Aktio

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine

214 Na osnovu člana 7. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 49/04, 12/05, 19/05, 52/05, 92/05, 8/06, 24/06), Pravilnika o javnim nabavkama broj 01-02-1-913/05, od 04. 10. 2005. godine i Odluke o načinu obrazovanja i visini naknade za rad stručnih komisija i radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04 i 41/05), federalni ministar prometa i komunikacija donosi USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Velika Kladuša za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o državnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 13. februara 2007. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da je Zakonom o državnoj imovini na Unskosanskom kantonu ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/97) povrijeđeno pravo Općine na lokalnu samoupravu. 2. U skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Unsko-sanskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove Presude s članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list R BiH", broj 31/94), postupajući pri tome u skladu s članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Obrazloženje Načelnik Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 12.7.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o državnoj imovini na Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Unsko-sanskom kantonu (u daljnjem tekstu: Zakon) i zahtjev za utvrđivanje ustavnosti člana 2., 4., 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. navedenog zakona. Osporenim zakonom utvrđuje se imovina Unsko-sanskog kantona, preuzimanje, način sticanja, upravljanja i raspolaganja, te druga pitanja koja su u vezi s imovinom Kantona. U zahtjevu je navedeno da Skupština Unsko-sanskog kantona nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona, a naročito u smislu "donošenja odredbi" Zakona kojim je definisano pravno sljedništvo u imovini i imovinskim pravima subjekata s područja Unsko-sanskog kantona koji su bili nosioci prava korištenja i raspolaganja nad sredstvima u bivšoj društvenoj svojini, preuzimanje te imovine, te identifikacija imovine kao i subjekata od kojih se imovina Zakonom preuzima. Podnosilac zahtjeva posebno ukazuje na neustavnost čl. 2., 4., 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. osporenog zakona. Ističe da Skupština Unsko-sanskog kantona nije imala ustavnu osnovu za donošenje Zakona, iz razloga što su odredbama člana 2. i 3. poglavlje IV - djelokrug kantona, Ustava Unsko-sanskog kantona - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 1/04) utvrđene isključive i zajedničke nadležnosti Kantona i Federacije, te da istim nadležnostima nigdje nije eksplicitno propisana nadležnost Kantona da donosi propise za regulisanje navedene oblasti. Donošenjem Zakona, prema navodima podnosioca, povrijeđeno je pravo Općine, kao jedinice lokalne samouprave, da raspolaže i upravlja svojom imovinom, a što je zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Unsko-sanskog kantona, Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95) i Zakonom o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/97, 1/98, 2/00 i 13/04). Podnosilac zahtjeva posebno ukazuje na član 2. poglavlje VI Općinske vlasti, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član 2. poglavlje VI - Općinske vlasti Ustava Unsko-sanskog kantona, te član 9. i 10. Zakona o lokalnoj samoupravi Unsko-sanskog kantona. Pored navedenog podnosilac zahtjeva smatra da je donošenjem osporenog zakona Skupština Unsko-sanskog kantona prekoračila svoja ovlaštenja i time povrijedila osnovna prava općine, kao jedinice lokalne samouprave koja proizilaze iz odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kojom je, pored ostalog, propisano da će "lokalna vlast u skladu s ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja. Njima će raspolagati slobodno i u okviru svojih ovlaštenja". Imajući u vidu navedeno podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je Unsko-sanski kanton donošenjem Zakona povrijedio pravo općine na lokalnu samoupravu, te odluku kojom se utvrđuje da su odredbe članova 2., 4., 6. stav 1 tačka 2. i 3. i člana 8. Zakona neustavne. Ustavni sud Federacije je, dana 28.7.2006. godine, Skupštini Unsko-sanskog kantona, kao donosiocu osporenog zakona dostavio zahtjev podnosioca radi davanja odgovora. Skupština Unsko-sanskog kantona je, dana 13.9.2006. godine dostavila odgovor na navode iz zahtjeva, u kojem je navedeno da je kod donošenja Zakona potrebno imati u vidu "poratno" vrijeme, kada je Zakon donijet, te da je u to vrijeme bilo potrebno zaštititi vlasništvo koje nije imalo adekvatnu zaštitu, odnosno koje nije imalo svoga titulara. Pored navedenog u odgovoru se ističe da osporeni zakon ne vrijeđa prava općina na lokalnu samoupravu i da "pozivanje" u zahtjevu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi ne znači imati gotov "evropski" recept za sve probleme lokalne samouprave, te da Evropa poznaje različita rješenja i koncepte u predmetnoj oblasti. Također se ističe da, razlog više da se u spomenuto vrijeme donese predmetni zakon su i odredbe člana 4. Zakona o provedbi društvene svojine ("Službeni list RBiH", broj 33/94). Osporenim zakonom, prema navodima iz odgovora, značajno su sačuvana dobra koja bi inače bila napadnuta, devastirana i sl. Imajući u vidu navedeno, Unsko-sanski kanton predlaže da Ustavni sud Federacije ne udovolji zahtjevu podnosioca. Broj 22 – Strana 2219 Ustavni sud Federacije je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu dana 13.2.2007. godine, kojoj su pristupili: u ime podnosioca zahtjeva načelnik Općine Velika Kladuša Admir Mulalić, u ime Unsko-sanskog kantona punomoćnici mr. Smail Kličić i Himzo Ezić. U toku javne rasprave načelnik Općine Velika Kladuša odustao je od zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti članova 2., 4., 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. Zakona, dok je u cijelosti ostao kod navoda zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, ističući da kantonalne vlasti prilikom donošenja zakona nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području iako se osporenim zakonom uređuju pitanja koja se direktno tiču jedinica lokalne samouprave. Punomoćnici Unsko-sanskog kantona u cijelosti su ostali kod navoda iz odgovora od 13.9.2006. godine. Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, postupajući u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratifikovan 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču". Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na osnovu provedenog postupka, utvrdio da je Unsko-sanski kanton, donošenjem osporenog zakona, kojim je utvrđena imovina tog kantona (preuzimanje, način sticanja, upravljanja i raspolaganja, te druga pitanja koja su u vezi s imovinom kantona), povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša. Naime, Sud je pošao od toga da se imovina na koju se odnosi osporeni zakon nalazi i na području općine Velika Kladuša, što znači da se zakonsko regulisanje te imovine može direktno ticati dotične općine. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes. Sud je u skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dao prelazno rješenje, da Skupština Unsko-sanskog kantona, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude, usaglasi osporeni zakon s navedenim principom Evropske povelje, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članu 56. sada važećeg Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon na koji se odnosi ova presuda može primjenjivati. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda. Broj 22 – Strana 2220 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Presuda je donesena većinom glasova. Predsjednik Broj U-21/06 Ustavnog suda Federacije 13. februara 2007. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r. ODVOJENO MIŠLJENJE U situaciji postojanja zakonske obaveze da se prije donošenja odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine održi javna rasprava, nije prihvatljivo održavanje te rasprave bez upućenog poziva donosiocu osporenog akta da istoj prisustvuje. Konkretno, u ovom ustavnosudskom sporu, pokrenutom povodom zaštite prava na lokalnu samoupravu, smatram da stranka u postupku mora biti kantonalni zakonodavni organ koji je i donio osporeni zakon, a ne kanton, kako to Sud smatra. Kanton, ustvari, nije organ državne vlasti, nego teritorijalna jedinica u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, na čijem nivou Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito određeni organi vrše tu vlast, u skladu sa utvrđenom nadležnošću. Uz to, samo je donosilac osporenog propisa u poziciji potpune legitimisanosti da Ustavnom sudu predoči puni i pravi smisao tog akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba. Na kraju treba imati u vidu i to da se ovakvom praksom narušava princip podjele vlasti, dužnost poštovanja nadležnosti i inače ustavom utvrđeni položaj organa zakonodavne vlasti u sistemu ukupne državne vlasti. Stoga ne mogu glasati za ovu odluku Ustavnog suda, koristeći pri tome i pravo sudije na odvojeno mišljenje. Sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Velika Kladuša za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u svezi sa Zakonom o državnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu, na temelju Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 13. veljače 2007. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da je Zakonom o državnoj imovini na Unskosanskom kantonu ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/97) povrijeđeno pravo Općine na lokalnu samoupravu. 2. Sukladno članku IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članku 37. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prijelazno rješenje, mogućnost Skupštini Unsko-sanskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usuglasi odredbe Zakona iz točke 1. ove Presude s člankom 4. točka 6. Europske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list R BiH", broj 31/94), postupajući pri tome sukladno članku 56. stavak 2. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Obrazloženje Načelnik Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) podnio je dana 12.7.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u svezi sa Zakonom o državnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu (u daljnjem tekstu: Zakon) i zahtjev za utvrđivanje ustavnosti članka 2., 4., 6. stavak 1. točka 2. i 3. i članka 8. navedenog zakona. Osporenim zakonom utvrđuje se imovina Unsko-sanskog kantona, preuzimanje, način stjecanja, Srijeda, 28.3.2007. upravljanja i raspolaganja, te druga pitanja koja su u svezi s imovinom Kantona. U zahtjevu je navedeno da Skupština Unsko-sanskog kantona nije imala ustavni temelj za donošenje Zakona, a naročito u smislu "donošenja odredbi" Zakona kojim je definirano pravno sljedništvo u imovini i imovinskim pravima subjekata s područja Unsko-sanskog kantona koji su bili nositelji prava korištenja i raspolaganja nad sredstvima u bivšoj društvenoj svojini, preuzimanje te imovine, te identificiranje imovine kao i subjekata od kojih se imovina Zakonom preuzima. Podnositelj zahtjeva posebice ukazuje na neustavnost čl. 2., 4., 6. stavak 1. točka 2. i 3. i članka 8. osporenog zakona. Ističe da Skupština Unsko-sanskog kantona nije imala ustavno utemeljenje za donošenje Zakona, iz razloga što su odredbama članka 2. i 3. poglavlje IV - djelokrug kantona, Ustava Unsko-sanskog kantona - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 1/04) utvrđene isključive i zajedničke nadležnosti Kantona i Federacije, te da istim nadležnostima nigdje nije eksplicitno propisana nadležnost Kantona da donosi propise za reguliranje navedene oblasti. Donošenjem Zakona, prema navodima podnositelja, povrijeđeno je pravo Općine, kao jedinice lokalne samouprave, da raspolaže i upravlja svojom imovinom, a što je zajamčeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Unsko-sanskog kantona, Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95) i Zakonom o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/97, 1/98, 2/00 i 13/04). Podnositelj zahtjeva posebice ukazuje na članak 2. poglavlje VI Općinske vlasti, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, članak 2. poglavlje VI - Općinske vlasti Ustava Unsko-sanskog kantona, te članak 9. i 10. Zakona o lokalnoj samoupravi Unsko-sanskog kantona. Pored navedenog podnositelj zahtjeva smatra da je donošenjem osporenog zakona Skupština Unsko-sanskog kantona prekoračila svoja ovlaštenja i time povrijedila temeljna prava općine, kao jedinice lokalne samouprave koja proizilaze iz odredbi Europske povelje o lokalnoj samoupravi, kojom je, pored ostalog, propisano da će "lokalna vlast sukladno ekonomskoj politici zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore financiranja. Njima će raspolagati slobodno i u okviru svojih ovlaštenja". Imajući u vidu navedeno podnositelj zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je Unsko-sanski kanton donošenjem Zakona povrijedio pravo Općine na lokalnu samoupravu, te odluku kojom se utvrđuje da su odredbe članaka 2., 4., 6. stavak 1 točka 2. i 3. i članka 8. Zakona neustavne. Ustavni sud Federacije je, dana 28.7.2006. godine, Skupštini Unsko-sanskog kantona, kao donositelju osporenog zakona dostavio zahtjev podnositelja radi davanja odgovora. Skupština Unsko-sanskog kantona je, dana 13.9.2006. godine dostavila odgovor na navode iz zahtjeva, u kojem je navedeno da je kod donošenja Zakona potrebno imati u vidu "poratno" vrijeme, kada je Zakon donijet, te da je u to vrijeme bilo potrebno zaštititi vlasništvo koje nije imalo adekvatnu zaštitu, odnosno koje nije imalo svoga titulara. Pored navedenog u odgovoru se ističe da osporeni zakon ne vrijeđa prava općina na lokalnu samoupravu i da "pozivanje" u zahtjevu na Europsku povelju o lokalnoj samoupravi ne znači imati gotov "europski" recept za sve probleme lokalne samouprave, te da Europa poznaje različita rješenja i koncepte u predmetnoj oblasti. Također se ističe da, razlog više da se u spomenuto vrijeme donese predmetni zakon su i odredbe članka 4. Zakona o provedbi društvene svojine ("Službeni list RBiH", broj 33/94). Osporenim zakonom, prema navodima iz odgovora, značajno su sačuvana dobra koja bi inače bila napadnuta, devastirana i sl. Imajući u vidu navedeno, Unsko-sanski kanton predlaže da Ustavni sud Federacije ne udovolji zahtjevu podnositelja. Ustavni sud Federacije je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu dana 13.2.2007. godine, kojoj su pristupili: u ime podnositelja zahtjeva načelnik Općine Velika Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Kladuša Admir Mulalić, u ime Unsko-sanskog kantona punomoćnici mr. Smail Kličić i Himzo Ezić. Tijekom javne rasprave načelnik Općine Velika Kladuša odustao je od zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti članaka 2., 4., 6. stavak 1. točka 2. i 3. i članka 8. Zakona, dok je u cijelosti ostao kod navoda zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, ističući da kantonalne vlasti prilikom donošenja zakona nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultirale jedinice lokalne samouprave na svom području iako se osporenim zakonom uređuju pitanja koja se izravno tiču jedinica lokalne samouprave. Punomoćnici Unsko-sanskog kantona u cijelosti su ostali kod navoda iz odgovora od 13.9.2006. godine. Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, postupajući u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (članak VII.3. Ustava). S obzirom da je Europska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratificiran 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članku 4. točka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultirane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravodobno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se izravno tiču". Polazeći od navedene odredbe Europske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na temelju provedenog postupka, utvrdio da je Unsko-sanski kanton, donošenjem osporenog zakona, kojim je utvrđena imovina tog kantona (preuzimanje, način stjecanja, upravljanja i raspolaganja, te druga pitanja koja su u svezi s imovinom kantona), povrijedio pravo na lokalnu samoupravu općine Velika Kladuša. Naime, Sud je pošao od toga da se imovina na koju se odnosi osporeni zakon nalazi i na području općine Velika Kladuša, što znači da se zakonsko reguliranje te imovine može izravno ticati dotične općine. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultirale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Europske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije reguliranje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes. Sud je sukladno članku IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dao prijelazno rješenje, da Skupština Unsko-sanskog kantona, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude, usuglasi osporeni zakon s navedenim načelom Europske povelje, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članku 56. sada važećeg Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon na koji se odnosi ova presuda može primjenjivati. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, suci Suda. Presuda je donesena većinom glasova. Predsjednik Broj U-21/06 Ustavnog suda Federacije 13. veljače 2007. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo prof. dr. Nedjeljko Milićević, v. r. ODVOJENO MIŠLJENJE U situaciji postojanja zakonske obveze da se prije donošenja odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine održi javna rasprava, nije prihvatljivo održavanje te rasprave bez Broj 22 – Strana 2221 upućenog poziva donositelju osporenog akta da istoj nazoći. Konkretno, u ovom ustavnosudskom sporu, pokrenutom povodom zaštite prava na lokalnu samoupravu, smatram da stranka u postupku mora biti kantonalno zakonodavno tijelo koje je i donijelo osporeni zakon, a ne kanton, kako to Sud smatra. Kanton, ustvari, nije tijelo državne vlasti, nego teritorijalna jedinica u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, na čijoj razini Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito određena tijela vrše tu vlast, sukladno s utvrđenom nadležnošću. Uz to, samo je donositelj osporenog propisa u poziciji potpune legitimiranosti da Ustavnom sudu predoči puni i pravi smisao tog akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba. Na koncu treba imati u vidu i to da se ovakvom praksom narušava načelo podjele vlasti, dužnost poštovanja nadležnosti i inače ustavom utvrđeni položaj tijela zakonodavne vlasti u sustavu ukupne državne vlasti. Stoga ne mogu glasovati za ovu odluku Ustavnog suda, koristeći pri tomu i pravo suca na odvojeno mišljenje. Sudac Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prof. dr. Nedjeljko Milićević, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Opštine Velika Kladuša za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o državnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 13. februara 2007. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da je Zakonom o državnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/97) povrijeđeno pravo opštine na lokalnu samoupravu. 2. U skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Unsko-sanskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude s članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94), postupajući pri tome u skladu s članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjewivati. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Obrazloženje Načelnik Opštine Velika Kladuša (u daqnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 12.7.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o državnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu (u daqnjem tekstu: Zakon) i zahtjev za utvrđivanje ustavnosti člana 2, 4, 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. navedenog zakona. Osporenim zakonom utvrđuje se imovina Unsko-sanskog kantona, preuzimanje, način sticawa, upravljanja i raspolagawa, te druga pitawa koja su u vezi s imovinom Kantona. U zahtjevu je navedeno da Skupština Unsko-sanskog kantona nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona, a naročito u smislu "donošewa odredbi" Zakona kojim je definisano pravno sljedništvo u imovini i imovinskim pravima subjekata s područja Unsko-sanskog kantona koji su bili nosioci prava korišćewa i raspolagawa nad sredstvima u bivšoj društvenoj svojini, preuzimanje te imovine, te identifikacija imovine kao i subjekata od kojih se imovina Broj 22 – Strana 2222 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Zakonom preuzima. Podnosilac zahtjeva posebno ukazuje na neustavnost čl. 2, 4, 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. osporenog zakona. Ističe da Skupština Unsko-sanskog kantona nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona, iz razloga što su odredbama člana 2. i 3. odjeljak IV - djelokrug kantona, Ustava Unsko-sanskog kantona - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 1/04) utvrđene iskqučive i zajedničke nadležnosti Kantona i Federacije, te da istim nadležnostima nigdje nije eksplicitno propisana nadležnost Kantona da donosi propise za regulisanje navedene oblasti. Donošenjem Zakona, prema navodima podnosioca, povrijeđeno je pravo Opštine, kao jedinice lokalne samouprave, da raspolaže i upravlja svojom imovinom, a što je zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Unsko-sanskog kantona, Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95) i Zakonom o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/97, 1/98, 2/00 i 13/04). Podnosilac zahtjeva posebno ukazuje na član 2. odjeljak VI Opštinske vlasti, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član 2. odjeljak VI - Opštinske vlasti Ustava Unsko-sanskog kantona, te član 9. i 10. Zakona o lokalnoj samoupravi Unsko-sanskog kantona. Pored navedenog podnosilac zahtjeva smatra da je donošenjem osporenog zakona Skupština Unsko-sanskog kantona prekoračila svoja ovlašćewa i time povrijedila osnovna prava opštine, kao jedinice lokalne samouprave koja proizilaze iz odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kojom je, pored ostalog, propisano da će "lokalna vlast u skladu s ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansirawa. Wima će raspolagati slobodno i u okviru svojih ovlašćewa". Imajući u vidu navedeno podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je Unsko-sanski kanton donošenjem Zakona povrijedio pravo opštine na lokalnu samoupravu, te odluku kojom se utvrđuje da su odredbe članova 2, 4, 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. Zakona neustavne. Ustavni sud Federacije je, dana 28.7.2006. godine, Skupštini Unsko-sanskog kantona, kao donosiocu osporenog zakona dostavio zahtjev podnosioca radi davawa odgovora. Skupština Unsko-sanskog kantona je, dana 13.9.2006. godine dostavila odgovor na navode iz zahtjeva, u kojem je navedeno da je kod donošewa Zakona potrebno imati u vidu "poratno" vrijeme, kada je Zakon donijet, te da je u to vrijeme bilo potrebno zaštititi vlasništvo koje nije imalo adekvatnu zaštitu, odnosno koje nije imalo svoga titulara. Pored navedenog u odgovoru se ističe da osporeni zakon ne vrijeđa prava opština na lokalnu samoupravu i da "pozivanje" u zahtjevu na Evropsku povequ o lokalnoj samoupravi ne znači imati gotov "evropski" recept za sve probleme lokalne samouprave, te da Evropa poznaje različita rješewa i koncepte u predmetnoj oblasti. Takođe se ističe da, razlog više da se u spomenuto vrijeme donese predmetni zakon su i odredbe člana 4. Zakona o provedbi društvene svojine ("Službeni list RBiH", broj 33/94). Osporenim zakonom, prema navodima iz odgovora, značajno su sačuvana dobra koja bi inače bila napadnuta, devastirana i sl. Imajući u vidu navedeno, Unsko-sanski kanton predlaže da Ustavni sud Federacije ne udovoqi zahtjevu podnosioca. Ustavni sud Federacije je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu dana 13.2.2007. godine, kojoj su pristupili: u ime podnosioca zahtjeva načelnik Opštine Velika Kladuša Admir Mulalić, u ime Unsko-sanskog kantona punomoćnici mr Smail Kličić i Himzo Ezić. U toku javne rasprave načelnik Opštine Velika Kladuša odustao je od zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti članova 2, 4, 6. stav 1. tačka 2. i 3. i člana 8. Zakona, dok je u cjelini ostao kod navoda zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, ističući da kantonalne vlasti prilikom donošewa zakona nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području iako se Srijeda, 28.3.2007. osporenim zakonom uređuju pitawa koja se direktno tiču jedinica lokalne samouprave. Punomoćnici Unsko-sanskog kantona u cjelini su ostali kod navoda iz odgovora od 13.9.2006. godine. Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, postupajući u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opšta pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratifikovan 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planirawa i donošewa odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču". Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na osnovu provedenog postupka, utvrdio da je Unsko-sanski kanton, donošenjem osporenog zakona, kojim je utvrđena imovina tog kantona (preuzimanje, način sticawa, upravljanja i raspolagawa, te druga pitawa koja su u vezi s imovinom kantona), povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Opštine Velika Kladuša. Naime, Sud je pošao od toga da se imovina na koju se odnosi osporeni zakon nalazi i na području Opštine Velika Kladuša, što znači da se zakonsko regulisanje te imovine može direktno ticati dotične opštine. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošewa osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim zakonom uređuju ona pitawa i oni odnosi za čije regulisanje opštine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes. Sud je u skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dao prelazno rješenje, da Skupština Unsko-sanskog kantona, u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa presude, usaglasi osporeni zakon s navedenim principom Evropske povelje, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članu 56. sada važećeg Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon na koji se odnosi ova presuda može primjewivati. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof. dr Nedjeqko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr Mirko Bošković, mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Sewak i prof. dr Kasim Trnka, sudije Suda. Presuda je donesena većinom glasova. Predsjednik Broj U-21/06 Ustavnog suda Federacije 13. februara 2007. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo prof. dr Nedjeqko Milićević, s. r. IZDVOJENO MIŠQEWE U situaciji postojawa zakonske obaveze da se prije donošewa odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine održi javna rasprava, nije prihvatqivo održavanje te rasprave bez upućenog poziva donosiocu osporenog akta da istoj prisustvuje. Konkretno, u ovom ustavnosudskom sporu, pokrenutom povodom zaštite prava na lokalnu samoupravu, smatram da stranka u postupku mora biti Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH kantonalni zakonodavni organ koji je i donio osporeni zakon, a ne kanton, kako to Sud smatra. Kanton, u stvari, nije organ državne vlasti, nego teritorijalna jedinica u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, na čijem nivou Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito određeni organi vrše tu vlast, u skladu sa utvrđenom nadležnošću. Uz to, samo je donosilac osporenog propisa u poziciji potpune legitimisanosti da Ustavnom sudu predoči puni i pravi smisao tog akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba. Na kraju treba imati u vidu i to da se ovakvom praksom narušava princip podjele vlasti, dužnost poštovawa nadležnosti i inače ustavom utvrđeni položaj organa zakonodavne vlasti u sistemu ukupne državne vlasti. Stoga ne mogu glasati za ovu odluku Ustavnog suda, koristeći pri tome i pravo sudije na izdvojeno mišljenje. Sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prof. dr Nedjeqko Milićević, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Velika Kladuša, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o koncesijama, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 13. februara 2007. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da je Zakonom o koncesijama ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 10/03) provrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu. 2. U skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Unsko-sanskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude s članom 4. tačke 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94), postupajući pri tome u skladu s članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Obrazloženje Načelnik Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 12.7.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i ocjenu ustavnosti Zakona o koncesijama (u daljnjem tekstu: Zakon), smatrajući da Skupština Unskosanskog kantona nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona i da je u postupku donošenja povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu, jer u tom postupku ona nije konsultovana, kako to izričito predviđa Evropska povelja o lokalnoj samoupravi. U zahtjevu se navodi, da je Skupština Unskosanskog kantona donijela osporeni Zakon kojim se utvrđuje predmet, postupak i način dodjele koncesija, nadležnost za dodjelu kancesija i druga pitanja koja su u vezi s koncesijom na području Unsko-sanskog kantona. Doneseni Zakon kako to ističe podnosilac zahtjeva, suprotan je Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavu Unsko-sanskog kantona, federalnom i kantonalnom zakonu o lokalnoj samoupravi. Kako je osporenim Zakonom uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom Općine Velika Kladuša, na način da je ista isključena iz postupka dodjele koncesija, odabira najprihvatljivijeg i ekonomski najisplatljivijeg koncepta za iskorištavanje vlastite imovine, podnosilac zahtjeva smatra da je Skupština Unskosanskog kantona donoseći sporni Zakon prekoračila svoja ovlaštenja i povrijedila pravo općine na lokalnu Broj 22 – Strana 2223 samoupravu pa predlaže da Ustavni sud Federacije nakon provedenog postupka utvrdi, da Zakon nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i da je povrijedio pravo Općine Velika Kladuša na lokalnu samoupravu. U skladu s članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je 28.7.2006. godine, zatražio od Skupštine Unskosanskog kantona da se izjasni o navodima podnosioca zahtjeva. U ostavljenom roku Skupština Unsko-sanskog kantona dostavila je odgovor u kojem navodi, da prilikom donošenja Zakona nije povrijeđen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Unsko-sanskog kantona, da je donoseći osporeni Zakon postupila u skladu s članom 6. stav 2. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine koji reguliše oblast koncesija, te na obavezu kantona da donesu kantonalne zakone ili da usaglase postojeće zakone u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu federalnog zakona. Istim zakonom, kako se to navodi u odgovoru Skupštine Unsko-sanskog kantona, ostvarena sredstva od koncesija raspoređuju se u korist općine na čijoj se teritoriji nalazi predmet koncesije u iznosu od 60%, a 40% ostvarenih sredstava u korist budžeta kantona. Nadalje ističu, da je u vrijeme donošenja spornog Zakona i sam podnosilac zahtjeva bio poslanik u Skupštini Unsko-sanskog kantona, pa predlažu, da se zahtjev načelnika Općine Velika Kladuša odbije kao neosnovan. U ovom predmetu održana je javna rasprava 13.2.2007. godine kojoj su prisustvovali podnosilac zahtjeva i punomoćnici Skupštine Unsko-sanskog kantona. Na javnoj raspravi, podnosilac zahtjeva odustao je od dijela zahtjeva koji se odnosi na ocjenu ustavnosti Zakona, ali je u cijelosti ostao kod podnesenog zahtjeva koji se odnosi na povredu prava na lokalnu samoupravu, ističući da je donošenjem Zakona Općini Velika Kladuša uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom općine i da je na taj način povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu kao i da je postupak donošenja zakona suprotan odredbi člana 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Punomoćnici Skupštine Unsko-sanskog kantona istakli su, da je zakon donesen u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Unsko-sanskog kantona, da je postojala obaveza usaglašavanja kantonalnog zakona s članom 6. stav 2. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine ili donošenje novog kantonalnog zakona kojim bi se regulisala dodjela koncesija koja nije sadržana u spomenutom zakonu, kao i da je u vrijeme procedure usvajanja Zakona provedena javna rasprava. Nadalje su istakli, da se 60% ostvarenih sredstava od koncesija dodjeljuje općini na čijoj teritoriji se nalazi koncesija, a 40% sredstava raspoređuje se u korist budžeta kantona. Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratifikovana 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču". Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na osnovu provedenog postupka, utvrdio da je Unsko-sanski kanton, donošenjem osporenog zakona, kojim je uređen predmet i način dodjele koncesija, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša. Naime, Ustavni sud Federacije je pošao od toga da se koncesije na koje se odnosi osporeni Zakon mogu odnositi i na područje općine Velika Kladuša, što znači da se zakonsko regulisanje te materije može direktno ticati i dotične općine. Broj 22 – Strana 2224 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim Zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes. Ustavni sud Federacije je u skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dao prelazno rješenje, da Skupština Unsko-Sanskog kantona, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude, usaglasi osporeni zakon s navedenim principom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članu 56. sada važećeg Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon o koncesijama na Unskosanskom kantonu na koji se odnosi ova presuda može primjenjivati. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof.dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Senjak i prof.dr. Kasim Trnka, sudije Suda. Presuda je donesena većinom glasova. Predsjednik Broj U- 22/06 Ustavnog suda Federacije 13. februara 2007. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo prof.dr. Nedjeljko Milićević, s. r. ODVOJENO MIŠLJENJE U situaciji postojanja zakonske obaveze da se prije donošenja odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine održi javna rasprava, nije prihvatljivo održavanje te rasprave bez upućenog poziva donosiocu osporenog akta da istoj prisustvuje. Konkretno, u ovom ustavnosudskom sporu, pokrenutom povodom zaštite prava na lokalnu samoupravu, smatram da stranka u postupku mora biti kantonalni zakonodavni organ koji je i donio osporeni zakon, a ne kanton, kako to Sud smatra. Kanton, ustvari, nije organ državne vlasti, nego teritorijalna jedinica u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, na čijem nivou Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito određeni organi vrše tu vlast, u skladu sa utvrđenom nadležnošću. Uz to, samo je donosilac osporenog propisa u poziciji potpune legitimisanosti da Ustavnom sudu predoči puni i pravi smisao tog akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba. Na kraju treba imati u vidu i to da se ovakvom praksom narušava princip podjele vlasti, dužnost poštovanja nadležnosti i inače ustavom utvrđeni položaj organa zakonodavne vlasti u sistemu ukupne državne vlasti. Stoga ne mogu glasati za ovu odluku Ustavnog suda, koristeći pri tome i pravo sudije na odvojeno mišljenje. Sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Velika Kladuša, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u svezi sa Zakonom o koncesijama, na temelju Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 13. veljače 2007. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da je Zakonom o koncesijama ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 10/03) provrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu. Srijeda, 28.3.2007. 2. Sukladno s člankom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člankom 37. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prijelazno rješenje, mogućnost Skupštini Unsko-sanskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usuglasi odredbe Zakona iz točke 1. ove presude s člankom 4. točke 6. Europske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94), postupajući pri tome sukladno s člankom 56. stavak 2. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Obrazloženje Načelnik Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je dana 12.7.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i ocjenu ustavnosti Zakona o koncesijama (u daljnjem tekstu: Zakon), smatrajući da Skupština Unskosanskog kantona nije imala ustavni temelj za donošenje Zakona i da je u postupku donošenja povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu, jer u tom postupku ona nije konsultirana, kako to izričito predviđa Europska povelja o lokalnoj samoupravi. U zahtjevu se navodi, da je Skupština Unsko-sanskog kantona donijela osporeni Zakon kojim se utvrđuje predmet, postupak i način dodjele koncesija, nadležnost za dodjelu kancesija i druga pitanja koja su u svezi s koncesijom na području Unsko-sanskog kantona. Doneseni Zakon kako to ističe podnositelj zahtjeva, suprotan je Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavu Unsko-sanskog kantona, federalnom i kantonalnom zakonu o lokalnoj samoupravi. Kako je osporenim Zakonom uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom Općine Velika Kladuša, na način da je ista isključena iz postupka dodjele koncesija, odabira najprihvatljivijeg i ekonomski najisplatljivijeg koncepta za iskorištavanje vlastite imovine, podnositelj zahtjeva smatra da je Skupština Unsko-sanskog kantona donoseći sporni Zakon prekoračila svoja ovlaštenja i povrijedila pravo općine na lokalnu samoupravu pa predlaže da Ustavni sud Federacije nakon provedenog postupka utvrdi, da Zakon nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i da je povrijedio pravo Općine Velika Kladuša na lokalnu samoupravu. Sukladno članku 39. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je 28.7.2006. godine, zatražio od Skupštine Unsko-sanskog kantona da se izjasni o navodima podnositelja zahtjeva. U ostavljenom roku Skupština Unsko-sanskog kantona dostavila je odgovor u kojem navodi, da prilikom donošenja Zakona nije povrijeđen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Unsko-sanskog kantona, da je donoseći osporeni Zakon postupila sukladno članku 6. stavak 2. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine koji regulira oblast koncesija, te na obvezu kantona da donesu kantonalne zakone ili da usuglase postojeće zakone u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu federalnog zakona. Istim zakonom, kako se to navodi u odgovoru Skupštine Unsko-sanskog kantona, ostvarena sredstva od koncesija raspoređuju se u korist općine na čijem se teritoriju nalazi predmet koncesije u iznosu od 60%, a 40% ostvarenih sredstava u korist proračuna kantona. Nadalje ističu, da je u vrijeme donošenja spornog Zakona i sam podnositelj zahtjeva bio zastupnik u Skupštini Unsko-sanskog kantona, pa predlažu, da se zahtjev načelnika Općine Velika Kladuša odbije kao neutemeljen. U ovom predmetu održana je javna rasprava 13.2.2007. godine kojoj su nazočili podnositelj zahtjeva i punomoćnici Skupštine Unsko-sanskog kantona. Na javnoj raspravi, podnositelj zahtjeva odustao je od dijela zahtjeva koji se odnosi na ocjenu ustavnosti Zakona, ali je u Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH cijelosti ostao kod podnesenog zahtjeva koji se odnosi na povredu prava na lokalnu samoupravu, ističući da je donošenjem Zakona Općini Velika Kladuša uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom općine i da je na taj način povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu kao i da je postupak donošenja zakona suprotan odredbi članka 4. točka 6. Europske povelje o lokalnoj samoupravi. Punomoćnici Skupštine Unsko-sanskog kantona istakli su, da je zakon donesen sukladno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavu Unsko-sanskog kantona, da je postojala obveza usuglašavanja kantonalnog zakona s člankom 6. stavak 2. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine ili donošenje novog kantonalnog zakona kojim bi se regulirala dodjela koncesija koja nije sadržana u spomenutom zakonu, kao i da je u vrijeme procedure usvajanja Zakona provedena javna rasprava. Nadalje su istakli, da se 60% ostvarenih sredstava od koncesija dodjeljuje općini na čijem teritoriju se nalazi koncesija, a 40% sredstava raspoređuje se u korist proračuna kantona. Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (članak VII.3. Ustava). S obzirom da je Europska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članku 4. točka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultirane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravodobno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se izravno tiču". Polazeći od navedene odredbe Europske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na temelju provedenog postupka, utvrdio da je Unsko-sanski kanton, donošenjem osporenog zakona, kojim je uređen predmet i način dodjele koncesija, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša. Naime, Ustavni sud Federacije je pošao od toga da se koncesije na koje se odnosi osporeni Zakon mogu odnositi i na područje općine Velika Kladuša, što znači da se zakonsko reguliranje te materije može izravno ticati i dotične općine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultirale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Europske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim Zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije reguliranje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes. Ustavni sud Federacije je sukladno s člankom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dao prijelazno rješenje, da Skupština Unsko-Sanskog kantona, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude, usuglasi osporeni zakon s navedenim načelom Europske povelje o lokalnoj samoupravi, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članku 56. sada važećeg Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon o koncesijama na Unsko-sanskom kantonu na koji se odnosi ova presuda može primjenjivati. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof.dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Senjak i prof.dr. Kasim Trnka, suci Suda. Broj 22 – Strana 2225 Presuda je donesena većinom glasova. Predsjednik Broj U-22/06 Ustavnog suda Federacije 13. veljače 2007. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo prof. dr. Nedjeljko Milićević, v. r. ODVOJENO MIŠLJENJE U situaciji postojanja zakonske obveze da se prije donošenja odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine održi javna rasprava, nije prihvatljivo održavanje te rasprave bez upućenog poziva donositelju osporenog akta da istoj nazoči. Konkretno, u ovom ustavnosudskom sporu, pokrenutom povodom zaštite prava na lokalnu samoupravu, smatram da stranka u postupku mora biti kantonalno zakonodavno tijelo koje je i donijelo osporeni zakon, a ne kanton, kako to Sud smatra. Kanton, ustvari, nije tijelo državne vlasti, nego teritorijalna jedinica u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, na čijoj razini Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito određena tijela vrše tu vlast, sukladno s utvrđenom nadležnošću. Uz to, samo je donositelj osporenog propisa u poziciji potpune legitimiranosti da Ustavnom sudu predoči puni i pravi smisao tog akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba. Na koncu treba imati u vidu i to da se ovakvom praksom narušava načelo podjele vlasti, dužnost poštovanja nadležnosti i inače ustavom utvrđeni položaj tijela zakonodavne vlasti u sustavu ukupne državne vlasti. Stoga ne mogu glasovati za ovu odluku Ustavnog suda, koristeći pri tomu i pravo suca na odvojeno mišljenje. Sudac Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prof. dr. Nedjeljko Milićević, v. r. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu načelnika Opštine Velika Kladuša, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o koncesijama, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 13. februara 2007. godine, donio je PRESUDU 1. Utvrđuje se da je Zakonom o koncesijama ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 10/03) provrijeđeno pravo opštine na lokalnu samoupravu. 2. U skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Unsko-sanskog kantona da, u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude s članom 4. tačke 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94), postupajući pri tome u skladu s članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjewivati. 3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona". Obrazloženje Načelnik Opštine Velika Kladuša (u daqnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 12.7.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i ocjenu ustavnosti Zakona o koncesijama (u daqnjem tekstu: Zakon), smatrajući da Skupština Unskosanskog kantona nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona i da je u postupku donošewa povrijeđeno pravo opštine na lokalnu samoupravu, jer u tom postupku ona nije konsultovana, kako to izričito predviđa Evropska povelja o lokalnoj Broj 22 – Strana 2226 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH samoupravi. U zahtjevu se navodi, da je Skupština Unsko-sanskog kantona donijela osporeni Zakon kojim se utvrđuje predmet, postupak i način dodjele koncesija, nadležnost za dodjelu kancesija i druga pitawa koja su u vezi s koncesijom na području Unsko-sanskog kantona. Doneseni Zakon kako to ističe podnosilac zahtjeva, suprotan je Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavu Unsko-sanskog kantona, federalnom i kantonalnom zakonu o lokalnoj samoupravi. Kako je osporenim Zakonom uskraćeno pravo raspolagawa dobrima i imovinom Opštine Velika Kladuša, na način da je ista iskqučena iz postupka dodjele koncesija, odabira najprihvatqivijeg i ekonomski najisplatqivijeg koncepta za iskorišćavanje vlastite imovine, podnosilac zahtjeva smatra da je Skupština Unsko-sanskog kantona donoseći sporni Zakon prekoračila svoja ovlašćewa i povrijedila pravo opštine na lokalnu samoupravu pa predlaže da Ustavni sud Federacije nakon provedenog postupka utvrdi, da Zakon nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i da je povrijedio pravo Opštine Velika Kladuša na lokalnu samoupravu. U skladu s članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je 28.7.2006. godine, zatražio od Skupštine Unsko-sanskog kantona da se izjasni o navodima podnosioca zahtjeva. U ostavljenom roku Skupština Unsko-sanskog kantona dostavila je odgovor u kojem navodi, da prilikom donošewa Zakona nije povrijeđen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Unsko-sanskog kantona, da je donoseći osporeni Zakon postupila u skladu s članom 6. stav 2. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine koji reguliše oblast koncesija, te na obavezu kantona da donesu kantonalne zakone ili da usaglase postojeće zakone u roku od šest mjeseci od dana stupawa na snagu federalnog zakona. Istim zakonom, kako se to navodi u odgovoru Skupštine Unsko-sanskog kantona, ostvarena sredstva od koncesija raspoređuju se u korist opštine na čijoj se teritoriji nalazi predmet koncesije u iznosu od 60%, a 40% ostvarenih sredstava u korist budžeta kantona. Nadalje ističu, da je u vrijeme donošewa spornog Zakona i sam podnosilac zahtjeva bio poslanik u Skupštini Unsko-sanskog kantona, pa predlažu, da se zahtjev načelnika Opštine Velika Kladuša odbije kao neosnovan. U ovom predmetu održana je javna rasprava 13.2.2007. godine kojoj su prisustvovali podnosilac zahtjeva i punomoćnici Skupštine Unsko-sanskog kantona. Na javnoj raspravi, podnosilac zahtjeva odustao je od dijela zahtjeva koji se odnosi na ocjenu ustavnosti Zakona, ali je u cjelini ostao kod podnesenog zahtjeva koji se odnosi na povredu prava na lokalnu samoupravu, ističući da je donošenjem Zakona Opštini Velika Kladuša uskraćeno pravo raspolagawa dobrima i imovinom opštine i da je na taj način povrijeđeno pravo opštine na lokalnu samoupravu kao i da je postupak donošewa zakona suprotan odredbi člana 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Punomoćnici Skupštine Unsko-sanskog kantona istakli su, da je zakon donesen u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Unsko-sanskog kantona, da je postojala obaveza usaglašavawa kantonalnog zakona s članom 6. stav 2. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine ili donošenje novog kantonalnog zakona kojim bi se regulisala dodjela koncesija koja nije sadržana u spomenutom zakonu, kao i da je u vrijeme procedure usvajawa Zakona provedena javna rasprava. Nadalje su istakli, da se 60% ostvarenih sredstava od koncesija dodjequje opštini na čijoj teritoriji se nalazi koncesija, a 40% sredstava raspoređuje se u korist budžeta kantona. Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga: Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni Srijeda, 28.3.2007. i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opšta pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratifikovana 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planirawa i donošewa odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču". Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na osnovu provedenog postupka, utvrdio da je Unsko-sanski kanton, donošenjem osporenog zakona, kojim je uređen predmet i način dodjele koncesija, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Opštine Velika Kladuša. Naime, Ustavni sud Federacije je pošao od toga da se koncesije na koje se odnosi osporeni Zakon mogu odnositi i na područje opštine Velika Kladuša, što znači da se zakonsko regulisanje te materije može direktno ticati i dotične opštine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošewa osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim Zakonom uređuju ona pitawa i oni odnosi za čije regulisanje opštine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes. Ustavni sud Federacije je u skladu s članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dao prelazno rješenje, da Skupština Unsko-Sanskog kantona, u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa presude, usaglasi osporeni zakon s navedenim principom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članu 56. sada važećeg Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon o koncesijama na Unsko-sanskom kantonu na koji se odnosi ova presuda može primjewivati. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude. Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof.dr Nedjeqko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr Mirko Bošković, mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Sewak i prof.dr Kasim Trnka, sudije Suda. Presuda je donesena većinom glasova. Predsjednik Broj U-22/06 Ustavnog suda Federacije 13. februara 2007. godine Bosne i Hercegovine Sarajevo prof. dr Nedjeqko Milićević, s. r. IZDVOJENO MIŠQEWE U situaciji postojawa zakonske obaveze da se prije donošewa odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine održi javna rasprava, nije prihvatqivo održavanje te rasprave bez upućenog poziva donosiocu osporenog akta da istoj prisustvuje. Konkretno, u ovom ustavnosudskom sporu, pokrenutom povodom zaštite prava na lokalnu samoupravu, smatram da stranka u postupku mora biti kantonalni zakonodavni organ koji je i donio osporeni zakon, a ne kanton, kako to Sud smatra. Kanton, u stvari, nije organ državne vlasti, nego teritorijalna jedinica u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, na čijem nivou Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito određeni organi vrše tu vlast, u skladu sa utvrđenom nadležnošću. Uz to, samo je donosilac osporenog propisa u poziciji potpune legitimisanosti da Ustavnom sudu predoči puni i pravi smisao tog akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba. Na kraju treba imati u vidu i to da se ovakvom praksom narušava princip podjele vlasti, dužnost poštovawa nadležnosti i inače Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH ustavom utvrđeni položaj organa zakonodavne vlasti u sistemu ukupne državne vlasti. Stoga ne mogu glasati za ovu odluku Ustavnog suda, koristeći pri tome i pravo sudije na izdvojeno mišljenje. Sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine prof. dr Nedjeqko Milićević, s. r. FEDERALNA DIREKCIJA ZA CIVILNU AVIJACIJU/ZRAKOPLOVSTVO Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), članova 7, 9. i 14. Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. maja 2003. godine, a povodom Zaključka Vlade Federacije BiH broj 841/2006 od 21. decembra 2006. godine, direktor Federalne direkcije za civilnu avijacijuFcderalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi RJEŠENJE O FORMIRANJU RADNE GRUPE ZA IZRADU PROJEKTA "STRATEGIJA RAZVOJA AERODROMSKE MREŽE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE" 1. U cilju izrade projekta "Strategija razvoja aerodromske mreže u Federaciji Bosne i Hercegovine" formira se komisija, u slijedećem sastavu: 1. SALKO BEGIĆ, predsjednik 2. ESAD OSMANBEGOVIĆ, član 3. ENES MUJEZINOVIĆ, član 4. VLADO JURIĆ, član 5. TOMISLAV MIHALJ, član 6. ILIJA MUSA, član 2. Administratrvno-tehničke poslove za potrebe rada Komisije obavljat će g-đa. MAHIRA KRIVOŠIĆ-TANASIĆ. 3. Aktivnosti na izradi projekta trebaju se provoditi u skladu sa odobreni planom rada za izradu strategije. 4. Komisija će projekt dostaviti FED CAD u roku od 7 dana nakon njegove izrade. 5. U slučaju potrebe za angažovanjem eksperata i provođenje ekspertskih analiza na izradi projekta, takvo angažovanje će biti regulisano posebnim rješenjem. 6. Naknadu za rad predsjednika, članova i administrativnotehničkog lica za oraganizaciju i izradu projekta, će isplatiti FED CAD na osnovu posebnog rješenja direktora FED CAD. Broj 10-2-27-61-467/07 16. marta/ožujka 2007. godine Direktor Mostar Amadeo Mandić, s. r. Na osnovu člana 200. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99), člana 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), članova 15., 17., 26., 29. i 31. Zakona o zrakoplovstvu BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), člana 8. Odluke o delegiranju funkcija u oblasti plovidbenosti ("Službeni glasnik BiH", broj 44/04), člana 15. Pravilnika o postupku i načinu utvrđivanja plovidbenosti vazduhoplova ("Službeni list SFRJ", broj 35/80), te Rješenja federalnog ministra prometa i komunikacija br. 01-27-427/03 od 12. maja 2003. godine, a na temelju podnesene prijave kompanije "Icar Air" za produženje Uvjerenja o plovidbenosti zrakoplova L-410 UVP-E. registarske oznake T9-AAK, direktor Federalne direkcije za civilnu avijaciju-Federalne direkcije za civilno zrakoplovstvo donosi Broj 22 – Strana 2227 RJEŠENJE O FORMIRANJU KOMISIJE ZA PRODUŽENJE PLOVIDBENOSTI 1. U cilju utvrđivanja plovidbenosti zrakoplova L-410 UVP-E, registarske oznake T9-AAK, formira se Komisija, u sastavu: 1. ASMIR KRUHOVIĆ, predsjednik 2. ZORAN BLAŽEVIĆ, član 3. ENES MUJEZINOVIĆ, član 2. Komisija će sa podnosiocem zahtjeva utvrditi vrijeme i mjesto utvrđivanja plovidbenosti. 3. Komisija će Zapisnik o utvrđivanju plovidbenosti dostaviti Odsjeku za letačke operacije i standarde FED CAD u roku od 7 dana po završetku postupka utvrđivanja plovidbenosti. 4. Podnosilac zahtjeva snosi troškove provođenja postupka za produženje Uvjerenja o plovidbenosti zrakoplova u skladu sa članom 2. Naredbe o visini naknada za izvršeni pregled zrakoplova ("Službene novine Federacije BiH", br.71/06)." 5. Naknadu za rad predsjedniku i članovima Komisije će isplatiti FED CAD na temelju posebnog rješenja direktora FED CAD. Broj 10-2-27-62-UPI-09-1/07 5. marta/ožujka 2007. godine Direktor Mostar Amadeo Mandić, s. r. AGENCIJA ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 14. marta 2007. godine, donosi PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O UNUTRAŠNJOJ ORGANIZACIJI AGENCIJE ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji Agencije za bankarstvo Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 21/96, 43/00, 66/02 i 72/04), u tački 2. člana 4. iza riječi "nadzor", dodaju se riječi: "poslovanja banaka". Član 2. U tački 2.3. člana 4. Pravilnika brišu se riječi: ,,u bankama". Član 3. U članu 4. Pravilnika, iza tačke 5.3. dodaje se nova tačka 6. koja glasi: "Sektor za nadzor poslovanja mikrokreditnih organizacija". Član 4. U tački 1. člana 5. Pravilnika, iza riječi: "nadzora banaka", dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija". Član 5. U tački 2. člana 5. Pravilnika iza riječi "nadzor", dodaju se riječi: "poslovanja banaka". Član 6. U članu 5. Pravilnika iza tačke 5. dodaje se nova tačka 6. koja glasi: "6. Sektor za nadzor poslovanja mikrokreditnih organizacija: – daje prijedloge za donošenje, dopune i izmjene propisa i uputstava iz oblasti djelovanja Sektora, – obavlja poslove nadzora poslovanja mikrokreditnih organizacija analizom podataka iz propisanih finansijskih izvještaja i ostalih podataka, Broj 22 – Strana 2228 – SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH obavlja poslove nadzora poslovanja mikrokreditnih organizacija vršeći (obimne i ciljane) kontrole na licu mjesta, – vrši kontrolu poslovanja mikrokreditnih organizacija u segmentu sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma, – sačinjava plan kontrola i nadzora mikrokreditnih organizacija kao sastavni dio godišnjeg plana rada Agencije, – obavlja potrebne aktivnosti u pripremi za kontrolu poslovanja mikrokreditnih organizacija u saradnji sa drugim organizacionim dijelovima Agencije, – prezentira mikrokreditnoj organizaciji nalaze on-site kontrole, sačinjava zapisnik o izvršenoj kontroli i obavlja kompletnu proceduru do pravosnažnosti istog i izrađuje postkontrolne akte, – u saradnji sa drugim odjelima u Agenciji pokreće aktivnosti na sankcionisanju mikrokreditnih organizacija i odgovornih lica, – priprema informacije o stanju mikrokreditnog sistema u Federaciji BiH, – vrši postkontrolni postupak - kontinuiranim praćenjem izvršenja naloženih mjera i rokova, – poduzima aktivnosti u borbi za sprječavanje pranja novca, – vrši radnje u pomaganju provođenja antiterorističkih mjera koje se odnose na mikrokreditne organizacije u skladu sa zakonom, – poduzima sve potrebne radnje u cilju sprječavanja finansiranja terorizma i drugih aktivnosti kojima se opstruira mirovni proces, – učestvuje u razvoju informacionog sistema Agencije u segmentu metodološkog kreiranja izvještaja za potrebe kontrole i analize mikrokreditnih organizacija i mikrokreditnog sistema, – daje mikrokreditnim organizacijama upute, instrukcije i pojašnjenja iz oblasti primjene propisa kojima se reguliše poslovanje mikrokreditnih organizacija, – sačinjava polugodišnje i godišnje izvještaje o izvršenim kontrolama mikrokreditnih organizacija, – po ovlaštenju direktora i zamjenika direktora sarađuje sa drugim institucijama i o tome informiše direktora i zamjenika i – obavlja druge poslove po nalogu direktora i zamjenika direktora Agencije." Član 7. U prvoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "banaka", dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija". Član 8. U drugoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "banaka", u prvom i drugom redu, dodaju se riječi: ,,i mikrokreditnih organizacija", a u trećem redu iste alineje iza riječi "bankama", dodaju se riječi: "i mikrokreditnim organizacijama". Član 9. U trećoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "banci", dodaju se riječi: "i mikrokreditnoj organizaciji". Član 10. U četvrtoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "banke", dodaju se riječi "i mikrokreditne organizacije". Član 11. U petoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "bankarske", dodaju se riječi: ,,i mikrokreditne". Član 12. U osmoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "banaka", dodaju se riječi: ,,i mikrokreditnih organizacija", a iza riječi: "bankarstva", dodaju se riječi: ,,i mikrokredita". Član 13. U desetoj alineji tačke 4. člana 5. Pravilnika iza riječi "banaka", dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija". Srijeda, 28.3.2007. Član 14. U članu 6. stav 2. Pravilnika, iza riječi "nadzor", dodaju se riječi: "poslovanja banaka". Član 15. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-1-393-2/07 14. marta 2007. godine Predsjednik Sarajevo Upravnog odbora mr. Eldar Arnautović, s. r. Na temelju članka 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 14. ožujka 2007. godine, donosi PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O UNUTARNJEM USTROJU AGENCIJE ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Članak 1. U Pravilniku o unutarnjem ustroju Agencije za bankarstvo Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 21/96, 43/00, 66/02 i 72/04), u točki 2. članka 4. iza riječi "nadzor", dodaju se riječi: "poslovanja banaka". Članak 2. U točki 2.3. članka 4. Pravilnika brišu se riječi: "u bankama". Članak 3. U članku 4. Pravilnika, iza točke 5.3. dodaje se nova točka 6. koja glasi: "Sektor za nadzor poslovanja mikrokreditnih organizacija". Članak 4. U točki 1. članka 5. Pravilnika, iza riječi: "nadzora banaka", dodaju se riječi: ,,i mikrokreditnih organizacija". Članak 5. U točki 2. članka 5. Pravilnika iza riječi "nadzor", dodaju se riječi "poslovanja banaka". Članak 6. U članku 5. Pravilnika iza točke 5. dodaje se nova točka 6. koja glasi: "6. Sektor za nadzor poslovanja mikrokreditnih organizacija – daje prijedloge za donošenje, dopune i izmjene propisa i naputaka iz oblasti djelovanja Sektora, – obavlja poslove nadzora poslovanja mikrokreditnih organizacija analizom podataka iz propisanih financijskih izvješća i ostalih podataka, – obavlja poslove nadzora poslovanja mikrokreditnih organizacija vršeći (obimne i ciljane) kontrole na licu mjesta, – vrši kontrolu poslovanja mikrokreditnih organizacija u segmentu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, – sačinjava plan kontrola i nadzora mikrokreditnih organizacija kao sastavni dio godišnjeg plana rada Agencije, – obavlja potrebne aktivnosti u pripremi za kontrolu poslovanja mikrokreditnih organizacija u suradnji sa drugim organizacionim dijelovima Agencije – prezentira mikrokreditnoj organizaciji nalaze on-site kontrole, sačinjava zapisnik o izvršenoj kontroli i obavlja kompletnu proceduru do pravosnažnosti istog i izrađuje postkontrolne akte, Srijeda, 28.3.2007. – SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH u suradnji sa drugim odjelima u Agenciji pokreće aktivnosti na sankcioniranju mikrokreditnih organizacija i odgovornih osoba, – priprema informacije o stanju mikrokreditnog sustava u Federaciji BiH, – vrši postkontrolni postupak - kontinuiranim praćenjem izvršenja naloženih mjera i rokova, – poduzima aktivnosti u borbi za sprječavanje pranja novca, – vrši radnje u pomaganju provođenja antiterorističkih mjera koje se odnose na mikrokreditne organizacije sukladno zakonu, – poduzima sve potrebne radnje u cilju sprječavanja finansiranja terorizma i drugih aktivnosti kojima se opstruira mirovni proces, – sudjeluje u razvoju informacionog sustava Agencije u segmentu metodološkog kreiranja izvješća za potrebe kontrole i analize mikrokreditnih organizacija i mikrokreditnog sustava, – daje mikrokreditnim organizacijama upute, instrukcije i pojašnjenja iz oblasti primjene propisa kojima se regulira poslovanje mikrokreditnih organizacija, – sačinjava polugodišnja i godišnja izvješća o izvršenim kontrolama mikrokreditnih organizacija, – po ovlastima direktora i zamjenika cjirektora surađuje sa drugim institucijama i o tome informira direktora i zamjenica direktora, i – obavlja druge poslove po nalogu direktora i zamjenika direktora Agencije." Članak 7. U prvoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "banaka", dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija". Članak 8. U drugoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "banaka", u prvom i drugom redu, dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija", a u trećem redu iste alineje iza riječi "bankama", dodaju se riječi: "i mikrokreditnim organizacijama". Članak 9. U trećoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "banci", dodaju se riječi: "i mikrokreditnoj organizaciji". Članak 10. U četvrtoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "banke", dodaju se riječi: "i mikrokreditne organizacije". Članak 11. U petoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "bankarske", dodaju se riječi: "i mikrokreditne". Članak 12. U osmoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "banaka", dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija", a iza riječi "bankarstva", dodaju se riječi: "i mikrokredita". Članak 13. U u desetoj alineji točke 4. članka 5. Pravilnika iza riječi "banaka", dodaju se riječi: "i mikrokreditnih organizacija". Članak 14. U članku 6. stavak 2. pravilnika, iza riječi "nadzor", dodaju se riječi: "poslovanja banaka". Članak 15. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-1-393-2/07 Predsjednik 14. ožujka 2007. godine Upravnog odbora Sarajevo Mr. Eldar Arnautović, s. r. Broj 22 – Strana 2229 FEDERALNA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE Na osnovu člana 70. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), člana 21. i 35. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06), privremeni direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA PROVOĐENJE INTERNOG OGLASA ZA POPUNJAVANJE RADNOG MJESTA RUKOVODEĆEG DRŽAVNOG SLUŽBENIKA U FEDERALNOJ UPRAVI ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE I. Formira se Komisija za provođenje internog oglasa za popunjavanje radnog mjesta rukovodećeg državnog službenika u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove po Odluci o potrebi popunjavanja radnog mjesta rukovodećeg državnog službenika putem internog oglasa, broj 01-02-512/07 od 20.03.2007. godine (u daljnjem tekstu: Komisija), u sastavu: 1. NIJAZ UZUNOVIĆ, predsjednik Komisije 2. HAJRUDIN BOSOVIĆ, član Komisije 3. ENISA MALIČBEGOVIĆ, član Komisije II. Zadatak Komisije je da razmotri sve prijave podnesene na interni oglas i utvrdi listu kandidata koji ispunjavaju sve uvjete internog oglasa i listu kandidata koji ne ispunjavaju uvjete internog oglasa, o čemu će sastaviti zapisnik. Lista se utvrđuje prema svim činjenicama koje su tražene internim oglasom. Nakon provedenog postupka, Komisija je dužna dostaviti liste kandidata sa zapisnikom privremenom direktoru Federalne uprave za inspekcijske poslove, radi donošenja odluke o popunjavanju radnog mjesta rukovodećeg državnog službenika. III. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Fedracije BiH". Broj 01-34-430/07 20. marta/ožujka 2007. godine Privremeni direktor Sarajevo Ibrahim Tirak, s. r. FEDERALNI ZAVOD ZA PENZIJSKO/MIROVINSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE Na osnovu člana 45. stav 2. i člana 46. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/98, 32/01, 73/05 i 59/06), direktor Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje izdaje SAOPĆENJE O KOEFICIJENTIMA ZA VALORIZACIJU PLAĆA KOD UTVRĐIVANJA PENZIJSKOG OSNOVA ZA OSIGURANIKE KOJI PRAVO NA PENZIJU OSTVARUJU U 2007. GODINI 1. Za osiguranike koji pravo na penziju ostvaruju u 2007. godini, kod utvrđivanja penzijskog osnova plaće, odnosno osnovice osiguranja iz perioda od 1966. do 2006. godine valorizuju se uz primjenu slijedećih koeficijenata: Broj 22 – Strana 2230 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH 2. Ovo saopćenje objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj FZ-01-500/07 23. marta/ožujka 2007. godine Direktor Sarajevo Nadir Kovačević, s. r. Srijeda, 28.3.2007. Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH KAZNENO-POPRAVNI ZAVOD ZATVORENOG TIPA ZENICA Na osnovu člana 25. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica, broj 01-02-985/06 od 14. septembra 2006. godine, direktor Zavoda donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA OTPIS SITNOG ALATA I INVENTARA I. U Komisiju za otpis sitnog alata i inventara, imenuju se: – NERMA SMAILAGIĆ - predsjednik – IVO ŠIMIĆ - član – DŽEMIL BILOGLAVIĆ - član II. Komisija ima zadatak da na prijedlog odgovornih osoba vrši redovne i vanredne kontrole i direktoru predlaže otpis sitnog alata i inventara koji nije za upotrebu. III. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja. Broj 01-14-397/07 23. februara/veljače 2007. godine Direktor Zenica dr. Hidajet Jabandžić, s. r. OPĆINA ŠIROKI BRIJEG OPĆINSKO VIJEĆE Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 6. Zakona o javnim poduzećima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), članka 96. Statuta Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 4/00 i 2/05) i članka 4. stavka 3. Odluke o utvrđivanju uvjeta i kriterija za konačno imenovanje na pozicije u regulirana tijela Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 2/05), Općinsko vijeće Široki Brijeg na 34. sjednici održanoj 20. 3. 2007. godine, u predmetu imenovanja članova nadzornih odbora javnih poduzeća čiji je osnivač Općina Široki Brijeg, nakon objave u Dnevnom listu 9. prosinca 2006. godine, "Službenim novinama Federacije BiH", broj 78/06 od 13. prosinca 2006. godine i provedenog postupka izbora, donijelo je RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP VETERINARSKA STANICA D.O.O. ŠIROKI BRIJEG I. Imenuje se Nadzorni odbor JP VETERINARSKA STANICA d.o.o. Široki Brijeg, u sastavu: 1. JOZO MIKULIĆ - predsjednik, 2. DANE KOŽUL - član, 3. ANITA MARKIĆ - član. II. Nadzorni odbor imenuje se na mandatno razdoblje od četiri (4) godine. III. Ovo Rješenje stupa na snagu dan nakon objave u "Službenom glasniku Općine" i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-900/07-5/4 20. ožujka/marta 2007. godine Predsjednik Široki Brijeg Pero Kožul, v. r. Broj 22 – Strana 2231 Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 6. Zakona o javnim poduzećima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), članka 96. Statuta Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 4/00 i 2/05) i članka 4. stavka 3. Odluke o utvrđivanju uvjeta i kriterija za konačno imenovanje na pozicije u regulirana tijela Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 2/05), Općinsko vijeće Široki Brijeg na 34. sjednici održanoj 20. 3. 2007. godine, u predmetu imenovanja članova nadzornih odbora javnih poduzeća čiji je osnivač Općina Široki Brijeg, nakon objave u Dnevnom listu 9. prosinca 2006. godine, "Službenim novinama Federacije BiH", broj 78/06 od 13. prosinca 2006. godine i provedenog postupka izbora, donijelo je RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP RADIO POSTAJA ŠIROKI BRIJEG D.O.O. ŠIROKI BRIJEG I. Imenuje se Nadzorni odbor JP RADIO POSTAJA ŠIROKI BRIJEG d.o.o. Široki Brijeg, u sastavu: 1. DRAGO MARTINOVIĆ - predsjednik, 2. ŽELJKA ŠARAVANJA - član, 3. JOSIP SLIŠKOVIĆ - član. II. Nadzorni odbor imenuje se na mandatno razdoblje od četiri (4) godine. III. Ovo Rješenje stupa na snagu dan nakon objave u "Službenom glasniku Općine" objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-900/07-5/3 20. ožujka/marta 2007. godine Predsjednik Široki Brijeg Pero Kožul, v. r. Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 6. Zakona o javnim poduzećima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), članka 96. Statuta Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 4/00 i 2/05) i članka 4. stavka 3. Odluke o utvrđivanju uvjeta i kriterija za konačno imenovanje na pozicije u regulirana tijela Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 2/05), Općinsko vijeće Široki Brijeg na 34. sjednici održanoj 20. 3. 2007. godine, u predmetu imenovanja članova nadzornih odbora javnih poduzeća čiji je osnivač Općina Široki Brijeg, nakon objave u Dnevnom listu 9. prosinca 2006. godine, "Službenim novinama Federacije BiH", broj 78/06 od 13. prosinca 2006. godine i provedenog postupka izbora, donijelo je RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JP VODOVOD I KANALIZACIJA D.O.O. ŠIROKI BRIJEG I. Imenuje se Nadzorni odbor JP VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Široki Brijeg, u sastavu: 1. BRANKO VUKOJA - predsjednik, 2. MLADEN KOŽUL - član, 3. DRAGAN ĆUBELA - član. II. Nadzorni odbor imenuje se na mandatno razdoblje od četiri (4) godine. Broj 22 – Strana 2232 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH III. Ovo Rješenje stupa na snagu dan nakon objave u "Službenom glasniku Općine" objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-900/07-5/2 20. ožujka/marta 2007. godine Predsjednik Široki Brijeg Pero Kožul, v. r. Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 6. Zakona o javnim poduzećima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), članka 96. Statuta Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 4/00 i 2/05) i članka 4. stavka 3. Odluke o utvrđivanju uvjeta i kriterija za konačno imenovanje na pozicije u regulirana tijela Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 2/05), Općinsko vijeće Široki Brijeg na 34. sjednici održanoj 20. 3. 2007. godine, u predmetu imenovanja članova nadzornih odbora javnih poduzeća čiji je osnivač Općina Široki Brijeg, nakon objave u Dnevnom listu 9. prosinca 2006. godine, "Službenim novinama Federacije BiH", broj 78/06 od 13. prosinca 2006. godine i provedenog postupka izbora, donijelo je RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA JKP "ČISTOĆA" D.O.O. ŠIROKI BRIJEG I. Imenuje se Nadzorni odbor JKP "ČISTOĆA" d.o.o. Široki Brijeg, u sastavu: 1. IVAN ĐOLO - predsjednik, 2. ZVONIMIR ILIČIĆ - član, 3. BORISLAV ČOLAK - član. II. Nadzorni odbor imenuje se na mandatno razdoblje od četiri (4) godine. III. Ovo Rješenje stupa na snagu dan nakon objave u "Službenom glasniku Općine" objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-900/07-5/1 20. ožujka/marta 2007. godine Predsjednik Široki Brijeg Pero Kožul, v. r. Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 34. Za ko n a o us t a n o v a ma ( " Sl u ž b e n e n o v i n e Ž up a nij e Zapadnohercegovačke", broj 7/98), članka 96. Statuta Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 4/00 i 2/05) i članka 4. stavka 3. Odluke o utvrđivanju uvjeta i kriterija za konačno imenovanje na pozicije u regulirana tijela Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 2/05), Općinsko vijeće Široki Brijeg na 34. sjednici održanoj 20. 3. 2007. godine, u predmetu imenovanja članova upravnih vijeća javnih ustanova čiji je osnivač Općina Široki Brijeg, nakon objave u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 29/06 od 14. lipnja 2006. godine i provedenog postupka izbora, donijelo je RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA UPRAVNOG VIJEĆA JAVNE USTANOVE COMING ŠIROKI BRIJEG I. Imenuje se Upravno vijeće Javne ustanove COMING Široki Brijeg, u sastavu: 1. ANDRIJA KRALJEVIĆ - predsjednik, 2. 3. Srijeda, 28.3.2007. PERO BUBALO - član, RANKO KRALJEVIĆ - član. II. Upravno vijeće imenuje se na mandatno razdoblje od četiri (4) godine. III. Ovo Rješenje stupa na snagu dan nakon objave u "Službenom glasniku Općine" objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-900/07-5/5 20. ožujka/marta 2007. godine Široki Brijeg Predsjednik Pero Kožul, v. r. Na temelju članka 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), članka 34. Z akona o ustanovama ("Službene novine Županije Zapadnohercegovačke", broj 7/98), članka 96. Statuta Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 4/00 i 2/05) i članka 4. stavka 3. Odluke o utvrđivanju uvjeta i kriterija za konačno imenovanje na pozicije u regulirana tijela Općine Široki Brijeg ("Službeni glasnik Općine", broj 2/05), Općinsko vijeće Široki Brijeg na 34. sjednici održanoj 20. 3. 2007. godine, u predmetu imenovanja članova upravnih vijeća javnih ustanova čiji je osnivač Općina Široki Brijeg, nakon objave u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 29/06 od 14. lipnja 2006. godine i provedenog postupka izbora, donijelo je RJEŠENJE O KONAČNOM IMENOVANJU ČLANOVA UPRAVNOG VIJEĆA JAVNE USTANOVE CENTAR ZA SOCIJALNI RAD ŠIROKI BRIJEG I. Imenuje se Upravno vijeće Javne ustanove Centar za socijalni rad Široki Brijeg, u sastavu: 1. MIRELA ILIČIĆ - predsjednik, 2. MARICA ZOVKO - član, 3. ILIJA LASIĆ - član. II. Upravno vijeće imenuje se na mandatno razdoblje od četiri (4) godine. III. Ovo Rješenje stupa na snagu dan nakon objave u "Službenom glasniku Općine" i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-900/07-5/7 20. ožujka/marta 2007. godine Široki Brijeg Predsjednik Pero Kožul, v. r. JU "ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE" BIHAĆ Na osnovu člana 22. stav 2. Odluke o osnivanju JU "Zavod za prostorno uređenje" Bihać ("Službeni glasnik Općine Bihać", broj 14/05 i 4/06) i člana 29. Pravila JU "Zavod za prostorno uređenje" Bihać ("Službeni glasnik Općine Bihać", broj 7/06), a na Prijedlog općinskog načelnika za konačno imenovanje direktora JU "Zavod za prostorno uređenje" Bihać, br. 01/1-05-2523 od 12.03.2007. g., Upravni odbor Zavoda, na sjednici održanoj 22. marta 2007. godine, donosi Srijeda, 28.3.2007. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 22 – Strana 2233 ODLUKU Član 3. O KONAČNOM IMENOVANJU DIREKTORA JU "ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE" BIHAĆ Član 1. Za direktora JU "Zavod za prostorno uređenje" Bihać, imenuje se MIRSAD KURIĆ, dipl. ecc. iz Bihaća i stupa na dužnost dana 02.04.2007. godine. Član 2. Mandat imenovanog direktora traje 4 (četiri) godine, od dana stupanja na dužnost, s tim da može ponovo biti imenovan za direktora na način i po proceduri propisanoj zakonom i Pravilima Zavoda. Direktor Zavoda ima sva ovlaštenja propisana zakonom i Pravilima Zavoda, da organizuje rad, rukovodi radom i poslovanjem Zavoda, da zastupa i predstavlja Zavod i da odgovara za zakonitost rada Zavoda. Član 4. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja. Broj 1571/07 23. marta/ožujka 2007. godine Bihać Predsjednik Upravnog odbora Sandi Zulić, s. r. SADRŽAJ VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU 200 Nalog o provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, br. AP - 953/05 (bosanski jezik) 2169 Nalog o provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, br. AP - 953/05 (hrvatski jezik) 2171 Nalog o provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, br. AP - 953/05 (srpski jezik) 2173 201 Odluka kojom se poništava Odluka Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine o potvrđivanju Odluke o imenovanju premijera/ predsjednika, zamjenikâ premijera i ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine donesena na sjednici Predstavničkog doma održanoj 22. ožujka 2007. godine (hrvatski jezik) 2175 Odluka kojom se poništava Odluka Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine o potvrđivanju Odluke o imenovanju premijera/ predsjednika, zamjenikâ premijera i ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine donesena na sjednici Predstavničkog doma održanoj 22. marta 2007. godine (srpski jezik) 2176 DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 202 Odluka o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 2177 Odluka o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 2179 Odluka o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 2181 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 203 Rješenje o imenovanju Komisije za provođenje internog oglasa za prijem namještenika 2183 bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obavezi (bosanski jezik) 2184 Pravilnik o načinu provedbe obvezne imunizacije, imunoprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi (hrvatski jezik) 2199 205 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o registraciji lijekova (bosanski jezik) 2213 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o registraciji lijekova (hrvatski jezik) 2213 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o registraciji lijekova (srpski jezik)