Aktio

Naredba o izmjenama i dopunama naredbe o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Hercegovine i provoza preko teritorije Federacije Bosne

102 Na osnovu člana 67. stav 2. Zakona o veterinarstvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/00), federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donosi NAREDBU O IZMJENAMA I DOPUNAMA NAREDBE O ZABRANI UVOZA U FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE I PROVOZA PREKO TERITORIJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE POŠILJAKA GOVEDA, PROIZVODA, SIROVINA I OTPADAKA PORIJEKLOM OD GOVEDA, HRANE ZA ŽIVOTINJE ANIMALNOG PORIJEKLA I DRUGIH PREDMETA KOJIMA SE MOŽE UNOSITI ZARAZNA BOLEST BOVINA SPONGIOFORMNA ENCEFALOPATIJA IZ REPUBLIKE HRVATSKE 1. Iza tačke 2. Naredbe o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Hercegovine i pošiljaka goveda, proizvoda, sirovina i otpadaka Petak, 23. marta/ožujka 2001. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 - Strana 177 porijeklom od goveda, hrane za životinje animalnog porijekla i b) Ustavni sud nalaže nadležnim organima Republike Srpske drugih predmeta kojima se može unositi zarazna bolest Bovina da predaju u posjed F.H., slobodnu od lica i ličnih stvari i na spongioformna encefalopatija iz Republike Hrvatske ("Službene slobodno raspolaganje, njenu kuću u Banjoj Luci, u ulici novine Federacije BiH", broj 53/00), dodaje se tačka 3. koja Braće Jugovića broj 6. glasi: Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim "3. Zabrane navedene u tački 1. ove naredbe ne odnose se na novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske." slijedeće pošiljke: a) mlijeko i mliječne proizvode; Obrazloženje b) sjeme za vještačko osjemenjivanje i oplođene jajne ćelije 1. Činjenično stanje za oplođivanje goveda." Gda. F.H. iz Banje Luke podnijela je, preko svog 2. Dosadašnje tač. 3. i 4. postaju tač. 4. i 5. punomoćnika, advokata Z.B., apelaciju protiv presude Vrhovnog 3. Ova naredba stupa na snagu danom objavljivanja u suda Republike Srpske, broj U-422/97. "Službenim novinama Federacije BiH". Kako proizilazi iz izvještaja apelanticinog punomoćnika i iz Broj 01-02-541-1/01 dokumenata proslijedenih Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, 21. marta 2001. godine Ministar činjenično stanje može se sumirati na sljedeći način: Sarajevo Gda. F.H. je penzioner, vlasnik 1/1 dijela porodične Behija Hadžihajdarević, s. r. stambene zgrade u Banjoj Luci, u ulici Braće Jugovića broj 6. Iz zgrade ju je S.M., inače raseljeno lice iz Zenice, 26. septembra 1995. godine istjerao upotrebom sile i prijetnje, kako je to navedeno u apelaciji. Od toga dana apelantica se nalazi u Banjoj Na temelju članka 67. stavak 2. Zakona o veterinarstvu Luci, u iznajmljenom smještaju. Stambena zgrada je, prema ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/00), federalni Zapisniku Općinske uprave za geodetske poslove, katastar ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donosi nekretnina i imovinsko-pravne poslove od 3. marta 1996. proglašena napuštenom. S. M. je, nakon proglašenja objekta NAREDBU napuštenim, dobio rješenje o dodjeli na privremeno korištenje. Apelantica je 26. juna 1996. godine podnijela tužbu Osnovnom O IZMJENAMA I DOPUNAMA NAREDBE O ZABRANI sudu u Banjoj Luci protiv S.M. radi predaje u posjed porodične UVOZA U FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE I stambene zgrade i pokretnih stvari. Sud je u ovom predmetu PROVOZA PREKO TERITORIJE FEDERACIJE BOSNE obustavio postupak rješenjem od 30. januara 1997. godine. I HERCEGOVINE POŠILJAKA GOVEDA, PROIZVODA, Gda. F.H. je pokrenula postupak i pred prvostepenim SIROVINA I OTPADAKA PODRIJETLOM OD upravnim organom koji je, 21. januara 1997. godine, donio GOVEDA, HRANE ZA ŽIVOTINJE ANIMALNOG rješenje kojim se žalba odbija. Apelantica se žalila na valjanost PODRIJETLA I DRUGIH PREDMETA KOJIMA SE Zapisnika kojim je njena kuća proglašena napuštenom i MOŽE UNOSITI ZARAZNA BOLEST BOVINA dodijeljena drugom licu na privremenu upotrebu. Nakon toga apelantica je podnijela žalbu drugostepenom upravnom organu, SPONGIOFORMNA ENCEFALOPATIJA IZ koji je 3. juna 1997. odbio žalbu kao neosnovanu. Na rješenje REPUBLIKE HRVATSKE drugostepenog upravnog organa podnesena je tužba Vrhovnom 1. Iza točke 2. Naredbe o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i sudu Republike Srpske, koji je 18. augusta 1999. godine donio Hercegovine i pošiljaka goveda, proizvoda, sirovina i otpadaka presudu kojom se tužba odbija. podrijetlom od goveda, hrane za životinje animalnog podrijetla i 2. Apelacija drugih predmeta kojima se može unositi zarazna bolest Bovina Apelantica se žali da je rješenjima prvostepenog i spongioformna encefalopatija iz Republike Hrvatske ("Službene drugostepenog upravnog organa, kao i presudom Vrhovnog suda novine Federacije BiH", broj 53/00), dodaje se točka 3. koja Republike Srpske, povrijedeno njeno pravo na dom iz člana 8. glasi: Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih "3. Zabrane navedene u točki 1. ove naredbe ne odnose se na sloboda, pravo na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola slijedeće pošiljke: broj 1. na Konvenciju te, implicite, pravo na fer postupak iz člana a) mlijeko i mliječne proizvode; 6. spomenute Konvencije. Ona navodi u apelaciji da su odluke b) sjeme za umjetnu oplodnju i oplodne jajne stanice za ovih organa nezakonite, te da joj je bila uskraćena svaka oplodnju goveda." mogućnost osporavanja činjeničnog stanja koje je utvrdeno u 2. Dosadašnje toč. 3. i 4. postaju toč. 4. i 5. odlukama gore spomenutih organa. 3. Ova naredba stupa na snagu danom objavljivanja u Gda. F.H. se žali da je činjenično stanje netačno utvrdeno. "Službenim novinama Federacije BiH". Tvrdi da je nasilno izbačena iz posjeda nekretnine, te da nije iz "nepoznatih razloga", kako to stoji u presudi Vrhovnog suda Broj 01-02-541-1/01 Republike Srpske, napustila Republiku Srpsku nego da cijelo 21. ožujka 2001. godine Ministar vrijeme boravi u Banjoj Luci. Sarajevo Behija Hadžihajdarević, v.r. 3. Postupak pred Ustavnim sudom Apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske od 18. augusta 1999. godine gda. F.H. je podnijela 15. novembra USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE 1999. godine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3 (b) Ustavni sud je 29. februara 2000. godine poslao zahtjev Ustava Bosne i Hercegovine i člana 54. Poslovnika Ustavnog Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 18. i 19. augusta Vrhovnom sudu Republike Srpske i S.M. kojim je tražio 2000. godine, donio je odgovore na apelaciju. Sud je dobio odgovor od Vrhovnog suda Republike Srpske 10. aprila iste godine. Iako su upućene brojne ODLUKU urgencije, Sud nije primio odgovor ni od jednog od ostalih, gore spomenutih organa. Apelacija F.H. se usvaja, te se: a) Ukida presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 4. Dopustivost predmeta U-422/97 od 18. augusta 1999. godine, rješenje U skladu sa članom VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost nad broj 05-136/97 od 3. juna 1997. godine i rješenje Komisije pitanjima po ovom ustavu koja proističu iz mišljenja bilo kojeg za smještaj izbjeglica i upravljanje napuštenom imovinom suda u Bosni i Hercegovini. Banja Luka, broj 08-476-676/96 od 21. januara 1997. Pitanje koje proizilazi iz apelacije odnosi se na povredu njenih godine. prava zaštićenih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava Broj 9 - Strana 178 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 23. marta/ožujka 2001. i osnovnih sloboda. Iz člana II Ustava slijedi da su to Ustavom rješenjem prvostepenog organa dodijelila na privremeno korištenje zaštićena prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Iz toga slijedi da gosp. S.M. Iz toga proizilazi da Zapisnik ne predstavlja upravni akt, Ustavni sud ima nadležnost u pogledu ove apelacije. donesen u posebnom postupku, nego da utvrduje faktičku situaciju vezanu za dotične objekte i čini osnovu za donošenje rješenja U skladu sa članom 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i prvostepenog organa u okviru svoga djelokruga. U predmetnom Hercegovine, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv slučaju je upravni organ to uradio dva puta: kada je dodijelio presude koja se apelacijom osporava iscrpljeni svi pravni lijekovi nekretninu na privremeno korištenje gosp. S.M. i kada je donio mogući prema zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 prvostepeno rješenje na apelanticinu žalbu zbog pogrešno dana od dana kada je podnosilac primio odluku o posljednjem utvrdenog činjeničnog stanja i dodjeljivanja kuće na korištenje. korištenom pravnom lijeku. Vrhovni sud Republike Srpske se, u svom odgovoru na U ovom predmetu, konačna odluka je presuda Vrhovnog apelaciju, poziva na zakonsku mogućnost pobijanja Zapisnika u suda Republike Srpske, protiv koje se više ne može uložiti pravni članu 249. tačka 5. Zakona o upravnom postupku Republike lijek. Dakle, gda. F. H. je zadovoljila uvjet prema kojem treba da Srpske. Ovaj član se odnosi na preispitivanje odluka upravnih budu iscrpljeni svi pravni lijekovi. organa za koje nije predvidena dvostepenost. ali čija se odluka Vrhovni sud je donio presudu 18. augusta 1999. godine, a zasniva na prethodnom pitanju a nadležni organ je to pitanje apelantica ju je primila 24. oktobra 1999. godine. Apelacija je kasnije riješio u bitnim tačkama drugačije.Ovaj član se ne može podnesena Ustavnom sudu 15. novembra 1999. godine. primjenjivati u konkretnom predmetu. Prije svega zato što Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom. Zapisnik nije rješenje u formalno-pravnom smislu, a osim toga, 5. Ustavni sud je odlučio ne zasniva se na prethodnom pitanju što je neophodan uvjet iz člana 249. tačka 5. gore spomenutog Zakona. Nije sporno da je F. H. vlasnik stambenog objekta koji se Prema tome, svako lice koje je direktno ili indirektno nalazi u ulici Braće Jugovića broj 6 u Banjoj Luci. Od 26. povrijeđeno mjerama upravnih organa ima pravo pristupa sudu septembra 1995. godine apelantica živi i dalje u Banjoj Luci ali pune jurisdikcije da bi se osigurala zaštita njenih ugroženih sada na novoj adresi, tačnije u ulici Maglajlića sokak broj 5. prava. To podrazumijeva neograničenu nadležnost u pogledu Takoder je utvrdeno da je gda F.H. pokušala vratiti kuću sudskim pravnog i činjeničnog ispitivanja akata nižestepenih upravnih putem, u upravnom postupku i upravnom sporu, ali su ovi organi organa. Pri ispitivanju valjanosti upravnog akta, sud mora imati odlučili da su apelanticine tužbe, odnosno žalbe, neosnovane i slobodu utvrdivanja činjeničnog stanja i ne može biti vezan odbili su njene zahtjeve. utvrdenim činjeničnim stanjem nižih instanci da bi se ispunili U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda Republike Srpske kriteriji člana 6. Konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Le dato je objašnjenje zašto Vrhovni sud smatra apelaciju Compte, Van Leuven i de Meuere protiv Belgije, presuda od 23. neosnovanom te je treba odbiti. Izmedu ostalog, spomenuto je da juna 1981., serija A, broj 43. str. 23. stav 51. pod (b)). je na osnovu Zapisnika Općinske uprave za geodetske poslove, katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, a u Prema članu 38. stav 3. Zakona o upravnom sporu Republike skladu sa članom 7. i stavom 1. člana 2. tada važećeg Zakona o Srpske, Vrhovni sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na korištenju napuštene imovine ("Službeni glasnik RS 3/96-33, osnovu njega donijeti presudu ili rješenje. Član 38. stav 1. istog 8/96-407, 21/96-926) imovina u apelanticionom vlasništvu Zakona, na koji se poziva Vrhovni sud u svom odgovoru na proglašena napuštenom. Dalje je navedeno da prvostepeni i apelaciju, veže u pravilu Sud samo aka je činjenično stanje jasno i drugostepeni upravni organi nisu stvarno nadležni za utvrdivanje bez dilema, ali nema apsolutno djejstvo. U svom relevantnom valjanosti Zapisnika kojim je apelanticina imovina proglašena dijelu on kaže da Vrhovni sud rješava spor u pravilu na osnovu napuštenom, a da se valjanost mogla osporiti kod organa koji je činjenica utvrdenih u upravnom postupku. U konkretnom slučaju sačinio Zapisnik, podnošenjem zahtjeva za obnovu postupka s stav 1. ovoga člana ne može se primijeniti s obzirom na obzirom na činjenicu da ne postoji drugostepenost u ovoj vrsti apelanticino evidentno osporavanje valjanosti Zapisnika. Sud je postupka (tačka 5. člana 249. Zakona o općem upravnom odbio da u ovom predmetu preispita navode i dokaze tužioca koje postupku). Na taj način apelantica je mogla ostvariti zaštitu su krucijalne za odlučivanje o sporu, lišavajući se na taj način svojinskih prava. Navodeći dalje da apelantica nije osporila vlastite nadležnosti (mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska valjanost Zapisnika, upravni organi ga morali prihvatiti kao prava, Terra Woningen protiv Holandije, presuda od 17. 12. valjanog i na osnovu njega donijeti rješenje kojim se apelantica 1996. godine, Reports 1996(-VI, stav 54). odbija. Vrhovni sud je još istakao da on rješava spor samo na Prema tome, apelantici je uskraćeno pravo pristupa sudu jer nije podlozi činjenica koje su utvrdene u upravnom postupku (član imala mogućnost sudski preispitati Zapisnik kojim je njena imovina 38. stav 1. Zakona o upravnim sporovima). proglašena napuštenom. Iako Vrhovni sud zakonski ima mogućnost Ovaj slučaj pokreće pitanja iz člana 6. stav 1., člana 8. da preispita Zapisnik, Sud je, odbijajući ovu nadležnost, zanemario Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uvjete člana 6. Konvencije. Takvo ograničeno preispitivanje kosi se i člana 1. Protokola br. 1. na Evropsku konvenciju. sa pojmom efektivne pravne kontrole. Stoga, Ustavni sud smatra da rješenja prvostepenog i (a) Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi: drugostepenog upravnog organa, te presuda Vrhovnog suda RS, "Svako ima pravo da zakonom odreden, nezavisan i onemogućavaju podnosiocu apelacije pristup sudskim i nepristrasan tribunal, pravično, javno i u razumnom roku odluči upravnim organima i, prema tome, uskraćuju svaku mogućnost o njegovim pravima i obavezama gradanske prirode..." pobijanja utvrdenog činjeničnog stanja na kojem se zasnivaju Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, rješenja, tj. presuda. Zato ova presuda krši apelanticino pravo na pravo na posjedovanje vlastitog doma je "gradansko pravo" u pristup sudu iz člana 6. Evropske konvencije. smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Evropski sud za (b) Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima ljudska prava, Gillow protiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda od glasi: 24. novembra 1986. godine, serija A. broj 109. stav 68.). Ustavni "Svako ima prvo na poštovanje svog privatnog i porodičnog sud, stoga, smatra da spor oko predmetne kuće podpada pod života, doma i prepiske. Državne vlasti neće se miješati u vršenju okvire člana 6. stav 1. Evropske konvencije. ovog prava osim ako to nije predvideno zakonom i ako je Ustavni sud dalje ističe da pravo pristupa sudu predstavlja elneophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne ement inherentan pravu iskazanom u članu 6. stav 1. Evropske sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv sprječavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili Ujedinjenog kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih." serija A. broj 18. stav 36.). Na osnovu podataka koje je dostavila Sudu, gda. F. H. je bila Ustavni sud utvrduje da se rješenja prvostepenog i stalno nastanjena u kući koja se nalazi u ulici Braće Jugovića broj drugostepenog upravnog organa, te presuda Vrhovnog suda RS, 6 u Banjoj Luci. Ona nije imala namjeru da je napusti, ali ju je na zasnivaju na Zapisniku Općinske uprave za geodetske poslove, to prisilio gosp. S. M. Nesumnjivo je i to da se ova kuća mora katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove Banja Luka. Ovaj smatrati porodičnim domom. organ vrši popis i evidenciju napuštene imovine, tj. konstatuje činjenično stanje vezano za sporni objekt (član 7. Zakona o Sud utvrduje da je apelantica, suprotno tvrdenju upravnih korištenju napuštene imovine), u predmetnom slučaju kuću gde. organa, bila stalno nastanjena u Banjoj Luci. Ovu činjenicu dokazuje iskaz svjedoka J. i A.L., koji su u svrhu izdavanja ličnih Petak, 23. marta/ožujka 2001. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 - Strana 179 dokumenata pred Općinskim sekretarijatom za opću upravu rješenja su povrijedila apelanticino pravo na mirno uživanje izjavili da je apelantica od 1991. stalno nastanjena u Banjoj Luci. imovine iz člana 1. Protokola broj 1. na Konvenciju. Iskaz nosi datum od 23. septembra 1997. godine. Drugi dokaz je i 6. Zaključak sama izjava gosp. S. M. pred Općinskim sudom. U postupku Ustanovivši povredu apelanticinih prava iz čl. 6. i 8. saslušanja stranaka pred ovim sudom, gosp. S. M. je izjavio da se Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1. na Konvenciju, apalantica nekoliko dana nakon useljavanja u njenu kuću Ustavni sud je odlučio da ukine rješenje Komisije za smještaj pojavila i tražila da joj se kuća vrati. Prema tome, u ovom slučaju izbjeglica i upravljanje napuštenom imovinom Banja Luka od 21. ne može se govoriti o napuštanju dotičnog stambenog objekta. januara 1997. godine, rješenje Ministarstva za izbjeglice i Iz ovoga slijedi da je apelantici uskraćena mogućnost da se uz raseljena lica od 3. juna 1997. i presudu Vrhovnog suda pomoć nadležnih sudskih organa vrati u svoju kuću u koju se Republike Srpske od 18. augusta 1999. godine. nasilno uselio gosp. S. M. Postupkom pred upravnim organima Ustavni sud nalaže nadležnim organima Republike Srpske da bilo joj je onemogućeno da dokaznim postupkom opovrgne postupe kao u Odluci. istinitost činjenica utvrdenih Zapisnikom upravnog organa. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Stoga se rješenja, koja se apelacijom osporavaju, kose sa Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. apelanticinim pravom na poštovanje doma u smislu člana 8. stav Ovu odluku Ustavni sud je donio u slijedećem sastavu: 1. Evropske konvencije. predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Hans Danelius, U skladu sa članom 8. stav 2. Evropske konvencije, a prema prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko tumačenju Evropskog suda za ljudska prava, ovakvo procesiranje Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. bi moglo da bude opravdano da je "predvideno zakonom", da ima Snežana Savić i Mirko Zovko. odredeni cilj koji je legitiman na osnovu ovog stava i da je to Predsjednik "neophodno u demokratskom društvu", za ovaj cilj. (Gillow U 7/00 Ustavnog suda presuda,vidi str. 3. stav 48.). 19. augusta 2000. godine Bosne i Hercegovine Sud podsjeća da u ovom slučaju, u okviru člana 6. Konvencije, postupak pred sudom i upravnim organima nije bio Sarajevo prof. dr. Kasim Begić, s. r. voden u saglasnosti sa Zakonom o parničnom postupku tj. Zakonom o upravnom postupku i sporu. U svakom slučaju, ni na koji način nije bilo utvrdeno da je miješanje u apelanticino pravo na poštovanje njenog doma bilo primjereno i neophodno u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3 (b) demokratskom društvu. Uvjeti iz stava 2. člana 8. u pogledu Ustava Bosne i Hercegovine i članka 54. Poslovnika Ustavnog zakonitosti i neophodnosti, stoga, nisu bili ispunjeni. Prema suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 18. i 19. tome, Ustavni sud zaključuje da su rješenja prekršila kolovoza 2000. godine, donio je apelanticiono pravo na poštovanje njenog doma iz člana 8. Evropske konvencije. ODLUKU (c) Član 1. Protokola broj 1. na Evropsku konvenciju Apelacija F.H. se usvaja, te se: glasi: a) Ukida presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj "Svako fizičko i pravno lice ima pravo mirno uživati u svojoj U-422/97 od 18. kolovoza 1999. godine, rješenje imovini. Niko ne može biti lišen imovine, osim u javnom interesu i Ministarstva za izbjegle i raseljene osobe Republike pod uvjetima predvidenim zakonom i općim načelima Srpske, broj 05-136/97 od 3. lipnja 1997. godine i rješenje medunarodnog prava." Komisije za smještaj izbjeglih i upravljanje napuštenom Prethodne odredbe, medutim, ne utiču ni na koji način na imovinom Banja Luka, broj 08-476-676/96 od 21. siječnja pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi 1997. godine. regulisala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da b) Ustavni sud nalaže mjerodavnim organima Republike bi osigurala naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni." Srpske da predaju u posjed F.H., slobodnu od osoba i Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, člana 1. Protokola broj 1. na Evropsku konvenciju obuhvata tri osobnih stvari i na slobodno raspolaganje, njenu kuću u različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog Banjoj Luci, u ulici Braće Jugovića broj 6. stava i koje je generalne prirode, izražava princip mirnog Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Srpske." Treći, sadržan u drugom stavu, dozvoljava da države potpisnice Obrazloženje imaju pravo, izmedu ostalog, da kontrolišu korištenje imovine u 1. Činjenično stanje skladu sa općim interesom sprovodenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu. (Vidi, izmedu ostalog, Evropski Gđa. F.H. iz Banje Luke podnijela je, preko svog sud za ljudska prava, Sprrong i Lonnorth protiv Švedske, presuda punomoćnika, odvjetnika Z.B., apelaciju protiv presude od 23. septembra 1982., serija A. br. 52. stav 61. i Scollo protiv Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-422/97. Italije, presuda od 28. septembra 1995. serija A. broj 315-C, stav Kako proizilazi iz izvještaja apelanticinog punomoćnika i iz 26. sa daljim referencama). dokumenata proslijeđenih Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Sud podsjeća na zaključke u vezi s čl. 6. i 8. Evropske činjenično stanje može se sumirati na sljedeći način: konvencije, da su rješenja prvostepenog upravnog organa u Gđa. F.H. je umirovljenik, vlasnik 1/1 dijela obiteljske Banjoj Luci od 21. januara 1997., drugostepenog upravnog stambene zgrade u Banjoj Luci, u ulici Braće Jugovića broj 6. Iz organa od 3. juna 1997. godine i Vrhovnog suda Republike zgrade ju je S.M., inače raseljena osoba iz Zenice 26. rujna 1995. Srpske od 18. augusta 1999. godine onemogućile apelantici da na godine istjerao uporabom sile i prijetnje, kako je to narečeno u zakonit način ponovo uđe u svoju kuću. apelaciji. Od toga dana apelantica se nalazi u Banjoj Luci, u Istina je da je pravo dodijeljeno gosp. S. M. odlukama iznajmljenom smještaju. Stambena zgrada je, prema Zapisniku upravnih organa (zadnje sa datumom od 21. januara 1997. Općinske uprave za geodetske poslove, katastar nekretnina i godine) bilo pravo na privremeno korištenje kuće. Ipak, imovinsko-pravne poslove od 3. ožujka 1996. proglašena napuštenom. S. M. je, nakon proglašenja objekta napuštenim, apelantica je sada već nekoliko godina bila de facto lišena svih dobio rješenje o dodjeli na privremeno korištenje. svojih vlasničkih prava, te se stoga može smatrati da je bila lišena Apelantica je 26. lipnja 1996. godine podnijela tužbu Osnovnom svoje imovine u smislu druge rečenice prvog stava člana 1. sudu u Banjoj Luci protiv S.M. radi predaje u posjed obiteljske Protokola broj 1. na Evropsku konvenciju. Prema ovoj odredbi, stambene zgrade i pokretnih stvari. Sud je u ovom predmetu lišavanje može biti opravdano jedino ako je u javnom interesu i obustavio postupak rješenjem od 30. siječnja 1997. godine. podu vjetima predvidenim zakonom. Medutim, Ustavni sud je Gđa. F.H. je pokrenula postupak i pred prvostupnim već ustanovio da postupci koji su završili rješenjima i presudom upravnim organom koji je, 21. siječnja 1997. godine, donio Vrhovnog suda, nisu bili vodeni u skladu sa Zakonom o rješenje kojim se priziv odbija. Apelantica se žalila na valjanost parničnom postupku i Zakonom o upravnom postupku tj. sporu. Zapisnika kojim je njena kuća proglašena napuštenom i Miješanje, stoga, nije bilo opravdano. Prema tome, presuda i Broj 9 - Strana 180 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 23. marta/ožujka 2001. dodijeljena drugoj osobi na privremenu uporabu. Nakon toga 3/96-33, 8/96-407, 21/96-926) imovina u apelanticinom apelantica je podnijela priziv drugostupnom upravnom organu, vlasništvu proglašena napuštenom. Dalje je narečeno da koji je 3. lipnja 1997. odbio priziv kao neutemeljen. Na rješenje prvostupni i drugostupni upravni organi nisu stvarno mjerodavni drugostupnog upravnog organa podnesen je priziv Vrhovnom utvrđivati valjanosti Zapisnika kojim je apelanticina imovina sudu Republike Srpske, koji je 18. kolovoza 1999. godine donio proglašena napuštenom, a da se valjanost mogla pobijati kod presudu kojom se priziv odbija. organa koji je sačinio Zapisnik, podnošenjem zahtjeva za obnovu postupka s obzirom na činjenicu da ne postoji drugostupnost u 2. Apelacija ovoj vrsti postupka (točka 5. članka 249. Zakona o općem Apelantica se žali da je rješenjima prvostupnog i upravnom postupku). Na taj način apelantica je mogla ostvariti drugostupnog upravnog organa, kao i presudom Vrhovnog suda zaštitu svojinskih prava. Navodeći dalje da apelantica nije Republike Srpske, povrijeđeno njeno pravo na dom iz članka 8. pobijala valjanost Zapisnika, upravni organi ga morali prihvatiti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih kao valjanog i na temelju njega donijeti rješenje kojim se sloboda, pravo na mirno uživanje imovine iz članka 1. Protokola apelatnica odbija. Vrhovni sud je još istakao da on rješava spor broj 1. na Konvenciju te, implicite, pravo na fer postupak iz samo na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku članka 6. spomenute Konvencije. Ona navodi u apelaciji da su (članak 38. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). odluke ovih organa nezakonite, te da joj je bila uskraćena svaka Ovaj slučaj pokreće pitanja iz članka 6. stavak 1., članka 8. mogućnost pobijanja činjeničnog stanja koje je utvrđeno u Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odlukama gore spomenutih organa. i članka 1. Protokola br. 1. na Europsku konvenciju. Gđa. F.H. se žali da je činjenično stanje netočno utvrđeno. (a) Članak 6. stavak 1. Europske konvencije glasi: Tvrdi da je nasilno izbačena iz posjeda nekretnine, te da nije iz "nepoznatih razloga", kako to stoji u presudi Vrhovnog suda "Svatko ima pravo da zakonom određen, neovisan i Republike Srpske, napustila Republiku Srpsku nego da cijelo nepristrasan tribunal, pravično, javno i u razumnom roku odluči vrijeme boravi u Banjoj Luci. o njegovim pravima i obvezama građanske prirode..." Prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, 3. Postupak pred Ustavnim sudom pravo na posjedovanje vlastitog doma je "građansko pravo" u Apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (Europski sud za od 18. kolovoza 1999. godine gđa. F.H. je podnijela 15. ljudska prava, Gillow protiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda od studenoga 1999. godine. 24. studenoga 1986. godine, serija A. br. 109. stavak 68.). Ustavni sud je 29. veljače 2000. godine poslao zahtjev Ustavni sud, zato, smatra da spor oko predmetne kuće potpada Ministarstvu za izbjegle i raseljene osobe Republike Srpske, pod okvire članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Vrhovnom sudu Republike Srpske i S.M. kojim je tražio Ustavni sud dalje ističe da pravo pristupa sudu predstavlja elodgovore na apelaciju. Sud je dobio odgovor od Vrhovnog suda ement inherentan pravu iskazanom u članku 6. stavak 1. Republike Srpske 10. travnja iste godine. Iako su upućene brojne Europske konvencije (Europski sud za ljudska prava, Golder urgencije, Sud nije primio odgovor ni od jednog od ostalih, gore protiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda od 21. veljače 1975. spomenutih organa. godine, serija A. broj 18. stavak 36.). 4. Dopustivost predmeta Ustavni sud utvrđuje da se rješenja prvostupnog i drugostupnog upravnog organa, te presuda Vrhovnog suda RS, Sukladno članku VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, temelje na Zapisniku Općinske uprave za geodetske poslove, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacijsku ovlast nad katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove Banja Luka. Ovaj pitanjima po ovom ustavu koja proističu iz mišljenja bilo kojeg organ vrši popis i evidenciju napuštene imovine, tj. konstatira suda u Bosni i Hercegovini. činjenično stanje u svezi prijepornog objekta (članak 7. Zakona o Pitanje koje proizilazi iz apelacije odnosi se na povredu korištenju napuštene imovine), u predmetnom slučaju kuću gđe. njenih prava zaštićenih Europskom konvencijom za zaštitu F.H. Taj akt predstavlja condito sine qua non da bi se imovina ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz članka II Ustava slijedi da rješenjem prvostupnog organa dodijelila na privremeno korištenje su to Ustavom zaštićena prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Iz gosp. S.M. Iz toga proizilazi da Zapisnik ne predstavlja upravni toga slijedi da Ustavni sud ima ovlast glede ove apelacije. akt, donesen u zasebnom postupku, nego da utvrđuje faktičku Sukladno članku 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i situaciju u svezi dotičnih objekata i čini osnovicu za donošenje Hercegovine, Sud može da razmatrati apelaciju samo ako su rješenja prvostupnog organa u okviru svoga djelokruga. U protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni predmetnom slučaju je upravni organ to uradio dva puta: kada je lijekovi mogući prema zakonima entiteta i ako se podnese u roku dodijelio nekretninu na privremeno korištenje gosp. S.M. i kada je od 60 dana od dana kada je podnositelj primio odluku o donio prvostupno rješenje na apelanticin priziv zbog pogrešno posljednjem korišćenom pravnom lijeku. utvrđenog činjeničnog stanja i dodjeljivanja kuće na korištenje. U ovom predmetu, konačna odluka je presuda Vrhovnog Vrhovni sud Republike Srpske se, u svom odgovoru na suda Republike Srpske, protiv koje se više ne može uložiti pravni apelaciju, poziva na zakonsku mogućnost pobijanja Zapisnika u lijek. Dakle, gđa. F.H. je zadovoljila uvjet prema kojem trebaju članku 249. točka 5. Zakona o upravnom postupku Republike da budu iscrpljeni svi pravni lijekovi. Srpske. Ovaj članak se odnosi na preispitivanje odluka upravnih Vrhovni sud je donio presudu 18. kolovoza 1999. godine, a organa za koje nije predviđena dvostupnost, ali čija se odluka apelantica ju je primila 24. listopada 1999. godine. Apelacija je temelji na predbježnom pitanju a mjerodavni organ je to pitanje podnesena Ustavnom sudu 15. studenoga 1999. godine. kasnije riješio u bitnim točkama drukčije. Ovaj članak se ne može Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom. primjenjivati u konkretnom predmetu. Prije svega zato što 5. Ustavni sud je odlučio Zapisnik nije rješenje u formalno-pravnom smislu, a osim toga, ne temelji se na predbježnom pitanju što je nužan uvjet iz članka Nije prijeporno da je F.H. vlasnik stambenog objekta koji se 249. točka 5. gore spomenutog Zakona. nalazi u ulici Braće Jugovića broj 6. u Banjoj Luci. Od 26. rujna Prema tome, svaka osoba koja je izravno ili neizravno 1995. godine apelantica živi i dalje u Banjoj Luci ali sada na povrijeđena mjerama upravnih organa ima pravo pristupa sudu novoj adresi, točnije u ulici Maglajlića sokak broj 5. Također je pune jurisdikcije da bi se osigurala zaštita njenih ugroženih utvrđeno da je gđa F.H. pokušala vratiti kuću sudskim putem, u prava. To podrazumijeva neograničenu ovlast glede pravnog i upravnom postupku i upravnom sporu, ali su ovi organi odlučili činjeničnog ispitivanja akata nižestupnih upravnih organa. Pri da su apelanticine tužbe, odnosno prizivi, neutemeljene i odbili ispitivanju valjanosti upravnog akta, sud mora da ima slobodu su njene zahtjeve. utvrđivanja činjeničnog stanja i ne može biti vezan utvrđenim U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda Republike Srpske činjeničnim stanjem nižih instanci da bi se ispunili kriteriji članka dato je objašnjenje zašto Vrhovni sud smatra apelaciju 6. Konvencije (Europski sud za ljudska prava, Le Compte, Van neutemeljenom te je treba odbiti. Između ostalog, spomenuto je Leuven i de Meuere protiv Belgije, presuda od 23. lipnja 1981., da je na temelju Zapisnika Općinske uprave za geodetske serija A, broj 43. str. 23. stavak 51. pod (b). poslove, katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, a sukladno članku 7. i stavku 1. članka 2. tada važećeg Prema članku 38. stavak 3. Zakona o upravnom sporu Zakona o korištenju napuštene imovine ("Službeni glasnik RS Republike Srpske, Vrhovni sud može i sam utvrditi činjenično Petak, 23. marta/ožujka 2001. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 - Strana 181 stanje i na temelju njega donijeti presudu ili rješenje. Članak 38. (c) Članak 1. Protokola broj 1. na Europsku konvenciju glasi: stavak 1. istog Zakona, na koji se poziva Vrhovni sud u svom "Svaka fizička i pravna osoba ima pravo mirno uživati u odgovoru na apelaciju, veže u pravilu Sud samo ako je činjenično svojoj imovini. Nitko ne može biti lišen imovine, osim u javnom stanje razvidno i bez dilema, ali nema apsolutno djejstvo. U svom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima relevantnom dijelu on kaže da Vrhovni sud rješava spor u pravilu na međunarodnog prava. temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku. U konkretnom slučaju stavak 1. ovoga članka ne može se primijeniti s obzirom na Predbježne odredbe, međutim, ne utiču ni na koji način na apelatnicino evidentno pobijanje valjanosti Zapisnika. Sud je odbio pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebitim da bi u ovom predmetu preispitati navode i dokaze tužitelja koje su regulirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi krucijalne za odlučivanje o sporu, lišavajući se na taj način vlastite osigurala naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni." ovlasti (mutatis mutandis, Europski sud za ljudska prava, Terra Prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, Woningen protiv Holandije, presuda od 17. prosinca 1996. godine, članak 1. Protokola br. 1. na Europsku konvenciju obuhvata tri Reports (1996-VI, stavak 54). različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog Prema tome, apelatnici je uskraćeno pravo pristupa sudu jer stavka i koje je općenite prirode, izražava princip mirnog nije imala mogućnost sudski preispitati Zapisnik kojim je njena uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stavka, imovina proglašena napuštenom. Iako Vrhovni sud zakonski ima pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. mogućnost preispitati Zapisnik, Sud je, odbijajući ovu ovlast, Treći, sadržan u drugom stavku, dopušta da države potpisnice zanemario uvjete članka 6. Konvencije. Takvo ograničeno imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine preispitivanje kosi se sa pojmom efektivne pravne kontrole. sukladno općem interesu sprovođenjem onih zakona koje Zato, Ustavni sud smatra da rješenja prvostupnog i smatraju potrebitim u tu svrhu. (Vidi, između ostalog, Europski drugostupnog upravnog organa, te presuda Vrhovnog suda RS, sud za ljudska prava, Sprrong i Lonnorth protiv Švedske, presuda onemogućavaju podnositelju apelacije pristup sudskim i od 23. rujna 1982, serija A. br. 52. stavak 61. i Scollo protiv upravnim organima i, prema tome, uskraćuju svaku mogućnost Italije, presuda od 28. rujna 1995. serija A. broj 315-C, stavak 26. pobijanja utvrđenog činjeničnog stanja na kojem se temelje sa daljim referencama). rješenja, tj. presuda. Zato ova presuda krši apelanticino pravo na Sud podsjeća na zaključke u svezi čl. 6. i 8. Europske pristup sudu iz članka 6. Europske konvencije. konvencije, da su rješenja prvostupnog upravnog organa u Banjoj (b) Članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima Luci od 21. siječnja 1997., drugostupnog upravnog organa od 3. glasi: lipnja 1997. godine i Vrhovnog suda Republike Srpske od 18. kolovoza 1999. godine onemogućile apelantici da na zakonit "Svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog način ponovo uniđe u svoju kuću. života, doma i prepiske. Državne vlasti neće se miješati u vršenju ovog prava osim ako to nije predviđeno zakonom i ako je nužno u Istina je da je pravo dodijeljeno gosp. S. M. odlukama demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne upravnih organa (zadnje sa nadnevkom od 21. siječnja 1997. sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja godine) bilo pravo na privremeno korištenje kuće. Ipak, nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi apelantica je sada već nekoliko godina bila de facto lišena svih zaštite prava i sloboda drugih." svojih vlasničkih prava, te se zato može smatrati da je bila lišena Na temelju podataka koje je dostavila Sudu, gđa. F. H. je bila svoje imovine u smislu druge rečenice prvog stava članka 1. stalno nastanjena u kući koja se nalazi u ulici Braće Jugovića broj Protokola broj 1. na Europsku konvenciju. Prema ovoj odredbi, 6. u Banjoj Luci. Ona nije imala namjeru napustiti je , ali ju je na lišavanje može biti opravdano jedino ako je u javnom interesu i to prisilio gosp. S. M. Nesdvojbeno je i to da se ova kuća mora pod uvjetima predviđenim zakonom. Međutim, Ustavni sud je smatrati obiteljskim domom. već ustanovio da postupci koji su završili rješenjima i presudom Vrhovnog suda, nisu bili vođeni sukladno Zakonu o parničnom Sud utvrđuje da je apelantica, oprečno tvrdnji upravnih postupku i Zakonom o upravnom postupku, tj. sporu. Miješanje, organa, bila stalno nastanjena u Banjoj Luci. Ovu činjenicu zato, nije bilo opravdano. Prema tome, presuda i rješenja su dokazuje iskaz svjedoka J. i A.L., koji su u svrhu izdavanja povrijedila apelanticino pravo na mirno uživanje imovine iz osobnih dokumenata pred Općinskim tajništvom za opću upravu članka 1. Protokola broj 1. na Konvenciju. izjavili da je apelantica od 1991. stalno nastanjena u Banjoj Luci. Iskaz nosi nadnevak od 23. rujna 1997. godine. Drugi dokaz je i 6. Zaključak sama izjava gosp. S. M. pred Općinskim sudom. U postupku saslušanja stranaka pred ovim sudom, gosp. S. M. je izjavio da se Ustanovivši povredu apelanticinih prava iz čl. 6. i 8. apelantica nekoliko dana nakon useljavanja u njenu kuću Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1. na Konvenciju, pojavila i tražila da joj se kuća vrati. Prema tome, u ovom slučaju Ustavni sud je odlučio da ukine rješenje Komisije za smještaj ne može da se govori o napuštanju dotičnog stambenog objekta. izbjeglih i upravljanje napuštenom imovinom Banja Luka od 21. Iz ovoga slijedi da je apelantici uskraćena mogućnost da se uz siječnja 1997. godine, rješenje Ministarstva za izbjeglice i pomoć mjerodavnih sudskih organa vrati u svoju kuću u koju se raseljena lica od 3. lipnja 1997. i presudu Vrhovnog suda nasilno uselio gosp. S. M. Postupkom pred upravnim organima Republike Srpske od 18. kolovoza 1999. godine. bilo joj je onemogućeno da dokaznim postupkom opovrgne Ustavni sud nalaže mjerodavnim organima Republike Srpske istinitost činjenica utvrđenih Zapisnikom upravnog organa. Zato da postupe kao u Odluci. se rješenja, koja se apelacijom pobijaju, kose s apelanticinim pravom na poštovanje doma u smislu članka 8. stavak 1. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Europske konvencije. Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Sukladno članku 8. stavak 2. Europske konvencije, a prema Ovu odluku Ustavni sud je donio slijedećem sastavu: tumačenju Europskog suda za ljudska prava, ovakvo procesiranje predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i suci Hans Danelius, bi moglo biti opravdano da je "predviđeno zakonom", da ima prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko određeni cilj koji je legitiman na temelju ovog stavka i da je to Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. "nužno u demokratskom društvu", za ovaj cilj. (Gillow presuda, Snežana Savić i Mirko Zovko. vidi str. 3. stavak 48.). Predsjednik Sud podsjeća da u ovom slučaju, u okviru članka 6. U 7/00 Ustavnog suda Konvencije, postupak pred sudom i upravnim organima nije bio vođen suglasno Zakonu o parničnom postupku tj. Zakonu o 19. kolovoza 2000. godine Bosne i Hercegovine upravnom postupku i sporu. U svakom slučaju, ni na koji način Sarajevo prof. dr. Kasim Begić, v. r. nije bilo utvrđeno da je miješanje u apelanticino pravo na poštovanje njenog doma bilo primjereno i nužno u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. (b) demokratskom društvu. Uvjeti iz stavka 2. članka 8. glede Ustava Bosne i Hercegovine i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda zakonitosti i nužnosti, zato, nisu bili ispunjeni. Prema tome, Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 18. i 19. augusta 2000. Ustavni sud zaključuje da su rješenja prekršila apelaticino pravo na poštovanje njenog doma iz članka 8. Europske konvencije. godine, donio je Broj 9 - Strana 182 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 23. marta/ožujka 2001. 3. Postupak pred Ustavnim sudom ODLUKU Gosp. B.Š. je 7. februara 2000. godine uložio apelaciju protiv Odbija se apelacija B.Š. iz Gradačca protiv presude presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 14. Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev. 166/99 oktobra 1999. godine. od 14. oktobra 1999. godine. 19. marta 2000. godine, zahtijevano je od Vrhovnog suda da Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim dostavi odgovor na apelaciju na osnovu člana 16. Poslovnika novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Ustavnog suda. Istog dana zahtijevano je od Općinskog suda da Srpske". dostavi Sudu spis na uvid. Vrhovni sud je, pismom od 27. marta 2000. godine, obavijestio Ustavni sud da je spis sa presudom Obrazloženje vratio prvostepenom sudu 2. decembra 1999. godine, ali nije 1. Činjenično stanje dostavio odgovor na apelaciju. Gosp. B.Š. iz Gradačca je uložio apelaciju preko svog 4. Dopustivost predmeta punomoćnika, advokata F.A. iz Gradačca, protiv presude U skladu sa članom VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev. 166/99 Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u od 14. oktobra 1999. godine. pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu Kako proizilazi iz novoda u apelaciji i iz dokumenata predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i proslijeđenih Ustavnom sudu činjenično stanje može se sumirati Hercegovini. Pitanje koje proizilazi iz apelacije odnosi se na na sljedeći način: povredu njegovih prava zaštićenih Evropskom konvencijom za Apelant je državljanin Bosne i Hercegovine. Od 1971. godine zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz člana II Ustava boravi u SR Njemačkoj, gdje je i stalno zaposlen. Bivša apelantova slijedi da su to Ustavom zaštićena prava i slobode u Bosni i supruga živjela je do juna 1992. godine sa njihovo dvoje djece, Hercegovini. Iz toga slijedi da Ustavni sud ima nadležnost u A.Š. (25. august 1980.) i E.Š. (26. juli 1983.), u Gradačcu. Od toga pogledu ove apelacije. datuma gđa. S.Š. se preselila u SR Njemačku. Kada je došla u Prema članu 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i mjesto boravka svoga muža, ustanovila je da njen suprug živi u Hercegovine, Sud može odlučivati po apelacijama samo ako su faktičkoj zajednici sa drugom ženom. Iz toga razloga preselila se u protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni susjedno mjesto i tu ostala, zajedno sa djecom, sve do jula 1996. lijekovi prema zakonima entiteta, i samo ako se podnese u roku godine kada se vratila u Gradačac. Djeca su ostala kod oca da bi od 60 dana od dana kada je podnosilac primio presudu o zadnjem završili školu. Apelant je plaćao za izdržavanje djece i supruge korištenom pravnom lijeku. 1.620 DM mjesečno, od samog njihovog dolaska pa do preseljenja U ovom predmetu pobijana presuda je od Vrhovnog suda djece kod oca, tj. do odlaska majke u Gradačac. Federacije Bosne i Hercegovine, protiv koje nema daljnjih Gosp. B.Š. je pokrenuo brakorazvodnu parnicu, a njegova pravnih lijekova. Apelantov zastupnik je primio odluku supruga je podnijela zahtjev za izdržavanje. Općinski sud u Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 11. januara Gradačcu je 26. februara 1998. godine donio presudu kojom su 2000. godine, a apelacija pred Ustavnim sudom datira od 7. djeca, A. i E., povjereni na čuvanje, vaspitanje i izdržavanje ocu, a februara 2000. godine. bivšoj supruzi, S.Š., obavezan je plaćati doprinos za izdržavanje u Stoga, Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom. iznosu 200 KM mjesečno, počev od 24. septembra 1997. godine. 5. Ustavni sud je ocijenio Protiv dijela presude koja se odnosi na izdržavanje bivše U skladu sa članom 26. Poslovnika Ustavnog sudasupruge, apelant B.Š. je podnio žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli. prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 24/99), Sud kod Kantonalni sud Tuzle je donio presudu 10. septembra 1998. odlučivanja ispituje da li postoje samo one povrede koje su godine, kojom je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio iznesene u zahtjevu. prvostepenu presudu. Apelant se poziva na član 6. stav 1. Evropske konvencije za Na presudu Kantonalnog suda Tuzle apalent je podnio zaštitu ljudskih prava, koji u svom relevantnom dijelu glasi: reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je "Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i presudom od 14. oktobra 1999. godine djelimično uvažio obavezama... ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u presudu i preinačio presudu Općinskog i Kantonalnog suda. Na razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, osnovu presude ovog suda, apelantu je smanjen doprinos za obrazovanim na osnovu zakona...", izdržavanje bivše supruge sa 200 na 150 KM, počev od 24. septembra 1997. godine. te na član 14. istoimene Konvencije koji glasi: Postupkom nižestepenih sudova utvrđeno je da bivša supruga "Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji apelanta nema nikakve imovine ni prihoda, nema zaposlenja, a osigurava se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su šanse za zapošljavanje su minimalne s obzirom na trenutno stanje spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovjest, političko ili drugo nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini te činjenicu da gđa. S.Š. mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom ima samo osnovno obrazovanje. Apelant radi u SR Njemačkoj i nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status". ostvaruje mjesečni prihod od 5.000 DM. Ustavni sud konstatuje da se revizija gosp. B. Š. pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odnosi na 2. Apelacija njegovo građansko pravo i iz toga proizilazi da se član 6. Apelant se žali da je presudom Općinskog suda od 26. primjenjuje u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora februara 1998. godine, presudom Kantonalnog suda Tuzla od 10. preispitati da li je spor pred Vrhovnim sudom bio fer onako, kako septembra 1998. godine, te presudom Vrhovnog suda Federacije to član 6. zahtijeva, odnosno da li je Vrhovni sud povrijedio član 6. Bosne i Hercegovine od 14. oktobra 1999. godine, povrijeđeno u vezi sa članom 14. jer ne postoji opća obaveza nediskriminacije. njegovo pravo na fer postupak iz člana 6. stav 1. Evropske Na osnovu člana 239. Porodičnog zakona Bosne i konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njegovo Hercegovine, bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život pravo na uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, tj. ne može se zaposliti, bez diskriminacije iz člana 14. istoimene Konvencije. ima pravo na izdržavanje od svog bračnog druga, srazmjerno njegovim mogućnostima. Izuzetak od ovog pravila propisuje U pogledu fer postupka apelant se žali na pristrasnost suda i član 241. istog Zakona koji omogućava sudu da odbije zahtjev za navodi da sam posao i rad u SR Njemačkoj ne može biti isključiv izdržavanjem ako se taj bračni drug bez ozbiljnog povoda grubo razlog da se dodijeli izdržavanje apelantovom bivšem bračnom ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici ili ako bi njegov zahtjev drugu,te da je ova povreda u diskriminatornoj vezi sa članom 14. predstavljao očitu nepravdu za drugog bračnog druga. već spomenute Konvencije i to, prije svega, u pogledu imovinskog stanja. Apelant se žali da presude nisu donesene na Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud odredbe ovog zakona osnovu zakona nego da se oslanjaju na činjenice, čiju pravilnu primijenio na fer način i da, shodno tome, ne nalazi povredu člana utvrđenost apelant dovodi u pitanje. On dalje ističe da je motiv 6. Konvencije. Činjenica da Vrhovni sud bazira svoje stavove na ovakvih presuda da se država oslobodi obaveze plaćanja apelantovom prihodu u Njemačkoj ne predstavlja diskriminaciju izdržavanja osoba u sličnom položaju. u okviru značenja člana 14. Konvencije. Petak, 23. marta/ožujka 2001. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 - Strana 183 Pod ovim okolnostima Ustavni sud konstatuje da je pobijana S.Š. ima samo osnovnu naobrazbu. Apelant radi u SR Njemačkoj presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u saglasnosti i ostvaruje mjesečni dohodak od 5.000 DM. sa Ustavom i da ustavna prava gosp. B.Š. nisu povrijeđena. 2. Apelacija 6. Zaključak Apelant se žali da je presudom Općinskog suda od 26. veljače 1998. godine, presudom Kantonalnog suda Tuzla od 10. rujna Ustavni sud iz izloženog zaključuje da se apelacija mora 1998. godine, te presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i odbiti. Hercegovine od 14. listopada 1999. godine, povrijeđeno njegovo Na osnovu člana VI. 4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravo na fer postupak iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njegovo pravo na Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji bez predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Hans Danelius, diskriminacije iz članka 14. istoimene Konvencije. prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Glede fer postupka apelant se žali na pristrasnost suda i Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. navodi da sam posao i rad u SR Njemačkoj ne može biti isključiv Snežana Savić i Mirko Zovko. razlog da se dodijeli izdržavanje apelantovom bivšem bračnom Predsjednik drugu, te da je ova povreda u diskriminacijskoj svezi s člankom U 11/00 Ustavnog suda 14. već spomenute Konvencije i to, prije svega, glede imovnog 18. augusta 2000. godine Bosne i Hercegovine stanja. Apelant se žali da presude nisu donesene na temelju Neum prof. dr. Kasim Begić, s. r. zakona nego da se oslanjaju na činjenice, čiju pravilnu utvrđenost apelant dovodi u pitanje. On dalje ističe da je motiv ovakovih presuda da se država oslobodi obveze plaćanja izdržavanja osoba u sličnom položaju. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3. (b) 3. Postupak pred Ustavnim sudom Ustava Bosne i Hercegovine i članka 54. Poslovnika Ustavnog Gosp. B.Š. je 7. veljače 2000. godine uložio apelaciju protiv suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 18. i 19. presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 14. kolovoza 2000. godine, donio je listopada 1999. godine. 19. ožujka 2000. godine, zahtijevano je od Vrhovnog suda da ODLUKU dostavi odgovor na apelaciju na temelju članka 16. Poslovnika Odbija se apelacija B.Š. iz Gradačca protiv presude Ustavnog suda. Istog dana zahtijevano je od Općinskog suda da Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev. 166/99 dostavi Sudu spis na uvid. Vrhovni sud je, pismom od 27. ožujka od 14. listopada 1999. godine. 2000. godine, obavijestio Ustavni sud da je spis s presudom Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim vratio prvostupnom sudu 2. prosinca 1999. godine, ali nije novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike dostavio odgovor na apelaciju. Srpske". 4. Dopustivost predmeta Obrazloženje Sukladno članku VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni 1. Činjenično stanje sud Bosne i Hercegovine ima apelacijsku ovlast u pitanjima koja su Gosp. B.Š. iz Gradačca je uložio apelaciju preko svog sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog punomoćnika, odvjetnika F.A. iz Gradačca, protiv presude presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev. 166/99 proizilazi iz apelacije odnosi se na povredu njegovih prava od 14. listopada 1999. godine. zaštićenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz članka II Ustava slijedi da su to Ustavom Kako proizilazi iz narečenog u apelaciji i iz dokumenata zaštićena prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Iz toga slijedi da proslijeđenih Ustavnom sudu, činjenično stanje može se sumirati Ustavni sud ima ovlast glede ove apelacije. na sljedeći način: Prema članku 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Apelant je državljanin Bosne i Hercegovine. Od 1971. godine Hercegovine, Sud može odlučivati po apelacijama samo ako su boravi u SR Njemačkoj, gdje je i stalno uposlen. Bivša apelantova protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni supruga živjela je do lipnja 1992. godine sa njihovo dvoje djece, lijekovi prema zakonima entiteta, i samo ako se podnese u roku A.Š. (25. kolovoz 1980.) i E.Š. (26. srpanj 1983.), u Gradačcu. Od od 60 dana od dana kada je podnositelj primio presudu o zadnjem toga nadnevka gđa. B.Š. se preselila u SR Njemačku. Kada je došla korištenom pravnom lijeku. u mjesto boravka svoga muža, utvrdila je dan njen suprug živi u U ovom predmetu pobijana presuda je od Vrhovnog suda faktičnoj zajednici s drugom ženom. Iz toga razloga preselila se u Federacije Bosne i Hercegovine, protiv koje nema daljnjih susjedno mjesto i tu ostala, zajedno s djecom, sve do srpnja 1996. pravnih lijekova. Apelantov zastupnik je primio odluku godine kada se vratila u Gradačac. Djeca su ostala kod oca da bi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 11. siječnja završili školu. Apelant je plaćao za izdržavanje djece i supruge 2000. godine, a apelacija pred Ustavnim sudom datira od 7. 1.620 DM mjesečno, od samog njihovog dolaska pa do preseljenja veljače 2000. godine. djece kod oca, tj. do odlaska majke u Gradačac. Stoga, Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom. Gosp. B.Š. je pokrenuo brakorastavnu parnicu, a njegova supruga je podnijela zahtjev za izdržavanje. Općinski sud u 5. Ustavni sud je ocijenio Gradačcu je 26. veljače 1998. godine donio presudu kojom su Sukladno članku 26. Poslovnika Ustavnog suda-prečišćeni djeca, A. i E., povjereni na čuvanje, odgoj i izdržavanje ocu, a tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 24/99), Sud kod odlučivanja bivšoj supruzi, S.Š., obvezan je plaćati doprinos za izdržavanje u ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu. iznosu 200 KM mjesečno, počev od 24. rujna 1997. godine. Apelant se poziva na članak 6. stavak 1. Europske konvencije Protiv dijela presude koja se odnosi na izdržavanje bivše supruge, za zaštitu ljudskih prava, koji u svom relevantnom dijelu glasi: apelant B.Š. je podnio žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli. Kantonalni "Svako, tijekom odlučivanja o njegovim građanskim pravima sud Tuzle je donio presudu 10. rujna 1998. godine, kojom je odbio i obvezama... ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u žalbu kao neutemeljenu i potvrdio prvostupnu presudu. razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim sudom, Na presudu Kantonalnog suda Tuzle apalent je podnio reviziju obrazovanim na temelju zakona...", Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je presudom te na članak 14. istoimene Konvencije koji glasi: od 14. listopada 1999. godine djelomično uvažio presudu i "Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji preinačio presudu Općinskog i Kantonalnog suda. Na temelju osigurava se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su presude ovog suda, apelantu je smanjen doprinos za izdržavanje spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovjed, političko ili drugo bivše supruge s 200 na 150 KM, počev od 24. rujna 1997. godine. mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, veza sa nekom Postupkom nižestupnih sudova utvrđeno je da bivša supruga nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status". apelanta nema nikakve imovine ni prihoda, nema uposlenja, a šanse za upošljavanje su minimalne s obzirom na trenutačno Ustavni sud konstatira da se revizija gosp. B. Š. pred stanje neuposlenosti u Bosni i Hercegovini te činjenicu da gđa. Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odnosi na Broj 9 - Strana 184 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 23. marta/ožujka 2001. njegovo građansko pravo i iz toga proizilazi da se članak 6. Pod ovim okolnostima Ustavni sud konstatira da je pobijena primjenjuje u datom slučaju. Prema tomu, Ustavni sud mora presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u preispitati je li spor pred Vrhovnim sudom bio fer onako, kako to suglasnosti s Ustavom i da ustavna prava gosp. B.Š. nisu članak 6. zahtijeva, odnosno je li Vrhovni sud povrijedio članak 6. povrijeđena. u svezi s člankom 14. jer ne postoji opća obveza nediskriminacije. 6. Zaključak Na temelju članka 239. Obiteljskog zakona Bosne i Ustavni sud iz izloženog zaključuje da se apelacija mora Hercegovine, bračni drug koji nema dostatno sredstava za život ili odbiti. ih ne može ostvariti iz svoje imovine, tj. ne može se uposliti, ima Na temelju članka VI. 4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravo na izdržavanje od svog bračnog druga, srazmjerno njegovim Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. mogućnostima. Izuzetak od ovog pravila propisuje članak 241. Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: istog Zakona koji omogućava sudu da odbije zahtjev za predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i suci Hans Danelius, izdržavanjem ako se taj bračni drug bez ozbiljnog povoda grubo ili prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko nedolično ponašao u bračnoj zajednici ili ako bi njegov zahtjev Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. predstavljao očevidnu nepravdu za drugog bračnog druga. Snežana Savić i Mirko Zovko. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud odredbe ovog zakona Predsjednik primijenio na fer način i da, shodno tomu, ne nalazi povredu U 11/00 Ustavnog suda članka 6. Konvencije. Činjenica da Vrhovni sud temelji svoje 18. kolovoza 2000. godine Bosne i Hercegovine stavove na apelantovom dohotku u Njemačkoj ne predstavlja diskriminaciju u okviru značenja članka 14. Konvencije. prof. dr. Kasim Begić, v. r. Neum VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU 94 Odluka broj 86/01 Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o posebnoj zaštiti svjedoka u krivičnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o posebnoj zaštiti svjedoka u kaznenom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 96 Odluka o specijalnom revizoru za Federaciju Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) Odluka o specijalnom revizoru za Federaciju Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 97 Odluka o privremenom smanjenju stope poreza na promet putničkih automobila proizvedenih na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) Odluka o privremenom smanjenju stope poreza na promet osobnih automobila proizvedenih na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 98 Odluka o danu i trenutku prelaska na ljetno računanje vremena i danu i trenutku završetka ljetnog računanja vremena u 2001. godini (bosanski jezik) Odluka o danu i trenutku prelaska na ljetno računanje vremena i danu i trenutku završetku ljetnog računanja vremena u 2001. godini (hrvatski jezik) 99 Odluka o privremenom smanjenju stope poreza na promet motornih benzina i dizel-goriva (bosanski jezik) Odluka o privremenom smanjenju stope poreza na promet motornih benzina i dizelskog goriva (hrvatski jezik) 100 Odluka o izmjenama odluke o visini naknade za puteve u maloprodajnoj cijeni benzina i dizel-goriva (bosanski jezik) SADRŽAJ 169 95 171 171 171 173 174 174 175 175 175 175 175 Odluka o izmjenama odluke o visini naknade za puteve u maloprodajnoj cijeni benzina i dizel-goriva (hrvatski jezik) FEDERALNO MINISTARSTVO FINANSIJA-FINANCIJA 101 Uputstvo o izmjeni i dopuni Uputstva o obavezi banke prilikom otvaranja bankovnog računa za obavljanje unutarnjih platnih transakcija (bosanski jezik) Naputak o izmjeni i dopuni naputka o obvezi banke prilikom otvaranja bankovnog računa za obavljanje unutarnjih platnih transakcija (hrvatski jezik) FEDERALNO MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA 102 Naredbu o izmjenama i dopunama naredbe o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Hercegovine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka goveda, proizvoda, sirovina i otpadaka porijeklom od goveda, hrane za životinje animalnog porijekla i drugih predmeta kojima se može unositi zarazna bolest Bovina spongioformna encefalopatija iz Republike Hrvatske (bosanski jezik) Naredbu o izmjenama i dopunama naredbe o zabrani uvoza u Federaciju Bosne i Hercegovine i provoza preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine pošiljaka goveda, proizvoda, sirovina i otpadaka podrijetlom od goveda, hrane za životinje animalnog podrijetla i drugih predmeta kojima se može unositi zarazna bolest Bovina spongioformna encefalopatija iz Republike Hrvatske (hrvatski jezik) USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj U 7/00 (bosanski jezik) Odluka broj U 7/00 (hrvatski jezik) Odluka broj U 11/00 (bosanski jezik) Odluka broj U 11/00 (hrvatski jezik) 176 176 176 176 177 177 179 181 183 Izdavač: Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH - Sarajevo, Ulica Magribija 3 - Poštanski fah 3 - Direktor i odgovorni urednik Mehmedalija Huremović - Telefon - direktor: 663-470, fax: 663-470 - Redakcija i Pretplata: 663-471 - Računovodstvo: 651-257 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: ZAGREBAČKA BANKA BH d.d. 338 320 22000052 11 - DEPOZITNA BANKA d.d. Sarajevo 162 000 00005746 24 - KRISTAL BANKA Brčko 552-000-00000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafička priprema: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo - Štampa: "OKO" Sarajevo - Za štampariju Ahmet Šadinlija - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Službene novine Federacije BiH" su upisane u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 414. Na osnovu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/00), član 4. tar. br. 2. i Mišljenja br. 02-15-5300/00 od 05.10.2000. godine Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, plaća se porez na promet proizvoda na službena glasila, po stopi od 12% i tar. br. 1. plaća se porez na promet usluge na oglase, po stopi od 12%. Izdanje na bosanskom i hrvatskom jeziku.