Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1895/06 (B. M.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1895/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1895/06, rješavajući apelaciju Branislava Medana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branislava Medana, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj SU-373/06 od 8. maja 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Branislav Medan (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Borislav Jamina, podnio je 29. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH) broj SU-373/06 od 8. maja 2006. godine. Apelant je predložio Ustavnom sudu donošenje privremene mjere, kojom će se obustaviti glavni pretres, koji se treba voditi protiv njega pred Sudom BiH, do okončanja postupka o apelaciji, iz razloga što bi daljnje vođenje glavnog pretresa bilo štetno po interese pravde.
2. Optužnicom broj KT-RZ-10/05 od 12. decembra 2005. godine Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine optužilo je apelanta da je počinio krivično djelo genocida iz člana 171. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni list BiH“, broj 3/03). Za predsjednika vijeća u glavnom pretresu, koji se tek treba održati pred Sudom BiH povodom navedene optužnice protiv apelanta, određen je sudija tog suda Hilmo Vučinić. Apelant je podnio zahtijev za izuzeće sudije Vučinića, smatrajući da postoje okolnosti koje razumno mogu ukazivati na njegovu pristrasnost u ovom predmetu, iz razloga što sudija Vučinić pripada bošnjačkom narodu, a u predmetu u kojem se treba suditi apelantu oštećena strana su pripadnici bošnjačkog naroda, a sudija Vučinić je tokom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini bio u Goraždu, koje je predstavljalo zaštićenu enklavu kao i Srebrenica, za koju su bili vezani kritični događaji iz predmetne optužnice.
3. Sud BiH je u Općoj sjednici odlučivao o zahtijevu apelanta za izuzeće sudije Vučinića, te je rješenjem broj SU-373/06 od 8. maja 2006. godine odbio kao neosnovan zahtijev apelanta, smatrajući da navedene okolnosti ne dovode u pitanje nepristrasnost sudije Hilme Vučinića, koji je, osim toga, predsjednik vijeća u ovom predmetu, što znači da rukovidi radom vijeća, u kome su još dvojica međunarodnih sudija koji učestvuju u donošenju svih bitnih odluka, a sve odluke, koje budu donesene u toku postupka, podliježu ispitivanju po žalbama pred Apelacionim vijećem Suda BiH, koje vijeće čine sudije svih nacionalnosti. Protiv navedenog rješenja Suda BiH donesenog u Općoj sjednici žalba nije bila dozvoljena.
4. Apelant smatra da je odbijanjem njegovog zahtjeva za izuzeće sudije Vučinića došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što je dovedeno u pitanje da mu sudi nepristrasan sud. Apelant nije naveo u čemu vidi nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;“
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.
7. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
8. U apelantovom slučaju, rješenje Suda BiH, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjem samo odbijen zahtjev apelanta za izuzeće predsjednika krivičnog vijeća i riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta treba tek da počne pred Sudom BiH prema optužnici Tužiteljstva BiH broj KT-RZ-10/05 od 12. decembra 2005. godine, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) ustava Bosne i Hrecgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović