Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2125/05 (G. V.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2125/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2125/05, rješavajući apelaciju Grozde Vasilev, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grozde Vasilev, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Už-33/04 od 23. avgusta 2005. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-77/03 od 11. juna 2004. godine, presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne, broj Už-10/04 od 15. aprila 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Herecgovine, broj U-77/03 od 15.

januara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Grozda Vasilev (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Brčkog, podnijela je, 11. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Už-33/04 od 23. avgusta 2005. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj U-77/03 od 11. juna 2004. godine, presude Apelacionog suda, broj Už-10/04 od 15. aprila 2004. godine i presude Osnovnog suda, broj U-77/03 od 15. januara 2004. godine.

2. Osnovni sud je presudom, broj U-77/03 od 15. januara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Už-10/04 od 15. aprila 2004. godine, odbio tužbu apelantice podnesenu protiv tužene Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine-Apelacione komisije i Odjeljenja za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj, radi poništenja rješenja Apelacione komisije Vlade Brčko Didstrikta BiH, broj 06-475-4417/02-AP-346/03 od 27. juna 2003. godine i rješenja Odjeljenja za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj Vlade Brčko Distrikta BiH, broj 06-475-4417/02 od 19. maja 2003. godine. Navedenim rješenjima apelantica je odbijena sa zahtjevom za prenos stanarskog prava sa Jelke Mičić, nosioca stanarskog prava, apelanticine majke, na stanu u Brčkom u ulici Svetog Save broj 41.

3. Protiv drugostepene presude apelantica je izjavila reviziju koju je Osnovni sud rješenjem, broj U-77/03 od 11. juna 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj Už- 33/04 od 23. avgusta 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju prvostepenog rješenja sud se pozvao na odredbu člana 32. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», br. 4/00 i 1/01) kojom je propisano da se na postupak po pravnim lijekovima i ostala proceduralna pitanja koja nisu određena ovim zakonom shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku osim odredaba koje se odnose na reviziju. Stoga je sud zaključio da nije predviđena mogućnost revizije na pravomoćnu drugostepenu odluku donijetu u postupku upravnog spora. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da apelantica u reviziji nije predložila da se za slučaj nedopuštenosti revizije ista prihvati kao prijedlog (zahtjev) za obnovu postupka. S obzirom da je apelantica takav prijedlog stavila u žalbi na rješenje kojim je revizija odbačena kao nedopuštena sud je ukazao da prema odredbama Zakona o parničnom postupku koje propisuju vandredne pravne lijekove (revizija i ponavljanje postupka) nema mogućnosti da se izjavljena revizija tretira i razmatra kao prijedlog za ponavljanje postupka.

4. Apelantica se žali na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku i pravo na slobodu kretanja i prebivališta. Navodi da iako je kao osporenu odluku u apelaciji navela presudu Osnovnog suda, broj U-77/03 od 15. januara 2004. godine, predmetnom apelacijom osporavaju se i ostali akti prvostepenog i drugostepenog suda kao i akti organa uprave.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Osnovnog suda, broj U-77/03 od 11. juna 2004. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj Už-33/04 od 23. avgusta 2005. godine. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Apelacionog suda, broj Už-10/04 od 15. aprila 2004. godine. S obzirom da je presudu Apelacionog suda, broj Už-10/04 od 15. aprila 2004. godine, apelantica primila 30. aprila 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 11. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Apelacionog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2125/05 (G. V.) | Sudska praksa | Aktio