Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2101/05 (I. Č.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2101/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2101/05, rješavajući apelaciju Ivana Čolaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Čolaka, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-859/04 od 1. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-891/03 od 3. juna 2004. godine i presude Općinskog suda I u Mostaru, broj P-424/01 od 27. juna 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Čolak (u daljnjem tekstu: apelant), iz Širokog Brijega, koga zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokatica iz Mostara, podnio je, 7. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-859/04 od 1. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-891/03 od 3. juna 2004. godine i presude Općinskog suda I u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-424/01 od 27. juna 2002. godine.
2. Općinski sud je presudom, broj P-424/01 od 27. juna 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-891/03 od 3. juna 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se Zavod za mirovinsko invalidsko osiguranje- MIO Mostar kao tuženi obaveže da mu isplati iznos od 14.135,99 KM, te mu na navedeni iznos isplati zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli iznos pojedinačno pa do isplate.
3. Protiv drugostupanjske presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-859/04 od 1. septembra 2005. godine odbacio kao nedopuštenu jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM, a kako je to određeno odredbom člana 364. stav 2. dosadašnjeg Zakona o parničnom postupku, koji se prema odredbama člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku primjenjuje na konkretan predmet.
4. Apelant navodi da je revizijski sud paušalno utvrđivao vrijednost spora pobijanog dijela samo iz razloga da se ne bi upustio u meritum jer je i laički procjenjivo da se pobijanjem drugostupanjske odluke u cjelosti pobija prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o glavnom potraživanju, zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, a što sve skupa prelazi iznos od 15.000 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-891/03 od 3. juna 2004. godine. S obzirom da je presudu Kantonalnog suda, broj Gž- 891/03 od 3. juna 2004. godine, apelant primio 24. juna 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 7. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović