Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2090/05 (S.A.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2090/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2090/05, rješavajući apelaciju S.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.A., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj KŽ-

147/05 od 15. juna 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj K-34/04 od 14. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S.A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. oktobra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud), broj KŽ-147/05 od 15. juna 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj K-34/04 od 14. januara 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. februara, 21. marta i 7. juna 2006. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-34/04 od 14. januara 2005. godine, apelant je kao prvooptuženi oglašen krivim za produženo krivično djelo razbojništva, a drugooptuženi A.I. za krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 2. Krivičnog zakona Federacije BiH, pa je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, pri čemu mu su ranije izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, po presudi Općinskog suda I Mostar, broj K-164/00 od 30. decembra 2003. godine koja je pravomoćna 25. oktobra 2004. godine, uzima kao utvrđena pa je apelantu na osnovu člana 55. navedenog zakona izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 29. do 30. decembra 2003. godine i od 10. avgusta 2004. godine pa nadalje. Apelant je obavezan da oštrećenom I.M. na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplati iznos od 1.000,00 KM, da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 90,00 KM i sudski paušal u iznosu od 150,00 KM te mu je produžen pritvor, produžen rješenjem suda, broj KV-94/04 od 16. novembra 2004. godine. Drugooptuženi A.I. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, oduzet mu je nož kao predmet izvršenja krivičnog djela te je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 90,00 KM i sudski paušal u iznosu od 150,00 KM.

3. Vrhovni sud je presudom, broj Kž-147/05 od 15. juna 2005. godine, odbio kao neosnovane žalbe, te potvrdio presudu Kantonalnog suda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. S obzirom na to da je apelantu presuda Vrhovnog suda, broj Kž-147/05 od 15. juna 2005. godine, uručena 4. jula 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. oktobra 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2090/05 (S.A.) | Sudska praksa | Aktio