Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/05 (A. K.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1996/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1996/05, rješavajući apelaciju Ahmeta Krajišnika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeta Krajišnika podnesena radi naknade materijalne i nematerijalne štete nastale tokom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeta Krajišnika podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 1018797653 od 6. septembra 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ahmet Krajišnik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 18. avgusta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj je tražio naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale tokom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, te u kojoj je osporio i rješenje Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond PIO) broj 1018797653 od 6. septembra 2002. godine.
a) Nenadležnost za odlučivanje
2. Apelant je naveo da je prije rata u Bosni i Hercegovini živio sa svojom porodicom u Bosanskom Brodu. Tokom rata pretrpio je brojne psihičke traume i ostao je bez kompletne imovine. Usljed ratnih dejstava prvo je, sa suprugom, izbjegao u Republiku Hrvatsku a zatim u Australiju. Zbog svega toga apelant se obratio direktno Ustavnom sudu sa odštetnim zahtjevom radi naknade naveden štete nastale tokom ratnih dejstava.
3. Apelant navodi da su mu povrijeđena ustavna prava kako slijedi: pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na privatan i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;“
5. U predmetnoj apelaciji apelant se obraća direktno Ustavnom sudu tražeći od istog da mu dodijeli naknadu materijalne i nematerijalne štete, zbog gubitka imovine i pretrpljenih psihičkih trauma tokom rata u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, naglašava se da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o zahtijevima za naknadu štete nastale usljed ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. Nadležnost, u predmetima radi naknade štete (materijalne ili nematerijalne) pripada redovnim sudovima, a ne Ustavnom sudu čije su nadležnosti precizno definirane članom VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b) Neiscrpljivanje pravnih lijekova
7. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 1018797653 od 6. septembra 2002. godine odbijena je žalba apelanta protiv rješenja prvostepenog organa Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 1018797653 od 17. januara 2002. godine, kojim je apelantu utvrđen novi iznos starosne penzije u iznosu od 66,92 KM mjesečno. Protiv navedenog rješenja nije tužbom pokrenut upravni spor u skladu sa članom 7. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 12/94).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju apelant je propustio da tužbom pokrene upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, protiv drugostepenog rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Upravni spor je djelotvoran pravni lijek i isti se, u situacijama kad je dozvoljen, mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović