Aktio

Rješenje o imenovanju Upravnog odbora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje

538 Na osnovu člana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), a u vezi sa članom 5. Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/00, 32/01 i 18/05), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, donosi RJEŠENJE O IMENOVANJU UPRAVNOG ODBORA FEDERALNOG ZAVODA ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE I. Za članove Upravnog odbora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje imenuju se: 1. Mr. IBRAHIM MAŠALA 2. JOZO BARIŠIĆ 3. Dr. sc. MILENKO OBAD 4. SAMIR ČURIĆ 5. DŽEVAHID SOKIĆ 6. BOŽIDAR PAŠAGIĆ 7. DUŠKA SEMREN 8. MARIJAN ORŠOLIĆ 9. ŠEFKIJA ELEZOVIĆ II. Za predsjedavajućeg Upravnog odbora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje imenuje se dr. sc. MILENKO OBAD. III. Upravni odbor Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje imenuje se na period od dvije godine. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". V broj 445/06 3. augusta/kolovoza 2006. godine Premijer Sarajevo dr. Ahmet Hadžipašić, s. r. Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, po provjeri poslovnih knjiga i dokumenata društva za osiguranje "Bosansko-Njemačko osiguranje" d.d. Tuzla, temeljem članaka 8., 9., 29., 55., 56., 57., 58. i 59. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05), donosi RJEŠENJE O ODUZIMANJU ODOBRENJA ZA RAD 1. Oduzima se odobrenje za rad društvu za osiguranje "Bosansko-Njemačko osiguranje" d.d. Tuzla broj 1.0-021-5/98-R od 24. 7. 1998. godine. 2. Zabranjuje se daljnje izdavanje polica, te povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica osiguranja. 3. Zabranjuje se slobodno raspolaganje ukupnim sredstvima dioničkog društva u cilju provođenja mjera zaštite interesa osiguranika. 4. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja. Broj 1.0-021-369/06 1. augusta/kolovoza 2006. godine Sarajevo Direktor Branislav Bilić, s. r. Na temelju člana 69. stav 5. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05) i člana 28. Statuta Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, direktor Agencije za nadzor osiguranja Federacije BiH donosi RJEŠENJE O PROGLAŠENJU POSEBNE LIKVIDACIJE 1. Otvara se i provodi posebna likvidacija društva za osiguranje "Bosansko-Njemačko osiguranje" d.d. Tuzla ul. Oslobodilaca bb. 2. Posebnim rješenjem Agencija za nadzor će imenovati privremenog upravitelja. 3. Ovo rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH. Obrazloženje Agencija za nadzor osiguranja Federacije BiH je na osnovu člana 29. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05) donijela Rješenje o oduzimanju odobrenja za rad društvu za osiguranje "Bosansko-Njemačko osiguranje" d.d. Tuzla broj 1.0.-021-369/06 od 1. 8. 2006. godine. Agencija za nadzor oduzela je odobrenje za rad Društvu, zabranila daljnje izdavanje polica osiguranja, te povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica osiguranja, te slobodno raspolaganje sredstvima Društva, u cilju zaštite interesa osiguranika i mogućnosti da isti ostvare svoja prava u cjelini. Članom 69. st. 1., 3. i 4. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju, regulisano je da je u slučaju prestanka društva kome je zabranjeno slobodno raspolaganje imovinom, društvo predmet posebne likvidacije. U vezi s navedenim donijeto je Rješenje kao u dispozitivu. Broj 1.0-021-370/06 1. augusta/kolovoza 2006. godine Sarajevo Direktor Branislav Bilić, s. r. Na temelju članka 69. stav 6. i čl. 70. i 71. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05), članka 28. Statuta Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine i Rješenja o proglašenju posebne likvidacije društva za osiguranje "B osa nsk o -Nj e m ač k o o si g u r a n j e " d . d . T u z l a br o j 1.0.-021-370/06 od 1.kolovoza 2006. godine, direktor Agencije za nadzor osiguranja Federacije BiH donosi Broj 44 - Strana 4493 RJEŠENJE O IMENOVANJU PRIVREMENOG UPRAVITELJA 1. U društvu za osiguranje "Bosansko-Njemačko osiguranje" d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: Društvo) imenuje se privremeni upravitelj. 2. Na poslove privremenog upravitelja, koji nadzire posebnu likvidaciju portfelja osiguranja, imenuje se EDIN IBELJIĆ, dipl. pravnik iz Tuzle (u daljnjem tekstu: Privremeni upravitelj). 3. Privremeni upravitelj preuzima ovlasti uprave društva i drugih osoba ovlaštenih za predstavljanje svih tijela društva. 4. Privremeni upravitelj je dužan u roku od pet dana od dana imenovanja sačiniti Izvještaj i nadležnom sudu podnijeti zahtjev za pokretanje postupka likvidacije i za imenovanje likvidacijskog upravitelja. Do imenovanja likvidacijskog upravitelja, prema odredbama Zakona o likvidacijskom postupku i Zakona o stečajnom postupku, privremeni upravitelj obavlja sve dužnosti uprave i ravnatelja Društva. 5. Privremeni upravitelj prati napredak likvidacije, daje svoja mišljenja o pitanjima likvidacije, ukoliko to likvidacijski upravitelj zatraži. Pisano obavještava Agenciju za nadzor o toku likvidacije jednom u svaka dva mjeseca, te obavlja sve druge poslove koje Agencija za nadzor od njega zatraži. 6. Privremeni upravitelj podnosi izvješće Agenciji za nadzor po okončanju posebne likvidacije. 7. Agencija za nadzor će odlukom odrediti naknadu privremenom upravitelju. 8. Ovo Rješenje je konačno i stupa na snagu danom donošenja. 9. Ovo Rješenje objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 1.0-059-370/06 1. kolovoza/augusta 2006. godine Direktor Sarajevo Branislav Bilić, v. r. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Na osnovu člana 12. tačke 12., 19. i 25. i člana 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na 105. sjednici održanoj 20. jula 2006. godine, donosi PRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O STANDARDIMA KAPITALA, OSIGURANJU, GARANCIJAMA I OGRANIČENJU RIZIKA U TRANSAKCIJAMA VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA Član 1. U Pravilniku o standardima kapitala, osiguranju, garancijama i ograničenju rizika u transakcijama vrijednosnim papirima ("Službene novine Federacije BiH", broj 74/05), član 10. mijenja se i glasi: "Profesionalni posrednik je dužan obezbijediti izvršenje transakcije sklopljene na Berzi". Član 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 01-02-1908/06 Komisije za vrijednosne papire 20. jula 2006. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Hasan Ćelam, s. r. Na temelju članka 12. točke 12., 19. i 25. i članka 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na 105. sjednici održanoj 20. srpnja 2006. godine, donosi Broj 44 - Strana 4494 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH PRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O STANDARDIMA KAPITALA, OSIGURANJU, GARANCIJAMA I OGRANIČENJU RIZIKA U TRANSAKCIJAMA VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA Članak 1. U Pravilniku o standardima kapitala, osiguranju, garancijama i ograničenju rizika u transakcijama vrijednosnim papirima ("Službene novine Federacije BiH", broj 74/05), članak 10. mijenja se i glasi: "Profesionalni posrednik je dužan obezbijediti izvršenje transakcije sklopljene na Burzi". Članak 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 01-02-1908/06 Komisije za vrijednosne papire 20. srpnja 2006. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Hasan Ćelam, v. r. Na osnovu člana 12. tačke 12., 19. i 25. i člana 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na 105. sjednici održanoj 20. jula 2006. godine, donosi PRAVILNIK O DOPUNI PRAVILNIKA O UVJETIMA I POSTUPKU KUPOVINE I PRODAJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA Član 1. U Pravilniku o uslovima i postupku kupovine i prodaje vrijednosnih papira ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/01, 67/02, 31/03 i 26/05) iza člana 15, dodaje se novi član 15.a koji glasi: "Član 15.a. 1) Profesionalni posrednik ne može primiti i izvršiti nalog za prodaju određenih dionica u svoje ime i za račun klijenta, ili u svoje ime i za svoj račun, ukoliko u trenutku izdavanja naloga nije zaključen pravni posao koji je osnov za sticanje vlasništva nad dionicama koje su predmet prodaje, u količini koja je navedena u nalogu za prodaju". Član 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-02-1905/06 20. jula 2006. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine Hasan Ćelam, s. r. Na temelju članka 12. točke 12., 19. i 25. i članka 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98, 36/99 i 33/04), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na 105. sjednici održanoj 20. srpnja 2006. godine, donosi PRAVILNIK O DOPUNI PRAVILNIKA O UVJETIMA I POSTUPKU KUPNJE I PRODAJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA Članak 1. U Pravilniku o uvjetima i postupku kupnje i prodaje vrijednosnih papira ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/01, 67/02, 31/03 i 26/05) iza članka 15, dodaje se novi članak 15.a koji glasi: 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 47/06. Srijeda, 9.8.2006. "Članak 15.a. 1) Profesionalni posrednik ne može primiti i izvršiti nalog za prodaju određenih dionica u svoje ime i za račun klijenta, ili u svoje ime i za svoj račun, ukoliko u trenutku izdavanja naloga nije zaključen pravni posao koji je temelj za stjecanje vlasništva nad dionicama koje su predmet prodaje, u količini koja je navedena u nalogu za prodaju". Članak 2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 01-02-1905/06 Komisije za vrijednosne papire 20. srpnja 2006. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Hasan Ćelam, v. r. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 4/04, rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2, člana 62. i člana 63. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica David Feldman, sudija Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija Constance Grenje, sutkinja na sjednici održanoj 31. marta 2006. godine donio je DJELIMIČNU ODLUKU O MERITUMU1 Djelimično se usvaja zahtjev Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva. Utvrđuje se da čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 21/96 i 26/96) i čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/92) nisu u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", nije u skladu sa čl. I/1. i I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i da član 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kojem je propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa moralnim normama srpskog naroda", nije u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Ukidaju se član 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", i član 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kojem je propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa moralnim normama srpskog naroda", u skladu sa članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4495 zahtjeva, Ustavni sud nije našao razloge da bi se produžio rok za Ukinute odredbe prestaju važiti narednog dana od dana dostavljanje odgovora na navode iz dopune zahtjeva. objavljivanja ove Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", u skladu sa članom 63. stav 3. Pravila Ustavnog suda. 9. Na osnovu člana 25. stav 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Narodne skupštine je 26. oktobra 2004. Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, u godine, a odgovor Predstavničkog doma 24. decembra 2004. skladu sa članom 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hergodine dostavljeni su podnosiocu zahtjeva. cegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objave ove Odluke u 10. Na osnovu člana 46. tada važećeg Poslovnika Ustavnog "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usaglasi čl. 1. i 2. suda, na plenarnoj sjednici, održanoj 28. januara 2005. godine, Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine sa Ustavni sud je odlučio da održi javnu raspravu u kojoj bi Ustavom Bosne i Hercegovine. učestvovali predstavnici strana u postupku. Na istoj sjednici Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, u skladu sa Ustavni sud je odlučio da, kao moguće amicus curiae, pozove članom 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ured OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Ured Visokog komesara u da u roku od šest mjeseci od dana objave ove Odluke u Bosni i Hercegovini, Venecijansku komisiju i Visokog komesara "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usaglasi čl. 2. i 3. za nacionalne manjine OSCE-a da dostave svoja preliminarna Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske sa zapažanja. Ustavom Bosne i Hercegovine. 11. Visoki komesar za nacionalne manjine je 24. februara Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i 2005. godine obavijestio Ustavni sud da ne može biti amicus cuNarodnoj skupštini Republike Srpske, u skladu sa članom 74. riae u ovom predmetu, jer trenutno nije nadležan za područje stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku iz Bosne i Hercegovine. Ured Visokog komesara za ljudska prava, prethodnog stava obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o Ured OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Venecijanska komisija su, preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke. kao amicus curiae pred Ustavnim sudom, 14. marta 2005. godine Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovidostavili svoje zajedničko mišljenje. ne", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", 12. Ustavni sud je, na osnovu člana 46. stav 1. Pravila "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom Ustavnog suda, 28. januara 2006. godine održao javnu raspravu glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". na koju je pozvao zastupnike podnosioca zahtjeva, zastupnike OBRAZLOŽENJE Predstavničkog doma i Doma naroda, zastupnike Narodne skupštine i predstavnike amicus curiae. Javnoj raspravi su I. Uvod prisustvovali zastupnici podnosioca zahtjeva, akademik 1. Sulejman Tihić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Muhamed Filipović i Alma Čolo, zastupnik Predstavničkog Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: doma Irfan Ajanović, zastupnici Narodne skupštine prof. dr. podnosilac zahtjeva), podnio je 12. aprila 2004. godine Hans Peter Schneider, prof. dr. Rajko Kuzmanović, Krstan Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni Simić, prof. dr. Dragomir Acović, Nevenka Trifković i Borislav sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Bojić i predstavnici amicus curiae Madeline Reese, šefica Ureda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Visokog komesara za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, i BiH" br. 21/96 i 26/96), čl. 1, 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, Jasminka Džumhur, pravnica u Uredu Visokog komesara za grbu i himni Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike ljudska prava u BiH. Zastupnici Doma naroda nisu prisustvovali Srpske" broj 19/92), čl. 2. i 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i javnoj raspravi. himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93) i čl. 1. i 2. 13. Podnosilac zahtjeva je 6. februara 2006. godine dostavio Zakona o slavama i svetkovinama ("Službeni glasnik Republike Ustavnom sudu u pismenoj formi izlaganja sa javne rasprave i Srpske" broj 19/92). Podnosilac zahtjeva je 2. decembra 2004. dodatno izjašnjenje u vezi sa javnom raspravom. Navedene godine podnio dopunu zahtjeva. podneske Ustavni sud je 13. februara 2006. godine dostavio II. Postupak pred Ustavnim sudom Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, te Narodnoj skupštini. 2. Na osnovu člana 21. stav 1. tada važećeg Poslovnika 14. Narodna skupština je 6. i 20. februara 2006. godine Ustavnog suda, od Parlamenta Federacije BiH (u daljnjem dostavila u pismenoj formi izlaganja sa javne rasprave i tekstu: Parlament Federacije) i Narodne skupštine Republike videozapis izjave Ivana Tomljenovića, potpredsjednika Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 11. Republike Srpske, u vezi sa osporenim simbolima Republike maja 2004. godine da dostave odgovore na zahtjev u roku od 30 Srpske. Ustavni sud je 13. i 23. februara 2006. godine pismene dana od dana prijema zahtjeva Ustavnog suda, a 8. decembra podneske i transkript izjave Ivana Tomljenovića dostavio 2004. godine zatraženo je da dostave odgovore na dopunu podnosiocu zahtjeva. zahtjeva, također u roku od 30 dana. 15. Amicus curiae je 9. februara 2006. godine dostavio 3. Narodna skupština je 8. juna 2004. godine zatražila da se dodatno izjašnjenje u vezi sa javnom raspravom. Ustavni sud je produži rok za davanje odgovora na zahtjev za 45 dana, a 29. jula dodatno izjašnjenje amicusa curiae dostavio 23. februara 2006. 2004. godine zatražila je novo produženje roka do 15. oktobra godine podnosiocu zahtjeva, Narodnoj skupštini, 2004. godine. Ustavni sud je, u skladu sa članom 24. tada Predstavničkom domu i Domu naroda Federalnog parlamenta. važećeg Poslovnika Ustavnog suda, 3. augusta 2004. godine Narodnoj skupštini odobrio produženje roka za odgovor na 16. U skladu sa članom 93. stav 1. alineja 2. i stav 3, Ustavni zahtjev do 1. oktobra 2004. godine. sud je donio odluku da se sutkinja Seada Palavrić izuzme u radu i odlučivanju o predmetnom zahtjevu, jer je učestvovala u 4. Narodna skupština je 30. septembra 2004. godine donošenju osporenog zakona Federacije BiH. dostavila odgovor na zahtjev u kojem je predložila da se održi 17. Ustavni sud je na sjednici održanoj 31. marta 2006. javna rasprava u ovom predmetu. godine, na osnovu člana 62. Pravila Ustavnog suda, zaključio da 5. Klub Hrvata i Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike donese djelimičnu odluku i odgodi donošenje odluke u pogledu Srpske su 6. augusta 2004. godine dostavili odgovore na zahtjev. dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje nesaglasnosti sa 6. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (u daljnjem Ustavom Bosne i Hercegovine osporenih odredaba čl. 1. i 2. tekstu: Predstavnički dom) je 20. decembra 2004. godine Zakona o slavama i svetkovinama Republike Srpske i člana 1. dostavio odgovor na zahtjev i dopunu zahtjeva. Dom naroda Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske. Parlamenta Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Dom naroda) nije dostavio odgovore na zahtjev i dopunu zahtjeva. III. Zahtjev 7. Narodna skupština je 28. decembra 2004. godine zatražila a) Navodi iz zahtjeva da se rok za dostavljanje odgovora na navode iz dopune zahtjeva 18. Podnosilac zahtjeva ističe da osporene odredbe produži do 16. februara 2005. godine. navedenih zakona nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine 8. Postupajući u skladu sa članom 24. tada važećeg zbog sljedećih razloga: Poslovnika Ustavnog suda, ocjenjujući pri tome navode iz Zakon o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine zahtjeva i dopune zahtjeva, činjenice da je Narodna skupština već 19. U članu 1. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i dostavila odgovor na zahtjev, da je na njeno traženje već bio Hercegovine, navodi podnosilac zahtjeva, propisan je izgled produžavan rok za dostavljenje odgovora na zahtjev, te da je bio grba Federacije BiH, koji je štitastog oblika i u kojem se u jednom ostavljen rok od 30 dana za dostavljanje odgovora na dopunu Broj 44 - Strana 4496 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. polju nalazi štit sa zlatnožutim ljiljanom na zelenoj podlozi, na konstitutivnosti naroda broj U 5/98, kada su doneseni drugom historijski hrvatski grb sa 25 polja crvene i bijele boje, a amandmani na Ustav Republike Srpske. na trećem polju, koje zauzima polovinu grba, deset šestokrakih 25. Iz izloženoga, smatra podnosilac zahtjeva, jasno zvjezdica bijele boje, poredanih ukrug. U članu 2. ovog zakona proizlazi da propisani izgled zastave, grba i tekst himne propisan je izgled zastave Federacije BiH sa poljima crvene, Republike Srpske, kao entiteta, predstavljaju simbole i oznake bijele i zelene boje u čijoj se sredini nalazi opisani grb. srpskog naroda. Međutim, oni ne mogu biti zvanični simboli i oznake entiteta, jer je entitet Republika Srpska zajednica ne samo 20. Navodeći genezu grba i zastave Federacije BiH, Srba već i Bošnjaka, Hrvata i ostalih naroda i građana, koji su u podnosilac zahtjeva je zaključio da simbol zlatnog ljiljana na svemu ravnopravni. Stoga, podnosilac zahtjeva smatra da su grbu, odnosno zastavi Federacije BiH, iako se ne može propisivanjem ovakvih odredaba Bošnjaci, Hrvati i ostali poistovjetiti samo sa bošnjačkim narodom, simbolizira samo građani Bosne i Hercegovine direktno diskriminirani prema Bošnjake s obzirom na to da politički predstavnici hrvatskog i nacionalnom osnovu i kod njih se stvaraju osjećanja straha i srpskog naroda nisu prihvatili zlatni ljiljan kao svoj simbol. On je nepovjerenja u organe vlasti u Republici Srpskoj, čime se dalje naveo da historijski hrvatski grb, kvadratnih polja crvene i doprinosi da se svi oni koji nisu Srbi teško odlučuju da se vrate u bijele boje, kroz historiju simbolizira Hrvate, "a od 1990. godine svoje prijeratne domove na području Republike Srpske. to je grb Republike Hrvatske". Treće polje u grbu sadrži deset Podnosilac zahtjeva smatra da se i ovdje postavlja pitanje šestokrakih zvijezda bijele boje, koje označavaju deset kantona diskriminacije u odnosu na poštivanje prava na povratak, koje je Federacije BiH. Ovakvim rješenjem grba i zastave Federacije garantirano članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, i zabranu BiH srpski narod i drugi građani Federacije BiH diskriminirani diskriminacije prema nacionalnom porijeklu, kao i osiguranje su na nacionalnoj, odnosno etničkoj osnovi. Naime, oni su u ravnopravnog tretmana u odnosu na pravo slobode kretanja u Federaciji BiH, putem izgleda grba i zastave, bez ikakvog državnim granicama. objektivnog i razumnog opravdanja dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na Bošnjake i Hrvate. To je protivno osnovnom Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske ustavnom principu kojim se garantira ravnopravnost Bošnjaka, 26. Član 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Hrvata, Srba i ostalih građana Bosne i Hercegovine na cijeloj Republike Srpske, navodi podnosilac zahtjeva, nije u saglasnosti njenoj teritoriji. Podnosilac zahtjeva smatra da se ovdje radi o sa čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine, a član 3. ovog zakona pitanju diskriminacije u odnosu na poštivanje prava na povratak, nije u saglasnosti sa članom II/4, a u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava garantiranog članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, i zabrani Bosne i Hercegovine. diskriminacije osnovane na nacionalnom porijeklu, kao i 27. Naime, član 2. ovog zakona, navodi podnosilac zahtjeva, osiguranju ravnopravnog tretmana u odnosu na pravo slobode propisuje da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske kretanja u okviru državnih granica. Podnosilac zahtjeva predstavlja državnost Republike Srpske. Podnosilac zahtjeva zaključuje da se propisivanjem takvog grba i zastave, koji smatra da ove odredbe pretpostavljaju državnost Republike upućuju samo na bošnjački i hrvatski narod, stvara osjećanje Srpske, koju ona, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nema. To nepovjerenja kod srpskog naroda i drugih građana Bosne i Herceje protivno članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine u kojem se govine i sprečava njihov povratak u prijeratne domove na kaže da će "Bosna i Hercegovina biti demokratska država koja će području Federacije BiH, čime se ne doprinosi ostvarenju cilja nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao koji se želio postići članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. država sa unutrašnjom strukturom, modificiranom kako je ovdje 21. U vezi sa navedenim, podnosilac zahtjeva smatra da čl. 1. određeno i sa međunarodno priznatim granicama". Osim toga, i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine nisu član 2. ovog zakona protivan je i članu I/3. Ustava Bosne i Herceu saglasnosti sa članom II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne govine, u kojem je propisano da će "Bosna i Hercegovina biti i Hercegovine. demokratska država, koja će se sastojati od dva entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske". Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni Republike Srpske 28. Prema navedenom, podnosilac zahtjeva smatra da samo 22. Podnosilac zahtjeva navodi da je u članu 1. Ustavnog Bosna i Hercegovina predstavlja državu u skladu sa principima zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske propisan izgled međunarodnog prava, a Republika Srpska je samo entitet u zastave Republike Srpske, koja se sastoji od tri boje: crvene, njenom sastavu, tako da ne može biti govora o "predstavljanju bijele i plave. Boje su položene vodoravno sa redoslijedom državnosti Republike Srpske", jer ona tu državnost nema. odozgo: crvena, plava i bijela. Svaka boja zauzima jednu trećinu Uostalom, navodi dalje podnosilac zahtjeva, u postupku zastave. Zastava Republike Srpske ima sva obilježja zastava provođenja Odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na Kneževine Srbije iz 1878. godine i Kraljevine Srbije iz 1882. cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, promijenjena je i odredba godine. U članu 2. navedenog zakona propisan je izgled grba Ustava Republike Srpske koja je do tada glasila "Republika Republike Srpske, koji je grb Nemanjića, predstavljen Srpska je država srpskog naroda". dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave. Podnosilac 29. Podnosilac zahtjeva smatra i da član 3. ovog zakona nije u zahtjeva, dalje, naveo je da se iz Kolekcije grbova fojničkog saglasnosti sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, jer samostana u izdanju "Press Oslobođenja" iz 1972. godine, autora propisuje da se zastava, grb i himna Republike Srpske, između dr. Pavla Anđelića, može vidjeti da je dvoglavi orao simbol grba ostalog, "upotrebljavaju u skladu sa moralnim normama Nemanjića, a što je doslovno i navedeno u članu 2. osporenog srpskog naroda". Takva odredba, navodi podnosilac zahtjeva, zakona. Znači, to su simboli koji sežu u historijsku prošlost na isti način privilegira srpski narod i upotrebu simbola srpskog naroda. U članu 3. navedenog zakona propisano je da je Republike Srpske veže isključivo za jedan od tri konstitutivna himna Republike Srpske "Bože, pravde". Ta himna potječe iz naroda u Bosni i Hercegovini, čime su Bošnjaci i Hrvati, zajedno 1872. godine i iz njenog teksta proizlaze veličanje srpskog sa ostalim građanima Bosne i Hercegovine, diskriminirani na naroda i molba Bogu da "složi srpsku braću, spasi srpskog kralja, nacionalnoj osnovi, bez ikakvog objektivnog i razumnog srpski rod". opravdanja. 23. Ove odredbe Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Zakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske Republike Srpske, ističe podnosilac zahtjeva, diskriminirajuće su u odnosu na Bošnjake i Hrvate, koji su konstitutivni narodi na 30. Podnosilac zahtjeva je naveo da čl. 1. i 2. Zakona o cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, pa, prema tome, i u slavama i svetkovinama Republike Srpske nisu u saglasnosti sa Republici Srpskoj. Te odredbe su, također, diskriminirajuće, članom II/4, a u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovismatra podnosilac zahtjeva, i u odnosu na ostale građane Bosne i ne. Hercegovine. 31. Kao slave i svetkovine Republike Srpske, koje se u čl. 1. i 24. Dalje, podnosilac zahtjeva je istakao da je, vjerovatno, 2. ovog zakona označavaju kao praznici Republike Srpske, razlog zbog kojeg u Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni precizirani su: Božić, Dan Republike, Nova godina, Republike Srpske nisu unesena obilježja bošnjačkog i hrvatskog Bogojavljenje, Sveti Sava, Prvi srpski ustanak, Vaskrs, Duhovi, naroda taj što u vrijeme donošenja tog zakona Bošnjaci i Hrvati, Prvi maj - Praznik rada i Vidovdan. Podnosilac zahtjeva navodi prema Ustavu Republike Srpske, nisu imali status konstitutivnih kako je očigledno da su to praznici samo jednog naroda - srpskog naroda u Republici Srpskoj. Takav status priznat im je Ustavom (osim Praznika rada), te da su isključivo pravoslavni vjerski Republike Srpske tek nakon donošenja Odluke Ustavnog suda o praznici i praznici koji su vezani za historijsku prošlost srpskog Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4497 naroda i pravoslavne vjere, kao što su, npr., Prvi srpski ustanak, konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije navedene Bogojavljenje, pravoslavni Božić, Vaskrs i sl. S druge strane, u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine. navodi podnosilac zahtjeva, radni dani su praznici drugih naroda 36. Dopuna zahtjeva sadrži podnosiočev potpis ovjeren i konfesija, kao što su: Bajram, katolički Božić, Uskrs i dr. pečatom. 32. Navedeni praznici slave se u zakonodavnim, izvršnim i c) Odgovori na zahtjev i dopunu zahtjeva organima uprave Republike Srpske, vojsci, policiji, pravosudnim organima i dr. Podnosilac zahtjeva navodi kako su, Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske na zahtjev prema ovom zakonu, to dani kada ove institucije ne rade, kao ni 37. Narodna skupština na sjednici održanoj 28. jula 2004. zvaničnici u institucijama Bosne i Hercegovine koji su izabrani iz godine utvrdila je odgovor na navode iz zahtjeva. Republike Srpske. Dalje, podnosilac zahtjeva navodi da su svi 38. U pogledu dopustivosti predmetnog zahtjeva, Narodna građani Republike Srpske koji ne pripadaju srpskom narodu skupština navodi da u zahtjevu nije precizirano o kojoj se povredi prisiljeni da slave te praznike iako ih ne osjećaju kao svoje. Osim radi iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, a koji u sebi toga, svima u Republici Srpskoj, osim Srbima, zabranjeno je da inkorporira 12 prava. Narodna skupština, stoga, smatra da prima imaju svoje praznike koji će biti zvanični praznici u entitetu u facie nije ispunjen uvjet iz člana 18. stav 1. Poslovnika Ustavnog kojem žive, a koji neće vrijeđati nacionalna osjećanja niti jednog suda, odnosno da nisu navedene "odredbe Ustava za koje se od konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Stoga, smatra da su povrijeđene". Osim toga, u odgovoru se navodi da se propisivanje ovakvih praznika, koji su dio prošlosti samo zahtjev sastoji od prostog navođenja odredaba Ustava Bosne i srpskog naroda, stvara nepovjerenje, navodi podnosilac Hercegovine koje su, navodno, povrijeđene, bez ijedne zahtjeva, kod drugih naroda i građana, zadržavajući kod njih činjenice, a pogotovu dokaza na kojima se zahtjev zasniva, čime osjećanje straha od etničkog čišćenja koje su iskusili tokom nije ispunjen još jedan uvjet dopustivosti iz Poslovnika Ustavnog agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. godine, suda. Ujedno, Narodna skupština smatra da je zahtjev nedopustiv kada su bili prisiljeni napustiti domove na tim prostorima. jer nije "ovjeren pečatom podnosioca zahtjeva". Dakle, gospodin b) Navodi iz dopune zahtjeva Tihić, navodi se u odgovoru na zahtjev, podnio je zahtjev kao građanin Bosne i Hercegovine, a ne kao član Predsjedništva 33. U dopuni zahtjeva podnosilac zahtjeva je naveo da je Bosne i Hercegovine, što je u suprotnosti sa članom 16. stav 2. centralni cilj Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercetačka 5. Poslovnika Ustavnog suda, odnosno njemu nedostaje govini, kao i Ustava Bosne i Hercegovine, zabrana aktivna legitimacija. U skladu sa navedenim, Narodna skupština diskriminacije. To je iskazano i činjenicom da je u odredbi člana predlaže da se zahtjev odbaci u smislu člana 60. Poslovnika II/4. Ustava Bosne i Hercegovine dat i dodatni značaj time što je Ustavnog suda. primjena 15 instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I na 39. U pogledu stava o meritumu, Narodna skupština navodi Ustav Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim članom. Dakle, da je nesporno da su osporeni zakoni doneseni u periodu primjena prava i sloboda iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovi1992-1993. godine. Kontinuitet Ustava Republike Srpske ne je, kako je to navedeno u članu II/4. Ustava Bosne i Hercegopotvrđen je osnovnim principima dogovorenim u Ženevi 8. vine, osigurana svim licima bez diskriminacije. Podnosilac septembra 1995. godine, podstavom 2. podtačkom 2. Ustava zahtjeva smatra da ove ustavne odredbe imaju prioritet u odnosu Bosne i Hercegovine navedeno je, ističe se u odgovoru, da će na pravo države i entiteta, što uključuje sve zakone, ali i ustave "oba entiteta nastaviti postojati sa njihovim sadašnjim ustavima", entiteta. Imajući u vidu da je jedino država odgovorna za obaveze međutim, "amandmanski izmijenjenim da zadovolje osnovne koje proistječu iz svakog pojedinačnog instrumenta iz Aneksa I principe". Prema članu XII stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine, na Ustav Bosne i Hercegovine, ali, također, i specifičnu ustavnu i entiteti su u toku 1996. godine vršili usklađenost svojih ustava sa teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine, proizlazi da su Ustavom Bosne i Hercegovine pod međunarodnim teritorijalne jedinice Bosne i Hercegovine najčešće subjekti koji monitoringom. Narodna skupština, dalje, navodi da je imaju obavezu da praktično primjenjuju ove instrumente. I pored najautoritativniji organ Vijeća Evrope - Evropska komisija za toga, Federacija BiH i Republika Srpska su zadržale, odnosno demokratiju putem prava, tzv. Venecijanska komisija, dao svoje uspostavile simbole i druga obilježja, a Republika Srpska je mišljenje o kompatibilnosti Ustava Republike Srpske usvojila i Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike dokument CDL (96), (48), koje je obavezujuće. Posljednju Srpske i Zakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske, koji reviziju Ustava Republike Srpske obavio je 2002. godine Visoki nesumnjivo ukazuju da su Srbi u Federaciji BiH, odnosno predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, ali i ostali, odnosno drugi građani Bosne i Hercegovine, drugačije tretirani u odnosu na 40. U odgovoru na zahtjev se dalje ističe da je Aneksom II Bošnjake i Hrvate u Federaciji BiH, odnosno Srbe u Republici tačka 2. Ustava Bosne i Hercegovine predviđeno da će "svi Srpskoj, protivno članu 1.1. i čl. 2.a), b), c), d) i e) Međunarodne zakoni Š...Ć ostati na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. sa Ustavom, dok drugačije ne odredi nadležni državni organ Navedeni članovi, a pogotovo član 2.c) i d), propisuju da se Bosne i Hercegovine". Tako je sam Ustav Bosne i Hercegovine, moraju preduzeti efikasne mjere "nacionalne i lokalne politike" smatra Narodna skupština, ovom normom izvršio svojevrsnu radi ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa čiji je konvalidaciju, odnosno osnažio svu legislativu donesenu prije cilj nejednak, odnosno diskriminatorski tretman, kao i da su te njegovog stupanja na snagu. vlasti obavezne da potpomažu integracionističke organizacije i 41. Narodna skupština navodi da osporavani zakoni svoj pokrete radi ukidanja diskriminatorskih mjera. iustus titulus imaju u članu 8. Ustava Republike Srpske. Tim 34. U dopuni zahtjeva podnosilac zahtjeva navode o povredi članom normirano je da "Republika ima zastavu, grb i himnu. člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1. i Izgled zastave, grba i himne utvrđuje se Ustavnim zakonom". članom 2.a), b), c), d) i e) Međunarodne konvencije o ukidanju Posljednjim izmjenama i dopunama Ustava Republike Srpske, svih oblika rasne diskriminacije zasniva na istim razlozima koji koje je učinio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nije su izneseni u zahtjevu, jer smatra da svako propisivanje obilježja osporeno postojanje simbola u entitetima, jer oni ni na koji način entiteta koja simboliziraju samo jedan ili samo dva od tri ne narušavaju konstitutivnost naroda i ustavna prava i slobode konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini predstavlja mjere građana bilo koje nacionalnosti. Narodna skupština smatra da je koje su sračunate na razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili time verificirana odredba člana 8. Ustava Republike Srpske. davanje prvenstva, zasnovano na nacionalnom i etničkom 42. Narodna skupština smatra da je konstitutivnost naroda porijeklu, i da imaju cilj da naruše ili kompromitiraju ostvarena u Republici Srpskoj ustavnim promjenama iz 2002. priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, godine, Amandmanom LXXVI, koji predviđa da se sve ljudskih prava i osnovnih sloboda u svim oblastima života. značajnije funkcije i institucije vlasti ravnomjerno raspoređuju na svaki konstitutivni narod. Tako su od šest najviših funkcija 35. Na kraju, podnosilac zahtjeva navodi da, pored (predsjednik Vlade, predsjednik Narodne skupštine, pozitivnih obaveza koje proizlaze iz čl. II/1. i II/6. Ustava Bosne i predsjedavajući Vijeća naroda, predsjednik Vrhovnog suda, Hercegovine, nadležni organi Federacije BiH i Republike Srpske predsjednik Ustavnog suda i republički javni tužilac) četiri date nisu preduzeli adekvatne mjere, koje bi odgovorile obavezama predstavnicima bošnjačkog i hrvatskog naroda. Osim najviših preuzetim iz čl. II/1, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine u funkcija u entitetu, navodi se u odgovoru na zahtjev, vezi sa članom 1.1. i članom 2.a), b), c), d) i e) Međunarodne Broj 44 - Strana 4498 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. zastupljenost na paritetnoj osnovi utvrđena je i provodi se u tač. 32-38, iskristalizirao stav o diskriminaciji i da se Narodna javnim službama. skupština u cijelosti slaže sa iznesenim stavom. Stoga, Narodna skupština smatra da, ustvari, podnosilac zahtjeva čini 43. Dalje, u odgovoru se ističe da je neosnovan navod diskriminaciju iznoseći da samo ostalim konstitutivnim podnosioca zahtjeva da je zastava Republike Srpske zastava narodima nije omogućen povratak u predratne domove usljed Kneževine i Kraljevine Srbije, jer crvena, plava i bijela boja straha i nepovjerenja u organe vlasti u Republici Srpskoj, čime se zastave pripadaju tzv. panslavenskim bojama i sadrži ih, prema favoriziraju samo konstitutivni narodi. Ujedno, Narodna drugom rasporedu, i hrvatska zastava, kao i zastave Slovenije, skupština se poziva na stav koji je iznio sudija Mirko Zovko u Slovačke, Rusije, a u specifičnoj modifikaciji i zastava Bugarske. izdvojenom mišljenju u predmetu Ustavnog suda broj U 5/98, tj. S obzirom na to da su svi konstitutivni narodi u Bosni i Hercegoda ne mogu da se "uveličavaju prava građanina koji je vini slavenske ekstrakcije, navodi se u odgovoru na zahtjev, same konstitutivan naprema građaninu koji nije konstitutivan, jer je boje ne mogu biti predmet spora. Crvena i bijela boja su pravo svakog građanina Š...Ć zaštićeno na istovjetan način". heraldičke boje srpskog i hrvatskog naroda, pa kao takve ne Takav stav je iskazan i normom člana 10. Ustava Republike mogu biti sporne, a crvena je bila i zastava Socijalističke Srpske, tj. da su "građani Republike Srpske ravnopravni u republike Bosne i Hercegovine od 1946. godine do disolucije slobodama, pravima i dužnostima Š...Ć bez bilo kakve Jugoslavije. Iz ovoga Narodna skupština izvodi zaključak da diskriminacije". nijedna od navedenih boja ne može biti sporna sama po sebi, te da 47. Navode podnosioca zahtjeva da je spriječen povratak njihov raspored nema nikakve veze sa diskriminacijom, nego građana u njihove domove usljed navodnog straha Narodna estetskim osjećajem, ali estetski osjećaj nije ustavna kategorija. skupština smatra kao suprotnost notornim činjenicama, koje, kao "Činjenica da zastava Srbije ima isti raspored boja", navodi se takve, ne treba ni dokazivati. Implementacija imovinskh propisa dalje u odgovoru, "ne mora da znači ništa, jer su i Srbija i Bosna i na teritoriji Republike Srpske, ističe se u odgovoru, realizirana je Hercegovina istorijski bile u dužim periodima jedna zemlja, u 99,5 % slučajeva, pri čemu je 36 općina u potpunosti završilo uključujući i vrijeme Tvrtka I." Jedna od pretpostavki je da ovaj proces i o tome dobilo certifikate međunarodne zajednice. podnosiocu zahtjeva ne smetaju ni boje ni raspored, nego Dalje, ističe se da je u Republici Srpskoj dat prioritet pomoći nepostojanje nekog specifičnog simbola na zastavi, kao u slučaju povratnicima u obnovi i rekonstrukciji njihovih prijeratnih zastave Federacije BiH. Kako na zastavi Republike Srpske nema domova. nikakvog simbola, a zastavu Republike Srpske ne treba miješati sa rangovnim i komandnim zastavama ili standardima, dokaz za 48. Naposljetku, Narodna skupština smatra da je, zbog tvrdnju o diskriminaciji ne može biti odsustvo nečega ako tim značaja za donošenje odluke, neophodno neposredno raspraviti o drugim nije zastupljen nijedan od druga dva konstitutivna predmetnom zahtjevu i traži da se tim povodom održi javna naroda. Dakle, Bošnjaci mogu, u duhu inicijative podnosioca rasprava, te da se nakon toga donese odluka kojom se odbija zahtjeva, slobodno da se identificiraju sa jednom od boja na zahtjev. sadašnjoj zastavi Republike Srpske. Odgovor Narodne skupštine na dopunu zahtjeva 44. U pogledu grba Republike Srpske, Narodna skupština je 49. U odgovoru na dopunu zahtjeva Narodna skupština je navela da se u osporenom članu 2. Zakona izričito navodi da je ponovila argumente iz odgovora na zahtjev, ali je navela i neke grb Republike Srpske grb Nemanjića i heraldički se blazonira dodatne argumente. Prema mišljenju Narodne skupštine, ne tako, pa se to tumači kao simbol i oznaka srpskog naroda. Tačno postoji diskriminatorna namjera, niti takvo djelovanje simbola. je da je dvoglavi orao dio historijske prošlosti srpskog naroda. U U suprotnom, ukoliko se značenje simbola ne bi razdvojilo od sadašnjem obliku grb Republike Srpske vodi porijeklo iz njegovih pojavnih elemenata, argumentacija uz klauzulu o srednjovjekovnog srpskog carstva, a u širem historijskom smislu zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine od amblematskog repertoara Bizantijskog carstva, ali u bila bi besmislena. Tako bi neko uvijek mogao naći da je neki od heraldičkom obliku, u kome je blazoniran u Ustavnom zakonu elemenata na grbu Republike Srpske diskriminirajući, npr., Republike Srpske, niti je bio, niti jeste grb Srbije. Znamenja nisu vjerski elementi, kao što je križ, mogli bi vrijeđati ateiste, proste ilustracije, ona su izraz svijesti o identitetu i postojanju kompozicija sa oružjem pacifiste itd. Dalje se u odgovoru navodi kroz vijekove. Dalje se ističe da svaki grad i općina u Bosni i Herda niko ne može osporiti da se dva entiteta u državi Bosni i Hercecegovini imaju svoj grb, koji upravo odražava njihovu tradiciju i govini razlikuju u pogledu organa vlasti i građana. Simboli koji osobitost, te je logično i da entitet ima svoj grb. Neosnovan je i su identični i koji zanemaruju ove razlike su prilično beskorisni, nije ničim argumentiran navod podnosioca zahtjeva, smatra zato što je nesumnjivo upravo glavna svrha simbola da se napravi Narodna skupština, da osporeni član 3. Zakona privilegira srpski razlika između različitih javnih organa i organizacija na istoj narod, čime su Bošnjaci i Hrvati diskriminirani prema teritoriji. nacionalnoj osnovi. Narodna skupština ističe da praksa demantira podnosioca zahtjeva da drugi narodi ne mogu isticati 50. Što se tiče člana 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i svoju zastavu i grb. Nema vjerskog objekta - džamije u Republici himne, u kojem je upotrijebljen izraz "moralne norme srpskog Srpskoj, navodi se u odgovoru na zahtjev, na kome nije istaknuta naroda", Narodna skupština navodi da je taj izraz upotrijebljen u zelena zastava sa polumjesecom. Također, i svaka politička uskoj vezi sa nazivom entiteta "Republika Srpska" i da je dio iste partija vidno ističe svoju zastavu i grb. Narodna skupština je one rečenice kojom se zabranjuje narušavanje "ugleda i navela da se argumenti navedeni za zastavu i grb odnose i na digniteta". Stoga, ako će se pravni dokument tumačiti u dobroj himnu, koja, također, odražava kulturnu i historijsku baštinu kao vjeri u skladu sa uobičajenim značenjem "u smislu člana 31. jedan od simbola. Bečke konvencije o zakonu o mirovnim sporazumima", riječi "srpski narod" se moraju shvatiti kao "srpski građani", što 45. Dalje, u odgovoru na zahtjev Narodna skupština navodi podrazumijeva sve građane Republike Srpske. Slično tome, opis da osporenim odredbama Zakona o slavama i svetkovinama ni u zastave, grba i himne kao "državnih obilježja" u članu 2. istog čemu nije povrijeđeno ustavno pravo Bošnjaka, Hrvata i zakona mora se razumjeti u smislu "entitetskih obilježja", "ostalih", niti one ugrožavaju nacionalnu ravnopravnost i vitalne slijedeći uspostavljene principe tumačenja prema kojima se svi interese konstitutivnih naroda i "ostalih" u Bosni i Hercegovini. pravni propisi moraju tumačiti u skladu sa Ustavom Bosne i HerNarodna skupština smatra da je podnosilac zahtjeva previdio cegovine sve dok je to moguće (Odluka Ustavnog suda broj U činjenicu o postojanju norme u članu 2. stav 2. ovog zakona, da bez diskriminacije prema bilo kom osnovu ili statusu "građani 5/98-IV od 19. augusta 2000. godine). Prema mišljenju Narodne Republike Srpske imaju pravo - po vlastitom izboru, da praznuju skupštine, nema nikakvih diskriminirajućih elemenata u bilo tri dana u godini na dane svojih vjerskih praznika". Također se kojem od osporenih zakona, a pitanje u kojoj mjeri građani navodi da je ovim zakonom u članu 4. propisano da se "Statutom entiteta mogu ili žele da se identificiraju sa ovim simbolima opštine može odrediti jedan dan kao praznik koji se slavi na zavisi od njihovog ličnog osjećanja, i to je individualno, a ne području opštine". ustavno pitanje. 51. U odgovoru je, dalje, navedeno da, ukoliko se potvrde 46. Narodna skupština smatra da se zahtjev sastoji od navodi podnosioca zahtjeva o postojanju različitog tretmana, za pravnog i političkog dijela i da njegov pravni dio ne sadrži to postoji objektivno i racionalno objašnjenje. Naime, takav je nijednu činjenicu, a kamoli dokaz. Štaviše, dokazi (povrat tretman opravdan činjenicom da simboli, koji, navodno, izbjeglica) negiraju navode podnosioca zahtjeva. Zatim se ističe karakteriziraju srpski element, jedino izražavaju njihovu da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Odluci broj U 12/02, u Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4499 povezanost sa nazivom "Republika Srpska". Svi subnacionalni Bosne i Hercegovine. On samo ponavlja normativna sredstva, entiteti na svijetu čine isto: nazivaju i osmišljavaju svoje simbole naredbe i obaveze nametnute javnim institucijama do kojih se, prema zvaničnoj denominaciji, naprimjer: Flamanci i Valonci u također, može direktno doći prikladnim tumačenjem samog Belgiji, Katalonci i Baski u Španiji itd. Zašto bi se onda smatralo člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. neustavnim to što subnacionalni entitet Republika Srpska koristi 56. Prema mišljenju Narodne skupštine, ukidanje postojećih "srpske" simbole? simbola i nametanje istovjetnih ili gotovo identičnih simbola doveli bi do toga da bi entiteti izgubili identitet i svojstvenost, a 52. U vezi sa čl. 1. i 2. osporenog Zakona o slavama i takva bi situacija prije izazvala nove tenzije i neprijateljstva svetkovinama, Narodna skupština je navela da se, prvo, mora među konstitutivnim narodima nego dovela do integrativnog i razjasniti da usvajanje grčkog pravoslavnog kalendara u mirnog razvoja. Na kraju je navedeno da se građani ne mogu lišiti Republici Srpskoj prema svojoj prirodi ne vrijeđa, niti svojih zvaničnih simbola, a da im se pri tome ne uništi identitet. diskriminira nikoga, jer je apsolutno neophodno da se u entitetu koristi samo jedan kalendar, a također je razumno da se koristi Odgovor Predstavničkog doma Parlamenta Federacije tradicionalni kalendar velike većine stanovništva. U tom pogledu Bosne i Hercegovine objektivno je nemoguće da se prema sva tri naroda postupa 57. U odgovoru na zahtjev i dopunu zahtjeva Predstavnički jednako, dajući im pravo da koriste različite kalendare. Zbog dom navodi da je Ustavna komisija tog doma na sjednici, toga smatraju da proslavljanje dviju novih godina nije sporno. održanoj 22. novembra 2004. godine, razmatrala predmetni "Deset vjerskih praznika je zasnovano na hrišćanskoj vjeri i stoga zahtjev. Tom prilikom, navodi se u odgovoru, ova komisija je ih mogu slaviti pravoslavni Srbi, kao i Hrvati katolici, samo su usvojila stav da je zahtjev u potpunosti opravdan, te je predložila Bošnjaci, kao muslimani, pogođeni ovim danima. U isto vrijeme, Predstavničkom domu da, u skladu sa odlukom Ustavnog suda o oni imaju pravo da slave tri dodatna dana, prema svom izboru, konstitutivnosti naroda i "ostalih" u Bosni i Hercegovini, pristupi svake godine na dane svojih vjerskih praznika." Prema tome, izmjeni entitetskih obilježja, grba i zastave Federacije BiH. Bošnjaci nisu diskriminirani, već, naprotiv, privilegirani jer imaju pravo ne samo na šesnaest nego na devetnaest neradnih Odgovor Kluba Hrvata i Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda dana. To je primjer kako nejednako postupanje ne predstavlja Republike Srpske na zahtjev nužno i diskriminaciju. Dakle, ako se traže različita djelovanja 58. Klub Hrvata i Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike ovog zakona na konstitutivne narode, različito postupanje ima Srpske su podržali kao legalnu i legitimnu inicijativu podnosioca racionalnu i opravdanu osnovu. Na kraju je navedeno "a da ne i naveli da osporene zakone treba što prije uskladiti sa Odlukom o spominjemo u ovom kontekstu da Republika Srpska u svakom konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini. slučaju ostaje - svidjelo se to nekome ili ne - na simboličan način, d) Podnesak amicus curiae entitet - majka Srba". 53. Prema mišljenju Narodne skupštine, ovakvi simboli u 59. U podnesku amicus curiae prvobitno je obrazložen Republici Srpskoj su neophodni za stvaranje jednog ujedinjenog, ustavni i zakonodavni kontekst u kojem su usvojeni osporeni miroljubivog i tolerantnog entiteta, jer bi "kolažni" simboli, koji zakoni, gdje je naglašeno da su osporeni zakoni usvojeni prije bi nastali miješanjem simbola triju konstitutivnih naroda, donošenja Odluke Ustavnog suda o "konstitutivnosti naroda" i predstavljali više podjelu ili fragmentaciju građanstva nego Odluke o nazivima gradova i općina u Republici Srpskoj broj U ujedinjenje. Takvi simboli su potrebni i da bi se Republika Srpska 44/01, odnosno u vrijeme kada ni Srbi u Federaciji BiH, ni razlikovala od Bosne i Hercegovine. Naime, takve razlike koje se Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj nisu imali mogućnost da odražavaju u jasnim i nepogrešivim simbolima ne mogu se izraze svoje stavove u vezi sa simbolima, odnosno u vezi sa osporiti, jer Republika Srpska ima svoje ustavno pravo da himnom i praznicima u entitetima, jer "nisu bili zastupljeni u uspostavi specijalne paralelne veze sa susjednim zemljama na značajnoj mjeri u zakonodavnom procesu". osnovu međunarodnog prava. 60. Dalje, amicus curiae u svojoj analizi ukazao je na to da je pitanje konteksta upotrebe simbola, ili sastavnih dijelova 54. Narodna skupština, u vezi sa članom 3. Ustavnog zakona simbola, veoma značajno s obzirom na njihovo porijeklo koje su o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, posebno u vezi sa imali u sukobu i koji su imali namjeru da istaknu dominaciju himnom, navela je da, ako se gleda čisti tekst himne, mora se jedne etničke grupe u određenom geografskom području. Stoga priznati da se čini da ona ima rasistički i diskriminatoran karakter. je amicus curiae ukazao da je potrebno da se, u smislu principa Ali, taj tekst, prema njihovom mišljenju, može se shvatiti zabrane diskriminacije, utvrdi da li postoji legitimni cilj u ispravno samo kao historijski i zastario dokument, kao naslijeđe demokratskom društvu i da li je upotreba legitimnih sredstava prošlosti. Danas ne postoji ni "srpska kruna", niti "srpski rod". proporcionalna u odnosu na sprečavanje ugrožavanja prava Ovaj tekst se ne treba shvatiti kao politički proglas za veličanje drugih, imajući u vidu činjenicu da se simboli koriste na samo ljudi srpskog porijekla, isključujući sve ostale mjestima na kojima sva lica treba da imaju pristup pravima koja konstitutivne narode, već kao transcendentalna imaginacija uživaju zaštitu u skladu sa Evropskom konvencijom i Ustavom udaljena od stvarnog sadržaja. Bosne i Hercegovine: u školama, javnim zgradama, sudovima, 55. Narodna skupština, u vezi sa navodima iz dopune javnim područjima, bolnicama i dr. zahtjeva a u vezi sa Međunarodnom konvencijom o ukidanju 61. Amicus curiae se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj svih oblika rasne diskriminacije, navela je da ta konvencija nije U 44/01, u kojoj je Ustavni sud proglasio neustavnim nazive direktno primjenjiva na Republiku Srpsku. Član II/4. Ustava "srpski" u imenima gradova u Republici Srpskoj, i zaključio da je Bosne i Hercegovine se, zaista, poziva na ovu konvenciju kao na upotreba simbola koji su prima facie isključivi analogna upotrebi međunarodni sporazum nabrojan u Aneksu I na Ustav Bosne i imena koja demonstriraju dominaciju jedne etničke grupe. Hercegovine. Ali, tekst ove konvencije je potpuno jasan: ona Navedeno je da su grupe koje su predmet usporedbe identične ograničava i obavezuje samo "države-članice", poput same kao i grupe u navedenoj odluci, te da je obaveza odgovornih da Bosne i Hercegovine, a ne druge oblike političkih zajednica. dokažu da razlikovanje u tretmanu ima objektivno i razumno Nasuprot tome, Republika Srpska je samo entitet, a ne država. opravdanje, u okviru člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Bilo bi kontradiktorno tvrditi da je Republika Srpska entitet samo Amicus curiae je zaključio da je u konkretnom slučaju veoma kad su u pitanju prava, privilegije i nadležnosti, a država kada su teško utvrditi postojanje legitimnog cilja prilikom ograničavanja u pitanju dužnosti, obligacije i obaveze. Uostalom, član 1.1. uživanja prava koja su u vezi sa pravom na povratak, čak i navedene konvencije garantira samo priznavanje, uživanje ili ukoliko bi se utvrdio legitimni cilj, takvo ograničenje bi vodilo ka ostvarenje "ljudskih prava i osnovnih sloboda" na ravnopravnoj diskriminaciji po osnovi etničke pripadnosti i svako objektivno osnovi u političkoj, ekonomskoj, socijalnoj, kulturnoj i svakoj opravdanje se mora ocijeniti u svjetlu vrlo ograničene margine drugoj oblasti javnog života. Ali, osporavani zakoni niti daju, niti razumijevanja koja se mora primijeniti. reguliraju ljudska prava ili osnovne slobode. Nema ni osnovnog ni Ustavom Bosne i Hercegovine garantiranog prava da se 62. U zaključku podneska je navedeno da je njihov stav da su zahtijeva određeni simbol za svaki konstitutivni narod. Dakle, osporeni zakoni doveli do usvajanja simbola koji ne samim svojim sadržajem i značenjem osporavani zakoni ne predstavljaju sve konstitutivne narode. S obzirom na okolnosti i mogu biti u suprotnosti sa Međunarodnom konvencijom o kontekst u kojem su simboli usvojeni, to je neminovno imalo utjecaj na pripadnike grupa koji nisu bili uključeni u donošenje ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Također, član 2.a), b), osporenih zakona. Također je zaključeno da usvajanje simbola c), d) i e) ove konvencije nema šire značenje od člana II/4. Ustava Broj 44 - Strana 4500 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. koji predstavljaju samo jednu etničku grupu ograničava pravo na drugih, a posebno pravo na povratak, navedeno je da je takav stav povratak, razlozi za ograničavanje tog prava predstavljaju neodrživ, jer stvarnog povratka uopće nema i on se ostvaruje više potencijalnu i stvarnu povredu materijalnih prava zaštićenih formalno i putem obnove vlasništva pod pritiscima međunarodne Evropskom konvencijom, a razlog za povredu jeste postojanje zajednice, a najmanje i nikako putem integracije tih ljudi u diskriminacije po osnovi etničke pripadnosti. društvo kakvo se u Republici Srpskoj stvara, što obuhvata i osporene simbole. Navedeno je da se najvažniji razlog zbog 63. U podnesku je iznesen stav da postoji povreda prava na kojeg se ljudi ne vraćaju ubraja u psihološku, osjećajnu i povratak koja je uzrokovana postojanjem diskriminacije po kulturno-vjersku sferu i potječe od apsolutne dominacije srpstva, osnovi etničke pripadnosti, odnosno da postoji povreda člana srpskih simbola i pravoslavljem "proviđene" prakse koja se II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te Evropske konvencije. nameće cijelom društvu u Republici Srpskoj. Dalje je navedeno IV. Javna rasprava da Bošnjaci i Hrvati ne žele slati djecu u škole koje imaju krsne slave i koje su pod pokroviteljstvom pravoslavnih svetaca, ne Stavovi podnosioca zahtjeva izneseni na javnoj raspravi žele da na javnim ustanovama gledaju dvoglave orlove ili pjevaju 64. Podnosilac zahtjeva je ponovio svoj stav iz zahtjeva da i slušaju staru srpsku himnu "Bože, pravde", te da stoje pod "biranje" obilježja koja su duboko ukorijenjena u historijsku znakom ocila (križ sa upisanim slovima četiri ćirilična S ("C"), prošlost samo jednog naroda, ili koja su istovjetna sa obilježjima što u čitanju i tumačenju uvijek i samo znači "samo sloga Srbina i simbolima druge države u kojoj je taj narod dominantan, spašava"), jer ne samo da to nije dio njihove tradicije nego se predstavlja diskriminaciju svih drugih naroda i građana koji žive razlog za odbijanje nalazi i u tome što su oni koji su bili pod tim na području tog entiteta i takav odnos nema razumnog i znacima, koji su nosili te simbole bili izvršioci najvećih zločina objektivnog opravdanja. Podnosilac zahtjeva je naglasio nad Bošnjacima i Hrvatima, a sada oni treba da se integriraju u obaveze iz Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i društvo Republike Srpske. Hercegovini prema kojima su strane dužne da na svojim 68. U vezi sa heraldičkim objašnjenjima koja su izložili teritorijama stvore političke, ekonomske i društvene uvjete koji predstavnici Narodne skupštine, podnosilac zahtjeva je naveo da doprinose dobrovoljnom povratku i harmoničnoj reintegraciji tvrdnja da, zbog svog općeslavenskog porijekla, znakovi u izbjeglica i raseljenih lica, bez preferiranja bilo koje grupe. postojećim simbolima Republike Srpske ne vrijeđaju historijski, Propisivanjem navedenih simbola, prema podnosiočevom kulturni i duhovni i vjerski integritet Bošnjaka i Hrvata mišljenju, ne doprinosi se dobrovoljnom povratku i harmoničnoj predstavlja ne samo iznošenje neistina i u nauci utvrđenih reintegraciji izbjeglica i raseljenih lica u entitetima. U prilog pogrešaka nego i namjernu laž. Podnosilac zahtjeva je naveo da navedenoj tvrdnji podnosilac zahtjeva je naveo zvanične kod Hrvata i Bošnjaka u heraldici nigdje nema orlova i ptica, statističke podatke Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice gotovo nikako nema ocila, nema drugih znakova koji su Bosne i Hercegovine, koji ukazuju na to da se veoma mali broj karakteristični za srpsku i pravoslavnu državnu, vjersku i Bošnjaka vratio u Republiku Srpsku (Bileća 3,65%, Gacko nacionalnu tradiciju. To je podnosilac zahtjeva, dalje, potkrijepio 6,95% itd.), te mali broj Srba u Federaciju BiH (Tomislav-Grad navodom da općeslavenski simboli kao takvi ne postoje, jer uvid 0,17%, Usora 5,26% itd.). Kao značajan argument, naglašeno je u heraldičku historiju slavenskih naroda (Rusa, Ukrajinaca, da su osporeni zakoni u suprotnosti sa Ustavom Bosne i HercegoBjelorusa, Slovenaca, Hrvata, Srba, Bošnjaka itd.) pokazuje da vine s obzirom na to da je u Ustav Bosne i Hercegovine su heraldički znaci kod tih naroda i u njihovim državama nastajali inkorporiran princip konstitutivnosti svih naroda Bosne i Hercesa nastankom država i plemstva. Države Slavena, kako je govine na cijeloj njenoj teritoriji, a to pravo je narušeno navedeno, nastaju tek u kasnijem periodu srednjeg vijeka (VIII osporenim zakonima i praksom koju oni propisuju. Stoga su do IX vijek), kada je heraldička tradicija već bila uveliko entiteti imali obavezu da osporene zakone izmijene, ali to nisu formirana i kad ti narodi, odnosno države prihvataju heraldičke učinili. oznake one države iz koje su, ili pod čijom su se nadmoći 65. Podnosilac zahtjeva smatra neustavnim svako razvijale, ili čiju su vjeru i kulturu prihvatale. zakonodavno djelovanje koje nameće drugim nacijama 69. U pogledu Zakona o slavama i svetkovinama Republike jednostrane elemente simboličnog identificiranja, tako da ono Srpske, koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o što pripada simbolici samo jedne nacije bude nametnuto i postane praznicima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike obavezno za sve građane države, odnosno da poštivanje tih Srpske" broj 103/05), podnosilac zahtjeva je naveo da je pred simbola biva nametnuto pripadnicima ostalih nacija. Naglašeno Ustavnim sudom Republike Srpske pokrenut postupak ocjene je da u državama kakva je i Bosna i Hercegovina samo oni ustavnosti Zakona o praznicima Republike Srpske i procedure simboli o kojima postoji univerzalni konsenzus, ili oni koji su njegovog donošenja s obzirom na to da je zakon proglašen neutralni u odnosu na tradiciju, vjerovanja i ritualnu praksu ukazom predsjednika Republike Srpske a da nije ispoštovana svakog od postojećih i konstitutivnih naroda, ili oni simboli koji procedura u vezi sa pokrenutim pitanjem vitalnog nacionalnog sadrže elemente tradicije simboličkog izražavanja svakog od tih interesa. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud ocijeni i naroda mogu da funkcioniraju kao simboli države. S tim u vezi je usaglašenost osporenog Zakona o slavama i svetkovinama koji se navedeno da svaki simbol u državnom i javnom životu mora u praksi još uvijek primjenjuje. Na kraju rasprave podnosilac izražavati njenu kompozitnu etničku, nacionalnu, vjersku i zahtjeva je predložio da Ustavni sud odgodi raspravu o ovom tradicijsku strukturu, što u još većoj mjeri važi za entitete čijim zakonu dok se ne donese odluka Ustavnog suda Republike simbolima moraju biti obuhvaćeni elementi zajedničke tradicije i Srpske. simbola svih naroda koji žive na tim teritorijama. Zbog toga, kako je navedeno, Republika Srpska ne može uvoditi simbole 70. Na pitanje Suda da objasni da li raspolažu konkretnim koji izražavaju specifičan način doživljavanja državne, podacima, odnosno dokazima o tome da izbjeglice ne žele da se nacionalne i kulturne tradicije samo Srba, a drugi narodi tu ne vrate u Republiku Srpsku zbog simbola, podnosilac zahtjeva je mogu učestvovati na ravnopravan način, bez nejednakosti i odgovorio da ne može navesti konkretna imena ljudi koji zbog diskriminacije, što važi i za simbole Federacije BiH. toga ne žele da se vrate, ali da su simboli nesumnjivo jedan od razloga zbog kojih izbjeglice ne žele da se vrate u Republiku 66. Podnosilac zahtjeva je, također, ukazao na to da su u Srpsku. proteklom ratu počinjeni ustavno i međunarodnim pravom sankcionirani genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti Stavovi Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne na način da su pod heraldičkim znakovima i insignijama (grbovi, i Hercegovine zastave) vojnici - počinioci zločina nosili oznake ili su bili posvećivani, ili su na čelu ovih zločinačkih vojni bile nošene 71. U izlaganju Predstavničkog doma Parlamenta Federacije zastave sa ovim heraldičkim oznakama. Stoga, kako je izrečeno, BiH je ponovljen stav da podržavaju podnosiočev zahtjev. " bilo bi dobro u jednom dužem historijskom luku ukazati i na Također je navedeno da su Predstavnički dom i njegova radna prethodna kršenja ljudskih prava i povrede međunarodnog tijela, prije svega Ustavna komisija, u periodu između 2002. i humanitarnog prava - od 'istih počinilaca' prema 'istim žrtvama', 2004. godine, donosili zaključke kojima se inicirala potreba da se u čemu se, gledano historijski, pokazuje određen signifikantan usklade simboli sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom kontinuitet djelovanja". konvencijom i Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih 67. U vezi sa argumentom Narodne skupštine da osporeni oblika rasne diskriminacije. Međutim, Dom naroda Parlamenta simboli Republike Srpske ne ugrožavaju nijedno posebno pravo Federacije Bosne i Hercegovine nije reagirao na te inicijative, što Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4501 je bilo neophodno u skladu sa Ustavom Federacije BiH, tako da konstitutivnim narodima data mogućnost da slave svoje vjerske je to ostalo samo inicijativa. praznike. 72. U prilog javnoj raspravi Predstavnički dom je dostavio 79. Na pitanje podnosioca zahtjeva da obrazlože čime pismeni podnesak u kojem je navedeno da izgled grba i zastave argumentiraju svoj stav da simboli Republike Srpske Federacije Bosne i Hercegovine upućuje samo na dva predstavljaju sve konstitutivne narode, odnosno da ne vrijeđaju konstitutivna naroda, i to Bošnjake i Hrvate, a ni na koji način ne osjećanja Bošnjaka i Hrvata, Narodna skupština je odgovorila da sadrži obilježja srpskog naroda i drugih u Bosni i Hercegovini. ne postoji nikakvo mišljenje, odnosno usaglašen stav o tome šta Također je navedeno da se ne slažu sa navodima iz zahtjeva u vezi su to simboli Srba, Hrvata i Bošnjaka, te da stoga to nisu simboli sa dijelom u kojem se obrazlaže značenje zlatnih ljiljana, ističući samo srpskog naroda nego prostora Bosne i Hercegovine i kao da je očigledno da se u zahtjevu koriste dva pojma: "zlatni ljiljan" takvi ne mogu nikoga iritirati. (u jednini) i "zlatni ljiljani" (u množini), te stoga nije jasno na šta 80. Dalje, na pitanje podnosioca zahtjeva da li su osporeni se odnosi. Pojam "zlatni ljiljan" je utvrđen u grbu i zastavi zakoni doneseni u skladu sa Ustavom Republike Srpske kada je u Federacije BiH, a "zlatni ljiljani" bili su dio grba i zastave njemu bilo propisano da je Republika Srpska država srpskog Republike Bosne i Hercegovine u ratnom periodu (1992-1995) i naroda, Narodna skupština je navela da to nije sporno, ali, isto njih je koristila samo Armija Bosne i Hercegovine kao oružana tako, ako je to bio entitet srpskog naroda (prije amandmana na sila u ratu. Na kraju je navedeno da se slažu da svako propisivanje Ustav Republike Srpske), ne znači da su simboli srpski. obilježja entiteta koji simboliziraju samo jedan ili samo dva od tri 81. Na pitanje Ustavnog suda u vezi sa himnom Republike konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini nije u saglasnosti sa Srpske da objasne neutralnost u kontekstu ustavnog principa Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda. nediskriminacije svih građana Bosne i Hercegovine Narodna skupština je potvrdila da je tekst himne Republike Srpske sporan, Stavovi Narodne skupštine ali da se taj problem može riješiti ostavljanjem postojeće 73. Predstavnici Narodne skupštine su iznijeli prigovor u melodije himne i biranjem drugog teksta. Također su naveli da, pogledu angažmana amicus curiae u postupku pred Ustavnim što se himne tiče, priznaju da neke formulacije mogu stvoriti sudom u konkretnom slučaju jer smatraju da nema osnova za određene sumnje u vezi sa neutralnošću, ali da grb i zastava njihovo djelovanje niti u Ustavu Bosne i Hercegovine niti u nikoga ne diskriminiraju za šta su, kako su istakli, pružili Pravilima Ustavnog suda. dovoljno argumenata. 74. Ustavni sud je odbacio ovaj prigovor Narodne skupštine, 82. Na pitanje Ustavnog suda šta znače četiri slova S ("C") u imajući u vidu svoju dosadašnju praksu da poziva amicus curiae grbu Republike Srpske, odnosno da li znače ono što se u narodu u postupku javne rasprave pred Ustavnim sudom, kao i član 47. kaže "samo sloga Srbina spašava", Narodna skupština je navela st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda koji predviđa mogućnost da se ne radi ni o kakvim slovima u grbu, nego o pozivanja lica koja mogu dati stručna mišljenja i objašnjenja ocilima-predmetu za kresanje vatre, te da prihvataju da postoje značajna za donošenje odluke. neka uvriježena mišljenja u narodu o tome šta znače ocila u grbu 75. Narodna skupština je ponovila svoje stavove iz odgovora Republike Srpske, ali da su to ocila i da stoga ne predstavljaju na zahtjev i dopunu zahtjeva i iznijela dodatne stavove. Narodna ništa drugo. skupština je ponovila da podnosilac zahtjeva nije priložio 83. Na zahtjev Ustavnog suda da obrazlože činjenicu da je nikakve dokaze o tome da su osporeni zakoni diskriminirajući, opće razumijevanje tih simbola različito, jer ono što je značajno odnosno da imaju diskriminirajuće efekte. Također je naglašeno kada je u pitanju diskriminirajući učinak jeste opće mišljenje, a da zbog simbola niko nije doveden u situaciju da se ne može ne mišljenje eksperata, Narodna skupština je odgovorila da se vratiti u Republiku Srpsku za šta je najbolji primjer podnosilac niko ne može konfrontirati s tim šta neko misli o simbolima s zahtjeva koji je bio potpredsjednik Narodne skupštine i koji je te obzirom na to da simboli zahtijevaju određeno vrijeme da se simbole prihvatio u vrijeme kada je obavljao tu funkciju. Dalje je shvate ili određeno učenje. Dalje, s obzirom na to da je navedeno da su osporeni simboli Republike Srpske u cjelini ili podnosilac zahtjeva iznio tezu da osporeni simboli nisu simboli dijelovima uvijek pripadali svim narodima - Srbima, Hrvatima i Bošnjaka i Hrvata, odgovorili su da se onda očekivalo da kaže Bošnjacima. Također je naglašeno da simboli nisu prima facie koji su to njihovi simboli. Tada bi javnost i zastupnici u Republici isključivi, navodeći posebno da su boje na zastavi Republike Srpskoj mogli zauzvrat reći da je ono što je predloženo Srpske panslavenske boje. Oni su naglasili da su ovi simboli, ne neprihvatljivo za njih, te da su takvi zahtjevi mogli biti takvi kakvi su danas, nego neki elementi kao, npr., križ, ljiljan, predloženi da se diskutira o njima u vrijeme donošenja zakona. boje zastave itd., duboko ukorijenjeni u historiju sva tri naroda Dalje je odgovoreno da se ne može prihvatiti argument Bosne i Hercegovine. podnosioca zahtjeva da nije mogao u skupštinskoj proceduri 76. Narodna skupština, u dijelu o heraldičkom izlaganju, pokrenuti pitanje osporenih zakona. Također je navedeno da je navela je da je ono što se odnosi na grb, a donekle i na himnu, tačno da percepcija simbola može biti različita ali da velika također relevantno za zastavu Republike Srpske. S tim u vezi, većina ljudi ne razumije simbole i ne zna ni tekst himne i, u posebno je naglašeno da su grb i njegov vlasnik (onaj koga suštini, simboli su uvijek instrumenti za političare kako bi proveli predstavlja) jedno i da imaju isti identitet koji se tiče prošlosti i svoje ideje i inicijative. budućnosti, te da je grb kao potpis koji može sadržavati sva slova 84. Na zahtjev Ustavnog suda da objasne u čemu je razlika vlasnikovog imena ili se koncentrirati samo na nekoliko poteza između grba Republike Srpske i grba Kraljevine Srbije, Narodna koji predstavljaju cjelinu. Zbog takve prirode simbola, oni ne skupština je odgovorila da je grb Kraljevine Srbije identičan grbu mogu biti poništeni odlukom suda ili izvršne vlasti a da se ne današnje Republike Srbije, a da je razlika između tih grbova i ulazi u pitanje identiteta, jer, kako je rečeno, onaj koji koristi grb grba Republike Srpske u tome što se u grbu Kraljevine Srbije, koji ne predstavlja njegov identitet dolazi u poziciju nametnutog pored dvoglavog orla, nalaze i dva ljiljana, a u grbu Republike identiteta. U tom smislu je naveden primjer grba i zastave Bosne i Srpske se nalazi kruna na glavi orla, čega nema u grbu Kraljevine Hercegovine, koji, prema mišljenju Narodne skupštine, ne Srbije. Osim toga, naglašeno je da sve što se nalazi u štitu grba predstavljaju nikoga jer su neutralni. jeste njegov esencijalni dio. 77. Također je navedeno da ukoliko se polemizira o stavu 85. Na pitanje Ustavnog suda da li postoji razlika u bojama i podnosioca zahtjeva da su simboli prepreka za povratak u rasporedu boja na zastavama Republike Srbije i Republike Republiku Srpsku, onda bi se najprije moglo reći da je ime Srpske dato je objašnjenje da su boje i njihov raspored isti, ali da Republika Srpska kao takvo sporno, a ne simboli. Naime, se na zastavi Republike Srbije nalazi i grb Republike Srbije. ukoliko se prihvati da simboli proizlaze iz imena Republika 86. Na pitanje Ustavnog suda da li su predstavnici sva tri Srpska, koje je ustanovljeno Dejtonskim ustavom i kao takvo se konstitutivna naroda učestvovali u donošenju osporenih zakona ne može promijeniti, ni simboli ne mogu biti izmijenjeni. Republike Srpske odgovoreno je da se to pouzdano ne zna, ali da Narodna skupština smatra da su i simboli rezultat kompromisa se pretpostavlja da je tako. Također je odgovoreno da stavove koji je postignut u Daytonu i postavlja se pitanje šta će se desiti koji su izneseni na raspravi u ime Narodne skupštine ne bi ako se simboli ukinu s obzirom na to da Ustavni sud ne može podržali Bošnjaci, ali da bi ih podržali Hrvati, jer pitanje osmisliti nove simbole. ustavnosti osporenih zakona nikada nisu pokretali. 78. Predloženo je da se obustavi postupak u dijelu zahtjeva kojim se osporava Zakon o slavama i svetkovinama Republike 87. Kao prilog svojim stavovima iznesenim na javnoj Srpske, jer je donesen novi Zakon o praznicima kojim je svim raspravi Narodna skupština je dostavila izjavu potpredsjednika Broj 44 - Strana 4502 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. Republike Srpske Ivana Tomljenovića, koju je dao 29. januara odgovorio da je dovoljan pravni argument da su svi osporeni 2006. godine prilikom gostovanja u emisiji "Nedjeljne vijesti" na zakoni doneseni bez punog učešća svih konstitutivnih naroda. lokalnoj televizijskoj stanici u Republici Srpskoj. Gospodin 91. Na zahtjev Ustavnog suda da obrazloži zaključak o Tomljenović je izjavio da osporene simbole Republike Srpske ne pitanju diskriminacije amicus curiae je odgovorio da Evropska smatra uvredljivim, ali da oni nisu dovoljni, jer su u Republici konvencija obavezuje države da stvore okolinu u kojoj će svi Srpskoj sva tri naroda ravnopravna i konstitutivna, te da u imati mogućnost punog uživanja ljudskih prava, pa tako i prava osporenim simbolima ni djelomično nema simbola koji bi na povratak, i da se sva prava moraju posmatrati u vezi sa članom zadovoljili Hrvate i Bošnjake. On je naveo da osporeni simboli 14. Evropske konvencije. predstavljaju samo jedan narod. Također, gospodin Tomljenović 92. Na zahtjev Ustavnog suda da objasne zaključak o je rekao da je očekivao da će se postojeće rješenje sa simbolima važnosti vremenskog konteksta u kojem su doneseni osporeni promijeniti kada se situacija malo stabilizira i da će se to riješiti zakoni amicus curiae je odgovorio da je vremenski kontekst bez problema, ali da je očigledno da to nije tako s obzirom na to bitan, jer su osporeni zakoni doneseni u vrijeme kada svi da je problem došao do Ustavnog suda. Dalje, odgovarajući na konstitutivni narodi nisu imali status konstitutivnih naroda u pitanje da li simboli ugrožavaju povratak u Republiku Srpsku ili skladu sa entitetskim ustavima, te da, stoga, nisu ravnopravno su to razlozi ekonomske prirode, gosp. Tomljenović je naveo da učestvovali u donošenju zakona ni u Republici Srpskoj ni u je to subjektivna stvar, ali da ima i onih koji neće da se vrate u Federaciji BiH. Odluka Ustavnog suda o konstitutivnim Republiku Srpsku zbog simbola, posebno himne koja brani spas narodima je potvrdila princip konstitutivnih naroda i naložila da srpskog naroda, srpskog kralja i srpski rod. Gosp. Tomljenović je se izvrše izmjene entitetskih ustava. Stoga, zakoni koji su rekao da se u himni govori o spašavanju Srba, a s obzirom na to da usvojeni prije tumačenja Ustavnog suda moraju biti izmijenjeni. je to himna Republike Srpske, bilo bi dobro da i Hrvati i Bošnjaci V. Relevantni propisi Republiku Srpsku smatraju svojom domovinom. Na kraju je 93. Ustav Bosne i Hercegovine gosp. Tomljenović izjavio da on prisustvuje manifestacijama na "Član I/1. kojima se svira himna "Bože, pravde" i pojavljuju simboli Republike Srpske, ali da je od početka očekivao da će se ti Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada simboli s vremenom promijeniti. 'Bosna i Hercegovina', nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom Stavovi amicus curiae modificiranom ovim ustavom, i sa postojećim međunarodno 88. Na pitanje Ustavnog suda da li amicus curiae raspolaže priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih konkretnim činjenicama, odnosno dokazima o tome da izbjeglice naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili neće da se vrate u svoje predratne domove zbog simbola, amicus zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih curiae je naveo da raspolaže takvim činjenicama, odnosno naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama. dokazima. Na takve činjenice, kako je naveo amicus curiae, Član I/2. ukazuju podaci do kojih je došao Ured Visokog komesara za Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira ljudska prava putem programa procjene stanja u općinama u u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih Bosni i Hercegovini kada je u pitanju poštivanje ljudskih prava. izbora. Cilj programa su bili identificiranje problema u oblasti Član I/3. poštivanja ljudskih prava u općinama u Bosni i Hercegovini i Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije pronalaženje načina za njihovo rješavanje zajedno sa općinama i Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. lokalnim zajednicama. U mnogim općinama, kao, npr., Član II/3. Zvorniku, Derventi, Prijedoru, Stocu itd., potencijalni povratnici Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska su jasno rekli da neće da se vrate zbog osjećanja nelagode koju prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: imaju kada ulaze u javne zgrade, bolnice, škole, općinske zgrade, a) Pravo na život. jer prvo što vide jeste ista zastava koja se vihorila na mjestu gdje b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti je provođeno etničko čišćenje. Amicus curiae je naveo da su ti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. izvještaji dostupni i da se mogu staviti na raspolaganje Ustavnom c) Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili sudu ukoliko to bude potrebno. na prisilnom ili obaveznom radu. 89. Na pitanje Narodne skupštine da obrazloži iznesene d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. stavove u vezi sa diskriminacijom, iz kojih se, prema mišljenju e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Narodne skupštine, može izvesti zaključak da svako isključenje stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. dovodi do diskriminacije, amicus curiae je naveo da se ne slaže sa takvim zaključkom jer je, u principu, dopušteno preduzimati f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. afirmativne korake kako bi se promovirala prava manjina i kako g) Slobodu misli, savjesti i vjere. bi se postigla jednakost. Također, amicus curiae je naveo da je h) Slobodu izražavanja. Venecijanska komisija, u svom mišljenju o Ustavu Bosne i Heri) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s cegovine, navela da se afirmativni koraci nikada ne smiju drugima. koristiti da bi se promovirala prava većine. Dalje je navedeno da j) Pravo na brak i zasnivanje porodice. su test diskriminacije Ustavni sud i Evropski sud za ljudska prava k) Pravo na imovinu. mnogo puta elaborirali, te da postoji indirektna i direktna l) Pravo na obrazovanje. diskriminacija i da nema potrebe da se dokaže namjera m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta. diskriminacije, nego njen učinak i potencijalni učinak i s tim u Član II/4. vezi je amicus curiae uputio na dio njihovog mišljenja u kojem se Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili u govori o dokazivanju diskriminacije. Amicus curiae je ukazao na međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava dio u njihovom mišljenju u kojem je navedeno da je Ustavni sud će biti osigurano. Sva lica u BiH će biti slobodna od već donio odluku o diskriminaciji, i to u odluci o konstitutivnim diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, jezik, narodima i u odluci o upotrebi imena "srpski" iako u tim vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i društveno slučajevima nisu prikupljeni dokazi. Stoga je amicus curiae u porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, vlasništvo, svom mišljenju izveo zaključak da se Ustavni sud može osloniti rođenje ili drugi status. na te odluke kako bi i ovdje utvrdio diskriminaciju iako je u ovom Član II/5. predmetu podnosilac zahtjeva predočio određene dokaze. Amicus curiae je naveo da je za njih ključna činjenica pitanje Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno identifikacije sa simbolima koji predstavljaju isključivo vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, u skladu sa Aneksom 7. određenu grupu i zbog toga je teret dokazivanja na donosiocu Općeg okvirnog sporazuma, da im se vrati imovina koje su bili osporenih zakona. lišeni za vrijeme neprijateljstava od 1991. godine i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne može biti vraćena. 90. Na pitanje Narodne skupštine da li raspolaže podatkom Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod na osnovu kojeg su izveli zaključak da osporeni simboli ne pritiskom, ništave su. predstavljaju sve konstitutivne narode, amicus curiae je Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4503 i izmjene, ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa Član II/6. koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te tamo gdje ona postoji; organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar d) svaka država-članica treba da svim odgovarajućim entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i sredstvima, uključujući, ukoliko to okolnosti zahtijevaju, osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2. zakonske mjere, zabrani rasnu diskriminaciju koju provode lica, Član III/3.b) grupe ili organizacije, kao i da je okonča; Entiteti i sve njihove niže jedinice u potpunosti će se e) svaka država-članica obavezuje se da potpomaže, u tom pokoravati ovom ustavu, koji dokida one odredbe zakona Bosne i slučaju, višerasne integracionističke organizacije i pokrete i Hercegovine i ustava i zakona entiteta koje su protivne Ustavu, druga sredstva u svrhu ukidanja prepreka između rasa, kao i da kao i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela se bori protiv onoga što teži da ojača rasnu podjelu." međunarodnog prava su sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine i entiteta. 97. Zakon o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine Član XII/ 2. ("Službene novine Federacije BiH" br. 21/96 i 26/96) U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga ustava, "Član 1. entiteti će izvršiti izmjene svojih ustava kako bi ih usaglasili sa Grb Federacije Bosne i Hercegovine je štitastog oblika, ovim ustavom, u skladu sa članom III stav 3. tačka b)." sastavljen od tri dijela: u lijevom gornjem dijelu, na jednoj 94. Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije četvrtini grba, nalazi se štit sa zlatnožutim ljiljanom na zelenoj Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj podlozi optočen sa trakom zlatnožute boje; u desnom gornjem 16/02) dijelu, na jednoj četvrtini grba, nalazi se povijesni hrvatski grb "Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i od 25 kvadratnih polja crvene i bijele boje optočen sa trakom dopunjuje kako slijedi: crvene boje; u donjem dijelu grba plave boje nalaze se 10 šestokrakih zvijezda bijele boje poredanih ukrug, koje zauzimaju Amandman XXVII jednu polovinu grba s tim što se štit sa zlatnožutim ljiljanom i Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa povijesni hrvatski grb nalaze u polju bijele boje. Grb i polje plave Ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, koja je boje optočeni su trakom zlatnožute boje. sastavni dio suverene države Bosne i Hercegovine, odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose Član 2. i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, ovim donose Ustav Zastava Federacije Bosne i Hercegovine je pravougaona Federacije Bosne i Hercegovine. trobojnica sa vertikalno poredanim poljima slijeva nadesno: Ovim amandmanom mijenja se zadnja alineja Preambule crvene, bijele i zelene boje. U sredini zastave nalazi se grb Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja je izmijenjena Federacije Bosne i Hercegovine utvrđen u članu 1. ovog zakona. Amandmanom II na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Bijelo polje je u odnosu na crveno, odnosno zeleno polje, trostruko šire. Odnos širine i dužine zastave je 3:5." Amandman XXXVII Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su 98. Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni Republike definirani na sljedeći način: Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/92) - Š...Ć "Član 2. - identitet jednog konstitutivnog naroda Grb Republike Srpske je grb Nemanjića predstavljen - Š...Ć dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave. Na prsima orla - obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, je crveni štit sa križom i četiri ocila između krakova križa bijele tradicije i kulturno naslijeđe. boje. - Š...Ć" Član 3. 95. Amandmani LXVI-XCI na Ustav Republike Srpske Himna Republike Srpske je pjesma 'Bože, pravde'." ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 21/02) 99. Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike "Amandman LXVII stav 1. Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93) 1. Republika Srpska je jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni "Član 2. entitet. Zastavom, grbom i himnom Republike Srpske predstavlja se Republika Srpska samostalno obavlja ustavotvorne, državnost Republike Srpske i izražava pripadnost Republici zakonodavne, izvršne i sudske funkcije. Srpskoj. Republika Srpska je jedan od dva ravnopravna entiteta u Član 3. Bosni i Hercegovini. Zastava, grb i himna Republike Srpske upotrebljavaju se u Srbi, Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, Ostali i skladu sa odredbama ovog zakona, javnim poretkom i moralnim građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju normama srpskog naroda, kao i na način kojim se ne narušavaju vlasti u Republici Srpskoj." ugled i dostojanstvo Republike Srpske." 96. U Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika VI. Dopustivost rasne diskriminacije relevantne odredbe glase: 100. S obzirom na svoj zaključak o donošenju djelimične "Član 1.1. odluke, na osnovu člana 62. Pravila Ustavnog suda, u ovoj odluci U ovoj konvenciji 'rasna diskriminacija' odnosi se na svako se neće razmatrati dopustivost u odnosu na član 1. Ustavnog razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, kao ni koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom dopustivost u odnosu na Zakon o slavama i svetkovinama porijeklu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat da naruše ili da Republike Srpske. kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim 101. Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, Ustavni sud će imati isključivu jurisdikciju da odluči o bilo ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj kojem sporu koji se javlja prema ovom ustavu i koji je između oblasti javnog života. entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog entiteta ili Član 2. entiteta i između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući i to a) svaka država-članica obavezuje se da ne počini nikakvo da li je bilo koja odredba zakona jednog entiteta u skladu sa ovim djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo djelo rasne ustavom. Ovakve sporove Ustavnom sudu može da uputi, inter diskriminacije, ili ne vrši rasnu diskriminaciju protiv lica, grupa alia, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. lica ili ustanova, kao i da postupa tako da se sve javne, 102. Podnosilac zahtjeva je zatražio ocjenu saglasnosti sa nacionalne i lokalne ustanove pridržavaju ove obaveze; Ustavom Bosne i Hercegovine čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi b) svaka država-članica obavezuje se da ne podstiče, brani ili Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o podržava rasnu diskriminaciju koju provodi bilo kakvo lice ili zastavi, grbu i himni Republike Srpske, čl. 2. i 3. Zakona o organizacija; upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske. 103. Podnosilac zahtjeva je u vrijeme podnošenja zahtjeva c) svaka država-članica treba da preduzme efikasne mjere bio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i stoga radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike Broj 44 - Strana 4504 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. je ovlašten da podnese predmetni zahtjev na osnovu člana VI/3.a) ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između Ustava Bosne i Hercegovine. upotrijebljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži. 110. Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi koristio se 104. Narodna skupština osporava dopustivost predmetnog kriterijima za nediskriminaciju, koje je uspostavio Evropski sud zahtjeva, jer nije, između ostalog, precizirano na koju se povredu za ljudska prava, što uključuje ustavna prava i prava iz Evropske prava iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine poziva konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u podnosilac zahtjeva s obzirom na to da navedeni član u sebi daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz inkorporira 12 prava. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da je međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I podnosilac zahtjeva naveo da je osporenim odredbama na Ustav Bosne i Hercegovine. Iz navedene prakse Ustavnog navedenih zakona primarno povrijeđeno pravo iz člana II/4. u suda proizlazi da član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine pruža vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, obuhvatniju zaštitu od diskriminacije nego što je pruža član 14. podnosilac zahtjeva je dopunom zahtjeva, 2. decembra 2004. godine, tražio da se utvrdi postojanje povrede člana II/4. Ustava Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 44/01, Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1. i 2.a), b), c), d) i e) objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne 18/04). diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. 111. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine predviđa zabranu Činjenica da nije precizno navedena povreda nekih od 12 prava diskriminacije kako u vezi sa pravima iz Evropske konvencije, iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, pri čemu su navedene tako i pravima i slobodama iz međunarodnih instrumenata koji se povrede drugih članova Ustava Bosne i Hercegovine i nalaze u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine. Na taj način međunarodnog sporazuma koji je sadržan u Aneksu I na Ustav prošireno je polje zaštite prava i sloboda građana Bosne i HerceBosne i Hercegovine, a priori ne znači da zahtjevu nedostaje govine i država Bosna i Hercegovina i oba njena entiteta su još jedan od neophodnih elemenata iz člana 18. stav 1. Poslovnika čvršće obavezani da osiguraju najviši nivo međunarodno Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud je navedeni prigovor Narodne priznatih ljudskih prava, kako je to predviđeno članom II/1. skupštine morao odbiti kao neosnovan. Ustava Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije prema bilo kom 105. Kad je riječ o prigovorima Narodne skupštine, također u osnovu. U praksi Evropskog suda za ljudska prava član 14. pogledu dopustivosti, da zahtjev ne sadržava niti jednu činjenicu, Evropske konvencije je objašnjen na sljedeći način: a pogotovu ne dokaze na kojima se zahtjev zasniva, Ustavni sud "Diskriminacija postoji ako rezultira različitim tretmanom smatra da je takav prigovor paušalan i lišen konkretizacije. Pri pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema tome, ne želeći da u ovom dijelu o dopustivosti zahtjeva govori o objektivnog ili razumnog opravdanja. Da bi bio opravdan, meritumu predmeta, Ustavni sud konstatira da zahtjev raspolaže tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman relevantnim činjenicama i dokazima, ne ulazeći u ovom dijelu odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji postupka u njihovu suštinu. Zbog toga, Ustavni sud odbija i ovaj se treba ostvariti" (Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv prigovor Narodne skupštine kao neosnovan. Belgije, o. c, str. 16, stav 33). 106. Naposljetku, Narodna skupština je navela prigovor da U konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva se nije pozvao predmetni zahtjev nije ovjeren pečatom podnosioca zahtjeva isključivo na član 14, već prvenstveno na član II/4. Ustava Bosne zbog čega se treba smatrati da ga je podnijelo neovlašteno lice, i Hercegovine. U takvim okolnostima pitanje postojanja odnosno gospodin Sulejman Tihić, kao građanin Bosne i Hercediskriminacije se mora posmatrati u kontekstu odredaba Ustava govine, a ne kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i HerceBosne i Hercegovine. S druge strane, neupitan je princip zaštite govine. Narodna skupština smatra da je to suprotno članu 16. stav izvjesnog kruga pitanja koja se tretiraju kao kolektivna prava 2. tačka 5. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, te da zahtjev konstitutivnih naroda, odnosno prava koja se tretiraju kao vitalni treba odbaciti u smislu člana 18. stav 1. tada važećeg Poslovnika nacionalnni interes tih naroda. Ustavni sud ističe da je funkcija Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća da je, prema članu 18. stav Ustavnog suda jasno određena članom VI i odredbom da će 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, ovjera potpisa Ustavni sud podržavati ovaj ustav. ovlaštenog lica pečatom podnosioca zahtjeva bila jedan od Zbog navedenog, princip zabrane diskriminacije iz člana neophodnih elemenata zahtjeva. Podnosilac zahtjeva je 2. II/4. Ustava Bosne i Hercegovine ima bitno drugačiji smisao, decembra 2004. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu odnosno pruža širi opseg zaštite nego član 14. Evropske zahtjeva, koja je potpisana i ovjerena pečatom člana konvencije, odnosno Protokol broj 12 uz Evropsku konvenciju. Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Stoga je Ustavni sud Prema dosadašnjoj praksi, član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine zaključio da je podnosilac zahtjeva, na taj način, naknadno pruža uporište Ustavnom sudu da primijeni 15 međunarodnih ovjerio navode iz zahtjeva podnesenog 12. aprila 2004. godine, instrumenata za zaštitu ljudskih prava, uključujući i što nije bilo suprotno tada važećem Poslovniku Ustavnog suda. U Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne skladu s tim, Ustavni sud smatra da se i ovaj prigovor Narodne diskriminacije. skupštine mora odbiti kao neosnovan. Također, prema članu 19. Član 1.1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika stav 1. Pravila Ustavnog suda, koja su stupila na snagu u rasne diskriminacije glasi: međuvremenu, zahtjev o pokretanju postupka iz člana VI/3.a) "U ovoj konvenciji izraz 'rasna diskriminacija' odnosi se na Ustava treba da sadrži potpis ovlaštenog lica, odnosno svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje podnosioca akta, ali ne i ovjeru pečatom. prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom 107. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i ili etničkom porijeklu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat da Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv i da ne postoji pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u zbog kojeg zahtjev nije dopustiv. svakoj drugoj oblasti javnog života." VII. Meritum Ustavni sud naglašava da se pojam "rasna diskriminacija" 108. Ustavni sud će ispitati da li su čl. 1. i 2. Zakona o grbu i odnosi i na različit tretman zasnovan na, između ostalog, zastavi Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 2. i 3. Ustavnog nacionalnom ili etničkom porijeklu. Osim toga, ovaj član se zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, član 3. Zakona odnosi i na poštivanje sloboda na političkom, ekonomskom, o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske u skladu sa socijalnom i kulturnom polju i u svakoj drugoj oblasti javnog članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i života. c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne Ovakvom ustavnom konstrukcijom pojam diskriminacije se diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. mora tumačiti u širem kontekstu nego diskriminacija iz Evropske Ustavni sud će, također, ispitati da li su čl. 2. i 3. Zakona o konvencije koja se odnosi na države-članice koje su, u pravilu, upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske u saglasnosti sa mononacionalne države-nacije, a ne multietničke kao Bosna i čl. I/1. i I/3 Ustava Bosne i Hercegovine. Hercegovina sa ustavnim postojanjem principa zaštite grupnih 109. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, prava i pojma konstitutivnih naroda. U tom kontekstu se mora neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku između posmatrati i pojam diskriminacije, odnosno pitanje postojanja pojedinaca ili grupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, te ako u tom prava u odnosu na koje su konstitutivni narodi diskriminirani. razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, odnosno Odredbe o nediskriminaciji konstitutivnih naroda, odnosno Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4505 princip zaštite izvjesnog kruga kolektivnih prava su, također, koje je iznio amicus curiae u svom mišljenju i izlaganju na javnoj ugrađene i u ustave entiteta, tako da ovo nije ekskluzivni princip raspravi o tome da određeni broj izbjeglica i raseljenih lica u iz Ustava Bosne i Hercegovine. O ovom pitanju svoj stav je iznio Bosni i Hercegovini ne želi da se vrati u svoje predratne domove, i Ustavni sud u nizu odluka u kojima je odlučivao o pitanju između ostalog, i zbog simbola koji ih podsjećaju na rat, koje vitalnog nacionalnog interesa iz člana IV/3.f) Ustava Bosne i smatraju provokativnim i uvredljivim. S tim u vezi, Ustavni sud Hercegovine i uvijek podvlačio pravo na političko predstavljanje podjeća na nespornu činjenicu da su osporeni simboli Federacije konstitutivnih naroda, kao osnovno pravo konstitutivnih naroda. BiH i Republike Srpske, u svom sadašnjem obliku ili njihovi osnovni elementi, bili korišteni u toku rata u Bosni i Hercegovini. 112. Iako se obaveze iz međunarodnih sporazuma, Na to Ustavni sud posebno ukazuje u kontekstu razmatranja navedenih u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine, odnose na pitanja da li svi građani Bosne i Hercegovine mogu da se države-članice, nesporno je da se te obaveze odnose i na entitete u identificiraju sa osporenim simbolima, imajući u vidu činjenicu Bosni i Hercegovini, jer u smislu člana II/1. Ustava Bosne i Herda Srbima u Federaciji BiH, odnosno Bošnjacima i Hrvatima u cegovine, "Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši Republici Srpskoj nije bila data mogućnost da u procesu nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda". donošenja osporenih zakona pokrenu ta pitanja i izjasne se o Također, prema članu II/6. Ustava Bosne i Hercegovine, u dijelu tome da li se mogu identificirati sa takvim simbolima. u kojem se govori o provođenju ustavnih odredaba kojima se garantira zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, osim Bosne i 117. Ustavni sud u svojoj jurisprudenciji već je utvrdio da Hercegovine, i entiteti su dužni da primjenjuju i poštuju ljudska ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, prava i slobode. Osim toga, oba entiteta imaju, ustavima entiteta koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao propisanu, nadležnost da odlučuju o simbolima entiteta. Iz toga konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije slijedi i obaveza za entitete da u ostvarivanju ove nadležnosti jednom ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama osiguraju poštivanje ljudskih prava, kako je navedeno. Ustavni vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije sud, također, naglašava da iz navedenih ustavnih odredaba zasnovane na teritorijalnom razdvajanju (vidi Odluku Ustavnog proizlazi jasna pozitivna obaveza entiteta da izmijene, odnosno suda broj U 5/98-III od 1. jula 2000. godine, tačka 60). stave van snage one zakone i propise koji su suprotni odredbama 118. Ustavni sud je u Odluci broj U 5/98 o priznanju prava Ustava Bosne i Hercegovine, ustava entiteta, kao i općih načela konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine međunarodnog prava koji su sastavni dio Ustava Bosne i Herceutvrdio ustavni princip kolektivne jednakosti, koji nameće govine. obavezu entitetima da ne diskriminiraju, u prvom redu, one 113. Ustavni sud konstatira da su osporenim zakonima, u konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u položaju manjine u suštini, regulirana pitanja simbola i naglašava da su simboli usko odgovarajućem entitetu. Ustavni sud želi podsjetiti na to da ne vezani za njegovanje i očuvanje tradicije, kulture, osobitosti postoji samo jasna ustavna obaveza da se ne krše pojedinačna svakog naroda, te da oni utječu na okupljanje ljudi i sjedinjavanje prava na diskriminacijski način već, također, i ustavna obaveza u jednoj ideji i vjerovanju. Nesumnjivo, simboli nose određene nediskriminacije u smislu prava grupa. Uprkos teritorijalnoj emocije i smisao koji na specifičan način doživljavaju oni koji u razdiobi Bosne i Hercegovine uspostavljanjem dvaju entiteta, simbolima prepoznaju dio svoje historije, tradicije i kulture. ova teritorijalna razdioba ne može služiti kao ustavna Simboli ne predstavljaju puke slike ili ukrase, nego svaki na svoj legitimacija za etničku dominaciju, nacionalnu homogenizaciju način nosi neka dublja skrivena značenja. U prilog iznesenome ili pravo na održavanje efekata etničkog čišćenja (vidi Odluku ukazuje i činjenica da se posebna nauka, koja se naziva heraldika, Ustavnog suda broj U 5/98-III od 1. jula 2000. godine, tačka 61). bavi proučavanjem grbova, otkrivajući simboliku elemenata koji 119. Ustavni sud podsjeća na generalnu preporuku Komiteta su prikazani na svakom grbu. Heraldika ima svoja tumačenja za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije Ujedinjenih naroda, svakog pojedinačnog elementa grba kako boja koje su korištene prema kojoj su, s ciljem potpunog poštivanja prava svih građana na grbu, tako i svih drugih elemenata. Dalje, zastava predstavlja u državi, vlade pozvane "da se obavežu da potpuno simbol koji sublimira dostignuća, nade i ideale svih građana implementiraju međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih jedne zemlje. Kao takva, zastava mora imati poštovanje svih prava, a posebno Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih građana, odnosno, u konkretnom slučaju, građana entiteta kao oblika rasne diskriminacije. Briga za zaštitu prava pojedinaca jedinice teritorijalno cjelovite i međunarodno priznate države. bez diskriminacije na rasnoj, etničkoj ili nekoj drugoj osnovi Da bi kod građana entiteta u Bosni i Hercegovini bile doživljene mora biti odrednica politike vlada. U skladu sa članom 2. na takav način, zastave entiteta moraju kao takve biti simbol svih Međunarodne konvencije za eliminaciju svih oblika rasne njenih građana. Također, i himna u Republici Srpskoj treba diskriminacije, vlade treba da budu posebno osjetljive u odnosu izazvati jednaka osjećanja kod svih njenih građana, odnosno na prava lica koja pripadaju drugim etničkim grupama, posebno svojim riječima i muzikom treba predstavljati sve građane prava da žive dostojanstveno, da se sačuvaju njihova tradicija, Republike Srpske. Da li simboli u Federaciji Bosne i Hercegovikultura i da jednako podijele plodove nacionalne dobiti i da imaju ne i Republici Srpskoj, na način na koji su određeni osporenim značajnu ulogu u vlasti države čiji su građani" (Generalna zakonima, predstavljaju sve građane entiteta, odnosno da li se svi preporuka Komiteta za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije građani Bosne i Hercegovine mogu identificirati sa osporenim Ujedinjenih naroda sa 48. zasjedanja (1996)). simbolima, jeste jedno od pitanja na koje Ustavni sud treba dati 120. Ustavni sud će ocijeniti saglasnost osporenih zakonskih odgovor u daljoj elaboraciji ove Odluke. odredaba sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa 114. Ustavni sud, također, konstatira da su svi osporeni članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o zakoni doneseni u političkom i vremenskom kontekstu prije eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav donošenja Odluke Ustavnog suda broj U 5/98 o "konstitutivnosti Bosne i Hercegovine. naroda" i prije, na osnovu ove Odluke, izvršenih izmjena Čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i entitetskih ustava, kojima su uspostavljeni mehanizmi za Hercegovine ravnopravno učestvovanje u donošenju odluka u oblasti zakonodavstva sva tri konstitutivna naroda u oba entiteta, kao i 121. Ustavni sud smatra da odgovor Predstavničkog doma mehanizmi za zaštitu njihovih vitalnih nacionalnih interesa. dat na navode podnosioca zahtjeva, kojim se de facto priznaje osnovanost zahtjeva, ne sprečava Ustavni sud da ocijeni 115. Također, kao značajnu činjenicu u analizi osporenih usaglašenost osporenih zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovisimbola, a u vezi sa pitanjem mogućnosti identifikacije svih ne. građana Republike Srpske sa osporenim simbolima, Ustavni sud ističe da su osporeni zakoni Republike Srpske doneseni za 122. Podnosilac zahtjeva smatra da, iako se "zlatni ljiljan" ne vrijeme trajanja rata u Bosni i Hercegovini, kada je Republika može poistovjetiti samo sa bošnjačkim narodom, politički Srpska, prema tada važećem članu 1. Ustava Republike Srpske, predstavnici hrvatskog i srpskog naroda nisu prihvatili "zlatni bila "država srpskog naroda i svih njenih građana". ljiljan" kao svoj simbol, te da na taj način "zlatni ljiljani" u grbu i 116. Iako će se Ustavni sud u ovoj odluci fokusirati, zastavi Federacije BiH simboliziraju samo Bošnjake. S obzirom uglavnom, na pitanje da li su osporeni simboli diskriminirajući s na to da grb i zastava Federacije BiH sadrže još samo historijski obzirom na njihov izgled i vremenski i zakonodavni kontekst u simbol hrvatskog naroda sa 25 polja crvene i bijele boje, pri čemu kojem su doneseni zakoni kojima su utvrđeni simboli i njihova nisu zastupljeni simboli srpskog naroda i drugih građana Bosne i upotreba, Ustavni sud smatra da je potrebno ukazati na činjenice Hercegovine, podnosilac zahtjeva smatra da su time osporeni Broj 44 - Strana 4506 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. članovi predmetnog zakona u nesaglasnosti sa Ustavom Bosne i 129. U osporenom članu 2. Ustavnog zakona Republike Hercegovine. Srpske je navedeno: "Grb Republike Srpske je grb Nemanjića predstavljen dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave." 123. Ustavni sud smatra nespornim da se sa simbolom Ustavni sud smatra da je nesporna historijska činjenica da se radi "zlatnog ljiljana" u postojećem grbu Federacije Bosne i Hercegoo grbu koji je simbolizirao kraljevsku kuću Nemanjića, koja je vine identificiraju Bošnjaci, a sa simbolom tzv. šahovnice vladala Srbijom od XII vijeka do 1371. godine. Kraljevina identificiraju se Hrvati. Ustavni sud, dalje, smatra da je legitimno Srbija, a i današnja Srbija imaju grb koji se od grba Republike pravo Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH da putem Srpske razlikuje utoliko što na grbu Republike Srpske u štitu zakonodavnih mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i nema dva zlatna ljiljana koji se nalaze na grbu Srbije, kruna na identitet, ali jednako pravo se mora dati i Srbima, kao dvoglavom orlu nalazi se u štitu grba Republike Srpske, a na grbu konstitutivnom narodu, i ostalim građanima Bosne i HercegoviSrbije van štita. Iako, prema heraldičkim tumačenjima, grb čini ne, posebno imajući u vidu da su Ustavom Federacije BiH ono što se nalazi u njegovom štitu, nesporno je da se radi o identitet konstitutivnih naroda, kao i obrazovanje, grbovima koji imaju više identičnih elemenata nego onih koji ih vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno razlikuju i, stoga, ukazuju isključivo na kulturni, historijski naslijeđe, inter alia, definirani kao vitalni nacionalni interesi identitet, te prošlost srpskog naroda. Prema heraldičkim konstitutivnih naroda. Takvo pravo u postupku odlučivanja o tumačenjima, grb i njegov vlasnik (onaj koga predstavlja) su simbolima Federacije BiH nije bilo omogućeno Srbima, jer im u jedno, imaju isti identitet koji se tiče prošlosti i budućnosti. Stoga vrijeme donošenja osporenih zakona Ustavom Federacije BiH je nesporno da postojeći grb Republike Srpske predstavlja nije bio priznat status konstitutivnog naroda. To je potvrdio i identitet samo srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Predstavnički dom u svom odgovoru na zahtjev, što je 130. Ustavni sud nije ubijeđen argumentima Narodne ponovljeno i na javnoj raspravi održanoj pred Ustavnim sudom. skupštine iznesenim u odgovoru na zahtjev i na javnoj raspravi da 124. S obzirom na značaj navedenih simbola, Ustavni sud se svi građani Republike Srpske mogu identificirati sa grbom smatra da u konkretnom slučaju ovi simboli predstavljaju Republike Srpske. Takva tvrdnja Narodne skupštine u određenoj "razlikovanje, isključivanje, ograničavanje, odnosno davanje mjeri je i kontradiktorna sa njihovom tvrdnjom da simboli ne prvenstva koji se zasnivaju na nacionalnom ili etničkom mogu biti poništeni odlukom suda ili izvršne vlasti bez ulaženja u porijeklu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat da naruše ili da pitanje identiteta, a da postojeći simboli proizlaze iz samog kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim naziva Republika Srpska, te s obzirom na to da se ime Republika uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, Srpska ne može promijeniti, to se ne može učiniti ni sa ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj simbolima. Takva tvrdnja je kontradiktorna i sa navodom da oblasti javnog života". simboli Republike Srpske jedino izražavaju povezanost srpskog 125. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u naroda sa nazivom "Republika Srpska". To posljednje je ovoj odluci, oslanjajući se na navedene principe iz svoje Odluke Narodna skupština navela u kontekstu obrazloženja da svi broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i "subnacionalni entiteti na svijetu nazivaju i osmišljavaju svoje vremenski kontekst u kojem je zakonodavac usvojio osporeni simbole prema zvaničnoj denominaciji" gdje su, kao primjer, zakon, da su čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije BiH navedeni Flamanci i Valonci u Belgiji i Baski u Španiji. Na taj diskriminirajućeg karaktera, u suprotnosti sa ustavnim način Narodna skupština implicira da se radi o "srpskim" principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, građana i simbolima. "ostalih" i da u konkretnom slučaju nije poštovana obaveza "da 131. U vezi sa prethodnim, Ustavni sud ukazuje na činjenicu se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo da se, kada su u pitanju simboli Republike Srpske, radi o djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna diskriminacija", zvaničnim simbolima jedne teritorijalne jedinice koja ima status odnosno "preduzmu efikasne mjere radi ponovnog razmatranja "entiteta", koji predstavljaju ustavnu kategoriju i, kao takvi, nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili moraju predstavljati i sve građane Republike Srpske kojima i sam poništenja svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava. Ti simboli uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona nalaze se na svim obilježjima javnih institucija u Republici postoji" iz Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne Srpskoj, u Narodnoj skupštini Republike Srpske, na javnim diskriminacije. ustanovama itd., dakle, to nisu lokalni simboli jednog naroda koji 126. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da postojeći treba da odražavaju kulturno i historijsko naslijeđe samo tog zastava i grb Federacije BiH ne simboliziraju sve konstitutivne naroda, nego se radi o zvaničnim simbolima multinacionalnog narode, građane i "ostale" u Federaciji BiH. entiteta koji, stoga, moraju i odražavati takav karakter entiteta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se ne mogu 127. Ustavni sud zaključuje da čl. 1. i 2. Zakona o grbu i prihvatiti ni argumenti Narodne skupštine da se drugim zastavi Federacije Bosne i Hercegovine nisu saglasni sa članom konstitutivnim narodima ne osporava pravo da koriste svoje II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2. a) i c) simbole u Republici Srpskoj, odnosno da oni slobodno ističu Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne svoje simbole na vjerskim objektima. diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. 132. Ustavni sud ponovo naglašava da ne osporava pravo Čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni srpskog naroda da putem simbola Republike Srpske sačuva svoju Republike Srpske tradiciju, historijsko naslijeđe i kulturni identitet, ali isto pravo se mora dati i Bošnjacima i Hrvatima kao konstitutivnim narodima i 128. Narodna skupština, osporavajući tvrdnju podnosioca svim ostalim građanima Bosne i Hercegovine, posebno imajući u zahtjeva u vezi sa grbom Republike Srpske, ukazala je na vidu da su Ustavom Republike Srpske kao vitalni nacionalni sličnosti, odnosno razlike između grba Republike Srpske i grba interes konstitutivnih naroda, inter alia, definirani identitet Kraljevine Srbije, odnosno sadašnjeg grba Srbije, koji je konstitutivnih naroda, obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, identičan ovom prethodnom. Rečeno je da je razlika u tome što u njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslijeđe. štitu grba Srbije postoje dva zlatna ljiljana kojih nema u štitu grba 133. Tekst današnje himne Republike Srpske je napisan u Republike Srpske, a da u štitu grba Republike Srpske postoji vrijeme kneza Milana Obrenovića, 1872. godine, a postala je kruna na glavi orla dok takve krune nema na štitu grba Srbije. zvanična nacionalna himna Kraljevine Srbije u vrijeme njegovog Narodna skupština smatra da, čak i ukoliko se i prihvati da su krunisanja, kada su prvobitne riječi "knjaz-Milana, Bože, spasi" grbovi Republike Srpske i Srbije, odnosno Kraljevine Srbije isti, izmijenjene tako da glase "kralj Milana, Bože, spasi". Ta himna to ne bi trebalo biti sporno, jer se poistovjećivanje vrši na se upotrebljavala sve do proglašenja Kraljevine Jugoslavije, što entitetskom, a ne na državnom nivou. U vezi sa himnom je, također, nesporna historijska činjenica. Himna sadrži stihove Republike Srpske, Narodna skupština je navela da je postojeći kojima se veliča srpski kralj "Bože, spasi, Bože, hrani, srpskog tekst himne historijski i zastario dokument i da razna prizivanja kralja, srpski rod", poziva na slogu srpskog naroda "složi srpsku "Boga" ili "Gospoda" toj himni daju više karakter molitve nego braću dragu, na svak' dičan slavan rad, sloga biće poraz vragu a narodne pjesme usmjerene protiv svih nesrba. Na javnoj raspravi najjači srpstvu vrag, nek' na srpskoj blista grani bratske sloge Narodna skupština je potvrdila da je himna Republike Srpske sporna kada se govori o njenoj "neutralnosti", te da se eventualno zlatan plod" i govori o srpskoj kraljevini "kraljevinu srpsku mogu izmijeniti riječi, a ostaviti postojeća melodija. brani, pet vekovne borbe plod". To nesporno ukazuje na to da Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4507 himna Republike Srpske simbolizira samo srpski narod u nisu "države", nego "entiteti". Čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i HerceRepublici Srpskoj, što je kao nesporno prihvatila i Narodna govine garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, političku skupština. nezavisnost i međunarodni subjektivitet državi Bosni i Hercegovini. 134. Imajući u vidu značaj navedenih simbola, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ovi simboli predstavljaju 141. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da član "razlikovanje, isključivanje, ograničavanje, odnosno davanje 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske, u prvenstva koji se zasnivaju na nacionalnom ili etničkom dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom porijeklu i koji imaju svrhu ili kao rezultat da naruše ili da Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim nije saglasan sa čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine. uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, Član 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj Srpske oblasti javnog života". 135. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u 142. U članu 3. ovog zakona propisano je, između ostalog, da ovoj odluci, oslanjajući se na navedene principe iz svoje Odluke se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i moralnim normama srpskog naroda". vremenski kontekst u kojem je zakonodavac usvojio osporeni 143. Narodna skupština je navela da je izraz "moralne zakon, da su čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni norme srpskog naroda" upotrijebljen u uskoj vezi sa nazivom Republike Srpske diskriminirajućeg karaktera, u suprotnosti sa entiteta Republika Srpska i da je dio iste one rečenice kojom se ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, zabranjuje narušavanje "ugleda i digniteta" . Oni smatraju da se građana i "ostalih" i da u konkretnom slučaju nije poštovana riječi "srpskog naroda" moraju shvatiti kao "srpski građani" u obaveza "da se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili duhu tumačenja u dobroj vjeri u skladu sa uobičajenim ne vrši nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna značenjem koje se pridaje izrazima korištenim u dokumentu, u diskriminacija", odnosno "preduzmu efikasne mjere radi njihovom kontekstu i u okviru njihovog cilja u smislu "člana 31. ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i Bečke konvencije o zakonu o mirovnim sporazumima". izmjene, ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa 144. Ustavni sud ne može prihvatiti argument Narodne koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi skupštine da se riječi "srpski narod" moraju shvatiti kao riječi tamo gdje ona postoji". "srpski građani" primjenjujući način na koji se tumače odredbe 136. Ustavni sud zaključuje da čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o mirovnih sporazuma u smislu člana 31. Bečke konvencije. zastavi, grbu i himni Republike Srpske nisu saglasni sa članom Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o mirovnom sporazumu, II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) nego o Ustavu Republike Srpske, čiji tekst ne smije ostavljati Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne nikakve nedoumice kada je u pitanju identificiranje bilo kojeg od diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. naroda, odnosno ne može sadržavati odredbe koje mogu biti podložne različitim tumačenjima kao što je to ovdje slučaj. Dalje, Član 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Ustavni sud smatra neprihvatljivim navedeno tumačenje pojma Srpske "srpski narod" iz istih razloga zbog kojih je Ustavni sud proglasio 137. Osporenom odredbom člana 2. Zakona o upotrebi neustavnim član 1. Ustava Republike Srpske u Djelimičnoj zastave, grba i himne Republike Srpske propisano je, između odluci broj U 5/98, u kojem je bilo navedeno da je Republika ostalog, da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske Srpska "država srpskog naroda", dajući obrazloženje da "predstavlja državnost Republike Srpske". "Š...Ćpropisi člana 1. Ustava RS, naročito u vezi sa drugim 138. Narodna skupština u vezi sa ovim članom je navela da se odredbama kao što su propisi o službenom jeziku iz člana 7. opis zastave, grba i himne kao "državnih obilježja" mora Ustava RS i člana 28. stav 3. koji proglašava srpsku pravoslavnu razumjeti u smislu "entitetskih obilježja" slijedeći uspostavljene crkvu srpskog naroda - time stvarajući ustavnu formulu principe tumačenja prema kojima se svi pravni propisi moraju identifikacije srpske 'države', naroda i crkve - stavljaju srpski tumačiti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine sve dok je to narod u povlašteni položaj koji nema legitimitet, jer srpski narod moguće (Odluka Ustavnog suda broj U 5/98 IV od 19. augusta nije niti na nivou Republike Srpske niti na nivou Bosne i Hercego2000. godine). vine u faktičkom položaju ugrožene manjine koja mora da očuva 139. Ustavni sud smatra da je nesporno da se navedenom svoje postojanje. Privilegirani položaj srpskog naroda, prema odredbom ističe državnost Republike Srpske. Ustavni sud članu 1, stoga, krši izričito označavanje konstitutivnih naroda iz podsjeća da je amandmanima na Ustav Republike Srpske, koji su Ustava BiH kao što je istaknuto gore, u stavu 52". doneseni kako bi u potpunosti bio implementiran princip 145. Imajući u vidu značaj navedenih simbola, Ustavni sud konstitutivnih naroda iz Odluke Ustavnog suda broj U 5/98, smatra da u konkretnom slučaju isticanje da se ti simboli izmijenjen član 1. Ustava Republike Srpske koji je glasio: upotrebljavaju "u skladu sa moralnim normama srpskog "Republika Srpska je država srpskog naroda i svih njenih naroda", bez spominjanja drugih konstitutivnih naroda, građana građana" tako da, u jednom dijelu, sada glasi: "Republika Srpska i "ostalih", predstavlja "razlikovanje, isključivanje, je jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni entitet." U nadležnosti ograničavanje, odnosno davanje prvenstva koji se zasnivaju na Ustavnog suda nije da ocjenjuje usklađenost zakona sa ustavima nacionalnom ili etničkom porijeklu i koji imaju svrhu ili kao entiteta, ali, u konktekstu ovog obrazloženja, smatra da je rezultat da naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili potrebno ukazati na očiglednu neusklađenost osporenog dijela vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih člana 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom Srpske sa Ustavom Republike Srpske. polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života". 140. Također, nesporno je da, prema članu I/1. Ustava Bosne 146. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja "svoje pravno ovoj odluci, oslanjajući se na navedene principe iz svoje Odluke postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i strukturom modificiranom ovim ustavom". Član I/3. Ustava vremenski kontekst u kojem je zakonodavac usvojio osporeni Bosne i Hercegovine uspostavlja dva entiteta, Federaciju Bosne i zakon, da je član 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Hercegovine i Republiku Srpsku, kao sastavne dijelove države Republike Srpske diskriminirajućeg karaktera, u suprotnosti sa Bosne i Hercegovine. Dalje, kao što se može vidjeti, npr., iz člana ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, III/2. Ustava Bosne i Hercegovine, "entiteti imaju pravo da građana i "ostalih" i da u konkretnom slučaju nije poštovana uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, obaveza "da se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i vrši nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna Hercegovine", "svaki entitet može, također, sklapati sporazume diskriminacija", odnosno "preduzmu efikasne mjere radi Š...Ć uz saglasnost Parlamentarne skupštine", entiteti su ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine. Za razliku od izmjene, ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa saveznih država koje čine jedinice koje se i same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Hercegovine je jasno da, prema koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi Ustavu Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Federacija BiH tamo gdje ona postoji". Broj 44 - Strana 4508 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica 147. Ustavni sud zaključuje da član 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske, u dijelu u kojem je David Feldman, sudac propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u Valerija Galić, sutkinja skladu sa moralnim normama srpskog naroda", nije saglasan sa Jovo Rosić, sudac članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i Constance Grenje, sutkinja c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne na sjednici održanoj 31. ožujka 2006. godine je donio diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. DJELOMIČNU ODLUKU O MERITUMU1 Ostali navodi Djelomično se usvaja zahtjev Sulejmana Tihića, 148. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme povredom člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. podnošenja zahtjeva. 1/1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika Utvrđuje se da čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine, Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati ostale navode iz 21/96 i 26/96) i čl. 2. i 3. Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i zahtjeva. himni Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" VIII. Zaključak broj 19/92) nisu sukladni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovi149. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u ne u svezi čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju ovoj odluci, oslanjajući se na navedene principe iz svoje Odluke svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i Hercegovine. vremenski kontekst u kojem su doneseni osporeni zakoni Utvrđuje se da članak 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i Federacije BiH i Republike Srpske, da su osporene odredbe himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu diskriminirajućeg karaktera, u suprotnosti sa ustavnim u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, građana i Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", nije "ostalih" i da u konkretnom slučaju nije poštovana obaveza "da sukladan čl. I/1. i I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i da članak 3. se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna diskriminacija", Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kojem je propisano da se odnosno "preduzmu efikasne mjere radi ponovnog razmatranja simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili moralnim normama srpskog naroda", nije sukladan članku poništenja svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1.1. i 2.a) i c) uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne postoji" iz Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. diskriminacije. Ukidaju se članak 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne 150. Ustavni sud smatra da je legitimno pravo bošnjačkog i ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike srpskog naroda u Republici Srpskoj, da putem zakonodavnih Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", i članak 3. mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i identitet, ali Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik jednako pravo se mora dati srpskom narodu u Federaciji BiH, Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kojem je propisano da se odnosno bošnjačkom i hrvatskom narodu u Republici Srpskoj, simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa kao i ostalim građanima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ne moralnim normama srpskog naroda", sukladno članku 63. može prihvatiti kao racionalno i opravdano da bilo koji od stavak 2. Pravila Ustavnoga suda. konstitutivnih naroda ima privilegirani položaj u očuvanju Ukinute odredbe prestaju važiti narednoga dana od dana tradicije, kulture i identiteta, imajući u vidu činjenicu da sva tri objave ove Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Her cegovikonstitutivna naroda i ostali građani Bosne i Hercegovine svoja ne", sukladno članku 63. stavak 3. Pravila Ustavnoga suda. prava i obaveze ostvaruju na jednak način, kako je to predviđeno Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta. Također je sukladno članku 63. stavak 4. Pravila Ustavnoga suda Bosne i izuzetno važna činjenica da su identitet konstitutivnih naroda, Hercegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objave ove kao i obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usuglasi tradicije i kulturno naslijeđe u Ustavu Federacije BiH i Republike čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine Srpske definirani kao vitalni nacionalni interesi konstitutivnih sa Ustavom Bosne i Hercegovine. naroda. Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, sukladno 151. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2, člana 62. i člana 63. st. 2, 3. članku 63. stavak 4. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovii 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u ne, da u roku od šest mjeseci od dana objave ove Odluke u dispozitivu ove Odluke. "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usuglasi čl. 2. i 3. 152. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske sa Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Ustavom Bosne i Hercegovine. Predsjednik Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavnog suda Narodnoj skupštini Republike Srpske, sukladno članku 74. Bosne i Hercegovine stavak 5. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, da u roku Mato Tadić, s. r. iz prethodnoga stavka obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom predmetu broj U 4/04, rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića, glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme OBRAZLOŽENJE odnošenja zahtjeva, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i I. Uvod Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2, članka 62. i članka 63. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i 1. Sulejman Tihić, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i HerHercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj cegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: 60/05), u sastavu: podnositelj zahtjeva), podnio je 12. travnja 2004. godine Mato Tadić, predsjednik Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni Tudor Pantiru, dopredsjednik sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Miodrag Simović, dopredsjednik 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 47/06. Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4509 BiH" br. 21/96 i 26/96), čl. 1, 2. i 3. Ustavnoga zakona o zastavi, predstavnici amicus curiae Madeline Reese, šefica Ureda grbu i himni Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Visokoga komesara za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, i Srpske" broj 19/92), čl. 2. i 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i Jasminka Džumhur, odvjetnica u Uredu Visokoga komesara za himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93) i čl. 1. i 2. ljudska prava u BiH. Zastupnici Doma naroda nisu bili nazočni Zakona o slavama i svetkovinama ("Službeni glasnik Republike javnoj raspravi. Srpske" broj 19/92). Podnositelj zahtjeva je 2. prosinca 2004. 13. Podnositelj zahtjeva je 6. veljače 2006. godine dostavio godine podnio dopunu zahtjeva. Ustavnome sudu u pismenoj formi izlaganja sa javne rasprave i dodatno izjašnjenje u svezi javne rasprave. Navedene podneske II. Postupak pred Ustavnim sudom Ustavni sud je 13. veljače 2006. godine dostavio Zastupničkom 2. Na temelju članka 21. stavak 1. tada važećeg Poslovnika domu i Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, te Narodnoj Ustavnoga suda, od Parlamenta Federacije BiH (u daljnjem skupštini. tekstu: Parlament Federacije) i Narodne skupštine Republike 14. Narodna skupština je 6. i 20. veljače 2006. godine Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) je zatraženo 11. dostavila u pismenoj formi izlaganja sa javne rasprave i svibnja 2004. godine da dostave odgovore na zahtjev u roku od videozapis izjave Ivana Tomljenovića, potpredsjednika 30 dana od dana primitka zahtjeva Ustavnoga suda, a 8. prosinca Republike Srpske, u svezi pobijanih simbola Republike Srpske. 2004. godine je zatraženo da dostave odgovore na dopunu Ustavni sud je 13. i 23. veljače 2006. godine pismene podneske i zahtjeva, također u roku od 30 dana. transkript izjave Ivana Tomljenovića dostavio podnositelju 3. Narodna skupština je 8. lipnja 2004. godine zatražila da se zahtjeva. produlji rok za davanje odgovora na zahtjev za 45 dana, a 29. 15. Amicus curiae je 9. veljače 2006. godine dostavio srpnja 2004. godine je zatražila novo produljenje roka do 15. dodatno izjašnjenje u svezi javne rasprave. Ustavni sud je listopada 2004. godine. Ustavni sud je, sukladno članku 24. tada dodatno izjašnjenje amicusa curiae dostavio 23. veljače 2006. važećeg Poslovnika Ustavnoga suda, 3. kolovoza 2004. godine godine podnositelju zahtjeva, Narodnoj skupštini, Zastupničkom Narodnoj skupštini odobrio produljenje roka za odgovor na domu i Domu naroda Federalnoga parlamenta. zahtjev do 1. listopada 2004. godine. 16. Sukladno članku 93. stavak 1. alineja 2. i stavak 3, 4. Narodna skupština je 30. rujna 2004. godine dostavila Ustavni sud je donio odluku da se sutkinja Seada Palavrić izuzme odgovor na zahtjev u kojem je predložila da se održi javna u radu i odlučivanju o predmetnome zahtjevu, jer je sudjelovala u rasprava u ovome predmetu. donošenju pobijanoga zakona Federacije BiH. 5. Klub Hrvata i Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike 17. Ustavni sud je na sjednici održanoj 31. ožujka 2006. Srpske su 6. kolovoza 2004. godine dostavili odgovore na godine, na temelju članka 62. Pravila Ustavnoga suda, zaključio zahtjev. da donese djelomičnu odluku i odgodi donošenje odluke glede 6. Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH (u daljnjem dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje nesuglasnosti sa tekstu: Zastupnički dom) je 20. prosinca 2004. godine dostavio Ustavom Bosne i Hercegovine pobijanih odredaba čl. 1. i 2. odgovor na zahtjev i dopunu zahtjeva. Dom naroda Parlamenta Zakona o slavama i svetkovinama Republike Srpske i članka 1. Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Dom naroda) nije dostavio Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske. odgovore na zahtjev i dopunu zahtjeva. III. Zahtjev 7. Narodna skupština je 28. prosinca 2004. godine zatražila a) Navodi iz zahtjeva da se rok za dostavu odgovora na navode iz dopune zahtjeva 18. Podnositelj zahtjeva ističe da pobijane odredbe produlji do 16. veljače 2005. godine. navedenih zakona nisu sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine 8. Postupajući sukladno članku 24. tada važećeg Poslovnika zbog sljedećih razloga: Ustavnoga suda, ocjenjujući pri tomu navode iz zahtjeva i dopune zahtjeva, činjenice da je Narodna skupština već dostavila Zakon o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine odgovor na zahtjev, da je na njezino traženje već bio produljavan 19. U članku 1. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i rok za dostavu odgovora na zahtjev, te da je bio ostavljen rok od Hercegovine, navodi podnositelj zahtjeva, propisan je izgled 30 dana za dostavu odgovora na dopunu zahtjeva, Ustavni sud grba Federacije BiH, koji je štitastoga oblika i u kojem se u nije našao razloge da bi se produljio rok za dostavu odgovora na jednom polju nalazi štit sa zlatnožutim ljiljanom na zelenoj navode iz dopune zahtjeva. podlozi, na drugom povijesni hrvatski grb sa 25 polja crvene i 9. Na temelju članka 25. stavak 2. tada važećeg Poslovnika bijele boje, a na trećem polju, koje zauzima polovicu grba, deset Ustavnoga suda, odgovor Narodne skupštine je 26. listopada šestokrakih zvjezdica bijele boje, poredanih ukrug. U članku 2. 2004. godine, a odgovor Zastupničkog doma 24. prosinca 2004. ovog zakona je propisan izgled zastave Federacije BiH sa godine su dostavljeni podnositelju zahtjeva. poljima crvene, bijele i zelene boje u čijoj se sredini nalazi 10. Na temelju članka 46. tada važećeg Poslovnika opisani grb. Ustavnoga suda, na plenarnoj sjednici, održanoj 28. siječnja 20. Navodeći genezu grba i zastave Federacije BiH, 2005. godine, Ustavni sud je odlučio održati javnu raspravu u podnositelj zahtjeva je zaključio da simbol zlatnoga ljiljana na kojoj bi sudjelovali predstavnici strana u postupku. Na istoj grbu, odnosno zastavi Federacije BiH, iako se ne može sjednici Ustavni sud je odlučio, kao moguće amicus curiae, poistovjetiti samo sa bošnjačkim narodom, simbolizira samo pozvati Ured OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Ured Visokoga Bošnjake obzirom da politički predstavnici hrvatskog i srpskog komesara u Bosni i Hercegovini, Venecijansko povjerenstvo i naroda nisu prihvatili zlatni ljiljan kao svoj simbol. On je dalje Visokoga komesara za nacionalne manjine OSCE-a da dostave naveo da povijesni hrvatski grb, kvadratnih polja crvene i bijele svoja preliminarna zapažanja. boje, kroz povijest simbolizira Hrvate, "a od 1990. godine to je 11. Visoki komesar za nacionalne manjine je 24. veljače grb Republike Hrvatske". Treće polje u grbu sadrži deset 2005. godine obavijestio Ustavni sud da ne može biti amicus cušestokrakih zvijezda bijele boje, koje označavaju deset kantona riae u ovome predmetu, jer trenutačno nije nadležan za područje Federacije BiH. Ovakvim rješenjem grba i zastave Federacije Bosne i Hercegovine. Ured Visokoga komesara za ljudska prava, BiH srpski narod i drugi građani Federacije BiH diskriminirani Ured OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Venecijansko povjerenstvo su na nacionalnoj, odnosno etničkoj osnovi. Naime, oni su u su, kao amicus curiae pred Ustavnim sudom, 14. ožujka 2005. Federaciji BiH, putem izgleda grba i zastave, bez ikakvog godine dostavili svoje zajedničko mišljenje. objektivnog i razumnog opravdanja dovedeni u 12. Ustavni sud je, na temelju članka 46. stavak 1. Pravila nejednakopravan položaj u odnosu na Bošnjake i Hrvate. To je Ustavnoga suda, 28. siječnja 2006. godine održao javnu raspravu protivno temeljnom ustavnom načelu kojim se garantira na koju je pozvao zastupnike podnositelja zahtjeva, zastupnike jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih građana Bosne Zastupničkoga doma i Doma naroda, zastupnike Narodne i Hercegovine na cijelom njezinom teritoriju. Podnositelj skupštine i predstavnike amicus curiae. Javnoj raspravi su bili zahtjeva smatra da se ovdje radi o pitanju diskriminacije u nazočni zastupnici podnositelja zahtjeva, akademik Muhamed odnosu na poštivanje prava na povratak, garantiranog člankom Filipović i Alma Čolo, zastupnik Zastupničkog doma Irfan II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, i zabrani diskriminacije Ajanović, zastupnici Narodne skupštine, prof. dr. Hans Peter utemeljene na nacionalnom podrijetlu, kao i osiguranju Schneider, prof. dr. Rajko Kuzmanović, Krstan Simić, prof. dr. jednakopravnog tretmana u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državnih granica. Podnositelj zahtjeva zaključuje da se Dragomir Acović, Nevenka Trifković i Borislav Bojić i Broj 44 - Strana 4510 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. propisivanjem takvog grba i zastave, koji upućuju samo na zahtjeva smatra da ove odredbe pretpostavljaju državnost bošnjački i hrvatski narod, stvara osjećanje nepovjerenja kod Republike Srpske, koju ona, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, srpskog naroda i drugih građana Bosne i Hercegovine i sprečava nema. To je protivno članku I/1. Ustava Bosne i Hercegovine u njihov povratak u prijeratne domove na području Federacije kojem se kaže da će "Bosna i Hercegovina biti demokratska BiH, čime se ne doprinosi ostvarenju cilja koji se želio postignuti država koja će nastaviti svoje pravno postojanje po člankom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. međunarodnom pravu kao država sa unutarnjom strukturom, modificiranom kako je ovdje određeno i sa međunarodno 21. U svezi navedenog, podnositelj zahtjeva smatra da čl. 1. i priznatim granicama". Osim toga, članak 2. ovoga zakona je 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine nisu u protivan i članku I/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem je suglasnosti sa člankom II/4. u svezi čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i propisano da će "Bosna i Hercegovina biti demokratska država, Hercegovine. koja će se sastojati od dva entiteta - Federacije Bosne i HercegoUstavni zakon o zastavi, grbu i himni Republike Srpske vine i Republike Srpske". 22. Podnositelj zahtjeva navodi da je u članku 1. Ustavnoga 28. Prema navedenom, podnositelj zahtjeva smatra da samo zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske propisan izgled Bosna i Hercegovina predstavlja državu sukladno načelima zastave Republike Srpske, koja se sastoji od tri boje: crvene, međunarodnoga prava, a Republika Srpska je samo entitet u bijele i plave. Boje su položene vodoravno sa redoslijedom njezinom sastavu, tako da ne može biti govora o odozgo: crvena, plava i bijela. Svaka boja zauzima jednu trećinu "predstavljanju državnosti Republike Srpske", jer ona tu zastave. Zastava Republike Srpske ima sva obilježja zastava državnost nema. Uostalom, navodi dalje podnositelj zahtjeva, u Kneževine Srbije iz 1878. godine i Kraljevine Srbije iz 1882. postupku provedbe Odluke Ustavnoga suda o konstitutivnosti godine. U članku 2. navedenoga zakona je propisan izgled grba naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, promijenjena Republike Srpske, koji je grb Nemanjića, predstavljen je i odredba Ustava Republike Srpske koja je do tada glasila dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave. Podnositelj "Republika Srpska je država srpskog naroda". zahtjeva, dalje, naveo je da se iz Kolekcije grbova fojničkoga 29. Podnositelj zahtjeva smatra i da članak 3. ovoga zakona samostana u izdanju "Press Oslobođenja" iz 1972. godine, autora nije u suglasnosti sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, dr. Pavla Anđelića, može vidjeti da je dvoglavi orao simbol grba jer propisuje da se zastava, grb i himna Republike Srpske, između Nemanjića, a što je doslovno i navedeno u članku 2. pobijanoga ostalog, "upotrebljavaju u skladu sa moralnim normama zakona. Znači, to su simboli koji sežu u povijesnu prošlost srpskog naroda". Takva odredba, navodi podnositelj zahtjeva, srpskoga naroda. U članku 3. navedenoga zakona je propisano da na isti način privilegira srpski narod i upotrebu simbola je himna Republike Srpske "Bože, pravde". Ta himna potječe iz Republike Srpske veže isključivo za jedan od tri konstitutivna 1872. godine i iz njezinog teksta proizlaze veličanje srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini, čime su Bošnjaci i Hrvati, zajedno naroda i molba Bogu da "složi srpsku braću, spasi srpskog kralja, sa ostalim građanima Bosne i Hercegovine, diskriminirani na srpski rod". nacionalnoj osnovi, bez ikakvoga objektivnoga i razumnoga 23. Ove odredbe Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i himni opravdanja. Republike Srpske, ističe podnositelj zahtjeva, diskriminirajuće Zakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske su u odnosu na Bošnjake i Hrvate, koji su konstitutivni narodi na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, pa, prema tomu, i u 30. Podnositelj zahtjeva je naveo da čl. 1. i 2. Zakona o Republici Srpskoj. Te odredbe su, također, diskriminirajuće, slavama i svetkovinama Republike Srpske nisu u suglasnosti sa smatra podnositelj zahtjeva, i u odnosu na ostale građane Bosne i člankom II/4, a u svezi čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i HercegoviHercegovine. ne. 24. Dalje, podnositelj zahtjeva je istaknuo da je, vjerojatno, 31. Kao slave i svetkovine Republike Srpske, koje se u čl. 1. i razlog zbog kojeg u Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni 2. ovoga zakona označavaju kao praznici Republike Srpske, Republike Srpske nisu unesena obilježja bošnjačkoga i precizirani su: Božić, Dan Republike, Nova godina, hrvatskoga naroda taj što u vrijeme donošenja toga zakona Bogojavljenje, Sveti Sava, Prvi srpski ustanak, Vaskrs, Duhovi, Bošnjaci i Hrvati, prema Ustavu Republike Srpske, nisu imali Prvi maj - Praznik rada i Vidovdan. Podnositelj zahtjeva navodi status konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj. Takav status kako je očigledno da su to praznici samo jednoga naroda priznat im je Ustavom Republike Srpske tek nakon donošenja srpskoga (osim Praznika rada), te da su isključivo pravoslavni Odluke Ustavnoga suda o konstitutivnosti naroda broj U 5/98, vjerski praznici i praznici koji su vezani za povijesnu prošlost kada su doneseni amandmani na Ustav Republike Srpske. srpskoga naroda i pravoslavne vjere, kao što su, primjerice, Prvi srpski ustanak, Bogojavljenje, pravoslavni Božić, Vaskrs i sl. S 25. Iz izloženoga, smatra podnositelj zahtjeva, jasno druge strane, navodi podnositelj zahtjeva, radni dani su praznici proizlazi da propisani izgled zastave, grba i tekst himne drugih naroda i konfesija, kao što su: Bajram, katolički Božić, Republike Srpske, kao entiteta, predstavljaju simbole i oznake srpskoga naroda. Međutim, oni ne mogu biti službeni simboli i Uskrs i dr. oznake entiteta, jer je entitet Republika Srpska zajednica ne samo 32. Navedeni praznici slave se u zakonodavnim, izvršnim i Srba već i Bošnjaka, Hrvata i ostalih naroda i građana, koji su u tijelima uprave Republike Srpske, vojsci, policiji, pravosudnim svemu jednakopravni. Stoga, podnositelj zahtjeva smatra da su tijelima i dr. Podnositelj zahtjeva navodi kako su, prema ovome propisivanjem ovakvih odredaba Bošnjaci, Hrvati i ostali zakonu, to dani kada ove institucije ne rade, kao ni dužnosnici u građani Bosne i Hercegovine izravno diskriminirani prema institucijama Bosne i Hercegovine koji su izabrani iz Republike nacionalnoj osnovi i kod njih se stvaraju osjećanja straha i Srpske. Dalje, podnositelj zahtjeva navodi da su svi građani nepovjerenja u tijela vlasti u Republici Srpskoj, čime se Republike Srpske koji ne pripadaju srpskome narodu prisiljeni doprinosi da se svi oni koji nisu Srbi teško odlučuju vratiti se u slaviti te praznike iako ih ne osjećaju kao svoje. Osim toga, svima svoje prijeratne domove na području Republike Srpske. u Republici Srpskoj, osim Srbima, zabranjeno je da imaju svoje Podnositelj zahtjeva smatra da se i ovdje postavlja pitanje praznike koji će biti službeni praznici u entitetu u kojem žive, a diskriminacije u odnosu na poštivanje prava na povratak, koje je koji neće vrijeđati nacionalna osjećanja niti jednog od garantirano člankom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, i zabranu konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Stoga, propisivanje diskriminacije prema nacionalnome podrijetlu, kao i osiguranje ovakvih praznika, koji su dio prošlosti samo srpskoga naroda, jednakopravnog tretmana u odnosu na pravo slobode kretanja u stvara nepovjerenje, navodi podnositelj zahtjeva, kod drugih državnim granicama. naroda i građana, zadržavajući kod njih osjećanje straha od etničkoga čišćenja koje su iskusili tijekom agresije na Bosnu i Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske Hercegovinu u razdoblju 1992-1995. godine, kada su bili 26. Članak 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne prisiljeni napustiti domove na tim prostorima. Republike Srpske, navodi podnositelj zahtjeva, nije u suglasnosti b) Navodi iz dopune zahtjeva sa čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine, a članak 3. ovoga zakona nije u suglasnosti sa člankom II/4, a u svezi čl. II/3. i II/5. 33. U dopuni zahtjeva podnositelj zahtjeva je naveo da je Ustava Bosne i Hercegovine. središnji cilj Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Her27. Naime, članak 2. ovog zakona, navodi podnositelj cegovini, kao i Ustava Bosne i Hercegovine, zabrana zahtjeva, propisuje da se zastavom, grbom i himnom Republike diskriminacije. To je iskazano i činjenicom da je u odredbi članka Srpske predstavlja državnost Republike Srpske. Podnositelj II/4. Ustava Bosne i Hercegovine dan i dodatni značaj time što je Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4511 primjena 15 instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I. na 39. Glede stajališta o meritumu, Narodna skupština navodi Ustav Bosne i Hercegovine u svezi ovoga članka. Dakle, da je nepobitno da su pobijani zakoni doneseni u razdoblju primjena prava i sloboda iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercego1992-1993. godine. Kontinuitet Ustava Republike Srpske je vine je, kako je to navedeno u članku II/4. Ustava Bosne i Hercepotvrđen temeljnim načelima dogovorenim u Genevi 8. rujna govine, osigurana svim osobama bez diskriminacije. Podnositelj 1995. godine, podstavkom 2. podtočkom 2. Ustava Bosne i Herzahtjeva smatra da ove ustavne odredbe imaju prioritet u odnosu cegovine je navedeno, ističe se u odgovoru, da će "oba entiteta na pravo države i entiteta, što uključuje sve zakone, ali i ustave nastaviti postojati sa njihovim sadašnjim ustavima", međutim, entiteta. Imajući u vidu da je jedino država odgovorna za obveze "amandmanski izmijenjenim da zadovolje temeljna načela". koje proistječu iz svakoga pojedinačnoga instrumenta iz Aneksa Prema članku XII. stavak 2. Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti I. na Ustav Bosne i Hercegovine, ali, također, i specifični ustavni su tijekom 1996. godine vršili sukladnost svojih ustava sa i teritorijalni ustroj Bosne i Hercegovine, proizlazi da su Ustavom Bosne i Hercegovine pod međunarodnim teritorijalne jedinice Bosne i Hercegovine najčešće subjekti koji monitoringom. Narodna skupština, dalje, navodi da je imaju obvezu praktično primjenjivati ove instrumente. I pored najautoritativnije tijelo Vijeća Europe - Europsko povjerenstvo toga, Federacija BiH i Republika Srpska su zadržale, odnosno za demokraciju putem prava, tzv. Venecijansko povjerenstvo, uspostavile simbole i druga obilježja, a Republika Srpska je dalo svoje mišljenje o kompatibilnosti Ustava Republike Srpske usvojila i Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike - dokument CDL (96), (48), koje je obvezujuće. Posljednju Srpske i Zakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske, koji reviziju Ustava Republike Srpske je obavio 2002. godine Visoki nedvojbeno ukazuju da su Srbi u Federaciji BiH, odnosno predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, ali i ostali, odnosno drugi 40. U odgovoru na zahtjev se dalje ističe da je Aneksom II. građani Bosne i Hercegovine, drugačije tretirani u odnosu na točka 2. Ustava Bosne i Hercegovine predviđeno da će "svi Bošnjake i Hrvate u Federaciji BiH, odnosno Srbe u Republici zakoni Š...Ć ostati na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu oprečni Srpskoj, oprečno članku 1.1. i čl. 2.a), b), c), d) i e) Međunarodne Ustavu, dok drugačije ne odredi nadležno državno tijelo Bosne i konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Hercegovine". Tako je sam Ustav Bosne i Hercegovine, smatra Navedeni članci, a pogotovu članak 2.c) i d), propisuju da se Narodna skupština, ovom normom izvršio svojevrsnu moraju poduzeti efikasne mjere "nacionalne i lokalne politike" konvalidaciju, odnosno osnažio svu legislativu donesenu prije radi ukidanja ili poništenja svakoga zakona i svakoga propisa čiji njegovoga stupanja na snagu. je cilj nejednak, odnosno diskriminacijski tretman, kao i da su te 41. Narodna skupština navodi da pobijani zakoni svoj iustus vlasti obvezne potpomagati integracionističke organizacije i titulus imaju u članku 8. Ustava Republike Srpske. Tim člankom pokrete radi ukidanja diskriminacijskih mjera. je normirano da "Republika ima zastavu, grb i himnu. Izgled 34. U dopuni zahtjeva podnositelj zahtjeva navode o povredi zastave, grba i himne se utvrđuje Ustavnim zakonom". članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi članka 1.1. i Posljednjim izmjenama i dopunama Ustava Republike Srpske, članka 2.a), b), c), d) i e) Međunarodne konvencije o ukidanju koje je učinio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nije svih oblika rasne diskriminacije temelji na istim razlozima koji pobijeno postojanje simbola u entitetima, jer oni ni na koji način su izneseni u zahtjevu, jer smatra da svako propisivanje obilježja ne narušavaju konstitutivnost naroda i ustavna prava i slobode entiteta koja simboliziraju samo jedan ili samo dva od tri građana bilo koje nacionalnosti. Narodna skupština smatra da je konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini predstavlja mjere time verificirana odredba članka 8. Ustava Republike Srpske. koje su sračunate na razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili 42. Narodna skupština smatra da je konstitutivnost naroda davanje prvenstva, utemeljeno na nacionalnome i etničkome ostvarena u Republici Srpskoj ustavnim promjenama iz 2002. podrijetlu, i da imaju cilj narušiti ili kompromitirati priznavanje, godine, Amandmanom LXXVI, koji predviđa da se sve uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, ljudskih prava i značajnije funkcije i institucije vlasti ravnomjerno raspoređuju temeljnih sloboda u svim područjima života. na svaki konstitutivni narod. Tako su od šest najviših funkcija 35. Na koncu, podnositelj zahtjeva navodi da, pored (predsjednik Vlade, predsjednik Narodne skupštine, pozitivnih obveza koje proizlaze iz čl. II/1. i II/6. Ustava Bosne i predsjedatelj Vijeća naroda, predsjednik Vrhovnoga suda, Hercegovine, nadležna tijela Federacije BiH i Republike Srpske predsjednik Ustavnoga suda i republički javni tužitelj) četiri dane nisu poduzela adekvatne mjere, koje bi odgovorile obvezama predstavnicima bošnjačkoga i hrvatskoga naroda. Osim najviših preuzetim iz čl. II/1, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine u funkcija u entitetu, navodi se u odgovoru na zahtjev, svezi članka 1.1. i članka 2.a), b), c), d) i e) Međunarodne zastupljenost na paritetnoj osnovi utvrđena je i provodi se u konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije navedene javnim službama. u Aneksu I. na Ustav Bosne i Hercegovine. 43. Dalje, u odgovoru se ističe da je neutemeljen navod 36. Dopuna zahtjeva sadrži podnositeljev potpis ovjeren podnositelja zahtjeva da je zastava Republike Srpske zastava pečatom. Kneževine i Kraljevine Srbije, jer crvena, plava i bijela boja zastave pripadaju tzv. panslavenskim bojama i sadrži ih, prema c) Odgovori na zahtjev i dopunu zahtjeva drugome rasporedu, i hrvatska zastava, kao i zastave Slovenije, Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske na zahtjev Slovačke, Rusije, a u specifičnoj modifikaciji i zastava Bugarske. 37. Narodna skupština na sjednici održanoj 28. srpnja 2004. Obzirom da su svi konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini godine je utvrdila odgovor na navode iz zahtjeva. slavenske ekstrakcije, navodi se u odgovoru na zahtjev, same 38. Glede dopustivosti predmetnoga zahtjeva, Narodna boje ne mogu biti predmetom spora. Crvena i bijela boja su skupština navodi da u zahtjevu nije precizirano o kojoj se povredi heraldičke boje srpskoga i hrvatskoga naroda, pa kao takve ne radi iz članka II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, a koji u sebi mogu biti upitne, a crvena je bila i zastava Socijalističke inkorporira 12 prava. Narodna skupština, stoga, smatra da prima Republike Bosne i Hercegovine od 1946. godine do disolucije facie nije ispunjen uvjet iz članka 18. stavak 1. Poslovnika Jugoslavije. Iz ovoga Narodna skupština izvodi zaključak da Ustavnoga suda, odnosno da nisu navedene "odredbe Ustava za nijedna od navedenih boja ne može biti upitna sama po sebi, te da koje se smatra da su povrijeđene". Osim toga, u odgovoru se njihov raspored nema nikakve veze sa diskriminacijom, nego navodi da se zahtjev sastoji od prostoga navođenja odredaba estetskim osjećajem, ali estetski osjećaj nije ustavna kategorija. Ustava Bosne i Hercegovine koje su, navodno, povrijeđene, bez "Činjenica da zastava Srbije ima isti rasppred boja", navodi se ijedne činjenice, a pogotovu dokaza na kojima se zahtjev temelji, dalje u odgovoru, "ne mora da znači ništa, jer su i Srbija i Bosna i čime nije ispunjen još jedan uvjet dopustivosti iz Poslovnika Hercegovina istorijski bile u dužim periodima jedna zemlja, Ustavnoga suda. Ujedno, Narodna skupština smatra da je zahtjev uključujući i vrijeme Tvrtka I." Jedna od pretpostavki je da nedopustiv jer nije "ovjeren pečatom podnositelja zahtjeva". podnositelju zahtjeva ne smetaju ni boje ni raspored, nego Dakle, gospodin Tihić, navodi se u odgovoru na zahtjev, podnio nepostojanje nekog specifičnoga simbola na zastavi, kao u je zahtjev kao građanin Bosne i Hercegovine, a ne kao član slučaju zastave Federacije BiH. Kako na zastavi Republike Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što je oprečno članku 16. Srpske nema nikakvoga simbola, a zastavu Republike Srpske ne stavak 2. točka 5. Poslovnika Ustavnog suda, odnosno njemu treba miješati sa rangovnim i komandnim zastavama ili nedostaje aktivna legitimacija. Sukladno navedenom, Narodna standardima, dokaz za tvrdnju o diskriminaciji ne može biti skupština predlaže da se zahtjev odbaci u smislu članka 60. odsustvo nečega ako tim drugim nije zastupljen nijedan od druga Poslovnika Ustavnoga suda. dva konstitutivna naroda. Dakle, Bošnjaci mogu, u duhu Broj 44 - Strana 4512 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. inicijative podnositelja zahtjeva, slobodno da se identificiraju sa rasprava, te da se nakon toga donese odluka kojom se odbija jednom od boja na sadašnjoj zastavi Republike Srpske. zahtjev. 44. Glede grba Republike Srpske, Narodna skupština je Odgovor Narodne skupštine na dopunu zahtjeva navela da se u pobijanom članku 2. Zakona izričito navodi da je grb Republike Srpske grb Nemanjića i heraldički se blazonira 49. U odgovoru na dopunu zahtjeva Narodna skupština je tako, pa se to tumači kao simbol i oznaka srpskoga naroda. Točno ponovila argumente iz odgovora na zahtjev, ali je navela i neke je da je dvoglavi orao dio povijesne prošlosti srpskoga naroda. U dodatne argumente. Prema mišljenju Narodne skupštine, ne sadašnjem obliku grb Republike Srpske vodi podrijetlo iz postoji diskriminatorna namjera, niti takvo djelovanje simbola. srednjovjekovnoga srpskoga carstva, a u širem povijesnom U protivnom, ukoliko se značenje simbola ne bi razdvojilo od smislu od amblematskog repertoara Bizantijskoga Carstva, ali u njegovih pojavnih elemenata, argumentacija uz klauzulu o heraldičkome obliku, u kojem je blazoniran u Ustavnome zakonu zabrani diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i HercegoviRepublike Srpske, niti je bio, niti jeste grb Srbije. Znamenja nisu ne bi bila besmislena. Tako bi netko uvijek mogao naći da je neki proste ilustracije, ona su izraz svijesti o identitetu i postojanju od elemenata na grbu Republike Srpske diskriminirajući, kroz stoljeća. Dalje se ističe da svaki grad i općina u Bosni i Herprimjerice, vjerski elementi, kao što je križ, mogli bi vrijeđati cegovini imaju svoj grb, koji upravo odražava njihovu tradiciju i ateiste, kompozicija sa oružjem pacifiste itd. Dalje se u odgovoru osobitost, te je logično i da entitet ima svoj grb. Neutemeljen je i navodi da nitko ne može pobiti da se dva entiteta u državi Bosni i nije ničim argumentiran navod podnositelja zahtjeva, smatra Hercegovini razlikuju glede tijela vlasti i građana. Simboli koji Narodna skupština, da pobijani članak 3. Zakona privilegira su identični i koji zanemaruju ove razlike su prilično beskorisni, srpski narod, čime su Bošnjaci i Hrvati diskriminirani prema zato što je nedvojbeno upravo glavna svrha simbola da se napravi nacionalnoj osnovi. Narodna skupština ističe da praksa razlika između različitih javnih tijela i organizacija na istom demantira podnositelja zahtjeva da drugi narodi ne mogu isticati teritoriju. svoju zastavu i grb. Nema vjerskoga objekta - džamije u 50. Glede članka 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne, Republici Srpskoj, navodi se u odgovoru na zahtjev, na kojem u kojem je upotrijebljen izraz "moralne norme srpskog nije istaknuta zelena zastava sa polumjesecom. Također, i svaka naroda" , Narodna skupština navodi da je taj izraz upotrijebljen politička stranka vidno ističe svoju zastavu i grb. Narodna u uskoj vezi sa nazivom entiteta "Republika Srpska" i da je dio skupština je navela da se argumenti navedeni za zastavu i grb iste one rečenice kojom se zabranjuje narušavanje "ugleda i odnose i na himnu, koja, također, odražava kulturnu i povijesnu digniteta". Stoga, ako će se pravni dokument tumačiti u dobroj baštinu kao jedan od simbola. vjeri sukladno uobičajenom značenju "u smislu člana 31. Bečke 45. Dalje, u odgovoru na zahtjev Narodna skupština navodi konvencije o zakonu o mirovnim sporazumima", riječi "srpski da pobijanim odredbama Zakona o slavama i svetkovinama ni u narod" se moraju shvatiti kao "srpski građani", što čemu nije povrijeđeno ustavno pravo Bošnjaka, Hrvata i podrazumijeva sve građane Republike Srpske. Slično tomu, opis "ostalih", niti one ugrožavaju nacionalnu jednakopravnost i zastave, grba i himne kao "državnih obilježja" u članku 2. istoga vitalne interese konstitutivnih naroda i "ostalih" u Bosni i Hercezakona mora se razumjeti u smislu "entitetskih obilježja", govini. Narodna skupština smatra da je podnositelj zahtjeva slijedeći uspostavljena načela tumačenja prema kojima se svi previdio činjenicu o postojanju norme u članku 2. stavak 2. pravni propisi moraju tumačiti sukladno Ustavu Bosne i Herceovoga zakona, da bez diskriminacije prema bilo kojoj osnovi ili govine sve dok je to moguće (Odluka Ustavnoga suda broj U statusu "građani Republike Srpske imaju pravo - po vlastitom 5/98-IV od 19. kolovoza 2000. godine). Prema mišljenju izboru, da praznuju tri dana u godini na dane svojih vjerskih Narodne skupštine, nema nikakvih diskriminirajućih elemenata praznika". Također se navodi da je ovim zakonom u članku 4. u bilo kojem od pobijanih zakona, a pitanje u kojoj mjeri građani propisano da se "Statutom opštine može odrediti jedan dan kao entiteta mogu ili se žele identificirati sa ovim simbolima ovisi o praznik koji se slavi na području opštine". njihovom osobnom osjećanju, i to je individualno, a ne ustavno 46. Narodna skupština smatra da se zahtjev sastoji od pitanje. pravnoga i političkoga dijela i da njegov pravni dio ne sadrži 51. U odgovoru je, dalje, navedeno da, ukoliko se potvrde nijednu činjenicu, a kamoli dokaz. Štoviše, dokazi (povrat navodi podnositelja zahtjeva o postojanju različitoga tretmana, izbjeglica) negiraju navode podnositelja zahtjeva. Potom se za to postoji objektivno i racionalno objašnjenje. Naime, takav je ističe da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Odluci broj U tretman opravdan činjenicom da simboli, koji, navodno, 12/02, u toč. 32-38, iskristalizirao stajalište o diskriminaciji i da karakteriziraju srpski element, jedino izražavaju njihovu se Narodna skupština u cijelosti slaže sa iznesenim stajalištem. povezanost sa nazivom "Republika Srpska". Svi subnacionalni Stoga, Narodna skupština smatra da, zapravo, podnositelj entiteti na svijetu čine isto: nazivaju i osmišljavaju svoje simbole zahtjeva čini diskriminaciju iznoseći da samo ostalim prema službenoj denominaciji, primjerice: Flamanci i Valonci u konstitutivnim narodima nije omogućen povratak u predratne Belgiji, Katalonci i Baski u Španjolskoj itd. Zašto bi se onda domove usljed straha i nepovjerenja u tijela vlasti u Republici smatralo neustavnim to što subnacionalni entitet Republika Srpskoj, čime se favoriziraju samo konstitutivni narodi. Ujedno, Srpska koristi "srpske" simbole? Narodna skupština se poziva na stajalište koje je iznio sudac 52. U svezi čl. 1. i 2. pobijanoga Zakona o slavama i Mirko Zovko u izdvojenome mišljenju u predmetu Ustavnoga svetkovinama, Narodna skupština je navela da se, prvo, mora suda broj U 5/98, tj. da ne mogu da se "uveličavaju prava razjasniti da usvajanje grčkoga pravoslavnoga kalendara u građanina koji je konstitutivan naprema građaninu koji nije Republici Srpskoj prema svojoj naravi ne vrijeđa, niti konstitutivan, jer je pravo svakog građanina Š...Ć zaštićeno na diskriminira nikoga, jer je apsolutno neophodno da se u entitetu istovjetan način". Takvo stajalište je iskazano i normom članka koristi samo jedan kalendar, a također je razumno da se koristi 10. Ustava Republike Srpske, tj. da su "građani Republike Srpske tradicionalni kalendar velike većine pučanstva. U tome pogledu ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima Š...Ć bez bilo je objektivno nemoguće da se prema sva tri naroda postupa kakve diskriminacije". jednako, dajući im pravo da koriste različite kalendare. Zbog 47. Navode podnositelja zahtjeva da je spriječen povratak toga smatraju da proslavljanje dviju novih godina nije upitno. građana u njihove domove usljed navodnoga straha Narodna "Deset vjerskih praznika je zasnovano na hrišćanskoj vjeri i stoga skupština smatra kao oprečnost općepoznatim činjenicama, koje, ih mogu slaviti pravoslavni Srbi, kao i Hrvati katolici, samo su kao takve, ne treba ni dokazivati. Implementacija imovinskh Bošnjaci, kao muslimani, pogođeni ovim danima. U isto vrijeme, propisa na teritoriju Republike Srpske, ističe se u odgovoru, oni imaju pravo slaviti tri dodatna dana, prema svom izboru, realizirana je u 99,5 % slučajeva, prigodom čega je 36 općina u svake godine na dane svojih vjerskih praznika." Prema tomu, potpunosti završilo ovaj proces i o tomu dobilo certifikate Bošnjaci nisu diskriminirani, već, naprotiv, privilegirani jer međunarodne zajednice. Dalje, ističe se da je u Republici Srpskoj imaju pravo ne samo na šesnaest nego na devetnaest neradnih dan prioritet pomoći povratnicima u obnovi i rekonstrukciji dana. To je primjer kako nejednako postupanje ne predstavlja njihovih prijeratnih domova. nužno i diskriminaciju. Dakle, ako se traže različita djelovanja 48. Naposljetku, Narodna skupština smatra da je, zbog ovoga zakona na konstitutivne narode, različito postupanje ima značaja za donošenje odluke, neophodno izravno raspraviti o racionalnu i opravdanu osnovu. Na koncu je navedeno "a da ne predmetnome zahtjevu i traži da se tim povodom održi javna spominjemo u ovom kontekstu da Republika Srpska u svakom Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4513 slučaju ostaje - svidjelo se to nekome ili ne - na simboličan način, podnositelja i naveli da pobijane zakone treba što prije uskladiti sa Odlukom o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini. entitet - majka Srba". 53. Prema mišljenju Narodne skupštine, ovakvi simboli u d) Podnesak amicus curiae Republici Srpskoj su neophodni za stvaranje jednog 59. U podnesku amicus curiae je prvobitno obrazložen ujedinjenoga, miroljubivoga i tolerantnoga entiteta, jer bi ustavni i zakonodavni kontekst u kojem su usvojeni pobijani "kolažni" simboli, koji bi nastali miješanjem simbola triju zakoni, gdje je naglašeno da su pobijani zakoni usvojeni prije konstitutivnih naroda, predstavljali više podjelu ili fragmentaciju donošenja Odluke Ustavnoga suda o "konstitutivnosti naroda" i građanstva nego ujedinjenje. Takvi simboli su potrebiti i da bi se Odluke o nazivima gradova i općina u Republici Srpskoj broj U Republika Srpska razlikovala od Bosne i Hercegovine. Naime, 44/01, odnosno u vrijeme kada ni Srbi u Federaciji BiH, ni takve razlike koje se odražavaju u jasnim i nepogrešivim Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj nisu imali mogućnost simbolima se ne mogu pobiti, jer Republika Srpska ima svoje izraziti svoja stajališta u svezi simbola, odnosno u svezi himne i ustavno pravo uspostaviti specijalne paralelne veze sa susjednim praznika u entitetima, jer "nisu bili zastupljeni u značajnoj mjeri zemljama na temelju međunarodnoga prava. u zakonodavnome procesu". 54. Narodna skupština, u svezi članka 3. Ustavnoga zakona o 60. Dalje, amicus curiae u svojoj analizi je ukazao da je zastavi, grbu i himni Republike Srpske, posebice u svezi himne, pitanje konteksta upotrebe simbola, ili sastavnih dijelova navela je da, ako se gleda čisti tekst himne, mora se priznati da se simbola, veoma značajno obzirom na njihovo podrijetlo koje su čini da ona ima rasistički i diskriminatoran karakter. Ali, taj tekst, imali u sukobu i koji su imali namjeru istaknuti dominaciju jedne prema njihovome mišljenju, može se shvatiti ispravno samo kao etničke skupine u određenome zemljopisnome području. Stoga povijesni i zastario dokument, kao naslijeđe prošlosti. Danas ne je amicus curiae ukazao da je potrebito da se, u smislu načela postoji ni "srpska kruna", niti "srpski rod". Ovaj tekst se ne treba zabrane diskriminacije, utvrdi postoji li legitimni cilj u shvatiti kao politički proglas za veličanje samo ljudi srpskoga demokratskome društvu i je li upotreba legitimnih sredstava podrijetla, isključujući sve ostale konstitutivne narode, već kao proporcionalna u odnosu na sprečavanje ugrožavanja prava transcendentalna imaginacija udaljena od stvarnoga sadržaja. drugih, imajući u vidu činjenicu da se simboli koriste na 55. Narodna skupština, u svezi navoda iz dopune zahtjeva a u mjestima na kojima sve osobe trebaju imati pristup pravima koja svezi Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne uživaju zaštitu sukladno Europskoj konvenciji i Ustavu Bosne i diskriminacije, navela je da ta konvencija nije izravno Hercegovine: u školama, javnim zgradama, sudovima, javnim primjenjiva na Republiku Srpsku. Članak II/4. Ustava Bosne i područjima, bolnicama i dr. Hercegovine se, odista, poziva na ovu konvenciju kao na 61. Amicus curiae se pozvao na Odluku Ustavnoga suda broj međunarodni sporazum nabrojan u Aneksu I. na Ustav Bosne i U 44/01, u kojoj je Ustavni sud proglasio neustavnim nazive Hercegovine. Ali, tekst ove konvencije je potpuno jasan: ona "srpski" u imenima gradova u Republici Srpskoj, i zaključio da je ograničava i obvezuje samo "države-članice", poput same Bosne upotreba simbola koji su prima facie isključivi analogna upotrebi i Hercegovine, a ne druge oblike političkih zajednica. Nasuprot imena koja demonstriraju dominaciju jedne etničke skupine. tomu, Republika Srpska je samo entitet, a ne država. Bilo bi Navedeno je da su skupine koje su predmetom usporedbe kontradiktorno tvrditi da je Republika Srpska entitet samo kad su identične kao i skupine u navedenoj odluci, te da je obveza u pitanju prava, privilegije i nadležnosti, a država kada su u odgovornih dokazati da razlikovanje u tretmanu ima objektivno i pitanju dužnosti, obligacije i obveze. Uostalom, članak 1.1. razumno opravdanje, u okviru članka II/4. Ustava Bosne i Hercenavedene konvencije garantira samo priznavanje, uživanje ili govine. Amicus curiae je zaključio da je u konkretnome slučaju ostvarenje "ljudskih prava i osnovnih sloboda" na veoma teško utvrditi postojanje legitimnoga cilja prigodom jednakopravnoj osnovi u političkom, ekonomskom, socijalnom, ograničavanja uživanja prava koja su u svezi prava na povratak, kulturnom i svakom drugom području javnoga života. Ali, čak i ukoliko bi se utvrdio legitimni cilj, takvo ograničenje bi pobijani zakoni niti daju, niti reguliraju ljudska prava ili temeljne vodilo ka diskriminaciji po osnovi etničke pripadnosti i svako slobode. Nema ni temeljnoga ni Ustavom Bosne i Hercegovine objektivno opravdanje se mora ocijeniti u svjetlu vrlo ograničene garantiranoga prava da se zahtijeva određeni simbol za svaki margine razumijevanja koja se mora primijeniti. konstitutivni narod. Dakle, samim svojim sadržajem i značenjem 62. U zaključku podneska je navedeno da je njihovo stajalište pobijani zakoni ne mogu biti oprečni Međunarodnoj konvenciji o da su pobijani zakoni doveli do usvajanja simbola koji ne ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Također, članak 2.a), predstavljaju sve konstitutivne narode. Obzirom na okolnosti i b), c), d) i e) ove konvencije nema šire značenje od članka II/4. kontekst u kojem su simboli usvojeni, to je neminovno imalo Ustava Bosne i Hercegovine. On samo ponavlja normativna utjecaj na pripadnike skupina koji nisu bili uključeni u donošenje sredstva, naredbe i obveze nametnute javnim institucijama do pobijanih zakona. Također je zaključeno da usvajanje simbola kojih se, također, može izravno doći prikladnim tumačenjem koji predstavljaju samo jednu etničku skupinu ograničava pravo samoga članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. na povratak, razlozi za ograničavanje toga prava predstavljaju 56. Prema mišljenju Narodne skupštine, ukidanje postojećih potencijalnu i stvarnu povredu materijalnih prava zaštićenih simbola i nametanje istovjetnih ili gotovo identičnih simbola bi Europskom konvencijom, a razlog za povredu jeste postojanje doveli do toga da bi entiteti izgubili identitet i vlastitost, a takva diskriminacije po osnovi etničke pripadnosti. bi situacija prije izazvala nove tenzije i neprijateljstva među 63. U podnesku je izneseno stajalište da postoji povreda konstitutivnim narodima nego dovela do integrativnoga i prava na povratak koja je uzrokovana postojanjem mirnoga razvitka. Na koncu je navedeno da se građani ne mogu diskriminacije po osnovi etničke pripadnosti, odnosno da postoji lišiti svojih službenih simbola, a da im se pri tomu ne uništi povreda članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te Europske identitet. konvencije. IV. Javna rasprava Odgovor Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Stajališta podnositelja zahtjeva izneseni na javnoj raspravi 57. U odgovoru na zahtjev i dopunu zahtjeva Zastupnički 64. Podnositelj zahtjeva je ponovio svoje stajalište iz dom navodi da je Ustavno povjerenstvo toga doma na sjednici, zahtjeva da "biranje" obilježja koja su duboko ukorijenjena u održanoj 22. studenoga 2004. godine, razmatralo predmetni povijesnu prošlost samo jednoga naroda, ili koja su istovjetna sa zahtjev. Tom prigodom, navodi se u odgovoru, ovo povjerenstvo obilježjima i simbolima druge države u kojoj je taj narod je usvojilo stajalište da je zahtjev u potpunosti opravdan, te je dominantan, predstavlja diskriminaciju svih drugih naroda i predložilo Zastupničkom domu da, sukladno odluci Ustavnoga građana koji žive na području toga entiteta i takav odnos nema suda o konstitutivnosti naroda i "ostalih" u Bosni i Hercegovini, razumnoga i objektivnoga opravdanja. Podnositelj zahtjeva je pristupi izmjeni entitetskih obilježja, grba i zastave Federacije naglasio obveze iz Aneksa 7. Općega okvirnoga sporazuma za BiH. mir u Bosni i Hercegovini prema kojima su strane dužne na svojim teritorijama stvoriti političke, ekonomske i društvene Odgovor Kluba Hrvata i Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda uvjete koji doprinose dragovoljnom povratku i harmoničnoj Republike Srpske na zahtjev reintegraciji izbjeglica i raseljenih osoba, bez preferiranja bilo 58. Klub Hrvata i Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike koje skupine. Propisivanjem navedenih simbola, prema Srpske su podržali kao legalnu i legitimnu inicijativu podnositeljevom mišljenju, ne doprinosi se dragovoljnome Broj 44 - Strana 4514 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. povratku i harmoničnoj reintegraciji izbjeglica i raseljenih osoba pogrešaka nego i namjernu laž. Podnositelj zahtjeva je naveo da u entitetima. U prilog navedenoj tvrdnji podnositelj zahtjeva je kod Hrvata i Bošnjaka u heraldici nigdje nema orlova i ptica, naveo službene statističke podatke Ministarstva za ljudska prava gotovo nikako nema ocila, nema drugih znakova koji su i izbjeglice Bosne i Hercegovine, koji ukazuju da se veoma mali karakteristični za srpsku i pravoslavnu državnu, vjersku i broj Bošnjaka vratio u Republiku Srpsku (Bileća 3,65%, Gacko nacionalnu tradiciju. To je podnositelj zahtjeva, dalje, 6,95% itd.), te mali broj Srba u Federaciju BiH (Tomislavgrad potkrijepio navodom da općeslavenski simboli kao takvi ne 0,17%, Usora 5,26% itd.). Kao značajan argument, naglašeno je postoje, jer uvid u heraldičku povijest slavenskih naroda (Rusa, da su pobijani zakoni oprečni Ustavu Bosne i Hercegovine Ukrajinaca, Bjelorusa, Slovenaca, Hrvata, Srba, Bošnjaka itd.) obzirom da je u Ustav Bosne i Hercegovine inkorporirano načelo pokazuje da su heraldički znaci kod tih naroda i u njihovim konstitutivnosti svih naroda Bosne i Hercegovine na cijelom državama nastajali sa nastankom država i plemstva. Države njezinom teritoriju, a to pravo je narušeno pobijanim zakonima i Slavena, kako je navedeno, nastaju tek u kasnijem razdoblju praksom koju oni propisuju. Stoga su entiteti imali obvezu srednjega vijeka (VIII. do IX. stoljeće), kada je heraldička pobijane zakone izmijeniti, ali to nisu učinili. tradicija već bila uveliko formirana i kad ti narodi, odnosno države prihvaćaju heraldičke oznake one države iz koje su, ili 65. Podnositelj zahtjeva smatra neustavnim svako pod čijom su se nadmoći razvijale, ili čiju su vjeru i kulturu zakonodavno djelovanje koje nameće drugim nacijama prihvaćale. jednostrane elemente simboličnoga identificiranja, tako da ono što pripada simbolici samo jedne nacije bude nametnuto i postane 69. Glede Zakona o slavama i svetkovinama Republike obvezno za sve građane države, odnosno da poštivanje tih Srpske, koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o simbola biva nametnuto pripadnicima ostalih nacija. Naglašeno praznicima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike je da u državama kakva je i Bosna i Hercegovina samo oni Srpske" broj 103/05), podnositelj zahtjeva je naveo da je pred simboli o kojima postoji univerzalni konsenzus, ili oni koji su Ustavnim sudom Republike Srpske pokrenut postupak ocjene neutralni u odnosu na tradiciju, vjerovanja i ritualnu praksu ustavnosti Zakona o praznicima Republike Srpske i procedure svakog od postojećih i konstitutivnih naroda, ili oni simboli koji njegovoga donošenja obzirom da je zakon proglašen ukazom sadrže elemente tradicije simboličkoga izražavanja svakoga od predsjednika Republike Srpske a da nije ispoštovana procedura u tih naroda mogu funkcionirati kao simboli države. U svezi toga je svezi pokrenutoga pitanja vitalnoga nacionalnoga interesa. navedeno da svaki simbol u državnome i javnome životu mora Podnositelj zahtjeva je predložio da Ustavni sud ocijeni i izražavati njezinu kompozitnu etničku, nacionalnu, vjersku i usuglašenost pobijanoga Zakona o slavama i svetkovinama koji tradicijsku strukturu, što u još većoj mjeri važi za entitete čijim se u praksi još uvijek primjenjuje. Na koncu rasprave podnositelj simbolima moraju biti obuhvaćeni elementi zajedničke tradicije i zahtjeva je predložio da Ustavni sud odgodi raspravu o ovome simbola svih naroda koji žive na tim teritorijima. Zbog toga, kako zakonu dok se ne donese odluka Ustavnoga suda Republike je navedeno, Republika Srpska ne može uvoditi simbole koji Srpske. izražavaju specifičan način doživljavanja državne, nacionalne i 70. Na pitanje Suda da objasni raspolažu li konkretnim kulturne tradicije samo Srba, a drugi narodi tu ne mogu podacima, odnosno dokazima o tomu da se izbjeglice ne žele sudjelovati na jednakopravan način, bez nejednakosti i vratiti u Republiku Srpsku zbog simbola, podnositelj zahtjeva je diskriminacije, što važi i za simbole Federacije BiH. odgovorio da ne može navesti konkretna imena ljudi koji se zbog 66. Podnositelj zahtjeva je, također, ukazao da su u toga ne žele vratiti, ali da su simboli nedvojbeno jedan od razloga proteklome ratu počinjeni ustavno i međunarodnim pravom zbog kojih se izbjeglice ne žele vratiti u Republiku Srpsku. sankcionirani genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti Stajališta Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije na način da su pod heraldičkim znakovima i insignijama (grbovi, Bosne i Hercegovine zastave) vojnici - počinitelji zločina nosili oznake ili su bili posvećivani, ili su na čelu ovih zločinačkih vojni bile nošene 71. U izlaganju Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije zastave sa ovim heraldičkim oznakama. Stoga, kako je izrečeno, BiH je ponovljeno stajalište da podržavaju podnositeljev zahtjev. " bilo bi dobro u jednom dužem historijskom luku ukazati i na Također je navedeno da su Zastupnički dom i njegova radna prethodna kršenja ljudskih prava i povrede međunarodnog tijela, prije svega Ustavno povjerenstvo, u razdoblju između humanitarnog prava - od 'istih počinilaca' prema 'istim žrtvama', 2002. i 2004. godine, donosili zaključke kojima se inicirala u čemu se, gledano historijski, pokazuje određen signifikantan potreba da se usklade simboli sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kontinuitet djelovanja". Europskom konvencijom i Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Međutim, Dom 67. U svezi argumenta Narodne skupštine da pobijani naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije reagirao simboli Republike Srpske ne ugrožavaju nijedno posebno pravo na te inicijative, što je bilo neophodno sukladno Ustavu drugih, a posebice pravo na povratak, navedeno je da je takvo Federacije BiH, tako da je to ostalo samo inicijativa. stajalište neodrživo, jer stvarnoga povratka uopće nema i on se ostvaruje više formalno i putem obnove vlasništva pod pritiscima 72. U prilog javnoj raspravi Zastupnički dom je dostavio međunarodne zajednice, a najmanje i nikako putem integracije pismeni podnesak u kojem je navedeno da izgled grba i zastave tih ljudi u društvo kakvo se u Republici Srpskoj stvara, što Federacije Bosne i Hercegovine upućuje samo na dva obuhvaća i pobijane simbole. Navedeno je da se najvažniji razlog konstitutivna naroda, i to Bošnjake i Hrvate, a ni na koji način ne zbog kojeg se ljudi ne vraćaju ubraja u psihološku, osjećajnu i sadrži obilježja srpskoga naroda i drugih u Bosni i Hercegovini. kulturno-vjersku sferu i potječe od apsolutne dominacije srpstva, Također je navedeno da se ne slažu sa navodima iz zahtjeva u srpskih simbola i pravoslavljem "proviđene" prakse koja se svezi dijela u kojem se obrazlaže značenje zlatnih ljiljana, nameće cijelome društvu u Republici Srpskoj. Dalje je navedeno ističući kako je očigledno da se u zahtjevu koriste dva pojma: da Bošnjaci i Hrvati ne žele slati djecu u škole koje imaju krsne "zlatni ljiljan" (u jednini) i "zlatni ljiljani" (u množini), te stoga slave i koje su pod pokroviteljstvom pravoslavnih svetaca, ne nije jasno na što se odnosi. Pojam "zlatni ljiljan" je utvrđen u grbu žele na javnim ustanovama gledati dvoglave orlove ili pjevati i i zastavi Federacije BiH, a "zlatni ljiljani" su bili dio grba i slušati staru srpsku himnu "Bože, pravde", te stajati pod znakom zastave Republike Bosne i Hercegovine u ratnome razdoblju ocila (križ sa upisanim slovima četiri ćirilična S ("C"), što u (1992-1995) i njih je koristila samo Armija Bosne i Hercegovine čitanju i tumačenju uvijek i samo znači "samo sloga Srbina kao oružana sila u ratu. Na koncu je navedeno da se slažu da spašava"), jer ne samo da to nije dio njihove tradicije nego se svako propisivanje obilježja entiteta koji simboliziraju samo razlog za odbijanje nalazi i u tomu što su oni koji su bili pod tim jedan ili samo dva od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegoznacima, koji su nosili te simbole bili izvršitelji najvećih zločina vini nije u suglasnosti sa Odlukom Ustavnoga suda o nad Bošnjacima i Hrvatima, a sada oni trebaju integrirati se u konstitutivnosti naroda. društvo Republike Srpske. Stajališta Narodne skupštine 68. U svezi heraldičkih objašnjenja koja su izložili 73. Predstavnici Narodne skupštine su iznijeli prigovor glede predstavnici Narodne skupštine, podnositelj zahtjeva je naveo da angažmana amicus curiae u postupku pred Ustavnim sudom u tvrdnja kako, zbog svojega općeslavenskoga podrijetla, znakovi konkretnom slučaju jer smatraju da nema temelja za njihovo u postojećim simbolima Republike Srpske ne vrijeđaju djelovanje niti u Ustavu Bosne i Hercegovine niti u Pravilima povijesni, kulturni i duhovni i vjerski integritet Bošnjaka i Hrvata Ustavnoga suda. predstavlja ne samo iznošenje neistina i u znanosti utvrđenih Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4515 ne diskriminiraju za što su, kako su istaknuli, pružili dostatno 74. Ustavni sud je odbacio ovaj prigovor Narodne skupštine, argumenata. imajući u vidu svoju dosadašnju praksu da poziva amicus curiae u postupku javne rasprave pred Ustavnim sudom, kao i članak 82. Na pitanje Ustavnoga suda što znače četiri slova S ("C") u 47. st. 2. i 3. Pravila Ustavnoga suda koji predviđa mogućnost grbu Republike Srpske, odnosno znače li ono što se u narodu pozivanja osoba koje mogu dati stručna mišljenja i objašnjenja kaže "samo sloga Srbina spašava", Narodna skupština je navela značajna za donošenje odluke. da se ne radi ni o kakvim slovima u grbu, nego o ocilima-predmetu za kresanje vatre, te da prihvaćaju da postoje 75. Narodna skupština je ponovila svoja stajališta iz neka uvriježena mišljenja u narodu o tomu što znače ocila u grbu odgovora na zahtjev i dopunu zahtjeva i iznijela dodatna Republike Srpske, ali da su to ocila i da stoga ne predstavljaju stajališta. Narodna skupština je ponovila da podnositelj zahtjeva ništa drugo. nije priložio nikakve dokaze o tomu da su pobijani zakoni diskriminirajući, odnosno da imaju diskriminirajuće efekte. 83. Na zahtjev Ustavnoga suda da obrazlože činjenicu da je Također je naglašeno da zbog simbola nitko nije doveden u opće razumijevanje tih simbola različito, jer ono što je značajno situaciju da se ne može vratiti u Republiku Srpsku za što je kada je u pitanju diskriminirajući učinak jeste opće mišljenje, a najbolji primjer podnositelj zahtjeva koji je bio dopredsjednik ne mišljenje eksperata, Narodna skupština je odgovorila da se Narodne skupštine i koji je te simbole prihvatio u vrijeme kada je nitko ne može konfrontirati s tim što netko misli o simbolima obnašao tu funkciju. Dalje je navedeno da su pobijani simboli obzirom da simboli zahtijevaju određeno vrijeme da se shvate ili Republike Srpske u cjelini ili dijelovima uvijek pripadali svim određeno učenje. Dalje, obzirom da je podnositelj zahtjeva iznio narodima - Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Također je tezu da pobijeni simboli nisu simboli Bošnjaka i Hrvata, naglašeno da simboli nisu prima facie isključivi, navodeći odgovorili su da se onda očekivalo da kaže koji su to njihovi posebice da su boje na zastavi Republike Srpske panslavenske simboli. Tada bi javnost i zastupnici u Republici Srpskoj mogli boje. Oni su naglasili da su ovi simboli, ne takvi kakvi su danas, zauzvrat reći da je ono što je predloženo neprihvatljivo za njih, te nego neki elementi kao, primjerice, križ, ljiljan, boje zastave itd., da su takvi zahtjevi mogli biti predloženi da se diskutira o njima u duboko ukorijenjeni u povijest sva tri naroda Bosne i Hercegovivrijeme donošenja zakona. Dalje je odgovoreno da se ne može ne. prihvatiti argument podnositelja zahtjeva da nije mogao u skupštinskoj proceduri pokrenuti pitanje pobijanih zakona. 76. Narodna skupština, u dijelu o heraldičkome izlaganju, Također je navedeno da je točno da percepcija simbola može biti navela je da je ono što se odnosi na grb, a donekle i na himnu, različita ali da velika većina ljudi ne razumije simbole i ne zna ni također relevantno za zastavu Republike Srpske. U svezi toga, tekst himne i, u biti, simboli su uvijek instrumenti za političare posebice je naglašeno da su grb i njegov vlasnik (onaj kojega kako bi proveli svoje ideje i inicijative. predstavlja) jedno i da imaju isti identitet koji se tiče prošlosti i budućnosti, te da je grb kao potpis koji može sadržavati sva slova 84. Na zahtjev Ustavnoga suda da objasne u čemu je razlika vlasnikovog imena ili se koncentrirati samo na nekoliko poteza između grba Republike Srpske i grba Kraljevine Srbije, Narodna koji predstavljaju cjelinu. Zbog takve prirode simbola, oni ne skupština je odgovorila da je grb Kraljevine Srbije identičan grbu mogu biti poništeni odlukom suda ili izvršne vlasti a da se ne današnje Republike Srbije, a da je razlika između tih grbova i ulazi u pitanje identiteta, jer, kako je rečeno, onaj koji koristi grb grba Republike Srpske u tomu što se u grbu Kraljevine Srbije, koji ne predstavlja njegov identitet dolazi u poziciju pored dvoglavoga orla, nalaze i dva ljiljana, a u grbu Republike nametnutoga identiteta. U tome smislu je naveden primjer grba i Srpske se nalazi kruna na glavi orla, čega nema u grbu Kraljevine zastave Bosne i Hercegovine, koji, prema mišljenju Narodne Srbije. Osim toga, naglašeno je da sve što se nalazi u štitu grba skupštine, ne predstavljaju nikoga jer su neutralni. jeste njegov esencijalni dio. 77. Također je navedeno da ukoliko se polemizira o stajalištu 85. Na pitanje Ustavnoga suda postoji li razlika u bojama i podnositelja zahtjeva da su simboli zapreka za povratak u rasporedu boja na zastavama Republike Srbije i Republike Republiku Srpsku, onda bi se najprije moglo reći da je ime Srpske dano je objašnjenje da su boje i njihov raspored isti, ali da Republika Srpska kao takvo upitno, a ne simboli. Naime, ukoliko se na zastavi Republike Srbije nalazi i grb Republike Srbije. se prihvati da simboli proizlaze iz imena Republika Srpska, koje 86. Na pitanje Ustavnoga suda jesu li predstavnici sva tri je ustanovljeno Daytonskim ustavom i kao takvo se ne može konstitutivna naroda sudjelovali u donošenju pobijanih zakona promijeniti, ni simboli ne mogu biti izmijenjeni. Narodna Republike Srpske odgovoreno je da se to pouzdano ne zna, ali da skupština smatra da su i simboli rezultat kompromisa koji je se pretpostavlja da je tako. Također je odgovoreno da stajališta postignut u Daytonu i postavlja se pitanje što će se desiti ako se koja su iznesena na raspravi u ime Narodne skupštine ne bi simboli ukinu obzirom da Ustavni sud ne može osmisliti nove podržali Bošnjaci, ali da bi ih podržali Hrvati, jer pitanje simbole. ustavnosti pobijanih zakona nikada nisu pokretali. 78. Predloženo je da se obustavi postupak u dijelu zahtjeva 87. Kao prilog svojim stajalištima iznesenim na javnoj kojim se pobija Zakon o slavama i svetkovinama Republike raspravi Narodna skupština je dostavila izjavu dopredsjednika Srpske, jer je donesen novi Zakon o praznicima kojim je svim Republike Srpske Ivana Tomljenovića, koju je dao 29. siječnja konstitutivnim narodima dana mogućnost da slave svoje vjerske 2006. godine prigodom gostovanja u emisiji "Nedjeljne vijesti" blagdane. na lokalnoj televizijskoj postaji u Republici Srpskoj. Gospodin 79. Na pitanje podnositelja zahtjeva da obrazlože čime Tomljenović je izjavio da pobijane simbole Republike Srpske ne argumentiraju svoje stajalište da simboli Republike Srpske smatra uvredljivim, ali da oni nisu dostatni, jer su u Republici predstavljaju sve konstitutivne narode, odnosno da ne vrijeđaju Srpskoj sva tri naroda jednakopravna i konstitutivna, te da u osjećanja Bošnjaka i Hrvata, Narodna skupština je odgovorila da pobijanim simbolima ni djelomično nema simbola koji bi ne postoji nikakvo mišljenje, odnosno usuglašeno stajalište o zadovoljili Hrvate i Bošnjake. On je naveo da pobijani simboli tomu što su to simboli Srba, Hrvata i Bošnjaka, te da, stoga, to predstavljaju samo jedan narod. Također, gospodin Tomljenović nisu simboli samo srpskoga naroda nego prostora Bosne i Herceje rekao da je očekivao da će se postojeće rješenje sa simbolima govine i kao takvi ne mogu nikoga iritirati. promijeniti kada se situacija malo stabilizira i da će se to riješiti 80. Dalje, na pitanje podnositelja zahtjeva jesu li pobijeni bez problema, ali da je očigledno da to nije tako obzirom da je zakoni doneseni sukladno Ustavu Republike Srpske kada je u problem došao do Ustavnoga suda. Dalje, odgovarajući na njemu bilo propisano da je Republika Srpska država srpskoga pitanje ugrožavaju li simboli povratak u Republiku Srpsku ili su naroda, Narodna skupština je navela da to nije upitno, ali, isto to razlozi ekonomske naravi, gospodin Tomljenović je naveo da tako, ako je to bio entitet srpskoga naroda (prije amandmana na je to subjektivna stvar, ali da ima i onih koji neće da se vrate u Ustav Republike Srpske), ne znači da su simboli srpski. Republiku Srpsku zbog simbola, posebice himne koja brani spas 81. Na pitanje Ustavnoga suda u svezi himne Republike srpskoga naroda, srpskoga kralja i srpski rod. Gospodin Srpske da objasne neutralnost u kontekstu ustavnoga načela Tomljenović je rekao da se u himni govori o spašavanju Srba, a nediskriminacije svih građana Bosne i Hercegovine Narodna obzirom da je to himna Republike Srpske, bilo bi dobro da i skupština je potvrdila da je tekst himne Republike Srpske upitan, Hrvati i Bošnjaci Republiku Srpsku smatraju svojom ali da se taj problem može riješiti ostavljanjem postojeće domovinom. Na kraju je gospodin Tomljenović izjavio da je on melodije himne i biranjem drugoga teksta. Također su naveli da, bio nazočan manifestacijama na kojima se svira himna "Bože, što se himne tiče, priznaju da neke formulacije mogu stvoriti pravde" i pojavljuju simboli Republike Srpske, ali da je od određene dvojbe u svezi neutralnosti, ali da grb i zastava nikoga početka očekivao da će se ti simboli s vremenom promijeniti. Broj 44 - Strana 4516 Stajališta amicus curiae SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. V. Relevantni propisi 93. Ustav Bosne i Hercegovine 88. Na pitanje Ustavnoga suda raspolaže li amicus curiae "Članak I/1. konkretnim činjenicama, odnosno dokazima o tomu da se Republika Bosna i Hercegovina, čije je službeno ime od sada izbjeglice neće vratiti u svoje predratne domove zbog simbola, 'Bosna i Hercegovina', nastavlja svoje pravno postojanje po amicus curiae je naveo da raspolaže takvim činjenicama, međunarodnom pravu kao država, sa unutarnjom strukturom odnosno dokazima. Na takve činjenice, kako je naveo amicus cumodificiranom ovim ustavom, i sa postojećim međunarodno riae, ukazuju podaci do kojih je došao Ured Visokoga komesara priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih za ljudska prava putem programa procjene stanja u općinama u naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili Bosni i Hercegovini kada je u pitanju poštivanje ljudskih prava. zatražiti prijem u organizacijama unutar sustava Ujedinjenih Cilj programa su bili identificiranje problema u području naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama. poštivanja ljudskih prava u općinama u Bosni i Hercegovini i Članak I/2. pronalaženje načina za njihovo rješavanje zajedno sa općinama i Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira lokalnim zajednicama. U mnogim općinama, kao, primjerice, sukladno zakonu i na temelju slobodnih i demokratskih izbora. Zvorniku, Derventi, Prijedoru, Stocu itd., potencijalni povratnici Članak I/3. su jasno rekli da se neće vratiti zbog osjećanja nelagode koju Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije imaju kada ulaze u javne zgrade, bolnice, škole, općinske zgrade, Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. jer prvo što vide jeste ista zastava koja se vihorila na mjestu gdje Članak II/3. je provođeno etničko čišćenje. Amicus curiae je naveo da su ta Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska izvješća dostupna i da se mogu staviti na raspolaganje prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje: Ustavnome sudu ukoliko to bude potrebito. a) Pravo na život. b) Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju niti 89. Na pitanje Narodne skupštine da obrazloži iznesena nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. stajališta u svezi diskriminacije, iz kojih se, prema mišljenju c) Pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti, Narodne skupštine, može izvesti zaključak da svako isključenje ili na prisilnom ili obveznom radu. dovodi do diskriminacije, amicus curiae je naveo da se ne slaže d) Pravo na osobnu slobodu i sigurnost. sa takvim zaključkom jer je, u načelu, dopušteno poduzimati e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim afirmativne korake kako bi se promovirala prava manjina i kako stvarima i druga prava u svezi kaznenoga postupka. bi se postigla jednakost. Također, amicus curiae je naveo da je f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku. Venecijansko povjerenstvo, u svojem mišljenju o Ustavu Bosne i g) Slobodu misli, savjesti i vjere. Hercegovine, navelo da se afirmativni koraci nikada ne smiju h) Slobodu izražavanja. koristiti kako bi se promovirala prava većine. Dalje je navedeno i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s da su test diskriminacije Ustavni sud i Europski sud za ljudska drugima. prava mnogo puta elaborirali, te da postoji neizravna i izravna j) Pravo na brak i zasnivanje obitelji. diskriminacija i da nema potrebe da se dokaže namjera k) Pravo na imovinu. diskriminacije, nego njezin učinak i potencijalni učinak i u svezi l) Pravo na obrazovanje. toga je amicus curiae uputio na dio njihovoga mišljenja u kojem m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta. se govori o dokazivanju diskriminacije. Amicus curiae je ukazao na dio u njihovom mišljenju u kojem je navedeno da je Ustavni Članak II/4. sud već donio odluku o diskriminaciji, i to u odluci o Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovome članku ili u konstitutivnim narodima i u odluci o upotrebi imena "srpski" međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I. ovoga iako u tim slučajevima nisu prikupljeni dokazi. Stoga je amicus ustava će biti osigurano. Sve osobe u BiH će biti slobodne od curiae u svojem mišljenju izveo zaključak da se Ustavni sud diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, jezik, može osloniti na te odluke kako bi i ovdje utvrdio diskriminaciju vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i društveno iako je u ovom predmetu podnositelj zahtjeva predočio određene podrijetlo, povezanost sa nacionalnom manjinom, vlasništvo, dokaze. Amicus curiae je naveo da je za njih ključna činjenica rođenje ili drugi status. pitanje identifikacije sa simbolima koji predstavljaju isključivo Članak II/5. određenu skupinu i zbog toga je teret dokazivanja na donositelju Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo slobodno se pobijanih zakona. vratiti u svoje domove. One imaju pravo, sukladno Aneksu 7. Općega okvirnoga sporazuma, da im se vrati imovina koje su bile 90. Na pitanje Narodne skupštine raspolaže li podatkom na lišene za vrijeme neprijateljstava od 1991. godine i da dobiju temelju kojeg su izveli zaključak da pobijani simboli ne kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne može biti vraćena. predstavljaju sve konstitutivne narode, amicus curiae je Sve obveze ili izjave u svezi takve imovine, koje su dane pod odgovorio da je dostatan pravni argument da su svi pobijani pritiskom, ništave su. zakoni doneseni bez punog sudjelovanja svih konstitutivnih Članak II/6. naroda. Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, tijela vlasti, te tijela kojima neizravno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar 91. Na zahtjev Ustavnoga suda da obrazloži zaključak o entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i pitanju diskriminacije amicus curiae je odgovorio da Europska temeljne slobode na koje je ukazano u stavku 2. konvencija obvezuje države da stvore okolicu u kojoj će svi imati Članak III/3.b) mogućnost punoga uživanja ljudskih prava, pa tako i prava na Entiteti i sve njihove niže jedinice u potpunosti će se povratak, i da se sva prava moraju promatrati u svezi članka 14. pokoravati ovom ustavu, koji dokida one odredbe zakona Bosne i Europske konvencije. Hercegovine i ustava i zakona entiteta koje su oprečne Ustavu, kao i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela 92. Na zahtjev Ustavnoga suda da objasne zaključak o međunarodnoga prava su sastavni dio pravnoga sustava Bosne i važnosti vremenskoga konteksta u kojem su doneseni pobijani Hercegovine i entiteta. zakoni amicus curiae je odgovorio da je vremenski kontekst Članak XII/ 2. bitan, jer su pobijani zakoni doneseni u vrijeme kada svi U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga ustava, konstitutivni narodi nisu imali status konstitutivnih naroda entiteti će izvršiti izmjene svojih ustava kako bi ih usuglasili sa sukladno entitetskim ustavima, te da, stoga, nisu jednakopravno ovim ustavom, sukladno članku III. stavak 3. točka b)." sudjelovali u donošenju zakona ni u Republici Srpskoj ni u 94. Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Federaciji BiH. Odluka Ustavnoga suda o konstitutivnim Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj narodima je potvrdila načelo konstitutivnih naroda i naložila da 16/02) se izvrše izmjene entitetskih ustava. Stoga, zakoni koji su "Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i usvojeni prije tumačenja Ustavnoga suda moraju biti izmijenjeni. dopunjuje kako slijedi: Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4517 šestokrakih zvijezda bijele boje poredanih ukrug, koje zauzimaju Amandman XXVII. jednu polovicu grba s tim što se štit sa zlatnožutim ljiljanom i Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa povijesni hrvatski grb nalaze u polju bijele boje. Grb i polje plave Ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, koja je boje optočeni su trakom zlatnožute boje. sastavni dio suverene države Bosne i Hercegovine, odlučni da osiguraju punu nacionalnu jednakopravnost, demokratske Članak 2. odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, ovim donose Zastava Federacije Bosne i Hercegovine je pravokutna Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. trobojnica sa vertikalno poredanim poljima slijeva nadesno: Ovim amandmanom mijenja se zadnja alineja Preambule crvene, bijele i zelene boje. U sredini zastave nalazi se grb Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja je izmijenjena Federacije Bosne i Hercegovine utvrđen u članku 1. ovoga Amandmanom II. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. zakona. Bijelo polje je u odnosu na crveno, odnosno zeleno polje, Amandman XXXVII. trostruko šire. Odnos širine i duljine zastave je 3:5." Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su 98. Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni Republike definirani na sljedeći način: Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/92) - Š...Ć "Članak 2. - identitet jednoga konstitutivnoga naroda Grb Republike Srpske je grb Nemanjića predstavljen - Š...Ć dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave. Na prsima orla - obrazovanje, vjeroispovijed, jezik, njegovanje kulture, je crveni štit sa križom i četiri ocila između krakova križa bijele tradicije i kulturno naslijeđe. boje. - Š...Ć" Članak 3. 95. Amandmani LXVI.-XCI. na Ustav Republike Srpske Himna Republike Srpske je pjesma 'Bože, pravde'." ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 21/02) 99. Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike "Amandman LXVII. stavak 1. Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93) 1. Republika Srpska je jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni "Članak 2. entitet. Zastavom, grbom i himnom Republike Srpske predstavlja se Republika Srpska samostalno obnaša ustavotvorne, državnost Republike Srpske i izražava pripadnost Republici zakonodavne, izvršne i sudbene funkcije. Srpskoj. Republika Srpska je jedan od dva ravnopravna entiteta u Članak 3. Bosni i Hercegovini. Zastava, grb i himna Republike Srpske upotrebljavaju se Srbi, Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, Ostali i sukladno odredbama ovoga zakona, javnom poretku i moralnim građani, jednakopravno i bez diskriminacije sudjeluju u vršenju normama srpskoga naroda, kao i na način kojim se ne vlasti u Republici Srpskoj." narušavaju ugled i dostojanstvo Republike Srpske." 96. U Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika VI. Dopustivost rasne diskriminacije relevantne odredbe glase: "Članak 1.1. 100. Obzirom na svoj zaključak o donošenju djelomične U ovoj konvenciji 'rasna diskriminacija' odnosi se na svako odluke, na temelju članka 62. Pravila Ustavnoga suda, u ovoj odluci se neće razmatrati dopustivost u odnosu na članak 1. razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, kao koji se utemeljuju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili ni dopustivost u odnosu na Zakon o slavama i svetkovinama etničkom podrijetlu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat da Republike Srpske. naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, 101. Prema članku VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i temeljnih sloboda na Ustavni sud će imati isključivu jurisdikciju da odluči o bilo političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u kojem sporu koji se javlja prema ovome ustavu i koji je između svakom drugom području javnoga života. entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednoga entiteta ili Članak 2. entiteta i između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući i to a) svaka država-članica obvezuje se da ne počini nikakvo je li bilo koja odredba zakona jednoga entiteta sukladna ovom djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo djelo rasne ustavu. Ovakve sporove Ustavnom sudu može uputiti, inter alia, diskriminacije, ili ne vrši rasnu diskriminaciju protiv osoba, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. skupina osoba ili ustanova, kao i da postupa tako da se sve javne, 102. Podnositelj zahtjeva je zatražio ocjenu suglasnosti sa nacionalne i lokalne ustanove pridržavaju ove obveze; Ustavom Bosne i Hercegovine čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi b) svaka država-članica obvezuje se da ne podstiče, brani ili Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 2. i 3. Ustavnoga zakona o podržava rasnu diskriminaciju koju provodi bilo kakva osoba ili zastavi, grbu i himni Republike Srpske, čl. 2. i 3. Zakona o organizacija; upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske. c) svaka država članica treba da preduzme efikasne mjere 103. Podnositelj zahtjeva je u vrijeme podnošenja zahtjeva radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike bio predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine i stoga je i izmjene, ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa ovlašten podnijeti predmetni zahtjev na temelju članka VI/3.(a) koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi Ustava Bosne i Hercegovine. tamo gdje ona postoji; 104. Narodna skupština pobija dopustivost predmetnoga d) svaka država-članica treba svim odgovarajućim zahtjeva, jer nije, između ostaloga, precizirano na koju se sredstvima, uključujući, ukoliko to okolnosti zahtijevaju, povredu prava iz članka II/3. Ustava Bosne i Hercegovine poziva zakonske mjere, zabraniti rasnu diskriminaciju koju provode podnositelj zahtjeva obzirom da navedeni članak u sebi osobe, skupine ili organizacije, kao i da je okonča; inkorporira 12 prava. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da je e) svaka država-članica obvezuje se da potpomaže, u tome podnositelj zahtjeva naveo da je pobijanim odredbama slučaju, višerasne integracionističke organizacije i pokrete i navedenih zakona primarno povrijeđeno pravo iz članka II/4. u druga sredstva u svrhu ukidanja zapreka između rasa, kao i da se svezi čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, bori protiv onoga što teži ojačati rasnu podjelu." podnositelj zahtjeva je dopunom zahtjeva, 2. prosinca 2004. 97. Zakon o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine godine, tražio da se utvrdi postojanje povrede članka II/4. Ustava ("Službene novine Federacije BiH" br. 21/96 i 26/96) Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1. i 2.a), b), c), d) i e) "Članak 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne Grb Federacije Bosne i Hercegovine je štitastoga oblika, diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. sastavljen od tri dijela: u lijevom gornjem dijelu, na jednoj Činjenica da nije precizno navedena povreda nekih od 12 prava četvrtini grba, nalazi se štit sa zlatnožutim ljiljanom na zelenoj iz članka II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, prigodom čega su podlozi optočen sa trakom zlatnožute boje; u desnom gornjem navedene povrede drugih članaka Ustava Bosne i Hercegovine i dijelu, na jednoj četvrtini grba, nalazi se povijesni hrvatski grb međunarodnoga sporazuma koji je sadržan u Aneksu I. na Ustav od 25 kvadratnih polja crvene i bijele boje optočen sa trakom Bosne i Hercegovine, a priori ne znači da zahtjevu nedostaje jedan od neophodnih elemenata iz članka 18. stavak 1. crvene boje; u donjem dijelu grba plave boje nalaze se 10 Broj 44 - Strana 4518 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. Poslovnika Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud je navedeni Hercegovine i država Bosna i Hercegovina i oba njezina entiteta prigovor Narodne skupštine morao odbiti kao neutemeljen. su još čvršće obvezani da osiguraju najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava, kako je to predviđeno člankom II/1. 105. Kad je riječ o prigovorima Narodne skupštine, također Ustava Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije prema bilo kojoj glede dopustivosti, da zahtjev ne sadržava niti jednu činjenicu, a osnovi. U praksi Europskoga suda za ljudska prava članak 14. pogotovu ne dokaze na kojima se zahtjev utemeljuje, Ustavni sud Europske konvencije je objašnjen na sljedeći način: smatra da je takav prigovor paušalan i lišen konkretizacije. Pri tomu, ne želeći da u ovome dijelu o dopustivosti zahtjeva govori "Diskriminacija postoji ako rezultira različitim tretmanom o meritumu predmeta, Ustavni sud konstatira da zahtjev pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema raspolaže relevantnim činjenicama i dokazima, ne ulazeći u objektivnog ili razumnog opravdanja. Da bi bio opravdan, ovome dijelu postupka u njihovu bit. Zbog toga, Ustavni sud tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odbija i ovaj prigovor Narodne skupštine kao neutemeljen. odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji 106. Naposljetku, Narodna skupština je navela prigovor da se treba ostvariti" (Europski sud za ljudska prava, Marckx protiv predmetni zahtjev nije ovjeren pečatom podnositelja zahtjeva Belgije, o. c, str. 16, stavak 33). zbog čega se treba smatrati da ga je podnijela neovlaštena osoba, U konkretnome slučaju podnositelj zahtjeva se nije pozvao odnosno gospodin Sulejman Tihić, kao građanin Bosne i Herceisključivo na članak 14, već prvenstveno na članak II/4. Ustava govine, a ne kao predsjedatelj Predsjedništva Bosne i HercegoviBosne i Hercegovine. U takvim okolnostima pitanje postojanja ne. Narodna skupština smatra da je to oprečno članku 16. stavak diskriminacije se mora promatrati u kontekstu odredaba Ustava 2. točka 5. tada važećega Poslovnika Ustavnoga suda, te da Bosne i Hercegovine. S druge strane, neupitno je načelo zaštite zahtjev treba odbaciti u smislu članka 18. stavak 1. tada važećeg izvjesnoga kruga pitanja koja se tretiraju kao kolektivna prava Poslovnika Ustavnoga suda. Ustavni sud podsjeća da je, prema konstitutivnih naroda, odnosno prava koja se tretiraju kao vitalni članku 18. stavak 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnoga suda, nacionalnni interes tih naroda. Ustavni sud ističe da je funkcija ovjera potpisa ovlaštene osobe pečatom podnositelja zahtjeva Ustavnoga suda jasno određena člankom VI. i odredbom da će bila jedan od neophodnih elemenata zahtjeva. Podnositelj Ustavni sud podržavati ovaj ustav. zahtjeva je 2. prosinca 2004. godine Ustavnome sudu dostavio Zbog navedenog, načelo zabrane diskriminacije iz članka dopunu zahtjeva, koja je potpisana i ovjerena pečatom člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine ima bitno drugačiji smisao, Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Stoga je Ustavni sud odnosno pruža širi opseg zaštite nego članak 14. Europske zaključio da je podnositelj zahtjeva, na taj način, naknadno konvencije, odnosno Protokol broj 12 uz Europsku konvenciju. ovjerio navode iz zahtjeva podnesenoga 12. travnja 2004. Prema dosadašnjoj praksi, članak II/4. Ustava Bosne i Hercegogodine, što nije bilo oprečno tada važećem Poslovniku vine pruža uporište Ustavnome sudu da primijeni 15 Ustavnoga suda. Sukladno tomu, Ustavni sud smatra da se i ovaj međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, prigovor Narodne skupštine mora odbiti kao neutemeljen. uključujući i Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih Također, prema članku 19. stavak 1. Pravila Ustavnoga suda, oblika rasne diskriminacije. koja su stupila na snagu u međuvremenu, zahtjev o pokretanju Članak 1.1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika postupka iz članka VI/3.(a) Ustava treba sadržavati potpis rasne diskriminacije glasi: ovlaštene osobe, odnosno podnositelja akta, ali ne i ovjeru "U ovoj konvenciji izraz 'rasna diskriminacija' odnosi se na pečatom. svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje 107. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i prvenstva koji se utemeljuju na rasi, boji, precima, nacionalnom Hercegovine i članka 17. stavak 1. Pravila Ustavnoga suda, ili etničkom podrijetlu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat da Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv i da ne naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, postoji nijedan formalni razlog iz članka 17. stavak 1. Pravila pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i temeljnih sloboda na Ustavnoga suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv. političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u VII. Meritum svakom drugom području javnoga života." 108. Ustavni sud će ispitati jesu li čl. 1. i 2. Zakona o grbu i Ustavni sud naglašava da se pojam "rasna diskriminacija" zastavi Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 2. i 3. Ustavnoga odnosi i na različit tretman utemeljen na, između ostaloga, zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, članak 3. nacionalnom ili etničkom podrijetlu. Osim toga, ovaj članak se Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske odnosi i na poštivanje sloboda na političkom, ekonomskom, sukladni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1.1. i socijalnom i kulturnom polju i u svakom drugom području 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne javnoga života. diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. Ovakvom ustavnom konstrukcijom pojam diskriminacije se Ustavni sud će, također, ispitati jesu li čl. 2. i 3. Zakona o upotrebi mora tumačiti u širem kontekstu nego diskriminacija iz Europske zastave, grba i himne Republike Srpske u suglasnosti sa čl. I/1. i konvencije koja se odnosi na države-članice koje su, u pravilu, I/3 Ustava Bosne i Hercegovine. mononacionalne države-nacije, a ne multietničke kao Bosna i 109. Prema sudbenoj praksi Europskoga suda za ljudska Hercegovina sa ustavnim postojanjem načela zaštite skupnih prava, neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku prava i pojma konstitutivnih naroda. U tome kontekstu se mora između pojedinaca ili skupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, te promatrati i pojam diskriminacije, odnosno pitanje postojanja ako u tome razlikovanju izostane objektivno i razumno prava u odnosu na koje su konstitutivni narodi diskriminirani. opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnoga odnosa Odredbe o nediskriminaciji konstitutivnih naroda, odnosno proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva načelo zaštite izvjesnog kruga kolektivnih prava su, također, čijem ostvarenju se teži. ugrađene i u ustave entiteta, tako da ovo nije ekskluzivno načelo 110. Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi se koristio iz Ustava Bosne i Hercegovine. O ovome pitanju svoje stajalište kriterijima za nediskriminaciju, koje je uspostavio Europski sud je iznio i Ustavni sud u nizu odluka u kojima je odlučivao o za ljudska prava, što uključuje ustavna prava i prava iz Europske pitanju vitalnoga nacionalnoga interesa iz članka IV/3.(f) Ustava konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u Bosne i Hercegovine i uvijek podvlačio pravo na političko daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava iz predstavljanje konstitutivnih naroda, kao temeljno pravo međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I. konstitutivnih naroda. na Ustav Bosne i Hercegovine. Iz navedene prakse Ustavnoga 112. Iako se obveze iz međunarodnih sporazuma, navedenih suda proizlazi da članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine pruža u Aneksu I. na Ustav Bosne i Hercegovine, odnose na obuhvatniju zaštitu od diskriminacije nego što je pruža članak 14. države-članice, nepobitno je da se te obveze odnose i na entitete u Europske konvencije (vidi Odluku Ustavnoga suda broj U 44/01, Bosni i Hercegovini, jer u smislu članka II/1. Ustava Bosne i Herobjavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj cegovine, "Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati 18/04). najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih 111. Članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine predviđa sloboda". Također, prema članku II/6. Ustava Bosne i Hercegovizabranu diskriminacije kako u svezi prava iz Europske ne, u dijelu u kojem se govori o provedbi ustavnih odredaba konvencije, tako i prava i sloboda iz međunarodnih instrumenata kojima se garantira zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji se nalaze u Aneksu I. na Ustav Bosne i Hercegovine. Na taj osim Bosne i Hercegovine, i entiteti su dužni primjenjivati i način je prošireno polje zaštite prava i sloboda građana Bosne i poštivati ljudska prava i slobode. Osim toga, oba entiteta imaju, Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4519 ustavima entiteta propisanu, nadležnost odlučivati o simbolima 117. Ustavni sud u svojoj jurisprudenciji već je utvrdio da entiteta. Iz toga slijedi i obveza za entitete da u ostvarivanju ove ustavno načelo kolektivne jednakopravnosti konstitutivnih nadležnosti osiguraju poštivanje ljudskih prava, kako je naroda, koje proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba navedeno. Ustavni sud, također, naglašava da iz navedenih kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne ustavnih odredaba proizlazi jasna pozitivna obveza entiteta da privilegije jednom ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u izmijene, odnosno stave izvan snage one zakone i propise koji su strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem oprečni odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, ustava entiteta, segregacije utemeljene na teritorijalnome razdvajanju (vidi kao i općih načela međunarodnoga prava koji su sastavni dio Odluku Ustavnoga suda broj U 5/98-III od 1. srpnja 2000. Ustava Bosne i Hercegovine. godine, točka 60). 118. Ustavni sud je u Odluci broj U 5/98 o priznanju prava 113. Ustavni sud konstatira da su pobijanim zakonima, u biti, konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine regulirana pitanja simbola i naglašava da su simboli usko vezani utvrdio ustavno načelo kolektivne jednakosti, koje nameće za njegovanje i očuvanje tradicije, kulture, osobitosti svakoga obvezu entitetima da ne diskriminiraju, u prvome redu, one naroda, te da oni utječu na okupljanje ljudi i sjedinjavanje u konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u položaju manjine u jednoj ideji i vjerovanju. Nedvojbeno, simboli nose određene odgovarajućem entitetu. Ustavni sud želi podsjetiti da ne postoji emocije i smisao koji na specifičan način doživljavaju oni koji u samo jasna ustavna obveza da se ne krše pojedinačna prava na simbolima prepoznaju dio svoje povijesti, tradicije i kulture. diskriminacijski način već, također, i ustavna obveza Simboli ne predstavljaju puke slike ili ukrase, nego svaki na svoj nediskriminacije u smislu prava skupina. Unatoč teritorijalnoj način nosi neka dublja skrivena značenja. U prilog iznesenome razdiobi Bosne i Hercegovine uspostavljanjem dvaju entiteta, ukazuje i činjenica da se posebna znanost, koja se naziva ova teritorijalna razdioba ne može služiti kao ustavna heraldika, bavi proučavanjem grbova, otkrivajući simboliku legitimacija za etničku dominaciju, nacionalnu homogenizaciju elemenata koji su prikazani na svakome grbu. Heraldika ima ili pravo na održavanje efekata etničkoga čišćenja (vidi Odluku svoja tumačenja svakog pojedinačnog elementa grba kako boja Ustavnoga suda broj U 5/98-III od 1. srpnja 2000. godine, točka koje su uporabljene na grbu, tako i svih drugih elemenata. Dalje, 61). zastava predstavlja simbol koji sublimira dostignuća, nade i 119. Ustavni sud podsjeća na generalnu preporuku Komiteta ideale svih građana jedne zemlje. Kao takva, zastava mora imati za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije Ujedinjenih naroda, poštovanje svih građana, odnosno, u konkretnom slučaju, prema kojoj su, u svrhu potpunoga poštivanja prava svih građana građana entiteta kao jedinice teritorijalno cjelovite i u državi, vlade pozvane "da se obvežu da potpuno međunarodno priznate države. Da bi kod građana entiteta u Bosni implementiraju međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih i Hercegovini bile doživljene na takav način, zastave entiteta prava, a posebice Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih moraju kao takve biti simbol svih njezinih građana. Također, i oblika rasne diskriminacije. Briga za zaštitu prava pojedinaca himna u Republici Srpskoj treba izazvati jednaka osjećanja kod bez diskriminacije na rasnoj, etničkoj ili nekoj drugoj osnovi svih njezinih građana, odnosno svojim riječima i muzikom treba mora biti odrednica politike vlada. Sukladno članku 2. predstavljati sve građane Republike Srpske. Predstavljaju li Međunarodne konvencije za eliminaciju svih oblika rasne simboli u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, na diskriminacije, vlade trebaju biti posebice osjetljive glede prava način na koji su određeni pobijanim zakonima, sve građane osoba koje pripadaju drugim etničkim skupinama, posebice entiteta, odnosno mogu li se svi građani Bosne i Hercegovine prava da žive dostojanstveno, da se sačuvaju njihova tradicija, identificirati sa pobijanim simbolima, jeste jedno od pitanja na kultura i da jednako podijele plodove nacionalne dobiti i da imaju koje Ustavni sud treba dati odgovor u daljnjoj elaboraciji ove značajnu ulogu u vlasti države čiji su građani" (Generalna Odluke. preporuka Komiteta za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije 114. Ustavni sud, također, konstatira da su svi pobijani Ujedinjenih naroda sa 48. zasjedanja (1996)). zakoni doneseni u političkom i vremenskom kontekstu prije 120. Ustavni sud će ocijeniti suglasnost pobijanih zakonskih donošenja Odluke Ustavnoga suda broj U 5/98 o odredaba sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi "konstitutivnosti naroda" i prije, na temelju ove Odluke, članka 1.1. i članka 2.a) i c) Međunarodne konvencije o izvršenih izmjena entitetskih ustava, kojima su uspostavljeni eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav mehanizmi za jednakopravno sudjelovanje u donošenju odluka u Bosne i Hercegovine. području zakonodavstva sva tri konstitutivna naroda u oba entiteta, kao i mehanizmi za zaštitu njihovih vitalnih nacionalnih Čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i interesa. Hercegovine 115. Također, kao značajnu činjenicu u analizi pobijanih 121. Ustavni sud smatra da odgovor Zastupničkog doma dan simbola, a u svezi pitanja mogućnosti identifikacije svih građana na navode podnositelja zahtjeva, kojim se de facto priznaje Republike Srpske sa pobijanim simbolima, Ustavni sud ističe da utemeljenost zahtjeva, ne sprečava Ustavni sud da ocijeni su pobijani zakoni Republike Srpske doneseni za vrijeme trajanja usuglašenost pobijanih zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine. rata u Bosni i Hercegovini, kada je Republika Srpska, prema tada 122. Podnositelj zahtjeva smatra da, iako se "zlatni ljiljan" ne važećem članku 1. Ustava Republike Srpske, bila "država može poistovjetiti samo sa bošnjačkim narodom, politički srpskog naroda i svih njezinih građana". predstavnici hrvatskoga i srpskoga naroda nisu prihvatili "zlatni ljiljan" kao svoj simbol, te da na taj način "zlatni ljiljani" u grbu i 116. Iako će se Ustavni sud u ovoj odluci fokusirati, zastavi Federacije BiH simboliziraju samo Bošnjake. Obzirom uglavnom, na pitanje jesu li pobijani simboli diskriminirajući da grb i zastava Federacije BiH sadrže još samo povijesni simbol obzirom na njihov izgled i vremenski i zakonodavni kontekst u hrvatskoga naroda sa 25 polja crvene i bijele boje, prigodom čega kojem su doneseni zakoni kojima su utvrđeni simboli i njihova nisu zastupljeni simboli srpskoga naroda i drugih građana Bosne upotreba, Ustavni sud smatra da je potrebito ukazati na činjenice i Hercegovine, podnositelj zahtjeva smatra da su time pobijani koje je iznio amicus curiae u svojem mišljenju i izlaganju na članci predmetnoga zakona u nesuglasnosti sa Ustavom Bosne i javnoj raspravi o tomu da se određeni broj izbjeglica i raseljenih Hercegovine. osoba u Bosni i Hercegovini ne želi vratiti u svoje predratne domove, između ostaloga, i zbog simbola koji ih podsjećaju na 123. Ustavni sud smatra nepobitnim da se sa simbolom rat, koje smatraju provokativnim i uvredljivim. U vezi toga, "zlatnoga ljiljana" u postojećem grbu Federacije Bosne i HerceUstavni sud podjeća na nepobitnu činjenicu da su pobijani govine identificiraju Bošnjaci, a sa simbolom tzv. šahovnice simboli Federacije BiH i Republike Srpske, u svojem sadašnjem identificiraju se Hrvati. Ustavni sud, dalje, smatra da je legitimno obliku ili njihovi temeljni elementi, bili korišteni tijekom rata u pravo Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH da putem Bosni i Hercegovini. Na to Ustavni sud posebice ukazuje u zakonodavnih mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i kontekstu razmatranja pitanja mogu li svi građani Bosne i Herceidentitet, ali jednako pravo se mora dati i Srbima, kao govine da se identificiraju sa pobijanim simbolima, imajući u konstitutivnom narodu, i ostalim građanima Bosne i Hercegovividu činjenicu da Srbima u Federaciji BiH, odnosno Bošnjacima ne, posebice imajući u vidu da su Ustavom Federacije BiH i Hrvatima u Republici Srpskoj nije bila data mogućnost da u identitet konstitutivnih naroda, kao i obrazovanje, procesu donošenja pobijanih zakona pokrenu ta pitanja i izjasne vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno se o tomu mogu li se identificirati sa takvim simbolima. naslijeđe, inter alia, definirani kao vitalni nacionalni interesi Broj 44 - Strana 4520 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. konstitutivnih naroda. Takvo pravo u postupku odlučivanja o tumačenjima, grb i njegov vlasnik (onaj kojega predstavlja) su simbolima Federacije BiH nije bilo omogućeno Srbima, jer im u jedno, imaju isti identitet koji se tiče prošlosti i budućnosti. Stoga vrijeme donošenja pobijanih zakona Ustavom Federacije BiH je nepobitno da postojeći grb Republike Srpske predstavlja nije bio priznat status konstitutivnoga naroda. To je potvrdio i identitet samo srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Zastupnički dom u svojem odgovoru na zahtjev, što je 130. Ustavni sud nije ubijeđen argumentima Narodne ponovljeno i na javnoj raspravi održanoj pred Ustavnim sudom. skupštine iznesenim u odgovoru na zahtjev i na javnoj raspravi da se svi građani Republike Srpske mogu identificirati sa grbom 124. Obzirom na značaj navedenih simbola, Ustavni sud Republike Srpske. Takva tvrdnja Narodne skupštine u određenoj smatra da u konkretnome slučaju ovi simboli predstavljaju mjeri je i kontradiktorna sa njihovom tvrdnjom da simboli ne "razlikovanje, isključivanje, ograničavanje, odnosno davanje mogu biti poništeni odlukom suda ili izvršne vlasti bez ulaženja u prvenstva koji se utemeljuju na nacionalnome ili etničkome pitanje identiteta, a da postojeći simboli proizlaze iz samoga podrijetlu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat narušiti ili naziva Republika Srpska, te obzirom da se ime Republika Srpska kompromitirati priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim ne može promijeniti, to se ne može učiniti ni sa simbolima. Takva uvjetima, prava čovjeka i temeljnih sloboda na političkom, tvrdnja je kontradiktorna i sa navodom da simboli Republike ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakom drugom Srpske jedino izražavaju povezanost srpskoga naroda sa području javnoga života". nazivom "Republika Srpska". To posljednje je Narodna 125. Ustavni sud smatra, imajući u vidu načela navedena u skupština navela u kontekstu obrazloženja da svi "subnacionalni ovoj odluci, oslanjajući se na navedena načela iz svoje Odluke entiteti na svijetu nazivaju i osmišljavaju svoje simbole prema broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i službenoj denominaciji" gdje su, kao primjer, navedeni Flamanci vremenski kontekst u kojem je zakonodavac usvojio pobijani i Valonci u Belgiji i Baski u Španiji. Na taj način Narodna zakon, da su čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije BiH skupština implicira da se radi o "srpskim" simbolima. diskriminirajućega karaktera, oprečni ustavnom načelu o 131. U svezi prethodnoga, Ustavni sud ukazuje na činjenicu jednakopravnosti konstitutivnih naroda, građana i "ostalih" i da u da se, kada su u pitanju simboli Republike Srpske, radi o konkretnome slučaju nije poštovana obveza "da se ne počini službenim simbolima jedne teritorijalne jedinice koja ima status nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo djelo rasne "entiteta", koji predstavljaju ustavnu kategoriju i, kao takvi, diskriminacije, ili ne vrši rasna diskriminacija", odnosno moraju predstavljati i sve građane Republike Srpske kojima i sam "poduzmu efikasne mjere radi ponovnoga razmatranja Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava. Ti simboli nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili nalaze se na svim obilježjima javnih institucija u Republici poništenja svakoga zakona i svakoga propisa koji ima svrhu Srpskoj, u Narodnoj skupštini Republike Srpske, na javnim uvesti rasnu diskriminaciju ili je ovjekovječiti tamo gdje ona ustanovama itd., dakle, to nisu lokalni simboli jednoga naroda postoji" iz Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne koji trebaju odražavati kulturno i povijesno naslijeđe samo toga diskriminacije. naroda, nego se radi o službenim simbolima multinacionalnoga 126. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da postojeći entiteta koji, stoga, moraju i odražavati takav karakter entiteta. zastava i grb Federacije BiH ne simboliziraju sve konstitutivne Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se ne mogu narode, građane i "ostale" u Federaciji BiH. prihvatiti ni argumenti Narodne skupštine da se drugim 127. Ustavni sud zaključuje da čl. 1. i 2. Zakona o grbu i konstitutivnim narodima ne pobija pravo da koriste svoje zastavi Federacije Bosne i Hercegovine nisu suglasni sa člankom simbole u Republici Srpskoj, odnosno da oni slobodno ističu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1.1. i 2.a) i c) svoje simbole na vjerskim objektima. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne 132. Ustavni sud ponovno naglašava da ne pobija pravo diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. srpskoga naroda da putem simbola Republike Srpske sačuva Čl. 2. i 3. Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i himni svoju tradiciju, povijesno naslijeđe i kulturni identitet, ali isto pravo se mora dati i Bošnjacima i Hrvatima kao konstitutivnim Republike Srpske narodima i svim ostalim građanima Bosne i Hercegovine, 128. Narodna skupština, pobijajući tvrdnju podnositelja posebice imajući u vidu da su Ustavom Republike Srpske kao zahtjeva u svezi grba Republike Srpske, ukazala je na sličnosti, vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda, inter alia, odnosno razlike između grba Republike Srpske i grba Kraljevine definirani identitet konstitutivnih naroda, obrazovanje, Srbije, odnosno sadašnjega grba Srbije, koji je identičan ovom vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno prethodnom. Rečeno je da je razlika u tomu što u štitu grba Srbije naslijeđe. postoje dva zlatna ljiljana kojih nema u štitu grba Republike 133. Tekst današnje himne Republike Srpske je napisan u Srpske, a da u štitu grba Republike Srpske postoji kruna na glavi vrijeme kneza Milana Obrenovića, 1872. godine, a postala je orla dok takve krune nema na štitu grba Srbije. Narodna službena nacionalna himna Kraljevine Srbije u vrijeme skupština smatra da, čak i ukoliko se i prihvati da su grbovi njegovoga krunisanja, kada su prvobitne riječi "knjaz-Milana, Republike Srpske i Srbije, odnosno Kraljevine Srbije isti, to ne bi Bože, spasi" izmijenjene tako da glase "kralj Milana, Bože, trebalo biti upitno, jer se poistovjećivanje vrši na entitetskoj, a ne spasi". Ta himna se upotrebljavala sve do proglašenja Kraljevine na državnoj razini. U svezi himne Republike Srpske, Narodna Jugoslavije, što je, također, nepobitna povijesna činjenica. skupština je navela da je postojeći tekst himne povijesni i zastario Himna sadrži stihove kojima se veliča srpski kralj "Bože, spasi, dokument i da razna prizivanja "Boga" ili "Gospoda" toj himni Bože, hrani, srpskog kralja, srpski rod", poziva na slogu daju više karakter molitve nego narodne pjesme usmjerene protiv srpskoga naroda "složi srpsku braću dragu, na svak' dičan slavan svih nesrba. Na javnoj raspravi Narodna skupština je potvrdila da rad, sloga biće poraz vragu a najjači srpstvu vrag, nek' na je himna Republike Srpske upitna kada se govori o njezinoj srpskoj blista grani bratske sloge zlatan plod" i govori o srpskoj "neutralnosti", te da se eventualno mogu izmijeniti riječi, a kraljevini "kraljevinu srpsku brani, pet vekovne borbe plod". To ostaviti postojeća melodija. nepobitno ukazuje da himna Republike Srpske simbolizira samo 129. U pobijanome članku 2. Ustavnoga zakona Republike srpski narod u Republici Srpskoj, što je kao neprijeporno Srpske je navedeno: "Grb Republike Srpske je grb Nemanjića prihvatila i Narodna skupština. predstavljen dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave." 134. Imajući u vidu značaj navedenih simbola, Ustavni sud Ustavni sud smatra da je nepobitna povijesna činjenica da se radi smatra da u konkretnome slučaju ovi simboli predstavljaju o grbu koji je simbolizirao kraljevsku kuću Nemanjića, koja je "razlikovanje, isključivanje, ograničavanje, odnosno davanje vladala Srbijom od XII. stoljeća do 1371. godine. Kraljevina prvenstva koji se temelje na nacionalnome ili etničkome Srbija, a i današnja Srbija imaju grb koji se od grba Republike podrijetlu i koji imaju svrhu ili kao rezultat narušiti ili Srpske razlikuje utoliko što na grbu Republike Srpske u štitu kompromitirati priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim nema dva zlatna ljiljana koji se nalaze na grbu Srbije, kruna na uvjetima, prava čovjeka i temeljnih sloboda na političkom, dvoglavom orlu nalazi se u štitu grba Republike Srpske, a na grbu ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakom drugom Srbije izvan štita. Iako, prema heraldičkim tumačenjima, grb čini području javnoga života". ono što se nalazi u njegovome štitu, nepobitno je da se radi o grbovima koji imaju više identičnih elemenata nego onih koji ih 135. Ustavni sud smatra, imajući u vidu načela navedena u razlikuju i, stoga, ukazuju isključivo na kulturni, povijesni ovoj odluci, oslanjajući se na navedena načela iz svoje Odluke identitet, te prošlost srpskoga naroda. Prema heraldičkim broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4521 vremenski kontekst u kojem je zakonodavac usvojio pobijani 143. Narodna skupština je navela da je izraz "moralne zakon, da su čl. 2. i 3. Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i himni norme srpskog naroda" upotrijebljen u uskoj vezi sa nazivom Republike Srpske diskriminirajućega karaktera, oprečni entiteta Republika Srpska i da je dio iste one rečenice kojom se ustavnom načelu o jednakopravnosti konstitutivnih naroda, zabranjuje narušavanje "ugleda i digniteta" . Oni smatraju da se građana i "ostalih" i da u konkretnome slučaju nije poštovana riječi "srpskog naroda" moraju shvatiti kao "srpski građani" u obveza "da se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne duhu tumačenja u dobroj vjeri, sukladno uobičajenom značenju vrši nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna koje se pridaje izrazima korištenim u dokumentu, u njihovom diskriminacija", odnosno "poduzmu efikasne mjere radi kontekstu i u okviru njihovoga cilja u smislu "članka 31. Bečke konvencije o zakonu o mirovnim sporazumima". ponovnoga razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i 144. Ustavni sud ne može prihvatiti argument Narodne izmjene, ukidanja ili poništenja svakoga zakona i svakoga skupštine da se riječi "srpski narod" moraju shvatiti kao riječi propisa koji ima svrhu uvesti rasnu diskriminaciju ili je "srpski građani" primjenjujući način na koji se tumače odredbe ovjekovječiti tamo gdje ona postoji". mirovnih sporazuma u smislu članka 31. Bečke konvencije. 136. Ustavni sud zaključuje da čl. 2. i 3. Ustavnoga zakona o Naime, u konkretnome slučaju se ne radi o mirovnome zastavi, grbu i himni Republike Srpske nisu suglasni sa člankom sporazumu, nego o Ustavu Republike Srpske, čiji tekst ne smije II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1.1. i 2.a) i c) ostavljati nikakve nedoumice kada je u pitanju identificiranje Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne bilo kojeg od naroda, odnosno ne može sadržavati odredbe koje diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. mogu biti podložne različitim tumačenjima kao što je to ovdje Članak 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne slučaj. Dalje, Ustavni sud smatra neprihvatljivim navedeno Republike Srpske tumačenje pojma "srpski narod" iz istih razloga zbog kojih je Ustavni sud proglasio neustavnim članak 1. Ustava Republike 137. Pobijanom odredbom članka 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske propisano je, između Srpske u Djelomičnoj odluci broj U 5/98, u kojem je bilo ostaloga, da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske navedeno da je Republika Srpska "država srpskog naroda", dajući obrazloženje da "Š...Ćpropisi članka 1. Ustava RS, "predstavlja državnost Republike Srpske". naročito u svezi drugih odredaba kao što su propisi o službenom 138. Narodna skupština u svezi ovoga članka je navela da se jeziku iz članka 7. Ustava RS i članka 28. stavak 3. koji opis zastave, grba i himne kao "državnih obilježja" mora proglašava srpsku pravoslavnu crkvu srpskoga naroda - time razumjeti u smislu "entitetskih obilježja" slijedeći uspostavljena stvarajući ustavnu formulu identifikacije srpske 'države', naroda načela tumačenja prema kojima se svi pravni propisi moraju tumačiti sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine sve dok je to i crkve - stavljaju srpski narod u povlašteni položaj koji nema moguće (Odluka Ustavnoga suda broj U 5/98 IV od 19. kolovoza legitimitet, jer srpski narod nije niti na razini Republike Srpske 2000. godine). niti na razini Bosne i Hercegovine u faktičkome položaju ugrožene manjine koja mora očuvati svoje postojanje. 139. Ustavni sud smatra da je nepobitno da se navedenom odredbom ističe državnost Republike Srpske. Ustavni sud Privilegirani položaj srpskoga naroda, prema članku 1, stoga, podsjeća da je amandmanima na Ustav Republike Srpske, koji su krši izričito označavanje konstitutivnih naroda iz Ustava BiH kao doneseni kako bi u potpunosti bilo implementirano načelo što je istaknuto gore, u stavku 52". konstitutivnih naroda iz Odluke Ustavnoga suda broj U 5/98, 145. Imajući u vidu značaj navedenih simbola, Ustavni sud izmijenjen članak 1. Ustava Republike Srpske koji je glasio: smatra da u konkretnome slučaju isticanje da se ti simboli "Republika Srpska je država srpskog naroda i svih njenih upotrebljavaju "u skladu sa moralnim normama srpskog građana" tako da, u jednom dijelu, sada glasi: "Republika Srpska naroda", bez spominjanja drugih konstitutivnih naroda, građana je jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni entitet." U nadležnosti i "ostalih", predstavlja "razlikovanje, isključivanje, Ustavnoga suda nije da ocjenjuje sukladnost zakona sa ustavima ograničavanje, odnosno davanje prvenstva koji se temelje na entiteta, ali, u konktekstu ovoga obrazloženja, smatra da je nacionalnom ili etničkom podrijetlu i koji imaju svrhu ili kao potrebito ukazati na očiglednu nesukladnost pobijanoga dijela rezultat narušiti ili kompromitirati priznavanje, uživanje ili članka 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i temeljnih Srpske sa Ustavom Republike Srpske. sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom 140. Također, nepobitno je da, prema članku I/1. Ustava polju ili u svakom drugom području javnoga života". Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja "svoje 146. Ustavni sud smatra, imajući u vidu načela navedena u pravno postojanje po međunarodnome pravu kao država, sa ovoj odluci, oslanjajući se na navedena načela iz svoje Odluke unutarnjom strukturom modificiranom ovim ustavom". Članak broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine uspostavlja dva entiteta, vremenski kontekst u kojem je zakonodavac usvojio pobijani Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kao zakon, da je članak 3. Ustavnoga zakona o zastavi, grbu i himni sastavne dijelove države Bosne i Hercegovine. Dalje, kao što se Republike Srpske diskriminirajućega karaktera, oprečan može vidjeti, primjerice, iz članka III/2. Ustava Bosne i Hercegoustavnom načelu o jednakopravnosti konstitutivnih naroda, vine, "entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne građana i "ostalih" i da u konkretnome slučaju nije poštovana odnose sa susjednim državama, sukladno suverenitetu i obveza "da se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine", "svaki entitet vrši nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna može, također, sklapati sporazume Š...Ć uz suglasnost diskriminacija", odnosno "poduzmu efikasne mjere radi Parlamentarne skupštine", entiteti su podređeni suverenitetu ponovnoga razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i Bosne i Hercegovine. Za razliku od saveznih država koje čine izmjene, ukidanja ili poništenja svakoga zakona i svakoga jedinice koje se i same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Herpropisa koji ima svrhu uvesti rasnu diskriminaciju ili je cegovine je jasno da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, ovjekovječiti tamo gdje ona postoji". Republika Srpska i Federacija BiH nisu "države", nego "entiteti". 147. Ustavni sud zaključuje da članak 3. Zakona o upotrebi Čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine garantiraju suverenitet, zastave, grba i himne Republike Srpske, u dijelu u kojem je teritorijalni integritet, političku neovisnost i međunarodni propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u subjektivitet državi Bosni i Hercegovini. skladu sa moralnim normama srpskog naroda", nije suglasan sa 141. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da članak člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1.1. i 2.a) i 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske, u c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", Ostali navodi nije suglasan sa čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine. 148. Obzirom na zaključak Ustavnoga suda u svezi povrede Članak 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi čl. 1/1. i 2.a) i c) Republike Srpske Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne 142. U članku 3. ovoga zakona je propisano, između diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati ostale navode iz ostaloga, da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u zahtjeva. skladu sa moralnim normama srpskog naroda". Broj 44 - Strana 4522 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. broj 19/92) nisu u skladu sa članom II/4 Ustava Bosne i HercegoVIII. Zaključak vine u vezi sa čl. 1.1 i 2a) i c) Međunarodne konvencije o 149. Ustavni sud smatra, imajući u vidu načela navedena u ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na ovoj odluci, oslanjajući se na navedena načela iz svoje Odluke Ustav Bosne i Hercegovine. broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i Utvrđuje se da član 2 Zakona o upotrebi zastave, grba i vremenski kontekst u kojem su doneseni pobijani zakoni himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u Federacije BiH i Republike Srpske, da su pobijane odredbe dijelu u kome je propisano da se zastavom, grbom i himnom diskriminirajućega karaktera, oprečne ustavnom načelu o Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", jednakopravnosti konstitutivnih naroda, građana i "ostalih" i da u konkretnome slučaju nije poštovana obveza "da se ne počini nije u skladu sa čl. I/1 i I/2 Ustava Bosne i Hercegovine i da član nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo djelo rasne 3 Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik diskriminacije, ili ne vrši rasna diskriminacija", odnosno Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kom je propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa "poduzmu efikasne mjere radi ponovnoga razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili moralnim normama srpskog naroda", nije u skladu sa članom II/4 poništenja svakoga zakona i svakoga propisa koji ima svrhu Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1 i 2a) i c) uvesti rasnu diskriminaciju ili je ovjekovječiti tamo gdje ona Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne postoji" iz Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. diskriminacije. Ukidaju se član 2 Zakona o upotrebi zastave, grba i himne 150. Ustavni sud smatra da je legitimno pravo bošnjačkoga i ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u hrvatskoga naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno kom je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike srpskoga naroda u Republici Srpskoj, da putem zakonodavnih Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", i član 3 mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i identitet, ali Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ("Službeni glasnik jednako pravo se mora dati srpskome narodu u Federaciji BiH, Republike Srpske" broj 4/93), u dijelu u kome je propisano da se odnosno bošnjačkome i hrvatskome narodu u Republici Srpskoj, simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa kao i ostalim građanima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ne moralnim normama srpskog naroda", u skladu sa članom 63 stav može prihvatiti kao racionalno i opravdano da bilo koji od 2 Pravila Ustavnog suda. konstitutivnih naroda ima privilegirani položaj u očuvanju Ukinute odredbe prestaju da važe narednog dana od dana tradicije, kulture i identiteta, imajući u vidu činjenicu da sva tri objavqivawa ove Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Herkonstitutivna naroda i ostali građani Bosne i Hercegovine svoja cegovine", u skladu sa članom 63 stav 3 Pravila Ustavnog suda. prava i obveze ostvaruju na jednak način, kako je to predviđeno Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, u Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta. Također je skladu sa članom 63 stav 4 Pravila Ustavnog suda Bosne i Heriznimno važna činjenica da su identitet konstitutivnih naroda, cegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa ove kao i obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usaglasi tradicije i kulturno naslijeđe u Ustavu Federacije BiH i Republike čl. 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i HercegoviSrpske definirani kao vitalni nacionalni interesi konstitutivnih ne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. naroda. Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, u skladu 151. Na temelju članka 61. st. 1. i 2, članka 62. i članka 63. st. sa članom 63 stav 4 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovi2, 3. i 4. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u ne, da u roku od šest mjeseci od dana objavqivawa ove Odluke u dispozitivu ove Odluke. "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usaglasi čl. 2 i 3 152. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske sa odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće. Ustavom Bosne i Hercegovine. Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Predsjednik Narodnoj skupštini Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Ustavnoga suda stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku iz Bosne i Hercegovine prethodnog stava obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine Mato Tadić, v. r. o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i HercegoviUstavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u ne", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom predmetu broj U 4/04, rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića, glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine". predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u OBRAZLOŽEWE vrijeme podnošewa zahtjeva, na osnovu člana VI/3a) Ustava I. Uvod Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2, člana 62 i člana 63 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda Bosne i 1. Sulejman Tihić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj i Hercegovine u vrijeme podnošewa zahtjeva (u daqnjem tekstu: 60/05), u sastavu: podnosilac zahtjeva), podnio je 12. aprila 2004. godine Mato Tadić, predsjednik Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi Tudor Pantiru, potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Miodrag Simović, potpredsjednik Federacije BiH" br. 21/96 i 26/96), čl. 1, 2 i 3 Ustavnog zakona o Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik zastavi, grbu i himni Republike Srpske ("Službeni glasnik David Feldman, sudija Republike Srpske" broj 19/92), čl. 2 i 3 Zakona o upotrebi Valerija Galić, sudija zastave, grba i himne ("Službeni glasnik Republike Srpske" Jovo Rosić, sudija broj 4/93) i čl. 1 i 2 Zakona o slavama i svetkovinama Constance Grenje, sudija ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/92). na sjednici održanoj 31. marta 2006. godine donio je Podnosilac zahtjeva je 2. decembra 2004. godine podnio dopunu zahtjeva. DJELIMIČNU ODLUKU O MERITUMU1 II. Postupak pred Ustavnim sudom Djelimično se usvaja zahtjev Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u 2. Na osnovu člana 21 stav 1 tada važećeg Poslovnika vrijeme kada je podnesen zahtjev. Ustavnog suda, od Parlamenta Federacije BiH (u daqnjem Utvrđuje se da čl. 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi Federacije tekstu: Parlamenat Federacije) i Narodne skupštine Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. Republike Srpske (u daqnjem tekstu: Narodna skupština) 21/96 i 26/96) i čl. 2 i 3 Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni zatraženo je 11. maja 2004. godine da dostave odgovore na zahtjev Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva Ustavnog suda, a 8. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 47/06. Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4523 decembra 2004. godine zatraženo je da dostave odgovore na video-zapis izjave Ivana Tomljenovića, potpredsjednika dopunu zahtjeva, takođe u roku od 30 dana. Republike Srpske, u vezi sa osporenim simbolima Republike Srpske. Ustavni sud je 13. i 23. februara 2006. godine pismene 3. Narodna skupština je 8. juna 2004. godine zatražila da se podneske i transkript izjave Ivana Tomljenovića dostavio produži rok za davanje odgovora na zahtjev za 45 dana, a 29. jula podnosiocu zahtjeva. 2004. godine zatražila je novo produženje roka do 15. oktobra 2004. godine. Ustavni sud je, u skladu sa članom 24 tada važećeg 15. Amicus curiae je 9. februara 2006. godine dostavio Poslovnika Ustavnog suda, 3. avgusta 2004. godine Narodnoj dodatno izjašnjenje u vezi sa javnom raspravom. Ustavni sud je skupštini odobrio da produži rok za odgovor na zahtjev do 1. dodatno izjašnjenje amicus curiae dostavio 23. februara 2006. oktobra 2004. godine. godine podnosiocu zahtjeva, Narodnoj skupštini, 4. Narodna skupština je 30. septembra 2004. godine Predstavničkom domu i Domu naroda Federalnog parlamenta. dostavila odgovor na zahtjev u kome je predložila da se održi 16. U skladu sa članom 93 stav 1 alineja 2 i stav 3, Ustavni javna rasprava u ovom predmetu. sud je donio odluku da se sudija Seada Palavrić izostavi iz rada 5. Klub Hrvata i Klub Bošwaka u Vijeću naroda Republike i odlučivawa o predmetnom zahtjevu, jer je učestvovala u radu Srpske su 6. avgusta 2004. godine dostavili odgovore na zahtjev. kada je donošen osporeni zakon Federacije BiH. 6. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (u 17. Ustavni sud je na sjednici održanoj 31. marta 2006. daqnjem tekstu: Predstavnički dom) je 20. decembra 2004. godine, na osnovu člana 62 Pravila Ustavnog suda, zakqučio da godine dostavio odgovor na zahtjev i dopunu zahtjeva. Dom donese djelimičnu odluku i odgodi donošenje odluke u pogledu naroda Parlamenta Federacije BiH (u daqnjem tekstu: Dom dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje nesaglasnosti sa naroda) nije dostavio odgovore na zahtjev i dopunu zahtjeva. Ustavom Bosne i Hercegovine osporenih odredbi čl. 1 i 2 7. Narodna skupština je 28. decembra 2004. godine Zakona o slavama i svetkovinama Republike Srpske i člana 1 zatražila da se rok za dostavljanje odgovora na navode iz Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske. dopune zahtjeva produži do 16. februara 2005. godine. 8. Postupajući u skladu sa članom 24 tada važećeg III. Zahtjev Poslovnika Ustavnog suda, ocjenjujući pri tome navode iz a) Navodi iz zahtjeva zahtjeva i dopune zahtjeva, činjenice da je Narodna skupština 18. Podnosilac zahtjeva ističe da osporene odredbe već dostavila odgovor na zahtjev, da je na njeno traženje već bio navedenih zakona nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegoviprodužavan rok za dostavljenje odgovora na zahtjev, te da je bio ne zbog sljedećih razloga: ostavljen rok od 30 dana za dostavljanje odgovora na dopunu zahtjeva, Ustavni sud nije našao razloge zbog kojih bi Zakon o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine produžio rok za dostavljanje odgovora na navode iz dopune 19. U članu 1 Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i zahtjeva. Hercegovine, navodi podnosilac zahtjeva, propisan je izgled 9. Na osnovu člana 25 stav 2 tada važećeg Poslovnika grba Federacije BiH, koji je štitastog oblika i u kome se u Ustavnog suda, odgovor Narodne skupštine dostavljen je jednom poqu nalazi štit sa zlatnožutim qiljanom na zelenoj podnosiocu zahtjeva 26. oktobra 2004. godine, a odgovor podlozi, na drugom istorijski hrvatski grb sa 25 polja crvene i Predstavničkog doma 24. decembra 2004. godine. bijele boje, a na trećem poqu, koje zauzima polovinu grba, deset 10. Na osnovu člana 46 tada važećeg Poslovnika Ustavnog šestokrakih zvjezdica bijele boje, poređanih ukrug. U članu 2 suda, na plenarnoj sjednici, održanoj 28. januara 2005. godine, ovog zakona propisan je izgled zastave Federacije BiH sa Ustavni sud je odlučio da održi javnu raspravu u kojoj bi poqima crvene, bijele i zelene boje u čijoj se sredini nalazi učestvovali predstavnici strana u postupku. Na istoj sjednici opisani grb. Ustavni sud je odlučio da, kao moguće amicus curiae, pozove 20. Navodeći genezu grba i zastave Federacije BiH, Kancelariju OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Kancelariju podnosilac zahtjeva je zakqučio da simbol zlatnog qiljana na Visokog komesara u Bosni i Hercegovini, Venecijansku grbu, odnosno zastavi Federacije BiH, iako ne može da se komisiju i Visokog komesara za nacionalne mawine OSCE-a da poistovjeti samo sa bošwačkim narodom, simboliše samo dostave svoja preliminarna zapažawa. Bošwake s obzirom na to da politički predstavnici hrvatskog 11. Visoki komesar za nacionalne mawine je 24. februara i srpskog naroda nisu prihvatili zlatni qiljan kao svoj 2005. godine obavijestio Ustavni sud da ne može da bude amicus simbol. On je dalje naveo da istorijski hrvatski grb, curiae u ovom predmetu, jer trenutno nije nadležan za područje kvadratnih polja crvene i bijele boje, kroz istoriju simboliše Bosne i Hercegovine. Kancelarija Visokog komesara za qudska Hrvate, "a od 1990. godine to je grb Republike Hrvatske". Treće prava, Kancelarija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i polje u grbu sadrži deset šestokrakih zvijezda bijele boje, koje Venecijanska komisija su, kao amicus curiae pred Ustavnim označavaju deset kantona Federacije BiH. Ovakvim rješenjem sudom, 14. marta 2005. godine dostavile svoje zajedničko grba i zastave Federacije BiH srpski narod i drugi građani mišljenje. Federacije BiH diskriminisani su na nacionalnom, odnosno etničkom osnovu. Naime, oni su u Federaciji BiH, putem 12. Ustavni sud je, na osnovu člana 46 stav 1 Pravila izgleda grba i zastave, bez ikakvog objektivnog i razumnog Ustavnog suda, 28. januara 2006. godine održao javnu raspravu na opravdawa dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na koju je pozvao zastupnike podnosioca zahtjeva, zastupnike Bošwake i Hrvate. To je protivno osnovnom ustavnom Predstavničkog doma i Doma naroda, zastupnike Narodne principu kojim se garantuje ravnopravnost Bošwaka, Hrvata, skupštine i predstavnike amicus curiae. Javnoj raspravi su Srba i ostalih građana Bosne i Hercegovine na cijeloj njenoj prisustvovali zastupnici podnosioca zahtjeva, akademik teritoriji. Podnosilac zahtjeva smatra da se ovdje radi o Muhamed Filipović i Alma Čolo, zastupnik Predstavničkog pitanju diskriminacije u odnosu na poštovanje prava na doma Irfan Ajanović, zastupnici Narodne skupštine prof. povratak, garantovanog članom II/5 Ustava Bosne i Hercegovidr Hans Peter Schneider, prof. dr Rajko Kuzmanović, Krstan ne, i zabrani diskriminacije osnovane na nacionalnom Simić, prof. dr Dragomir Acović, Nevenka Trifković i porijeklu, kao i obezbjeđenju ravnopravnog tretmana u odnosu Borislav Bojić i predstavnici amicus curiae Madeline Reese, na pravo slobode kretawa u okviru državnih granica. šef Kancelarije Visokog komesara za qudska prava u Bosni i Podnosilac zahtjeva zakqučuje da se propisivanjem takvog grba Hercegovini, i Jasminka Xumhur, pravnik u Kancelariji i zastave, koji upućuju samo na bošwački i hrvatski narod, Visokog komesara za qudska prava u BiH. Zastupnici Doma stvara osjećanje nepovjerewa kod srpskog naroda i drugih naroda nisu prisustvovali javnoj raspravi. građana Bosne i Hercegovine i sprečava wihov povratak u 13. Podnosilac zahtjeva je 6. februara 2006. godine prijeratne domove na području Federacije BiH, čime se ne dostavio Ustavnom sudu u pismenoj formi izlagawa sa javne doprinosi ostvarenju cilja koji je trebalo da se postigne rasprave i dodatno izjašnjenje u vezi sa javnom raspravom. članom II/5 Ustava Bosne i Hercegovine. Navedene podneske Ustavni sud je 13. februara 2006. godine 21. U vezi sa navedenim, podnosilac zahtjeva smatra da čl. 1 dostavio Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta i 2 Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine Federacije BiH, te Narodnoj skupštini. 14. Narodna skupština je 6. i 20. februara 2006. godine nisu u saglasnosti sa članom II/4 u vezi sa čl. II/3 i II/5 Ustava dostavila u pismenoj formi izlagawa sa javne rasprave i Bosne i Hercegovine. Broj 44 - Strana 4524 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni Republike Srpske Hercegovine, u kome je propisano da će "Bosna i Hercegovina biti demokratska država, koja će se sastojati od dva entiteta 22. Podnosilac zahtjeva navodi da je u članu 1 Ustavnog Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske". zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske propisan 28. Shodno navedenom, podnosilac zahtjeva smatra da samo izgled zastave Republike Srpske, koja se sastoji od tri boje: Bosna i Hercegovina predstavlja državu u skladu sa crvene, bijele i plave. Boje su položene vodoravno sa principima međunarodnog prava, a Republika Srpska je samo redoslijedom odozgo: crvena, plava i bijela. Svaka boja zauzima entitet u njenom sastavu, tako da ne može da bude govora o jednu trećinu zastave. Zastava Republike Srpske ima sva "predstavljanju državnosti Republike Srpske", jer ona tu obilježja zastava Kneževine Srbije iz 1878. godine i državnost nema. Uostalom, navodi dalje podnosilac zahtjeva, u Kraljevine Srbije iz 1882. godine. U članu 2 navedenog zakona postupku sprovođewa Odluke Ustavnog suda o propisan je izgled grba Republike Srpske, koji je grb konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i HerceNemawića, predstavljen dvoglavim bijelim orlom sa krunom govine, promijenjena je i odredba Ustava Republike Srpske koja iznad glave. Podnosilac zahtjeva je, dalje, naveo da iz je do tada glasila "Republika Srpska je država srpskog Kolekcije grbova fojničkog samostana u izdanju "Press naroda". Oslobođenja" iz 1972. godine, autora dr Pavla Anđelića, može 29. Podnosilac zahtjeva smatra i da član 3 ovog zakona nije u da se vidi da je dvoglavi orao simbol grba Nemawića, a što je saglasnosti sa čl. II/3 i II/5 Ustava Bosne i Hercegovine, jer doslovno i navedeno u članu 2 osporenog zakona. Znači, to su propisuje da se zastava, grb i himna Republike Srpske, između simboli koji sežu u istorijsku prošlost srpskog naroda. U ostalog, "upotrebljavaju u skladu sa moralnim normama članu 3 navedenog zakona propisano je da je himna Republike srpskog naroda". Takva odredba, navodi podnosilac zahtjeva, na Srpske "Bože, pravde". Ta himna potiče iz 1872. godine i iz isti način privileguje srpski narod i upotrebu simbola njenog teksta proizilaze veličanje srpskog naroda i molba Republike Srpske veže iskqučivo za jedan od tri Bogu da "složi srpsku braću, spasi srpskog kralja, srpski rod". konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, čime su 23. Ove odredbe Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Bošwaci i Hrvati, zajedno sa ostalim građanima Bosne i HerRepublike Srpske, ističe podnosilac zahtjeva, cegovine, diskriminisani na nacionalnom osnovu, bez ikakvog diskriminišuće su u odnosu na Bošwake i Hrvate, koji su objektivnog i razumnog opravdawa. konstitutivni narodi na cijeloj teritoriji Bosne i HercegoZakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske vine, pa, shodno tome, i u Republici Srpskoj. Te odredbe su, takođe, diskriminišuće, smatra podnosilac zahtjeva, i u 30. Podnosilac zahtjeva je naveo da čl. 1 i 2 Zakona o odnosu na ostale građane Bosne i Hercegovine. slavama i svetkovinama Republike Srpske nisu u saglasnosti 24. Dalje, podnosilac zahtjeva je istakao da je, vjerovatno, sa članom II/4, a u vezi sa čl. II/3 i II/5 Ustava Bosne i Hercegorazlog zbog kog u Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni vine. Republike Srpske nisu unesena obilježja bošwačkog i 31. Kao slave i svetkovine Republike Srpske, koje se u čl. 1 hrvatskog naroda taj što u vrijeme kada je donesen taj zakon i 2 ovog zakona označavaju kao praznici Republike Srpske, Bošwaci i Hrvati, shodno Ustavu Republike Srpske, nisu precizirani su: Božić, Dan Republike, Nova godina, imali status konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj. Bogojavljenje, Sveti Sava, Prvi srpski ustanak, Vaskrs, Takav status priznat im je Ustavom Republike Srpske tek Duhovi, Prvi maj - Praznik rada i Vidovdan. Podnosilac nakon donošewa Odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti zahtjeva navodi kako je očigledno da su to praznici samo jednog naroda broj U 5/98, kada su doneseni amandmani na Ustav naroda - srpskog (osim Praznika rada), te da su iskqučivo Republike Srpske. pravoslavni vjerski praznici i praznici koji su vezani za 25. Iz izloženog, smatra podnosilac zahtjeva, jasno istorijsku prošlost srpskog naroda i pravoslavne vjere, kao proizilazi da propisani izgled zastave, grba i tekst himne što su, npr., Prvi srpski ustanak, Bogojavljenje, pravoslavni Republike Srpske, kao entiteta, predstavljaju simbole i Božić, Vaskrs i sl. S druge strane, navodi podnosilac zahtjeva, oznake srpskog naroda. Međutim, oni ne mogu da budu zvanični radni dani su praznici drugih naroda i konfesija, kao što su: simboli i oznake entiteta, jer je entitet Republika Srpska Bajram, katolički Božić, Uskrs i dr. zajednica ne samo Srba već i Bošwaka, Hrvata i ostalih naroda 32. Navedeni praznici slave se u zakonodavnim, izvršnim i i građana, koji su u svemu ravnopravni. Zato, podnosilac organima uprave Republike Srpske, vojsci, policiji, sudskim zahtjeva smatra da su propisivanjem ovakvih odredbi Bošwaci, organima i dr. Podnosilac zahtjeva navodi kako su, shodno ovom Hrvati i ostali građani Bosne i Hercegovine direktno zakonu, to dani kada ove institucije ne rade, kao ni diskriminisani prema nacionalnom osnovu i kod wih se funkcioneri u institucijama Bosne i Hercegovine koji su stvaraju osjećawa straha i nepovjerewa u organe vlasti u izabrani iz Republike Srpske. Dalje, podnosilac zahtjeva Republici Srpskoj, čime se doprinosi da se svi oni koji nisu navodi da su svi građani Republike Srpske koji ne pripadaju Srbi teško odlučuju da se vrate u svoje prijeratne domove na srpskom narodu prisiljeni da slave te praznike iako ih ne području Republike Srpske. Podnosilac zahtjeva smatra da se i osjećaju kao svoje. Sem toga, svima u Republici Srpskoj, sem ovdje postavlja pitanje diskriminacije u odnosu na poštovanje Srbima, zabranjeno je da imaju svoje praznike koji će biti prava na povratak, koje je garantovano članom II/5 Ustava Bosne zvanični praznici u entitetu u kome žive, a koji neće i Hercegovine, i zabranu diskriminacije shodno nacionalnom vrijeđati nacionalna osjećawa niti jednog od konstitutivnih porijeklu, kao i obezbjeđenje ravnopravnog tretmana u odnosu naroda u Bosni i Hercegovini. Zato, propisivanje ovakvih na pravo slobode kretawa u državnim granicama. praznika, koji su dio prošlosti samo srpskog naroda, stvara nepovjerenje, navodi podnosilac zahtjeva, kod drugih naroda i Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske građana, zadržavajući kod wih osjećanje straha od etničkog 26. Član 2 Zakona o upotrebi zastave, grba i himne čišćewa koje su iskusili tokom agresije na Bosnu i HercegoviRepublike Srpske, navodi podnosilac zahtjeva, nije u nu u periodu 1992-1995. godine, kada su bili prisiljeni da saglasnosti sa čl. I/1 i I/3 Ustava Bosne i Hercegovine, a član 3 napuste domove na tim prostorima. ovog zakona nije u saglasnosti sa članom II/4, a u vezi sa čl. II/3 i b) Navodi iz dopune zahtjeva II/5 Ustava Bosne i Hercegovine. 33. U dopuni zahtjeva podnosilac zahtjeva je naveo da je 27. Naime, član 2 ovog zakona, navodi podnosilac zahtjeva, centralni ciq Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i propisuje da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske Hercegovini, kao i Ustava Bosne i Hercegovine, zabrana predstavlja državnost Republike Srpske. Podnosilac zahtjeva diskriminacije. To je iskazano i činjenicom da je u odredbi smatra da ove odredbe pretpostavljaju državnost Republike člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine dat i dodatni značaj Srpske, koju ona, shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, nema. To time što je primjena 15 instrumenata za zaštitu qudskih je suprotno članu I/1 Ustava Bosne i Hercegovine u kome se prava iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim kaže da će "Bosna i Hercegovina biti demokratska država koja članom. Dakle, primjena prava i sloboda iz Aneksa I na Ustav će nastaviti da pravno postoji po međunarodnom pravu kao država sa unutrašwom strukturom, modifikovanom kako je Bosne i Hercegovine je, kako je to navedeno u članu II/4 Ustava ovdje određeno i sa međunarodno priznatim granicama". Sem Bosne i Hercegovine, obezbijeđena svim licima bez diskriminacije. Podnosilac zahtjeva smatra da ove ustavne toga, član 2 ovog zakona suprotan je i članu I/3 Ustava Bosne i Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4525 odredbe imaju prioritet u odnosu na pravo države i entiteta, 39. U pogledu stanovišta o meritumu, Narodna skupština što ukqučuje sve zakone, ali i ustave entiteta. Imajući u vidu navodi da je nesporno da su osporeni zakoni doneseni u periodu da je jedino država odgovorna za obaveze koje proističu iz 1992-1993. godine. Kontinuitet Ustava Republike Srpske je potvrđen osnovnim principima dogovorenim u Ženevi 8. svakog pojedinačnog instrumenta iz Aneksa I na Ustav Bosne i septembra 1995. godine, podstavom 2 podtačkom 2 Ustava Bosne Hercegovine, ali, takođe, i specifičnu ustavnu i i Hercegovine navedeno je, ističe se u odgovoru, da će "oba teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine, proizilazi entiteta nastaviti da postoje sa wihovim sadašwim da su teritorijalne jedinice Bosne i Hercegovine najčešće ustavima", međutim, "amandmanski izmijenjenim da zadovolje subjekti koji imaju obavezu da praktično primjenjuju ove instrumente. I pored toga, Federacija BiH i Republika osnovne principe". Shodno članu XII stav 2 Ustava Bosne i Srpska su zadržale, odnosno uspostavile simbole i druga Hercegovine, entiteti su u toku 1996. godine vršili obilježja, a Republika Srpska je usvojila i Zakon o upotrebi usklađenost svojih ustava sa Ustavom Bosne i Hercegovine pod zastave, grba i himne Republike Srpske i Zakon o slavama i međunarodnim monitoringom. Narodna skupština, dalje, svetkovinama Republike Srpske, koji nesumwivo ukazuju da su navodi da je najautoritativniji organ Savjeta Evrope Srbi u Federaciji BiH, odnosno Bošwaci i Hrvati u Evropska komisija za demokratiju putem prava, tzv. Republici Srpskoj, ali i ostali, odnosno drugi građani Bosne Venecijanska komisija, dao svoje mišljenje o kompatibilnosti i Hercegovine, drugačije tretirani u odnosu na Bošwake i Ustava Republike Srpske - dokumenat CDL (96), (48), koje je Hrvate u Federaciji BiH, odnosno Srbe u Republici Srpskoj, obavezujuće. Posljednju reviziju Ustava Republike Srpske je suprotno članu 1.1 i čl. 2a), b), c), d) i e) Međunarodne obavio 2002. godine Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovikonvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. nu. Navedeni članovi, a pogotovo član 2c) i d), propisuju da moraju 40. U odgovoru na zahtjev se dalje ističe da je Aneksom II da se preduzmu efikasne mjere "nacionalne i lokalne tačka 2 Ustava Bosne i Hercegovine predviđeno da će "svi politike" radi ukidawa ili poništewa svakog zakona i svakog zakoni Š...Ć ostati na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u propisa čiji je ciq nejednak, odnosno diskriminatorski suprotnosti sa Ustavom, dok drugačije ne odredi nadležni tretman, kao i da su te vlasti obavezne da potpomažu državni organ Bosne i Hercegovine". Tako je sam Ustav Bosne i integracionističke organizacije i pokrete radi ukidawa Hercegovine, smatra Narodna skupština, ovom normom diskriminatorskih mjera. izvršio svojevrsnu konvalidaciju, odnosno osnažio svu 34. U dopuni zahtjeva podnosilac zahtjeva navode o povredi legislativu donesenu prije njegovog stupawa na snagu. člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1 i 41. Narodna skupština navodi da osporavani zakoni svoj članom 2a), b), c), d) i e) Međunarodne konvencije o ukidanju iustus titulus imaju u članu 8 Ustava Republike Srpske. Tim svih oblika rasne diskriminacije zasniva na istim razlozima članom je normirano da "Republika ima zastavu, grb i himnu. koji su izneseni u zahtjevu, jer smatra da svako propisivanje Izgled zastave, grba i himne utvrđuje se Ustavnim zakonom". obilježja entiteta koja simbolišu samo jedan ili samo dva od Posljedwim izmjenama i dopunama Ustava Republike Srpske, tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini predstavlja koje je učinio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nije mjere koje su sračunate na razlikovanje, iskqučivanje, osporeno da postoje simboli u entitetima, jer oni ni na koji ograničavanje ili davanje prvenstva, zasnovano na način ne narušavaju konstitutivnost naroda i ustavna prava i nacionalnom i etničkom porijeklu, i da imaju ciq da naruše slobode građana bilo koje nacionalnosti. Narodna skupština ili kompromituju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod smatra da je time verifikovana odredba člana 8 Ustava jednakim uslovima, qudskih prava i osnovnih sloboda u svim Republike Srpske. oblastima života. 42. Narodna skupština smatra da je konstitutivnost 35. Na kraju, podnosilac zahtjeva navodi da, pored naroda ostvarena u Republici Srpskoj ustavnim promjenama iz pozitivnih obaveza koje proizilaze iz čl. II/1 i II/6 Ustava 2002. godine, Amandmanom LXXVI, koji predviđa da se sve Bosne i Hercegovine, nadležni organi Federacije BiH i značajnije funkcije i institucije vlasti ravnomjerno Republike Srpske nisu preduzeli adekvatne mjere, koje bi raspoređuju na svaki konstitutivni narod. Tako su od šest odgovorile obavezama preuzetim iz čl. II/1, II/4 i II/6 Ustava najviših funkcija (predsjednik Vlade, predsjednik Narodne Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1 i članom 2a), b), c), d) i skupštine, predsjedavajući Vijeća naroda, predsjednik e) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne Vrhovnog suda, predsjednik Ustavnog suda i republički javni diskriminacije navedene u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegotužilac) četiri date predstavnicima bošwačkog i hrvatskog vine. naroda. Sem najviših funkcija u entitetu, navodi se u odgovoru 36. Dopuna zahtjeva sadrži podnosiočev potpis ovjeren na zahtjev, zastupljenost na paritetnom osnovu utvrđena je i pečatom. sprovodi se u javnim službama. c) Odgovori na zahtjev i dopunu zahtjeva 43. Dalje, u odgovoru se ističe da je neosnovan navod podnosioca zahtjeva da je zastava Republike Srpske zastava Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske na zahtjev Kneževine i Kraljevine Srbije, jer crvena, plava i bijela boja 37. Narodna skupština na sjednici održanoj 28. jula 2004. zastave pripadaju tzv. panslovenskim bojama i sadrži ih, prema godine utvrdila je odgovor na navode iz zahtjeva. drugom rasporedu, i hrvatska zastava, kao i zastave Slovenije, 38. U pogledu dopustivosti predmetnog zahtjeva, Narodna Slovačke, Rusije, a u specifičnoj modifikaciji i zastava skupština navodi da u zahtjevu nije precizirano o kojoj se Bugarske. S obzirom na to da su svi konstitutivni narodi u povredi radi iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, a koji u Bosni i Hercegovini slovenske ekstrakcije, navodi se u sebi inkorporiše 12 prava. Narodna skupština, zato, smatra odgovoru na zahtjev, same boje ne mogu da budu predmet spora. Crvena i bijela boja su heraldičke boje srpskog i hrvatskog da prima facie nije ispunjen uslov iz člana 18 stav 1 Poslovnika naroda, pa kao takve ne mogu da budu sporne, a crvena je bila i Ustavnog suda, odnosno da nisu navedene "odredbe Ustava za zastava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine od koje se smatra da su povrijeđene". Sem toga, u odgovoru se navodi 1946. godine do disolucije Jugoslavije. Iz ovoga Narodna da se zahtjev sastoji od prostog navođewa odredbi Ustava Bosne skupština izvodi zakqučak da nijedna od navedenih boja ne i Hercegovine koje su, navodno, povrijeđene, bez ijedne može da bude sporna sama po sebi, te da wihov raspored nema činjenice, a pogotovu dokaza na kojima se zahtjev zasniva, čime nikakve veze sa diskriminacijom, nego estetskim osjećajem, ali nije ispunjen još jedan uslov dopustivosti iz Poslovnika estetski osjećaj nije ustavna kategorija. "Činjenica da zastava Ustavnog suda. Ujedno, Narodna skupština smatra da je zahtjev Srbije ima isti raspored boja", navodi se dalje u odgovoru, "ne nedopustiv jer nije "ovjeren pečatom podnosioca zahtjeva". mora da znači ništa, jer su i Srbija i Bosna i Hercegovina Dakle gospodin Tihić, navodi se u odgovoru na zahtjev, podnio istorijski bile u dužim periodima jedna zemlja, ukqučujući i je zahtjev kao građanin Bosne i Hercegovine, a ne kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što je u suprotnosti sa vrijeme Tvrtka I." Jedna od pretpostavki je da podnosiocu članom 16 stav 2 tačka 5 Poslovnika Ustavnog suda, odnosno zahtjeva ne smetaju ni boje ni raspored, nego nepostojanje nekog njemu nedostaje aktivna legitimacija. U skladu sa navedenim, specifičnog simbola na zastavi, kao u slučaju zastave Narodna skupština predlaže da se zahtjev odbaci u smislu Federacije BiH. Kako na zastavi Republike Srpske nema člana 60 Poslovnika Ustavnog suda. nikakvog simbola, a zastavu Republike Srpske ne treba Broj 44 - Strana 4526 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. miješati sa rangovnim i komandnim zastavama ili Republici Srpskoj dat prioritet pomoći povratnicima u standardima, dokaz za tvrdnju o diskriminaciji ne može da bude obnavljanju i rekonstrukciji wihovih prijeratnih domova. odsustvo nečega ako tim drugim nije zastupljen nijedan od druga 48. Naposljetku, Narodna skupština smatra da je, zbog dva konstitutivna naroda. Dakle, Bošwaci mogu, u duhu značaja za donošenje odluke, neophodno da se direktno raspravi inicijative podnosioca zahtjeva, slobodno da se identifikuju o predmetnom zahtjevu i traži da se tim povodom održi javna sa jednom od boja na sadašwoj zastavi Republike Srpske. rasprava, te da se nakon toga donese odluka kojom se odbija zahtjev. 44. U pogledu grba Republike Srpske, Narodna skupština je navela da se u osporenom članu 2 Zakona izričito navodi da je Odgovor Narodne skupštine na dopunu zahtjeva grb Republike Srpske grb Nemawića i heraldički se 49. U odgovoru na dopunu zahtjeva Narodna skupština je blazonira tako, pa se to tumači kao simbol i oznaka srpskog ponovila argumente iz odgovora na zahtjev, ali je navela i neke naroda. Tačno je da je dvoglavi orao dio istorijske prošlosti dodatne argumente. Shodno mišljenju Narodne skupštine, ne srpskog naroda. U sadašnjem obliku grb Republike Srpske vodi postoji diskriminatorska namjera, niti takvo dejstvo simbola. porijeklo iz sredwovjekovnog srpskog carstva, a u širem U suprotnom, ukoliko se značenje simbola ne bi razdvojilo od istorijskom smislu od amblemskog repertoara Vizantijskog njegovih pojavnih elemenata, argumentacija uz klauzulu o carstva, ali u heraldičkom obliku, u kome je blazoniran u zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i HercegoUstavnom zakonu Republike Srpske, niti je bio, niti jeste grb vine bila bi besmislena. Tako bi neko uvijek mogao da nađe da je Srbije. Znamewa nisu proste ilustracije, ona su izraz svijesti neki od elemenata na grbu Republike Srpske diskriminišući, o identitetu i postojanju kroz vijekove. Dalje se ističe da svaki npr., vjerski elementi, kao što je krst, mogli bi da vrijeđaju grad i opština u Bosni i Hercegovini imaju svoj grb, koji ateiste, kompozicija sa oružjem pacifiste itd. Dalje se u upravo odražava wihovu tradiciju i osobenost, te je logično i odgovoru navodi da niko ne može da ospori da se dva entiteta u da entitet ima svoj grb. Neosnovan je i nije ničim argumentovan državi Bosni i Hercegovini razlikuju u pogledu organa vlasti navod podnosioca zahtjeva, smatra Narodna skupština, da i građana. Simboli koji su identični i koji zanemaruju ove osporeni član 3 Zakona privilegiše srpski narod, čime su razlike su prilično beskorisni, zato što je nesumwivo upravo Bošwaci i Hrvati diskriminisani prema nacionalnom glavna svrha simbola da se napravi razlika između različitih osnovu. Narodna skupština ističe da praksa demantuje javnih organa i organizacija na istoj teritoriji. podnosioca zahtjeva da drugi narodi ne mogu da ističu svoju 50. Što se tiče člana 3 Zakona o upotrebi zastave, grba i zastavu i grb. Nema vjerskog objekta - xamije u Republici himne, u kome je upotrijebljen izraz "moralne norme srpskog Srpskoj, navodi se u odgovoru na zahtjev, na kome nije istaknuta naroda", Narodna skupština navodi da je taj izraz zelena zastava sa polumjesecom. Takođe, i svaka politička upotrijebljen u uskoj vezi sa nazivom entiteta "Republika partija vidno ističe svoju zastavu i grb. Narodna skupština je Srpska" i da je dio iste one rečenice kojom se zabranjuje navela da se argumenti navedeni za zastavu i grb odnose i na narušavanje "ugleda i digniteta". Zato, ako će se pravni himnu, koja, takođe, odražava kulturnu i istorijsku baštinu dokumenat tumačiti u dobroj vjeri u skladu sa uobičajenim kao jedan od simbola. značenjem "u smislu člana 31 Bečke konvencije o zakonu o 45. Dalje, u odgovoru na zahtjev Narodna skupština navodi mirovnim sporazumima", riječi "srpski narod" moraju da se da osporenim odredbama Zakona o slavama i svetkovinama ni u shvate kao "srpski građani", što podrazumijeva sve građane čemu nije povrijeđeno ustavno pravo Bošwaka, Hrvata i Republike Srpske. Slično tome, opis zastave, grba i himne kao "ostalih", niti one ugrožavaju nacionalnu ravnopravnost i "državnih obilježja" u članu 2 istog zakona mora da se vitalne interese konstitutivnih naroda i Ostalih u Bosni i razumije u smislu "entitetskih obilježja", slijedeći Hercegovini. Narodna skupština smatra da je podnosilac uspostavljene principe tumačewa shodno kojima svi pravni zahtjeva previdio činjenicu da postoji norma u članu 2 stav 2 propisi moraju da se tumače u skladu sa Ustavom Bosne i Herceovog zakona, da bez diskriminacije prema bilo kom osnovu ili govine sve dok je to moguće (Odluka Ustavnog suda broj U 5/98-IV statusu "građani Republike Srpske imaju pravo - po sopstvenom od 19. avgusta 2000. godine). Shodno mišljenju Narodne izboru, da praznuju tri dana u godini na dane svojih vjerskih skupštine, nema nikakvih diskriminišućih elemenata u bilo praznika". Takođe se navodi da je ovim zakonom u članu 4 kom od osporenih zakona, a pitanje u kojoj mjeri građani propisano da "Statutom opštine može da se odredi jedan dan entiteta mogu ili žele da se identifikuju sa ovim simbolima kao praznik koji se slavi na području opštine". zavisi od wihovog ličnog osjećawa, i to je individualno, a ne 46. Narodna skupština smatra da se zahtjev sastoji od ustavno pitanje. pravnog i političkog dijela i da njegov pravni dio ne sadrži 51. U odgovoru je, dalje, navedeno da, ukoliko se potvrde nijednu činjenicu, a kamoli dokaz. Štaviše, dokazi (vraćanje navodi podnosioca zahtjeva da postoje različiti tretmani, za izbjeglica) negiraju navode podnosioca zahtjeva. Zatim se to postoji objektivno i racionalno objašnjenje. Naime, takav ističe da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Odluci broj U je tretman opravdan činjenicom da simboli, koji, navodno, 12/02, u tač. 32-38, iskristalisao stanovište o diskriminaciji karakterišu srpski elemenat, jedino izražavaju wihovu i da se Narodna skupština u cijelosti slaže sa iznesenim povezanost sa nazivom "Republika Srpska". Svi stanovištem. Zato, Narodna skupština smatra da, u stvari, subnacionalni entiteti na svijetu čine isto: nazivaju i podnosilac zahtjeva čini diskriminaciju iznoseći da samo osmišljavaju svoje simbole shodno zvaničnoj denominaciji, na ostalim konstitutivnim narodima nije omogućen povratak u primjer: Flamanci i Valonci u Belgiji, Katalonci i Baski u predratne domove usljed straha i nepovjerewa u organe vlasti u Španiji itd. Zašto bi se onda smatralo neustavnim to što Republici Srpskoj, čime se favorizuju samo konstitutivni subnacionalni entitet Republika Srpska koristi "srpske" narodi. Ujedno, Narodna skupština se poziva na stanovište simbole? koje je iznio sudija Mirko Zovko u izdvojenom mišljenju u 52. U vezi sa čl. 1 i 2 osporenog Zakona o slavama i predmetu Ustavnog suda broj U 5/98, tj. da ne mogu da se svetkovinama, Narodna skupština je navela da, prvo, mora da se "uveličavaju prava građanina koji je konstitutivan naprema razjasni da usvajanje grčkog pravoslavnog kalendara u građaninu koji nije konstitutivan, jer je pravo svakog Republici Srpskoj shodno svojoj prirodi ne vrijeđa, niti građanina Š...Ć zaštićeno na istovjetan način". Takvo diskriminiše nikoga, jer je apsolutno neophodno da se u stanovište je iskazano i normom člana 10 Ustava Republike entitetu koristi samo jedan kalendar, a takođe je razumno da se Srpske, tj. da su "građani Republike Srpske ravnopravni u koristi tradicionalni kalendar velike većine stanovništva. slobodama, pravima i dužnostima Š...Ć bez bilo kakve U tom pogledu objektivno je nemoguće da se prema sva tri naroda diskriminacije". postupa jednako, dajući im pravo da koriste različite kalendare. Zbog toga smatraju da proslavljanje dviju novih 47. Navode podnosioca zahtjeva da je spriječen povratak godina nije sporno. "Deset vjerskih praznika je zasnovano na građana u wihove domove usljed navodnog straha Narodna hrišćanskoj vjeri i stoga ih mogu slaviti pravoslavni Srbi, skupština smatra kao suprotnost notornim činjenicama, koji, kao i Hrvati katolici, samo su Bošwaci, kao muslimani, kao takvi, ne treba ni da se dokazuju. Implementacija pogođeni ovim danima. U isto vrijeme, oni imaju pravo da slave imovinskih propisa na teritoriji Republike Srpske, ističe tri dodatna dana, shodno svom izboru, svake godine na dane se u odgovoru, realizovana je u 99,5% slučajeva, pri čemu je 36 svojih vjerskih praznika." Shodno tome, Bošwaci nisu opština u potpunosti završilo ovaj proces i o tome dobilo diskriminisani, već, naprotiv, privilegovani jer imaju pravo sertifikate međunarodne zajednice. Dalje, ističe se da je u Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4527 ne samo na šesnaest nego na devetnaest neradnih dana. To je predložila Predstavničkom domu da, u skladu sa odlukom primjer kako nejednako postupanje ne predstavlja nužno i Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda i Ostalih u Bosni i diskriminaciju. Dakle, ako se traže različita dejstva ovog Hercegovini, pristupi izmjeni entitetskih obilježja, grba i zakona na konstitutivne narode, različito postupanje ima zastave Federacije BiH. racionalan i opravdan osnov. Na kraju je navedeno "a da ne spominjemo u ovom kontekstu da Republika Srpska u svakom Odgovor Kluba Hrvata i Kluba Bošwaka u Vijeću naroda slučaju ostaje - svidjelo se to nekome ili ne - na simboličan Republike Srpske na zahtjev način, entitet - majka Srba". 58. Klub Hrvata i Klub Bošwaka u Vijeću naroda 53. Shodno mišljenju Narodne skupštine, ovakvi simboli u Republike Srpske su podržali kao legalnu i legitimnu Republici Srpskoj su neophodni za stvaranje jednog inicijativu podnosioca i naveli da osporeni zakoni treba što ujedinjenog, miroqubivog i tolerantnog entiteta, jer bi prije da se usklade sa Odlukom o konstitutivnosti naroda u "kolažni" simboli, koji bi nastali miješanjem simbola triju Bosni i Hercegovini. konstitutivnih naroda, predstavljali više podjelu ili fragmentaciju građanstva nego ujedinjenje. Takvi simboli su potrebni i da bi se Republika Srpska razlikovala od Bosne i d) Podnesak amicus curiae Hercegovine. Naime, takve razlike koje se odražavaju u jasnim 59. U podnesku amicus curiae prvobitno je obrazložen i nepogrešivim simbolima ne mogu da se ospore, jer Republika ustavni i zakonodavni kontekst u kome su usvojeni osporeni Srpska ima svoje ustavno pravo da uspostavi specijalne zakoni, gdje je naglašeno da su osporeni zakoni usvojeni prije paralelne veze sa susjednim zemljama na osnovu međunarodnog donošewa Odluke Ustavnog suda o "konstitutivnosti naroda" prava. i Odluke o nazivima gradova i opština u Republici Srpskoj 54. Narodna skupština, u vezi sa članom 3 Ustavnog zakona broj U 44/01, odnosno u vrijeme kada ni Srbi u Federaciji BiH, o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, posebno u vezi sa ni Bošwaci i Hrvati u Republici Srpskoj nisu imali himnom, navela je da, ako se gleda čisti tekst himne, mora da se mogućnost da izraze svoja stanovišta u vezi sa simbolima, prizna da se čini da ona ima rasistički i diskriminatoran odnosno u vezi sa himnom i praznicima u entitetima, jer "nisu karakter. Ali, taj tekst, shodno wihovom mišljenju, može da se bili zastupljeni u značajnoj mjeri u zakonodavnom procesu". shvati ispravno samo kao istorijski i zastario dokumenat, kao nasljeđe prošlosti. Danas ne postoji ni "srpska kruna", niti 60. Dalje, amicus curiae u svojoj analizi ukazao je na to da je "srpski rod". Ovaj tekst ne treba da se shvati kao politički pitanje konteksta upotrebe simbola, ili sastavnih dijelova proglas za veličanje samo qudi srpskog porijekla, iskqučujući simbola, veoma značajno s obzirom na wihovo porijeklo koje su sve ostale konstitutivne narode, već kao transcendentalna imali u sukobu i koji su imali namjeru da istaknu dominaciju imaginacija udaljena od stvarne sadržine. jedne etničke grupe u određenom geografskom području. Zato je 55. Narodna skupština, u vezi sa navodima iz dopune amicus curiae ukazao da je potrebno da se, u smislu principa zahtjeva a u vezi sa Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih zabrane diskriminacije, utvrdi da li postoji legitimni ciq u oblika rasne diskriminacije, navela je da ta konvencija nije demokratskom društvu i da li je upotreba legitimnih direktno primjewiva na Republiku Srpsku. Član II/4 Ustava sredstava proporcionalna u odnosu na sprečavanje ugrožavawa Bosne i Hercegovine se, zaista, poziva na ovu konvenciju kao na prava drugih, imajući u vidu činjenicu da se simboli koriste na međunarodni sporazum nabrojan u Aneksu I na Ustav Bosne i mjestima na kojima sva lica treba da imaju pristup pravima koja Hercegovine. Ali, tekst ove konvencije je potpuno jasan: ona uživaju zaštitu u skladu sa Evropskom konvencijom i Ustavom ograničava i obavezuje samo "države-članice", poput same Bosne i Hercegovine: u školama, javnim zgradama, sudovima, Bosne i Hercegovine, a ne druge oblike političkih zajednica. javnim područjima, bolnicama i dr. Nasuprot tome, Republika Srpska je samo entitet, a ne država. 61. Amicus curiae se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U Bilo bi kontradiktorno da se tvrdi da je Republika Srpska 44/01, u kojoj je Ustavni sud proglasio neustavnim nazive entitet samo kad su u pitanju prava, privilegije i nadležnosti, "srpski" u imenima gradova u Republici Srpskoj, i zakqučio da a država kada su u pitanju dužnosti, obligacije i obaveze. je upotreba simbola koji su prima facie iskqučivi analogna Uostalom, član 1.1 navedene konvencije garantuje samo upotrebi imena koja demonstriraju dominaciju jedne etničke priznavanje, uživanje ili ostvarenje "qudskih prava i grupe. Navedeno je da su grupe koje su predmet upoređivawa osnovnih sloboda" na ravnopravnom osnovu u političkoj, identične kao i grupe u navedenoj odluci, te da je obaveza ekonomskoj, socijalnoj, kulturnoj i svakoj drugoj oblasti odgovornih da dokažu da razlikovanje u tretmanu ima javnog života. Ali, osporavani zakoni niti daju, niti regulišu qudska prava ili osnovne slobode. Nema ni osnovnog objektivno i razumno opravdanje, u okviru člana II/4 Ustava ni Ustavom Bosne i Hercegovine garantovanog prava da se Bosne i Hercegovine. Amicus curiae je zakqučio da je u zahtijeva određeni simbol za svaki konstitutivni narod. konkretnom slučaju veoma teško da se utvrdi da postojie Dakle, samom svojom sadržinom i značenjem osporavani zakoni legitiman ciq prilikom ograničavawa uživawa prava koja su ne mogu da budu u suprotnosti sa Međunarodnom konvencijom o u vezi sa pravom na povratak, čak i ukoliko bi se utvrdio ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Takođe, član 2a), legitimni ciq, takvo ograničenje bi vodilo ka b), c), d) i e) ove konvencije nema šire značenje od člana II/4 diskriminaciji po osnovu etničke pripadnosti i svako Ustava Bosne i Hercegovine. On samo ponavlja normativna objektivno opravdanje mora da se ocijeni u svjetlu vrlo sredstva, naredbe i obaveze nametnute javnim institucijama do ograničene margine razumijevawa koja mora da se primijeni. kojih, takođe, može da se direktno dođe prikladnim tumačenjem 62. U zakqučku podneska je navedeno da je wihovo samog člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. stanovište da su osporeni zakoni doveli do usvajawa simbola 56. Shodno mišljenju Narodne skupštine, ukidanje koji ne predstavljaju sve konstitutivne narode. S obzirom na postojećih simbola i nametanje istovjetnih ili gotovo okolnosti i kontekst u kome su simboli usvojeni, to je identičnih simbola doveli bi do toga da bi entiteti izgubili neminovno imalo uticaj na pripadnike grupa koji nisu bili identitet i svojstvenost, a takva bi situacija prije izazvala ukqučeni u donošenje osporenih zakona. Takođe je zakqučeno nove tenzije i neprijateqstva među konstitutivnim narodima da usvajanje simbola koji predstavljaju samo jednu etničku grupu nego dovela do integrativnog i mirnog razvoja. Na kraju je ograničava pravo na povratak, razlozi za ograničavanje tog navedeno da građani ne mogu da se liše svojih zvaničnih prava predstavljaju potencijalnu i stvarnu povredu simbola, a da im se pri tome ne uništi identitet. materijalnih prava zaštićenih Evropskom konvencijom, a razlog za povredu jeste taj što postoji diskriminacija po Odgovor Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne osnovu etničke pripadnosti. i Hercegovine 63. U podnesku je izneseno stanovište da postoji povreda 57. U odgovoru na zahtjev i dopunu zahtjeva Predstavnički prava na povratak koja je uzrokovana postojanjem dom navodi da je Ustavna komisija tog doma na sjednici, diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti, odnosno da održanoj 22. novembra 2004. godine, razmatrala predmetni zahtjev. Tom prilikom, navodi se u odgovoru, ova komisija je postoji povreda člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te usvojila stanovište da je zahtjev u potpunosti opravdan, te je Evropske konvencije. Broj 44 - Strana 4528 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. apsolutne dominacije srpstva, srpskih simbola i IV. Javna rasprava pravoslavljem "proviđene" prakse koja se nameće cijelom Stanovišta podnosioca zahtjeva iznesena na javnoj raspravi društvu u Republici Srpskoj. Dalje je navedeno da Bošwaci i 64. Podnosilac zahtjeva je ponovio svoje stanovište iz Hrvati ne žele da šaqu djecu u škole koje imaju krsne slave i zahtjeva da "biranje" obilježja koja su duboko ukorijenjena u koje su pod pokroviteqstvom pravoslavnih svetaca, ne žele da istorijsku prošlost samo jednog naroda, ili koja su istovjetna na javnim ustanovama gledaju dvoglave orlove ili pjevaju i sa obilježjima i simbolima druge države u kojoj je taj narod slušaju staru srpsku himnu "Bože, pravde", te da stoje pod dominantan, predstavlja diskriminaciju svih drugih naroda i znakom ocila (krst sa upisanim slovima četiri ćirilična S građana koji žive na području tog entiteta i takav odnos nema ("S", što u čitanju i tumačenju uvijek i samo znači "samo sloga razumnog i objektivnog opravdawa. Podnosilac zahtjeva je Srbina spašava"), jer ne samo da to nije dio wihove tradicije naglasio obaveze iz Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za nego se razlog za odbijanje nalazi i u tome što su oni koji su mir u Bosni i Hercegovini shodno kojima su strane dužne da na bili pod tim znacima, koji su nosili te simbole bili svojim teritorijama stvore političke, ekonomske i društvene izvršioci najvećih zločina nad Bošwacima i Hrvatima, a uslove koji doprinose dobrovoqnom povratku i harmoničnoj sada oni treba da se integrišu u društvo Republike Srpske. reintegraciji izbjeglica i raseljenih lica, bez preferirawa 68. U vezi sa heraldičkim objašnjenjima koja su izložili bilo koje grupe. Propisivanjem navedenih simbola, shodno predstavnici Narodne skupštine, podnosilac zahtjeva je podnosiočevom mišljenju, ne doprinosi se dobrovoqnom naveo da tvrdwa da, zbog svog opšteslovenskog porijekla, povratku i harmoničnoj reintegraciji izbjeglica i raseljenih znakovi u postojećim simbolima Republike Srpske ne lica u entitetima. U prilog navedenoj tvrdwi podnosilac vrijeđaju istorijski, kulturni, duhovni i vjerski integritet zahtjeva je naveo zvanične statističke podatke Ministarstva Bošwaka i Hrvata predstavlja ne samo iznošenje neistina i u za qudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, koji ukazuju nauci utvrđenih pogrešaka nego i namjernu laž. Podnosilac na to da se veoma mali broj Bošwaka vratio u Republiku Srpsku zahtjeva je naveo da kod Hrvata i Bošwaka u heraldici nigdje (Bileća 3,65%, Gacko 6,95% itd.), te mali broj Srba u nema orlova i ptica, gotovo nikako nema ocila, nema drugih Federaciju BiH (Tomislav-Grad 0,17%, Usora 5,26% itd.). Kao znakova koji su karakteristični za srpsku i pravoslavnu značajan argumenat, naglašeno je da su osporeni zakoni u državnu, vjersku i nacionalnu tradiciju. To je podnosilac suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine s obzirom na to da zahtjeva, dalje, potkrijepio navodom da opšteslovenski je u Ustav Bosne i Hercegovine inkorporisan princip simboli kao takvi ne postoje, jer uvid u heraldičku istoriju konstitutivnosti svih naroda Bosne i Hercegovine na cijeloj slovenskih naroda (Rusa, Ukrajinaca, Bjelorusa, Slovenaca, njenoj teritoriji, a to pravo je narušeno osporenim zakonima i Hrvata, Srba, Bošwaka itd.) pokazuje da su heraldički znaci praksom koju oni propisuju. Zato su entiteti imali obavezu da kod tih naroda i u wihovim državama nastajali sa nastankom osporene zakone izmijene, ali to nisu učinili. država i plemstva. Države Slovena, kako je navedeno, nastaju 65. Podnosilac zahtjeva smatra neustavnim svako tek u kasnijem periodu srednjeg vijeka (VIII do IX vijek), kada je zakonodavno dejstvo koje nameće drugim nacijama jednostrane heraldička tradicija već bila uveliko formirana i kad ti elemente simboličnog identifikovawa, tako da ono što narodi, odnosno države prihvataju heraldičke oznake one pripada simbolici samo jedne nacije bude nametnuto i postane države iz koje su, ili pod čijom su se nadmoći razvijale, ili obavezno za sve građane države, odnosno da poštovanje tih čiju su vjeru i kulturu prihvatale. simbola biva nametnuto pripadnicima ostalih nacija. 69. U pogledu Zakona o slavama i svetkovinama Republike Naglašeno je da u državama kakva je i Bosna i Hercegovina Srpske, koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o samo oni simboli o kojima postoji univerzalni konsenzus, ili praznicima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike oni koji su neutralni u odnosu na tradiciju, vjerovawa i Srpske" broj 103/05), podnosilac zahtjeva je naveo da je pred ritualnu praksu svakog od postojećih i konstitutivnih naroda, Ustavnim sudom Republike Srpske pokrenut postupak za ocjenu ili oni simboli koji sadrže elemente tradicije simboličkog ustavnosti Zakona o praznicima Republike Srpske i proceizražavawa svakog od tih naroda mogu da funkcionišu kao dure njegovog donošewa s obzirom na to da je zakon proglašen simboli države. S tim u vezi je navedeno da svaki simbol u ukazom predsjednika Republike Srpske a da nije ispoštovana državnom i javnom životu mora da izražava njenu kompozitnu procedura u vezi sa pokrenutim pitanjem vitalnog nacionalnog etničku, nacionalnu, vjersku i tradicionu strukturu, što u interesa. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud još većoj mjeri važi za entitete čijim simbolima moraju da ocijeni i usaglašenost osporenog Zakona o slavama i budu obuhvaćeni elementi zajedničke tradicije i simbola svih svetkovinama koji se u praksi još uvijek primjenjuje. Na kraju naroda koji žive na tim teritorijama. Zbog toga, kako je rasprave podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud navedeno, Republika Srpska ne može da uvodi simbole koji odgodi raspravu o ovom zakonu dok se ne donese odluka Ustavnog izražavaju specifičan način doživljavawa državne, suda Republike Srpske. nacionalne i kulturne tradicije samo Srba, a drugi narodi tu 70. Na pitanje Suda da objasni da li raspolažu konkretnim ne mogu da učestvuju na ravnopravan način, bez nejednakosti i podacima, odnosno dokazima o tome da izbjeglice ne žele da se diskriminacije, što važi i za simbole Federacije BiH. vrate u Republiku Srpsku zbog simbola, podnosilac zahtjeva je 66. Podnosilac zahtjeva je, takođe, ukazao na to da su u odgovorio da ne može da navede konkretna imena qudi koji zbog proteklom ratu počinjeni ustavno i međunarodnim pravom toga ne žele da se vrate, ali da su simboli nesumwivo jedan od sankcionisani genocid, ratni zločini i zločini protiv razloga zbog kojih izbjeglice ne žele da se vrate u Republiku čovječnosti tako da su pod heraldičkim znakovima i Srpsku. insignijama (grbovi, zastave) vojnici - počinioci zločina Stanovišta Predstavničkog doma Parlamenta Federacije nosili oznake ili su bili posvećivani, ili su na čelu ovih Bosne i Hercegovine zločinačkih vojni bile nošene zastave sa ovim heraldičkim oznakama. Zato, kako je izrečeno, " bilo bi dobro da se u jednom 71. U izlaganju Predstavničkog doma Parlamenta dužem istorijskom luku ukaže i na prethodna kršewa qudskih Federacije BiH je ponovljeno stanovište da podržavaju prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava - od 'istih podnosiočev zahtjev. Takođe je navedeno da su Predstavnički počinilaca' prema 'istim žrtvama', u čemu se, gledano dom i njegovi radni organi, prije svega Ustavna komisija, u istorijski, pokazuje određen signifikantan kontinuitet periodu između 2002. i 2004. godine, donosili zakqučke kojima djelovawa". je inicirana potreba da se usklade simboli sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i Međunarodnom 67. U vezi sa argumentom Narodne skupštine da osporeni konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. simboli Republike Srpske ne ugrožavaju nijedno posebno Međutim, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercepravo drugih, a posebno pravo na povratak, navedeno je da je govine nije reagovao na te inicijative, što je bilo neophodno u takvo stanovište neodrživo, jer stvarnog povratka uopšte skladu sa Ustavom Federacije BiH, tako da je to ostalo samo nema i on se ostvaruje više formalno i obnovom svojine pod inicijativa. pritiscima međunarodne zajednice, a najmanje i nikako integracijom tih qudi u društvo kakvo se u Republici Srpskoj 72. U prilog javnoj raspravi Predstavnički dom je dostavio stvara, što obuhvata i osporene simbole. Navedeno je da se pismeni podnesak u kome je navedeno da izgled grba i zastave najvažniji razlog zbog kog se qudi ne vraćaju ubraja u Federacije Bosne i Hercegovine upućuje samo na dva psihološku, osjećajnu i kulturno-vjersku sferu i potiče od konstitutivna naroda, i to Bošwake i Hrvate, a ni na koji Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4529 način ne sadrži obilježja srpskog naroda i drugih u Bosni i konstitutivnim narodima data mogućnost da slave svoje vjerske Hercegovini. Takođe je navedeno da se ne slažu sa navodima iz praznike. zahtjeva u vezi sa dijelom u kome se obrazlaže značenje zlatnih 79. Na pitanje podnosioca zahtjeva Narodnoj skupštini da qiljana, ističući da je očigledno da se u zahtjevu koriste dva obrazloži čime argumentuje svoje stanovište da simboli pojma: "zlatni qiljan" (u jednini) i "zlatni qiljani" (u Republike Srpske predstavljaju sve konstitutivne narode, množini), te zato nije jasno na šta se odnosi. Pojam "zlatni odnosno da ne vrijeđaju osjećawa Bošwaka i Hrvata, Narodna qiljan" je utvrđen u grbu i zastavi Federacije BiH, a "zlatni skupština je odgovorila da ne postoji nikakvo mišljenje, qiljani" bili su dio grba i zastave Republike Bosne i Hercegoodnosno usaglašeno stanovište o tome šta su to simboli vine u ratnom periodu (1992-1995) i wih je koristila samo Srba, Hrvata i Bošwaka, te da zato to nisu simboli samo Armija Bosne i Hercegovine kao oružana sila u ratu. Na kraju srpskog naroda nego prostora Bosne i Hercegovine i kao takvi je navedeno da se slažu da svako propisivanje obilježja ne mogu nikoga da iritiraju. entiteta koji simbolišu samo jedan ili samo dva od tri 80. Dalje, na pitanje podnosioca zahtjeva da li su osporeni konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini nije u zakoni doneseni u skladu sa Ustavom Republike Srpske kada je u saglasnosti sa Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti njemu bilo propisano da je Republika Srpska država srpskog naroda. naroda, Narodna skupština je navela da to nije sporno, ali, isto tako, ako je to bio entitet srpskog naroda (prije Stanovišta Narodne skupštine amandmana na Ustav Republike Srpske), ne znači da su simboli 73. Predstavnici Narodne skupštine su iznijeli prigovor srpski. 81. Na pitanje Ustavnog suda, u vezi sa himnom Republike u pogledu angažmana amicus curiae u postupku pred Ustavnim Srpske, da objasni neutralnost u kontekstu ustavnog principa sudom u konkretnom slučaju jer smatraju da nema osnova za nediskriminacije svih građana Bosne i Hercegovine, Narodna wihovo dejstvo niti u Ustavu Bosne i Hercegovine niti u skupština je potvrdila da je tekst himne Republike Srpske Pravilima Ustavnog suda. sporan, ali da taj problem može da se riješi ostavljanjem 74. Ustavni sud je odbacio ovaj prigovor Narodne postojeće melodije himne i biranjem drugog teksta. Takođe su skupštine, imajući u vidu svoju dosadašnju praksu da poziva naveli da, što se himne tiče, priznaju da neke formulacije amicus curiae u postupku javne rasprave pred Ustavnim sudom, mogu da stvore određene sumnje u vezi sa neutralnošću, ali da kao i član 47 st. 2 i 3 Pravila Ustavnog suda koji predviđa grb i zastava nikoga ne diskriminišu za šta su, kako su mogućnost da se pozovu lica koja mogu da daju stručna mišljewa istakli, pružili dovoqno argumenata. i objašnjenja značajna za donošenje odluke. 82. Na pitanje Ustavnog suda šta znače četiri slova S ("S") 75. Narodna skupština je ponovila svoja stanovišta iz u grbu Republike Srpske, odnosno da li znače ono što se u odgovora na zahtjev i dopunu zahtjeva i iznijela dodatna narodu kaže "samo sloga Srbina spašava", Narodna skupština stanovišta. Narodna skupština je ponovila da podnosilac je navela da se ne radi ni o kakvim slovima u grbu, nego o zahtjeva nije priložio nikakve dokaze o tome da su osporeni ocilima-predmetu za kresanje vatre, te da prihvataju da postoje zakoni diskriminišući, odnosno da imaju diskriminišuće neka uvriježena mišljewa u narodu o tome šta znače ocila u efekte. Takođe je naglašeno da zbog simbola niko nije doveden grbu Republike Srpske, ali da su to ocila i da zato ne u situaciju da ne može da se vrati u Republiku Srpsku za šta je predstavljaju ništa drugo. najboqi primjer podnosilac zahtjeva koji je bio 83. Na zahtjev Ustavnog suda da obrazlože činjenicu da je potpredsjednik Narodne skupštine i koji je te simbole opšte razumijevanje tih simbola različito, jer ono što je prihvatio u vrijeme kada je obavljao tu funkciju. Dalje je značajno kada je u pitanju diskriminišuće dejstvo jeste opšte navedeno da su osporeni simboli Republike Srpske u cjelini mišljenje, a ne mišljenje eksperata, Narodna skupština je ili dijelovima uvijek pripadali svim narodima - Srbima, odgovorila da se niko ne može da konfrontuje s tim šta neko Hrvatima i Bošwacima. Takođe je naglašeno da simboli nisu misli o simbolima s obzirom na to da simboli zahtijevaju prima facie iskqučivi, navodeći posebno da su boje na zastavi određeno vrijeme da se shvate ili određeno učenje. Dalje, s Republike Srpske panslavenske boje. Oni su naglasili da su obzirom na to da je podnosilac zahtjeva iznio tezu da osporeni ovi simboli, ne takvi kakvi su danas, nego neki elementi kao, simboli nisu simboli Bošwaka i Hrvata, odgovorili su da se npr., krst, qiljan, boje zastave itd., duboko ukorijenjeni u onda očekivalo da kaže koji su to wihovi simboli. Tada bi istoriju sva tri naroda Bosne i Hercegovine. javnost i predstavnici u Republici Srpskoj mogli zauzvrat da 76. Narodna skupština, u dijelu o heraldičkom izlaganju, kažu da je ono što je predloženo neprihvatqivo za wih, te da su navela je da je ono što se odnosi na grb, a donekle i na himnu, takvi zahtjevi mogli da budu predloženi da se diskutuje o wima takođe relevantno za zastavu Republike Srpske. S tim u vezi, u vrijeme donošewa zakona. Dalje je odgovoreno da ne može da se posebno je naglašeno da su grb i njegov vlasnik (onaj koga prihvati argumenat podnosioca zahtjeva da nije mogao u predstavlja) jedno i da imaju isti identitet koji se tiče skupštinskoj proceduri da pokrene pitanje osporenih zakona. prošlosti i budućnosti, te da je grb kao potpis koji može da Takođe je navedeno da je tačno da percepcija simbola može da sadrži sva slova vlasnikovog imena ili se koncentrisati samo bude različita ali da velika većina qudi ne razumije simbole na nekoliko poteza koji predstavljaju cjelinu. Zbog takve i ne zna ni tekst himne i, u suštini, simboli su uvijek prirode simbola, oni ne mogu da budu poništeni odlukom suda instrumenti za političare kako bi sproveli svoje ideje i ili izvršne vlasti a da se ne ulazi u pitanje identiteta, jer, inicijative. kako je rečeno, onaj koji koristi grb koji ne predstavlja njegov 84. Na zahtjev Ustavnog suda da objasne u čemu je razlika identitet dolazi u poziciju nametnutog identiteta. U tom između grba Republike Srpske i grba Kraljevine Srbije, smislu je naveden primjer grba i zastave Bosne i Hercegovine, Narodna skupština je odgovorila da je grb Kraljevine Srbije koji, shodno mišljenju Narodne skupštine, ne predstavljaju identičan grbu današnje Republike Srbije, a da je razlika nikoga jer su neutralni. između tih grbova i grba Republike Srpske u tome što se u grbu 77. Takođe je navedeno da ukoliko se polemiše o Kraljevine Srbije, pored dvoglavog orla, nalaze i dva qiljana, stanovištu podnosioca zahtjeva da su simboli prepreka za a u grbu Republike Srpske se nalazi kruna na glavi orla, čega povratak u Republiku Srpsku, onda bi se najprije moglo da se nema u grbu Kraljevine Srbije. Sem toga, naglašeno je da sve kaže da je ime Republika Srpska kao takvo sporno, a ne što se nalazi u štitu grba jeste njegov esencijalni dio. simboli. Naime, ukoliko se prihvati da simboli proizilaze iz 85. Na pitanje Ustavnog suda da li postoji razlika u bojama i imena Republika Srpska, koje je ustanovljeno Dejtonskim rasporedu boja na zastavama Republike Srbije i Republike ustavom i kao takvo ne može da se promijeni, ni simboli ne mogu Srpske dato je objašnjenje da su boje i wihov raspored isti, ali da budu izmijenjeni. Narodna skupština smatra da su i simboli da se na zastavi Republike Srbije nalazi i grb Republike rezultat kompromisa koji je postignut u Dejtonu i postavlja se Srbije. pitanje šta će se desiti ako se simboli ukinu s obzirom na to da 86. Na pitanje Ustavnog suda da li su predstavnici sva tri Ustavni sud ne može da osmisli nove simbole. konstitutivna naroda učestvovali u donošenju osporenih 78. Predloženo je da se obustavi postupak u dijelu zahtjeva zakona Republike Srpske odgovoreno je da se to pouzdano ne zna, kojim se osporava Zakon o slavama i svetkovinama Republike ali da se pretpostavlja da je tako. Takođe je odgovoreno da Srpske, jer je donesen novi Zakon o praznicima kojim je svim stanovišta koja su iznesena na raspravi u ime Narodne Broj 44 - Strana 4530 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. skupštine ne bi podržali Bošwaci, ali da bi ih podržali Stoga je amicus curiae u svom mišljenju izveo zakqučak da Hrvati, jer pitanje ustavnosti osporenih zakona nikada nisu Ustavni sud može da se osloni na te odluke kako bi i ovdje pokretali. utvrdio diskriminaciju iako je u ovom predmetu podnosilac 87. Kao prilog svojim stanovištima iznesenim na javnoj zahtjeva predočio određene dokaze. Amicus curiae je naveo da je raspravi Narodna skupština je dostavila izjavu za wih kqučna činjenica pitanje identifikacije sa simbolima potpredsjednika Republike Srpske Ivana Tomljenovića, koju koji predstavljaju iskqučivo određenu grupu i zbog toga je je dao 29. januara 2006. godine prilikom gostovawa u emisiji teret dokazivawa na donosiocu osporenih zakona. "Nedjeqne vijesti" na lokalnoj televizijskoj stanici u 90. Na pitanje Narodne skupštine da li raspolaže Republici Srpskoj. Gospodin Tomljenović je izjavio da podatkom na osnovu kog su izveli zakqučak da osporeni osporene simbole Republike Srpske ne smatra uvredqivim, simboli ne predstavljaju sve konstitutivne narode, amicus cuali da oni nisu dovoqni, jer su u Republici Srpskoj sva tri riae je odgovorio da je dovoljan pravni argumenat da su svi naroda ravnopravna i konstitutivna, te da u osporenim osporeni zakoni doneseni bez punog učešća svih simbolima ni djelimično nema simbola koji bi zadovoqili konstitutivnih naroda. Hrvate i Bošwake. On je naveo da osporeni simboli 91. Na zahtjev Ustavnog suda da obrazloži zakqučak o predstavljaju samo jedan narod. Takođe, gospodin Tomljenović pitanju diskriminacije amicus curiae je odgovorio da je rekao da je očekivao da će se postojeće rješenje sa simbolima Evropska konvencija obavezuje države da stvore okolinu u promijeniti kada se situacija malo stabilizuje i da će se to kojoj će svi imati mogućnost punog uživawa qudskih prava, pa riješiti bez problema, ali da je očigledno da to nije tako s tako i prava na povratak, i da sva prava moraju da se posmatraju u obzirom na to da je problem došao do Ustavnog suda. Dalje, vezi sa članom 14 Evropske konvencije. odgovarajući na pitanje da li simboli ugrožavaju povratak u 92. Na zahtjev Ustavnog suda da objasne zakqučak o važnosti Republiku Srpsku ili su to razlozi ekonomske prirode, gosp. vremenskog konteksta u kom su doneseni osporeni zakoni amiTomljenović je naveo da je to subjektivna stvar, ali da ima i onih koji neće da se vrate u Republiku Srpsku zbog simbola, cus curiae je odgovorio da je vremenski kontekst bitan, jer su posebno himne koja brani spas srpskog naroda, srpskog kralja i osporeni zakoni doneseni u vrijeme kada svi konstitutivni srpski rod. Gosp. Tomljenović je rekao da se u himni govori o narodi nisu imali status konstitutivnih naroda u skladu sa spašavanju Srba, a s obzirom na to da je to himna Republike entitetskim ustavima, te da, zato, nisu ravnopravno Srpske, bilo bi dobro da i Hrvati i Bošwaci Republiku učestvovali u donošenju zakona ni u Republici Srpskoj ni u Srpsku smatraju svojom domovinom. Na kraju je gosp. Federaciji BiH. Odluka Ustavnog suda o konstitutivnim Tomljenović izjavio da on prisustvuje manifestacijama na narodima je potvrdila princip konstitutivnih naroda i kojima se svira himna "Bože, pravde" i pojavquju simboli naložila da se izvrše izmjene entitetskih ustava. Zato, Republike Srpske, ali da je od početka očekivao da će se ti zakoni koji su usvojeni prije tumačewa Ustavnog suda moraju da simboli s vremenom promijeniti. budu izmijenjeni. V. Relevantni propisi Stajališta amicus curiae 93. Ustav Bosne i Hercegovine 88. Na pitanje Ustavnog suda da li amicus curiae raspolaže "Član I/1 konkretnim činjenicama, odnosno dokazima o tome da Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od izbjeglice neće da se vrate u svoje predratne domove zbog sada 'Bosna i Hercegovina', nastavlja svoje pravno postojanje simbola, amicus curiae je naveo da raspolaže takvim po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašwom činjenicama, odnosno dokazima. Na takve činjenice, kako je strukturom modifikovanom ovim ustavom, i sa postojećim naveo amicus curiae, ukazuju podaci do kojih je došla međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država Kancelarija Visokog komesara za qudska prava programom članica Ujedinjenih nacija i može kao Bosna i Hercegovina da procjene stawa u opštinama u Bosni i Hercegovini kada je u zadrži članstvo ili zatraži prijem u organizacijama pitanju poštovanje qudskih prava. Ciq programa je bio da se unutar sistema Ujedinjenih nacija, kao i u drugim identifikuju problemi u oblasti poštovawa qudskih prava u međunarodnim organizacijama. opštinama u Bosni i Hercegovini i pronađe način da se oni Član I/2 riješe zajedno sa opštinama i lokalnim zajednicama. U Bosna i Hercegovina je demokratska država koja mnogim opštinama, kao, npr., Zvorniku, Derventi, Prijedoru, funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i Stocu itd., potencijalni povratnici su jasno rekli da neće da demokratskih izbora. se vrate zbog osjećawa nelagode koju imaju kada ulaze u javne Član I/3 zgrade, bolnice, škole, opštinske zgrade, jer prvo što vide Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: jeste ista zastava koja se vijorila na mjestu gdje je sprovođeno Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. etničko čišćenje. Amicus curiae je naveo da su ti izvještaji dostupni i da mogu da se stave na raspolaganje Ustavnom sudu Član II/3 ukoliko to bude potrebno. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što ukqučuje: 89. Na pitanje Narodne skupštine da obrazloži iznesena a) Pravo na život. stanovišta u vezi sa diskriminacijom, iz kojih, shodno b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti mišljenju Narodne skupštine, može da se izvede zakqučak da nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. svako iskqučenje dovodi do diskriminacije, amicus curiae je c) Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili naveo da se ne slaže sa takvim zakqučkom jer je, u principu, potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu. dozvoljeno da se preduzmu afirmativni koraci kako bi se d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost. promovisala prava mawina i kako bi se postigla jednakost. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim Takođe, amicus curiae je naveo da je Venecijanska komisija, u stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. svom mišljenju o Ustavu Bosne i Hercegovine, navela da f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. afirmativni koraci nikada ne smiju da se koriste da bi se g) Slobodu misli, savjesti i vjere. promovisala prava većine. Dalje je navedeno da su test h) Slobodu izražavawa. diskriminacije Ustavni sud i Evropski sud za qudska prava i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživawa s mnogo puta elaborisali, te da postoji indirektna i direktna drugima. diskriminacija i da nema potrebe da se dokaže namjera j) Pravo na brak i zasnivanje porodice. diskriminacije, nego njeno dejstvo i potencijalno dejstvo i s k) Pravo na imovinu. tim u vezi je amicus curiae uputio na dio wihovog mišljewa u l) Pravo na obrazovanje. kome se govori o dokazivanju diskriminacije. Amicus curiae je m) Pravo na slobodu kretawa i prebivališta. ukazao na dio u wihovom mišljenju u kome je navedeno da je Član II/4 Ustavni sud već donio odluku o diskriminaciji, i to u odluci o Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili u konstitutivnim narodima i u odluci o upotrebi imena "srpski" iako u tim slučajevima nisu prikupljeni dokazi. međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4531 ili kao rezultat da naruše ili da kompromituju priznavanje, će biti obezbijeđeno. Sva lica u BiH će biti slobodna od uživanje ili vršenje, pod jednakim uslovima, prava čovjeka i diskriminacije po bilo kom osnovu kao što su pol, rasa, jezik, osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i društveno kulturnom poqu ili u svakoj drugoj oblasti javnog života. porijeklo, povezanost sa nacionalnom mawinom, svojina, rođenje ili drugi status. Član 2 a) svaka država-članica obavezuje se da ne počini nikakvo Član II/5 djelo rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo djelo rasne Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno diskriminacije, ili ne vrši rasnu diskriminaciju protiv vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, u skladu sa Aneksom 7 lica, grupa lica ili ustanova, kao i da postupa tako da se sve Opšteg okvirnog sporazuma, da im se vrati imovina koje su javne, nacionalne i lokalne ustanove pridržavaju ove obaveze; bili lišeni za vrijeme neprijateqstava od 1991. godine i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne može da b) svaka država-članica obavezuje se da ne podstiče, brani bude vraćena. Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, ili podržava rasnu diskriminaciju koju provodi bilo kakvo koje su date pod pritiskom, ništave su. lice ili organizacija; Član II/6 c) svaka država-članica treba da preduzme efikasne mjere Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi radi ponovnog razmatrawa nacionalne i lokalne vladine vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili politike i izmjene, ukidawa ili poništewa svakog zakona i koji dejstvuju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno svakog propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju primjenjuju qudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji; stavu 2. d) svaka država-članica treba da svim odgovarajućim Član III/3b) sredstvima, ukqučujući, ukoliko to okolnosti zahtijevaju, Entiteti i sve wihove niže jedinice u potpunosti će se zakonske mjere, zabrani rasnu diskriminaciju koju sprovode pokoravati ovom ustavu, koji dokida one odredbe zakona lica, grupe ili organizacije, kao i da je okonča; Bosne i Hercegovine i ustava i zakona entiteta koje su e) svaka država-članica obavezuje se da potpomaže, u tom suprotne Ustavu, kao i odlukama institucija Bosne i Herceslučaju, višerasne integracionističke organizacije i govine. Opšti principi međunarodnog prava su sastavni dio pokrete i druga sredstva u svrhu ukidawa prepreka između rasa, pravnog sistema Bosne i Hercegovine i entiteta. kao i da se bori protiv onoga što teži da ojača rasnu podjelu." 97. Zakon o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine Član XII/ 2 ("Službene novine Federacije BiH" br. 21/96 i 26/96) U roku od tri mjeseca od stupawa na snagu ovog ustava, entiteti će izvršiti izmjene svojih ustava kako bi ih "Član 1 Grb Federacije Bosne i Hercegovine je štitastog oblika, usaglasili sa ovim ustavom, u skladu sa članom III stav 3 sastavljen od tri dijela: u lijevom gornjem dijelu, na jednoj tačka b)." četvrtini grba, nalazi se štit sa zlatnožutim qiljanom na 94. Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije zelenoj podlozi optočen sa trakom zlatnožute boje; u desnom Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" gornjem dijelu, na jednoj četvrtini grba, nalazi se istorijski broj 16/02) hrvatski grb od 25 kvadratnih polja crvene i bijele boje optočen "Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijewa se i sa trakom crvene boje; u donjem dijelu grba plave boje nalaze se 10 dopunjuje kako slijedi: šestokrakih zvijezda bijele boje poredanih ukrug, koje zauzimaju Amandman XXVII jednu polovinu grba s tim što se štit sa zlatnožutim Bošwaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, qiljanom i istorijski hrvatski grb nalaze u poqu bijele boje. zajedno sa Ostalima, i građani Federacije Bosne i HercegoviGrb i polje plave boje optočeni su trakom zlatnožute boje. ne, koja je sastavni dio suverene države Bosne i Hercegovine, Član 2 odlučni da obezbijede punu nacionalnu ravnopravnost, Zastava Federacije Bosne i Hercegovine je pravougaona demokratske odnose i najviše standarde qudskih prava i trobojnica sa vertikalno poredanim poqima slijeva nadesno: sloboda, ovim donose Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. crvene, bijele i zelene boje. U sredini zastave nalazi se grb Ovim amandmanom mijewa se zadwa alineja Preambule Federacije Bosne i Hercegovine utvrđen u članu 1 ovog zakona. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja je izmijenjena Bijelo polje je u odnosu na crveno, odnosno zeleno polje, Amandmanom II na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. trostruko šire. Odnos širine i dužine zastave je 3:5." Amandman XXXVII 98. Ustavni zakon o zastavi, grbu i himni Republike Srpske Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/92) su definisani na sljedeći način: "Član 2 - Š...Ć Grb Republike Srpske je grb Nemawića predstavljen - identitet jednog konstitutivnog naroda dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave. Na prsima - Š...Ć orla je crveni štit sa krstom i četiri ocila između krakova - obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, krsta bijele boje. tradicije i kulturno nasljeđe. Član 3 Himna Republike Srpske je pjesma 'Bože, pravde'." - Š...Ć" 99. Zakon o upotrebi zastave, grba i himne Republike 95. Amandmani LXVI-XCI na Ustav Republike Srpske Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93) ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 21/02) "Član 2 "Amandman LXVII stav 1 Zastavom, grbom i himnom Republike Srpske predstavlja 1. Republika Srpska je jedinstven i nedjeqiv se državnost Republike Srpske i izražava pripadnost ustavnopravni entitet. Republici Srpskoj. Republika Srpska samostalno obavlja ustavotvorne, Član 3 zakonodavne, izvršne i sudske funkcije. Zastava, grb i himna Republike Srpske upotrebljavaju se u Republika Srpska je jedan od dva ravnopravna entiteta u skladu sa odredbama ovog zakona, javnim poretkom i moralnim Bosni i Hercegovini. normama srpskog naroda, kao i na način kojim se ne narušavaju Srbi, Bošwaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, ugled i dostojanstvo Republike Srpske." Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj." VI. Dopustivost 96. U Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije relevantne odredbe glase: 100. S obzirom na svoj zakqučak o donošenju djelimične "Član 1.1 odluke, na osnovu člana 62 Pravila Ustavnog suda, u ovoj odluci se neće razmatrati dopustivost u odnosu na član 1 Ustavnog U ovoj konvenciji 'rasna diskriminacija' odnosi se na zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, kao ni svako razlikovanje, iskqučivanje, ograničavanje ili davanje dopustivost u odnosu na Zakon o slavama i svetkovinama prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, Republike Srpske. nacionalnom ili etničkom porijeklu i koji imaju kao svrhu Broj 44 - Strana 4532 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. 101. Shodno članu VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine, 107. Imajući u vidu odredbe člana VI/3a) Ustava Bosne i Ustavni sud će imati iskqučivu jurisdikciju da odluči o bilo Hercegovine i člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni kom sporu koji se javlja shodno ovom ustavu i koji je između sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv i da ne postoji entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog entiteta nijedan formalni razlog iz člana 17 stav 1 Pravila Ustavnog ili entiteta i između institucija Bosne i Hercegovine, suda zbog kog zahtjev nije dopustiv. ukqučujući i to da li je bilo koja odredba zakona jednog VII. Meritum entiteta u skladu sa ovim ustavom. Ovakve sporove Ustavnom 108. Ustavni sud će ispitati da li su čl. 1 i 2 Zakona o grbu i sudu može da uputi, inter alia, član Predsjedništva Bosne i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 2 i 3 Ustavnog Hercegovine. zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske, član 3 Zakona 102. Podnosilac zahtjeva je zatražio ocjenu saglasnosti sa o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine čl. 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1 i 2a) i Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 2 i 3 Ustavnog zakona o c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne zastavi, grbu i himni Republike Srpske, čl. 2 i 3 Zakona o diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske. Ustavni sud će, takođe, ispitati da li su čl. 2 i 3 Zakona o 103. Podnosilac zahtjeva je u vrijeme kada je podnio zahtjev upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske u saglasnosti bio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i sa čl. I/1 i I/3 Ustava Bosne i Hercegovine. zato je ovlašćen da podnese predmetni zahtjev na osnovu člana 109. Shodno sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava, VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine. neki akt ili propis je diskriminišući ako pravi razliku 104. Narodna skupština osporava dopustivost predmetnog između pojedinaca ili grupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, zahtjeva, jer nije, između ostalog, precizirano na koju se te ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno povredu prava iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine poziva opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnog odnosa podnosilac zahtjeva s obzirom na to da navedeni član u sebi proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i inkorporiše 12 prava. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da je ciljeva čijem ostvarenju se teži. podnosilac zahtjeva naveo da je osporenim odredbama 110. Ustavni sud se u svojoj dosadašwoj praksi koristio kriterijumima za nediskriminaciju, koje je uspostavio navedenih zakona primarno povrijeđeno pravo iz člana II/4 u Evropski sud za qudska prava, što ukqučuje ustavna prava i vezi sa čl. II/3 i II/5 Ustava Bosne i Hercegovine. Sem toga, prava iz Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i podnosilac zahtjeva je dopunom zahtjeva, 2. decembra 2004. osnovnih sloboda (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), te godine, tražio da se utvrdi postojanje povrede člana II/4 prava iz međunarodnih instrumenata za zaštitu qudskih prava Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1 i 2a), b), c), d) i e) iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Iz navedene prakse Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne Ustavnog suda proizilazi da član II/4 Ustava Bosne i Hercegodiskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. vine pruža obuhvatniju zaštitu od diskriminacije nego što je Činjenica da nije precizno navedena povreda nekih od 12 prava pruža član 14 Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, pri čemu su navedene suda broj U 44/01, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i povrede drugih članova Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovine" broj 18/04). međunarodnog sporazuma koji je sadržan u Aneksu I na Ustav 111. Član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine predviđa Bosne i Hercegovine, a priori ne znači da zahtjevu nedostaje zabranu diskriminacije kako u vezi sa pravima iz Evropske jedan od neophodnih elemenata iz člana 18 stav 1 Poslovnika konvencije, tako i pravima i slobodama iz međunarodnih Ustavnog suda. Zato, Ustavni sud je navedeni prigovor Narodne instrumenata koji se nalaze u Aneksu I na Ustav Bosne i Herceskupštine morao da odbije kao neosnovan. govine. Na taj način prošireno je polje zaštite prava i 105. Kad je riječ o prigovorima Narodne skupštine, takođe sloboda građana Bosne i Hercegovine i država Bosna i Herceu pogledu dopustivosti, da zahtjev ne sadržava niti jednu govina i oba njena entiteta su još čvršće obavezani da činjenicu, a pogotovu ne dokaze na kojima se zahtjev zasniva, obezbijede najviši nivo međunarodno priznatih qudskih Ustavni sud smatra da je takav prigovor paušalan i lišen prava, kako je to predviđeno članom II/1 Ustava Bosne i Hercekonkretizacije. Pri tome, ne želeći da u ovom dijelu o govine, bez diskriminacije prema bilo kom osnovu. U praksi dopustivosti zahtjeva govori o meritumu predmeta, Ustavni Evropskog suda za qudska prava član 14 Evropske konvencije je sud konstatuje da zahtjev raspolaže relevantnim činjenicama i objašnjen na sljedeći način: dokazima, ne ulazeći u ovom dijelu postupka u wihovu suštinu. "Diskriminacija postoji ako rezultuje različitim Zbog toga, Ustavni sud odbija i ovaj prigovor Narodne tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman skupštine kao neosnovan. nema objektivnog ili razumnog opravdawa. Da bi bio opravdan, 106. Naposljetku, Narodna skupština je navela prigovor da tretman mora da teži zakonitom ciqu, te mora da postoji predmetni zahtjev nije ovjeren pečatom podnosioca zahtjeva razuman odnos proporcionalnosti između korišćenih zbog čega treba da se smatra da ga je podnijelo neovlašćeno sredstava i cilja koji treba da se ostvari" (Evropski sud za lice, odnosno gospodin Sulejman Tihić kao građanin Bosne i qudska prava, Marckx protiv Belgije, o. c, str. 16, stav 33). Hercegovine, a ne kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i U konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva se nije pozvao Hercegovine. Narodna skupština smatra da je to suprotno iskqučivo na član 14, već prvenstveno na član II/4 Ustava članu 16 stav 2 tačka 5 tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine. U takvim okolnostima pitanje postojawa te da zahtjev treba da se odbaci u smislu člana 18 stav 1 tada diskriminacije mora da se posmatra u kontekstu odredbi važećeg Poslovnika Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća da je, Ustava Bosne i Hercegovine. S druge strane, neupitan je shodno članu 18 stav 1 tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, princip zaštite izvjesnog kruga pitawa koja se tretiraju kao ovjeravanje potpisa ovlašćenog lica pečatom podnosioca kolektivna prava konstitutivnih naroda, odnosno prava koja zahtjeva bilo jedan od neophodnih elemenata zahtjeva. se tretiraju kao vitalni nacionalnni interes tih naroda. Podnosilac zahtjeva je 2. decembra 2004. godine Ustavnom sudu Ustavni sud ističe da je funkcija Ustavnog suda jasno određena dostavio dopunu zahtjeva, koja je potpisana i ovjerena pečatom članom VI i odredbom da će Ustavni sud podržavati ovaj ustav. člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zato je Ustavni Zbog navedenog, princip zabrane diskriminacije iz člana sud zakqučio da je podnosilac zahtjeva, na taj način, naknadno ovjerio navode iz zahtjeva podnesenog 12. aprila 2004. godine, II/4 Ustava Bosne i Hercegovine ima bitno drugačiji smisao, što nije bilo suprotno tada važećem Poslovniku Ustavnog odnosno pruža širi obim zaštite nego član 14 Evropske suda. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da i ovaj prigovor konvencije, odnosno Protokol broj 12 uz Evropsku konvenciju. Narodne skupštine mora da se odbije kao neosnovan. Takođe, Shodno dosadašwoj praksi, član II/4 Ustava Bosne i Hercegoshodno članu 19 stav 1 Pravila Ustavnog suda, koja su stupila na vine pruža uporište Ustavnom sudu da primijeni 15 snagu u međuvremenu, zahtjev o pokretanju postupka iz člana međunarodnih instrumenata za zaštitu qudskih prava, VI/3a) Ustava treba da sadrži potpis ovlašćenog lica, ukqučujući i Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika odnosno podnosioca akta, ali ne i ovjeru pečatom. rasne diskriminacije. Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4533 budu simbol svih njenih građana. Takođe, i himna u Republici Član 1.1 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika Srpskoj treba da izazove jednaka osjećawa kod svih njenih rasne diskriminacije glasi: građana, odnosno svojim riječima i muzikom treba da "U ovoj konvenciji izraz 'rasna diskriminacija' odnosi se predstavlja sve građane Republike Srpske. Da li simboli u na svako razlikovanje, iskqučivanje, ograničavanje ili davanje Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, na prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, način na koji su određeni osporenim zakonima, predstavljaju nacionalnom ili etničkom porijeklu i koji imaju kao svrhu sve građane entiteta, odnosno da li svi građani Bosne i Herceili kao rezultat da naruše ili da kompromituju priznavanje, govine mogu da se identifikuju sa osporenim simbolima, jeste uživanje ili vršenje, pod jednakim uslovima, prava čovjeka i jedno od pitawa na koje Ustavni sud treba da odgovoru u daqwoj osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i elaboraciji ove Odluke. kulturnom poqu ili u svakoj drugoj oblasti javnog života." 114. Ustavni sud, takođe, konstatuje da su svi osporeni Ustavni sud naglašava da se pojam "rasna diskriminacija" zakoni doneseni u političkom i vremenskom kontekstu prije odnosi i na različit tretman zasnovan na, između ostalog, donošewa Odluke Ustavnog suda broj U 5/98 o nacionalnom ili etničkom porijeklu. Sem toga, ovaj član se "konstitutivnosti naroda" i prije, na osnovu ove Odluke, odnosi i na poštovanje sloboda na političkom, ekonomskom, izvršenih izmjena entitetskih ustava, kojima su uspostavljeni socijalnom i kulturnom poqu i u svakoj drugoj oblasti javnog mehanizmi za ravnopravno učestvovanje u donošenju odluka u života. oblasti zakonodavstva sva tri konstitutivna naroda u oba Ovakvom ustavnom konstrukcijom pojam diskriminacije entiteta, kao i mehanizmi za zaštitu wihovih vitalnih mora da se tumači u širem kontekstu nego diskriminacija iz nacionalnih interesa. Evropske konvencije koja se odnosi na države-članice koje su, 115. Takođe, kao značajnu činjenicu u analizi osporenih u pravilu, mononacionalne države-nacije, a ne multietničke simbola, a u vezi sa pitanjem mogućnosti identifikacije svih kao Bosna i Hercegovina sa ustavnim postojanjem principa građana Republike Srpske sa osporenim simbolima, Ustavni zaštite grupnih prava i pojma konstitutivnih naroda. U tom sud ističe da su osporeni zakoni Republike Srpske doneseni za kontekstu mora da se posmatra i pojam diskriminacije, odnosno vrijeme dok je trajao rat u Bosni i Hercegovini, kada je pitanje postojawa prava u odnosu na koje su konstitutivni Republika Srpska, shodno tada važećem članu 1 Ustava narodi diskriminisani. Odredbe o nediskriminaciji Republike Srpske, bila "država srpskog naroda i svih njenih konstitutivnih naroda, odnosno princip zaštite izvjesnog građana". kruga kolektivnih prava su, takođe, ugrađene i u ustave entiteta, tako da ovo nije ekskluzivni princip iz Ustava 116. Iako će se Ustavni sud u ovoj odluci fokusirati, Bosne i Hercegovine. O ovom pitanju svoje stanovište je iznio uglavnom, na pitanje da li su osporeni simboli i Ustavni sud u nizu odluka u kojima je odlučivao o pitanju diskriminišući s obzirom na wihov izgled i vremenski i zakonodavni kontekst u kome su doneseni zakoni kojima su vitalnog nacionalnog interesa iz člana IV/3f) Ustava Bosne i utvrđeni simboli i wihova upotreba, Ustavni sud smatra da je Hercegovine i uvijek podvlačio pravo na političko predstavljanje konstitutivnih naroda, kao osnovno pravo potrebno da se ukaže na činjenice koje je iznio amicus curiae u konstitutivnih naroda. svom mišljenju i izlaganju na javnoj raspravi o tome da 112. Iako se obaveze iz međunarodnih sporazuma, navedenih određeni broj izbjeglica i raseljenih lica u Bosni i Hercegovini ne želi da se vrati u svoje predratne domove, između u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine, odnose na ostalog, i zbog simbola koji ih podsjećaju na rat, koje smatraju države-članice, nesporno je da se te obaveze odnose i na provokativnim i uvredqivim. S tim u vezi, Ustavni sud entitete u Bosni i Hercegovini, jer u smislu člana II/1 Ustava podsjeća na nespornu činjenicu da su osporeni simboli Bosne i Hercegovine, "Bosna i Hercegovina i oba entiteta će Federacije BiH i Republike Srpske, u svom sadašnjem obliku obezbijediti najviši nivo međunarodno priznatih qudskih ili wihovi osnovni elementi, bili korišćeni u toku rata u prava i osnovnih sloboda". Takođe, shodno članu II/6 Ustava Bosni i Hercegovini. Na to Ustavni sud posebno ukazuje u Bosne i Hercegovine, u dijelu u kom se govori o sprovođenju kontekstu razmatrawa pitawa da li svi građani Bosne i Herceustavnih odredbi kojima se garantuje zaštita qudskih prava i govine mogu da se identifikuju sa osporenim simbolima, osnovnih sloboda, sem Bosne i Hercegovine, i entiteti su imajući u vidu činjenicu da Srbima u Federaciji BiH, odnosno dužni da primjenjuju i poštuju qudska prava i slobode. Sem Bošwacima i Hrvatima u Republici Srpskoj nije bila data toga, oba entiteta imaju, ustavima entiteta propisanu, mogućnost da u procesu donošewa osporenih zakona pokrenu ta nadležnost da odlučuju o simbolima entiteta. Iz toga slijedi pitawa i da se izjasne o tome da li mogu da se identifikuju sa i obaveza za entitete da u ostvarivanju ove nadležnosti takvim simbolima. obezbijede da se poštuju qudska prava, kako je navedeno. 117. Ustavni sud u svojoj jurisprudenciji već je utvrdio da Ustavni sud, takođe, naglašava da iz navedenih ustavnih ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih odredbi proizilazi jasna pozitivna obaveza entiteta da naroda, koji proizilazi iz označavawa Bošwaka, Hrvata i izmijene, odnosno stave van snage one zakone i propise koji su Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne suprotni odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, ustava privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u entiteta, kao i opštih principa međunarodnog prava koji su strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. segregacijom zasnovanom na teritorijalnom razdvajanju (vidi 113. Ustavni sud konstatuje da su osporenim zakonima, u Odluku Ustavnog suda broj U 5/98-III od 1. jula 2000. godine, suštini, regulisana pitawa simbola i naglašava da su tačka 60). simboli usko vezani za njegovanje i očuvanje tradicije, kulture, 118. Ustavni sud je u Odluci broj U 5/98 o priznanju prava osobenosti svakog naroda, te da oni utiču na okupljanje qudi i konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegosjediwavanje u jednoj ideji i vjerovanju. Nesumwivo, simboli vine utvrdio ustavni princip kolektivne jednakosti, koji nose određene emocije i smisao koji na specifičan način nameće obavezu entitetima da ne diskriminišu, u prvom redu, doživljavaju oni koji u simbolima prepoznaju dio svoje one konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u položaju istorije, tradicije i kulture. Simboli ne predstavljaju puke mawine u odgovarajućem entitetu. Ustavni sud želi da podsjeti slike ili ukrase, nego svaki na svoj način nosi neka dublja na to da ne postoji samo jasna ustavna obaveza da se ne krše skrivena značewa. U prilog iznesenom ukazuje i činjenica da se pojedinačna prava na diskriminacioni način već, takođe, i posebna nauka, koja se naziva heraldika, bavi proučavanjem ustavna obaveza nediskriminacije u smislu prava grupa. grbova, otkrivajući simboliku elemenata koji su prikazani na Uprkos teritorijalnoj razdiobi Bosne i Hercegovine svakom grbu. Heraldika ima svoja tumačewa svakog uspostavljanjem dva entiteta, ova teritorijalna razdioba ne pojedinačnog elementa grba kako boja koje su korišćene na može da služi kao ustavna legitimacija za etničku grbu, tako i svih drugih elemenata. Dalje, zastava predstavlja dominaciju, nacionalnu homogenizaciju ili pravo na simbol koji sublimiše dostignuća, nade i ideale svih građana održavanje efekata etničkog čišćewa (vidi Odluku Ustavnog jedne zemlje. Kao takva, zastava mora da ima poštovanje svih suda broj U 5/98-III od 1. jula 2000. godine, tačka 61). građana, odnosno, u konkretnom slučaju, građana entiteta kao jedinice teritorijalno cjelovite i međunarodno priznate 119. Ustavni sud podsjeća na generalnu preporuku Komiteta države. Da bi kod građana entiteta u Bosni i Hercegovini bile za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije Ujedinjenih doživljene na takav način, zastave entiteta moraju kao takve da nacija, shodno kojoj su, s ciljem potpunog poštovawa prava svih Broj 44 - Strana 4534 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. građana u državi, vlade pozvane "da se obavežu da potpuno se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vrši implementiraju međunarodne instrumente za zaštitu qudskih nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši rasna prava, a posebno Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih diskriminacija", odnosno "preduzmu efikasne mjere radi oblika rasne diskriminacije. Briga za zaštitu prava ponovnog razmatrawa nacionalne i lokalne vladine politike pojedinaca bez diskriminacije na rasnom, etničkom ili nekom i izmjene, ukidawa ili poništewa svakog zakona i svakog drugom osnovu mora da bude odrednica politike vlada. U skladu propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je sa članom 2 Međunarodne konvencije za eliminaciju svih ovjekovječi tamo gdje ona postoji" iz Međunarodne konvencije oblika rasne diskriminacije, vlade treba da budu posebno o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. osjetqive u odnosu na prava lica koja pripadaju drugim 126. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da postojeći etničkim grupama, posebno prava da žive dostojanstveno, da se zastava i grb Federacije BiH ne simbolišu sve konstitutivne sačuvaju wihova tradicija, kultura i da jednako podijele narode, građane i Ostale u Federaciji BiH. plodove nacionalne dobiti i da imaju značajnu ulogu u vlasti 127. Ustavni sud zakqučuje da čl. 1 i 2 Zakona o grbu i države čiji su građani" (Generalna preporuka Komiteta za zastavi Federacije Bosne i Hercegovine nisu saglasni sa ukidanje svih oblika rasne diskriminacije Ujedinjenih nacija članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1 i 2a) i sa 48. zasjedawa (1996)). c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne 120. Ustavni sud će ocijeniti saglasnost osporenih diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. zakonskih odredbi sa članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u Čl. 2 i 3 Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike vezi sa članom 1.1 i članom 2a) i c) Međunarodne konvencije o Srpske eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. 128. Narodna skupština, osporavajući tvrdnju podnosioca zahtjeva u vezi sa grbom Republike Srpske, ukazala je na Čl. 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i sličnosti, odnosno razlike između grba Republike Srpske i Hercegovine grba Kraljevine Srbije, odnosno sadašnjeg grba Srbije, koji je 121. Ustavni sud smatra da odgovor Predstavničkog doma identičan ovom prethodnom. Rečeno je da je razlika u tome što dat na navode podnosioca zahtjeva, kojim se de facto priznaje u štitu grba Srbije postoje dva zlatna qiljana kojih nema u osnovanost zahtjeva, ne sprečava Ustavni sud da ocijeni štitu grba Republike Srpske, a da u štitu grba Republike usaglašenost osporenih zakona sa Ustavom Bosne i HercegoviSrpske postoji kruna na glavi orla dok takve krune nema na ne. štitu grba Srbije. Narodna skupština smatra da, čak i 122. Podnosilac zahtjeva smatra da, iako se "zlatni qiljan" ukoliko se i prihvati da su grbovi Republike Srpske i Srbije, ne može da poistovjeti samo sa bošwačkim narodom, odnosno Kraljevine Srbije isti, to ne bi trebalo da bude politički predstavnici hrvatskog i srpskog naroda nisu sporno, jer se poistovjećivanje vrši na entitetskom, a ne na prihvatili "zlatni qiljan" kao svoj simbol, te da na taj način državnom nivou. U vezi sa himnom Republike Srpske, Narodna "zlatni qiljani" u grbu i zastavi Federacije BiH simbolišu skupština je navela da je postojeći tekst himne istorijski i samo Bošwake. S obzirom na to da grb i zastava Federacije zastario dokumenat i da razna prizivawa "Boga" ili "Gospoda" BiH sadrže još samo istorijski simbol hrvatskog naroda sa 25 toj himni daju više karakter molitve nego narodne pjesme polja crvene i bijele boje, pri čemu nisu zastupljeni simboli usmjerene protiv svih nesrba. Na javnoj raspravi Narodna srpskog naroda i drugih građana Bosne i Hercegovine, skupština je potvrdila da je himna Republike Srpske sporna podnosilac zahtjeva smatra da su time osporeni članovi kada se govori o njenoj "neutralnosti", te da eventualno mogu da predmetnog zakona u nesaglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercese izmijene riječi, a ostavi postojeća melodija. govine. 129. U osporenom članu 2 Ustavnog zakona Republike 123. Ustavni sud smatra nespornim da se sa simbolom Srpske je navedeno: "Grb Republike Srpske je grb Nemawića "zlatnog qiljana" u postojećem grbu Federacije Bosne i Herpredstavljen dvoglavim bijelim orlom sa krunom iznad glave." cegovine identifikuju Bošwaci, a sa simbolom tzv. Ustavni sud smatra da je nesporna istorijska činjenica da se šahovnice identifikuju se Hrvati. Ustavni sud, dalje, smatra radi o grbu koji je simbolizovao kraljevsku kuću Nemawića, da je legitimno pravo Bošwaka i Hrvata u Federaciji BiH da koja je vladala Srbijom od XII vijeka do 1371. godine. zakonodavnim mehanizmima očuvaju svoju tradiciju, kulturu i Kraljevina Srbija, a i današwa Srbija imaju grb koji se od grba identitet, ali jednako pravo mora se dati i Srbima, kao Republike Srpske razlikuje utoliko što na grbu Republike konstitutivnom narodu, i ostalim građanima Bosne i HercegoSrpske u štitu nema dva zlatna qiljana koji se nalaze na grbu vine, posebno ako se ima u vidu da su Ustavom Federacije BiH Srbije, kruna na dvoglavom orlu nalazi se u štitu grba identitet konstitutivnih naroda, kao i obrazovanje, Republike Srpske, a na grbu Srbije van štita. Iako, shodno vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno heraldičkim tumačewima, grb čini ono što se nalazi u nasljeđe, inter alia, definisani kao vitalni nacionalni njegovom štitu, nesporno je da se radi o grbovima koji imaju interesi konstitutivnih naroda. Takvo pravo u postupku više identičnih elemenata nego onih koji ih razlikuju i, zato, odlučivawa o simbolima Federacije BiH nije bilo omogućeno ukazuju iskqučivo na kulturni, istorijski identitet, te Srbima, jer im u vrijeme donošewa osporenih zakona Ustavom prošlost srpskog naroda. Shodno heraldičkim tumačewima, Federacije BiH nije bio priznat status konstitutivnog grb i njegov vlasnik (onaj koga predstavlja) su jedno, imaju isti naroda. To je potvrdio i Predstavnički dom u svom odgovoru na identitet koji se tiče prošlosti i budućnosti. Zato je zahtjev, što je ponovljeno i na javnoj raspravi održanoj pred nesporno da postojeći grb Republike Srpske predstavlja Ustavnim sudom. identitet samo srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. 124. S obzirom na značaj navedenih simbola, Ustavni sud 130. Ustavni sud nije ubijeđen argumentima Narodne smatra da u konkretnom slučaju ovi simboli predstavljaju skupštine iznesenim u odgovoru na zahtjev i na javnoj raspravi "razlikovanje, iskqučivanje, ograničavanje, odnosno davanje da svi građani Republike Srpske mogu da se identifikuju sa prvenstva koji se zasnivaju na nacionalnom ili etničkom grbom Republike Srpske. Takva tvrdwa Narodne skupštine u porijeklu i koji imaju kao svrhu ili kao rezultat da naruše ili određenoj mjeri je i kontradiktorna sa wihovom tvrdwom da da kompromituju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod simboli ne mogu da budu poništeni odlukom suda ili izvršne jednakim uslovima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na vlasti bez ulažewa u pitanje identiteta, a da postojeći političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom poqu ili u simboli proizilaze iz samog naziva Republika Srpska, te s svakoj drugoj oblasti javnog života". obzirom na to da ime Republika Srpska ne može da se 125. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u promijeni, to ne može da se učini ni sa simbolima. Takva ovoj odluci, oslawajući se na navedene principe iz svoje odluke tvrdwa je kontradiktorna i sa navodom da simboli Republike broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i Srpske jedino izražavaju povezanost srpskog naroda sa vremenski kontekst u kom je zakonodavac usvojio osporeni nazivom "Republika Srpska". To posljednje je Narodna zakon, da su čl. 1 i 2 Zakona o grbu i zastavi Federacije BiH skupština navela u kontekstu obrazložewa da svi diskriminišućeg karaktera, u suprotnosti sa ustavnim "subnacionalni entiteti na svijetu nazivaju i osmišljavaju principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, građana i svoje simbole prema zvaničnoj denominaciji" gdje su, kao Ostalih i da u konkretnom slučaju nije poštovana obaveza "da primjer, navedeni Flamanci i Valonci u Belgiji i Baski u Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4535 Španiji. Na taj način Narodna skupština implicira da se Član 2 Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike radi o "srpskim" simbolima. Srpske 131. U vezi sa prethodnim, Ustavni sud ukazuje na činjenicu 137. Osporenom odredbom člana 2 Zakona o upotrebi da se, kada su u pitanju simboli Republike Srpske, radi o zastave, grba i himne Republike Srpske propisano je, između zvaničnim simbolima jedne teritorijalne jedinice koja ima ostalog, da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske status "entiteta", koji predstavljaju ustavnu kategoriju i, kao "predstavlja državnost Republike Srpske". takvi, moraju da predstavljaju i sve građane Republike Srpske 138. Narodna skupština u vezi sa ovim članom je navela da kojima i sam Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava. opis zastave, grba i himne kao "državnih obilježja" mora da se Ti simboli nalaze se na svim obilježjima javnih institucija u razumije u smislu "entitetskih obilježja" slijedeći Republici Srpskoj, u Narodnoj skupštini Republike Srpske, uspostavljene principe tumačewa shodno kojima svi pravni na javnim ustanovama itd., dakle, to nisu lokalni simboli propisi moraju da se tumače u skladu sa Ustavom Bosne i Hercejednog naroda koji treba da odražavaju kulturno i istorijsko govine sve dok je to moguće (Odluka Ustavnog suda broj U 5/98 IV nasljeđe samo tog naroda, nego se radi o zvaničnim simbolima od 19. avgusta 2000. godine). multinacionalnog entiteta koji, zato, moraju i da odražavaju 139. Ustavni sud smatra da je nesporno da se navedenom takav karakter entiteta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud odredbom ističe državnost Republike Srpske. Ustavni sud smatra da ne mogu da se prihvate ni argumenti Narodne podsjeća da je amandmanima na Ustav Republike Srpske, koji su skupštine da se drugim konstitutivnim narodima ne osporava doneseni kako bi u potpunosti bio implementiran princip pravo da koriste svoje simbole u Republici Srpskoj, odnosno da konstitutivnih naroda iz Odluke Ustavnog suda broj U 5/98, oni slobodno ističu svoje simbole na vjerskim objektima. izmijenjen član 1 Ustava Republike Srpske koji je glasio: 132. Ustavni sud ponovo naglašava da ne osporava pravo "Republika Srpska je država srpskog naroda i svih njenih srpskog naroda da pomoću simbola Republike Srpske sačuva građana" tako da, u jednom dijelu, sada glasi: "Republika svoju tradiciju, istorijsko nasljeđe i kulturni identitet, ali Srpska je jedinstven i nedjeqiv ustavnopravni entitet." U isto pravo mora da se da i Bošwacima i Hrvatima kao nadležnosti Ustavnog suda nije da ocjenjuje usklađenost konstitutivnim narodima i svim ostalim građanima Bosne i zakona sa ustavima entiteta, ali, u kontekstu ovog Hercegovine, posebno imajući u vidu da su Ustavom Republike obrazložewa, smatra da je potrebno da se ukaže na očiglednu Srpske kao vitalni nacionalni interes konstitutivnih neusklađenost osporenog dijela člana 2 Zakona o upotrebi naroda, inter alia, definisani identitet konstitutivnih zastave, grba i himne Republike Srpske sa Ustavom Republike naroda, obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, Srpske. tradicije i kulturno nasljeđe. 140. Takođe, nesporno je da, shodno članu I/1 Ustava Bosne i 133. Tekst današnje himne Republike Srpske je napisan u Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja "svoje pravno vrijeme kneza Milana Obrenovića, 1872. godine, a postala je postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašwom zvanična nacionalna himna Kraljevine Srbije u vrijeme strukturom modifikovanom ovim ustavom". Član I/3 Ustava njegovog krunisawa, kada su prvobitne riječi "kwaz-Milana, Bosne i Hercegovine uspostavlja dva entiteta, Federaciju Bože, spasi" izmijenjene tako da glase "kraq Milana, Bože, Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kao sastavne spasi". Ta himna se upotrebljavala sve do proglašewa dijelove države Bosne i Hercegovine. Dalje, kao što može da Kraljevine Jugoslavije, što je, takođe, nesporna istorijska se vidi, npr., iz člana III/2 Ustava Bosne i Hercegovine, činjenica. Himna sadrži stihove kojima se veliča srpski kraq "entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne "Bože, spasi, Bože, hrani, srpskog kralja, srpski rod", poziva odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i na slogu srpskog naroda "složi srpsku braću dragu, na svak' teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine", "svaki dičan slavan rad, sloga biće poraz vragu a najjači srpstvu vrag, entitet može, takođe, da sklapa sporazume Š...Ć uz saglasnost nek' na srpskoj blista grani bratske sloge zlatan plod" i Parlamentarne skupštine", entiteti su podređeni govori o srpskoj kraljevini "kraljevinu srpsku brani, pet suverenitetu Bosne i Hercegovine. Za razliku od saveznih vekovne borbe plod". To nesporno ukazuje na to da himna država koje čine jedinice koje se i same nazivaju državama, u Republike Srpske simboliše samo srpski narod u Republici slučaju Bosne i Hercegovine je jasno da, shodno Ustavu Bosne i Srpskoj, što je kao nesporno prihvatila i Narodna skupština. Hercegovine, Republika Srpska i Federacija BiH nisu 134. Imajući u vidu značaj navedenih simbola, Ustavni sud "države", nego "entiteti". Čl. I/1 i I/3 Ustava Bosne i Hercegosmatra da u konkretnom slučaju ovi simboli predstavljaju vine garantuju suverenitet, teritorijalni integritet, "razlikovanje, iskqučivanje, ograničavanje, odnosno davanje političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet državi prvenstva koji se zasnivaju na nacionalnom ili etničkom Bosni i Hercegovini. porijeklu i koji imaju svrhu ili kao rezultat da naruše ili da 141. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqučuje da član 2 kompromituju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske, u uslovima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, dijelu u kom je propisano da se zastavom, grbom i himnom ekonomskom, socijalnom i kulturnom poqu ili u svakoj drugoj Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", oblasti javnog života". nije saglasan sa čl. I/1 i I/3 Ustava Bosne i Hercegovine. 135. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u Član 3 Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike ovoj odluci, oslawajući se na navedene principe iz svoje odluke Srpske broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i vremenski kontekst u kom je zakonodavac usvojio osporeni 142. U članu 3 ovog zakona propisano je, između ostalog, da zakon, da su čl. 2 i 3 Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa Republike Srpske diskriminišućeg karaktera, u suprotnosti moralnim normama srpskog naroda". sa ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih 143. Narodna skupština je navela da je izraz "moralne naroda, građana i Ostalih i da u konkretnom slučaju nije norme srpskog naroda" upotrijebljen u uskoj vezi sa nazivom poštovana obaveza "da se ne počini nikakvo djelo rasne entiteta Republika Srpska i da je dio iste one rečenice kom se diskriminacije, ili ne vrši nikakvo djelo rasne zabranjuje narušavanje "ugleda i digniteta". Oni smatraju da diskriminacije, ili ne vrši rasna diskriminacija", odnosno riječi "srpskog naroda" moraju da se shvate kao "srpski "preduzmu efikasne mjere radi ponovnog razmatrawa građani" u duhu tumačewa u dobroj vjeri u skladu sa uobičajenim nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidawa ili značenjem koje se pridaje izrazima korišćenim u dokumentu, u poništewa svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da wihovom kontekstu i u okviru wihovog cilja u smislu "člana 31 uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona Bečke konvencije o zakonu o mirovnim sporazumima". postoji". 144. Ustavni sud ne može da prihvati argumenat Narodne 136. Ustavni sud zakqučuje da čl. 2 i 3 Ustavnog zakona o skupštine da riječi "srpski narod" moraju da se shvate kao zastavi, grbu i himni Republike Srpske nisu saglasni sa riječi "srpski građani" primjenjujući način na koji se tumače članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1 i 2a) i odredbe mirovnih sporazuma u smislu člana 31 Bečke c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne konvencije. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o mirovnom sporazumu, nego o Ustavu Republike Srpske, čiji tekst ne smije diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Broj 44 - Strana 4536 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. da ostavlja nikakve nedoumice kada je u pitanju ili ne vrši nikakvo djelo rasne diskriminacije, ili ne vrši identifikovanje bilo kog od naroda, odnosno ne može da rasna diskriminacija", odnosno "preduzmu efikasne mjere sadrži odredbe koje mogu da budu podložne različitim radi ponovnog razmatrawa nacionalne i lokalne vladine tumačewima kao što je to ovdje slučaj. Dalje, Ustavni sud politike i izmjene, ukidawa ili poništewa svakog zakona i smatra neprihvatqivim navedeno tumačenje pojma "srpski svakog propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju narod" iz istih razloga zbog kojih je Ustavni sud proglasio ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji" iz Međunarodne neustavnim član 1 Ustava Republike Srpske u Djelimičnoj konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. odluci broj U 5/98, u kom je bilo navedeno da je Republika 150. Ustavni sud smatra da je legitimno pravo bošwačkog i Srpska "država srpskog naroda", dajući obrazloženje da hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno srpskog naroda u Republici Srpskoj, da pomoću zakonodavnih "Š...Ćpropisi člana 1 Ustava RS, naročito u vezi sa drugim mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i identitet, ali odredbama kao što su propisi o zvaničnom jeziku iz člana 7 jednako pravo mora da se da srpskom narodu u Federaciji BiH, Ustava RS i člana 28 stav 3 koji proglašava srpsku odnosno bošwačkom i hrvatskom narodu u Republici Srpskoj, pravoslavnu crkvu srpskog naroda - time stvarajući ustavnu kao i ostalim građanima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ne formulu identifikacije srpske 'države', naroda i crkve može da prihvati kao racionalno i opravdano da bilo koji od stavljaju srpski narod u povlašćeni položaj koji nema konstitutivnih naroda ima privilegovan položaj u očuvanju legitimitet, jer srpski narod nije niti na nivou Republike tradicije, kulture i identiteta, imajući u vidu činjenicu da sva Srpske niti na nivou Bosne i Hercegovine u faktičkom tri konstitutivna naroda i ostali građani Bosne i Hercegovipoložaju ugrožene mawine koja mora da očuva svoje postojanje. ne svoja prava i obaveze ostvaruju na jednak način, kako je to Privilegovani položaj srpskog naroda, shodno članu 1, stoga, predviđeno Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta. krši izričito označavanje konstitutivnih naroda iz Takođe je izuzetno važna činjenica da su identitet Ustava BiH kao što je istaknuto gore, u stavu 52". konstitutivnih naroda, kao i obrazovanje, vjeroispovijest, 145. Imajući u vidu značaj navedenih simbola, Ustavni sud jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe u smatra da u konkretnom slučaju isticanje da se ti simboli Ustavu Federacije BiH i Republike Srpske definisani kao upotrebljavaju "u skladu sa moralnim normama srpskog vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda. naroda", bez pomiwawa drugih konstitutivnih naroda, građana 151. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2, člana 62 i člana 63 st. 2, 3 i 4 i Ostalih, predstavlja "razlikovanje, iskqučivanje, Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u ograničavanje, odnosno davanje prvenstva koji se zasnivaju na dispozitivu ove Odluke. nacionalnom ili etničkom porijeklu i koji imaju svrhu ili kao 152. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke rezultat da naruše ili da kompromituju priznavanje, uživanje Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. ili vršenje, pod jednakim uslovima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom Predsjednik poqu ili u svakoj drugoj oblasti javnog života". Ustavnog suda 146. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u Bosne i Hercegovine ovoj odluci, oslawajući se na navedene principe iz svoje Mato Tadić, s. r. Odluke broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i vremenski kontekst u kom je zakonodavac usvojio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u osporeni zakon, da je član 3 Ustavnog zakona o zastavi, grbu i predmetu broj AP 281/05, rješavajući apelaciju M. O., na osnovu himni Republike Srpske diskriminišućeg karaktera, u člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka suprotnosti sa ustavnim principom o ravnopravnosti 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i konstitutivnih naroda, građana i Ostalih i da u konkretnom Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i slučaju nije poštovana obaveza "da se ne počini nikakvo djelo Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: rasne diskriminacije ili ne vrši nikakvo djelo rasne Mato Tadić, predsjednik diskriminacije, ili ne vrši rasna diskriminacija", odnosno Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik "preduzmu efikasne mjere radi ponovnog razmatrawa Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidawa ili Valerija Galić, sutkinja poništewa svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da Jovo Rosić, sudija uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je postoji". 147. Ustavni sud zakqučuje da član 3 Zakona o upotrebi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zastave, grba i himne Republike Srpske, u dijelu u kom je Odbija se kao neosnovana apelacija M. O., podnesena protiv propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u Presude Okružnog suda u Doboju broj Pž-48/04 od 6. decembra skladu sa moralnim normama srpskog naroda", nije saglasan sa 2004. godine. članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1 i 2a) i Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovic) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne ne", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. "Službenom glasniku Republike Srpske". Ostali navodi OBRAZLOŽENJE 148. S obzirom na zakqučak Ustavnog suda u vezi sa I - Uvod povredom člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1/1 1. M. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa i 2a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne G. N., advokat iz Doboja, podnio je 21. februara 2005. godine diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem Ustavni sud smatra da nije neophodno da razmatra ostale navode tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u iz zahtjeva. daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine. VIII. Zakqučak II - Postupak pred Ustavnim sudom 149. Ustavni sud smatra, imajući u vidu principe navedene u 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od ovoj odluci, oslawajući se na navedene principe iz svoje Okružnog suda, Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Odluke broj U 5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni Osnovni sud) i učesnika u postupku, ODP "Bosna ekspres" politički i vremenski kontekst u kom su doneseni osporeni Doboj (u daljnjem tekstu: tužilac) i M. R. zatraženo je, 25. zakoni Federacije BiH i Republike Srpske, da su osporene februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju. odredbe diskriminišućeg karaktera, u suprotnosti sa 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. marta ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, 2005. godine, Osnovni sud 24. marta 2005. godine, M. R. 10. građana i Ostalih i da u konkretnom slučaju nije poštovana marta 2005. godine, a tužilac nije dostavio odgovor na apelaciju. obaveza "da se ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 47/06. Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4537 (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava odgovori učesnika u postupku su 4. maja 2005. godine Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8. Evropske konvencije i, dostavljeni apelantu. najzad, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i HerceIII - Činjenično stanje govine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i b) Odgovor na apelaciju dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 12. U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Okružni sud slijedeći način. ističe se da u postupku koji je okončan osporenom presudom nije 6. Osnovni sud je Presudom broj P-462/03 od 30. decembra došlo do narušavanja apelantovih ustavnih prava, te se predlaže 2003. godine odbio tužiočev tužbeni zahtjev protiv tuženih da se apelacija odbije kao neosnovana. apelanta i "Doboj investa" a.d. Doboj (u daljnjem tekstu: 13. Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da drugotuženi), u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je ništav apelant nikad nije bio u posjedu predmetnog stana, odnosno taj Ugovor o korištenju stana broj 50-2136/92 od 23. novembra stan nikad nije bio mjesto gdje je nastanjen pa zato ne može ni 1992. godine, zaključen između apelanta i drugotuženog, a predstavljati njegov dom, odnosno nije stekao stanarsko pravo u usvojio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi skladu sa domaćim zakonom, da bi mogao uživati pravo na da apelant nije stekao stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u imovinu, niti je u postupku koji je okončan osporenom presudom Doboju, ul. Vidovdanska zgrada "Vladimirka" L-3/23, jer došlo do povrede prava na pravično suđenje, pa slijedi da nema apelant nikad nije uselio u navedeni stan. povrede apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji, te 7. Okružni sud je donio Presudu broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine, kojom je uvažio žalbe tužioca i M. R., predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana kao umješača na strani tužioca, te je prvostepena presuda 14. Učesnik u postupku i sadašnji korisnik spornog stana M. preinačena u odbijajućem dijelu i utvrđeno je da je ništav Ugovor R. u odgovoru na apelaciju ističe da je osporena presuda o korištenju stana broj 50-2136/92 od 23. novembra 1992. Okružnog suda u cijelosti zakonita i ustavna, te predlaže da godine, zaključen između apelanta i drugotuženog, kao i u dijelu Ustavni sud apelaciju odbaci ili da je odbije jer je u cijelosti odluke o troškovima parničnog postupka, a apelantova žalba je neosnovana. odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u VI - Dopustivost osuđujućem dijelu. 15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, IV - Relevantni propisi Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 8. U Zakonu o stambenim odnosima ("Službene novine SR zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Bosne i Hercegovine", br. 14/84 i 36/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 19/93, 22/93 i 12/99) relevantne odredbe 16. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog glase: suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi "Član 11. efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u Stanarsko pravo građanin stiče danom zakonitog useljenja u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio stan. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Zakonitim useljenjem u stan smatra se useljenje izvršeno na 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom osnovu ugovora o korišćenju stana, zaključenog na osnovu je Presuda Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. odgovarajućeg akta, ili drugog akta utvrđenog ovim zakonom, godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova koji predstavlja punovažan osnov za useljenje u stan. mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio Sticanje stanarskog prava koje je u suprotnosti sa 27. decembra 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio odredbama ovog zakona ne proizvodi pravno dejstvo." 21. februara 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je 9. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/99) relevantne Poslovnika Ustavnog suda. odredbe glase: 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i HerČlan 1. stav 2. cegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika "Svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju stana Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija zaključen u periodu između 1. aprila 1992. godine i 19. ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. decembra 1998. godine prestaje da važi Š...Ć". VII - Meritum 10. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list 19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik dijelu, glasi: Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe "3. Katalog prava glase: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska Član 103. prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: "Ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima (...) društvenog uređenja, prinudnim propisima Š...Ć ništav je ako cilj e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo." f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. Član 109. k) Pravo na imovinu." "(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti." Pravo na pravično suđenje V - Apelacija 20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: a) Navodi iz apelacije "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili 11. Apelant navodi da je Okružni sud u predmetnom slučaju osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant smatra da se u pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku konkretnom slučaju nije mogao primijeniti član 1. stav 2. Zakona pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o Š...Ć" korištenju napuštene imovine, jer sporni stan nije napušteni stan, 21. Apelant, u suštini, navodi da je u postupku koji je nego se radi o stanu u novoizgrađenoj zgradi, koji je apelantu okončan osporenom presudom na njegovu štetu pogrešno dodijelilo apelantu njegovo preduzeće, ali u koji nije mogao iz primijenjeno materijalno pravo. opravdanih razloga useliti, jer je u njega uselio M. R. Apelant se 22. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj raniji žali da su Presudom Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine povrijeđena njegova prava na pravično stav (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i HercegoviEvropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ne", broj 24/02), prema kojoj "nadležnost Ustavnog suda u Broj 44 - Strana 4538 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, sadržana u ovom Ustavu i Sud nije nadležan da preispituje serija A, br. 30, stav 49). činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon 29. U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih zakonom i tada može predstavljati povredu člana 8. Evropske sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te konvencije, ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, zakonitih ciljeva iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično Neophodno u ovom kontekstu znači da "miješanje" odgovara suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razumna relacija dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se Ustava". teži (vidi Evropski sud za ljudska prava, Presuda Niemietz protiv 23. Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i Njemačke od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. 251). u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene 30. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, dokumentacije, ne može se zaključiti da su osporenom presudom pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, privatnom vlasništvu (vidi presude Evropskog suda za ljudska ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. diskriminirajuća ili da je došlo do povrede procesnih prava, godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav povredu Ustava Bosne i Hercegovine. 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio 24. Okružni sud je u obrazloženju osporene presude naveo domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka propisi na kojima se zasniva donesena presuda. Utvrđeno je da je broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom ništav ugovor o korištenju stana koji je zaključio apelant s glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99). drugotuženim 23. novembra 1992. godine, na osnovu člana 1. 31. U konkretnom slučaju, apelant nikada nije uselio u sporni stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju stan. Dakle, on nikada nije živio u ovom stanu, odnosno stanovao napuštene imovine, kojim je propisano da "svako stanarsko i obavljao uobičajene aktivnosti. Ustavni sud smatra da se u pravo ili ugovor o korištenju stana zaključen između 1. aprila konkretnom slučaju ovaj stan ne može smatrati apelantovim 1992. godine i 19. decembra 1998. godine prestaje da važi...", "domom" u smislu značenja člana 8. Evropske konvencije. Ostali odnosno utvrđeno je da apelant nije stekao stanarsko pravo na aspekti člana 8. Evropske konvencije nisu relevantni u spornom stanu, jer u navedeni stan nije uselio prema odredbama konkretnom slučaju, te ih Ustavni sud nije razmatrao. Ustavni člana 11. Zakona o stambenim odnosima. Apelant nije uspio sud zaključuje da se navedena argumentacija odnosi i na član dokazati osnovanost svojih žalbenih navoda u postupku pred II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine pa slijedi da član II/3.f) Okružnim sudom jer, na osnovu samog datuma kad je predmetni Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije nisu ugovor o korištenju stana zaključen, proizlazi da je po sili zakona primjenjivi u konkretnom slučaju, pa samim tim nije moglo ni predmetni ugovor prestao da važi, a kako je nesporno da apelant doći do povrede apelantovog prava u odnosu na prava zaštićena nikad nije uselio u predmetni stan, slijedi da se na takvu faktičku ovim članovima. situaciju primjenjuje član 11. Zakona o stambenim odnosima, te Pravo na imovinu da apelant nikad nije konstituirao stanarsko pravo na 32. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: predmetnom stanu. Apelant nije predočio Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena procesnog i "1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminirajuća. Stoga, neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim tumačenje materijalnog prava izvršili redovni sudovi. zakonom i općim načelima međunarodnog prava. 25. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo 2. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili Pravo na poštivanje doma da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 26. Član 8. Evropske konvencije glasi: 33. Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih "1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni porodičnog života, doma i prepiske. sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u 2. Javna vlast se neće miješati u vršenje ovog prava, osim ako "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). U je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud podsjeća da mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, objavljena u zaštite prava i sloboda drugih." "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). 27. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha člana 8. Međutim, u konkretnom slučaju apelant nema konstituirano Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja stanarsko pravo na spornom stanu tako da se sporni stan ne može vlasti u njihova prava garantirana ovim članom (Evropski sud za smatrati njegovom imovinom u smislu člana 1. Protokola broj 1 ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da u postupku 1994. godine, serija A br. 297-C). koji je okončan osporenom presudom, član II/3.k) Ustava Bosne 28. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o povredi i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju člana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi je li sporni nisu primjenjivi pa samim tim nije moglo ni doći do povrede stan predstavljao apelantov "dom" u smislu značenja stava 1. apelantovog prava u odnosu na prava zaštićena ovim članovima. člana 8. Evropske konvencije i je li u postupku koji je okončan VIII - Zaključak osporenom presudom došlo do "miješanja" javnih vlasti u poštivanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo 34. Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske slučaju kada se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti prava pri donošenju osporene odluke, a Ustavni sud nije utvrdio utemeljeno domaćim ili međunarodnim zakonom; (b) zakon o proizvoljnu primjenu prava, niti je utvrdio da postoje drugi kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. S bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu obzirom da sporni stan ne predstavlja apelantov dom, niti primijeniti na dati predmet i (c) zakon također mora biti njegovu imovinu nema ni povrede apelantovog ustavnog prava formulisan sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Evropske pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke konvencije, kao ni prava na imovinu iz člana II/3.k) odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (vodi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4539 godine, zaključen između apelanta i drugotuženog, kao i u dijelu 35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, odluke o troškovima parničnog postupka, a apelantov priziv je Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odbijen kao neutemeljen i potvrđena je prvostupanjska presuda u Odluke. osuđujućem dijelu. 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. IV - Relevantni propisi Predsjednik 8. U Zakonu o stambenim odnosima ("Službene novine SR Ustavnog suda Bosne i Hercegovine", br. 14/84 i 36/89, te "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine Republike Srpske", br. 19/93, 22/93 i 12/99) relevantne odredbe Mato Tadić, s. r. glase: "Članak 11. Stanarsko pravo građanin stiče danom zakonitog useljenja u stan. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u Zakonitim useljenjem u stan smatra se useljenje izvršeno na predmetu broj AP 281/05, rješavajući apelaciju M. O., na temelju ugovora o korištenju stana, zaključenog na temelju temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. odgovarajućeg akta, ili drugog akta utvrđenog ovim zakonom, stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda koji predstavlja punovažnu osnovu za useljenje u stan. Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Stjecanje stanarskog prava koje je u suprotnosti sa Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: odredbama ovog zakona ne proizvodi pravno djelovanje." Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik 9. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednica prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine Valerija Galić, sutkinja ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/99) relevantne Jovo Rosić, sudac odredbe glase: na sjednici, održanoj 28. lipnja 2005. godine, donio Članak 1. stavak 2. "Svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju stana ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 zaključen u periodu između 1. travnja 1992. godine i 19. prosinca Odbija se kao neutemeljena apelacija M. O., podnesena 1998. godine prestaje da važi Š...Ć". protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj Pž-48/04 od 6. 10. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list prosinca 2004. godine. SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i HercegoviRepublike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe ne", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i glase: "Službenom glasniku Republike Srpske". Članak 103. OBRAZLOŽENJE "Ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima Š...Ć ništav je ako cilj I - Uvod povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako 1. M. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo." G. N., odvjetnik iz Doboja, podnio je 21. veljače 2005. godine Članak 109. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u "(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti." daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž-48/04 od 6. prosinca 2004. V - Apelacija godine. a) Navodi iz apelacije II - Postupak pred Ustavnim sudom 11. Apelant navodi da je Okružni sud u predmetnom slučaju 2. Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant smatra da se u od Okružnog suda, Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: konkretnom slučaju nije mogao primijeniti član 1. stav 2. Zakona Osnovni sud) i sudionika u postupku, ODP "Bosna ekspres" o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o Doboj (u daljnjem tekstu: tužitelj) i M. R. je zatraženo, 25. korištenju napuštene imovine, jer sporni stan nije napušteni stan, veljače 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju. nego se radi o stanu u novoizgrađenoj zgradi, koji je apelantu 3. Okružni je sud dostavio odgovor na apelaciju 17. ožujka dodijelilo apelantu njegovo poduzeće, ali u koji nije mogao iz 2005. godine, Osnovni sud 24. ožujka 2005. godine, M. R. 10. opravdanih razloga useliti, jer je u njega uselio M. R. Apelant se ožujka 2005. godine, a tužitelj nije dostavio odgovor na žali da su Presudom Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. prosinca apelaciju. 2004. godine povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz 4. Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske odgovori sudionika u postupku su 4. svibnja 2005. godine konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u dostavljeni apelantu. daljnjem tekstu: Europska konvencija), zatim pravo na privatni i III - Činjenično stanje obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i 5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i Hercegovine, odnosno članka 8. Europske konvencije i, najzad, dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i sljedeći način. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 6. Osnovni je sud Presudom broj P-462/03 od 30. prosinca b) Odgovor na apelaciju 2003. godine odbio tužiteljev tužbeni zahtjev protiv tuženih 12. U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Okružni sud apelanta i "Doboj investa" a.d. Doboj (u daljnjem tekstu: ističe se da u postupku koji je okončan pobijanom presudom nije drugotuženi), u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je ništav došlo do narušavanja apelantovih ustavnih prava, te se predlaže Ugovor o korištenju stana broj 50-2136/92 od 23. studenoga da se apelacija odbije kao neutemeljena. 1992. godine, zaključen između apelanta i drugotuženog, a usvojio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi 13. Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da da apelant nije stekao stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u apelant nikad nije bio u posjedu predmetnog stana, odnosno taj Doboju, ul. Vidovdanska zgrada "Vladimirka" L-3/23, jer stan nikad nije bio mjesto gdje je nastanjen pa zato ne može ni apelant nikad nije uselio u navedeni stan. predstavljati njegov dom, odnosno nije stekao stanarsko pravo 7. Okružni je sud donio Presudu broj Pž-48/04 od 6. prosinca sukladno domaćem zakonu, da bi mogao uživati pravo na 2004. godine, kojom je uvažio prizive tužitelja i M. R., kao imovinu, niti je u postupku koji je okončan pobijanom presudom umješača na strani tužitelja, te je prvostupanjska presuda došlo do povrede prava na pravično suđenje, pa slijedi da nema preinačena u odbijajućem dijelu i utvrđeno je da je ništav Ugovor povrede apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji, te o korištenju stana broj 50-2136/92 od 23. studenoga 1992. predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 47/06. Broj 44 - Strana 4540 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. drugotuženim 23. studenoga 1992. godine, na temelju članka 1. 14. Sudionik u postupku i sadašnji korisnik prijepornog stana stavak 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju M. R. u odgovoru na apelaciju ističe da je pobijana presuda Okružnog suda u cijelosti zakonita i ustavna, te predlaže da napuštene imovine, kojim je propisano da "svako stanarsko Ustavni sud apelaciju odbaci ili da je odbije jer je u cijelosti pravo ili ugovor o korištenju stana zaključen između 1. travnja neutemeljena. 1992. godine i 19. prosinca 1998. godine prestaje važiti...", odnosno utvrđeno je da apelant nije stekao stanarsko pravo na VI - Dopustivost prijepornom stanu, jer u navedeni stan nije uselio prema 15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, odredbama članka 11. Zakona o stambenim odnosima. Apelant Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su nije uspio dokazati utemeljenost svojih prizivnih navoda u sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora postupku pred Okružnim sudom jer, na temelju samog nadnevka zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. kad je predmetni ugovor o korištenju stana zaključen, proizlazi 16. Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog da je po sili zakona predmetni ugovor prestao važiti, a kako je suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv neprijeporno da apelant nikad nije uselio u predmetni stan, slijedi presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi da se na takvu faktičku situaciju primjenjuje članak 11. Zakona o efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u stambenim odnosima, te da apelant nikad nije konstituirao roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio stanarsko pravo na predmetnom stanu. Apelant nije predočio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju 17. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je primjena procesnog i materijalnog prava bila proizvoljna ili Presuda Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. prosinca 2004. diskriminirajuća. Stoga, Ustavni sud neće raspravljati o primjeni godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava izvršili redoviti mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio sudovi. 27. prosinca 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 21. 25. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo veljače 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano do povrede prava na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Pravo na poštivanje doma Ustavnog suda. 26. Članak 8. Europske konvencije glasi: 18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i "1. Svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. života, doma i prepiske. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera VII - Meritum u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne 19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprječavanje nereda ili dijelu, glasi: sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i "3. Popis prava sloboda drugih." Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska 27. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha članka prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2, što uključuje: 8. Europske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih (...) miješanja vlasti u njihova prava garantirana ovim člankom (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim (Europski sud za ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, stvarima i druga prava vezana za krivične postupke. presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A br. 297-C). (f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje. 28. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o povredi (k) Pravo na imovinu." članka 8. Europske konvencije, prvo se mora utvrditi je li Pravo na pravično suđenje prijeporni stan predstavljao apelantov "dom" u smislu značenja 20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom stavka 1. članka 8. Europske konvencije i je li u postupku koji je dijelu, glasi: okončan pobijanom presudom došlo do "miješanja" javnih vlasti "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili u poštivanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano, mora biti "sukladno zakonu". Ovaj uvjet zakonitosti osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima se, sukladno značenju termina Europske konvencije, sastoji iz pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno domaćim ili neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć" međunarodnim zakonom; (b) zakon o kojem je riječ mora biti 21. Apelant, u suštini, navodi da je u postupku koji je primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen okončan pobijanom presudom na njegovu štetu pogrešno na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) primijenjeno materijalno pravo. zakon također mora biti formuliran sa odgovarajućom točnošću i 22. U svezi navedenog, Ustavni se sud poziva na svoj raniji razvidnošću da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu stav (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. travnja 2002. prilagodi svoje postupke (vodi Europski sud za ljudska prava, godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i HercegoviSunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. ne", broj 24/02), prema kojoj "nadležnost Ustavnog suda je u travnja 1979. godine, serija A, br. 30, stavak 49). prizivnim postupcima ograničena na pitanja koja su sadržana u 29. U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" sukladno ovom Ustavu i Sud nije mjerodavan preispitivati činjenično zakonu i tada može predstavljati povredu članka 8. Europske stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti konvencije, ako se smatra da nije "nužno" postići jedan od sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova zakonitih ciljeva iz stavka 2. članka 8. Europske konvencije. povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je Nužno u ovom kontekstu znači da "miješanje" odgovara primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razumna relacija došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili teži (vidi Europski sud za ljudska prava, Presuda Niemietz protiv ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava". Njemačke od 16. prosinca 1992. godine, serija A, br. 251). 23. Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i 30. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene pojam "dom" obuhvaća kako iznajmljen dom, tako i dom u dokumentacije, ne može se zaključiti da su pobijanom presudom privatnom vlasništvu (vidi presude Europskog suda za ljudska povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. studenoga 1986. ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminirajuća ili da je došlo do povrede procesnih prava, godine, serija A, br. 109, stavak 46 f, Kroon protiv Nizozemske, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A, br. 297-C, stavak povredu Ustava Bosne i Hercegovine. 31). Sukladno ovoj interpretaciji, Ustavni sud je proširio domenu 24. Okružni je sud u obrazloženju pobijane presude naveo članka 8. Europske konvencije na stanove u kojima se stanuje na precizne razloge na temelju kojih su primijenjeni zakonski temelju stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 propisi na kojima se temelji donesena presuda. Utvrđeno je da je od 11. svibnja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku ništav ugovor o korištenju stana koji je zaključio apelant s Bosne i Hercegovine" broj 24/99). Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4541 Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik 31. U konkretnom slučaju, apelant nikada nije uselio u Valerija Galić, sudija prijeporni stan. Dakle, on nikada nije živio u ovom stanu, Jovo Rosić, sudija odnosno stanovao i obavljao uobičajene aktivnosti. Ustavni sud na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je smatra da se u konkretnom slučaju ovaj stan ne može smatrati apelantovim "domom" u smislu značenja članka 8. Europske ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 konvencije. Ostali aspekti članka 8. Europske konvencije nisu relevantni u konkretnom slučaju, te ih Ustavni sud nije Odbija se kao neosnovana apelacija M. O., podnesena protiv razmatrao. Ustavni sud zaključuje da se navedena argumentacija Presude Okružnog suda u Doboju broj Pž-48/04 od 6. decembra odnosi i na članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine pa slijedi 2004. godine. da članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 8. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i HercegoEuropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovisamim tim nije moglo ni doći do povrede apelantovog prava u ne" i "Službenom glasniku Republike Srpske". odnosu na prava zaštićena ovim članovima. OBRAZLOŽEWE Pravo na imovinu 32. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: I - Uvod "1. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano 1. M. O. (u daqnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kog zastupa G. uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, N., advokat iz Doboja, podnio je 21. februara 2005. godine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqnjem općim načelima međunarodnog prava. tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u 2. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na daqnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine. pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili II - Postupak pred Ustavnim sudom da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 2. Na osnovu člana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda od 33. Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih Okružnog suda, Osnovnog suda u Doboju (u daqnjem tekstu: interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni Osnovni sud) i učesnika u postupku, ODP "Bosna ekspres" sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u Doboj (u daqnjem tekstu: tužilac) i M. R. zatraženo je, 25. "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Sukladno svojoj sudskoj praksi, Ustavni sud podsjeća da 3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. marta stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji 2005. godine, Osnovni sud 24. marta 2005. godine, M. R. 10. marta predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka 2005. godine, a tužilac nije dostavio odgovor na apelaciju. broj U 8/99 od 5. studenoga 1999. godine, objavljena u 4. Na osnovu člana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). odgovori učesnika u postupku su 4. maja 2005. godine dostavljeni Međutim, u konkretnom slučaju apelant nema konstituirano apelantu. stanarsko pravo na prijepornom stanu tako da se prijeporni stan ne može smatrati njegovom imovinom u smislu članka 1. III - Činjenično stanje Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje 5. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih da u postupku koji je okončan pobijanom presudom, članak navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu da se II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 sumiraju na sljedeći način. uz Europsku konvenciju nisu primjenjivi pa samim tim nije 6. Osnovni sud je Presudom broj P-462/03 od 30. decembra 2003. moglo ni doći do povrede apelantovog prava u odnosu na prava godine odbio tužiočev tužbeni zahtjev protiv tuženih apelanta zaštićena ovim člancima. i "Doboj investa" a.d. Doboj (u daqnjem tekstu: drugotuženi), u dijelu u kom je traženo da se utvrdi da je ništavan Ugovor o VIII - Zaključak korišćenju stana broj 50-2136/92 od 23. novembra 1992. godine, 34. Nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) zakqučen između apelanta i drugotuženog, a usvojio je tužbeni Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u zahtjev u dijelu u kom je traženo da se utvrdi da apelant nije slučaju kada se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog stekao stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u Doboju, ul. prava pri donošenju pobijane odluke, a Ustavni sud nije ustvrdio Vidovdanska zgrada "Vladimirka" L-3/23, jer apelant nikad nije proizvoljnu primjenu prava, niti je ustvrdio postojanje drugih uselio u navedeni stan. elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 7. Okružni sud je donio Presudu broj Pž-48/04 od 6. Obzirom da prijeporni stan ne predstavlja apelantov dom, niti decembra 2004. godine, kojom je uvažio žalbe tužioca i M. R., njegovu imovinu nema ni povrede apelantovog ustavnog prava na kao umješača na strani tužioca, te je prvostepena presuda dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Europske preinačena u odbijajućem dijelu i utvrđeno je da je ništavan konvencije, kao ni prava na imovinu iz članka II/3.(k) odnosno Ugovor o korišćenju stana broj 50-2136/92 od 23. novembra 1992. članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. godine, zakqučen između apelanta i drugotuženog, kao i u 35. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, a apelantova suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena Odluke. presuda u osuđujućem dijelu. 36. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. IV - Relevantni propisi 8. U Zakonu o stambenim odnosima ("Službene novine SR Predsjednik Bosne i Hercegovine", br. 14/84 i 36/89, te "Službeni glasnik Ustavnog suda Republike Srpske", br. 19/93, 22/93 i 12/99) relevantne odredbe Bosne i Hercegovine glase: Mato Tadić, v. r. "Član 11 Stanarsko pravo građanin stiče danom zakonitog useljewa u stan. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u Zakonitim useljenjem u stan smatra se useljenje izvršeno predmetu broj AP 281/05, rješavajući apelaciju M. O., na na osnovu ugovora o korišćenju stana, zakqučenog na osnovu osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav odgovarajućeg akta, ili drugog akta utvrđenog ovim zakonom, 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i koji predstavlja punovažan osnov za useljenje u stan. Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Sticanje stanarskog prava koje je u suprotnosti sa Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: odredbama ovog zakona ne proizvodi pravno dejstvo." Mato Tadić, predsjednik 9. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku Miodrag Simović, prof. dr, potpredsjednik primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine ("Službeni 1 Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 47/06. Broj 44 - Strana 4542 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. glasnik Republike Srpske", broj 12/99) relevantne odredbe kraju, apelacija ispuwava i uslove iz člana 16 stav 2 glase: Poslovnika Ustavnog suda. Član 1 stav 2 18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i "Svako stanarsko pravo ili ugovor o korišćenju stana Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 Poslovnika zakqučen u periodu između 1. aprila 1992. godine i 19. decembra Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 1998. godine prestaje da važi Š...Ć". 10. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list VII - Meritum SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik 19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe glase: dijelu, glasi: Član 103 "3. Nabrajanje prava "Ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju društvenog uređewa, prinudnim propisima Š...Ć ništav je ako qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona ciq povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili obuhvataju: ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo." (...) Član 109 e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim "(1) Na ništavnost sud pazi po službenoj dužnosti." stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. V - Apelacija f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. k) Pravo na imovinu." a) Navodi iz apelacije Pravo na pravično suđenje 11. Apelant navodi da je Okružni sud u predmetnom slučaju 20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant smatra da u dijelu, glasi: konkretnom slučaju nije mogao da se primijeni član 1 stav 2 "1. Prilikom utvrđivawa građanskih prava i obaveza ili Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, Zakona o korišćenju napuštene imovine, jer sporni stan nije svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom napušteni stan nego se radi o stanu u novoizgrađenoj zgradi koji roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom je apelantu dodijelilo apelantu njegovo preduzeće, ali u koji nije mogao iz opravdanih razloga da useli, jer je u njega uselio M. R. ustanovljenim sudom. Š...Ć" Apelant se žali da su Presudom Okružnog suda broj Pž-48/04 od 21. Apelant, u suštini, navodi da je u postupku koji je 6. decembra 2004. godine povrijeđena njegova prava na pravično okončan osporenom presudom na njegovu štetu pogrešno suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 primijenjeno materijalno pravo. Evropske konvencije o zaštiti qudskih prava i osnovnih sloboda 22. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj raniji (u daqnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na privatni stav (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3 f) Ustava Bosne i godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i HercegoviHercegovine, odnosno člana 8 Evropske konvencije i, najzad, ne", broj 24/02), shodno kojoj "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitawa koja su pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i sadržana u ovom Ustavu i Sud nije nadležan da preispituje člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili b) Odgovor na apelaciju zakon redovni sudovi sem u slučajevima u kojima su odluke 12. U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Okružni sud nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta ističe se da u postupku koji je okončan osporenom presudom nije prava, te ako je primjena zakona bila proizvoqna ili došlo do narušavawa apelantovih ustavnih prava, te se diskriminatorska, ukoliko je došlo do povrede procesnih predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo 13. Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno apelant nikad nije bio u posjedu predmetnog stana, odnosno taj činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava". stan nikad nije bio mjesto gdje je nastanjen pa zato ne može ni ni 23. Ustavni sud smatra da navedeni stav može da se primijeni da predstavlja njegov dom, odnosno nije stekao stanarsko pravo u i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene skladu sa domaćim zakonom, da bi mogao da uživa pravo na dokumentacije, ne može da se zakquči da su osporenom presudom imovinu, niti je u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Takođe, došlo do povrede prava na pravično suđenje, pa slijedi da nema ne može da se zakquči da je primjena zakona bila proizvoqna ili povrede apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji, te diskriminatorska ili da je došlo do povrede procesnih prava, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju 14. Učesnik u postupku i sadašwi korisnik spornog stana povredu Ustava Bosne i Hercegovine. M. R. u odgovoru na apelaciju ističe da je osporena presuda 24. Okružni sud je u obrazloženju osporene presude naveo Okružnog suda u cijelosti zakonita i ustavna, te predlaže da precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski Ustavni sud apelaciju odbaci ili da je odbije jer je u cijelosti propisi na kojima se zasniva donesena presuda. Utvrđeno je da je neosnovana. ništavan ugovor o korišćenju stana koji je zakqučio apelant s drugotuženim 23. novembra 1992. godine, na osnovu člana 1 stav VI - Dopustivost 2 Zakona o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene 15. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, imovine, kojim je propisano da "svako stanarsko pravo ili Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitawima ugovor o korišćenju stana zakqučen između 1. aprila 1992. koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora godine i 19. decembra 1998. godine prestaje da važi...", odnosno zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. utvrđeno je da apelant nije stekao stanarsko pravo na spornom 16. U skladu sa članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, stanu, jer u navedeni stan nije uselio shodno odredbama člana 11 Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv Zakona o stambenim odnosima. Apelant nije uspio da dokaže presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpljeni svi osnovanost svojih žalbenih navoda u postupku pred Okružnim efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u sudom jer, na osnovu samog datuma kad je predmetni ugovor o roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio korišćenju stana zakqučen, proizilazi da je po sili zakona odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. predmetni ugovor prestao da važi, a kako je nesporno da 17. U konkretnom slučaju, predmet osporavawa apelacijom apelant nikad nije uselio u predmetni stan, slijedi da se na je Presuda Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. takvu faktičku situaciju primjenjuje član 11 Zakona o godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova stambenim odnosima, te da apelant nikad nije konstituisao mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je stanarsko pravo na predmetnom stanu. Apelant nije predočio primio 27. decembra 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju podnio 21. februara 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je primjena procesnog i materijalnog prava bila proizvoqna ili propisano članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na diskriminatorska. Stoga, Ustavni sud neće da raspravlja o Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4543 primjeni i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava "1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano izvršili redovni sudovi. uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim 25. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3 e) 2. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra konvencije. potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s Pravo na poštovanje doma opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili 26. Član 8 Evropske konvencije glasi: drugih doprinosa ili kazni". "1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i 33. Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar porodičnog života, doma i prepiske. svojinskih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je neophodna mjera u objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, 33/01). U skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavawa podsjeća da stanarsko pravo predstavlja sui generis svojinske nereda ili sprečavawa zločina, zaštite zdravlja i morala, interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi ili zaštite prava i sloboda drugih." Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, 27. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha člana objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 8 Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih 24/99). Međutim, u konkretnom slučaju apelant nema miješawa vlasti u wihova prava garantovana ovim članom konstituisano stanarsko pravo na spornom stanu tako da (Evropski sud za qudska prava, Kroon protiv Holandije, sporni stan ne može da se smatra njegovom imovinom u smislu presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C). člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud 28. Da bi se utvrdilo da li se u konkretnom slučaju radi o zakqučuje da u postupku koji je okončan osporenom presudom, povredi člana 8 Evropske konvencije, prvo mora da se utvrdi da član II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola li je sporni stan predstavljao apelantov "dom" u smislu broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenqivi pa samim tim značewa stava 1 člana 8 Evropske konvencije i da li je u nije moglo ni da dođe do povrede apelantovog prava u odnosu na postupku koji je okončan osporenom presudom došlo do prava zaštićena ovim članovima. "miješawa" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano, mora da bude "u skladu sa VIII - Zakqučak zakonom". Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa značenjem 34. Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u miješanje mora da bude zasnovano domaćim ili međunarodnim slučaju kada se apelant žali na pogrešnu primjenu zakonom; (b) zakon o kom je riječ mora da bude primjereno materijalnog prava pri donošenju osporene odluke, a Ustavni dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na sud nije utvrdio proizvoqnu primjenu prava, niti je utvrdio da okolnosti zakona koje mogu da se primijene na dati predmet i postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio (c) zakon takođe mora da bude formulisan sa odgovarajućom nepravičan. S obzirom da sporni stan ne predstavlja apelantov tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema dom, niti njegovu imovinu nema ni povrede apelantovog njemu prilagodi svoje postupke (vodi Evropski sud za qudska ustavnog prava na dom iz člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegoprava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda vi ne i 8 Evropske konvencije, kao ni prava na imovinu iz člana od 26. aprila 1979. godine, serija A, br. 30, stav 49). II/3 k) odnosno člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 29. U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa konvenciju. zakonom i tada može da predstavlja povredu člana 8 Evropske 35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, konvencije, ako se smatra da nije "neophodno" da se postigne Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2 člana 8 Evropske Odluke. konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da "miješanje" 36. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. razumna relacija proporcionalnosti između miješawa i zakonitog cilja kom se teži (vidi Evropski sud za qudska Predsjednik prava, Presuda Niemietz protiv Wemačke od 16. decembra 1992. Ustavnog suda godine, serija A, br. 251). Bosne i Hercegovine 30. Shodno sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava, Mato Tadić, s. r. pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnoj svojini (vidi presude Evropskog suda za qudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. KANTON SARAJEVO godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, VLADA KANTONA SARAJEVO presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio Na osnovu članova 12. i 13. Zakona o ministarskim, domen člana 8 Evropske konvencije na stanove u kojima se vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03), broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom članova 16. i 19. Odluke o usklađivanju statusa Kantonalnog glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99). javnog preduzeća "Veterinarska stanica" d.o.o. Sarajevo 31. U konkretnom slučaju, apelant nikada nije uselio u ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 30/05) i članova 22. i sporni stan. Dakle, on nikada nije živio u ovom stanu, odnosno 24 stav 3. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo ("Službene novine stanovao i obavljao uobičajene aktivnosti. Ustavni sud smatra Kantona Sarajevo", broj 24/03 - Prečišćeni tekst), Vlada Kantona da u konkretnom slučaju ovaj stan ne može da se smatra Sarajevo donijela je, na 167. sjednici održanoj 19. jula 2006. apelantovim "domom" u smislu značewa člana 8 Evropske godine konvencije. Ostali aspekti člana 8 Evropske konvencije nisu relevantni u konkretnom slučaju, te ih Ustavni sud nije RJEŠENJE razmatrao. Ustavni sud zakqučuje da se navedena argumentacija O IMENOVANJU NADZORNOG ODBORA odnosi i na član II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine pa slijedi KANTONALNOG JAVNOG PREDUZEĆA da član II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8 Evropske konvencije nisu primjenqivi u konkretnom slučaju, pa samim "VETERINARSKA STANICA" D.O.O. SARAJEVO tim nije moglo ni da dođe do povrede apelantovog prava u odnosu I. na prava zaštićena ovim članovima. Pravo na imovinu Za članove Nadzornog odbora KJP "Veterinarska stanica" 32. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: d.o.o. Sarajevo imenuju se: Broj 44 - Strana 4544 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. 1. ZIJAH HADŽIOMEROVIĆ, predsjednik, RJEŠENJE 2. VEHID FRLJAK, član O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA 3. FADIL ČOVIĆ, član. NADZORNOG ODBORA KJKP II. Članovi Nadzornog odbora imenuju se na period od 4 (četiri) godine. III. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo". Broj 02-05-22959-8/06 19. jula/srpnja 2006. godine Premijer Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. KANTON SARAJEVO MINISTARSTVO PROSTORNOG UREĐENJA I ZAŠTITE OKOLIŠA Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99,45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 19. i 28. Statuta KJKP "Vodovod i kanalizacija" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine RJEŠENJE O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA NADZORNOG ODBORA KJKP "VODOVOD I KANALIZACIJA" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Vodovod i kanalizacija" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – HARIS RAŠIDAGIĆ, dipl.pravnik - predsjednik – ADNAN IŠERIĆ, dipl. ecc - član – SILVANA MARIĆ, dipl.ing. građ - član – SEAD GUŠMIROVIĆ, dipl. ing. maš - član – NADA DIMITRIJEVIĆ, dipl. ecc - član II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Vodovod i kanalizacija" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 539/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99,45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03) i članova 17. i 26. Statuta KJKP "Toplane-Sarajevo" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine "TOPLANE-SARAJEVO" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Toplane-Sarajevo" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – MIRALEM DŽUDŽA, dipl. ing. maš. - predsjednik – MUNEVERA TRNKA, dipl. ing. maš. - član – MUHAMED OMERBEGOVIĆ, dipl. ing. el. - član – MUSTAFA ČENGIĆ, dipl. ing. maš. - član – ŽELJKO ŠIMIĆ, dipl. ing. maš. - član. II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Toplane-Sarajevo" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 2517/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99,45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03) članova 17. i 16. Statuta KJKP "Sarajevogas" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine RJEŠENJE O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA NADZORNOG ODBORA KJKP "SARAJEVOGAS" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Sarajevogas" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – FIKRET ORUČEVIĆ, dipl. ing. maš. - predsjednik – AKIF POLJAK, dipl. pol. - član – SVETOZAR GRDINIĆ, dipl. ecc - član – SENAD SOFTIĆ, mr. sc. ecc - član – OSMAN ZEC, dipl. ing. maš. - član. II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Sarajevogas" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 2557/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99,45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 44 - Strana 4545 Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 17. i 26. Statut 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine RJEŠENJE Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 17. i 26. Statuta O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA KJKP "Pokop" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine NADZORNOG ODBORA KJKP "RAD" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – OMER AGOVIĆ, dipl. ing. saob. - predsjednik – DŽEVAD ČELJO, dipl. ing. maš. - član – GORDANA HRENOVICA, dipl. ecc - član – ALIJA ŠAČIĆ, dipl. ecc - član – MILISAV BUTUROVIĆ JANIS, dipl. pravnik - član II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Rad" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 9468/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99,45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 17. i 26. Statuta KJKP "Park" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine RJEŠENJE O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA NADZORNOG ODBORA KJKP "PARK" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Park" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – MERSA KUSTURA, dipl. pravnik - predsjednik – REŠAD MANDŽO, dipl. ing. arh. - član, – ENVER DUPOVAC, prof. ist. - član – ALMEDINA ALENDAR, dr. stom. - član – PERO BUTIGAN, dipl. biolog - član. II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Park" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 1917-P/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. RJEŠENJE O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA NADZORNOG ODBORA KJKP "POKOP" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Pokop" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – NIHAD HALILBEGOVIĆ, dipl. pravnik - predsjednik – TAIB DELALIĆ, dipl. ecc - član – NEZIRAN DŽOGO, dipl. ing. maš. - član – EŠREF AŠĆERIJA, dipl. ing. saob. - član – MIRKO MILIČEVIĆ, dipl. pol. - član. II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Pokop" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 1341/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. Na osnovu člana 259., a u vezi sa članom 310. Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99,45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05), člana 7. Zakona o javnim preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05), člana 12. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/03 i 34/03), članova 17. i 26. Statuta KJKP "Tržnice i pijace" d.o.o. Sarajevo, Skupština Preduzeća donijela je, na 2. sjednici održanoj 29. juna 2006. godine RJEŠENJE O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA NADZORNOG ODBORA KJKP "TRŽNICE I PIJACE" D.O.O. SARAJEVO I. Za predsjednika i članove Nadzornog odbora KJKP "Tržnice i pijace" d.o.o. Sarajevo, imenuju se: – MUBERA BEGIĆ-ŽIGA, dipl. pravnik - predsjednik – BEDRIJA DERVIŠAGIĆ, dipl. pravnik - član – DŽEVAD NEKIĆ, dipl. ecc. - član – AHMED ZUBOVIĆ, dipl. ing. el. - član – BORIS RASPUDIĆ, dipl. ecc - član. II. Nadležnosti Nadzornog odbora regulisane su zakonom i Statutom KJKP "Tržnice i pijace" d.o.o. Sarajevo. III. Mandat predsjednika i članova Nadzornog odbora traje četiri godine od dana imenovanja. Broj 44 - Strana 4546 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 9.8.2006. IV. Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u "Službenim novinama Kantona Sarajevo" i u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 532/06 29. juna/lipnja 2006. godine Predsjednik Sarajevo mr. Denis Zvizdić, s. r. SADRŽAJ DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 512 Rezolucija o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima (bosanski jezik) 4465 Rezolucija o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima (hrvatski jezik) 4466 Rezolucija o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima (srpski jezik) 4466 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 513 Uredba o stalnim sudskim tumačima (bosanski jezik) 4467 Uredba o stalnim sudskim tumačima (hrvatski jezik) Uredba o stalnim sudskim tumačima (srpski jezik) 4469 4472 514 Uredba o boravišnoj taksi (bosanski jezik) Uredba o boravišnoj pristojbi (hrvatski jezik) Uredba o boravišnoj taksi (srpski jezik) 4474 4476 4477 515 Odluka o davanju saglasnosti na Aneks br. 2. Dopunjenog i izmijenjenog ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" d.o.o. Zenica i Izmjene i dopune Statuta društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" d.o.o. Zenica (bosanski jezik) 4479 Odluka o davanju suglasnosti na Aneks br. 2. Dopunjenog i izmijenjenog ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" d.o.o. Zenica i Izmjene i dopune Statuta društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" d.o.o. Zenica (hrvatski jezik) 4479 Odluka o davanju saglasnosti na Aneks br. 2. Dopunjenog i izmijenjenog ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" d.o.o. Zenica i Izmjene i dopune Statuta društva sa ograničenom odgovornošću "Mittal Steel Zenica" d.o.o. Zenica (srpski jezik) 4480 516 Odluka o dopuni Odluke o općim uvjetima pod kojima se domaćoj osobi odobrava držanje deviza na računima kod banaka u inozemstvu 4480 517 Odluka o odobravanju prodaje/nabavke po principu "Staro za novo" putničkog i teretnog vozila za potrebe Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica (bosanski jezik) 4480 Odluka o odobravanju prodaje/nabave po principu "Staro za novo" putničkog i teretnog vozila za potrebe Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica (hrvatski jezik) 4481 Odluka o odobravanju prodaje/nabavke po principu "Staro za novo" putničkog i teretnog vozila za potrebe Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica (srpski jezik) 4481 518 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu finansija - Federalnom ministarstvu financija, za Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine na ime učešća Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u finansiranju Projekta Torino 2006. godine (bosanski jezik) 4481 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu financija - Federalnom ministarstvu finansija, za Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine na ime učešća Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u financiranju Projekta Torino 2006. godine (hrvatski jezik) 4482 519 Odluka o minimalno-otkupnim cijenama pojedinih poljoprivrednih proizvoda u 2006. godini 4482 520 Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne Hercegovine za kredit Razvojne banke Vijeća Evrope po okvirnom kreditnom sporazumu F/P 1520(2005) za Projekat obnove sistema primarne zdravstvene zaštite (bosanski jezik) 4482 Odluka o davanju suglasnosti za zaključivanje Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne Hercegovine za kredit Razvojne banke Vijeća Europe po okvirnom kreditnom sporazumu F/P 1520(2005) za Projekt obnove sistema primarne zdravstvene zaštite (hrvatski jezik) 4483 Odluka o davanju saglasnosti za zakqučivanje Supsidijarnog kreditnog sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne Hercegovine za kredit Razvojne banke Vijeća Evrope po okvirnom kreditnom sporazumu F/P 1520(2005) za Projekat obnove sistema primarne zdravstvene zaštite (srpski jezik) 4483 521 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnoj komisiji za nestale osobe (bosanski jezik) 4483 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnoj komisiji za nestale osobe (hrvatski jezik) 4484 522 Odluka o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2007. godinu 4484 Srijeda, 9.8.2006. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH 523 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu, za otplatu kredita po osnovu Ugovora o zaduživanju Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 4484 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu, za otplatu kredita po osnovi Ugovora o zaduživanju Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 4484 524 Odluka o raspisivanju javnog konkursa za postavljenje direktora Federalnog zavoda za poljoprivredu - Sarajevo 4485 525 Odluka o raspisivanju javnog konkursa za postavljenje direktora Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar 4485 526 Odluka o izmjenama Odluke o usvajanju Programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava "Transfera za poticaj razvoja, poduzetništva i obrta" utvrđenog Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta 4485 527 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu, za sufinansiranje Projekta SESP - Drugi projekt podrške zapošljavanju - IDA kredit 3927 BOS, za II kvartal 2006. godine (bosanski jezik) 4486 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu, za sufinanciranje Projekta SESP - Drugi projekt podrške zapošljavanju - IDA kredit 3927 BOS, za II kvartal 2006. godine (hrvatski jezik) 4486 528 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, za privremeno finansiranje Federalne uprave za inspekciju (bosanski jezik) 4486 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, za privremeno financiranje Federalne uprave za inspekciju (hrvatski jezik) 4486 529 Odluka o davanju ovlašćenja Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije za izradu prijedloga prethodne saglasnosti za privredna društva u Federaciji Bosne i Hercegovine koja se žele registrovati za proizvodnju i promet naoružanja i vojne opreme (bosanski jezik) 4487 Odluka o davanju ovlasti Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije za izradu prijedloga prethodne suglasnosti za gospodarska društva u Federaciji Bosne i Hercegovine koja se žele registrirati za proizvodnju i promet naoružanja i vojne opreme (hrvatski jezik) 4487 Odluka o davanju ovlašćewa Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije za izradu prijedloga prethodne saglasnosti za privredna društva u Federaciji Bosne i Hercegovine koja se žele registrovati za proizvodnju i promet naoružawa i vojne opreme (srpski jezik) 4487 530 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 4488 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 4488 531 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu trgovine (bosanski jezik) 4488 Broj 44 - Strana 4547 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu trgovine (hrvatski jezik) 4489 532 Odluka o raspodjeli dijela sredstava tekućih grantova "Podsticaj industrijskoj proizvodnji i rudnicima" i "Transfer za prestrukturiranje industrije i rudarstva" Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije 4489 533 Odluka o prihvatanju Strategije za reformu javne uprave (bosanski jezik) 4490 Odluka o prihvatanju Strategije za reformu javne uprave (hrvatski jezik) 4491 Odluka o prihvatanju Strategije za reformu javne uprave (srpski jezik) 4491 534 Odluka o davanju saglasnosti na cijenu prirodnog gasa (bosanski jezik) 4491 Odluka o davanju suglasnosti na cijenu prirodnog plina (hrvatski jezik) 4491 535 Rješenje o imenovanju Povjerenstva za izbor članova Nadzornog odbora Investicijske banke d.d. Sarajevo 4492 536 Rješenje o imenovanju članova Komisije za izbor direktora Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar 4492 537 Rješenje o imenovanju članova Komisije za izbor direktora Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo 4492 538 Rješenje o imenovanju Upravnog odbora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje