Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1872/05 (R. Ž.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1872/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1872/05, rješavajući apelaciju Rasme Žepčan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasme Žepčan podnesena radi nemogućnosti naplate naknade za pokretnu i nepokretnu imovinu i za moralnu patnju, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasma Žepčan (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Jelaha, podnijela je, 5. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi nemogućnosti naplate naknade za pokretnu i nepokretnu imovinu i za moralnu patnju.

2. Apelantica je podnijela zahtjev za naknadu «imovine koja ne može da se vrati i naknadu za imovinska prava» Vijeću ministara BiH, Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vladi Republike Srpske, Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS i načelniku općine Bosanski Brod.

3. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je odgovorilo apelantici dopisom, broj 01-250-

1194/05 od 1. aprila 2005. godine, u kome je navedeno da formiranje finansijskih fondova za rješavanje zahtjeva za pravičnu naknadu u smislu člana XIV Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH nije realna opcija u bližoj budućnosti, te da će zahtjev apelantice biti unesen u Centralnu bazu podataka i biti tretiran sukladno usvojenim procedurama za odabir korisnika programa pomoći za rekonstrukciju stambenih objekata za potrebe povratka.

4. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS je odgovorilo apelantici dopisom, broj 05/1-

504/05 od 1. jula 2005. godine, u kome je navedeno da Ministarstvo nije nadležno da vrši novčane naknade za pokretnu i nepokretnu imovinu koja je uništena ili devastirana tokom ratnih dejstava, pa prema tome ni naknade za imovinska prava, moralnu patnju i troškove u izbjeglištvu. Apelantici je predloženo da se sa zahtjevom može obratiti nadležnoj opštini koja po propisanim procedurama sprovodi postupke dodjele građevinsko – zanatskog materijala, kao i novčane pomoći za njegovu ugradnju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, iz dokumentacije spisa predmeta i navoda apelacije proizilazi da apelantica nije pokrenula nikakav postupak radi naknade štete, u skladu sa pozitivnim propisima, kako bi došla do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpjela efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-692/04 od 26. aprila 2005. godine).

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1872/05 (R. Ž.) | Sudska praksa | Aktio