Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1602/05 (S. P.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1602/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1602/05, rješavajući apelaciju Strahinje Prtvara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Strahinje Prtvara, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Pžp-55/04 od 22. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Strahinja Prtvar (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 5. jula 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Apelacioni sud) broj Pžp-55/04 od 20. maja 2004. godine.

2. Osporenim rješenjem Apelacionog suda broj Pžp-55/04 od 20. maja 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj Pr-1307/04 od 23. marta 2004. godine, kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtijev za obnovu postupka pravomoćno okončanog rješenjem Osnovnog suda broj P-2088/03 od 4. novembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda broj Pžp-7/04 od 21. januara 2004. godine, kojim je apelant oglašen krivim da je, kao odgovorno lice u kompaniji „Elins Panić“, počinio prekršaj iz člana 236. stav 1. kažnjiv po članu 279. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 27. Zakona o bezbijednosti saobraćaja na putevima Brčko Distrikta, te je primjenom navedenih zakonskih odredaba i člana 13. Zakona o prekršajima Brčko Distrikta kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200 KM, uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20 KM.

3. Iako se apelant u apelaciji nije eksplicitno pozvao na povrede članova Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), iz navoda apelanta proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koju povredu vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, koje je imalo za posljedicu njegovo kažnjavanje u prekršajnom postupku, te odbijanje zahtjeva za obnovu postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;“

5. Apelant se žali na rješenje Apelacionog suda broj Pžp-55/04 od 20. maja 2004. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za obnovom prekršajnog postupka, pravomoćno okončanog rješenjem Apelacionog suda broj Pžp-7/04 od 21. januara 2004. godine.

6. Ustavni sud mora prvo utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju standardnu praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj se odlukom o ponavljanju postupka ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama odnosno osnovanosti krivične optužbe, kako to zahtjeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, obzirom da se u tom postupku samo odlučuje da li će se održati novo suđenje ili ne. Stoga, osporena odluka Apelacionog suda broj Pžp-55/04 od 20. maja 2004. godine nije odluka kojom je odlučeno o odgovornosti za prekršaj koji je počinio apelant, već se je samo odlučeno da li će se obnoviti prekršajni postupak pravomoćno okončan rješenjem Aeplacionog suda broj Pžp-7/04 od 31. januara 2004. godine.

7. Prema tome, u konkretnom slučaju konačna odluka je rješenje Apelacionog suda broj Pžp-7/04 od 21. januara 2004. godine, i apelant je protiv istog mogao podnijeti apelaciju, u roku od 60 dana od dana prijema, ukoliko je smatrao da su takvom odlukom povrijeđena njegova ustavna prava. Apelant to nije uradio, već je protiv navedenog rješenja podnio zahtijev za obnovu postupka koji nije imao uspjeha, jer je konačno odbijen rješenjem Apelacionog suda broj Pžp-55/04 od 20. maja 2004. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu prije 19. marta 2004. godine moralo biti uručeno rješenje Apelacionog suda broj Pžp-7/04 od 21. januara 2004. godine, jer je 19. mart 2004. godine datum kada je apelant protiv navedenog rješenja podnio zahtijev za obnovu postupka, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. jula 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Aeplacionog suda broj Pžp-7/04 od 21. januara 2004. godine, koje, u ovom slučaju, predstavlja konačnu odluku kojoj su utvrđena apelantova građanska prava i obaveze.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović.

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1602/05 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio