobe), Kadira Fifić, Rukib Hibić, Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i Sebina Botić, Čelebija Botić (registrirane tri apelacije koje se nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Doboj, odnose na različite nestale osobe), Fata Hibić, Adem Alagić Zdravka Savić, koju zastupa Republička organizacija obitelji (registrirane četiri apelacije koje se odnose na različite nestale zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Srpske, osobe), Vasvija Hibić (registrirane dvije apelacije koje se odnose Općinska organizacija Doboj, Milica Pajić, koju zastupa na različite nestale osobe), Uzemir Beganović, Zahid Botić, Taib Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i Menzil (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija nestale osobe), Mujo Pašić, Smajo Rabihić, Džafer Hibić, Sead Bijeljina, Radinka Bratanović, koju zastupa Republička Ramić, Šerifa Kovačić, Rajif Bilić, Rezija Hibić, Mujesira Zec organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Avdo osobe), Nermina Husić, Sedija Zec, Alija Botić, Niza Hasić, Zametica, Gordana Todorović, Dalibor Ivanković, Rada Basera, Senada Ramić, Adevija Hibić, Ajiša Dugonjić, Ajša Gigović, Ostoja Dekić, Mirko Lazić, kojega zastupa Republička Idriz Rabihić, Envera Kovačević, Šefika Turan, Ćerima Husić organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, Jovan osobe), Aiša Jakšić (registrirane tri apelacije koje se odnose na Panić, kojega zastupa Republička organizacija obitelji različite nestale osobe), Nazifa Tatar, Ramiza Smajlović, Munira zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Srpske, Botić, Fatima Alagić (registrirane dvije apelacije koje se odnose Općinska organizacija Bijeljina, Savo Popović, kojega zastupa na različite nestale osobe), Edin Vilić, Ibrahim Bečulić Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija osobe), Muharem Menzil (registrirane dvije apelacije koje se Bijeljina, Brano Bunjevac, kojega zastupa Republička odnose na različite nestale osobe), Mina Pašić, Nezira Kovačić organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, osobe), Fevkija Evlić, Ifeta Krdžalić, Mina Čejvan (registrirane Danica Jelić, koju zastupa Republička organizacija obitelji tri apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Rešada zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Srpske, Hanifić, Zejna Džananović (registrirane dvije apelacije koje se Općinska organizacija Bijeljina, Goja Gajić, koju zastupa odnose na različite nestale osobe), Šaha Hasić, Fatima Hibić, Republička organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih osoba Republike Srpske, Općinska organizacija članka 19. stavak 2. alineje 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, točnije Bijeljina, Marko Stanković, kojega zastupa Republička uz apelacije nisu dostavljeni dokazi, odnosno potvrde iz kojih je organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih vidljivo da su prijavljeni nestanci i otvoreni procesi traženja za osoba Republike Srpske, Općinska organizacija Bijeljina, nestale članove obitelji apelanata, od apelanata je 12. veljače Spasenija Vasić, Drena Ramić, Ramo Kahriman, Mirjana 2008. godine zatraženo da dopune apelacije u roku od deset dana Dmitrović, Enisa Medić, Bosiljka Lugonja, Dragana Kanlić, u smislu članka 20. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U Muharem Fazlić, Mevlida Ičić, Dino Kadirić, Fahrudin Nasić, predmetima br. AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07 apelanti su Senada Alić, Nura Hamulić, Hatka Kahrimanović, Aziza primili ove dopise 15. i 20. veljače 2008. godine, ali nisu Ferizović, Rifet Hodžić, Munira Bešlagić i Mladen Bošković (u odgovorili u ostavljenom roku. U predmetima br. AP 619/07 i AP daljnjem tekstu: apelanti). 620/07 dopisi su vraćeni Ustavnom sudu sa naznakom da je primatelj nepoznat na danoj adresi. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više III. Činjenično stanje apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i 6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i pravnog temelja, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u sljedeći način: kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 95/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP 95/07, AP Apelacije koje se odnose na osobe nestale na području 96/07, AP 97/07, AP 98/07, AP 99/07, AP 100/07, AP 101/07, AP općine Kotor Varoš u tijeku 1992. godine 102/07, AP 103/07, AP 104/07, AP 105/07, AP 106/07, AP 7. Zbog nestanka članova obitelji u tijeku 1992. godine u 107/07, AP 108/07, AP 109/07, AP 110/07, AP 111/07, AP Kotor Varoši i u mjestima sa područja općine Kotor Varoš 112/07, AP 113/07, AP 114/07, AP 115/07, AP 116/07, AP (Dabovci, Garići, Grabovica, Gradovići, Hrvaćani, Ježice, 117/07, AP 118/07, AP 119/07, AP 120/07, AP 121/07, AP Kukavice, Večići i Vrbanjci), apelacije su podnijeli: Fatima 122/07, AP 123/07, AP 124/07, AP 125/07, AP 126/07, AP Hasić, Sead Ramić, Ismeta Zeher, Safet Prlja, Fatima Škorić, 127/07, AP 128/07, AP 129/07, AP 130/07, AP 131/07 AP Zekija Bečulić, Rezija Lihović (registrirane dvije apelacije koje 132/07, AP 133/07, AP 134/07, AP 135/07, AP 136/07, AP se odnose na različite nestale osobe), Kadira Šabanović 137/07, AP 138/07, AP 139/07, AP 140/07, AP 141/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale 142/07, AP 143/07, AP 144/07, AP 145/07, AP 146/07, AP osobe), Rifa Čejvan (registrirane dvije apelacije koje se odnose 147/07, AP 148/07, AP 149/07, AP 150/07, AP 151/07, AP na različite nestale osobe), Adevija Čejvan, Šaha Lihović 152/07, AP 153/07, AP 154/07, AP 155/07, AP 156/07, AP (registrirane četiri apelacije koje se odnose na različite nestale 157/07, AP 158/07, AP 159/07, AP 160/07, AP 161/07, AP osobe), Alema Lihović (registrirane tri apelacije koje se odnose 162/07, AP 163/07, AP 164/07, AP 165/07, AP 166/07, AP na različite nestale osobe), Fatima Jakšić, Zlatka Botić, Ređep 167/07, AP 168/07, AP 169/07, AP 170/07, AP 171/07, AP Bečulić, Kerim Šehović, Halida Nuhanović (registrirane dvije 172/07, AP 173/07, AP 174/07, AP 175/07, AP 176/07, AP apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Nazif 177/07, AP 178/07, AP 179/07, AP 180/07, AP 181/07, AP Šehović, Vahida Aganbegović, Nijaz Fifić (registrirane dvije 182/07, AP 183/07, AP 184/07, AP 185/07, AP 186/07, AP apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Kadira Fifić, 187/07, AP 188/07, AP 189/07, AP 190/07, AP 191/07, AP Rukib Hibić, Sebina Botić, Čelebija Botić, Aiša Jakšić 192/07, AP 193/07, AP 194/07, AP 195/07, AP 196/07, AP (registrirane tri apelacije koje se odnose na različite nestale 197/07, AP 198/07, AP 199/07, AP 200/07, AP 201/07, AP osobe), Fata Hibić, Adem Alagić (registrirane četiri apelacije 202/07, AP 203/07, AP 204/07, AP 205/07, AP 206/07, AP koje se odnose na različite nestale osobe), Vasvija Hibić 207/07, AP 208/07, AP 209/07, AP 210/07, AP 211/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale 212/07, AP 213/07, AP 214/07, AP 215/07, AP 216/07, AP osobe), Uzemir Beganović, Zahid Botić, Taib Menzil 217/07, AP 218/07, AP 219/07, AP 220/07, AP 221/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale 222/07, AP 223/07, AP 224/07, AP-225/07, AP 226/07, AP osobe), Mujo Pašić, Smajo Rabihić, Džafer Hibić, Sead Ramić, 227/07, AP 228/07, AP 229/07, AP 230/07, AP 231/07, AP Šerifa Kovačić, Rajif Bilić, Rezija Hibić, Mujesira Zec, Nermina 232/07, AP 233/07, AP 234/07, AP 235/07, AP 236/07, AP Husić, Čelebija Botić (registrirane dvije apelacije koje se odnose 237/07, AP 238/07, AP 239/07, AP 240/07, AP 241/07, AP na različite nestale osobe), Sedija Zec, Alija Botić, Niza Hasić, 242/07, AP 243/07, AP 244/07, AP 245/07, AP 246/07, AP Senada Ramić, Adevija Hibić, Ajiša Dugonjić, Ajša Gigović, 434/07, AP 449/07, AP 618/07, AP 619/07, AP 620/07, AP Idriz Rabihić, Envera Kovačević, Šefika Turan, Ćerima Husić 621/07, AP 697/07, AP 698/07, AP 718/07, AP-763/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale 1010/07, AP 1011/07, AP 1012/07, AP 1013/07, AP 1014/07, AP osobe), Nazif Šehović, Nazifa Tatar, Ramiza Smajlović, Munira 1015/07, AP 1016/07, AP 1017/07, AP 1018/07, AP 1019/07, AP Botić, Fatima Alagić (registrirane dvije apelacije koje se odnose 1020/07, AP 1021/07, AP 1022/07, AP 1023/07, AP 1024/07, AP na različite nestale osobe), Edin Vilić, Ibrahim Bečulić 1050/07, AP 1150/07, AP 1213/07, AP 1228/07, AP 1229/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale 1230/07, AP 1462/07, AP 1504/07, AP 1505/07, AP 1610/07, AP osobe), Muharem Menzil (registrirane dvije apelacije koje se 1611/07, AP 1633/07, AP 1647/07, AP 1660/07, AP 2118/07, AP odnose na različite nestale osobe), Mina Pašić, Nezira Kovačić 2134/07, AP 2424/07, AP 2425/07, AP 2426/07, AP 2427/07, AP (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale 2428/07, AP 2429/07, AP 2430/07, AP 2487/07, AP 2541/07, AP osobe), Fevkija Evlić, Ifeta Krdžalić, Mina Čejvan (registrirane 2644/07, AP 3282/07, AP 3585/07, AP 281/08, AP 283/08, AP tri apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Rešada 686/08, AP 687/08, AP 688/08, AP 689/08, AP 690/08, AP Hanifić, Zejna Džananović (registrirane dvije apelacije koje se 691/08, AP 692/08, AP 693/08, AP 694/08, AP 695/08 i AP odnose na različite nestale osobe), Šaha Hasić, Fatima Hibić, 853/08. Ševala Hibić, Munevera Dugonjić, Munira Pašić, Fatima Pašić, 3. Obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom Nevzeta Mahmutagić, Sabira Pašić, Ševka Bečulić, Fadil Hibić, činjeničnom i pravnom temelju kao u predmetima Ustavnog suda Čerima Berbić, Fatima Lihović, Fata Čejvan, Seida Čejvan, br. AP 129/04 i AP 228/04, u kojima je Ustavni sud donio odluke Semina Lihović, Safija Husić, Mina Sultanić, Nezira Fifić, 27. svibnja i 13. srpnja 2005. godine, Ustavni sud je odlučio ne Zijada Kovačević, Šerifa Fifić, Derviš Škorić, Nafa Husić, Šerifa zatražiti odgovor na predmetne apelacije od relevantnih Kovačević, Miralema Ramić, Nefa Botić, Šaha Rabihić, Hafiza institucija, već je razmatrao odgovore koji su Ustavnom sudu Škorić, Bahrudin Muminović, Šefik Džuvelek, Esma Hibić, dostavljeni u predmetu broj AP 129/04. Muhima Hasić, Sedina Alagić, Aiša Alagić, Zuhra Bečulić, 4. U predmetu broj AP 618/07 apelant je Ustavnom sudu Ramiza Botić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na dostavio dopunu apelacije 20. veljače 2008. godine. različite nestale osobe), Fatima Botić, Hasnija Lihović 5. Budući da apelacije br. AP 619/07, AP 620/07, AP 621/07, (registrirane tri apelacije koje se odnose na različite nestale AP 1012/07 i AP 1014/07 nisu sadržavale neophodne elemente iz osobe), Fajza Menzil, Elvira Prlja, Sulejman Husić, Sejdija Hibić, Naska Nuhanović, Ramo Gigović, Avdo Bilanović, članova njihovih obitelji, te potvrde o davanju podataka za Mujesira Zec, Fikreta Alagić, Gopa Hibić, Behija Gigović, Sakib popunjavanje ante mortem upitnika. Hibić, Redžifa Botić, Ramiza Husić, Raif Smajlović, Dževida IV. Apelacije Berbić, Mina Aleksić, Hamid Opakić, Džasim Fifić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale osobe), Senija 11. Bit predmetnih apelacija jeste zahtjev apelanata da Nušinović, Salih Zec (registrirane dvije apelacije koje se odnose saznaju istinu o sudbini članova svojih obitelji, da se utvrdi tko je na različite nestale osobe), Šerifa Bečulić, Hajrija Hibić, Aiša kriv za njihov nestanak, te da se krivci primjereno kazne. Hibić, Selima Botić, Čamil Bilić (registrirane dvije apelacije Nekoliko apelanata je, osim toga, tražilo da im se dodijeli koje se odnose na različite nestale osobe), Dževdo Ramić, Šekib kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju Botić (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite što se desilo sa članovima njihovih obitelji. U apelacijama se nestale osobe), Hazira Pašić, Niza Turan, Sadika Mujić pozivaju na sljedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz (registrirane dvije apelacije koje se odnose na različite nestale članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske osobe) i Suada Ćejvan. konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava da ne budu 8. Apelanti su naveli da su članovi njihovih obitelji nestali na podvrgnuti torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili području općine Kotor Varoš tijekom 1992. godine. Više kažnjavanju iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i apelanata je navelo da su članove njihovih obitelji zarobili članka 3. Europske konvencije, prava na slobodu i sigurnost pripadnici paravojnih formacija Republike Srpske i odveli u osoba iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Osnovnu školu "Grabovica" u Grabovici nakon čega im se gubi Europske konvencije, prava na privatni i obiteljski život, dom i svaki trag. Svi apelanti, osim apelanata u predmetima br. AP prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. 619/07, AP 620/07, AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07, uz Europske konvencije, prava na učinkovit pravni lijek iz članka apelacije su priložili potvrde Državnoga, odnosno Federalnoga 13. Europske konvencije. Neki apelanti su se pozvali na povredu povjerenstva za traženje nestalih osoba kojim se potvrđuje da su i ostalih ustavnih prava iz članka II/3.(c), (e), (g), (h), (i), (j), (k), članovi njihovih obitelji evidentirani kao nestale osobe, te da je (l) i (m) Ustava Bosne i Hercegovine. otvoren postupak za njihovo traženje. Apelanti u predmetima br. AP 125/07 i AP 618/07 su dostavili i potvrdu Međunarodnog V. Relevantni propisi komiteta Crvenog križa o davanju podataka za popunjavanje 12. Aneks 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i ante mortem upitnika. Nitko od apelanata nije saznao za sudbinu Hercegovini članova obitelji od njihovog nestanka u tijeku 1992. godine do Članak V. danas osim apelanata Derviša Škorića i Zuhre Bečulić, koji su Strane će osigurati informacije preko mehanizama traganja naveli da su u primarnoj grobnici u mjestu Plitska, općina Kotor MKCK o svim nestalim osobama. Strane će, također, u Varoš, pronađeni nepotpuni posmrtni ostaci članova njihovih potpunosti sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi obitelji (sina, odnosno supruga), te apelanta Edina Vilića, koji je identitete, boravište i sudbinu nestalih. naveo da su identificirani posmrtni ostaci njegovog brata, ali da 13. Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. još uvijek ne zna što se desilo sa njegovim ocem kojeg su kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih naoružani vojnici odveli iz njihove obiteljske kuće u mjestu oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. godine Kukavice. Članak 33. st. 1. i 3. Apelacije koje se odnose na osobe nestale na području Čim to okolnosti dopuste, a najkasnije po prestanku aktivnih Banovića, Bosanskog Grahova, Bosanskog Šamca, Foče, neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba pronalaziti osobe Glamoča, Goražda, Gradačca, Jajca, Ključa, Konjević Polja, čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta Kupresa, Lopara, Majevice, Mrkonjić Grada, Orašja, protivnička strana treba dostaviti sve korisne podatke o ovim osobama da bi olakšala njihovo pronalaženje. Prijedora, Sarajeva, Skender Vakufa, Tuzle, Ugljevika, Podaci o osobama čiji je nestanak objavljen primjenom Vareša, Višegrada, Vozuće, Zavidovića i Zvornika stavka 1. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke dostavljaju se 9. Glede nestanka članova obitelji na navedenim područjima bilo izravno, bilo posredstvom sile zaštitnice Središnjoj agenciji tijekom rata u Bosni i Hercegovini, apelacije su podnijeli: Behara za traženje Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili Berbić, Ređep Bečulić, Anica Aničić, Radoslav Došlo, Radovan nacionalnih udruga Crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Savić, Nada Planojević, Dobrislav Đerić, Vidosav Đokić, Sejida Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci Beširević, Milojka Petrušić, Miloš Radovanović, Ana dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog križa i Blagojević, Petra Marković, Mirjana Vasić, Gospava Radojčić, njegove Središnje agencije za traženje, svaka strana u sukobu Zdravka Savić, Milica Pajić, Radinka Bratanović, Avdo uredit će da ih dostavi i Središnjoj agenciji za traženje. Zametica, Gordana Todorović, Dalibor Ivanković, Rada Basera, 14. Zakon o nestalim osobama ("Službeni glasnik Bosne i Ostoja Dekić, Mirko Lazić, Jovan Panić, Savo Popović, Brano Bunjevac, Danica Jelić, Goja Gajić, Marko Stanković, Spasenija Hercegovine" broj 50/04) Vasić, Drena Ramić, Ramo Kahriman, Mirjana Dmitrović, Enisa Članak 7. Medić, Bosiljka Lugonja, Dragana Kanlić, Muharem Fazlić, U svrhu unapređenja procesa traženja nestalih osoba i Mevlida Ičić, Dino Kadirić, Fahrudin Nasić, Senada Alić, Nura efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih osoba, Hamulić, Hatka Kahrimanović, Aziza Ferizović, Rifet Hodžić, utemeljuje se Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (u Munira Bešlagić i Mladen Bošković. daljnjem tekstu: Institut) kao neovisna institucija za traženje 10. Apelanti su naveli da do danas nemaju nikakvih nestalih osoba u/iz Bosne i Hercegovine. informacija o sudbini članova njihovih obitelji nakon njihovog Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija. nestanka za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u razdoblju Način osnutka i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja između 1992. i 1995. godine. Više apelanata je navelo da su bliže nadležnosti, načina financiranja Instituta, sukladno ovom i članovi njihovih obitelji nestali na ratištu kao pripadnici oružanih drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o utemeljenju snaga. Apelanti su uz apelacije priložili potvrde Federalnoga koji zaključuju suosnivači. povjerenstva za nestale osobe, odnosno potvrde Ureda za Sukladno ovom i drugom važećem zakonu, Institut je pravna traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske (uz neke osoba koja se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine na apelacije dostavljena je i kartica nestale ili zarobljene osobe koju se, sukladno ovom zakonu, prenose upravne ovlasti za Ureda za traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske), obavljanje poslova u svezi sa procesom traženja nestalih osoba i kojima se potvrđuje da su članovi njihovih obitelji evidentirani izdavanja odgovarajućih isprava. kao nestale osobe, te da je otvoren proces njihovog traženja. Neki Radni odnos uposlenih u Institutu regulira se sukladno apelanti su, osim navedenih, priložili i potvrde Međunarodnog važećem zakonu o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i komiteta Crvenog križa o otvaranju procesa traženja nestalih Hercegovine. Članak 15. - obavještava javnost po potrebi o rezultatima istraživanja i U svrhu osiguranja sredstava i realizacije prava članova utvrđenim činjenicama, obitelji nestalih osoba formira se Fond za pomoć obiteljima - daje po potrebi podatke kojim raspolaže nadležnim tijelima, nestalih osoba u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond). - na temelju evidencije izdaje odgovarajuće potvrde Odluku o osnutku Fonda, u roku od 30 dana od dana obiteljima nestalih, stupanja na snagu ovog zakona, donosi Vijeće ministara Bosne i - ostvaruje suradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN Hercegovine. (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za Sjedište, način financiranja, upravljanje, kao i druga pitanja ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije - SFOR-om, u svezi sa radom Fonda regulirat će se Sporazumom koji će Radnom skupinom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za potpisati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada traženje nestalih osoba, Međunarodnim sudom za ratne zločine u Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Haagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zatočenih i stupanja na snagu odluke iz stavka 2. ovog članka. poginulih osoba. Osim proračuna, prihodi Fonda mogu biti sredstva iz Polovicu troškova vezanih za poslove iz alineja 6, 7. i 8. ovog donacija, darova, zaklada i drugih vidova pomoći od domaćih i članka osigurava Vlada Federacije, a polovicu tih troškova međunarodnih pravnih i fizičkih osoba, što se bliže uređuje osigurava kanton-županija na čijem području se vrši Sporazumom iz stavka 3. ovog članka. ekshumacija. 15. Odluka o obrazovanju Državnoga povjerenstva za Ako se ekshumacija vrši na prostoru Republike Srpske, traženje nestalih osoba ("Službeni list Republike BiH" br. troškove vezane za poslove iz alineja 6, 7. i 8. ovog članka 9/96 i 17/96) osigurava Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra pravde ukoliko nisu osigurana na drugi način. II. 17. Odluka o osnutku Ureda za traženje nestalih i Povjerenstvo obavlja sljedeće poslove i zadatke: zarobljenih osoba Republike Srpske ("Službeni glasnik - vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine Republike Srpske" broj 40/03) (u daljnjem tekstu: RBiH) nestalih uslijed ratnih djelovanja na II. stavak 1. alineje 1. i 2. teritoriju RBiH i susjednih država, odnosno bivših Poslovi i zadaci Ureda za traženje nestalih i zarobljenih jugoslavenskih republika; osoba Republike Srpske su: - poduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju osoba iz - koordinacija svih aktivnosti u svezi sa istraživanjem prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o sudbini sudbine nestalih i zarobljenih osoba iz Republike Srpske; tih osoba; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi - daje potrebne podatke kojima raspolaže nadležnim tijelima mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih osoba; koja donose odluke o pravima boraca, nestalih, zarobljenih i - analiziranje i provjera na licu mjesta točnosti informacija poginulih; dobivenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o - na temelju evidencije izdaje odgovarajuće potvrde svim osobama koje su bile u logorima u razdoblju od 1991. do obiteljima nestalih, zarobljenih i poginulih; 1995. godine i razmjenama putem Povjerenstva; prikupljanje i - ostvaruje suradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim osobama Povjerenstva za ljudska prava, IFOR-om, Radnom skupinom sa relevantnim tijelima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih i Crnoj Gori. osoba, Međunarodnim tribunalom u Haagu i drugim VI. Dopustivost i meritum međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se U odnosu na predmete u kojima je tražena dopuna bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih osoba. apelacije 16. Uredba o obrazovanju Federalnoga povjerenstva za 18. Članak 16. stavak 4. točka 13. Pravila Ustavnog suda nestale osobe ("Službene novine Federacije Bosne i glasi: Hercegovine" broj 15/97) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih Članak 2. slučajeva: Federalno povjerenstvo obavlja sljedeće poslove i zadatke: 13. apelant je propustio u ostavljenom roku - vodi evidenciju državljana Bosne i Hercegovine i dopuniti/precizirati apelaciju; Federacije Bosne i Hercegovine nestalih i zarobljenih uslijed 19. U konkretnom slučaju apelacije br. AP 619/07, AP ratnih djelovanja na teritoriju Bosne i Hercegovine i susjednih 620/07, AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07 nisu sadržavale država, odnosno bivših jugoslavenskih republika, neophodne elemente iz članka 19. stavak 2. toč. 1. i 2. Pravila - poduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju osoba iz Ustavnog suda, a u ostavljenom roku apelanti nisu prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o sudbini dopunili/precizirali apelacije. tih osoba, 20. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 4. točka 13. i - poduzima aktivnosti s ciljem evidentiranja, pronalaženja, članka 20. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se identificiranja i preuzimanja tijela poginulih osoba, apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio u ostavljenom roku dopuniti/precizirati apelaciju, Ustavni sud je - prikuplja podatke o masovnim i pojedinačnim grobnicama odlučio kao u dispozitivu ove odluke. na teritoriju Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, U odnosu na ostale predmete - pronalazi i obilježava lokalitete masovnih i pojedinačnih 21. Ustavni sud smatra da apelacije pokreću pitanja povrede grobnica, prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku - sudjeluje u uviđajima na licu mjesta u suradnji sa iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. nadležnim kantonalnim-županijskim sudom u svezi sa Europske konvencije, te prava apelanata na poštivanje privatnog iskopavanjem-ekshumacijom, fiksiranjem tragova, obdukcijom, i obiteljskog života iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine utvrđivanjem identiteta, prikupljanjem dokaznog materijala za i članka 8. Europske konvencije. nadležna tijela i druge potrebne radnje, 22. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma - organizira sanaciju terena, ove odluke glede prizivnih navoda apelanata, Ustavni sud se - otprema posmrtne ostatke žrtava radi sahrane na izabranim poziva na obrazloženje i razloge navedene u odlukama u lokacijama, predmetima br. AP 129/04 od 27. svibnja 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 3. Europske konvencije, kao i pravo na privatni i obiteljski život 58/05 i "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 72/05) i AP iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. 228/04 od 13. srpnja 2005. godine (objavljena u "Službenom Europske konvencije. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05 i "Službenom glasniku 27. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 13, članka 20, Republike Srpske" broj 75/05), koje su donesene glede istih članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, pravnih pitanja. Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke. 23. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 129/04 od 27. svibnja 28. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2005. godine i Odluci broj AP 228/04 od 13. srpnja 2005. godine Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa, zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da su predmetne apelacije dopustive i da Predsjednica je povrijeđeno ustavno pravo apelanata, i to iz članka II/3.(b) Ustavnoga suda Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, Bosne i Hercegovine kao i članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Hatidža Hadžiosmanović, v. r. Europske konvencije. Ostali zahtjevi 24. Obzirom na zaključak Ustavnog suda glede povrede Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. predmetu broj AP 95/07, rješavajući apelacije Fatime Hasić i Europske konvencije, kao i članka II/3.(f) Ustava Bosne i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne Hercegovine, člana 16 Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, Ustavni sud stav 4 tačka 13, člana 20, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i smatra da nije neophodno posebice razmatrati ostale navode iz 2 i člana 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelacija. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u Pitanje kompenzacije sastavu: 25. Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština Hatixa Haxiosmanović, predsjednica Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim osobama, koji je Miodrag Simović, potpredsjednik stupio na snagu 17. studenog 2004. godine. Ovim zakonom su, Valerija Galić, potpredsjednica između ostalog, utvrđena načela za unapređenje procesa traženja Mato Tadić, sudija i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova obitelji Krstan Simić, sudija nestalih osoba, te utemeljen Institut za nestale osobe Bosne i na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u svezi sa procesom traženja nestalih osoba i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom su utemeljeni i Fond za pomoć obiteljima nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, Usvajaju se sljedeće apelacije podnesene zbog nestanka lica kao i Središnja evidencija nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. za vrijeme rata na teritoriji Bosne i Hercegovine: Ustavni sud smatra, osim utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih AP 95/07 Fatima Hasić, AP 96/07 Sead Ramić, AP 97/07 prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, da je neophodno Ismeta Zeher, AP 98/07 Safet Prlja, AP 99/07 Fatima da nadležna vlast bez odgađanja osigura efikasno funkcioniranje Škorić, AP 100/07 Zekija Bečulić, AP 101/07 Rezija Lihović, navedenih instituta, Fonda i Središnje evidencije, u svrhu AP 102/07 Kadira Šabanović, AP 103/07 Rifa Čejvan, AP otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i 104/07 Adevija Čejvan, AP 105/07 Šaha Lihović, AP 106/07 omogućavanja da ostvare druga prava koja im prema zakonu Alema Lihović, AP 107/07 Fatima Jakšić, AP 108/07 Zlatka pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da je Ustavni sud utvrdio Botić, AP 109/07 Ređep Bečulić, AP 110/07 Behara Berbić, povrede čl. 3. i 8. Europske konvencije zbog toga što članovi AP 111/07 Kerim Šehović, AP 112/07 Halida Nuhanović, AP obitelji nestalih osoba nemaju nikakvih informacija o sudbini 113/07 Nazif Šehović, AP 114/07 Vahida Aganbegović, AP članova svojih obitelji, te naložio mjere za otklanjanje navedenih 115/07 Nijaz Fifić, AP 116/07 Kadira Fifić, AP 117/07 Rukib povreda ustavnih prava. Što se tiče pitanja kompenzacije koju su Hibić, AP 118/07 Sebina Botić, AP 119/07 Čelebija Botić, tražili apelanti, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim osobama AP 120/07 Aiša Jakšić, AP 121/07 Fata Hibić, AP 122/07 predviđa dovoljnu financijsku potporu za članove obitelji Adem Alagić, AP 123/07 Adem Alagić, AP 124/07 Vasvija nestalih osoba. Naime, čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona su Hibić, AP 125/07 Uzemir Beganović, AP 126/07 Zahid Botić, predviđeni pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove AP 127/07 Taib Menzil, AP 128/07 Mujo Pašić, AP 129/07 obitelji nestalih osoba, a člankom 16. predviđen je postupak za Smajo Rabihić, AP 130/07 Xafer Hibić, AP 131/07 Sead Ramić, ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji provodi Fond za AP 132/07 Šerifa Kovačić, AP 133/07 Rajif Bilić, AP 134/07 pomoć obiteljima nestalih osoba. Upravo s ciljem realizacije Rezija Hibić, AP 135/07 Mujesira Zec, AP 136/07 Nermina prava na financijsku pomoć obiteljima nestalih osoba, koja je Husić, AP 137/07 Čelebija Botić, AP 138/07 Čelebija Botić, predviđena Zakonom o nestalim osobama, Ustavni sud je AP 139/07 Sedija Zec, AP 140/07 Alija Botić, AP 141/07 Šaha stranama iz članka 15. navedenog zakona naložio da žurno Lihović, AP 142/07 Niza Hasić, AP 143/07 Senada Ramić, AP pokrenu i osposobe za efikasan rad institucije utemeljene 144/07 Adevija Hibić, AP 145/07 Ajiša Dugowić, AP 146/07 Zakonom o nestalim osobama u koje se ubraja i Fond za pomoć Taib Menzil, AP 147/07 Ređep Bečulić, AP 148/07 Ajša obiteljima nestalih osoba. Stoga, Ustavni sud smatra da će, nakon Gigović, AP 149/07 Idriz Rabihić, AP 150/07 Envera što odgovorne strane pokrenu institucije utemeljene Zakonom o Kovačević, AP 151/07 Šefika Turan, AP 152/07 Ćerima nestalim osobama, članovi obitelji nestalih osoba imati Husić, AP 153/07 Nazif Šehović, AP 154/07 Aiša Jakšić, osiguranu financijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni AP 155/07 Aiša Jakšić, AP 156/07 Nazifa Tatar, AP 157/07 sud donosi i odluku glede zahtjeva za kompenzaciju koji su Ramiza Smajlović, AP 158/07 Adem Alagić, AP 159/07 Munira iznijeli neki od apelanata. Botić, AP 160/07 Fatima Alagić, AP 161/07 Halida Nuhanović, AP 162/07 Edin Vilić, AP 163/07 Ibrahim VII. Zaključak Bečulić, AP 164/07 Muharem Menzil, AP 165/07 Mina Pašić, 26. Činjenica da ni nakon više od 12 godina od prestanka AP 166/07 Ibrahim Bečulić, AP 167/07 Nezira Kovačić, AP ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu 168/07 Fevkija Evlić, AP 169/07 Ifeta Krxalić, AP 170/07 apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih Mina Čejvan, AP 171/07 Mina Čejvan, AP 172/07 Rešada obitelji, nestalih tijekom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, Hanifić, AP 173/07 Alema Lihović, AP 174/07 Rezija dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove Lihović, AP 175/07 Zejna Xananović, AP 176/07 Šaha Hasić, obitelji nestalih osoba povrijeđeno pravo na zabranu nehumanog AP 177/07 Fatima Hibić, AP 178/07 Muharem Menzil, AP postupka iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 179/07 Ševala Hibić, AP 180/07 Munevera Dugowić, AP 181/07 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Munira Pašić, AP 182/07 Fatima Pašić, AP 183/07 Nevzeta Nalaže se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Mahmutagić, AP 184/07 Sabira Pašić, AP 185/07 Ševka Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Bečulić, AP 186/07 Fadil Hibić, AP 187/07 Čerima Berbić, Vladi Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da bez odlagawa AP 188/07 Rifa Čejvan, AP 189/07 Šaha Lihović, AP 190/07 obezbijede da operativno funkcionišu Fond za pomoć Fatima Lihović, AP 191/07 Fata Čejvan, AP 192/07 Kadira porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralna Šabanović, AP 193/07 Seida Čejvan, AP 194/07 Semina evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini, koji su Lihović, AP 195/07 Šaha Lihović, AP 196/07 Alema Lihović, osnovani u skladu sa Zakonom o nestalim licima ("Službeni AP 197/07 Safija Husić, AP 198/07 Zejna Xananović, AP glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04), a u skladu sa stavom 4 199/07 Mina Sultanić, AP 200/07 Nezira Fifić, AP 201/07 izreke odluka Ustavnog suda broj AP 129/04 od 27. maja 2005. Zijada Kovačević, AP 202/07 Šerifa Fifić, AP 203/07 Nijaz godine i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine ("Službeni Fifić, AP 204/07 Derviš Škorić, AP 205/07 Adem Alagić, glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i 80/05, te "Službeni AP 206/07 Nafa Husić, AP 207/07 Mina Čejvan, AP 208/07 glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05). Šerifa Kovačević, AP 209/07 Miralema Ramić, AP 210/07 Odbacuju se kao nedozvoljene sljedeće apelacije podnesene Nefa Botić, AP 211/07 Šaha Rabihić, AP 212/07 Hafiza zbog nestanka lica za vrijeme rata na teritoriji Bosne i Škorić, AP 213/07 Bahrudin Muminović, AP 214/07 Šefik Hercegovine: Xuvelek, AP 215/07 Esma Hibić, AP 216/07 Muhima Hasić, AP AP 619/07 Xasim Fifić, AP 620/07 Xasim Fifić, AP 217/07 Sedina Alagić, AP 218/07 Aiša Alagić, AP 219/07 621/07 Senija Nušinović, AP 1012/07 Šerifa Bečulić i AP Zuhra Bečulić, AP 220/07 Ramiza Botić, AP 221/07 Fatima 1014/07 Aiša Hibić, zato što su apelanti propustili da u Alagić, AP 222/07 Fatima Botić, AP 223/07 Hasnija Lihović, ostavljenom roku dopune/precizuju apelacije. AP 224/07 Hasnija Lihović, AP 225/07 Hasnija Lihović, AP Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u smislu člana 226/07 Fajza Menzil, AP 227/07 Elvira Prlja, AP 228/07 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavlja Sulejman Husić, AP 229/07 Sejdija Hibić, AP 230/07 Vasvija se na sprovođenje Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Hibić, AP 231/07 Naska Nuhanović, AP 232/07 Ramo Gigović, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike AP 233/07 Avdo Bilanović, AP 234/07 Mujesira Zec, AP 235/07 Srpske. Fikreta Alagić, AP 236/07 Gopa Hibić, AP 237/07 Ćerima Nalaže se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Husić, AP 238/07 Behija Gigović, AP 239/07 Sakib Hibić, AP Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i 240/07 Rexifa Botić, AP 241/07 Ramiza Husić, AP 242/07 Raif Vladi Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, u skladu sa Smajlović, AP 243/07 Xevida Berbić, AP 244/07 Ramiza Botić, članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u AP 245/07 Mina Alekić, AP 246/07 Nezira Kovačić, AP 434/07 roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Anica Aničić, AP 449/07 Radoslav Došlo, AP 618/07 Hamid Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s Opakić, AP 697/07 Radovan Savić, AP 698/07 Nada Planojević, ciljem izvršewa ove odluke. AP 718/07 Dobrislav Đerić, AP 763/07 Vidosav Đokić, AP Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 1010/07 Salih Zec, AP 1011/07 Salih Zec, AP 1013/07 Hajrija Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hibić, AP 1015/07 Selima Botić, AP 1016/07 Čamil Bilić, Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i AP 1017/07 Xevdo Ramić, AP 1018/07 Čamil Bilić, AP 1019/07 "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". Šekib Botić, AP 1020/07 Šekib Botić, AP 1021/07 Hazira Pašić, AP 1022/07 Niza Turan, AP 1023/07 Sadika Mujić, AP OBRAZLOŽEWE 1024/07 Sadika Mujić, AP 1050/07 Suada Ćejvan, AP 1150/07 Sejida Beširević, AP 1213/07 Milojka Petrušić, AP 1228/07 I. Uvod Miloš Radovanović, AP 1229/07 Ana Blagojević, AP 1230/07 1. U toku 2007. godine, zbog nestanka lica za vrijeme rata na Petra Marković, AP 1462/07 Mirjana Vasić, AP 1504/07 području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i Gospava Radojčić, AP 1505/07 Zdravka Savić, AP 1610/07 Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su Milica Pajić, AP 1611/07 Radinka Bratanović, AP 1633/07 podnijeli: Fatima Hasić, Sead Ramić, Ismeta Zeher, Safet Avdo Zametica, AP 1647/07 Gordana Todorović, AP 1660/07 Prlja, Fatima Škorić, Zekija Bečulić, Rezija Lihović Dalibor Ivanković, AP 2118/07 Rada Basera, AP 2134/07 (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita Ostoja Dekić, AP 2424/07 Mirko Lazić, AP 2425/07 Jovan nestala lica), Kadira Šabanović (registrovane dvije Panić, AP 2426/07 Savo Popović, AP 2427/07 Brano Bunjevac, apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Rifa AP 2428/07 Danica Jelić, AP 2429/07 Goja Gajić, AP 2430/07 Čejvan (registrovane dvije apelacije koje se odnose na Marko Stanković, AP 2487/07 Spasenija Vasić, AP 2541/07 različita nestala lica), Adevija Čejvan, Šaha Lihović Drena Ramić, AP 2644/07 Ramo Kahriman, AP 3282/07 Mirjana (registrovane četiri apelacije koje se odnose na različita Dmitrović, AP 3585/07 Enisa Medić, AP 281/08 Bosiqka nestala lica), Alema Lihović (registrovane tri apelacije Lugowa, AP 283/08 Dragana Kanlić, AP 686/08 Muharem koje se odnose na različita nestala lica), Fatima Jakšić, Fazlić, AP 687/08 Mevlida Ičić, AP 688/08 Dino Kadirić, Zlatka Botić, Ređep Bečulić (registrovane dvije apelacije AP 689/08 Fahrudin Nasić, AP 690/08 Senada Alić, AP 691/08 koje se odnose na različita nestala lica), Behara Berbić, Nura Hamulić, AP 692/08 Hatka Kahrimanović, AP 693/08 Kerim Šehović, Halida Nuhanović (registrovane dvije Aziza Ferizović, AP 694/08 Rifet Hoxić; AP 695/08 Munira apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Nazif Bešlagić i AP 853/08 Mladen Bošković. Šehović (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Vahida Aganbegović, Nijaz Fifić Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavawa (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita nehumanom postupku iz člana II/3b) Ustava Bosne i nestala lica), Kadira Fifić, Rukib Hibić, Sebina Botić, Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu Čelebija Botić (registrovane tri apelacije koje se odnose na qudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatni i različita nestala lica), Fata Hibić, Adem Alagić porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i (registrovane četiri apelacije koje se odnose na različita člana 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i nestala lica), Vasvija Hibić (registrovane dvije apelacije osnovnih sloboda. koje se odnose na različita nestala lica), Uzemir Beganović, Zahid Botić, Taib Menzil (registrovane dvije apelacije koje Nalaže se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Vladi se odnose na različita nestala lica), Mujo Pašić, Smajo Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Rabihić, Xafer Hibić, Sead Ramić, Šerifa Kovačić, Rajif Vladi Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da putem Bilić, Rezija Hibić, Mujesira Zec (registrovane dvije Instituta za nestala lica Bosne i Hercegovine bez odlagawa apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Nermina apelantima dostave sve dostupne i raspoložive informacije o Husić, Sedija Zec, Alija Botić, Niza Hasić, Senada Ramić, članovima wihovih porodica nestalim u toku rata na području Adevija Hibić, Ajiša Dugowić, Ajša Gigović, Idriz Rabihić, Bosne i Hercegovine. Envera Kovačević, Šefika Turan, Ćerima Husić (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica nestala lica), Aiša Jakšić (registrovane tri apelacije koje Republike Srpske, Opštinska organizacija Bijeqina, se odnose na različita nestala lica), Nazifa Tatar, Ramiza Radinka Bratanović, koju zastupa Republička organizacija Smajlović, Munira Botić, Fatima Alagić (registrovane dvije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Edin Republike Srpske, Opštinska organizacija Bijeqina, Avdo Vilić, Ibrahim Bečulić (registrovane dvije apelacije koje se Zametica, Gordana Todorović, Dalibor Ivanković, Rada odnose na različita nestala lica), Muharem Menzil Basera, Ostoja Dekić, Mirko Lazić, koga zastupa Republička (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestala lica), Mina Pašić, Nezira Kovačić (registrovane nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Bijeqina, Jovan Panić, koga zastupa Republička organizacija Fevkija Evlić, Ifeta Krxalić, Mina Čejvan (registrovane porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica tri apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Republike Srpske, Opštinska organizacija Bijeqina, Savo Rešada Hanifić, Zejna Xananović (registrovane dvije Popović, koga zastupa Republička organizacija porodica apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Šaha zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Hasić, Fatima Hibić, Ševala Hibić, Munevera Dugowić, Srpske, Opštinska organizacija Bijeqina, Brano Bunjevac, Munira Pašić, Fatima Pašić, Nevzeta Mahmutagić, Sabira koga zastupa Republička organizacija porodica zarobljenih i Pašić, Ševka Bečulić, Fadil Hibić, Čerima Berbić, Fatima poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, Lihović, Fata Čejvan, Seida Čejvan, Semina Lihović, Safija Opštinska organizacija Bijeqina, Danica Jelić, koju zastupa Husić, Mina Sultanić, Nezira Fifić, Zijada Kovačević, Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih Šerifa Fifić, Derviš Škorić, Nafa Husić, Šerifa boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska Kovačević, Miralema Ramić, Nefa Botić, Šaha Rabihić, organizacija Bijeqina, Goja Gajić, koju zastupa Republička Hafiza Škorić, Bahrudin Muminović, Šefik Xuvelek, Esma organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i Hibić, Muhima Hasić, Sedina Alagić, Aiša Alagić, Zuhra nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija Bečulić, Ramiza Botić (registrovane dvije apelacije koje se Bijeqina, Marko Stanković, koga zastupa Republička odnose na različita nestala lica), Fatima Botić, Hasnija organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i Lihović (registrovane tri apelacije koje se odnose na nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija različita nestala lica), Fajza Menzil, Elvira Prlja, Bijeqina, Spasenija Vasić, Drena Ramić, Ramo Kahriman, Sulejman Husić, Sejdija Hibić, Naska Nuhanović, Ramo Mirjana Dmitrović, Enisa Medić, Bosiqka Lugowa, Dragana Gigović, Avdo Bilanović, Fikreta Alagić, Gopa Hibić, Kanlić, Muharem Fazlić, Mevlida Ičić, Dino Kadirić, Behija Gigović, Sakib Hibić, Rexifa Botić, Ramiza Husić, Fahrudin Nasić, Senada Alić, Nura Hamulić, Hatka Raif Smajlović, Xevida Berbić, Mina Alekić, Anica Kahrimanović, Aziza Ferizović, Rifet Hoxić, Munira Aničić, Radoslav Došlo, koga zastupa Republička Bešlagić i Mladen Bošković (u daqnjem tekstu: apelanti). organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija II. Postupak pred Ustavnim sudom Istočno Sarajevo, Hamid Opakić, Xasim Fifić 2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog nestala lica), Senija Nušinović, Radovan Savić, koga zastupa činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu organizacija Bijeqina, Nada Planojević, koju zastupa odluku pod brojem AP 95/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih 95/07, AP 96/07, AP 97/07, AP 98/07, AP 99/07, AP 100/07, AP boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska 101/07, AP 102/07, AP 103/07, AP 104/07, AP 105/07, AP 106/07, organizacija Bijeqina, Dobrislav Đerić, koga zastupa AP 107/07, AP 108/07, AP 109/07, AP 110/07, AP 111/07, AP Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih 112/07, AP 113/07, AP 114/07, AP 115/07, AP 116/07, AP 117/07, boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska AP 118/07, AP 119/07, AP 120/07, AP 121/07, AP 122/07, AP organizacija Istočno Sarajevo, Vidosav Đokić, koga zastupa 123/07, AP 124/07, AP 125/07, AP 126/07, AP 127/07, AP 128/07, Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih AP 129/07, AP 130/07, AP 131/07 AP 132/07, AP 133/07, AP boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska 134/07, AP 135/07, AP 136/07, AP 137/07, AP 138/07, AP 139/07, organizacija Vlasenica, Salih Zec (registrovane dvije AP 140/07, AP 141/07, AP 142/07, AP 143/07, AP 144/07, AP apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Šerifa 145/07, AP 146/07, AP 147/07, AP 148/07, AP 149/07, AP 150/07, Bečulić, Hajrija Hibić, Aiša Hibić, Selima Botić, Čamil AP 151/07, AP 152/07, AP 153/07, AP 154/07, AP 155/07, AP Bilić (registrovane dvije apelacije koje se odnose na 156/07, AP 157/07, AP 158/07, AP 159/07, AP 160/07, AP 161/07, različita nestala lica), Xevdo Ramić, Šekib Botić AP 162/07, AP 163/07, AP 164/07, AP 165/07, AP 166/07, AP (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita 167/07, AP 168/07, AP 169/07, AP 170/07, AP 171/07, AP 172/07, nestala lica), Hazira Pašić, Niza Turan, Sadika Mujić AP 173/07, AP 174/07, AP 175/07, AP 176/07, AP 177/07, AP (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita 178/07, AP 179/07, AP 180/07, AP 181/07, AP 182/07, AP 183/07, nestala lica), Suada Ćejvan, Sejida Beširević, Milojka AP 184/07, AP 185/07, AP 186/07, AP 187/07, AP 188/07, AP Petrušić, Miloš Radovanović, koga zastupa Republička 189/07, AP 190/07, AP 191/07, AP 192/07, AP 193/07, AP 194/07, organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i AP 195/07, AP 196/07, AP 197/07, AP 198/07, AP 199/07, AP nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija 200/07, AP 201/07, AP 202/07, AP 203/07, AP 204/07, AP 205/07, Bijeqina, Ana Blagojević, koju zastupa Republička AP 206/07, AP 207/07, AP 208/07, AP 209/07, AP 210/07, AP organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i 211/07, AP 212/07, AP 213/07, AP 214/07, AP 215/07, AP 216/07, nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija AP 217/07, AP 218/07, AP 219/07, AP 220/07, AP 221/07, AP Bijeqina, Petra Marković, koju zastupa Republička 222/07, AP 223/07, AP 224/07, AP-225/07, AP 226/07, AP 227/07, organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i AP 228/07, AP 229/07, AP 230/07, AP 231/07, AP 232/07, AP nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija 233/07, AP 234/07, AP 235/07, AP 236/07, AP 237/07, AP 238/07, Bijeqina, Mirjana Vasić, Gospava Radojčić, koju zastupa AP 239/07, AP 240/07, AP 241/07, AP 242/07, AP 243/07, AP Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih 244/07, AP 245/07, AP 246/07, AP 434/07, AP 449/07, AP 618/07, boraca i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska AP 619/07, AP 620/07, AP 621/07, AP 697/07, AP 698/07, AP organizacija Doboj, Zdravka Savić, koju zastupa Republička 718/07, AP-763/07, AP 1010/07, AP 1011/07, AP 1012/07, AP organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i 1013/07, AP 1014/07, AP 1015/07, AP 1016/07, AP 1017/07, AP nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija 1018/07, AP 1019/07, AP 1020/07, AP 1021/07, AP 1022/07, AP Doboj, Milica Pajić, koju zastupa Republička organizacija 1023/07, AP 1024/07, AP 1050/07, AP 1150/07, AP 1213/07, AP 1228/07, AP 1229/07, AP 1230/07, AP 1462/07, AP 1504/07, AP (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita 1505/07, AP 1610/07, AP 1611/07, AP 1633/07, AP 1647/07, AP nestala lica), Edin Vilić, Ibrahim Bečulić (registrovane 1660/07, AP 2118/07, AP 2134/07, AP 2424/07, AP 2425/07, AP dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), 2426/07, AP 2427/07, AP 2428/07, AP 2429/07, AP 2430/07, AP Muharem Menzil (registrovane dvije apelacije koje se odnose 2487/07, AP 2541/07, AP 2644/07, AP 3282/07, AP 3585/07, AP na različita nestala lica), Mina Pašić, Nezira Kovačić 281/08, AP 283/08, AP 686/08, AP 687/08, AP 688/08, AP 689/08, (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita AP 690/08, AP 691/08, AP 692/08, AP 693/08, AP 694/08, AP nestala lica), Fevkija Evlić, Ifeta Krxalić, Mina Čejvan 695/08 i AP 853/08. (registrovane tri apelacije koje se odnose na različita 3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o nestala lica), Rešada Hanifić, Zejna Xananović istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetima (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita Ustavnog suda br. AP 129/04 i AP 228/04, u kojima je Ustavni sud nestala lica), Šaha Hasić, Fatima Hibić, Ševala Hibić, donio odluke 27. maja i 13. jula 2005. godine, Ustavni sud je Munevera Dugowić, Munira Pašić, Fatima Pašić, Nevzeta odlučio da ne zatraži odgovor na predmetne apelacije od Mahmutagić, Sabira Pašić, Ševka Bečulić, Fadil Hibić, relevantnih institucija, već je razmatrao odgovore koji su Čerima Berbić, Fatima Lihović, Fata Čejvan, Seida Čejvan, Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 129/04. Semina Lihović, Safija Husić, Mina Sultanić, Nezira 4. U predmetu broj AP 618/07 apelant je Ustavnom sudu Fifić, Zijada Kovačević, Šerifa Fifić, Derviš Škorić, dostavio dopunu apelacije 20. februara 2008. godine. Nafa Husić, Šerifa Kovačević, Miralema Ramić, Nefa 5. Budući da apelacije br. AP 619/07, AP 620/07, AP 621/07, Botić, Šaha Rabihić, Hafiza Škorić, Bahrudin Muminović, AP 1012/07 i AP 1014/07 nisu sadržavale neophodne elemente Šefik Xuvelek, Esma Hibić, Muhima Hasić, Sedina Alagić, iz člana 19 stav 2 alineje 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, tačnije uz Aiša Alagić, Zuhra Bečulić, Ramiza Botić (registrovane apelacije nisu dostavljeni dokazi, odnosno potvrde iz kojih je dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), vidqivo da su prijavljeni nestanci i otvoreni procesi Fatima Botić, Hasnija Lihović (registrovane tri apelacije tražewa za nestale članove porodica apelanata, od apelanata koje se odnose na različita nestala lica), Fajza Menzil, je 12. februara 2008. godine zatraženo da dopune apelacije u Elvira Prlja, Sulejman Husić, Sejdija Hibić, Naska roku od deset dana u smislu člana 20 stav 1 Pravila Ustavnog Nuhanović, Ramo Gigović, Avdo Bilanović, Mujesira Zec, suda. U predmetima br. AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07 Fikreta Alagić, Gopa Hibić, Behija Gigović, Sakib Hibić, apelanti su primili ove dopise 15. i 20. februara 2008. godine, Rexifa Botić, Ramiza Husić, Raif Smajlović, Xevida Berbić, ali nisu odgovorili u ostavljenom roku. U predmetima br. AP Mina Aleksić, Hamid Opakić, Xasim Fifić (registrovane 619/07 i AP 620/07 dopisi su vraćeni Ustavnom sudu sa naznakom dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), da je primalac nepoznat na datoj adresi. Senija Nušinović, Salih Zec (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Šerifa Bečulić, III. Činjenično stanje Hajrija Hibić, Aiša Hibić, Selima Botić, Čamil Bilić 6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na nestala lica), Xevdo Ramić, Šekib Botić (registrovane dvije sljedeći način: apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Hazira Pašić, Niza Turan, Sadika Mujić (registrovane dvije Apelacije koje se odnose na lica nestala na području opštine apelacije koje se odnose na različita nestala lica) i Suada Kotor Varoš u toku 1992. godine Ćejvan. 7. Zbog nestanka članova porodica u toku 1992. godine u 8. Apelanti su naveli da su članovi wihovih porodica Kotor Varoši i u mjestima sa područja opštine Kotor Varoš nestali na području opštine Kotor Varoš tokom 1992. godine. (Dabovci, Garići, Grabovica, Gradovići, Hrvaćani, Ježice, Više apelanata je navelo da su članove wihovih porodica Kukavice, Večići i Vrbawci), apelacije su podnijeli: Fatima zarobili pripadnici paravojnih formacija Republike Srpske Hasić, Sead Ramić, Ismeta Zeher, Safet Prlja, Fatima i odveli u Osnovnu školu "Grabovica" u Grabovici nakon čega Škorić, Zekija Bečulić, Rezija Lihović (registrovane dvije im se gubi svaki trag. Svi apelanti, osim apelanata u apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Kadira predmetima br. AP 619/07, AP 620/07, AP 621/07, AP 1012/07 i Šabanović (registrovane dvije apelacije koje se odnose na AP 1014/07, uz apelacije su priložili potvrde Državne, različita nestala lica), Rifa Čejvan (registrovane dvije odnosno Federalne komisije za traženje nestalih lica kojim apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Adevija se potvrđuje da su članovi wihovih porodica evidentovani kao Čejvan, Šaha Lihović (registrovane četiri apelacije koje se nestala lica, te da je otvoren postupak za wihovo traženje. odnose na različita nestala lica), Alema Lihović Apelanti u predmetima br. AP 125/07 i AP 618/07 su dostavili (registrovane tri apelacije koje se odnose na različita i potvrdu Međunarodnog komiteta Crvenog krsta o davanju nestala lica), Fatima Jakšić, Zlatka Botić, Ređep Bečulić, podataka za popuwavanje ante mortem upitnika. Niko od Kerim Šehović, Halida Nuhanović (registrovane dvije apelanata nije saznao za sudbinu članova porodice od wihovog apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Nazif nestanka u toku 1992. godine do danas osim apelanata Derviša Šehović, Vahida Aganbegović, Nijaz Fifić (registrovane Škorića i Zuhre Bečulić, koji su naveli da su u primarnoj dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), grobnici u mjestu Plitska, opština Kotor Varoš, pronađeni Kadira Fifić, Rukib Hibić, Sebina Botić, Čelebija Botić, nepotpuni posmrtni ostaci članova wihovih porodica (sina, Aiša Jakšić (registrovane tri apelacije koje se odnose na odnosno supruga), te apelanta Edina Vilića, koji je naveo da su različita nestala lica), Fata Hibić, Adem Alagić identifikovani posmrtni ostaci njegovog brata, ali da još (registrovane četiri apelacije koje se odnose na različita uvijek ne zna šta se desilo sa njegovim ocem kog su naoružani nestala lica), Vasvija Hibić (registrovane dvije apelacije vojnici odveli iz wihove porodične kuće u mjestu Kukavice. koje se odnose na različita nestala lica), Uzemir Beganović, Zahid Botić, Taib Menzil (registrovane dvije apelacije koje Apelacije koje se odnose na lica nestala na području Banovića, se odnose na različita nestala lica), Mujo Pašić, Smajo Bosanskog Grahova, Bosanskog Šamca, Foče, Glamoča, Goražda, Rabihić, Xafer Hibić, Sead Ramić, Šerifa Kovačić, Rajif Gradačca, Jajca, Kquča, Konjević Polja, Kupresa, Lopara, Bilić, Rezija Hibić, Mujesira Zec, Nermina Husić, Čelebija Majevice, Mrkowić Grada, Orašja, Prijedora, Sarajeva, Botić (registrovane dvije apelacije koje se odnose na različita nestala lica), Sedija Zec, Alija Botić, Niza Hasić, Skender Vakufa, Tuzle, Ugljevika, Vareša, Višegrada, Vozuće, Senada Ramić, Adevija Hibić, Ajiša Dugowić, Ajša Gigović, Zavidovića i Zvornika Idriz Rabihić, Envera Kovačević, Šefika Turan, Ćerima 9. Povodom nestanka članova porodica na navedenim Husić (registrovane dvije apelacije koje se odnose na područjima tokom rata u Bosni i Hercegovini, apelacije su različita nestala lica), Nazif Šehović, Nazifa Tatar, podnijeli: Behara Berbić, Ređep Bečulić, Anica Aničić, Ramiza Smajlović, Munira Botić, Fatima Alagić Radoslav Došlo, Radovan Savić, Nada Planojević, Dobrislav Đerić, Vidosav Đokić, Sejida Beširević, Milojka Petrušić, Podaci o licima čiji je nestanak objavljen primjenom Miloš Radovanović, Ana Blagojević, Petra Marković, stava 1 i zahtjevi koji se odnose na ove podatke dostavljaju se Mirjana Vasić, Gospava Radojčić, Zdravka Savić, Milica bilo direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice Pajić, Radinka Bratanović, Avdo Zametica, Gordana Centralnoj agenciji za traženje Međunarodnog komiteta Todorović, Dalibor Ivanković, Rada Basera, Ostoja Dekić, Crvenog krsta ili nacionalnih društava Crvenog krsta Mirko Lazić, Jovan Panić, Savo Popović, Brano Bunjevac, (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima Danica Jelić, Goja Gajić, Marko Stanković, Spasenija Vasić, kada se ovi podaci dostavljaju putem Međunarodnog Drena Ramić, Ramo Kahriman, Mirjana Dmitrović, Enisa komiteta Crvenog krsta i njegove Centralne agencije za Medić, Bosiqka Lugowa, Dragana Kanlić, Muharem Fazlić, traženje, svaka strana u sukobu urediće da ih dostavi i Mevlida Ičić, Dino Kadirić, Fahrudin Nasić, Senada Alić, Centralnoj agenciji za traženje. Nura Hamulić, Hatka Kahrimanović, Aziza Ferizović, Rifet 14. Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hoxić, Munira Bešlagić i Mladen Bošković. Hercegovine" broj 50/04) 10. Apelanti su naveli da do danas nemaju nikakvih Član 7 informacija o sudbini članova wihovih porodica nakon S ciljem unapređewa procesa tražewa nestalih lica i wihovog nestanka za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih periodu između 1992. i 1995. godine. Više apelanata je navelo lica, osniva se Institut za nestala lica Bosne i da su članovi wihovih porodica nestali na ratištu kao Hercegovine (u daqnjem tekstu: Institut) kao nezavisna pripadnici oružanih snaga. Apelanti su uz apelacije institucija za traženje nestalih lica u/iz Bosne i priložili potvrde Federalne komisije za nestala lica, Hercegovine. odnosno potvrde Kancelarije za traženje nestalih i Saosnivač Instituta može biti i međunarodna zarobljenih lica Republike Srpske (uz neke apelacije organizacija. dostavljena je i kartica nestalog ili zarobljenog lica Način osnivawa i preuzimawa uloge osnivača i Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica utvrđivawa bliže nadležnosti, načina finansirawa Republike Srpske), kojima se potvrđuje da su članovi wihovih Instituta, u skladu sa ovim i drugim zakonima BiH, porodica evidentovani kao nestala lica, te da je otvoren regulisaće se Sporazumom o osnivanju koji zakqučuju proces wihovog tražewa. Neki apelanti su, osim navedenih, saosnivači. priložili i potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog krsta o U skladu sa ovim i drugim važećim zakonom, Institut je otvaranju procesa tražewa nestalih članova wihovih pravno lice koje se registruje kao institucija Bosne i porodica, te potvrde o davanju podataka za popuwavanje ante Hercegovine na koju se, u skladu sa ovim zakonom, prenose mortem upitnika. upravna ovlašćewa za obavljanje poslova u vezi sa procesom tražewa nestalih lica i izdavawa odgovarajućih isprava. IV. Apelacije Radni odnos zaposlenih u Institutu reguliše se u skladu 11. Suština predmetnih apelacija jeste zahtjev apelanata sa važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije da saznaju istinu o sudbini članova svojih porodica, da se Bosne i Hercegovine. utvrdi ko je kriv za wihov nestanak, te da se krivci primjereno Član 15 kazne. Nekoliko apelanata je, osim toga, tražilo da im se U svrhu obezbjeđewa sredstava i realizacije prava članova dodijeli kompenzacija zbog duševnog bola koji trpe zbog toga porodica nestalih lica formira se Fond za pomoć što ne znaju šta se desilo sa članovima wihovih porodica. U porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daqnjem apelacijama se pozivaju na sljedeće povrede ustavnih prava: tekstu: Fond). prava na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i Odluku o osnivanju Fonda, u roku od 30 dana od dana člana 2 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i stupawa na snagu ovog zakona, donosi Savjet ministara Bosne osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), i Hercegovine. prava da ne budu podvrgnuti torturi, nequdskom ili Sjedište, način finansirawa, upravljanje, kao i druga ponižavajućem postupku ili kažwavanju iz člana II/3b) Ustava pitawa u vezi sa radom Fonda regulisaće se Sporazumom koji Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, prava na će potpisati Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Vlada slobodu i bezbjednost lica iz člana II/3d) Ustava Bosne i Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije, prava na privatni Vlada Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava od dana stupawa na snagu odluke iz stava 2 ovog člana. Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, prava na Osim buxeta, prihodi Fonda mogu da budu sredstva iz djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. donacija, poklona, zavještawa i drugih vidova pomoći od Neki apelanti su se pozvali na povredu i ostalih ustavnih domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se prava iz člana II/3c), e), g), h), i), j), k), l) i m) Ustava Bosne i bliže uređuje Sporazumom iz stava 3 ovog člana. Hercegovine. 15. Odluka o obrazovanju Državne komisije za traženje nestalih lica ("Službeni list Republike BiH" br. 9/96 i V. Relevantni propisi 17/96) 12. Aneks 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i II Hercegovini Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke: Član V - vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Strane će obezbijediti informacije preko mehanizama Hercegovine (u daqnjem tekstu: RBiH) nestalih usljed tragawa MKCK o svim nestalim licima. Strane će, takođe, u ratnih dejstava na teritoriji RBiH i susjednih država, potpunosti sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odnosno bivših jugoslovenskih republika; odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih. - preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica 13. Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. avgusta iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba sudbini tih lica; od 8. juna 1977. godine - daje potrebne podatke kojima raspolaže nadležnim Član 33 st. 1 i 3 organima koji donose odluke o pravima boraca, nestalih, Čim to okolnosti dozvole, a najkasnije po prestanku zarobljenih i poginulih; aktivnih neprijateqstava, svaka strana u sukobu treba da - na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde pronalazi lica čiji je nestanak objavila protivnička porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih; strana. Pomenuta protivnička strana treba da dostavi sve - ostvaruje saradnju sa specijalizovanim agencijama pri korisne podatke o ovim licima da bi olakšala wihovo UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih pronalaženje. nacija za qudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Komisije za qudska prava, IFOR-om, Radnom ostaci; priprema, organizovanje i razgovaranje o zarobljenim i grupom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta za traženje nestalim licima sa relevantnim organima vlasti u nestalih lica, Međunarodnim tribunalom u Hagu i drugim Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori. međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih lica. VI. Dopustivost i meritum 16. Uredba o obrazovanju Federalne komisije za nestala U odnosu na predmete u kojima je tražena dopuna apelacije lica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" 18. Član 16 stav 4 tačka 13 Pravila Ustavnog suda glasi: broj 15/97) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih Član 2 slučajeva: Federalna komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke: 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku - vodi evidenciju državljana Bosne i Hercegovine i dopuni/precizuje apelaciju; Federacije Bosne i Hercegovine nestalih i zarobljenih 19. U konkretnom slučaju apelacije br. AP 619/07, AP uslijed ratnih dejstava na teritoriji Bosne i Hercegovine i 620/07, AP 621/07, AP 1012/07 i AP 1014/07 nisu sadržavale susjednih država, odnosno bivših jugoslovenskih republika, neophodne elemente iz člana 19 stav 2 tač. 1 i 2 Pravila - preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica Ustavnog suda, a u ostavljenom roku apelanti nisu iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o dopunili/precizovali apelacije. sudbini tih lica, 20. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 4 tačka 13 i člana - preduzima aktivnosti s ciljem evidentovawa, 20 stav 2 Pravila Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija pronalažewa, identifikovawa i preuzimawa tijela odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je apelant propustio da u poginulih lica, ostavljenom roku dopuni/precizuje apelaciju, Ustavni sud je - prikuplja podatke o masovnim i pojedinačnim odlučio kao u dispozitivu ove odluke. grobnicama na teritoriji Federacije BiH i Bosne i U odnosu na ostale predmete Hercegovine, 21. Ustavni sud smatra da apelacije pokreću pitawa - pronalazi i obilježava lokalitete masovnih i povrede prava apelanata na zabranu podvrgavawa nehumanom pojedinačnih grobnica, postupku iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 - učestvuje u uviđajima na licu mjesta u saradwi sa Evropske konvencije, te prava apelanata na poštivanje nadležnim kantonalnim-županijskim sudom u vezi sa privatnog i porodičnog života iz člana II/3f) Ustava Bosne i iskopavanjem-ekshumacijom, fiksiranjem tragova, Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. obdukcijom, utvrđivanjem identiteta, prikupljanjem 22. Umjesto posebnog obrazložewa dopustivosti i dokaznog materijala za nadležne organe i druge potrebne merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata, radnje, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u - organizuje sanaciju terena, odlukama u predmetima br. AP 129/04 od 27. maja 2005. godine - otprema posmrtne ostatke žrtava radi sahrane na (objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj izabranim lokacijama, 58/05 i "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 72/05) i - obavještava javnost po potrebi o rezultatima AP 228/04 od 13. jula 2005. godine (objavljena u "Službenom istraživawa i utvrđenim činjenicama, glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05 i "Službenom - daje po potrebi podatke kojim raspolaže nadležnim glasniku Republike Srpske" broj 75/05), koje su donesene organima, povodom istih pravnih pitawa. - na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde 23. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 129/04 od 27. maja porodicama nestalih, 2005. godine i Odluci broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine u - ostvaruje saradnju sa specijalizovanim agencijama pri cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa, zbog istih razloga, UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih Ustavni sud zakqučuje da su predmetne apelacije dopustive i da nacija za qudska prava na prostorima bivše Jugoslavije - je povrijeđeno ustavno pravo apelanata, i to iz člana II/3b) SFOR-om, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, krsta za traženje nestalih lica, Međunarodnim sudom za kao i člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 ratne zločine u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim Evropske konvencije. organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem Ostali zahtjevi nestalih, zatočenih i poginulih lica. 24. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u pogledu povrede Polovinu troškova vezanih za poslove iz alineja 6, 7 i 8 prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 ovog člana obezbjeđuje Vlada Federacije, a polovinu tih Evropske konvencije, kao i člana II/3f) Ustava Bosne i troškova obezbjeđuje kanton-županija na čijem području se Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, Ustavni sud vrši ekshumacija. smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz Ako se ekshumacija vrši na prostoru Republike Srpske, apelacija. troškove vezane za poslove iz alineja 6, 7 i 8 ovog člana Pitanje kompenzacije obezbjeđuje Vlada Federacije na predlog federalnog ministra 25. Ustavni sud konstatuje da je Parlamentarna skupština pravde ukoliko nisu obezbijeđena na drugi način. Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je 17. Odluka o osnivanju Kancelarije za traženje nestalih i stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa Republike Srpske" broj 40/03) tražewa i način ostvarivawa socijalnih i drugih prava II stav 1 alineje 1 i 2 članova porodica nestalih lica, te osnovan Institut za Poslovi i zadaci Kancelarije za traženje nestalih i nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i zarobljenih lica Republike Srpske su: Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi sa procesom - koordinacija svih aktivnosti u vezi sa istraživanjem tražewa nestalih lica i izdavawa odgovarajućih isprava. sudbine nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; Istim zakonom su osnovani i Fond za pomoć porodicama prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna bi mogle da razriješe sudbinu nestalih i zarobljenih lica; evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud - analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti smatra, osim utvrđivawa kršewa navedenih ustavnih prava informacija dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje apelanata, kao vida wihove satisfakcije, da je neophodno da evidencije o svim licima koja su bila u logorima u periodu od nadležna vlast bez odlagawa obezbijedi efikasno 1991. do 1995. godine i razmjenama putem Komisije; funkcionisanje navedenih instituta, Fonda i Centralne prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim evidencije, radi otklawawa daqwih posljedica kršewa grobnicama i lokacijama gdje mogu da se pronađu posmrtni ustavnih prava apelanata i omogućavawa da ostvare druga prava koja im shodno zakonu pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i je Ustavni sud utvrdio povrede čl. 3 i 8 Evropske konvencije "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". zbog toga što članovi porodica nestalih lica nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih porodica, te naložio OBRAZLOŽENJE mjere za otklawanje navedenih povreda ustavnih prava. Što se I. Uvod tiče pitawa kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni 1. "Slobodna Dalmacija" d.d. Split (u daljnjem tekstu: sud smatra da Zakon o nestalim licima predviđa dovoqnu apelant) iz Splita, Republika Hrvatska, koju zastupa Karlo Sesar, finansijsku podršku za članove porodica nestalih lica. advokat iz Mostara, podnijela je 23. februara 2006. godine Naime, čl. 11, 12 i 13 navedenog zakona predviđeni su pravo, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem kriterijumi i iznos novčane pomoći za članove porodica tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom nestalih lica, a članom 16 predviđen je postupak za Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-431/05 od 9. ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji sprovodi Fond za decembra 2005. godine. pomoć porodicama nestalih lica. Upravo s ciljem realizacije prava na finansijsku pomoć porodicama nestalih lica, koja je II. Postupak pred Ustavnim sudom predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od stranama iz člana 15 navedenog zakona naložio da hitno Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Zvonimira Jelića (u pokrenu i osposobe za efikasan rad institucije osnovane daljnjem tekstu: tužilac), zatraženo je 5. aprila 2006. godine Zakonom o nestalim licima u koje se ubraja i Fond za pomoć dostavljanje odgovora na apelaciju. porodicama nestalih lica. Stoga, Ustavni sud smatra da će, 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 13. aprila 2006. nakon što odgovorne strane pokrenu institucije osnovane godine, a tužilac 4. maja 2006. godine. Zakonom o nestalim licima, članovi porodica nestalih lica 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda imati obezbijeđenu finansijsku podršku, tako da nije odgovori na apelaciju su 16. novembra 2007. godine dostavljeni potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za apelantu. kompenzaciju koji su iznijeli neki od apelanata. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i VII. Zakqučak dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 26. Činjenica da ni nakon više od 12 godina od prestanka sljedeći način. ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu 6. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem apelantima dostavile informacije o sudbini članova wihovih tekstu: Općinski sud) broj P-145/95 od 16. maja 2005. godine porodica, nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i odbijen je tužiočev tužbeni zahtjev da mu apelant kao Hercegovini, dovoqna je Ustavnom sudu da zakquči da je u drugotuženi i Sandro Pogutz iz Splita, kao prvotuženi, na ime odnosu na članove porodica nestalih lica povrijeđeno pravo nematerijalne štete solidarno isplate iznos od 60.000,00 KM sa na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3b) Ustava Bosne i zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, kao i pravo na isplate, te da mu naknade troškove parničnog postupka. Istom privatni i porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i presudom tužilac je obavezan da tuženim naknadi troškove Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. parničnog postupka u iznosu od 3.344,00 KM. 7. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-431/05 od 9. 27. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 13, člana 20, člana 61 st. 1 decembra 2005. godine tužiočeva žalba je djelimično uvažena, i 2 i člana 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je prvostepena presuda je preinačena tako što su tuženi obavezani odlučio kao u izreci ove odluke. da solidarno, na ime nematerijalne štete, isplate tužiocu iznos od 28. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 5.000,00 KM za zakonskom zateznom kamatom od dana Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. podnošenja tužbe pa do isplate. Odluka o troškovima je preinačena tako da svaka stranka podmiruje svoje troškove. U Predsjednica preostalom dijelu tužiočeva žalba je odbijena i prvostepena Ustavnog suda presuda je potvrđena. Bosne i Hercegovine 8. Kantonalni sud je u obrazloženju svoje presude naveo da iz Hatixa Haxiosmanović, s. r. stanja spisa proizlazi da je u sedmičniku "Nedjeljna Dalmacija" od 19. februara 1989. godine, u reportaži Zašto se sudi petnaestorici poslanika javne riječi u Lištici navedeno tužiočevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u ime u sljedećim kontekstima: da je jedino Zvonimir Jelić, predmetu broju AP 399/06, rješavajući apelaciju "Slobodne pravnik Skupštine općine Lištica, koji je ilustracija moći u Dalmacije" d.d. Split, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Lištici, tužio 68 stanovnika Lištice zbog imovinskih pitanja Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila vezanih za njihove kuće i zemljište. Zvonimir Jelić je preko puta Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i zgrade Općine Lištica podigao višespratnicu, a u njezinom Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: prizemlju, sa bratom Tomislavom, uredio šminkerski kafić Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica "Artis". Lištički slučaj je počeo zbog spora sa Ivanom i Rajkom Miodrag Simović, potpredsjednik Mandićem u vezi sa kućom, ali ni do danas nije utvrđeno zašto je nacionaliziran dio Mandićeve kuće koji je manji od 70 m², što je Valerija Galić, potpredsjednica bio limit preko kojeg je sve nacionalizirano, a Jelićev dio nije Seada Palavrić, sutkinja nacionaliziran iako je bio veći, što se jasno vidi iz kopije Krstan Simić, sudija katastarske mape. Kako nema originala rješenja o nacionalizaciji, ona nije ni mogla postati pravno valjana. Jelići na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je su, gradeći svoju kuću, zauzeli četiri metra općinskog zemljišta prema kolniku, a u sličnom sporu kao i sa Mandićima, još od ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 1972. godine sporili su se i sa braćom Galić. Na spor sa Mandićima nije utjecalo to što je Zvonimir Jelić za vrijeme Odbija se kao neosnovana apelacija "Slobodne Dalmacije" nacionalizacije 1958/59. godine radio kao pravnik u Skupštini d.d. Split podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u općine Lištica kada su se pojavile četiri neobične verzije o Širokom Brijegu broj Gž-431/05 od 9. decembra 2005. godine. nacionalizaciji. Zaposlenici suda u Lištici izgleda koriste Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Zvonimira Jelića za izravnavanje vlastitih računa. U ovim Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i slučajevima riječ je o tipičnoj kasapskoj uobraženosti ljudi koji 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. ne prežu ni od čega, jer je novinar "Tanjuga", Dževad Kolukčija, tekstom iznesena kleveta na tužiočevu štetu, pa mu je na telefonom anonimno uznemiravan prijetnjama silom i navedeni način počinjena nematerijalna šteta u dosuđenom vrijeđanjem njegove majke. Zvonimir Jelić je uredniku iznosu." Apelant prihvata da tuženik, a u tom statusu je i on, mora "Tanjuga" i kolegama u "Osmici" o novinaru Kolukčiji iznosio u predmetima koji se vode zbog naknade štete pričinjene razne negativnosti, navodeći da su Dževad Kolukčija i novinar klevetom dokazati da su navodi izneseni u objavljenom tekstu "Oslobođenja" Bojanić veliki lopovi i pokvarenjaci, a da on istiniti. Međutim, također je tačno da tužilac mora dokazati da su uživa u tuženju novinara. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz mu na navedeni način povrijeđeni ugled i čast, u konkretnom stanja spisa proizlazi da je tužilac sve napise u predmetnoj slučaju, da mu je nanesena takva nematerijalna šteta koja bi reportaži demantirao, između ostalog, navodeći da izgradnjom opravdavala dosuđenje satisfakcije. Tužilac je samo svojom kuće nije zauzeo društveno zemljište, da predmetni kafić nije tvrdnjom dokazivao da je objavljenim člankom oklevetan, da su otvarao on, već neko drugo lice, da u vrijeme nacionalizacije nije mu povrijeđeni čast i ugled, kao čovjeka, diplomiranog pravnika, bio zaposlenik Općine Lištica, već student, te da je Rješenjem da su mu naneseni neugodnost, strah i strepnja i da je o njemu Narodnog odbora Općine Lištica - Komisije za nacionalizaciju, stvoren loš dojam u sredini u kojoj živi. Apelant smatra da je ovu broj PNBR 45/1 od 13. novembra 1959. godine, nacionalizirana svoju tvrdnju tužilac morao i dokazati, odnosno objektivizirati, a imovina postala društveno vlasništvo, da nije istina da je bilo notorna činjenica je da mu nije nanesena nikakva šteta u sredini u kojem novinaru prijetio ili upućivao bilo kakve ružne riječi. kojoj živi. Naprotiv, prema apelantovom mišljenju, tužilac je Nadalje, tužilac je u svojoj tužbi, a i tokom postupka, isticao da su praktično doživio prosperitet u svom radu, jer se niz godina bavi tuženici i apelant, u skladu sa Zakonom o javnom informiranju, zastupanjem stranaka pred sudom. Negativan efekt bi značio dužni pravovremeno, istinito, cjelovito i objektivno informirati izopćavanje iz sredine, ali nakon objavljivanja predmetnog svoje čitateljstvo o određenom pitanju. Apelant nije provjeravao teksta tužilac je doživio pravi "bum", jer mu se obraća veći broj ni jednu činjenicu koja je objavljena, a one su neistinite. Tekst stranaka s ciljem pružanja pravne pomoći i zastupanja pred članka je izmišljen, iskonstruiran, zlonamjeran i sa političkom sudovima. Predmetni članak je objavljen prije 17 godina, pa se pozadinom pisan isključivo prema narudžbi, sa ciljem da se postavlja pitanje kakve posljedice tužilac trpi nakon ovako obmane javnost i da ga se okleveta, povrijede njegova čast i ugled dugog vremenskog perioda i trpi li ih uopće, te ima li smisla kao čovjeka i diplomiranog pravnika, da mu se nanesu dosuđivati naknadu za nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih neugodnost, strah i strepnja i da se o njemu stvori loš dojam u duševnih bolova koji su nastali prije 17 godina. sredini u kojoj živi i kod znanaca i poznanika, jednom riječju, da b) Odgovori na apelaciju ga se uništi. Tužilac je ovu pravnu stvar pokrenuo 18. aprila 1989. godine, koju je precizirao podneskom od 29. maja 1995. 11. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je naveo da je godine. apelacija neosnovana i da je treba odbiti, jer apelant uglavnom 9. Kantonalni sud je, imajući u vidu navedeno, ocijenio da su osporava utvrđeno činjenično stanje. Sud je u svojoj odluci dao osnovani navodi tužiočeve žalbe da je pogrešan zaključak valjane i potpune razloge koji ničim ne povređuju apelantova prvostepenog suda da tuženici, odnosno apelant, napisom u prava na slobodu izražavanja ili slobodu misli. predmetnom članku nisu imali namjeru vrijeđati i klevetati 12. Tužilac, također, smatra da je apelacija neosnovana, te da tužioca i da takvi napisi ne bi imali za posljedicu duševne boli u osporenim presudama nije došlo do povrede apelantovog prava intenzitetu koji bi opravdavao dosudu novčane naknade. na slobodu izražavanja ili slobodu misli. Tužilac navodi da Kantonalni sud je ocijenio, suprotno stanovištu prvostepenog apelant protiv presude Kantonalnog suda nije podnio reviziju suda, da je tužilac u postupku dokazao da je bio izložen Vrhovnom sudu Federacije BiH, što je mogao učiniti u skladu sa negativnom sudu javnosti zbog čega je pretrpio duševne boli članom 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tužilac takvog intenziteta da je opravdano dosuđenje iznosa od 5.000,00 posebno ističe da se težina kleveta i uvreda vidi iz članka u kojem KM na ime pravične novčane naknade. Nadalje, Kantonalni sud je sve stopostotna neistina i izmišljotina autora članka, a da na je naveo da smatra da su, predstavljajući tužioca kao lice sklono njegov odgovor koji se odnosio na klevetnički članak u kojem su "mutnim poslovima", tuženici, odnosno apelant, povrijedili iznesene samo klevete, uvrede i neistine, apelant nije odgovorio. njegovo dostojanstvo, ugled i čast zbog čega ima osnova za Apelant smatra da iz članka svako može zaključiti koliko su dosuđenje nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove, jer iznesene klevete teške i pogubne i kakvo je bilo njihovo pogubno su takvim neprovjerenim informacijama povrijeđena tužiočeva djelovanje, šta je to sve kod čovjeka moglo proizvesti negativno prava zaštićena Ustavom i zbog kojih tužilac trpi određene za zdravlje, a što se i njemu dogodilo. Nadalje, tužilac napominje psihičke bolove (član 200. Zakona o obligacijskim odnosima; u da apelant kao i drugotuženi nije podnio odgovor na žalbu koju je daljnjem tekstu: ZOO). Apelant nije tokom postupka dokazao on kao tužilac podnio protiv prvostepene presude. Navodi u istinitost tvrdnji koje je objavio u predmetnom članku, a dužan je apelaciji od apelantovog punomoćnika su nove klevete i istinito, cjelovito, objektivno i prema razumljivom sadržaju nebuloze "posebno da me ovaj članak afirmirao u pozitivnom." informirati javnost. Teret dokaza, u pogledu istinitosti tvrdnji kod klevete, leži na tuženicima, tj. i apelantu, jer se pretpostavlja V. Relevantni propisi neistinitost u odnosu na tužioca dok se ne dokaže suprotno. 13. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list Nasuprot navedenom, tužiočev tužbeni zahtjev, preko naprijed SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, dosuđenog, Kantonalni sud smatra neosnovanim, jer bi dosuda 13/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: nematerijalne štete u zahtijevanom iznosu pogodovala težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom. Član 200. Kantonalni sud je odlučio kao u izreci presude na osnovu člana Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove 229. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, zaključujući zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje časti, slobode, prava ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za pogrešno primijenio materijalno pravo. strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina IV. Apelacija bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi materijalne a) Navodi iz apelacije štete kao i u njezinom odsustvu. 10. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu štete, kao i o visini njezine naknade, sud će voditi računa o ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska značaju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, ali i o konvencija) i slobodu misli iz člana II/3.g) Ustava Bosne i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa Hercegovine, te člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana njezinom prirodom i društvenom svrhom. 9. Evropske konvencije. Apelant navodi da je stav Kantonalnog 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine suda da je pri odlučivanju o pravu na naknadu štete "objavljenim FBiH" broj 53/03) relevantne odredbe glase: Član 7. ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje su (1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i činjenice. Š...Ć morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja Član 8. povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu nepristranosti sudstva. slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti a) Opći principi svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. Član 127. 22. Prema utvrđenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na i Ustavnog suda, sloboda izražavanja je suštinski osnov novčani iznos ili na zamjenjive stvari, ali se tačna visina iznosa, demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak, kao i za napredak svakog pojedinca. Ova sloboda se uz odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi ograničenja iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije ne odnosi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema samo na "informacije" ili "ideje" koje su primljene pozitivno ili svojoj ocjeni. se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, već i na Član 226. one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju, što su zahtjevi Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i pluralizma, tolerancije i slobodoumlja, bez kojih nema potvrditi prvostepenu presudu kada nađe da ne postoje razlozi demokratskog društva (vidi Evropski sud, Selistö protiv Finske, zbog kojih se presuda osporava, a ni razlozi na koje pazi prema presuda od 16. novembra 2004. godine, aplikacija broj 56767/00, službenoj dužnosti. stav 46; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1203/05 od 27. juna 2006. Član 229. stav 1. tačka 4. godine). Ova sloboda, ipak, nije apsolutna i može biti ograničena Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane zbog okolnosti i pod uvjetima navedenim u članu 10. stav 2. rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu ako utvrdi Evropske konvencije, a pod kojima se javna vlast može miješati u da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi: uživanje slobode izražavanja. Stoga je ključna uloga i zadatak (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi neovisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i materijalno pravo. nepotrebnih ograničenja koja neki princip potvrđuju kao pravilo VI. Dopustivost ili ga negiraju kao puku deklaraciju. 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 23. Kada se radi o ograničenjima iz člana 10. stav 2. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Evropske konvencije, Evropski sud je ukazao da test su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog "neophodnosti u demokratskom društvu" zahtijeva da se pri presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odlučivanju je li došlo do kršenja odluči korespondira li 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, "miješanje" domaćih vlasti u ovu slobodu "hitnoj društvenoj Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv potrebi", je li proporcionalno legitimnom cilju koji se želi postići, presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi te jesu li razlozi i opravdanja koja su dali nadležni organi za takvo djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se miješanje relevantni i dovoljni. S tim ciljem je potrebno utvrditi podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije jesu li domaće vlasti primijenile standarde koji su u skladu sa primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji principima utjelovljenim u članu 10. Evropske konvencije, kao i je koristio. jesu li domaće vlasti zasnovale svoje odluke na prihvatljivoj 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom analizi relevantnih činjenica. Što se tiče proporcionalnosti, mora je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-431/05 od 9. decembra se utvrditi je li postignut pravičan balans u zaštiti dviju 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih vrijednosti garantiranih Evropskom konvencijom koje mogu biti lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu u suprotnosti jedna drugoj: s jedne strane, sloboda izražavanja iz apelant je primio 23. decembra 2005. godine, a apelacija je člana 10. Evropske konvencije, i sa druge strane, pravo lica koje podnesena 21. februara 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je tekstom napadnuto da zaštiti svoju reputaciju, a koje je je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, zaštićeno članom 8. Evropske konvencije u okviru prava na apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog privatni život (vidi Evropski sud za ljudska prava, Chauvy i dr. suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji protiv Francuske, presuda od 29. juna 2004. godine, aplikacija neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. broj 64915/01, stav 70). 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 24. Kako su i Evropski sud za ljudska prava, a i Ustavni sud u Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, svojim ranijim odlukama u vezi s istim pitanjem već ukazali, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u postoji jasna distinkcija između informacije (činjenice) i pogledu dopustivosti. mišljenja (vrijednosne ocjene), jer se postojanje činjenice može VII. Meritum dokazati, a za istinu na osnovu vrijednosne ocjene ne može se 19. Apelant osporava navedenu presudu, tvrdeći da mu je dati dokaz (vidi Evropski sud za ljudska prava, Lingens protiv tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.g) i h) Ustava Austrije, presuda od 8. jula 1986. godine, serija A, broj 103, stav Bosne i Hercegovine i čl. 9. i 10. Evropske konvencije. 46; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1004/04 od 2. decembra 2005. 20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: godine). S druge strane, štampa igra veoma važnu ulogu u Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska demokratskom društvu. Iako ne smije prekoračiti određene prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: granice, naročito imajući u vidu zaštitu reputacije i prava drugih i potrebu da se spriječi objavljivanje povjerljivih informacija, g) slobodu misli, dužnost štampe je da, na način koji je u skladu sa njezinim h) slobodu izražavanja. dužnostima i odgovornostima, pruži i saopći informacije i ideje o Sloboda izražavanja svim pitanjima od javnog interesa, uključujući i informacije koje 21. Član 10. Evropske konvencije glasi: se tiču ponašanja zvaničnika vlasti. Ne samo da je dužnost (1) Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo štampe takve informacije i ideje prenositi, već je i pravo javnosti uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja da takve informacije dobije. Član 10. Evropske konvencije štiti informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na ne samo suštinu iznesenih ideja i informacija, već i formu u kojoj granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za su one prenesene, a novinarska sloboda uključuje i određeni rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija. stepen pretjerivanja ili čak provokacije (vidi Evropski sud za (2) Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i ljudska prava, Hrico protiv Slovačke, presuda od 20. jula 2004. odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, godine, aplikacija broj 49418/99, stav 40. e)). 25. Ipak, član 10. Evropske konvencije ne garantira zaključio da postoji apelantova odgovornost za iznošenje i neograničenu slobodu izražavanja čak ni kada se radi o prenošenje neistinitog izražavanja. S obzirom na sve okolnosti izvještavanju štampe o ozbiljnim pitanjima od javnog interesa. slučaja, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, donošenjem Prema članu 10. stav 2. Evropske konvencije, uživanje u slobodi osporene presude, pravilno ocijenio da postoji "hitna društvena izražavanja uključuje i "dužnosti i obaveze" koje se primjenjuju i potreba" uspostavljanja ravnoteže između apelantove slobode na štampu, a koje naročito postaju značajne kada se napada izražavanja, odnosno slobode medija i zaštite tužiočevog ugleda. reputacija privatnih lica i kada se umanjuju "prava drugih". Zbog 32. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju toga se u pogledu činjenica novinarima uzima u obzir odbrana da radi o naknadi nematerijalne štete zbog narušavanja časti i ugleda su postupali bona fide u nastojanju da javnosti pruže tačne i koji predstavljaju vrijednosti čiju zaštitu ne treba dovoditi u pouzdane informacije u skladu sa novinarskom etikom (vidi već pitanje. Prilikom pojmovnog određenja časti i ugleda, Ustavni citiranu presudu Selistö, stav 54). U principu, odbrana na osnovu sud ističe da se svaka ljudska individua odlikuje ovim iskrene namjere jedna je vrsta zamjene za dokazivanje istinitosti. kategorijama koje su neodvojivi dio njezine ličnosti. "Čast" se Kada novinar ima opravdan cilj, kada je u pitanju nešto značajno najčešće definira kao skup nematerijalnih vrijednosti koje čovjek za javnost i kada su uloženi razumni napori u potvrđivanje posjeduje kao ljudsko biće i kao pripadnik određene društvene činjenica, mediji se neće smatrati odgovornim čak ni u slučaju da zajednice, a stječe se rođenjem. S druge strane, o "ugledu" se se ispostavi da su činjenice bile neistinite. najčešće govori kao o drugoj strani časti, tzv. "vanjskoj časti" 26. Na kraju, malo je prostora unutar člana 10. stav 2. koja podrazumijeva uvažavanje koje čovjek ima u društvenoj Evropske konvencije za ograničavanje političkog govora ili de- zajednici. Na ovaj način određene, čast i ugled predstavljaju bate o pitanjima od javnog interesa. Štaviše, granice neodvojive kategorije koje se mogu posmatrati sa različitih prihvatljivog kriticizma su šire kada su u pitanju javne ličnosti aspekata, pa i sa aspekta njihove građanskopravne zaštite. kao što su političari, nego kada su u pitanju privatna lica. Za 33. Kako je već navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da je razliku od privatnih lica, javne ličnosti se neizbježno i svjesno tužilac u postupku dokazao da je bio izložen negativnom sudu stavljaju pred ocjenu javnosti, a njihove riječi i djela su izloženi javnosti čime je povrijeđeno njegovo nematerijalno dobro - pažljivijem ispitivanju javnosti, pa stoga moraju pokazati i veći dostojanstvo, čast i ugled, zbog čega je za njega nastala šteta. stepen tolerancije (vidi već citiranu presudu Hrico, stav 40. g)). Predmet ovako nastale štete su nematerijalna dobra vezana za b) Primjena navedenih principa u konkretnom slučaju moralno-psihičku stranu ličnosti oštećenog, zbog čega novčana 27. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelant nije osporio naknada nematerijalne štete i ne predstavlja naknadu u pravom da je miješanje u njegovo pravo iz člana 10. Evropske konvencije smislu te riječi, jer se njome ne postiže uspostavljanje onakvog bilo propisano zakonom. Stoga je jedino sporno pitanje u stanja kakvo je postojalo prije njezinog nastanka, dakle, nema konkretnom slučaju je li miješanje bilo "neophodno u reparacijski karakter. Naprotiv, novčana naknada nematerijalne demokratskom društvu". U rješavanju tog pitanja, Ustavni sud štete je jedan od vidova satisfakcije koja se oštećenom daje za mora utvrditi: a) korespondira li "miješanje" sudova u ovu povredu njegovih nematerijalnih dobara. Odmjeravanje novčane slobodu "hitnoj društvenoj potrebi", b) je li bilo proporcionalno naknade nematerijalne štete je vrlo delikatan i složen postupak, legitimnom cilju i c) jesu li razlozi koje je dao Kantonalni sud u jer nema nekog općeg mjerila s obzirom na veoma različitu osporenoj odluci kao opravdanje za miješanje relevantni i moralno-psihičku konstituciju svakog pojedinca, kao i s obzirom dovoljni u smislu ranije navedenih principa iz člana 10. Evropske na ostale okolnosti u kojima se dogodila šteta koja je za konvencije (vidi stav 21. ove odluke). posljedicu imala povredu nematerijalnih dobara oštećenog. 28. U vezi sa pitanjem postojanja "hitne društvene potrebe", 34. Međutim, prilikom odmjeravanja visine novčane Ustavni sud zapaža da se osporena odluka tiče članka naknade nematerijalne štete sud ima pravo na slobodnu procjenu, objavljenog u "Nedjeljnoj Dalmaciji" od 19. februara 1989. koja nije apsolutna, što je izraženo i u članu 200. stav 2. ZOO-a, godine u kojem je novinar iznio niz činjeničnih navoda o tužiocu prema kojem "sud cijeni značaj povrijeđenog dobra i cilj za koje je Kantonalni sud ocijenio da nisu istiniti, odnosno naknade", uzimajući u obzir okolnosti svakog konkretnog dokazani. Kantonalni sud je zaključio da je tužilac u postupku slučaja. Posmatrano sa aspekta člana 10. Evropske konvencije, dokazao da je bio izložen negativnom sudu javnosti jer je bio Ustavni sud zapaža da se odlukom suda o visini naknade predstavljen kao lice sklono "mutnim poslovima" čime je apelant nematerijalne štete može prekršiti princip proporcionalnosti povrijedio tužiočevo dostojanstvo, ugled i čast zbog čega postoji između težine miješanja sudova u slobodu izražavanja i važnosti i osnov za njegovo obeštećenje i dosuđenje nematerijalne štete. interesa koji se ograničavanjem te slobode žele postići. U tom 29. Ustavni sud smatra da su činjenični navodi istaknuti u smislu je i Evropski sud za ljudska prava zaključio da sama suma spornom tekstu bili takvi da ih je bilo neophodno dokazati, a što naknade štete predstavlja kršenje člana 10. Evropske konvencije, apelant nije učinio, pa nije čak ni osporio tužiočeve navode da se jer "ne znači da je porota imala pravo dodijeliti štetu potpuno po radi o neistinama, niti se branio "iskrenom namjerom" kao svom nahođenju, jer prema Konvenciji dodjela štete za klevetu vrstom zamjene za dokazivanje istinitosti, niti je pokazao da je mora biti razumno proporcionalna šteti nanesenoj nečijem uložio razumne napore radi provjere iznesenih činjenica. ugledu" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tolstoy Miloslavski Apelant je u apelaciji osporio tvrdnju da je tužiocu nanesena bilo protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda iz 1995. godine). Osim kakva šteta uz postavljanje pitanja "ima li smisla dosuđivati toga, Ustavni sud je u svojoj praksi zaključio da je neophodno da naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih bolova koji su sudovi pri utvrđivanju postojanja pravnog osnova i visine štete za nastali prije 17 godina." klevetu dosljedno primjenjuju principe iz relevantnih odredaba 30. Ustavni sud, također, zapaža da je tužilac, nakon odgovarajućih Zakona o obligacijskim odnosima, Zakona o objavljivanja spornog teksta, reagirao i demantirao objavljeni zaštiti od klevete i Zakona o parničnom postupku, uvažavajući tekst nakon čega je podnio tužbu, pa su neprihvatljivi i apelantovi specifičnost svakog konkretnog slučaja, čime će se izbjeći navodi da tužilac nije ovu svoju obavezu ispunio. Na ovo jasno arbitrarnost u postupanju (vidi već citiranu odluku AP 1203/05 i ukazuje stanje spisa koje navodi Kantonalni sud "da je tužilac sve odluku AP 1288/06 od 18. oktobra 2007. godine). napise u predmetnoj reportaži demantirao, između ostalog, 35. Dakle, diskrecijsko pravo suda u vezi sa visinom naknade navodeći da izgradnjom kuće nije zauzeo društveno zemljište, da nematerijalne štete ograničeno je upravo zahtjevom predmetni kafić nije otvarao, da u vrijeme nacionalizacije nije proporcionalnosti izraženim u članu 10. Evropske konvencije, bio zaposlenik Općine Lištica, već student, te da je Rješenjem odnosno zahtjevom da razlozi i opravdanja koje su dali sudovi za Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora Općine Lištica miješanje u pravo na slobodu izražavanja budu relevantni i broj PNBR 45/1 od 13. novembra 1959. godine nacionalizirana dovoljni, tj. da su sudovi svoje odluke zasnovali na prihvatljivoj imovina postala društveno vlasništvo i da nije istina da je bilo analizi relevantnih činjenica. kojem novinaru prijetio ili upućivao bilo kakve ružne riječi." 36. U konkretnom slučaju, apelant je objavio neistine o 31. Ustavni sud smatra da je sud nesumnjivo utvrdio da je tužiocu, tokom prvostepenog postupka nije dokazao istinitost apelant iznio neistinite činjenice o tužiocu, te da je opravdano tvrdnji koje je objavio u predmetnom članku, prethodno nije ni pokušao provjeriti sporne informacije, što je bila njegova na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine donio obaveza. Kantonalni sud je jasno ocijenio, imajući u vidu i tužiočevo saslušanje pred prvostepenim sudom, da je sadržaj ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 neprovjerenih, a iznesenih informacija bio takav da je Odbija se kao neutemeljena apelacija "Slobodne predstavljao napad na tužioca kao osobu, a naročito na njegovo Dalmacije" d.d. Split podnesena protiv Presude Kantonalnog dostojanstvo, ugled i čast zbog čega je zaključio da ima osnova za suda u Širokom Brijegu broj Gž-431/05 od 9. prosinca 2005. dosuđenje nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove koji godine. opravdavaju dosuđenje u iznosu od 5.000,00 KM. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 37. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i postojala apelantova iskrena namjera i nisu uloženi razumni Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i napori ni za potvrđivanje činjenica koje su iznesene, niti za "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". naknadno ublažavanje štetnih posljedica, niti izvinjenje zbog neprovjerenih i neistinitih navoda u spornom tekstu ili naknadna OBRAZLOŽENJE ispravka, iako je tužilac demantirao sve navode. I. Uvod 38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je mjera 1. "Slobodna Dalmacija" d.d. Split (u daljnjem tekstu: koja je preduzeta radi zaštite tužiočevog ugleda, odnosno apelant) iz Splita, Republika Hrvatska, koju zastupa Karlo Sesar, dosuđivanje naknade štete u navedenom iznosu, proporcionalna odvjetnik iz Mostara, podnijela je 23. veljače 2006. godine težini povrede njegovog ugleda, kao i težini miješanja sudova u apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem slobodu izražavanja koje je učinjeno ovom mjerom. Također, tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Ustavni sud smatra da sud u osporenoj odluci nije prekoračio Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-431/05 od 9. granice svojih diskrecijskih ovlaštenja prilikom određivanja prosinca 2005. godine. visine nematerijalne štete, jer je zasnovao svoju odluku na prihvatljivoj analizi relevantnih činjenica i svih okolnosti koje su II. Postupak pred Ustavnim sudom od važnosti u konkretnom slučaju u vezi sa povredom tužiočevog 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od ugleda, o čemu je dao obrazloženje i razloge koje Ustavni sud Kantonalnog suda i sudionika u postupku, Zvonimira Jelića (u ocjenjuje relevantnim i dovoljnim u smislu člana 10. Evropske daljnjem tekstu: tužitelj), zatražena je 5. travnja 2006. godine konvencije. dostava odgovora na apelaciju. 39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je miješanje 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor 13. travnja 2006. u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo "neophodno u godine, a tužitelj 4. svibnja 2006. godine. demokratskom društvu", te da stoga osporenom presudom nije 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda prekršeno pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava odgovori na apelaciju su 16. studenoga 2007. godine dostavljeni Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. apelantu. Ostali navodi III. Činjenično stanje 40. U svjetlu zaključka u pogledu prava na slobodu 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana dokumenata podastrtih Ustavnom sudu se mogu sumirati na 10. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno sljedeći način. razmatrati navode apelacije u vezi sa povredom prava iz člana 6. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine. tekstu: Općinski sud) broj P-145/95 od 16. svibnja 2005. godine odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev da mu apelant kao VIII. Zaključak drugotuženi i Sandro Pogutz iz Splita, kao prvotuženi, na ime 41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na nematerijalne štete solidarno isplate iznos od 60.000,00 KM sa slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do člana 10. Evropske konvencije kada je odlukom suda u isplate, te da mu naknade troškove parničnoga postupka. Istom je građanskoj parnici naloženo apelantu da plati naknadu presudom tužitelj obvezan da tuženima naknadi troškove nematerijalne štete nanesene tužiočevom ugledu iznošenjem i parničnoga postupka u iznosu od 3.344,00 KM. prenošenjem neistinitih činjenica, jer je "miješanje" bilo u skladu 7. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-431/05 od 9. sa zakonom, imalo za cilj "zaštitu prava drugih" i bilo je prosinca 2005. godine tužiteljev je priziv djelomično uvažen, "neophodna mjera u demokratskom društvu". prvostupanjska je presuda preinačena tako što su tuženi obvezani 42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, da solidarno, na ime nematerijalne štete, isplate tužitelju iznos od Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 5.000,00 KM za zakonskom zateznom kamatom od dana 43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke podnošenja tužbe pa do isplate. Odluka o troškovima je Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. preinačena tako da svaka stranka podmiruje svoje troškove. U preostalome dijelu tužiteljev je priziv odbijen i prvostupanjska je Predsjednica presuda potvrđena. Ustavnog suda 8. Kantonalni je sud u obrazloženju svoje presude naveo da iz Bosne i Hercegovine stanja spisa proizlazi da je u tjedniku "Nedjeljna Dalmacija" od Hatidža Hadžiosmanović, s. r. 19. veljače 1989. godine, u reportaži Zašto se sudi petnaestorici poslanika javne riječi u Lištici navedeno tužiteljevo ime u sljedećim kontekstima: da je jedino Zvonimir Jelić, pravnik Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u Skupštine općine Lištica, koji je ilustracija moći u Lištici, tužio 68 stanovnika Lištice zbog imovinskih pitanja vezanih za predmetu broju AP 399/06, rješavajući apelaciju "Slobodne njihove kuće i zemljište. Zvonimir Jelić je preko puta zgrade Dalmacije" d.d. Split, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne Općine Lištica podigao višekatnicu, a u njezinome prizemlju, sa i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. bratom Tomislavom, uredio šminkerski kafić "Artis". Lištički je Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik slučaj počeo zbog spora sa Ivanom i Rajkom Mandićem u svezi Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: sa kućom, ali ni do danas nije ustvrđeno zašto je nacionaliziran Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica dio Mandićeve kuće koji je manji od 70 m², što je bio limit preko Miodrag Simović, dopredsjednik kojega je sve nacionalizirano, a Jelićev dio nije nacionaliziran Valerija Galić, dopredsjednica iako je bio veći, što se razvidno vidi iz preslike katastarske mape. Seada Palavrić, sutkinja Kako nema originala rješenja o nacionalizaciji, ona nije ni mogla Krstan Simić, sudac postati pravno valjana. Jelići su, gradeći svoju kuću, zauzeli četiri 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. metra općinskoga zemljišta prema kolniku, a u sličnome sporu IV. Apelacija kao i sa Mandićima, još od 1972. godine sporili su se i sa braćom Galić. Na spor sa Mandićima nije utjecalo to što je Zvonimir Jelić a) Navodi iz apelacije za vrijeme nacionalizacije 1958/59. godine radio kao pravnik u 10. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom Skupštini općine Lištica kada su se pojavile četiri neobične povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) verzije o nacionalizaciji. Uposlenici suda u Lištici izgleda koriste Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije za Zvonimira Jelića za izravnavanje vlastitih računa. U ovim je zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: slučajevima riječ o tipičnoj kasapskoj uobraženosti ljudi koji ne Europska konvencija) i slobodu misli iz članka II/3.(g) Ustava prežu ni od čega, jer je novinar "Tanjuga", Dževad Kolukčija, Bosne i Hercegovine, te članka II/3.(g) Ustava Bosne i telefonom anonimno uznemiravan prijetnjama silom i Hercegovine i članka 9. Europske konvencije. Apelant navodi da vrijeđanjem njegove majke. Zvonimir Jelić je uredniku je stav Kantonalnog suda da je pri odlučivanju o pravu na "Tanjuga" i kolegama u "Osmici" o novinaru Kolukčiji iznosio naknadu štete "objavljenim tekstom iznesena kleveta na razne negativnosti, navodeći da su Dževad Kolukčija i novinar tužiteljevu štetu, pa mu je na navedeni način počinjena "Oslobođenja" Bojanić veliki lopovi i pokvarenjaci, a da on nematerijalna šteta u dosuđenome iznosu." Apelant prihvata da uživa u tuženju novinara. Nadalje, Kantonalni je sud naveo da iz tuženik, a u tom je statusu i on, mora u predmetima koji se vode stanja spisa proizlazi da je tužitelj sve napise u predmetnoj zbog naknade štete pričinjene klevetom dokazati da su navodi reportaži demantirao, između ostaloga, navodeći da izgradnjom izneseni u objavljenome tekstu istiniti. Međutim, također je kuće nije zauzeo društveno zemljište, da predmetni kafić nije točno da tužitelj mora dokazati da su mu na navedeni način otvarao on, već neka druga osoba, da u vrijeme nacionalizacije povrijeđeni ugled i čast, u konkretnome slučaju, da mu je nije bio uposlenik Općine Lištica, već student, te da je Rješenjem nanesena takva nematerijalna šteta koja bi opravdavala Narodnog odbora Općine Lištica - Povjerenstva za dosuđenje satisfakcije. Tužitelj je samo svojom tvrdnjom nacionalizaciju, broj PNBR 45/1 od 13. studenoga 1959. godine, dokazivao da je objavljenim člankom oklevetan, da su mu nacionalizirana imovina postala društveno vlasništvo, da nije povrijeđeni čast i ugled, kao čovjeka, diplomiranoga pravnika, istina da je bilo kojemu novinaru prijetio ili upućivao bilo kakve da su mu naneseni neugodnost, strah i strepnja i da je o njemu ružne riječi. Nadalje, tužitelj je u svojoj tužbi, a i tijekom stvoren loš dojam u sredini u kojoj živi. Apelant smatra da je ovu postupka, isticao da su tuženici i apelant, sukladno Zakonu o svoju tvrdnju tužitelj morao i dokazati, odnosno objektivizirati, a javnome informiranju, dužni pravodobno, istinito, cjelovito i notorna je činjenica da mu nije nanesena nikakva šteta u sredini u objektivno informirati svoje čitateljstvo o određenome pitanju. kojoj živi. Dapače, prema apelantovom mišljenju, tužitelj je Apelant nije provjeravao ni jednu činjenicu koja je objavljena, a praktično doživio prosperitet u svome radu, jer se niz godina bavi one su neistinite. Tekst članka je izmišljen, iskonstruiran, zastupanjem stranaka pred sudom. Negativan efekt bi značio zlonamjeran i sa političkom pozadinom pisan isključivo prema izopćavanje iz sredine, ali nakon objave predmetnoga teksta narudžbi, sa ciljem da se obmane javnost i da ga se okleveta, tužitelj je doživio pravi "bum", jer mu se obraća veći broj povrijede njegova čast i ugled kao čovjeka i diplomiranoga stranaka s ciljem pružanja pravne pomoći i zastupanja pred pravnika, da mu se nanesu neugodnost, strah i strepnja i da se o sudovima. Predmetni je članak objavljen prije 17 godina, pa se njemu stvori loš dojam u sredini u kojoj živi i kod znanaca i postavlja pitanje kakve posljedice tužitelj trpi nakon ovako poznanika, jednom riječju, da ga se uništi. Tužitelj je ovu pravnu dugoga vremenskoga razdoblja i trpi li ih uopće, te ima li smisla stvar pokrenuo 18. travnja 1989. godine, koju je precizirao dosuđivati naknadu za nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih podneskom od 29. svibnja 1995. godine. duševnih bolova koji su nastali prije 17 godina. b) Odgovori na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni je sud naveo da je 9. Kantonalni je sud, imajući u vidu navedeno, ocijenio da su apelacija neutemeljena i da je treba odbiti, jer apelant uglavnom utemeljeni navodi tužiteljevog priziva da je pogrešan zaključak pobija ustvrđeno činjenično stanje. Sud je u svojoj odluci dao prvostupanjskoga suda da tuženici, odnosno apelant, napisom u valjane i potpune razloge koji ničim ne povređuju apelantova predmetnome članku nisu imali namjeru vrijeđati i klevetati prava na slobodu izražavanja ili slobodu misli. tužitelja i da takvi napisi ne bi imali za posljedicu duševne boli u 12. Tužitelj, također, smatra da je apelacija neutemeljena, te intenzitetu koji bi opravdavao dosudu novčane naknade. da pobijanim presudama nije došlo do povrede apelantovog Kantonalni je sud ocijenio, oprečno stajalištu prvostupanjskoga prava na slobodu izražavanja ili slobodu misli. Tužitelj navodi da suda, da je tužitelj u postupku dokazao da je bio izložen apelant protiv presude Kantonalnog suda nije podnio reviziju negativnome sudu javnosti zbog čega je pretrpio duševne boli Vrhovnom sudu Federacije BiH, što je mogao učiniti sukladno takvoga intenziteta da je opravdano dosuđenje iznosa od članku 237. stavak 3. Zakona o parničnome postupku. Tužitelj 5.000,00 KM na ime pravične novčane naknade. Nadalje, posebice ističe da se težina kleveta i uvreda vidi iz članka u Kantonalni je sud naveo da smatra da su, predstavljajući tužitelja kojemu je sve stopostotna neistina i izmišljotina autora članka, a kao osobu sklonu "mutnim poslovima", tuženici, odnosno da na njegov odgovor koji se odnosio na klevetnički članak u apelant, povrijedili njegovo dostojanstvo, ugled i čast zbog čega kojemu su iznesene samo klevete, uvrede i neistine, apelant nije ima temelja za dosuđenjem nematerijalne štete za pretrpljene odgovorio. Apelant smatra da iz članka svatko može zaključiti duševne bolove, jer su takvim neprovjerenim informacijama koliko su iznesene klevete teške i pogubne i kakvo je bilo njihovo povrijeđena tužiteljeva prava zaštićena Ustavom i zbog kojih pogubno djelovanje, što je to sve kod čovjeka moglo proizvesti tužitelj trpi određene psihičke bolove (članak 200. Zakona o negativno za zdravlje, a što se i njemu dogodilo. Nadalje, tužitelj obligacijskim odnosima; u daljnjem tekstu: ZOO). Apelant nije napominje da apelant kao i drugotuženi nije podnio odgovor na tijekom postupka dokazao istinitost tvrdnji koje je objavio u priziv koji je on kao tužitelj podnio protiv prvostupanjske predmetnome članku, a dužan je istinito, cjelovito, objektivno i presude. Navodi u apelaciji od apelantovog punomoćnika su prema razumljivome sadržaju informirati javnost. Teret dokaza, nove klevete i nebuloze "posebice da me ovaj članak afirmirao u glede istinitosti tvrdnji kod klevete, leži na tuženicima, tj. i pozitivnome." apelantu, jer se pretpostavlja neistinitost u odnosu na tužitelja V. Relevantni propisi dok se ne dokaže oprečno. Nasuprot navedenome, tužiteljev tužbeni zahtjev, preko naprijed dosuđenoga, Kantonalni sud 13. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list smatra neutemeljenim, jer bi dosuda nematerijalne štete u SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, zahtijevanome iznosu pogodovala težnjama koje nisu spojive sa 13/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: njezinom naravi i društvenom svrhom. Kantonalni je sud odlučio Članak 200. kao u izreci presude na temelju članka 229. stavak 1. točka 4. Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove Zakona o parničnome postupku, zaključujući da je zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, prvostupanjski sud na pravilno ustvrđeno činjenično stanje časti, slobode, prava ili prava ličnosti, smrti bliske osobe, kao i pogrešno primijenio materijalno pravo. za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi g) slobodu misli, pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi materijalne h) slobodu izražavanja. štete kao i u njezinome odsustvu. Sloboda izražavanja Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadom nematerijalne 21. Članak 10. Europske konvencije glasi: štete, kao i o visini njezine naknade, sud će voditi računa o (1) Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo značaju povrijeđenoga dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja o tomu da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na njezinom naravi i društvenom svrhom. granice. Ovaj članak ne sprječava države da zahtijevaju dozvole 14. U Zakonu o parničnome postupku ("Službene novine za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija. FBiH" broj 53/03) relevantne odredbe glase: (2) Ostvarivanje ovih sloboda, budući uključuje obveze i Članak 7. odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, (1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje su svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se ustvrđuju te činjenice. nužne u demokratskome društvu u interesu nacionalne Š...Ć sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i Članak 8. morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na temelju povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti nepristranosti sudstva. svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. a) Opća načela Članak 127. 22. Prema utvrđenoj praksi Europskog suda za ljudska prava Ako se ustvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na i Ustavnog suda, sloboda izražavanja je suštinski temelj novčani iznos ili na zamjenjive stvari, ali se točna visina iznosa, demokratskoga društva i jedan od temeljnih uvjeta za njegov odnosno količina stvari ne može ustvrditi ili bi se mogla ustvrditi napredak, kao i za napredak svakoga pojedinca. Ova se sloboda samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tomu odlučiti prema uz ograničenja iz članka 10. stavak 2. Europske konvencije ne svojoj ocjeni. odnosi samo na "informacije" ili "ideje" koje su primljene Članak 226. pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema Drugostupanjski će sud presudom odbiti priziv kao stava, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju, što su neutemeljen i potvrditi prvostupanjsku presudu kada nađe da ne zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobodoumlja, bez kojih nema postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje demokratskoga društva (vidi Europski sud, Selistö protiv Finske, pazi prema službenoj dužnosti. presuda od 16. studenoga 2004. godine, aplikacija broj Članak 229. stavak 1. točka 4. 56767/00, stavak 46; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1203/05 od 27. lipnja 2006. godine). Ova sloboda, ipak, nije apsolutna i Drugostupanjski će sud, u sjednici vijeća ili na temelju može biti ograničena zbog okolnosti i pod uvjetima navedenim u održane rasprave, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu članku 10. stavak 2. Europske konvencije, a pod kojima se javna ako ustvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u vlast može miješati u uživanje slobode izražavanja. Stoga je prizivu: ključna uloga i zadaća neovisnoga sudstva da u svakome (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj pojedinačnome slučaju razvidno ustvrdi granicu između presudi pravilno ustvrđeno, ali da je prvostupanjski sud opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih pogrešno primijenio materijalno pravo. ograničenja koja neko načelo potvrđuju kao pravilo ili ga VI. Dopustivost negiraju kao puku deklaraciju. 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 23. Kada se radi o ograničenjima iz članka 10. stavak 2. Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima Europske konvencije, Europski je sud ukazao da test "nužnosti u koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom demokratskome društvu" zahtijeva da se pri odlučivanju je li spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. došlo do kršenja odluči korespondira li "miješanje" domaćih 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, vlasti u ovu slobodu "žurnoj društvenoj potrebi", je li Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv proporcionalno legitimnome cilju koji se želi postići, te jesu li presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi razlozi i opravdanja koja su dala mjerodavna tijela za takvo učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese miješanje relevantni i dovoljni. S tim ciljem je potrebno ustvrditi u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio jesu li domaće vlasti primijenile standarde koji su sukladni odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je načelima utjelovljenim u članku 10. Europske konvencije, kao i koristio. jesu li domaće vlasti utemeljile svoje odluke na prihvatljivoj 17. U konkretnome slučaju, predmet pobijanja apelacijom je analizi relevantnih činjenica. Što se tiče proporcionalnosti, mora Presuda Kantonalnog suda broj Gž-431/05 od 9. prosinca 2005. se ustvrditi je li postignut pravičan balans u zaštiti dviju godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova vrijednosti zajamčenih Europskom konvencijom koje mogu biti mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant u oprečnosti jedna drugoj: s jedne strane, sloboda izražavanja iz primio 23. prosinca 2005. godine, a apelacija je podnesena 21. članka 10. Europske konvencije, i sa druge strane, pravo osobe veljače 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano koja je tekstom napadnuta da zaštiti svoju reputaciju, a koje je člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija zaštićeno člankom 8. Europske konvencije u okviru prava na ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, privatni život (vidi Europski sud za ljudska prava, Chauvy i dr. jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi protiv Francuske, presuda od 29. lipnja 2004. godine, aplikacija formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. broj 64915/01, stavak 70). 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i 24. Kako su i Europski sud za ljudska prava, a i Ustavni sud u Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, svojim ranijim odlukama u svezi s istim pitanjem već ukazali, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete postoji razvidna distinkcija između informacije (činjenice) i glede dopustivosti. mišljenja (vrijednosne ocjene), jer se postojanje činjenice može dokazati, a za istinu na temelju vrijednosne ocjene ne može se VII. Meritum dati dokaz (vidi Europski sud za ljudska prava, Lingens protiv 19. Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da mu je tom Austrije, presuda od 8. srpnja 1986. godine, serija A, broj 103, presudom povrijeđeno pravo iz članka II/3.(g) i (h) Ustava Bosne stavak 46; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1004/04 od 2. prosinca i Hercegovine i čl. 9. i 10. Europske konvencije. 2005. godine). S druge strane, tisak igra veoma važnu ulogu u 20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: demokratskome društvu. Iako ne smije prekoračiti određene Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska granice, osobito imajući u vidu zaštitu reputacije i prava drugih i prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka, što uključuje: potrebu da se spriječi objava povjerljivih informacija, dužnost tiska je da, na način koji je sukladan njegovim dužnostima i tužitelj nije ovu svoju obvezu ispunio. Na ovo razvidno ukazuje odgovornostima, pruži i saopći informacije i ideje o svim stanje spisa koje navodi Kantonalni sud "da je tužitelj sve napise pitanjima od javnoga interesa, uključujući i informacije koje se u predmetnoj reportaži demantirao, između ostaloga, navodeći tiču ponašanja službenika vlasti. Ne samo da je dužnost tiska da izgradnjom kuće nije zauzeo društveno zemljište, da takve informacije i ideje prenositi, već je i pravo javnosti da takve predmetni kafić nije otvarao, da u vrijeme nacionalizacije nije informacije dobije. Članak 10. Europske konvencije štiti ne samo bio uposlenik Općine Lištica, već student, te da je Rješenjem suštinu iznesenih ideja i informacija, već i formu u kojoj su one Povjerenstva za nacionalizaciju Narodnog odbora Općine Lištica prenesene, a novinarska sloboda uključuje i određeni stupanj broj PNBR 45/1 od 13. studenoga 1959. godine nacionalizirana pretjerivanja ili čak provokacije (vidi Europski sud za ljudska imovina postala društveno vlasništvo i da nije istina da je bilo prava, Hrico protiv Slovačke, presuda od 20. srpnja 2004. godine, kojemu novinaru prijetio ili upućivao bilo kakve ružne riječi." aplikacija broj 49418/99, stavak 40. (e)). 31. Ustavni sud smatra da je sud nedvojbeno ustvrdio da je 25. Ipak, članak 10. Europske konvencije ne jamči apelant iznio neistinite činjenice o tužitelju, te da je opravdano neograničenu slobodu izražavanja čak ni kada se radi o zaključio da postoji apelantova odgovornost za iznošenje i izvještavanju tiska o ozbiljnim pitanjima od javnoga interesa. prenošenje neistinitoga izražavanja. Obzirom na sve okolnosti Prema članku 10. stavak 2. Europske konvencije, uživanje u slučaja, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, donošenjem slobodi izražavanja uključuje i "dužnosti i obveze" koje se pobijane presude, pravilno ocijenio da postoji "žurna društvena primjenjuju i na tisak, a koje osobito postaju značajne kada se potreba" uspostave ravnoteže između apelantove slobode napada reputacija privatnih osoba i kada se umanjuju "prava izražavanja, odnosno slobode medija i zaštite tužiteljevoga drugih". Zbog toga se glede činjenica novinarima uzima u obzir ugleda. obrana da su postupali bona fide u nastojanju da javnosti pruže 32. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnome točne i pouzdane informacije sukladno novinarskoj etici (vidi slučaju radi o naknadi nematerijalne štete zbog narušavanja časti već citiranu presudu Selistö, stavak 54). U načelu, obrana na i ugleda koji predstavljaju vrijednosti čiju zaštitu ne treba temelju iskrene namjere jedna je vrsta zamjene za dokazivanje dovoditi u pitanje. Prilikom pojmovnoga određenja časti i istinitosti. Kada novinar ima opravdan cilj, kada je u pitanju ugleda, Ustavni sud ističe da se svaka ljudska individua odlikuje nešto značajno za javnost i kada su uloženi razumni napori u ovim kategorijama koje su neodvojivi dio njezine ličnosti. "Čast" potvrđivanje činjenica, mediji se neće smatrati odgovornim čak se najčešće definira kao skup nematerijalnih vrijednosti koje ni u slučaju da se ispostavi da su činjenice bile neistinite. čovjek posjeduje kao ljudsko biće i kao pripadnik određene 26. Konačno, malo je prostora unutar članka 10. stavak 2. društvene zajednice, a stječe se rođenjem. S druge strane, o Europske konvencije za ograničavanjem političkoga govora ili de- "ugledu" se najčešće govori kao o drugoj strani časti, tzv. bate o pitanjima od javnoga interesa. Štoviše, granice prihvatljivoga "vanjskoj časti" koja podrazumijeva uvažavanje koje čovjek ima kriticizma su šire kada su u pitanju javne ličnosti kao što su u društvenoj zajednici. Na ovaj način određene, čast i ugled političari, nego kada su u pitanju privatne osobe. Za razliku od predstavljaju neodvojive kategorije koje se mogu promatrati sa privatnih osoba, javne se ličnosti neizbježno i svjesno stavljaju pred različitih aspekata, pa i sa aspekta njihove građanskopravne ocjenu javnosti, a njihove su riječi i djela izloženi pozornijem zaštite. ispitivanju javnosti, pa stoga moraju pokazati i veći stupanj 33. Kako je već navedeno, Kantonalni je sud ocijenio da je tolerancije (vidi već citiranu presudu Hrico, stavak 40. (g)). tužitelj u postupku dokazao da je bio izložen negativnome sudu b) Primjena navedenih načela u konkretnome slučaju javnosti čime je povrijeđeno njegovo nematerijalno dobro - 27. Ustavni sud, prije svega, opaža da apelant nije pobio da je dostojanstvo, čast i ugled, zbog čega je za njega nastala šteta. miješanje u njegovo pravo iz članka 10. Europske konvencije Predmetom ovako nastale štete su nematerijalna dobra vezana za bilo propisano zakonom. Stoga je jedino prijeporno pitanje u moralno-psihičku stranu ličnosti oštećenoga, zbog čega novčana konkretnome slučaju je li miješanje bilo "nužno u naknada nematerijalne štete i ne predstavlja naknadu u pravome demokratskome društvu". U rješavanju tog pitanja, Ustavni sud smislu te riječi, jer se njome ne postiže uspostava onakvoga mora ustvrditi: a) korespondira li "miješanje" sudova u ovu stanja kakvo je postojalo prije njezinoga nastanka, dakle, nema slobodu "žurnoj društvenoj potrebi", b) je li bilo proporcionalno reparacijski karakter. Dapače, novčana naknada nematerijalne legitimnome cilju i c) jesu li razlozi koje je dao Kantonalni sud u štete je jedan od vidova satisfakcije koja se oštećenome daje za pobijanoj odluci kao opravdanje za miješanje relevantni i povredu njegovih nematerijalnih dobara. Odmjeravanje novčane dovoljni u smislu ranije navedenih načela iz članka 10. Europske naknade nematerijalne štete je vrlo delikatan i složen postupak, konvencije (vidi stavak 21. ove odluke). jer nema nekog općega mjerila obzirom na veoma različitu 28. U svezi sa pitanjem postojanja "žurne društvene moralno-psihičku konstituciju svakoga pojedinca, kao i obzirom potrebe", Ustavni sud opaža da se pobijana odluka tiče članka na ostale okolnosti u kojima se dogodila šteta koja je za objavljenoga u "Nedjeljnoj Dalmaciji" od 19. veljače 1989. posljedicu imala povredu nematerijalnih dobara oštećenoga. godine u kojemu je novinar iznio niz činjeničnih navoda o 34. Međutim, prilikom odmjeravanja visine novčane tužitelju za koje je Kantonalni sud ocijenio da nisu istiniti, naknade nematerijalne štete sud ima pravo na slobodnu procjenu, odnosno dokazani. Kantonalni je sud zaključio da je tužitelj u koja nije apsolutna, što je izraženo i u članku 200. stavak 2. postupku dokazao da je bio izložen negativnome sudu javnosti ZOO-a, prema kojemu "sud cijeni značaj povrijeđenoga dobra i jer je bio predstavljen kao osoba sklona "mutnim poslovima" cilj naknade", uzimajući u obzir okolnosti svakoga konkretnoga čime je apelant povrijedio tužiteljevo dostojanstvo, ugled i čast slučaja. Promatrano sa aspekta članka 10. Europske konvencije, zbog čega postoji i temelj za njegovo obeštećenje i dosuđenje Ustavni sud opaža da se odlukom suda o visini naknade nematerijalne štete. nematerijalne štete može prekršiti načelo proporcionalnosti 29. Ustavni sud smatra da su činjenični navodi istaknuti u između težine miješanja sudova u slobodu izražavanja i važnosti prijepornome tekstu bili takvi da ih je bilo nužno dokazati, a što interesa koji se ograničavanjem te slobode žele postići. U tom je apelant nije učinio, pa nije čak ni pobio tužiteljeve navode da se smislu i Europski sud za ljudska prava zaključio da sama suma radi o neistinama, niti se branio "iskrenom namjerom" kao naknade štete predstavlja kršenje članka 10. Europske vrstom zamjene za dokazivanje istinitosti, niti je pokazao da je konvencije, jer "ne znači da je porota imala pravo dodijeliti štetu uložio razumne napore radi provjere iznesenih činjenica. potpuno po svom nahođenju, jer prema Konvenciji dodjela štete Apelant je u apelaciji pobio tvrdnju da je tužitelju nanesena bilo za klevetu mora biti razumno proporcionalna šteti nanesenoj kakva šteta uz postavljanje pitanja "ima li smisla dosuđivati nečijem ugledu" (vidi Europski sud za ljudska prava, Tolstoy naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih bolova koji su Miloslavski protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda iz 1995. nastali prije 17 godina." godine). Osim toga, Ustavni je sud u svojoj praksi zaključio da je 30. Ustavni sud, također, opaža da je tužitelj, nakon objave nužno da sudovi pri utvrđivanju postojanja pravnoga temelja i prijepornoga teksta, reagirao i demantirao objavljeni tekst nakon visine štete za klevetu dosljedno primjenjuju načela iz čega je podnio tužbu, pa su neprihvatljivi i apelantovi navodi da relevantnih odredaba odgovarajućih Zakona o obligacijskim odnosima, Zakona o zaštiti od klevete i Zakona o parničnome 43. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke postupku, uvažavajući specifičnost svakoga konkretnoga Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. slučaja, čime će se izbjeći arbitrarnost u postupanju (vidi već Predsjednica citiranu odluku AP 1203/05 i odluku AP 1288/06 od 18. listopada Ustavnog suda 2007. godine). Bosne i Hercegovine 35. Dakle, diskrecijsko pravo suda u svezi sa visinom Hatidža Hadžiosmanović, v. r. naknade nematerijalne štete ograničeno je upravo zahtjevom proporcionalnosti izraženim u članku 10. Europske konvencije, odnosno zahtjevom da razlozi i opravdanja koje su dali sudovi za miješanje u pravo na slobodu izražavanja budu relevantni i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u dovoljni, tj. da su sudovi svoje odluke utemeljili na prihvatljivoj predmetu broju AP 399/06, rješavajući apelaciju "Slobodne analizi relevantnih činjenica. Dalmacije" d.d. Split, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 36. U konkretnome slučaju, apelant je objavio neistine o Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni tužitelju, tijekom prvostupanjskoga postupka nije dokazao glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: istinitost tvrdnji koje je objavio u predmetnome članku, Hatixa Haxiosmanović, predsjednica prethodno nije ni pokušao provjeriti prijeporne informacije, što Miodrag Simović, potpredsjednik je bila njegova obveza. Kantonalni je sud razvidno ocijenio, Valerija Galić, potpredsjednica imajući u vidu i tužiteljevo saslušanje pred prvostupanjskim Seada Palavrić, sudija sudom, da je sadržaj neprovjerenih, a iznesenih informacija bio Krstan Simić, sudija takav da je predstavljao napad na tužitelja kao osobu, a osobito na na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je njegovo dostojanstvo, ugled i čast zbog čega je zaključio da ima temelja za dosuđenje nematerijalne štete za pretrpljene duševne ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 bolove koji opravdavaju dosuđenje u iznosu od 5.000,00 KM. Odbija se kao neosnovana apelacija "Slobodne Dalmacije" 37. Ustavni sud smatra da u konkretnome slučaju nije d.d. Split koja je podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u postojala apelantova iskrena namjera i nisu uloženi razumni Širokom Brijegu broj Gž-431/05 od 9. decembra 2005. godine. napori ni za potvrđivanje činjenica koje su iznesene, niti za Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i naknadno ublažavanje štetnih posljedica, niti ispriku zbog Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i neprovjerenih i neistinitih navoda u prijepornome tekstu ili Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i naknadna ispravka, iako je tužitelj demantirao sve navode. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". 38. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je mjera OBRAZLOŽEWE koja je poduzeta radi zaštite tužiteljevoga ugleda, odnosno dosuđivanje naknade štete u navedenome iznosu, proporcionalna I. Uvod težini povrede njegovoga ugleda, kao i težini miješanja sudova u 1. "Slobodna Dalmacija" d.d. Split (u daqnjem tekstu: slobodu izražavanja koje je učinjeno ovom mjerom. Također, apelant) iz Splita, Republika Hrvatska, koju zastupa Karlo Ustavni sud smatra da sud u pobijanoj odluci nije prekoračio Sesar, advokat iz Mostara, podnijela je 23. februara 2006. granice svojih diskrecijskih ovlasti prilikom određivanja visine godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u nematerijalne štete, jer je utemeljio svoju odluku na prihvatljivoj daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda analizi relevantnih činjenica i svih okolnosti koje su od važnosti u u Širokom Brijegu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj konkretnome slučaju u svezi sa povredom tužiteljevoga ugleda, o Gž-431/05 od 9. decembra 2005. godine. čemu je dao obrazloženje i razloge koje Ustavni sud ocjenjuje II. Postupak pred Ustavnim sudom relevantnim i dovoljnim u smislu članka 10. Europske konvencije. 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Zvonimira Jelića (u 39. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da je daqnjem tekstu: tužilac), zatraženo je 5. aprila 2006. godine miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo "nužno da dostave odgovore na apelaciju. u demokratskom društvu", te da stoga pobijanom presudom nije 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 13. aprila 2006. prekršeno pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava godine, a tužilac 4. maja 2006. godine. Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda odgovori na apelaciju su 16. novembra 2007. godine dostavljeni Ostali navodi apelantu. 40. U svjetlu zaključka glede prava na slobodu izražavanja iz III. Činjenično stanje članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se razmatrati navode apelacije u svezi sa povredom prava iz članka sumiraju na sljedeći način. II/3.(g) Ustava Bosne i Hercegovine. 6. Presudom Opštinskog suda u Širokom Brijegu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-145/95 od 16. maja 2005. godine odbijen je tužiočev tužbeni zahtjev da mu apelant kao VIII. Zaključak drugotuženi i Sandro Pogutz iz Splita, kao prvotuženi, na 41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na ime nematerijalne štete solidarno isplate iznos od 60.000,00 slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad je podnesena Hercegovine i članka 10. Europske konvencije kada je odlukom tužba pa do isplate, te da mu naknade troškove parničnog suda u građanskoj parnici naloženo apelantu da plati naknadu postupka. Istom presudom tužilac je obavezan da tuženim nematerijalne štete nanesene tužiteljevom ugledu iznošenjem i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.344,00 KM. prenošenjem neistinitih činjenica, jer je "miješanje" bilo 7. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-431/05 od 9. decembra sukladno zakonu, imalo za cilj "zaštitu prava drugih" i bilo je 2005. godine tužiočeva žalba je djelimično uvažena, "nužna mjera u demokratskom društvu". prvostepena presuda je preinačena tako što su tuženi obavezani da solidarno, na ime nematerijalne štete, isplate 42. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, tužiocu iznos od 5.000,00 KM za zakonskom zateznom kamatom Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. od dana kad je podnesena tužba pa do isplate. Odluka o 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. troškovima je preinačena tako da svaka stranka podmiruje Kantonalni sud je naveo da smatra da su, predstavljajući svoje troškove. U preostalom dijelu tužiočeva žalba je tužioca kao lice koje je sklono "mutnim poslovima", odbijena i prvostepena presuda je potvrđena. tuženici, odnosno apelant, povrijedili njegovo dostojanstvo, 8. Kantonalni sud je u obrazloženju svoje presude naveo da ugled i čast zbog čega ima osnova za dosuđenje nematerijalne iz stawa spisa proizilazi da je u nedjeqniku "Nedjeqna štete za pretrpljene duševne bolove, jer su takvim Dalmacija" od 19. februara 1989. godine, u reportaži Zašto se neprovjerenim informacijama povrijeđena tužiočeva prava sudi petnaestorici poslanika javne riječi u Lištici koja su zaštićena Ustavom i zbog kojih tužilac trpi određene navedeno tužiočevo ime u sljedećim kontekstima: da je jedino psihičke bolove (član 200 Zakona o obligacionim odnosima; u Zvonimir Jelić, pravnik Skupštine opštine Lištica, koji je daqnjem tekstu: ZOO). Apelant nije tokom postupka dokazao ilustracija moći u Lištici, tužio 68 stanovnika Lištice istinitost tvrdwi koje je objavio u predmetnom članku, a zbog imovinskih pitawa koja su vezana za wihove kuće i dužan je da istinito, cjelovito, objektivno i shodno zemqište. Zvonimir Jelić je preko puta zgrade Opštine razumqivom sadržaju informiše javnost. Teret dokaza, u Lištica podigao višespratnicu, a u njenom prizemqu, sa pogledu istinitosti tvrdwi kod klevete, leži na tuženicima, bratom Tomislavom, uredio šminkerski kafić "Artis". tj. i apelantu, jer se pretpostavlja neistinitost u odnosu na Lištički slučaj je počeo zbog spora sa Ivanom i Rajkom tužioca dok se ne dokaže suprotno. Nasuprot navedenom, Mandićem u vezi sa kućom, ali ni do danas nije utvrđeno zašto tužiočev tužbeni zahtjev, preko naprijed dosuđenog, Kantonalni sud smatra neosnovanim, jer bi dosuda je nacionalizovan dio Mandićeve kuće koji je mawi od 70 m², nematerijalne štete u zahtijevanom iznosu pogodovala što je bio limit preko kog je sve nacionalizovano, a Jelićev težwama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom dio nije nacionalizovan iako je bio veći, što se jasno vidi iz svrhom. Kantonalni sud je odlučio kao u izreci presude na kopije katastarske mape. Kako nema originala rješewa o osnovu člana 229 stav 1 tačka 4 Zakona o parničnom postupku, nacionalizaciji, ona nije ni mogla da postane pravno valjana. zakqučujući da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno Jelići su, gradeći svoju kuću, zauzeli četiri metra opštinskog činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. zemqišta prema kolniku, a u sličnom sporu kao i sa Mandićima, još od 1972. godine sporili su se i sa braćom Galić. IV. Apelacija Na spor sa Mandićima nije uticalo to što je Zvonimir Jelić za a) Navodi iz apelacije vrijeme nacionalizacije 1958/59. godine radio kao pravnik u Skupštini opštine Lištica kad su se pojavile četiri 10. Apelant smatra da mu je presudom koja je osporena neobične verzije o nacionalizaciji. Zaposlenici suda u povrijeđeno pravo na slobodu izražavawa iz člana II/3h) Lištici izgleda koriste Zvonimira Jelića da bi izravnali Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10 Evropske konvencije za sopstvene račune. U ovim slučajevima riječ je o tipičnoj zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: kasapskoj uobraženosti qudi koji ne prežu ni od čega, jer je Evropska konvencija) i slobodu misli iz člana II/3g) Ustava novinar "Tanjuga", Xevad Kolukčija, telefonom anonimno Bosne i Hercegovine, te člana II/3g) Ustava Bosne i uznemiravan prijetwama silom i vrijeđanjem njegove majke. Hercegovine i člana 9 Evropske konvencije. Apelant navodi da Zvonimir Jelić je uredniku "Tanjuga" i kolegama u "Osmici" o je stav Kantonalnog suda da je pri odlučivanju o pravu na novinaru Kolukčiji iznosio razne negativnosti, navodeći da su naknadu štete "tekstom koji je objavljen iznesena kleveta na Xevad Kolukčija i novinar "Oslobođewa" Bojanić veliki tužiočevu štetu, pa mu je na način koji je naveden počinjena lopovi i pokvarewaci, a da on uživa u tuženju novinara. Dalje, nematerijalna šteta u dosuđenom iznosu." Apelant prihvata Kantonalni sud je naveo da iz stawa spisa proizilazi da je da tuženik, a u tom statusu je i on, mora u predmetima koji se tužilac sve napise u predmetnoj reportaži demantovao, između vode zbog naknade štete pričinjene klevetom da dokaže da su ostalog, navodeći da izgradwom kuće nije zauzeo društveno navodi koji su izneseni u objavljenom tekstu istiniti. zemqište, da predmetni kafić nije otvarao on, već neko drugo Međutim, takođe je tačno da tužilac mora da dokaže da su mu na lice, da u vrijeme nacionalizacije nije bio zaposlenik Opštine način koji je naveden povrijeđeni ugled i čast, u konkretnom Lištica, već student, te da je Rješenjem Narodnog odbora slučaju, da mu je nanesena takva nematerijalna šteta koja bi Opštine Lištica - Komisije za nacionalizaciju, broj PNBR opravdavala dosuđenje satisfakcije. Tužilac je samo svojom 45/1 od 13. novembra 1959. godine, nacionalizovana imovina tvrdwom dokazivao da je objavljenim člankom oklevetan, da su postala društvena svojina, da nije istina da je bilo kom mu povrijeđeni čast i ugled, kao čovjeka, diplomiranog novinaru prijetio ili upućivao bilo kakve ružne riječi. Dalje, pravnika, da su mu naneseni neugodnost, strah i strepwa i da je o tužilac je u svojoj tužbi, a i tokom postupka, isticao da su njemu stvoren loš dojam u sredini u kojoj živi. Apelant smatra tuženici i apelant, u skladu sa Zakonom o javnom informisanju, da je ovu svoju tvrdnju tužilac morao i da dokaže, odnosno da dužni da pravovremeno, istinito, cjelovito i objektivno objektivizuje, a notorna činjenica je da mu nije nanesena informišu svoje čitateqstvo o određenom pitanju. Apelant nikakva šteta u sredini u kojoj živi. Naprotiv, shodno nije provjeravao ni jednu činjenicu koja je objavljena, a one su apelantovom mišljenju, tužilac je praktično doživio neistinite. Tekst članka je izmišljen, iskonstruisan, prosperitet u svom radu, jer se niz godina bavi zastupanjem zlonamjeran i sa političkom pozadinom pisan iskqučivo prema stranaka pred sudom. Negativan efekat bi značio izopćavanje naruxbi, sa ciljem da se obmane javnost i da ga se okleveta, iz sredine, ali nakon što je objavljen predmetni tekst tužilac povrijede njegova čast i ugled kao čovjeka i diplomiranog je doživio pravi "bum", jer mu se obraća veći broj stranaka s pravnika, da mu se nanesu neugodnost, strah i strepwa i da se o ciljem pružawa pravne pomoći i zastupawa pred sudovima. njemu stvori loš dojam u sredini u kojoj živi i kod znanaca i Predmetni članak je objavljen prije 17 godina, pa se postavlja poznanika, jednom riječju, da ga se uništi. Tužilac je ovu pravnu pitanje kakve posljedice tužilac trpi nakon ovako dugog stvar pokrenuo 18. aprila 1989. godine, koju je precizirao vremenskog perioda i da li ih uopšte trpi, te da li ima smisla podneskom od 29. maja 1995. godine. dosuđivati naknadu za nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih 9. Kantonalni sud je, imajući u vidu navedeno, ocijenio da su duševnih bolova koji su nastali prije 17 godina. osnovani navodi tužiočeve žalbe da je pogrešan zakqučak b) Odgovori na apelaciju prvostepenog suda da tuženici, odnosno apelant, napisom u 11. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je naveo da je predmetnom članku nisu imali namjeru da vrijeđaju i klevetaju apelacija neosnovana i da je treba odbiti, jer apelant uglavnom tužioca i da takvi napisi ne bi imali za posljedicu duševne osporava činjenično stanje koje je utvrđeno. Sud je u svojoj boli u intenzitetu koji bi opravdavao dosudu novčane naknade. odluci dao valjane i potpune razloge koji ničim ne povređuju Kantonalni sud je ocijenio, suprotno stanovištu apelantova prava na slobodu izražavawa ili slobodu misli. prvostepenog suda, da je tužilac u postupku dokazao da je bio 12. Tužilac, takođe, smatra da je apelacija neosnovana, te izložen negativnom sudu javnosti zbog čega je pretrpio da presudama koje su osporene nije došlo do povrede duševne boli takvog intenziteta da je opravdano dosuđenje apelantovog prava na slobodu izražavawa ili slobodu misli. iznosa od 5.000,00 KM na ime pravične novčane naknade. Dalje, Tužilac navodi da apelant protiv presude Kantonalnog suda nije podnio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH, što je djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako mogao da učini u skladu sa članom 237 stav 3 Zakona o se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije parničnom postupku. Tužilac posebno ističe da se težina primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji kleveta i uvreda vidi iz članka u kom je sve stopostotna je koristio. neistina i izmišqotina autora članka, a da na njegov odgovor 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom koji se odnosio na klevetnički članak u kom su iznesene samo je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-431/05 od 9. decembra 2005. klevete, uvrede i neistine, apelant nije odgovorio. Apelant godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova smatra da iz članka svako može da zakquči koliko su iznesene koji su mogući shodno zakonu. Zatim, presudu koja je osporena klevete teške i pogubne i kakvo je bilo wihovo pogubno apelant je primio 23. decembra 2005. godine, a apelacija je dejstvo, šta je to sve kod čovjeka moglo da proizvede negativno podnesena 21. februara 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je za zdravlje, a što se i njemu dogodilo. Dalje, tužilac napominje propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, da apelant kao i drugotuženi nije podnio odgovor na žalbu koju apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila je on kao tužilac podnio protiv prvostepene presude. Navodi u Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, apelaciji od apelantovog punomoćnika su nove klevete i niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nebuloze "posebno da me ovaj članak afirmisao u pozitivnom." nije dopustiva. V. Relevantni propisi 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i 13. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove 13/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: u pogledu dopustivosti. Član 200 VII. Meritum Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne 19. Apelant osporava presudu koja je navedena, tvrdeći da bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, mu je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3g) i h) Ustava povrede ugleda, časti, slobode, prava ili prava ličnosti, Bosne i Hercegovine i čl. 9 i 10 Evropske konvencije. smrti bliskog lica, kao i za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i 20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: wihovo trajanje to opravdavaju, da dosudi pravičnu novčanu Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: njenom odsustvu. g) slobodu misli, Prilikom odlučivawa o zahtjevu za naknadu h) slobodu izražavawa. nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će da Sloboda izražavawa vodi računa o značaju povrijeđenog dobra i ciqu kom služi ta 21. Član 10 Evropske konvencije glasi: naknada, ali i o tome da se wome ne pogoduje težwama koje nisu (1) Svako ima pravo na slobodu izražavawa. Ovo pravo spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom. ukqučuje slobodu mišljewa i slobodu primawa i prenošewa 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine informacija i ideja, bez miješawa javne vlasti i bez obzira na FBiH" broj 53/03) relevantne odredbe glase: granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za Član 7 rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija. (1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima (2) Ostvarivanje ovih sloboda, budući da ukqučuje obaveze zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju i odgovornosti, može da podliježe takvim formalnostima, uslovima, ograničewima ili sankcijama predviđenim zakonom te činjenice. Š...Ć i koje su neophodne u demokratskom društvu u interesu Član 8 nacionalne bezbjednosti, sprečavawa nereda ili zločina, Koje će činjenice da uzme kao dokazane odlučuje sud na zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižqivo da sprečavawa širewa povjerqivih informacija ili u interesu ocijeni svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. očuvawa autoriteta i nepristrasnosti sudstva. Član 127 a) Opšti principi Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu 22. Shodno utvrđenoj praksi Evropskog suda za qudska štete, na novčani iznos ili na zamjenqive stvari, ali tačna prava i Ustavnog suda, sloboda izražavawa je suštinski osnov visina iznosa, odnosno količina stvari ne može da se utvrdi demokratskog društva i jedan od osnovnih uslova za njegov ili bi mogla da se utvrdi samo s nesrazmjernim teškoćama, sud napredak, kao i za napredak svakog pojedinca. Ova sloboda se uz će o tome da odluči shodno svojoj ocjeni. ograničewa iz člana 10 stav 2 Evropske konvencije ne odnosi Član 226 samo na "informacije" ili "ideje" koje su primljene pozitivno Drugostepeni sud će presudom da odbije žalbu kao ili se smatraju neuvredqivim ili prema wima nema stava, već i neosnovanu i da potvrdi prvostepenu presudu kad nađe da ne na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju, što su zahtjevi postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a ni razlozi na pluralizma, tolerancije i slobodoumlja, bez kojih nema koje pazi shodno službenoj dužnosti. demokratskog društva (vidi Evropski sud, Selistö protiv Član 229 stav 1 tačka 4 Finske, presuda od 16. novembra 2004. godine, aplikacija broj Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu 56767/00, stav 46; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1203/05 od 27. održane rasprave, presudom da preinači prvostepenu presudu juna 2006. godine). Ova sloboda, ipak, nije apsolutna i može da ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u bude ograničena zbog okolnosti i pod uslovima koji su žalbi: navedeni u članu 10 stav 2 Evropske konvencije, a pod kojima (4) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj javna vlast može da se miješa u uživanje slobode izražavawa. presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud Stoga je kqučna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pogrešno primijenio materijalno pravo. pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničewa koja VI. Dopustivost neki princip potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, deklaraciju. Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima 23. Kad se radi o ograničewima iz člana 10 stav 2 Evropske koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora konvencije, Evropski sud je ukazao da test "neophodnosti u zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. demokratskom društvu" zahtijeva da se pri odlučivanju da li je 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, došlo do kršewa odluči da li "miješanje" domaćih vlasti u Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv ovu slobodu korespondira "hitnoj društvenoj potrebi", da li presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi je proporcionalno legitimnom ciqu koji želi da se postigne, te da li su razlozi i opravdawa koja su dali nadležni organi za konkretnom slučaju da li je miješanje bilo "neophodno u takvo miješanje relevantni i dovoqni. S tim ciljem je demokratskom društvu". U rješavanju tog pitawa, Ustavni sud potrebno utvrditi da li su domaće vlasti primijenile mora da utvrdi: a) da li "miješanje" sudova u ovu slobodu standarde koji su u skladu sa principima materijalizovanim u korespondira "hitnoj društvenoj potrebi", b) da li je bilo članu 10 Evropske konvencije, kao i da li su domaće vlasti proporcionalno legitimnom ciqu i c) da li su razlozi koje je zasnovale svoje odluke na prihvatqivoj analizi relevantnih dao Kantonalni sud u odluci koja je osporena kao opravdanje za činjenica. Što se tiče proporcionalnosti, mora da se utvrdi miješanje relevantni i dovoqni u smislu ranije navedenih da li je postignut pravičan balans u zaštiti dviju vrijednosti principa iz člana 10 Evropske konvencije (vidi stav 21 ove garantovanih Evropskom konvencijom koje mogu da budu u odluke). suprotnosti jedna drugoj: s jedne strane, sloboda izražavawa iz 28. U vezi sa pitanjem postojawa "hitne društvene člana 10 Evropske konvencije, i sa druge strane, pravo lica potrebe", Ustavni sud zapaža da se odluka koja je osporena tiče koje je tekstom napadnuto da zaštiti svoju reputaciju, a koje je članka objavljenog u "Nedjeqnoj Dalmaciji" od 19. februara zaštićeno članom 8 Evropske konvencije u okviru prava na 1989. godine u kom je novinar iznio niz činjeničnih navoda o privatni život (vidi Evropski sud za qudska prava, Chauvy i tužiocu za koje je Kantonalni sud ocijenio da nisu istiniti, dr. protiv Francuske, presuda od 29. juna 2004. godine, odnosno dokazani. Kantonalni sud je zakqučio da je tužilac u aplikacija broj 64915/01, stav 70). postupku dokazao da je bio izložen negativnom sudu javnosti 24. Kako su i Evropski sud za qudska prava, a i Ustavni sud u jer je bio predstavljen kao lice koje je sklono "mutnim svojim ranijim odlukama u vezi s istim pitanjem već ukazali, poslovima" čime je apelant povrijedio tužiočevo postoji jasna distinkcija između informacije (činjenice) i dostojanstvo, ugled i čast zbog čega postoji i osnov za njegovo mišljewa (vrijednosne ocjene), jer postojanje činjenice može obeštećenje i dosuđenje nematerijalne štete. da se dokaže, a za istinu na osnovu vrijednosne ocjene ne može 29. Ustavni sud smatra da su činjenični navodi koji su da se da dokaz (vidi Evropski sud za qudska prava, Lingens istaknuti u tekstu koji je sporan bili takvi da ih je bilo protiv Austrije, presuda od 8. jula 1986. godine, serija A, broj neophodno dokazati, a što apelant nije učinio, pa nije čak ni 103, stav 46; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1004/04 od 2. osporio tužiočeve navode da se radi o neistinama, niti se decembra 2005. godine). S druge strane, štampa igra veoma branio "iskrenom namjerom" kao vrstom zamjene za dokazivanje važnu ulogu u demokratskom društvu. Iako ne smije da istinitosti, niti je pokazao da je uložio razumne napore radi prekorači određene granice, naročito imajući u vidu zaštitu provjere činjenica koje su iznesene. Apelant je u apelaciji reputacije i prava drugih i potrebu da se spriječi objavqivanje osporio tvrdnju da je tužiocu nanesena bilo kakva šteta uz povjerqivih informacija, dužnost štampe je da, na način koji postavljanje pitawa "da li ima smisla dosuđivati naknadu je u skladu sa njenim dužnostima i odgovornostima, pruži i nematerijalne štete zbog pretrpljenih bolova koji su nastali saopšti informacije i ideje o svim pitawima koja su od javnog prije 17 godina." interesa, ukqučujući i informacije koje se tiču ponašawa 30. Ustavni sud, takođe, zapaža da je tužilac, nakon zvaničnika vlasti. Ne samo da je dužnost štampe da takve objavqivawa teksta koji je sporan, reagovao i demantovao informacije i ideje prenosi, već je i pravo javnosti da takve objavljeni tekst nakon čega je podnio tužbu, pa su informacije dobije. Član 10 Evropske konvencije štiti ne neprihvatqivi i apelantovi navodi da tužilac nije ovu svoju samo suštinu iznesenih ideja i informacija, već i formu u obavezu ispunio. Na ovo jasno ukazuje stanje spisa koje navodi kojoj su one prenesene, a novinarska sloboda ukqučuje i Kantonalni sud "da je tužilac sve napise u predmetnoj određeni stepen pretjerivawa ili čak provokacije (vidi reportaži demantovao, između ostalog, navodeći da izgradwom Evropski sud za qudska prava, Hrico protiv Slovačke, presuda kuće nije zauzeo društveno zemqište, da predmetni kafić nije od 20. jula 2004. godine, aplikacija broj 49418/99, stav 40 e)). otvarao, da u vrijeme nacionalizacije nije bio zaposlenik 25. Ipak, član 10 Evropske konvencije ne garantuje Opštine Lištica, već student, te da je Rješenjem Komisije za neograničenu slobodu izražavawa čak ni kad se radi o nacionalizaciju Narodnog odbora Opštine Lištica broj izvještavanju štampe o ozbiqnim pitawima koja su od javnog PNBR 45/1 od 13. novembra 1959. godine nacionalizovana interesa. Shodno članu 10 stav 2 Evropske konvencije, imovina postala društvena svojina i da nije istina da je bilo uživanje u slobodi izražavawa ukqučuje i "dužnosti i kom novinaru prijetio ili upućivao bilo kakve ružne riječi." obaveze" koje se primjenjuju i na štampu, a koje naročito 31. Ustavni sud smatra da je sud nesumwivo utvrdio da je postaju značajne kad se napada reputacija privatnih lica i kad apelant iznio neistinite činjenice o tužiocu, te da je se umanjuju "prava drugih". Zbog toga se u pogledu činjenica opravdano zakqučio da postoji apelantova odgovornost za novinarima uzima u obzir odbrana da su postupali bona fide u iznošenje i prenošenje neistinitog izražavawa. S obzirom nastojanju da javnosti pruže tačne i pouzdane informacije u na sve okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da je Kantonalni skladu sa novinarskom etikom (vidi već citiranu presudu sud, donošenjem presude koja je osporena, pravilno ocijenio da postoji "hitna društvena potreba" uspostavljanja ravnoteže Selistö, stav 54). U principu, odbrana na osnovu iskrene namjere između apelantove slobode izražavawa, odnosno slobode jedna je vrsta zamjene za dokazivanje istinitosti. Kad novinar medija i zaštite tužiočevog ugleda. ima opravdan ciq, kad je u pitanju nešto značajno za javnost i kad su uloženi razumni napori u potvrđivanje činjenica, 32. Dalje, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju mediji se neće smatrati odgovornim čak ni u slučaju da se radi o naknadi nematerijalne štete zbog narušavawa časti i ispostavi da su činjenice bile neistinite. ugleda koji predstavljaju vrijednosti čiju zaštitu ne treba dovoditi u pitanje. Prilikom pojmovnog određewa časti i 26. Na kraju, malo je prostora unutar člana 10 stav 2 ugleda, Ustavni sud ističe da se svaka qudska individua Evropske konvencije za ograničavanje političkog govora ili odlikuje ovim kategorijama koje su neodvojivi dio njene debate o pitawima koja su od javnog interesa. Štaviše, ličnosti. "Čast" se najčešće definiše kao skup granice prihvatqivog kriticizma su šire kad su u pitanju nematerijalnih vrijednosti koje čovjek posjeduje kao qudsko javne ličnosti kao što su političari, nego kad su u pitanju biće i kao pripadnik određene društvene zajednice, a stiče se privatna lica. Za razliku od privatnih lica, javne ličnosti se rođenjem. S druge strane, o "ugledu" se najčešće govori kao o neizbježno i svjesno stavljaju pred ocjenu javnosti, a wihove drugoj strani časti, tzv. "spoqnoj časti" koja podrazumijeva riječi i djela su izloženi pažqivijem ispitivanju javnosti, pa uvažavanje koje čovjek ima u društvenoj zajednici. Na ovaj stoga moraju da pokažu i veći stepen tolerancije (vidi već način određene, čast i ugled predstavljaju neodvojive citiranu presudu Hrico, stav 40 g)). kategorije koje mogu da se posmatraju sa različitih aspekata, b) Primjena navedenih principa u konkretnom slučaju pa i sa aspekta wihove građanskopravne zaštite. 27. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelant nije osporio 33. Kako je već navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da je da je miješanje u njegovo pravo iz člana 10 Evropske konvencije tužilac u postupku dokazao da je bio izložen negativnom sudu bilo propisano zakonom. Stoga je jedino sporno pitanje u javnosti čime je povrijeđeno njegovo nematerijalno dobro - dostojanstvo, čast i ugled, zbog čega je za njega nastala šteta. proporcionalna težini povrede njegovog ugleda, kao i težini Predmet ovako nastale štete su nematerijalna dobra koja su miješawa sudova u slobodu izražavawa koje je učinjeno ovom vezana za moralno-psihičku stranu ličnosti oštećenog, zbog mjerom. Takođe, Ustavni sud smatra da sud u odluci koja je čega novčana naknada nematerijalne štete i ne predstavlja osporena nije prekoračio granice svojih diskrecionih naknadu u pravom smislu te riječi, jer se wome ne postiže ovlašćewa prilikom određivawa visine nematerijalne uspostavljanje onakvog stawa kakvo je postojalo prije njenog štete, jer je zasnovao svoju odluku na prihvatqivoj analizi nastanka, dakle, nema reparacioni karakter. Naprotiv, relevantnih činjenica i svih okolnosti koje su od važnosti u novčana naknada nematerijalne štete je jedan od vidova konkretnom slučaju u vezi sa povredom tužiočevog ugleda, o satisfakcije koja se oštećenom daje za povredu njegovih čemu je dao obrazloženje i razloge koje Ustavni sud ocjenjuje nematerijalnih dobara. Odmjeravanje novčane naknade relevantnim i dovoqnim u smislu člana 10 Evropske nematerijalne štete je vrlo delikatan i složen postupak, jer konvencije. nema nekog opšteg mjerila s obzirom na veoma različitu 39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je miješanje moralno-psihičku konstituciju svakog pojedinca, kao i s u apelantovo pravo na slobodu izražavawa bilo "neophodno u obzirom na ostale okolnosti u kojima se dogodila šteta koja je demokratskom društvu", te da stoga presudom koja je osporena za posljedicu imala povredu nematerijalnih dobara nije prekršeno pravo na slobodu izražavawa iz člana II/3h) oštećenog. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10 Evropske konvencije. 34. Međutim, prilikom odmjeravawa visine novčane naknade nematerijalne štete sud ima pravo na slobodnu Ostali navodi procjenu, koja nije apsolutna, što je izraženo i u članu 200 stav 40. U svjetlu zakqučka u pogledu prava na slobodu 2 ZOO-a, shodno kom "sud cijeni značaj povrijeđenog dobra i izražavawa iz člana II/3h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana ciq naknade", uzimajući u obzir okolnosti svakog konkretnog 10 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno slučaja. Posmatrano sa aspekta člana 10 Evropske konvencije, razmatrati navode apelacije u vezi sa povredom prava iz člana Ustavni sud zapaža da odlukom suda o visini naknade II/3g) Ustava Bosne i Hercegovine. nematerijalne štete može da se prekrši princip proporcionalnosti između težine miješawa sudova u slobodu VIII. Zakqučak izražavawa i važnosti interesa koji ograničavanjem te 41. Ustavni sud zakqučuje da nema povrede prava na slobodu slobode žele da se postignu. U tom smislu je i Evropski sud za izražavawa iz člana II/3h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana qudska prava zakqučio da sama suma naknade štete predstavlja 10 Evropske konvencije kad je odlukom suda u građanskoj kršenje člana 10 Evropske konvencije, jer "ne znači da je parnici naloženo apelantu da plati naknadu nematerijalne porota imala pravo da dodijeli štetu potpuno po svom štete koja je nanesena tužiočevom ugledu iznošenjem i nahođenju, jer shodno Konvenciji dodjela štete za klevetu prenošenjem neistinitih činjenica, jer je "miješanje" bilo u mora da bude razumno proporcionalna šteti koja je nanesena skladu sa zakonom, imalo za ciq "zaštitu prava drugih" i bilo nečijem ugledu" (vidi Evropski sud za qudska prava, Tolstoy je "neophodna mjera u demokratskom društvu". Miloslavski protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda iz 1995. 42. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, godine). Sem toga, Ustavni sud je u svojoj praksi zakqučio da je Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. neophodno da sudovi pri utvrđivanju postojawa pravnog osnova 43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke i visine štete za klevetu dosljedno primjenjuju principe iz Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. relevantnih odredbi odgovarajućih Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o zaštiti od klevete i Zakona o parničnom Predsjednica postupku, uvažavajući specifičnost svakog konkretnog Ustavnog suda slučaja, čime će se izbjeći arbitrarnost u postupanju (vidi već Bosne i Hercegovine citiranu odluku AP 1203/05 i odluku AP 1288/06 od 18. oktobra Hatixa Haxiosmanović, s. r. 2007. godine). 35. Dakle, diskreciono pravo suda u vezi sa visinom naknade Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u nematerijalne štete ograničeno je upravo zahtjevom predmetu broj AP 431/08, rješavajući apelaciju Zorana proporcionalnosti koji je izražen u članu 10 Evropske Višekrune, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, konvencije, odnosno zahtjevom da razlozi i opravdawa koje su člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. dali sudovi za miješanje u pravo na slobodu izražavawa budu i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine relevantni i dovoqni, tj. da su sudovi svoje odluke zasnovali na ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: prihvatqivoj analizi relevantnih činjenica. Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica 36. U konkretnom slučaju, apelant je objavio neistine o Miodrag Simović, potpredsjednik tužiocu, tokom prvostepenog postupka nije dokazao Valerija Galić, potpredsjednica istinitost tvrdwi koje je objavio u predmetnom članku, Seada Palavrić, sutkinja prethodno nije ni pokušao da provjeri informacije koje su Krstan Simić, sudija sporne, što je bila njegova obaveza. Kantonalni sud je jasno na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je ocijenio, imajući u vidu i tužiočevo saslušanje pred prvostepenim sudom, da je sadržaj neprovjerenih, a iznesenih ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 informacija bio takav da je predstavljao napad na tužioca kao osobu, a naročito na njegovo dostojanstvo, ugled i čast zbog čega Djelomično se usvaja apelacija Zorana Višekrune. je zakqučio da ima osnova za dosuđenje nematerijalne štete za Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i pretrpljene duševne bolove koji opravdavaju dosuđenje u Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu iznosu od 5.000,00 KM. ljudskih prava i osnovnih sloboda. 37. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj postojala apelantova iskrena namjera i nisu uloženi razumni 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. godine. napori ni za potvrđivanje činjenica koje su iznesene, niti za Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom naknadno ublažavanje štetnih posljedica, niti izvinjenje zbog postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava neprovjerenih i neistinitih navoda u spornom tekstu ili Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za naknadna ispravka, iako je tužilac demantovao sve navode. zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je mjera Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa koja je preduzeta radi zaštite tužiočevog ugleda, odnosno članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u dosuđivanje naknade štete u iznosu koji je naveden, roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem četvrtotuženu nakon što je dostavljena tužba, ali protivljenje izvršenja ove odluke. opunomoćenika tih tuženih da se povuče tužba, navodi Okružni Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Višekrune sud, ne može da se smatra povredom parničnog postupka koja podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu utječe na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja, jer je ova broj P-116/05 od 17. septembra 2007. godine zato što je povreda sanirana daljim ponašanjem tuženih. Prema stanju spisa, preuranjena. proizlazi da se opunomoćenik ovih tuženih saglasio s Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i povlačenjem, jer je opredijelio troškove zastupanja ovih Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i stranaka, potpisao je zapisnik sa ročišta na kojem je prvostepeni Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba u odnosu na ove "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". tužene povučena, zatim, saglasnost na povlačenje tužbe je dalje manifestirana time što na takvo rješenje nije podnesena žalba. OBRAZLOŽENJE Slijedeći navedeno, drugostepeni sud je apelantovu žalbu odbio i I. Uvod potvrdio prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je utvrđeno da se 1. Zoran Višekruna (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje tužba povlači, primjenjujući odredbe člana 235. tačka 2. ZPP. Luke podnio je 5. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom 9. Ostalim osporenim rješenjima Osnovnog suda broj sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv P-116/05, koja su donesena 17. septembra 2007. godine, odbijeni Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: su apelantovi prijedlozi da se kao svjedoci saslušaju sutkinja Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. Jovanka Vasić i opunomoćenik tuženih Mile Marčić. U godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu (u daljnjem navedenim rješenjima u pravnoj pouci je navedeno da protiv tog tekstu: Osnovni sud) broj P-116/05 od 17. septembra 2007. rješenja nije dopuštena posebna žalba. godine, kao i drugih rješenja Osnovnog suda broj P-116/05 od 17. IV. Apelacija septembra 2007. godine. Apelant je, također, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se parnični postupak u a) Navodi iz apelacije predmetu broj P-116/05 koji se vodi pred Osnovnim sudom 10. Apelant smatra da mu je donošenjem osporenih rješenja prekinuti do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za II. Postupak pred Ustavnim sudom zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana Okružnog i Osnovnog suda, te učesnica u postupku Mare 13. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant vidi u Višekruna i Gospave Višekruna (u daljnjem tekstu: drugotužena i činjenici što je Osnovni sud svoju odluku kojom je utvrdio da je četvrtotužena) zatraženo je 14. februara 2008. godine da dostave apelant povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu odgovore na apelaciju. donio proizvoljno primjenjujući odredbe člana 59. ZPP, kao i 3. Okružni sud je odgovor dostavio 25. februara 2008. zbog toga što nije prihvatio da se izvedu dokazi koje je apelant godine, Osnovni sud 5. marta 2008. godine, a tužene 22. februara predložio. Apelant je posebno istakao da je na pripremnom 2008. godine. ročištu predložio da se tužba povuče u odnosu na drugotuženu i 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, četvrtotuženu, čemu se opunomoćenik tuženih izričito odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. marta 2008. usprotivio. Sud je, nakon toga, donio rješenje kojim se dopušta da godine. se tužba povuče u odnosu na navedene tužene iako je takvo III. Činjenično stanje rješenje suprotno članu 59. ZPP, koji je jasan i nedvosmislen. Apelant smatra da je sud, pošto se opunomoćenik tuženih 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i usprotivio prijedlogu da se tužba povuče, morao da odbije takav dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na prijedlog i da nastavi postupak kao da se ništa nije desilo. sljedeći način: Međutim, sud je postupio suprotno tome. Apelant ističe da 6. Apelant je 8. juna 2005. godine podnio tužbu Osnovnom konkludentne radnje opunomoćenika tuženih ne mogu sanirati sudu protiv Pere Višekrune i njegove supruge, kao drugotužene, očiglednu nezakonitost i proizvoljnu primjenu prava redovnih te protiv Dušana Višekrune i njegove supruge, kao četvrtotužene, sudova. radi naknade materijalne štete ili stjecanja bez osnova. Na pripremnom ročištu, održanom 17. septembra 2007. godine, b) Odgovor na apelaciju apelant je povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da u četvrtotuženu. Opunomoćenik drugotužene i četvrtotužene je osporenom rješenju tog suda nisu počinjene povrede prava na izjavio da su se tužene upustile u parnicu i "da u njihovo ime ne pravično suđenje zbog proizvoljnosti u suđenju iz razloga pristaje na povlačenje tužbe". Na poseban upit suda da li tužene navedenih u Rješenju. traže troškove parničnog postupka opunomoćenik je precizirao 12. Osnovni sud u odgovoru je naveo da je apelant izjavio da troškove postupka u iznosu od 3.937,50 KM. Nakon toga, povlači tužbu u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu, te je sud, Osnovni sud je donio Rješenje broj P-116/05 od 17. septembra u skladu sa apelantovim zahtjevom, donio rješenje o povlačenju 2007. godine kojim se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari u tužbe u odnosu na ove tužene i uručio strankama pismeni odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu povučena, a apelant je otpravak osporenog rješenja, kako bi im omogućio da eventualno obavezan da im na ime troškova postupka plati iznos od 3.375,00 izjave pravni lijek. Prema zaključku Osnovnog suda, to rješenje KM. U rješenju je navedena pouka o pravnom lijeku. je doneseno u granicama zahtjeva koji je podnijela stranka, 7. Apelant se žalio na navedeno prvostepeno rješenje, a odnosno apelant, a strankama je bilo omogućeno da izjave pravni Okružni sud je povodom žalbe donio Rješenje broj lijek. 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. godine, kojim je 13. Opunomoćenik drugotužene i četvrtotužene u odgovoru apelantovu žalbu djelimično uvažio tako što je prvostepeno na apelaciju navodi da je apelant povukao tužbu na jasan i rješenje u dijelu o isplati troškova postupka ukinuo i predmet nedvosmislen način pred prvostepenim sudom, a da je vratio na ponovni postupak, a žalba je odbijena i prvostepeno apelantova žalba bila usmjerena na odluku o troškovima rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je konstatirano da je tužba u postupka. odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu povučena. 8. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da je u V. Relevantni propisi konkretnom slučaju apelant povukao tužbu u odnosu na 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik drugotuženu i četvrtotuženu koje, prema uređenom tužbenom RS" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantna odredba glasi: zahtjevu, nisu ni u kakvom materijalnopravnom odnosu sa "Član 59. apelantom, odnosno nisu mu prouzrokovale bilo kakvu štetu. Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego Apelant je povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i što tužba bude dostavljena tuženom. Tužba se može povući i poslije dostavljanja tuženom, sve do zaključenja glavne podnesena 5. februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, u dana od dana obavještenja o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, dijelu kojim se osporava Rješenje Okružnog suda broj smatrat će se da je pristao na povlačenje. 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. godine apelacija Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer može se ponovo podnijeti." nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VI. Dopustivost 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu u kojem se su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog osporava Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001942 od presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. decembra 2007. godine ispunjava uvjete u pogledu 16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dopustivosti. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi VII. Meritum djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se 23. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima Okružnog i podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske je koristio. konvencije. 17. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije kojim se Pravo na pravično suđenje osporavaju rješenja kojima je odlučeno o pitanjima saslušanja 24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: svjedoka, koje je predložio apelant na pripremnom ročištu u "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska predmetnom postupku pred Osnovnim sudom, Ustavni sud je prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, (...) člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." "Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu glasi: predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Hercegovini." osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku glasi: pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. "1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su Š...Ć" protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, 25. U konkretnom slučaju predmet spora je apelantov iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i tužbeni zahtjev protiv tuženih radi naknade materijalne štete ili ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac stjecanja bez osnova. Dakle, radi se o predmetu građanskopravne apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom prirode, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema lijeku kojeg je koristio. tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske slučajeva: konvencije. (14) apelacija je preuranjena;" 26. Ustavni sud, općenito, nije nadležan da vrši provjeru 18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke nižih postupak u određenom predmetu završen. sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka 19. U konkretnom slučaju nije dopuštena posebna žalba redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno protiv osporenih rješenja Osnovnog suda broj P-116/05 od 17. pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno septembra 2007. godine kojima je odbijen apelantov prijedlog da proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili se kao svjedoci u predmetnoj pravnoj stvari saslušaju sutkinja kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su Jovanka Vasić i opunomoćenik tuženih Mile Marčić. Ustavni sud pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na podsjeća da je odredbom člana 233. ZPP određeno da je protiv efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, rješenja prvostepenog suda dopuštena žalba samo ako u ovom Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena. Ako ovaj zakon "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline prvostepenog suda može da se osporava samo u žalbi protiv (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i konačne odluke. Dakle, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, slučaju radi o procesnim odlukama kojima se rješavaju pitanja serija A broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od rukovođenja postupkom. Kako proizlazi iz navedenih odredaba 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i člana 233. ZPP, protiv predmetnih osporenih rješenja apelant ne Hercegovine" broj 38/03). može izjaviti posebnu žalbu, ali predmetna rješenja može 27. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je osporenim osporavati žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, odnosno rješenjem Okružnog suda uskraćeno pravo na pravično suđenje žalbom na presudu Osnovnog suda. S obzirom na to da odluka zbog proizvoljne primjene propisa o parničnom postupku Osnovnog suda o glavnoj stvari još uvijek nije donesena, Okružnog i Osnovnog suda. apelacija je preuranjena. 28. Ustavni sud zapaža da je na pripremnom ročištu, koje je 20. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila održano 17. septembra 2007. godine pred Osnovnim sudom, Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao apelant izjavio da povlači tužbu u odnosu na drugotuženu i nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio da četvrtotuženu. Predmetna tužba je prethodno bila dostavljena ovaj dio apelacije odbaci kao preuranjen. tuženima na odgovor. Poslije date izjave, Osnovni sud je u 21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom zapisniku konstatirao sljedeće: "Nakon toga opunomoćenik je Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. tuženih je izjavio: "Drugotužena i četvrtotužena su se upustile u decembra 2007. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih parnicu i u njihovo ime ne pristajem na povlačenje tužbe, pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno smatram da nemam potrebe da obrazlažem razloge za rješenje apelant je primio 25. januara 2008. godine, a apelacija je neslaganje."" Sud je postavio poseban upit opunomoćeniku da li drugotužena i četvrtotužena traže naknadu troškova parničnog je zakonski preduvjet propisan članom 59. Zakona o parničnom postupka nakon čega je opunomoćenik precizirao troškove postupku. postupka u odnosu na njih. Nakon toga, Osnovni sud je donio 34. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, rješenje kojim je utvrdio da se tužba u odnosu na drugotuženu i nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za četvrtotuženu smatra povučenom. Apelant se žalio na navedeno donošenje privremene mjere. prvostepeno rješenje, ukazujući, između ostalog, da Osnovni sud 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila nije mogao utvrditi da se tužba smatra povučenom, jer Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove opunomoćenik tuženih nije na to pristao, pa, prema tome, nije bio odluke. ispunjen zakonski uvjet propisan članom 59. stav 1. ZPP. 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Okružni sud, koji je odbio apelantovu žalbu u ovom dijelu, Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. smatrao je da je navedena povreda zakona sanirana daljim ponašanjem opunomoćenika tuženih, jer je na upit Suda Predsjednica opredijelio troškove postupka, potpisao zapisnik i nije ulagao Ustavnog suda žalbu protiv prvostepenog rješenja kojim je konstatirano da se Bosne i Hercegovine povlači tužba u odnosu na drugo i četvrtotuženu. Hatidža Hadžiosmanović, s. r. 29. Ustavni sud konstatira da je članom 59. stav 1. ZPP propisano da se tužba može povući i poslije dostavljanja tužbe tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Zakonodavac je citiranom zakonskom odredbom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u tužiočevo pravo na jednostrano povlačenje tužbe ograničio zbog predmetu broj AP 431/08, rješavajući apelaciju Zorana dva razloga: da se zaštiti pravna sigurnost i da se zaštiti tuženi od Višekrune, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i tužiočevog šikaniranja. Dakle, tužba se ne može povući bez Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 14, članka 59. stavak 2. saglasnosti tužene strane nakon što joj je dostavljena tužba, niti alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila nakon zaključenja glavne rasprave, jer se tužiocu ne može Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i dopustiti da povlačenjem tužbe učini nevažećim provedeni Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: postupak koji je došao do stadija da se može održati suđenje, Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica ostavljajući mu mogućnost da još neograničeni broj puta na isti Miodrag Simović, dopredsjednik način angažira sud u istoj stvari. U odnosu na tuženog, ako se Valerija Galić, dopredsjednica tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, mora mu se Seada Palavrić, sutkinja priznati pravni interes da se raspravljanje okonča donošenjem Krstan Simić, sudac meritorne odluke kojom će se spor definitivno riješiti. Stoga se na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine je donio tužiocu ne može dopustiti da bez pristanka tuženog sebi omogući da tuženog još neograničeni broj puta tuži u istoj stvari. Zbog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 toga se tužba nakon ovog stadija može povući samo ako na to tuženi pristane. Djelomično se usvaja apelacija Zorana Višekrune. 30. Ustavni sud podsjeća da je pristanak tuženog na Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i povlačenje tužbe nakon što je tužba dostavljena tuženom Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu eksplicitno propisan odredbom člana 59. ZPP. Pristanak tuženog ljudskih prava i temeljnih sloboda. je zakonska pretpostavka da bi se tužba mogla smatrati Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj povučenom. U konkretnom slučaju opunomoćenik drugotužene i 011-0-Gž-07-001942 od 24. prosinca 2007. godine. četvrtotužene je direktno i nedvosmisleno izjavio da u njihovo Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci da po žurnom ime ne pristaje na povlačenje tužbe. Ustavni sud smatra da nakon postupku donese novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava ove izjave sud nije imao zakonsku osnovu da rješenjem utvrdi da Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije se tužba smatra povučenom. Također, Ustavni sud ne smatra da za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. se prema daljnjem ponašanju opunomoćenika tuženih, dakle na Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, sukladno članku indirektan način, može smatrati da proizlazi da je zastupnik 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku tuženih dao pristanak da se tužba povuče, kao što to zaključuje od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Okružni sud, te da je time povreda zakona otklonjena. Naime, Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu izvršenja ove Ustavni sud smatra da se djelovanje potpune i eksplicitne izjave o odluke. protivljenju da se povuče tužba ne može staviti izvan snage Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Višekrune radnjama koje, u suštini, na indirektan način, zasnovan na podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu pretpostavkama, negiraju datu izjavu. broj P-116/05 od 17. rujna 2007. godine zato što je preuranjena. 31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Okružni i Osnovni sud na arbitraran način primijenili zakonsku Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i odredbu člana 59. ZPP i da je ovakva arbitrarnost nesumnjivo Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u utjecala na apelantovo pravo na pravično suđenje. Stoga, Ustavni "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava OBRAZLOŽENJE Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. I. Uvod Ostali navodi 1. Zoran Višekruna (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke 32. S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana podnio je 5. veljače 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati i ostale Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni navode apelacije. sud) broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. prosinca 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: VIII. Zaključak Osnovni sud) broj P-116/05 od 17. rujna 2007. godine, kao i 33. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo drugih rješenja Osnovnog suda broj P-116/05 od 17. rujna 2007. pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i godine. Apelant je, također, zatražio da Ustavni sud donese Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su privremenu mjeru kojom će se parnični postupak u predmetu broj redovni sudovi proizvoljno primijenili zakon utvrđujući da se P-116/05 koji se vodi pred Osnovnim sudom prekinuti do tužba smatra povučenom iako za to tuženi nisu dali pristanak, što donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. II. Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Okružnog i Osnovnog suda, te sudionica u postupku Mare Europska konvencija) i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka Višekruna i Gospave Višekruna (u daljnjem tekstu: drugotužena i 13. Europske konvencije. Povredu ovih prava apelant vidi u četvrtotužena) zatraženo je 14. veljače 2008. godine da dostave činjenici što je Osnovni sud svoju odluku kojom je utvrdio da je odgovore na apelaciju. apelant povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu 3. Okružni sud je odgovor dostavio 25. veljače 2008. godine, donio proizvoljno primjenjujući odredbe članka 59. ZPP, kao i Osnovni sud 5. ožujka 2008. godine, a tužene 22. veljače 2008. zbog toga što nije prihvatio da se izvedu dokazi koje je apelant godine. predložio. Apelant je posebice istaknuo da je na pripremnom 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, ročištu predložio da se tužba povuče u odnosu na drugotuženu i odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. ožujka 2008. četvrtotuženu, čemu se opunomoćenik tuženih izričito godine. usprotivio. Sud je, nakon toga, donio rješenje kojim se dopušta da se tužba povuče u odnosu na navedene tužene iako je takvo III. Činjenično stanje rješenje oprečno članku 59. ZPP, koji je jasan i nedvojben. 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Apelant smatra da je sud, pošto se opunomoćenik tuženih dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na usprotivio prijedlogu da se tužba povuče, morao odbiti takav sljedeći način: prijedlog i nastaviti postupak kao da se ništa nije desilo. 6. Apelant je 8. lipnja 2005. godine podnio tužbu Osnovnom Međutim, sud je postupio protivno tomu. Apelant ističe da sudu protiv Pere Višekrune i njegove supruge, kao drugotužene, konkludentne radnje opunomoćenika tuženih ne mogu sanirati te protiv Dušana Višekrune i njegove supruge, kao četvrtotužene, očiglednu nezakonitost i proizvoljnu primjenu prava redovitih radi naknade materijalne štete ili stjecanja bez osnove. Na sudova. pripremnom ročištu, održanom 17. rujna 2007. godine, apelant je povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu. b) Odgovor na apelaciju Opunomoćenik drugotužene i četvrtotužene je izjavio da su se 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da u tužene upustile u parnicu i "da u njihovo ime ne pristaje na pobijanom rješenju tog suda nisu počinjene povrede prava na povlačenje tužbe". Na poseban upit suda traže li tužene troškove pravično suđenje zbog proizvoljnosti u suđenju iz razloga parničnog postupka opunomoćenik je precizirao troškove navedenih u Rješenju. postupka u iznosu od 3.937,50 KM. Nakon toga, Osnovni sud je 12. Osnovni sud u odgovoru je naveo da je apelant izjavio da donio Rješenje broj P-116/05 od 17. rujna 2007. godine kojim se povlači tužbu u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu, te je sud, utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sukladno apelantovom zahtjevu, donio rješenje o povlačenju drugotuženu i četvrtotuženu povučena, a apelant je obvezan na tužbe u odnosu na ove tužene i uručio strankama pismeni ime troškova postupka platiti im iznos od 3.375,00 KM. U otpravak pobijanog rješenja, kako bi im omogućio da eventualno rješenju je navedena pouka o pravnom lijeku. izjave pravni lijek. Prema zaključku Osnovnog suda, to rješenje 7. Apelant se žalio na navedeno prvostupanjsko rješenje, a je doneseno u granicama zahtjeva koji je podnijela stranka, Okružni sud je glede priziva donio Rješenje broj odnosno apelant, a strankama je bilo omogućeno izjaviti pravni 011-0-Gž-07-001942 od 24. prosinca 2007. godine, kojim je lijek. apelantov priziv djelomično uvažio tako što je prvostupanjsko 13. Opunomoćenik drugotužene i četvrtotužene u odgovoru rješenje u dijelu o isplati troškova postupka ukinuo i predmet na apelaciju navodi da je apelant povukao tužbu na jasan i vratio na ponovni postupak, a priziv je odbijen i prvostupanjsko nedvojben način pred prvostupanjskim sudom, a da je apelantov rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je konstatirano da je tužba u priziv bio usmjeren na odluku o troškovima postupka. odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu povučena. V. Relevantni propisi 8. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja se navodi da je u konkretnom slučaju apelant povukao tužbu u odnosu na 14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik drugotuženu i četvrtotuženu koje, prema uređenom tužbenom RS" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantna odredba glasi: zahtjevu, nisu ni u kakvom materijalnopravnom odnosu sa "Članak 59. apelantom, odnosno nisu mu prouzročile bilo kakvu štetu. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego Apelant je povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i što tužba bude dostavljena tuženom. Tužba se može povući i četvrtotuženu nakon što je dostavljena tužba, ali protivljenje poslije dostave tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako opunomoćenika tih tuženih da se povuče tužba, navodi Okružni tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana sud, ne može se smatrati povredom parničnog postupka koja obavještenja o povlačenju tužbe ne izjasni o tomu, smatrat će se utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je ova da je pristao na povlačenje. povreda sanirana daljim ponašanjem tuženih. Prema stanju spisa, Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i proizlazi da se opunomoćenik ovih tuženih suglasio s može se ponovno podnijeti." povlačenjem, jer je opredijelio troškove zastupanja ovih stranaka, potpisao je zapisnik sa ročišta na kojem je VI. Dopustivost prvostupanjski sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba u 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosu na ove tužene povučena, potom, suglasnost na Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima povlačenje tužbe je dalje manifestirana time što na takvo rješenje koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom nije podnesen priziv. Slijedeći navedeno, drugostupanjski sud je spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. apelantov priziv odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, u kojem je utvrđeno da se tužba povlači, primjenjujući odredbe Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv članka 235. točka 2. ZPP. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 9. Ostalim pobijanim rješenjima Osnovnog suda broj učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese P-116/05, koja su donesena 17. rujna 2007. godine, odbijeni su u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio apelantovi prijedlozi da se kao svjedoci saslušaju sutkinja odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je Jovanka Vasić i opunomoćenik tuženih Mile Marčić. U koristio. navedenim rješenjima u pravnoj pouci je navedeno da protiv toga 17. Prigodom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije kojim rješenja nije dopušten poseban priziv. se pobijaju rješenja kojima je odlučeno o pitanjima saslušanja svjedoka, koje je predložio apelant na pripremnom ročištu u IV. Apelacija predmetnom postupku pred Osnovnim sudom, Ustavni sud je a) Navodi iz apelacije pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 10. Apelant smatra da mu je donošenjem pobijanih rješenja članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u "1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Hercegovini." pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog Š...Ć" suda glasi: 25. U konkretnom slučaju predmet spora je apelantov "1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su tužbeni zahtjev protiv tuženih radi naknade materijalne štete ili protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni stjecanja bez osnove. Dakle, radi se o predmetu građanskopravne svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se naravi, pa je članak 6. Europske konvencije primjenjiv. Prema podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije tomu, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske je koristio. konvencije. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih 26. Ustavni sud, općenito, nije nadležan vršiti provjeru slučajeva: utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi (14) apelacija je preuranjena;" protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke nižih 18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno postupak u određenom predmetu završen. pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno 19. U konkretnom slučaju nije dopušten poseban priziv proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili protiv pobijanih rješenja Osnovnog suda broj P-116/05 od 17. kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su rujna 2007. godine kojima je odbijen apelantov prijedlog da se pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na kao svjedoci u predmetnoj pravnoj stvari saslušaju sutkinja efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Jovanka Vasić i opunomoćenik tuženih Mile Marčić. Ustavni sud Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u podsjeća da je odredbom članka 233. ZPP određeno da je protiv "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). rješenja prvostupanjskog suda dopušten priziv samo ako u ovom Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline zakonu nije određeno da priziv nije dopušten. Ako ovaj zakon (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i izričito određuje da poseban priziv nije dopušten, rješenje Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, prvostupanjskog suda može se pobijati samo u prizivu protiv serija A broj 146, stavak 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 konačne odluke. Dakle, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku slučaju radi o procesnim odlukama kojima se rješavaju pitanja Bosne i Hercegovine" broj 38/03). rukovođenja postupkom. Kako proizlazi iz navedenih odredaba 27. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je pobijanim članka 233. ZPP, protiv predmetnih pobijanih rješenja apelant ne rješenjem Okružnog suda uskraćeno pravo na pravično suđenje može uložiti poseban priziv, ali predmetna rješenja može pobijati zbog proizvoljne primjene propisa o parničnom postupku prizivom protiv odluke o glavnoj stvari, odnosno prizivom na Okružnog i Osnovnog suda. presudu Osnovnog suda. Obzirom da odluka Osnovnog suda o 28. Ustavni sud zapaža da je na pripremnom ročištu, koje je glavnoj stvari još uvijek nije donesena, apelacija je preuranjena. održano 17. rujna 2007. godine pred Osnovnim sudom, apelant 20. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 14. izjavio da povlači tužbu u odnosu na drugotuženu i Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao četvrtotuženu. Predmetna tužba je prethodno bila dostavljena nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio da tuženima na odgovor. Poslije dane izjave, Osnovni sud je u ovaj dio apelacije odbaci kao preuranjen. zapisniku konstatirao sljedeće: "Nakon toga opunomoćenik 21. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je tuženih je izjavio: "Drugotužena i četvrtotužena su se upustile u Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. parnicu i u njihovo ime ne pristajem na povlačenje tužbe, prosinca 2007. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih smatram da nemam potrebe da obrazlažem razloge za pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijano neslaganje."" Sud je postavio poseban upit opunomoćeniku traže rješenje apelant je primio 25. siječnja 2008. godine, a apelacija je li drugotužena i četvrtotužena naknadu troškova parničnog podnesena 5. veljače 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je postupka nakon čega je opunomoćenik precizirao troškove propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. postupka u odnosu na njih. Nakon toga, Osnovni sud je donio Konačno, u dijelu kojim se pobija Rješenje Okružnog suda broj rješenje kojim je utvrdio da se tužba u odnosu na drugotuženu i 011-0-Gž-07-001942 od 24. prosinca 2007. godine apelacija četvrtotuženu smatra povučenom. Apelant se žalio na navedeno ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, prvostupanjsko rješenje, ukazujući, između ostalog, da Osnovni jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki sud nije mogao utvrditi da se tužba smatra povučenom, jer drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. opunomoćenik tuženih nije na to pristao, pa, prema tomu, nije bio 22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i ispunjen zakonski uvjet propisan člankom 59. stavak 1. ZPP. Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Okružni sud, koji je odbio apelantov priziv u ovom dijelu, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu u kojem se smatrao je da je navedena povreda zakona sanirana daljim pobija Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. ponašanjem opunomoćenika tuženih, jer je na upit Suda prosinca 2007. godine ispunjava uvjete glede dopustivosti. opredijelio troškove postupka, potpisao zapisnik i nije ulagao VII. Meritum priziv protiv prvostupanjskog rješenja kojim je konstatirano da 23. Apelant se žali da mu je pobijanim rješenjima Okružnog i se povlači tužba u odnosu na drugo i četvrtotuženu. Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustavni sud konstatira da je člankom 59. stavak 1. ZPP II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. propisano da se tužba može povući i poslije dostave tužbe Europske konvencije. tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Zakonodavac je citiranom zakonskom odredbom Pravo na pravično suđenje tužiteljevo pravo na jednostrano povlačenje tužbe ograničio 24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zbog dva razloga: da se zaštiti pravna sigurnost i da se zaštiti "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska tuženi od tužiteljevog šikaniranja. Dakle, tužba se ne može prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: povući bez suglasnosti tužene strane nakon što joj je dostavljena (...) tužba, niti nakon zaključenja glavne rasprave, jer se tužitelju ne (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim može dopustiti da povlačenjem tužbe učini nevažećim provedeni stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom." postupak koji je došao do stadija da se može održati suđenje, Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom ostavljajući mu mogućnost da još neograničeni broj puta na isti dijelu glasi: način angažira sud u istoj stvari. U odnosu na tuženog, ako se tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, mora mu se Seada Palavrić, sudija priznati pravni interes da se raspravljanje okonča donošenjem Krstan Simić, sudija meritorne odluke kojom će se spor definitivno riješiti. Stoga se na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je tužitelju ne može dopustiti da bez pristanka tuženog sebi omogući da tuženog još neograničeni broj puta tuži u istoj stvari. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Zbog toga se tužba nakon ovog stadija može povući samo ako na Djelimično se usvaja apelacija Zorana Višekrune. to tuženi pristane. Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i 30. Ustavni sud podsjeća da je pristanak tuženog na Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu povlačenje tužbe nakon što je tužba dostavljena tuženom qudskih prava i osnovnih sloboda. eksplicitno propisan odredbom članka 59. ZPP. Pristanak Ukida se Rješenje Okružnog suda u Bawoj Luci broj tuženog je zakonska pretpostavka da bi se tužba mogla smatrati 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. godine. povučenom. U konkretnom slučaju opunomoćenik drugotužene i četvrtotužene je izravno i nedvojbeno izjavio da u njihovo ime ne Predmet se vraća Okružnom sudu u Bawoj Luci da po hitnom pristaje na povlačenje tužbe. Ustavni sud smatra da nakon ove postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava izjave sud nije imao zakonsku osnovu da rješenjem utvrdi da se Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za tužba smatra povučenom. Također, Ustavni sud ne smatra da se zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. prema daljnjem ponašanju opunomoćenika tuženih, dakle na Nalaže se Okružnom sudu u Bawoj Luci da, u skladu sa posredan način, može smatrati da proizlazi da je zastupnik članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u tuženih dao pristanak da se tužba povuče, kao što to zaključuje roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Okružni sud, te da je time povreda zakona otklonjena. Naime, Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s Ustavni sud smatra kako se djelovanje potpune i eksplicitne ciljem izvršewa ove odluke. izjave o protivljenju da se povuče tužba ne može staviti izvan Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Zorana Višekrune snage radnjama koje, u biti, na posredan način, utemeljen na podnesena protiv Rješewa Osnovnog suda u Mrkowić Gradu pretpostavkama, negiraju danu izjavu. broj P-116/05 od 17. septembra 2007. godine zato što je 31. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su Okružni preuranjena. i Osnovni sud na arbitraran način primijenili zakonsku odredbu Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i članKa 59. ZPP i da je ovakva arbitrarnost nesumnjivo utjecala Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i na apelantovo pravo na pravično suđenje. Stoga, Ustavni sud Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". pravo na pravično suđenje iz članKa II/3.(e) Ustava Bosne i OBRAZLOŽEWE Hercegovine i članKa 6. stavAK 1. Europske konvencije. I. Uvod Ostali navodi 1. Zoran Višekruna (u daqnjem tekstu: apelant) iz Banje 32. Obzirom na zaključak u svezi sa kršenjem prava iz članka Luke podnio je 5. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno protiv Rješewa Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: ispitati i ostale navode apelacije. Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. VIII. Zaključak godine i Rješewa Osnovnog suda u Mrkowić Gradu (u daqnjem 33. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo tekstu: Osnovni sud) broj P-116/05 od 17. septembra 2007. pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i godine, kao i drugih rješewa Osnovnog suda broj P-116/05 od 17. Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer su septembra 2007. godine. Apelant je, takođe, zatražio da redoviti sudovi proizvoljno primijenili zakon utvrđujući da se Ustavni sud donese privremenu mjeru kom će se parnički tužba smatra povučenom iako za to tuženi nisu dali pristanak, što postupak u predmetu broj P-116/05 koji se vodi pred Osnovnim je zakonski preduvjet propisan člankom 59. Zakona o parničnom sudom prekinuti do donošewa odluke Ustavnog suda o postupku. apelaciji. 34. Obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, II. Postupak pred Ustavnim sudom nije neophodno posebice razmatrati apelantov prijedlog za 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od donošenje privremene mjere. Okružnog i Osnovnog suda, te učesnica u postupku Mare 35. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Višekruna i Gospave Višekruna (u daqnjem tekstu: Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu drugotužena i četvrtotužena) zatraženo je 14. februara 2008. ove odluke. godine da dostave odgovore na apelaciju. 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 3. Okružni sud je odgovor dostavio 25. februara 2008. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. godine, Osnovni sud 5. marta 2008. godine, a tužene 22. Predsjednica februara 2008. godine. Ustavnoga suda 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. marta 2008. godine. Hatidža Hadžiosmanović, v. r. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sumiraju na sljedeći način: predmetu broj AP 431/08, rješavajući apelaciju Zorana 6. Apelant je 8. juna 2005. godine podnio tužbu Osnovnom Višekrune, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i sudu protiv Pere Višekrune i njegove supruge, kao Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 14, člana 59 stav 2 alineja 2, drugotužene, te protiv Dušana Višekrune i njegove supruge, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i kao četvrtotužene, radi naknade materijalne štete ili Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj sticawa bez osnova. Na pripremnom ročištu, održanom 17. 60/05), u sastavu: septembra 2007. godine, apelant je povukao tužbu u odnosu na Hatixa Haxiosmanović, predsjednica drugotuženu i četvrtotuženu. Punomoćnik drugotužene i Miodrag Simović, potpredsjednik četvrtotužene je izjavio da su se tužene upustile u parnicu i Valerija Galić, potpredsjednica "da u wihovo ime ne pristaje na povlačenje tužbe". Na poseban 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. upit suda da li tužene traže troškove parničkog postupka pravično suđenje zbog proizvoqnosti u suđenju iz razloga punomoćnik je precizovao troškove postupka u iznosu od navedenih u Rješenju. 3.937,50 KM. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 12. Osnovni sud u odgovoru je naveo da je apelant izjavio da P-116/05 od 17. septembra 2007. godine kojim se utvrđuje da je povlači tužbu u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu, te je tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na drugotuženu i sud, u skladu sa apelantovim zahtjevom, donio rješenje o četvrtotuženu povučena, a apelant je obavezan da im na ime povlačenju tužbe u odnosu na ove tužene i uručio strankama troškova postupka plati iznos od 3.375,00 KM. U rješenju je pismeni otpravak osporenog rješewa, kako bi im omogućio da navedena pouka o pravnom lijeku. eventualno izjave pravni lijek. Shodno zakqučku Osnovnog 7. Apelant se žalio na navedeno prvostepeno rješenje, a suda, to rješenje je doneseno u granicama zahtjeva koji je Okružni sud je povodom žalbe donio Rješenje broj podnijela stranka, odnosno apelant, a strankama je bilo 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. godine, kojim je omogućeno da izjave pravni lijek. apelantovu žalbu djelimično uvažio tako što je prvostepeno 13. Punomoćnik drugotužene i četvrtotužene u odgovoru rješenje u dijelu o isplati troškova postupka ukinuo i na apelaciju navodi da je apelant povukao tužbu na jasan i predmet vratio na ponovni postupak, a žalba je odbijena i nedvosmislen način pred prvostepenim sudom, a da je prvostepeno rješenje potvrđeno u dijelu u kom je konstatovano apelantova žalba bila usmjerena na odluku o troškovima da je tužba u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu povučena. postupka. 8. U obrazloženju drugostepenog rješewa se navodi da je u konkretnom slučaju apelant povukao tužbu u odnosu na V. Relevantni propisi drugotuženu i četvrtotuženu koje, shodno uređenom tužbenom 14. U Zakonu o parničkom postupku ("Službeni glasnik zahtjevu, nisu ni u kakvom materijalnopravnom odnosu sa RS" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantna odredba glasi: apelantom, odnosno nisu mu prouzrokovale bilo kakvu štetu. "Član 59 Apelant je povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i Tužilac može da povuče tužbu bez pristanka tuženog četvrtotuženu nakon što je dostavljena tužba, ali prije nego što tužba bude dostavljena tuženom. Tužba može protivljenje punomoćnika tih tuženih da se povuče tužba, da se povuče i poslije dostavljanja tuženom, sve do zakqučewa navodi Okružni sud, ne može da se smatra povredom parničkog glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u postupka koja utiče na pravilnost i zakonitost osporenog roku od osam dana od dana obavještewa o povlačenju tužbe ne rješewa, jer je ova povreda sanirana daqim ponašanjem izjasni o tome, smatraće se da je pristao na povlačenje. tuženih. Shodno stanju spisa, proizilazi da se punomoćnik Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i ovih tuženih saglasio s povlačenjem, jer je opredijelio može ponovo da se podnese." troškove zastupawa ovih stranaka, potpisao je zapisnik sa ročišta na kom je prvostepeni sud donio rješenje kojim se VI. Dopustivost smatra da je tužba u odnosu na ove tužene povučena, zatim, 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, saglasnost na povlačenje tužbe je dalje manifestovana time Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima što na takvo rješenje nije podnesena žalba. Slijedeći koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora navedeno, drugostepeni sud je apelantovu žalbu odbio i zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. potvrdio prvostepeno rješenje u dijelu u kom je utvrđeno da se 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, tužba povlači, primjenjujući odredbe člana 235 tačka 2 ZPP. Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv 9. Ostalim osporenim rješewima Osnovnog suda broj presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi P-116/05, koja su donesena 17. septembra 2007. godine, odbijeni djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se su apelantovi predlozi da se kao svjedoci saslušaju sudija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Jovanka Vasić i punomoćnik tuženih Mile Marčić. U primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog navedenim rješewima u pravnoj pouci je navedeno da protiv tog je koristio. rješewa nije dozvoljena posebna žalba. 17. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije kojim se osporavaju rješewa kojima je odlučeno o pitawima saslušawa IV. Apelacija svjedoka, koje je predložio apelant na pripremnom ročištu u a) Navodi iz apelacije predmetnom postupku pred Osnovnim sudom, Ustavni sud je 10. Apelant smatra da mu je donošenjem osporenih rješewa pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda. Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: "Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz pitawima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu člana 13 Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i vidi u činjenici što je Osnovni sud svoju odluku kom je utvrdio Hercegovini." da je apelant povukao tužbu u odnosu na drugotuženu i Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda četvrtotuženu donio proizvoqno primjenjujući odredbe člana glasi: 59 ZPP, kao i zbog toga što nije prihvatio da se izvedu dokazi "1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su koje je apelant predložio. Apelant je posebno istakao da je na protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, pripremnom ročištu predložio da se tužba povuče u odnosu na iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema drugotuženu i četvrtotuženu, čemu se punomoćnik tuženih zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je izričito usprotivio. Sud je, nakon toga, donio rješenje kojim podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem se dozvoljava da se tužba povuče u odnosu na navedene tužene djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. iako je takvo rješenje suprotno članu 59 ZPP, koji je jasan i 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od nedvosmislen. Apelant smatra da je sud, pošto se punomoćnik sljedećih slučajeva: tuženih usprotivio predlogu da se tužba povuče, morao da (14) apelacija je preuranjena;" odbije takav predlog i da nastavi postupak kao da se ništa nije desilo. Međutim, sud je postupio suprotno tome. Apelant 18. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se ističe da konkludentne radnje punomoćnika tuženih ne mogu da podnese samo protiv presude, odnosno odluke kom je postupak u saniraju očiglednu nezakonitost i proizvoqnu primjenu prava određenom predmetu završen. redovnih sudova. 19. U konkretnom slučaju nije dozvoljena posebna žalba protiv osporenih rješewa Osnovnog suda broj P-116/05 od 17. b) Odgovor na apelaciju septembra 2007. godine kojima je odbijen apelantov predlog da 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da u se kao svjedoci u predmetnoj pravnoj stvari saslušaju sudija osporenom rješenju tog suda nisu počinjene povrede prava na Jovanka Vasić i punomoćnik tuženih Mile Marčić. Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 233 ZPP određeno da je protiv prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup rješewa prvostepenog suda dozvoljena žalba samo ako u ovom sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima zakonu nije određeno da žalba nije dozvoljena. Ako ovaj zakon (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, izričito određuje da posebna žalba nije dozvoljena, rješenje objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj prvostepenog suda može da se osporava samo u žalbi protiv 31/03). Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao konačne odluke. Dakle, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom cjeline (vidi, Evropski sud za qudska prava, Barbera, slučaju radi o procesnim odlukama kojima se rješavaju pitawa Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra rukovođewa postupkom. Kako proizilazi iz navedenih odredbi 1988. godine, serija A broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka člana 233 ZPP, protiv predmetnih osporenih rješewa apelant broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom ne može da izjavi posebnu žalbu, ali predmetna rješewa može glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). da osporava žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, odnosno žalbom na presudu Osnovnog suda. S obzirom na to da odluka 27. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je Osnovnog suda o glavnoj stvari još uvijek nije donesena, osporenim rješenjem Okružnog suda uskraćeno pravo na apelacija je preuranjena. pravično suđenje zbog proizvoqne primjene propisa o parničkom postupku Okružnog i Osnovnog suda. 20. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao 28. Ustavni sud zapaža da je na pripremnom ročištu, koje je nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio da održano 17. septembra 2007. godine pred Osnovnim sudom, ovaj dio apelacije odbaci kao preuranjen. apelant izjavio da povlači tužbu u odnosu na drugotuženu i 21. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom četvrtotuženu. Predmetna tužba je prethodno bila je Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001942 od 24. dostavljena tuženima na odgovor. Poslije date izjave, Osnovni decembra 2007. godine protiv kog nema drugih djelotvornih sud je u zapisniku konstatovao sljedeće: "Nakon toga pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno punomoćnik tuženih je izjavio: "Drugotužena i rješenje apelant je primio 25. januara 2008. godine, a apelacija četvrtotužena su se upustile u parnicu i u wihovo ime ne je podnesena 5. februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako pristajem na povlačenje tužbe, smatram da nemam potrebe da je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, obrazlažem razloge za neslaganje."" Sud je postavio posebno u dijelu kojim se osporava Rješenje Okružnog suda broj pitanje punomoćniku da li drugotužena i četvrtotužena 011-0-Gž-07-001942 od 24. decembra 2007. godine apelacija traže naknadu troškova parničkog postupka nakon čega je ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, punomoćnik precizovao troškove postupka u odnosu na wih. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje kojim je utvrdio da se jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki tužba u odnosu na drugotuženu i četvrtotuženu smatra drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. povučenom. Apelant se žalio na navedeno prvostepeno 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i rješenje, ukazujući, između ostalog, da Osnovni sud nije mogao Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, da utvrdi da se tužba smatra povučenom, jer punomoćnik Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu u kom se tuženih nije na to pristao, pa, prema tome, nije bio ispunjen osporava Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001942 od zakonski uslov propisan članom 59 stav 1 ZPP. Okružni sud, 24. decembra 2007. godine ispuwava uslove u pogledu koji je odbio apelantovu žalbu u ovom dijelu, smatrao je da je dopustivosti. navedena povreda zakona sanirana daqim ponašanjem punomoćnika tuženih, jer je na upit Suda opredijelio VII. Meritum troškove postupka, potpisao zapisnik i nije ulagao žalbu 23. Apelant se žali da mu je osporenim rješewima protiv prvostepenog rješewa kojim je konstatovano da se Okružnog i Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično povlači tužba u odnosu na drugo i četvrtotuženu. suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 29. Ustavni sud konstatuje da je članom 59 stav 1 ZPP stav 1 Evropske konvencije. propisano da se tužba može da povuče i poslije dostavljanja Pravo na pravično suđenje tužbe tuženom, sve do zakqučewa glavne rasprave, ako tuženi 24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: na to pristane. Zakonodavac je citiranom zakonskom odredbom tužiočevo pravo na jednostrano povlačenje tužbe ograničio "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju zbog dva razloga: da se zaštiti pravna sigurnost i da se zaštiti qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: tuženi od tužiočevog šikanirawa. Dakle, tužba ne može da se (...) povuče bez saglasnosti tužene strane nakon što joj je e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim dostavljena tužba, niti nakon zakqučewa glavne rasprave, jer stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." tužiocu ne može da se dozvoli da povlačenjem tužbe učini Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu nevažećim sprovedeni postupak koji je došao do stadijuma da glasi: može da se održi suđenje, ostavljajući mu mogućnost da još "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili neograničeni broj puta na isti način angažuje sud u istoj osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako stvari. U odnosu na tuženog, ako se tuženi već upustio u ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku raspravljanje o glavnoj stvari, mora mu se priznati pravni pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim interes da se raspravljanje okonča donošenjem meritorne sudom. Š...Ć" odluke kom će se spor definitivno riješiti. Stoga, tužiocu 25. U konkretnom slučaju predmet spora je apelantov ne može da se dozvoli da bez pristanka tuženog sebi omogući da tužbeni zahtjev protiv tuženih radi naknade materijalne tuženog još neograničeni broj puta tuži u istoj stvari. Zbog štete ili sticawa bez osnova. Dakle, radi se o predmetu toga se tužba nakon ovog stadijuma može da povuče samo ako na građanskopravne prirode, pa je član 6 Evropske konvencije to tuženi pristane. primjenqiv. Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li 30. Ustavni sud podsjeća da je pristanak tuženog na je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6 povlačenje tužbe nakon što je tužba dostavljena tuženom stav 1 Evropske konvencije. eksplicitno propisan odredbom člana 59 ZPP. Pristanak 26. Ustavni sud, uopšteno, nije nadležan da vrši provjeru tuženog je zakonska pretpostavka da bi tužba mogla da se utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi smatra povučenom. U konkretnom slučaju punomoćnik protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke drugotužene i četvrtotužene je direktno i nedvosmisleno nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka izjavio da u wihovo ime ne pristaje na povlačenje tužbe. redovnog suda ne ukqučuje ili pogrešno primjenjuje ustavno Ustavni sud smatra da nakon ove izjave sud nije imao zakonsku pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila osnovu da rješenjem utvrdi da se tužba smatra povučenom. očigledno proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi Takođe, Ustavni sud ne smatra da se prema daqnjem ponašanju neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih punomoćnika tuženih, dakle na indirektan način, može da smatra da proizilazi da je zastupnik tuženih dao pristanak da Luka, izvršenje Odluke CRPC-a broj 634-173-1/1 od 9. se tužba povuče, kao što to zakqučuje Okružni sud, te da je septembra 1999. godine, te da u roku od 90 dana od dana time povreda zakona otklonjena. Naime, Ustavni sud smatra da dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i se dejstvovanje potpune i eksplicitne izjave o protivljenju da Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluke, u se povuče tužba ne može da stavi van snage radwama koje, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i suštini, na indirektan način, zasnovan na pretpostavkama, Hercegovine. negiraju datu izjavu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i 31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Okružni i Osnovni sud na arbitraran način primijenili Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i zakonsku odredbu člana 59 ZPP i da je ovakva arbitrarnost "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". nesumwivo uticala na apelantovo pravo na pravično suđenje. Stoga, Ustavni sud zakqučuje da je u konkretnom slučaju OBRAZLOŽENJE povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana I. Uvod II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske 1. Dževad Turkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz konvencije. Karlshamna-Švedska, kojeg zastupa Zlatan Ljubljanac, advokat Ostali navodi iz Gradiške, podnio je 25. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom 32. S obzirom na zakqučak u vezi sa kršenjem prava iz člana sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati i Okružni sud) broj U-188/05 od 10. marta 2006. godine, Rješenja ostale navode apelacije. Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) broj VIII. Zakqučak 05-050-01-31/05 od 4. januara 2005. godine i Zaključka 33. Ustavni sud zakqučuje da je povrijeđeno apelantovo Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Banja Luka (u pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj I-08-3426/01 od Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer su 26. novembra 2003. godine. redovni sudovi proizvoqno primijenili zakon utvrđujući da se II. Postupak pred Ustavnim sudom tužba smatra povučenom iako za to tuženi nisu dali pristanak, što je zakonski preduslov propisan članom 59 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Zakona o parničkom postupku. Okružnog suda te drugostepenog i prvostepenog organa uprave 34. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije zatraženo je 1. juna 2006. godine da dostave odgovor na neophodno posebno razmatrati apelantov predlog za donošenje apelaciju. privremene mjere. 3. Od Okružnog suda 19. juna 2006. godine i od 35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila drugostepenog organa uprave 22. juna 2006. godine Ustavnom Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove sudu su dostavljeni odgovori na apelaciju, dok drugostepeni or- odluke. gan uprave nije dostavio svoj odgovor. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 36. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovor Okružnog suda i drugostepenog organa uprave Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. dostavljen je apelantu 31. marta 2007. godine. Predsjednica Ustavnog suda III. Činjenično stanje Bosne i Hercegovine 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Hatixa Haxiosmanović, s. r. dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Odlukom Commission for Real Property of Displaced Per- Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sons and Refugees (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 634-173-1/1 predmetu broj AP 1524/06, rješavajući apelaciju Dževada od 9. septembra 1999. godine apelantu je potvrđeno stanarsko Turkanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i pravo na stanu u Banjoj Luci, Ulica sestara i braće Kapor br. 17. Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana Prema apelantovom navodu, kao i prema dostavljenoj poštanskoj 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni omotnici u kojoj je apelant dobio odluku, CRPC je ovu odluku glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: apelantu uputio 13. oktobra 2000. godine, a uručena mu je 17. Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica jula 2001. godine. Miodrag Simović, potpredsjednik 7. Nakon primanja odluke, tačnije 31. augusta 2001. godine, Valerija Galić, potpredsjednica apelant je prvostepenom organu uprave podnio zahtjev za njeno Mato Tadić, sudija izvršenje, koji je ovaj organ Zaključkom broj I-08-3426/01 od Seada Palavrić, sutkinja 26. novembra 2003. godine odbacio kao neblagovremen. Ovaj na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine donio je organ se pozvao na član 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ("Službeni glasnik RS" br. 31/99, 39/00 i 65/01), koji određuje da Usvaja se apelacija Dževada Turkanovića. se zahtjev za izvršenje odluke kojom se potvrđuje stanarsko Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i pravo može podnijeti u roku od 18 mjeseci od dana donošenja Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odluke, a prema kojemu je apelant zakasnio sa podnošenjem za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. zahtjeva pet mjeseci, računajući od 9. septembra 1999. godine, Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj kada je CRPC donio odluku o priznavanju stanarskog prava U-188/05 od 10. marta 2006. godine, Rješenje Ministarstva za apelantu. izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 8. Na navedeni zaključak apelant je uložio žalbu koja je 05-050-01-31/05 od 4. januara 2007. godine i Zaključak Rješenjem drugostepenog organa uprave broj 05-050-01-31/05 Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, od 4. januara 2005. godine odbijena kao neosnovana. Ovaj organ Odsjek Banja Luka, broj I-08-3426 od 26. novembra 2003. je potvrdio stav prvostepenog organa uprave, također se godine. pozivajući na odredbu člana 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka Nalaže se prvostepenom upravnom organu, Ministarstvu za Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjeku Banja daljnjem tekstu: Zakon). 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 9. Odlučujući apelantovoj tužbi, kojom je ovaj pokrenuo člana 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske upravni spor radi osporavanja zakonitosti donesenih akata, zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, Ustavni sud smatra da je Okružni sud donio je Presudu broj U-188/05 od 10. marta 2006. apelacija dopustiva ratione materiae. godine kojom tužbu odbija, uz obrazloženje jednako onom koje 18. Nadalje, protiv Presude Okružnog suda broj U-188/05 od su dali organi uprave u prethodna dva postupka. 10. marta 2006. godine nema drugih djelotvornih pravnih IV. Apelacija lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 27. marta 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. maja a) Navodi iz apelacije 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. 10. Apelant smatra da su organi uprave kao i Okružni sud u stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i svojim odlukama trebali rok za podnošenje zahtjeva za izvršenje uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije odluke CRPC-a računati od dana kada je on primio predmetnu očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi odluku, jer je to dan kada je saznao za nju, što znači da nikako nije formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. mogao ranije reagirati, te da su ovakvim odlučenjima, ne vodeći 19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i računa o tome da on nije kriv za nedostavljanje odluke u roku Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, određenom Zakonom, povrijedili njegovo pravo na pravično Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. pogledu dopustivosti. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih VII. Meritum sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske 20. Apelant pobija navedenu presudu, rješenje i zaključak, konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i tvrdeći da su njima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.k) Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i b) Odgovor na apelaciju člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.f) Ustava 11. Okružni sud u svom odgovoru potvrđuje stav iz svoje Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. odluke, po kojem je u ovom slučaju bilo jedino moguće ovakvo A. Pravo na imovinu odlučenje, s obzirom na jasno određene zakonske odredbe. 21. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 12. Drugostepeni organ uprave u svom odgovoru također "3. Katalog prava ističe da je u ovom slučaju bilo moguće jedino odbaciti apelantov zahtjev, s obzirom na propisani rok za pravo na podnošenje "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska zahtjeva za izvršenje od 18 mjeseci od dana donošenja odluke prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: CRPC-a. (...) k) Pravo na imovinu." V. Relevantni propisi 22. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 13. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, 31/99): osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i "Član 5. stav 2. općim načelima međunarodnog prava. Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na stanarsko pravo mora se podnijeti u roku od godinu dana od pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim dana donošenja odluke Komisije, odnosno za odluke koje su da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili donesene prije stupanja na snagu ovog zakona u roku od godinu da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." dana od dana stupanja na snagu ovog zakona." 23. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da se predmetni slučaj 14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju tiče nemogućnosti izvršenja odluke CRPC-a, kojom je potvrđeno odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i apelantovo stanarsko pravo i njegovo pravo na povrat stana. S izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 65/01): obzirom na to, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu prema kojoj "Član 5. stav 2. stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji su Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje ekonomska vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 8/99 od stanarsko prava mora se podnijeti u roku od osamnaest mjeseci 5. novembra 1999. godine, objavljenu u "Službenom glasniku od dana donošenja odluke Komisije." BiH" broj 24/99), prema tome predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizlazi da VI. Dopustivost je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenljiv u 15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ovom slučaju. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja 24. Ustavni sud, nadalje, podsjeća da član 1. Protokola broj 1 su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava je opće prirode i 16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da lišavanje presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi imovine može da se desi pod određenim uvjetima. Treće pravilo, djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se sadržano u stavu 2. istog člana, dozvoljava da države potpisnice podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg u skladu sa javnim interesom. Sva tri pravila su međusobno je koristio. povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće 17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom pravilo se odnose na određene slučajeve miješanja države u je Presuda Okružnog suda broj U-188/05 od 10. marta 2006. pravo na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska godine. Ova Presuda donesena je u izvršnom postupku Odluke prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presudu od 9. decembra CRPC-a. Ustavni sud je u više navrata obrazlagao da se na izvršni 1994. godine, serija A, broj 301-A, stav 51). postupak, u principu, ne primjenjuju prava i slobode iz Ustava 25. Primjenjujući ova pravila na konkretan slučaj, Ustavni Bosne i Hercegovine, osim ukoliko u tom postupku ne dođe do sud zaključuje da se Vrhovni sud svojom konačnom odlukom "novog" utvrđivanja ustavnih prava i sloboda (vidi Ustavni sud, "umiješao" u pravo na apelantovu imovinu, u smislu da ga je Odluku broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, tačka 40, "lišio" tog prava, jer je apelant, zbog proteka roka iz člana 5. stav "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 18/04). S obzirom 2. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve da je apelantovo pravo na povrat imovine utvrđeno odlukom raseljenih lica i izbjeglica, izgubio pravo na izvršenje Odluke CRPC-a, koje se osporava u izvršnom postupku zbog primjene CRPC-a. S obzirom na to, Ustavni sud je dužan ispitati je li ovo miješanje prema drugom pravilu iz člana 1. Protokola broj 1 uz 3. Princip proporcionalnosti Evropsku konvenciju predviđeno zakonom, služi li legitimnom 32. Ustavni sud je već naglasio da sporno zakonsko rješenje cilju, uspostavlja li pravičnu ravnotežu između prava nosioca mora odražavati razuman odnos proporcionalnosti između prava i javnog i općeg interesa. Drugim riječima, opravdano upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja pravo ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u cilj, a nosilac prava se ne smije podvrgavati proizvoljnom javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos tretmanu i od njega se ne smije tražiti da snosi prevelik teret u proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se ostvarivanju legitimnog cilja (tačka 25. ove Odluke). Prema želi ostvariti. Miješanje u pravo ne smije ići dalje od potrebnog da tome, u predmetnoj Odluci potrebno je dati odgovor na pitanje bi se postigao legitiman cilj, a nosilac prava se ne smije podvrgava li član 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka Komisije podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njega se ne smije tražiti za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica apelanta takvom da snosi prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi tretmanu da se od njega traži da snosi prevelik teret u Komisiju za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i ostvarivanju legitimnog cilja. Hercegovine, Odluku o prihvatljivosti i meritumu CH/00/3559, 33. Ustavni sud naglašava da zakonske odredbe, koje Smajo Dizdar protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 8. i 9. regulišu pitanje rokova, moraju i stvarno dati mogućnost marta 2005. godine, tačka 50). građaninu da ostvari svoje određeno pravo, čijim istekom gubi 1. Zakonitost miješanja mogućnost ostvarivanja tog prava. Taj rok mora biti realan. 26. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova 34. Ovaj uvjet je ispunjen u svakom slučaju kada je od dana miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da donošenja odluke CRPC-a do dana dostave ove odluke ostalo omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa toliko vremena da podnosilac prijave može pokrenuti postupak principom pravne države, što znači da sloboda odlučivanja koja izvršenja. Međutim, u konkretnom slučaju, odluka je donesena 9. je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograničena, tj. septembra 1999. godine, a CRPC ju je apelantu uputio 13. zakon mora obezbijediti građanima adekvatnu zaštitu protiv oktobra 2000. godine, dakle, po isteku roka od 13 mjeseci od proizvoljnog miješanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, dana donošenja, da bi ju apelant zaprimio, dakle uopće za njeno Sunday Times protiv Velike Britanije, presudu od 26. aprila 1979. donošenje saznao, 17. jula 2001. godine, dakle, po isteku roka od godine, serija A, broj 30, stav 49; vidi, također, Evropski sud za 18 mjeseci od dana donošenja. Prema tome, apelantovo pravo da ljudska prava, Malone, presudu od 2. augusta 1984. godine, zahtijeva izvršenje odluke o priznavanju stanarskog prava, s serija A, broj 82, st. 67. i 68). obzirom da je, kako tvrdi, odluku dobio nakon isteka zakonskog 27. Organi uprave su se, kada su odlučili da odbace zahtjev za roka u kojemu je mogao ostvariti svoje pravo, jeste iluzorno, jer izvršenje Odluke CRPC-a, pozvali na član 5. stav 2. Zakona o apelant nije mogao znati kada je odluka donesena ukoliko mu izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i nije dostavljena, odnosno ukoliko mu na bilo koji drugi, izbjeglica, a koji glasi: zakonskim odredbama zagarantovani, način nije omogućeno da "Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje sazna za donošenje odluke kojom je odlučeno o njegovom pravu. stanarsko prava mora se podnijeti u roku od osamnaest mjeseci 35. U konkretnom slučaju, apelant nije u roku određenom od dana donošenja odluke Komisije." Zakonom saznao za donošenje odluke. Iako nije jasno zbog čega 28. Ustavni sud napominje da je ovaj Zakon objavljen u je CRPC odluku koju je donio uputio apelantu tek 13 mjeseci "Službenom glasniku RS" i kao takav dostupan svima. Nadalje, nakon donošenja, niti zbog čega je ona apelantu poštom jezičko značenje ove odredbe je jasno i precizno: rok počinje teći dostavljana narednih devet mjeseci, činjenica je da je apelant, od dana donošenja odluke i traje 18 mjeseci. To znači da se ovim zahvaljujući zakonskoj formulaciji roka zastare u ovom slučaju, Zakonom nameće obaveza za strane s pravnim interesom da zbog tuđih radnji i propusta, za koje nije mogao znati niti na njih pokrenu postupak izvršenja odluke CRPC-a unutar 18 mjeseci. utjecati, izgubio mogućnost ostvarivanja svog imovinskog 29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je zahtjeva. Dakle, apelant je, jednako kao i drugi građani u miješanje bilo zakonito, a da zakon ispunjava formalne uvjete ovakvim i sličnim situacijama, prepušten na volju službenika koji se zahtijevaju principom zakonitosti. organa uprave i pošte, odnosno, njihova prava ovisna su o 2. Postojanje javnog interesa sistemu rada ovih tijela i dispozicije ovih tijela u pogledu 30. Evropski sud za ljudska prava je ustanovio da domaće poduzimanja radnji potrebnih za pravodobno dostavljanje vlasti uživaju široko polje procjene prilikom donošenja odluka odluka zainteresiranim osobama, ili, pak, ovise o višoj sili i koje su vezane za lišavanje imovinskih prava pojedinaca zbog slučaju, što je sve zajedno nespojivo sa principima vladavine neposrednog poznavanja društva i njegovih potreba. Odluka da prava, pravne sigurnosti i dispozicije odlučivanja o vlastitim se oduzme imovina često uključuje razmatranje političkih, pravima (da li pokrenuti ili ne izvršni postupak vraćanja stana u ekonomskih i socijalnih pitanja po kojima će se mišljenja u posjed), koji bi u ovom slučaju predstavljali apelantov javni okviru demokratskog društva bitno razlikovati. Stoga će se interes. presuda domaćih vlasti poštivati, osim ako je očigledno bez 36. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je formulacija opravdanog osnova (vidi Evropski sud za ljudska prava, James i odredbe člana 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka Komisije za drugi, presudu od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica veoma stav 46). neuobičajena za pravni sistem Bosne i Hercegovine iz jednog 31. Određivanje zakonskih rokova u okviru kojih građani prostog razloga. Naime, u trenutku donošenja odluke (ili mogu ostvarivati svoja prava i obaveze, u principu, jeste u proglašavanja odluke), odluka postaje relevantna za instituciju javnom interesu i to prvenstveno radi zaštite i provedbe načela koja ju je donijela. Međutim, za razliku od ovog institucionalnog vladavine prava i pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da okončanja konkretnog predmeta, djelovanje pojedinačnog akta se pravni odnosi odvijaju u određenim rokovima ili da se "prema vani", kojim se određuju izvjesna prava ili obaveze zadržavaju ukoliko određeno vrijeme nema pravnih ili faktičkih pojedinca, ne može da započne ukoliko nije dostavljena stranci promjena. S obzirom na to, rokovi djeluju kao određena vrsta koje se tiče (naprimjer, ne teče rok za žalbu). Ukoliko se radi o inherentnih ograničenja ostvarivanja ustavnih prava i obaveza, konačnoj odluci, formalna pravosnažnost tog akta ne može tj. sloboda (uporedi Ustavni sud, odluke broj AP 1/03 od 15. juna nastupiti ako se ne izvrši njegova dostava. Prema tome, ovakva 2004. godine, tačka 26; U 71/03, od 15. juna 2004. godine, tačka formulacija odredbe je protivna institutu djelovanja pravnog akta 29; U 49/02, od 28. novembra 2003. godine, tačka 38 i dalje). prema strankama, tj. institutu formalne pravosnažnosti akta, Osim toga, s obzirom da se radi o odlukama u vezi sa povratom ovisno radi li se o konačnom aktu ili ne. imovine, država ima interes da se te odluke izvršavaju što prije, 37. Iz svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u kako bi se ispunili ciljevi iz Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma konkretnom slučaju došlo do povrede prava na imovinu iz člana za mir u Bosni i Hercegovini, te uspostavilo stanje prije ratnih II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz sukoba u Bosni i Hercegovini. Evropsku konvenciju. B. Ostali navodi Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i 38. U svjetlu navedenog u odnosu na povredu prava na "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da OBRAZLOŽENJE nije neophodno potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) I. Uvod Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske 1. Dževad Turkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz konvencije, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Karlshamna-Švedska, kojega zastupa Zlatan Ljubljanac, Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. odvjetnik iz Gradiške, podnio je 25. svibnja 2006. godine VIII. Zaključak apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u 39. U konkretnom slučaju je došlo do miješanja u apelantovo daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-188/05 od 10. ožujka 2006. pravo na imovinu, u smislu njegovog lišavanja, a na temelju godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe člana 5. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Republike Srpske (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i uprave) broj 05-050-01-31/05 od 4. siječnja 2005. godine i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 65/01), prema kojem se Zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe Odsjek zahtjev za izvršenje odluke Komisije, kojom se potvrđuje Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo uprave) broj stanarsko pravo i dodjeljuje pravo na povrat stana, mora podnijeti I-08-3426/01 od 26. studenoga 2003. godine. u roku od 18 mjeseci od dana donošenja odluke Komisije. Ustavni sud smatra da se radi o zakonskoj odredbi koja ne II. Postupak pred Ustavnim sudom ispunjava uvjet proporcionalnosti javnog interesa i interesa osoba koje se nalaze u situaciji kao što je apelantova, pa postoji 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Okružnog suda te drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. uprave zatražena je 1. lipnja 2006. godine dostava odgovora na 40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila apelaciju. Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove 3. Od Okružnog suda 19. lipnja 2006. godine i od odluke. drugostupanjskog tijela uprave 22. lipnja 2006. godine 41. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnom sudu su dostavljeni odgovori na apelaciju, dok Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. drugostupanjsko tijelo uprave nije dostavilo svoj odgovor. Predsjednica 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda odgovor Okružnog suda i drugostupanjskog tijela uprave je Bosne i Hercegovine dostavljen apelantu 31. ožujka 2007. godine. Hatidža Hadžiosmanović, s. r. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sljedeći način. predmetu broj AP 1524/06, rješavajući apelaciju Dževada 6. Odlukom Commission for Real Property of Displaced Per- Turkanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i sons and Refugees (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 634-173-1/1 Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i od 9. rujna 1999. godine apelantu je potvrđeno stanarsko pravo članka 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na stanu u Banjaluci, Ulica sestara i braće Kapor br. 17. Prema ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: apelantovom navodu, kao i prema dostavljenoj poštanskoj Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica omotnici u kojoj je apelant dobio odluku, CRPC je ovu odluku Miodrag Simović, dopredsjednik apelantu uputio 13. listopada 2000. godine, a uručena mu je 17. Valerija Galić, dopredsjednica srpnja 2001. godine. Mato Tadić, sudac 7. Nakon primanja odluke, točnije 31. kolovoza 2001. Seada Palavrić, sutkinja godine, apelant je prvostupanjskom tijelu uprave podnio zahtjev na sjednici održanoj 8. studenoga 2007. godine donio za njezinim izvršenjem, koji je ovo tijelo Zaključkom broj I-08-3426/01 od 26. studenoga 2003. godine odbacilo kao ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 nepravodoban. Ovo se tijelo pozvalo na članak 5. stavak 2. Usvaja se apelacija Dževada Turkanovića. Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve Utvrđuje se povreda članka II/3.(k) Ustava Bosne i raseljenih osoba i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" br. 31/99, Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju 39/00 i 65/01), koji određuje da se zahtjev za izvršenje odluke za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. kojom se potvrđuje stanarsko pravo može podnijeti u roku od 18 Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj mjeseci od dana donošenja odluke, a prema kojemu je apelant U-188/05 od 10. ožujka 2006. godine, Rješenje Ministarstva za zakasnio sa podnošenjem zahtjeva pet mjeseci, računajući od 9. izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske broj rujna 1999. godine, kada je CRPC donio odluku o priznavanju 05-050-01-31/05 od 4. siječnja 2007. godine i Zaključak stanarskoga prava apelantu. Ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske, 8. Na navedeni je zaključak apelant uložio priziv koji je Odsjek Banjaluka, broj I-08-3426 od 26. studenoga 2003. Rješenjem drugostupanjskoga tijela uprave broj godine. 05-050-01-31/05 od 4. siječnja 2005. godine odbijen kao Nalaže se prvostupanjskom upravnom tijelu, Ministarstvu za neutemeljen. Ovo je tijelo potvrdilo stav prvostupanjskoga tijela izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske, Odsjeku uprave, također se pozivajući na odredbu članka 5. stavak 2. Banjaluka, izvršenje Odluke CRPC-a broj 634-173-1/1 od 9. Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve rujna 1999. godine, te da u roku od 90 dana od dana dostave ove raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Zakon). Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim 9. Odlučujući o apelantovoj tužbi, kojom je ovaj pokrenuo mjerama s ciljem izvršenja Odluke, sukladno članku 74. stavak 5. upravni spor radi pobijanja zakonitosti donesenih akata, Okružni Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. je sud donio Presudu broj U-188/05 od 10. ožujka 2006. godine Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i kojom tužbu odbija, uz obrazloženje jednako onome koje su dala Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i tijela uprave u prethodna dva postupka. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. IV. Apelacija 18. Nadalje, protiv Presude Okružnog suda broj U-188/05 od 10. ožujka 2006. godine nema drugih učinkovitih pravnih a) Navodi iz apelacije lijekova mogućih prema zakonu. Pobijanu je presudu apelant je 10. Apelant smatra da su tijela uprave kao i Okružni sud u primio 27. ožujka 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. svojim odlukama trebali rok za podnošenje zahtjeva za izvršenje svibnja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano odluke CRPC-a računati od dana kada je on primio predmetnu člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnoga suda. Konačno, odluku, jer je to dan kada je saznao za nju, što znači da nikako nije apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila mogao ranije reagirati, te da su ovakvim odlučenjima, ne vodeći Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti računa o tomu da on nije kriv za nedostavljanje odluke u roku postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije određenom Zakonom, povrijedili njegovo pravo na pravično dopustiva. suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. 19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i glede dopustivosti. članka 8. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 VII. Meritum uz Europsku konvenciju. 20. Apelant pobija navedenu presudu, rješenje i zaključak, tvrdeći da su njima povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(k) b) Odgovor na apelaciju Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz 11. Okružni sud u svojemu odgovoru potvrđuje stav iz svoje Europsku konvenciju, članka II/3.(e) Ustava Bosne i odluke, po kojemu je u ovome slučaju bilo jedino moguće Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka ovakvo odlučenje, obzirom na razvidno određene zakonske II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske odredbe. konvencije. 12. Drugostupanjsko tijelo uprave u svojemu odgovoru također ističe da je u ovome slučaju bilo moguće jedino odbaciti A. Pravo na imovinu apelantov zahtjev, obzirom na propisani rok za pravo na 21. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: podnošenje zahtjeva za izvršenje od 18 mjeseci od dana "3. Katalog prava donošenja odluke CRPC-a. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje: V. Relevantni propisi (...) 13. Zakon o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske (k) Pravo na imovinu." zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" 22. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: broj 31/99): "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano "Članak 5. stavak 2. uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, Zahtjev za izvršenje odluke Povjerenstva kojom se potvrđuje osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i stanarsko pravo mora se podnijeti u roku od godinu dana od općim načelima međunarodnog prava. dana donošenja odluke Povjerenstva, odnosno za odluke koje su Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na donesene prije stupanja na snagu ovoga zakona u roku od godinu pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona." da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili 14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i 23. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da se predmetni slučaj izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 65/01): tiče nemogućnosti izvršenja odluke CRPC-a, kojom je potvrđeno "Članak 5. stavak 2. apelantovo stanarsko pravo i njegovo pravo na povrat stana. Zahtjev za izvršenje odluke Povjerenstva kojom se potvrđuje Obzirom na to, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu prema kojoj stanarsko prava mora se podnijeti u roku od osamnaest mjeseci stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji su od dana donošenja odluke Povjerenstva." ekonomska vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 8/99 od 5. studenoga 1999. godine, objavljenu u "Službenom glasniku VI. Dopustivost BiH" broj 24/99), prema tomu predstavlja imovinu u smislu 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su proizlazi da je članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora primjenljiv u ovom slučaju. zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 24. Ustavni sud, nadalje, podsjeća da članak 1. Protokola broj 16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 1 uz Europsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stavka je opće presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi naravi i izražava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese pravilo, sadržano u drugoj rečenici istoga stavka, određuje da se u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je pravilo, sadržano u stavku 2. istoga članka, dopušta da države koristio. potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje 17. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je imovine sukladno javnome interesu. Sva su tri pravila Presuda Okružnog suda broj U-188/05 od 10. ožujka 2006. međusobno povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo godine. Ova je Presuda donesena u izvršnome postupku Odluke i treće pravilo se odnose na određene slučajeve miješanja države CRPC-a. Ustavni je sud u više navrata obrazlagao da se na izvršni u pravo na mirno uživanje imovine (vidi Europski sud za ljudska postupak, u načelu, ne primjenjuju prava i slobode iz Ustava prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presudu od 9. prosinca Bosne i Hercegovine, osim ukoliko u tome postupku ne dođe do 1994. godine, serija A, broj 301-A, stavak 51). "novoga" utvrđivanja ustavnih prava i sloboda (vidi Ustavni sud, 25. Primjenjujući ova pravila na konkretan slučaj, Ustavni Odluku broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, točka 40, sud zaključuje da se Vrhovni sud svojom konačnom odlukom "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 18/04). Obzirom da "umiješao" u pravo na apelantovu imovinu, u smislu da ga je je apelantovo pravo na povrat imovine utvrđeno odlukom "lišio" toga prava, jer je apelant, zbog proteka roka iz članka 5. CRPC-a, koje se pobija u izvršnom postupku zbog primjene stavak 2. Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske članka 5. stavak 2. Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, izgubio pravo na izvršenje imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, Ustavni sud Odluke CRPC-a. Obzirom na to, Ustavni je sud dužan ispitati je li smatra da je apelacija dopustiva ratione materiae. ovo miješanje prema drugom pravilu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju predviđeno zakonom, služi li 3. Načelo proporcionalnosti legitimnom cilju, uspostavlja li pravičnu ravnotežu između prava 32. Ustavni je sud već naglasio da prijeporno zakonsko nositelja prava i javnog i općeg interesa. Drugim riječima, rješenje mora odražavati razuman odnos proporcionalnosti opravdano se miješanje ne može nametnuti samo zakonskom između uporabljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi Miješanje u pravo ne smije ići dalje od potrebnoga da bi se legitimnom cilju u javnome interesu, nego mora, također, održati postigao legitiman cilj, a nositelj prava se ne smije podvrgavati razuman odnos proporcionalnosti između uporabljenih sredstava proizvoljnom tretmanu i od njega se ne smije tražiti da snosi i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo ne smije ići dalje od prevelik teret u ostvarivanju legitimnoga cilja (točka 25. ove potrebnoga da bi se postigao legitiman cilj, a nositelj prava se ne Odluke). Prema tomu, u predmetnoj je Odluci potrebno dati smije podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njega se ne smije odgovor na pitanje podvrgava li članak 5. stavak 2. Zakona o tražiti da snosi prevelik teret u ostvarivanju legitimnoga cilja izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih (vidi Povjerenstvo za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i osoba i izbjeglica apelanta takvomu tretmanu da se od njega traži Hercegovine, Odluku o prihvatljivosti i meritumu CH/00/3559, da snosi prevelik teret u ostvarivanju legitimnoga cilja. Smajo Dizdar protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 8. i 9. ožujka 2005. godine, točka 50). 33. Ustavni sud naglašava da zakonske odredbe, koje reguliraju pitanje rokova, moraju i stvarno dati mogućnost 1. Zakonitost miješanja građaninu da ostvari svoje određeno pravo, čijim istekom gubi 26. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je temelj mogućnost ostvarivanja tog prava. Taj rok mora biti realan. miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da omogućuje građanima određivanje svojih postupaka, (c) 34. Ovaj je uvjet ispunjen u svakom slučaju kada je od dana sukladno načelu pravne države, što znači da sloboda odlučivanja donošenja odluke CRPC-a do dana dostave ove odluke ostalo koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograničena, toliko vremena da podnositelj prijave može pokrenuti postupak tj. zakon mora osigurati građanima adekvatnu zaštitu protiv izvršenja. Međutim, u konkretnom slučaju, odluka je donesena 9. proizvoljnog miješanja (vidi Europski sud za ljudska prava, rujna 1999. godine, a CRPC ju je apelantu uputio 13. listopada Sunday Times protiv Velike Britanije, presudu od 26. travnja 2000. godine, dakle, po isteku roka od 13 mjeseci od dana 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49; vidi, također, Europski donošenja, da bi ju apelant zaprimio, dakle uopće za njezino sud za ljudska prava, Malone, presudu od 2. kolovoza 1984. donošenje saznao, 17. srpnja 2001. godine, dakle, po isteku roka godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). od 18 mjeseci od dana donošenja. Prema tomu, apelantovo pravo da zahtijeva izvršenje odluke o priznavanju stanarskoga prava, 27. Tijela uprave su se, kada su odlučili odbaciti zahtjev za obzirom da je, kako tvrdi, odluku dobio nakon isteka zakonskoga izvršenje Odluke CRPC-a, pozvali na članak 5. stavak 2. Zakona roka u kojemu je mogao ostvariti svoje pravo, jeste iluzorno, jer o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih apelant nije mogao znati kada je odluka donesena ukoliko mu osoba i izbjeglica, a koji glasi: nije dostavljena, odnosno ukoliko mu na bilo koji drugi, "Zahtjev za izvršenje odluke Povjerenstva kojom se potvrđuje zakonskim odredbama zagarantirani, način nije omogućeno da stanarsko prava mora se podnijeti u roku od osamnaest mjeseci sazna za donošenje odluke kojom je odlučeno o njegovom pravu. od dana donošenja odluke Povjerenstva." 35. U konkretnom slučaju, apelant nije u roku određenom 28. Ustavni sud napominje da je ovaj Zakon objavljen u Zakonom saznao za donošenje odluke. Iako nije razvidno zbog "Službenom glasniku RS" i kao takav dostupan svima. Nadalje, čega je CRPC odluku koju je donio uputio apelantu tek 13 jezično značenje ove odredbe je razvidno i precizno: rok počinje mjeseci nakon donošenja, niti zbog čega je ona apelantu poštom teći od dana donošenja odluke i traje 18 mjeseci. To znači da se dostavljana narednih devet mjeseci, činjenica je da je apelant, ovim Zakonom nameće obveza za strane s pravnim interesom da zahvaljujući zakonskoj formulaciji roka zastare u ovome slučaju, pokrenu postupak izvršenja odluke CRPC-a unutar 18 mjeseci. zbog tuđih radnji i propusta, za koje nije mogao znati niti na njih 29. Na temelju navedenoga, Ustavni sud zaključuje da je utjecati, izgubio mogućnost ostvarivanja svoga imovinskog miješanje bilo zakonito, a da zakon ispunjava formalne uvjete zahtjeva. Dakle, apelant je, jednako kao i drugi građani u koji se zahtijevaju načelom zakonitosti. ovakvim i sličnim situacijama, prepušten na volju službenika 2. Postojanje javnog interesa tijela uprave i pošte, odnosno, njihova prava ovisna su o sustavu 30. Europski sud za ljudska prava je ustanovio da domaće rada ovih tijela i dispozicije ovih tijela glede poduzimanja radnji vlasti uživaju široko polje procjene prigodom donošenja odluka potrebnih za pravodobno dostavljanje odluka zainteresiranim koje su vezane za lišavanje imovinskih prava pojedinaca zbog osobama, ili, pak, ovise o višoj sili i slučaju, što je sve zajedno neposrednog poznavanja društva i njegovih potreba. Odluka o nespojivo s načelima vladavine prava, pravne sigurnosti i oduzimanju imovine često uključuje razmatranje političkih, dispozicije odlučivanja o vlastitim pravima (da li pokrenuti ili ne ekonomskih i socijalnih pitanja po kojima će se mišljenja u izvršni postupak vraćanja stana u posjed), koji bi u ovom slučaju okviru demokratskoga društva bitno razlikovati. Stoga će se predstavljali apelantov javni interes. presuda domaćih vlasti poštivati, osim ako je očevidno bez 36. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je formulacija opravdanoga temelja (vidi Europski sud za ljudska prava, James i odredbe članka 5. stavak 2. Zakona o izvršenju odluka drugi, presudu od 21. veljače 1986. godine, serija A, broj 98, Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica stavak 46). veoma neuobičajena za pravni sustav Bosne i Hercegovine iz 31. Određivanje zakonskih rokova u okviru kojih građani jednog prostog razloga. Naime, u trenutku donošenja odluke (ili mogu ostvarivati svoja prava i obveze, u načelu, jeste u javnome proglašavanja odluke), odluka postaje relevantna za instituciju interesu i to prvenstveno radi zaštite i provedbe načela vladavine koja ju je donijela. Međutim, za razliku od ovog institucionalnog prava i pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da se pravni okončanja konkretnog predmeta, djelovanje pojedinačnog akta odnosi odvijaju u određenim rokovima ili da se zadržavaju "prema vani", kojim se određuju izvjesna prava ili obveze ukoliko određeno vrijeme nema pravnih ili faktičkih promjena. pojedinca, ne može započeti ukoliko nije dostavljena stranci koje Obzirom na to, rokovi djeluju kao određena vrsta inherentnih se tiče (primjerice, ne teče rok za priziv). Ukoliko se radi o ograničenja ostvarivanja ustavnih prava i obveza, tj. sloboda konačnoj odluci, formalna pravomoćnost toga akta ne može (usporedi Ustavni sud, odluke broj AP 1/03 od 15. lipnja 2004. nastupiti ako se ne izvrši njegova dostava. Prema tomu, ovakva godine, točka 26; U 71/03, od 15. lipnja 2004. godine, točka 29; formulacija odredbe je protivna institutu djelovanja pravnog akta U 49/02, od 28. studenoga 2003. godine, točka 38 i dalje). Osim prema strankama, tj. institutu formalne pravomoćnosti akta, toga, obzirom da se radi o odlukama u svezi povrata imovine, ovisno radi li se o konačnome aktu ili ne. država ima interes da se te odluke izvršavaju što prije, kako bi se 37. Iz svega navedenoga, Ustavni sud zaključuje da je u ispunili ciljevi iz Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na imovinu iz članka Bosni i Hercegovini, te uspostavilo stanje prije ratnih sukoba u II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 Bosni i Hercegovini. uz Europsku konvenciju. B. Ostali navodi Odluka, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda 38. U svjetlu navedenoga u odnosu na povredu prava na Bosne i Hercegovine. imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i nije nužno potrebno posebice razmatrati apelantove navode u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske OBRAZLOŽEWE konvencije, te prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. I. Uvod VIII. Zaključak 1. Xevad Turkanović (u daqnjem tekstu: apelant) iz Karlshamna-Švedska, kog zastupa Zlatan Qubljanac, advokat 39. U konkretnom slučaju je došlo do miješanja u apelantovo iz Gradiške, podnio je 25. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom pravo na imovinu, u smislu njegovoga lišavanja, a na temelju sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) članka 5. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protiv Presude Okružnog suda u Bawoj Luci (u daqnjem tekstu: izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih Okružni sud) broj U-188/05 od 10. marta 2006. godine, Rješewa osoba i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 65/01), prema Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske kojemu se zahtjev za izvršenje odluke Povjerenstva, kojom se (u daqnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) broj potvrđuje stanarsko pravo i dodjeljuje pravo na povrat stana, 05-050-01-31/05 od 4. januara 2005. godine i Zakqučka mora podnijeti u roku od 18 mjeseci od dana donošenja odluke Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Bawa Luka Povjerenstva. Ustavni sud smatra da se radi o zakonskoj odredbi (u daqnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj I-08-3426/01 koja ne ispunjava uvjet proporcionalnosti javnoga interesa i od 26. novembra 2003. godine. interesa osoba koje se nalaze u situaciji kao što je apelantova, pa postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne II. Postupak pred Ustavnim sudom i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od konvenciju. Okružnog suda te drugostepenog i prvostepenog organa uprave 40. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 2. zatraženo je 1. juna 2006. godine da dostave odgovor na Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu apelaciju. ove odluke. 3. Od Okružnog suda 19. juna 2006. godine i od drugostepenog 41. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke organa uprave 22. juna 2006. godine Ustavnom sudu su dostavljeni Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. odgovori na apelaciju, dok drugostepeni organ uprave nije dostavio svoj odgovor. Predsjednica 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Ustavnog suda Okružnog suda i drugostepenog organa uprave dostavljen je Bosne i Hercegovine apelantu 31. marta 2007. godine. Hatidža Hadžiosmanović, v. r. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sumiraju na sljedeći način. predmetu broj AP 1524/06, rješavajući apelaciju Xevada 6. Odlukom Commission for Real Property of Displaced Per- Turkanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i sons and Refugees (u daqnjem tekstu: CRPC) broj 634-173-1/1 od Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 9. septembra 1999. godine apelantu je potvrđeno stanarsko 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine pravo na stanu u Bawoj Luci, Ulica sestara i braće Kapor br. ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u 17. Shodno apelantovom navodu, kao i shodno dostavljenoj sastavu: poštanskoj omotnici u kojoj je apelant dobio odluku, CRPC je Hatixa Haxiosmanović, predsjednica ovu odluku apelantu uputio 13. oktobra 2000. godine, a uručena Miodrag Simović, potpredsjednik mu je 17. jula 2001. godine. Valerija Galić, potpredsjednica 7. Nakon primawa odluke, tačnije 31. avgusta 2001. godine, Mato Tadić, sudija apelant je prvostepenom organu uprave podnio zahtjev za njeno Seada Palavrić, sudija izvršenje, koji je ovaj organ Zakqučkom broj I-08-3426/01 od 26. na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine donio je novembra 2003. godine odbacio kao neblagovremen. Ovaj organ se pozvao na član 5 stav 2 Zakona o izvršenju odluka Komisije ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" br. 31/99, 39/00 i 65/01), koji određuje da zahtjev za Usvaja se apelacija Xevada Turkanovića. izvršenje odluke kojom se potvrđuje stanarsko pravo može da Utvrđuje se povreda člana II/3k) Ustava Bosne i se podnese u roku od 18 mjeseci od dana kada je donesena odluka, a Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku shodno kom je apelant zakasnio da podnese zahtjev pet mjeseci, konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. računajući od 9. septembra 1999. godine, kada je CRPC donio Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Bawoj Luci broj odluku da se priznaje stanarsko pravo apelantu. U-188/05 od 10. marta 2006. godine, Rješenje Ministarstva za 8. Na navedeni zakqučak apelant je uložio žalbu koja je izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj Rješenjem drugostepenog organa uprave broj 05-050-01-31/05 od 05-050-01-31/05 od 4. januara 2007. godine i Zakqučak 4. januara 2005. godine odbijena kao neosnovana. Ovaj organ je Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike potvrdio stav prvostepenog organa uprave, takođe se Srpske, Odsjek Bawa Luka, broj I-08-3426 od 26. novembra 2003. pozivajući na odredbu člana 5 stav 2 Zakona o izvršenju odluka godine. Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u Nalaže se prvostepenom upravnom organu, Ministarstvu daqnjem tekstu: Zakon). za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjeku Bawa 9. Odlučujući o apelantovoj tužbi, kojom je ovaj pokrenuo Luka, izvršenje Odluke CRPC-a broj 634-173-1/1 od 9. upravni spor radi osporavawa zakonitosti donesenih akata, septembra 1999. godine, te da u roku od 90 dana od dana Okružni sud donio je Presudu broj U-188/05 od 10. marta 2006. dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i godine kojom tužbu odbija, uz obrazloženje jednako onom koje Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši su dali organi uprave u prethodna dva postupka. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. IV. Apelacija 18. Dalje, protiv Presude Okružnog suda broj U-188/05 od 10. marta 2006. godine nema drugih djelotvornih pravnih a) Navodi iz apelacije lijekova mogućih shodno zakonu. Osporenu presudu apelant je 10. Apelant smatra da su organi uprave kao i Okružni sud u primio 27. marta 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. maja svojim odlukama trebali da rok za podnošenje zahtjeva za 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 izvršenje odluke CRPC-a računaju od dana kada je on primio stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i predmetnu odluku, jer je to dan kada je saznao za nju, što znači da uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije nikako nije mogao ranije da reaguje, te da su ovakvim očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi odlučewima, ne vodeći računa o tome da on nije kriv što odluka formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. nije dostavljena u roku koji je određen Zakonom, povrijedili 19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska u pogledu dopustivosti. konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te pravo na VII. Meritum imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 20. Apelant osporava navedenu presudu, rješenje i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. zakqučak, tvrdeći da su wima povrijeđena njegova prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola b) Odgovor na apelaciju broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3e) Ustava Bosne i 11. Okružni sud je u svom odgovoru potvrdio stav iz svoje Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te člana odluke, po kom je u ovom slučaju bilo jedino moguće ovakvo II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske odlučenje, s obzirom na jasno određene zakonske odredbe. konvencije. 12. Drugostepeni organ uprave u svom odgovoru takođe ističe da je u ovom slučaju bilo moguće jedino da se apelantov A. Pravo na imovinu zahtjev odbaci, s obzirom da je propisan rok za pravo na 21. Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: podnošenje zahtjeva za izvršenje 18 mjeseci od dana donošewa "3. Katalog prava odluke CRPC-a. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju V. Relevantni propisi qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: 13. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske (...) zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 31/99): k) Pravo na imovinu." "Član 5 stav 2 22. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano stanarsko pravo mora da se podnese u roku od godinu dana od uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje dana kada je donesena odluka Komisije, odnosno za odluke koje su imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim donesene prije stupawa na snagu ovog zakona u roku od godinu zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. dana od dana stupawa na snagu ovog zakona." Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na 14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 65/01): opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili "Član 5 stav 2 drugih doprinosa ili kazni". Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje 23. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da se predmetni slučaj stanarsko prava mora da se podnese u roku od osamnaest tiče nemogućnosti da se izvrši odluka CRPC-a, kojom je mjeseci od dana donošewa odluke Komisije." potvrđeno apelantovo stanarsko pravo i njegovo pravo na povraćaj stana. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje na svoju VI. Dopustivost praksu shodno kojoj stanarsko pravo predstavlja sui generis 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, vlasničke interese koji su ekonomska vrijednost (vidi Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima Ustavni sud, Odluku broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 24/99), shodno zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. tome predstavlja imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz 16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi da je član 1 Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenqiv u ovom presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi slučaju. djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se 24. Ustavni sud, dalje, podsjeća da član 1 Protokola broj 1 uz podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava je je koristio. generalne prirode i izražava princip mirnog uživawa u 17. U konkretnom slučaju predmet osporavawa apelacijom imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog je Presuda Okružnog suda broj U-188/05 od 10. marta 2006. stava, određuje da lišavanje imovine može da se desi pod godine. Ova presuda donesena je u izvršnom postupku Odluke određenim uslovima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2 istog CRPC-a. Ustavni sud je u više navrata obrazlagao da se na člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između izvršni postupak, u principu, ne primjenjuju prava i slobode ostalog, da kontrolišu korišćenje imovine u skladu sa javnim iz Ustava Bosne i Hercegovine, sem ukoliko u tom postupku ne interesom. Sva tri pravila su međusobno povezana i nisu u dođe do "novog" utvrđivawa ustavnih prava i sloboda (vidi međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo odnose se na Ustavni sud, Odluku broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, tačka određene slučajeve miješawa države u pravo na mirno 40, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 18/04). S uživanje imovine (vidi Evropski sud za qudska prava, Holy obzirom da je apelantovo pravo na povraćaj imovine utvrđeno Monasteries protiv Grčke, presudu od 9. decembra 1994. godine, odlukom CRPC-a, koje se osporava u izvršnom postupku zbog serija A, broj 301-A, stav 51). primjene člana 5 stav 2 Zakona o izvršenju odluka Komisije za 25. Primjenjujući ova pravila na konkretan slučaj, Ustavni imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, Ustavni sud sud zakqučuje da se Vrhovni sud svojom konačnom odlukom smatra da je apelacija dopustiva ratione materiae. "umiješao" u pravo na apelantovu imovinu, u smislu da ga je "lišio" tog prava, jer je apelant, zbog proteka roka iz člana 5 AP 1/03 od 15. juna 2004. godine, tačka 26; U 71/03, od 15. juna 2004. stav 2 Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske godine, tačka 29; U 49/02, od 28. novembra 2003. godine, tačka 38 i zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, izgubio pravo na dalje). Sem toga, s obzirom da se radi o odlukama u vezi sa izvršenje Odluke CRPC-a. S obzirom na to, Ustavni sud je povraćajem imovine, država ima interes da se te odluke dužan da ispita da li je ovo miješanje prema drugom pravilu iz izvršavaju što prije, kako bi se ispunili ciljevi iz Aneksa 7 člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju predviđeno Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te zakonom, da li služi legitimnom ciqu, da li uspostavlja uspostavilo stanje prije ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini. pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i 3. Princip proporcionalnosti opšteg interesa. Drugim riječima, opravdano miješanje ne 32. Ustavni sud je već naglasio da sporno zakonsko rješenje može da se nametne samo zakonskom odredbom koja ispuwava mora da odražava razuman odnos proporcionalnosti između uslove vladavine prava i služi legitimnom ciqu u javnom sredstava koja su upotrijebljena i cilja koji se želi ostvariti. interesu, nego mora, takođe, da odražava razuman odnos Miješanje u pravo ne smije da ide dalje od potrebnog da bi se proporcionalnosti između sredstava koja su upotrijebljena i postigao legitiman ciq, a nosilac prava ne smije da se cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo ne smije da ide podvrgava proizvoqnom tretmanu i od njega ne smije da se traži dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman ciq, a nosilac da snosi prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja (tačka prava ne smije da se podvrgava proizvoqnom tretmanu i od njega 25 ove odluke). Shodno tome, u predmetnoj Odluci potrebno je ne smije da se traži da snosi prevelik teret u ostvarivanju da se da odgovor na pitanje da li član 5 stav 2 Zakona o izvršenju legitimnog cilja (vidi Komisiju za qudska prava pri Ustavnom odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i sudu Bosne i Hercegovine, Odluku o prihvatqivosti i izbjeglica podvrgava apelanta takvom tretmanu da se od njega meritumu SH/00/3559, Smajo Dizdar protiv Federacije Bosne i traži da snosi prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja. Hercegovine, od 8. i 9. marta 2005. godine, tačka 50). 33. Ustavni sud naglašava da zakonske odredbe koje 1. Zakonitost miješawa regulišu pitanje rokova moraju i stvarno da daju mogućnost 26. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova građaninu da ostvari svoje određeno pravo, ako wihovim miješawa (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da istekom gubi mogućnost da to pravo i ostvari. Taj rok mora da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa bude realan. principom pravne države, što znači da sloboda odlučivawa 34. Ovaj uslov je ispunjen u svakom slučaju kada je od dana koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije da bude donošewa odluke CRPC-a do dana dostavljanja ove odluke neograničena, tj. zakon mora da obezbijedi građanima ostalo toliko vremena da podnosilac prijave može da pokrene adekvatnu zaštitu protiv proizvoqnog miješawa (vidi postupak izvršewa. Međutim, u konkretnom slučaju, odluka je Evropski sud za qudska prava, Sunday Times protiv Velike donesena 9. septembra 1999. godine, a CRPC ju je apelantu Britanije, presudu od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, uputio 13. oktobra 2000. godine, dakle, po isteku roka od 13 stav 49; vidi, takođe, Evropski sud za qudska prava, Malone, mjeseci od dana donošewa, da bi ju apelant zaprimio, dakle presudu od 2. avgusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67 i 68). uopšte za njeno donošenje saznao, 17. jula 2001. godine, dakle, 27. Organi uprave su se, kada su odlučili da odbace zahtjev po isteku roka od 18 mjeseci od dana donošewa. Shodno tome, za izvršenje Odluke CRPC-a, pozvali na član 5 stav 2 Zakona o apelantovo pravo da zahtijeva izvršenje odluke o priznavanju izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih stanarskog prava, s obzirom da je, kako tvrdi, odluku dobio lica i izbjeglica, a koji glasi: nakon isteka zakonskog roka u kom je mogao da ostvari svoje pravo, jeste iluzorno, jer apelant nije mogao da zna kada je "Zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje odluka donesena ukoliko mu nije dostavljena, odnosno ukoliko stanarsko prava mora da se podnese u roku od osamnaest mu na bilo koji drugi, zakonskim odredbama zagarantovani, mjeseci od dana donošewa odluke Komisije." način nije omogućeno da sazna da je donesena odluka kojom je 28. Ustavni sud napominje da je ovaj zakon objavljen u odlučeno o njegovom pravu. "Službenom glasniku RS" i kao takav dostupan svima. Dalje, 35. U konkretnom slučaju, apelant nije u roku koji je jezičko značenje ove odredbe je jasno i precizno: rok počinje da određen Zakonom saznao da je odluka donesena. Iako nije jasno teče od dana kada je donesena odluka i traje 18 mjeseci. To znači da se ovim zakonom nameće obaveza za strane s pravnim zbog čega je CRPC odluku koju je donio uputio apelantu tek 13 mjeseci nakon donošewa, niti zbog čega je ona apelantu interesom da pokrenu postupak izvršewa odluke CRPC-a poštom dostavljana narednih devet mjeseci, činjenica je da je unutar 18 mjeseci. apelant, zahvaqujući zakonskoj formulaciji roka zastare u 29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqučuje da je ovom slučaju, zbog tuđih radwi i propusta, za koje nije mogao da miješanje bilo zakonito, a da zakon ispuwava formalne uslove zna niti da na wih utiče, izgubio mogućnost da ostvari svoj koji se zahtijevaju principom zakonitosti. imovinski zahtjev. Dakle, apelant je, jednako kao i drugi 2. Postojanje javnog interesa građani u ovakvim i sličnim situacijama, prepušten na voqu 30. Evropski sud za qudska prava je ustanovio da domaće službenika organa uprave i pošte, odnosno, wihova prava vlasti uživaju široko polje procjene prilikom donošewa zavisna su od sistema rada ovih organa i dispozicije ovih odluka koje su vezane za lišavanje imovinskih prava organa u pogledu preduzimawa radwi koje su potrebne za pojedinaca zbog neposrednog poznavawa društva i njegovih pravovremeno dostavljanje odluka zainteresovanim licima, potreba. Odluka da se oduzme imovina često ukqučuje ili, pak, zavise od više sile i slučaja, što je sve zajedno razmatranje političkih, ekonomskih i socijalnih pitawa po nespojivo sa principima vladavine prava, pravne sigurnosti i kojima će se mišljewa u okviru demokratskog društva bitno dispozicije odlučivawa o sopstvenim pravima (da li razlikovati. Stoga će se presuda domaćih vlasti poštovati, pokrenuti ili ne izvršni postupak vraćawa stana u posjed), osim ako je očigledno bez opravdanog osnova (vidi Evropski koji bi u ovom slučaju predstavljali apelantov javni interes. sud za qudska prava, James i drugi, presudu od 21. februara 36. Sem toga, Ustavni sud naglašava da je formulacija 1986. godine, serija A, broj 98, stav 46). odredbe člana 5 stav 2 Zakona o izvršenju odluka Komisije za 31. Određivanje zakonskih rokova u okviru kojih građani imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica veoma mogu da ostvaruju svoja prava i obaveze, u principu, jeste u neuobičajena za pravni sistem Bosne i Hercegovine iz jednog javnom interesu i to prevashodno radi zaštite i sprovođewa prostog razloga. Naime, u trenutku donošewa odluke (ili principa vladavine prava i pravne sigurnosti. Naime, država proglašavawa odluke), odluka postaje relevantna za ima interes da se pravni odnosi odvijaju u određenim rokovima instituciju koja ju je donijela. Međutim, za razliku od ovog ili da se zadržavaju ukoliko određeno vrijeme nema pravnih institucionalnog okončawa konkretnog predmeta, djelovanje ili faktičkih promjena. S obzirom na to, rokovi djeluju kao pojedinačnog akta "prema napoqu", kojim se određuju izvjesna određena vrsta inherentnih ograničewa ostvarivawa ustavnih prava ili obaveze pojedinca, ne može da započne ukoliko nije prava i obaveza, tj. sloboda (uporedi Ustavni sud, odluke broj dostavljena stranci koje se tiče (na primjer, ne teče rok za žalbu). Ukoliko se radi o konačnoj odluci, formalna suda Bugojno broj P-93/02 od 8. septembra 2005. godine u pravosnažnost tog akta ne može da nastupi ako se ne izvrši odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. njegova dostava. Shodno tome, ovakva formulacija odredbe je Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih protivna institutu djelovawa pravnog akta prema strankama, sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana. tj. institutu formalne pravosnažnosti akta, zavisno od toga Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i da li se radi o konačnom aktu ili ne. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i 37. Iz svega navedenog, Ustavni sud zakqučuje da je u Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i konkretnom slučaju došlo do povrede prava na imovinu iz "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola OBRAZLOŽENJE broj 1 uz Evropsku konvenciju. I. Uvod B. Ostali navodi 1. Nikola Kisin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke 38. U svjetlu navedenog u odnosu na povredu prava na podnio je 12. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda Bugojno da nije neophodno potrebno da posebno razmatra apelantove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-93/02 i u postupku u navode u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana predmetu Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske Kantonalni sud) broj Gž-796/05. konvencije, te prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i II. Postupak pred Ustavnim sudom Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od VIII. Zakqučak Kantonalnog i Općinskog suda je zatraženo 12. jula 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je 5. 39. U konkretnom slučaju došlo je do miješawa u februara 2008. godine zatražen na uvid cio sudski spis broj apelantovo pravo na imovinu, u smislu njegovog lišavawa, a na P-93/02. osnovu člana 5 stav 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o 3. Kantonalni sud je 31. jula 2006. godine dostavio odgovor izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih na apelaciju a Općinski sud je dostavio 12. februara 2008. godine lica i izbjeglica ("Službeni glasnik RS" broj 65/01), shodno odgovor na apelaciju i sudski spis broj P-93/02 na uvid. kom zahtjev za izvršenje odluke Komisije, kojom se potvrđuje 4. Ustavni sud je 19. februara 2008. godine, u skladu sa stanarsko pravo i dodjequje pravo na povraćaj stana, mora da se članom 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavio apelantu podnese u roku od 18 mjeseci od dana donošewa odluke odgovore Kantonalnog i Općinskog suda na njegovu apelaciju. Komisije. Ustavni sud smatra da se radi o zakonskoj odredbi koja ne ispuwava uslov proporcionalnosti javnog interesa i III. Činjenično stanje interesa lica koja se nalaze u situaciji kao što je apelantova, 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i pa postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku sljedeći način: konvenciju. 6. Apelant je 21. januara 2002. godine podnio Općinskom 40. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 2 Pravila sudu tužbu protiv Općine Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove prvotužena), Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: odluke. drugotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem 41. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tekstu: trećetužena) radi naknade štete za uništenu porodičnu Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. stambenu kuću, te tražio da mu isplate iznos od 99.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štete do Predsjednica konačne isplate, kao i da mu nadoknade troškove postupka u roku Ustavnog suda od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Bosne i Hercegovine 7. Apelant je dopisom od 12. augusta 2002. godine urgirao da Hatixa Haxiosmanović, s. r. se zakaže rasprava uz napomenu da je od podnošenja tužbe proteklo više od šest mjeseci. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u 8. Općinski sud je zakazao raspravu za 24. oktobar 2002. predmetu broj AP 2015/06, rješavajući apelaciju Nikole Kisina, godine, kojoj su prisustvovali apelantov opunomoćenik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. zakonski zastupnik prvotužene i drugotuženog, a bila je odsutna stav 2, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila uredno obaviještena trećetužena. Sud je odgodio navedenu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i raspravu i zakazao novu za 22. novembar 2002. godine. Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: 9. Sud je 22. novembra 2002. godine održao raspravu kojoj Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica su prisustvovali apelantov opunomoćenik i zakonski zastupnik Miodrag Simović, potpredsjednik prvo i drugotuženog a odsutna je bila uredno obaviještena Valerija Galić, potpredsjednica trećetužena. Rasprava je odgođena za 14. januar 2003. godine, jer je sud zatražio od Općine Donji Vakuf da dostavi kompletan Seada Palavrić, sutkinja spis u vezi sa proglašenjem apelantove kuće napuštenom. Krstan Simić, sudija 10. Raspravu zakazanu za 14. januar 2003. godine sud je na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je odgodio za 7. februar 2003. godine, na prijedlog apelantovog opunomoćenika, radi očitovanja na podnesak trećetužene koji ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 mu je na raspravi uručen. Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Kisina 11. Na raspravi održanoj 7. februara 2003. godine, a nakon podnesena zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz što mu je uručen podnesak trećetužene, apelantov opunomoćenik člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. je molio da se rasprava odgodi na neodređeno vrijeme kako bi se Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda očitovao na navode iz podneska trećetužene u vezi sa pravnim u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda Novi osnovom tužbe. Tuženi se nisu protivili odgodi, pa je sud Travnik broj Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine. raspravu odgodio na neodređeno vrijeme sa napomenom da će Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Kisina nova rasprava biti zakazana nakon što apelant dostavi uređenu podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj tužbu u kojoj će navesti pravni osnov, te činjenice na kojima Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine i Presude Općinskog zasniva tužbeni zahtjev. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 12. Sud je 11. aprila 2003. godine zakazao raspravu za 3. juni zaključak da ove nekretnine nisu stavljene pod privremenu 2003. godine kojoj nisu pristupili uredno obaviješteni apelantov upravu Općine i dodjeljivane na privremeno korištenje. Budući opunomoćenik i zakonski zastupnik trećetužene. Na prijedlog da je u toku postupka utvrđeno da je apelantov objekt uništen zakonskog zastupnika prvotužene i drugotuženog, Općinski sud krajem 1995. godine, prvotužena nije ni mogla ovakvu je donio Rješenje broj P-93/02 od 3. juna 2003. godine o nekretninu proglasiti napuštenom i njome upravljati. Također, i u mirovanju postupka. pogledu devastirane šume apelant nije dokazao da je ona bila pod 13. Podneskom od 5. septembra 2003. godine apelant je faktičkom upravom prvotužene, niti da je izvršena "gola" sječa predložio da se nastavi umirovljeni postupak. šume nakon prestanka rata. Na kraju, ovaj sud ističe da 14. Apelant je ponovo podneskom od 10. juna 2004. godine odgovornost drugotuženog i trećetužene ne proizlazi iz odredaba urgirao da se zakaže rasprava. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim 15. Sud je Rješenjem broj P-93/02 od 31. augusta 2004. nekretninama u vlasništvu građana, jer takva odgovornost nije godine naložio apelantu da u roku od 8 dana ispravi tužbu tako što predviđena za ove subjekte, a apelant nije dokazao da postoji će dostaviti tačnu adresu tuženog sa napomenom da, ako ne zakonski osnov da tuženi odgovaraju za nastalu štetu, kao i postupi u datom roku, smatrat će se da je podnesak povučen, a uzročnu vezu između štete i štetnika. I u pogledu naknade ako vrati sudu bez ispravke, podnesak će biti odbačen. neimovinske štete ovaj sud smatra da ona nije ničim dokazana, pa 16. Apelant je 20. septembra 2004. godine postupio po je prvostepeni sud ispravno odlučio kada je odbio apelantov nalogu suda i dostavio tačne adrese tuženih sa napomenom da su tužbeni zahtjev. adrese tuženih i ranije bile poznate sudu jer su se tuženi uredno IV. Apelacija odazivali na sudske pozive. a) Navodi iz apelacije 17. Sud je 29. septembra 2004. godine dostavio tuženim tužbu na odgovor. Prvotužena je 19. oktobra 2004. godine 25. U apelaciji apelant se žali na neopravdano dugo vođenje dostavila odgovor na tužbu, a trećetužena 27. oktobra 2004. postupka povodom tužbe u građanskom postupku kojom je godine. potraživao materijalnu i nematerijalnu štetu zbog uništene 18. Općinski sud je Rješenjem broj P-93/02 od 10. marta porodične stambene kuće. Apelant navodi da je tužbu podnio 21. 2005. godine zakazao pripremno ročište za 31. mart 2005. januara 2002. godine, da je podneskom od 3. juna 2004. godine godine. tražio da se predmet uzme u rad, a da je po nalogu suda 15. septembra 2004. godine uredio tužbu. Apelant navodi da se zbog 19. Sud je 31. marta 2005. godine održao pripremno ročište nepostupanja suda 22. jula 2004. godine žalio Ombudsmenu za kojem su prisustvovali apelantov opunomoćenik i zakonski ljudska prava Bosne i Hercegovine, koji je njegovu žalbu zastupnik prvotužene, a odsutni su bili uredno obaviješteni registrirao pod brojem 5271/04. Apelant smatra da je sud zakonski zastupnici drugotuženog i trećetužene. Na pripremnom neopravdano odugovlačio donošenje odluke kojom bi se ročištu sud je donio Rješenje broj P-93/02 od 31. marta 2005. postupak okončao, čime je prekršeno njegovo pravo na suđenje u godine kojim je dopustio da se tužba preinači u dijelu koji se razumnom roku i pravo na efektivan pristup sudu zaštićeno odnosi na iznošenje drugog zahtjeva uz postojeći, koji se odnosi članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. na naknadu nematerijalne štete i kojim apelant potražuje iznos od Evropske konvencije, kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 31. marta Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Također, 2005. godine, pa do isplate za pretrpljene duševne patnje zbog smatra da i postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom uništenja porodične stambene zgrade. Na apelantov prijedlog da traje nerazumno dugo, jer je žalbu protiv prvostepene presude se procijeni devastirani objekt i uništena šuma sud je donio izjavio 23. septembra 2005. godine. Apelant ističe da ničim nije Rješenje broj P-93/02 od 31. marta 2005. godine kojim se doprinio da se postupak u ovoj pravnoj stvari ne riješi u određuje vještačenje vještaka građevinske i šumarske struke. razumnom roku, te navodi da, kao raseljeno lice, trpi duševne Rješenjem broj P-93/02 od 31. marta 2005. godine sud je zakazao bolove zbog neriješene tužbe i nemogućnosti da se vrati u glavnu raspravu za 17. maj 2005. godine na mjestu događaja. prijeratno prebivalište, te predlaže da Ustavni sud naloži 20. Sud je održao glavnu raspravu na mjestu događaja 17. Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja, a najkasnije u maja 2005. godine kojoj su prisustvovali apelantov roku od 30 dana, donese odluku o žalbi. Također, predlaže da opunomoćenik, zakonski zastupnici prvotužene i drugotuženog, Ustavni sud, u skladu sa svojim pravilima, obaveže tužene da mu a odsutan je bio uredno obaviješteni zakonski zastupnik solidarno isplate iznos od 4.000,00 KM na ime nematerijalne trećetužene. Na glavnoj raspravi su provedeni dokazi štete zbog nerazumno dugog trajanja postupka. saslušanjem svjedoka, te vještačenje vještaka šumarske i građevinske struke. Glavna rasprava je odgođena za 21. juni b) Odgovor na apelaciju 2005. godine. 26. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je 16. 21. Sud je održao i zaključio glavnu raspravu 21. juna 2005. novembra 2005. godine primio spis na rješavanje povodom godine kojoj su prisustvovali apelantov opunomoćenik, izjavljene žalbe, da je spis raspoređen sudiji izvjestiocu 21. zakonski zastupnici prvotužene i drugotuženog, a odsutan je bio novembra 2005. godine, te da apelaciju smatra preuranjenom. uredno obaviješteni zakonski zastupnik trećetužene. 27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da su 22. Općinski sud je Presudom broj P-93/02 od 8. septembra netačni apelantovi navodi da sud povodom predmetne tužbe nije 2005. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev uz obavezu da postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, jer je nadoknadi troškove postupka, i to prvotuženoj iznos od 6.390,00 postupak okončan u skladu sa navedenim zakonom. KM, drugotuženom iznos od 7.290,00 KM i trećetuženoj iznos V. Relevantni propisi od 1.800,00 KM. 28. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine 23. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: Presudom broj Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio Presudu Općinskog suda broj "Član 10. P-93/02 od 8. septembra 2005. godine. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez 24. U obrazloženju Presude Kantonalni sud navodi da je odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku pravilan zaključak prvostepenog suda da ne postoji odgovornost zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Općine Donji Vakuf za nastalu štetu, te ne može da se prihvati Član 98. apelantov navod da je prvotužena bila dužna da čuva njegovu Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno imovinu, u skladu sa članom 2. Zakona o privremeno napuštenim da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i nekretninama u vlasništvu građana. Dalje, ističe ovaj sud, sama pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu činjenica da apelant nije, u skladu sa odredbom člana 11. Zakona može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka. o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama, Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, podnio zahtjev za vraćanje u posjed svojih nekretnina upućuje na odredit će rok za ponovno podnošenje podneska. Š...Ć 34. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. dopune, odbacit će se. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, Član 200. prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za Mirovanje postupka nastupi ako se obje stranke prije ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju Š...Ć, te kada navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloži Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija mirovanje Š...Ć." je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie 29. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06): ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek "Član 10. protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant strankama pripadaju u postupku. navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, Evropski Član 62. stav 1. sud, Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj raspravu. 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu Ustavom zaštićenih prava. tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i 35. Ustavni sud smatra da apelant, osim paušalnog pozivanja zakazivanje glavne rasprave. na povredu prava na poštivanje doma, ne nudi činjenice i dokaze Član 75. stav 4. koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od prava na koje se poziva, koje bi trebalo meritorno ispitati. Naime, 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, apelant se žali da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, redovnim sudovima povodom njegove tužbe za naknadu štete za ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana uništenu imovinu, povrijeđeno i pravo na poštivanje doma. prijema odgovora na protivtužbu. Međutim, Ustavni sud primjećuje da se u navedenom sudskom Član 94. stav 2. postupku nije odlučivalo o pravu ili zaštiti apelantovog prava na Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od poštivanje doma, već je trebalo riješiti pitanje da li su tuženi 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. odgovorni za pričinjenu štetu apelantu na njegovoj imovini, te, Član 336. ukoliko jesu, koliku naknadu treba da isplate. S obzirom na to, Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno dakle, da ne postoje posebne okolnosti u vezi sa poštivanjem da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti ljudskih prava koje zahtijevaju da se nastavi meritorno podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ispitivanje apelacije u ovom dijelu, jer apelant nije "žrtva" ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji kršenja Ustavom zaštićenih prava i sloboda, niti ima "opravdan" ne može biti duži od osam dana. zahtjev da se u ovom slučaju poziva na pravo na poštivanje doma, Š...Ć Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno konvencije očigledno (prima facie) neosnovani. dopune, odbacit će se. 36. Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog Član 454. stav 1. suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u odredbama ovog zakona." Bosni i Hercegovini. VI. Dopustivost 37. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz 30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, 31. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije osiguraju najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i je koristio. slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima 32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. odnosi na navodnu povredu prava na poštivanje privatnog i 38. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao se prilikom primjene odredaba iz člana 16. stav 1. Pravila od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen stav 2. Pravila Ustavnog suda. fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za 33. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta "Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima fa- 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava cie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano, bitno je uzeti u obzir zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. ispitivanje merituma apelacije nepotrebno." decembra 1980, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike. sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. 39. Apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Evropske konvencije koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav roku", zato što je parnični postupak trajao neprimjereno dugo, 24). zajedno sa žalbenim postupkom koji je vođen pred Kantonalnim Period koji se uzima u obzir sudom. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud 46. Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka u kojim su Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske trajanja navedenih postupaka (vidi, mutatis mutandis, Evropski konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove 32082/98, ECHR 1999-IX). vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje 40. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti je premašilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i ostvarila njegova prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva A broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i ECHR 1998-VIII). razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog 47. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne počeo 21. januara 2002. godine, kada je apelant podnio tužbu može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da protiv tuženih radi naknade materijalne i nematerijalne štete, a da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim je okončan donošenjem drugostepene presude, 11. januara 2007. vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske godine. Dakle, cjelokupan postupak, i pred prvostepenim i pred konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv drugostepenim sudom, trajao je skoro pet godina. Period u kojem Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog stav 21). suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. 41. Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, pravnu snagu. Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u a) Složenost predmeta pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava 48. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog VII. Meritum spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u 42. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke svjetlu pravne prirode spora. povodom njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje 49. Podnesenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Općinski sud utvrdi da su tuženi dužni da mu solidarno na ime Evropske konvencije. naknade štete za uništenu porodičnu kuću plate iznos od 99.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime Pravo na pravičan postupak u razumnom roku neimovinske štete za pretrpljene duševne patnje zbog uništenja 43. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom porodične stambene kuće iznos od 210.000,00 KM sa dijelu glasi: zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 50. U sklopu navedenog trebalo je riješiti pitanje da li su prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: tuženi odgovorni za pričinjenu štetu apelantu, te, ukoliko jesu, (...) koliku naknadu treba isplatiti. Takav spor, po prirodi, ne e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim zahtijeva hitno postupanje. Dokazni postupak koji je sud trebalo stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." da provede do donošenja prvostepene presude sastojao se od Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu provođenja dokaza-uviđaja na mjestu događaja, vještačenja glasi: vještaka građevinske i šumarske struke, te saslušanja svjedoka. "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može se osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima okarakterizirati kao relativno složen. pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku b) Apelantovo ponašanje pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 51. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima Š...Ć" donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane 44. Ustavni sud konstatira da je apelant, u skladu sa tada koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije važećim odredbama Zakona o parničnom postupku, Općinskom za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. sudu podnio tužbu radi naknade materijalne i nematerijalne štete. 70). Prema praksi Ustavnog i Evropskog suda za ljudska prava, član 52. U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati da li je 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da vezi s tim, u apelantovom slučaju zadatak Općinskog suda jeste su dvije rasprave odgođene na prijedlog apelantovog da utvrdi da li su tuženi, zaista, odgovorni za štetu, te koji iznos su opunomoćenika, radi očitovanja na podnesak trećetužene. tuženi dužni isplatiti na ime nastale štete. Dakle, parnični Ustavni sud primjećuje da je rasprava zakazana za 7. februar postupak povodom apelantove tužbe jeste spor građanskopravne 2003. godine odgođena na zahtjev apelantovog opunomoćenika prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu na neodređeno vrijeme sa napomenom da će se nova rasprava je apelant zainteresiran da se konačna odluka o njegovom zakazati nakon što apelant dostavi uređenu tužbu u kojoj će tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u navesti pravni osnov, te činjenice na kojima zasniva tužbeni apelantovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zahtjev. Iz priložene dokumentacije Ustavni sud nije mogao odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. utvrditi da je apelant postupio prema nalogu suda, ali je sud 45. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi zakazao raspravu za 3. juni 2003. godine kojoj nije pristupio Evropskog suda, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru apelantov opunomoćenik, pa je sud na prijedlog zakonskih svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost zastupnika tuženih donio rješenje o mirovanju postupka. Dakle, predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i dvije rasprave sud je odgodio na prijedlog apelantovog opunomoćenika radi apelantovog očitovanja na podneske kratkim vremenskim razmacima, i glavnu raspravu na mjestu tuženih, jedna rasprava je, također, odgođena na prijedlog događaja, te nastavak glavne rasprave za 21. juni 2005. godine, apelantovog opunomoćenika, radi apelantovog očitovanja i kada je glavna rasprava i zaključena. Ustavni sud primjećuje da uređenja tužbe, a postupak je umirovljen rješenjem od 3. juna je, nakon što je rasprava zakazana za 7. februar 2003. godine 2003. godine, jer raspravi nije pristupio uredno obaviješteni odgođena na neodređeno vrijeme uz nalog apelantu da uredi apelantov opunomoćenik. Na osnovu uvida u spis broj P-93/02 tužbu, sud zakazao novu raspravu za 3. juni 2003. godine iako može se utvrditi da je apelant nastojao osigurati da se njegova apelant nije postupio prema nalogu suda. Općinski sud je, dakle, tužba riješi direktnim pismenim urgencijama upućenim preduzeo odgovarajuće radnje da se postupak okonča u Općinskom sudu, 12. augusta 2002. godine i 10. juna 2004. razumnom roku iako je pokazao određenu neažurnost u svom godine, te da je nastojao da postupak ubrza i urgencijama putem djelovanju, kako je to već obrazloženo. ureda Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. 56. Ustavni sud će, također, ispitati i vrijeme u kojem je Ustavni sud ističe da dva podneska kojim je apelant urgirao da se rješavana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude nastavi postupak, kao i njegovo obraćanje Ombudsmenu nisu u postupku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud primjećuje da mogli proizvesti očekivani učinak s obzirom na to da je sam je apelant podnio apelaciju prije nego što je drugostepeni apelantov opunomoćenik tražio u više navrata da se rasprava postupak okončan. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda broj odgodi, te da je, zbog nedolaska apelantovog opunomoćenika na P-93/02 Ustavni sud je utvrdio da je u međuvremenu Kantonalni raspravu, postupak umirovljen. sud donio odluku o apelantovoj žalbi. Naime, prvostepena 53. Ustavni sud, na osnovu izloženog, zaključuje da je odluka je donesena 8. septembra 2005. godine, pa je, nakon što je apelantovo ponašanje značajno doprinijelo odugovlačenju pravovremeno apelant izjavio žalbu, spis dostavljen predmetnog postupka. Kantonalnom sudu na odlučivanje 16. novembra 2005. godine. c) Ponašanje suda Kantonalni sud je Presudom broj Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine donio odluku o žalbi tako što je žalbu odbio i potvrdio 54. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome prvostepenu presudu. Ustavni sud zapaža da je sam žalbeni pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku postupak trajao jednu godinu i mjesec dana i nije bio nerazumno utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama dug, odnosno da je dužina trajanja postupka pred Kantonalnim ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da sudom bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja. njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za 57. Iako je postupak povodom apelantove tužbe do ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja donošenja prvostepene presude trajao tri godine i osam mjeseci, s 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). obzirom na iznesene činjenice postupka koje se odnose na 55. Kad je riječ o ponašanju Općinskog suda, Ustavni sud apelantovu odgovornost i zaključak Ustavnog suda da je riječ o konstatira da je ovaj sud nakon devet mjeseci i tri dana od prijema relativno složenom postupku, ne može se zaključiti da se radilo o tužbe zakazao i održao ročište 24. oktobra 2002. godine. Novo nerazumno dugom postupku. Uz prethodnu konstataciju o ročište je zakazano za 22. novembar 2002. godine, a odgođeno je apelantovoj odgovornosti za odugovlačenje postupka zbog za 14. januar 2003. godine zbog dostavljanja na uvid upravnog odgađanja rasprava i nedolaska na raspravu, te propusta da uredi spisa koji se odnosi na proglašenje apelantove kuće napuštenom. tužbu u skladu sa nalogom suda i pozitivnim zakonskim Ustavni sud, također, konstatira da su rasprave zakazane za 14. odredbama, Ustavni sud smatra da dio odgovornosti zbog dužine januar i 7. februar 2003. godine odgođene na prijedlog trajanja postupka preteže na apelantovu stranu. apelantovog opunomoćenika, radi očitovanja na navode iz 58. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije podneska trećetužene. Na raspravi zakazanoj za 3. juni 2003. povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav godine sud je rješenjem, na prijedlog zakonskih zastupnika 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u tuženih, postupak umirovio, jer raspravi nije pristupio uredno razumnom roku. obaviješteni apelantov opunomoćenik. Apelant je predložio 5. Pitanje kompenzacije septembra 2003. godine da se nastavi umirovljeni postupak i 59. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom podneskom od 10. juna 2004. godine urgirao je da se predmet II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske uzme u rad. Međutim, Ustavni sud zapaža da je sud nakon više od konvencije, nema osnova da se razmatra apelantov zahtjev za jedanaest mjeseci predmet uzeo u rad i rješenjem od 31. augusta naknadu štete zbog dužine postupka pred sudom. 2004. godine naložio apelantu da u roku od 8 dana ispravi tužbu tako što će dostaviti tačnu adresu tuženog iako za to nije imao VIII. Zaključak razloga, niti uporišta u zakonu s obzirom na to da adresa tuženih 60. S obzirom na činjenice postupka i zaključak Ustavnog nije bila nepoznata. Nakon što je apelant 20. septembra 2004. suda da se radilo o relativno složenom postupku, te imajući u godine dostavio adrese tuženih, sud je dostavio tužbe na odgovor vidu apelantov doprinos za odgađanje u postupanju suda, kao i i zakazao i održao pripremno ročište 31. maja 2005. godine. Sud činjenicu da je postupak vođen u vrijeme reforme parničnog je održao glavnu raspravu na mjestu događaja 17. maja 2005. zakonodavstva, što je jednim dijelom utjecalo na dužinu trajanja godine, a nastavak glavne rasprave zakazao za 21. juni 2005. postupka, Ustavni sud je zaključio da parnični postupak godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Dakle, Ustavni sud povodom apelantove tužbe nije prešao granice razumnog roka iz zapaža da je sud, generalno posmatrajući, u navedenom postupku člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. bio aktivan, ali da je sud u određenim periodima bio potpuno Evropske konvencije. neaktivan. Naime, Općinskom sudu je trebalo više od devet 61. Na osnovu člana 16. stav 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila mjeseci da nakon prijema tužbe uzme predmet u rad i zakaže Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke. raspravu. Također, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je 62. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke postupak umirovljen, sud tek nakon više od 11 mjeseci predmet Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. uzeo u rad i poslao tužbu apelantu na ispravku iako je u spisu imao tačne adrese tuženih. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Predsjednica konstatira da sud u navedenom periodu nije postupao ažurno. Ustavnog suda Međutim, propust apelantovog opunomoćenika da pristupi Bosne i Hercegovine raspravi o kojoj je uredno obaviješten, što je dovelo do mirovanja Hatidža Hadžiosmanović, s. r. postupka, te zahtjev apelantovog opunomoćenika da se u tri navrata rasprave odgode radi očitovanja na podneske tuženih i radi uređenja tužbe, što je doprinijelo odugovlačenju postupka, ne može se staviti na teret Općinskom sudu. U konkretnom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u slučaju, nakon što je umirovljeni postupak nastavljen 31. augusta predmetu broj AP 2015/06, rješavajući apelaciju Nikole Kisina, 2004. godine, Općinski sud je odmah dostavio tužbu tuženim na na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka odgovor, zakazao pripremno ročište, a poslije toga, u relativno 16. stavak 2, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik obaviještena trećetužena. Sud je odgodio navedenu raspravu i Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: zakazao novu za 22. studeni 2002. godine. Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica 9. Sud je 22. studenog 2002. godine održao raspravu kojoj su Miodrag Simović, dopredsjednik bili nazočni apelantov opunomoćenik i zakonski zastupnik prvo i Valerija Galić, dopredsjednica drugotuženog a odsutna je bila uredno obaviještena trećetužena. Seada Palavrić, sutkinja Rasprava je odgođena za 14. siječanj 2003. godine, jer je sud Krstan Simić, sudac zatražio od Općine Donji Vakuf da dostavi kompletan spis u svezi sa proglašenjem apelantove kuće napuštenom. na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine donio je 10. Raspravu zakazanu za 14. siječanj 2003. godine sud je odgodio za 7. veljaču 2003. godine, na prijedlog apelantovog ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 opunomoćenika, radi očitovanja na podnesak trećetužene koji Odbija se kao neutemeljena apelacija Nikole Kisina mu je na raspravi uručen. podnesena zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz 11. Na raspravi održanoj 7. veljače 2003. godine, a nakon što članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. mu je uručen podnesak trećetužene, apelantov opunomoćenik je Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih molio da se rasprava odgodi na neodređeno vrijeme kako bi se sloboda u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda očitovao na navode iz podneska trećetužene u svezi sa pravnom Novi Travnik broj Gž-796/05 od 11. siječnja 2007. godine. osnovom tužbe. Tuženi se nisu protivili odgodi, pa je sud Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Kisina raspravu odgodio na neodređeno vrijeme sa napomenom da će podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj nova rasprava biti zakazana nakon što apelant dostavi uređenu Gž-796/05 od 11. siječnja 2007. godine i Presude Općinskog tužbu u kojoj će navesti pravnu osnovu, te činjenice na kojima suda Bugojno broj P-93/02 od 8. rujna 2005. godine u odnosu na temelji tužbeni zahtjev. članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 8. Europske 12. Sud je 11. travnja 2003. godine zakazao raspravu za 3. konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je lipanj 2003. godine kojoj nisu pristupili uredno obaviješteni očigledno (prima facie) neutemeljena. apelantov opunomoćenik i zakonski zastupnik trećetužene. Na Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i prijedlog zakonskog zastupnika prvotužene i drugotuženog, Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Općinski sud je donio Rješenje broj P-93/02 od 3. lipnja 2003. Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i godine o mirovanju postupka. "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". 13. Podneskom od 5. rujna 2003. godine apelant je predložio da se nastavi umirovljeni postupak. OBRAZLOŽENJE 14. Apelant je ponovno podneskom od 10. lipnja 2004. I. Uvod godine urgirao da se zakaže rasprava. 1. Nikola Kisin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke 15. Sud je Rješenjem broj P-93/02 od 31. kolovoza 2004. podnio je 12. srpnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu godine naložio apelantu da u roku od 8 dana ispravi tužbu tako što Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog će dostaviti točnu adresu tuženog sa napomenom da, ako ne nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog postupi u danom roku, smatrat će se da je podnesak povučen, a suda Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-93/02 i u ako vrati sudu bez ispravka, podnesak će biti odbačen. postupku u predmetu Kantonalnog suda Novi Travnik (u 16. Apelant je 20. rujna 2004. godine postupio po nalogu daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-796/05. suda i dostavio točne adrese tuženih sa napomenom da su adrese tuženih i ranije bile poznate sudu jer su se tuženi uredno odazivali II. Postupak pred Ustavnim sudom na sudbene pozive. 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od 17. Sud je 29. rujna 2004. godine dostavio tuženim tužbu na Kantonalnog i Općinskog suda je zatraženo 12. srpnja 2006. odgovor. Prvotužena je 19. listopada 2004. godine dostavila godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je odgovor na tužbu, a trećetužena 27. listopada 2004. godine. 5. veljače 2008. godine zatražen na uvid cio sudski spis broj 18. Općinski sud je Rješenjem broj P-93/02 od 10. ožujka P-93/02. 2005. godine zakazao pripremno ročište za 31. ožujak 2005. 3. Kantonalni sud je 31. srpnja 2006. godine dostavio godine. odgovor na apelaciju a Općinski sud je dostavio 12. veljače 2008. 19. Sud je 31. ožujka 2005. godine održao pripremno ročište godine odgovor na apelaciju i sudbeni spis broj P-93/02 na uvid. kojem subili nazočni apelantov opunomoćenik i zakonski 4. Ustavni sud je 19. veljače 2008. godine, sukladno članku zastupnik prvotužene, a odsutni su bili uredno obaviješteni 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dostavio apelantu odgovore zakonski zastupnici drugotuženog i trećetužene. Na pripremnom Kantonalnog i Općinskog suda na njegovu apelaciju. ročištu sud je donio Rješenje broj P-93/02 od 31. ožujka 2005. godine kojim je dopustio da se tužba preinači u dijelu koji se III. Činjenično stanje odnosi na iznošenje drugog zahtjeva uz postojeći, koji se odnosi 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i na naknadu nematerijalne štete i kojim apelant potražuje iznos od dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka sljedeći način: 2005. godine, pa do isplate za pretrpljene duševne patnje zbog 6. Apelant je 21. siječnja 2002. godine podnio Općinskom uništenja obiteljske stambene zgrade. Na apelantov prijedlog da sudu tužbu protiv Općine Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: se procijeni devastirani objekt i uništena šuma sud je donio prvotužena), Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Rješenje broj P-93/02 od 31. ožujka 2005. godine kojim se drugotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem određuje vještačenje vještaka građevinske i šumarske struke. tekstu: trećetužena) radi naknade štete za uništenu obiteljsku Rješenjem broj P-93/02 od 31. ožujka 2005. godine sud je stambenu kuću, te tražio da mu isplate iznos od 99.000,00 KM sa zakazao glavnu raspravu za 17. svibanj 2005. godine na mjestu zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štete do događaja. konačne isplate, kao i da mu nadoknade troškove postupka u roku 20. Sud je održao glavnu raspravu na mjestu događaja 17. od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. svibnja 2005. godine kojoj su bili nazočni apelantov 7. Apelant je dopisom od 12. kolovoza 2002. godine urgirao opunomoćenik, zakonski zastupnici prvotužene i drugotuženog, da se zakaže rasprava uz napomenu da je od podnošenja tužbe a odsutan je bio uredno obaviješteni zakonski zastupnik proteklo više od šest mjeseci. trećetužene. Na glavnoj raspravi su provedeni dokazi 8. Općinski sud je zakazao raspravu za 24. listopad 2002. saslušanjem svjedoka, te vještačenje vještaka šumarske i godine, kojoj su bili nazočni apelantov opunomoćenik, zakonski građevinske struke. Glavna rasprava je odgođena za 21. lipanj zastupnik prvotužene i drugotuženog, a bila je odsutna uredno 2005. godine. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. 21. Sud je održao i zaključio glavnu raspravu 21. lipnja 2005. b) Odgovor na apelaciju godine kojoj su bili nazočni apelantov opunomoćenik, zakonski 26. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je 16. zastupnici prvotužene i drugotuženog, a odsutan je bio uredno studenog 2005. godine primio spis na rješavanje obaviješteni zakonski zastupnik trećetužene. povodomuloženog priziva, da je spis raspoređen sucu 22. Općinski sud je Presudom broj P-93/02 od 8. rujna 2005. izvjestitelju 21. studenog 2005. godine, te da apelaciju smatra godine odbio apelantov tužbeni zahtjev uz obvezu da nadoknadi preuranjenom. troškove postupka, i to prvotuženoj iznos od 6.390,00 KM, 27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da su drugotuženom iznos od 7.290,00 KM i trećetuženoj iznos od netočni apelantovi navodi da sud glede predmetne tužbe nije 1.800,00 KM. postupao sukladno Zakonu o parničnom postupku, jer je 23. Odlučujući o apelantovom prizivu, Kantonalni sud je postupak okončan sukladno navedenom zakonu. Presudom broj Gž-796/05 od 11. siječnja 2007. godine priziv V. Relevantni propisi odbio kao neutemeljen i potvrdio Presudu Općinskog suda broj 28. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine P-93/02 od 8. rujna 2005. godine. Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: 24. U obrazloženju Presude Kantonalni sud navodi da je "Članak 10. pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odgovornost Općine Donji Vakuf za nastalu štetu, te se ne može odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku prihvatiti apelantov navod da je prvotužena bila dužna čuvati zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. njegovu imovinu, sukladno članku 2. Zakona o privremeno Članak 98. napuštenim nekretninama u vlasništvu građana. Dalje, ističe ovaj Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno sud, sama činjenica da apelant nije, sukladno odredbi članka 11. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelja poučiti i nekretninama, podnio zahtjev za povrat u posjed svojih pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu nekretnina upućuje na zaključak da ove nekretnine nisu stavljene može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka. pod privremenu upravu Općine i dodjeljivane na privremenu Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka ili uporabu. Budući da je u tijeku postupka utvrđeno da je apelantov dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska. objekt uništen koncem 1995. godine, prvotužena nije ni mogla Š...Ć ovakvu nekretninu proglasiti napuštenom i njome upravljati. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen Također, i u pogledu devastirane šume apelant nije dokazao da je sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravka, ona bila pod faktičnom upravom prvotužene, niti da je izvršena odnosno dopune, odbacit će se. "gola" sječa šume nakon prestanka rata. Na koncu, ovaj sud ističe Članak 200. da odgovornost drugotuženog i trećetužene ne proizlazi iz Mirovanje postupka nastupi ako se obje stranke prije odredaba Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju Š...Ć, te kada nekretninama u vlasništvu građana, jer takva odgovornost nije jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloži predviđena za ove subjekte, a apelant nije dokazao da postoji mirovanje Š...Ć." zakonska osnova da tuženi odgovaraju za nastalu štetu, kao i 29. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine uzročnu vezu između štete i štetnika. I u pogledu naknade Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06): neimovinske štete ovaj sud smatra da ona nije ničim dokazana, pa je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je odbio apelantov "Članak 10. tužbeni zahtjev. Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja IV. Apelacija strankama pripadaju u postupku. Članak 62. stavak 1. a) Navodi iz apelacije Sud odmah nakon primitka tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu. 25. U apelaciji apelant se žali na neopravdano dugo vođenje Te pripreme obuhvaćaju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu postupka povodom tužbe u građanskom postupku kojom je tužbe na obvezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i potraživao materijalnu i nematerijalnu štetu zbog uništene zakazivanje glavne rasprave. obiteljske stambene kuće. Apelant navodi da je tužbu podnio 21. siječnja 2002. godine, da je podneskom od 3. lipnja 2004. godine Članak 75. stavak 4. tražio da se predmet uzme u rad, a da je po nalogu suda 15. rujna Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 2004. godine uredio tužbu. Apelant navodi da se zbog 30 dana od dana primitka u sudu pismenog odgovora na tužbu, nepostupanja suda 22. srpnja 2004. godine žalio Ombudsmenu odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, za ljudska prava Bosne i Hercegovine, koji je njegov priziv ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana registrirao pod brojem 5271/04. Apelant smatra da je sud primitka odgovora na protutužbu. neopravdano odugovlačio donošenje odluke kojom bi se Članak 94. stavak 2. postupak okončao, čime je prekršeno njegovo pravo na suđenje u Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od razumnom roku i pravo na efektivan pristup sudu zaštićeno 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak Članak 336. 1. Europske konvencije, kao i pravo na dom iz članka II/3.(f) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti Također, smatra da i postupak glede priziva pred Kantonalnim podnesak radi ispravka ili dopune, uz navode što treba ispraviti sudom traje nerazumno dugo, jer je priziv protiv prvostupanjske ili dopuniti i odredit će rok za ispravak ili dopunu podneska, koji presude uložio 23. rujna 2005. godine. Apelant ističe da ničim ne može biti dulji od osam dana. nije doprinio da se postupak u ovoj pravnoj stvari ne riješi u razumnom roku, te navodi da, kao raseljena osoba, trpi duševne Š...Ć bolove zbog neriješene tužbe i nemogućnosti da se vrati u Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen prijeratno prebivalište, te predlaže da Ustavni sud naloži sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravka, Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja, a najkasnije u odnosno dopune, odbacit će se. roku od 30 dana, donese odluku o prizivu. Također, predlaže da Članak 454. stavak 1. Ustavni sud, sukladno svojim pravilima, obveže tužene da mu Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak solidarno isplate iznos od 4.000,00 KM na ime nematerijalne pred prvostupanjskim sudom, daljnji postupak provest će se po štete zbog nerazumno dugog trajanja postupka. odredbama ovog zakona." VI. Dopustivost 37. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz 30. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, 31. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio razinu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni koristio. Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno 32. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije u dijelu koji primjenjuju u Bosni i Hercegovini. se odnosi na navodnu povredu prava na poštivanje privatnog i 38. Ustavni sud, polazeći od prakse Europskog suda za obiteljskog života, doma i prepiske iz članka II/3.(f) Ustava ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije Ustavni se prigodom primjene odredaba iz članka 16. stavak 1. Pravila sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi, Europski sud za 33. Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi: ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka "Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima fa- 1991. godine, serija A broj 200, stavak 34). Ustavni sud cie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom automatski, te prigodom ispitivanja je li bilo poštivano, bitno je zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je (vidi, Europski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv ispitivanje merituma apelacije nepotrebno." Belgije, presuda od 6. prosinca 1980, serija A broj 40, stavak 35). 34. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prilike. prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za 39. Apelant se poziva na svoje pravo iz članka 6. stavak 1. ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora Europske konvencije koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i roku", zato što je parnični postupak trajao neprimjereno dugo, Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija zajedno sa prizivnim postupkom koji je vođen pred Kantonalnim je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie sudom. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud dokazi koji dostatno jasno pokazuju da je navedena povreda primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji učinkovito pravno protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog duljine broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. trajanja navedenih postupaka (vidi, mutatis mutandis, Europski svibnja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant 32082/98, ECHR 1999-IX). navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, Europski 40. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti sud, Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj ostvarila njegova prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja od temeljnih postulata Europske konvencije da pravna sredstva Ustavom zaštićenih prava. koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i 35. Ustavni sud smatra da apelant, osim paušalnog pozivanja razumljiva, te da se propust u ustroju pravnog i sudskog sustava na povredu prava na poštivanje doma, ne nudi činjenice i dokaze države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je organizirati prava na koje se poziva, koje bi trebalo meritorno ispitati. Naime, svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima apelant se žali da mu je, zbog duljine trajanja postupka pred da se prilagode zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi, redovitim sudovima glede njegove tužbe za naknadu štete za Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od uništenu imovinu, povrijeđeno i pravo na poštivanje doma. 19. veljače 1991. godine, serija A broj 194, stavak 21). Međutim, Ustavni sud primjećuje da se u navedenom sudbenom 41. Na temelju svega navedenog, a imajući u vidu odredbe postupku nije odlučivalo o pravu ili zaštiti apelantovog prava na članka VI/3.(b), te članka 16. stavak 1. i stavak 3. Pravila poštivanje doma, već je trebalo riješiti pitanje jesu li tuženi Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija odgovorni za pričinjenu štetu apelantu na njegovoj imovini, te, ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo iz članka ukoliko jesu, koliku naknadu trebaju isplatiti. Obzirom, dakle, da II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske ne postoje posebne okolnosti u svezi sa poštivanjem ljudskih konvencije. prava koje zahtijevaju da se nastavi meritorno ispitivanje apelacije u ovom dijelu, jer apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom VII. Meritum zaštićenih prava i sloboda, niti ima "opravdan" zahtjev da se u 42. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke glede ovom slučaju poziva na pravo na poštivanje doma, Ustavni sud njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske Europske konvencije. konvencije očigledno (prima facie) neutemeljeni. Pravo na pravičan postupak u razumnom roku 36. Također, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema 43. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna relevantnom dijelu glasi: kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Bosni i Hercegovini. (...) (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim naknadu treba isplatiti. Takav spor, po naravi, ne zahtijeva žurno stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom." postupanje. Dokazni postupak koji je sud trebao provesti do Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom donošenja prvostupanjske presude sastojao se od provedbe dijelu glasi: dokaza-uviđaja na mjestu događaja, vještačenja vještaka "1. Prigodom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili građevinske i šumarske struke, te saslušanja svjedoka. Takav utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega svatko ima spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može se okarakterizirati pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku kao relativno složen. pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. b) Apelantovo ponašanje Š...Ć" 51. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima 44. Ustavni sud konstatira da je apelant, sukladno tada donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja važećim odredbama Zakona o parničnom postupku, Općinskom sudjeluje u postupku (vidi Odluku bivšeg Europskog sudu podnio tužbu radi naknade materijalne i nematerijalne štete. povjerenstva za ljudska prava broj 11541/85 od 12. travnja 1989. Prema praksi Ustavnog i Europskog suda za ljudska prava, godine, O.I. 70). članak 6. stavak 1. Europske konvencije se primjenjuje na 52. U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati je li apelant postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom prava i obveza. U svezi s tim, u apelantovom slučaju zadaća roku. U svezi s tim, Ustavni sud ponovno konstatira da su dvije Općinskog suda jeste utvrditi jesu li tuženi, odista, odgovorni za rasprave odgođene na prijedlog apelantovog opunomoćenika, štetu, te koji iznos su tuženi dužni isplatiti na ime nastale štete. radi očitovanja na podnesak trećetužene. Ustavni sud primjećuje Dakle, parnični postupak glede apelantove tužbe jeste spor da je rasprava zakazana za 7. veljaču 2003. godine odgođena na građanskopravne naravi u kojem se utvrđuju apelantova zahtjev apelantovog opunomoćenika na neodređeno vrijeme sa građanska prava pri čemu je apelant zainteresiran da se konačna napomenom da će se nova rasprava zakazati nakon što apelant odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom dostavi uređenu tužbu u kojoj će navesti pravni temelj, te roku. Stoga je u apelantovom slučaju članak II/3.(e) Ustava činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev. Iz priložene Bosne i Hercegovine, odnosno članak 6. stavak 1. Europske dokumentacije Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant konvencije primjenjiv. postupio prema nalogu suda, ali je sud zakazao raspravu za 3. 45. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi lipanj 2003. godine kojoj nije pristupio apelantov Europskog suda, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru opunomoćenik, pa je sud na prijedlog zakonskih zastupnika svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebice složenost tuženih donio rješenje o mirovanju postupka. Dakle, dvije predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i rasprave sud je odgodio na prijedlog apelantovog javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za opunomoćenika radi apelantovog očitovanja na podneske podnositelja aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Europski tuženih, jedna rasprava je, također, odgođena na prijedlog sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. apelantovog opunomoćenika, radi apelantovog očitovanja i veljače 1981. godine, serija A broj 198, stavak 30; Zimmermann i uređenja tužbe, a postupak je umirovljen rješenjem od 3. lipnja Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, 2003. godine, jer raspravi nije pristupio uredno obaviješteni stavak 24). apelantov opunomoćenik. Na temelju uvida u spis broj P-93/02 Razdoblje koje se uzima u obzir može se utvrditi da je apelant nastojao osigurati da se njegova 46. Ustavni sud podsjeća na praksu tijela Europske tužba riješi izravnim pismenim urgencijama upućenim konvencije u odnosu na predmete o duljini postupka u kojim su Općinskom sudu, 12. kolovoza 2002. godine i 10. lipnja 2004. postupci pokrenuti prije nego što su tijela Europske konvencije godine, te da je nastojao da postupak ubrza i urgencijama putem utemeljila svoju vremensku nadležnost. Tijela Europske ureda Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. konvencije smatraju da razdoblje koje se uzima u obzir glede Ustavni sud ističe da dva podneska kojim je apelant urgirao da se duljine trajanja postupka počinje danom utemeljenja njihove nastavi postupak, kao i njegovo obraćanje Ombudsmenu nisu vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje mogli proizvesti očekivani učinak obzirom na to da je sam je premašilo taj nadnevak mora se uzeti u obzir stadij postupka apelantov opunomoćenik tražio u više navrata da se rasprava dostignut tog nadnevka (vidi, Europski sud za ljudska prava, Foti odgodi, te da je, zbog nedolaska apelantovog opunomoćenika na i drugi protiv Italije, presuda od 10. prosinca 1982. godine, serija raspravu, postupak umirovljen. A broj 56, stavak 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, 53. Ustavni sud, na temelju izloženog, zaključuje da je ECHR 1998-VIII). apelantovo ponašanje značajno doprinijelo odugovlačenju 47. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak predmetnog postupka. počeo 21. siječnja 2002. godine, kada je apelant podnio tužbu c) Ponašanje suda protiv tuženih radi naknade materijalne i nematerijalne štete, a da 54. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira je okončan donošenjem drugostupanjske presude, 11. siječnja svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku 2007. godine. Dakle, cjelokupan postupak, i pred utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza. Na državama prvostupanjskim i pred drugostupanjskim sudom, trajao je skoro ugovornicama je da svoj pravni sustav organiziraju tako da pet godina. Razdoblje u kojem je pokrenut navedeni postupak njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Europski sud za ubraja se u nadležnost Ustavnog suda obzirom na to da je ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. svibnja započelo nakon 14. prosinca 1995. godine, tj. nakon što je Ustav 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stavak 19). Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. 55. Kad je riječ o ponašanju Općinskog suda, Ustavni sud a) Složenost predmeta konstatira da je ovaj sud nakon devet mjeseci i tri dana od 48. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora primitka tužbe zakazao i održao ročište 24. listopada 2002. razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog godine. Novo ročište je zakazano za 22. studeni 2002. godine, a spora, tj. dokaza koje redoviti sud mora izvesti i procijeniti u odgođeno je za 14. siječanj 2003. godine zbog dostave na uvid svjetlu pravne naravi spora. upravnog spisa koji se odnosi na proglašenje apelantove kuće 49. Podnesenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da napuštenom. Ustavni sud, također, konstatira da su rasprave Općinski sud utvrdi da su tuženi dužni solidarno na ime naknade zakazane za 14. siječanj i 7. veljaču 2003. godine odgođene na štete za uništenu obiteljsku kuću platiti iznos od 99.000,00 KM prijedlog apelantovog opunomoćenika, radi očitovanja na sa zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime neimovinske navode iz podneska trećetužene. Na raspravi zakazanoj za 3. štete za pretrpljene duševne patnje zbog uništenja obiteljske lipanj 2003. godine sud je rješenjem, na prijedlog zakonskih stambene kuće iznos od 210.000,00 KM sa zakonskom zateznom zastupnika tuženih, postupak umirovio, jer raspravi nije pristupio kamatom i troškovima postupka. uredno obaviješteni apelantov opunomoćenik. Apelant je 50. U okviru navedenog trebalo je riješiti pitanje jesu li tuženi predložio 5. rujna 2003. godine da se nastavi umirovljeni odgovorni za pričinjenu štetu apelantu, te, ukoliko jesu, koliku postupak i podneskom od 10. lipnja 2004. godine urgirao je da se predmet uzme u rad. Međutim, Ustavni sud zapaža da je sud Pitanje kompenzacije nakon više od jedanaest mjeseci predmet uzeo u rad i rješenjem 59. Obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi sa člankom od 31. kolovoza 2004. godine naložio apelantu da u roku od 8 II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. dana ispravi tužbu tako što će dostaviti točnu adresu tuženog iako Europske konvencije, nema osnove da se razmatra apelantov za to nije imao razloga, niti uporišta u zakonu obzirom na to da zahtjev za naknadu štete zbog duljine postupka pred sudom. adresa tuženih nije bila nepoznata. Nakon što je apelant 20. rujna 2004. godine dostavio adrese tuženih, sud je dostavio tužbe na VIII. Zaključak odgovor i zakazao i održao pripremno ročište 31. svibnja 2005. 60. Obzirom na činjenice postupka i zaključak Ustavnog godine. Sud je održao glavnu raspravu na mjestu događaja 17. suda da se radilo o relativno složenom postupku, te imajući u svibnja 2005. godine, a nastavak glavne rasprave zakazao za 21. vidu apelantov doprinos za odgađanje u postupanju suda, kao i lipanj 2005. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Dakle, činjenicu da je postupak vođen u vrijeme reforme parničnog Ustavni sud zapaža da je sud, generalno promatrajući, u zakonodavstva, što je jednim dijelom utjecalo na duljinu trajanja navedenom postupku bio aktivan, ali da je sud u određenim postupka, Ustavni sud je zaključio da parnični postupak glede razdobljima bio potpuno neaktivan. Naime, Općinskom sudu je apelantove tužbe nije prešao granice razumnog roka iz članka trebalo više od devet mjeseci da nakon primitka tužbe uzme II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. predmet u rad i zakaže raspravu. Također, Ustavni sud zapaža da Europske konvencije. je, nakon što je postupak umirovljen, sud tek nakon više od 11 61. Na temelju članka 16. stavak 2. i članka 61. st. 1. i 3. mjeseci predmet uzeo u rad i poslao tužbu apelantu na ispravak Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove iako je u spisu imao točne adrese tuženih. Imajući u vidu odluke. navedeno, Ustavni sud konstatira da sud u navedenom razdoblju 62. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke nije postupao ažurno. Međutim, propust apelantovog Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. opunomoćenika da pristupi raspravi o kojoj je uredno obaviješten, što je dovelo do mirovanja postupka, te zahtjev Predsjednica apelantovog opunomoćenika da se u tri navrata rasprave odgode Ustavnoga suda radi očitovanja na podneske tuženih i radi uređenja tužbe, što je Bosne i Hercegovine doprinijelo odugovlačenju postupka, ne može se staviti na teret Hatidža Hadžiosmanović, v. r. Općinskom sudu. U konkretnom slučaju, nakon što je umirovljeni postupak nastavljen 31. kolovoza 2004. godine, Općinski sud je odmah dostavio tužbu tuženim na odgovor, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u zakazao pripremno ročište, a poslije toga, u relativno kratkim predmetu broj AP 2015/06, rješavajući apelaciju Nikole vremenskim razmacima, i glavnu raspravu na mjestu događaja, te nastavak glavne rasprave za 21. lipanj 2005. godine, kada je Kisina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, glavna rasprava i zaključena. Ustavni sud primjećuje da je, nakon člana 16 stav 2, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 3 što je rasprava zakazana za 7. veljaču 2003. godine odgođena na Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni neodređeno vrijeme uz nalog apelantu da uredi tužbu, sud glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: zakazao novu raspravu za 3. lipanj 2003. godine iako apelant nije Hatixa Haxiosmanović, predsjednica postupio prema nalogu suda. Općinski sud je, dakle, poduzeo Miodrag Simović, potpredsjednik odgovarajuće radnje da se postupak okonča u razumnom roku Valerija Galić, potpredsjednica iako je pokazao određenu neažurnost u svom djelovanju, kako je Seada Palavrić, sudija to već obrazloženo. Krstan Simić, sudija 56. Ustavni sud će, također, ispitati i vrijeme u kojem je na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je rješavan apelantov priziv uložen protiv prvostupanjske presude u postupku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud primjećuje da je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 apelant podnio apelaciju prije nego što je drugostupanjski Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Kisina postupak okončan. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda broj podnesena zbog kršewa prava na suđenje u razumnom roku iz P-93/02 Ustavni sud je utvrdio da je u međuvremenu Kantonalni člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 sud donio odluku o apelantovom prizivu. Naime, prvostupanjska Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih odluka je donesena 8. rujna 2005. godine, pa je, nakon što je sloboda u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda pravodobno apelant uložio priziv, spis dostavljen Kantonalnom Novi Travnik broj Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine. sudu na odlučivanje 16. studenog 2005. godine. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-796/05 od 11. siječnja 2007. godine donio Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Nikole Kisina odluku o prizivu tako što je priziv odbio i potvrdio podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik prvostupanjsku presudu. Ustavni sud zapaža da je sam prizivni broj Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine i Presude postupak trajao jednu godinu i mjesec dana i nije bio nerazumno Opštinskog suda Bugojno broj P-93/02 od 8. septembra 2005. dug, odnosno da je duljina trajanja postupka pred Kantonalnim godine u odnosu na član II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i sudom bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja. član 8 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i 57. Iako je postupak glede apelantove tužbe do donošenja osnovnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana. prvostupanjske presude trajao tri godine i osam mjeseci, obzirom Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i na iznesene činjenice postupka koje se odnose na apelantovu Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i odgovornost i zaključak Ustavnog suda da je riječ o relativno Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i složenom postupku, ne može se zaključiti da se radilo o "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine". nerazumno dugom postupku. Uz prethodnu konstataciju o OBRAZLOŽEWE apelantovoj odgovornosti za odugovlačenje postupka zbog odgađanja rasprava i nedolaska na raspravu, te propusta da uredi I. Uvod tužbu sukladno nalogu suda i pozitivnim zakonskim odredbama, 1. Nikola Kisin (u daqnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke Ustavni sud smatra da dio odgovornosti zbog duljine trajanja podnio je 12. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i postupka preteže na apelantovu stranu. Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošewa 58. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije odluke u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda Bugojno (u povrijeđen članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-93/02 i u postupku u stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u predmetu Kantonalnog suda Novi Travnik (u daqnjem tekstu: razumnom roku. Kantonalni sud) broj Gž-796/05. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. II. Postupak pred Ustavnim sudom adrese tuženih i ranije bile poznate sudu jer su se tuženi 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od uredno odazivali na sudske pozive. Kantonalnog i Opštinskog suda je zatraženo 12. jula 2006. 17. Sud je 29. septembra 2004. godine dostavio tuženim godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Opštinskog suda je tužbu na odgovor. Prvotužena je 19. oktobra 2004. godine 5. februara 2008. godine zatražen na uvid cio sudski spis broj dostavila odgovor na tužbu, a trećetužena 27. oktobra 2004. P-93/02. godine. 3. Kantonalni sud je 31. jula 2006. godine dostavio odgovor 18. Opštinski sud je Rješenjem broj P-93/02 od 10. marta na apelaciju a Opštinski sud je dostavio 12. februara 2008. 2005. godine zakazao pripremno ročište za 31. mart 2005. godine odgovor na apelaciju i sudski spis broj P-93/02 na uvid. godine. 4. Ustavni sud je 19. februara 2008. godine, u skladu sa 19. Sud je 31. marta 2005. godine održao pripremno ročište članom 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dostavio apelantu kom su prisustvovali apelantov punomoćnik i zakonski odgovore Kantonalnog i Opštinskog suda na njegovu apelaciju. zastupnik prvotužene, a odsutni su bili uredno obaviješteni zakonski zastupnici drugotuženog i trećetužene. Na III. Činjenično stanje pripremnom ročištu sud je donio Rješenje broj P-93/02 od 31. 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih marta 2005. godine kojim je dozvolio da se tužba preinači u navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se dijelu koji se odnosi na iznošenje drugog zahtjeva uz postojeći, sumiraju na sljedeći način: koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete i kojim apelant 6. Apelant je 21. januara 2002. godine podnio Opštinskom potražuje iznos od 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom sudu tužbu protiv Opštine Dowi Vakuf (u daqnjem tekstu: kamatom od 31. marta 2005. godine, pa do isplate za pretrpljene prvotužena), Sredwobosanskog kantona (u daqnjem tekstu: duševne patnje zbog uništewa porodične stambene zgrade. Na drugotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem apelantov predlog da se procijeni devastirani objekat i tekstu: trećetužena) radi naknade štete za uništenu uništena šuma sud je donio Rješenje broj P-93/02 od 31. marta porodičnu stambenu kuću, te tražio da mu isplate iznos od 2005. godine kojim se određuje vještačenje vještaka 99.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka građevinske i šumarske struke. Rješenjem broj P-93/02 od 31. štete do konačne isplate, kao i da mu nadoknade troškove marta 2005. godine sud je zakazao glavnu raspravu za 17. maj 2005. postupka u roku od 15 dana pod prijetwom izvršewa. godine na mjestu događaja. 7. Apelant je dopisom od 12. avgusta 2002. godine urgirao da 20. Sud je održao glavnu raspravu na mjestu događaja 17. maja se zakaže rasprava uz napomenu da je od podnošewa tužbe 2005. godine kojoj su prisustvovali apelantov punomoćnik, proteklo više od šest mjeseci. zakonski zastupnici prvotužene i drugotuženog, a odsutan je 8. Opštinski sud je zakazao raspravu za 24. oktobar 2002. bio uredno obaviješteni zakonski zastupnik trećetužene. Na godine, kojoj su prisustvovali apelantov punomoćnik, glavnoj raspravi su sprovedeni dokazi saslušanjem svjedoka, te zakonski zastupnik prvotužene i drugotuženog, a bila je vještačenje vještaka šumarske i građevinske struke. Glavna odsutna uredno obaviještena trećetužena. Sud je odložio rasprava je odložena za 21. juni 2005. godine. navedenu raspravu i zakazao novu za 22. novembar 2002. godine. 21. Sud je održao i zakqučio glavnu raspravu 21. juna 2005. 9. Sud je 22. novembra 2002. godine održao raspravu kojoj su godine kojoj su prisustvovali apelantov punomoćnik, zakonski prisustvovali apelantov punomoćnik i zakonski zastupnik zastupnici prvotužene i drugotuženog, a odsutan je bio uredno prvo i drugotuženog a odsutna je bila uredno obaviještena obaviješteni zakonski zastupnik trećetužene. trećetužena. Rasprava je odložena za 14. januar 2003. godine, 22. Opštinski sud je Presudom broj P-93/02 od 8. septembra jer je sud zatražio od Opštine Dowi Vakuf da dostavi 2005. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev uz obavezu da kompletan spis u vezi sa proglašenjem apelantove kuće nadoknadi troškove postupka, i to prvotuženoj iznos od napuštenom. 6.390,00 KM, drugotuženom iznos od 7.290,00 KM i 10. Raspravu zakazanu za 14. januar 2003. godine sud je trećetuženoj iznos od 1.800,00 KM. odložio za 7. februar 2003. godine, na predlog apelantovog 23. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je punomoćnika, radi očitovawa na podnesak trećetužene koji mu Presudom broj Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine žalbu je na raspravi uručen. odbio kao neosnovanu i potvrdio Presudu Opštinskog suda 11. Na raspravi održanoj 7. februara 2003. godine, a nakon broj P-93/02 od 8. septembra 2005. godine. što mu je uručen podnesak trećetužene, apelantov punomoćnik je molio da se rasprava odloži na neodređeno vrijeme kako bi 24. U obrazloženju Presude Kantonalni sud navodi da je se očitovao na navode iz podneska trećetužene u vezi sa pravilan zakqučak prvostepenog suda da ne postoji pravnim osnovom tužbe. Tuženi se nisu protivili odlaganju, odgovornost Opštine Dowi Vakuf za nastalu štetu, te ne pa je sud raspravu odložio na neodređeno vrijeme sa napomenom može da se prihvati apelantov navod da je prvotužena bila da će nova rasprava biti zakazana nakon što apelant dostavi dužna da čuva njegovu imovinu, u skladu sa članom 2 Zakona o uređenu tužbu u kojoj će navesti pravni osnov, te činjenice na privremeno napuštenim nepokretnostima u svojini građana. kojima zasniva tužbeni zahtjev. Dalje, ističe ovaj sud, sama činjenica da apelant nije, u skladu 12. Sud je 11. aprila 2003. godine zakazao raspravu za 3. juni sa odredbom člana 11 Zakona o prestanku primjene Zakona o 2003. godine kojoj nisu pristupili uredno obaviješteni napuštenim nepokretnostima, podnio zahtjev za vraćanje u apelantov punomoćnik i zakonski zastupnik trećetužene. Na posjed svojih nepokretnosti upućuje na zakqučak da ove predlog zakonskog zastupnika prvotužene i drugotuženog, nepokretnosti nisu stavljene pod privremenu upravu Opštine Opštinski sud je donio Rješenje broj P-93/02 od 3. juna 2003. i dodjeqivane na privremeno korišćenje. Budući da je u toku godine o mirovanju postupka. postupka utvrđeno da je apelantov objekat uništen krajem 1995. godine, prvotužena nije ni mogla ovakvu nepokretnost da 13. Podneskom od 5. septembra 2003. godine apelant je proglasi napuštenom i wome upravlja. Takođe, i u pogledu predložio da se nastavi umirovljeni postupak. devastirane šume apelant nije dokazao da je ona bila pod 14. Apelant je ponovo podneskom od 10. juna 2004. godine faktičkom upravom prvotužene, niti da je izvršena "gola" urgirao da se zakaže rasprava. sječa šume nakon prestanka rata. Na kraju, ovaj sud ističe da 15. Sud je Rješenjem broj P-93/02 od 31. avgusta 2004. godine odgovornost drugotuženog i trećetužene ne proizilazi iz naložio apelantu da u roku od 8 dana ispravi tužbu tako što će odredbi Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim dostaviti tačnu adresu tuženog sa napomenom da, ako ne nepokretnostima u svojini građana, jer takva odgovornost nije postupi u datom roku, smatraće se da je podnesak povučen, a ako predviđena za ove subjekte, a apelant nije dokazao da postoji vrati sudu bez ispravke, podnesak će biti odbačen. zakonski osnov da tuženi odgovaraju za nastalu štetu, kao i 16. Apelant je 20. septembra 2004. godine postupio po uzročnu vezu između štete i štetnika. I u pogledu naknade nalogu suda i dostavio tačne adrese tuženih sa napomenom da su neimovinske štete ovaj sud smatra da ona nije ničim dokazana, pa je prvostepeni sud ispravno odlučio kada je odbio apelantov "Član 10 tužbeni zahtjev. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačewa i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava IV. Apelacija koja strankama pripadaju u postupku. a) Navodi iz apelacije Član 62 stav 1 25. U apelaciji apelant se žali na neopravdano dugo Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu vođenje postupka povodom tužbe u građanskom postupku kom je raspravu. potraživao materijalnu i nematerijalnu štetu zbog uništene Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, porodične stambene kuće. Apelant navodi da je tužbu podnio dostavljanje tužbe na obavezni odgovor, održavanje 21. januara 2002. godine, da je podneskom od 3. juna 2004. godine pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave. tražio da se predmet uzme u rad, a da je po nalogu suda 15. Član 75 stav 4 septembra 2004. godine uredio tužbu. Apelant navodi da se zbog Pripremno ročište održaće se u pravilu najkasnije u nepostupawa suda 22. jula 2004. godine žalio Ombudsmenu za roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na qudska prava Bosne i Hercegovine, koji je njegovu žalbu tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora registrovao pod brojem 5271/04. Apelant smatra da je sud na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 neopravdano odugovlačio donošenje odluke kom bi se postupak dana od dana prijema odgovora na protivtužbu. okončao, čime je prekršeno njegovo pravo na suđenje u razumnom Član 94 stav 2 roku i pravo na efektivan pristup sudu zaštićeno članom Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske od 30 dana od dana održavawa pripremnog ročišta. konvencije, kao i pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Član 336 Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Takođe, smatra da Ako je podnesak nerazumqiv ili ne sadrži sve što je i postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom traje potrebno da bi se po njemu moglo da postupi, sud će podnosiocu nerazumno dugo, jer je žalbu protiv prvostepene presude vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta izjavio 23. septembra 2005. godine. Apelant ističe da ničim treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili nije doprinio da se postupak u ovoj pravnoj stvari ne riješi u dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. razumnom roku, te navodi da, kao raseljeno lice, trpi duševne Š...Ć bolove zbog neriješene tužbe i nemogućnosti da se vrati u Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu prijeratno prebivalište, te predlaže da Ustavni sud naloži u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno Kantonalnom sudu da bez daqnjeg odlagawa, a najkasnije u roku dopune, odbaciće se. od 30 dana, donese odluku o žalbi. Takođe, predlaže da Ustavni Član 454 stav 1 sud, u skladu sa svojim pravilima, obaveže tužene da mu Ako je prije stupawa na snagu ovog zakona započet solidarno isplate iznos od 4.000,00 KM na ime nematerijalne postupak pred prvostepenim sudom, daqwi postupak štete zbog nerazumno dugog trajawa postupka. sprovešće se po odredbama ovog zakona." b) Odgovor na apelaciju VI. Dopustivost 26. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je 16. 30. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, novembra 2005. godine primio spis na rješavanje povodom Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima izjavljene žalbe, da je spis raspoređen sudiji izvjestiocu 21. koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora novembra 2005. godine, te da apelaciju smatra preuranjenom. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 27. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud navodi da su 31. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, netačni apelantovi navodi da sud povodom predmetne tužbe Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv nije postupao u skladu sa Zakonom o parničkom postupku, jer je presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi postupak okončan u skladu sa navedenim zakonom. djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije V. Relevantni propisi primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog 28. Zakon o parničkom postupku ("Službene novine je koristio. Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: 32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se "Član 10 odnosi na navodnu povredu prava na poštivanje privatnog i Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3f) Ustava odugovlačewa i sa što manje troškova, te onemogući svaku Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije Ustavni zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Član 98 Hercegovine, člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. Ako je podnesak nerazumqiv ili ne sadrži sve što je 33. Član 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi: potrebno da bi se po njemu moglo da postupi, sud će podnosioca "Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev tu svrhu može da ga pozove u sud ili mu vrati podnesak radi stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji ispravke. način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravke ili Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u dopune, odrediće rok za ponovno podnošenje podneska. postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršewa Ustavom Š...Ć zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu nepotrebno." u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno 34. U fazi ispitivawa dopustivosti predmeta Ustavni sud dopune, odbaciće se. mora da utvrdi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16 stav 2 Član 200 Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, Mirovanje postupka nastupi ako se obje stranke prije shodno sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za zakqučewa glavne rasprave o tome sporazumiju Š...Ć, te kada qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora da jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga navede povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i predloži mirovanje Š...Ć." Hercegovine i te povrede moraju da dejstvuju vjerovatno. 29. Zakon o parničkom postupku ("Službene novine Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj mawkaju prima Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06): facie dokazi koji dovoqno jasno pokazuju da je navedena povreda qudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek roku", zato što je parnički postupak trajao neprimjereno dugo, protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija zajedno sa žalbenim postupkom koji je vođen pred Kantonalnim broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja sudom. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog Evropski sud, Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat dužine trajawa navedenih postupaka (vidi, mutatis mutandis, protiv Maxarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija Evropski sud za qudska prava, Tome Mata protiv Portugalije, broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX). kršewa Ustavom zaštićenih prava. 40. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može da stavi 35. Ustavni sud smatra da apelant, osim paušalnog pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi pozivawa na povredu prava na poštivanje doma, ne nudi se ostvarila njegova prava. Takođe, Ustavni sud zapaža da je činjenice i dokaze koji bi mogli da opravdaju tvrdnju da postoji jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna povreda ustavnog prava na koje se poziva, koje bi trebalo sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako meritorno ispitati. Naime, apelant se žali da mu je, zbog dostupna i razumqiva, te da se propust u organizaciji pravnog i dužine trajawa postupka pred redovnim sudovima povodom sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih njegove tužbe za naknadu štete za uništenu imovinu, prava, ne može da pripiše pojedincu. Osim toga, dužnost povrijeđeno i pravo na poštivanje doma. Međutim, Ustavni sud države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući primjećuje da se u navedenom sudskom postupku nije odlučivalo sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i o pravu ili zaštiti apelantovog prava na poštivanje doma, već uslovima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za qudska je trebalo riješiti pitanje da li su tuženi odgovorni za prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. pričinjenu štetu apelantu na njegovoj imovini, te, ukoliko godine, serija A broj 194, stav 21). jesu, koliku naknadu treba da isplate. S obzirom na to, dakle, da 41. Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe ne postoje posebne okolnosti u vezi sa poštivanjem qudskih prava koje zahtijevaju da se nastavi meritorno ispitivanje člana VI/3b), te člana 16 stav 1 i stav 3 Pravila Ustavnog suda, apelacije u ovom dijelu, jer apelant nije "žrtva" kršewa Ustavni sud zakqučuje da predmetna apelacija ispuwava uslove Ustavom zaštićenih prava i sloboda, niti ima "opravdan" u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3e) Ustava zahtjev da se u ovom slučaju poziva na pravo na poštivanje doma, Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Ustavni sud zakqučuje da su apelantovi navodi o kršenju prava VII. Meritum iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske 42. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošewa odluke konvencije očigledno (prima facie) neosnovani. povodom njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje 36. Takođe, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada Evropske konvencije. nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Pravo na pravičan postupak u razumnom roku Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se 43. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom primjenjuju u Bosni i Hercegovini. dijelu glasi: 37. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: mora da se široko tumači. Taj izraz ne treba samo ukqučivati (...) sve vrste odluka i rješewa već i nedostatak donošewa odluke e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj glasi: 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1 Ustava "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako treba da obezbijede najviši nivo qudskih prava i osnovnih ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku sloboda i da se, u skladu sa članom II/2 Ustava Bosne i pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom sudom. Š...Ć" konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u 44. Ustavni sud konstatuje da je apelant, u skladu sa tada Bosni i Hercegovini. važećim odredbama Zakona o parničkom postupku, 38. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za Opštinskom sudu podnio tužbu radi naknade materijalne i qudska prava na području iscrpqivawa pravnih lijekova, nematerijalne štete. Shodno praksi Ustavnog i Evropskog ističe da se prilikom primjene odredbi iz člana 16 stav 1 suda za qudska prava, član 6 stav 1 Evropske konvencije se Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora da primjenjuje uz primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, u apelantovom slučaju (vidi, Evropski sud za qudska prava, Cardot protiv Francuske, zadatak Opštinskog suda jeste da utvrdi da li su tuženi, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). zaista, odgovorni za štetu, te koji iznos su tuženi dužni da Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpqivawa pravnih isplate na ime nastale štete. Dakle, parnički postupak lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti povodom apelantove tužbe jeste spor građanskopravne prirode može da se primjenjuje automatski, te prilikom ispitivawa da u kom se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu je li je bilo poštivano, bitno je uzeti u obzir određene apelant zainteresovan da se konačna odluka o njegovom okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u qudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. apelantovom slučaju član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, decembra 1980, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, odnosno član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje 45. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se, shodno praksi formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i Evropskog suda, razumnost trajawa postupka ocjenjuje u okviru sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost lične prilike. predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i 39. Apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6 stav 1 javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za Evropske konvencije koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za qudska prava, Vernillo protiv Francuske, punomoćnika radi apelantovog očitovawa na podneske presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; tuženih, jedna rasprava je, takođe, odložena na predlog Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula apelantovog punomoćnika, radi apelantovog očitovawa i 1983. godine, stav 24). uređewa tužbe, a postupak je umirovljen rješenjem od 3. juna Period koji se uzima u obzir 2003. godine, jer raspravi nije pristupio uredno obaviješteni apelantov punomoćnik. Na osnovu uvida u spis broj P-93/02 46. Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske može da se utvrdi da je apelant nastojao da obezbijedi da se konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka u kojim su njegova tužba riješi direktnim pismenim urgencijama postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske upućenim Opštinskom sudu, 12. avgusta 2002. godine i 10. juna konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi 2004. godine, te da je nastojao da postupak ubrza i urgencijama Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u putem kancelarije Ombudsmena za qudska prava Bosne i pogledu dužine trajawa postupka počinje danom zasnivawa Hercegovine. Ustavni sud ističe da dva podneska kojim je wihove vremenske nadležnosti - u ocjewivanju razumnosti apelant urgirao da se nastavi postupak, kao i njegovo obraćanje vremena koje je premašilo taj datum mora da se uzme u obzir Ombudsmenu nisu mogli da proizvedu očekivani učinak s stadijum postupka dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za obzirom na to da je sam apelantov punomoćnik tražio u više qudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. navrata da se rasprava odloži, te da je, zbog nedolaska decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski apelantovog punomoćnika na raspravu, postupak umirovljen. protiv Poqske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII). 53. Ustavni sud, na osnovu izloženog, zakqučuje da je 47. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak apelantovo ponašanje značajno doprinijelo odugovlačenju počeo 21. januara 2002. godine, kada je apelant podnio tužbu predmetnog postupka. protiv tuženih radi naknade materijalne i nematerijalne štete, a da je okončan donošenjem drugostepene presude, 11. c) Ponašanje suda januara 2007. godine. Dakle, cjelokupan postupak, i pred 54. Član 6 stav 1 Evropske konvencije garantuje svakome prvostepenim i pred drugostepenim sudom, trajao je skoro pet pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku godina. Period u kom je pokrenut navedeni postupak ubraja se u utvrđivawa njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon ugovornicama je da svoj pravni sistem organizuju tako da 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i wihovi sudovi mogu da ispune ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud Hercegovine stupio na pravnu snagu. za qudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). a) Složenost predmeta 55. Kad je riječ o ponašanju Opštinskog suda, Ustavni sud 48. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora da konstatuje da je ovaj sud nakon devet mjeseci i tri dana od razmatra u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog prijema tužbe zakazao i održao ročište 24. oktobra 2002. spora, tj. dokaza koje redovni sud mora da izvede i procijeni u godine. Novo ročište je zakazano za 22. novembar 2002. godine, a svjetlu pravne prirode spora. odloženo je za 14. januar 2003. godine zbog dostavljanja na uvid 49. Podnesenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da upravnog spisa koji se odnosi na proglašenje apelantove kuće Opštinski sud utvrdi da su tuženi dužni da mu solidarno na napuštenom. Ustavni sud, takođe, konstatuje da su rasprave ime naknade štete za uništenu porodičnu kuću plate iznos od zakazane za 14. januar i 7. februar 2003. godine odložene na 99.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime predlog apelantovog punomoćnika, radi očitovawa na navode neimovinske štete za pretrpljene duševne patnje zbog iz podneska trećetužene. Na raspravi zakazanoj za 3. juni 2003. uništewa porodične stambene kuće iznos od 210.000,00 KM sa godine sud je rješenjem, na predlog zakonskih zastupnika zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. tuženih, postupak umirovio, jer raspravi nije pristupio 50. U sklopu navedenog trebalo je riješiti pitanje da li su uredno obaviješteni apelantov punomoćnik. Apelant je tuženi odgovorni za pričinjenu štetu apelantu, te, ukoliko predložio 5. septembra 2003. godine da se nastavi umirovljeni jesu, koliku naknadu treba da isplate. Takav spor, po prirodi, postupak i podneskom od 10. juna 2004. godine urgirao je da se ne zahtijeva hitno postupanje. Dokazni postupak koji je sud predmet uzme u rad. Međutim, Ustavni sud zapaža da je sud nakon trebalo da sprovede do donošewa prvostepene presude sastojao više od jedanaest mjeseci predmet uzeo u rad i rješenjem od 31. se od sprovođewa dokaza-uviđaja na mjestu događaja, vještačewa avgusta 2004. godine naložio apelantu da u roku od 8 dana vještaka građevinske i šumarske struke, te saslušawa ispravi tužbu tako što će dostaviti tačnu adresu tuženog svjedoka. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, može da se iako za to nije imao razloga, niti uporišta u zakonu s obzirom okarakteriše kao relativno složen. na to da adresa tuženih nije bila nepoznata. Nakon što je apelant 20. septembra 2004. godine dostavio adrese tuženih, b) Apelantovo ponašanje sud je dostavio tužbe na odgovor i zakazao i održao pripremno 51. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima ročište 31. maja 2005. godine. Sud je održao glavnu raspravu na donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašawa strane mjestu događaja 17. maja 2005. godine, a nastavak glavne rasprave koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske zakazao za 21. juni 2005. godine, kada je glavna rasprava i komisije za qudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. zakqučena. Dakle, Ustavni sud zapaža da je sud, generalno godine, O.I. 70). posmatrajući, u navedenom postupku bio aktivan, ali da je sud u 52. U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati da li je određenim periodima bio potpuno neaktivan. Naime, apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u Opštinskom sudu je trebalo više od devet mjeseci da nakon razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatuje da prijema tužbe uzme predmet u rad i zakaže raspravu. Takođe, su dvije rasprave odložene na predlog apelantovog Ustavni sud zapaža da je, nakon što je postupak umirovljen, sud punomoćnika, radi očitovawa na podnesak trećetužene. tek nakon više od 11 mjeseci predmet uzeo u rad i poslao tužbu Ustavni sud primjećuje da je rasprava zakazana za 7. februar apelantu na ispravku iako je u spisu imao tačne adrese tuženih. 2003. godine odložena na zahtjev apelantovog punomoćnika na Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatuje da sud u neodređeno vrijeme sa napomenom da će se nova rasprava navedenom periodu nije postupao ažurno. Međutim, propust zakazati nakon što apelant dostavi uređenu tužbu u kojoj će apelantovog punomoćnika da pristupi raspravi o kojoj je navesti pravni osnov, te činjenice na kojima zasniva tužbeni uredno obaviješten, što je dovelo do mirovawa postupka, te zahtjev. Iz priložene dokumentacije Ustavni sud nije mogao da zahtjev apelantovog punomoćnika da se u tri navrata rasprave utvrdi da je apelant postupio prema nalogu suda, ali je sud odlože radi očitovawa na podneske tuženih i radi uređewa zakazao raspravu za 3. juni 2003. godine kojoj nije pristupio tužbe, što je doprinijelo odugovlačenju postupka, ne može da apelantov punomoćnik, pa je sud na predlog zakonskih se stavi na teret Opštinskom sudu. U konkretnom slučaju, zastupnika tuženih donio rješenje o mirovanju postupka. nakon što je umirovljeni postupak nastavljen 31. avgusta 2004. Dakle, dvije rasprave sud je odložio na predlog apelantovog godine, Opštinski sud je odmah dostavio tužbu tuženim na odgovor, zakazao pripremno ročište, a poslije toga, u relativno kratkim vremenskim razmacima, i glavnu raspravu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u na mjestu događaja, te nastavak glavne rasprave za 21. juni 2005. predmetu broj AP 2229/06, rješavajući apelaciju Nikole Kisina, godine, kada je glavna rasprava i zakqučena. Ustavni sud Ljube Kisina i Stojanke Kisin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava primjećuje da je, nakon što je rasprava zakazana za 7. februar Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5, člana 59. stav 2. 2003. godine odložena na neodređeno vrijeme uz nalog apelantu alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i da uredi tužbu, sud zakazao novu raspravu za 3. juni 2003. godine Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj iako apelant nije postupio prema nalogu suda. Opštinski sud 60/05), u sastavu: je, dakle, preduzeo odgovarajuće radnje da se postupak okonča u Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica razumnom roku iako je pokazao određenu neažurnost u svom Miodrag Simović, potpredsjednik dejstvovanju, kako je to već obrazloženo. Valerija Galić, potpredsjednica 56. Ustavni sud će, takođe, ispitati i vrijeme u kom je Seada Palavrić, sutkinja rješavana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene Krstan Simić, sudija presude u postupku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je primjećuje da je apelant podnio apelaciju prije nego što je drugostepeni postupak okončan. Uvidom u spis predmeta ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Opštinskog suda broj P-93/02 Ustavni sud je utvrdio da je u Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Kisina i Ljube međuvremenu Kantonalni sud donio odluku o apelantovoj žalbi. Naime, prvostepena odluka je donesena 8. septembra Kisina podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u 2005. godine, pa je, nakon što je blagovremeno apelant izjavio predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj P-457/05. žalbu, spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje 16. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojanke Kisin novembra 2005. godine. Kantonalni sud je Presudom broj podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u Gž-796/05 od 11. januara 2007. godine donio odluku o žalbi tako predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj P-457/05 zato što ju je što je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Ustavni podnijelo neovlašteno lice. sud zapaža da je sam žalbeni postupak trajao jednu godinu i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i mjesec dana i nije bio nerazumno dug, odnosno da je dužina Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i trajawa postupka pred Kantonalnim sudom bila srazmjerna Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i okolnostima konkretnog slučaja. "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". 57. Iako je postupak povodom apelantove tužbe do OBRAZLOŽENJE donošewa prvostepene presude trajao tri godine i osam I. Uvod mjeseci, s obzirom na iznesene činjenice postupka koje se odnose na apelantovu odgovornost i zakqučak Ustavnog suda da 1. Nikola Kisin i Ljubo Kisin (u daljnjem tekstu: apelanti), kao i Stojanka Kisin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje je riječ o relativno složenom postupku, ne može da se zakquči Luke, podnijeli su 18. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom da se radilo o nerazumno dugom postupku. Uz prethodnu sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog konstataciju o apelantovoj odgovornosti za odugovlačenje nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog postupka zbog odlagawa rasprava i nedolaska na raspravu, te suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-457/05. propusta da uredi tužbu u skladu sa nalogom suda i pozitivnim Apelanti su 17. marta 2008. godine na zahtjev Ustavnog suda, a u zakonskim odredbama, Ustavni sud smatra da dio odgovornosti smislu člana 20. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, precizirali zbog dužine trajawa postupka preteže na apelantovu stranu. apelaciju u pogledu podnosilaca apelacije. U njihovom podnesku 58. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakqučuje da nije je navedeno da je Stojanka Kisin zakonska nasljednica umrlog povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav Vlade Kisina koji je zajedno sa apelantima bio tužilac u 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom parničnom postupku u vezi sa kojim je podnesena apelacija roku. Ustavnom sudu. Pitanje kompenzacije II. Postupak pred Ustavnim sudom 59. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u vezi sa članom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske Općinskog suda je 30. maja 2007. godine zatraženo dostavljanje konvencije, nema osnova da se razmatra apelantov zahtjev za odgovora na apelaciju, kao i dostavljanje na uvid spisa tog suda naknadu štete zbog dužine postupka pred sudom. broj P-178/02. 3. Općinski sud je 8. juna 2007. godine Ustavnom sudu VIII. Zakqučak dostavio odgovor na apelaciju i spis predmeta na uvid. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 60. S obzirom na činjenice postupka i zakqučak Ustavnog odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 26. marta suda da se radilo o relativno složenom postupku, te imajući u 2008. godine. vidu apelantov doprinos za odlaganje u postupanju suda, kao i činjenicu da je postupak vođen u vrijeme reforme parničkog III. Činjenično stanje zakonodavstva, što je jednim dijelom uticalo na dužinu 5. Vlado Kisin (u daljnjem tekstu: prvotužilac), te apelanti trajawa postupka, Ustavni sud je zakqučio da parnički Nikola Kisin (kao drugotužilac) i Ljubo Kisin (kao trećetužilac) postupak povodom apelantove tužbe nije prešao granice podnijeli su 28. februara 2002. godine tužbu protiv Općine Donji razumnog roka iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i Vakuf (u daljnjem tekstu: prvotužena), Srednjobosanskog člana 6 stav 1 Evropske konvencije. kantona (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: trećetužena) Općinskom sudu 61. Na osnovu člana 16 stav 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila radi naknade štete, vs 98.000,00 KM, te predložili da sud donese Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke. presudu kojom bi se naložilo da su tuženi dužni apelantima 62. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke naknaditi štetu za uništenu porodičnu stambenu kuću sagrađenu Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. na k.č. broj 2347 iz p.l. broj 153, k.o. Novo Selo u Donjem Vakufu. Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-178/02. Predsjednica 6. Općinski sud je prvo ročište nakon predmetne tužbe Ustavnog suda održao 23. septembra 2002. godine na koje je pristupila Ružica Bosne i Hercegovine Kisin kao punomoćnica apelanta Nikole Kisina, a apelant Ljubo Hatixa Haxiosmanović, s. r. Kisin i prvotužilac nisu pristupili, iako je dostavljanje bilo 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. uredno, a također nisu bili prisutni ni drugotužena i trećetužena. IV. Apelacija Rasprava je održana u odsustvu stranaka koje nisu pristupile, a nova je zakazana za 29. oktobar 2002. godine uz nalog da se a) Navodi iz apelacije pozovu odsutne stranke. 17. Apelanti su naveli da je nedonošenjem odluke o njihovoj tužbi u parničnom postupku došlo do povrede njihovog prava na 7. Na ročište od 29. oktobra 2002. godine nisu pristupili pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne prvotužilac i apelant Ljubo Kisin, iako su uredno obaviješteni, a i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu odgađanje je zatražio apelant Nikola Kisin zbog nemogućnosti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska njegovog advokata da pristupi raspravi. konvencija) kao i prava na privatni i porodični život, dom i 8. Naredno ročište je održano 9. januara 2003. godine kada prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. ponovo nisu pristupili prvotužilac i apelant Ljubo Kisin, jer je Evropske konvencije. Apelanti su naveli da se, s obzirom na to da dostavljanje bilo neuredno, a pristupio je apelant Nikola Kisin. postupak u ovoj pravnoj stvari nije okončan u razumnom roku, Zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za održavanje njima i dalje nanosi šteta jer su tužbenim zahtjevom tražili rasprave sud je raspravu odgodio za 20. mart 2003. godine. naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog uništenja Advokatu apelanta Nikole Kisina je naloženo da sudu dostavi porodične stambene kuće. Apelanti tvrde da su kao tužioci punomoć za zastupanje prvotužioca i apelanta Ljube Kisina jer se preduzeli sve potrebne radnje da se njihov slučaj riješi u izjasnio da će ih sve zastupati u postupku. razumnom roku i da ničim nisu doprinijeli odugovlačenju 9. Uz prisustvo parničnih strana Općinski sud je održao ročite postupka. U apelaciji su, također, naveli da je njima, kao 20. marta 2003. godine na kojem su tužioci zatražili pribavljanje raseljenim licima koja se žele vratiti u svoj dom, okončanje upravnog spisa Službe za geodetske, imovinskopravne poslove i predmetnog postupka od izuzetne važnosti. Apelanti su tražili da katastar Donji Vakuf, kao relevantnu dokumentaciju za im se solidarno isplati po 4.000,00 KM na ime nematerijalne štete rješavanje spora. Na narednoj raspravi od 10. juna 2003. godine zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku. proveden je dokazni postupak i ponovo je zaključeno da se b) Odgovor na apelaciju zatraži određena relevantna krivična i upravna dokumentacija. Uz saglasnost parničnih stranaka odlučeno je da naredno ročište 18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je bude održano u devetom mjesecu zbog korištenja godišnjih postupak u predmetu broj P-457/05, raniji broj P-178/02, odmora, stoga je naredno ročište zakazano za 23. septembar prekinut uslijed prvotužiočeve smrti, a na prijedlog 2003. godine. Na zahtjev punomoćnika prvotužioca i apelanata punomoćnika apelanata i prvotužioca. Općinski sud je naveo da da se rasprava odgodi na duži period kako bi s njima stupio u su neosnovani navodi apelacije o kršenju ljudskih prava s kontakt, rasprava od 23. septembra 2003. godine je odgođena za obzirom na to da se u ovoj pravnoj stvari apelantima nije 19. novembar 2003. godine. uskratilo pravo na pravično suđenje, pravo pristupa pred neovisan i nepristran sud radi odlučivanja o predmetu tužbenog 10. Na ročište zakazano za 19. novembar 2003. godine zahtjeva, te s obzirom na to da je i sam punomoćnik prvotužioca i pristupio je punomoćnik prvotužioca i apelanata, a niko od apelanata upoznavao sud o teškoćama u kontaktiranju s njima, tuženih, iako je dostavljanje uredno iskazano, nije pristupio. Sud predlažući odlaganje zakazivanog ročišta, te je i sam predložio je donio rješenje kojim je glavna rasprava zakazana za 19. lično pozivanje apelanata radi njihovog očitovanja o tome ostaju decembar 2003. godine. li pri podnesenoj tužbi. 11. Nakon održane glavne rasprave, Općinski sud je donio Rješenje broj P-178/02 od 19. decembra 2003. godine kojim se V. Relevantni propisi proglasio apsolutno nenadležnim i ukinuo sve provedene radnje i 19. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine tužbu odbacio. Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) 12. Prvotužilac i apelanti su 30. januara 2004. godine "Član 10. podnijeli žalbu Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv rješenja Općinskog suda. manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-362/04 od 11. maja 2005. strankama pripadaju u postupku." godine uvažio žalbu i ukinuo rješenje Općinskog suda, te VI. Dopustivost predmet vratio na ponovno suđenje. Predmetni spis je u 20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Općinskom sudu primljen 22. juna 2005. godine. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja 13. U ponovnom postupku, Općinski sud je 21. marta 2007. su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora godine održao ročište na koje prvotužilac i apelanti nisu pristupili zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. kao ni prvotužena i trećetužena, pa je ročište odgođeno za 18. 21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, april 2007. godine. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv 14. Općinski sud je na ročištu održanom 18. aprila 2007. presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi godine na zahtjev punomoćnika prvotužioca i apelanata, a uz djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se saglasnost prvotužene i drugotuženog, donio rješenje kojim je podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije pripremno ročište odloženo za 18. maj 2007. godine. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji Punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud o je koristio. poteškoćama u kontaktiranju svojih stranaka i najavio 22. Ustavni sud će ispitati zadovoljava li predmetna apelacija mogućnost otkazivanja punomoći. uvjet dopustivosti koji se odnosi na lica koja su ovlaštena da 15. Na pripremnom ročištu koje je održano 23. maja 2007. podnesu apelaciju. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na član 16. godine punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud da stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda koji glasi: je prvotužilac umro i predložio je da sud prekine postupak u ovoj "Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih pravnoj stvari do okončanja ostavinskog postupka iza umrlog. slučajeva: Također, punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud 5. Apelaciju je podnijelo neovlašteno lice." da ima saznanje da njegove stranke više nisu zainteresirane za 23. U konkretnom slučaju, apelaciju su podnijeli apelanti vođenje ovog postupka i da će obavijestiti sud pismenim Nikola Kisin i Ljubo Kisin koji su bili podnosioci tužbe u podneskom o eventualnom povlačenju tužbe. parničnom postupku u vezi sa kojim je podnesena apelacija 16. Općinski sud je donio Rješenje broj P-457/05 od 24. maja Ustavnom sudu i kao takvi apelanti su ovlaštena lica za 2007. godine kojim je na prijedlog punomoćnika apelanata podnošenje apelacije Ustavnom sudu. Apelantica nije bila prekinut postupak u pravnoj stvari uslijed prvotužiočeve smrti. U parnična stranka u postupku pred Općinskim sudom nego je to obrazloženju rješenja navedeno je da će se postupak nastaviti na bio njezin umrli otac - prvotužilac. Prema navodima u apelaciji prijedlog parničnih stranaka, kada nasljednici preuzmu postupak ona je zakonska nasljednica umrlog prvotužioca i zbog toga ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. smatra da je ovlaštena da podnese apelaciju. Međutim, kako apelantica nije bila parnična stranka u postupku čija se dužina statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama osporava, ona nije ovlaštena da podnese apelaciju, jer se ne može u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci smatrati "žrtvom" kršenja prava na koja se poziva, i stoga je imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, njezina apelacija nedopustiva u smislu člana 16. stav 4. tačka 5. presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav Pravila Ustavnog suda. 18). 24. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila a.b) Period koji se uzima u obzir Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni 31. Apelanti su 20. februara 2002. godine Općinskom sudu sud je u odnosu na apelanticu odlučio kao u dispozitivu ove podnijeli tužbu radi naknade štete, a postupak je prekinut odluke. rješenjem Općinskog suda od 24. maja 2007. godine zbog 25. Što se tiče ostalih uvjeta dopustivosti u odnosu na prvotužiočeve smrti uz obrazloženje da će se postupak nastaviti apelante Ustavni sud je utvrdio da su se apelanti Ustavnom sudu na zahtjev parničnih stranaka kada nasljednici preuzmu obratili zbog činjenice da parnični postupak nakon njihove tužbe postupak, ili kada ih sud pozove na prijedlog druge strane. Dakle, nerazumno dugo traje, iz čega proizlazi da u njihovom slučaju do donošenja rješenja o prekidu postupka parnični postupak po nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) tužbi apelanata je ukupno trajao pet godina i tri mjeseca. Prema Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske raspoloživim podacima apelanti nisu podnijeli zahtjev za konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. nastavak prekinutog parničnog postupka. S obzirom na to da Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, apelanti imaju pravo da podnesu prijedlog za nastavak prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može prekinutog postupka, a to još uvijek nisu učinili, Ustavni sud će iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda svoju analizu razumnosti trajanja postupka ograničiti samo na ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih period od podnošenja tužbe do prekida postupka. sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, 32. Ustavni sud je utvrdio postojanje određenih elemenata apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. koji su utjecali na složenost postupka: u predmetnom parničnom Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) postupku učestvovalo je više lica, kako na strani tuženih, tako i neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg tužioca, jedan dio postupka apelanti nisu imali punomoćnika, a apelacija nije dopustiva. također je na složenost utjecalo i miješanje upravne i sudske 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i nadležnosti, te navodno postojanje i krivičnog postupka koji je u Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, vezi sa predmetnim parničnim postupkom. Ustavni sud Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u zaključuje da je postupak bio relativno složen. pogledu dopustivosti. 33. Ustavni sud je utvrdio da su apelanti imali značajan VII. Meritum utjecaj na dužinu predmetnog parničnog postupka, kako 27. Ustavni sud će razmotriti navode apelanata o nepristupanjem velikom broju ročišta, tako i zahtjevima sudu da neopravdano dugom trajanju parničnog postupka o njihovoj se ročišta otkažu, kao i odgađanjem ročišta zbog njihovih tužbi, a u vezi sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz zahtjeva za različitu dokumentaciju koju su smatrali relevantnom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. za predmetni postupak. Evidentno je da su apelanti imali lošu Evropske konvencije. komunikaciju sa svojim punomoćnikom jer je jedan od zahtjeva, iznesen na ročištu od 23. septembra 2003. godine, bio zahtjev a) Pravo na pravično suđenje u razumnom roku punomoćnika da se rasprava odgodi na duži period kako bi stupio Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: u kontakt sa apelantima. Da su se problemi sa punomoćnikom "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska nastavili i nakon podnošenja apelacije proizlazi iz činjenice da su prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje: apelanti obavijestili Ustavni sud da je njihov zastupnik pred Š...Ć Ustavnim sudom advokat koji ih je zastupao u postupku pred e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim redovnim sudom, nakon čega je advokat obavijestio Ustavni sud stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." da on nije njihov zastupnik. Nakon što je predmet sa Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Kantonalnog suda vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje, glasi: dva su ročišta odgođena na zahtjev apelanata, a na trećem je "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili predložen prekid postupka. I na ovaj način su sami apelanti osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima utjecali da postupak duže traje, a nisu podnijeli zahtjev za pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku ponovno pokretanje prekinutog postupka. pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 34. Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud, do dostavljanja Š...Ć" spisa sa rješavanja o žalbi sa Kantonalnog suda, u razumnom a.a) Relevantni principi roku, nakon što su stekle procesne pretpostavke, okončao prvostepeni postupak. Nakon što je spis, nakon riješene žalbe, 28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog vraćen Općinskom sudu 22. juna 2005. godine, protekao je pe- suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u riod od nepune dvije godine za koji Općinski sud nije dao svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o obrazloženje. Odugovlačenje ovog dijela postupka se potpuno kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a može staviti na teret redovnom sudu. naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji 35. Pažljivom analizom izloženih činjenica Ustavni sud konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, zaključuje da, iako je Općinski sud bio neaktivan u svom radu Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara nakon predmetne tužbe gotovo dvije godine, utjecaj apelanata na 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). dužinu postupka je značajan u toj mjeri da se ne može zaključiti 29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, da je postupak prešao granice "razumnog roka" u smislu člana veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke konvencije. na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci 36. S obzirom na prethodni zaključak, Ustavni sud smatra u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier bespredmetnim da razmatra zahtjev apelanata za naknadu štete protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, zbog dužine trajanja postupka. Izvještaji 1997-IV). 37. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nije 30. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog 1. Evropske konvencije. b) Pravo na porodični i privatni život, dom i prepisku II. Postupak pred Ustavnim sudom 38. Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka u vezi sa 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Općinskog je suda 30. svibnja 2007. godine zatražena dostava Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati navode odgovora na apelaciju, kao i dostava na uvid spisa tog suda broj apelanata o povredi njihovog prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i P-178/02. Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. 3. Općinski je sud 8. lipnja 2007. godine Ustavnom sudu VIII. Zaključak dostavio odgovor na apelaciju i spis predmeta na uvid. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 39. Ustavni sud je prilikom ocjene razumnosti trajanja ovog odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 26. ožujka parničnog postupka ocijenio da su apelanti u značajnoj mjeri 2008. godine. svojim ponašanjem u postupku utjecali da postupak o njihovoj tužbi dugo traje zbog čega je zaključio da postupak nije prešao III. Činjenično stanje granice "razumnog roka" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i 5. Vlado Kisin (u daljnjem tekstu: prvotužitelj), te apelanti Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nikola Kisin (kao drugotužitelj) i Ljubo Kisin (kao trećetužitelj) 40. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 61. st. 1. i 3. podnijeli su 28. veljače 2002. godine tužbu protiv Općine Donji Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu Vakuf (u daljnjem tekstu: prvotužena), Srednjobosanskoga ove odluke. kantona (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Federacije Bosne i 41. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Hercegovine (u daljnjem tekstu: trećetužena) Općinskom sudu Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. radi naknade štete, vs 98.000,00 KM, te predložili da sud donese Predsjednica presudu kojom bi se naložilo da su tuženi dužni apelantima naknaditi štetu za uništenu obiteljsku stambenu kuću sagrađenu Ustavnog suda na k.č. broj 2347 iz p.l. broj 153, k.o. Novo Selo u Donjem Bosne i Hercegovine Vakufu. Predmetna je tužba zavedena pod brojem P-178/02. Hatidža Hadžiosmanović, s. r. 6. Općinski je sud prvo ročište nakon predmetne tužbe održao 23. rujna 2002. godine na koje je pristupila Ružica Kisin kao punomoćnica apelanta Nikole Kisina, a apelant Ljubo Kisin i Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u prvotužitelj nisu pristupili, iako je dostava bila uredna, a također predmetu broj AP 2229/06, rješavajući apelaciju Nikole Kisina, nisu bili nazočni ni drugotužena i trećetužena. Rasprava je održana u odsustvu stranaka koje nisu pristupile, a nova je Ljube Kisina i Stojanke Kisin, na temelju članka VI/3.(b) zakazana za 29. listopad 2002. godine uz nalog da se pozovu Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 5, članka odsutne stranke. 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i 7. Na ročište od 29. listopada 2002. godine nisu pristupili Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: prvotužitelj i apelant Ljubo Kisin, iako su uredno obaviješteni, a odgodu je zatražio apelant Nikola Kisin zbog nemogućnosti Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica njegovoga odvjetnika da pristupi raspravi. Miodrag Simović, dopredsjednik 8. Naredno je ročište održano 9. siječnja 2003. godine kada Valerija Galić, dopredsjednica ponovno nisu pristupili prvotužitelj i apelant Ljubo Kisin, jer je Seada Palavrić, sutkinja dostava bila neuredna, a pristupio je apelant Nikola Kisin. Zbog Krstan Simić, sudac nepostojanja procesnih pretpostavki za održavanje rasprave sud na sjednici održanoj 17. travnja 2008. godine donio je raspravu odgodio za 20. ožujak 2003. godine. Odvjetniku apelanta Nikole Kisina je naloženo da sudu dostavi punomoć za ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zastupanje prvotužitelja i apelanta Ljube Kisina jer se izjasnio da će ih sve zastupati u postupku. Odbija se kao neutemeljena apelacija Nikole Kisina i Ljube Kisina podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnome roku 9. Uz nazočnost parničnih strana Općinski je sud održao u predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj P-457/05. ročite 20. ožujka 2003. godine na kojemu su tužitelji zatražili pribavljanje upravnoga spisa Službe za geodetske, Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojanke Kisin imovinskopravne poslove i katastar Donji Vakuf, kao relevantnu podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnome roku u dokumentaciju za rješavanje spora. Na narednoj raspravi od 10. predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj P-457/05 zato što ju je lipnja 2003. godine proveden je dokazni postupak i ponovno je podnijela neovlaštena osoba. zaključeno da se zatraži određena relevantna kaznena i upravna Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i dokumentacija. Uz suglasnost parničnih stranaka odlučeno je da Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i naredno ročište bude održano u devetom mjesecu zbog korištenja Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i godišnjih odmora, stoga je naredno ročište zakazano za 23. rujan "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". 2003. godine. Na zahtjev punomoćnika prvotužitelja i apelanata da se rasprava odgodi na dulje razdoblje kako bi s njima stupio u OBRAZLOŽENJE kontakt, rasprava od 23. rujna 2003. godine je odgođena za 19. I. Uvod studeni 2003. godine. 1. Nikola Kisin i Ljubo Kisin (u daljnjem tekstu: apelanti), 10. Na ročište zakazano za 19. studeni 2003. godine pristupio kao i Stojanka Kisin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, je punomoćnik prvotužitelja i apelanata, a nitko od tuženih, iako podnijeli su 18. srpnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu je dostava uredno iskazana, nije pristupio. Sud je donio rješenje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog kojim je glavna rasprava zakazana za 19. prosinac 2003. godine. nedonošenja odluke u razumnome roku u predmetu Općinskog 11. Nakon održane glavne rasprave, Općinski je sud donio suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-457/05. Rješenje broj P-178/02 od 19. prosinca 2003. godine kojim se Apelanti su 17. ožujka 2008. godine na zahtjev Ustavnog suda, a proglasio apsolutno nemjerodavnim i ukinuo sve provedene u smislu članka 20. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, precizirali radnje i tužbu odbacio. apelaciju glede podnositelja apelacije. U njihovom je podnesku 12. Prvotužitelj i apelanti su 30. siječnja 2004. godine navedeno da je Stojanka Kisin zakonska nasljednica umrloga podnijeli priziv Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u Vlade Kisina koji je zajedno sa apelantima bio tužitelj u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv rješenja Općinskog suda. parničnome postupku u svezi sa kojim je podnesena apelacija Kantonalni je sud Rješenjem broj Gž-362/04 od 11. svibnja 2005. Ustavnom sudu. godine uvažio priziv i ukinuo rješenje Općinskog suda, te 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. predmet vratio na ponovno suđenje. Predmetni je spis u VI. Dopustivost Općinskom sudu primljen 22. lipnja 2005. godine. 20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 13. U ponovnome postupku, Općinski je sud 21. ožujka Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima 2007. godine održao ročište na koje prvotužitelj i apelanti nisu koja su sadržana u ovome Ustavu, kada ona postanu predmetom pristupili kao ni prvotužena i trećetužena, pa je ročište odgođeno spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. za 18. travanj 2007. godine. 21. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 14. Općinski je sud na ročištu održanome 18. travnja 2007. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv godine na zahtjev punomoćnika prvotužitelja i apelanata, a uz presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi suglasnost prvotužene i drugotuženog, donio rješenje kojim je učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese pripremno ročište odloženo za 18. svibanj 2007. godine. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Punomoćnik prvotužitelja i apelanata je obavijestio sud o odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je poteškoćama u kontaktiranju svojih stranaka i najavio koristio. mogućnost otkazivanja punomoći. 22. Ustavni će sud ispitati zadovoljava li predmetna apelacija 15. Na pripremnome ročištu koje je održano 23. svibnja uvjet dopustivosti koji se odnosi na osobe koje su ovlaštene da 2007. godine punomoćnik prvotužitelja i apelanata je obavijestio podnesu apelaciju. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje na članak sud da je prvotužitelj umro i predložio je da sud prekine postupak 16. stavak 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda koji glasi: u ovoj pravnoj stvari do okončanja ostavinskoga postupka iza "Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih umrloga. Također, punomoćnik prvotužitelja i apelanata je slučajeva: obavijestio sud da ima saznanje da njegove stranke više nisu zainteresirane za vođenje ovoga postupka i da će obavijestiti sud 5. Apelaciju je podnijela neovlaštena osoba." pismenim podneskom o eventualnome povlačenju tužbe. 23. U konkretnome slučaju, apelaciju su podnijeli apelanti 16. Općinski je sud donio Rješenje broj P-457/05 od 24. Nikola Kisin i Ljubo Kisin koji su bili podnositelji tužbe u svibnja 2007. godine kojim je na prijedlog punomoćnika parničnome postupku u svezi sa kojim je podnesena apelacija apelanata prekinut postupak u pravnoj stvari uslijed Ustavnom sudu i kao takvi apelanti su ovlaštene osobe za prvotužiteljeve smrti. U obrazloženju rješenja je navedeno da će podnošenje apelacije Ustavnom sudu. Apelantica nije bila se postupak nastaviti na prijedlog parničnih stranaka, kada parnična stranka u postupku pred Općinskim sudom nego je to nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog bio njezin umrli otac - prvotužitelj. Prema navodima u apelaciji protivne strane pozove da to učine. ona je zakonska nasljednica umrloga prvotužitelja i zbog toga smatra da je ovlaštena da podnese apelaciju. Međutim, kako IV. Apelacija apelantica nije bila parnična stranka u postupku čija se duljina a) Navodi iz apelacije pobija, ona nije ovlaštena da podnese apelaciju, jer se ne može smatrati "žrtvom" kršenja prava na koja se poziva, i stoga je 17. Apelanti su naveli da je nedonošenjem odluke o njihovoj njezina apelacija nedopustiva u smislu članka 16. stavak 4. točka tužbi u parničnome postupku došlo do povrede njihovoga prava 5. Pravila Ustavnog suda. na pravično suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije 24. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 5. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao Europska konvencija) kao i prava na privatni i obiteljski život, nedopuštena ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i je sud u odnosu na apelanticu odlučio kao u dispozitivu ove članka 8. Europske konvencije. Apelanti su naveli da se, obzirom odluke. na to da postupak u ovoj pravnoj stvari nije okončan u 25. Što se tiče ostalih uvjeta dopustivosti u odnosu na razumnome roku, njima i dalje nanosi šteta jer su tužbenim apelante Ustavni je sud ustvrdio da su se apelanti Ustavnom sudu zahtjevom tražili naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog obratili zbog činjenice da parnični postupak nakon njihove tužbe uništenja obiteljske stambene kuće. Apelanti tvrde da su kao nerazumno dugo traje, iz čega proizlazi da u njihovome slučaju tužitelji poduzeli sve potrebne radnje da se njihov slučaj riješi u nije u "razumnome roku" donesena odluka u smislu članka razumnome roku i da ničim nisu doprinijeli odugovlačenju II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. postupka. U apelaciji su, također, naveli da je njima, kao Europske konvencije, pa je u konkretnome slučaju, u smislu raseljenim osobama koje se žele vratiti u svoj dom, okončanje članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija predmetnoga postupka od izuzetne važnosti. Apelanti su tražili dopustiva. Naime, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog da im se solidarno isplati po 4.000,00 KM na ime nematerijalne suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema štete zbog toga što odluka nije donesena u razumnome roku. odluke mjerodavnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i b) Odgovor na apelaciju Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u 18. U odgovoru na apelaciju Općinski je sud naveo da je Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovome dijelu postupak u predmetu broj P-457/05, raniji broj P-178/02, ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, prekinut uslijed prvotužiteljeve smrti, a na prijedlog jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi punomoćnika apelanata i prvotužitelja. Općinski je sud naveo da formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. su neutemeljeni navodi apelacije o kršenju ljudskih prava 26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i obzirom na to da se u ovoj pravnoj stvari apelantima nije Hercegovine, članka 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, uskratilo pravo na pravično suđenje, pravo pristupa pred Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete neovisan i nepristran sud radi odlučivanja o predmetu tužbenoga glede dopustivosti. zahtjeva, te obzirom na to da je i sam punomoćnik prvotužitelja i apelanata upoznavao sud o teškoćama u kontaktiranju s njima, VII. Meritum predlažući odlaganje zakazivanoga ročišta, te je i sam predložio 27. Ustavni će sud razmotriti navode apelanata o osobno pozivanje apelanata radi njihovoga očitovanja o tomu neopravdano dugom trajanju parničnoga postupka o njihovoj ostaju li pri podnesenoj tužbi. tužbi, a u svezi sa pravom na pravično suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak V. Relevantni propisi 1. Europske konvencije. 19. Zakon o parničnome postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) a) Pravo na pravično suđenje u razumnome roku "Članak 10. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja prava i slobode iz stavka 2. ovoga članka što uključuje: strankama pripadaju u postupku." Š...Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim obavijestio Ustavni sud da on nije njihov zastupnik. Nakon što je stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom." predmet sa Kantonalnog suda vraćen Općinskom sudu na Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome ponovno suđenje, dva su ročišta odgođena na zahtjev apelanata, a dijelu glasi: na trećem je predložen prekid postupka. I na ovaj način su sami "1. Prilikom ustvrđivanja građanskih prava i obveza ili apelanti utjecali da postupak dulje traje, a nisu podnijeli zahtjev utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko za ponovnim pokretanjem prekinutoga postupka. ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnome 34. Ustavni je sud ustvrdio da je Općinski sud, do dostave roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom utemeljenim spisa sa rješavanja o prizivu sa Kantonalnog suda, u razumnome sudom. Š...Ć" roku, nakon što su stekle procesne pretpostavke, okončao a.a) Relevantna načela prvostupanjski postupak. Nakon što je spis, nakon riješenoga priziva, vraćen Općinskom sudu 22. lipnja 2005. godine, 28. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog proteklo je razdoblje od nepune dvije godine za koje Općinski suda, razumnost duljine trajanja postupka se mora cijeniti u sud nije dao obrazloženje. Odugovlačenje ovoga dijela postupka svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o se potpuno može staviti na teret redovitom sudu. kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i 35. Pozornom analizom izloženih činjenica Ustavni sud mjerodavnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji zaključuje da, iako je Općinski sud bio neaktivan u svome radu konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, nakon predmetne tužbe gotovo dvije godine, utjecaj apelanata na Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače duljinu postupka je značajan u toj mjeri da se ne može zaključiti 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). da je postupak prešao granice "razumnoga roka" u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. 29. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, Europske konvencije. veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za 36. Obzirom na prethodni zaključak, Ustavni sud smatra prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke bespredmetnim da razmatra zahtjev apelanata za naknadu štete na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci zbog duljine trajanja postupka. u ustroju sudskoga sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 37. Prema navedenome, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. 1997-IV). stavak 1. Europske konvencije. 30. Konačno, Europski je sud ukazao da je potrebna osobita marljivost mjerodavnih vlasti u svim predmetima koji se tiču b) Pravo na obiteljski i privatni život, dom i prepisku osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u 38. Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka u svezi sa državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati navode apelanata Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, o povredi njihovoga prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i stavak 18). Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. a.b) Razdoblje koje se uzima u obzir VIII. Zaključak 31. Apelanti su 20. veljače 2002. godine Općinskom sudu 39. Ustavni je sud prilikom ocjene razumnosti trajanja ovoga podnijeli tužbu radi naknade štete, a postupak je prekinut parničnoga postupka ocijenio da su apelanti u značajnoj mjeri rješenjem Općinskog suda od 24. svibnja 2007. godine zbog svojim ponašanjem u postupku utjecali da postupak o njihovoj prvotužiteljeve smrti uz obrazloženje da će se postupak nastaviti tužbi dugo traje zbog čega je zaključio da postupak nije prešao na zahtjev parničnih stranaka kada nasljednici preuzmu granice "razumnoga roka" u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i postupak, ili kada ih sud pozove na prijedlog druge strane. Dakle, Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. do donošenja rješenja o prekidu postupka parnični postupak po tužbi apelanata je ukupno trajao pet godina i tri mjeseca. Prema 40. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 5. i članka 61. st. 1. i raspoloživim podacima apelanti nisu podnijeli zahtjev za 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u nastavkom prekinutoga parničnoga postupka. Obzirom na to da dispozitivu ove odluke. apelanti imaju pravo da podnesu prijedlog za nastavkom 41. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prekinutoga postupka, a to još uvijek nisu učinili, Ustavni će sud Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. svoju analizu razumnosti trajanja postupka ograničiti samo na Predsjednica razdoblje od podnošenja tužbe do prekida postupka. Ustavnog suda a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka Bosne i Hercegovine 32. Ustavni je sud ustvrdio postojanje određenih elemenata Hatidža Hadžiosmanović, v. r. koji su utjecali na složenost postupka: u predmetnome parničnome postupku sudjelovalo je više osoba, kako na strani tuženih, tako i tužitelja, jedan dio postupka apelanti nisu imali punomoćnika, a također je na složenost utjecalo i miješanje upravne i sudske Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u mjerodavnosti, te navodno postojanje i kaznenoga postupka koji je predmetu broj AP 2229/06, rješavajući apelaciju Nikole u svezi sa predmetnim parničnim postupkom. Ustavni sud Kisina, Qube Kisina i Stojanke Kisin, na osnovu člana VI/3b) zaključuje da je postupak bio relativno složen. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 5, člana 59 33. Ustavni je sud ustvrdio da su apelanti imali značajan stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne utjecaj na duljinu predmetnoga parničnoga postupka, kako i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj nepristupanjem velikom broju ročišta, tako i zahtjevima sudu da 60/05), u sastavu: se ročišta otkažu, kao i odgodom ročišta zbog njihovih zahtjeva Hatixa Haxiosmanović, predsjednica za različitu dokumentaciju koju su smatrali relevantnom za Miodrag Simović, potpredsjednik predmetni postupak. Evidentno je da su apelanti imali lošu Valerija Galić, potpredsjednica komunikaciju sa svojim punomoćnikom jer je jedan od zahtjeva, Seada Palavrić, sudija iznesen na ročištu od 23. rujna 2003. godine, bio zahtjev Krstan Simić, sudija punomoćnika da se rasprava odgodi na dulje razdoblje kako bi stupio u kontakt sa apelantima. Da su se problemi sa na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je punomoćnikom nastavili i nakon podnošenja apelacije proizlazi iz činjenice da su apelanti obavijestili Ustavni sud da je njihov zastupnik pred Ustavnim sudom odvjetnik koji ih je zastupao u postupku pred redovitim sudom, nakon čega je odvjetnik Nikola Kisin. Zbog toga što nisu postojale procesne ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 pretpostavke za održavanje rasprave sud je raspravu odgodio za Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Kisina i Qube 20. mart 2003. godine. Advokatu apelanta Nikole Kisina je Kisina koja je podnesena zbog toga što nije donesena odluka u naloženo da sudu dostavi punomoć za zastupanje prvotužioca i razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Bugojnu broj apelanta Qube Kisina jer se izjasnio da će sve da ih zastupa u P-457/05. postupku. Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Stojanke Kisin 9. Uz prisustvo parničnih strana Opštinski sud je održao koja je podnesena zbog toga što nije donesena odluka u razumnom ročite 20. marta 2003. godine na kom su tužioci zatražili da se roku u predmetu Opštinskog suda u Bugojnu broj P-457/05 zato pribavi upravni spis Službe za geodetske, imovinskopravne što ju je podnijelo neovlašćeno lice. poslove i katastar Dowi Vakuf, kao relevantna dokumentacija Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i za rješavanje spora. Na narednoj raspravi od 10. juna 2003. Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i godine sproveden je dokazni postupak i ponovo je zakqučeno da Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i se zatraži određena relevantna krivična i upravna "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". dokumentacija. Uz saglasnost parničnih stranaka odlučeno je da naredno ročište bude održano u devetom mjesecu zbog OBRAZLOŽEWE korišćewa godišwih odmora, stoga je naredno ročište zakazano za 23. septembar 2003. godine. Na zahtjev punomoćnika I. Uvod prvotužioca i apelanata da se rasprava odgodi na duži period 1. Nikola Kisin i Qubo Kisin (u daqnjem tekstu: kako bi s wima stupio u kontakt, rasprava od 23. septembra 2003. apelanti), kao i Stojanka Kisin (u daqnjem tekstu: godine je odgođena za 19. novembar 2003. godine. apelantkiwa) iz Banje Luke, podnijeli su 18. jula 2006. godine 10. Na ročište zakazano za 19. novembar 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem pristupio je punomoćnik prvotužioca i apelanata, a niko od tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije donesena odluka u tuženih, iako je dostavljanje uredno iskazano, nije pristupio. razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Bugojnu (u Sud je donio rješenje kojim je glavna rasprava zakazana za 19. daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-457/05. Apelanti su 17. decembar 2003. godine. marta 2008. godine na zahtjev Ustavnog suda, a u smislu člana 20 11. Nakon održane glavne rasprave, Opštinski sud je st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, precizirali apelaciju u donio Rješenje broj P-178/02 od 19. decembra 2003. godine kojim pogledu podnosilaca apelacije. U wihovom podnesku je se proglasio apsolutno nenadležnim i ukinuo sve sprovedene navedeno da je Stojanka Kisin zakonski nasljednik umrlog radnje i tužbu odbacio. Vlade Kisina koji je zajedno sa apelantima bio tužilac u 12. Prvotužilac i apelanti su 30. januara 2004. godine parničnom postupku u vezi sa kojim je podnesena apelacija podnijeli žalbu Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u Ustavnom sudu. daqnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv rješewa Opštinskog II. Postupak pred Ustavnim sudom suda. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-362/04 od 11. maja 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od 2005. godine uvažio žalbu i ukinuo rješenje Opštinskog suda, Opštinskog suda je 30. maja 2007. godine zatraženo da dostave te predmet vratio na ponovno suđenje. Predmetni spis je u odgovore na apelaciju, kao i da dostave na uvid spis tog suda broj Opštinskom sudu primljen 22. juna 2005. godine. P-178/02. 13. U ponovnom postupku, Opštinski sud je 21. marta 2007. 3. Opštinski sud je 8. juna 2007. godine Ustavnom sudu godine održao ročište na koje prvotužilac i apelanti nisu dostavio odgovor na apelaciju i spis predmeta na uvid. pristupili kao ni prvotužena i trećetužena, pa je ročište 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor odgođeno za 18. april 2007. godine. Opštinskog suda dostavljen je apelantima 26. marta 2008. 14. Opštinski sud je na ročištu koje je održano 18. aprila godine. 2007. godine na zahtjev punomoćnika prvotužioca i apelanata, a uz saglasnost prvotužene i drugotuženog, donio rješenje III. Činjenično stanje kojim je pripremno ročište odloženo za 18. maj 2007. godine. 5. Vlado Kisin (u daqnjem tekstu: prvotužilac), te Punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud o apelanti Nikola Kisin (kao drugotužilac) i Qubo Kisin (kao poteškoćama u kontaktiranju svojih stranaka i najavio trećetužilac) podnijeli su 28. februara 2002. godine tužbu mogućnost otkazivawa punomoći. protiv Opštine Dowi Vakuf (u daqnjem tekstu: prvotužena), 15. Na pripremnom ročištu koje je održano 23. maja 2007. Sredwobosanskog kantona (u daqnjem tekstu: drugotuženi) i godine punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: da je prvotužilac umro i predložio je da sud prekine postupak trećetužena) Opštinskom sudu radi naknade štete, vs u ovoj pravnoj stvari do okončawa ostavinskog postupka iza 98.000,00 KM, te predložili da sud donese presudu kojom bi se umrlog. Takođe, punomoćnik prvotužioca i apelanata je naložilo da su tuženi dužni da apelantima naknade štetu za obavijestio sud da ima saznanje da njegove stranke više nisu uništenu porodičnu stambenu kuću koja je sagrađena na k.č. broj zainteresovane za vođenje ovog postupka i da će da obavijesti 2347 iz p.l. broj 153, k.o. Novo Selo u Donjem Vakufu. sud pismenim podneskom o eventualnom povlačenju tužbe. Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-178/02. 16. Opštinski sud je donio Rješenje broj P-457/05 od 24. 6. Opštinski sud je prvo ročište nakon predmetne tužbe maja 2007. godine kojim je na predlog punomoćnika apelanata održao 23. septembra 2002. godine na koje je pristupila Ružica prekinut postupak u pravnoj stvari usljed prvotužiočeve Kisin kao punomoćnik apelanta Nikole Kisina, a apelant smrti. U obrazloženju rješewa navedeno je da će postupak da se Qubo Kisin i prvotužilac nisu pristupili, iako je nastavi na predlog parničnih stranaka, kad nasljednici dostavljanje bilo uredno, a takođe nisu bili prisutni ni preuzmu postupak ili kad ih sud na predlog protivne strane drugotužena i trećetužena. Rasprava je održana u odsustvu pozove da to učine. stranaka koje nisu pristupile, a nova je zakazana za 29. oktobar IV. Apelacija 2002. godine uz nalog da se pozovu stranke koje su odsutne. 7. Na ročište od 29. oktobra 2002. godine nisu pristupili a) Navodi iz apelacije prvotužilac i apelant Qubo Kisin, iako su uredno 17. Apelanti su naveli da je nedonošenjem odluke o wihovoj obaviješteni, a odgađanje je zatražio apelant Nikola Kisin tužbi u parničnom postupku došlo do povrede wihovog prava zbog nemogućnosti njegovog advokata da pristupi raspravi. na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava 8. Naredno ročište je održano 9. januara 2003. godine kad Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za ponovo nisu pristupili prvotužilac i apelant Qubo Kisin, zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: jer je dostavljanje bilo neuredno, a pristupio je apelant Evropska konvencija) kao i prava na privatni i porodični 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 49/08. život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i 24. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 5 Pravila Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Apelanti su Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao naveli da se, s obzirom na to da postupak u ovoj pravnoj stvari nedozvoljena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, nije okončan u razumnom roku, wima i dalje nanosi šteta jer su Ustavni sud je u odnosu na apelantkinju odlučio kao u tužbenim zahtjevom tražili naknadu materijalne i dispozitivu ove odluke. nematerijalne štete zbog uništewa porodične stambene kuće. 25. Što se tiče ostalih uslova dopustivosti u odnosu na Apelanti tvrde da su kao tužioci preduzeli sve potrebne apelante Ustavni sud je utvrdio da su se apelanti Ustavnom radnje da se wihov slučaj riješi u razumnom roku i da ničim sudu obratili zbog činjenice da parnični postupak nakon nisu doprinijeli da se postupak odugovlači. U apelaciji su, wihove tužbe nerazumno dugo traje, iz čega proizilazi da u takođe, naveli da je wima, kao raseljenim licima koja žele da wihovom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u se vrate u svoj dom, okončanje predmetnog postupka od izuzetne smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 važnosti. Apelanti su tražili da im se solidarno isplati po Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 4.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što odluka 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija nije donesena u razumnom roku. dopustiva. Naime, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad b) Odgovor na apelaciju nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na 18. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da je ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav postupak u predmetu broj P-457/05, raniji broj P-178/02, Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se prekinut usljed prvotužiočeve smrti, a na predlog primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija u ovom punomoćnika apelanata i prvotužioca. Opštinski sud je dijelu ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog naveo da su neosnovani navodi apelacije o kršenju qudskih suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji prava s obzirom na to da se u ovoj pravnoj stvari apelantima neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. nije uskratilo pravo na pravično suđenje, pravo pristupa pred nezavisan i nepristrasan sud radi odlučivawa o predmetu 26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i tužbenog zahtjeva, te s obzirom na to da je i sam punomoćnik Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, prvotužioca i apelanata upoznavao sud o teškoćama u Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove kontaktiranju s wima, predlažući odlaganje zakazivanog u pogledu dopustivosti. ročišta, te je i sam predložio lično pozivanje apelanata radi VII. Meritum wihovog očitovawa o tome da li ostaju pri podnesenoj tužbi. 27. Ustavni sud će da razmotri navode apelanata o V. Relevantni propisi neopravdano dugom trajanju parničnog postupka o wihovoj tužbi, a u vezi sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku 19. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. "Član 10 Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa a) Pravo na pravično suđenje u razumnom roku što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: prava koja strankama pripadaju u postupku." "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana što ukqučuje: VI. Dopustivost Š...Ć 20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom." koja su sadržana u ovom ustavu, kad ona postanu predmet spora Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. glasi: 21. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije ustanovljenim sudom. Š...Ć" primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a.a) Relevantni principi 22. Ustavni sud će da ispita da li predmetna apelacija 28. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog zadovoljava uslov dopustivosti koji se odnosi na lica koja su suda, razumnost dužine trajawa postupka mora da se cijeni u ovlašćena da podnesu apelaciju. S tim u vezi, Ustavni sud svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o ukazuje na član 16 stav 4 tačka 5 Pravila Ustavnog suda koji kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom glasi: Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju "Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te slučajeva: o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi 5. Apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice." Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 23. U konkretnom slučaju, apelaciju su podnijeli apelanti 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav Nikola Kisin i Qubo Kisin koji su bili podnosioci tužbe u 38). parničnom postupku u vezi sa kojim je podnesena apelacija 29. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, Ustavnom sudu i kao takvi apelanti su ovlašćena lica da veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za podnesu apelaciju Ustavnom sudu. Apelantkiwa nije bila prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke parnična stranka u postupku pred Opštinskim sudom nego je to na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiqni bio njen umrli otac - prvotužilac. Shodno navodima u nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, apelaciji ona je zakonski nasljednik umrlog prvotužioca i Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav zbog toga smatra da je ovlašćena da podnese apelaciju. 64, Izvještaji 1997-IV). Međutim, kako apelantkiwa nije bila parnična stranka u 30. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita postupku čija se dužina osporava, ona nije ovlašćena da marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču podnese apelaciju, jer ne može da se smatra "žrtvom" kršewa ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u prava na koja se poziva, i stoga je njena apelacija nedopustiva u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski smislu člana 16 stav 4 tačka 5 Pravila Ustavnog suda. postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, 34. Ustavni sud je utvrdio da je Opštinski sud, do broj 228-B, stav 18). dostavljanja spisa sa rješavawa o žalbi sa Kantonalnog suda, u a.b) Period koji se uzima u obzir razumnom roku, nakon što su stekle procesne pretpostavke, 31. Apelanti su 20. februara 2002. godine Opštinskom sudu okončao prvostepeni postupak. Nakon što je spis, nakon podnijeli tužbu radi naknade štete, a postupak je prekinut riješene žalbe, vraćen Opštinskom sudu 22. juna 2005. godine, rješenjem Opštinskog suda od 24. maja 2007. godine zbog protekao je period od nepune dvije godine za koji Opštinski prvotužiočeve smrti uz obrazloženje da će postupak da se sud nije dao obrazloženje. Odugovlačenje ovog dijela postupka nastavi na zahtjev parničnih stranaka kad nasljednici preuzmu potpuno može da se stavi na teret redovnom sudu. postupak, ili kad ih sud pozove na predlog druge strane. Dakle, 35. Pažqivom analizom izloženih činjenica Ustavni sud do donošewa rješewa o prekidu postupka parnični postupak zakqučuje da, iako je Opštinski sud bio neaktivan u svom radu po tužbi apelanata je ukupno trajao pet godina i tri mjeseca. nakon predmetne tužbe gotovo dvije godine, uticaj apelanata Shodno raspoloživim podacima apelanti nisu podnijeli na dužinu postupka je značajan u toj mjeri da ne može da se zahtjev da se nastavi prekinuti parnični postupak. S obzirom zakquči da je postupak prešao granice "razumnog roka" u na to da apelanti imaju pravo da podnesu predlog da se nastavi smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 prekinuti postupak, a to još uvijek nisu učinili, Ustavni sud Evropske konvencije. će svoju analizu razumnosti trajawa postupka da ograniči samo na period od podnošewa tužbe do prekida postupka. 36. S obzirom na prethodni zakqučak, Ustavni sud smatra a.c) Analiza razumnosti trajawa postupka bespredmetnim da razmatra zahtjev apelanata za naknadu štete 32. Ustavni sud je utvrdio postojanje određenih elemenata zbog dužine trajawa postupka. koji su uticali na složenost postupka: u predmetnom 37. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqučuje da nije parničnom postupku učestvovalo je više lica, kako na strani povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav tuženih, tako i tužioca, jedan dio postupka apelanti nisu 1 Evropske konvencije. imali punomoćnika, a takođe je na složenost uticalo i miješanje upravne i sudske nadležnosti, te navodno postojanje b) Pravo na porodični i privatni život, dom i prepisku i krivičnog postupka koji je u vezi sa predmetnim parničnim 38. Ustavni sud zakqučuje da, u svjetlu zakqučka u vezi sa postupkom. Ustavni sud zakqučuje da je postupak bio relativno članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 složen. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati navode 33. Ustavni sud je utvrdio da su apelanti imali značajan apelanata o povredi wihovog prava iz člana II/3f) Ustava uticaj na dužinu predmetnog parničnog postupka, kako Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. nepristupanjem velikom broju ročišta, tako i zahtjevima sudu da se ročišta otkažu, kao i odgađanjem ročišta zbog wihovih VIII. Zakqučak zahtjeva za različitu dokumentaciju koju su smatrali 39. Ustavni sud je prilikom ocjene razumnosti trajawa ovog relevantnom za predmetni postupak. Evidentno je da su parničnog postupka ocijenio da su apelanti u značajnoj mjeri apelanti imali lošu komunikaciju sa svojim punomoćnikom svojim ponašanjem u postupku uticali da postupak o wihovoj jer je jedan od zahtjeva, koji je iznesen na ročištu od 23. tužbi dugo traje zbog čega je zakqučio da postupak nije prešao septembra 2003. godine, bio zahtjev punomoćnika da se rasprava odgodi na duži period kako bi stupio u kontakt sa apelantima. granice "razumnog roka" u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Da su se problemi sa punomoćnikom nastavili i nakon Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. podnošewa apelacije proizilazi iz činjenice da su apelanti 40. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 5 i člana 61 st. 1 i 3 obavijestili Ustavni sud da je wihov zastupnik pred Ustavnim Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u sudom advokat koji ih je zastupao u postupku pred redovnim dispozitivu ove odluke. sudom, nakon čega je advokat obavijestio Ustavni sud da on nije 41. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke wihov zastupnik. Nakon što je predmet sa Kantonalnog suda Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. vraćen Opštinskom sudu na ponovno suđenje, dva su ročišta odgođena na zahtjev apelanata, a na trećem je predložen prekid Predsjednica postupka. I na ovaj način su sami apelanti uticali da postupak Ustavnog suda duže traje, a nisu podnijeli zahtjev da se ponovno pokrene Bosne i Hercegovine prekinuti postupak. Hatixa Haxiosmanović, s. r. SADRŽAJ VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 709 Odluka o organima upravljanja i rukovođenja koji 695 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta nastavljaju obavljati dužnosti do izbora novih organa Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Federalnom ministarstvu kulture i sporta - Federalnom Sarajevo 7 ministarstvu kulture i športa (bosanski jezik) 1 710 Odluka o kriterijima za izbor i imenovanje Nadzornog Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna odbora Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu d.d. Sarajevo 7 Federalnom ministarstvu kulture i športa - Federalnom 711 Rješenje o imenovanju Komisije za izbor članova ministarstvu kulture i sporta (hrvatski jezik) 1 Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije Bosne i 696 Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Supsidi- Hercegovine d.d. Sarajevo 7 jarnog kreditnog sporazuma između Bosne i Hercego- FEDERALNO MINISTARSTVO vine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit BAWAG RADA I SOCIJALNE POLITIKE P.S.K. Bank für Arbeit und Wirtschaft und Österreichi- sche Postsparkasse Aktiengesellschaft - Beč za Projekt 712 Program obilježavanja "Dječije nedjelje" u Federaciji opremanja Kliničke bolnice Mostar 2 Bosne i Hercegovine za 2008. godinu (bosanski jezik) 8 697 Odluka o davanju saglasnosti za prihvatanje kredita Program obilježavanja "Dječije nedjelje" u Federaciji BAWAG P.S.K. Bank für Arbeit und Wirtschaft und Bosne i Hercegovine za 2008. godinu (hrvatski jezik) 8 Österreichische Postsparkasse Aktiengesellschaft - Beč Program obilježavawa "Dječije nedjelje" u Federaciji za finansiranje Projekta opremanja Kliničke bolnice Bosne i Hercegovine za 2008. godinu (srpski jezik) 9 Mostar 2 698 Odluka o davanju saglasnosti za prihvatanje kredita KONKURENCIJSKO VIJEĆE/SAVJET BAWAG P.S.K. Bank für Arbeit und Wirtschaft und BOSNE I HERCEGOVINE Österreichische Postsparkasse Aktiengesellschaft - Beč Rješenje broj 01-04-26-002-16-II/08 (bosanski jezik) 9 za finansiranje Projekta opremanja Regionalnog medicinskog centra "dr. Safet Mujić" Mostar 2 Rješenje broj 01-04-26-002-16-II/08 (hrvatski jezik) 12 699 Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Supsidi- Rješenje broj 01-04-26-002-16-II/08 (srpski jezik) 14 jarnog kreditnog sporazuma između Bosne i Hercego- Rješenje broj 01-06-26-008-29-II/08 (bosanski jezik) 16 vine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit BAWAG Rješenje broj 01-06-26-008-29-II/08 (hrvatski jezik) 20 P.S.K. Bank für Arbeit und Wirtschaft und Rješenje broj 01-06-26-008-29-II/08 (srpski jezik) 24 Österreichische Postsparkasse Aktiengesellschaft - Beč za Projekt opremanja Regionalnog medicinskog centra Rješenje broj 01-03-26-049-13-II/07 (bosanski jezik) 28 "dr. Safet Mujić" Mostar 3 Rješenje broj 01-03-26-049-13-II/07 (hrvatski jezik) 30 700 Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Rješenje broj 01-03-26-049-13-II/07 (srpski jezik) 32 Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Bosne i Rješenje broj 01-06-26-032-43-II/07 (bosanski jezik) 35 Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za kredit Rješenje broj 01-06-26-032-43-II/07 (hrvatski jezik) 36 BAWAG P.S.K. Bank für Arbeit und Wirtschaft und Rješenje broj 01-06-26-032-43-II/07 (srpski jezik) 37 Österreichische Postsparkasse Aktiengesellschaft - Beč za Projekt opremanja Doma zdravlja Mostar 3 Zaključak broj 01-05-26-006/10/II/08(bosanski jezik) 38 701 Odluka o davanju saglasnosti za prihvatanje kredita Zaključak broj 01-05-26-006/10/II/08 (hrvatski jezik) 40 BAWAG P.S.K. Bank für Arbeit und Wirtschaft und Zakqučak broj 01-05-26-006/10/II/08 (srpski jezik) 41 Österreichische Postsparkasse Aktiengesellschaft - Beč za finansiranje Projekta opremanja Doma zdravlja USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Mostar 4 Odluka broj AP 6/08 (bosanski jezik) 43 702 Odluka o statusu potraživanja iz pasivnog podbilansa Odluka broj AP 6/08 (hrvatski jezik) 48 preduzeća u privatizaciji i ukupnom poravnanju sa Odluka broj AP 6/08 (srpski jezik) 54 Privrednom bankom Sarajevo d.d. Sarajevo 4 703 Odluka o utvrđivanju visine i rasporedu dobiti Odluka broj AP 95/07 (bosanski jezik) 60 Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Odluka broj AP 95/07 (hrvatski jezik) 66 Sarajevo ostvarene za 2007. godinu 5 Odluka broj AP 95/07 (srpski jezik) 71 704 Odluka o usvajanju plana i programa poslovanja Odluka broj AP 399/06 (bosanski jezik) 77 Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Odluka broj AP 399/06 (hrvatski jezik) 81 Sarajevo za 2008. godinu 5 Odluka broj AP 399/06 (srpski jezik) 85 705 Odluka o usvajanju Godišnjih finansijskih izvještaja Odluka broj AP 431/08 (bosanski jezik) 89 Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Odluka broj AP 431/08 (hrvatski jezik) 92 Sarajevo sa Izvještajem vanjskog revizora za 2007. Odluka broj AP 431/08 (srpski jezik) 95 godinu 5 Odluka broj AP 1524/06 (bosanski jezik) 98 706 Odluka o određivanju visine naknada za predsjednika i Odluka broj AP 1524/06 (hrvatski jezik) 101 članove Nadzornog odbora Direkcije cesta Federacije Odluka broj AP 1524/06 (srpski jezik) 104 BiH d.o.o Sarajevo 6 707 Odluka o formiranju šumskoprivrednog područja "Nat- Odluka broj AP 215/06 (bosanski jezik) 107 ron-Usorsko-Ukrinsko" 6 Odluka broj AP 215/06 (hrvatski jezik) 111 708 Odluka o početku rada Razvojne banke Federacije Bosne Odluka broj AP 215/06 (srpski jezik) 116 i Hercegovine d.d. Sarajevo kao pravnog sljednika Odluka broj AP 2229/06 (bosanski jezik) 121 Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine d.d. Odluka broj AP 2229/06 (hrvatski jezik) 124 Sarajevo 6 Odluka broj AP 2229/06 (srpski jezik) 126 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Direktor: 554-150 - Pretplata: 554-570, faks: 554-571 - Oglasni odjel 554-111, faks: 554-110 - Pravna služba: 554-151 - Računovodstvo: 558-440, 558-441 - Centrala: 554-160, 554-161 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK d.d. 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: UNIONINVESTPLASTIKA d. d. Semizovac - Za štampariju: Semir Prguda - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Pretplata za I polugodište 2008. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za I polugodište 2008. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenenovine.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku