Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2487/05 (Š. H.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2487/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 12. rujna 2006. godine, u predmetu broj AP-2487/05, rješavajući apelaciju Šefika Horozovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Šefika Horozovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Kž-135/05 od 1. studenog 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Kv-18/05 od 14. listopada 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Šefik Horozović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, odvjetnik iz Bihaća, podnio je 5. prosinca 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-135/05 od 1. studenog 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Kv-18/05 od 14. listopada 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj K-228/03 od 26. veljače 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj KŽ-99/04 od 17. ožujka 2005. godine, apelant je proglašen krivim za kazneno djelo spriječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

3. Apelant je 21. rujna 2005. godine Općinskom sudu podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koji je Rješenjem broj Kv-18/05 od 14. listopada 2005. godine odbijen. Na ovo rješenje apelant je uložio priziv, koji je Rješenjem Kantonalnog suda broj Kž-135/05 od 1. studenog 2005. godine odbijen kao neutemeljen.

4. Apelant smatra da mu je odbijanjem zahtjeva za ponavljanje postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je, prema njegovim navodima, za svjedoke čije svjedočenje predlaže kao novi dokaz u svoju obranu saznao tek nakon završenog suđenja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita osporavanu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvoran pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. svibnja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

8. U odnosu na zahtjev za iscrpljivanjem svih pravnih lijekova i respektiranje roka za podnošenje apelacije od 60 dana nakon konačnog odlučenja, slijedi da samo djelotvorni i adekvatni pravni lijekovi moraju da se iscrpe. Iz prakse organa Europske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravomoćno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. prosinca 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Navedeni stav, Ustavni je sud zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-49/03 od 17. ožujka 2004. godine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, a prije svega procesnih prava, kakva su ona iz članka 6. Europske konvencije, ne može garantovati u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove, jer ovi postupci djelotvorno ne rješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Europske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. svibnja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se članak 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za ponavljanje postupka. U tom slučaju, apelant bi imao pravo na ponovno odlučenje o njegovom zahtjevu uz garanciju svih standarda članka 6. Europske konvencije. Navedeni stav, Ustavni je sud zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-94/04 od 18. ožujka 2004. godine.

10. Ustavni sud primjećuje da konkretni slučaj nije obnovljen, tj. nije dozvoljeno ponavljanje postupka za učinjeno kazneno djelo, za koje je apelant proglašen odgovornim pravomoćnom presudom Općinskog suda. Stoga se vrijeme za podnošenje apelacije ima računati od dana kada je apelant zaprimio Presudu Kantonalnog suda broj Kž-99/04 od 17. ožujka 2005. godine, koja predstavlja odluku po posljednjem izjavljenom djelotvornom pravnom lijeku u ovom slučaju, dakle konačnu odluku donesenu od strane redovitog suda.

11. Obzirom na to da je apelant 21. rujna 2005. godine podnio zahtjev Općinskom sudu za ponavljanje postupka, proizilazi da mu je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-99/04 od 17. ožujka 2005. godine, koja je konačna u ovom slučaju, uručena prije 21. rujna 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. prosinca 2005. godine, što znači da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio Presudu Kantonalnog suda broj Kž-99/04 od 17. ožujka 2005. godine.

12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2487/05 (Š. H.) | Sudska praksa | Aktio