Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/05 (Federalno miinistrastvo odbrane)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2166/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2166/05, rješavajući apelaciju Federalnog ministarstva odbrane, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog ministarstva odbrane, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-645/04 od 26. jula 2005.

godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1672/03 od 13.

aprila 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj P-2017/02 od 26. maja 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Pravobranilaštvo Federalnog ministarstva odbrane, podnijelo je, 21. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-645/04 od 26. jula 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 1672/03 od 13. aprila 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2017/02 od 26. maja 2002. godine

2. Općinski sud je presudom, broj P-2017/02 od 26. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1672/03 od 13. aprila 2004. godine, utvrdio da je ugovor o otkupu stana, In-broj 3513-9749-4 od 3. aprila 1992. godine, zaključen između države SFRJ SSNO Vojno građevinske direkcije Sarajevo i Veljka Brajić kao tužioca, pravno valjan, te je tuženoj Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalnom mininistarstvu odbrane Sarajevo naloženo da ovo pravo prizna i trpi da se tužilac u zemljišnim knjigama (knjizi položenih ugovora), na stanu koji se nalazi u Tuzli, ulica Skojevska 53/60, upiše kao posjednik sa dijelom 1/1.

3. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-645/04 od 26. jula 2005. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja se navodi da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko pravnom sporu iz člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe u kojim revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. Kako tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, pa time ni preko propisanog iznosa kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije čime je započeo i vodio parnicu u kojoj revizija nije dopuštena, sud je primjenom člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku reviziju odbacio kao nedopuštenu.

4. Apelant navodi povredu prava na pristup sudu i pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Vrhovni sud osporenim rješenjem povrijedio osnovna procesna prava apelanta i to pravo na pravičan postupak i pravo na pristup sudu jer se nije upuštao u razloge revizije već je istu odbacio iz procesnih razloga iako za takvu odluku nije imao uporište u procesnim zakonima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1672/03 od 13. aprila 2004. godine. S obzirom da je presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1672/03 od 13. aprila 2004. godine, apelant primio 14. maja 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 21. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/05 (Federalno miinistrastvo odbrane) | Sudska praksa | Aktio