Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara i. opće odredbe
1717 Na osnovi članka 160. točke 3. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), Federalno ministarstvo prostornog uređenja, u suradnji sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma i Federalnim ministarstvom energije, rudarstva i industrije, donosi PRAVILNIK ZA ZAŠTITU VISOKIH OBJEKATA OD POŽARA I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim Pravilnikom se propisuju odgovarajuće planskoorganizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke mjere zaštite od požara za visoke objekte, koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, odnosno pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje. Članak 2. Pod visokim građevinama se podrazumijevaju objekti sa prostorijama za povremeni ili trajni boravak ljudi, stambenog, poslovnog ili stambeno-poslovnog karaktera, čiji se podovi najvišeg kata nalaze minimalno 22 m iznad najniže kote terena, što omogućava vatrogasnu intervencija uz korištenje automehaničkih ljestava u slučaju požara. Članak 3. Pojmovi koji se koriste u ovom pravilniku imaju slijedeća značenja: 1) Građevina podrazumijeva građevinski objekt trajno povezan sa tlom koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, koji u okviru tehnološkog procesa zajedno čine tehnološku cjelinu, kao i samostalno postrojenje trajno povezano sa tlom. Pod građevinom se podrazumijevaju: – građevine trajno povezane sa tlom koje se sastoje od građevinskog sklopa ili od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom; – saobraćajne, vodoprivredne i energetske građevine i površine sa pripadajućim instalacijama, telekomunikacijske građevine i instalacije, građevine i instalacije komunalne infrastrukture; – proizvodne i druge privredne građevine i postrojenja, skladišta, sajmišta i slične građevine; – objekti na vodnim površinama (ribogojilišta, plutajuće platforme i sl.); – trgovi, javne površine, javne zelene površine, igrališta, sportske građevine, groblja, deponije otpadaka, javne pijace, skloništa i slične građevine. 2) Građevinskim sklopom smatra se skup svrhovito povezanih građevinskih proizvoda, uključujući instalacije i opremu, koji nisu izravno povezani sa tehnološkim procesom; 3) Građevinskim proizvodom se smatraju svi materijali, postrojenja, uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi u građevinu ugrađeni proizvodi; 4) Građevine visokogradnje su konstrukcije sa krovom koje se mogu koristiti kao samostalne korisne cjeline, Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH izgrađene su za trajno korištenje, ljudima je omogućen ulazak u njih i namijenjene su za stanovanje, obavljanje neke djelatnosti, za smještaj i zaštitu ljudi ili životinja, za čuvanje robe i opreme. Nije neophodno da zgrade/ građevine imaju zidove. Dovoljno je da imaju krov, ali mora postojati razgraničenje koje određuje individualni karakter zgrade/građevine koja se zasebno koristi (na primjer nadstrešnice, kao i građevinski objekti koji su pretežno ili potpuno smješteni ispod površine zemlje); 5) Visoki objekti, podrazumijevaju zgrade sa prostorijama za boravak ljudi, čiji se podovi najvišeg kata nalaze najmanje 22 m iznad najniže kote terena; 6) Građevine za javnu upotrebu su škole, obdaništa, studentski i đački domovi, starački domovi, bolnice, hoteli, moteli, pansioni, tržišni centri, tržnice, kazališta, kino dvorane, sportske, koncertne i druge dvorane, stadioni, sale za konferencije, muzeji, aerodromi, željezničke i autobusne stanice, objekti kulturno-historijskog naslijeđa i drugi; 7) Požar je samoodrživo sagorijevanje koje se nekontrolirano širi u prostoru i vremenu; 8) Eksplozija je iznenadna ekspanzija gasa koja može proizaći iz brze reakcije oksidacije ili raspada, sa ili bez porasta temperature i koja može dovesti do pojave požara; 9) Zapaljive materije su čvrste, tečne i plinovite materije koje se pale pod djejstvom izvora paljenja; 10) Eksplozivne materije predstavljaju plinovite, tečne i čvrste kemijske materije, jedinjenja ili smjese koje se pod uticajem određenog impulsa razlažu u veoma kratkom vremenskom intervalu, uz oslobađanje velike količine gasova i toplotne energije; 11) Opasne materije predstavljaju one materije koje u svim formama postojanja i svim uslovima korištenja svojim negativnim karakteristikama, kao što su: eksplozivnost, zapaljivost, korozivnost, otrovnost, radioaktivnost i dr., mogu biti uzročnik različitih štetnih djejstava i opasnosti po zdravlje ljudi, oštećenja ili uništenja materijalnih dobara uslijed razarajućeg, termičkog ili fiziološkog dejstva, te ugrožavanje radne i životne sredine; 12) Požarna otpornost je sposobnost objekta da ispuni, u definiranom periodu vremena zahtjeve otpornosti na požar i/ili integriteta i/ili termičke izolacije i/ili druge očekivane zahtjeve pri standardnom ispitivanju otpornosti na vatru; 13) Rizik od požara je proizvod vjerojatnoće pojave požara koja se može očekivati u danoj tehničkoj operaciji ili stanju i posljedice ili obima šteta koje se mogu očekivati u slučaju požara; 14) Požarni sektor je zatvoreni prostor koji je podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar zgrade elementima konstrukcije koji imaju propisanu vatrootpornost; 15) Požarno stepenište je stepenište koje se koristi samo u slučaju opasnosti od požara za evakuaciju ili za gašenje požara; 16) Sigurnosno stepenište je stepenište u objektu odvojeno od unutrašnjih prostorija konstruktivnim elementima otpornosti prema vatri u trajanju od najmanje 60 minuta, oslobođeno svih gorivih materija i osigurano od zadimljavanja za vrijeme dok se ne završi evakuacija ljudi i gašenje požara; 17) Evakuacija je organizirano izmiještanje ljudi i materijalnih dobara sa ugroženog prostora na prostor siguran od požara; 18) Put za evakuaciju je siguran put za samospašavanje ljudi iz objekta do izlaza i izvan objekta ili kroz drugi siguran objekt; 19) Požarna ugroženost je stepen ugroženosti građevine ili njenog sklopa od požara, koji se utvrđuje metodom proračuna požarnog opterećenja, namjene građevine, visine, površine i broja ljudi koji u njoj borave; Broj 81 – Stranica 15 20) Požarno opterećenje je rezultat proračuna važećom numeričkom metodom po BAS standardu ili preuzetom adekvatnom međunarodnom standardu; 21) Preventivne mjere zaštite od požara su sve preventivne organizacijske, građevinske i tehničko-tehnološke mjere koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, a pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje; 22) Sistem aktivne zaštite od požara obuhvata instalacije, uređaje i opremu za automatsko otkrivanje, dojavu i gašenje požara, odvođenje dima i toplote iz požara, detekciju eksplozivnih gasova, rezervno snabdijevanje električnom energijom i drugo; 23) Oprema, uređaji i druga sredstva za zaštitu od požara su sva sredstva, uređaji i oprema koja se upotrebljavaju za sprečavanje i gašenje požara; 24) Vlasnik imovine je fizičko ili pravno lice, državni organ ili druga institucija sa zaštićenim najširim ovlaštenjem posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari; 25) Korisnik imovine je fizičko ili pravno lice, državni organ ili druga institucija koji na osnovu ugovara koristi imovinu vlasnika sa preuzetom obavezom po pitanju zaštite od požara je; 26) Odgovorno lice za organiziranje zaštite od požara je: – vlasnik, odnosno korisnik imovine kada se radi o privatnom vlasništvu, – rukovodilac organa uprave, upravne organizacije i drugog državnog organa Federacije, kantona, grada i općine (u daljnjem tekstu: državni organi), – direktor odnosno drugo odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu (u daljnjem tekstu: pravno lice), određeno općim aktom pravnog lica; Članak 4. Vlasnici, korisnici ili zajednički upravitelji građevina dužni su sprovoditi opće mjere zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko -tehnološke mjere koje smanjuju rizik od požara i povećavaju požarnu sigurnost, te obezbijediti da svi građevinski proizvodi ugrađeni u građevinu (primijenjeni materijali, instalacije i oprema) moraju biti ispitani u akreditiranim ispitnim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. II. PLANSKO-ORGANIZACIJSKE MJERE Članak 5. Plansko-organizacijske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane primijenjene mjere na izradi projektno-planske dokumentacije u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima koji uređuju oblast zaštite od požara i eksplozije, kao što su: izrada projekata zaštite od požara, izrada elaborata zaštite od požara i stručnih ocjena primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju, izrada pravilnika zaštite od požara, izrada procjene ugroženosti zaštite od požara, izrada plana zaštite od požara, na osnovu priznate metodologije u skladu sa Metodologijom o izradi procjene ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/11) i Uredbom o sadržaju i načinu izrade planova zaštite od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/11). III. ARHITEKTONSKO-GRAĐEVINSKE MJERE Članak 6. Arhitektonsko-građevinske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa arhitektonskog i građevinsko-konstruktivnog aspekta primijenjene na građevini u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: lokacija i položaj građevine, određivanje kategorije ugroženosti od požara uz proračun požarnog opterećenja, vatrogasni prilazi i putovi, požarni sektori, potvrđeni stepen otpornosti na požar primijenjenih građevinskih proizvoda, protupožarna vrata, zidovi i Broj 81 – Stranica 16 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH pregrade, požarna i sigurnosna stepeništa, putovi evakuacije, hidrantska mreža. III.1.Vatrogasni putovi i prilazi Članak 7. Vatrogasna vozila moraju imati adekvatan prilaz i pristup objektu, kao i dovoljno velike površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Ove površine, kao i putovi moraju biti adekvatno dimenzionirani, kao i propisno označeni. Vatrogasni pristupi uključuju: pristupne saobraćajnice koji vode do objekta, pristupe oko objekta i površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Pristupni put i plato za intervencije moraju imati kolnike nosivosti najmanje 10 tona osovinskog pritiska. Sve navedeno treba biti projektirano u skladu sa standardom DIN 14090 koji definira površine neophodne za vatrogasne intervencije. Članak 8. Površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom trebaju da se nalaze uz vanjske zidove objekta, na takvim udaljenostima koje omogućavaju spašavanje ljudi i gašenje požara kroz sve otvore na fasadi objekta. Prilaz zabatnom zidu bez otvora na objektu ne smatra se prilazom za intervenciju. Manipulativne površine treba da omoguće postavljane automehaničkih ljestava, pomoću kojih se pristupa gašenju požara na višim etažama. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom treba da iznosi minimalno 5,5 m za objekte visine do 40 m. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom za objekte visine preko 40 m, treba da iznosi min.7 m. Članak 9. Najmanje na dva fasadna zida objekta otvori moraju biti pristupačni za vatrogasnu opremu da bi se pri gašenju požara moglo intervenirati s vanjske strane. Za vatrogasce treba predvidjeti lako dostupne požarne vertikalne komunikacije, što uključuje požarna stepeništa i požarne liftove/dizala. Uputstva za vatrogasce se trebaju nalaziti u neposrednoj blizini ulaza za vatrogasce. Članak 10. Za objekte preko visine od 40 m, kao i za objekte koji se grade u nizu s drugim objektima, ili je razmak između objekata manji od propisanog, granični zid ne smije imati otvore i mora biti izgrađen od materijala čija je otpornost od požara najmanje 120 minuta. Članak 11. Ako se na suprotnim zidovima objekta i susjednog objekta nalaze otvori preko kojih bi se mogao prenijeti požar s jednog objekta na drugi objekt, najmanji razmak između tih otvora određuje se računski, a ako se to ne može odrediti razmak mora iznositi minimalno trećinu visine objekta, tako da omogući nesmetan prolaz vatrogasnog vozila. III.2. Požarni sektori Članak 12. Požarni sektor je zatvoren prostor koji može biti podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar građevine elementima konstrukcije koji imaju propisanu požarnu otpornost. Svi visoki objekti se dijele na požarne sektore, čija veličina zavisi od visine objekta (kako je prikazano u tabeli ispod). Svaki požarni sektor mora biti dostupan preko najmanje jednog protiv požarnog stepeništa ili najmanje dva međusobno nezavisna stepeništa. Visina objekta u m Veličina požarnog sektora u m² od 22 do 40 od 41 do 75 od 76 do 100 više od 100 do 1500 do 1000 do 800 do 500 Članak 13. Požarni sektor u prostorijama ispod razine terena ne smije iznositi više od 250 m²i mora biti odvojen zidom otpornim prema požaru 90 minuta. Svaka podzemna etaža mora imati najmanje Petak, 2. 12. 2011. dva izlaza od kojih jedan vodi direktno van objekta. Ako ima više podzemnih etaža, dopušteno je postaviti zajedničko stepenište koje mora biti napravljeno kao sigurnosno i koje mora imati poseban izlaz van objekta, neovisno o izlazu s nadzemnih katova. Članak 14. Granice požarnih sektora moraju biti od negorivih građevinskih materijala. Spoj zida, koji je u sastavu granice požarnog sektora, sa vanjskim zidom i stropom treba da bude od negorivih građevinskih materijala, čije kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Članak 15. Granice požarnih sektora za objekte visine do 40 m, kao i nosivi dijelovi konstrukcije u slučajevima: međuspratne konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i njihovih pred prostora, zidova okna požarnih liftova, s kojih se požar može prenijeti iz jednog požarnog sektora na drugi ili s jednog kata na drugi, moraju imati otpornost na požar minimalno 90 minuta, odnosno 120 minuta za objekte preko 40 m. Članak 16. Ukoliko su na granicama požarnih sektora projektirani otvori kao što su: vrata, prozori, instalacije i sl., površina otvora na protupožarnim zidovima ne smije biti veća od 25% njihove površine. Otvori u požarnim zidovima, moraju biti izvedeni u protupožarnoj izvedbi a njihove kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Članak 17. Za objekte visine do 40 m ako je površina jednog kata zauzima 50% površine predviđene u članku 12. ovog pravilnika, požarni sektor se može protezati na dva kata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Članak 18. Pregradni zid koji odvaja požarne sektore mora presijecati cijelu konstrukciju. Ako su stropovi spušteni, pregradni zid mora presijecati vidljivu oblogu stropa i vezivati se s međuspratnom konstrukcijom. Ako se u krovnoj konstrukciji objekta upotrebljava gorivi materijal, pregradni zid na posljednjem katu mora presijecati krovnu konstrukciju i nadvisivati je najmanje 50 cm. Članak 19. Na kaskadnim objektima čiji su pojedini dijelovi različite visine, na zidu višeg dijela objekta, na visini minimalno 10 m iznad nižeg dijela, kao i na vanjskom zidu objekta koji je prislonjen uz niži objekt, ne smije biti nikakvih otvora. Članak 20. Fasada objekta mora biti izgrađena od materijala koji ne može prenositi vatru s jednog kata na drugi. Prekidna udaljenost između otvora na dva susjedna kata na fasadnoj strani mora iznositi najmanje 1 m. Ako je prekidna udaljenost manja od 1 m, put plamena između katova produžava se postavljanjem konzolnih dijelova konstrukcije objekta u razini svakog kata. III.3. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda Članak 21. Svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u visoke objekte ili u postrojenja unutar visokih objekata, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI 30-240. Članak 22. Nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Izolacioni materijal na vanjskim stranama zidova može biti i goriv, uz uvjet da je nalijepljen na zid i učvršćen (ankerovan) tako da ne otpada u slučaju požara te da je s vanjske strane obložen negorivim materijalom koji je otporan prema požaru najmanje 60 minuta. Izolacioni materijal u zidovima može biti goriv ako je obloga s unutrašnje strane tih zidova otporna prema požaru najmanje 90 Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH minuta, a ako je postavljen s unutrašnje strane izolacioni materijal mora biti negoriv. Članak 23. Unutrašnji nenosivi pregradni zidovi, osim pokretne pregrade, harmonika-vrata i sl., moraju biti otporni prema požaru minimalno 30 minuta. Pregradni zidovi između dva stana moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Članak 24. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeće objekte, koji ne zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar ili se sa sigurnošću ne može utvrditi kategorija njihove požarne otpornosti, može se podići na zahtijevani nivo protupožarnim premazima i praškastim sredstvima čija protupožarna svojstva potvrđuje akreditirani ispitni laboratorij. Članak 25. Požarno opterećenje objekta ili požarnih sektora unutar objekta se računa na osnovu numeričkih metoda priznatog domaćeg standarda ili adekvatnih međunarodnih standarda (standard JUS U.J1.030). Način izračuna požarnog opterećenja je detaljno opisan u Pravilniku o uslovima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 79/11). III.4. Sigurnosno stepenište Članak 26. Svaki požarni sektor objekta mora biti pristupačan preko najmanje jednog sigurnosnog stepeništa ili preko dva međusobno neovisna. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Članak 27. Prostor stepeništa mora imati otvore za prirodno provjetravanje koji se otvaraju iz prizemlja ili s odmorišta. Ukupna površina otvora za prirodno provjetravanje mora biti najmanje 5% površine horizontalnog presjeka stepenišnog šahta kojem pripadaju, ali ne manja od 0,5 m². Članak 28. Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte preko 40 m moraju ispunjavati slijedeće uslove: 1) moraju biti odvojena od unutrašnjih komunikacija objekta pred prostorom koji se prirodno ili umjetno provjetrava; 2) površina pred prostora mora iznositi minimalno 5 m², s tim što ne može biti uži od 1,25 m; 3) pred prostor mora biti odvojen od stepeništa i unutrašnjih komunikacija protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim a napravljena su od negorivog materijala i opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima; 4) ako se ne može osigurati prirodno provjetravanje preko fasade objekta, pred prostor se provjetrava umjetno s 20 izmjena zraka na sat; 5) liftovi moraju biti izdvojeni od stepenišnog prostora i pred prostora. Članak 29. Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte od 22 m do 40 m visine moraju se od ostalih komunikacija odvojiti protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim i koja su opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima. Članak 30. Dim se iz stepenišnog pred prostora odvodi s najvišeg mjesta pred prostora ispod stropa, a svježi, se zrak ubacuje pri dnu pred prostora. Provjetravanje se predviđa samo za jedan požarni Broj 81 – Stranica 17 stepenišni sektor od četiri kata. Uređaj za odvod dima i provjetravanje uključuje se automatski preko signalnih uređaja za dim koji su postavljeni u unutarnjim komunikacijama ispred stepenišnog pred prostora na najvišoj točki ispod stropa. Osim automatskoga, mora biti osigurano i ručno uključivanje sistema za provjetravanje. Članak 31. Stepenišni otvor mora biti odvojen od unutrašnjih prostora objekta zidovima otpornima prema požaru minimalno 90 minuta. Članak 32. Najmanja širina sigurnosnog stepeništa određuje se tako što se za svakih 100 ljudi osigurava širina od 60 cm, s tim da ukupna širina ne može biti manja od 1,25 m. Kraci stepeništa i gazišta se moraju napraviti od materijala otpornog prema požaru minimalno 90 minuta. Konzolna i spiralna stepeništa u objektima nisu dopuštena. Članak 33. Vanjska sigurnosna stepeništa moraju zadovoljiti slijedeće uslove: 1) moraju biti pristupačna iz hodnika ili najmanje iz dvije prostorije na svakom katu; 2) korisna širina ne smije biti manja od 80 cm, a nagib ne smije biti veći od 45°; 3) ne smije se praviti kao spiralno stubište i penjalice; 4) zaštitna ograda otvorenih stepeništa ne smije biti niža od 1,20 m; 5) građevni materijal mora biti negoriv; 6) da se mogu upotrebljavati, bez obzira na vremenske prilike. Članak 34. U objektima višim od 40 m nije dopušteno povezivanje podruma i gornjih katova zajedničkim stepeništem U objektima do 40 m visine podrum i gornji katovi mogu se spajati stepeništem uz uslov da je ulaz u podrumske prostorije osiguran provjetravanim pred prostorom i vratima otpornima prema požaru 60 minuta. III.5.b Put evakuacije i požarna signalizacija Članak 35. Ukupna širina putova evakuacije računa se po formuli: Š = n x 0.6/ne Š-širina izlaza, n-stvarni broj korisnika u prostoru ili u više prostorija, ne-računski broj korisnika u prostoru ili u više prostorija. Za proračun ukupne širine evakuacijskih putova uzima se u obzir i položaj etaže u građevini: 1.) Prizemlje-jedinica prolaza iznosi 0,6 m za 100 ljudi (ne = 100) 2.) Etaže iznad prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 60 ljudi (ne = 60) 3.) Etaže ispod prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 50 ljudi (ne = 50) Članak 36. Ako prostor ima samo jedan izlaz, nijedna točka u prostoru ne smije biti udaljena više od 20 m. Ako prostor ima dva izlaza, nijedna točka u prostoru ne smije biti udaljena od izlaza više od 35 m. Izlazi bi trebali, u tom slučaju, biti raspoređeni na što većim međusobnim udaljenostima, tako da su putovi evakuacije neovisni jedni o drugim. Ako dužina puta do izlaza iz ugroženog prostora, prelazi dužine navedene u prethodnom tekstu, neophodno je projektirati protiv požarni hodnik, s tim da ukupna dužina puta evakuacije ne prelazi više od 50 m. Članak 37. Pod hodnika mora biti ravan i bez suženja. Zidovi se u hodnicima ne smiju oblagati gorivim materijalom. Zidovi što odvajaju hodnike od ostalih ugroženih prostorija moraju biti Broj 81 – Stranica 18 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH otporni prema požaru 90 minuta. Vrata koja povezuju hodnike s prostorijama visokoga požarnog opterećenja moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i uvijek zatvorena, a ukoliko se napajaju električnom energijom moraju biti konstruirana tako da se, u slučaju nestanka energije za napajanje, mogu otvoriti ručno. Na svim putovima za evakuaciju dopušteno je postaviti samo zaokretna vrata koja se moraju otvarati samo u smjeru izlaženja. Članak 38. Putovi evakuacije prema izlaznim vratima ne smiju prolaziti pokraj ili preko prostorija ako u slučaju požara u tim prostorijama postoji opasnost za život. Ako do nekog izlaza iz objekta vodi više pristupnih putova, dimenzije svakog od tih putova moraju ovisiti o broju ljudi koji se njima služe. Svi izlazi iz objekta moraju voditi izravno na ulicu, dvorište ili u neki drugi sigurni prostor. Izlaz iz objekta ne smije biti niži od 2,30 m. Članak 39. Podzemne prostorije ne smiju biti udaljene od izlaza iz objekta više od 20 m. Sva vrata na putu za evakuaciju moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. Vrata koja vode izravno van objekta moraju biti napravljena tako da se s unutarnje strane mogu otvarati bez ključa. Članak 40. Svi putovi evakuacije i izlazi iz objekta u slučaju požara moraju biti vidljivo označeni u skladu sa Europskom direktivom 92/58/EEC, uočljivim svjetlosnim znakovima, postavljenim na propisanoj visini ne višoj od 1m. Pri označavanju izlaza iz objekta ne smiju se koristiti jako osvijetljeni znakovi namijenjeni drugoj svrsi, niti se smije zaklanjati put vidljivosti znakova evakuacije. IV. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE Članak 41. Tehničko-tehnološke mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa aspekta strojarskih i elektro instalacija i opreme ugrađene u građevinu primijenjene u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi, sigurnosni liftovi, kotlovnica, redovno i rezervno napajanje energijom, električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curenja gasa, aktivni i pasivni sistemi za gašenje požara vodom, pjenom i aerosolima i sl. IV.1. Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi Članak 42. Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima. Ako se, zbog tehnoloških ili drugih razloga, vrata iz stava 1. ovog članka drže otvorenima, ona moraju imati automatski mehanizam što ih u trenutku pojave dima zatvara. Ispitivanje stepena otpornosti na požar protupožarnih vrata i njihovo razvrstavanje u određenu protupožarnu kategoriju vrši se u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji, što se potvrđuje izvještajem o ispitivanju i certifikatom o usklađenosti. Članak 43. Žaluzine i sve vrste roletna postavljene s vanjske strane prozora moraju biti izrađene od negoriva materijala. S unutarnje je strane prozora dopuštena upotreba zastora od materijala i tkanina čija je otpornost na brzinu širenja plamena ispitana u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Članak 44. Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Pristupni otvori za kontrolu instalacija moraju se osigurati vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta. Petak, 2. 12. 2011. Članak 45. Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu ne smije se prilaziti iz stubišnog prostora nego samo iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen vratima što moraju biti izrađena od negoriva materijala. Na najvišem katu objekta vertikalni kanali za smještaj instalacija moraju se provjetravati preko bočnih otvora ukupne površine 5% od površine poprečnog presjeka kanala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju biti otporni prema požaru 60 minuta, što se potvrđuje u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Sve obloge horizontalnih kanala i otvora na tim kanalima moraju biti od negorivih materijala. Članak 46. Izolacije na kanalima u koje se postavljaju instalacije moraju biti od negorivih materijala i postavljene tako da dim ili plamen ne mogu prodirati u susjednu prostoriju. Otvori na kanalima za smještaj instalacija, ako se nalaze u prostorijama, moraju biti osigurani poklopcima ili vratima otpornima prema požaru 90 minuta. Članak 47. Pri prolazu kroz konstruktivne elemente (zidove, međukatne konstrukcije, i sl.) određene otpornosti prema požaru, kanali za zrak oblažu se negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmanja dužina obloženog dijela kanala ne smije biti manja od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za zrak, moraju biti zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element. Članak 48. Ako kanali za zrak koji povezuju katove prolaze kroz posebno napravljene šahtove, u kojima se ne nalaze druge instalacije, njihovo oblaganje i zaptivanje nije potrebno pod uslovom da je u horizontalne kanale, koji se odvajaju na pojedinim katovima, postavljena klapna otporna prema požaru: 1) U zgradama preko do visine 22 m, minimalno 60 min. 2) U zgradama višim od 22 m do 40 m, minimalno 90 min. 3) U zgradama preko 40 m, minimalno 120 min. Članak 49. Za svaki požarni sektor izgrađuje se u pravilu, poseban sistem za klimatizaciju odnosno provjetravanje. Ako se ne može izbjeći spajanje dvaju ili više požarnih sektora kanalima za klimatizaciju ili provjetravanje, na mjestima na kojima ovi kanali prolaze kroz stropove ili zidove što odvajaju požarne sektore moraju se postaviti klapne otporne prema požaru koje se automatski pri pojavi dima ili povećanoj toplini zatvaraju. Vertikalni otvori za provjetravanje moraju sa svih strana biti otporni na požar 90 minuta. Materijal koji se upotrebljava za toplinsku ili zvučnu izolaciju uređaja za klimatizaciju i provjetravanje mora biti negoriv. Članak 50. Protupožarne klapne moraju biti otporne na požar od minimalno 60 minuta i prema mehaničkim naprezanjima prilikom transporta, ugradnje, ispitivanja, održavanja i normalnog korištenja i moraju biti stabilno postavljene tako da im se smjer zatvaranja poklapa sa smjerom zračne struje i da izdrže nad pritisak od 10 Mpa/m², a da ne dođe do poremećaja u radu klapne. Članak 51. U kanale za zrak klapne se postavljaju: 1) na mjestu gdje kanal prolazi kroz konstruktivne elemente koji čine granicu požarnog sektora; 2) na mjestu gdje kanal prolazi kroz zid za koji se postavlja uslov u pogledu njegove otpornosti prema požaru, a takav zid ne čini granicu požarnog sektora; 3) na mjestu gdje kanal ulazi ili izlazi iz glavnog kanala za zrak; 4) na mjestu gdje vertikalni kanal za zrak, koji povezuje horizontalni kanal sa pojedinog kata, prolazi kroz Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH međukatnu konstrukciju ili na mjestu gdje se horizontalni kanal za zrak, koji prolazi samo kroz zid koji predstavlja granicu između dva požarna sektora, spaja sa vertikalnim kanalom; 5) na usisnom otvoru za svjež zrak; 6) na kraju kanala za izbacivanje zagađenog zraka u okolinu; 7) na ulazu cirkulacionog zraka u komoru; 8) na ulazu i izlazu kanala iz šahta; 9) na ulazu kanala u međuprostor pri prolazu kanala kroz duple podove. Članak 52. Kanali za odvođenje zraka iz prostorija u kojima se stvaraju pare masnoća moraju pripadati zasebnom sistemu za ventilaciju i u njih se ne smiju postavljati klapne. Članak 53. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju se provjetravati. Za provjetravanje se ne smiju upotrebljavati stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste ili u kojima se nalazi zapaljiv materijal. U horizontalnim kanalima bez protupožarne pregrade koja sprečava prenošenje požara uzduž instalacija dopuštena dužina instalacija može biti najviše 15 m. Članak 54. Zidovi vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale moraju se nalaziti u posebnoj prostoriji čija površina ne smije biti manja od 2 m² i koja mora imati posebno provjetravanje. Poklopac na otvoru kroz koji se ubacuju otpaci mora biti od negorivih materijala, uvijek zatvoren i dobro zabrtvljen. Članak 55. Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i moraju imati mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka mora se provjetravati. Članak 56. Klimatizacijske komore i drugi uređaji za provjetravanje moraju se smjestiti u zasebnu prostoriju koja je od ostalih prostorija u objektu odvojena zidovima otpornima prema požaru 90 minuta. Vrata na prostoriji za klimatizacijske komore i uređaje za provjetravanje moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. IV.2. Sigurnosni liftovi Članak 57. Svaki požarni sektor u objektu mora biti povezan najmanje s jednim liftom za prijevoz osoba. Liftovi za prijevoz osoba u objektima višim od 40 m moraju biti pristupačni iz pred prostora koji se provjetrava. Članak 58. Zidovi otvora za liftove moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. U objektima višim od 40 m otvori za liftove moraju biti odvojeni od stubišnog prostora, a u objektima do 40 m visine dopušteno je da provjetravani pred prostor bude zajednički za liftove i stubišta. Osim instalacija potrebnih za rad liftova, u otvor za liftove postavljaju se još samo instalacije za automatsko otkrivanje i dojavu požara u otvoru za liftove i u kabini. Članak 59. Kabine liftova i vrata na otvoru za liftove moraju biti od negorivih materijala. Vrata se moraju zatvarati automatski. Članak 60. Liftovi moraju biti opremljeni automatskim uređajima koji omogućavaju da se u slučaju pojave požara u požarnom sektoru u kojem se lift nalazi, kabina automatski dovede u prizemlje i da se, nakon izlaska osoba, dizalo automatski isključi iz rada. Broj 81 – Stranica 19 Članak 61. U objektima višim od 75 m jedan od liftova koji se normalno upotrebljavaju predviđa se kao lift za evakuaciju u toku požara (u nastavku teksta "sigurnosni lift"). Sigurnosni lift mora biti smješten u vlastiti otvor čiji su zidovi i vrata otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Otvor sigurnosnog lifta može biti smješten u stepenišni prostor, u provjetravani pred prostor stepeništa ili locirano tako da ima poseban pred prostor za provjetravanje, sa minimalno 20 izmjena zraka na sat. Članak 62. Jedna od dimenzija sigurnosnog lifta mora iznositi najmanje 2,10 m. Pred prostor iz kojega se ulazi u sigurnosni lift mora biti takvih dimenzija da se nesmetano mogu unositi i iznositi bolnička nosila s bolesnikom u ležećem položaju. Članak 63. Uređaj za upravljanje sigurnosnim liftom mora biti napravljen tako da se kabina pozivom iz prizemlja, preko posebnog prekidača, može sigurno u svako doba dovesti u prizemlje. Sigurnosni se lift upotrebljava za vrijeme požara samo pomoću posebnog ključa za upravljanje. Temperatura nastala od požara ne smije utjecati na rad sigurnosnog lifta u toku 60 minuta. Članak 64. Sigurnosni lift se mora označiti natpisom. Ako natpis nije vidljiv s ulaza u prizemlje, moraju se postaviti posebni natpisi za usmjeravanje. Članak 65. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) mora se nalaziti na najvišem mjestu u objektu i mora biti odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta. Zidovi te prostorije moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. IV.3. Kotlovnica Članak 66. Kotlovnica za zagrijavanje može se postaviti u objektu visine do 40 m ako zadovoljava sljedeće uslove: 1) ako su zidovi kotlovnice i međukatna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; 2) ako su vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena s vanjske strane objekta. Kotlovnica može biti povezana s objektom preko tampon-zone s umjetnim provjetravanjem i vratima otpornima prema požaru 90 minuta; 3) ako kotlovnica ima najmanje dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; 4) ako se vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlaženja; 5) ako se skladišni prostor za gorivo (kruto, tekuće ili plinovito) ne nalazi u objektu. Članak 67. Kotlovnica za objekte više od 40 m mora biti locirana izvan objekta. Ako se kotlovnica postavlja neposredno uz objekt ona mora zadovoljavati sljedeće uslove: 1) da zid objekta uz koji se prislanja kotlovnica nema otvora na visini najmanje 5 m iznad kotlovnice; 2) da je zid kotlovnice prema objektu otporan prema požaru najmanje 180 minuta; 3) da su krovna konstrukcija i krovni pokrivač kotlovnice izrađeni samo od negorivog materijala; 4) da na zidu kotlovnice prema objektu ne postoji veza s objektom. Članak 68. Podstanica za toplu vodu u objektu mora se smjestiti u posebnu prostoriju. Za zagrijavanje vode za centralno grijanje može se upotrebljavati i plin, s tim da se kotlovnica postavlja na najviši sprat objekta. U prostoriju kotlovnice mora se ulaziti samo s terase. Kotlovnice se plinom opskrbljuju pomoću cjevovoda što se postavlja s vanjske strane objekta na zidu bez otvora, a ako je zid s otvorom, cjevovod se postavlja 2m od Broj 81 – Stranica 20 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH otvora i zaštićuje od utjecaja atmosferilija te od visokih temperatura. Dio cjevovoda koji je pristupačan s razine terena mora biti zaštićen od mehaničkog oštećenja. Članak 69. Svaka kotlovnica mora biti opskrbljena sa sistemom za ranu prevenciju i detekciju požara i opasnih i eksplozivnih gasova u skladu sa međunarodnim standardima EN 50194, EN 50291 i EN 14604, kao i opremom za gašenje početnog požara u skladu sa vrstom goriva kojom se napaja. Ove mjere zaštite od požara i tehnoloških eksplozija se odnose i na sve visoke objekte sa individualnim ili kolektivnim sistemima grijanja na prirodni gas kao energent, bez obzira na njihovu namjenu i primjenjuju se na unutrašnjem razvodu sistema u skladu sa priznatim međunarodnim standardima. Članak 70. Na cjevovodu gasnih kotlovnica, na sigurnom i uvijek pristupačnom mjestu izvan kotlovnice, mora se osigurati brzo ručno i po mogućnosti automatsko zatvaranje dovoda gasa u kotlovnicu. Glavni zatvarač mora biti jasno obilježen. Obavezna je ugradnja glavne sklopke za nužno isključenje električne energije. Glavna sklopka odnosno distributivni ormar kotlovnice mora biti smješten izvan prostora kotlovnice. IV.4. Redovno i rezervno napajanje energijom Članak 71. U visokim objektima nije dopušteno postavljanje transformatorskih stanica. Izuzetno, u objektima do 40 m visine može se dopustiti postavljanje transformatorske stanice uz uslov da je prostorija u koju se stanica postavlja odvojena od ostalih prostorija. Zidovi prostorije u koju se smještaju transformatori moraju biti otporni prema požaru 180 minuta. Iznad ulaznih vrata u transformatorsku stanicu mora se napraviti nadstrešnica koja s objektom ima dobro zabrtvljenu vezu i čija dužina mora biti najmanje 2 m a širina od vrata na jednu i drugu stranu po 1 m. Članak 72. Osim redovnog napajanja električnom energijom iz mreže, u objektima se mora osigurati i rezervni izvor koji će električnom energijom napajati ove uređaje: 1) sigurnosni lift ili najmanje jedan lift namijenjeno korisnicima objekta; 2) rasvjetu putova za evakuaciju (stubišta, hodnika, pristupnih putova, natpisa za bržu evakuaciju i sl.); 3) uređaje za zatvaranje dimnih klapni u objektu; 4) hidroforno postrojenje i pumpe; 5) uređaj za automatsko otkrivanje i dojavu požara; 6) automatske uređaje za gašenje požara; 7) uređaje za provjetravanje pred prostora, tampon-zona i električnih uređaja za zaštitu od požara. Članak 73. Ako se kao rezervni izvor za opskrbu električnom energijom upotrebljava agregat s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, za taj se agregat mora osigurati posebna prostorija zidova i vrata otpornih prema požaru najmanje 90 minuta. Agregat iz stava 1. ovog članka mora se automatski uključivati i mora biti sposoban osiguravati energiju najmanje 120 minuta. Članak 74. Akumulatorske baterije koje se upotrebljavaju kao rezervni izvor električne energije, moraju biti smještene u posebnu prostoriju koja se dobro provjetrava. Prostorija iz stava 1. ovog članka mora imati električne instalacije koje su izvedene u protueksplozijskoj zaštiti. Vrata na prostoriji moraju biti otporna prema požaru najmanje jedan sat, a pri otvaranju i zatvaranju ne smiju iskriti. Akumulatorske baterije moraju biti sposobne osiguravati energiju najmanje 120 minuta. Petak, 2. 12. 2011. Članak 75. Svi objekti koji su priključeni na niskonaponsku mrežu moraju biti zaštićeni osiguračima - sklopkama-nastavljačima ugrađenim na mjestu priključka na niskonaponsku mrežu, a koji zadovoljavaju uslove propisane normom BAS EN 60947-3. Osigurači-sklopke-nastavljači se mogu ugraditi i na mjestima grananja niskonaponske mreže, čiji će optimalan broj zavisno od konfiguracije mreže odrediti nadležna elektrodistribucija. IV.5. Električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curenja gasa Članak 76. Električna instalacija u objektu mora biti napravljena tako da se iz prizemlja ili izvana može brzo isključiti. Razdjelne ploče i druge ploče s mjernim uređajima postavljaju se u ormare od negoriva materijala koji se ne smiju nalaziti na putu za evakuaciju iz objekta. Glavni naponski vodovi, a i ostali vodovi koji prolaze kroz jedan požarni sektor ili više požarnih sektora, postavljaju se tako da se preko njih ne može prenijeti vatra s jednog kata na drugi kat odnosno iz jednog požarnog sektora u drugi požarni sektor. U okna namijenjena za električne kabele ne smiju se postavljati druge instalacije. Električne instalacije i oprema moraju biti ispitani u akreditiranim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. Članak 77. U visokim objektima u kojima postoje različite namjene unutrašnjih prostora, u dijelu objekta za poslovnu namjenu moraju se postaviti adresabilni sistemi za dojavu požara, ugljenmonoksida i curenja gasa, te se osigurati integracija sistema dojave požara i automatike tehničko-tehnoloških sistema koji kontroliraju energetiku, odimljavanje, ventilaciju, liftove, evakuacione putove i signalizaciju, te druge posljedične efekte, neophodne za sigurno spašavanje ljudi i materijalnih dobara. Svaki sprat građevine treba da ima zvučnu i svjetlosnu signalizaciju sistema dojave, a preporučuje se da sistemi za dojavu budu povezani sa nadzornim centrom neke od profesionalnih službi spašavanja ili vatrogasnom brigadom. Članak 78. Ako se u sklopu visokog objekta nalazi i podzemna garaža i/ili podzemne prostorije u kojima se skladište opasne i zapaljivoeksplozivne smjese i energenti, obavezno je ugrađivanje aktivnih sistema za gašenje početnog požara vodom i drugim adekvatnim medijima, čija aktivacija će putem automatike biti povezana sa adresabilnim sistemom za ranu prevenciju i dojavu požara. V. UPRAVNI NADZOR Članak 79. Upravni nadzor nad provođenjem Pravilnika, provodi Ministarstvo, u skladu sa člankom 142. stav 3. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu. VI. ZAVRŠNA ODREDBA Članak 80. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 03-23-2-567-26/11 Studenoga 2011. godine Sarajevo Ministar Mr. sci. Desnica Radivojević, v. r. Na osnovu člana 160. tačka 3. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), Federalno ministarstvo prostornog uređewa, u saradwi sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma i Federalnim ministarstvom energije, rudarstva i industrije, donosi Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH PRAVILNIK ZA ZAŠTITU VISOKIH OBJEKATA OD POŽARA I. OPŠTE ODREDBE Član 1. Ovim Pravilnikom se propisuju odgovarajuće planskoorganizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke mjere zaštite od požara za visoke objekte, koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, odnosno pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju qudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje. Član 2. Pod visokim građevinama se podrazumijevaju objekti sa prostorijama za povremeni ili trajni boravak qudi, stambenog, poslovnog ili stambeno-poslovnog karaktera, čiji se podovi najvišeg sprata nalaze minimalno 22 m iznad najniže kote terena, što omogućava vatrogasnu intervencija uz korištenje automehaničkih ljestava u slučaju požara. Član 3. Pojmovi koji se koriste u ovom pravilniku imaju slijedeća značewa: 1) Građevina podrazumijeva građevinski objekt trajno povezan sa tlom koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, koji u okviru tehnološkog procesa zajedno čine tehnološku cjelinu, kao i samostalno postrojenje trajno povezano sa tlom. Pod građevinom se podrazumijevaju: – građevine trajno povezane sa tlom koje se sastoje od građevinskog sklopa ili od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, kao i samostalna postrojewa trajno povezana sa tlom; – saobraćajne, vodoprivredne i energetske građevine i površine sa pripadajućim instalacijama, telekomunikacijske građevine i instalacije, građevine i instalacije komunalne infrastrukture; – proizvodne i druge privredne građevine i postrojewa, skladišta, sajmišta i slične građevine; – objekti na vodnim površinama (ribogojilišta, plutajuće platforme i sl.); – trgovi, javne površine, javne zelene površine, igrališta, sportske građevine, groblja, deponije otpadaka, javne pijace, skloništa i slične građevine. 2) Građevinskim sklopom smatra se skup svrhovito povezanih građevinskih proizvoda, ukqučujući instalacije i opremu, koji nisu izravno povezani sa tehnološkim procesom; 3) Građevinskim proizvodom se smatraju svi materijali, postrojewa, uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi u građevinu ugrađeni proizvodi; 4) Građevine visokogradnje su konstrukcije sa krovom koje se mogu koristiti kao samostalne korisne cjeline, izgrađene su za trajno korištenje, qudima je omogućen ulazak u wih i namijenjene su za stanovanje, obavljanje neke djelatnosti, za smještaj i zaštitu qudi ili životiwa, za čuvanje robe i opreme. Nije neophodno da zgrade/građevine imaju zidove. Dovoqno je da imaju krov, ali mora postojati razgraničenje koje određuje individualni karakter zgrade/građevine koja se zasebno koristi (na primjer nadstrešnice, kao i građevinski objekti koji su pretežno ili potpuno smješteni ispod površine zemlje); 5) Visoki objekti, podrazumijevaju zgrade sa prostorijama za boravak qudi, čiji se podovi najvišeg sprata nalaze najmanje 22 m iznad najniže kote terena; 6) Građevine za javnu upotrebu su škole, obdaništa, studentski i đački domovi, starački domovi, bolnice, hoteli, moteli, pansioni, tržišni centri, tržnice, pozorišta, kino dvorane, sportske, koncertne i druge dvorane, stadioni, sale za konferencije, muzeji, Broj 81 – Stranica 21 aerodromi, željezničke i autobuske stanice, objekti kulturno-istorijskog naslijeđa i drugi; 7) Požar je samoodrživo sagorijevanje koje se nekontrolirano širi u prostoru i vremenu; 8) Eksplozija je iznenadna ekspanzija gasa koja može proizaći iz brze reakcije oksidacije ili raspada, sa ili bez porasta temperature i koja može dovesti do pojave požara; 9) Zapaqive materije su čvrste, tečne i gasovite materije koje se pale pod dejstvom izvora paljewa; 10) Eksplozivne materije predstavljaju gasovite, tečne i čvrste hemijske materije, jedinjenja ili smjese koje se pod uticajem određenog impulsa razlažu u veoma kratkom vremenskom intervalu, uz oslobađanje velike količine gasova i toplotne energije; 11) Opasne materije predstavljaju one materije koje u svim formama postojawa i svim uslovima korištewa svojim negativnim karakteristikama, kao što su: eksplozivnost, zapaqivost, korozivnost, otrovnost, radioaktivnost i dr., mogu biti uzročnik različitih štetnih dejstava i opasnosti po zdravlje qudi, oštećewa ili uništewa materijalnih dobara uslijed razarajućeg, termičkog ili fiziološkog dejstva, te ugrožavanje radne i životne sredine; 12) Požarna otpornost je sposobnost objekta da ispuni, u definiranom periodu vremena zahtjeve otpornosti na požar i/ili integriteta i/ili termičke izolacije i/ili druge očekivane zahtjeve pri standardnom ispitivanju otpornosti na vatru; 13) Rizik od požara je proizvod vjerovatnoće pojave požara koja se može očekivati u datoj tehničkoj operaciji ili stanju i posljedice ili obima šteta koje se mogu očekivati u slučaju požara; 14) Požarni sektor je zatvoreni prostor koji je podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar zgrade elementima konstrukcije koji imaju propisanu vatrootpornost; 15) Požarno stepenište je stepenište koje se koristi samo u slučaju opasnosti od požara za evakuaciju ili za gašenje požara; 16) Sigurnosno stepenište je stepenište u objektu odvojeno od unutrašwih prostorija konstruktivnim elementima otpornosti prema vatri u trajanju od najmanje 60 minuta, oslobođeno svih gorivih materija i osigurano od zadimljavawa za vrijeme dok se ne završi evakuacija qudi i gašenje požara; 17) Evakuacija je organizirano izmiještanje qudi i materijalnih dobara sa ugroženog prostora na prostor siguran od požara; 18) Put za evakuaciju je siguran put za samospašavanje qudi iz objekta do izlaza i izvan objekta ili kroz drugi siguran objekat; 19) Požarna ugroženost je stepen ugroženosti građevine ili njenog sklopa od požara, koji se utvrđuje metodom proračuna požarnog opterećewa, namjene građevine, visine, površine i broja qudi koji u woj borave. 20) Požarno opterećenje je rezultat proračuna važećom numeričkom metodom po BAS standardu ili preuzetom adekvatnom međunarodnom standardu. 21) Preventivne mjere zaštite od požara su sve preventivne organizacijske, građevinske i tehničko-tehnološke mjere koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, a pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju qudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje; 22) Sistem aktivne zaštite od požara obuhvata instalacije, uređaje i opremu za automatsko otkrivanje, dojavu i gašenje požara, odvođenje dima i toplote iz požara, detekciju eksplozivnih gasova, rezervno snabdijevanje električnom energijom i drugo; 23) Oprema, uređaji i druga sredstva za zaštitu od požara su sva sredstva, uređaji i oprema koja se upotrebljavaju za sprečavanje i gašenje požara; 24) Vlasnik imovine je fizičko ili pravno lice, državni organ ili druga institucija sa zaštićenim najširim Broj 81 – Stranica 22 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH ovlaštenjem posjedovawa, korištewa i raspolagawa nekom stvari; 25) Korisnik imovine je fizičko ili pravno lice, državni organ ili druga institucija koji na osnovu ugovara koristi imovinu vlasnika sa preuzetom obavezom po pitanju zaštite od požara je; 26) Odgovorno lice za organiziranje zaštite od požara je: – vlasnik, odnosno korisnik imovine kada se radi o privatnom vlasništvu – rukovodilac organa uprave, upravne organizacije i drugog državnog organa Federacije, kantona, grada i opštine (u daqnjem tekstu: državni organi); – direktor odnosno drugo odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu (u daqnjem tekstu: pravno lice), određeno opštim aktom pravnog lica. Član 4. Vlasnici, korisnici ili zajednički upraviteqi građevina dužni su sprovoditi opšte mjere zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonskograđevinske i tehničko -tehnološke mjere koje smanjuju rizik od požara i povećavaju požarnu sigurnost, te obezbijediti da svi građevinski proizvodi ugrađeni u građevinu (primijenjeni materijali, instalacije i oprema) moraju biti ispitani u akreditiranim ispitnim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. II. PLANSKO-ORGANIZACIJSKE MJERE Član 5. Plansko-organizacijske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane primijenjene mjere na izradi projektno-planske dokumentacije u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima koji uređuju oblast zaštite od požara i eksplozije, kao što su: izrada projekata zaštite od požara, izrada elaborata zaštite od požara i stručnih ocjena primjewivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju, izrada pravilnika zaštite od požara, izrada procjene ugroženosti zaštite od požara, izrada plana zaštite od požara, na osnovu priznate metodologije u skladu sa Metodologijom o izradi procjene ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/11) i Uredbom o sadržaju i načinu izrade planova zaštite od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/11). III. ARHITEKTONSKO-GRAĐEVINSKE MJERE Član 6. Arhitektonsko-građevinske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa arhitektonskog i građevinskokonstruktivnog aspekta primijenjene na građevini u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: lokacija i položaj građevine, određivanje kategorije ugroženosti od požara uz proračun požarnog opterećewa, vatrogasni prilazi i putevi, požarni sektori, potvrđeni stepen otpornosti na požar primijenjenih građevinskih proizvoda, protupožarna vrata, zidovi i pregrade, požarna i sigurnosna stepeništa, putevi evakuacije, hidrantska mreža. III.1. Vatrogasni putevi i prilazi Član 7. Vatrogasna vozila moraju imati adekvatan prilaz i pristup objektu, kao i dovoqno velike površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Ove površine, kao i putevi moraju biti adekvatno dimenzionirani, kao i propisno označeni. Vatrogasni pristupi ukqučuju: pristupne saobraćajnice koji vode do objekta, pristupe oko objekta i površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Pristupni put i plato za intervencije moraju imati kolnike nosivosti najmanje 10 tona osovinskog pritiska. Sve navedeno treba biti projektovano u skladu sa standardom DIN 14090 koji definiše površine neophodne za vatrogasne intervencije. Petak, 2. 12. 2011. Član 8. Površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom trebaju da se nalaze uz vawske zidove objekta, na takvim udaljenostima koje omogućavaju spašavanje qudi i gašenje požara kroz sve otvore na fasadi objekta. Prilaz zabatnom zidu bez otvora na objektu ne smatra se prilazom za intervenciju. Manipulativne površine treba da omoguće postavljane automehaničkih ljestava, pomoću kojih se pristupa gašenju požara na višim etažama. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom treba da iznosi minimalno 5,5 m za objekte visine do 40 m. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom za objekte visine preko 40 m, treba da iznosi min. 7 m. Član 9. Najmanje na dva fasadna zida objekta otvori moraju biti pristupačni za vatrogasnu opremu da bi se pri gašenju požara moglo intervenisati s vawske strane. Za vatrogasce treba predvidjeti lako dostupne požarne vertikalne komunikacije, što ukqučuje požarna stepeništa i požarne liftove/dizala. Uputstva za vatrogasce se trebaju nalaziti u neposrednoj blizini ulaza za vatrogasce. Član 10. Za objekte preko visine od 40 m, kao i za objekte koji se grade u nizu s drugim objektima, ili je razmak između objekata mawi od propisanog, granični zid ne smije imati otvore i mora biti izgrađen od materijala čija je otpornost od požara najmanje 120 minuta. Član 11. Ako se na suprotnim zidovima objekta i susjednog objekta nalaze otvori preko kojih bi se mogao prenijeti požar s jednog objekta na drugi objekt, najmawi razmak između tih otvora određuje se računski, a ako se to ne može odrediti razmak mora iznositi minimalno trećinu visine objekta, tako da omogući nesmetan prolaz vatrogasnog vozila. III.2. Požarni sektori Član 12. Požarni sektor je zatvoren prostor koji može biti podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar građevine elementima konstrukcije koji imaju propisanu požarnu otpornost. Svi visoki objekti se dijele na požarne sektore, čija veličina zavisi od visine objekta (kako je prikazano u tabeli ispod). Svaki požarni sektor mora biti dostupan preko najmanje jednog protiv požarnog stepeništa ili najmanje dva međusobno nezavisna stepeništa. Visina objekta u m Veličina požarnog sektora u m² od 22 do 40 od 41 do 75 od 76 do 100 više od 100 do 1500 do 1000 do 800 do 500 Član 13. Požarni sektor u prostorijama ispod razine terena ne smije iznositi više od 250 m² i mora biti odvojen zidom otpornim prema požaru 90 minuta. Svaka podzemna etaža mora imati najmanje dva izlaza od kojih jedan vodi direktno van objekta. Ako ima više podzemnih etaža, dopušteno je postaviti zajedničko stepenište koje mora biti napravljeno kao sigurnosno i koje mora imati poseban izlaz van objekta, neovisno o izlazu s nadzemnih spratova. Član 14. Granice požarnih sektora moraju biti od negorivih građevinskih materijala. Spoj zida, koji je u sastavu granice požarnog sektora, sa vawskim zidom i stropom treba da bude od negorivih građevinskih materijala, čije kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Član 15. Granice požarnih sektora za objekte visine do 40 m, kao i nosivi dijelovi konstrukcije u slučajevima: međuspratne Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i wihovih pred prostora, zidova okna požarnih liftova, s kojih se požar može prenijeti iz jednog požarnog sektora na drugi ili s jednog sprata na drugi, moraju imati otpornost na požar minimalno 90 minuta, odnosno 120 minuta za objekte preko 40 m. Član 16. Ukoliko su na granicama požarnih sektora projektovani otvori kao što su: vrata, prozori, instalacije i sl., površina otvora na protivpožarnim zidovima ne smije biti veća od 25% wihove površine. Otvori u požarnim zidovima, moraju biti izvedeni u protupožarnoj izvedbi a wihove kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Član 17. Za objekte visine do 40 m ako je površina jednog sprata zauzima 50% površine predviđene u članu 12. ovog pravilnika, požarni sektor se može protezati na dva sprata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Član 18. Pregradni zid koji odvaja požarne sektore mora presijecati cijelu konstrukciju. Ako su stropovi spušteni, pregradni zid mora presijecati vidqivu oblogu stropa i vezivati se s međuspratnom konstrukcijom. Ako se u krovnoj konstrukciji objekta upotrebljava gorivi materijal, pregradni zid na posljednjem spratu mora presijecati krovnu konstrukciju i nadvisivati je najmanje 50 cm. Član 19. Na kaskadnim objektima čiji su pojedini dijelovi različite visine, na zidu višeg dijela objekta, na visini minimalno 10 m iznad nižeg dijela, kao i na vawskom zidu objekta koji je prislonjen uz niži objekt, ne smije biti nikakvih otvora. Član 20. Fasada objekta mora biti izgrađena od materijala koji ne može prenositi vatru s jednog sprata na drugi. Prekidna udaljenost između otvora na dva susjedna sprata na fasadnoj strani mora iznositi najmanje 1 m. Ako je prekidna udaljenost mawa od 1 m, put plamena između spratova produžava se postavljanjem konzolnih dijelova konstrukcije objekta u razini svakog sprata. III.3. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda Član 21. Svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u visoke objekte ili u postrojewa unutar visokih objekata, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI 30-240. Član 22. Nosivi i ojačani vawski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Izolacioni materijal na vawskim stranama zidova može biti i goriv, uz uvjet da je nalijepljen na zid i učvršćen (ankerovan) tako da ne otpada u slučaju požara te da je s vawske strane obložen negorivim materijalom koji je otporan prema požaru najmanje 60 minuta. Izolacioni materijal u zidovima može biti goriv ako je obloga s unutrašnje strane tih zidova otporna prema požaru najmanje 90 minuta, a ako je postavljen s unutrašnje strane izolacioni materijal mora biti negoriv. Član 23. Unutrašwi nenosivi pregradni zidovi, osim pokretne pregrade, harmonika-vrata i sl., moraju biti otporni prema požaru minimalno 30 minuta. Pregradni zidovi između dva stana moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Broj 81 – Stranica 23 Član 24. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeće objekte, koji ne zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar ili se sa sigurnošću ne može utvrditi kategorija wihove požarne otpornosti, može se podići na zahtijevani nivo protupožarnim premazima i praškastim sredstvima čija protupožarna svojstva potvrđuje akreditirani ispitni laboratorij. Član 25. Požarno opterećenje objekta ili požarnih sektora unutar objekta se računa na osnovu numeričkih metoda priznatog domaćeg standarda ili adekvatnih međunarodnih standarda (standard JUS U.J1.030). Način izračuna požarnog opterećewa je detaqno opisan u Pravilniku o uslovima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 79/11). III.4. Sigurnosno stepenište Član 26. Svaki požarni sektor objekta mora biti pristupačan preko najmanje jednog sigurnosnog stepeništa ili preko dva međusobno neovisna. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Član 27. Prostor stepeništa mora imati otvore za prirodno provjetravanje koji se otvaraju iz prizemlja ili s odmorišta. Ukupna površina otvora za prirodno provjetravanje mora biti najmanje 5% površine horizontalnog presjeka stepenišnog šahta kojem pripadaju, ali ne mawa od 0,5 m². Član 28. Unutarwa sigurnosna stepeništa za objekte preko 40 m moraju ispuwavati slijedeće uslove: 1) moraju biti odvojena od unutrašwih komunikacija objekta pred prostorom koji se prirodno ili umjetno provjetrava; 2) površina pred prostora mora iznositi minimalno 5 m², s tim što ne može biti uži od 1,25 m; 3) pred prostor mora biti odvojen od stepeništa i unutrašwih komunikacija protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim a napravljena su od negorivog materijala i opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima; 4) ako se ne može osigurati prirodno provjetravanje preko fasade objekta, pred prostor se provjetrava umjetno s 20 izmjena zraka na sat; 5) liftovi moraju biti izdvojeni od stepenišnog prostora i pred prostora. Član 29. Unutarwa sigurnosna stepeništa za objekte od 22 m do 40 m visine moraju se od ostalih komunikacija odvojiti protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim i koja su opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima. Član 30. Dim se iz stepenišnog pred prostora odvodi s najvišeg mjesta pred prostora ispod stropa, a svježi, se zrak ubacuje pri dnu pred prostora. Provjetravanje se predviđa samo za jedan požarni stepenišni sektor od četiri kata. Uređaj za odvod dima i provjetravanje ukqučuje se automatski preko signalnih uređaja za dim koji su postavljeni u unutarwim komunikacijama ispred stepenišnog pred prostora na najvišoj tački ispod stropa. Osim automatskoga, mora biti osigurano i ručno ukqučivanje sistema za provjetravanje. Broj 81 – Stranica 24 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Član 31. Stepenišni otvor mora biti odvojen od unutrašwih prostora objekta zidovima otpornima prema požaru minimalno 90 minuta. Član 32. Najmawa širina sigurnosnog stepeništa određuje se tako što se za svakih 100 qudi osigurava širina od 60 cm, s tim da ukupna širina ne može biti mawa od 1,25 m. Kraci stepeništa i gazišta se moraju napraviti od materijala otpornog prema požaru minimalno 90 minuta. Konzolna i spiralna stepeništa u objektima nisu dopuštena. Član 33. Vawska sigurnosna stepeništa moraju zadovoqiti slijedeće uslove: 1) moraju biti pristupačna iz hodnika ili najmanje iz dvije prostorije na svakom spratu; 2) korisna širina ne smije biti mawa od 80 cm, a nagib ne smije biti veći od 45°; 3) ne smije se praviti kao spiralno stubište i pewalice; 4) zaštitna ograda otvorenih stepeništa ne smije biti niža od 1,20 m; 5) građevni materijal mora biti negoriv; 6) da se mogu upotrebljavati, bez obzira na vremenske prilike. Član 34. U objektima višim od 40 m nije dopušteno povezivanje podruma i gorwih spratova zajedničkim stepeništem U objektima do 40 m visine podrum i gorwi katovi mogu se spajati stepeništem uz uslov da je ulaz u podrumske prostorije osiguran provjetravanim pred prostorom i vratima otpornima prema požaru 60 minuta. III.5. Put evakuacije i požarna signalizacija Član 35. Ukupna širina puteva evakuacije računa se po formuli: Š = n x 0.6/ne Š-širina izlaza, n-stvarni broj korisnika u prostoru ili u više prostorija, ne-računski broj korisnika u prostoru ili u više prostorija. Za proračun ukupne širine evakuacijskih puteva uzima se u obzir i položaj etaže u građevini: 1.) Prizemlje-jedinica prolaza iznosi 0,6 m za 100 qudi (ne = 100) 2.) Etaže iznad prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 60 qudi (ne = 60) 3.) Etaže ispod prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 50 qudi (ne = 50) Član 36. Ako prostor ima samo jedan izlaz, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena više od 20 m. Ako prostor ima dva izlaza, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena od izlaza više od 35 m. Izlazi bi trebali, u tom slučaju, biti raspoređeni na što većim međusobnim udaljenostima, tako da su putevi evakuacije neovisni jedni o drugim. Ako dužina puta do izlaza iz ugroženog prostora, prelazi dužine navedene u prethodnom tekstu, neophodno je projektovati protiv požarni hodnik, s tim da ukupna dužina puta evakuacije ne prelazi više od 50 m. Član 37. Pod hodnika mora biti ravan i bez sužewa. Zidovi se u hodnicima ne smiju oblagati gorivim materijalom. Zidovi što odvajaju hodnike od ostalih ugroženih prostorija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Vrata koja povezuju hodnike s prostorijama visokoga požarnog opterećewa moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i uvijek zatvorena, a ukoliko se napajaju električnom energijom moraju biti konstruisana tako da se, u slučaju nestanka energije za napajanje, mogu Petak, 2. 12. 2011. otvoriti ručno. Na svim putevima za evakuaciju dopušteno je postaviti samo zaokretna vrata koja se moraju otvarati samo u smjeru izlažewa. Član 38. Putevi evakuacije prema izlaznim vratima ne smiju prolaziti pokraj ili preko prostorija ako u slučaju požara u tim prostorijama postoji opasnost za život. Ako do nekog izlaza iz objekta vodi više pristupnih puteva, dimenzije svakog od tih puteva moraju ovisiti o broju qudi koji se wima služe. Svi izlazi iz objekta moraju voditi izravno na ulicu, dvorište ili u neki drugi sigurni prostor. Izlaz iz objekta ne smije biti niži od 2,30 m. Član 39. Podzemne prostorije ne smiju biti udaljene od izlaza iz objekta više od 20 m. Sva vrata na putu za evakuaciju moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. Vrata koja vode izravno van objekta moraju biti napravljena tako da se s unutarnje strane mogu otvarati bez kquča. Član 40. Svi putevi evakuacije i izlazi iz objekta u slučaju požara moraju biti vidqivo označeni u skladu sa Evropskom direktivom 92/58/EEC, uočqivim svjetlosnim znakovima, postavljenim na propisanoj visini ne višoj od 1 m. Pri označavanju izlaza iz objekta ne smiju se koristiti jako osvijetljeni znakovi namijenjeni drugoj svrsi, niti se smije zaklawati put vidqivosti znakova evakuacije. IV. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE Član 41. Tehničko-tehnološke mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa aspekta mašinskih i elektro instalacija i opreme ugrađene u građevinu primijenjene u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi, sigurnosni liftovi, kotlovnica, redovno i rezervno napajanje energijom, električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curewa gasa, aktivni i pasivni sistemi za gašenje požara vodom, pjenom i aerosolima i sl. IV.1. Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi Član 42. Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima. Ako se, zbog tehnoloških ili drugih razloga, vrata iz stava 1. ovog člana drže otvorenima, ona moraju imati automatski mehanizam što ih u trenutku pojave dima zatvara. Ispitivanje stepena otpornosti na požar protupožarnih vrata i wihovo razvrstavanje u određenu protupožarnu kategoriju vrši se u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji, što se potvrđuje izvještajem o ispitivanju i certifikatom o usklađenosti. Član 43. Žaluzine i sve vrste roletna postavljene s vawske strane prozora moraju biti izrađene od negoriva materijala. S unutarnje je strane prozora dopuštena upotreba zastora od materijala i tkanina čija je otpornost na brzinu širewa plamena ispitana u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Član 44. Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Pristupni otvori za kontrolu instalacija moraju se osigurati vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta. Član 45. Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu ne smije se prilaziti iz stubišnog prostora nego samo iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH vratima što moraju biti izrađena od negoriva materijala. Na najvišem katu objekta vertikalni kanali za smještaj instalacija moraju se provjetravati preko bočnih otvora ukupne površine 5% od površine poprečnog presjeka kanala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju biti otporni prema požaru 60 minuta, što se potvrđuje u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Sve obloge horizontalnih kanala i otvora na tim kanalima moraju biti od negorivih materijala. Član 46. Izolacije na kanalima u koje se postavljaju instalacije moraju biti od negorivih materijala i postavljene tako da dim ili plamen ne mogu prodirati u susjednu prostoriju. Otvori na kanalima za smještaj instalacija, ako se nalaze u prostorijama, moraju biti osigurani poklopcima ili vratima otpornima prema požaru 90 minuta. Član 47. Pri prolazu kroz konstruktivne elemente (zidove, međuspratne konstrukcije, i sl.) određene otpornosti prema požaru, kanali za vazduh oblažu se negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmawa dužina obloženog dijela kanala ne smije biti mawa od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za vazduh, moraju biti zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element. Član 48. Ako kanali za vazduh koji povezuju spratove prolaze kroz posebno napravljene šahtove, u kojima se ne nalaze druge instalacije, wihovo oblaganje i zaptivanje nije potrebno pod uslovom da je u horizontalne kanale, koji se odvajaju na pojedinim spratovima, postavljena klapna otporna prema požaru: 1) U zgradama preko do visine 22 m, minimalno 60 min. 2) U zgradama višim od 22 m do 40 m, minimalno 90 min. 3) U zgradama preko 40 m, minimalno 120 min. Član 49. Za svaki požarni sektor izgrađuje se u pravilu, poseban sistem za klimatizaciju odnosno provjetravanje. Ako se ne može izbjeći spajanje dvaju ili više požarnih sektora kanalima za klimatizaciju ili provjetravanje, na mjestima na kojima ovi kanali prolaze kroz stropove ili zidove što odvajaju požarne sektore moraju se postaviti klapne otporne prema požaru koje se automatski pri pojavi dima ili povećanoj toplini zatvaraju. Vertikalni otvori za provjetravanje moraju sa svih strana biti otporni na požar 90 minuta. Materijal koji se upotrebljava za toplinsku ili zvučnu izolaciju uređaja za klimatizaciju i provjetravanje mora biti negoriv. Član 50. Protupožarne klapne moraju biti otporne na požar od minimalno 60 minuta i prema mehaničkim naprezawima prilikom transporta, ugradnje, ispitivawa, održavawa i normalnog korištewa i moraju biti stabilno postavljene tako da im se smjer zatvarawa poklapa sa smjerom vazdušne struje i da izdrže nad pritisak od 10 Mpa/m², a da ne dođe do poremećaja u radu klapne. Član 51. U kanale za vazduh klapne se postavljaju: 1) na mjestu gdje kanal prolazi kroz konstruktivne elemente koji čine granicu požarnog sektora; 2) na mjestu gdje kanal prolazi kroz zid za koji se postavlja uslov u pogledu njegove otpornosti prema požaru, a takav zid ne čini granicu požarnog sektora; 3) na mjestu gdje kanal ulazi ili izlazi iz glavnog kanala za vazduh; 4) na mjestu gdje vertikalni kanal za vazduh, koji povezuje horizontalni kanal sa pojedinog sprata, prolazi kroz međuspratnu konstrukciju ili na mjestu gdje se Broj 81 – Stranica 25 horizontalni kanal za vazduh, koji prolazi samo kroz zid koji predstavlja granicu između dva požarna sektora, spaja sa vertikalnim kanalom; 5) na usisnom otvoru za svjež vazduh; 6) na kraju kanala za izbacivanje zagađenog vazduha u okolinu; 7) na ulazu cirkulacionog vazduha u komoru; 8) na ulazu i izlazu kanala iz šahta; 9) na ulazu kanala u međuprostor pri prolazu kanala kroz duple podove. Član 52. Kanali za odvođenje vazduha iz prostorija u kojima se stvaraju pare masnoća moraju pripadati zasebnom sistemu za ventilaciju i u wih se ne smiju postavljati klapne. Član 53. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju se provjetravati. Za provjetravanje se ne smiju upotrebljavati stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste ili u kojima se nalazi zapaqiv materijal. U horizontalnim kanalima bez protupožarne pregrade koja sprečava prenošenje požara uzduž instalacija dopuštena dužina instalacija može biti najviše 15 m. Član 54. Zidovi vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale moraju se nalaziti u posebnoj prostoriji čija površina ne smije biti mawa od 2 m² i koja mora imati posebno provjetravanje. Poklopac na otvoru kroz koji se ubacuju otpaci mora biti od negorivih materijala, uvijek zatvoren i dobro zabrtvljen. Član 55. Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i moraju imati mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka mora se provjetravati. Član 56. Klimatizacijske komore i drugi uređaji za provjetravanje moraju se smjestiti u zasebnu prostoriju koja je od ostalih prostorija u objektu odvojena zidovima otpornima prema požaru 90 minuta. Vrata na prostoriji za klimatizacijske komore i uređaje za provjetravanje moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. IV.2. Sigurnosni liftovi Član 57. Svaki požarni sektor u objektu mora biti povezan najmanje s jednim liftom za prijevoz osoba. Liftovi za prijevoz osoba u objektima višim od 40 m moraju biti pristupačni iz pred prostora koji se provjetrava. Član 58. Zidovi otvora za liftove moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. U objektima višim od 40 m otvori za liftove moraju biti odvojeni od stubišnog prostora, a u objektima do 40 m visine dopušteno je da provjetravani pred prostor bude zajednički za liftove i stubišta. Osim instalacija potrebnih za rad liftova, u otvor za liftove postavljaju se još samo instalacije za automatsko otkrivanje i dojavu požara u otvoru za liftove i u kabini. Član 59. Kabine liftova i vrata na otvoru za liftove moraju biti od negorivih materijala. Vrata se moraju zatvarati automatski. Član 60. Liftovi moraju biti opremljeni automatskim uređajima koji omogućavaju da se u slučaju pojave požara u požarnom Broj 81 – Stranica 26 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH sektoru u kojem se lift nalazi, kabina automatski dovede u prizemlje i da se, nakon izlaska osoba, dizalo automatski iskquči iz rada. Član 61. U objektima višim od 75 m jedan od liftova koji se normalno upotrebljavaju predviđa se kao lift za evakuaciju u toku požara (u nastavku teksta "sigurnosni lift"). Sigurnosni lift mora biti smješten u vlastiti otvor čiji su zidovi i vrata otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Otvor sigurnosnog lifta može biti smješten u stepenišni prostor, u provjetravani pred prostor stepeništa ili locirano tako da ima poseban pred prostor za provjetravanje, sa minimalno 20 izmjena zraka na sat. Član 62. Jedna od dimenzija sigurnosnog lifta mora iznositi najmanje 2,10 m. Pred prostor iz kojega se ulazi u sigurnosni lift mora biti takvih dimenzija da se nesmetano mogu unositi i iznositi bolnička nosila s bolesnikom u ležećem položaju. Član 63. Uređaj za upravljanje sigurnosnim liftom mora biti napravljen tako da se kabina pozivom iz prizemlja, preko posebnog prekidača, može sigurno u svako doba dovesti u prizemlje. Sigurnosni se lift upotrebljava za vrijeme požara samo pomoću posebnog kquča za upravljanje. Temperatura nastala od požara ne smije utjecati na rad sigurnosnog lifta u toku 60 minuta. Član 64. Sigurnosni lift se mora označiti natpisom. Ako natpis nije vidqiv s ulaza u prizemlje, moraju se postaviti posebni natpisi za usmjeravanje. Član 65. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) mora se nalaziti na najvišem mjestu u objektu i mora biti odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta. Zidovi te prostorije moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. IV.3. Kotlovnica Član 66. Kotlovnica za zagrijavanje može se postaviti u objektu visine do 40 m ako zadovoljava sljedeće uslove: 1) ako su zidovi kotlovnice i međuspratna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; 2) ako su vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena s vawske strane objekta. Kotlovnica može biti povezana s objektom preko tampon-zone s umjetnim provjetravanjem i vratima otpornima prema požaru 90 minuta; 3) ako kotlovnica ima najmanje dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; 4) ako se vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlažewa; 5) ako se skladišni prostor za gorivo (kruto, tekuće ili plinovito) ne nalazi u objektu. Član 67. Kotlovnica za objekte više od 40 m mora biti locirana izvan objekta. Ako se kotlovnica postavlja neposredno uz objekat ona mora zadovoljavati sljedeće uslove: 1) da zid objekta uz koji se prislawa kotlovnica nema otvora na visini najmanje 5 m iznad kotlovnice; 2) da je zid kotlovnice prema objektu otporan prema požaru najmanje 180 minuta; 3) da su krovna konstrukcija i krovni pokrivač kotlovnice izrađeni samo od negorivog materijala; 4) da na zidu kotlovnice prema objektu ne postoji veza s objektom. Član 68. Podstanica za toplu vodu u objektu mora se smjestiti u posebnu prostoriju. Za zagrijavanje vode za centralno grijanje može se upotrebljavati i plin, s tim da se kotlovnica postavlja Petak, 2. 12. 2011. na najviši sprat objekta. U prostoriju kotlovnice mora se ulaziti samo s terase. Kotlovnice se plinom opskrbquju pomoću cjevovoda što se postavlja s vawske strane objekta na zidu bez otvora, a ako je zid s otvorom, cjevovod se postavlja 2 m od otvora i zaštićuje od utjecaja atmosferilija te od visokih temperatura. Dio cjevovoda koji je pristupačan s razine terena mora biti zaštićen od mehaničkog oštećewa. Član 69. Svaka kotlovnica mora biti opskrbljena sa sistemom za ranu prevenciju i detekciju požara i opasnih i eksplozivnih gasova u skladu sa međunarodnim standardima EN 50194, EN 50291 i EN 14604, kao i opremom za gašenje početnog požara u skladu sa vrstom goriva kojom se napaja. Ove mjere zaštite od požara i tehnoloških eksplozija se odnose i na sve visoke objekte sa individualnim ili kolektivnim sistemima grijawa na prirodni gas kao energent, bez obzira na wihovu namjenu i primjenjuju se na unutrašnjem razvodu sistema u skladu sa priznatim međunarodnim standardima. Član 70. Na cjevovodu gasnih kotlovnica, na sigurnom i uvijek pristupačnom mjestu izvan kotlovnice, mora se osigurati brzo ručno i po mogućnosti automatsko zatvaranje dovoda gasa u kotlovnicu. Glavni zatvarač mora biti jasno obilježen. Obavezna je ugradwa glavne sklopke za nužno iskqučenje električne energije. Glavna sklopka odnosno distributivni ormar kotlovnice mora biti smješten izvan prostora kotlovnice. IV.4. Redovno i rezervno napajanje energijom Član 71. U visokim objektima nije dopušteno postavljanje transformatorskih stanica. Izuzetno, u objektima do 40 m visine može se dopustiti postavljanje transformatorske stanice uz uslov da je prostorija u koju se stanica postavlja odvojena od ostalih prostorija. Zidovi prostorije u koju se smještaju transformatori moraju biti otporni prema požaru 180 minuta. Iznad ulaznih vrata u transformatorsku stanicu mora se napraviti nadstrešnica koja s objektom ima dobro zabrtvljenu vezu i čija dužina mora biti najmanje 2 m a širina od vrata na jednu i drugu stranu po 1 m. Član 72. Osim redovnog napajawa električnom energijom iz mreže, u objektima se mora osigurati i rezervni izvor koji će električnom energijom napajati ove uređaje: 1) sigurnosni lift ili najmanje jedan lift namijenjeno korisnicima objekta; 2) rasvjetuputovazaevakuaciju(stubišta,hodnika,pristupnih putova, natpisa za bržu evakuaciju i sl.); 3) uređaje za zatvaranje dimnih klapni u objektu; 4) hidroforno postrojenje i pumpe; 5) uređaj za automatsko otkrivanje i dojavu požara; 6) automatske uređaje za gašenje požara; 7) uređaje za provjetravanje pred prostora, tampon-zona i električnih uređaja za zaštitu od požara. Član 73. Ako se kao rezervni izvor za opskrbu električnom energijom upotrebljava agregat s motorom s unutrašwim sagorijevanjem, za taj se agregat mora osigurati posebna prostorija zidova i vrata otpornih prema požaru najmanje 90 minuta. Agregat iz stava 1. ovog člana mora se automatski ukqučivati i mora biti sposoban osiguravati energiju najmanje 120 minuta. Član 74. Akumulatorske baterije koje se upotrebljavaju kao rezervni izvor električne energije, moraju biti smještene u posebnu prostoriju koja se dobro provjetrava. Petak, 2. 12. 2011. Broj 81 – Stranica 27 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Prostorija iz stava 1. ovog člana mora imati električne instalacije koje su izvedene u protueksplozijskoj zaštiti. Vrata na prostoriji moraju biti otporna prema požaru najmanje jedan sat, a pri otvaranju i zatvaranju ne smiju iskriti. Akumulatorske baterije moraju biti sposobne osiguravati energiju najmanje 120 minuta. Član 75. Svi objekti koji su prikqučeni na niskonaponsku mrežu moraju biti zaštićeni osiguračimasklopkama-nastavljačima ugrađenim na mjestu prikqučka na niskonaponsku mrežu, a koji zadovoljavaju uslove propisane normom BAS EN 60947-3. Osigurači-sklopke-nastavljači se mogu ugraditi i na mjestima granawa niskonaponske mreže, čiji će optimalan broj zavisno od konfiguracije mreže odrediti nadležna elektrodistribucija. IV.5. Električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curewa gasa Član 76. Električna instalacija u objektu mora biti napravljena tako da se iz prizemlja ili izvana može brzo iskqučiti. Razdjelne ploče i druge ploče s mjernim uređajima postavljaju se u ormare od negoriva materijala koji se ne smiju nalaziti na putu za evakuaciju iz objekta. Glavni naponski vodovi, a i ostali vodovi koji prolaze kroz jedan požarni sektor ili više požarnih sektora, postavljaju se tako da se preko wih ne može prenijeti vatra s jednog kata na drugi kat odnosno iz jednog požarnog sektora u drugi požarni sektor. U okna namijenjena za električne kabele ne smiju se postavljati druge instalacije. Električne instalacije i oprema moraju biti ispitani u akreditiranim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. Član 77. U visokim objektima u kojima postoje različite namjene unutrašwih prostora, u dijelu objekta za poslovnu namjenu moraju se postaviti adresabilni sistemi za dojavu požara, ugljenmonoksida i curewa gasa, te se osigurati integracija sistema dojave požara i automatike tehničko-tehnoloških sistema koji kontrolišu energetiku, odimljavanje, ventilaciju, liftove, evakuacione puteve i signalizaciju, te druge posljedične efekte, neophodne za sigurno spašavanje qudi i materijalnih dobara. Svaki sprat građevine treba da ima zvučnu i svjetlosnu signalizaciju sistema dojave, a preporučuje se da sistemi za dojavu budu povezani sa nadzornim centrom neke od profesionalnih službi spašavawa ili vatrogasnom brigadom. Član 78. Ako se u sklopu visokog objekta nalazi i podzemna garaža i/ili podzemne prostorije u kojima se skladište opasne i zapaqivo-eksplozivne smjese i energenti, obavezno je ugrađivanje aktivnih sistema za gašenje početnog požara vodom i drugim adekvatnim medijima, čija aktivacija će putem automatike biti povezana sa adresabilnim sistemom za ranu prevenciju i dojavu požara. V. UPRAVNI NADZOR Član 79. Upravni nadzor nad provođenjem Pravilnika, provodi Ministarstvo, u skladu sa članom 142. stav 3. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu. VI. ZAVRŠNA ODREDBA Član 80. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 03-23-2-567-26/11 Novembra 2011. godine Ministar Sarajevo Mr sci. Desnica Radivojević, s. r. Na osnovu člana 160. tačka 3. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), Federalno ministarstvo prostornog uređenja, u saradnji sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma i Federalnim ministarstvom energije, rudarstva i industrije, donosi PRAVILNIK ZA ZAŠTITU VISOKIH OBJEKATA OD POŽARA I. OPĆE ODREDBE Član 1. Ovim Pravilnikom se propisuju odgovarajuće planskoorganizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke mjere zaštite od požara za visoke objekte, koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, odnosno pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje. Član 2. Pod visokim građevinama se podrazumijevaju objekti sa prostorijama za povremeni ili trajni boravak ljudi, stambenog, poslovnog ili stambeno-poslovnog karaktera, čiji se podovi najvišeg sprata nalaze minimalno 22 m iznad najniže kote terena, što omogućava vatrogasnu intervencija uz korištenje automehaničkih ljestava u slučaju požara. Član 3. Pojmovi koji se koriste u ovom pravilniku imaju slijedeća značenja: 1) Građevina podrazumijeva građevinski objekt trajno povezan sa tlom koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, koji u okviru tehnološkog procesa zajedno čine tehnološku cjelinu, kao i samostalno postrojenje trajno povezano sa tlom. Pod građevinom se podrazumijevaju: – građevine trajno povezane sa tlom koje se sastoje od građevinskog sklopa ili od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom; – saobraćajne, vodoprivredne i energetske građevine i površine sa pripadajućim instalacijama, telekomunikacijske građevine i instalacije, građevine i instalacije komunalne infrastrukture; – proizvodne i druge privredne građevine i postrojenja, skladišta, sajmišta i slične građevine; – objekti na vodnim površinama (ribogojilišta, plutajuće platforme i sl.); – trgovi, javne površine, javne zelene površine, igrališta, sportske građevine, groblja, deponije otpadaka, javne pijace, skloništa i slične građevine. 2) Građevinskim sklopom smatra se skup svrhovito povezanih građevinskih proizvoda, uključujući instalacije i opremu, koji nisu izravno povezani sa tehnološkim procesom; 3) Građevinskim proizvodom se smatraju svi materijali, postrojenja, uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi u građevinu ugrađeni proizvodi; 4) Građevine visokogradnje su konstrukcije sa krovom koje se mogu koristiti kao samostalne korisne cjeline, izgrađene su za trajno korištenje, ljudima je omogućen ulazak u njih i namijenjene su za stanovanje, obavljanje neke djelatnosti, za smještaj i zaštitu ljudi ili životinja, za čuvanje robe i opreme. Nije neophodno da zgrade/ građevine imaju zidove. Dovoljno je da imaju krov, ali mora postojati razgraničenje koje određuje individualni karakter zgrade/građevine koja se zasebno koristi (na primjer nadstrešnice, kao i građevinski objekti koji su pretežno ili potpuno smješteni ispod površine zemlje); 5) Visoki objekti, podrazumijevaju zgrade sa prostorijama za boravak ljudi, čiji se podovi najvišeg sprata nalaze najmanje 22 m iznad najniže kote terena; Broj 81 – Stranica 28 6) SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Građevine za javnu upotrebu su škole, obdaništa, studentski i đački domovi, starački domovi, bolnice, hoteli, moteli, pansioni, tržišni centri, tržnice, pozorišta, kino dvorane, sportske, koncertne i druge dvorane, stadioni, sale za konferencije, muzeji, aerodromi, željezničke i autobuske stanice, objekti kulturno-istorijskog naslijeđa i drugi; 7) Požar je samoodrživo sagorijevanje koje se nekontrolirano širi u prostoru i vremenu; 8) Eksplozija je iznenadna ekspanzija gasa koja može proizaći iz brze reakcije oksidacije ili raspada, sa ili bez porasta temperature i koja može dovesti do pojave požara; 9) Zapaljive materije su čvrste, tečne i gasovite materije koje se pale pod dejstvom izvora paljenja; 10) Eksplozivne materije predstavljaju gasovite, tečne i čvrste hemijske materije, jedinjenja ili smjese koje se pod uticajem određenog impulsa razlažu u veoma kratkom vremenskom intervalu, uz oslobađanje velike količine gasova i toplotne energije; 11) Opasne materije predstavljaju one materije koje u svim formama postojanja i svim uslovima korištenja svojim negativnim karakteristikama, kao što su: eksplozivnost, zapaljivost, korozivnost, otrovnost, radioaktivnost i dr., mogu biti uzročnik različitih štetnih dejstava i opasnosti po zdravlje ljudi, oštećenja ili uništenja materijalnih dobara uslijed razarajućeg, termičkog ili fiziološkog dejstva, te ugrožavanje radne i životne sredine; 12) Požarna otpornost je sposobnost objekta da ispuni, u definiranom periodu vremena zahtjeve otpornosti na požar i/ili integriteta i/ili termičke izolacije i/ili druge očekivane zahtjeve pri standardnom ispitivanju otpornosti na vatru; 13) Rizik od požara je proizvod vjerovatnoće pojave požara koja se može očekivati u datoj tehničkoj operaciji ili stanju i posljedice ili obima šteta koje se mogu očekivati u slučaju požara; 14) Požarni sektor je zatvoreni prostor koji je podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar zgrade elementima konstrukcije koji imaju propisanu vatrootpornost; 15) Požarno stepenište je stepenište koje se koristi samo u slučaju opasnosti od požara za evakuaciju ili za gašenje požara; 16) Sigurnosno stepenište je stepenište u objektu odvojeno od unutrašnjih prostorija konstruktivnim elementima otpornosti prema vatri u trajanju od najmanje 60 minuta, oslobođeno svih gorivih materija i osigurano od zadimljavanja za vrijeme dok se ne završi evakuacija ljudi i gašenje požara; 17) Evakuacija je organizirano izmiještanje ljudi i materijalnih dobara sa ugroženog prostora na prostor siguran od požara; 18) Put za evakuaciju je siguran put za samospašavanje ljudi iz objekta do izlaza i izvan objekta ili kroz drugi siguran objekat; 19) Požarna ugroženost je stepen ugroženosti građevine ili njenog sklopa od požara, koji se utvrđuje metodom proračuna požarnog opterećenja, namjene građevine, visine, površine i broja ljudi koji u njoj borave; 20) Požarno opterećenje je rezultat proračuna važećom numeričkom metodom po BAS standardu ili preuzetom adekvatnom međunarodnom standardu; 21) Preventivne mjere zaštite od požara su sve preventivne organizacijske, građevinske i tehničko-tehnološke mjere koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, a pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje; 22) Sistem aktivne zaštite od požara obuhvata instalacije, uređaje i opremu za automatsko otkrivanje, dojavu i gašenje požara, odvođenje dima i toplote iz požara, detekciju Petak, 2. 12. 2011. eksplozivnih gasova, rezervno snabdijevanje električnom energijom i drugo; 23) Oprema, uređaji i druga sredstva za zaštitu od požara su sva sredstva, uređaji i oprema koja se upotrebljavaju za sprečavanje i gašenje požara; 24) Vlasnik imovine je fizičko ili pravno lice, državni organ ili druga institucija sa zaštićenim najširim ovlaštenjem posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari; 25) Korisnik imovine je fizičko ili pravno lice, državni organ ili druga institucija koji na osnovu ugovara koristi imovinu vlasnika sa preuzetom obavezom po pitanju zaštite od požara je; 26) Odgovorno lice za organiziranje zaštite od požara je: – vlasnik, odnosno korisnik imovine kada se radi o privatnom vlasništvu, – rukovodilac organa uprave, upravne organizacije i drugog državnog organa Federacije, kantona, grada i općine (u daljnjem tekstu: državni organi), – direktor odnosno drugo odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu (u daljnjem tekstu: pravno lice), određeno općim aktom pravnog lica. Član 4. Vlasnici, korisnici ili zajednički upravitelji građevina dužni su sprovoditi opće mjere zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko -tehnološke mjere koje smanjuju rizik od požara i povećavaju požarnu sigurnost, te obezbijediti da svi građevinski proizvodi ugrađeni u građevinu (primijenjeni materijali, instalacije i oprema) moraju biti ispitani u akreditiranim ispitnim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. II. PLANSKO-ORGANIZACIJSKE MJERE Član 5. Plansko-organizacijske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane primijenjene mjere na izradi projektno-planske dokumentacije u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima koji uređuju oblast zaštite od požara i eksplozije, kao što su: izrada projekata zaštite od požara, izrada elaborata zaštite od požara i stručnih ocjena primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju, izrada pravilnika zaštite od požara, izrada procjene ugroženosti zaštite od požara, izrada plana zaštite od požara, na osnovu priznate metodologije u skladu sa Metodologijom o izradi procjene ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/11) i Uredbom o sadržaju i načinu izrade planova zaštite od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/11). III. ARHITEKTONSKO-GRAĐEVINSKE MJERE Član 6. Arhitektonsko-građevinske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa arhitektonskog i građevinsko-konstruktivnog aspekta primijenjene na građevini u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: lokacija i položaj građevine, određivanje kategorije ugroženosti od požara uz proračun požarnog opterećenja, vatrogasni prilazi i putevi, požarni sektori, potvrđeni stepen otpornosti na požar primijenjenih građevinskih proizvoda, protupožarna vrata, zidovi i pregrade, požarna i sigurnosna stepeništa, putevi evakuacije, hidrantska mreža. III.1. Vatrogasni putevi i prilazi Član 7. Vatrogasna vozila moraju imati adekvatan prilaz i pristup objektu, kao i dovoljno velike površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Ove površine, kao i putevi moraju biti adekvatno dimenzionirani, kao i propisno označeni. Vatrogasni pristupi uključuju: pristupne saobraćajnice koji vode do objekta, pristupe oko objekta i površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Pristupni put i plato za intervencije moraju imati Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH kolnike nosivosti najmanje 10 tona osovinskog pritiska. Sve navedeno treba biti projektovano u skladu sa standardom DIN 14090 koji definiše površine neophodne za vatrogasne intervencije. Član 8. Površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom trebaju da se nalaze uz vanjske zidove objekta, na takvim udaljenostima koje omogućavaju spašavanje ljudi i gašenje požara kroz sve otvore na fasadi objekta. Prilaz zabatnom zidu bez otvora na objektu ne smatra se prilazom za intervenciju. Manipulativne površine treba da omoguće postavljane automehaničkih ljestava, pomoću kojih se pristupa gašenju požara na višim etažama. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom treba da iznosi minimalno 5,5 m za objekte visine do 40 m. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom za objekte visine preko 40 m, treba da iznosi min.7 m. Član 9. Najmanje na dva fasadna zida objekta otvori moraju biti pristupačni za vatrogasnu opremu da bi se pri gašenju požara moglo intervenirati s vanjske strane. Za vatrogasce treba predvidjeti lako dostupne požarne vertikalne komunikacije, što uključuje požarna stepeništa i požarne liftove/dizala. Uputstva za vatrogasce se trebaju nalaziti u neposrednoj blizini ulaza za vatrogasce. Član 10. Za objekte preko visine od 40 m, kao i za objekte koji se grade u nizu s drugim objektima, ili je razmak između objekata manji od propisanog, granični zid ne smije imati otvore i mora biti izgrađen od materijala čija je otpornost od požara najmanje 120 minuta. Član 11. Ako se na suprotnim zidovima objekta i susjednog objekta nalaze otvori preko kojih bi se mogao prenijeti požar s jednog objekta na drugi objekt, najmanji razmak između tih otvora određuje se računski, a ako se to ne može odrediti razmak mora iznositi minimalno trećinu visine objekta, tako da omogući nesmetan prolaz vatrogasnog vozila. III.2. Požarni sektori Član 12. Požarni sektor je zatvoren prostor koji može biti podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar građevine elementima konstrukcije koji imaju propisanu požarnu otpornost. Svi visoki objekti se dijele na požarne sektore, čija veličina zavisi od visine objekta (kako je prikazano u tabeli ispod). Svaki požarni sektor mora biti dostupan preko najmanje jednog protiv požarnog stepeništa ili najmanje dva međusobno nezavisna stepeništa. Visina objekta u m Veličina požarnog sektora u m² od 22 do 40 od 41 do 75 od 76 do 100 više od 100 do 1500 do 1000 do 800 do 500 Član 13. Požarni sektor u prostorijama ispod razine terena ne smije iznositi više od 250 m² i mora biti odvojen zidom otpornim prema požaru 90 minuta. Svaka podzemna etaža mora imati najmanje dva izlaza od kojih jedan vodi direktno van objekta. Ako ima više podzemnih etaža, dopušteno je postaviti zajedničko stepenište koje mora biti napravljeno kao sigurnosno i koje mora imati poseban izlaz van objekta, neovisno o izlazu s nadzemnih spratova. Član 14. Granice požarnih sektora moraju biti od negorivih građevinskih materijala. Spoj zida, koji je u sastavu granice požarnog sektora, sa vanjskim zidom i stropom treba da bude od negorivih građevinskih materijala, čije kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Broj 81 – Stranica 29 Član 15. Granice požarnih sektora za objekte visine do 40 m, kao i nosivi dijelovi konstrukcije u slučajevima: međuspratne konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i njihovih pred prostora, zidova okna požarnih liftova, s kojih se požar može prenijeti iz jednog požarnog sektora na drugi ili s jednog sprata na drugi, moraju imati otpornost na požar minimalno 90 minuta, odnosno 120 minuta za objekte preko 40 m. Član 16. Ukoliko su na granicama požarnih sektora projektovani otvori kao što su: vrata, prozori, instalacije i sl., površina otvora na protivpožarnim zidovima ne smije biti veća od 25% njihove površine. Otvori u požarnim zidovima, moraju biti izvedeni u protupožarnoj izvedbi a njihove kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Član 17. Za objekte visine do 40 m ako je površina jednog sprata zauzima 50% površine predviđene u članu 12. ovog pravilnika, požarni sektor se može protezati na dva sprata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Član 18. Pregradni zid koji odvaja požarne sektore mora presijecati cijelu konstrukciju. Ako su stropovi spušteni, pregradni zid mora presijecati vidljivu oblogu stropa i vezivati se s međuspratnom konstrukcijom. Ako se u krovnoj konstrukciji objekta upotrebljava gorivi materijal, pregradni zid na posljednjem spratu mora presijecati krovnu konstrukciju i nadvisivati je najmanje 50 cm. Član 19. Na kaskadnim objektima čiji su pojedini dijelovi različite visine, na zidu višeg dijela objekta, na visini minimalno 10 m iznad nižeg dijela, kao i na vanjskom zidu objekta koji je prislonjen uz niži objekt, ne smije biti nikakvih otvora. Član 20. Fasada objekta mora biti izgrađena od materijala koji ne može prenositi vatru s jednog sprata na drugi. Prekidna udaljenost između otvora na dva susjedna sprata na fasadnoj strani mora iznositi najmanje 1 m. Ako je prekidna udaljenost manja od 1 m, put plamena između spratova produžava se postavljanjem konzolnih dijelova konstrukcije objekta u razini svakog sprata. III.3. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda Član 21. Svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u visoke objekte ili u postrojenja unutar visokih objekata, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI 30-240. Član 22. Nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Izolacioni materijal na vanjskim stranama zidova može biti i goriv, uz uvjet da je nalijepljen na zid i učvršćen (ankerovan) tako da ne otpada u slučaju požara te da je s vanjske strane obložen negorivim materijalom koji je otporan prema požaru najmanje 60 minuta. Izolacioni materijal u zidovima može biti goriv ako je obloga s unutrašnje strane tih zidova otporna prema požaru najmanje 90 minuta, a ako je postavljen s unutrašnje strane izolacioni materijal mora biti negoriv. Član 23. Unutrašnji nenosivi pregradni zidovi, osim pokretne pregrade, harmonika-vrata i sl., moraju biti otporni prema požaru minimalno 30 minuta. Pregradni zidovi između dva stana moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Broj 81 – Stranica 30 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Član 24. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeće objekte, koji ne zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar ili se sa sigurnošću ne može utvrditi kategorija njihove požarne otpornosti, može se podići na zahtijevani nivo protupožarnim premazima i praškastim sredstvima čija protupožarna svojstva potvrđuje akreditirani ispitni laboratorij. Član 25. Požarno opterećenje objekta ili požarnih sektora unutar objekta se računa na osnovu numeričkih metoda priznatog domaćeg standarda ili adekvatnih međunarodnih standarda (standard JUS U.J1.030). Način izračuna požarnog opterećenja je detaljno opisan u Pravilniku o uslovima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 79/11). III.4. Sigurnosno stepenište Član 26. Svaki požarni sektor objekta mora biti pristupačan preko najmanje jednog sigurnosnog stepeništa ili preko dva međusobno neovisna. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Član 27. Prostor stepeništa mora imati otvore za prirodno provjetravanje koji se otvaraju iz prizemlja ili s odmorišta. Ukupna površina otvora za prirodno provjetravanje mora biti najmanje 5% površine horizontalnog presjeka stepenišnog šahta kojem pripadaju, ali ne manja od 0,5 m². Član 28. Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte preko 40 m moraju ispunjavati slijedeće uslove: 1) moraju biti odvojena od unutrašnjih komunikacija objekta pred prostorom koji se prirodno ili umjetno provjetrava; 2) površina pred prostora mora iznositi minimalno 5 m², s tim što ne može biti uži od 1,25 m; 3) pred prostor mora biti odvojen od stepeništa i unutrašnjih komunikacija protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim a napravljena su od negorivog materijala i opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima; 4) ako se ne može osigurati prirodno provjetravanje preko fasade objekta, pred prostor se provjetrava umjetno s 20 izmjena zraka na sat; 5) liftovi moraju biti izdvojeni od stepenišnog prostora i pred prostora. Član 29. Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte od 22 m do 40 m visine moraju se od ostalih komunikacija odvojiti protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim i koja su opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima. Član 30. Dim se iz stepenišnog pred prostora odvodi s najvišeg mjesta pred prostora ispod stropa, a svježi, se zrak ubacuje pri dnu pred prostora. Provjetravanje se predviđa samo za jedan požarni stepenišni sektor od četiri kata. Uređaj za odvod dima i provjetravanje uključuje se automatski preko signalnih uređaja za dim koji su postavljeni u unutarnjim komunikacijama ispred stepenišnog pred prostora na najvišoj tački ispod stropa. Osim automatskoga, mora biti osigurano i ručno uključivanje sistema za provjetravanje. Petak, 2. 12. 2011. Član 31. Stepenišni otvor mora biti odvojen od unutrašnjih prostora objekta zidovima otpornima prema požaru minimalno 90 minuta. Član 32. Najmanja širina sigurnosnog stepeništa određuje se tako što se za svakih 100 ljudi osigurava širina od 60 cm, s tim da ukupna širina ne može biti manja od 1,25 m. Kraci stepeništa i gazišta se moraju napraviti od materijala otpornog prema požaru minimalno 90 minuta. Konzolna i spiralna stepeništa u objektima nisu dopuštena. Član 33. Vanjska sigurnosna stepeništa moraju zadovoljiti slijedeće uslove: 1) moraju biti pristupačna iz hodnika ili najmanje iz dvije prostorije na svakom spratu; 2) korisna širina ne smije biti manja od 80 cm, a nagib ne smije biti veći od 45°; 3) ne smije se praviti kao spiralno stubište i penjalice; 4) zaštitna ograda otvorenih stepeništa ne smije biti niža od 1,20 m; 5) građevni materijal mora biti negoriv; 6) da se mogu upotrebljavati, bez obzira na vremenske prilike. Član 34. U objektima višim od 40 m nije dopušteno povezivanje podruma i gornjih spratova zajedničkim stepeništem U objektima do 40 m visine podrum i gornji katovi mogu se spajati stepeništem uz uslov da je ulaz u podrumske prostorije osiguran provjetravanim pred prostorom i vratima otpornima prema požaru 60 minuta. III.5. Put evakuacije i požarna signalizacija Član 35. Ukupna širina puteva evakuacije računa se po formuli: Š = n x 0.6/ne Š-širina izlaza, n-stvarni broj korisnika u prostoru ili u više prostorija, ne-računski broj korisnika u prostoru ili u više prostorija. Za proračun ukupne širine evakuacijskih puteva uzima se u obzir i položaj etaže u građevini: 1.) Prizemlje-jedinica prolaza iznosi 0,6 m za 100 ljudi (ne = 100) 2.) Etaže iznad prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 60 ljudi (ne = 60) 3.) Etaže ispod prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 50 ljudi (ne = 50) Član 36. Ako prostor ima samo jedan izlaz, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena više od 20 m. Ako prostor ima dva izlaza, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena od izlaza više od 35 m. Izlazi bi trebali, u tom slučaju, biti raspoređeni na što većim međusobnim udaljenostima, tako da su putevi evakuacije neovisni jedni o drugim. Ako dužina puta do izlaza iz ugroženog prostora, prelazi dužine navedene u prethodnom tekstu, neophodno je projektovati protiv požarni hodnik, s tim da ukupna dužina puta evakuacije ne prelazi više od 50 m. Član 37. Pod hodnika mora biti ravan i bez suženja. Zidovi se u hodnicima ne smiju oblagati gorivim materijalom. Zidovi što odvajaju hodnike od ostalih ugroženih prostorija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Vrata koja povezuju hodnike s prostorijama visokoga požarnog opterećenja moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i uvijek zatvorena, a ukoliko se napajaju električnom energijom moraju biti konstruisana tako da se, u slučaju nestanka energije za napajanje, mogu otvoriti ručno. Na svim putevima za evakuaciju dopušteno je postaviti Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH samo zaokretna vrata koja se moraju otvarati samo u smjeru izlaženja. Član 38. Putevi evakuacije prema izlaznim vratima ne smiju prolaziti pokraj ili preko prostorija ako u slučaju požara u tim prostorijama postoji opasnost za život. Ako do nekog izlaza iz objekta vodi više pristupnih puteva, dimenzije svakog od tih puteva moraju ovisiti o broju ljudi koji se njima služe. Svi izlazi iz objekta moraju voditi izravno na ulicu, dvorište ili u neki drugi sigurni prostor. Izlaz iz objekta ne smije biti niži od 2,30 m. Član 39. Podzemne prostorije ne smiju biti udaljene od izlaza iz objekta više od 20 m. Sva vrata na putu za evakuaciju moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. Vrata koja vode izravno van objekta moraju biti napravljena tako da se s unutarnje strane mogu otvarati bez ključa. Član 40. Svi putevi evakuacije i izlazi iz objekta u slučaju požara moraju biti vidljivo označeni u skladu sa Evropskom direktivom 92/58/EEC, uočljivim svjetlosnim znakovima, postavljenim na propisanoj visini ne višoj od 1 m. Pri označavanju izlaza iz objekta ne smiju se koristiti jako osvijetljeni znakovi namijenjeni drugoj svrsi, niti se smije zaklanjati put vidljivosti znakova evakuacije. IV. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE Član 41. Tehničko-tehnološke mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa aspekta mašinskih i elektro instalacija i opreme ugrađene u građevinu primijenjene u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi, sigurnosni liftovi, kotlovnica, redovno i rezervno napajanje energijom, električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curenja gasa, aktivni i pasivni sistemi za gašenje požara vodom, pjenom i aerosolima i sl. IV.1. Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi Član 42. Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima. Ako se, zbog tehnoloških ili drugih razloga, vrata iz stava 1. ovog člana drže otvorenima, ona moraju imati automatski mehanizam što ih u trenutku pojave dima zatvara. Ispitivanje stepena otpornosti na požar protupožarnih vrata i njihovo razvrstavanje u određenu protupožarnu kategoriju vrši se u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji, što se potvrđuje izvještajem o ispitivanju i certifikatom o usklađenosti. Član 43. Žaluzine i sve vrste roletna postavljene s vanjske strane prozora moraju biti izrađene od negoriva materijala. S unutarnje je strane prozora dopuštena upotreba zastora od materijala i tkanina čija je otpornost na brzinu širenja plamena ispitana u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Član 44. Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Pristupni otvori za kontrolu instalacija moraju se osigurati vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta. Član 45. Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu ne smije se prilaziti iz stubišnog prostora nego samo iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen vratima što moraju biti izrađena od negoriva materijala. Na najvišem katu objekta vertikalni kanali za smještaj instalacija moraju se provjetravati preko bočnih otvora ukupne površine 5% od površine poprečnog presjeka kanala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju Broj 81 – Stranica 31 instalacije moraju biti otporni prema požaru 60 minuta, što se potvrđuje u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Sve obloge horizontalnih kanala i otvora na tim kanalima moraju biti od negorivih materijala. Član 46. Izolacije na kanalima u koje se postavljaju instalacije moraju biti od negorivih materijala i postavljene tako da dim ili plamen ne mogu prodirati u susjednu prostoriju. Otvori na kanalima za smještaj instalacija, ako se nalaze u prostorijama, moraju biti osigurani poklopcima ili vratima otpornima prema požaru 90 minuta. Član 47. Pri prolazu kroz konstruktivne elemente (zidove, međuspratne konstrukcije, i sl.) određene otpornosti prema požaru, kanali za vazduh oblažu se negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmanja dužina obloženog dijela kanala ne smije biti manja od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za vazduh, moraju biti zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element. Član 48. Ako kanali za vazduh koji povezuju spratove prolaze kroz posebno napravljene šahtove, u kojima se ne nalaze druge instalacije, njihovo oblaganje i zaptivanje nije potrebno pod uslovom da je u horizontalne kanale, koji se odvajaju na pojedinim spratovima, postavljena klapna otporna prema požaru: 1) U zgradama preko do visine 22 m, minimalno 60 min. 2) U zgradama višim od 22 m do 40 m, minimalno 90 min. 3) U zgradama preko 40 m, minimalno 120 min. Član 49. Za svaki požarni sektor izgrađuje se u pravilu, poseban sistem za klimatizaciju odnosno provjetravanje. Ako se ne može izbjeći spajanje dvaju ili više požarnih sektora kanalima za klimatizaciju ili provjetravanje, na mjestima na kojima ovi kanali prolaze kroz stropove ili zidove što odvajaju požarne sektore moraju se postaviti klapne otporne prema požaru koje se automatski pri pojavi dima ili povećanoj toplini zatvaraju. Vertikalni otvori za provjetravanje moraju sa svih strana biti otporni na požar 90 minuta. Materijal koji se upotrebljava za toplinsku ili zvučnu izolaciju uređaja za klimatizaciju i provjetravanje mora biti negoriv. Član 50. Protupožarne klapne moraju biti otporne na požar od minimalno 60 minuta i prema mehaničkim naprezanjima prilikom transporta, ugradnje, ispitivanja, održavanja i normalnog korištenja i moraju biti stabilno postavljene tako da im se smjer zatvaranja poklapa sa smjerom vazdušne struje i da izdrže nad pritisak od 10 Mpa/m², a da ne dođe do poremećaja u radu klapne. Član 51. U kanale za vazduh klapne se postavljaju: 1) na mjestu gdje kanal prolazi kroz konstruktivne elemente koji čine granicu požarnog sektora; 2) na mjestu gdje kanal prolazi kroz zid za koji se postavlja uslov u pogledu njegove otpornosti prema požaru, a takav zid ne čini granicu požarnog sektora; 3) na mjestu gdje kanal ulazi ili izlazi iz glavnog kanala za vazduh; 4) na mjestu gdje vertikalni kanal za vazduh, koji povezuje horizontalni kanal sa pojedinog sprata, prolazi kroz međuspratnu konstrukciju ili na mjestu gdje se horizontalni kanal za vazduh, koji prolazi samo kroz zid koji predstavlja granicu između dva požarna sektora, spaja sa vertikalnim kanalom; 5) na usisnom otvoru za svjež vazduh; 6) na kraju kanala za izbacivanje zagađenog vazduha u okolinu; Broj 81 – Stranica 32 7) 8) 9) SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH na ulazu cirkulacionog vazduha u komoru; na ulazu i izlazu kanala iz šahta; na ulazu kanala u međuprostor pri prolazu kanala kroz duple podove. Član 52. Kanali za odvođenje vazduha iz prostorija u kojima se stvaraju pare masnoća moraju pripadati zasebnom sistemu za ventilaciju i u njih se ne smiju postavljati klapne. Član 53. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju se provjetravati. Za provjetravanje se ne smiju upotrebljavati stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste ili u kojima se nalazi zapaljiv materijal. U horizontalnim kanalima bez protupožarne pregrade koja sprečava prenošenje požara uzduž instalacija dopuštena dužina instalacija može biti najviše 15 m. Član 54. Zidovi vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale moraju se nalaziti u posebnoj prostoriji čija površina ne smije biti manja od 2 m² i koja mora imati posebno provjetravanje. Poklopac na otvoru kroz koji se ubacuju otpaci mora biti od negorivih materijala, uvijek zatvoren i dobro zabrtvljen. Član 55. Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i moraju imati mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka mora se provjetravati. Član 56. Klimatizacijske komore i drugi uređaji za provjetravanje moraju se smjestiti u zasebnu prostoriju koja je od ostalih prostorija u objektu odvojena zidovima otpornima prema požaru 90 minuta. Vrata na prostoriji za klimatizacijske komore i uređaje za provjetravanje moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. IV.2. Sigurnosni liftovi Član 57. Svaki požarni sektor u objektu mora biti povezan najmanje s jednim liftom za prijevoz osoba. Liftovi za prijevoz osoba u objektima višim od 40 m moraju biti pristupačni iz pred prostora koji se provjetrava. Član 58. Zidovi otvora za liftove moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. U objektima višim od 40 m otvori za liftove moraju biti odvojeni od stubišnog prostora, a u objektima do 40 m visine dopušteno je da provjetravani pred prostor bude zajednički za liftove i stubišta. Osim instalacija potrebnih za rad liftova, u otvor za liftove postavljaju se još samo instalacije za automatsko otkrivanje i dojavu požara u otvoru za liftove i u kabini. Član 59. Kabine liftova i vrata na otvoru za liftove moraju biti od negorivih materijala. Vrata se moraju zatvarati automatski. Član 60. Liftovi moraju biti opremljeni automatskim uređajima koji omogućavaju da se u slučaju pojave požara u požarnom sektoru u kojem se lift nalazi, kabina automatski dovede u prizemlje i da se, nakon izlaska osoba, dizalo automatski isključi iz rada. Član 61. U objektima višim od 75 m jedan od liftova koji se normalno upotrebljavaju predviđa se kao lift za evakuaciju u toku požara (u nastavku teksta "sigurnosni lift"). Sigurnosni lift mora biti smješten u vlastiti otvor čiji su zidovi i vrata otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Otvor sigurnosnog lifta može biti smješten u stepenišni prostor, u provjetravani pred prostor Petak, 2. 12. 2011. stepeništa ili locirano tako da ima poseban pred prostor za provjetravanje, sa minimalno 20 izmjena zraka na sat. Član 62. Jedna od dimenzija sigurnosnog lifta mora iznositi najmanje 2,10 m. Pred prostor iz kojega se ulazi u sigurnosni lift mora biti takvih dimenzija da se nesmetano mogu unositi i iznositi bolnička nosila s bolesnikom u ležećem položaju. Član 63. Uređaj za upravljanje sigurnosnim liftom mora biti napravljen tako da se kabina pozivom iz prizemlja, preko posebnog prekidača, može sigurno u svako doba dovesti u prizemlje. Sigurnosni se lift upotrebljava za vrijeme požara samo pomoću posebnog ključa za upravljanje. Temperatura nastala od požara ne smije utjecati na rad sigurnosnog lifta u toku 60 minuta. Član 64. Sigurnosni lift se mora označiti natpisom. Ako natpis nije vidljiv s ulaza u prizemlje, moraju se postaviti posebni natpisi za usmjeravanje. Član 65. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) mora se nalaziti na najvišem mjestu u objektu i mora biti odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta. Zidovi te prostorije moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. IV.3. Kotlovnica Član 66. Kotlovnica za zagrijavanje može se postaviti u objektu visine do 40 m ako zadovoljava sljedeće uslove: 1) ako su zidovi kotlovnice i međuspratna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; 2) ako su vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena s vanjske strane objekta. Kotlovnica može biti povezana s objektom preko tampon-zone s umjetnim provjetravanjem i vratima otpornima prema požaru 90 minuta; 3) ako kotlovnica ima najmanje dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; 4) ako se vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlaženja; 5) ako se skladišni prostor za gorivo (kruto, tekuće ili plinovito) ne nalazi u objektu. Član 67. Kotlovnica za objekte više od 40 m mora biti locirana izvan objekta. Ako se kotlovnica postavlja neposredno uz objekat ona mora zadovoljavati sljedeće uslove: 1) da zid objekta uz koji se prislanja kotlovnica nema otvora na visini najmanje 5 m iznad kotlovnice; 2) da je zid kotlovnice prema objektu otporan prema požaru najmanje 180 minuta; 3) da su krovna konstrukcija i krovni pokrivač kotlovnice izrađeni samo od negorivog materijala; 4) da na zidu kotlovnice prema objektu ne postoji veza s objektom. Član 68. Podstanica za toplu vodu u objektu mora se smjestiti u posebnu prostoriju. Za zagrijavanje vode za centralno grijanje može se upotrebljavati i plin, s tim da se kotlovnica postavlja na najviši sprat objekta. U prostoriju kotlovnice mora se ulaziti samo s terase. Kotlovnice se plinom opskrbljuju pomoću cjevovoda što se postavlja s vanjske strane objekta na zidu bez otvora, a ako je zid s otvorom, cjevovod se postavlja 2 m od otvora i zaštićuje od utjecaja atmosferilija te od visokih temperatura. Dio cjevovoda koji je pristupačan s razine terena mora biti zaštićen od mehaničkog oštećenja. Član 69. Svaka kotlovnica mora biti opskrbljena sa sistemom za ranu prevenciju i detekciju požara i opasnih i eksplozivnih gasova u Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH skladu sa međunarodnim standardima EN 50194, EN 50291 i EN 14604, kao i opremom za gašenje početnog požara u skladu sa vrstom goriva kojom se napaja. Ove mjere zaštite od požara i tehnoloških eksplozija se odnose i na sve visoke objekte sa individualnim ili kolektivnim sistemima grijanja na prirodni gas kao energent, bez obzira na njihovu namjenu i primjenjuju se na unutrašnjem razvodu sistema u skladu sa priznatim međunarodnim standardima. Član 70. Na cjevovodu gasnih kotlovnica, na sigurnom i uvijek pristupačnom mjestu izvan kotlovnice, mora se osigurati brzo ručno i po mogućnosti automatsko zatvaranje dovoda gasa u kotlovnicu. Glavni zatvarač mora biti jasno obilježen. Obavezna je ugradnja glavne sklopke za nužno isključenje električne energije. Glavna sklopka odnosno distributivni ormar kotlovnice mora biti smješten izvan prostora kotlovnice. IV.4. Redovno i rezervno napajanje energijom Član 71. U visokim objektima nije dopušteno postavljanje transformatorskih stanica. Izuzetno, u objektima do 40 m visine može se dopustiti postavljanje transformatorske stanice uz uslov da je prostorija u koju se stanica postavlja odvojena od ostalih prostorija. Zidovi prostorije u koju se smještaju transformatori moraju biti otporni prema požaru 180 minuta. Iznad ulaznih vrata u transformatorsku stanicu mora se napraviti nadstrešnica koja s objektom ima dobro zabrtvljenu vezu i čija dužina mora biti najmanje 2 m a širina od vrata na jednu i drugu stranu po 1 m. Član 72. Osim redovnog napajanja električnom energijom iz mreže, u objektima se mora osigurati i rezervni izvor koji će električnom energijom napajati ove uređaje: 1) sigurnosni lift ili najmanje jedan lift namijenjeno korisnicima objekta; 2) rasvjetu putova za evakuaciju (stubišta, hodnika, pristupnih putova, natpisa za bržu evakuaciju i sl.); 3) uređaje za zatvaranje dimnih klapni u objektu; 4) hidroforno postrojenje i pumpe; 5) uređaj za automatsko otkrivanje i dojavu požara; 6) automatske uređaje za gašenje požara; 7) uređaje za provjetravanje pred prostora, tampon-zona i električnih uređaja za zaštitu od požara. Član 73. Ako se kao rezervni izvor za opskrbu električnom energijom upotrebljava agregat s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, za taj se agregat mora osigurati posebna prostorija zidova i vrata otpornih prema požaru najmanje 90 minuta. Agregat iz stava 1. ovog člana mora se automatski uključivati i mora biti sposoban osiguravati energiju najmanje 120 minuta. Član 74. Akumulatorske baterije koje se upotrebljavaju kao rezervni izvor električne energije, moraju biti smještene u posebnu prostoriju koja se dobro provjetrava. Prostorija iz stava 1. ovog člana mora imati električne instalacije koje su izvedene u protueksplozijskoj zaštiti. Vrata na prostoriji moraju biti otporna prema požaru najmanje jedan sat, a pri otvaranju i zatvaranju ne smiju iskriti. Akumulatorske baterije moraju biti sposobne osiguravati energiju najmanje 120 minuta. Član 75. Svi objekti koji su priključeni na niskonaponsku mrežu moraju biti zaštićeni osiguračima-sklopkama-nastavljačima ugrađenim na mjestu priključka na niskonaponsku mrežu, a koji zadovoljavaju uslove propisane normom BAS EN 60947-3. Osigurači-sklopke-nastavljači se mogu ugraditi i na mjestima grananja niskonaponske mreže, čiji će optimalan broj zavisno od konfiguracije mreže odrediti nadležna elektrodistribucija. Broj 81 – Stranica 33 IV.5. Električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curenja gasa Član 76. Električna instalacija u objektu mora biti napravljena tako da se iz prizemlja ili izvana može brzo isključiti. Razdjelne ploče i druge ploče s mjernim uređajima postavljaju se u ormare od negoriva materijala koji se ne smiju nalaziti na putu za evakuaciju iz objekta. Glavni naponski vodovi, a i ostali vodovi koji prolaze kroz jedan požarni sektor ili više požarnih sektora, postavljaju se tako da se preko njih ne može prenijeti vatra s jednog kata na drugi kat odnosno iz jednog požarnog sektora u drugi požarni sektor. U okna namijenjena za električne kabele ne smiju se postavljati druge instalacije. Električne instalacije i oprema moraju biti ispitani u akreditiranim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. Član 77. U visokim objektima u kojima postoje različite namjene unutrašnjih prostora, u dijelu objekta za poslovnu namjenu moraju se postaviti adresabilni sistemi za dojavu požara, ugljenmonoksida i curenja gasa, te se osigurati integracija sistema dojave požara i automatike tehničko-tehnoloških sistema koji kontrolišu energetiku, odimljavanje, ventilaciju, liftove, evakuacione puteve i signalizaciju, te druge posljedične efekte, neophodne za sigurno spašavanje ljudi i materijalnih dobara. Svaki sprat građevine treba da ima zvučnu i svjetlosnu signalizaciju sistema dojave, a preporučuje se da sistemi za dojavu budu povezani sa nadzornim centrom neke od profesionalnih službi spašavanja ili vatrogasnom brigadom. Član 78. Ako se u sklopu visokog objekta nalazi i podzemna garaža i/ili podzemne prostorije u kojima se skladište opasne i zapaljivo-eksplozivne smjese i energenti, obavezno je ugrađivanje aktivnih sistema za gašenje početnog požara vodom i drugim adekvatnim medijima, čija aktivacija će putem automatike biti povezana sa adresabilnim sistemom za ranu prevenciju i dojavu požara. V. UPRAVNI NADZOR Član 79. Upravni nadzor nad provođenjem Pravilnika, provodi Ministarstvo, u skladu sa članom 142. stav 3. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu. VI. ZAVRŠNA ODREDBA Član 80. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 03-23-2-567-26/11 Novembra 2011. godine Ministar Sarajevo Mr. sci. Desnica Radivojević, s. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 2676/08, rješavajući apelaciju Dragomira Došenovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 12. svibnja 2011. godine donio je Broj 81 – Stranica 34 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Djelomično se usvaja apelacija Dragomira Došenovića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ: 3274/05 od 10. travnja 2008. godine. Odbija se kao neutemeljena apelacija Dragomira Došenovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ: 3274/05 od 10. travnja 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-357/04 od 27. listopada 2005. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Dragomir Došenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 3. rujna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ: 3274/05 od 10. travnja 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-357/04 od 27. listopada 2005. godine. Apelant je 10. rujna 2008. godine dostavio dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužene Mješovite srednje tekstilne škole Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 16. i 17. rujna 2008. godine i 14. ožujka 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud i Općinski sud su 26. rujna 2008. godine i 23. ožujka 2011. godine dostavili odgovor na apelaciju. Tužena nije dostavila odgovor. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 13. ožujka 2009. godine, a odgovor Općinskog suda proslijeđen je apelantu 24. ožujka 2011. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 9. veljače 2004. godine podnio tužbu protiv tužene radi poništenja odluke o izboru na javnom natječaju i prijemu u radni odnos izabranog kandidata M. T. za poslove profesora. Obrazlažući tužbeni zahtjev, apelant je naveo da se javio na natječaj raspisan 2003. godine za izbor profesora strojarske grupe predmeta na određeno vrijeme do 31. kolovoza 2004. godine sa ½ radnog vremena, da je odlukom Upravnog odbora tužene izabran kandidat koji nema dokaz o ispunjavanju propisanih općih uvjeta natječaja u pogledu profila i stupnja stručne spreme profesora, tako da je donesena nezakonita odluka kojom je, na apelantovu štetu, povrijeđena jednakost prava prilikom upošljavanja. 7. Rješenjem Općinskog suda od 5. ožujka 2004. godine naloženo je apelantu da uredi tužbu, što je apelant i učinio 22. ožujka 2004. godine. Tužena je 28. travnja 2004. godine dostavila odgovor na tužbu. 8. Općinski sud je održao pripremno ročište 24. rujna 2004. godine na kojem je apelant precizirao tužbeni zahtjev tako 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/11 Petak, 2. 12. 2011. da je tražio da se poništi odluka Upravnog odbora tužene o izboru od 9. siječnja 2004. godine (u daljnjem tekstu: odluka o izboru) i odluka o prijemu u radni odnos kandidata M. T. za poslove profesora (u daljnjem tekstu: odluka o prijemu), da se ukinu sve provedene radnje tužene, da se obveže tužena da apelantu naknadi štetu u vidu izgubljene zarade bruto plaće, te da mu isplati naknadu za topli obrok u ukupnom iznosu od 2.2258,00 eura sa zateznim kamatama i troškove postupka. 9. Apelant je 7. listopada 2004. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u odnosu na listu dokaza koji će se provesti na glavnoj raspravi. 10. Općinski sud je odložio ročište 2. veljače 2005. godine zbog apelantove bolesti, te nakon toga održao tri ročišta i to 20. travnja 2005. godine, 29. lipnja 2005. godine i 27. rujna 2005. godine. 11. Presudom Općinskog suda broj Pr-357/04 od 27. listopada 2005. godine apelantov tužbeni zahtjev odbijen je kao neutemeljen. Obrazlažući odluku, Općinski sud je naveo da je saslušao zakonskog zastupnika i člana upravnog odbora tužene, te da je izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. Nakon toga, Općinski sud je utvrdio da je tužena 19. studenog 2003. godine raspisala natječaj za prijem u radni odnos profesora strojarske grupe predmeta sa ½ radnog vremena, da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme i to od 1. prosinca 2003. godine do 31. kolovoza 2004. godine, da pored općih uvjeta kandidati trebaju ispunjavati posebne uvjete prema nastavnom planu i programu za srednje tehničke i srodne škole, da je uz prijavu potrebno dostaviti diplomu o završenoj školi, uvjerenje o državljanstvu i izvod iz matične knjige rođenih, te da je upravni odbor tužene, nakon što je razmotrio prijave kandidata, 2. prosinca 2003. godine donio odluku o prijemu u radni odnos kandidata M. T. 12. Općinski sud je zaključio da iz priloženih dokaza proizlazi da je izabrani kandidat ispunjavao uvjete natječaja, odnosno da je uz prijavu priložio dokumentaciju traženu natječajem, zbog čega je zaključio da je odluka tužene zakonita. U odnosu na apelantove navode da njemu pripada prednost prilikom upošljavanja jer ima položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta, što izabrani kandidat nema, Općinski sud je naveo da u natječaju tužena nije tražila ovaj uvjet, a kako tužbeni zahtjev nije postavljen tako da se traži utvrđivanje zakonitosti natječaja, to je ove apelantove navode ocijenio neutemeljenim. 13. U svezi sa apelantovim zahtjevom za isplatu naknade na ime izgubljene zarade, Općinski sud je naveo da apelant nije nikada zasnovao radni odnos kod tužene, tako da mu ne pripadaju prava iz radnog odnosa, zbog čega je zaključio da je i ovaj dio tužbenog zahtjeva neutemeljen. 14. Odlučujući o apelantovoj žalbi od 11. studenog 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj GŽ:3274/05 od 10. travnja 2008. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Očitujući se na žalbene navode, Kantonalni sud je naveo da se apelant neutemeljeno poziva na činjenicu da je prijavljeni kandidat trebao imati položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta u smislu Zakona o srednjoškolskom obrazovanju. Naime, odredbama članka 111. ovog zakona propisano je da nastavnici i stručni suradnici koji nisu u tijeku studija položili andragoško-pedagošku grupu predmeta obvezni su je položiti u roku od jedne godine od zasnivanja radnog odnosa. Izabrani kandidat je primljen u radni odnos na određeno vrijeme od 1. prosinca 2003. godine do 31. kolovoza 2004. godine i obvezu polaganja ovog ispita mu je eventualno mogla naložiti tužena da je radni odnos zasnovao na vrijeme dulje od jedne godine. Dalje, navedeno je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je odluka o izboru kandidata M. T. zakonita jer je taj kandidat ispunjavao Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH propisane uvjete, a obveza posjedovanja ovog ispita nije bila propisana natječajem. Vezano za apelantove navode da je došlo do diskriminacije u smislu članka 5. Zakona o radu time što je tuženi između prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uvjete izabrao jednog kandidata koji je neuposlen, Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni jer tužena ima diskrecijsko pravo da izabere jednog kandidata koji ispunjava uvjete natječaja. U odnosu na apelantove navode da mu pripada pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, Kantonalni sud je naveo da su ti navodi neutemeljeni jer apelant nije dokazao da mu pripada pravo na zasnivanje radnog odnosa, zbog čega nema odgovornosti tužene, a samim tim niti naknade štete. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant je dostavio vrlo opširnu apelaciju u kojoj je naveo da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Povredu navedenog prava apelant nalazi u pogrešnom postupanju prvostupanjskog suda jer prvostupanjska presuda ne sadrži: "Š…Ć bilo kakav pravni osnov materijalnog prava Š…Ć i koja je uz to zasnovana na materijalno neistinitim utvrđenjima Š…Ć i uz namjerno dopuštanje proteka nerazumno velikog vremena do pravosnažnosti odluke u tipičnom i dobro dokumentiranom radno-pravnom sporu sa inače statusom hitnosti rješavanja", odnosno da je predmetni postupak trajao ukupno 51 mjesec. Apelant ističe da su sudovi propustili razmotriti sve raspoložive dokaze, odnosno da predočene dokaze brižljivo i savjesno ocijene, te da nisu utvrdili diskriminaciju koja je pobijanom odlukom tužene učinjena prema njemu, što je bila obveza sudova po službenoj dužnosti i na temelju tužbenog zahtjeva. Dalje, kako navodi: "…evidentan je pravni apsurd uporabljenog članka 111. Zakona o srednjoškolskom obrazovanju kao pravnog osnova u konkretnom slučaju, a u vezi sa implicite po sudu, njime isključenog od pravnog dejstva u konkretnom slučaju nesumnjivo valjanog uvjeta andragoško-pedagoške grupe predmeta Š…Ć". Apelant ističe da su sudovi pogrešno zaključili da je odluka o izboru zakonita u odnosu na uvjete natječaja, međutim, sud nije ispitivao zakonitost same odluke niti zakonitost natječaja u smislu Zakona o srednjoškolskom obrazovanju. Apelant prigovara i na dio pobijanih presuda kojim mu nije dosuđena izgubljena zarada za sporno razdoblje. Apelant ukazuje i na povredu prava na neovisnost i nepristranost sudova kao segment prava na pravično suđenje. 16. Apelant u dopuni apelacije ponavlja navode iz apelacije. b) Odgovor na apelaciju 17. Kantonalni sud je istakao da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava, odnosno da je apelacija neutemeljena. 18. Općinski sud je naveo kronologiju postupanja, te istakao da nisu povrijeđena apelantova prava koja je naveo u apelaciji. V. Relevantni propisi 19. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Članak 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. 20. U Zakonu o srednjoškolskom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 11/98 i 9/00) relevantne odredbe glase: Članak 103. (3) Profesor diplomirani inžinjer sa završenim VII stepenom stručne spreme mora imati položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta na fakultetu nastavnog smjera. Broj 81 – Stranica 35 Članak 111. (7) Nastavnici i stručni saradnici koji nisu u toku studija završili pedagoško-andragošku grupu predmeta obavezni su istu položiti u roku od godinu dana od dana zasnivanja radnog odnosa. VI. Dopustivost 21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 23. U konkretnom slučaju, konačna odluka je Presuda Kantonalnog suda broj GŽ: 3274/05 od 10. travnja 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 5. srpnja 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. rujna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25.Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć Suđenje u razumnom roku a) Relevantna načela 26. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 27. Apelant je 9. veljače 2004. godine podnio tužbu protiv tužene radi poništenja odluke o izboru i odluke o prijemu, te radi naknade štete u vidu izgubljene zarade. Postupak je Broj 81 – Stranica 36 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH okončan 10. travnja 2008. godine. Dakle, postupak je trajao četiri godine i dva mjeseca. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da se radilo o vrlo jednostavnom postupku budući da je Općinski sud u okviru dokaznog postupka saslušao svjedoke i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. 29. U svezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud ne može naći da je apelant poduzimao bilo kakve radnje koje su mogle utjecati na duljinu predmetnog postupka. 30. Vezano za duljinu postupka redovitih sudova, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud nakon preciziranja tužbenog zahtjeva pripremno ročište zakazao nakon šest mjeseci, da je nakon toga održao još tri ročišta na kojim je saslušao dva svjedoka i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju, te donio presudu. Dakle, prvostupanjski postupak trajao je jednu godinu i osam mjeseci. Dalje, postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom trajao je dvije godine i pet mjeseci, u kojem nisu utvrđivane nove činjenice, niti su provođeni novi dokazi, niti je održana rasprava. Dakle, postupak je od podnošenja tužbe trajao četiri godine i dva mjeseca. Imajući u vidu navedeno, prvenstveno da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo jednostavnom postupku, dakle utvrđivanju zakonitosti odluke o izboru i odluke o prijemu, u kojem su saslušana dva svjedoka i izvršen uvid u relevantnu dokumentaciju, zatim da je nesumnjivo da konkretna pravna stvar ima veliki značaj za apelanta, a to je zasnivanje radnog odnosa, te kada sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka, a da apelant svojim postupanjem nije doprinio duljini predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se duljina trajanja predmetnog postupka od četiri godine i dva mjeseca može pripisati redovitim sudovima. 31. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine parničnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje 32. U svezi sa apelantovim navodima da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na suđenje pred nepristranim i neovisnim sudom, Ustavni sud zapaža da apelant paušalno prigovara jer nije ponudio dokaze koji bi ukazivali na to da su sud ili konkretni sudac bili pristrani, odnosno da sud nije bio neovisan. Osim toga, Ustavni sud zapaža da ovaj prigovor apelant nije isticao pred redovitim sudovima koji bi se mogli izjasniti o njemu. Stoga, Ustavni sud ove apelantove navode ocjenjuje neutemeljenim. 33. U svezi sa apelantovim navodima koji se odnose na ostale aspekte prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to Petak, 2. 12. 2011. zahtijeva članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 34. Ustavni sud uočava da su redoviti sudovi dali jasno obrazloženje za svoje odluke, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloženja redovitih sudova proizlazi da dokazi u spisu potvrđuju da je izabrani kandidat ispunjavao uvjete natječaja, odnosno da je uz prijavu priložio dokumentaciju traženu natječajem, zbog čega je zaključeno da tužena nije donijela nezakonite odluke. Vezano za apelantove navode u svezi sa činjenicom da izabrani kandidat nema položenu određenu grupu predmeta, koji uvjet propisuje Zakon o srednjoškolskom obrazovanju, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja redovitih sudova proizlazi da je apelant tužbeni zahtjev postavio tako da je tražio da se utvrdi da je odluka o izboru kandidata nezakonita, odnosno da nije tražio utvrđivanje nezakonitosti natječaja. Dalje, kako apelant nije dokazao da je odluka o izboru, odnosno odluka o prijemu tužene nezakonita, odnosno kako nije dokazao da postoji odgovornost tužene za naknadu štete u vidu izgubljene zarade, to je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenog načela, Ustavni sud ne može konstatirati da odluke redovitih sudova krše apelantova ustavna prava, nego da daju argumentirano obrazloženje zašto nije usvojen njegov tužbeni zahtjev. Sukladno navedenom, Ustavni sud nalazi da pobijanim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje. 35. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi neutemeljeni u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 36. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi 37. U odnosu na apelantove navode prema kojima su redoviti sudovi propustili razmotriti sve raspoložive dokaze, odnosno da predočene činjenice brižljivo i savjesno ocijene, pa nisu utvrdili diskriminaciju koja je pobijanim odlukama tužene učinjena prema njemu, "što je bila obveza sudova po službenoj dužnosti i na temelju tužbenog zahtjeva", Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo u odnosu na koje pravo je navodno diskriminiran, niti je ponudio bilo koji dokaz iz kojeg bi proistekla diskriminacija po bilo kojoj osnovi, pa Ustavni sud neće dalje ulaziti u ispitivanje ovih navoda. VIII. Zaključak 38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je predmetni postupak, koji je veoma jednostavan i značajan za apelanta, okončan nakon četiri godine i dva mjeseca i kada redoviti sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka, a kada je utvrđeno da apelant svojim postupcima nije doprinio duljini trajanja postupka. 39. S druge strane, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava kada su redoviti sudovi za svoje odluke dali jasna i detaljna obrazloženja iz kojih Ustavni sud zaključuje da je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije, te kada je apelant samo paušalno u apelaciji prigovorio da o njegovim pravima nije odlučivao nepristran i neovisan sud, a da za to nije ponudio dokaze. 40. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH 41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović,v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2676/08, rješavajući apelaciju Dragomira Došenovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Djelimično se usvaja apelacija Dragomira Došenovića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine. Odbija se kao neosnovana apelacija Dragomira Došenovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine i Presude Opštinskog suda u Sarajevu broj Pr-357/04 od 27. oktobra 2005. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Dragomir Došenović (u daqnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 3. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine i Presude Opštinskog suda u Sarajevu (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj Pr-357/04 od 27. oktobra 2005. godine. Apelant je 10. septembra 2008. godine dostavio dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i tužene Mješovite srednje tekstilne škole Sarajevo (u daqnjem tekstu: tužena) zatraženo je 16. i 17. septembra 2008. godine i 14. marta 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud i Opštinski sud su 26. septembra 2008. godine i 23. marta 2011. godine dostavili odgovor na apelaciju. Tužena nije dostavila odgovor. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 13. marta 2009. godine, a odgovor Opštinskog suda proslijeđen je apelantu 24. marta 2011. godine. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/11 Broj 81 – Stranica 37 III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Apelant je 9. februara 2004. godine podnio tužbu protiv tužene radi poništewa odluke o izboru na javnom konkursu i prijemu u radni odnos izabranog kandidata M. T. za poslove profesora. Obrazlažući tužbeni zahtjev, apelant je naveo da se javio na konkurs raspisan 2003. godine za izbor profesora mašinske grupe predmeta na određeno vrijeme do 31. avgusta 2004. godine sa ½ radnog vremena, da je odlukom Upravnog odbora tužene izabran kandidat koji nema dokaz o ispuwavanju propisanih opštih uslova konkursa u pogledu profila i stepena stručne spreme profesora, tako da je donesena nezakonita odluka kojom je, na apelantovu štetu, povrijeđena jednakost prava prilikom zapošljavawa. 7. Rješenjem Opštinskog suda od 5. marta 2004. godine naloženo je apelantu da uredi tužbu, što je apelant i učinio 22. marta 2004. godine. Tužena je 28. aprila 2004. godine dostavila odgovor na tužbu. 8. Opštinski sud je održao pripremno ročište 24. septembra 2004. godine na kom je apelant precizirao tužbeni zahtjev tako da je tražio da se poništi odluka Upravnog odbora tužene o izboru od 9. januara 2004. godine (u daqnjem tekstu: odluka o izboru) i odluka o prijemu u radni odnos kandidata M. T. za poslove profesora (u daqnjem tekstu: odluka o prijemu), da se ukinu sve sprovedene radnje tužene, da se obaveže tužena da apelantu naknadi štetu u vidu izgubljene zarade - bruto plate, te da mu isplati naknadu za topli obrok u ukupnom iznosu od 2.2258,00 evra sa zateznim kamatama i troškove postupka. 9. Apelant je 7. oktobra 2004. godine podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje u odnosu na listu dokaza koji će se sprovesti na glavnoj raspravi. 10. Opštinski sud je odložio ročište 2. februara 2005. godine zbog apelantove bolesti, te nakon toga održao tri ročišta i to 20. aprila 2005. godine, 29. juna 2005. godine i 27. septembra 2005. godine. 11. Presudom Opštinskog suda broj Pr-357/04 od 27. oktobra 2005. godine apelantov tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan. Obrazlažući odluku, Opštinski sud je naveo da je saslušao zakonskog zastupnika i člana upravnog odbora tužene, te da je izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. Nakon toga, Opštinski sud je utvrdio da je tužena 19. novembra 2003. godine raspisala konkurs za prijem u radni odnos profesora mašinske grupe predmeta sa ½ radnog vremena, da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme i to od 1. decembra 2003. godine do 31. avgusta 2004. godine, da pored opštih uslova kandidati trebaju ispuwavati posebne uslove prema nastavnom planu i programu za srednje tehničke i srodne škole, da je uz prijavu potrebno dostaviti diplomu o završenoj školi, uvjerenje o državljanstvu i izvod iz matične kwige rođenih, te da je upravni odbor tužene, nakon što je razmotrio prijave kandidata, 2. decembra 2003. godine donio odluku o prijemu u radni odnos kandidata M. T. 12. Opštinski sud je zakqučio da iz priloženih dokaza proizilazi da je izabrani kandidat ispuwavao uslove konkursa, odnosno da je uz prijavu priložio dokumentaciju traženu konkursom, zbog čega je zakqučio da je odluka tužene zakonita. U odnosu na apelantove navode da njemu pripada prednost prilikom zapošljavawa jer ima položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta, što izabrani kandidat nema, Opštinski sud je naveo da u konkursu tužena nije tražila ovaj uslov, a kako tužbeni zahtjev nije postavljen tako da se traži utvrđivanje zakonitosti konkursa, to je ove apelantove navode ocijenio neosnovanim. 13. U vezi sa apelantovim zahtjevom za isplatu naknade na ime izgubljene zarade, Opštinski sud je naveo da apelant nije Broj 81 – Stranica 38 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH nikada zasnovao radni odnos kod tužene, tako da mu ne pripadaju prava iz radnog odnosa, zbog čega je zakqučio da je i ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovan. 14. Odlučujući o apelantovoj žalbi od 11. novembra 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj GŽ:3274/05 od 10. aprila 2008. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Očitujući se na žalbene navode, Kantonalni sud je naveo da se apelant neosnovano poziva na činjenicu da je prijavljeni kandidat trebao imati položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta u smislu Zakona o sredwoškolskom obrazovanju. Naime, odredbama člana 111 ovog zakona propisano je da nastavnici i stručni saradnici koji nisu u toku studija položili andragoško-pedagošku grupu predmeta obavezni su je položiti u roku od jedne godine od zasnivawa radnog odnosa. Izabrani kandidat je primljen u radni odnos na određeno vrijeme od 1. decembra 2003. godine do 31. avgusta 2004. godine i obavezu polagawa ovog ispita mu je eventualno mogla naložiti tužena da je radni odnos zasnovao na vrijeme duže od jedne godine. Dalje, navedeno je da je prvostepeni sud pravilno zakqučio da je odluka o izboru kandidata M. T. zakonita jer je taj kandidat ispuwavao propisane uslove, a obaveza posjedovawa ovog ispita nije bila propisana konkursom. Vezano za apelantove navode da je došlo do diskriminacije u smislu člana 5 Zakona o radu time što je tuženi između prijavljenih kandidata koji ispuwavaju uslove izabrao jednog kandidata koji je nezaposlen, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani jer tužena ima diskreciono pravo da izabere jednog kandidata koji ispuwava uslove konkursa. U odnosu na apelantove navode da mu pripada pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, Kantonalni sud je naveo da su ti navodi neosnovani jer apelant nije dokazao da mu pripada pravo na zasnivanje radnog odnosa, zbog čega nema odgovornosti tužene, a samim tim niti naknade štete. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant je dostavio vrlo opširnu apelaciju u kojoj je naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant nalazi u pogrešnom postupanju prvostepenog suda jer prvostepena presuda ne sadrži: "Š…Ć bilo kakav pravni osnov materijalnog prava Š…Ć i koja je uz to zasnovana na materijalno neistinitim utvrđewima Š…Ć i uz namjerno dopuštanje proteka nerazumno velikog vremena do pravosnažnosti odluke u tipičnom i dobro dokumentiranom radno-pravnom sporu sa inače statusom hitnosti rješavawa", odnosno da je predmetni postupak trajao ukupno 51 mjesec. Apelant ističe da su sudovi propustili da razmotre sve raspoložive dokaze, odnosno da predočene dokaze brižqivo i savjesno ocijene, te da nisu utvrdili diskriminaciju koja je osporenom odlukom tužene učinjena prema njemu, što je bila obaveza sudova po službenoj dužnosti i na osnovu tužbenog zahtjeva. Dalje, kako navodi: "…evidentan je pravni apsurd uporabljenog članka 111. Zakona o sredwoškolskom obrazovanju kao pravnog osnova u konkretnom slučaju, a u vezi sa implicite po sudu, wime iskqučenog od pravnog dejstva u konkretnom slučaju nesumwivo valjanog uvjeta andragoško-pedagoške grupe predmeta Š…Ć". Apelant ističe da su sudovi pogrešno zakqučili da je odluka o izboru zakonita u odnosu na uslove konkursa, međutim, sud nije ispitivao zakonitost same odluke niti zakonitost konkursa u smislu Zakona o sredwoškolskom obrazovanju. Apelant prigovara i na dio osporenih presuda kojim mu nije dosuđena izgubljena zarada za sporni period. Apelant ukazuje i na povredu prava na nezavisnost i nepristrasnost sudova kao segment prava na pravično suđenje. 16. Apelant u dopuni apelacije ponavlja navode iz apelacije. Petak, 2. 12. 2011. b) Odgovor na apelaciju 17. Kantonalni sud je istakao da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava, odnosno da je apelacija neosnovana. 18. Opštinski sud je naveo hronologiju postupawa, te istakao da nisu povrijeđena apelantova prava koja je naveo u apelaciji. V. Relevantni propisi 19. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 20. U Zakonu o sredwoškolskom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 11/98 i 9/00) relevantne odredbe glase: Član 103. (3) Profesor diplomirani inžinjer sa završenim VII stepenom stručne spreme mora imati položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta na fakultetu nastavnog smjera. Član 111. (7) Nastavnici i stručni saradnici koji nisu u toku studija završili pedagoško-andragošku grupu predmeta obavezni su istu položiti u roku od godinu dana od dana zasnivawa radnog odnosa. VI. Dopustivost 21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 23. U konkretnom slučaju, konačna odluka je Presuda Kantonalnog suda broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. jula 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: Š…Ć e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć Suđenje u razumnom roku a) Relevantni principi 26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 27. Apelant je 9. februara 2004. godine podnio tužbu protiv tužene radi poništewa odluke o izboru i odluke o prijemu, te radi naknade štete u vidu izgubljene zarade. Postupak je okončan 10. aprila 2008. godine. Dakle, postupak je trajao četiri godine i dva mjeseca. c) Analiza razumnosti trajawa postupka 28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da se radilo o vrlo jednostavnom postupku budući da je Opštinski sud u okviru dokaznog postupka saslušao svjedoke i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. 29. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud ne može naći da je apelant preduzimao bilo kakve radnje koje su mogle uticati na dužinu predmetnog postupka. 30. Vezano za dužinu postupka redovnih sudova, Ustavni sud nalazi da je Opštinski sud nakon precizirawa tužbenog zahtjeva pripremno ročište zakazao nakon šest mjeseci, da je nakon toga održao još tri ročišta na kojim je saslušao dva svjedoka i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju, te donio presudu. Dakle, prvostepeni postupak trajao je jednu godinu i osam mjeseci. Dalje, postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom trajao je dvije godine i pet mjeseci, u kom nisu utvrđivane nove činjenice, niti su sprovođeni novi dokazi, niti je održana rasprava. Dakle, postupak je od podnošewa tužbe trajao četiri godine i dva mjeseca. Imajući u vidu navedeno, prvenstveno da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo jednostavnom postupku, dakle utvrđivanju zakonitosti odluke o izboru i odluke o prijemu, u kom su saslušana dva svjedoka i izvršen uvid u relevantnu dokumentaciju, zatim da je nesumwivo da konkretna pravna stvar ima veliki značaj za apelanta, a to je zasnivanje radnog odnosa, te kada sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka, a da apelant svojim postupanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se dužina trajawa predmetnog postupka od četiri godine i dva mjeseca može pripisati redovnim sudovima. 31. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zakqučuje da je u ovom slučaju zbog dužine parničnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje 32. U vezi sa apelantovim navodima da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na suđenje pred nepristrasnim i nezavisnim sudom, Ustavni sud zapaža da apelant paušalno prigovara jer nije ponudio dokaze koji bi ukazivali na to da su sud ili konkretni sudija bili pristrasni, odnosno da sud nije bio nezavisan. Sem toga, Ustavni sud zapaža da ovaj prigovor apelant nije isticao pred redovnim sudovima koji bi se mogli izjasniti o njemu. Broj 81 – Stranica 39 Stoga, Ustavni sud ove apelantove navode ocjenjuje neosnovanim. 33. U vezi sa apelantovim navodima koji se odnose na ostale aspekte prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 34. Ustavni sud uočava da su redovni sudovi dali jasno obrazloženje za svoje odluke, koje Ustavni sud ne smatra proizvoqnim. Naime, iz obrazložewa redovnih sudova proizilazi da dokazi u spisu potvrđuju da je izabrani kandidat ispuwavao uslove konkursa, odnosno da je uz prijavu priložio dokumentaciju traženu konkursom, zbog čega je zakqučeno da tužena nije donijela nezakonite odluke. Vezano za apelantove navode u vezi sa činjenicom da izabrani kandidat nema položenu određenu grupu predmeta, koji uslov propisuje Zakon o sredwoškolskom obrazovanju, Ustavni sud nalazi da iz obrazložewa redovnih sudova proizilazi da je apelant tužbeni zahtjev postavio tako da je tražio da se utvrdi da je odluka o izboru kandidata nezakonita, odnosno da nije tražio utvrđivanje nezakonitosti konkursa. Dalje, kako apelant nije dokazao da je odluka o izboru, odnosno odluka o prijemu tužene nezakonita, odnosno kako nije dokazao da postoji odgovornost tužene za naknadu štete u vidu izgubljene zarade, to je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenog principa, Ustavni sud ne može konstatovati da odluke redovnih sudova krše apelantova ustavna prava, nego da daju argumentovano obrazloženje zašto nije usvojen njegov tužbeni zahtjev. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje. 35. Ustavni sud zakqučuje da su apelantovi navodi neosnovani u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. 36. Ustavni sud zakqučuje da nije došlo do povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi 37. U odnosu na apelantove navode prema kojima su redovni sudovi propustili da razmotre sve raspoložive dokaze, odnosno da predočene činjenice brižqivo i savjesno ocijene, pa nisu utvrdili diskriminaciju koja je osporenim odlukama tužene učinjena prema njemu, "što je bila obaveza sudova po službenoj dužnosti i na osnovu tužbenog zahtjeva", Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo u odnosu na koje pravo je navodno diskriminisan, niti je Broj 81 – Stranica 40 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH ponudio bilo koji dokaz iz kog bi proistekla diskriminacija po bilo kom osnovu, pa Ustavni sud neće dalje ulaziti u ispitivanje ovih navoda. VIII. Zakqučak 38. Ustavni sud zakqučuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je predmetni postupak, koji je veoma jednostavan i značajan za apelanta, okončan nakon četiri godine i dva mjeseca i kada redovni sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka, a kada je utvrđeno da apelant svojim postupcima nije doprinio dužini trajawa postupka. 39. S druge strane, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasna i detaqna obrazložewa iz kojih Ustavni sud zakqučuje da je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije, te kada je apelant samo paušalno u apelaciji prigovorio da o njegovim pravima nije odlučivao nepristrasan i nezavisan sud, a da za to nije ponudio dokaze. 40. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2676/08, rješavajući apelaciju Dragomira Došenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Djelimično se usvaja apelacija Dragomira Došenovića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine. Odbija se kao neosnovana apelacija Dragomira Došenovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-357/04 od 27. oktobra 2005. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/11 Petak, 2. 12. 2011. OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Dragomir Došenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 3. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-357/04 od 27. oktobra 2005. godine. Apelant je 10. septembra 2008. godine dostavio dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužene Mješovite srednje tekstilne škole Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 16. i 17. septembra 2008. godine i 14. marta 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Kantonalni sud i Općinski sud su 26. septembra 2008. godine i 23. marta 2011. godine dostavili odgovor na apelaciju. Tužena nije dostavila odgovor. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 13. marta 2009. godine, a odgovor Općinskog suda proslijeđen je apelantu 24. marta 2011. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelant je 9. februara 2004. godine podnio tužbu protiv tužene radi poništenja odluke o izboru na javnom konkursu i prijemu u radni odnos izabranog kandidata M. T. za poslove profesora. Obrazlažući tužbeni zahtjev, apelant je naveo da se javio na konkurs raspisan 2003. godine za izbor profesora mašinske grupe predmeta na određeno vrijeme do 31. augusta 2004. godine sa ½ radnog vremena, da je odlukom Upravnog odbora tužene izabran kandidat koji nema dokaz o ispunjavanju propisanih općih uvjeta konkursa u pogledu profila i stepena stručne spreme profesora, tako da je donesena nezakonita odluka kojom je, na apelantovu štetu, povrijeđena jednakost prava prilikom zapošljavanja. 7. Rješenjem Općinskog suda od 5. marta 2004. godine naloženo je apelantu da uredi tužbu, što je apelant i učinio 22. marta 2004. godine. Tužena je 28. aprila 2004. godine dostavila odgovor na tužbu. 8. Općinski sud je održao pripremno ročište 24. septembra 2004. godine na kojem je apelant precizirao tužbeni zahtjev tako da je tražio da se poništi odluka Upravnog odbora tužene o izboru od 9. januara 2004. godine (u daljnjem tekstu: odluka o izboru) i odluka o prijemu u radni odnos kandidata M. T. za poslove profesora (u daljnjem tekstu: odluka o prijemu), da se ukinu sve provedene radnje tužene, da se obaveže tužena da apelantu naknadi štetu u vidu izgubljene zarade - bruto plaće, te da mu isplati naknadu za topli obrok u ukupnom iznosu od 2.2258,00 eura sa zateznim kamatama i troškove postupka. 9. Apelant je 7. oktobra 2004. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u odnosu na listu dokaza koji će se provesti na glavnoj raspravi. 10. Općinski sud je odložio ročište 2. februara 2005. godine zbog apelantove bolesti, te nakon toga održao tri ročišta i to 20. aprila 2005. godine, 29. juna 2005. godine i 27. septembra 2005. godine. 11. Presudom Općinskog suda broj Pr-357/04 od 27. oktobra 2005. godine apelantov tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan. Obrazlažući odluku, Općinski sud je naveo da je saslušao zakonskog zastupnika i člana upravnog odbora tužene, te da je izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Nakon toga, Općinski sud je utvrdio da je tužena 19. novembra 2003. godine raspisala konkurs za prijem u radni odnos profesora mašinske grupe predmeta sa ½ radnog vremena, da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme i to od 1. decembra 2003. godine do 31. augusta 2004. godine, da pored općih uvjeta kandidati trebaju ispunjavati posebne uvjete prema nastavnom planu i programu za srednje tehničke i srodne škole, da je uz prijavu potrebno dostaviti diplomu o završenoj školi, uvjerenje o državljanstvu i izvod iz matične knjige rođenih, te da je upravni odbor tužene, nakon što je razmotrio prijave kandidata, 2. decembra 2003. godine donio odluku o prijemu u radni odnos kandidata M. T. 12. Općinski sud je zaključio da iz priloženih dokaza proizlazi da je izabrani kandidat ispunjavao uvjete konkursa, odnosno da je uz prijavu priložio dokumentaciju traženu konkursom, zbog čega je zaključio da je odluka tužene zakonita. U odnosu na apelantove navode da njemu pripada prednost prilikom zapošljavanja jer ima položenu andragoškopedagošku grupu predmeta, što izabrani kandidat nema, Općinski sud je naveo da u konkursu tužena nije tražila ovaj uvjet, a kako tužbeni zahtjev nije postavljen tako da se traži utvrđivanje zakonitosti konkursa, to je ove apelantove navode ocijenio neosnovanim. 13. U vezi sa apelantovim zahtjevom za isplatu naknade na ime izgubljene zarade, Općinski sud je naveo da apelant nije nikada zasnovao radni odnos kod tužene, tako da mu ne pripadaju prava iz radnog odnosa, zbog čega je zaključio da je i ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovan. 14. Odlučujući o apelantovoj žalbi od 11. novembra 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj GŽ:3274/05 od 10. aprila 2008. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Očitujući se na žalbene navode, Kantonalni sud je naveo da se apelant neosnovano poziva na činjenicu da je prijavljeni kandidat trebao imati položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta u smislu Zakona o srednjoškolskom obrazovanju. Naime, odredbama člana 111. ovog zakona propisano je da nastavnici i stručni saradnici koji nisu u toku studija položili andragoško-pedagošku grupu predmeta obavezni su je položiti u roku od jedne godine od zasnivanja radnog odnosa. Izabrani kandidat je primljen u radni odnos na određeno vrijeme od 1. decembra 2003. godine do 31. augusta 2004. godine i obavezu polaganja ovog ispita mu je eventualno mogla naložiti tužena da je radni odnos zasnovao na vrijeme duže od jedne godine. Dalje, navedeno je da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je odluka o izboru kandidata M. T. zakonita jer je taj kandidat ispunjavao propisane uvjete, a obaveza posjedovanja ovog ispita nije bila propisana konkursom. Vezano za apelantove navode da je došlo do diskriminacije u smislu člana 5. Zakona o radu time što je tuženi između prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uvjete izabrao jednog kandidata koji je nezaposlen, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani jer tužena ima diskreciono pravo da izabere jednog kandidata koji ispunjava uvjete konkursa. U odnosu na apelantove navode da mu pripada pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, Kantonalni sud je naveo da su ti navodi neosnovani jer apelant nije dokazao da mu pripada pravo na zasnivanje radnog odnosa, zbog čega nema odgovornosti tužene, a samim tim niti naknade štete. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelant je dostavio vrlo opširnu apelaciju u kojoj je naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant nalazi u pogrešnom postupanju prvostepenog suda jer prvostepena presuda ne sadrži: "Š…Ć bilo kakav pravni osnov materijalnog prava Š…Ć i koja je uz to zasnovana na Broj 81 – Stranica 41 materijalno neistinitim utvrđenjima Š…Ć i uz namjerno dopuštanje proteka nerazumno velikog vremena do pravosnažnosti odluke u tipičnom i dobro dokumentiranom radno-pravnom sporu sa inače statusom hitnosti rješavanja", odnosno da je predmetni postupak trajao ukupno 51 mjesec. Apelant ističe da su sudovi propustili da razmotre sve raspoložive dokaze, odnosno da predočene dokaze brižljivo i savjesno ocijene, te da nisu utvrdili diskriminaciju koja je osporenom odlukom tužene učinjena prema njemu, što je bila obaveza sudova po službenoj dužnosti i na osnovu tužbenog zahtjeva. Dalje, kako navodi: "…evidentan je pravni apsurd uporabljenog članka 111. Zakona o srednjoškolskom obrazovanju kao pravnog osnova u konkretnom slučaju, a u vezi sa implicite po sudu, njime isključenog od pravnog dejstva u konkretnom slučaju nesumnjivo valjanog uvjeta andragoško-pedagoške grupe predmeta Š…Ć". Apelant ističe da su sudovi pogrešno zaključili da je odluka o izboru zakonita u odnosu na uvjete konkursa, međutim, sud nije ispitivao zakonitost same odluke niti zakonitost konkursa u smislu Zakona o srednjoškolskom obrazovanju. Apelant prigovara i na dio osporenih presuda kojim mu nije dosuđena izgubljena zarada za sporni period. Apelant ukazuje i na povredu prava na nezavisnost i nepristranost sudova kao segment prava na pravično suđenje. 16. Apelant u dopuni apelacije ponavlja navode iz apelacije. b) Odgovor na apelaciju 17. Kantonalni sud je istakao da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava, odnosno da je apelacija neosnovana. 18. Općinski sud je naveo hronologiju postupanja, te istakao da nisu povrijeđena apelantova prava koja je naveo u apelaciji. V. Relevantni propisi 19. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 20. U Zakonu o srednjoškolskom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 11/98 i 9/00) relevantne odredbe glase: Član 103. (3) Profesor diplomirani inžinjer sa završenim VII stepenom stručne spreme mora imati položenu andragoško-pedagošku grupu predmeta na fakultetu nastavnog smjera. Član 111. (7) Nastavnici i stručni saradnici koji nisu u toku studija završili pedagoško-andragošku grupu predmeta obavezni su istu položiti u roku od godinu dana od dana zasnivanja radnog odnosa. VI. Dopustivost 21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 23. U konkretnom slučaju, konačna odluka je Presuda Kantonalnog suda broj GŽ: 3274/05 od 10. aprila 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. jula 2008. godine, a apelacija je Broj 81 – Stranica 42 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH podnesena 3. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25.Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć Suđenje u razumnom roku a) Relevantni principi 26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 27. Apelant je 9. februara 2004. godine podnio tužbu protiv tužene radi poništenja odluke o izboru i odluke o prijemu, te radi naknade štete u vidu izgubljene zarade. Postupak je okončan 10. aprila 2008. godine. Dakle, postupak je trajao četiri godine i dva mjeseca. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da se radilo o vrlo jednostavnom postupku budući da je Općinski sud u okviru dokaznog postupka saslušao svjedoke i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. 29. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud ne može naći da je apelant preduzimao bilo kakve radnje koje su mogle utjecati na dužinu predmetnog postupka. 30. Vezano za dužinu postupka redovnih sudova, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud nakon preciziranja tužbenog zahtjeva pripremno ročište zakazao nakon šest mjeseci, da je nakon toga održao još tri ročišta na kojim je saslušao dva svjedoka i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju, te donio presudu. Dakle, prvostepeni postupak trajao je jednu godinu i osam mjeseci. Dalje, postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom trajao je dvije godine i pet mjeseci, u kojem nisu utvrđivane nove činjenice, niti su provođeni novi dokazi, niti je održana rasprava. Dakle, postupak je od podnošenja tužbe trajao četiri godine i dva mjeseca. Imajući u vidu navedeno, prvenstveno da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo jednostavnom postupku, dakle utvrđivanju Petak, 2. 12. 2011. zakonitosti odluke o izboru i odluke o prijemu, u kojem su saslušana dva svjedoka i izvršen uvid u relevantnu dokumentaciju, zatim da je nesumnjivo da konkretna pravna stvar ima veliki značaj za apelanta, a to je zasnivanje radnog odnosa, te kada sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka, a da apelant svojim postupanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja predmetnog postupka od četiri godine i dva mjeseca može pripisati redovnim sudovima. 31. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine parničnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje 32. U vezi sa apelantovim navodima da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na suđenje pred nepristranim i nezavisnim sudom, Ustavni sud zapaža da apelant paušalno prigovara jer nije ponudio dokaze koji bi ukazivali na to da su sud ili konkretni sudija bili pristrani, odnosno da sud nije bio nezavisan. Osim toga, Ustavni sud zapaža da ovaj prigovor apelant nije isticao pred redovnim sudovima koji bi se mogli izjasniti o njemu. Stoga, Ustavni sud ove apelantove navode ocjenjuje neosnovanim. 33. U vezi sa apelantovim navodima koji se odnose na ostale aspekte prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 34. Ustavni sud uočava da su redovni sudovi dali jasno obrazloženje za svoje odluke, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloženja redovnih sudova proizlazi da dokazi u spisu potvrđuju da je izabrani kandidat ispunjavao uvjete konkursa, odnosno da je uz prijavu priložio dokumentaciju traženu konkursom, zbog čega je zaključeno da tužena nije donijela nezakonite odluke. Vezano za apelantove navode u vezi sa činjenicom da izabrani kandidat nema položenu određenu grupu predmeta, koji uvjet propisuje Zakon o srednjoškolskom obrazovanju, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja redovnih sudova proizlazi da je apelant tužbeni zahtjev postavio tako da je tražio da se utvrdi da je odluka o izboru kandidata nezakonita, odnosno da nije tražio utvrđivanje nezakonitosti konkursa. Dalje, kako apelant nije dokazao da je odluka o izboru, odnosno odluka o prijemu tužene nezakonita, odnosno kako nije dokazao da postoji odgovornost tužene za naknadu štete u vidu izgubljene zarade, to je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenog principa, Ustavni sud ne može Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH konstatirati da odluke redovnih sudova krše apelantova ustavna prava, nego da daju argumentirano obrazloženje zašto nije usvojen njegov tužbeni zahtjev. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje. 35. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi neosnovani u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. 36. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi 37. U odnosu na apelantove navode prema kojima su redovni sudovi propustili da razmotre sve raspoložive dokaze, odnosno da predočene činjenice brižljivo i savjesno ocijene, pa nisu utvrdili diskriminaciju koja je osporenim odlukama tužene učinjena prema njemu, "što je bila obaveza sudova po službenoj dužnosti i na osnovu tužbenog zahtjeva", Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo u odnosu na koje pravo je navodno diskriminiran, niti je ponudio bilo koji dokaz iz kojeg bi proistekla diskriminacija po bilo kojem osnovu, pa Ustavni sud neće dalje ulaziti u ispitivanje ovih navoda. VIII. Zaključak 38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je predmetni postupak, koji je veoma jednostavan i značajan za apelanta, okončan nakon četiri godine i dva mjeseca i kada redovni sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka, a kada je utvrđeno da apelant svojim postupcima nije doprinio dužini trajanja postupka. 39. S druge strane, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasna i detaljna obrazloženja iz kojih Ustavni sud zaključuje da je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te kada je apelant samo paušalno u apelaciji prigovorio da o njegovim pravima nije odlučivao nepristran i nezavisan sud, a da za to nije ponudio dokaze. 40. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3098/08, rješavajući apelaciju Enese Džananović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 8. lipnja 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Enese Džananović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/11 Broj 81 – Stranica 43 Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. lipnja 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06000487 od 19. veljače 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj P-290/05 od 23. prosinca 2005. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Enesa Džananović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tojšića, Općina Kalesija, podnijela je 29. rujna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. lipnja 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. veljače 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-290/05 od 23. prosinca 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Mevludina Brčaninovića i Mesuda Ahmetovića, sudionika u postupku, zatraženo je 16. veljače 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Općinskog suda u Tuzli je 6. listopada 2010. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-290/05. 3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 10. ožujka i 23. veljače 2009. godine, a Općinski sud i Mevludin Brčaninović dostavili su odgovore 26. i 28. veljače 2009. godine. Mesud Ahmetović nije dostavio odgovor na apelaciju. Spis je dostavljen 13. listopada 2010. godine. 4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Mevludina Brčaninovića dostavljeni su apelantici 1. lipnja 2009. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelantičin otac Avdo Mevkić je 9. prosinca 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Mevludina Brčaninovića radi utvrđivanja pravnog odnosa. Tužbenim zahtjevom je tražio da sud utvrdi da je na temelju ugovora iz 1982. godine od Omera Brčaninovića (oca Mevludina Brčaninovića) kupio parcelu pobliže označenu u tužbenom zahtjevu, za koju je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i preuzeo je u posjed, što je Mevludin Brčaninović kao pravni sljednik prodavca dužan trpjeti i priznati da se apelantičin otac na temelju ove presude uknjiži u katastru i zemljišnim knjigama kao posjednik i vlasnik navedene nekretnine sa dijelom 1/1. Navedenim tužbenim zahtjevom je tražio da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor kojim je tuženi raspolagao sa predmetnom nekretninom. U tijeku trajanja postupka apelantičin otac je umro, a nakon provedene ostavinske rasprave kao tužiteljica u predmetnom postupku je označena Fazila Jung rođena Mevkić, apelantičina sestra. 7. U preciziranom tužbenom zahtjevu tužiteljica je pored tuženog Mevludina Brčaninovića navela i Mesuda Ahmetovića kao drugotuženog (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi), te tražila da sud utvrdi da nije pravno valjan kupoprodajni ugovor zaključen 5. prosinca 1997. godine između prvotuženog i drugotuženog zato što je prvotuženi raspolagao sa nekretninama na kojima nije imao pravo posjeda pa se ima smatrati da ugovor nije ni zaključen. Broj 81 – Stranica 44 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Također, preciziranim zahtjevom je tražila da se utvrdi da su prvotuženi i drugotuženi dužni priznati i trpjeti da se u katastarskom operatu i zemljišnoknjižnom uredu kao isključivi posjednik i vlasnik predmetne nekretnine upiše tužiteljica. 8. Presudom Općinskog suda broj P-762/97 od 4. rujna 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1/02 od 24. travnja 2002. godine, usvojen je tužiteljičin precizirani tužbeni zahtjev. U obrazloženju navedenih presuda je utvrđeno da je tužiteljičin otac od oca prvotuženog kupio predmetnu nekretninu, te da je kupoprodajni ugovor zaključen između prvotuženog i drugotuženog ništav zato što je prvotuženi raspolagao sa nekretninama na kojima nije bio zakoniti posjednik, odnosno vlasnik. 9. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-219/03 od 28. prosinca 2004. godine usvojena je revizija prvotuženog, ukinuta je drugostupanjska presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnio Avdo Mevkić koji je u tijeku postupka umro, te da je nakon njegove smrti i ostavinske rasprave postupak preuzela njegova kćerka Fazila Jung rođena Mevkić. Sud, dalje, navodi da je predmet spora imovina Avde Mevkića (ostavitelja) koja u ostavinskom postupku nije prešla na njegove nasljednike (kćerke Fazilu Jung rođenu Mevkić i apelanticu, i sina Mehmedaliju Mevkića), i koja predstavlja zajedničku imovinu kojom nasljednici mogu samo zajednički ostvarivati svoja prava. Vrhovni sud je istakao da su sudovi u konkretnom postupku bili dužni da nakon smrti Avde Mevkića nastave postupak povodom njegove tužbe. Međutim, nadležni sudovi su nastavili postupak i donijeli presude uz sudjelovanje Fazile Jung rođene Mevkić kao tužiteljice, bez učešća ostalih nasljednika, pa su time počinili povredu postupka iz članka 336. stavak 2. točka 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Na temelju navedenog, Vrhovni sud je, sukladno odredbi članka 249. ZPP, odlučio kao u dispozitivu presude. 10. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj Gž. 173/05 od 31. ožujka 2005. godine kojim je uvažio žalbu prvotuženog, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 11. U ponovnom postupku Općinski sud je održao dva ročišta (23. studenoga i 3. listopada 2005. godine), jedno ročište je odložio zbog neuredne dostave (13. lipnja 2005. godine), jedno ročište je odložio zbog odlaska postupajućeg suca na seminar (15. srpnja 2005. godine), dok je jedno ročište odložio zbog nedostatka procesnih pretpostavki za vođenje postupka (26. kolovoza 2005. godine). 12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Fazile Jung rođene Mevkić, Mehmedalije Mevkića i apelantice (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv prvotuženog i drugotuženog, radi utvrđivanja pravnog odnosa, Općinski sud je donio Presudu broj P-290/05 od 23. prosinca 2005. godine. Navedenom presudom odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud utvrdi da nije pravno valjan kupoprodajni ugovor zaključen 5. prosinca 1997. godine između prvotuženog i drugotuženog zato što je prvotuženi raspolagao sa nekretninama na kojima nije imao pravo posjeda pa se ima smatrati da ugovor nije ni zaključen. Također, odbijen je dio zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da su prvotuženi i drugotuženi dužni priznati da se u katastarskom operatu i zemljišnoknjižnom uredu OG Živinice kao isključivi posjednik i vlasnik predmetne nekretnine upiše otac tužitelja. U obrazloženju presude Općinski sud je nakon ocjene svih provedenih dokaza naveo da je nesporno utvrđeno da je prvotuženi od 1981. godine upisan kao posjednik predmetne nekretnine koju je na temelju rješenja o nasljeđivanju naslijedio od oca. Dalje se navodi da je sporna činjenica je li zaključen pismeni ugovor Petak, 2. 12. 2011. o kupoprodaji predmetne nekretnine pred svjedocima između prednika tužitelja i prednika prvotuženog. Sud je na temelju izvedenih dokaza, pozivajući se na odredbu članka 9. Zakona o prometu nepokretnosti, zaključio da tužitelji nisu dokazali postojanje pravno valjanog pismenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine između prednika tužitelja i prednika prvotuženog. 13. Protiv navedene presude tužitelji su izjavili žalbu 30. siječnja 2006. godine, pa je spis 14. ožujka 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. 14. Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. veljače 2007. godine kojom je odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odluka prvostupanjskog suda pravilna, iako dati razlozi nisu odgovarajući, što, prema mišljenju Kantonalnog suda, nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Kantonalni sud, dalje, navodi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zbog stupanja na snagu novog ZPP, s obzirom na to da nije dobio suglasnost prvotuženog i drugotuženog za čitanje iskaza svih saslušanih svjedoka u postupku vođenom prema ranijem ZPP, ponovno izvodio dokaze saslušanja svjedoka. Također, sud navodi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je suprotno odredbama čl. 77. i 81. u vezi sa člankom 454. stavak 3. ZPP odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza čitanjem iskaza svjedoka koji je svoje izjašnjenje dao na zapisnik Općinskog suda u Makarskoj. Međutim, Kantonalni sud ističe da navedena greška prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije bila od utjecaja na pravilnost konačne odluke, te smatra da nisu povrijeđene odredbe parničnog postupka iz članka 209. ZPP zbog toga što su tužitelji neadekvatno postavili tužbeni zahtjev, odnosno nisu imali aktivnu legitimaciju da podnesu predmetni tužbeni zahtjev. 15. Razmatrajući suštinu tužbenog zahtjeva tužitelja, Kantonalni sud je zaključio da kupoprodajni ugovor kojim je prodana tuđa stvar ne bi bio ništav u smislu članka 103. ZOO-a, tako da se ne može udovoljiti zahtjevu za utvrđivanje ništavosti ugovora, zato što je ugovor koji su zaključili prvotuženi i drugotuženi u pismenoj formi i što je ovjeren u Općinskom sudu, tako da ispunjava uvjete iz članka 9. Zakona o prometu nepokretnosti koji ga čine pravno valjanim. Dalje se navodi da tužiteljima, u smislu čl. 112. i 460. ZOO-a, nije pripadalo pravo da traže poništenje predmetnog ugovora, zato što nisu mogli pobijati pravni posao trećih osoba samo što su smatrali da je predmet ugovora njihovo vlasništvo. Kantonalni sud ističe da su tužitelji trebali ustrajati sa zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da je ugovor koji je zaključio njihov otac sa ocem prvotuženog pravno valjan. S obzirom na to da tužitelji nisu ustrajali sa navedenim zahtjevom, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je njihov pogrešno postavljeni tužbeni zahtjev, u smislu čl. 103. i 104. ZOO-a, odbio kao neutemeljen, zaključio je na kraju Kantonalni sud. 16. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su 25. travnja 2007. godine izjavili reviziju. 17. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. lipnja 2008. godine kojom je revizija tužitelja odbijena kao neutemeljena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su nižestupanjski sudovi, suprotno tvrdnjama žalbe koje se odnose na povredu odredaba parničnog postupka, ponovljeni postupak proveli sukladno odredbama članka 456. stavak 3. ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da su nižestupanjski sudovi potpuno i pravilno utvrdili relevantne činjenice i pravilno odbili tužbeni zahtjev iz obrazloženih razloga koje je naveo drugostupanjski sud u svojoj odluci, a koje je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud. Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 18. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uključujući i pravo na "suđenje u razumnom roku" iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica analizira presude redovnih sudova i navodi da su sudovi u ponovnom postupku pogrešno tumačili i primijenili materijalni zakon. Naime, apelantica smatra da ponovni postupak nije održan prema uputama Vrhovnog suda pred drugostupanjskim sudom već je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Dalje se navodi da je prvostupanjski sud u ponovnom postupku iskazao potpuno drugačiji pravni stav od onog u prethodnom postupku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neutemeljen zaključivši da je pravno valjan ugovor zaključen između prvotuženog i drugotuženog. Kantonalni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, dok je Vrhovni sud odbio reviziju tužitelja. Apelantica smatra da su joj ovakvim ponašanjem redovnih sudova, zbog pogrešnog tumačenja i primjene materijalnog zakona kao i dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđena navedena prava. Također, apelantica smatra da je drugačijom primjenom prava u okviru sudova u istoj pravnoj stvari izazvana pravna nesigurnost. Apelantica je predložila da Ustavni sud ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno suđenje, kao i da joj dosudi naknadu za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja predmetnog postupka. b) Odgovor na apelaciju 19. U odgovoru na apelaciju Vrhovni i Kantonalni sud su naveli da u cijelosti ostaju pri razlozima iz svojih presuda. Sudovi su naveli da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se poziva u apelaciji, te su predložili da se apelacija odbije kao neutemeljena. 20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka, a koje je taj sud raspravio i o tome dao odgovarajuće obrazloženje. Također, Općinski sud je naveo da su apelantičini navodi neutemeljeni, te predlaže da se predmetna apelacija odbije. 21. U odgovoru na apelaciju Mevludin Brčaninović je naveo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se poziva u apelaciji, te da su pobijane odluke redovnih sudova utemeljene na pravilnoj primjeni materijalnog prava. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Članak 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Članak 456. (1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostupanjska odluka kojom se postupak pred prvostupanjskim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. Š…Ć (3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostupanjska odluka iz stavka 1. ovoga članka, daljnji postupak provest će se prema ovom zakonu. 23. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: Broj 81 – Stranica 45 Član 112. Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen. Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatrat će se da je ugovor poništen. Član 460. Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarača, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. VI. Dopustivost 24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 25. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 26. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. lipnja 2008. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelantica je primila 30. srpnja 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. rujna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 28. Apelantica se žali da su joj pobijanim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, pravo na "suđenje u razumnom roku" iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. 30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć Broj 81 – Stranica 46 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Razuman rok a) Relevantna načela 31. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38). 32. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). 33. Konačno, Europski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 34. Ustavni sud zapaža da je apelantičin otac podnio tužbu Općinskom sudu protiv prvotuženog, radi utvrđivanja pravnog odnosa. Tijekom postupka apelantičin otac je umro, pa je kao tužiteljica u predmetnom postupku označena Fazila Jung rođena Mevkić, apelantičina sestra. Ustavni sud posebno ističe da je apelantica kao tužiteljica pristupila parnici tek u ponovnom postupku pred prvostupanjskim sudom, tj. 9. rujna 2005. godine. 35. Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pokrenuo apelantičin otac 9. prosinca 1997. godine. S obzirom na to da apelantica nije sudjelovala u navedenom postupku, Ustavni sud će računati relevantno razdoblje od datuma kada je apelantica stupila u parnicu, s obzirom na to da se rješava o njezinoj apelaciji. U vezi sa navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od dana apelantičinog stupanja u parnicu, odnosno od 9. rujna 2005. godine, pa do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda (26. lipanj 2008. godine), dakle razdoblje od dvije godine i devet mjeseci. c) Analiza dužine trajanja postupka 36. U predmetnom postupku je trebalo utvrditi pravnu valjanost kupoprodajnog ugovora zaključenog između prvotuženog i drugotuženog. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom sudskom postupku. 37. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi ponovni postupak na tri instance okončali u roku od dvije godine i devet mjeseci. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se ne radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan. U konkretnom slučaju se ne mogu naći propusti redovnih sudova koji bi mogli ugroziti apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, niti se na temelju bilo čega, a naročito imajući u vidu ranije navedene standarde u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, može zaključiti da je navedeno razdoblje, koliko je redovnim sudovima trebalo da donesu konačnu odluku, dovelo u pitanje ovo apelantičino pravo. 38. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Petak, 2. 12. 2011. Ostali aspekti prava na pravično suđenje 39. U vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 40. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odbili tužbeni zahtjev apelantice i ostalih tužitelja zato što nisu dokazali postojanje pravno valjanog pismenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine između njihovog prednika i prednika prvotuženog. Naime, redovni sudovi su zaključili da je ugovor zaključen između prvotuženog i drugotuženog pravno valjan jer ispunjava uvjete propisane člankom 9. Zakona o prometu nepokretnosti, te da, u smislu čl. 112. i 460. ZOO-a, apelantica i ostali tužitelji nisu mogli tražiti poništenje navedenog ugovora. Dalje, Ustavni sud zapaža da je člankom 112. ZOO-a predviđeno da samo ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora. Člankom 460. ZOO-a predviđeno je da prodaja tuđe stvari obvezuje ugovarača, dok kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Također, Ustavni sud primjećuje da apelantica i ostali tužitelji u konkretnom slučaju pobijaju pravni posao trećih osoba smatrajući da je predmet ugovora njihovo vlasništvo. S obzirom na to da apelantica i ostali tužitelji nisu dokazali da su vlasnici predmetne nekretnine, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu trećih osoba u kojem apelantica nije bila jedna od stranaka, Ustavni sud smatra da nije proizvoljan zaključak redovnih sudova da apelantica i ostali tužitelji nisu imali aktivnu legitimaciju da traže poništenje predmetnog ugovora, sukladno odredbama čl. 112. i 460. ZOO-a, te da primjena relevantnih odredbi čl. 112. i 460. ZOO-a nije bila proizvoljna u konkretnom slučaju. 41. Imajući u vidu navedeno, a budući da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi pogrešno primijenjeni na apelantičinu štetu, Ustavni sud smatra da u odnosu na ove apelantičine navode nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na imovinu 42. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 43. S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu vezuju za navode o kršenju prava na pravično Petak, 2. 12. 2011. suđenje u segmentu koji je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke u vezi sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju neutemeljeni, te da nije potrebno davati detaljnije obrazloženje u vezi s tim. Pitanje naknade nematerijalne štete 44. U odnosu na apelantičin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članku 76. stavak 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija neutemeljena, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII. Zaključak 45. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je konačna odluka u ponovnom postupku donesena u razdoblju od dvije godine i devet mjeseci, što, prema mišljenju Ustavnog suda, ni na koji način nije ugrozilo apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku. 46. Također, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke. 47. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović, v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3098/08, rješavajući apelaciju Enese Xananović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Enese Xananović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. februara 2007. godine i Presude Opštinskog suda u Živinicama broj P-290/05 od 23. decembra 2005. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". 1 Broj 81 – Stranica 47 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/11 OBRAZLOŽEWE I. Uvod 1. Enesa Xananović (u daqnjem tekstu: apelantkiwa) iz Tojšića, Opština Kalesija, podnijela je 29. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daqnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. februara 2007. godine i Presude Opštinskog suda u Živinicama (u daqnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-290/05 od 23. decembra 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Opštinskog suda i Mevludina Brčaninovića i Mesuda Ahmetovića, učesnika u postupku, zatraženo je 16. februara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Takođe, od Opštinskog suda u Tuzli je 6. oktobra 2010. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-290/05. 3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 10. marta i 23. februara 2009. godine, a Opštinski sud i Mevludin Brčaninović dostavili su odgovore 26. i 28. februara 2009. godine. Mesud Ahmetović nije dostavio odgovor na apelaciju. Spis je dostavljen 13. oktobra 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Opštinskog suda i Mevludina Brčaninovića dostavljeni su apelantkiwi 1. juna 2009. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način. 6. Apelantkiwin otac Avdo Mevkić je 9. decembra 1997. godine podnio tužbu Opštinskom sudu protiv tuženog Mevludina Brčaninovića radi utvrđivawa pravnog odnosa. Tužbenim zahtjevom je tražio da sud utvrdi da je na osnovu ugovora iz 1982. godine od Omera Brčaninovića (oca Mevludina Brčaninovića) kupio parcelu pobliže označenu u tužbenom zahtjevu, za koju je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i preuzeo je u posjed, što je Mevludin Brčaninović kao pravni sljednik prodavca dužan da trpi i prizna da se apelantkiwin otac na osnovu ove presude ukwiži u katastru i zemqišnim kwigama kao posjednik i vlasnik navedene nepokretnosti sa dijelom 1/1. Navedenim tužbenim zahtjevom je tražio da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor kojim je tuženi raspolagao sa predmetnom nepokretnošću. U toku trajawa postupka apelantkiwin otac je umro, a nakon sprovedene ostavinske rasprave kao tužiteqka u predmetnom postupku je označena Fazila Jung rođena Mevkić, apelantkiwina sestra. 7. U preciziranom tužbenom zahtjevu tužiteqka je pored tuženog Mevludina Brčaninovića navela i Mesuda Ahmetovića kao drugotuženog (u daqnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi), te tražila da sud utvrdi da nije pravno valjan kupoprodajni ugovor zakqučen 5. decembra 1997. godine između prvotuženog i drugotuženog zato što je prvotuženi raspolagao sa nepokretnostima na kojima nije imao pravo posjeda pa se ima smatrati da ugovor nije ni zakqučen. Takođe, preciziranim zahtjevom je tražila da se utvrdi da su prvotuženi i drugotuženi dužni da priznaju i trpe da se u katastarskom operatu i zemqišnokwižnom uredu kao iskqučivi posjednik i vlasnik predmetne nepokretnosti upiše tužiteqka. 8. Presudom Opštinskog suda broj P-762/97 od 4. septembra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1/02 od 24. aprila 2002. godine, usvojen je Broj 81 – Stranica 48 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH tužiteqkin precizirani tužbeni zahtjev. U obrazloženju navedenih presuda je utvrđeno da je tužiteqkin otac od oca prvotuženog kupio predmetnu nepokretnost, te da je kupoprodajni ugovor zakqučen između prvotuženog i drugotuženog ništav zato što je prvotuženi raspolagao sa nepokretnostima na kojima nije bio zakoniti posjednik, odnosno vlasnik. 9. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-219/03 od 28. decembra 2004. godine usvojena je revizija prvotuženog, ukinuta je drugostepena presuda i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješewa Vrhovni sud je naveo da je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnio Avdo Mevkić koji je u toku postupka umro, te da je nakon njegove smrti i ostavinske rasprave postupak preuzela njegova kćerka Fazila Jung rođena Mevkić. Sud, dalje, navodi da je predmet spora imovina Avde Mevkića (ostavioca) koja u ostavinskom postupku nije prešla na njegove nasljednike (kćerke Fazilu Jung rođenu Mevkić i apelantkinju, i sina Mehmedaliju Mevkića), i koja predstavlja zajedničku imovinu kojom nasljednici mogu samo zajednički ostvarivati svoja prava. Vrhovni sud je istakao da su sudovi u konkretnom postupku bili dužni da nakon smrti Avde Mevkića nastave postupak povodom njegove tužbe. Međutim, nadležni sudovi su nastavili postupak i donijeli presude uz sudjelovanje Fazile Jung rođene Mevkić kao tužiteqke, bez učešća ostalih nasljednika, pa su time počinili povredu postupka iz člana 336 stav 2 tačka 10 Zakona o parničnom postupku (u daqnjem tekstu: ZPP). Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je, u skladu sa odredbom člana 249 ZPP, odlučio kao u dispozitivu presude. 10. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj Gž. 173/05 od 31. marta 2005. godine kojim je uvažio žalbu prvotuženog, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 11. U ponovnom postupku Opštinski sud je održao dva ročišta (23. novembra i 3. oktobra 2005. godine), jedno ročište je odložio zbog neuredne dostave (13. juna 2005. godine), jedno ročište je odložio zbog odlaska postupajućeg sudije na seminar (15. jula 2005. godine), dok je jedno ročište odložio zbog nedostatka procesnih pretpostavki za vođenje postupka (26. avgusta 2005. godine). 12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Fazile Jung rođene Mevkić, Mehmedalije Mevkića i apelantkinje (u daqnjem tekstu: tužioci) protiv prvotuženog i drugotuženog, radi utvrđivawa pravnog odnosa, Opštinski sud je donio Presudu broj P-290/05 od 23. decembra 2005. godine. Navedenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud utvrdi da nije pravno valjan kupoprodajni ugovor zakqučen 5. decembra 1997. godine između prvotuženog i drugotuženog zato što je prvotuženi raspolagao sa nepokretnostima na kojima nije imao pravo posjeda pa se ima smatrati da ugovor nije ni zakqučen. Takođe, odbijen je dio zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da su prvotuženi i drugotuženi dužni priznati da se u katastarskom operatu i zemqišnokwižnom uredu OG Živinice kao iskqučivi posjednik i vlasnik predmetne nepokretnosti upiše otac tužilaca. U obrazloženju presude Opštinski sud je nakon ocjene svih sprovedenih dokaza naveo da je nesporno utvrđeno da je prvotuženi od 1981. godine upisan kao posjednik predmetne nepokretnosti koju je na osnovu rješewa o nasljeđivanju naslijedio od oca. Dalje se navodi da je sporna činjenica da li je zakqučen pismeni ugovor o kupoprodaji predmetne nepokretnosti pred svjedocima između prednika tužilaca i prednika prvotuženog. Sud je na osnovu izvedenih dokaza, pozivajući se na odredbu člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti, zakqučio da tužioci nisu dokazali postojanje pravno valjanog pismenog ugovora o kupoprodaji predmetne nepokretnosti između prednika tužilaca i prednika prvotuženog. 13. Protiv navedene presude tužioci su izjavili žalbu 30. januara 2006. godine, pa je spis 14. marta 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Petak, 2. 12. 2011. 14. Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. februara 2007. godine kojom je odbijena žalba i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda pravilna, iako dati razlozi nisu odgovarajući, što, prema mišljenju Kantonalnog suda, nije bilo od uticaja na pravilnost i zakonitost osporene odluke. Kantonalni sud, dalje, navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zbog stupawa na snagu novog ZPP, s obzirom na to da nije dobio saglasnost prvotuženog i drugotuženog za čitanje iskaza svih saslušanih svjedoka u postupku vođenom prema ranijem ZPP, ponovo izvodio dokaze saslušawa svjedoka. Takođe, sud navodi da je prvostepeni sud pogriješio kada je suprotno odredbama čl. 77 i 81 u vezi sa članom 454 stav 3 ZPP odbio prijedlog tužilaca za izvođenje dokaza čitanjem iskaza svjedoka koji je svoje izjašnjenje dao na zapisnik Opštinskog suda u Makarskoj. Međutim, Kantonalni sud ističe da navedena greška prvostepenog suda u konkretnom slučaju nije bila od uticaja na pravilnost konačne odluke, te smatra da nisu povrijeđene odredbe parničnog postupka iz člana 209 ZPP zbog toga što su tužioci neadekvatno postavili tužbeni zahtjev, odnosno nisu imali aktivnu legitimaciju da podnesu predmetni tužbeni zahtjev. 15. Razmatrajući suštinu tužbenog zahtjeva tužilaca, Kantonalni sud je zakqučio da kupoprodajni ugovor kojim je prodata tuđa stvar ne bi bio ništav u smislu člana 103 ZOO-a, tako da se ne može udovoqiti zahtjevu za utvrđivanje ništavosti ugovora, zato što je ugovor koji su zakqučili prvotuženi i drugotuženi u pismenoj formi i što je ovjeren u Opštinskom sudu, tako da ispuwava uslove iz člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti koji ga čine pravno valjanim. Dalje se navodi da tužiocima, u smislu čl. 112 i 460 ZOO-a, nije pripadalo pravo da traže poništenje predmetnog ugovora, zato što nisu mogli osporavati pravni posao trećih lica samo što su smatrali da je predmet ugovora wihova svojina. Kantonalni sud ističe da su tužioci trebali ustrajati sa zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da je ugovor koji je zakqučio wihov otac sa ocem prvotuženog pravno valjan. S obzirom na to da tužioci nisu ustrajali sa navedenim zahtjevom, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je wihov pogrešno postavljeni tužbeni zahtjev, u smislu čl. 103 i 104 ZOO-a, odbio kao neosnovan, zakqučio je na kraju Kantonalni sud. 16. Protiv drugostepene presude tužioci su 25. aprila 2007. godine izjavili reviziju. 17. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine kojom je revizija tužilaca odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi, suprotno tvrdwama žalbe koje se odnose na povredu odredbi parničnog postupka, ponovljeni postupak sproveli u skladu sa odredbama člana 456 stav 3 ZPP. Takođe, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi potpuno i pravilno utvrdili relevantne činjenice i pravilno odbili tužbeni zahtjev iz obrazloženih razloga koje je naveo drugostepeni sud u svojoj odluci, a koje je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 18. Apelantkiwa se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, ukqučujući i pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkiwa analizira presude redovnih sudova i navodi da su sudovi u ponovnom postupku pogrešno tumačili i primijenili materijalni zakon. Naime, apelantkiwa smatra da ponovni postupak nije održan prema uputstvima Vrhovnog suda pred drugostepenim sudom već je predmet vraćen Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dalje se navodi da je prvostepeni sud u ponovnom postupku iskazao potpuno drugačiji pravni stav od onog u prethodnom postupku i odbio tužbeni zahtjev tužilaca kao neosnovan zakqučivši da je pravno valjan ugovor zakqučen između prvotuženog i drugotuženog. Kantonalni sud je potvrdio prvostepenu presudu, dok je Vrhovni sud odbio reviziju tužilaca. Apelantkiwa smatra da su joj ovakvim ponašanjem redovnih sudova, zbog pogrešnog tumačewa i primjene materijalnog zakona kao i dužine trajawa predmetnog postupka, povrijeđena navedena prava. Takođe, apelantkiwa smatra da je drugačijom primjenom prava u okviru sudova u istoj pravnoj stvari izazvana pravna nesigurnost. Apelantkiwa je predložila da Ustavni sud ukine osporene odluke i vrati predmet na ponovno suđenje, kao i da joj dosudi naknadu za nematerijalnu štetu zbog dužine trajawa predmetnog postupka. b) Odgovor na apelaciju 19. U odgovoru na apelaciju Vrhovni i Kantonalni sud su naveli da u cijelosti ostaju pri razlozima iz svojih presuda. Sudovi su naveli da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantkiwina prava na koja se poziva u apelaciji, te su predložili da se apelacija odbije kao neosnovana. 20. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantkiwa u apelaciji ponavlja navode koje je isticala tokom prvostepenog postupka, a koje je taj sud raspravio i o tome dao odgovarajuće obrazloženje. Takođe, Opštinski sud je naveo da su apelantkiwini navodi neosnovani, te predlaže da se predmetna apelacija odbije. 21. U odgovoru na apelaciju Mevludin Brčaninović je naveo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantkiwina prava na koja se poziva u apelaciji, te da su osporene odluke redovnih sudova zasnovane na pravilnoj primjeni materijalnog prava. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačewa i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 456. (1) Ako je prije stupawa na snagu ovog zakona donijeta prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daqi postupak sprovešće se po dosadašwim propisima. Š…Ć (3) Ako nakon stupawa na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana, daqi postupak sprovešće se po ovom zakonu. 23. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: Član 112. Ugovorna strana u čijem je interesu rušqivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen. Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatrat će se da je ugovor poništen. Član 460. Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarača, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se Broj 81 – Stranica 49 usljed toga ne može ostvariti ciq ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. VI. Dopustivost 24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 26. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je primila 30. jula 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 28. Apelantkiwa se žali da su joj osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje zbog proizvoqne primjene materijalnog prava, pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju: Š…Ć e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. 30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć Razuman rok a) Relevantni principi 31. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajawa postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 32. Sem toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje Broj 81 – Stranica 50 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). 33. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marqivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18). b) Period koji se uzima u obzir 34. Ustavni sud zapaža da je apelantkiwin otac podnio tužbu Opštinskom sudu protiv prvotuženog, radi utvrđivawa pravnog odnosa. Tokom postupka apelantkiwin otac je umro, pa je kao tužiteqka u predmetnom postupku označena Fazila Jung rođena Mevkić, apelantkiwina sestra. Ustavni sud posebno ističe da je apelantkiwa kao tužiteqka pristupila parnici tek u ponovnom postupku pred prvostepenim sudom, tj. 9. septembra 2005. godine. 35. Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pokrenuo apelantkiwin otac 9. decembra 1997. godine. S obzirom na to da apelantkiwa nije učestvovala u navedenom postupku, Ustavni sud će računati relevantan period od datuma kada je apelantkiwa stupila u parnicu, s obzirom na to da se rješava o njenoj apelaciji. U vezi sa navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od dana apelantkiwinog stupawa u parnicu, odnosno od 9. septembra 2005. godine, pa do donošewa konačne odluke Vrhovnog suda (26. jun 2008. godine), dakle period od dvije godine i devet mjeseci. c) Analiza dužine trajawa postupka 36. U predmetnom postupku je trebalo utvrditi pravnu valjanost kupoprodajnog ugovora zakqučenog između prvotuženog i drugotuženog. S obzirom na činjenična i pravna pitawa koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom sudskom postupku. 37. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi ponovni postupak na tri instance okončali u roku od dvije godine i devet mjeseci. Sem toga, Ustavni sud zapaža da se ne radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan. U konkretnom slučaju se ne mogu naći propusti redovnih sudova koji bi mogli ugroziti apelantkiwino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, niti se na osnovu bilo čega, a naročito imajući u vidu ranije navedene standarde u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, može zakqučiti da je navedeni period, koliko je redovnim sudovima trebalo da donesu konačnu odluku, doveo u pitanje ovo apelantkiwino pravo. 38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju nema kršewa prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali aspekti prava na pravično suđenje 39. U vezi sa apelantkiwinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqučke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona Petak, 2. 12. 2011. bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi iskqučivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 40. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odbili tužbeni zahtjev apelantkinje i ostalih tužilaca zato što nisu dokazali postojanje pravno valjanog pismenog ugovora o kupoprodaji predmetne nepokretnosti između wihovog prednika i prednika prvotuženog. Naime, redovni sudovi su zakqučili da je ugovor zakqučen između prvotuženog i drugotuženog pravno valjan jer ispuwava uslove propisane članom 9 Zakona o prometu nepokretnosti, te da, u smislu čl. 112 i 460 ZOO-a, apelantkiwa i ostali tužioci nisu mogli tražiti poništenje navedenog ugovora. Dalje, Ustavni sud zapaža da je članom 112 ZOO-a predviđeno da samo ugovorna strana u čijem je interesu rušqivost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora. Članom 460 ZOO-a predviđeno je da prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarača, dok kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se usljed toga ne može ostvariti ciq ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Takođe, Ustavni sud primjećuje da apelantkiwa i ostali tužioci u konkretnom slučaju osporavaju pravni posao trećih lica smatrajući da je predmet ugovora wihova svojina. S obzirom na to da apelantkiwa i ostali tužioci nisu dokazali da su vlasnici predmetne nepokretnosti, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu trećih lica u kom apelantkiwa nije bila jedna od stranaka, Ustavni sud smatra da nije proizvoljan zakqučak redovnih sudova da apelantkiwa i ostali tužioci nisu imali aktivnu legitimaciju da traže poništenje predmetnog ugovora, u skladu sa odredbama čl. 112 i 460 ZOO-a, te da primjena relevantnih odredbi čl. 112 i 460 ZOO-a nije bila proizvoqna u konkretnom slučaju. 41. Imajući u vidu navedeno, a budući da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi pogrešno primijenjeni na apelantkiwinu štetu, Ustavni sud smatra da u odnosu na ove apelantkiwine navode nema kršewa prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na imovinu 42. Apelantkiwa smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 43. S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu vezuju za navode o kršenju prava na pravično suđenje u segmentu koji je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqučuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani, te da nije potrebno davati detaqnije obrazloženje u vezi s tim. Pitanje naknade nematerijalne štete 44. U odnosu na apelantkiwin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76 stav 2 Pravila, ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija neosnovana, to apelantkiwi ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII. Zakqučak 45. Ustavni sud zakqučuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je konačna odluka u ponovnom postupku donesena u periodu od dvije godine i devet mjeseci, što, prema mišljenju Ustavnog suda, ni na koji način nije ugrozilo apelantkiwino pravo na donošenje odluke u razumnom roku. 46. Takođe, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi detaqno i jasno obrazložili svoje odluke. 47. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 48. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3098/08, rješavajući apelaciju Enese Džananović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Enese Džananović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. februara 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj P-290/05 od 23. decembra 2005. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Enesa Džananović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tojšića, Općina Kalesija, podnijela je 29. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. februara 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-290/05 od 23. decembra 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Mevludina Brčaninovića i Mesuda Ahmetovića, učesnika u 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/11 Broj 81 – Stranica 51 postupku, zatraženo je 16. februara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Općinskog suda u Tuzli je 6. oktobra 2010. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-290/05. 3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 10. marta i 23. februara 2009. godine, a Općinski sud i Mevludin Brčaninović dostavili su odgovore 26. i 28. februara 2009. godine. Mesud Ahmetović nije dostavio odgovor na apelaciju. Spis je dostavljen 13. oktobra 2010. godine. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Mevludina Brčaninovića dostavljeni su apelantici 1. juna 2009. godine. III. Činjenično stanje 5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. 6. Apelanticin otac Avdo Mevkić je 9. decembra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Mevludina Brčaninovića radi utvrđivanja pravnog odnosa. Tužbenim zahtjevom je tražio da sud utvrdi da je na osnovu ugovora iz 1982. godine od Omera Brčaninovića (oca Mevludina Brčaninovića) kupio parcelu pobliže označenu u tužbenom zahtjevu, za koju je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i preuzeo je u posjed, što je Mevludin Brčaninović kao pravni sljednik prodavca dužan trpjeti i priznati da se apelanticin otac na osnovu ove presude uknjiži u katastru i zemljišnim knjigama kao posjednik i vlasnik navedene nekretnine sa dijelom 1/1. Navedenim tužbenim zahtjevom je tražio da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor kojim je tuženi raspolagao sa predmetnom nekretninom. U toku trajanja postupka apelanticin otac je umro, a nakon provedene ostavinske rasprave kao tužiteljica u predmetnom postupku je označena Fazila Jung rođena Mevkić, apelanticina sestra. 7. U preciziranom tužbenom zahtjevu tužiteljica je pored tuženog Mevludina Brčaninovića navela i Mesuda Ahmetovića kao drugotuženog (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi), te tražila da sud utvrdi da nije pravno valjan kupoprodajni ugovor zaključen 5. decembra 1997. godine između prvotuženog i drugotuženog zato što je prvotuženi raspolagao sa nekretninama na kojima nije imao pravo posjeda pa se ima smatrati da ugovor nije ni zaključen. Također, preciziranim zahtjevom je tražila da se utvrdi da su prvotuženi i drugotuženi dužni priznati i trpjeti da se u katastarskom operatu i zemljišnoknjižnom uredu kao isključivi posjednik i vlasnik predmetne nekretnine upiše tužiteljica. 8. Presudom Općinskog suda broj P-762/97 od 4. septembra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1/02 od 24. aprila 2002. godine, usvojen je tužiteljicin precizirani tužbeni zahtjev. U obrazloženju navedenih presuda je utvrđeno da je tužiteljicin otac od oca prvotuženog kupio predmetnu nekretninu, te da je kupoprodajni ugovor zaključen između prvotuženog i drugotuženog ništav zato što je prvotuženi raspolagao sa nekretninama na kojima nije bio zakoniti posjednik, odnosno vlasnik. 9. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-219/03 od 28. decembra 2004. godine usvojena je revizija prvotuženog, ukinuta je drugostepena presuda i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnio Avdo Mevkić koji je u toku postupka umro, te da je nakon njegove smrti i ostavinske rasprave postupak preuzela njegova kćerka Fazila Jung rođena Mevkić. Sud, dalje, navodi da je predmet spora imovina Avde Mevkića (ostavioca) koja u ostavinskom postupku nije prešla na njegove nasljednike (kćerke Fazilu Jung rođenu Mevkić i apelanticu, i sina Mehmedaliju Mevkića), i koja predstavlja zajedničku imovinu kojom nasljednici mogu samo zajednički ostvarivati svoja prava. Vrhovni sud je istakao da su sudovi u Broj 81 – Stranica 52 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH konkretnom postupku bili dužni da nakon smrti Avde Mevkića nastave postupak povodom njegove tužbe. Međutim, nadležni sudovi su nastavili postupak i donijeli presude uz sudjelovanje Fazile Jung rođene Mevkić kao tužiteljice, bez učešća ostalih nasljednika, pa su time počinili povredu postupka iz člana 336. stav 2. tačka 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je, u skladu sa odredbom člana 249. ZPP, odlučio kao u dispozitivu presude. 10. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj Gž. 173/05 od 31. marta 2005. godine kojim je uvažio žalbu prvotuženog, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 11. U ponovnom postupku Općinski sud je održao dva ročišta (23. novembra i 3. oktobra 2005. godine), jedno ročište je odložio zbog neuredne dostave (13. juna 2005. godine), jedno ročište je odložio zbog odlaska postupajućeg sudije na seminar (15. jula 2005. godine), dok je jedno ročište odložio zbog nedostatka procesnih pretpostavki za vođenje postupka (26. augusta 2005. godine). 12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Fazile Jung rođene Mevkić, Mehmedalije Mevkića i apelantice (u daljnjem tekstu: tužioci) protiv prvotuženog i drugotuženog, radi utvrđivanja pravnog odnosa, Općinski sud je donio Presudu broj P-290/05 od 23. decembra 2005. godine. Navedenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud utvrdi da nije pravno valjan kupoprodajni ugovor zaključen 5. decembra 1997. godine između prvotuženog i drugotuženog zato što je prvotuženi raspolagao sa nekretninama na kojima nije imao pravo posjeda pa se ima smatrati da ugovor nije ni zaključen. Također, odbijen je dio zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da su prvotuženi i drugotuženi dužni priznati da se u katastarskom operatu i zemljišnoknjižnom uredu OG Živinice kao isključivi posjednik i vlasnik predmetne nekretnine upiše otac tužilaca. U obrazloženju presude Općinski sud je nakon ocjene svih provedenih dokaza naveo da je nesporno utvrđeno da je prvotuženi od 1981. godine upisan kao posjednik predmetne nekretnine koju je na osnovu rješenja o nasljeđivanju naslijedio od oca. Dalje se navodi da je sporna činjenica da li je zaključen pismeni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine pred svjedocima između prednika tužilaca i prednika prvotuženog. Sud je na osnovu izvedenih dokaza, pozivajući se na odredbu člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti, zaključio da tužioci nisu dokazali postojanje pravno valjanog pismenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine između prednika tužilaca i prednika prvotuženog. 13. Protiv navedene presude tužioci su izjavili žalbu 30. januara 2006. godine, pa je spis 14. marta 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. 14. Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000487 od 19. februara 2007. godine kojom je odbijena žalba i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda pravilna, iako dati razlozi nisu odgovarajući, što, prema mišljenju Kantonalnog suda, nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost osporene odluke. Kantonalni sud, dalje, navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zbog stupanja na snagu novog ZPP, s obzirom na to da nije dobio saglasnost prvotuženog i drugotuženog za čitanje iskaza svih saslušanih svjedoka u postupku vođenom prema ranijem ZPP, ponovo izvodio dokaze saslušanja svjedoka. Također, sud navodi da je prvostepeni sud pogriješio kada je suprotno odredbama čl. 77. i 81. u vezi sa članom 454. stav 3. ZPP odbio prijedlog tužilaca za izvođenje dokaza čitanjem iskaza svjedoka koji je svoje izjašnjenje dao na zapisnik Općinskog suda u Makarskoj. Međutim, Kantonalni sud ističe da navedena greška prvostepenog suda u konkretnom slučaju nije bila od utjecaja na pravilnost konačne odluke, te smatra da nisu Petak, 2. 12. 2011. povrijeđene odredbe parničnog postupka iz člana 209. ZPP zbog toga što su tužioci neadekvatno postavili tužbeni zahtjev, odnosno nisu imali aktivnu legitimaciju da podnesu predmetni tužbeni zahtjev. 15. Razmatrajući suštinu tužbenog zahtjeva tužilaca, Kantonalni sud je zaključio da kupoprodajni ugovor kojim je prodata tuđa stvar ne bi bio ništav u smislu člana 103. ZOO-a, tako da se ne može udovoljiti zahtjevu za utvrđivanje ništavosti ugovora, zato što je ugovor koji su zaključili prvotuženi i drugotuženi u pismenoj formi i što je ovjeren u Općinskom sudu, tako da ispunjava uvjete iz člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti koji ga čine pravno valjanim. Dalje se navodi da tužiocima, u smislu čl. 112. i 460. ZOO-a, nije pripadalo pravo da traže poništenje predmetnog ugovora, zato što nisu mogli osporavati pravni posao trećih lica samo što su smatrali da je predmet ugovora njihovo vlasništvo. Kantonalni sud ističe da su tužioci trebali ustrajati sa zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da je ugovor koji je zaključio njihov otac sa ocem prvotuženog pravno valjan. S obzirom na to da tužioci nisu ustrajali sa navedenim zahtjevom, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je njihov pogrešno postavljeni tužbeni zahtjev, u smislu čl. 103. i 104. ZOO-a, odbio kao neosnovan, zaključio je na kraju Kantonalni sud. 16. Protiv drugostepene presude tužioci su 25. aprila 2007. godine izjavili reviziju. 17. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine kojom je revizija tužilaca odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi, suprotno tvrdnjama žalbe koje se odnose na povredu odredaba parničnog postupka, ponovljeni postupak proveli u skladu sa odredbama člana 456. stav 3. ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi potpuno i pravilno utvrdili relevantne činjenice i pravilno odbili tužbeni zahtjev iz obrazloženih razloga koje je naveo drugostepeni sud u svojoj odluci, a koje je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 18. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uključujući i pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica analizira presude redovnih sudova i navodi da su sudovi u ponovnom postupku pogrešno tumačili i primijenili materijalni zakon. Naime, apelantica smatra da ponovni postupak nije održan prema uputama Vrhovnog suda pred drugostepenim sudom već je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dalje se navodi da je prvostepeni sud u ponovnom postupku iskazao potpuno drugačiji pravni stav od onog u prethodnom postupku i odbio tužbeni zahtjev tužilaca kao neosnovan zaključivši da je pravno valjan ugovor zaključen između prvotuženog i drugotuženog. Kantonalni sud je potvrdio prvostepenu presudu, dok je Vrhovni sud odbio reviziju tužilaca. Apelantica smatra da su joj ovakvim ponašanjem redovnih sudova, zbog pogrešnog tumačenja i primjene materijalnog zakona kao i dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđena navedena prava. Također, apelantica smatra da je drugačijom primjenom prava u okviru sudova u istoj pravnoj stvari izazvana pravna nesigurnost. Apelantica je predložila da Ustavni sud ukine osporene odluke i vrati predmet na ponovno suđenje, kao i da joj dosudi naknadu za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja predmetnog postupka. b) Odgovor na apelaciju 19. U odgovoru na apelaciju Vrhovni i Kantonalni sud su naveli da u cijelosti ostaju pri razlozima iz svojih presuda. Sudovi su naveli da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji, te su predložili da se apelacija odbije kao neosnovana. 20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala tokom prvostepenog postupka, a koje je taj sud raspravio i o tome dao odgovarajuće obrazloženje. Također, Općinski sud je naveo da su apelanticini navodi neosnovani, te predlaže da se predmetna apelacija odbije. 21. U odgovoru na apelaciju Mevludin Brčaninović je naveo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji, te da su osporene odluke redovnih sudova zasnovane na pravilnoj primjeni materijalnog prava. V. Relevantni propisi 22. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 10. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 456. (1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. Š…Ć (3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana, daljnji postupak provest će se prema ovom zakonu. 23. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: Član 112. Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen. Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatrat će se da je ugovor poništen. Član 460. Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarača, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. VI. Dopustivost 24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 26. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001007 od 26. juna 2008. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 30. jula 2008. godine, a apelacija je podnesena 29. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što Broj 81 – Stranica 53 nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 28. Apelantica se žali da su joj osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š…Ć e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š…Ć Razuman rok a) Relevantni principi 31. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). 32. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). 33. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18). b) Period koji se uzima u obzir 34. Ustavni sud zapaža da je apelanticin otac podnio tužbu Općinskom sudu protiv prvotuženog, radi utvrđivanja pravnog odnosa. Tokom postupka apelanticin otac je umro, pa je kao tužiteljica u predmetnom postupku označena Fazila Jung rođena Mevkić, apelanticina sestra. Ustavni sud posebno ističe da je apelantica kao tužiteljica pristupila parnici tek u ponovnom postupku pred prvostepenim sudom, tj. 9. septembra 2005. godine. 35. Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pokrenuo apelanticin otac 9. decembra 1997. godine. S obzirom na to da apelantica nije učestvovala u navedenom postupku, Ustavni sud će računati relevantan period od datuma kada je apelantica stupila u parnicu, s obzirom na to da se rješava o Broj 81 – Stranica 54 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH njenoj apelaciji. U vezi sa navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od dana apelanticinog stupanja u parnicu, odnosno od 9. septembra 2005. godine, pa do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda (26. juni 2008. godine), dakle period od dvije godine i devet mjeseci. c) Analiza dužine trajanja postupka 36. U predmetnom postupku je trebalo utvrditi pravnu valjanost kupoprodajnog ugovora zaključenog između prvotuženog i drugotuženog. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom sudskom postupku. 37. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi ponovni postupak na tri instance okončali u roku od dvije godine i devet mjeseci. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se ne radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan. U konkretnom slučaju se ne mogu naći propusti redovnih sudova koji bi mogli ugroziti apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, niti se na osnovu bilo čega, a naročito imajući u vidu ranije navedene standarde u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, može zaključiti da je navedeni period, koliko je redovnim sudovima trebalo da donesu konačnu odluku, doveo u pitanje ovo apelanticino pravo. 38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali aspekti prava na pravično suđenje 39. U vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). 40. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odbili tužbeni zahtjev apelantice i ostalih tužilaca zato što nisu dokazali postojanje pravno valjanog pismenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine između njihovog prednika i prednika prvotuženog. Naime, redovni sudovi su zaključili da je ugovor zaključen između prvotuženog i drugotuženog pravno valjan jer ispunjava uvjete propisane članom 9. Zakona o prometu nepokretnosti, te da, u smislu čl. 112. i 460. ZOO-a, apelantica i ostali tužioci nisu mogli tražiti poništenje navedenog ugovora. Dalje, Ustavni sud zapaža da je članom 112. ZOO-a predviđeno da samo ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora. Petak, 2. 12. 2011. Članom 460. ZOO-a predviđeno je da prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarača, dok kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Također, Ustavni sud primjećuje da apelantica i ostali tužioci u konkretnom slučaju osporavaju pravni posao trećih lica smatrajući da je predmet ugovora njihovo vlasništvo. S obzirom na to da apelantica i ostali tužioci nisu dokazali da su vlasnici predmetne nekretnine, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu trećih lica u kojem apelantica nije bila jedna od stranaka, Ustavni sud smatra da nije proizvoljan zaključak redovnih sudova da apelantica i ostali tužioci nisu imali aktivnu legitimaciju da traže poništenje predmetnog ugovora, u skladu sa odredbama čl. 112. i 460. ZOO-a, te da primjena relevantnih odredbi čl. 112. i 460. ZOO-a nije bila proizvoljna u konkretnom slučaju. 41. Imajući u vidu navedeno, a budući da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi pogrešno primijenjeni na apelanticinu štetu, Ustavni sud smatra da u odnosu na ove apelanticine navode nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu 42. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 43. S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu vezuju za navode o kršenju prava na pravično suđenje u segmentu koji je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani, te da nije potrebno davati detaljnije obrazloženje u vezi s tim. Pitanje naknade nematerijalne štete 44. U odnosu na apelanticin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija neosnovana, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII. Zaključak 45. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je konačna odluka u ponovnom postupku donesena u periodu od dvije godine i devet mjeseci, što, prema mišljenju Ustavnog suda, ni na koji način nije ugrozilo apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku. 46. Također, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke. 47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović, s. r. Petak, 2. 12. 2011. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 81 – Stranica 55 KAZALO PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1693 Zakon o dopuni Zakona o utvrđivanju naseljenih mjesta i o izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenim općinama (hrvatski jezik) Zakon o dopuni Zakona o utvrđivanju naseljenih mjesta i o izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenim opštinama (srpski jezik) Zakon o dopuni Zakona o utvrđivanju naseljenih mjesta i o izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenim općinama (bosanski jezik) 1 1 2 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1694 Odluka o utvrđivanju Prijedloga Upravnom odboru Uprave za neizravno oporezivanje za oslobađanje rudnika u Federaciji Bosne i Hercegovine od plaćanja cestarine za dizel-gorivo za 2012. godinu (hrvatski jezik) Odluka o utvrđivanju Prijedloga Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje za oslobađanje rudnika u Federaciji Bosne i Hercegovine od plaćawa putarine za dizel-gorivo za 2012. godinu (srpski jezik) Odluka o utvrđivanju Prijedloga Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje za oslobađanje rudnika u Federaciji Bosne i Hercegovine od plaćanja putarine za dizel-gorivo za 2012. godinu (bosanski jezik) 1695 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu za finansiranje Kulturnog društva "Prosvjeta" 1696 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu za finansiranje kulturnog društva "Benevolencija" 1697 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu za finansiranje kulturnog društva "Napredak" 1698 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu za finansiranje kulturnog društva "Preporod" 1699 Odluka o odobravanju utroška sredstava tekućeg transfera "Subvencije javnim poduzećima - za objekat Riva Trpanj" utvrđen Proračunom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) Odluka o odobravanju utroška sredstava tekućeg transfera "Subvencije javnim preduzećima - za objekat Riva Trpaw" utvrđen Buxetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) Odluka o odobravanju utroška sredstava tekućeg transfera "Subvencije javnim preduzećima - za objekat Riva Trpanj" utvrđen Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 1700 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršitelja dužnosti izvršnog ravnatelja za razvoj (hrvatski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za razvoj (srpski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar za imenovanje vršioca dužnosti izvršnog direktora za razvoj (bosanski jezik) 1701 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo za donošenje Odluke o imenovanju generalnog direktora u JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo 2 2 3 3 3 4 4 4 5 5 5 6 6 6 1702 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo za donošenje Odluke o imenovanju izvršnog direktora Sektora za razvoj i informacioni sistem u JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo 1703 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo za donošenje Odluke o imenovanju izvršnog direktora Sektora za ekonomsko-finansijske poslove u JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo 1704 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo za donošenje Odluke o imenovanju izvršnog direktora Sektora za poštanski promet u JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo 1705 Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru JP Međunarodni aerodrom "Sarajevo" d.o.o. Sarajevo za donošenje Odluke o imenovanju direktora u JP Međunarodni aerodrom "Sarajevo" d.o.o. Sarajevo 1706 Odluka o usvajanju Izvješća o realizaciji Programa prihoda i rashoda Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo - Federalne direkcije za civilnu avijaciju za 2010. godinu (hrvatski jezik) Odluka o usvajanju Izvještaja o realizaciji Programa prihoda i rashoda Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo za 2010. godinu (srpski jezik) Odluka o usvajanju Izvještaja o realizaciji Programa prihoda i rashoda Federalne direkcije za civilnu avijaciju - Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo za 2010. godinu (bosanski jezik) 1707 Odluka o davanju prethodne suglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjene pozicije za dva člana Nadzornog odbora "Agrokomerc" d.d. Velika Kladuša (hrvatski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjene pozicije za dva člana Nadzornog odbora "Agrokomerc" d.d. Velika Kladuša (srpski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjene pozicije za dva člana Nadzornog odbora "Agrokomerc" d.d. Velika Kladuša (bosanski jezik) 1708 Odluka o davanju prethodne suglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjenu poziciju za jednog člana Nadzornog odbora Tehničko remontni zavod Hadžići d.d. Hadžići (hrvatski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjenu poziciju za jednog člana Nadzornog odbora Tehničko remontni zavod Hadžići d.d. Hadžići (bosanski jezik) 1709 Odluka o davanju prethodne suglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjene pozicije za pet članova Nadzornog odbora "BH-Gas" d.o.o. Sarajevo (hrvatski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjene pozicije za pet članova Nadzornog odbora "BH-Gas" d.o.o. Sarajevo (srpski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti za imenovanje kandidata na upražnjene pozicije za pet članova Nadzornog odbora "BH-Gas" d.o.o. Sarajevo (bosanski jezik) 1710 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru "Unis Pretis" d.o.o. Sarajevo-Vogošća za imenovanje izvršnog ravnatelja proizvodnje (hrvatski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru "Unis Pretis" d.o.o. Sarajevo-Vogošća za imenovanje izvršnog direktora proizvodnje (srpski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru "Unis Pretis" d.o.o. Sarajevo-Vogošća za 6 7 7 7 7 8 8 8 8 9 9 9 9 9 10 10 10 Broj 81 – Stranica 56 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH imenovanje izvršnog direktora proizvodnje (bosanski jezik) 1711 Odluka o davanju prethodne suglasnosti Nadzornom odboru "Unis Pretis" d.o.o. Sarajevo-Vogošća za imenovanje izvršnog ravnatelja komercijalno-tehničkih poslova (hrvatski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru "Unis Pretis" d.o.o. Sarajevo-Vogošća za imenovanje izvršnog direktora komercijalnotehničkih poslova (srpski jezik) Odluka o davanju prethodne saglasnosti Nadzornom odboru "Unis Pretis" d.o.o. Sarajevo-Vogošća za imenovanje izvršnog direktora komercijalno-tehničkih poslova (bosanski jezik) 1712 Odluka o obustavljanju izvršavanja pojedinih izdataka u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu (hrvatski jezik) Odluka o obustavljanju izvršavawa pojedinih izdataka u Buxetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu (srpski jezik) Odluka o obustavljanju izvršavanja pojedinih izdataka u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu (bosanski jezik) 1713 Rješenje o prijedlogu za nominiranje članova Nadzornog odbora JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar (hrvatski jezik) Rješenje o prijedlogu za nominovanje članova Nadzornog odbora JP Hrvatske Telekomunikacije d.d. Mostar (srpski jezik) Rješenje o prijedlogu za nominovanje članova Nadzornog odbora JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar (bosanski jezik) 10 11 11 Petak, 2. 12. 2011. 1714 Rješenje o imenovanju članova stalne delegacije Bosne i Hercegovine u Domu regiona Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Evrope iz Federacije Bosne i Hercegovine 13 1715 Rješenje o imenovanju Komisije za razmjenu podataka o vojnim stanovima sa Republikom Srbijom i Republikom Crnom Gorom 13 1716 Rješenje o formiranju Radne grupe koja će utvrditi činjenično stanje oko ispunjavanja uslova za mirovinu policijskih službenika Federalne uprave policije za koje se postavilo pitanje ispunjavanja uslova za umirovljenje 14 11 FEDERALNO MINISTARSTVO PROSTORNOG UREĐENJA 11 12 1717 Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara (hrvatski jezik) Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara (srpski jezik) 20 12 Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara (bosanski jezik) 27 14 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE 12 12 13 Odluka broj AP 2676/08 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 2676/08 (srpski jezik) Odluka broj AP 2676/08 (bosanski jezik) Odluka broj AP 3098/08 (hrvatski jezik) Odluka broj AP 3098/08 (srpski jezik) Odluka broj AP 3098/08 (bosanski jezik) 33 37 40 43 47 51 U skladu sa Uputstvom o načinu objavljivanja obavještenja u postupcima javnih nabavki ("Službeni glasnik BiH", broj 43/11), dostavljanje obavještenja JP NIO Službenom listu BiH vršit će se putem Informacionog sistema za elektronsko objavljivanje obavještenja - sistema Go-Procure počev od 01.09.2011. godine. Agencija za javne nabavke BiH i JP NIO Službeni list BiH pozivaju sve ugovorne organe u Bosni i Hercegovini da izvrše registraciju u sistem što je prije moguće, kako bi spremni dočekali početak primjene Uputstva i Informacionog sistema. Nakladnik: Javno poduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, ulica Džemala Bijedića 39/III - Poštanski fah 3 - Ravnatelj i odgovorni urednik: Dragan Prusina - Telefon - Ravnatelj: 722-061 - Pretplata: 722-054, fax: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050, fax: 722-074 Služba za pravne i opće poslove: 722-051 - Računovodstvo: 722-044, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Centrala: 722-030 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDIT BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Tisak: GIK "OKO" d. d. Sarajevo - Za tiskaru: Mevludin Hamzić Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Pretplata za II polugodište 2011. godine na "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za II polugodište 2011. godine na "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godišnja pretplata 200,00 KM po korisniku