Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2284/05 (Unitrade d.o.o Ljubuški)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2284/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2284/05, rješavajući apelaciju Unitrade d.o.o. Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Unitrade d.o.o.

Ljubuški, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj Gž-66/03 od 22. maja 2003. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P-389/00 od 14. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Unitrade d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Odvjetnički ured Bernadica Čović i Drinka Zadro, odvjetnice iz Mostara, podnio je, 8. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-66/03 od 22. maja 2003. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-389/00 od 14. novembra 2002. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj P-389/00 od 14. novembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-66/03 od 22. maja 2003. godine, odbio u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženik Zdravko Mikulić, vlasnik STR «Nešto treće» iz Gruda, isplati po računima, broj 22553-40-316, broj 22865-40-626 i broj 22078, ukupan iznos od 16.428,19 KM, kamatu zaključno sa danom 7. januarom 2002. godine u iznosu od 7.038,90 KM, te zakonsku zateznu kamatu koja na iznos glavnice od 16.428,19 KM teče od 8. januara 2002. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka.

3. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-166/04 od 16. avgusta 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja se navodi da predmetni spor koji proizilazi iz međusobnih odnosa imatelja radnje koji u obliku registrovanog zanimanja obavlja privrednu djelatnost (tuženi) i apelanta-tužitelja kao privrednog društva i pravnog lica spada u privredne sporove u smislu člana 481. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) iako je vođen kao parnični spor. Prema odredbi člana 489. ranijeg Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. i 2. sada važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 53/03) revizija u privrednim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 25.000,00 KM. Sud je zaključio da, kako je iznos glavnog zahtjeva koji se uzima u obzir kao vrijednost predmeta spora (član 29. stav 1. Zakona o parničnom postupku) 16.428,19 KM, revizija u predmetnom privrednom sporu nije dopuštena, te ju je, primjenom odredbe člana 374. predhodnog Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 456. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku, odbacio.

4. Apelant navodi povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-66/03 od 22. maja 2003. godine. S obzirom da je presudu Kantonalnog suda, broj Gž- 66/03 od 22. maja 2003. godine, apelant primio 25. juna 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 8. novembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2284/05 (Unitrade d.o.o Ljubuški) | Sudska praksa | Aktio