Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2679/05 (N. I.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2679/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2679/05, rješavajući apelaciju Neđe Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Ilića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1447/04 od 31. oktobra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P-2802/00 od 8. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Neđo Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Australije, koga zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 30. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud ), broj Gž-1447/04 od 31. oktobra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2802/00 od 8. septembra 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 17. januara 2006. godine.

2. Općinski sud u Tuzli je presudom, broj P-2802/00 od 7. januara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-377/03 od 27. augusta 2003. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta.

3. Odlučujući o prijedlogu od 13. jula 2004. godine, za ponavljenje pravomoćno okončanog postupka, Općinski sud je rješenjem, broj P-2802/00 od 8. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1447/04 od 31. oktobra 2005. godine, odbacio prijedlog kao nedopušten. U obrazloženju rješenja je navedeno da punomoćnik apelanta, u smislu člana 86. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, nije bio izričito ovlašten od strane apelanta za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, te kako navedeni nedostatak nije otklonjen ni u naknadno ostavljenom roku, sud je primjenom člana 395. navedenog zakona odbacio prijedlog za ponavljanje.

4. Apelant smatra da je rješenjem, broj Gž-1447/04 od 31. oktobra 2005. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U vezi s prednjim Ustavni sud podsjeća na svoj stav iznesen u odluci broj U-15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine, koji u relevantnom dijelu glasi: (...)princip iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonima(...)se odnosi isključivo na efektivne(...) pravne lijekove(...). Ustavni sud citira sudsku praksu organa Evropske konvencije, koji stoje na stanovištu da se zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu smatrati efektivnim pravnim lijekom osim ukoliko se nije pokazao uspješnim i rezultirao ponavljanjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G protiv Savezne Republike Njemačke, E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) 35). Obzirom da je u konkretnom slučaju prijedlog apelanta za ponavljanje postupka odbačen kao nedopušten rješenjem Općinskog suda, broj P-2802/00 od 8. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, proizilazi da je apelant koristio neefektivan pravni lijek.

8. Dakle, u konkretnom slučaju, konačna odluka je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-

377/03 od 27. augusta 2003. godine. S obzirom na to da je prijedlog za ponavljanje postupka okončanog tom presudom podnesen 13. jula 2004. godine, proizilazi da je apelant presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma, a budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije propisan članom 16. stav 1. pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2679/05 (N. I.) | Sudska praksa | Aktio