Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1523/05 (A. P.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1523/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1523/05, rješavajući apelaciju Amele Pašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amele Pašić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Rev-463/03 od 15.
marta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž- 38/03 od 26. juna 2003. godine, presude Općinskog suda Novi Travnik, broj P-161/01 od 14. augusta 2002. godine, presude Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Už-26/02 od 24. aprila 2002.
godine, presude Kantonalnog suda u Travniku, broj U-147/01 od 29.
novembra 2001. godine, rješenja Ministarstva privrede Srednjobosanskog kantona, broj 03-19-37/00 od 23. jula 2001. godine, rješenja Ministarstva trgovine, turizma i poduzetništva Srednjobosanskog kantona, broj 03-19-37/00 od 22. juna 2000. godine i odluke Agencije za privatizaciju Srednjobosanskog kantona, broj 01- 19-2201/4-2000 od 5. maja 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Amela Pašić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Visokog, podnijela je, 19. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) i 5. maja 2006. godine dopunu apelacije protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-463/03 od 15. marta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-38/03 od 26. juna 2003. godine, presude Općinskog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-161/01 od 14. augusta 2002. godine, presude Vrhovnog suda, broj Už-26/02 od 24. aprila 2002. godine, presude Kantonalnog suda, broj U- 147/01 od 29. novembra 2001. godine, rješenja Ministarstva privrede Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministrastvo privrede), broj 03-19-37/00 od 23. jula 2001. godine, rješenja Ministarstva trgovine, turizma i poduzetništva Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo trgovine, turizma i poduzetništva), broj 03-19-37/00 od 22. juna 2000. godine, i odluke Agencije za privatizaciju Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju), broj 01-19-2201/4-2000 od 5. maja 2000. godine.
2. Odlukom Agencije za privatizaciju, broj 01-19-2201/4-2000 od 5. maja 2000. godine, izabrana je kao najpovoljnija ponuda, pod šifrom «Hrast» ponuđača Drage Marjanovića iz Novog Travnika, po javnom pozivu za prodaju poslovnog objekta u Ulici Ljudevita Gaja broj 22 u Novom Travniku..
3. Ministarstvo trgovine, turizma i poduzetništva je rješenjem, broj 03-19-37/00 od 22. juna 2000. godine, odbilo prigovor apelantice protiv navedene odluke Agencije za privatizaciju. Apelantica je protiv navedenog rješenja pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je donio presudu, broj U-126/2000 od 2. oktobra 2000. godine, kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje poništio i predmet ustupio Federalnom ministarstvu trgovine Mostar, kao stvarno nadležnom organu. Navedeno federalno ministarstvo se zaključkom, broj 05-05-68/00 od 20. februara 2001. godine, oglasilo kao stvarno nenadležan organ da rješava po prigovoru apelantice i predmet je ustupilo stvarno nadležnom organu – Ministarstvu privrede (u koje je transformisano bivše Ministarstvo trgovine, turizma i poduzetništva).
4. Rješenjem Ministarstva privrede, broj 03-19-37/00 od 23. jula 2001. godine, odbijen je prigovor apelantice protiv navedene odluke Agencije za privatizaciju. Presudom Kantonalnog suda, broj U-147/01 od 29. novembra 2001. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelantice protiv navedenog rješenja Ministarstva privrede. Presudom Vrhovnog suda, broj Už-26/02 od 24. aprila 2002. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice protiv navedene presude Kantonalnog suda.
5. Presudom Općinskog suda, broj P-161/01 od 14. augusta 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-38/03 od 26. juna 2003. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice protiv tuženih Drage Marjanovića, Općine Novi Travnik, BNT - Holding Novi Travnik, BNT - Poslovni sustav Novi Travnik, Agencije za privatizaciju SBK Travnik, radi naknade štete u iznosu od 29.942,00 KM.
6. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-38/03 od 26. juna 2003. godine, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-463/03 od 15. marta 2005. godine, revizija je odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je iz stanja spisa predmeta vidljivo da je apelantica u tužbi prvobitno vrijednost glavnog zahtjeva postavila u visini od 29.942,00 KM sa kamatom od 8. oktobra 2001. godine, a prosječnu mjesečnu zaradu, doprinose i izgubljenu mjesečnu dobit počev od dana podnošenja tužbe do pravosnažnog okončanja postupka sve sa pripadajućom kamatom. Svojim tužbenim zahtjevom apelantica je disponirala na glavnoj raspravi, 14. augusta 2002. godine, na način da je prvobitno postavljeni zahtjev smanjila i isti konačno precizirala, pri tome potražujući isplatu po glavnom zahtjevu u visini od 12.246,00 KM po osnovu ulaganja i 400,00 KM po osnovu zakupnine sve sa pripadajućom kamatom uz naknadu troškova postupka. Pošto u predmetnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 12,646,00 KM, što ukazuje da nije ostvaren imovinski cenzus od 15.000,00 KM iz člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99), Vrhovni sud je osporenim rješenjem odbacio reviziju kao nedopuštenu.
7. Apelantica se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i na povredu prava na rad.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
9. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
10. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
11. U konkretnom slučaju, apelantica je, prvo, pokrenula upravni postupak protiv Odluke Agencije za privatizaciju kojom nije izabrana kao najpovoljnija njena ponuda, već ponuda trećeg lica, po javnom pozivu za prodaju poslovnog objekta u Ulici Ljudevita Gaja broj 22 u Novom Travniku. Protiv konačne odluke u upravnom postupku, apelantica je pokrenula upravni spor koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda, broj Už-26/02 od 24. aprila 2002. godine. S obzirom da je apelantici navedena presuda dostavljena najkasnije 14. augusta 2002. godine, kada je donesena prvostepena presuda u parničnom postupku, a da je apelacija podnesena 19. jula 2005. godine, proizilazi da je u odnosu na osporenu presudu Vrhovnog suda u upravnom sporu apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Nadalje, iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica nakon okončanja upravnog spora pokrenula parnični postupak radi naknade štete, jer njena ponuda od strane nadležnog organa za kupovinu spornog poslovnog objekta nije usvojena kao najpovoljnija. Apelantica je protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-463/03 od 15. marta 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-38/03 od 26. juna 2003. godine.
13. S obzirom na to da je apelantici 17. septembra 2003. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-38/03 od 26. juna 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. jula 2005. godine, proizilazi da je u odnosu i na ovu presudu apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-38/03 od 26. juna 2003. godine.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović