Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2579/05 («SAŠ COMMERCE» doo, Gračanica)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2579/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. rujna 2006. godine, u predmetu broj AP-2579/05, rješavajući apelaciju «SAŠ COMMERCE» doo, Gračanica , na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija «SAŠ COMMERCE » doo, Gračanica, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-466/05 od 17. studenog 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «SAŠ COMMERCE» doo Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Helić, odvjetnik iz Gračanice, podnio je 19. prosinca 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-466/05 od 17. studenog 2005. godine.

2. Po izvršenoj inspekcijskoj kontroli, apelantu je Rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 10-3/01-15-2396-12/2004 od 4. listopada 2004. godine naloženo da na ime dodatno utvrđenih poreznih obveza uplati iznos od 135.277,83 KM.

3. Uprava je Rješenjem istog broja od 22. listopada 2004. godine odbila priziv apelanta izjavljen na Rješenje od 4. listopada 2004. godine, na što je apelant uložio priziv Federalnom ministarstvu financija (u daljenjm tekstu: Ministarstvo), koje Rješenjem broj 07-15-1569/04 od 24. ožujka 2005. godine također odbija priziv apelanta, utvrđujući da su prizvini navodi apelanta potpuno neutemeljeni, a utvrđena porezna obveza od strane Uprave pravilna i zakonita.

4. Po donesenom rješenju od strane Ministarstva, apelant je tužbom pokrenuo spor pred Kantonalnim sudom, koji je Presudom broj U-466/05 od 17. listopada 2005. godine tužbu odbio kao neosnovanu.

5. Apelant u apelaciji osporava presudu Kantonalnog suda, navodeći da je isti pogrešno primjenio materijalno pravo, točnije odredbu članka 7. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», br. 49/02, 37/03, 14/04 i 39/04), koja određuje da se bezporezna prodaja može vršiti samo sa pravnim osobama koje se bave trgovinom, kao i odredbu članka 8. istog zakona, koja određuje da narudžbenica mora biti potpisana od ovlaštene osobe. Naime, apelant tvrdi da su osobe s kojima je trgovao pravne osobe koje se bave trgovinom, zbog čega je trebao biti oslobođen od poreza po temelju trgovine s njima, dok je inspekcijski organ utvrdio da te osobe nemaju urednu registraciju, s čim u vezi su utvrdili i da narudžbenice nisu potpisane i ovjerene od strane ovlaštenih osoba, jer se radi o «nepostojećim» pravnim subjektima. Na ovaj način apelant smatra da mu je povrijeđno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud podržava praksu po kojoj postupak plaćanja obveza koje proizilaze iz poreznog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantiranih člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, osim u slučaju zloupotrebe (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, 28. rujan 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02). U konkretnom slučaju radi se o utvrđivanju poreznih obveza od strane ovlaštenih organa pri vršenju inspekcijskog nadzora nad poslovanjem apelanta na licu mjesta, sukladno važećim zakonskim propisima, a što je potvrđeno u drugostupanjskom postupku kao i u sudskom postupku po pokrenutom upravnom sporu od strane apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud ne nalazi da postoje bilo kakvi elementi koji bi ukazivali na eventualnu zloupotrebu prava od strane ovlaštenih organa, iz čega slijedi da je ova apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović